Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka foto Mario ΔuæiÊ glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske broj 4-7 2013. DOSSIER RADIO: Dæungla u eteru Banke kao medijski kreatoriABC Hrvatske: tiraæe padaju, ali novine su æilaveNataπa ©kariËiÊ novinarka godineHRT - nerjeπiv problemAna BenaËiÊ i Jelena ©imac: stasale na internetuSplit u medijskom tuneluÆivko Gruden: postaviti zid izmeu redakcije i marketinga NOVINAR BROJ 4-7/2013. 4 uvodnik Piπe Ivica Buljan Odlazak urednika starog kova Svi Êemo mi zavrπiti na zadnjim stranicama Novinara”, kaæe mi Stipe JoliÊ dok smo se vraÊali iz Istre s pogreba Uroπa ©oπkiÊa, jednog od onih novinara, urednika i izdavaËa koji su snaæno obiljeæili posljednjih pola stoljeÊa naπeg novinarstva. Otiπao je tako i ©ole, kako su ga zvali njemu bliski bilo prijatelji ili suradnici, i zavrπio na zadnjim stranicama naπih novinarskih novina koje dræite u ruci, za koje je ©oπkiÊ, prije toËno godinu dana, dao i svoj posljednji i jedan od rijetkih intervjua, jer naprosto ih novinari rijetko daju, a naæalost rijetko ih tko πto i pita. Druæili smo se kratko vrijeme, on kao direktor izdavaπtva u EPH, a je kao sindikalni povjerenik Jutarnjeg lista. I odmah smo kliknuli i napravili dobar posao potpisavπi prvi kolektivni ugovor u tiskanim medijima u privatnom vlasniπtvu. Naæalost, viπe nema ni ©oleta ni Kolektivnog ugovora, ne samo za Jutarnji, nego za dobar dio novinarske branπe. O tom vremenu danas se govori samo kao o sjeÊanju na neke dobre stare uspomene za novu generaciju sredovjeËnih novinara, πto se kod nas javlja u ciklusima od devedesetih godina. Oni koji su sa ©oπkiÊem suraivali, kaæu da je bio strog, ali pravedan urednik. ToËan i organiziran. Stipe J. s njim je radio na poËetku karijere i kaæe da je bio jedan od rijetko sposobnih urednika, koji je doista razumio svoj posao. “Bio je fanatik posla, ali znao je i uæivati. Radili smo zajedno u Plavom vjesniku. Jednom prilikom trebao sam dovrπiti tekst koji je ©ole naruËio kao urednik, a ekipa je krenula u veËernje osvjeæenje nakon napornog posla. Zove ©ole - ‘ajmo Stipe! Ja kaæem: Ne mogu, zavrπavam tekst, a on mi kaæe: Ma ko jebe tekst, zavrπit Êeπ, idemo. Pokupim se i odem s njima. Blago reËeno, ostali smo do sitnih sati, ali sutra ujutro svi na svome radnom mjestu i na kolegiju. ©ole, oran i raspoloæen za posao, doe do mene i pita: Stipe, je li tekst gotov? Ja onako, pomalo zbunjen, pokuπavam se izvuÊi: Pa..., rekao si juËer da ne treba, da idemo... Stipe, zanima me samo tekst, a ne πto je bilo juËer, kaæe on. Ja se pokupim i za maπinu. SljedeÊi dana opet zove: ‘Ajmo Stipe. Lekciju sam nauËio i samo sam mu odgovorio: Doem kad zavrπim tekst. Bio je uvijek spreman za sve, ali - posao je bio prije svega”, prepriËava novinarski veteran Stipe JoliÊ. Moæda je sa ©oπkiÊevim odlaskom zavrπila jedna epoha novinarstva, kako reËe jedan kolega na sprovodu, vjerojatno misleÊi pritom na sve veÊu internetizaciju medijskog prostora i uzmak printa. Meutim, novinari i urednici ostaju bilo da se radi o televiziji, radiju, internetu ili novinama. Samo nam se tehnologija kojom se sluæimo u radu i plasiranju naπih radova promijenila. Ideja samog posla ostaje ista. Napisati dobar i kvalitetan tekst, donijeti pravu informaciju i napraviti prave novine, portal ili kvalitetne televizijske ili radijske emisije. To je smisao novinarstva koji se u ovim vremenima oËito negdje zagubio foto broja NOVINAR BROJ 4-7/2013 Foto Mario »uziÊ Pozivamo sve zainteresirane kolege fotoreportere da poπalju svoje radove za rubriku Foto broja na mail: ibuljan@hnd.hr 5 NOVINAR BROJ 4-7/2013. 6 infopress novi list “Poticajne otpremnine i dokup staæa” u Novom listu Uprava Novog lista svim je radnicima dostavila ponudu za “poticajne otpremnine i dokup staæa” za πto je bankovnim krediom osigurano neπto viπe od 5,2 milijuna kuna. Radnicima koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu, ponudit Êe se “po izboru poslodavca, a temeljem dogovora s radnikom”, jedna od dvije moguÊnosti - dokup staæa do pune starosne mirovine putem Royal mirovinskog osiguranja ili otpremnina. Pritom, otpremina iskljuËuje moguÊnost dokupa staæa. Svim radnicima zaposlenima na neodreeno vrijeme, od administracije, preko redakcije do tiskare, koji do kraja ove godine neÊe imati ostvarene uvjete za prijevremenu ili starosnu mirovinu, Uprava daje moguÊnost sporezumnog otkaza uz “poticajnu” otpremninu. Ona iznosi 15 radnikovih neto plaÊa ostvarenih u proπloj godini. Ponuda, koju je uprava uputila poËetkom lipnja, otvorena je samo do iskoriπtenja namjenskih sredstava, a “redoslijed odobravanja utvrivat Êese prema trenutku primitka radnikovog zahtjeva”. pdv Za niæi PDV 25 tisuÊa autorskih rijeËi Nakon πato se dio izdavaËa usprotivio zakonskim izmjenama po kojima e PDV na dnevne novine od 1. srpnja bio smanjen na pet posto samo za izdanja koja imaju viae od 25 tisua rijeÊi autorskih novinskih tekstova, reagirao je i HND. Predsjednik Zdenko Duka podsjetio je da je preduvjet smanjenja poreza donoπenje statuta medija, o Ëemu je HND ve iznio prijedloge Ministarstvu kulture i izdavaËima. - Hrvatsko novinarsko druπtvo poziva novinare, urednike i predstavnike nakladnika u novinskim redakcijama da prionu dogovaranju i pregovaranju te da uskoro donesu statute medija kojima e urediti meusobne odnose novinara, urednika i nakladnika te proces imenovanja i razrjeπenja glavnih urednika. Sigurni smo da Êe to biti znaËajan pomak u unutarredakcijskoj demokraciji, u slobodi i u odgovornosti urednika i novinara i da Êe pozitivno utjecati na kvalitetu novina. Poznato je, naime, da je hrvatska Vlada odluËila i predlaæe Hrvatskom saboru od 1. srpnja sniæenje s deset posto na pet posto PDV-a na dnevne novine koje imaju najmanje 25.000 rijeËi autorskih novinskih tekstova, ali uz uvjet da su redakcije donijele statute medija. Hrvatsko novinarsko druπtvo davno je i Ministarstvu kulture i upravama u novinskim redakcijama poslalo prijedlog o tome kako je moguÊe efikasno oæivotvoriti medijske statute. HND podræava sniæenje PDV-a na dnevne novine, ali smatra da bi to porezno sniæenje trebalo biti primijenjeno na sve informativne novine, dakle i na informativne tjednike, ma koliko bilo teπko klasificirati i odrediti koji su ti tjednici. A ako pak porezna olakπica ostaje u primjeni samo za dnevne novine, onda smatramo da bi ona trebala biti primijenjena na sve dnevnike, bez ograniËenja Ëije bi mjerilo bilo - koje novine sadræe a koje ne sadræe 25.000 rijeËi autorskih tekstova. Vladina odluka i prijedlog znaËajan je ustupak novinskoj industriji koja je doista iznimno ugroæena ekonomskom krizom, vrlo brzim promjenama u medijima i u novinarstvu ali svakako i neodgovornim ponaaπanjem pojedinih medijskih vlasnika. Upravo zbog toga ato Vlada oËito æeli pomoÊi novinama, nema valjanog kriterija po kojima bi pomogla samo nekima. InaËe kako saznajemo u veÊini redakcija teku ubrzani pregovori za donoπenje statuta i njihovo potpisivanje se oËekuje uskoro. (gb) agencija U Hini 29 radnika viπka Upravno vijeÊe Hine podræalo je plan restrukturiranja te agencije kojim je predvieno zbrinjavanje 29 radnika, a ne 56 kako je ustvrdila saborska zastupnica HDZ-a SunËana Glavak, traæeÊi raspravu o stanju u toj javnoj ustanovi pred saborskim Odborom za medije. Iz uredniπtva Hine otiÊi Êe troje daktilografa za kojima, stoji u planu, viπe nema potrebe. Dvoje ima uvjete za odlazak u prijevremenu mirovinu. Agenciju Êe napustiti i dvoje novinara od kojih jedan odlazi u starosnu mirovinu, dok drugi ne æivi u Hrvatskoj i stavio je radni odnos u mirovanje. Restrukturiranjem se takoer predvia ukidanje dopisniπtva u Ljubljani kao i smanjivanje broja dopisnika u Osijeku i Rijeci gdje ih je do sada radilo po dvoje, a od kolovoza Êe po jedan. Kako je namjera Uprave smanjiti i broj najviπih uredniËkih pozicija, jedan od njih Êe napustiti agenciju, dok Êe drugoj dvojici biti ponueni izmijenjeni ugovori o radu. Odjel HIB/IDC, koji obuhvaÊa i Media monitoring Ëiji su gubici u strukturi Hinina minusa Ëinili Ëak 96 posto, ostat Êe bez svih 14 zaposlenih. Njih osmoro, uz posredovanje Ministarstva kulture i na temelju odluke Ministarstva financija, prelazi u Hrvatski dræavni arhiv. Ukida se i odjel Prodaja i marketing koji Êe napustiti troje radnika. Zbrinut Êe se i jedan djelatnik u odjelu Informatike. Uprava upozorava da, u sluËaju da se RadniËko vijeÊe usprotivi restrukturiranju, Hrvatski zavod za zapoπljavanje proces moæe odgoditi na tri mjeseca, πto bi Hinu koπtalo dodatnih milijun kuna, s obzirom da restrukturiranje nema alternativu. Na saborskom je Odboru ravnateljica Hine Branka ValentiÊ, koja je na toj duænosti pola godine, demantirala nagaanja o 56 otkaza u agenciji. Rekla je da je do njenog dolaska na tu funkciju Hina akumulirala minus od osam milijuna kuna koji je dodatno uveÊan za joπ jedan milijun u 2012. godini. “Hina s gubitkom posluje neprestano od 2009. godine, a nova je Uprava, osim toga, zatekla i promaπene projekte, poput Media monitoringa koji je mjeseËno stvarao gubitak od 100.000 kuna, te projekta povezivanja arhivske grae Hine i Vjesnika”, rekla je Branka ValentiÊ. G. BorkoviÊ infopress novosti 700 brojeva u 13 godina i 5 mjeseci izlaæenja “Novosti”, tjednik Srpskog narodnog vijeÊa, nedavno su iziπle po 700. put. Bilo je to 17.maja, toËno 13 godina i pet mjeseci od izlaska prvog broja, koji je inaËe iziπao 17.prosinca 1999.godine. “Novosti” su bile prve tjedne manjinske novine u Hrvatskoj a i danas su jedine kao takve. Srpska zajednica kao i ostale manjinske zajednice imaju cijeli niz publikacija ali se uglavnom radi o dvotjednicima, mjeseËnicima i ostaloj periodici sa dvomjeseËnim i viπemjeseËnim tempom izlaæenja. Novine su pokrenute kao manjinske sa ciljem da se srpska zajednica u RH unutar sebe informira o dogaajima i problemima u samoj zajednici. No, od samog poËetka obraivane su i teme od opÊe druπtvenog znaËaja za RH, pisalo se o dogaajima u neposrednom okruæenju i dræavama nastalim iz SFRJ, ali i o vaænim dogaajima u Evropi i svijetu. Koncepcija i izgled novina nekoliko su puta mijenjani ali je suπtina ostala ista. Kroz redakciju je u tom periodu proπao cijeli niz urednika, novinara i ostalih saradnika, kojih je i danas viπe desetaka. -”Novosti” su danas jedan od najrespektabilnijih kritiËkih listova u Hrvatskoj, i pomalo πire. »ini mi se da su “Novosti”, usto, jedini relevantan politiËki list koji sistematski otvara prostor za neke sasvim drukËije poglede na naπu druπtvenu stvarnost, s naglaskom na manjinsku problematiku. Svjesni smo, meutim, da je nuæno iz broja u broj podizati æurnalistiËku razinu i kvalitetu novina u svim segmentima. Uskoro se kanimo ozbiljnije pozabaviti i pokretanjem portala Novosti koji bi, takoer, trebao biti neπto drukËije u odnosu na postojeÊe ovdaπnje news-portale-kazao je urednik Ivica –ikiÊ. SlijedeÊe, 2014.godine, 17. prosinca “Novosti” Êe obiljeæiti 15.roendan. U organizaciji proslave tim povodom uz izdavaËa Srpsko narodno vijeÊe sudjelovat Êe i podruænica Sindikata novinara Hrvatske i Ogranak HND-a u “Novostima”. Milan Cimeπa brend Dræava otkupila Vjesnikov brend za sto tisuÊa kuna Za razliku od dnevnog lista 21. stoljeÊe, odnosno njegova izdavaËa, tvrtke Miran dan, koja je tek krenula u steËajni postupak, Vjesnik se u trenutku pisanja ovog teksta nalazi pred njegovim zavrπetkom, Ëime Êe tvrtka Narodne novine press biti brisana iz sudskog registra. SteËajni upravitelj Maroje StjepoviÊ izjavio je da nema izgleda za nastavak poslovanja, kao ni za naplatu vjerovniËkih potraæivanja. Dnevne novine Vjesnik ukupno su duæne 32,8 milijuna kuna, od Ëega bivπi zaposlenici traæe 17,8 milijuna, tiskara Vjesnik 6,5 milijuna i Ministarstvo financija 4,5 milijuna kuna za doprinose. Uz 3,2 milijuna kuna, koliko su bivπi zaposlenici dobili od Agencije za osiguranje radniËkih potraæivanja, radnici Êe dobiti joπ jedan manji iznos. Za to je zasluæno Ministarstvo kulture koje je za 100 tisuÊa kuna otkupilo Vjesnikov brend te s Hrvatskim dræavnim arhivom preuzelo Vjesnikovu PDF web arhivu koja obuhvaÊa razdoblje od 1996. godine do gaπenja. Milan ÆivkoviÊ iz Ministarstva kulture rekao je da od poËetka svibnja tom graom upravlja Hrvatski dræavni arhiv i da Êe sadræaj biti besplatno dostupan Ëim ga arhivisti pregledaju i organiziraju. Dræavni arhiv preuzet Êe i tzv. Vjesnikovu novinsku dokumentaciju koja obuhvaÊa sva relevantna tiskana izdanja objavljivana nakon Drugog svjetskog rata. Nakon πto je 2006. Hina dobila ovu iznimno vaænu povijesnu baπtinu za razumijevanje povijesti, dokumentacija je trebala biti digitalizirana, ali je, unatoË osiguranim sredstvima, napravljeno tek pet posto tog posla. Umjesto da bude dostupna novinarima i graanima, tekstovi su prebaËeni u Kerestinec, Ëime je pristup grai bio znatno oteæan. G. BorkoviÊ novinarski samit Jasmina PopoviÊ potpredsjednica IFJ-a Na 28. svjetskom kongresu Meunarodne federacije novinara (IFJ) u Dublinu u Irskoj novinarka i komentatorica Jasmina PopoviÊ izabrana je za potpredsjednicu tog udruæenja, Ëime je postala prva novinarka s podruËja JugoistoËne Europe s tako visokom funkcijom u IFJ. Za predsjednika Federacije treÊi put je izabran Jim Boumelha iz Sindikata novinara Velike Britanije i Irske, dok su uz Jasminu PopoviÊ potpredsjednici Youness Mjahed iz Maroka i Celso Schroder iz Brazila, izvijestio je Sindikat novinara Hrvatske. IduÊe tri godine, koliko joj traje mandat, Jasmina PopoviÊ radit Êe na regionalnom i globalnom povezivanju novinara, njihovih sindikata i novinarskih strukovnih udruga, kako bi se zajedniËki izborili za kolektivne ugovore i zaπtitu svojih prava. “Politika IFJ-a, koji okuplja 600.000 novinara iz oko 120 zemalja svijeta, potiËe jedinstvo, solidarnost i efikasno organiziranje novinara, posebice u vremenima krize koja je ozbiljno pogorπala poloæaj te profesije u svijetu”, istaknula je Jasmina PopoviÊ i dodala da Êe njezin izbor na poloæaj potpredsjednice najveÊe svjetske novinarske organizacije omoguÊiti da specifiËni problemi s kojima se suoËavaju hrvatski novinari bræe dou na stol IFJ-a, gdje bi se trebali bræe i efikasnije rjeπavati. Na kongresu, na kojem je sudjelovalo viπe od 350 izaslanika sa svih kontinenata, utvreno je kako su problemi novinara viπe-manje svugdje isti ili sliËni, buduÊi da je politika πtednje utjecala na globalne procese u medijima. SuoËeni s krizom, vlasnici dijele otkaze i smanjuju plaÊe praktiËki u cijelom svijetu. Za Jima Boumelha glasao je 191 izaslanika. Dobio je 13 glasova viπe od protukandidata Phillipea Lerutha iz Belgije. Kako je prilikom prebrojavanja utvreno da ima pet NOVINAR BROJ 4-7/2013 7 NOVINAR BROJ 4-7/2013. 8 infopress glasova “viπka”, kongres je morao odluËiti hoÊe li se iÊi na ponovno biranje ili Êe se potvrditi Bouelha za predsjednika. VeÊinom glasova, 186 prema 139, odluËeno je da se ne glasa ponovno, na πto je reagirao dio njemaËke i kanadske delegacije. Iz prosvjeda su napustili kongres tvrdeÊi da izbori nisu odræani po demokratskoj proceduri. Jasmina PopoviÊ, nakon πto je s gaπenjem tjednika Forum napustila VeËernji list, radi kao komentatorica na Hrvatskom radiju, u dnevnom listu 24sata te reaktiviranom portalu Forum.tm. Bila je predsjednica Sindikata novinara Hrvatske od 2000. do 2006. godine, a od 2001. je u IFJ-u gdje je bila Ëlanica Izvrπnog odbora. G. BorkoviÊ rpo VeËernji list zapoπljava svoje RPO-ovce Styrijina izdanja u Hrvatskoj zapoËela su proces zapoπljavanja dosadaπnjih RPO suradnika. Kako nesluæbeno doznajemo, svi urednici koji su do sada bili u “registru poreznih obveznika” prijeÊi Êe u stalni radni odnos u tvrtke VeËernji list medije (VLM) ili u VeËernji list. Novinarima je takva moguÊnost ponuena, ali (i dalje) nije obvezna. Problem je, naravno, u Ëinjenici da veÊina njih ostvaruje veÊa mjeseËna primanja u RPO statusu, nego πto Êe ih imati kao zaposlenici. Tvrtka VLM osnovana je 2009. godine, a zapoπljava 13 ljudi. Iz Styrije su poruËili da ne komentiraju interne procese te da se dræe temeljnog naËela da se najprije razgovara u tvrtki, a tek potom izvan nje. Prema tvrdnjama sindikata, VeËernji list ima jedan od najnepovoljnijih omjera stalno zaposlenih i onih u “prikrivenom radnom odnosu”. U zapoπljavanje dijela RPO-ovaca trebali su krenuti i u Europapress Holdingu, ali taj je proces zaustavljen blokadom raËuna i predsteËajnom nagodbom viπe poduzeÊa iz koncerna. RPO se poËeo masovnije upotrebljavati od 2005. godine kada je slobodnim novinarima omoguÊeno da plaÊaju upola manje doprinose u odnosu na odvjetnike i lijeËnike. Prebacivanje u status obrtnika trebalo je olakπati poziciju “vjeËnih honoraraca” koji su godinama radili u medijima bez mirovinske i zdravstvene zaπtite. Ta je praksa, meutim, postala sve πira tako da je poËetna brojka od dvjesto RPO-ovaca kasnije znatno premaπena. Prikriveni radni odnos u medijima, izraËunali su u sindikatu, dræavu stoji oko 40 milijuna kuna nenaplaÊenog poreza. G. BorkoviÊ poslovni dnevnik Mislav ©imatoviÊ glavni urednik Poslovnog dnevnika Nakon πto je Styrijina menadæerica Andrea BoroπiÊ od 1. lipnja preuzela upravljanje Poslovnim dnevnikom gdje Êe voditi prodaju, marketing i redakciju, najavljuju se promjene i na poziciji glavnog urednika. Darka MarkuπiÊa, koji je na Ëelu Poslovnog dnevnika od 2008. godine kada je austrijska grupacija i preuzela Poslovni, od 1. srpnja trebao bi zamijeniti bivπi glavni urednik Nacionala Mislav ©imatoviÊ koji na tu poziciju dolazi iz Ministarstva obrane gdje je bio glasnogovornik. ©imatoviÊ je karijeru zapoËeo u NCL grupi 2001. Prije imenovanja na poziciju glavnog urednika Nacionala 2010. godine bio je urednik portala tog tjednika. Proπle godine, nedugo prije gaπenja Nacionala, suoËen s neisplatom plaÊa, dao je ostavku. Kao i ©imatoviÊ, Andrea BoroπiÊ profesionalnu karijeru zapoËela je u Nacionalu da bi potom preπla u 24sata. Nakon odlaska Marjana Jurleke s funkcije predsjednika Uprave VeËernjeg lista prije Ëetiri godine, Andrea BoroπiÊ postala je savjetnica Uprave. Sudjelovala je u restrukturiranju VeËernjeg lista i slovenskog Æurnala. G. BorkoviÊ u srediπtu Piπe Ana RaiÊ-KneæeviÊ NOVINAR BROJ 4-7/2013 9 Kazneni zakon - sram i sramoÊenje Suci kao nadriurednici HoÊe li se danas itko osjetiti osramoÊen istinom πto sam je o njemu objavila? HoÊe li ikoga zasmetati neka rijeË iz mog izvjeπtaja? HoÊu li dobiti tuæbu i iduÊih nekoliko godina povlaËiti se po sudovima? VeÊ mjesecima, svaki dan kreÊuÊi na posao, postavljam si ta pitanja. Priznajem, novi Kazneni zakon πto je od 1. sijeËnja ove godine stupio na snagu uvodeÊi novo kazneno djelo “sramoÊenja”, za koje novinari mogu biti tuæeni, te eventualno i kaænjeni, zakomplicirao mi je æivot. Kao dugogodiπnjoj novinarki koja ima misiju svaki dan Ëitateljima donijeti najbolju, iskljuËivo istinitu priËu, sada mi popriliËno teπko pada da zbog te istine mogu zavrπiti na sudu. Da zbog napisane istine, koja se jednostavno nekome ne svidi, za koju netko ocijeni da mu baπ sada u ovom trenutku ne odgovara u novinskim stupcima, mogu dobiti tuæbu teπku tisuÊe kuna. Iz potpuno nepoznatog razloga “sramoÊenje” je uπlo u Kazneni zakon. Uz “klevetu” i “uvredu” neistine πto ih novinari o nekome objave i za πto mogu i moraju biti kaænjeni, sada im kazne prijete i zbog objavljene istine. NazadnjaËki potez zakonodavaca koji su ubacivanjem “sramoÊenja” u Kazneni zakon odluËili osnaæiti borbu s medijima. Izaπlo je to oËito iz glava onih koji smatraju kako medije treba obuzdati, kako im po svaku cijenu treba onemoguÊiti da objavljuju istinu, da sluËajno nekoga ne bi poËeπali tamo gdje ga svrbi. Jer preprodavaË droge, ako se uhvati za definiciju “sramoÊenja” u Kaznenom zakonu, moæe tuæiti novinara koji ga je nazvao dilerom. Ni jedan kriminalac, ma koliko puta osuivan do sada bio, ne smije biti nazvan kriminalcem. Ni ratni profiter, ratnim profiterom. Ni ubojica, ubojicom. • AnËice, jel’ moæete ukloniti tu vijest s portala jer bi mogla utjecati negativno na poslovanje mog klijenta? - pitao me nedavno jedan odvjetnik Ëijem je “pulenu” podmetnut poæar pod automobil. Mislim si - hoÊe li me tuæiti za “sramoÊenje”? Molba ne prolazi, vijest je i dalje na webu, a on o nastavku svog poslovanja nek’ dalje brine sam. Hrabrimo se i ja i urednik svjesni apsurdnosti situacije. Svjesni da samo radimo svoj posao, a netko na vrhu vlasti ove zemlje ne æeli da to Ëinimo. Svjesni smo da bi taj isti odvjetnikov klijent mogao podnijeti tuæbu zbog “sramoÊenja”. To πto je objavljena istina, potpuno je u ovom sluËaju nebitno, no dobro, gotovo nebitno. Jer joπ sudac koji Êe taj “sramotni sluËaj” dobiti u ruke mora odluËiti je li informacija objavljena u javnom interesu, u “dobroj vjeri”, bez namjere da se ikome namjerno naπkodi, da ga se osramoti. Tako Êe se potencijalno sramotna informacija nakon uredniËke obrade naÊi i na svojevrsnoj “nadriuredniËkoj”. Jer πto Êe drugo postati suci neko “nadriurednici”? Pored provoenja prava i utvrivanja pravde dodijeljena im je i uloga nacionalnih procjenitelja javnog interesa, vaænosti odreene informacije, njezinoj svrsishodnosti, opravdanosti. Pored ubrojivih, svjesnih i obrazovanih novinara i urednika joπ Êe i oni biti filter medijskog sadræaja!!! Oni Êe procjenjivati jesam li imala javni ili neki drugi interes diÊi se ujutro, nabaciti frizuru i otiÊi na sud kako bih izvijestila publiku o joπ jednom sudskom procesu??? Pa zar novinari ne rade baπ sve u javnom interesu??? Zar mediji nisu namijenjeni javnosti? Barem πirokoj publici, od koje i æive... Sada Êe suci vagati koliko smo na objavi odreene informacije zaradili, je li nam cilj bilo iskljuËivo profit ili smo samo æeljeli izvijestiti javnost. Jesmo li napunili medijski prostor brojeÊi u glavi kune πto Êemo ih na kraju mjeseca pospremiti u dæep. Ili smo samo radili sve ono πto smo radili do sada. Do trenutka kada smo postali potencijalni krπitelji zakona, oni koji iskljuËivo rade na πtetu drugih. Donedavno su nam vjerovali, traæili nas da otkrijemo kriminal, da raskrinkamo korupciju, da budemo prava “sedma sila”, a sada nas æele kaænjavati zbog istine. Hrvatsko druπtvo je samo jednim potezom zakonodavca koji je novi Kazneni zakon izglasavao u gluha doba noÊi, bez previπe rasprave i s potpunim ignoriranjem upozorenja Hrvatskog novinarskog druπtva, postalo druπtvo koje kaænjava istinu. UËinjeno je tako potpuno suprotno od onoga πto je dogaa u nekim drugim druπtvima, nekih drugih zemalja. Nedavno je sudac Vrhovnog suda RH Ranko Marijan, dræeÊi svojim kolegama predavanje upravo o problematici “sramoÊenja”, podsjetio kako su OESS i nevladine udruge za zaπtitu sloboda izraæavanja pokrenuli svjetsku kampanju pod nazivom “dekriminalizacija klevete” koja je rezultirala brisanjem kaznenih djela protiv Ëasti i ugleda iz nacionalnih zakonodavstava - Bosne i Hercegovine, Cipra, Estonije, Ukrajine, Moldavije, Gruzije, Rumunjske, Armenije, Velike Britanije i Irske. Pod utjecajem presuda InterameriËkog suda za ljudska prava, kleveta je praktiËki dekriminalizirana u Meksiku, Argentini, Brazilu, »ileu, Peruu i Urugvaju. I Hrvatsko novinarsko druπtvo je na tragu tih zakonskih rjeπenja traæilo da kleveta viπe ne bude kazneno djelo, veÊ da se oklevetani i uvrijeeni s medijima “obraËunavaju” u graanskim parnicama, da traæe praviËnu novËanu naknadu za πtetu πto im je uËinjena, da im se dosuuju odπtete primjerene nepravdi πto im je u medijima eventualno uËinjena. No, umjesto toga Hrvatska ima dodatni apsurd - u Kaznenom zakonu navedena kaznena djela protiv Ëasti i ugleda koja se ne kaænjavaju zatvorskim veÊ novËanim kaznama. I sudac Marijan pred svojim se kolegama iskreno tome zaËudio: - Ostaje naËelno pitanje, koje isto tako ostaje bez odgovora, zaπto se djela za koja nije predviena zatvorska kazna nalaze u Kaznenom zakonu? Javnost je ostala zakinuta za pravovremena, jasna i argumentirana obrazloæenja πto se toËno æeljelo postiÊi sveobuhvatnim izmjenama kaznenog zakonodavstva i zaπto se moralo intervenirati u kaznena djela protiv Ëasti i ugleda. Izostala je valorizacija starih i kompariranje s novim kazneno-pravnim odredbama i izostalo je obrazloæenje zaπto su brojne nove odredbe bolje od starih i uhodanih zakonskih rjeπenja. Opet se zaboravilo kako pravna sigurnost poËiva na jasnoj, kvalitetnoj, ali i stabilnoj pravnoj normi. Nadamo se da Êe izmjene Kaznenog zakona πto ih je HND traæio ipak naiÊi na odgovor - i novinarima, i urednicima, i sucima, i publici Iz potpuno nepoznatog razloga “sramoÊenje” je uπlo u Kazneni zakon. Uz “klevetu” i “uvredu”, neistine πto ih novinari o nekome objave i za πto mogu i moraju biti kaænjeni, sada im kazne prijete i zbog objavljene istine NOVINAR BROJ 4-7/2013. 10 intervju nataπa πkariËiÊ novinarka godine Razgovarao Melisa Skender Novinarski posao postao mi je odbojan Dosadaπnja praksa pokazuje da se korporativne izdavaËe ne odbija zato πto su oni stvarni vladari ove zemlje. Vjerojatno i Redakcija Slobodne Dalmacije poæurila se objaviti kako je novinarka Nataπa ©kariËiÊ dobila HND-ovu nagradu svake druge. njihova kao novinarka godine, a hoÊe li i jednako tako æurno uloæiti Odbijete li ih, novu æalbu na ponovljenu odluku OpÊinskog suda u Zagrebu, odbili ste prema kojoj je otkaz koji su joj uruËili 2009. godine sudjelovati u nezakonit, ostaje vidjeti. VeÊ Ëetvrtu godinu Nataπa ©kariËiÊ vodi sudsku bitku koja je dovela i do presedana za najgorem obliku naime svakog tzv. RPO novinara, kakvih je u redakcijama danas politiËke veÊina. Nataπa ©kariËiÊ novinarstvom se profesionalno poËela korupcije - onom baviti 1991. godine, a u Slobodnoj Dalmaciji radi od 1993. izmeu vlasti i godine. Cijenjena je ne samo meu kolegama novinarima i u sektoru zdravstva za koji se kao novinarka specijamedija - i veÊ lizirala. Autorica je brojnih istraæivaËkih tema o zdravstvenoj sasvim je sigurno politici, medicini i medicinskoj etici: afere o krai jajnih da Êete stanica u poliklinikama dr. Asima Kurjaka, afere Shimadzu mandatu ministra zdravstva Andrije Hebranga, otkriÊa o nastradati u uzlostavljanju πtiÊenika u Caritasovom domu za nezbrinutu nekom od djecu u Brezovici, brojnih istraæivanja o korupciji na njihovih izdanja. Medicinskom fakultetu u Zagrebu, afera Pfizer i Farmal i Zato ja vjerujem brojnih drugih. Dobitnica je nekoliko profesionalnih nagrada priznanja; koautorica dvije knjige o zdravstvenom sustavu, a da takvo πto iosim u Slobodnoj pisala je i za Globus, Jutarnji list, Business.hr, moæe napraviti British Medical Journal i Croatian Medical Journal. samo izuzetno Ëasna i Odlazak pa povratak Kakav je vaπ status u Slobodnoj Dalmaciji? autonomna - Prije otprilike godinu i pol vraÊena sam na posao nakon osoba, dakle pravomoÊne sudske presude i nije mi lako. Moj poloæaj je Batman apsurdan, jer radim za poslodavca koji na sudovima osporava glavninu mojih radnih i profesionalnih prava i koji mi je prije Ëetiri godine uruËio otkaz. S druge strane, buduÊi da je sad neko drugo politiËko vrijeme i klima u odnosu na ono vrijeme kad sam zavrπila na cesti, pa urednici redovito traæe i objavljuju moje tekstove, ispada da me redakcija æeli i poπtuje. No, bilo je i luih trenutaka u naπim odnosima, zbog kojih ova situacija moæe Ëuditi samo neupuÊene. Na primjer, Slobodna Dalmacija mi je 2009. godine dala otkaz i odmah uruËila odluku da ne æele da radim za vrijeme otkaznog roka, da bi me zatim tuæili jer sam naπla novi posao, tvrdeÊi da sam time naruπila zabranu træiπne utakmice i nanijela im πtetu od 200 tisuÊa kuna. Svaki put kad to ispriËam, ljudi me pitaju da ponovim, jer im se Ëini da nisu dobro shvatili... Vrhovni sud u rekordnom je roku donio odluku kojom je predmet vratio OpÊinskom sudu na ponovno razmatranje, πto takva odluka zapravo znaËi za novinare u RPO statusu? - Prvo treba razjasniti πto je RPO status: rijeË je o poreznom sustavu u koji ulaze novinari koji su pri Poreznoj upravi registrirali samostalnu djelatnost, da bi svoje usluge nudili na novinarskom træiπtu, umjesto da se vezuju za jednog poslodavca. To je uobiËajen i legalan naËin samozapoπljavanja svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, a funkcionira tako da novinar slobodno ugovara kome Êe i pod kojim uvjetima isporuËiti neki svoj rad, projekt ili sliËno. Slobodni novinari ne rade po nalogu poslodavca, nego samostalno i samostalno ugovaraju uvjete izrade I objave nekog pojedinaËnog djela. Problem je nastao zato πto su nakladnici 1999. izmislili RPO sustav za novinare, u svoje ime i za svoj raËun, jer su se dosjetili da im je jeftinije stalno angaæirati novinara koji sam plaÊa poreze i doprinose, nego da zapoπljavaju sukladno Zakonu o radu i plaÊaju sva davanja koja iz toga proizlaze. Meutim, obaveza je svakog poslodavca u zemlji, pa tako i medijskih tajkuna, da za poslove koji imaju obiljeæje nesamostalnog rada sklope ugovor o radu. Ako novinar redovito dolazi na posao, piπe po nalogu urednika, ima radno vrijeme kao i svi ostali, deæura, prima fiksnu naknadu, osobno obavlja posao i vezan je naËelom ekskluziviteta, onda on s izdavaËem treba sklopiti ugovor o radu. Nakon πto je u mom sluËaju Æupanijski sud u Zagrebu potvrdio presudu OpÊinskog suda u kojoj je ovo savrπeno obrazloæeno, doπlo je rjeπenje Vrhovnog suda koji je uvaæio miπljenje korporativnih odvjetnika da ovdje moæda uopÊe nije nadleæan Zakon o radu, veÊ Zakon o medijima. To rjeπenje, dakle, znaËi da postoji mali dio pravne struke, ali oËito utjecajan, koji je spreman tumaËiti Zakon o medijima na naËin koji, smatram, ni semantiËki ne dræi vodu. Kada bi takvo tumaËenje opstalo - a veÊ ga je OpÊinski sud odbacio u ponovljenom postupku - to bi znaËilo da meu svim radnicima u ovoj zemlji, jedino samostalni novinari ne mogu dokazivati svoja prava na radnim sudovima. Koje su za vas bile reperkusije odluke Vrhovnog suda? - Ovaj tren su najstraπnije reperkusije koje izlaze iz okvira normativnog prava; to πto nakon 19 godina kontinuiranog rada za jednog poslodavca i jedne iznimno kvalitetno sroËene pravomoÊne sudske presude, drugi put sudskim putem moram dokazivati svoj radni status i nezakonitost otkaza koji mi je uruËen bez rijeËi obrazloæenja. To je prije svega nemoralno. Drugo, viπe nisam hladnokrvna; uæasno me uzrujavaju dolasci na sudove, najave roËiπta, susreti s odvjetnicima poslodavca, Ëitanje njihovih predstavki i svi ti uzbudljivi detalji koji prate sudske postupke. TreÊe, novinarski posao mi je postao uæasno odbojan u takvim uvjetima. ©to se tiËe pravnih reperkusija, nadam se ipak da se neÊe dogoditi niπta novo, jer je OpÊinski sud u Zagrebu, kako sam veÊ rekla, ponovio raniju odluku, u izvrsno obrazloæenoj presudi sutkinje Vande ©tambuk. Sada Ëekamo odluku Slobodne Dalmacije - hoÊe li se, nakon svega, opet æaliti. DrugaËiji bi epilog ugrozio moju egzistenciju, obezvrijedio sve godine rada koje su iza mene, a zatim i “legalizirao” raπirene oblike zloupotrebe pravnog statusa takozvanog slobodnog novinarstva u Hrvatskoj. Time bi se, na koncu, Hrvatska legitimirala kao jedna od rijetkih zemalja koja ni pravno ne razlikuje slobodne novinare od novinara koji æele raditi pod reæimom ureivaËke politike toËno odreenog novinarskog medija, odnosno, kao zemlja u kojoj elementarna statusna pitanja novinara nisu ureena. UnatoË svemu πto se dogodilo, mislim da to nije moguÊe. Tko je novinar? Mislite li da bi od pravne sluæbe Ministarstva kulture trebalo traæiti i sluæbeno tumaËenje Ëlanka 2. ZOM-a u kojem se definira pojam novinara? - Ne mislim, Ëlanak 2. je savrπeno jasan. Pojednostavljeno reËeno, on definira koga se u Hrvatskoj smatra novinarom, iskljuËivo preko radno-pravnog statusa, te kaæe da je novinar fiziËka osoba koja je zaposlena kod nakladnika ili “obavlja novinarsku djelatnost” kao slobodno zanimanje. Dotle je sve u redu, iako je rijeË o potpuno nestruËnoj i zastarjelog definiciji. Taj Ëlanak, meutim, odvjetnici izdavaËa tumaËe tako da tvrde da je dopuπteno da novinar koji je registrirao samostalnu djelatnost radi za jednog poslodavca posao koja ima sva obiljeæja nesamostalnog rada, kako to definira Zakon o radu, ali da nema prava prema Zakonu o radu. Cijeli niz godina koliko se bavim ovom temom, nisam Ëula nijednog pravnog teoretiËara ni praktiËara koji Ëlanak 2. Zakona o medijima tumaËi na takav naËin, osim korporativnih odvjetnika i sad sudaca Vrhovnog suda. Moram, doduπe, naglasiti da suci Vrhovnog suda nisu bili decidirani, ali u rjeπenju traæe od niæih sudova da joπ jednom razmotre je li moj ugovor ipak bio obiËan honorarni ugovor, sklopljen po Ëlanku 2. Zakona o medijima i krπi li se drugaËijim stavom naËelo slobode ugovaranja! InaËe, i meunarodne novinarske asocijacije prepoznale su ovaj problem i upozoravaju na problem zloupotrebe freelancera i protuzakonitog vezivanja slobodnjaka za samo jednog poslodavca, koji time vara dræavu i zaobilazi obavezna davanja za stalno zaposlene novinare. Ministarstvo kulture koje je nadleæno za medije, svjesno je svih aspekata ovog problema; to znam tako πto sam im osobno - uz pomoÊ kolegica Biljane BaπiÊ i Boæene MatijeviÊ - dovela sve relevantne pravne praktiËare i teoretiËare u zemlji da im to zorno predoËe. Pored toga, Andrea Zlatar i Milan ÆivkoviÊ imaju sve relevantne podatke o tom problem, zato πto je Ministarstvo kulture 2003. godine bilo predlagatelj Zakona o medijima, pa nisu morali kopati po arhivama Sabora da vide πto je napisano u obrazloæenju razloga za njegovo donoπenje. Naime, i iz tog je dokumenta vidljivo da Zakon o medijima ne ureuje radna prava novinara. No, oni i dalje ne Ëine niπta da suzbiju ovu praksu. Vjerojatno zato πto tamo sjede lijevi NOVINAR BROJ 4-7/2013 11 Prije otprilike godinu i pol vraÊena sam na posao nakon pravomoÊne sudske presude i nije mi lako. Moj poloæaj je apsurdan jer radim za poslodavca koji na sudovima osporava glavninu mojih radnih i profesionalnih prava i koji mi je prije Ëetiri godine uruËio otkaz. S druge strane, buduÊi da je sad neko drugo politiËko vrijeme i klima u odnosu na ono kad sam zavrπila na cesti, pa urednici redovito traæe i objavljuju moje tekstove, ispada da me redakcija æeli i poπtuje Sektorski novinari nestaju Koliko je ostalo specijaliziranih novinara u hrvatskim medijima? - Specijalizirano novinarstvo nestaje svugdje u svijetu, skupa s izumiranjem printa. Internetizacija novinarstva stvorila je sasvim nove uvjete novinarskog rada, jer se insistira na brzini, multifunkcionalnosti radne snage i na tome da proizvod bude jeftin. Specijalizirano je novinarstvo, baπ kao i istraæivaËko, za danaπnje pojmove sporo i skupo, jer proizvodi manje tekstova za viπe vremena. U Hrvatskoj je specijaliziranim novinarima neprijatelj i to πto je cijela profesija i biznis u financijskom i moralnom bankrotu, pa viπe nikog nije ni briga za neËiju posebnu poziciju. Problem je u tome πto, po mom miπljenju, novinar opÊe prakse ne moæe postiÊi dubinsko pokrivanje nekog posebnog sektora, jer su za takvo πto potrebna i mnoga posebna znanja. Meni - kao i nekom drugom sektorskom novinaru - treba pet sekundi da uoËim neπto πto novinar opÊe prakse ne bi nikada uoËio. Najbanalnija vijest o iznosu duga u zdravstvu na primjer, za novinara opÊe prakse moæe znaËiti senzaciju, a za sektorskog novinara neπto πto nije vrijedno objave, zato πto kontekst potpuno odreuje znaËaj informacije. Naravno, kod specijaliziranog novinara postoji opasnost od pretjerano snaænog vezivanja za temu i gubitka objektivnosti, no to se moæe kontrolirati s dobrim urednicima. Svakako, sigurno je da novinarstvo bez novinara specijalista Ëitateljima lakπe servira mnogo viπe trivijalnih podataka, pa i Ëistih dezinformacija NOVINAR BROJ 4-7/2013. 12 intervju Kod sudskog procesa ovaj tren su najstraπnije reperkusije koje izlaze iz okvira normativnog prava; to πto nakon 19 godina kontinuiranog rada za jednog poslodavca i jedne iznimno kvalitetno sroËene pravomoÊne sudske presude, drugi put sudskim putem moram dokazivati svoj radni status i nezakonitost otkaza koji mi je uruËen bez rijeËi obrazloæenja. To je prije svega nemoralno. Drugo, viπe nisam hladnokrvna; uæasno me uzrujavaju dolasci na sudove, najave roËiπta, susreti s odvjetnicima poslodavca, Ëitanje njihovih predstavki i svi ti detalji koji prate sudske postupke Za nagradu se radi cijeli profesionalni vijek Koliko ste dugo radili na aferi Farmal i koliko smatrate da je njezino objavljivanje doprinijelo smanjenju korupcije u zdravstvu? - Mogu reÊi da sam na priËi o Farmalu radila cijeli svoj profesionalni vijek, jer je afera Farmal samo jedna potvrda naËina korumpiranja javnog sektora koji dolazi od strane farmaceutske industrije. Taj je obrazac poznat svima koji se time bave izvan granica Hrvatske. S druge strane, na konkretnoj sam priËi radila neka dva mjeseca. Ona govori o totalnoj moralnoj degradaciji javnog sektora, ali i o tome da su danas mediji i novinarska otkriÊa potpuno nevaæna. Onaj tren kada je aktualni ministar zdravlja Rajko OstojiÊ izgovorio da je “mali broj lijeËnika naruπio ugled inaËe Ëasne profesije”, bilo mi je jasno da Vlada negira i ne razumije razmjere problema i da Êe on ostati takav kakav je bio i prije Farmala. Naime, USKOK je Ëak 500 lijeËnika obiteljske medicine uhvatio u primanju mita, πto je Ëetvrtina svih obiteljskih lijeËnika, a ja sam dovoljno puta jasno i decidirano napisala da sve farmaceutske tvrtke posluju na isti naËin, u Hrvatskoj i u svijetu intelektualci kojima je kljuËni cilj da sruπe kapitalizam, ali im nekako promiËe da bi u meuvremenu mogli natjerati kapitaliste da poπtuju zakone. U jednom od intervjua govorili ste o tome kako su pregovori o autorskim ugovorima i smanjenju PDV-a na dnevne novine moæda prijelomna toËka za odnos sadaπnje vlasti i novinskih izdavaËa. Danas, kad se ta toËka, Ëini se, prelomila, πto biste rekli - gdje smo? - Bolje je reÊi da mi se Ëinilo kako smo na prijelomnoj toËki, i to koncem proπle godine, kada sam ukljuËena u javnu raspravu oko tog pitanja. Naime, ministriËin savjetnik za medije Milan F. ÆivkoviÊ nas je uvjerio da izdavaËi pritiπÊu Vladu Zorana MilanoviÊa da smanji PDV na novine i da u ministarstvu postoji snaæna volja da se tome odupru. Izgledalo je kao da Ministarstvo kulture formira radne skupine novinara koje Êe razmotriti neka vaæna pitanja, ukljuËivπi prijedlog izdavaËa da im se smanji PDV, kako bi dobili veÊi legitimitet u suprotstavljanju izdavaËima i osigurali da svi na koje se medijska politika odnosi sudjeluju u njezinom kreiranju. Novinari su tada konsenzusno zakljuËili da PDV na novine ima smisla smanjiti jedino ako se nae model da se time poboljπa status novinara, a ÆivkoviÊ je plesao od sreÊe πto je dobio novinarsku podrπku za svoje progresivne ideje. Danas je jasno da je to bila predstava i da nije postojao “prijelomni trenutak”, odnosno da Ministarstvo kulture ni o Ëemu ne odluËuje, pa tako ni o smanjenju PDV-a na novine. Kada je ministar LiniÊ napokon objavio da bezuvjetno smanjuje PDV na novine, a Ministarstvo kulture potvrdilo da se slaæe s LiniÊevom odlukom - kao da niËeg ranije nije bilo - bilo mi je Ëak malo neugodno u njihovo ime πto su nas tako nasanjkali. To su odrasli ljudi, tuæno je πto nisu u stanju prihvatiti svoja ograniËenja. No, zaπto bi odolijevanje pritisku izdavaËa bila prijelomna toËka za odnos Vlade i medija: zato πto dosadaπnja praksa pokazuje da se korporativne izdavaËe ne odbija, zato πto su oni stvarni vladari ove zemlje. Vjerojatno i svake druge. Odbijete li ih, odbili ste sudjelovati u najgorem obliku dossier Piπe Melisa Skender NOVINAR BROJ 4-7/2013 13 Nepodnoπljivo stanje u radijskom eteru Radio u Hrvatskoj politiËke korupcije - onom izmeu vlasti i medija - i sasvim je sigurno da Êete nastradali u nekom od njihovih izdanja. Zato ja vjerujem da takvo πto moæe napraviti samo izuzetno Ëasna i autonomna osoba, dakle, Batman. Takva osoba, naravno, ne sjedi u Ministarstvu kulture. Radna skupina Odustali ste i od sudjelovanja u radnoj grupi novinara, πto je bio okidaË? - Proπle godine sam, skupa s mnogim kolegama, podræala Milana F. ÆivkoviÊa, u trenutku kada smo Ëuli da je smijenjen i vjerovali da je to zbog PDV-a i RPO-a. Nisam se osjeÊala dobro u ulozi Ëuvarice lika i djela nekog politiËara, ali dobro, Ëinilo se da za takav presedan postoje ozbiljni razlozi oko kojih su se svi novinari sloæili. Kad sam poËela shvaÊati da su za vrijeme kampanje za ÆivkoviÊev politiËki opstanak, neke kolegice i kolege poËele profesionalno suraivati s Ministarstvom kulture i lobirati za svoje izdavaËke projekte, postalo mi je straπno neugodno πto sam sudjelovala u svemu. »im sam postavila prva pitanja, bilo je jasno da participativna demokracija podrazumijeva i to da na pristojno postavljeno pitanje dobijeπ tomahawkom po glavi. BuduÊi da su u svemu sudjelovali i neki novinari koje privatno poznajem i koji su mi dragi, neko smo se vrijeme raspravljali, a onda sam rekla - ok, sad je dosta, idemo svaki svojim putem. Odmah nakon toga, radne su se skupine raspale, kao i - naæalost - neka rijetka novinarska prijateljstva. PrateÊi rad grupe, teπko se oteti dojmu kako su stavovi samih novinara meusobno toliko suprotstavljeni da je nemoguÊe skupiti ih petero koji bi se zauzeli za iste ciljeve, kakav je vaπ dojam? - Moj je dojam nepromijenjen godinama - novinari su, generalno, atomizirani pojedinci na ego- tripu. Zbog toga je Ëesto komunikacija nemoguÊa, Ëak i onda kada je moguÊnost homogenizacije neπto veÊa od nule. S druge strane, zanimljivo, taj hipertrofirani ego postaje manji od makova zrna kada se suoËi s autoritetima bilo koje vrste. To je nezaobilazna Ëinjenica u prouËavanju razloga propasti profesije Radijski novinar? Pa vjerojatno si zadnje smeÊe koje postoji. Svi te gledaju kao troπak, kao zadnju rupu na svirali, osim u vrijeme izbora kad bi im trebao biti poluga da bi dobili pare”, kaæe novinar koji je na privatiziranim hrvatskim radijima proveo Ëitavo desetljeÊe svojeg radnog vijeka opisujuÊi situaciju u kojoj su novinari na radijskom træiπtu. Kao i veÊina kolega, na razgovor je pristao tek nakon πto mu je zajamËeno da njegov identitet neÊe biti otkriven. Situaciju na radijskom, ali i medijskom træiπtu opÊenito nepodnoπljivom je procijenio i donedavno najjaËi Ëovjek hrvatskog etera Juraj HrvaËiÊ. PrekidajuÊi govorkanja o njegovu odlasku u mirovinu, potvrdio je kako Êe se nakon 1. srpnja povuÊi iz radijskog biznisa i prepustiti svoj udio u Obiteljskom radiju - Anteni Zagreb preostalim suvlasnicima medijskog carstva koje se donedavno smatralo njegovim. Tko Êe ga naslijediti, odluËit Êe suvlasnici Hrvoje BariπiÊ i Ivan JuriÊ KaËuniÊ. KaËuniÊ nam je u kratkom telefonskom razgovoru potvrdio kako se vlasniËka struktura promijenila te da Êe HrvaËiÊeve udjele naslijediti Hrvoje BariπiÊ koji ostaje i direktor Obiteljskog. Ukida se i nadzorni odbor Multimedijski centar grupe na Ëijem je Ëelu bio HrvaËiÊ. Upravljanje tom tvrtkom, koju je osnovao nakon proπlogodiπnjeg pokuπaja prevrata, preuzimaju Andrea BlaæiËeviÊ, Maja Kurjak i Irina »ulinoviÊ. Ivan JuriÊ KaËuniÊ rekao je i kako tvrtka nema namjeru prodavati udjele na postajama, a na programu se to neÊe ni osjetiti. Ipak, samo dva dana uoËi drugog kruga lokalnih izbora poËetkom lipnja, Media servis objavio je veliki intervju s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom i plasirao ga na sve lokalne radijske postaje koje koriste njihov servis. Juraj HrvaËiÊ u svojim je programskim shemama, s druge strane, u pravilu zaobilazio visoku politiku i bio skloniji komercijalnom programu kojemu je primarna svrha zaraivati novac. Preuzimanje radijske grupacije Dogovori oko vlasniËkih udjela i HrvaËiÊeve mirovine, izgleda, trajali su neko vrijeme. Govorkanja o preuzimanju najjaËe radijske grupacije u Hrvatskoj poËela su joπ lani kada je direktor Poπtanske banke Robert JukiÊ odjednom postao direktor Media mixa, tvrtke koja naplaÊuje oglase sa svih radijskih postaja u kojima je HrvaËiÊ imao svoje interese. Tada je obeÊavao za svoj roendan sazvati konferenciju za tisak na kojoj Êe objasniti tko su ti “drugi ljudi”, prevratnici koji ga pokuπavaju svrgnuti s trona. Ovoga puta najavljuje veliki oproπtajni koncert i tvrdi, nema drugih ljudi. “Situacija na medijskom træiπtu postala je nepodnoπljiva. Procijenio sam kako je u ovom trenutku povlaËenje najpametnija stvar koju mogu uËiniti”, rekao je HrvaËiÊ ustrajuÊi na tome kako odluku nije donio ni pod kakvim pritiskom. Nema nikakvih neraπËiπÊenih raËuna s Kutlom od HrvaËiÊ kaæe da nema nikakvih neraπËiπÊenih raËuna s Kutlom od kojeg je, kako tvrdi, posudio samo 40 tisuÊa kuna i odavno mu to vratio, a niti s bilo kim drugim tko bi ga natjerao na ovakav potez. Mogao se onda isto odluËiti i par mjeseci ranije kad ga je VijeÊe za elektroniËke medije upozorilo da se nalazi u nedopuπtenoj koncentraciji dossier dossier NOVINAR BROJ 4-7/2013. 14 Ulaziti u vlasniËku strukturu svakog pojedinog medija u Hrvatskoj, stvarno je Sizifov posao. Naime, iako su u veljaËi svake godine duæni objaviti u Narodnim novinama svoju vlasniËku strukturu, nisu duæni objaviti i strukturu kompanija koje su im vlasnici ili suvlasnici. Iako na stranicama VijeÊa za elektroniËke medije postoje podaci o svakoj postaji, za neke nije navedeno kada su dobile prvu koncesiju, druge su viπe puta promijenile vlasniËku strukturu ili tvrtku nositelja koncesije, no podatke o tome na stranicama VijeÊa teπko je pronaÊi. Ako postoje kojeg je, kako tvrdi, posudio samo 40 tisuÊa kuna i odavno mu to vratio, a niti s bilo kim drugim tko bi ga natjerao na ovakav potez. Mogao se onda isto odluËiti i par mjeseci ranije kad ga je VijeÊe za elektroniËke medije upozorilo da se nalazi u nedopuπtenoj koncentraciji. Tada je, nakon πto je traæio i odgodu od mjesec dana, odluËio prepisati svojih 50 posto na Radiju Croatia Ivanu JuriÊu KaËuniÊu i upisati se kao vlasnik 50 posto Obiteljskog. Samo par tjedana prije nego πto Êe prepustiti sve svoje udjele odgovarao nam je i na pitanje o nedopuπtenoj koncentraciji u kojoj se naπao: “Ta dva velika radijska nakladnika postupila su prema naputku VijeÊa, pa shodno tome nema nikakve opasnosti od nedopuπtene koncentracije. Iako, ovdje moram napomenuti da postoji neravnopravan poloæaj vlasnika elektroniËkih i tiskanih medija po ovom pitanju. LogiËnije je sagledavati koliki je stvarni træiπni utjecaj nekog medija, nego koliko je neka pravna ili fiziËka osoba postotno suvlasnik nekog druπtva koje je nakladnik. Na primjer, vi moæete biti suvlasnik nekoliko radijskih nakladnika koji se koncesijski preklapaju ili dodiruju pa ste po tom principu apsolutno u nedopuπtenoj koncentraciji, a da u stvarnosti nemate viπe od 10 do 12 posto utjecaja na træiπtu.” OËigledno je kako se nakladnici ipak na razliËite naËine snalaze ne bi li takvoj nepravdi doskoËili. Kolega Igor LasiÊ u kolovozu proπle godine za Novosti je pisao o tome kako je Juraj HrvaËiÊ KaËuniÊu prepustio svoj udio u Narodnom radiju Croatia. Zatim se krajem godine ponovo upisao kao vlasnik 50 posto jer je, prema izvoru, identitet koji autor teksta nije otkrio, i nakon prepuπtanja zadræao pravo raspolaganja svojom polovinom na tom radiju. Kako vidimo, u svibnju je prepustio KaËuniÊu svojih 50 posto na Narodnom, a mjesec dana kasnije prepustio je i 50 posto vlasniπtva u Obiteljskom radiju Antena Zagreb. To kako se udjeli prepuπtaju, sumnjivo je samo po sebi jer su ugovorni odnosi Jurja HrvaËiÊa i tvrtki kojima je donedavno vladao vjerojatno poslovna tajna. Ulaziti u vlasniËku strukturu svakog pojedinog medija u Hrvatskoj, stvarno je Sizifov je posao. Naime, iako su u veljaËi svake godine duæni objaviti u Narodnim novinama svoju vlasniËku strukturu, nisu duæni objaviti i strukturu kompanija koje su im vlasnici ili suvlasnici. Iako na stranicama VijeÊa za elektroniËke medije postoje podaci o svakoj postaji, za neke nije navedeno kada su dobile prvu koncesiju, druge su viπe puta promijenile vlasniËku strukturu ili tvrtku nositelja koncesije, no podatke o tome na stranicama VijeÊa teπko je pronaÊi. Ako postoje. KonaËno, VijeÊe je kao regulator u sluËaju HrvaËiÊa reagiralo tek ove godine dok im lani nije smetalo to πto je Juraj HrvaËiÊ bio upisan kao vlasnik 100 posto Narodnog radija i 25 posto Radija Antene. »lanak 54. Zakona o elektroniËkim medijima definira to kao nedopuπtenu koncentraciju joπ od 2009. godine. Sad kad je odluËio prepustiti sve svoje udjele, teπko je ne postaviti pitanje je li Juraj HrvaËiÊ ikada i bio pravi vlasnik radijske mreæe koju je stvorio. Situacija u kojoj je teπko dokuËiti tko uopÊe vlada medijima nije nikakav teren za Ëuvanje pluralizma i raznolikosti. KonaËno, radijski novinar u Zagrebu posao zapravo moæe traæiti na svega par adresa usprkos tome πto na podruËju grada svoj program eitiraju tri privatna radija na dræavnoj razni i joπ osam πto regionalnih, πto lokalnih radija. Novi vlasnici Antena Zagreb, Narodni i Totalni FM upravo su promijenili vlasnika. Novog vlasnika nakon steËaja ima i Radio 101, Ivan MiliËeviÊ vlasnik je Otvorenog, a braÊa Majher odlaskom HrvaËiÊa postaju, Ëini se, najjaËi igraËi na radijskom træiπtu. Drago Tomica Majher zadræao je sa Sanjom Majher 26,5 posto Hit FM-a, nositelja koncesije Prvog radija u veÊinskom vlasniπtvu slovenskog radijskog mogula Lea Oblaka. Ostalih 8,33 posto Prvog radija dræi Olimp CRO, tvrtka Ëiji su osnivaËi Ivan ParaÊ i Vinko »ilaπ, vlasnici lanca pekara Pan-Pek. Josip Majher s Jasminom Lisak Majher u Zagrebu dræi Soundset Plavi radio, a njegova tvrtka Crastis Retis veÊinski je vlasnik i poæeπkog radija Miroslav KraljeviÊ, Radio Trsata i Kraljevice Porto re u Rijeci, Radio Broda u Slavonskom Brodu te Zagorskog radija i Zagorske sportske mreæe u Oroslavlju. Nakon viπetjednog zavlaËenja sa Soundseta su se konaËno javili samo kako bi nastavili zavlaËiti s odgovorima na postavljena im pitanja. Informaciju o odlasku Juraja HrvaËiÊa u mirovinu naπ je sugovornik s konkurentske mreæe ipak oprezno komentirao nagaajuÊi moæe li HrvaËiÊ ostati predsjednikom udruge poslodavaca, kad viπe nije poslodavac. Poslodavci prepuπteni sebi “Kao udruga poslodavaca HURIN je utemeljen jer interese nakladnika koji su vrlo specifiËni, posebice kod lokalnih, gradskih i regionalnih medija, nije nitko artikulirao. Naime, interese i prava novinara πtitili su i predstavljali HND i Sindikat novinara Hrvatske, a poslodavci su bili prepuπteni sami sebi”, objasnio nam je glavni tajnik Udruge Æeljko MataniÊ zaπto je HURIN postao udruga poslodavaca iako je 1964. utemeljen kao udruga lokalnih medija. Zaπtitu novinara suviπno je spominjati kad kolega s Hrvatskog radija (HRA) govori, takoer anonimno, kako Sindikat novinara pri Hrvatskom radiju nikada nije funkcionirao. Pola je Ëlanova u Sindikatu novinara podruænice HTV-a, a polovica u Samostalnom sindikatu radnika HRT-a. Jednako je slaba i podruænica HND-a na HRA. “Ona postoji, ali viπe nitko ne zna ni tko je tamo povjerenik. PraktiËki hvataju ljude po hodnicima kako bi skupili kvorum potreban za izbor ovoga ili smjenu onoga. Unutar podruænice Ëesti su meusobni sukobi i ne pamtim da su ikada iπta konkretno napravili”, kaæe ovaj dugogodiπnji novinar javnog radija. Na ostalim je postajama samo joπ gore. “Kod nas su se radijske ekipe doslovno pretvorile u nosaËe mikrofona; radiπ πto ti se naredi, onako kako ti se naredi i samo ono πto ti se naredi. Nema tu slobode. Dobijeπ toËno zadatak koga Êeπ intervjuirati i na koji naËin. Recimo, kad dolaziπ nekom gradonaËelniku prije nego Êe radio s Gradom potpisati godiπnji ugovor, prvo πto Êeπ mu kroz intervju podmetnuti jest da su mediji moÊ i da su izbori pred vratima”, govori Ivana LekπiÊ o svojem iskustvu, dok je joπ imala posao. Sada je, nakon svojeg istupa u VijeÊu, gotovo æigosana. “Ne znam postoji li neka crna lista, ali ako postoji, definitivno sam tamo. Zovu me za posao da bi mi se malo poslije javili s isprikom kako ipak nisam za to. Neki mi i otvoreno kaæu: Znaπ, ti si sad opasna mala, da su neka druga vremena, drukËiji uvjeti, joπ nekako, ali ovako, mi smo svi u HURIN-u, tu ima pritisaka… Viπe ni na jednom radiju u Hrvatskoj ne mogu naÊi posao”, rekla nam je novinarka koja se nije ni sjetila da postoji strukovna organizacija ili sindikat koji bi, kako kaæe glavni tajnik HURINa, zastupali njezine interese. Broj sindikalnih podruænica na radijskim postajama ionako se stalno smanjuje, doznajemo iz Sindikata novinara od Marinke Boljkovac-BorkoviÊ, jer je sve manji broj stalno zaposlenih novinara na postajama. “Na lokalnim je radijskim postajama inaËe zaposleno jako malo novinara, program je uglavnom propao i proizvodi se malo kvalitetnih emisija. Ima postaja na kojima radi dvojetroje ljudi jer iπlo se na rezanje troπkova. Za program su najvaæniji postali voditelji, koji Êe ujedno biti i DJ-i i tehniËari, NOVINAR BROJ 4-7/2013 15 dakle imaπ tri u jedan. Mislim da su novinare u najveÊem broju zadræale radijske mreæe koje u svakom centru imaju barem jednog dopisnika jer svi komercijalni elektroniËki mediji imaju obavezu proizvoditi odreenu koliËinu informativnog programa”, kaæe nam Siniπa BogdaniÊ, predsjednik udruge Radio Net, nezavisne radijske produkcije, i dodaje: “Ali mislim da je sasvim drukËija situacija na radijskim postajama u Zagrebu nego na postajama u pasivnim dijelovima Hrvatske koje pritom nisu umreæene u velike mreæe. Mislim da one doslovno æivotare, marketing ih zaobilazi jer nisu zanimljive agencijama i nemaju dovoljno jake veze da povuku novac. Naravno i za agencije moraπ imati veze.” Neki statistiËki podaci Na svih se 146 hrvatskih radijskih postaja, ukljuËujuÊi i one u sustavu Hrvatskog radija, tijekom protekle godine emitiralo ukupno gotovo 800 tisuÊa sati glazbe. Na drugom je mjestu informativni program s manje od 200 tisuÊa ukupnih V. D stanje je permanentno Za izbor glavnog urednika vaæno je da vam kandidat priloæi dokaz o stupnju poznavanja stranog jezika. Dokazi o uredniËkom staæu nevaæni su jer nisu predvieni procedurom. Procedurom nije propisan ni razgovor s najjaËim kandidatima, pa tako za mjesto glavnog urednika nisu uzeti u obzir ljudi koji su na izjaπnjavanju novinara i ostalog kreativnog osoblja πto stvara HRT-ov program dobili podrπku veÊu od 50 posto. Odluku o pribavljanju javnog miπljenja donio je glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman koji je na to bio obavezan Zakonom. Zakon je Radmanu dao i otvorene ruke da odluËuje o proceduri kojom Êe pribavljanje miπljenja biti provedeno. Isprintano je 25 tisuÊa listiÊa na kojima je za 18 glavnih urednika programskih cjelina glasalo 1312 zaposlenika ukljuËenih izravno u kreiranje programa Hrvatskog radija i televizije. Tako je netko iz Zagreba glasao za kolegu iz Dubrovnika prema teπko jasnim kriterijima ako s Ëovjekom nije u prilici svakodnevno suraivati. Zaπto ljudi nisu glasali samo za urednike u svojim programskim jedinicama, pitamo da nam dozna glasnogovornica HRT-a Dorotea Lazanin Jelenc: “NemoguÊe je raditi takve podjele a u svjetlu novog ustroja HRT-a. Nema ni smisla, buduÊi da ranije podjele, ustroj i suradnje viπe neÊe postojati odnosno neÊe biti bitne. Kako vam je poznato, viπe nema podjele na HTV i HRA (GP i OP) veÊ na Program i Produkciju (Poslovanje i Tehnologiju). Takoer, ustrojavanjem IMS-a nestat Êe podjele na redakcije”, odgovaraju s HRT-a pa tako doznajemo kako ovih 18 glavnih urednika u novom ustroju valjda neÊe biti ni bitni. Istina je, meutim, kako je traæenje miπljenja osoblja zapravo lakrdija ako obaveza poπtivanja njihova miπljenja nije zakonom ili statutom propisana. NaroËito ako joj se pristupi gotovo pa reda radi dok netko drugi, Radman i savjetnici, autokratski uzimaju mjeru ljudima koji proizvode ono πto je na HRT-u ipak najvaænije, a preËesto se zaboravlja - program. Malo je ljudi s Hrvatskog radija uopÊe spremno razgovarati jer osjeÊaju se prevarenima ovom predstavom demokracije taman kad su poËeli vjerovati kako su promijene moguÊe. Ekipa v.d.-a je, smatraju kolege s HRA, poËela uvoditi kriterije, kako programske tako i proraËunske kako bi osuvremenila radijski program i prilagodila ga novom stoljeÊu. Pri tom su rezali i neke financijske troπkove, odrekli se kojeg honorarnog glazbenog suradnika kako bi iskuπavali nove ljude i radijske formate. Izborom novih urednika sve se zapravo vratilo na staro. Osobito se to odnosi na Drugi program s kojeg Êe na jesen biti skinuta emisija Gost urednik, a i buduÊnost drugih autorskih projekata je upitna. Zbog πtednje, kaæu, a onda πalju novinara 10 dana na Eurosong. Prema tako postavljenim kriterijima o onome πto je za program vaæno, i Ugovoru HRT-a s Vladom u kojem stoji kako Êe Drugi program HRA biti okrenut mlaem sluπateljstvu s okosnicom na glazbi i uz informativni program kreiran na naËin prihvatljiv πirem sluπateljstvu, moæe li se zakljuËiti kako Êe HRA2 postati joπ jedan hibrid radija Antene? “Ne moæe”, odgovaraju s HRT-a i dodaju: “Shodno HRT-ovoj ulozi nacionalnog javnog servisa, ni jedan program Hrvatske radiotelevizije (ni radijski ni televizijski) ne orijentira se prema komercijalnom programu. U svim naπim programima iskljuËiv su cilj sadræaji od javne vrijednosti i po tome se razlikujemo od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja. Postoci glazbe i zabavnog sadræaja upuÊuju samo na to kako Êe se pojedine teme od javnog interesa na pojedinom kanalu obraivati (u sluËaju Drugog programa - na leæerniji, mozaiËni naËin), zadræavajuÊi zadanu razinu kvalitete i ispunjavajuÊi javne obveze. O detaljima jesenske sheme, koju upravo pripremamo, izvijestit Êemo kad za to doe vrijeme, ali nema sumnje da Êe i jesenska shema na Drugom programu Hrvatskoga radija poπtivati obveze potpisanog ugovora.” Situacija u kojoj je teπko dokuËiti tko uopÊe vlada medijima nije nikakav teren za Ëuvanje pluralizma i raznolikosti. KonaËno, radijski novinar u Zagrebu posao zapravo moæe traæiti na svega par adresa usprkos tome πto na podruËju grada svoj program emitiraju tri privatna radija na dræavnoj razni i joπ osam πto regionalnih, πto lokalnih radija NOVINAR BROJ 4-7/2013. 16 Antena Zagreb, Narodni i Totalni FM upravo su promijenili vlasnika. Novog vlasnika nakon steËaja ima i Radio 101, Ivan MiliËeviÊ vlasnik je Otvorenog, a braÊa Majher odlaskom HrvaËiÊa postaju, Ëini se, najjaËi igraËi na radijskom træiπtu. Drago Tomica Majher zadræao je sa Sanjom Majher 26,5 posto Hit FM-a, nositelja koncesije Prvog radija u veÊinskom vlasniπtvu slovenskog radijskog mogula Lea Oblaka sati. Na treÊem je mjestu dokumentarno-zabavni program sa 100 tisuÊa sati, dok su na visokom Ëetvrtom mjestu, prije sporta, znanosti, kulture, edukativnog i djeËjeg programa reklame. Podaci su to Dræavnog zavoda za statistiku koji otkrivaju i drugi zanimljivi detalj, broj sati reklama na dræavnim, regionalnim i lokalnim radijskim stanicama. Ovdje pak prednjaËe lokalne stanice, njih 119 meu kojima je svaka u prosjeku emitirala oko 448 sati reklama. Slijede 23 regionalne postaje koje su imale prosjeËno po 374 sata, i tek na posljednjem mjestu su Ëetiri nacionalna radija s 342 sata reklama, u prosjeku, po radiju. Prema ovim podacima, ispada kako su oglaπivaËi najveÊu minutaæu imali na lokalnim radijima. No, vjerodostojnost statistiËkih podataka na terenu vjerojatno kvare rasprostranjene radijske mreæe. TrenutaËno ih je u Hrvatskoj, prema podacima VijeÊa za elektroniËke medije, sedam i svaka je vezana meusobnim marketinπkim odnosima. Osim toga, tu je i Media servis, svojevrsna agencija koja distribuciju svojih vijesti “naplaÊuje” u reklamnim blokovima. Prema podacima s web stranice Media servisa, njihove usluge svakodnevno koristi 51 radijska postaja, dakle viπe od treÊine ako iz raËunice iskljuËimo HRT-ov javni servis i njegovih 11 regionalnih radija. Program Media servisa kreira ukupno 25 novinara i, kako Juraj HrvaËiÊ s ponosom istiËe, oni su najjaËa informativna cjelina u dræavi. Podaci agencije Puls, prema kojima je sluπanost Media servisa do kraja travnja ove godine bila preko 34 posto na nacionalnoj razini, to i potvruju. Ovdje je, naime, program Media servisa naveden kao poseban radijski program. Usporedbe radi, na programima HRA radi 285 novinara i urednika. Podatke o zaposlenim novinarima i urednicima za Soundset mreæu dobili smo od Agencije za elektroniËke medije, no datiraju iz 2010. godine. Kako su u meuvremenu podijeljena barem joπ Ëetiri otkaza, ispada kako je na Soundset mreæi zaposleno najviπe 30-ak novinara i urednika. I Soundset svoje lokalne postaje servisira “agencijski”, preko Nacionalnog News programa koji nije otvoren za koriπtenje postajama izvan Soundset mreæe. Program Radio Neta javan je i dostupan svim korisnicima bez ograniËenja. Osim Ëetiri dnevne emisije, vijesti proizvode i tjednu emisiju o Europskoj uniji, no kako je njihov program viπe okrenut temama o civilnom druπtvu i ljudskim pravima, tako je broj njihovih korisnika bitno manji nego onih Media servisa ili News programa. “Pretpostavljam kako takav tip programa nije svakome interesantan”, kaæe BogdaniÊ dodajuÊi ipak kako se njihove edukativne emisije o dossier dossier NOVINAR BROJ 4-7/2013 17 Zaπtitu novinara suviπno je spominjati kad kolega s Hrvatskog radija (HRA) govori, takoer anonimno, kako Sindikat novinara pri Hrvatskom radiju nikada nije funkcionirao. Pola je Ëlanova u Sindikatu novinara podruænice HTVa, a polovica u Samostalnom sindikatu radnika HRT-a. Jednako je slaba i podruænica HND-a na HRA Europskoj uniji rado prenose i u onim sredinama gdje bi se oËekivao veÊi euroskepticizam. Nekada su, dok Vanja SutliÊ nije postao ravnatelj HRT-a, lokalne postaje mogle preuzimati i vijesti HRA, no SutliÊ je to ukinuo. VeÊ je sedam radijskih mreæa i dvije i pol agencije dovoljno da se zakljuËi kako su radijski novinari na lokalnim postajama tehnoloπki viπak, ali… SluËaj Poæega Kako su Pravilnikom o minimalnim uvjetima za obavljanje audio i audiovizualnih djelatnosti propisana najmanje Ëetiri zaposlena novinara s urednikom za koncesije preko 500 tisuÊa stanovnika, nakladnici se snalaze na razliËite naËine. Tako su, primjerice, kao novinari prijavljeni konobari koji rade u kafiÊu vlasnika radijske postaje, otkrivaju nam naπi sugovornici koji su, s obzirom na sve manje træiπte, u pravilu pristali razgovarati samo pod uvjetom da ne otkrivamo njihov identitet. Neidentificirani Êe, nadamo se, ostati i djelatnici æupanijskog Radija Poæege Miroslav KraljeviÊ u veÊinskom vlasniπtvu Soundseta, a koji su se “usudili” poslati otvoreno pismo medijima. “Radio s nekada 16 zaposlenih i redovitim plaÊama danas ima pet zaposlenika koji za svoj rad ne primaju plaÊu od sijeËnja 2013., a za studeni je isplaÊena u obliku pozajmice”, stoji u pismu na koje je Soundset za Novinar odluËio reagirati nesluæbeno. Prema njihovoj verziji, naime, plaÊe kasne, ali ne toliko. Osnovni je problem suvlasniπtvo radija u kojem s 49 posto zajedniËkog udjela sudjeluju Poæeπko-slavonska æupanija i opÊina Velika. Oni, ako je vjerovati sluæbenom informatoru Soundseta, koËe razvitak tog radija, ulaganje u opremu i tako dalje. VeÊinski udio u radiju, Soundset je 2010. kupio za oko 1,5 milijuna kuna odlukom tadaπnjeg poæeπkog gradonaËelnika, SDP-ovca Zdravka Ronka. Udio je, prema pravilima, najprije bio ponuen na prodaju Æupaniji i OpÊini Velika, no kako oni nisu mogli skupiti taj novac, radio je prodan a da prije toga uopÊe nije bio ponuen na prodaju zaposlenicima. Oni su zbog toga platili visoku cijenu. Prvi potez nove uprave nakon preuzimanja radija bio je otkaz za sedam zaposlenika od kojih neki i danas vode parnice. Posebno je zanimljiva parnica bivπe direktorice Maje JakoboviÊ koju Soundset tuæi zbog pronevjere putem putnih naloga. Neidentificirani djelatnici, meutim, tvrde kako je to bio dogovor s Upravom. Kako bi se uπtedjelo na plaÊanju doprinosa, direktorica je bila prijavljena na manju plaÊu, a razliku su joj isplaÊivali preko putnih naloga. Naravno, ovaj dogovor nema pisanoga traga. Za razliku od spornih putnih naloga. RADIJSKE MREÆE TrenutaËno u Republici Hrvatskoj djeluju sljedeÊe programske mreæe: Jadranska mreæa (Radio Dalmacija d.o.o., Novi radio Zadar d.o.o., CIK dr. B. MilanoviÊ d.o.o. Radio Istra, Radio Ritam d.o.o., Reful radio d.o.o. - Radio Korzo), Totalni FM (Mea-media d.o.o., Morski zvuk d.o.o., Novi radio d.o.o., Primorski radio d.o.o., Radio Sisak d.o.o., Radio Velika Gorica d.o.o., Totalni FM d.o.o.), Soundset mreæa (Radio Terezija d.o.o., Radio Kaπtela d.o.o., Radio Ragusa d.o.o.), RIMA (Radio Labin d.o.o., Radio 052 d.o.o. - Radio Pazin, DTR d.o.o. - Radio Zona Buzet, Radio star TV d.o.o. - Radio Eurostar, Infantinfo d.o.o. - Radio Maestral), PLAVA mreæa (ZagrebaËki radio Plavi 9 d.o.o., Zagorski radio d.o.o., Zagorska sportska mreæa d.o.o.) “Ne znamo tko je mogao poslati to otvoreno pismo, ali sumnjamo na jednu osobu”, gotovo prijeteÊi je konstatiralo naπe “duboko grlo” sa Soundseta, dodajuÊi kako bi mogli tuæiti i autoricu teksta u VeËernjem listu koja ih, kako tvrde, uopÊe nije kontaktirala kako bi provjerila informacije. Naπa je redakcija s te strane Ëista kao suza, valjda, pa prenosimo i demanti onog djela pisma u kojem petoro djelatnika radija tvrdi kako ih iscrpljuju do maksimuma. “Godiπnji odmor dobivamo ‘na kapaljku’, bez rjeπenja, i svake godine veÊini djelatnika po nekoliko dana godiπnjeg propadne”, piπu djelatnici koji tvrde kako ih, osim fiziËki, iscrpljuju i psihiËki, mobbingom i zastraπivanjem. Na teren je izaπla inspekcija rada i utvrdila kako je s godiπnjim odmorima sve po slovu zakona, tvrde nasuprot tome sa Soundseta. Pojedine njihove postaje takoer su pod sumnjom za laæiranje emisija plaÊenih iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Laæiranje emisija Kako se laæiraju emisije za pravdanje sredstava Fonda, objasnila nam je Ivana LekπiÊ. UobiËajeno je da se emisije ne emitiraju nego se, kaæe Ivana, “naπtampaju” samo dvatri primjerka koja Êe se slati VijeÊu. Postoji i opcija da se emisije koje se u programu trebaju emitirati kroz cijelu godinu, pojave tek tri mjeseca prije no πto ih treba predati VijeÊu. To je toËno i period u kojem su nakladnici bili obavezni Ëuvati snimke programa. Sada je to razdoblje produljeno na godinu dana. TreÊa je varijanta angaæirati honorarne suradnike koji naprave deset od pedeset obaveznih emisija, pa im se zahvali na suradnji, a emisije se reprizira. Ide to i do krajnjih granica kada se izmiπlja program za cijelu godinu pa je tako Ivana LekπiÊ, tvrdi, snimala u oæujku 2012. Ëak i vijesti iz 2011. godine. Govorila je o tome i u VijeÊu za elektroniËke medije na sastanku do kojeg, uvjerena je, nikada ne bi ni doπlo da nije bilo Vesne Roller, Ëlanice VijeÊa, koja je svojim dolaskom uspjela otvoriti hermetiËno zatvorenu birokraciju regulatornog tijela koje je, dræeÊi se slijepo jednog od svojih pravilnika, odbijalo javnosti dati na uvid koncesijske ugovore nakladnika radija i televizije. Pune dvije godine natezalo se VijeÊe oko toga s glavnim urednikom portala halter.org Tonijem GabriÊem, s GONG-om, Agencijom za zaπtitu osobnih podataka I, konaËno, su u svibnju ove godine popustili. SliËno se ponovilo i s Ivanom LekπiÊ Ëiju je primjedbu o naËinu na koji se troπe sredstva Fonda za pluralizam na web stranicama Ministarstva kulture pronaπao kolega Hrvoje ©imiËeviÊ. On je i prvi objavio njezinu priËu. “Ignorirali su me mjesec dana nakon πto je Ëlanak objavljen na h-alteru. Predsjednik VijeÊa Zdenko Ljevak Ëak je gostovao u Dnevniku 3 na HTV-u gdje je tvrdio kako to nije moguÊe. Opovrgnula ga je upravo Vesna Roller u Ëlanku u kojem tvrdi kako ona na to veÊ dugo upozorava. Mislim, æivimo u 21. stoljeÊu i samo πto se ne teleportiramo, a VijeÊu je za pravdanje stotina tisuÊa kuna dovoljna snimka par emisija na CD-u”, kaæe Ivana NOVINAR BROJ 4-7/2013. 18 Ëiji je iskaz pokrenuo pravu lavinu. Dva tjedna nakon toga Netgate je odustao od koncesije za »akovec. VijeÊe je ostalim inkriminiranim postajama dalo rok od mjesec da dostave svoje emisije. Soundset Poæega i IC Bjelovar dostavili su samo emisije koje su bili obavezni Ëuvati posljednjih 90 dana, a Radio Terezija dostavila je snimke svih fondovskih emisija u 2011. i 2012. godini. Ivana LekπiÊ tvrdi kako su cijelu godinu na Gradskom radiju »akovec uspjeli laæirati za svega Ëetiri dana. Do proπle godine, osim toga, u rjeπenjima VijeÊa o dodjeli sredstava Fonda uopÊe nisu postojale rubrike o broju emitiranja i trajanju plaÊenih emisija. “Kako izgledaju takve emisije? Sjednem, pa ako je tema ravnopravnost spolova, ukucam to u Google traæilicu, prosurfam po internetu, pospajam podatke u Ëlanak i to se onda proËita uz glazbenu podlogu. TehniËar to provuËe kroz πum i poπalje VijeÊu”, opisuje LekπiÊ emisije koje bi se na ovaj naËin dale producirati i za 100, a ne 100 tisuÊa kuna. IzvjeπÊa Netgatea o pravdanju sredstava Fonda od VijeÊa, dossier dossier meutim, nismo mogli dobiti jer dokumenti su, kaæu, predani DORH-u. Ivana LekπiÊ tvrdi kako je u vezi te istrage joπ nitko nije kontaktirao. Æupanijsko dræavno odvjetniπtvo u Bjelovaru poslalo nam je tipizirani dopis o tome kako prema Ëlanku 36. Zakona o dræavnom odvjetniπtvu nisu u moguÊnosti potvrditi primitak prijave, kao ni davati informacije do okonËanja postupanja i odluke u pojedinom predmetu. Fond za pluralizam Ideja o osnivanju Fonda za pluralizam doπla je od HURINa, kaæe glavni tajnik Æeljko MataniÊ koji nas uvjerava kako se iz Fonda nikada nisu financirale aktivnosti Udruge. Ipak, prema izvjeπÊima o dodijeljenim sredstvima na web stranici VijeÊa, HURIN je od 2005. do 2007. godine, u prvim godinama postojanja Fonda, iz njega dobio ukupno gotovo milijun kuna. VijeÊe je danas pokrovitelj Dana elektroniËkih medija i dotira ih iznosom od oko 300 tisuÊa kuna svake godine, ali iz vlastitih prihoda. VijeÊe se, naime, financira sa 0,5 posto ukupnog prihoda svakog nakladnika elektroniËkih medija, ukljuËujuÊi i internet portale. Red je da dio tog novca investira natrag. Ipak, kada se u izmjenama i dopunama Zakona o elektroniËkim medijima pojavila odredba prema kojoj bi dio sredstava iz Fonda ubuduÊe trebali dobivati i neprofitni internetski portali i producentske kuÊe koje proizvode radijski i televizijski program, HURIN-ove Ëlanice vijest su primile s negodovanjem. “Omjeri raspodjele do sada su bili utvreni Zakonom tako da je 50 posto pripadalo lokalnim i regionalnim TV postajama, a 50 radijskim. U prijedlogu izmjena i dopuna te podijele viπe nema, a omjere raspodjele vrπit Êe VijeÊe za elektroniËke medije uz prethodno miπljenje Ministarstva kulture. »im za neku svoju odluku mora traæiti miπljenje resornog ministarstva, regulatorno tijelo gubi svoju neovisnost”, upozorava glavni tajnik HURIN-a napominjuÊi kako su, uz Nezavisnu udrugu televizija (NUT) predloæili da se za takozvani treÊi sektor odvaja tri posto ukupnog iznosa Fonda, kao i da takvo ograniËenje bude uneseno u Zakon. “©to drugo oËekivati, to je interesna skupina vlasnika privatnih radijskih postaja. U sklopu javne rasprave o izmjenama i dopunama Zakona puno smo kritizirali rad VijeÊa i raspodjelu novca iz Fonda. »lanovi VijeÊa su nas uvjeravali, a ja im Ëak i vjerujem, da na svaki naËin pokuπavaju obeshrabriti ove koji su umreæeni da se javljaju za ta sredstva. »ak i kad ih dobiju, to su minimalni iznosi, iako nisam upoznat s konkretnim brojkama”, kaæe kolega BogdaniÊ s Radio Neta koji æeli da se u Zakon unesu osigurane koncesijske kvote za neprofitne medije. “Nikad nismo odustali od ideje da osnujemo radijsku postaju. Silvija ©eparoviÊ je i osnovala Radio Net s tom idejom. No, morali bismo se onda preseliti u neki drugi grad jer u Zagrebu viπe nema slobodnih frekvencija. Barem ne onih isplativih. Nama su iz VijeÊa rekli kako uvijek izlaze u susret neprofitnim medijima i pitali nas zaπto ne napadamo neke frekvencije. Nismo se odluËili na to jer tu se moraπ s rogatima bosti, a taman da i dobijeπ tu frekvenciju, nekoga si liπio posla”, suosjeÊajno Êe zakljuËiti BogdaniÊ. KonaËno, treba li Hrvatskoj toliko radijskih postaja, odnosno mogu li u ovom broju uopÊe opstati? Preæivljavanje “Mene muËi je to πto su svi prestali doæivljavati radio kao medij u sluæbi javnosti pa makar on bio i privatan. KonaËno, privatne radijske i TV postaje ne mogu biti cijepljenje od javnog interesa kad su frekvencije na kojima emitiraju javni resursi i mogu im se u svakom trenutku oduzeti. Ne vidim Ëak niπta sporno u tome da lokalne uprave financiraju rad lokalnih medija, ali to bi onda trebalo jasno definirati i odrediti jasne kriterije za promicanje druπtvenih vrijednosti. Ako lokalne zajednice financiraju radio koji Êe vrtjeti glazbu i zabavljati ljude i sluæiti im u predizborno vrijeme, takav radio ljudima u Hrvatskoj ne moæe puno dati”, smatra Siniπa BogdaniÊ. U Ëlanstvu HURIN-a, gdje su upisane gotovo sve lokalne radijske postaje, trenutaËno je 70-ak njih u vlasniπtvu opÊina, gradova i æupanija. NOVINAR BROJ 4-7/2013 19 Godiπnje se, izdvajanjem tri posto od HRT pretplate, u Fond slije oko 30 milijuna kuna. Radijske postaje od tog iznosa dobivaju potpore male vrijednosti, malo koja je iznad 200 tisuÊa kuna. Kako im se pokriva 50 ili najviπe 80 posto troπkova produkcije za prijavljene emisije, svaka bi u pluralizam trebala uloæiti i neπto svojeg novca. NajËeπÊe se ipak dogaa da se sredstva Fonda koriste za golo preæivljavanje. PlaÊanje raËuna ZAMP-u, OdaπiljaËima i vezama, HAKOM-u... Koliko im ovakvo poticanje pluralizma uopÊe pomaæe preæivjeti, najbolje govori podatak VijeÊa prema kojem je u 2011. godini ostalo neisplaÊeno neπto viπe od 25 tisuÊa kuna, dok je lani na raËunu VijeÊa ostalo Ëak 377,4 tisuÊe kuna. Ovako velika razlika posljedica je krize na træiπtu zbog koje se mnogi radiji i odriËu svojih koncesija, ali i dokaz da se politika VijeÊa u gospodarenju javnim novcem oËito mijenja. Podaci za 2013. bit Êe poznati tek u veljaËi 2014. godine. Do trenutka pisanja ovog teksta poznato je kako planirana sredstva nisu isplaÊena Radiju Reful, Ëiji je jedini vlasnik MAH grupa, tvrtka u migraciji koja je lani bila u blokadi, a svejedno je od VijeÊa za 2013. trebala dobiti 75 tisuÊa kuna, te IC Bjelovaru kojem je raËun takoer blokiran pa im se ne moæe isplatiti 173,3 tisuÊe kuna koje im je VijeÊe odobrilo usprkos aferi koja je zavrπila, Ëini se joπ jednom jalovom, prijavom DORH-u. Prema podacima Dræavnog zavoda za statistiku, 2012. godine ugasile su se dvije radijske postaje. Prema podacima na web stranici VijeÊa, bez koncesije je u manje od dvije godine ostalo pet radijskih postaja. Kako je do kraja 2013. joπ daleko, statistike Êe vjerojatno biti i crnje. Ipak, ne ovisi egzistencija lokalnih radijskih postaja iskljuËivo o Fondu. Neka sredstva lokalni elektroniËki mediji silom zakona trebali bi dobiti i od tijela dræavne uprave i dræavnih tvrtki. “Ali ta odredba nema sankciju za one koji je se ne pridræavaju i stoga je doslovno mrtvo slovo na papiru. HURIN i NUT godinama traæe da ta odredba postane obvezujuÊa s predvienim konkretnim sankcioniranjima za one koji je ne primjenjuju. U izvjeπÊima koja su nakon uËestalih intervencija za 2011. dostavljena, nedostaju izvjeπÊa najveÊih potroπaËa Hrvatske poπtanske banke i Hrvatske turistiËke zajednice”, kaæe tajnik HURIN-a MataniÊ. Joπ su manje transparentna sredstva koja dodjeljuju opÊine, gradovi i æupanije, poËevπi od Grada Zagreba. Tko, dakle, preæivljava? Viπe od dva milijuna kuna iz Fonda ove je godine namijenjeno postajama u sedam radijskih mreæa, iako su neke meu njima dobile manje od 20 tisuÊa kuna. Neke druge viπe od 200 tisuÊa. Kriteriji bi trebali biti transparentniji, monitoring ustrajniji, a uËinci Fonda za pluralizam bitno razliËiti od onoga πto posljednjih godina sluπamo u hrvatskom eteru. Neprijateljstvo s kojim je veÊina starog postava VijeÊa doËekala priznanje Ivane LekπiÊ, naËin na koji su potom isplivale i nove, sliËne prijave na koje je VijeÊe propustilo reagirati, dovoljni su za sumnjiËavost prema tome djeluje li ovo regulacijsko tijelo u interesu javnosti ili troπi naπ novac kako bi pomagalo loπe poslovanje pa i onih koji za radijski biznis, osim novca i dobrih veza, nemaju ni jednu stvarno potrebnu vjeπtinu Prema podacima Dræavnog zavoda za statistiku, 2012. godine ugasile su se dvije radijske postaje. Prema podacima na web stranici VijeÊa, bez koncesije je u manje od dvije godine ostalo pet radijskih postaja. Kako je do kraja 2013. joπ daleko, statistike Êe vjerojatno biti i crnje NOVINAR BROJ 4-7/2013. 20 VijeÊe za elektroniËke medije svojevrsni je nasljednik VijeÊa za telekomunikacije koje je, nakon donoπenja Zakona o elektroniËkim medijima koji je propisao privatizaciju radijskih postaja 1994., trebalo regulirati tu privatizaciju. Tada je na podruËju Hrvatske postojalo 64 regionalnih i lokalnih radijskih postaja, uglavnom u sklopu ondaπnjih Narodnih sveuËiliπta. Zakon je takoer propisivao kako ni jedan od suvlasnika elektroniËkih medija, radija i televizije, ne smije imati pojedinaËni udio veÊi od 25 posto. Meu postojeÊim postajama neke su se privatizirale podjelom udjela izmeu gradova, opÊina i gradskih poduzeÊa. Druge su udjele ponudile zaposlenicima, a neke su ostale bez koncesije kako bi je dobio novi nakladnik. Korelacija izmeu politike i VijeÊa za telekomunikacije tada je bila priliËno jasna. Osim IviÊa PaπaliÊa i njegove tvrde HDZ-ove struje, u prvom sastavu VijeÊa sjedila je i Vesna ©kare Oæbolt, bliska umjerenijoj HDZ-ovoj struji Hrvoja ©ariniÊa. Predsjednik Tuman veÊ je bio na lijeËenju u Americi kad su se ove dvije HDZ-ove struje 1996. natezale oko koncesije za Radio 101 i dossier dossier izazvale masovni prosvjed na glavnom zagrebaËkom trgu. Ninoslav PaviÊ na koncu se odrekao koncesije za Globus 101 koju mu je VijeÊe dodijelilo zahvaljujuÊi lobiranju Vesne ©kare Oæbolt, a Radio 101 nastavio je s emitiranjem do danaπnjih dana, iako od radija zbog kojeg su ljudi izaπli na cestu niπta nije ostalo. Kolegica Jelena ©imac s net.hr-a nedavno je objavila matricu prema kojoj se πirila vlasniËka mreæa nad radijima samo na podruËju Zagreba. Kako je Zagreb bio prvi i sasvim sigurno najisplativiji dio radijskog etera, akteri zaËetaka hrvatske medijske strategije najprije su se pograbili za njega. Nakon πto je plan s PaviÊem propao, umjerena HDZ-ova politiËka struja pronaπla je novog partnera navodno u Juraju HrvaËiÊu koji je 1996. dobio koncesiju na podruËju Grada Zagreba i ZagrebaËke æupanije za Obiteljski radio, danas Antenu Zagreb. ZagrebaËki radio Plavi 9 Josip Majher koncesiju za Grad Zagreb dobio je poËetkom 1997. godine. Iste godine HDZ-ov vijeÊnik Gradskog odbor Brodsko-posavske æupanije dobio je koncesiju za Radio Slavoniju na podruËju æupanije, joπ jedna postaja u vlasniπtvu Dubravka GaloviÊa koja je koncesiju dobila 1997. godine. Radio Dalmacija za cijelu dalmatinsku regiju emitirati je poËela 1996., a njezin je veÊinski vlasnik tvrtka Mikroval, u kojoj udio ima i Media servis, ali iz sudskog registra nije vidljivo koliki je taj udio. Slobodna Dalmacija takoer je vlasnik 25 posto tog radija. Meu novinskim izdavaËima OsjeËki list veÊinski je vlasnik Radio Slavonije, dok Glas Istre ima veÊinski udio Radio Maestrala. Prvi sastav VijeÊa u svojem je mandatu koncesije za gradove Umag i Rovinj dao Mirku Cetinskom koji ih se ove godine odluËio odreÊi. VijeÊe je za vrijeme koalicijske Vlade Ivice RaËana promijenilo ime u VijeÊe za radio i televiziju i proπirilo gradsku koncesiju Radija 101 na razinu ZagrebaËke æupanije, Siniπa JagodiÊ, tada savjetnik predsjednika Stjepana MesiÊa, dobio je koncesiju za ZagrebaËki radio u koji je novac uloæio Ivan MiliËeviÊ, vlasnik Otvorenog radija. Nakon πto je koncesijom 2012. Radio Kaj dobio dodatno i podruËje Grada Zagreba i ZagrebaËke æupanije, u glavnom gradu Hrvatske nije ostala viπe ni jedna raspoloæiva koncesija za podruËje dovoljno πiroko da bi bilo i financijski isplativo. Komadanje hrvatskog etera Ninoslav PaviÊ na koncu se odrekao koncesije za Globus 101 koju mu je VijeÊe dodijelilo zahvaljujuÊi lobiranju Vesne ©kare Oæbolt, a Radio 101 nastavio je s emitiranjem do danaπnjih dana, iako od radija zbog kojeg su ljudi izaπli na cestu niπta nije ostalo NOVINAR BROJ 4-7/2013 21 Pred kraj svojega mandata RaËanova je Vlada donijela i novi Zakon o elektroniËkim medijima kojim je ukinula ograniËenje pojedinaËnog vlasniπtva, a VijeÊe preimenovala u VijeÊe za elektroniËke medije kao profesionalno regulatorno tijelo koje je imalo paziti da se ovo medijsko træiπte dalje razvija prema novim zakonskim odredbama. Na prijedlog HURIN-a ustanovljen je i Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija u koji se svake godine slije oko 30 milijuna kuna, iznos koji VijeÊe dijeli elektroniËkim nakladnicima, dosad iskljuËivo lokalnim radijskim i TV postajama. Smjenom vlasti predsjednik VijeÊa postaje Varaædinac Denis PeriËiÊ koji je inaËe slovio za dobrog prijatelja Ratka MaËeka, glasnogovornika Vlade Ive Sanadera. MaËekova supruga Milena u to je doba preko tvrtke Mea Media veÊ posjedovala 50 posto Meimurje Donata Radija Kotoriba, koji je lani, meutim, prestao emitirati program i otiπao u steËaj nakon πto je 100-postotni udio u druπtvu preuzeo MaËekov πogor Robert Veseljak. Mea Media dobila je 2005. novu koncesiju za Radio Aktiv. Ime Roberta Veseljaka sada se ponovo pojavljuje na IC Bjelovaru, upravljanje kojim je preuzeo nakon smrti veÊinskog vlasnika Ivana ButkoviÊa. Ivan ButkoviÊ imao je udio i u Radio Tereziji, postaji koja je koncesiju za Grad Bjelovar dobila 2005. godine i Ëiji je veÊinski vlasnik sada ponovo Miljenko Manjkas. Manjkas je i vlasnik Radio Raguse na dubrovaËkom podruËju. Josip Majher i Soundset mreæa radije su posljednjih godina poËeli otkupljivati od financijski iscrpljenih gradova i opÊina koje ih mahom viπe nisu mogle financirati. Tako su veÊinski udio u Radio Brodu stekli nakon steËaja te tvrtke 2012. godine, a Radio Poæegu prodao im je 2011. SDP-ovac Zdravko Ronko za 1,5 milijuna kuna. Vlasnici su i Radio Trsata i Kraljevice Porto Re u Rijeci te Zagorskog radija i Zagorske sportske mreæe. Juraj HrvaËiÊ pojavljuje se, pak, meu osnivaËima Radio Expressa koji je posljednje dvije godine kupio Novi Radio Zadar, Radio Veliku Goricu, Radio Morski zvuk preuzeo je od MaËekove Mea Medije te na Murteru otvorio OtoËki rado Kornati. Spominje ga se i meu osnivaËima e-radija koji je 2009. dobio koncesiju za City radio na frekvenciji na kojoj je ranije emitirao Radio Lekenik. Po æalbi, na ovu je odluku o dodjeli koncesije reagirao Visoki upravni sud u Zagrebu i poniπtio je u listopadu 2012. jer je donesena bez valjanog obrazloæenja o tome zaπto koncesija nije dana Radio Lekeniku koji je veÊ emitirao program, iako na puno uæem podruËju. Iste godine u studenome Agencija za elektroniËke medije donosi novo rjeπenje s obrazloæenjem kako je prema programskoj koncepciji i ostvarivanju javnog interesa ponuda eradija ocijenjena najpovoljnijom. Na zahtjev da nam dostave dokumente o utvrivanju javnog interesa temeljem kojeg je koncesiju dobio e-radio, iz VijeÊa su nam odgovorili kako je koncesija dana 2009. godine prije no πto je Zakon o koncesijama uveo obavezu izrade studija opravdanosti za davanje koncesija. »injenica da su koncesiju ponovo razmatrali 2012. kada je ta obaveza postojala nije spomenuta. Visoki upravni sud reagirao je i na sluËaj Radija Nova Gradiπka rjeπenjem u travnju ove godine gdje se traæi poniπtenje odluke o dodjeli koncesije Radio Psunju jer je odluka donesena na temelju pogreπno utvrenog podatka o opsegu vlastite proizvodnje programa, koju sud smatra jednim od osnovnih kriterija za odabir bolje ponude. Koncesija je oduzeta Gradskom radiju Nova Gradiπka da bi 2011. bila predana Radio Psunju u vlasniπtvu tada SDP-ovca Æeljka Siladija VijeÊe je za vrijeme koalicijske Vlade Ivice RaËana promijenilo ime u VijeÊe za radio i televiziju i proπirilo gradsku koncesiju Radija 101 na razinu ZagrebaËke æupanije, Siniπa JagodiÊ, tada savjetnik predsjednika Stjepana MesiÊa, dobio je koncesiju za ZagrebaËki radio u koji je novac uloæio Ivan MiliËeviÊ, vlasnik Otvorenog radija. Nakon πto je koncesijom 2012. Radio Kaj dobio dodatno i podruËje Grada Zagreba i ZagrebaËke æupanije, u glavnom gradu Hrvatske nije ostala viπe ni jedna raspoloæiva koncesija za podruËje dovoljno πiroko da bi bilo i financijski isplativo NOVINAR BROJ 4-7/2013. 22 medijska scena Piπe Luko Brailo Svjesno sam s 24 godine odabrao novinarstvo kao svoj æivotni poziv. Sad veÊ daleke 1974. poËeo sam se upoznavati s tajnama novinarskog posla, toËnije finog zanata, i te se odrednice, dræim nakon svih Moæda Êe preteπko zazvuËati, ali bojim se da je malo onih Êe u novinarstvu, napose u tiskanim medijima, doËekati ovih godina, ne koji moje godine (63), a nekmoli mirovinu. Podaci da je viπe od treba sramiti. 800 novinara svih generacija na burzi, doista je obeshraDapaËe, i πteta je brujuÊi, otpuπtanja se nastavljaju, reorganizacije tvrtki, πto to znaËilo, idu dalje, a broj uposlenika koje najveÊi dio πto u danaπnjim god vlasnika medija gotovo iskljuËivo doæivljava troπkovnom vremenima s kategorijom nezadræivo raste. Bojim se da Êe se, kao πto se u mladim turizmu “operira” sa stalnim sezoncima, takvo πto iduÊih kolegicama i godina dogaati i u medijima. Osobito tiskanim u kojima proveo skoro 38 godina: na svu sreÊu, od pripravniËkih kolegama u sam dana do nedavnog prijevremenog umirovljenja uvijek u njihovim stalnom radnom odnosu, o Ëemu mlae generacije kolegica redakcijama i kolega mogu, ako hoÊete, sanjati ili sluπati priËe od nas nema stari(ji)h starijih koji smo ipak uspjeli dogurati do zakljuËenja aktivnog vijeka. No, ne rjeπavam kriæaljke: suraujem s dragim, novinara koji bi radnog mladima ljudima iz portala dubrovniknet.hr. ih uËili poslu kojim se kane Ukinuta dopisniπtva Odlazak u mirovinu, u mom sluËaju s dokupljene baviti, ako to nedostajuÊe dvije i pol godina punog radnog staæa, dogodio doista se kao posljedica onoga πto se zbiva u tiskanom novinarstvu namjeravaju u Hrvatskoj. Jutarnji i VeËernji list, Slobodna Dalmacija, a NOVINAR BROJ 4-7/2013 Pismo freπkog penzionera olakπava posao, toliko im je teæe u aktualnim radno-socijalnim uvjetima. Koji su, ako Êemo iskreno, daleko od dobrih. Koliko se u pojedinim redakcijama plaÊaju vrlo iskusni i priznati novinari, a koliko se ne plaÊaju mlade kolegice i kolege, to je straπno. NajveÊi dio vlasnika novina, radijskih i TV stanica, portala… i njihovi menadæeri uglavnom i preteæito govore o medijskoj industriji, prihodima i rashodima, marketingu… »ovjeka: novinara/novinarke, fotoreportera/ fotoreporterke, lektora/lektorice, redaktora/redaktorice, dobrog i iskusnog urednika/urednice…. ljudi bez kojih je “medijska industrija” nezamisliva, tih ljudi nema. A kada i na njih doe na red, tada se (preostali) medijski (u)poslenici uglavnom i onËas utrpavaju u kategoriju troπkova. ©to takvo vlasniËko opredjeljenje proizvodi, vidljivo je na kioscima, u eteru, u bespuÊima internetske mreæe… No, opet kaæem, ne tuæim se. Radio sam u DubrovaËkom vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji, Jutarnjem listu, Feralu i Novom listu. Suraivao sam s Lausom, Vjesnikom, VeËernjakom, podgoriËkim Monitorom i Vijestima, BBC-jem i Radio Slobodnom Evropom… Upoznao i drugovao s mnoπtvom dragih kolega/ica, zapamtio nekoliko urednika (Nikola Isufi, Joπko KuluπiÊ, Joπko Franceschi, Ilija MarπiÊ, TonËi Bonacci, Viktor IvanËiÊ, Boro MaljkoviÊ…) , razgovarao s mnogim ljudima iz politike, ekonomije, kazaliπta, sporta, estrade… Od cicera do twittera prije toga Vjesnik, ukinuli su dopisniπtva u Dubrovniku. Bilo je samo pitanje trenutka kad Êe i Uprava Novog lista, u kojem sam radio proteklih godina, donijeti takvu odluku. Vlasnicima su dopisniπtva skupa, novinari dopisnici posebno. Uz ekonomsku krizu kojom poËinju i zavrπavaju njihovi govori, ukidanju dopisniπtava πto je, dræim, πire gledajuÊi loπa vlasniËka odluka, nevjerojatna centralizacija i “agramerizacija” zemlje dovela je i do Ëudesnog metropoliziranja informacija. Od deset vijesti, informacija, prikaza… na trenutke ih je i 11 vezano uz Zagreb. Radilo se o politici,gospodarstvu, kulturi ili domaÊim celebrityjiima, πto god to znaËilo u hrvatskim okvirima. NeÊu govoriti o drugim sredinama, ali Ëak i Dubrovnik gdje æivim i radim, koji se uz Ljetne igre i mnoπtvo drugih dogaanja dobrim dijelom godine pretvara u drugi protokolarni hrvatski grad, u posljednje vrijeme vlasnicima i njihovim uredniπtvima postaje zanimljiv uglavnom kada se pojave face, netko poput Tine Turner, Pepa Guardiole, sestara Ecclestone… U takvoj situaciji prihvatio sam ponudu Uprave Novog lista, pa od 1. oæujka “tuËem” mirovinu. Koja, izraËunale su mi prijateljice iz splitske ispostave dubrovaËkog HZMO-a, ni za dvije i pol godine kada sam trebao zavrπiti radni vijek, ne bi bila bolja… NeÊu se, meutim, tuæiti. Svjesno sam s 24 godine odabrao novinarstvo Profesionalna sreÊa kao svoj æivotni poziv. Sad veÊe daleke 1974. poËeo sam se upoznavati s tajnama novinarskog posla, toËnije finog zanata, i te se odrednice, dræim nakon svih ovih godina, ne treba sramiti. DapaËe, i πteta je πto u danaπnjim vremenima s mladim kolegicama i kolegama u njihovim redakcijama nema stari(ji)h novinara koji bi ih uËili poslu kojim se kane baviti, ako to doista namjeravaju. Gorka i Ëemerna ljepota naπega posla Meu ostalim, na(uËili) bi da Êe u svom novinarskom poslu steÊi mnoπtvo poznanika, ali da Êe imati jako malo prijatelja. Jednako kao πto bi, vjerujem, spoznali kako u poËecima ne znaju gotovo niπta i da Êe sa svakim danom, svakom godinom trebati i morati stalno neπto (na)uËiti. Ako, naravno, æele raditi novinarski posao koji jedna moja kolegica opisuje “gorkom, na trenutke i Ëemernom ljepotom”. U proteklim godinama proπao sam razdoblje od cicera do twittera. Nove generacije vjerojatno i ne znaju da je cicero grafiËka mjera temeljem koje su se “slagale i prelamale” novine. Proπao sam tehnoloπku revoluciju, od olovnog sloga do internetske komunikacije s uredniπtvima. I priznajem, mladim ljudima koji danas ulaze u novinarstvo teæe je nego pripadnicima mojih generacija. Koliko god im tehnologija Moja je generacija, koliko god to moæe zazvuËati neobiËno, imala i profesionalnu sreÊu. Dogaaji su dolazili k nama; poËevπi od potresa iz 1979. godine, preko mirnih i lijepih prijeratnih dubrovaËkih turistiËkih ljeta popraÊenih “zlatnim dobom” Ljetnih igara, preko stvaranja Hrvatske i agresije na Dubrovnik i dubrovaËki kraj, mukotrpnog obnovom obiljeæenog poraÊa, pogibije ameriËkog ministra trgovine Rona Browna, novog potresa iz 1996. u DubrovaËkom primorju, politiËkih “prekompozicija” u susjednoj Crnoj Gori, pretvorbenoprivatizacijskih sluËajeva i afera na jugu Hrvatske poput, primjerice, DubrovaËke banke… Moæda Êe pretenciozno zvuËati, ali istina je: pripadnici mojih novinarskih generacija æivjeli su, radili i izvjeπtavali o novijoj povijesti iz prve ruke. Uz posao proteklih sam godina nastojao da HND i ceh kojemu pripadam budu bolji. Koliko sam u tome uspio ocijenit Êe moje dubrovaËke kolege/ice kao i Skupπtina HND-a. No, jasno je:Ëlanstvo nam se osipa, tu nema dvojbe. Pod utjecajem krize ljudi bjeæe u svoje male svjetove, bave se svojim brigama. Ne zamjeram nikome, svjestan sam da je vrijeme koje æivimo egzistencijalno teπko, i da se u takvoj situaciji znaju napustiti principi i nastoji se preæivjeti. HND je, to stalno istiËem, udruga civilnog druπtva, i ono Êe biti jako onoliko koliko Ëlanovi budu htjeli djelovati u svojim ograncima, zborovima, æupanijskim vijeÊima… do Skupπtine. Kao civilna udruga nemamo æurnalistiËku policiju, nemamo represivne mjere. Imamo VijeÊe Ëasti i suosnivaË smo VijeÊa za medije. Moæemo upozoravati, govoriti i priopÊavati, ali ostaje veliko pitanje koliko Êe to πto radimo imati odjeka. Kako u naπem novinarskom cehu, tako i u πiroj javnosti 23 NajveÊi dio vlasnika novina, radijskih i TV stanica, portala… i njihovi menadæeri uglavnom i preteæito govore o medijskoj industriji, prihodima i rashodima, marketingu… »ovjeka: novinara/ novinarke, fotoreportera/ fotoreporterke, lektora/lektorice, redaktora/ redaktorice, dobrog i iskusnog urednika/ urednice…. ljudi bez kojih je “medijska industrija” nezamisliva, tih ljudi nema medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013. 24 NOVINAR BROJ 4-7/2013 Piπe Tomislav Klauπki Kako su se mediji zamjerili premijeru MilanoviÊ je joπ kao glasnogovornik SDP-a zaratio s gotovo cijelom garniturom izvjestitelja koji su pratili stranku, da bi ga RaËan, nakon opetovanih novinarskih kritika, smijenio i marginalizirao. Kad je ubrzo zasjeo na Ëelo SDP-a, MilanoviÊ je malo-pomalo poËistio cijelu tu garnituru novinara Ne dirati premijera Na nedavno odræanoj tribini HND-a o Hrvatskoj radio- “Nenamireni mediji“ televiziji, kolega Æeljko ValentiÊ postavio je predstavnicima javne televizije - onima na panelu i joπ viπe onima u publici - naizgled jednostavno pitanje: “Zbog Ëega se nitko na HTVu nije sjetio postaviti pitanje zaπto premijer MilanoviÊ rijeË Bizant sve ËeπÊe koristi kao psovku?”Odgovor nije dobio, a svima je bilo jasno zbog Ëega. Nad Prisavljem je joπ visio duh “profesora iz Vukovine ili ©piËkovine” koji se prije koji mjesec usudio u Dnevniku izjaviti kako je predsjednik Vlade pogrijeπio kad je izjavio kako Finska nije imala graanski rat. Potom je na Ëuvenoj press konferenciji MilanoviÊ æestoko napao HTV zbog toga πto se “pozivaju eksperti u studio, bavimo se finskim ratom”. odzvonilo je i samim urednicima na HTV-u. Iako je od spornog intervjua s Ruæom TomaπiÊ u treÊem Dnevniku proπlo Ëetiri dana, urednica Katja Kuπec tek je nakon premijerove paljbe saznala da je smijenjena iz Dnevnika. I otad je na ledu. Samo zato πto je premijer imao primjedbe na njezin rad. Njezini urednici dotad se nisu obazirali na greπke.Kad se sve to uzme u obzir, moæemo se samo upitati πto bi bilo da premijer ËeπÊe gleda televiziju. Treba li se onda Ëuditi πto su svi okupljeni u Novinarskom domu pitanje o Bizantu doæivjeli kao retoriËko? Odnos Zorana MilanoviÊa s novinarima, a joπ viπe odnos novinara prema MilanoviÊu, ima dugu povijest, ali poËeo je okupirati javni prostor otkako je postao premijer. ToËnije, otkako je Radimir »aËiÊ napustio Vladu. Ne samo da se njegove kontroverzne, Ëesto nedoreËene, neshvatljive, katkad i Ëudnovate, a u par navrata i skandalozne izjave sve ËeπÊe rasteæu po naslovnicama i komentarima, veÊ su se i novinari poËeli sve ËeπÊe natezati oko toga tko je zapravo ispravno razumio MilanoviÊa. Da bi se doπlo do toga da premijera gaze samo “nenamireni mediji”. Takvu tezu prvi je iznio Ladislav TomiËiÊ iz Novog lista u svom komentaru koji je izazvao veliku polemiku u novinarskim krugovima. Pod naslovom “Premijer nije kupio πutnju”, TomiËiÊ je premijera prikazao kao ærtvu “nenamirenih” PR struËnjaka kojima je MilanoviÊ zabranio poslovanje s dræavom, te “nenamirenih” vlasnika medija koji ne dobivaju od ove Vlade ono πto su dobivali od Sanaderove. “Da je MilanoviÊ namirio sve aktere onako kako ih je namirivao Ivo Sanader, da je zadovoljio vlasnike medija, da je stavio pod kontrolu HTV i braniteljske udruge, kritika bi bilo kudikamo manje. MilanoviÊev rad tada bi bio povoljnije prezentiran. Kad nema novca za kupovinu πutnje, nema ni ljubavi”, napisao je TomiËiÊ. Mnogi su se s tom tezom sloæili, jer u njoj ima istine, neki su je napali, jer se na taj naËin premijerove kritiËare neizravno proglaπava “reketarima”, ali svejedno neka su pitanja ostala visjeti u zraku. “StruËnjaci za finski rat iz ©piËkovine ili Vukovine objaπnjavaju nam koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojali”, grmio je tada premijer, isti onaj koji se prije godinu dana pohvalio kako “nema vremena gledati televiziju”, niti ga “interesira Informativni program javne televizije”. Da bi onda na konferenciji za novinare ispalio cijeli arsenal kritika onoga πto je vidio na televiziji. Tada je zauvijek odzvonilo profesorima koji bi analizirali premijerove ispade u kojima sve æive tjera “u crni Bizant”, ne objaπnjavajuÊi πto time zapravo misli, ali odzvonilo je i analitiËarima koje je premijer posprdno titulirao “glasnogovornicima slastiËarnice” jer su se odvaæili kritizirati njegove izjave, te mnogo vaænije, Primjerice, kako se u tu koncepciju uklapaju oni koji su kritizirali Sanadera, kao πto sad kritiziraju MilanoviÊa? Treba li onda πtedjeti MilanoviÊa kao πto se πtedjelo Sanadera? Nije li prirodno, pa i korisno da se javno kritizira premijer, pa i s pogreπnih pozicija? I napokon, jesu li po toj logici “namireni” svi oni koji MilanoviÊa πtede? NaroËito oni iz Novog lista. Tako Draæen CigleneËki u svom komentaru istiËe kako “premijer MilanoviÊ govori znatno sadræajnije nego Sanader i jasno je da se radi o obrazovanom politiËaru s respektabilnim znanjem o brojnim druπtvenim podruËjima” (valjda i o povijesti), da bi ponovio tezu o “nenamirenim” medijima, a zatim opalio po “slabo obrazovanim, povrπnim novinarima” koji ne razumiju MilanoviÊeve “izravne, malo kompleksnije poruke”, kao i po “vojsci toboænjih analitiËara” koji te izjave kasnije komentiraju. Eto kako su se stvari promijenile, a zapravo ostale iste. Kako su neki svojedobno branili Sanadera, tako oni drugi sada brane MilanoviÊa. ©to je legitimno. Ali postavlja se pitanje zaπto je nelegitimno 25 napadati MilanoviÊa? Ivica RaËan imao je 2000. godine sliËan problem. Nakon deset godina Tumanova pritiska na medije i novinare, on je kao premijer vrlo brzo krenuo u kritiku “medijske Hrvatske” koja iskrivljuje rad njegove Vlade i krivo interpretira njezine velike uspjehe. Istovremeno, s Ninoslavom PaviÊem dijelio je podobnim medijima i novinarima plakete za doprinos pobjedi demokracije (ali ne, primjerice, feralovcima), servisirao pojedine komentatore i novine informacijama iz svog kabineta, koristeÊi ih za smiπljenu manipulaciju protiv koalicijskih partnera na koje je prebacivao sav gnjev javnosti. A vrlo sliËno sada se ponaπa i njegov nasljednik Zoran MilanoviÊ. Dubokoumni premijer On je joπ kao glasnogovornik SDP-a zaratio s gotovo cijelom garniturom izvjestitelja koji su pratili stranku, da bi ga RaËan, nakon opetovanih novinarskih kritika, smijenio i marginalizirao. Kad je ubrzo zasjeo na Ëelo SDP-a, MilanoviÊ je malo-pomalo poËistio cijelu tu garnituru novinara. Zapravo, gotovo da nema novinara s kojim se nije barem jednom posvaao, a poslije toga i zauvijek prekriæio. Njegovi autanti uredno su mu izrezivali, printali i na stol donosili sve tekstove o njemu i protiv njega. ©to je izazivalo bujicu bijesa ili uvreda. Joπ kao glasnogovornik SDP-a MilanoviÊ je tvrdio kako je on protiv spina, da bi sada kao premijer, preko Zinke BardiÊ, nastojao na sve moguÊe naËine kontrolirati medije i novinare koji o njemu piπu. Tekstovi, pa i komentari, tako su puni “anonimnog visokog izvora iz Vlade” koji se oπtro, ponekad i brutalno, obraËunava sa svojim protivnicima dok poput RaËana ima povlaπteni odnos s nekolicinom novinara. Uporno istiËe kako nema veze s vlasnicima medija, pa je s njima iπao po ruËkovima, pokuπavao utjecati na njihovu ureivaËku politiku i uæivao povlaπteni poloæaj u njihovim glasilima. »ak je i kadrovirao u novinama, neke ljude spaπavajuÊi od otkaza, a druge zapoπljavajuÊi kako bi prenosili poruke “visokog neimenovanog izvora iz Vlade”. Za nekoga tko se hvali da ne trpi utjecaj vlasnika medija, MilanoviÊ previπe voli imati utjecaj na ureivanje medija. Ne samo preko svojih spin doktora, nego i putem press konferencija. Kad je jednim udarcem smijenio urednicu Dnevnika i zaËepio usta nekom novom “profesoru iz ©piËkovine”. Da se i ne govori o smanjenju PDV-a na (neke) dnevne novine. Kad je to uËinio Ivo Sanader, smanjivπi porez s 22 na 10 posto, optuæili su ga da kupuje medije. Kad MilanoviÊ smanji porez s deset na pet posto, hvale ga da spaπava novine. Ali ne i ostale medije. I nije to sve. Kad se ovih dana piπe o Zoranu MilanoviÊu kao predsjedniku Vlade, sve ËeπÊe se provlaËi teza kako je on jedina brana povratku Karamarkova HDZ-a na vlast. Kad se piπe o njemu kao predsjedniku SDP-a, natura se zakljuËak kako je on joπ najbolje rjeπenje za tu stranku koja oskudijeva kvalitetnim ljudima. I tako, MilanoviÊ je prepametan, predubok, prepoπten za hrvatske novinare i medije, kao πto je nezamjenjiv, nenadomjestiv i neporoËan dræavnik. Svi oni koji tvrde suprotno, obiËne su prodane ili nenamirene duπe koje rade za Crnog Karamarka. Baπ kao u “crnom Bizantu” Gotovo da nema novinara s kojim se nije barem jednom posvaao, a poslije toga i zauvijek prekriæio. Njegovi autanti uredno su mu izrezivali, printali i na stol donosili sve tekstove o njemu i protiv njega. ©to je izazivalo bujicu bijesa ili uvreda NOVINAR BROJ 4-7/2013. 26 medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013 27 Piπe Goran BorkoviÊ Raiffeisen banka preuzima udio u Vjesnikovu zemljiπtu, Hypo sjeda na zgradu EPH u Koranskoj, a Zaba uzima sebi centralu Slobodne Dalmacije u Dugopolju… To je samo jedan od gomile scenarija raspleta predsteËajnog postupka nad viπe tvrtki u vlasniπtvu Nine PaviÊa i njemaËkog WAZ-a koji ovih dana kolaju meu novinarima. Mijenjaju se praktiËki iz sata u sat. U trenutku pisanja ovog teksta stoæerna PaviÊeva tvrtka Europapress Holding, iz koje je njegovo carstvo i nastalo, ulazila je u treÊi tjedan blokade, πto je bilo dovoljno za pokretanje predsteËajnog postupka. Uz EPH, dogovor s vjerovnicima traæe i Gloria Grupa, 4 Media, EPH Media, Media Nexus i EPH Magazin za 673 milijuna kuna, dok Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Cropix, Europa Digital, Arena, EPH Direkt i Dosis nastavljaju poslovati po starom. Novo restrukturiranje Umjesto na burzu, EPH u predsteËajni postupak Prema poslovnim podacima za proπlu godinu, veÊina tiskanih medija u Hrvatskoj posluje s minusom. EPH je u predsteËajnoj nagodbi, kao i tjednik Lider. Prihodi padaju i izdanjima Styrije u Hrvatskoj, a u nezavidnoj situaciji je i Novi list Problemi su poËeli davno prije. Dovoljno je pogledati financijske rezultate Europapress Holdinga iz proπle godine da cijela priËa bude jasnija. Prihodi ove kompanije u 2012. godini iznosili su 157,3 milijuna kuna πto je 10,5 posto manje nego u 2011. EPH je godinu zavrπio u minusu od 7,9 milijuna kuna, πto je dvostruko manje nego godinu ranije, ali dovoljno da uz 33 milijuna kuna obveza gurne poduzeÊe u predsteËaj. Tamo ga æurno iπËekuju veÊ spomenute banke s poËetka teksta. Iz EPH su priopÊenjem objavili da Êe “neka njegova poduzeÊa iskoristiti zakonsku moguÊnost predsteËajne nagodbe i na taj naËin u dogovoru s bankama, restrukturirati i poboljπati svoje financijsko poslovanje”. Doduπe, veÊ reËenicu dalje skaËu sami sebi u usta tvrdeÊi da je “izdavaËko i organizacijsko restrukturiranje koje smo uspjeπno provodili posljednjih godina, omoguÊilo da EPH iz godine u godinu posluje sve bolje, a da naπa izdanja i naπi projekti zadræe i pojaËaju liderske pozicije na træiπtu”. Na kraju dodaju da vjeruju kako Êe za nekoliko mjeseci uspjeπno zavrπiti proces, da neÊe biti promjena u redovitom izlaæenju njihovih izdanja niti promjena u statusu zaposlenika. Uz EPH, dogovor s vjerovnicima traæe i Gloria Grupa, 4 Media, EPH Media, Media Nexus i EPH Magazin za 673 milijuna kuna, dok Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Cropix, Europa Digital, Arena, EPH Direkt i Dosis nastavljaju poslovati po starom I portali stenju U problemima su i portali. Index promocija, izdavaË portala Index, lani je ostvarila 7,8 milijuna kuna prihoda πto je πest posto manje nego godinu ranije. Gubitak je iznosio 77 tisuÊa kuna, a tvrtka je u veljaËi i oæujku ove godine 35 dana bila u blokadi zbog Ëega nisu isplaÊivali plaÊe. Zapoπljava πestero ljudi. Druga tvrtka povezana s portalom, Index portal, u kojoj je zaposleno 11 ljudi, blokirana je dulje od dva mjeseca. U 2012. smanjila je prihode za Ëetvrtinu, na 1,6 milijuna kuna. Adriatic Media, koja stoji iza portala Net.hr, takoer je smanjila prihode i to za 17 posto na 10,4 milijuna kuna. Zapoπljava 28 ljudi, πestero manje nego 2011. godine. Minus im iznosi 5,4 milijuna kuna medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013. 28 29 Piπe Ante PaviÊ No, evo πto kaæu brojke. Gloria Grupi, koja je takoer blokirana, prihodi su sa 75 milijuna kuna u 2010. pali na 55 milijuna u 2012., uz Ëetiri milijuna obveza; 4 Mediji sa 188 na 122 milijuna; EPH Mediji, koja zapoπljava 125 radnika (138 u 2011.) i ima 18 milijuna obveza, sa 226 na 201 milijun kuna; Media Nexusu sa 9,2 na 7,6 milijuna; EPH Magazinima sa 9,2 milijuna na 7,6 milijuna i tako redom. Problemi su oËiti, a uostalom da ih nema, ne bi bilo ni pokuπaja nagodbe s vjerovnicima. Problema ima i u Slobodnoj Dalmaciji. Podsjetimo, PaviÊ je za 24 milijuna kuna kupio Slobodnu i u nju uloæio joπ desetke milijuna da bi potom od Slobodne uzeo 36 milijuna kuna kredita koje sve teæe vraÊa, kao i 16 milijuna eura koliko su njegove tvrtke - sada sve redom u blokadi - uzele od ZagrebaËke banke, kako su objavili mediji. Slobodna je 2012. zavrπila s padom prihoda od 12,2 posto. Iznosio je 136,6 milijuna kuna, πto je gotovo dvostruko niæe nego 2010., ali je tvrtka tada bila daleko veÊa i imala je u vlasniπtvu kioske koji su u meuvremenu prodani Tisku. U 2012. prihodi su iznosili 157,3 Joπ neki gubitaπi U predsteËajnu nagodbu ide i izdavaË tjednika Lider, Lider milijuna kuna, πto je 10,5% press, koji je u blokadi dulje od stotinu dana. Lider je bio u za kupcem koji bi preuzeo i restrukturirao taj poslovni manje nego u potrazi tjednik. Prema posljednjim informacijama, u tome je i uspio 2011. EPH je tako da se moæe oËekivati sretan ishod za 24 zaposlenika u godinu zavrπio u toj kompaniji koji su lani ostvarili prihod od 14,2 milijuna i minus od 1,5 milijun kuna. Lider press je krajem minusu od 7,9 kuna svibnja platio porezni dug. milijuna kuna, IzdavaË propalog dnevnog lista 21. stoljeÊe, tvrtka Miran πto je dvostruko dan Marjana Jurleke, nije bila te sreÊe. Vjerovnici su odbili manje nego predsteËajnu nagodbu tako da je poduzeÊe krenulo u steËajni Prvo roËiπte je odræano. »eka se imenovanje steËajnog godinu ranije, ali postupak. upravitelja koji bi u roku od mjesec dana trebao zapoËeti s dovoljno da uz likvidiranjem tvrtke, a zaposleni se nadaju i isplatom barem 33 milijuna kuna dijela plaÊa koje im Miran dan duguje. Jurleka tvrdi da obveza gurne problema neÊe biti s obzirom da nekoliko milijuna kuna od moæe povuÊi od dræave. Miran dan je, inaËe, 2012. zavrπio poduzeÊe u PDV-a s 2,4 milijuna kuna prihoda i minusom od 6,4 milijuna. NajveÊi predsteËaj vjerovnik je marketinπka agencija Digitel. Prihod i dobit u milijunima kuna - 2012. PRIHOD DOBIT ZAPOSLENI 2012./2011. 24 SATA VE»ERNJI LIST EPH MEDIA 242,4 (-2,6%) 210,3 (-15%) 201,8 (-2%) -1,3 -15.6 -6,9 144/117 78/88 125/138 EPH S. DALMACIJA NOVI LIST SPORTSKE N. 157 (-10,5%) 136,8 (-12%) 104,6 (-14,1) 34 (-11,1%) -7,9 3,2 2,5 0,09 71/68 354/383 303/306 39/41 Izvor: Poslovna Hrvatska NOVINAR BROJ 4-7/2013 UnatoË padu tiraæe i smanjivanju oglasnog prostora, s Ëim su suoËena sva tiskana izdanja, sudeÊi po financijskim pokazateljima, solidno se dræe PaviÊeve Sportske novosti koje su proπle godine uspjele zadræati glavu iznad vode i zavrπiti 2012. u plusu od 94 tisuÊe kuna. Meutim, i njima prihodi stalno padaju tako da su lani iznosili 34 milijuna kuna, πto je 11,1 posto manje nego u 2011. godini. Smanjen je i broj zaposlenih sa 46 u 2010. i 41 u 2011. na 39, koliko ih je bilo proπle godine. ZagrebaËki dnevni list Nije lako ni Novom listu Ëiji vlasnik, pronijelo se novinarskim kuloarima, namjerava pokrenuti zagrebaËki dnevni list. Takva je ideja odmah protumaËena kao ne osobito vjeπt pokuπaj rjeπavanja viπka ljudi iz zagrebaËkog dopisniπtva. Scenarij je zapravo veÊ vien: osnuje se nova tvrtka u koju se prebaci zaposlene u staroj, pokuπaju se izdavati novine; ako prou na træiπtu - super, a ako ne, zaustaviπ njihovo izlaæenje i tako se rijeπiπ stalno zaposlenih. I Novom listu prihodi su proπle godine pali i to za 14,1 posto, tako da su iznosili 104,6 milijuna kuna. Dobit je dosegla 2,5 milijuna. U grupaciji Styrije, podaci su Poslovne Hrvatske, VeËernji list smanjio je prihode na 210 milijuna kuna, πto je pad od 15 posto u odnosu na 2011. godinu. Za usporedbu, 2008., u godini prije krize, prihodi te kompanije iznosili su Ëak 362 milijuna kuna, ali je tada bilo 202 zaposlenih. Nakon odlaska dijela novinara ugaπenog tjednika Forum, njihov broj lani smanjio se na 78. VeËernji je 2012. zavrπio u minusu od 15,6 milijuna kuna, dok je 2011. ostvario plus od 2,2 milijuna. Prihodi su, ali manje, pali i dnevnom listu 24sata. Iznosili su 242,4 milijuna kuna, πto je 2,6 posto niæe. 24sata zapoπljavaju 144 radnika, πto je za Ëetvrtinu viπe nego godinu ranije, buduÊi da su 24sata preuzela izdavanje Poslovnog dnevnika, Ëiji su novinari i urednici sada zaposleni u toj tvrtki. Poslovni dnevnik samostalno je ostvarivao oko 15 milijuna kuna prihoda. Gubitak je iznosio 1,3 milijuna kuna, dok je u 2011. godini plus bio 32,5 milijuna kuna. Adria Media, izdavaË Storyja i Cosmopolitana, veÊ je redefinirala portfelj i prodala, odnosno ugasila dio svojih izdanja. Proπlu godinu zavrπili su u plusu od gotovo pet milijuna kuna, ali su prihodi u stalnom padu od 2008. godine, kada su iznosili 133 milijuna, da bi u 2012. pali na 77 milijuna. SliËno je i s brojem zaposlenih koji se lani dodatno smanjio gotovo za petinu, pa ih je sada 81 Naklade podvrgnuti neovisnoj reviziji Teorije o propasti tiska na klimavim su nogama i uglavnom nisu toËne. »im sa πpekulacija prijeemo na verificirane podatke, pokazuje se jasna i ne tako sumorna slika kao πto se æeli stvoriti na medijskom træiπtu. ZakljuËak o otpornosti tiska pripada Igoru Kernu, direktor ABC Hrvatska - tripartitnog sustava izdavaËa, organizatora dogaanja, oglaπivaËa i marketinπkih agencija, Ëiji je cilj da na temelju provjerenih podataka omoguÊi izdavaËima i organizatorima dogaanja uspjeπniju prodaju oglasnog ili izloæbenog prostora i pokrivenost sponzorima, a oglaπivaËima i agencijama provjerene podatke za efikasnije ulaganje u oglaπavanje u tiskanim medijima i dogaanjima. “ABC tiskovine djeli na dvije kategorije, na one koji iznose toËne podatke o nakladi i ne libe se podvrÊi ih neovisnoj provjeri i one koji to ne Ëine. Prvi svakako zasluæuju povjerenje oglaπivaËa i pordπku dræave”, objaπnjava Kern. ABC-ov zadatak nije suditi i provjeravati kvalitetu tiskanih medija, nego samo pruæiti toËne podatke o nakladama kako bi oglaπivaËi imali bolji alat za odluku gdje objaviti svoj oglas. A stvari su, pogotovo u Hrvatskoj, upravo tako postavljene da je taj oglas viπka onaj koji odreuje hoÊe li neka tiskovina preæivjeti ili neÊe. Njihov zadatak je svim izdavaËima u Hrvatskoj, pod jednakim uvijetima, ponuditi neovisnu provjeru i potvrdu podataka o nakladama, kako bi πto efikasnije prodavali oglasni prostor. »itanost, koju izdavaËi Ëesto spominju radije nego nakladu, nije posao ABC-a, veÊ je u Hrvatskoj istraæivanjem prognozira tvrtka Ipsoss Puls. Naklada i Ëitanost upotrebljavaju se na svim razvijenim træiπtima, kao komplementarni podaci. Jedni ne mogu zamijeniti druge, na bazi naklade preteæno se trguje dok se na bazi Ëitanosti medija - planira. Naklade padaju najveÊima Sustav ABC Hrvatska pokrenut je 2009. godine, i danas u svom Ëlanstvu ima devet velikih agencija, 12 oglaπivaËa i 18 izdavaËa sa 40 izdanja. Sustav se, kako objaπnjava Kern, financira iz Ëlanarina, koje su prilagoene veliËini svakog pojedinog Ëlana. “Metodologija ABC-a poËiva na jedinstvenim standardima izvjeπtavanja o nakladama”, kaæe Kern. Posebno se objavljuju podaci za plaÊena izdanja, a posebno za neplaÊena, kao i za digitalna izdanja tiskanih medija. Na temelju takvih standarda svaki izdavaË πalje podatke o prodaji jednom mjeseËno, a podaci se provjeravaju revizijom jednom ili dva puta godiπnje u poslovnim knjigama izdavaËa. IzdavaË nakon obavljene revizije dobija certifikat kojim oglaπivaËima i agencijama dokazuje svoju nakladu.” A posljednji podaci iz oæujka za tri vodeÊa dnevna lista u Hrvatskoj govore da je naklada u zadnjih godinu dana pala. Naklada lista 24sata, kao najËitanijeg dnevnika u Hrvatskoj, u posljednjih se godinu dana smanjila za neπto viπe od 10.000 komada, na 115.854 primjerka. Naklada Jutarnjeg lista iznosila je 52.763, πto je ABC Hrvatska tripartitni je sustav za toËnost naklade tiskovina. Metodologija ABC-a poËiva na jedinstvenim standardima izvjeπtavanja o nakladama. Posebno se objavljuju podaci za plaÊena izdanja, a posebno za neplaÊena, kao i za digitalna izdanja tiskanih medija medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013. 30 NOVINAR BROJ 4-7/2013 31 Piπe Siniπa PaviÊ Podaci iz oæujka 5463 komada manje nego lani. VeËernji list prodao je oko konferencije Print stvara sadræaj, struËnjaci tvrtke Tisak i pol tisuÊe manje nego proπle godine, odnosno 62.019 izradili su analizu prodanih naklada tiskanih medija u za tri vodeÊa Ëetiri komada. Kern je veliki pristalica samoreguliranja te tvrdi da Hrvatskoj za razdoblje 2003. - 2011. Rezultati analize dnevna lista u u ostalim europskim zemljama gdje djeluje ABC pitanje pokazali su da je 2006. prodana identiËna koliËina tiskanih Hrvatskoj naklade i izvjeπtavanja o nakladi nije rjeπeno zakonom veÊ medija kao i 2011. To pokazuje da je apsorpcijska moÊ træiπta “PostojeÊi Zakon o medijima u Hrvatskoj ostala ista, odnosno da ljudi i dalje kupuju novine i Ëasopise pokazuju pad samoregulacijom. tu problematiku regulira loπe, kako idejno tako i provedbeno. te da ih Ëitaju. S tim zavrπavaju sve πpekulacije koje su naklade. 24sata, Imamo registar u HGK u kojem se upisuju, odnosno, generirane u vremenu nedostupnih podataka”, zakljuËuje kao najËitaniji prepisuju postojeÊi podaci o izdavaËima, te obvezu Kern. Tiskani mediji danas imaju dva ozbiljna problema. dnevnik u prijavljivanja uprosjeËene naklade koja se ne provjerava. »ak To je poveÊanje broja naslova, πto dovodi do manjih naklada ako su tako prikupljeni podaci toËni - beskorisni su jer su po izdanju, te uËetverostuËenje broja prodajnih mjesta, πto Hrvatskoj, u iuprosjeËeni, a prema naπim analizama - veÊinom nisu toËni. rezultira vrlo visokim remintendama. Naklade tiskanih posljednjih je I to naæalost ide na uπtrb izdavaËa koji svoje naklade medija u Hrvatskoj svoj su vrhunac dosegnule u zadnjem godinu dana provjeravaju kroz sustav ABC-a”, istiËe Kern. “Nepojmljivo kvartalu 2008. Tada su poËele padati, prvenstveno kao da se bilo gdje u Europi bavite izdavaπtvom i da podatke o rezultat krize, ali i podizanja cijene dnevnog tiska. Pad u smanjio nakladu jenakladi ne podvrgnete neovisnoj reviziji. Ako biste se i odluËili kontinuitetu traje do danas. S druge strane, tvrdi Kern, gotovo za neπto viπe od na takav pristup, ne biste imali πto traæiti na træiπtu oglasnog da i nema proizvoda ili industrijske grane koja krajem 2008. nije imala znatno bolje rezultate nego danas. Automobili se 10.000 komada, prostora”, kaæe Kern. prodaju znatno loπije, ali nitko ozbiljan ne govori o smrti pa je ona Nedostatak istraæivanja autoindustrije. koncem oæujka Veliki problem izdavaπtva je i nedostatak istraæivanja iznosila 115.854. ukusa vlastite ËitalaËke publike. “Osim Pulsova istraæivanja Bitna je cijena “Cijena je moÊan prodajni alat, bilo da se poveÊava ili Naklada Ëitanosti i nekoliko Ëasnih iznimaka, veÊina izdanja u Hrvatskoj nema struËno napravljen profil ËitalaËke smanjuje. Pri tome je neophodno da bude u jasnom odnosu Jutarnjeg lista publike”, kaæe Kern, dodajuÊi da je izdavaËka kuÊa Vjesnik sa sadræajem, odnosno da kupci prepoznaju i kupuju bila je 52.763, nekoÊ imala vlastiti istraæivaËki odjel te profil za svako ‘vrijednost za novac’. Najbolji primjer je izdanje Ljeota i πto je 5463 izdanje. “Tekovina tranzicije je odumiranje te prakse, pa zdravlje koje u naπem susjedstvu u Srbiji izdaje tvrtka Color po media-kitovima viπe sliËe na listu æelja, nego na press. Kad su prije nekoliko godina imali devalvaciju komada manje profili profil temeljem kojeg moæete znati tko su vaπi Ëitatelji te nacionalne valute, umjesto da poveÊaju cijenu, oni su je i nego lani. neπto o njihovim navikama”, kaæe Kern. PriËe o propasti nominalno smanjili. To je rezultiralo znaËajnim porastom VeËernji list tiskanih medija temelje se na smanjenim nakladama i prodaje, πto su oglaπivaËi prepoznali i poveÊali koliËinu elektronskih medija. “Razvoj ostalih medija oglaπavanja u tim novinama. Primjer iz Hrvatske je Nedjeljni prodao je oko razvoju definitivno ne moæe biti razlog propasti tiskanih medija, i Jutarnji koji je poveÊao opseg putem priloga i podigao cijenu. Ëetiri i pol tisuÊe to je jasno svakome tko pogleda unatrag 120 godina. Print »itatelji su zakljuËili da poviπena cijena odgovara isporumanje nego je prvo bio sam, pa se pojavio outdoor, pa radio, pa TV, pa Ëenom sadræaju, i naklada je rasla”, kaæe Kern. Kao najbolji primjer koji demantira priËe o propasti tiskanih proπle godine, internet. I ni jedan od tih medija nije ugasio ili oduzeo poziciju printu, a svaki je bio revolucionaran”, kaæe Kern. medija istiËe mjeseËnik OK. »itateljima tog magazina internet je odnosno 62.019 Tvrdi da je situacija i po pitanju naklada bolja nego πto prirodni okoliπ i, ako je vjerovati stereotipima, ta generacija ne komada mnogi misle. ”Za potrebe naπe proπlogodiπnje regionale zalazi na kiosk po tiskovine. Naprotiv, radi se o najprodavanijem DNEVNICI Izdanje 03. 2012. 03. 2013. 24sata Jutarnji list VeËernji list 126798 58199 66379 115854 52763 62019 03. 2012. 03. 2013. 49900 17331 19203 29516 9487 4913 47358 17771 19159 22481 9662 10095 TJEDNICI Izdanje Gloria Globus 24sataExpress Story Lisa Max mjeseËniku u Hrvatskoj. Razlog tome je sadræaj. “U OK-u razumiju svoje Ëitatelje i proizvode Ëasopis koji im je interesantan i koji æele Ëitati. I nije im teπko to stalno raditi, iako im se Ëitatelji u potpunosti promijene svakih nekoliko godina, Ëim malo stasaju. Ako oni to mogu, uz takvu fluktuaciju Ëitatelja, zaπto bi to drugima trebalo biti bauk?” pita se Kern. Dodaje kako se izdavaËi koji poznaju svoje Ëitatelje i ne podcjenjuju njihove potrebe, ne moraju ni najmanje brinuti. Oni Êe i nadalje prodavati ozbiljne koliËine svog izdanja, πto Êe kao rezultat imati i poveÊan interes oglaπivaËa. “Generalno gledajuÊi, niπta ne moæe presuditi tiskanim medijima, osim neke apokalipse kao πto je svjetski nestanak papira. Kriza Êe ubrzati zatvaranje nekih izdanja i izdavaËa koji su to ionako samo odgaali. Pokazat Êe se razlika izmeu onih koji se izdavaπtvom bave hobistiËki, i onih koji taj posao rade profesionalno”, zakljuËuje Kern Stanje na HRT-u... Stanje na HRT-u!? Da je pameti u onih πto ne znaju kad je na dræavnoj maturi dan za esej, a kad za ispit znanja, ovo bi bila itekako zahvalna tema. Na njoj bi se padalo ili prolazilo, jer koliko god se na prvu Ëinila ploπna i bezvezna poput one o dolasku jeseni, iza naslova se krije sasvim pristojna koliËina zaËudnoga kaosa od kojeg Êe samo majstor napraviti pitu pa istaknuti, zaπto ne, i svoju kandidaturu za buduÊeg nekog glavnog urednika, paËe ravnatelja HRT-a. Smisao u slijepoj ulici Pisati je moæete na milijun malih naËina, makar da svaki vodi u slijepu ulicu, do zida pred kojim moæete samo bespomoÊno stati, raπiriti ruËice i zavapiti - ima li ovo ikakvog smisla!? Bit Êe da i nema jer na HRT-u se i opet dogaa ponajprije ono staro, posloviËno i posvemaπnje ignoriranje javnosti, one od koje Ëelnici HRT-a tako lijepo godinama æive. PriËu je, ilustracije radi, zgodno poËeti od Ëinjenice da u trenu dok se stvara ovaj tekst, traje javni natjeËaja kojim HRT, odnosno glavni ravnatelj Goran Radman, traæi glavnog urednika HTV-a 1. To je onaj Prvi programa kojem je glavni urednik - po izriËitoj æelji Radmanovoj, ma koliko se ravnatelj programa Goran Rotim trudio govoriti drukËije - koji dan bio i Æeljko RogoπiÊ. Bio, makar ga zaposlenici nisu htjeli, bio makar je Radmanov kum i πogor, bio makar je neistinama ukrasio æivotopis. Zaigrao se RogoπiÊ, nakitio æivotopis, a javnost primijetila pa graknula. Hrabar kakav veÊ jest, Radman nije u stanju donijeti sam odluku pa stati iza kuma ili ga se rijeπiti kao u kakvoj grËkoj tragediji. No, menadæer se dosjetio jadu. Smokvin list je EtiËko povjerenstvo HRT-a kojem Radman tuæi kuma, povjerenstvo nalazi da je RogoπiÊ prekrπio EtiËki kodeks kuÊe, RogoπiÊu do zadnjeg trena vjeruje da Êe ga kum zaπtititi, ali moÊ je draæa kumu od kumstva i RogoπiÊ mora odstupiti “sam”. Dakako, tu nije kraj, veÊ evo RogoπiÊa kako prijeti da Êe pred sud (!?) otjerati sve Ëlanove povjerenstva i zaboravlja pri tom tko ga je tuæio. A sve to vraÊa nas na spomenuti natjeËaj i Ëinjenicu, makar bila i teoretska, da se taj i takav moæe opet posve legitimno javiti na natjeËaja, napisati dvijetri reËenice u kojima neÊe biti netoËnosti i biti izabran! Teorija!? Tko zna kad je glavni ravnatelj, nakon svega svejedno nahvalio kuma u novinskoj ispovijesti natopljenoj petparaËkim patosom Ëovjeka koji nije nauËio na to da mu ©to god da se s HRT-om dogodi u buduÊnosti, vazda Êe ostati spomen na prvih deset mjeseci Radmanova mandata koji ga kandidiraju u sam vrh najgorih kadrovskih rjeπenja donesenih za ove kukuriku vlasti NOVINAR BROJ 4-7/2013. 32 medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013 33 Piπe Siniπa PaviÊ Piπe li u Zakonu itko odluke propitkuje. Niti je to radio Savez omladine, niti ova javnost naivno vjerovala da Êe ovaj glavni ravnatelj zakon(e) tumaËiti i provoditi u dobroj vjeri pa uËiniti i ono πto mu zakon o HRT-u da je Microsoft, a bogme lagodno je bilo i u VERN-u. niti propisuje niti brani, i izabrati one kojima zaposlenici miπljenje Od velikih oËekivanja do velikog Êorka vjeruju!? Jest, ali tko πiπa oËekivanja. kreativnog Elem, oæivotvori li se “puka” teorija, bit Êe to joπ jedan osoblja prilog svekolikom pogorπanju odnosa svake vrste koje je na Iznevjerene podrπka otkada je Radman na Ëelu kuÊe. Zapravo, πto god da se Gorana Radman imao je podrπku kakvu su njegovi neobvezujuÊe!? snazi s HRT-om dogodi u buduÊnosti, vazda Êe ostati spomen na prethodnici mogli samo sanjati dok su stupali na Ëelo HRT-a. Piπe! I eto alibija! prvih deset mjeseci Radmanova mandata koji ga kandidiraju Danas je fanova ostalo malo i mahom se vode pukom æeljom No, je li ova u sam vrh najgorih kadrovskih rjeπenja donesenih za ove da se konaËno domognu kakve-takve prisavske moÊi. Iskrenim javnost naivno kukuriku vlasti. Nema tome davno da je Nino RaspudiÊ u πtovateljima je, meutim, sve teæe pravdati zaËudne potez πto ih jednom svom tekstu kazao po prilici kako se od ove vlade vuËe vazda se pravdajuÊi paragrafima, vazda traæeÊi vjerovala da Êe oËekivalo da bude drukËija od one HDZ-ove, bolja, uspjeπnija, Radman vremena, vazda krivnju svaljujuÊi na drugog, vazda kukajuÊi ovaj glavni nesklona korupciji, kumstvima, nepotizmu. Kad ono, Êorak. zbog lobija koji bi ga svrgli, vazda traæeÊi zaπtitu od zastupnika ravnatelj Od Gorana Radmana ne samo da je javnost oËekivala da Êe i vazda preziruÊi javnost, pogotovo kad kroz usta sedme sile drukËiji, veÊ su svi u njemu vidjeli mesiju koji Êe srediti progovara. E, da javnost! To je neπto s Ëim se Radman i njegovi zakon(e) biti sve. Kad ono - Êorak i to takav da se sad i staro i mlado jada ljudi nikada neÊe pomiriti, pa Êe tako RogoπiÊ u svom oËitovanju tumaËiti i kako oni tog Ëovjeka jednostavno ne prepoznaju. EtiËkom povjerenstvu reÊi i to da nije mislio da æivotopis piπe za - Ili je muπka menopauza ili je istina da svaki novi javnost!? Glavni ravnatelj jednostavno je uvjeren kako je samim provoditi u dobroj vjeri pa Ëvarak na epoleti mijenja Ëovjeku Êud - saæima jedan od saborskim odabirom postao onaj koji nikome ne treba polagati veterana. raËune. I tako se ponaπa. I takav mu je statut kuÊe koji je sam uËiniti i ono πto HRT-ovih Je li menopauza ili πtogod gore, i nije neπto s Ëim bi se trebalo skrojio, a politiËari mu ga blagoslovili, vjerujuÊi valjda da Êe mu zakon niti baviti. Ali, razoËarenje je veliko i πteta je velika, jer kako Êe mu tako biti lakπe srediti stanje. Samo, sreivanja nema, ali propisuje niti itko, zaposlenici HRT-a ponajprije, vjerovati onom tko ih je ima glavnog ravnatelja koji je EtiËki kodeks i pravila kreativnim osobljem, dao im papiriÊe u ruke da se ponaπanja napisao tako da moæe Ëak i onaj Facebook vapaj brani, i izabrati prozvao πatro izjasne koga bio za glavnog urednika, a onda hladno djelatnika ako ne ugasiti, ono svesti na malo i niπta. Jer, nije one kojima ignorirao njihova miπljenje gdje god je poæelio na funkciji problem πto problema ima, veÊ je valjda problem πto se o zaposlenici vidjeti svog Ëovjeka. Da je samo toga ignoriranja zaposlenika, problemima govori i piπe. Ni Radmanova sukoba interesa valjda ne bi bilo da se nije vjeruju!? Jest, ali te poruke kako mu je do njihova miπljenja stalo koliko i do lanjskog snijega, bilo bi jasno da nismo dobili spasitelja, veÊ, pisalo kako je Povjerenstvo za odluËivanje o sukobu interesa tko πiπa narodski reËeno, fejkera koji, za funkciju posve nepripremljen, zakljuËilo da ga u Radmana itekako ima. Nadzorni odbori, oËekivanja “kopipejsta” krive poteze svojih prethodnika i zlorabi zakonska odbori za nagrade, upravljaËka tijela i suluda misija upornog rjeπenja od krajnjih granica tako da uzima πto mu paπe, a ignorira πto mu ne paπe. Piπe li u Zakonu o HRT-u da je miπljenje kreativnog osoblja neobvezujuÊe!? Piπe! I eto alibija! No, je li osporavanja Ëinjenice da je, hoÊeπ-neÊeπ, ipak duænosnik koji mora svoditi raËune. Slika u srediπnjem Dnevniku, ona kada Radman sav u bijelom svojom ËaπÊu garantira da nije u sukobu interesa, privatizacija je Dnevnika kakva odavno nije viena. Nisu je odavno vidjeli ni oni koji sjede u Nadzornom odboru HRT-a i jedva Ëekaju Radmanov kiks. Na sjednici otvorenoj za javnost Radmanu nabijaju na nos sve, od famoznog Dnevnika do imenovanja Borisa Sruka za πefa poslovanja, makar mu, Ëini se, nedostajalo dvije godine iskustva, ili pak imenovanja Duπka Zimonje za ravnatelja tehnologije, makar imao tvrtku koja bi potencijalno mogla trgovati s HRT-om. Sjednica je bila brutalna, Radman je πutke otrpio “πamaranje”, navodno je tu veËer razmiπljao i o ostavci i navodno ga je od te misli silom odvratio ni manje ni viπe do li predsjednik Republike. ©to god, meutim, da je bilo, lobirao predsjednik za Radmana ili netko drugi, Ëinjenica jest da se u dan, dva sve promijenilo. Umjesto ostavke izmoædena Ëovjeka, Radman nasmijeπen daje intervju jednoj dnevnoj tiskovini u kojem Informativni programa proglaπava izvorom svih zala, a sebe zaπtitnikom HRT-ove neovisnosti. Taj tren biva jasno da je kupio sebi joπ malo vremena i da Êe ga ova kroniËno i neobjaπnjivo za javni servis nezainteresirana vlast pustiti da provede svoje, pa makar cijena bila paprena. Tko je kriv!? Nadzorni odbor tako opet o Radmanu govori iza zatvorenih vrata i to dok joπ moæe i dok im situaciju ne zakomplicira odlazak Vesne Kusin koja s HRT-a pobjeæe u BandiÊevo krilo. Programsko vijeÊe HRT-a se, pak, manje bavilo Radamanovom privatizacijom Dnevnika i time priËinjenom πtetom, a viπe loπom kvalitetom tona za izravna prijenosa dodjele Porina. PaËe, krivnja za Radmanovo dnevniËko ukazanje svalila se na novinare Dnevnika koji navodno nisu dan ranije pitali Radaman izjavu vezano za njegov sukob interesa. A jesu, ali im je reËeno kako na dan kad HRT slavi roendan nema mjesta razgovoru o drugim temama. Valjda mu je trebalo vremena da se konzultira sa savjetnicima, istim onim zbog kojih Êe, primjerice, prvo silom provesti novu sistematizaciju koju malo tko razumije, da bi tek nakon toga proveo restrukturiranje i kuÊice novog ustroja nanovo punio s popriliËno manje igraËa koji ovaj tren pojma nemaju πto Êe to zapravo sutra raditi. A dok kuÊom lutaju zbunjeni djelatnici kojima se svakodnevno, putem intraneta, lansiraju neke nove odluke, Radman upire prstom u informativni programa, na politiku kao takvu i, baπ kao velikani prije njege, svakog tko drukËije misli titulira neradnikom. »ovjek je odustajanje nadleænih tijela od seciranje njegovih postupaka - moæda i zato πto je teπko priznati da je HDZ-ov zakon kojim se ravnatelj traæio konsenzusom bio, barem u tom svom dijelu, bolji - shvatio kao mig da nastavi gdje je stao. Vjetar u lea dala mu je i kuknjava svih onih koji o suradnji s HRT-om ovise, poput producenta svake vrste, kojima na naglo nije ni do Ëega nego do mira da imaju s kim poslovati. Oni koji o Radmanu negativno piπu i govore samo su mutikaπe i smutljivci æeljni destabilizacije ravnateljeva duπevna mira i prisavskog netransparentnog bivstvovanja. A da se vidi kako se misli ozbiljno, donose se i neke kadrovske odluke. Domagoj Novokmet je izvan igre, ubila ga velika ambicija i Ëinjenica da je formalno njegov potpis stajao iza krπenja izborne πutnje i puπtanja rezultata izlaznih ankete u eter pet minuta prije nego πto su biraliπta zatvorena. To πto se priËa da je ankete pustio van uz blagoslov Rotimov, oËito se nikog nije dojmilo. Rotim u vatru baca rutinera Nikolu KristiÊa, a on, kao da je pobornik one o mijeπanju “kostiju u mikseru”, imenuje na odgovorne funkcije malo lijeve, i malo viπe desne, ignorirajuÊi samo one tzv. talibane, makar da ih viπe formacijski i nema. PomoÊnici mu tako Denis Latin, ali i Jozo BariπiÊ, Ëovjek koji sjedi i u Programskom vijeÊu HRT-a, tijelu koji se po definiciji bavi i analizom istog tog Informativnog programa. No, oËito sukob interesa van HRT-a nema istu definiciju kao i sukob interesa unutar prisavske ograde, a oËito je i da se druπtvo ekipira tako da sutra lako mogu promijeniti bandiru i okrenuti Êurak ukoliko na vlast doe neka druga politiËka opcija. Joπ da se izabere rukovoditelja famoznog Informativnog medijskog servisa u koji Êe novaËiti novinare, a proizvoditi komandose i to Êe biti to! Od poæeljnih do nepoæeljnih Dalo bi se o deset mjeseci Gorana Radmana i aktualnom stanju na HRT-u vesti joπ, priËati, recimo, o nedostatku novinarskog kadra koliko god zvuËalo apsurdno ili pak o financijskim raËunima koji tek dolaze na naplatu. No, umjesto litanije evo joπ jedne ilustrativne sliËice. Elem, nema dugo da je nova urednica Drugog programa HR-a Jadranka RiloviÊ poæurila pokazati odluËnost pa i prije ljetne sheme otkazala suradnju gostima urednicima Mimi SimiÊ, Sanji LovrenËiÊ, Ruæici ©imunoviÊ, Viliju Matuli i Igoru LasiÊu. Ljudi koje je na radio dovela ona agilna radijska v.d. ekipa - od Radmana tko zna zaπto hametice pometana - da daju dignitete Drugom pametnim razgovorima o nekim vaænim temama koje viπe nitko i ne otvara, za Radmanovo druπtvo bili su, nesluæbeno, preintelektualni. Sluæbeno, bili su malo sluπani makar se sluπanost viπe i ne mjerila, a i ne uklapa se priËa u leæernu ljetnu shemu. No, sluËajno ili ne, otkazivanje suradnje dogodilo se netom nakon LasiÊeve “Madijatrije”, emisije u kojoj su se on i goπÊa mu Slavica LukiÊ usudili pozabaviti i Radmanovim sukobom interesa. Pokazalo se to neoprostivim grijehom. Oni koji su, u dobroj vjeri da je HRT javni servis, o tome prozborili, morali su otiÊi. Mima SimiÊ koja je za gostovanja kod Ace StankoviÊa svojom elokvencijom, tolerancijom i pameÊu posramila svakoga tko misli da valja naokolo potpisivati peticije za promjenu Ustava, morala je otiÊi. Lijepa je to najava onog πto nas na HRT-u Ëeka taman da kriza duga 20 godina potraje joπ koju. Lijep je to pokazatelj da se s HRT-om nije promijenilo niπta i da je i dalje to omiljena igraËka svih, pri Ëemu se za igre najmanje raËuna vodi o onima koji to i dalje slijepo financiraju i zovu se graani. Elem, kakvo je stanje na HRT-u!? Vazda isto i taman takvo da, dok ovo Ëitate, jamaËno veÊ znate koji je to Radmanov Ëovjek od povjerenja postao RogoπiÊ umjesto RogoπiÊa. Ako vam i nije po volji, ne berite brigu, Radman sigurno i za to ima dobar alibi Goran Radman imao je podrπku kakvu su njegovi prethodnici mogli samo sanjati dok su stupali na Ëelo HRT-a. Danas je fanova ostalo malo i mahom se vode pukom æeljom da se konaËno domognu kakvetakve prisavske moÊi. Iskrenim πtovateljima je, meutim, sve teæe pravdati zaËudne potez πto ih Radman vuËe vazda se pravdajuÊi paragrafima, vazda traæeÊi vremena, vazda krivnju svaljujuÊi na drugog, vazda kukajuÊi zbog lobija koji bi ga svrgli, vazda traæeÊi zaπtitu od zastupnika i vazda preziruÊi javnost, pogotovo kad kroz usta sedme sile progovara NOVINAR BROJ 4-7/2013. 34 medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013 35 Piπe Branimir Zekic Sportska televizija u krizi Na vijest da je Da nije bilo nedavnih izbora za tajnika Hrvatskog olimpijskog dobio odbora, na kojima je treci put zaredom trijumfirao Josip »op, javnost moæda do danas ne bi doznala za milijunske nacionalnu domaca dugove Sportske televizije (SPTV). U dvije godine postojanja SPTV koncesiju, Zlatko je uspjela proizvesti minus od gotovo 40 milijuna kuna, a kriza Mateπa nazvao je je kulminirala u oæujku ove godine, kad je 15 zaposlenika novi TV kanal novinara, snimatelja, montaæera, grafiËara i lektora - iznenada otkaz. Oπtro kresanje troπkova i ljudi, oËekivano je “povijesnom dobilo popratilo i srozavanje kvalitete programa. Zbog πtednje je prekretnicom za raskinuta suradnja s VinkovaËkom i Varaædinskom televizijom sveukupnost te splitskom TV Jadran, a u kratko vrijeme SPTV gubi i prava na domace vaterpolske, rukometne i malonogometne lige. hrvatskog prijenos Na ekrane se od londonskih olimpijskih igara proπlog ljeta sporta”, ali brzo pripuπta sve viπe bezvrijednih vanjskih produkcija koje nemaju se pokazalo da veze sa sportom. Dio novinara tvrdi da je projekt od poËetka povijesna bio postavljen na “krive noge”. “Prije nego πto smo u travnju 2011. krenuli s programom, prekretnica i nije Zlatko Mateπa bio je uvjeren da se kompletan televizijski posao baπ jeftina moæe raditi kroz outsourcing. Doslovno, iznajmljivanje svega. igraËka Od novinara do tehnike i reæije. Mateπa je raËunao da moæe raditi ozbiljnu televiziju s Ëetiri zaposlena, da ce nam sportski savezi i klubovi sami placati za prijenose. Zanimljivo je da kao televizija koja je trebala afirmirati domaci sport do danas nemamo vlastita reportaæna kola”, pojaπnjava nam jedan od bivπih zaposlenika SPTV-a. Pokretanje Sportske televizije od strane vrhuπke HOO-a doËekano je klicanjem. Na vijest da je dobio nacionalnu koncesiju, Zlatko Mateπa nazvao je novi TV kanal “povijesnom prekretnicom za sveukupnost hrvatskog sporta”, ali brzo se pokazalo da povijesna prekretnica i nije baπ jeftina igraËka. SPTV se od poËetka fokusirao na tzv. male sportove koji ne donose visoku gledanost, a to znaËi i slabiinteres oglaπivaËa. Ukratko, novac se nemilice troπio, a prihodi su bili mrπavi. Iako je za “mladu” televiziju oËekivano da u prvih pet, πest godina proizvodi gubitke, odnedavno se sve glasnije postavlja pitanje tko ce vracati kredite u sluËaju bankrota SPTV-a. Glavni urednik televizije Jura Ozmec i dalje tvrdi da su loπi financijski podaci bili samo povod za napad i pokuπaj ruπenja Mateπe i »opa, πto potvruje, tvrdi on, i stiπavanje tenzija oko SPTV-a Ëim je »op ponovno izabran na mjesto tajnika HOO-a. “Uæasno me nervira πto se o SPTV-u govori samo u kontekstu financijskih podataka, a nitko ne spominje da smo u studiju ugostili viπe od 200 sportaπa, da smo pokazali 94 razliËita hrvatska sporta. Od prvog dana namjera nam je biti televizija hrvatskih sportskih saveza, problemi su i poËeli s njihovim padom interesa za suradnju s nama. Kad smo dogovarali nastavak prijenosa malonogometne lige, Davor ©uker nas je doslovce izbacio van, jednostavno nije æelio razgovarati sa nama”, istiËe Ozmec. Velike nade kod pokretanja SPTV-a polagale su se i u Mateπinu gustu mreæu poznanstava meu poduzetniËkom i politiËkom elitom, koja je televiziji trebala dovuci jake sponzore poput Agrokora ili Atlantic Tradea. To se nikad nije dogodilo, a Mateπa je izazvao Ëuenje meu televizijskim profesionalcima vec nakon ishoenja koncesije. Tada je tvrdio da uopce nece biti potrebe da HOO financira SPTV jer ce kompletnu financijsku konstrukciju zatvoriti - sponzorskim ugovorima! RaËunica mu je bila potpuno krivo postavljena za nove politiËke i gospodarsko-marketinπke okolnosti. Kao prvo, javna poduzeca poput HEP-a koja su dotad obilato sponzorirala sport ozbiljno su srezala budæete. Nadalje, SPTV je izborom “manjih” sportova teπko mogao konkurirati gledanosti Sport Kluba ili Arena Sporta koji otkupljuju pakete najatraktivnijih dogaaja poput “liga petice”. “To nisu televizije. To je program s hrpom stranog nogometa koji uniπtava i marginalizira hrvatski sport. HRT prikazuje sve manje hrvatskog sporta, a SPTV je jedino rjeπenje. Ako se ta televizija ugasi, hrvatski sport viπe nikada nece imati takvu priliku”, kaæe glavni urednik Ozmec. Sportska televizija najbolje je dane u sadræajnom smislu doæivjela kad je u ljeto 2012. s HTV-om dogovorila preuzimanje prijenosa manje atraktivnih sportova, od maËevanja do odbojke na pijesku. Javna televizija za njih je imala prava, ali ne i dovoljno termina za prikazivanje. “U Londonu smo imali i tri ENG-ekipe koje su pokrile sve nastupe naπih sportaπa, sve press-konferencije, radili smo i brojne reportaæe po gradu... SPTV je tih 18 dana izgledao kao prava sportska televizija. To je bio naπ zenit, ali i labui pjev”, prisjeca se bivπi novinar SPTV-a. Na Sportskoj televiziji i danas se nadaju da ce im spas doci s Prisavlja. Direktor SPTV-a Petar »avlovic u nekoliko je navrata najavio projekt Javnog sportskog servisa, gdje bi redakcije HTV-a i SPTV-a zajedniËki proizvodile sportski program. Ideji je sklon i tajnik HOO-a Josip »op. “Ugasi li se Sportska televizija, sporta ce na ekranima biti u promilima. Ako bi se iπlo u fuziju s HTV-om, bilo bi ga 365 dana u godini”, uvjerava »op. No, je li moguce da javna i komercijalna televizija zajedniËki stvaraju program, a da ne naruπe træiπnu utakmicu? Jasen Mesic, HDZ-ov Ëlan Saborskog odbora za informiranje, informatizaciju i medije, uvjeren je da plan spajanja ne moæe proci. “Privatne televizije i dosad su najËeπce slale prigovore zbog komercijalnih sportskih dogaaja na HTV-u, poput Lige prvaka koju zakupljuju javnim novcem od pretplate. Jednostavno ne vidim naËina kako bi se provelo to spajanje”, naglaπava Mesic. Kad se danas govori o krizi SPTV-a, mnogi se pitaju kako je moguce da sportski savezi (koje financira HOO) nisu naπli modus suradnje s televizijom (u vlasniπtvu istog tog HOO-a). Jedna teza govori da Zlatko Mateπa od poËetka nije shvacao koliko je zahtjevno i skupo podizanje nacionalne sportske televizije. Rupe u bilancama krpale su se kreditima, a nije se πtedjelo ni na Ëlanovima Uprave. I danas ih je Ëak pet, iako je gotovo polovica od njih angaæirana i na drugom radnom mjestu. Direktor Petar »avlovic sjedi u Nadzornom odboru H1 Telekoma, a Ëlan Uprave Darko Bukovic glavni je urednik “Poslovnog vjesnika”. Jura Ozmec je u nedavnom intervjuu za HOO-ov bilten “Olimp” izjavio da bi upravo suradnja u Londonu mogla biti putokaz novih zajedniËkih projekata SPTV-a i HTV-a. “Ako HTV ima dnevni prosjek od najviπe dva sata sporta, a kupio je prava za brojna natjecanja, πto mu je obveza i prema Zakonu o javnoj televiziji, onda bi bilo sjajno kad bi taj vakuum koji oni ne mogu emitirati bio prebaËen na nas. S obzirom na to da mi imamo nacionalnu koncesiju, gledatelji bi u tom sluËaju, uz ta dva, dobili joπ 24 sata emitiranja sporta. Nadam se da ce ta ideja zaæivjeti”, podvlaËi Ozmec. Sportska televizija ima novca za financiranje hladnog pogona do kraja ljeta, a ako ne uspije spajanje s HRT-om, nadaju se pronaci strateπkog partnera. Interes je navodno iskazala jedna inozemna tvrtka, ali nitko u HOO-u ne otkriti o kome je rijeË. Znakovito upozorenje Mateπi i »opu nedavno je stiglo i od Vijeca HOO-a koje je prvi put odbilo dati pozajmicu SPTV-u. Uprava Televizije ubuduce ce morati slati specifikaciju troπkova i plan uπteda. UnatoË tome, glavni urednik Ozmec potvrdio nam je da ima u planu vracati ljude kojima se nedavno zahvalio na suradnji ako uspije ojaËati program i osigurati uvjete za viπe domace produkcije. No, koliko je to realno, ako i tajnik »op priznaje da Sportskoj televiziji godiπnje treba najmanje 22 milijuna kuna? Rjeπenje je moæda u direktnom financiranju iz proraËuna HOO-a koji godiπnje raspolaæe sa 130 milijuna kuna, a puni se uglavnom od igara na srecu. Spas za SPTV mogao bi biti proraËunski dio koji pristiæe od sponzora i olimpijske solidarnosti i koji HOO smije troπiti bez nadzora. Proπle godine u tom je fondu bilo 16,5 milijuna kuna, πto bi SPTV-u, uz pokojeg sponzora, moglo osigurati relativno miran i dugotrajan æivot U dvije godine postojanja SPTV je uspjela proizvesti minus od gotovo 40 milijuna kuna, a kriza je kulminirala u oæujku ove godine, kad je 15 zaposlenika novinara, snimatelja, montaæera, grafiËara i lektora - iznenada dobilo otkaz Dugovi prema OdaπiljaËima i vezama U dvije godine emitiranja programa, Sportska televizija nagomilala je i dugove prema OdaπiljaËima i vezama(OiV). Dug u ovom trenutku, prema nesluæbenim informacijama, iznosi oko tri milijuna kuna, a direktor SPTV-a Petar »avloviÊ u nekoliko je navrata pokuπao odgoditi naplatu. “Sukladno zakljuËenom ugovoru izmeu OiV i HOO-a kao nakladnika, podaci iz ugovora smatraju se poslovnom tajnom i nismo vam u moguÊnosti dostaviti konkretne financijske podatke“, stoji u odgovoru Nevenke ArtiÊ Banovec iz Sluæbe za informiranje OiV-a. “Postoje odreeni problemi u naplati duga koje smo viπe puta pokuπali rijeπiti odgodom i reprogramiranjem, ali ni te mjere nisu poluËile zadovoljavajuÊi rezultat”, dodaju iz OiV-a. VijeÊe za elektroniËke medije prvo donosi privremenu mjeru oduzimanja koncesije na petnaest dana, a u sluËaju trajnog nepodmirenja dugova koncesija se oduzima trajno. Zbog viπemilijunskih dugova OiV-u, koncem rujna 2012. ugaπena je jedina specijalizirana poslovna televizija Kapital Network NOVINAR BROJ 4-7/2013. 36 medijska scena Branπa bez prava Piπe Gabrijela GaliÊ Mogu li dugogodiπnji honorarci ostvariti pravo na mirovinu “Za takvo neπto Moæe li se novinarima priznati mirovinski staæ, iako nisu uplaÊivali obavezne doprinose za mirovinsko trebalo bi godinama osiguranje? Legalno je to pitanje na koje odgovor zasigurno promijeniti iπËekuje kolona novinara. Danas na medijskoj sceni, ali i meu registriranim zakon, ali to nije nezaposlenima, gotovo nema novinara koji barem Ëetiri lako. Pojavit Êe godine svoga rada u medijima nije bacio u vjetar. UobiËajena se druge praksa u branπi podrazumijevala je godine honorarËenja zainteresirane dakle, bez ikakvih prava - prije no πto novinar s redakcijom skupine i zatraæiti za koju je radio ne osigura neki ËvrπÊi ugovor koji bi “priznavanje” zdravstvenog i mirovinskog sliËna prava. podrazumijevao osiguranja. Honorarni staæ nikada nije trajao manje od triPostavit Êe se Ëetiri godine. Ima i sluËajeva u kojima se, bez ikakvih prava, pitanje: zaπto samo za Ëisti honorar, radilo i desetljeÊe. novinari, zbog πanse Ëega ne netko Male Svojstvena je to praksa bila sve do unazad desetak godina, drugi?” - MARIJA kada su se neke regule na træiπtu promijenile. No, unatoË ZUBER, porezna tome joπ ima novinara koji rade, a iz njihova rada nema savjetnica gotovo nikakvog doprinosa socijalnom sustavu. Mogu li onda od tog sustava traæiti odreena prava? U postojeÊem zakonodavnom okruæenju - ne. Proteklih mjeseci, meu novinarima starije generacije, poËela se “kuhati” ideja o pokretanju inicijative za priznavanje mirovinskog staæa u godinama honorarËenja. U svojoj inicijativi novinari bi, sudeÊi prema onom πto je za naπe glasilo rekao, trebali imati podrπku Branka VukπiÊa, nekadaπnjeg novinara, a sada saborskog zastupnika Hrvatskih laburista koji predsjedava saborskim Odborom za medije. “I osobno sam zainteresiran da provedemo tu inicijativu jer sam krajem sedamdesetih pa do 1985. bio stalni honorarni suradnik u VeËernjaku, s dnevnim obavezama, πto, uostalom, mogu lako i dokazati. Ispunjavao sam mjeseËno ne jednu, veÊ viπe normi. Naæalost, samo sam jedan od stotina onih koji su doæivjeli ili doæivljavaju takvu sudbinu. Eto, raËunajte na potporu te na moje aktivno sudjelovanje u inicijativi. Nismo bez πansi da ostvarimo svoja prava”, rekao je tada VukπiÊ. Naæalost, njegovo viene moguÊeg rjeπenja problema do zakljuËenja ovog broja nismo uspjeli dobiti. StruËnjaci koji se bave domaÊim sustavom oporezivanja, pa i pitanjem socijalnog i mirovinskog sustava u zemlji jedinstveni su u ocjeni kako je iluzorno oËekivati da bi dræava jednoj kategoriji stanovniπtva, odnosno jednoj djelatnosti, mogla priznati pravo na osnovu - niËega. DomaÊi mirovinski sustav i ovako je optereÊen i teπko odræiv unatoË reformi provedenoj prije viπe od 10-ak godina. Jedan zaposleni radnik danas skrbi za 1,19 umirovljenika, πto dovoljno govori o odræivosti sustava. Iz prikupljenih doprinosa, naime, nemoguÊe je financirati isplatu mirovina, πto znaËi da dræava nadoknauje dio sredstava. I to je stvarnost s kojom se godinama suoËavamo. Propise je teπko mijenjati Da bi uopÊe, u ovom sluËaju novinarima, bio priznat mirovinski staæ za koji uplatama nisu doprinosili, trebalo bi mijenjati zakon. No, propise, koliko se god drukËije Ëinilo, nije lako promijeniti. “Za takvo neπto trebalo bi promijeniti zakon, ali to nije lako. Pojavit Êe se druge zainteresirane skupine i zatraæiti sliËna prava. Postavit Êe se pitanje: zaπto novinari, zbog Ëega ne netko drugi”, Marija Zuber, porezna struËnjakinja i savjetnica u RiF-u. Ona istiËe kako je teπko osigurati takvu vrstu prava nekom tko nije doprinosio sustavu. Osim toga, kada bi i dræava, kojim sluËajem, pristala s novinarima razgovarati o priznavanju mirovinskog staæa za vrijeme u kojem su radili honorarno, i pritom nisu uplaÊivali doprinose, postavilo bi se pitanje zbog Ëega se takvo pravo ne priznaje umjetnicima, sportaπima ili nekim drugim profesijama. DomaÊi sustav mirovinskog osiguranja poznaje cijeli niz iznimki. ToËnije, u sustavu funkcionira Ëak 13 skupina umirovljenika koji prava iz mirovinskog osiguranja osiguravaju po povlaπtenim uvjetima. I te bi skupine trebalo “rezati”, umjesto raditi na njihovom bujanju. Uostalom, vlast je veÊ pokrenula akciju smanjivanja mirovinskih troπkova, ukidajuÊi povlaπtene mirovine saborskim zastupnicima, sucima Ustavnog i Vrhovnog suda... Nije to uËinjeno samo da bi se primirile kritike javnosti na raËun vlasti koja “πtedi” na radnicima dok politika uæiva privilegije. Istina, dijelom je to posljedica kritika na raËun socijalne (ne)osjetljivosti, ali dijelom posljedica neodræivosti sustava. Vlast priprema daljnje izmjene unutar mirovinskog sustava kako bi se osigurala njegova koliko-tolika odræivost. Dobna granica za umirovljenje Êe rasti, sa zakaπnjenjem Êe se iÊi na poveÊanje izdvajanja u drugi mirovinski stup... Uostalom, vjerojatno Êe se ukidati i odreene povlastice jer se odavno najavljuje revizija profesija s beneficiranim radnim staæom. Sve to novinarima ne daje previπe prostora za realizaciju ideje o priznavanju mirovinskog staæa za rad obavljen u proπlosti. Pritom, rada iz kojeg se nisu izdvajali doprinosi. “Bilo bi dobro kada bi dræava za to imala sredstava, ali ih nema. Objektivno, takvo πto nije moguÊe”, jasna je Zuber. Nedostatak sredstava Da je novinarska ideja nemoguÊa za provedbu, slaæe se i Jagoda Milidrag ©mid, koja se godinama bavila domaÊim socijalnim sustavom radeÊi za SSSH. “Mogli bi to onda traæiti i nezaposleni, oni koji su ne svojom krivnjom ostali bez posla”, napominje Milidrag ©mid, istiËuÊi kako je nemoguÊe da dræava novinarima prizna neπto za πto nisu doprinosili. Pa i kada bi se priznala neka specifiËnost djelatnosti, profesije nedostatak financijskih sredstava uvijek Êe se postaviti kao nepremostiva prepreka. Ako bi se, pak, kao argument u prilog novinara uzeo primjer dijela umjetnika, pitanje je kako to obrazloæiti. Dijelu umjetnika dræava plaÊa doprinose, πto je regulirano propisima i dogaa se u realnom vremenu, a ne odnosi se na proπlost. I to s vremena na vrijeme izaziva u javnosti rasprave, jer se postavlja pitanje zbog Ëega dræava nekom pjevaËu, koji iz svojih prihoda moæe uplaÊivati doprinose u sustav, plaÊa “staæ”. Htjeli to priznati ili ne, novinari su i prije dvadesetak i viπe godina imali moguÊnost svojevrsne legalizacije svog honorarnog rada. Naravno, zahvaljujuÊi zakonskim rupama. Tako je dio naπih kolega honorarËio, ali je istovremeno po drugoj osnovi participirao u socijalnim doprinosima. Medijski poslodavac na honorare im je uplaÊivao poreze, ali ne i doprinose jer to nije ni trebao. No, novinari su se sami prijavljivali kao domaÊice ili poljoprivrednici. ZaobilazeÊi sustav, tako su u dræavnu blagajnu uplaÊivali, istina na nisku osnovicu, doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje kao da su zaposleni u poljoprivredi ili u neËijem domaÊinstvu. Time su “zaradili” odreeni mirovinski staæ i prije no πto su ga stvarno poËeli zaraivati u novinarstvu. No, to je bilo nekada i to je radio tek mali dio novinara. Odnosno oni koji su gledali u buduÊnost. Malo ih je, ali njima danas zasigurno Ëetiri-pet pa i viπe godina honorarnog rada ne predstavlja rupu na mirovinskom raËunu. Novinarima je svojstveno ne razmiπljati o buduÊnosti. Kada su ulazili na træiπte kao honorarci, uglavnom nisu razmiπljali πto Êe im takav rad, kada budu stariji, oduzeti. To, uostalom, pokazuje i takozvani obrtniËki rad novinara. Koliko god iz kuta sindikata RPO novinarstvo bilo neprihvatljivo, ono je u odnosu na nekadaπnje Ëisto honorarËenje za novinara malo povoljnije. Obavezan je, naime, plaÊati poreze i doprinose, πto znaËi da ulaæe u svoju starost. No, problem je u tome πto novinari, kako bi proπli πto jeftinije, doprinose plaÊaju na najniæe propisane osnovice. KratkoroËno su na dobitku, ali dugoroËno gube. Jer, kada jednog dana dou do mirovine, zbrajat Êe im se ne 10 najboljih godina, veÊ kompletan staæ. Daleka je buduÊnost U danaπnjem radu za medije, ako nije rijeË o klasiËnom radnom odnosu, novinari imaju joπ jednu moguÊnost razmiπljanja o buduÊnosti. Premda je zakonodavno jasno u kojem sluËaju se s autorom sklapa autorski ugovor, a u kojem ugovor o djelu (a i sami nazivi dovoljno govore o njihovoj razliËitosti), u praksi se ta dva ugovora Ëesto iskoriπtavaju. Autorski ugovor, kao jedan od ugovornih oblika prilikom angaæiranja vanjskih suradnika, za poslodavca je “isplativiji”, ali i radnika kratkoroËno. Dakle, u sluËaju ovog ugovora radniku se priznaje 30 posto izdataka, a ne plaÊaju se ni doprinosi. Osnovica za obraËun poreza i prireza na porez na dohodak, kod ovakvog ugovora, tako iznosi 70 posto bruto ugovorenog iznosa. Porez na dohodak se plaÊa po stopi od 25 posto, dok prirez ovisi o prebivaliπtu osobe koja obavlja posao. U medijima se takav ugovor, jer je jeftiniji, ËeπÊe koristi, odnosno iskoriπtava. Naime, temeljem takvog ugovora baπ se i ne moæe permanentno raditi za istog poslodavca. Ali se nerijetko radi. SliËna situacija ponavlja se i s Ugovorom o djelu koji bi u osnovi podrazumijevao da je sklopljen na odreeno vrijeme dok se neki posao ne napravi. No, Ugovor o djelu je skuplji, jer se plaÊaju obavezni doprinosi za mirovinsko osiguranje (15 posto za sustav generacijske solidarnosti i 5 posto za sustav kapitalizirane πtednje) te doprinos za zdravstveno osiguranje. Ugovor o djelu ne poznaje priznavanje izdataka, a porez na dohodat se takoer plaÊa po stopi od 25 posto. Iako se u praksi oba ugovora iskoriπtavaju, Ëinjenica je da radnik kod ugovora o djelu, koliko-toliko, ulaæe u svoju buduÊnost, solidarno izdvajajuÊi za mirovinski sustav NOVINAR BROJ 4-7/2013 37 Koliko god iz kuta sindikata RPO novinarstvo bilo neprihvatljivo, ono je u odnosu na nekadaπnje Ëisto honorarËenje za novinara malo povoljnije. Obavezan je, naime, plaÊati poreze i doprinose, πto znaËi da ulaæe u svoju starost. No, problem je u tome πto novinari, kako bi proπli πto jeftinije, doprinose plaÊaju na najniæe propisane osnovice. KratkoroËno su na dobitku, ali dugoroËno gube. Jer, kada jednog dana dou do mirovine, zbrajat Êe im se ne 10 najboljih godina, veÊ kompletan staæ NOVINAR BROJ 4-7/2013. 38 medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013 39 Piπe Ante GavranoviÊ Vrijeme pogreπnih druπtvenih standarda H rvatska danas ima 12 dnevnih listova te viπe desetina Sve ozbiljnije relevantnih tjednika, polumjeseËnika i mjeseËnika. Uz javnu analize stanja u televiziju HTV u Hrvatskoj djeluju joπ dvije nacionalne TV kuÊe naπim medijima, - TV NOVA i RTL HRVATSKA , dok je 21 lokalna TV postaja u mreæu lokalnih TV postaja Hrvatske. Grupacija tiskanim i ukljuËena HURIN okuplja 23 lokalna lista i 132 lokalne radiopostaje. Izvan elektroniËkim, te grupacije nalazi se joπ 18 lokalnih radiopostaja. Ukratko, ukupan broj relevantnih tiskovina i elektroniËkih ukazuju na medija u Hrvatskoj dopuπta da se kaæe kako Hrvatska zapravo ima pomanjkanje relativno razvijeno medijsko træiπte. ©toviπe, stalno se javljaju neka onoga πto nova izdanja, najËeπÊe kroz segmentiranu ponudu, uglavnom s zabave, sporta i zdravlja. Medijsku sliku treba gledati i nazivamo podruËja kroz stalno πirenje druπtvenih mreæa koje igraju sve vaæniju ulogu druπtvenim, u informiranju. Dodajmo tome Ëinjenicu da se u povijesti hrvatskog nikad nisu tako uæurbano i tako nervozno traæila nova civiliziranim novinarstva rjeπenja za uspjeπno izdavanje i ekonomsko odræavanje pojedinih dijalogom. medija. Sve to, svakako, dalje zaoπtrava træiπnu utakmicu i Ukazuju i na raspodjelu objektivno ipak ograniËenog oglasnoga kolaËa i dovodi pitanje realnu egzistenciju pojedinih novina i elektroniËkih sveprisutnu umedija. Preæivjet Êe one novine i TV postaje koje su se uspjele eroziju profesije i nametnuti na træiπtu i oglaπivaËima, πto je uostalom trend u svjetskom novinarstvu. profesionalnosti ukupnom RijeË je o novim strategijama za pridobivanje ËitalaËke publike, te zapostavljanje zatim o novim koncepcijama oglaπavanja, koriπtenju najbolje ili Ëak potpuni prakse u izdavanju novina i, konaËno, o utjecaju novih formata i dizajna novina. Sve se svodi na promiπljanja πto novine rade gubitak etiËke novih da bi poveÊale svoje prihode od oglaπavanja; prouËavaju se modeli dimenzije uspjeπnih i inovativnih novina; jaËanje lokalnih dijelova novina snaæno i nedovoljno iskoriπteno ureivaËko orue poveÊanja medija. Tome kao dodane vrijednosti novinama; otkrivene su tajne ponajboljih web uvelike pridonosi stranica europskih novina. S time je usko povezano i pitanje i orijentacija smanjivanja proizvodnih troπkova, ali i bitnih promjena u strategiji za lokalno okruæenje. naπih dnevnih ili vezano Kad je rijeË o TV postajama, onda se koplja lome oko pitanja tjednih listova kako na najbolji naËin povezati tiskano i elektronsko kako uspostavljati modele novih medijskih gdje su na novinarstvo, kompanija i kako oblikovati redakcije buduÊnosti s naslovnicama multimedijalnom funkcijom. Iz ovih kratkih naznaka jednostavno je zakljuËiti da se na uglavnom hrvatskoj medijskoj pozornici, s odreenim zakaπnjenjem, senzacija, odvijaju procesi koji su veÊ dulje prisutni u svijetu. skandal, za medijske prostore zamagljene Borba Jasno je da su nastojanja i brige svih izdavaËa usmjerene Ëinjenice ili prema pitanju: kako to postiÊi? U tom smislu postoji Ëvrsta linija izmiπljeni odgovornosti koju bismo mogli podijeliti na Ëetiri razine. • Prva je upravo novinarska. »injenica je da nam danas dogaaji mediji bjeæe u “æutilo”, senzacionalizam, a elektronski mediji sve viπe u tzv. infotainment. • Druga je razina uredniËka. Dosta su raπirena miπljenja i unutar same struke da nam na tom podruËju priliËno “πkripi”. Urednici su oslabljena karika u stvaranju novina i emisija jer Ëesto podlijeæu interesima menadæmenta i vlasnika, πto se odraæava na kvalitetu medija. • TreÊa razina je menadæment u medijima. To je i u svijetu novo podruËje, koje se tek posljednjih godina javlja kao ozbiljan problem. Naime, pad naklada i prihoda u medijima, pojava novih medija i meusobna utakmica meu njima, kombinacija viπe usporednih medija s istim brojem novinara i redakcija otvorila je potpuno nove poglede na materijalnu uspjeπnost medija. • KonaËno, tu su i nedovoljno transparentni vlasniËki odnosi u medijima. Na tom se podruËju stvaraju potpuno novi odnosi, gdje je manje nesporazuma na relaciji mediji-politika, a sve viπe konflikata (sukob interesa) na relaciji novinar-vlasnik. Upravo gospodarski træiπni odnosi nameÊu bespoπtednu konkurentsku borbu za nacionalne (i internacionalne) medijske prostore. To, pokazalo se, pogubno utjeËe na karakter i znaËenje, a posebno na strukturu medijskih usmjerenja i programa. Prevladava opÊi trend inzistiranja medija na zabavnim i lakπim sadræajima koji je i okosnica potpune komercijalizacije medija. ©to se dogaa? Ovi procesi utjeËu na gubljenje istraæivaËkog novinarstva i potrebnog afirmativnog kriticizma novinara. Prevladava tzv. neutralno novinarstvo; umjesto profesionalnog pristupa novinarstvu, na pozornici je novi æurnalizam s proizvodima koji su roba, s novinarima koji balansiraju izmeu neutralnosti, zataπkavanja i istine; s medijskim aparatom, bezosjeÊajnim za lokalno i originalno. Parole pod kojima su nastajali prvi mediji - sloboda izraæavanja, sloboda pisanja, postulati istinitosti, toËnosti, objektivnosti ili korektnog i fer izvjeπtavanja - dovedene su, naæalost, u pitanje. Komercijalizacija uzima sve viπe maha i pred njom padaju novinarski standardi, novinarska etika i novinarski profesionalizam. Mediji i politiËari su prirodni suparnici. Praksa pokazuje da politiËari, bez obzira na stranaËki predznak, uvijek teæe dominaciji ili snaænom utjecaju na medije. ZadaÊa medija je pak u tome da budu stalna, javna kontrola politiËke i druge moÊi. PolitiËari æele u medijima vidjeti gotovo iskljuËivo svoje “lijepo lice”. Medijima je zadaÊa da prikaæu pravo stanje stvari. Nisu te slike ili priËe najËeπÊe baπ identiËne. Naime, politiËari pokuπavaju informacije dozirati prema svojim potrebama i interesima. Mediji nastoje razbijati tu informativnu blokadu. Zaπto? Ako pristup informacijama ne postoji ili ne funkcionira, organizacije demokratske vlasti neÊe djelovati kako treba. Glavno sredstvo kojim se informacije prenose javnosti upravo su nezavisni i slobodni mediji. Sve ozbiljnije analize stanja u naπim medijima, tiskanim i elektroniËkim, ukazuju na prisutnu eroziju profesije i profesionalnosti te zapostavljanje ili Ëak potpun gubitak etiËke dimenzije. U naπem druπtvu, koje prolazi stadij posvemaπnje tranzicije, razoreni su neki sustavi vrijednosti, a nisu nadomjeπteni novima. U toj duhovnoj praznini dijalog je neπto za Ëime ovo druπtvo vapi na svim razinama. Meutim, traæi se civilizacijski dijalog koji ima svoje pretpostavke i jasne okvire. To, prije svega, podrazumijeva uvaæavanje sugovornika, dijalog bez uvreda, podmetanja, podcjenjivanja ili netolerancije. To mora biti govor protiv sijanja mrænje i ljudske, profesionalne i znanstvene netrpeljivosti; to mora biti dijalog u kojem prevladava snaga argumenta i Ëinjenice, a ne argument snage i politiËkoga, ideoloπkog, kulturnoga ili bilo kojega drugog nasilja nad sugovornikom. Posebno vaænim smatram naglaπavanje uloge medija u procesu stvaranja novih sustava vrijednosti. Naæalost, praksa pokazuje da sve viπe prihvaÊamo standarde u kojima nema mjesta za odnos: Ëovjek-Ëovjek. Mediji i politiËari moraju odluËnije progovoriti o psihiËkoj neravnoteæi kao posljedici takvog naËina æivljenja, u kojem su nametnuti standardi ozbiljno ugrozili stvarne druπtvene vrijednosti. Æivimo, zapravo, u vremenu terora potpuno krivih standarda, pri Ëemu upravo mediji igraju moæda i najvaæniju ulogu. Veliki njemaËki filozof Friedrich Nietzsche jednom je izrekao reËenicu kojoj pravo znaËenje otkrivamo svakog dana iznova: “Sve istine koje se preπute postaju otrovne.” A kako doÊi do istine? Najjednostavniji je put - dijalogom. Upravo stoga ima smisla govoriti i pozivati na dijalog. U knjizi “Pobuna elita i izdaja demokracije” ameriËki sociolog i znanstvenik Cristopher Lasch tvrdi da je perspektiva demokracije jako sumorna i bezizgledna. U mnoπtvu argumenata kojima potvruje svoju pesimistiËku prognozu posebno mjesto zauzima stajaliπte da je istroπena supstanca demokracije, πto je naroËito vidljivo u odsustvu javne debate koja bi mogla utjecati na racionalne ishode politike. Lasch govori, πto je osobito zanimljivo, o izgubljenoj umjetnosti voenja rasprave. I kad debate postoje, nevolje nastaju, jer je sloæene pojmove, ideje i miπljenja teπko pribliæiti prosjeËnom graaninu, a joπ ih je teæe navesti da donose kritiËke sudove. Praksa pokazuje, naime, da i pored nevjerojatnih moguÊnosti informatiËke tehnologije, æiva javna debata, temeljni preduvjet demokracije - izostaje! A put do civiliziranog i demokratskog druπtva zapravo je nezamisliv bez javne debate. I bez dijaloga. Zaπto nema druπtvenog dijaloga? Sve ozbiljnije analize stanja u naπim medijima, tiskanim i elektroniËkim, pokazuju na pomanjkanje onoga πto nazivamo druπtvenim, civiliziranim dijalogom. Ukazuju i na sveprisutnu eroziju profesije i profesionalnosti te zapostavljanje ili Ëak potpuni gubitak etiËke dimenzije medija. Tome uvelike pridonosi i orijentacija naπih dnevnih ili tjednih listova gdje su na naslovnicama uglavnom senzacija, skandal, zamagljene Ëinjenice ili izmiπljeni dogaaji. Sloboda izraæavanja pretvorena je u zloupotrebu medija. Otvorena je Pandorina kutija iz koje su iziπli zli duhovi - bez realne moguÊnosti da se uspostavi normalna kontrola. Zli duhovi izrodili su se u opaki senzacionalizam, æutilo najveÊeg dijela novinstva. Ono πto se u nas javlja kao dijalog najËeπÊe se iskazuje u obliku neopozivih sudova o stvarima, pojavama ili ljudima. Razlog takvom pristupu u tome je πto smo navikli dijalog smatrati borbom u areni iz koje netko mora izaÊi kao poraæeni ili pobjednik. Zapravo, svijest o dijalogu u naπim glavama joπ i sad robuje preduvjerenjima. Mentalitet iskljuËivosti i svojevrsni dogmatizam, vrlo prisutan na naπim prostorima, onemoguÊavali su da se dijalog shvati kao uvjet slobodnog nadmetanja u miπljenjima i da se pri tome sluæimo Ëinjenicama kao najmoÊnijim i jedinim opravdanim oruæjem. Kod nas se, u dijalogu, sugovornika æeli pretvoriti u “neprijateljski” objekt, Ëime je bitni smisao dijaloga odmah poniπten. U takvoj interakciji nema razvoja ideja i njihove konfrontacije, veÊ je to razgovor neistomiπljenika i dijalog se pretvara u obiËnu polemiËku iskljuËivost. Smisao dijaloga jest, meutim, upravo u tome da se postojeÊi stavovi mogu ne samo podvrgnuti kritiËkom sagledavanju ili promijeniti, veÊ i integrirati u neke nove stavove, nova ishodiπta. Nevolja je Ëesto u tome πto stav, kao krajnja toËka vjerovanja, blokira moguÊnost komunikacije s drugima. »vrstina i neporecivost stava zatvaraju prostor za komunikaciju. Kultura dijaloga ne zahtijeva samo kulturu sugovornika, veÊ pretpostavlja i demokratsku svijest, razvijenu i emancipiranu sredinu i, konaËno, naviku da se provjeri sve relevantno, sve πto se nasluÊuje. Dijalog u nas najËeπÊe izostaje jer, u stvari, i nije imao druge ambicije osim da bude paralelni monolog. Bez samokritike, bez naklonosti prema istini, bez tolerancije prema razliËitosti miπljenja - nemoguÊe je “putovanje” do drugoga. NemoguÊ je, zapravo, dijalog. Druπtveni dijalog je, zapravo, svojevrsni put do zamiπljene istine. Sve to moramo imati na umu kad govorimo o odnosima medija i ljudi. Naime, etika univerzalne solidarnosti, povratak dostojanstva Ëovjeku i socioloπko osmiπljavanje smisla æivota postaju na neki nov naËin najveÊi izazovi 21. stoljeÊa. U uvjetima opÊe globalizacije ta pitanja dolaze u prvi plan ljudskih nastojanja. Otvoreno je pitanje u kojoj Êe novostvoreni sustavi vrijednosti kroz globalizaciju utjecati na naπ ukupni naËin æivljenja. To je prvorazredno politiËko, gospodarsko, socijalno i demografsko pitanje koje zadire u sve pore ljudskog æivljenja i na koji ljudski umovi moraju dati konkretne odgovore. Prema tome, svi smo mi postavljeni u poziciju, bez obzira na razinu druπtvenog utjecaja, da se stalno susreÊemo s pojmovima kao πto su informiranje, motiviranje i, u konaËnici, pridobivanje ljudi za odreenu argumentaciju. I to je prava uloga medija u pluralistiËkom druπtvu, ali i manevarski prostor za πiri druπtveni dijalog. SliËna inozemna iskustva Na hrvatskom medijskom prostoru se, kao πto smo veÊ naglasili, odvijaju paralelni procesi transformacije træiπta, istovjetni procesima u mnogim drugim europskim zemljama. Ti procesi su u nas neπto zakasnili, ali hvatamo korak. Gotovo da nema europske dræave u kojoj tiskani mediji ne gube naklade, gdje se sve viπe ne okreÊu jeftinoj komercijalizaciji i gdje nisu ugroæeni kvalitetni tradicionalni mediji, nekad perjanice novinstva. Pojava i naglo πirenje druπtvenih mreæa unosi u procese informiranja novu dimenziju koje moæda joπ nismo ni potpuno svjesni. Uz demokratizaciju medija, s obzirom na poveÊani broj sudionika u informiranju, druπtvene mreæe unose i dodatnu opasnost od nekontroliranog toka informacija, πto postaje ozbiljan problem u svim sredinama. Ono πto je zanimljivo i za nas svakako relevantno jest isticanje vaæne uloge medija u pluralistiËkom druπtvu, gdje informacija postaje glavno oruæje za odræavanje druπtvene ravnoteæe. Mediji konaËno odluËuju o tome KAKO i ©TO Êemo vidjeti na stranicama listova ili ekranima, portalima i u drugim oblicima, pa je samim time njihova odgovornost ozbiljno poveÊana. To je moæda i najveÊi izazov za samu struku Nadamo se da ovime otvaramo raspravu o ovom veoma sloæenom pitanju, da Êe ona biti zanimljiva i sveobuhvatna i da Êe oznaËiti sadræajno obogaÊivanje ove veoma sloæene i osjetljive materije, ali ujedno pridonijeti boljem i potpunijem razumijevanju potrebe za strateπkim upravljanjem ljudskim i materijalnim resursima na medijskoj pozornici. Pritom nikada ne smijemo izgubiti iz vida i stvarnu moralnu snagu medija i njihovu druπtvenu odgovornost na ukupna kretanja u naπem druπtvu, ali ni stalno nove izazove koje sa sobom nosi tehnologija, kao i globalizacijska kretanja NOVINAR BROJ 4-7/2013. 40 medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013 41 Piπe Damir PetranoviÊ Splitgrad svijetle medijske tradicije u medijskom tunelu U redakciji Slobodne Dalmacije novo se lice nije pojavilo joπ otkako je papa bio Ivan Pavao Drugi, od vremena kada je Sanaderovo “Hristos se rodi” moglo biti tek fatamorgana nepopravljivih optimista i kada je Æeljko Kerum bio tek sitni lokalni trgovac kojega se zbog divljaËkih manira izbjegavalo u πirokom luku Prije desetak godina, dok je za veÊinu danaπnjih hrvatskih sanjali povratak na staze slave, pa su tako i zbrajali svoje zasluge novinara “Bog hodao po Zemlji”, splitska Nedjeljna Dalmacija sastavila je zanimljiv popis: tjednik je jednostavno prebrojao bivπe zaposlenike Slobodne Dalmacije koji su u tom trenutku radili u drugim hrvatskim medijima, pa doπao do brojke od oko stotinu i pedeset imena poznatih svakome tko je barem koji put prelistao neke hrvatske novine. “Rasadnik kvalitete”, kako se tepalo moÊnoj splitskoj izdavaËkoj kuÊi koja je stvorila, odgojila i jeftino se odrekla bezbroj novinara teπke kategorije, u to doba nalazio se u razapet izmeu slavne proπlosti, konfuzne i posvaane sadaπnjosti te navodne svijetle buduÊnosti, Ninoslava PaviÊa koji je Ëekao iza ugla. Tiraæa je bila u padu petnaestu godinu zaredom, no joπ uvijek je bila dovoljno velika za lagodno i suvereno uæivanje plodovima statusa dræavnih novina od posebne skrbi. Osloboeni od Miroslava Kutle, u Slobodnoj Dalmaciji su u tih nekoliko godina prije EPH stoga za razvoj suvremene hrvatske æurnalistike. I baπ tada, negdje 2004. godine, splitski list primio je u svoje redove posljednji kontingent honoraraca, golobradih mladiÊa i tek propupalih djevojaka koji bi po ustaljenoj praksi kroz ærvanj gradske rubrike, crne kronike i sportske redakcije trebali “ispeÊi zanat” i potom se razmiliti po utrobi novinskog giganta, plivati u sistemu onako kako su nauËili. Slobodna Dalmacija - kao, uostalom, i njen zagrebaËki pandan VeËernji list - imala je razvijenu vlastitu πkolu novinarstva, koja se svodila na viπegodiπnje i Ëesto besplatno honorarËenje, sve dok nakon nekoliko godina ne bi opstali najæilaviji i najmotiviraniji, spremni za neπto samostalnije pisanje i ugovor o radu na neodreeno vrijeme, kolokvijalno nazvan “doæivotni”. Bili su to redovni ciklusi kakvi su vjerojatno postojali u svakoj novinskoj redakciji na kugli zemaljskoj, kakvi uostalom i danas funkcioniraju - no, barem u Splitu, viπe ne. Slobodna Dalmacija kao stup splitskog novinarstva posljednjih godina dramatiËno je ostarjela: u redakciji - koja je u meuvremenu preseljena “iza brda”, u Dugopolje - novo lice nije se pojavilo joπ otkako je papa bio Ivan Pavao Drugi, od vremena kada je Sanaderovo “Hristos se rodi” moglo biti tek fatamorgana nepopravljivih optimista i kada je Æeljko Kerum bio tek sitni lokalni trgovac kojega se zbog divljaËkih manira izbjegavalo u πirokom luku. Gradsku rubriku splitskog lista, primjerice, danas umjesto “djece” popunjavaju oËevi i majke koji su debelo zagazili u tridesete. Split, drugi grad u dræavi, u meuvremenu je izgubio gotovo sve πto je u novinarstvu imao: u gradu danas ne izlazi nijedan tjedni list, nacionalne novine za njega su potpuno nezainteresirane, a medijski projekti koji se dogaaju viπe su plod improvizacije ili partikularnih interesa lokalnih poduzetnika, nego stvarnih ambicija za prosvjeÊivanjem grada i regije. Primjer prvi: Nedjeljna Dalmacija Nekad najugledniji hrvatski tjednik ugaπen je odmah po EPH-ovu preuzimanju sustava Slobodne Dalmacije, iako je novom vlasniku predstavljao minimalan troπak naprosto jer je njegove zaposlene ionako morao dræati na plaÊi joπ neko vrijeme. PaviÊevo obeÊanje o “razvoju novih projekata” u startu se pokazalo kao laænjak, tradicija stara nekoliko desetljeÊa ugaπena je s tiraæom od pet-πest tisuÊa primjeraka, πto je za gotovo sve danaπnje tjednike u Hrvatskoj i dalje nedoseæno. Primjer drugi: Feral Tribune Najnagraivanije novine u povijesti Hrvatske æivot su izgubile takoer zahvaljujuÊi Ninoslavu PaviÊu, u akciji koju je orkestrirala Sanaderova vlast: s jedne strane doslovno je zabranjeno svako oglaπavanje u tjedniku, a s druge mu je “nabijana” cijena tiskanja u Slobodnoj Dalmaciji koja je jednostavno bila neodræiva. Mic po mic, slavna epizoda iz povijesti hrvatskog novinarstva zakljuËena je usred Sanaderova pljaËkaπkog pohoda po dræavi, ostaci redakcije razmilili su se po internetskim bespuÊima, a osim u uspomenama Ëitatelja, Feral Êe vjerojatno nastaviti æivjeti kao jedan od kolegija na planiranom studiju novinarstva u Splitu. Ako uopÊe bude smisla pokretati ga... Primjer treÊi: tjednik Vrime Jedini pokuπaj osnivanja splitskih novina u zadnjih desetljeÊe i pol trajao je toËno godinu dana: list je dosegao solidnu tiraæu i neπto manji uspjeh u marketinπkom dijelu, no ugaπen je voljom vlasnika Vicenca BlagaiÊa - æivopisnog lokalnog poduzetnika koji je tek naknadno shvatio da u Hrvatskoj nije baπ jednostavno postati PaviÊ. Primjer Ëetvrti: dalmacijanews.com Osnovan kao oglasnik lokalnog HDZ-a i prikriveno financiran iz proraËuna Æupanije, danas priliËno utjecajan internetski portal procvjetao je nakon πto ga je preuzeo kontroverzni Slaven Æuæul. Poduzetnik vezan uz ozloglaπenu Skladgradnju, istina, u prvih dvije godine pametno je izbjegavao direktno oglaπavati svoje interese, bila je primjetna tek nadzastupljenost njegova RadniËkog nogometnog kluba Split. Danas, uoËi lokalnih izbora, priliËno je naglaπena bliskost jednoj struji HDZ-a i gotovo svakodnevno rajcanje publike ideoloπkim ratom koji se vodi stotinama kilometara dalje - problemom Êirilice u Vukovaru. Grad u drugoj galaksiji Nacionalnim medijima, pak, Split kao da se nalazi u drugoj galaksiji: Jutarnji list, primjerice, osim jednog sportskog novinara u gradu doslovce nema dopisnika, pa sve teme juæno od Maslenice obrauje kraduÊi vijesti s internetskih portala i kompilirajuÊi izjave poskidane s radija ili televizije. Neπto se trgnu tek s dolaskom ljeta, pa na jug poπalju “specijalca” zaduæenog za πpijuniranje Keruma i brojanje usidrenih luksuznih jahti - jer to su teme koje najbolje prolaze. VeËernji list je, pak, u samo nekoliko godina uspio rasturiti cijelu jednu redakciju, pa se nakon gaπenja regionalnog izdanja rijeπio gotovo svih novinara: od njih desetak spali su tek na jednu jedinu dopisnicu. Donekle se dræe joπ jedino 24sata, a od bitnijih internetskih portala Index u Splitu ima jednog dopisnika, T-Portal dvojicu. I svaki put kad novinari splitskih tiskanih medija krenu kukati o jadu i Ëemeru koji ih je snaπao, poklope ih kolege iz elektronskih: grad koji je prvi u Jugoslaviji imao privatnu TV postaju (TV Marjan) danas ima nekoliko lokalnih televizija koje ni sve skupljene na hrpu ne bi uspjele spojiti nekoliko sati pristojnog programa. Nekad Kerumova TV Dalmacija (u kojoj je zadræao 40-postotni udjel) posljednjih mjeseci utopila se u sustavu TV Mreæe, Ëudnovatog spoja stanica iz cijele Hrvatske. Televizija Jadran, pak, vjeËito ima problem s isplatom honorara, no financijskom gimnastikom barem joπ uspijeva odaπiljati signal, dok Kanal 5 - u vlasniπtvu prireivaËa lokalnih veselica TonËa ©undova - takoer funkcionira mimo svake logike, sa zaposlenima koji se mogu prebrojati na prste jedne ruke. Televizijska dopisniπtva I dok su dvije nacionalne komercijalne televizije, RTL i Nova TV, Split pokrile dvjema ekipama koje svakodnevno trËkaraju podruËjem od PloËa do ©ibenika i od Visa do Sinja, te ne pokazuju nikakve ambicije za pojaËavanjem snaga, na HTV-u je posebna priËa: najjaËe dopisniπtvo javnog servisa prekrcano je kadrovima. Najmanje ih je autentiËnih lokalnih novinara, a znatno viπe otpada na nekadaπnje zvijezde koje su se zasitile æivota u metropoli i osjetile nostalgiju prema rodnom kraju. U Splitu je, naime, puno lakπe raditi: kad se i dogodi kakva tema, obiËno crkne neka Ëetrdesetak godina stara kamera. A ako se prilog i sklepa, zbog zastarjele tehnike konaËni proizvod izgleda æuÊkasto ili svijetlosivo, valjda ovisno o vremenskim prilikama. Dovoljno da na i na Prisavlju i u Splitu jedva Ëekaju odjavu: prvi jer su se konaËno rijeπili dosadnjakoviÊa iz provincije, drugi jer napokon mogu na kavu na sunce. Na Radio Splitu, drugom kraku HRT-ove produæene ruke, situacija je dijametralno suprotna: ondje se ne æale na tehniËku opremljenost, a bogme ni na uvjete kolektivnog ugovora, pa se daleko od uπiju πefova Ëesto bave vlastitim interesima. TraË kaæe da se po tonu nekih novinara u eteru toËno moæe dijagnosticirati situacija u njegovu privatnom æivotu - tko ima interes za djeËje pelene jer ima malu bebu, komu je dijete upisalo æeljenu srednju πkolu i Ëiji mali upravo studira na Pravnom fakultetu, tko ima ambiciju uvaliti se na kakvo sluæbeno putovanje gradske uprave i Ëiji se suprug kandidira na lokalnim izborima. U famoznom privatnom sektoru, pak, vladaju uvjeti neπto bliæi hrvatskoj okrutnoj realnosti: træiπte je podijeljeno izmeu Miroslava Kutle i Juraja HrvaËiÊa, dvojice mogula na nacionalnoj razini, koji zaobilazno dræe vlasniπtvo u dvama najveÊim postajama i - nakon πto su se svojevremeno sukobili - danas formiraju duopol. Radio Dalmacija i Totalni FM, radio k’o radio: malo Magazina, red vijesti, neπto Stavrosa, pa opet red vijesti, i tako unedogled... U Splitu se novine samo gase. Jedini pokuπaj osnivanja novina u zadnje desetljeÊe i pol trajao je toËno godinu dana: Vrime je doseglo solidnu tiraæu, no ugaπeno je voljom vlasnika Vicenca BlagaiÊa - lokalnog poduzetnika koji je tek naknadno shvatio da u Hrvatskoj nije jednostavno postati Ninoslav PaviÊ NOVINAR BROJ 4-7/2013. 42 medijska scena 43 Piπe Maro MaruπiÊ ProËelnik Odjela za komunikologiju SveuËiliπta u Dubrovniku –ore ObradoviÊ nije siguran moæe li u Hrvatskoj zaæivjeti naplata sadræaja s obzirom na malo træiπte. - Sa svojim sam studentima radio anketu u kojoj smo doπli do rezultata da bi samo 15% korisnika web sadræaja bilo spremno plaÊati. Konzumenti su se navikli na besplatan sadræaj i teπko im je sad promijeniti percepciju. Prije ikakvog pokuπaja uvoenja tzv. paywalla, slaæu se ObradoviÊ i Vrdoljak, potrebno je ojaËati zakonsku regulativu koja se tiËe autorskih prava. - Dok se god cijeli tekstovi mogu uzimati bez pitanja, Ëak i s navoenjem izvora, teπko Êe biti naplatiti sadræaj, jer Êe neki portali ponovno ostati besplatni. Krast Êe informacije s portala koji naplaÊuju sadræaj, a publika Êe dolaziti k njima, jer neÊe morati plaÊati. Zato je prije uvoenja same naplate sadræaja jako vaæno prekinuti praksu krae autorskih tekstova - njihovo je miπljenje. tal, taj portal mora zaista odskakati kvalitetom svojih tekstova, autora i informacija. A s obzirom na to da kvaliteta novinarstva danas viπe gotovo nikome nije bitna, to jest da je vrlo malo onih kojima je bitna, a oni su uglavnom osiromaπili, nisam optimist kad je rijeË o moguÊnosti da se ozbiljna redakcija ozbiljnog news portala u Hrvatskoj izdræava iskljuËivo naplaÊivanjem sadræaja. To bi u buduÊnosti moglo biti moguÊe samo u sluËajevima specijaliziranih portala “iz kuÊne radinosti” - zakljuËuje –ikiÊ. No, πto kaæu najveÊi igraËi u branπi koji su viπe puta pokuπavali i i dalje pokuπavaju pronaÊi naËin zarade od Ëitatelja? Tomislav Wruss, direktor EPH za medije, joπ prije dvije godine najavio je uvoenje naplate za svoja izdanja. Pitali smo ga zaπto to joπ nije zaæivjelo? - Pokuπavamo ustrojiti sustav proizvodnje sadræaja tako da je moguÊe raditi 24 sata, sedam dana u tjednu i to za svaku pojedinu platformu. Pri kraju smo s tim poslom, i nadam se da Êemo uskoro krenuti s naplatom sadræaja, najkasnije do kraja godine. Wruss otkriva kako Êe pretplata na izdanja EPH nalikovati onima s web portala Wall Street Journala. - Model je razliËit od onoga koji je uveo Financial Times, a proπirio New York Times. ZnaËi, neÊemo imati model taksimetra, odreeni broj Ëlanaka besplatno, nego starinski model Wall Street Journala, tzv. curated content, u naËelu onaj iz tiskanog izdanja, bit Êe zakljuËan za pretplatnike. Istovremeno Êemo besplatni sadræaj weba uËiniti æanrovski i tematski πirim. Interesiralo nas je koliko Êe koπtati ta pretplata, odnosno hoÊe li je biti moguÊe kupovati i na dnevnoj bazi. - Naπ fokus nije na pojedinaËne Ëlanke, nego na pretplatu, a πto se tiËe cijene, ne mogu vam je otkriti, ali mogu reÊi da Êe biti jeftinija od tiskanog izdanja, i usporediva s, naprimjer, premium paketima na pay-tv-u. Wruss istiËe da se EPH oko uvoenja skupne naplate sadræaja nije dogovarao ni s jednim izdavaËem. - Mi idemo svojim putem. Ne mislim da Êemo izgubiti Ëitatelje s naplatom jer Êemo poveÊati kvalitetu. Veliki sam zagovornik besplatnog i otvorenog weba, ali sadræaj na kojem je netko dugo radio i koji je vrhunski, morao bi se naplaÊivati. Takoer, borit Êemo se i protiv krae tekstova, ali mislim da nema problema s onima koji uzmu citat i na temelju toga, grade svoju priËu. Problem je kada se uzme Ëitav tekst bez obzira na to πto je naveden izvor - zakljuËuje Wruss. Njegovi kolege iz druge velike medijske kuÊe Styrije veÊ nude moguÊnost naplate sadræaja za premium tekstove. Direktora Styrije za Hrvatsku Borisa TrupËeviÊa pitali smo koliko su zadovoljni dosadaπnjim rezultatima. Protiv krae tekstova Svijetla buduÊnost Kako i kada do naplate sadræaja na portalima Tomislav Wruss, direktor EPH za medije, joπ prije dvije godine najavio je uvoenje naplate za izdanja EPH. Pitali smo ga zaπto to joπ nije zaæivjelo? Pokuπavamo ustrojiti sustav proizvodnje sadræaja tako da je moguÊe raditi 24 sata, sedam dana u tjednu i to za svaku pojedinu platformu. Pri kraju smo s tim poslom, i nadam se da Êemo uskoro krenuti s naplatom sadræaja, najkasnije do kraja godine NOVINAR BROJ 4-7/2013 Novinarstvo, sloæit Êe se mnogi, nikad u svojoj povijesti nije bilo u teæoj situaciji. Pojava superbrzog interneta, a samim tim i mnoπtva portala, gotovo u isto vrijeme kada je zapoËela i ekonomska kriza, iz temelja su promijenili novinarstvo, posebno ono pisano. Mnogi tiskani mediji diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, nestali su zauvijek, stotine novinara dobilo je otkaz, kvaliteta novinarskih radova jako se srozala. ©to uËiniti, kako rijeπiti novonastalu situaciju? Pokuπali smo doznati bi li naplata sadræaja na portalima donekle uspjela izvuÊi izdavaËe koji u besplatnom moru vijesti vape za kakvom-takvom zaradom od Ëitatelja, a novinarima osigurala bolje uvjete za rad, a samim time i kvalitetnije novinarstvo. Nikola Vrdoljak, Ëlan Uprave marketinπke agencije Digitel, tvrdi kako Êe naplata sadræaja u Hrvatskoj zaæivjeti u buduÊnosti samo je pitanje s kakvim modelom. - New York Times ili Financial Times biljeæe stalni rast prihoda od naplate sadræaja na internetu, jer imaju globalnu publiku. Hrvatska je malo træiπte, pa Êe se moæda morati pronaÊi drukËiji naËini financiranja, jer ovakvo kakvo je sad, nije profitabilno. HoÊe li to biti neki servisi unutar portala, poput dodo.hr koji je pokrenuo EPH, ili naplata premium sadræaja, svatko Êe sam procijeniti. Naplata Êe se morati uvesti na bilo koji naËin, odnosno izdavaËi Êe se morati vratiti publici koja Êe (ne)plaÊanjem ocjenjivati kvalitetu sadræaja. Ovako se sve podreuje klikovima i oglaπivaËima, sadræaj pati, a zarade nema. Medijske kuÊe trebaju biti hrabrije i moraju poËeti isprobavati modele, tako Êe najbolje vidjeti πto bi moglo zaæivjeti - kaæe Vrdoljak. SliËan je stav i Ivice –ikiÊa, glavnog urednika tjednika Novosti. - Dok god bude portala i siteova koji su besplatni, iako ne znam kako Êe uspijevati odræavati ozbiljniji novinarski pogon iskljuËivo na prihodima od oglasa u kriznim vremenima, onim portalima koji odluËe u potpunosti naplaÊivati svoj sadræaj bit Êe vrlo teπko opstati i zadræati Ëitanost, naroËito na malim i siromaπnim træiπtima poput hrvatskog. Moje je miπljenje da je najbolji i najjednostavniji model pretplate, ali da bi mnogo ljudi izdvojilo, recimo, 100 kuna mjeseËno za pretplatu na neki por- - U ovom trenutku 99 posto medijskih kuÊa u svijetu razmiπlja o tome kako monetizirati sadræaj i tako stabilizirati prihode. Mnogo je modela, neki su manje, a neki viπe uspjeπni. Bitno je da se pokuπava i da odreeni modeli poËinju pokazivati zavidne rezultate. Na koncu, ni jedan takav projekt ne moæe biti neisplativ jer ako si prije imao nulu, a poslije 1, imaπ mali dobitak. StjeËu se nova znanja i iskustvo. Ne mogu govoriti o apsolutnim brojkama, ali od lansiranja naplate do danas prihodi su porasli za 400 posto. To je joπ daleko od sedmeroznamenkastih iznosa, no Premium je dugoroËni projekt za buduÊnost. TrupËeviÊ istiËe kako brzi i potroπni sadræaj i ne treba pokuπati naplatiti, jer mora biti dostupan svima. - S druge strane, sadræaj koji zaista ima dodanu vrijednost, treba naplatiti. Takav pristup koji istovremeno ukljuËuje i besplatne i platne sadræaje postaje dominantan svugdje u svijetu i pokazuje se kao ispravan opÊi smjer. Styria zasad vidi i postojeÊi print i on-line model kao odræiv i biljeæi zadovoljavajuÊe rezultate poslovanja. No, posve je jasno da Êemo se u buduÊnosti oslanjati na nove modele, i to gotovo sigurno na viπe njih istovremeno. Zanimljivo je da TrupËeviÊ vidi svijetlu buduÊnost novinarstva. - Naπa iskustva daju definitivan zakljuËak da se isplati ulagati u razne oblike naplate sadræaja. Ona takoer pokazuju ozbiljan trend rasta za koji je teπko prognozirati na kojim Êemo vrijednostima doæivjeti plafon. Gornja granica vjerojatno je granica naπe kreativnosti. Htjeli smo Ëuti miπljenje i vlasnika Indexa Matije BabiÊa, ali ni nakon viπe uzastopnih pokuπaja, nije nam odgovarao. Kako vidimo, najveÊi izdavaËi pokuπavaju izvuÊi profit s weba, jer je sadaπnji model gotovo ekonomski neodræiv. HoÊe li uspjeti i na koji naËin, ostaje nam vidjeti. Jedno je sigurno - novinarstvo je u velikoj tranziciji i pitanje je kada Êe i kako ta transformacija zavrπiti. Ako ikad i zavrπi s obzirom na brzinu razvoja tehnologije Model Piano Media: Izazov u meusobnim odnosima izdavaËa »esto se u raspravama oko naplate sadræaja spominju slovaËki, poljski i slovenski model koje je osmislila i vodila slovaËka tvrtka Piano Media. ZnaËajka tog modela je da su se okupili najveÊi izdavaËi i uveli naplatu sadræaja na sva izdanja i sve Ëlanke, tako da na njihovim web stranicama uopÊe nema besplatnih vijesti. Kada korisnik plati, moæe Ëitati sve portale unutar sustava Piano. Konkurencija na taj naËin gotovo i ne postoji, a s druge strane, ako se neπto “malo ozbiljnije” æeli proËitati na internetu, to se mora i platiti. Glasnogovornika Piano Media Davida Brauchlija pitali smo πto je s onim portalima koji su ostali besplatni? Kradu li vijesti i πteti li to naplati sadræaja? - Toga naravno ima, i mi tu ne moæemo niπta. Ali, to ne znaËi da ih korisnici Ëitaju i da nisu voljni platiti sadræaj. Naravno da je Ëitanost nakon uvoenja pretplate pala za oko 15%, ali prihodi od naplate sadræaja veÊi su za oko 40% od ranijih zarada izdavaËa na temelju reklama. I oni stalno rastu, pogotovo kako se publika navikava na plaÊanje internetskog sadræaja - kaæe nam Brauchli. ©tefan Hrib, glavni urednik slovaËkog Tyædena, kaæe da naplaÊuju sadræaj 3,90 eura za mjeseËnu pretplatu, 9,90 za tromjeseËnu i 39 eura za godiπnju. - Bez naplate sadræaja nemoguÊe je raditi novinarstvo. Trebali smo to uvesti puno prije, ali evo tek sad ispravljamo greπke - govori Hrib koji tvrdi da prihodi konstantno rastu otkako su uveli naplatu. Vrdoljak, Wruss i TrupËeviÊ smatraju da je Piano model previπe agresivan te da treba dio sadræaja biti besplatan, a dio se naplaÊivati. - Primjer uspjeπnog slovaËkog sustava Piano, koji je udruæio izdavaËe, ostao je relativno usamljen. Njegov uspjeh sasvim sigurno jest u jednostavnosti koju pruæa korisnicima. Oni na jednome mjestu kupuju pristup gotovo svim relevantnim sadræajima, neovisno o tome na kojem se portalu nalaze. No, takav Êe sustav sigurno naiÊi na svoje specifiËne izazove u meusobnim odnosima izdavaËa. Svaki sliËan sustav koji bi pokuπao biti tzv. Ëvrsti paywall koji prisiljava korisnika na plaÊanje, gotovo kartelnim dogovorom, sasvim je sigurno osuen na propast. Publika Êe na internetu uvijek pronaÊi alternativu - zakljuËuje TrupËeviÊ. Iz Piano Media su nam rekli kako su ih kontaktirali i hrvatski izdavaËi, ali da joπ niπta nisu dogovorili. Dodaju kako sada u ponudi imaju i moguÊnost individualne naplate sadræaja, a ne grupne kao πto je do sada bio sluËaj medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013. 44 Kad poæelite provjeriti na internetu πto ima nova u svijetu, hoÊete li otiÊi na stranicu svog omiljenog news portala i pregledati mu naslovnicu? Ili Êete se logirati na svoj profil na druπtvenoj mreæi i slijediti preporuke prijatelja? Ova druga opcija dobiva na snazi, a osobito znaËajnu ulogu ima Facebook, mreæa s viπe od milijarde korisnika Piπe Ozren Podnar Kako Facebook i Twitter utjeËu na medijsku industriju ©to Êete danas Ëitati on line? ReÊi Êe vam druπtvene mreæe! Facebook sve viπe usmjerava izbor vijesti koje ljudi Ëitaju on line jer korisnici meusobno dijele i preporuËuju sadræaje, a od 2009. promet je od druπtvenih mreæa prema on line news portalima porastao za 57 posto. To su neka od bitnih saznanja do kojih je doπlo istraæivanje prometa prema 25 najveÊih internetskih glasila s vijestima, koje je proveo Pew Research Center. Ovaj je trend nedvojbeno prisutan i kod manjih portala s vijestima kod kojih postoji moguÊnost “linkanja” pojedinog sadræaja na Facebook, Twitter, Reddit ili sliËno. Moderan Ëitatelj internetskih novina ue u svoj profil na druπtvenoj mreæi i ondje nalazi aæuran spisak vijesti koje su njegovi frendovi oznaËili zanimljivima. BuduÊi da veÊina korisnika druπtvenih mreæa za frendove ima sebi sliËne, velika je vjerojatnost da Êe i njih zanimati ono πto je privuklo nekog od prijatelja. NaruËite πto æelite Ëitati Facebook i Twitter omoguÊuju svakom korisniku da i sam privuËe medijske sadræaje na svoj profil tako πto Êe omiljene medije “lajkati” na Facebooku, odnosno “slijediti” na NOVINAR BROJ 4-7/2013 Twitteru. UËini li to, na njegovom Êe se profilu pojavljivati poveznice prema prilozima koje uredniπtva dotiËnih medija odluËe plasirati na druπtvene mreæe. Zanimaju vas zdravstvene, poslovne, politiËke ili sportske teme i æelite vidjeti πto sami mediji preporuËuju Ëitateljima? Samo potraæite odgovarajuÊa glasila na Facebooku ili Twitteru, oznaËite ih i Ëekajte da vam ubrzo poËnu stizati njihove objave poput newslettera, ali prilagoenog druπtvenim mreæama. Jedno je istraæivanje, usmjereno na digitalne medije, utvrdilo da je sve manje on line publikacija koje nemaju moguÊnost povezivanja svojih sadræaja s druπtvenim mreæama, pa onda ni moguÊnosti da taj sadræaj na njihovim stranicama komentiraju korisnici druπtvenih mreæa. U Ëetiri godine postotak on line medija bez spone s druπtvenim mreæama pao je za pola i nastavlja padati. Tako druπtvene mreæe postaju centrala za prikupljanje medijskih sadræaja po kriterijima svakog pojedinog korisnika: ovisno o tome koje medije ste odabrali za praÊenje i o tome tko su vam prijatelji na mreæi, takve Êe se vijesti - toËnije, njihovi naslovi i linkovi - slijevati na vaπ profil. Preostaje vam Rang-lista izvora informiranja Prema istraæivanju o stanju ameriËkih medija specijaliziranih za vijesti, koje je 2012. proveo Pew Research Center, 50 posto anketiranih doznalo je za prijelomne vijesti iz druπtvenih medija, a ne iz sluæbenih izvora informiranja; 46 posto anketiranih informira se iz druπtvenih mreæa tri ili viπe puta tjedno. Druπtvene su se mreæe probile na treÊe mjesto ljestvice medija prema postotku graana koji iz njih crpu informacije. 1. Televizijske vijesti - 59,5% 2. Novine - 28,8% (tiskane i on line) 3. Druπtvene mreæe - 27,8% 4. Radijske vijesti - 18,8% 5. Drugi izvori - 15,5% GledajuÊi samo druπtvene mreæe kao izvor informiranja za graane, Facebook je najzastupljeniji sa 60 posto. Slijede Twitter (20%), YouTube (12,7%) i Google+ (11,6%) samo da kliknete na ponuenu poveznicu i posjetite izvornu stranicu medija koji je neπto objavio ili prenio. A dok Ëekate na novu zanimljivu vijest, moæete razmjenjivati poruke s prijateljima i komentirati aktualna zbivanja. Facebook - izvor novinarskih tema No, Ëitanost vijesti nije jedini aspekt medijske industrije koji je pod sve veÊim utjecajem druπtvenih mreæa. Raste broj novinara koji na Facebooku i Twitteru pronalaze nadahnuÊe za teme i provjeravaju razvoj dogaaja nakon πto veÊ poËnu raditi na prilogu. To je pokazalo istraæivanje o digitalnom novinarstvu koje je obuhvatilo 478 novinara iz 15 zemalja. Twitter ima najveÊi utjecaj te ga 47 posto anketiranih posjeÊuje u potrazi za priËama. Drugi je Facebook sa 35 posto, a treÊi su blogovi sa 30 posto. Na Facebooku ste proËitali da je vaπ frend doæivio neugodnost u izvjesnoj javnoj ustanovi? Ili ste na Twitteru pronaπli objavu korisnika kojeg pratite da je prevaren u nekoj nagradnoj igri? Tada Êete uredniku predloæiti prilog o tom sluËaju; ili Êete, ako ste urednik, naruËiti tu temu od reportera. Osim povoda za teme na koje novinari naiu ËitajuÊi tue objave, nekima njihovi prijatelji ili sljedbenici samoinicijativno πalju dojave o neËemu πto se dogaa njima ili njihovim bliænjima, jer æele da se tom temom pozabave mediji. Druπtvene mreæe novinarima skreÊu paænju i na zanimljive teme koje se tiËu inozemstva, istovremeno im nudeÊi materijale uz pomoÊ kojih Êe napisati svoj prilog o takvoj temi u domaÊem tisku. ©to se tiËe praÊenja razvoja teme koju obrauju, novinari se ipak i dalje viπe okreÊu “sluæbenim” izvorima kao πto su odjeli za odnose s javnoπÊu i glasnogovornici, ali je i ovdje zapaæen i udio druπtvenih mreæa: treÊina novinara prati i provjerava priËu na Twitteru, a Ëetvrtina na Facebooku. SudeÊi po trendu, vjerojatno Êe Twitter, Facebook i druge mreæe uskoro postati najvaæniji, a nekima i jedini izvor novih tema za novinare. Veterani novinarske profesije s prezirom Êe odbaciti ideju da je praÊenje objava korisnika na Twitteru, Facebooku i blogovima istinsko novinarstvo. Doista, to nema mnogo zajedniËkog s onim πto su uËili od mentora ili na studiju novinarstva, ali nove su tehnologije u znaËajnoj mjeri nadomjestile boravak na terenu u potrazi za priËama. Olakπan pristup kontaktima Ovo nije kraj koristima koje novinari imaju od druπtvenih mreæa. BuduÊi da mnogi poznati imaju profile na Facebooku, novinari uspijevaju na toj mreæi zaËas pronaÊi osobu koju traæe kao sugovornika - estradnu ili sportsku zvijezdu, struËnjaka pa i politiËara. Takve bi kontakte u pred-fejsbuËko doba novinari morali danima traæiti od znanaca i kolega. Razumije se, povremeno Êemo nabasati na laæni profil poznate osobe s kojom æelimo napraviti intervju i izgubiti neπto vremena dok ne razotkrijemo prijevaru. No, iskusniji korisnici druπtvenih mreæa znaju razlikovati prave od krivotvorenih profila i zaobiÊi zamke. A u dogledno vrijeme moæda Êe veÊina novinara morati biti iskusni korisnici druπtvenih mreæa 45 Znate li tko je prvi izvijestio o napadu na Osamu? Druπtvene su mreæe jedna od najznaËajnijih svari koje su zahvatile novinarstvo. Tko ne koristi moguÊnosti koje pruæaju Facebook, Twitter, Google+ i druge mreæe, naÊi Êe se u nenadoknadivom zaostatku za suparnicima. ZahvaljujuÊi druπtvenim mreæama, javnost doznaje za dogaaje bræe nego ikad ranije. Prvu je vijest o napadu na pakistansko skloniπte Osame bin Ladena u svibnju 2011. objavio na Twitteru Osamin susjed, æaleÊi se na buku u susjedstvu. »ovjek nije imao pojma tko æivi u njegovoj blizini, ali je nehotice “tvitao” (odcvrkutao) jednu od najveÊih globalnih vijesti novijeg doba. Podsjetimo na nekoliko zapaæenih priËa koje su se probile do javnosti (ukljuËujuÊi i profesionalnih medijskih nakladnika) posredstvom druπtvenih mreæa. • Pad aviona u rijeku Hudson (Twitter) • Egipatski ustanak protiv Mubarakova reæima (Facebook) • Najava kraljevskog vjenËanja u UK (Twitter) • Pogibija prosvjednika u Bahreinu (YouTube) • Smrt Whitney Houston (Twitter) • SmaknuÊe Bin Ladena (Twitter) NOVINAR BROJ 4-7/2013. 46 Srednjoπkolci koji upisuju naπ fakultet imaju pomalo romantiziranu sliku o novinarstvu. U njihovim su oËima novinari najËeπÊe junaci koji izvjeπtavaju s kriznih podruËja ili, s druge strane, zgodna voditeljska lica koja im se smijeπe s televizijskih ekrana. Uglavnom, za njih je novinarstvo najËeπÊe dinamiËna, “nabrijana”, “sexy” profesija intervju intervju Razgovarala Margareta Zouhar Zec samo redovno, ne i vanredno. Prijemi ispit je dobra provjera znanja, ali zaπto se do magisterija ne moæe i izvanrednim studiranjem? Doc. dr. sc. MARIJANA GRBE©A PRO»ELNICA ODSJEKA ZA NOVINARSTVO FPZ-a - To je ponovno pitanje kvota. Na Fakulteti politiËkih znanosti postoji volja da se pokrene izvanredni studij novinarstva, odnosno “part-time” studij namijenjen onima koji rade i ne mogu prisustvovati nastavi kao redovni studenti. Meutim, to znaËi upravo ono πto ste sami problematizirali da bismo morali povisiti kvote. Isto tako, izvanredni studij ne znaËi da jedni studenti dolaze na nastavu, a drugi ne, nego da cijeli program treba prilagoditi “part-time” studentima, odnosno definirati kako Êe oni svladavati gradivo, izvrπavati obaveze itd. Ozbiljan “part-time” studij vjerojatno bi podrazumijevao i dulji rok studiranja u odnosu na redovne studente, πto je uobiËajeno u zemljama koje razlikuju redovne od “part-time” studenata. Profesionalno okruæenje postalo je brutalno Sve viπe novinara ostaje bez posla. Kome informacija nije potrebna? Ali nestajanje tiskovina s træiπta i smanjivanje broja zaposlenih u manjim glasilima za posljedicu ima sve manje zaposlenih. Novinarstvo je zanimanje u kojem novinari niz godina rade honorarno neevidentirani kao zaposleni na Zavodu za zapoπljavanje. Takve se najprije otpuπta. No, sada kad poslodavci otpuπtaju i one koji su bili stalno zaposleni, oËito je da je kriza ozbiljno zahvatila i novinarstvo. Potkraj sijeËnja na Zavodu za zapoπljavanje, na nivou Hrvatske bila su evidentirana 754 nezaposlena novinara. Samo u Zagrebu i ZagrebaËkoj æupaniji bilo ih je 480 nezaposlenih. Na tribini “Novinari na burzi”, odræanoj u Hrvatskom novinarskom druπtvu krajem sijeËnja, sudjelovala je i doc. dr. Marijana Grbeπa, proËelnica Odsjeka za novinarstvo i odnose s javnoπÊu Fakulteta politiËkih znanosti, koja je rekla da se godiπnje na studij novinarstva upisuje 150 studenata. Prema podacima Fakulteta politiËkih znanosti, u razdoblju od 2000. do 2010. godine diplomiralo je 2320 studenata novinarstva. Po starom programu diplomiralo je 1418 studenata, po bolonjskom sustavu 535 studenata na preddiplomskom i 82 na diplomskom studiju, te na programu doπkolovanje 285 studenata. U razgovoru za naπ list doc. dr. sc. Marijana Grbeπa istiËe kako se u Hrvatskoj novinarstvo moæe studirati na mnogo razliËitih mjesta. - U Hrvatskoj danas postoji cijeli niz fakulteta, πkola i programa na kojima se obrazuju novinari, bilo da je rijeË o studijima novinarstva, studijima komunikologije ili nekoj varijaciji studija komunikacijskih znanosti. Osim Fakulteta politiËkih znanosti u Zagrebu, to su Hrvatski studiji, privatno veleuËiliπte Vern i joπ neki, meutim postoje i studiji u drugim gradovima, tako da je broj instutucija na kojima se predaje novinarstvo, na nekoliko razliËitih razina, zapravo popriliËan. Kakvo je vaπe miπljenje o upisnoj kvoti studija novinarstva u situaciji kada je sve viπe novinara nezaposleno? - Neusklaenost upisnih kvota i zahtjeva træiπta nije samo problem novinarstva, veÊ cijelog niza profesija. Træiπte jednostavno ne moæe probaviti koliËinu ljudi koje fakulteti godiπnje izbacuju. S druge strane, interes za studij novinarstva je jako velik i sami fakulteti, gledano iz perspektive ponude i potraænje, nemaju razloga smanjivati upisne kvote. Osim toga, i mi djelujemo na træiπtu i ako je interes za studije novinarstva velik, a mi im ne ponudimo moguÊnost upisa, netko drugi Na FPZ-u je redakcija Radio Studenta, od prosinca 2012. program emitira i Televizija Student koja je prva studentska televizija u regiji. Studenti stvaraju program volonterski, iz ljubavi prema poslu i bez ikakvog honorara. Nije li ipak vrijeme da se u dogovoru s Ministarstvom kulture iznae model i najaktivnijim studentima na stvaranju programa nakon zavrπetka studija u radnu knjiæicu upiπe nekoliko mjeseci staæa? - To bi sigurno bilo jako dobro za naπe studente koji poËnu raditi i prije zavrπetka studija, meutim treba sagledati sve aspekte takvog prijedloga, pravne prije svega. Kolike su vaπe ingerencije kao proËelnice odsjeka na promjene i usavrπavanje nastavnog programa za novinare? hoÊe. Drugim rijeËima, problem upisnih kvota i zahtjeva træiπta je pitanje cjelovite politike kojom se, naæalost, nitko ozbiljno ne bavi. Koji se upisni programi novinarstva trenutno provode na Fakultetu politiËkih znanosti? - Na FPZ-u postoje preddiplomski i diplomski studij novinarstva i poslijediplomski specijalistiËki studij iz Odnosa s javnoπÊu koji, zanimljivo, upisuju i novinari. Kakvo je poimanje novinarstva u oËima studenata? - Novinarstvo je i dalje vrlo atraktivna profesija. Srednjoπkolci koji upisuju naπ fakultet imaju pomalo romantiziranu sliku o novinarstvu. U njihovim su oËima novinari najËeπÊe junaci koji izvjeπtavaju s kriznih podruËja ili, s druge strane, zgodna voditeljska lica koja im se smijeπe s televizijskih ekrana. Uglavnom, za njih je novinarstvo najËeπÊe dinamiËna, “nabrijana”, “sexy” profesija. Malo tko od njih ima ideju o tome s Ëim se sve novinari, pogotovo mladi, susreÊu u redakcijama. NajËeπÊe ih, naæalost, kad poËnu raditi, doËeka hladan tuπ. Nakon preddiplomskog studija novinarstva mora se polagati prijemni da bi student stekao pravo na joπ dvije godine studija do zvanja magistra, a studirati se moæe - Studij novinarstva posljednjih je godina doæivio velike promjene nabolje. ©to se tiËe samog kurikuluma, uvedeni su brojni medijski predmeti koji su ranije bili zapostavljeni u odnosu na one struËne, novinarske. Isto tako, uveden je velik broj metodoloπkih predmeta, πto ranije na naπem studiju gotovo da nije postojalo. ©to se tiËe struËnih novinarskih predmeta, tu je situacija zaista dobra. Spomenuli ste naπ Radio Student i Televiziju Student na kojima studenti mogu steÊi prva praktiËna znanja. Osim toga, kolege koji dræe skupinu predmeta iz on-line novinarstva imaju projekt Studosfere. To je web stranica koju vode studenti, a koja sluæi i kao blog platforma. Na kraju, najavljeno je i pokretanje studentskih novina. Napravljeni su veliki iskoraci, ali prostora za poboljπanja i dalje ima, i mi na tome radimo. S kakvom naobrazbom diplomirani novinari s fakulteta odlaze u posao i u æivot? - Vjerujem da studenti naπeg fakulteta na preddiplomskoj razini stjeËu dobra temeljna znanja iz podruËja novinarstva, ali i temeljne praktiËne vjeπtine, πto postaje vrlo bitno kad dou u redakcije. To su vaæne komparativne prednosti naπih studenata u odnosu na konkurenciju na træiπtu. Njihovi urednici i starije kolege vjerojatno mogu kompetentnije kazati u kojim segmentima bi njihovo obrazovanje trebalo poboljπati, ali sve u svemu, vjerujem da naπi studenti danas u redakcije dolaze puno spremniji nego ranije. NOVINAR BROJ 4-7/2013 47 Cijelu situaciju u naπem novinarstvu nazvala bih tuænom. Osobno imam sve manje volje pratiti hrvatske medije. Utjecaj politike i oglaπivaËa toliko je izravan i vidljiv da je to ponekad degutantno. Novinari i urednici ucijenjeni su opÊom ekonomskom situacijom i situacijom u svojim redakcijama, razina profesionalnosti je sve niæa, a odgovornost prema javnosti sve manja NOVINAR BROJ 4-7/2013. 48 Mi studente uËimo tome kako bi novinarstvo trebalo izgledati, a ne kakvo ono zapravo jest. Ne znam je li to za njih dobro ili loπe. UËimo ih nekim standardima i naËelima profesije, a kad dou u redakcije, studenti s onim πto su nauËili ispadaju pomalo, rekla bih, naivni. Profesionalno okruæenje u novinarstvu postalo je brutalno i u mnogoËemu iskvareno medijska scena NOVINAR BROJ 4-7/2013 Piπe Mladen Mali Smatrate li vi da bi novinari trebali imati licence? - Licenciranje novinara veÊ se dulje provlaËi kao ideja. S jedne strane to bi znaËilo da se morate kvalificirati da biste se bavili novinarstvom, πto sugerira da bi se s vremenom povisila razina struËnosti, πto je dobro, meutim, s druge strane, puno je fantastiËnih novinara koji nikad nisu studirali novinarstvo ili su jednostavno jako dobri pisci pa onda, recimo, i dobri komentatori, a koji moæda ne bi mogli dobiti licencu. Na kraju, tu je pravno pitanje regulacije instant medija, poput nekih portala na kojima rade ljudi koji nemaju veze s novinarstvom. Kako Êete to regulirati? U svakom sluËaju, o tome vrijedi razmisliti, ali samo ako se uzmu u obzir sve perspektive i ako se o tome dobro promisli. Na tribini “Novinari na burzi” rekli ste da studenti uËe jedan naËin rada, a u praksi se radi drukËije. ©to ste pod tim mislili? - Prije svega na neka naËela etiËnosti u profesiji. Mi studente uËimo tome kako bi novinarstvo trebalo izgledati, a ne kakvo ono zapravo jest. Ne znam je li to za njih dobro ili loπe. UËimo ih nekim standardima i naËelima profesije, a kad dou u redakcije, studenti s onim πto su nauËili ispadaju pomalo, rekla bih, naivni. Profesionalno okruæenje u novinarstvu postalo je brutalno i u mnogoËemu iskvareno. Ali, vi to znate bolje od mene. Kako gledate na novinarstvo koje danas javnosti pruæaju televizija, radio i dnevni tisak? - To je preozbiljno pitanje za kratak odgovor, ali cijelu situaciju u naπem novinarstvu nazvala bih - tuænom. Osobno imam sve manje volje pratiti hrvatske medije. Utjecaj politike i oglaπivaËa toliko je izravan i vidljiv da je to ponekad degutantno. Novinari i urednici su ucijenjeni opÊom ekonomskom situacijom i situacijom u svojim redakcijama, razina profesionalnosti je sve niæa, a odgovornost prema javnosti sve manja. Sve to utjeËe na opÊu vjerodostojnost medija Hina mora opstati Dræava se odluËila povuÊi iz financiranja medijskih kuÊa i privatizirati medije u svom vlasniπtvu. Koliko god netko æelio ovakvu reËenicu proËitati na domaÊim stranicama, mogao ju je vidjeti listajuÊi novine iz susjedne Srbije. SljedeÊe godine predviena je prodaja dræavne Novinske agencije TANJUG, i to 70 godina nakon osnivanja. Prodaja agencije znaËajna je odluka, navest Êu samo dva razloga. Novinska agencija TANJUG (u daljem tekstu NAT) dio je povijesti hrvatskog novinarstva, i stoga nije svejedno gdje Êe i kako zavrπiti arhiv koji se Ëuva od studenoga 1943. godine. Moæe li i treba li Hrvatska privatizirati svoju novinsku agenciju, nije samo pitanje o sudbini oko 150 zaposlenih, a to je drugi razlog. Hrvati stvarali Tanjug NAT je utemeljena u Jajcu u studenome 1943. godine, osnivaËki dokument nije saËuvan, ali su ostala sjeÊanja i fotografije. Snimio ih je prvi agencijski fotoreporter Vili ©imunov - Barba. U sedam desetljeÊa dugoj povijesti mnogi novinari, fotoreporteri i drugo osoblje iz Hrvatske izgraivalo je agencijsko novinarstvo. Spomenut Êu samo neka imena: Frane Barbijeri, Leo Mates, Saπa NovaËiÊ, Drago BuvaË, Sonja Badel. Antun Tuna Horvat bio je u jednom mandatu predsjednik tadaπnjeg Druπtva novinara Hrvatske, prije toga dopisnik iz Stockholma i Berlina. Stjepan Pucak dobitnik je nagrade DNH za æivotno djelo, nakon πto je kao dopisnik izvjeπtavao iz nekoliko najvaænijih svjetskih punktova: New Yorka, Londona i Pekinga. Posebno se istiËe ime kolege sa zagrebaËke Treπnjevke Rudija ©tajduhara. On je iz hrvatske redakcije, kao i mnogi, otiπao u tadaπnje dræavno srediπte u Beograd, postao je glavni urednik NAT-a. Nakon zavrπetka mandata postavljen je za dopisnika u New Yorku, a glavni mu je zadatak bio izvjeπtavanje o radu UN-a. Ondje se upoznao s kolegom iz tadaπnje Burme, danas Mijanmara, bio je to U Tant, kasniji generalni sekretar Svjetske organizacije u dva mandata, od 1961. do 1971. godine. U Tant je za direktora Ureda za tisak UN-a imenovao ©tajduhara, i to je najviπa duænost koju je do sada u UN-u imao neki hrvatski novinar. Pratio je U Tanta na brojnim putovanjima diljem svijeta, bio njegov glasnogovornik, a 1967. imao je i vaænu posredniËku ulogu izmeu Izraela i Egipta. ©tajduhar je imao stan u Beogradu koji mu je nakon 1990. godine oduzet zajedno s njegovim privatnim stvarima i cijelim arhivom. Kao “beskuÊnik” ostao je u SAD-u gdje mu æivi kÊi. Joπ prije koju godinu moglo ga se sresti za kraÊih posjeta Zagrebu. U zagrebaËkoj redakciji radili su kolege koji su kasnije afirmaciju stekli u drugim redakcijama, kao πto je Branko Knezoci, poznati novinar na HRT-u, ili Ladislav Laci MelËicki u nekadaπnjem “VeËernjaku”. Prevladavao hrvatski jezik Arhiv bi pokazao da je NAT u poËetku bio ustrojen po republikama, praktiËki su to bile republiËke agencije s prvenstvenim zadatkom opskrbljivanja informacijama domaÊe redakcije. Redakcija u Zagrebu sluæila se hrvatskim jezikom. NAT je redakciju imao na Trgu MaæuraniÊa, u prostorijama koje su kasnije bile poznate kao Novinarski klub. TehniËki dio redakcije bio je smjeπten u kuÊi u blizini Mirogoja. Postojala su dva servisa, jedan za medije u Hrvatskoj, a izbor najvaænijih vijesti slao se u Beograd gdje je formiran servis za korisnike u svim republikama. Procesom centralizacije dræave republiËki servisi su u 1950-im godinama postupno ukinuti, ali se NAT ponovno vratio na sliËnu koncepciju 70-ih godina proπlog stoljeÊa, kad su osnovane redakcije po republikama i pokrajinama. Te su redakcije vodile manje-viπe samostalnu ureivaËku politiku. Arhiv bi pokazao kako je agencija iz male zemlje postala profesionalno toliko jaka da je svrstavana meu deset najuglednijih svjetskih novinskih agencija. I kako je servis NAT-a uvrπten meu samo Ëetiri svjetske novinske agencije Ëiji se tiker primao u uredu prvog Ëovjeka UN-a. ZahvaljujuÊi i poolu agencija nesvrstanih zemalja koji je inicirala. Dio zasluga za profesionalni uspon agencije pripada njenom najdugovjeËnijem direktoru, Trogiraninu rodom, Peri IvaËiÊu. Bilo je to vrijeme kada su se novinari izborili da u agenciji sami biraju od urednika pojedinih redakcija do glavnog urednika i direktora. IvaËiÊ je prije toga bio dopisnik iz Praga i prvi je u svijet poslao vijest o upadu sovjetskih trupa u tadaπnju »ehoslovaËku. U njegovo vrijeme veÊina republiËkih redakcija ponovno su pisale tekstove na nacionalnim jezicima, kao πto su Ëinile do polovice 50-ih. 49 U Srbiji se sljedeÊe godine predvi prodaja dræavne Novinske agencije TANJUG, i to 70 godina nakon osnivanja. Novinska agencija TANJUG (u daljem tekstu NAT) dio je povijesti hrvatskog novinarstva i stoga nije svejedno gdje Êe i kako zavrπiti arhiv koji se Ëuva od studenoga 1943. godine NOVINAR BROJ 4-7/2013. 50 medijska scena iz rada HND-a Zamjenik glavnog urednika NAT-a u dva mandata Stjepan Vjerojatno kradu. Kradu tekstove i ne potpisuju izvore. Svejedno U svim VukuπiÊ karijeru je poËeo u Zagrebu. Bio je prvi dopisnik iz da li samo tekstove ili screenshot s internetskih stranica, i za pristojnim vremena Slobodnog teritorija Trsta - STT, u vrijeme kada se to je pogodno reÊi da je kraa. I nikome niπta. A o Sanaderu dræavama utvrivalo razgraniËenje s Italijom. Slijedilo je dopisniπtvo u sve najgore. novinska Rimu gdje je zamijenio Barbijerija, zatim Bukureπt i BeË. To agencija vaæna je je tek kratko spominjanje starijih kolega koji su stvarali i Moderna i profesionalna Hina Zar zaista danas treba nekome reÊi zaπto je potreba institucija bez unapreivali agenciju i agencijsko novinarstvo. nacionalna novinska agencija? koje ne Hina treba ostati dræavna Zaπto se zove Hrvatska izvjeπtajna novinska agencija, a na Moæe li se u Hrvatskoj tako jednostavno odluËiti da se engleskom Croatian News Agency? Gdje je izgubljena u funkcioniraju nacionalni Hrvatska izvjeπtajna novinska agencija HINA privatizira? prijevodu “izvjeπtajna”? Gospoa saborska zastupnica zna da je negativan, ne moæe ni sluËajno. U Srbiji veÊ je kod osnivanja predloæena kratica HIS - Hrvatska izvjeπtajna mediji. Hrvatska Odgovor postoje dvije privatne novinske agencije - Beta i FoNet, rade sluæba, koja je u vrijeme tzv. NDH obavljala one poslove kojima je po tome bez dræavne potpore. TreÊa privatna agencija bit Êe dodatna se kasnije bavila UDBA. Japa nisu dali, pa je pronaen modus da “izvjeπtajna” ipak ostane. iznimka. Glavni konkurencija. Bit je agencije da poπalje brzu, kratku i nadasve toËnu Zastupnica HDZ-a u Saboru SunËana Glavak na sjednici tiskani mediji saborskog Odbora za informiranje izjavila je da se u Hini informaciju. To je najveÊi profesionalni izazov. Jeste li ikada otkazali su servis sprema “Ëistka” i da se æeli dati otkaz 56-orici zaposlenih. u hrvatskim medijima mogli, na sportskim stranicama, da agencije. Bave se Ta izjava se moæe tumaËiti na mnogo naËin, i odræava stav primjer bude nedvosmislen, proËitati ovakvu vijest: Hajduk je onim o Ëemu njene stranke prema posljedicama Ëinjenja s poËetka 1990- u Maksimiru odliËno igrao, MaloËa je za “bile” zabio krasan godina kada je agencija stvarana. Dvije privatne agencije gol, gledatelja nije bilo mnogo, a veÊina je navijala za goste piπu na vlastitim ihu Srbiji nastale su nekako istodobno, iz NAT-a su se izdvojili iz Splita. ToËka, gotovo. I nigdje ni rijeË da je domaÊin Dinamo stranicama crne oni koji se nisu slagali s tadaπnjom dræavnom politikom. zabio tri komada. Ne, takvo πto nitko nije objavio. Ali, napisati da je Ivo JosipoviÊ Plan 21 proglasio mrtvim kronike. Agencije su stvarali novinarski profesionalci koji su imali i da ga treba mijenjati, objavljeno je i ponavljano u brojnim træiπte i dovoljno zainteresiranih korisnika jer je formiranje Vjerojatno kradu. medijima. Kada se presluπa tonski prilog, Ëuje se: svaki plan privatnih medija bilo liberalizirano. Kradu tekstove i To je prva i bitna razlika od utemeljenja hrvatske dræavne nakon odreenog vremena vjerojatno treba preispitati pa ne potpisuju novinske agencije koja je osnovana politiËkom odlukom i tako moæda i Plan 21 treba podvrgnuti analizi. Za nekoga izvore. Svejedno napravljena kao klon socijalistiËkih novinskih agencija iz to u stvari znaËi da je JosipoviÊ rekao da je plan mrtav, ali to poslije 1945., kao πto su ATA, Agerpres, »TK, BTA i je komentar, a ne Ëinjenica. ©to su ono rekli Englezi: da li samo vremena niz drugih. SjeÊate li se ozbiljnog spikera HTV-a koji u TV Ëinjenica je sveta, komentar je slobodan. Hrvatski mediji tekstove ili Dnevniku Ëita komentar? Bio je to komentar Hine. SreÊom, prepuni su neËega πto se i u ono mraËno doba nazivalo “komentiranim izvjeπtajem”. Dovoljno je sluπati HRT pa da screenshot s kratko je trajalo. Kada se odrede takve osnove za formiranje agencije, se Ëuje kako to zvuËi. internetskih Agencija si to ne smije dopustiti, a ni javni medij kao πto vaæan korak bila je prva “Ëistka” obavljena nakon stranica, a za to sljedeÊi promjene direktora. Iz agencije je izbaËen prvi glavni urednik je HRT. Svaki urednik koji dræi do sebe, profesije i publike za je pogodno reÊi Vjeko Krsnik, novinar s meunarodnim agencijskim koju radi, koristio bi agencijski tekst kao pouzdan izvor. Predsjednik HND-a Zdenko Duka objavio je u Novom listu da je kraa. I iskustvom. Kada je istjerana profesija, dalje je razvoj tekao pouËan tekst o vaænim novostima u engleskim medijima koji logikom dræavnog poduzeÊa da bi posljedica bila firma Ëiji nikome niπta. kriteriji razvoja nisu bile potrebe korisnika. su se zaigrali i zaboravili razliku izmeu Ëinjenica i Nitko od utemeljitelja viπe nije aktivan, a njihova stranka, kako se moæe iπËitati iz diskusije HDZ-ove saborske zastupnice, sada je zabrinuta za sudbinu mastodonta πto su ga stvorili. Iz nekih poreznih mjera moglo se shvatiti da se sadaπnja vlada pokuπava baviti medijima, a nadleæno ministarstvo i sudbinom agencije. Spominjala se ideja da servis agencije za korisnike bude posve besplatan, πto praktiËki znaËi da bi se zadræao njen status kao dræavne institucije. Ono od Ëega drugi bjeæe ili su odavno napustili. Ili da agencija proizvodi tematske priloge. A zaπto ne lilihipe? U svim pristojnim dræavama novinska agencija vaæna je institucija bez koje ne funkcioniraju nacionalni mediji. Hrvatska je po tome iznimka, to bi gospoa zastupnica morala znati. Glavni tiskani mediji otkazali su servis agencije. Bave se onim o Ëemu piπu na vlastitim stranicama crne kronike. interpretacije. OdluËeno je sankcionirati objavljenu laæ. Milijun funti kazne za neke izdavaËe znaËit Êe propast. U ovdaπnjim dnevnim novinama dovoljno je Ëitati reagiranje odvjetnika koji tvrde da je objavljeni tekst o njihovom klijentu netoËan, neistinit. Sudski postupci dugo traju, dok bi neovisno tijelo sliËno onom za engleske medije, sigurno bilo puno efikasnije. U Engleskoj su se pozicija i opozicija suglasile da druπtvo treba zaπtititi od neistina, i time su posebno potvrdile da znaju koliko je vaæna toËna i pouzdana informacija. Dræava ima odgovornost i za stanje medija u Hrvatskoj pa onda i za sudbinu novinskih agencija. Mora se u procesu sukcesije nekadaπnje zajedniËke dræave pobrinuti za sudbinu arhiva Tanjuga jer je to dio njene povijesti. I stvoriti sve preduvjete za modernu i profesionalnu Hinu NOVINAR BROJ 4-7/2013 51 Novinarstvo ima buduÊnost Nagrade za najbolje Mi jesmo mraËna buduÊnost novinarstva i mokri san svakog kapitalista. Restrukturirani smo do kraja, radimo s minimumom troπkova izdavanja i dopiremo do 1,2 milijuna ljudi u Hrvatskoj”, rekle su Ana BenaËiÊ i Jelena ©imac, novinarke portala net.hr zahvaljujuÊi Hrvatskom novinarskom druπtvu na tome πto je prepoznalo i internet novinare te meu godiπnje strukovne nagrade ukljuËio i tu, posebnu kategoriju. Nataπa ©kariËiÊ izabrana je veÊinom od ukupno 600 glasova Ëlanova HND-a novinarkom godine, u jakoj konkurenciji sa novinarom VeËernjeg lista Marinkom JurasiÊem i novinarom Novog lista Ladislavom TomiËiÊem. Novinarka koja se od 2009. spori sa Slobodnom Dalmacijom je li ili nije novinar njihove redakcije upravo je za ovu dnevnu novinu otkrila aferu Farmal, a podatke ovog njezinog istraæivanja koristio je i DORH kako bi cijeli sluËaj dobio i pravosudni epilog. “Shvatila sam da svi zahvaljuju svojim redakcijama, pa bih i ja svojoj redakciji Slobodne Dalmacije æeljela zahvaliti, kao i kuÊi EPH koja ju je preuzela, posebno Upravi s kojom se sporim od 2009. Godine kao i Vrhovnom sudu πto me tjeraju da dokazujem kako radim u Slobodnoj”, rekla je Nataπa ©kariËiÊ primajuÊi nagradu. Nagrade su se i ovoga puta dijelile iz fonda Hrvatskog novinarskog druπtva, a novinari su kandidirani neovisno o njihovom Ëlanstvu u HND-u. Jedini je kriterij i ove godine bila novinarska izvrsnost. Kako ovo priznanje struke ima za cilj promovirati visoke novinarske standarde u uvijetima sve teæeg socijalnog poloæaja novinara i sveprisutne komercijalizacije medija, podsjetio je prilikom otvaranja dodjele nagrada predsjednik HND-a Zdenko Duka napominjuÊi kako se formula ‘viπe posla za manje para’ prije svega odraæava na kvaliteti vijesti. Nagradu Otokar Kerπovani za æivotno djelo dobila je Giga GraËan, dugogodiπnja novinarka i urednica na 3. Program Hrvatskog radija, urednica u kulturnim Ëasopisima i prevoditeljica koja je prije neπto viπe od godinu dana nagraena i za æivotno djelo na podruËju prevodilaπtva. Sergej ÆupaniÊ primio je nagradu za istraæivaËko novinarstvo zahvaljujuÊi otkrivanju niza afera od uvoza azbesta iz EU i Plive koja antibioticima zagauje Savu do toga kako je bivπi predjednik HNS-a kadrovirao u dræavnim institucijama. Naæalost, bivπa je i redakcija tjednika Forum u kojem je svoje tekstove objavljivao, a nakon isteka ugovora s VeËernjim listom ovaj je vrstan istraæivaËki novinar veÊ dva mjeseca bez posla. Nagradu za snimateljski prilog na televiziji primio je snimatelj HTV-a za dvije reportaæe objavljene u emisiji “Manjinski mozaik”, dok je HTV-ova novinarka Anka BiliÊ KeseroviÊ nagraena Marijom JuriÊ Zagorkom za televizijsko novinarstvo zahvaljujuÊi hvaljenom dvodjelnom politiËkom dokumetarcu o Ivi Sanaderu “I ruæiËasto je crno”. Za serijal dokumentarnih reportaæa na Radio Sljemenu nagraena je reporterka Ivana Radaljac Kruπlin, a SreÊko NiketiÊ fotograf Cropixa snimio je najbolju novinarsku fotografiju u 2012. kad je objektivom uhvatio prelet kanadera nisko iznad poæara kod Peroja i Barbarige. Serijom tekstova o aferi “Olivergate” u Novom listu nagradu za pisano novinarstvo primio je Danko Radaljac koji je otkrio kako policija i tajne sluæbe nastavljaju pratiti i πpijunirati predstavnike druπtvenog i politiËkog æivota, kao i novinare koji rade svoj posao Kako ovo priznanje struke ima za cilj promovirati visoke novinarske standarde u uvijetima sve teæeg socijalnog poloæaja novinara i sveprisutne komercijalizacije medija, podsjetio je prilikom otvaranja dodjele nagrada predsjednik HNDa Zdenko Duka napominjuÊi kako se formula ‘viπe posla za manje para’ prije svega odraæava na kvaliteti vijesti NOVINAR BROJ 4-7/2013. 52 iz rada HND-a i SNH-a NOVINAR BROJ 4-7/2013 SKUP©TINA SNH-a FiliÊ: Sindikalne povjerenike se πikanira 53 Nove prilike za elektroniËke medije u EU Udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih K riza u medijima ne posustaje. Poloæaj novinara se pogorπava, sve ih viπe gubi posao i sve su ËeπÊi sluËajevi da poslodavci u pojedinim medijima πikaniraju sindikalne povjerenike. Ne poπtuje se Zakon o radu, kolektivni ugovori, Zakon o medija. “Na djelu je i evidentno πikaniranje sindikalnih povjerenika te to treba rijeπiti u podruænicama kao i na razini samog sindikata”, poruËio je Anton FiliÊ, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske (SNH) na ovogodiπnjoj redovnoj SNH koja je djelomiËno bila i izborna s obzirom da su se, sukladno izmenama Statuta, birali novi Ëlanovi Izvrπnog odbora (IO) i ostalih tijela sindikata. Kako je istakao FiliÊ, Sindikat vodi borbu kako bi osigurao novac za sve veÊe troπkove uzrokovanje teπkom situacijom u redakcijama. No, najavio je i kako Êe Sindikat o svim πikaniranjima prikupiti podatke i objaviti u posebnoj “bijeloj knjizi”. Sindikat, veli on, treba pojaËati napore za zaπtitu sindikalnih prava novinara koji u sve veÊem broju ostaju bez posla. Nije to problem svojstven samo Hrvatskoj, s njim se susreÊe cijela Europa. Zbog otkaza i smanjenja broja Ëlanova Sindikat osjeÊa i financijske probleme, pa je tako proπlu godinu zavrπio u minusu od 135.000 kuna. “Doista smo u teπkoj situaciji”, kazao je FiliÊ dodajuÊi i kako su lani najveÊe troπkove predstavljale odvjetniËke usluge koje su dosegnule gotovo 400 tisuÊa kuna. S druge strane, najveÊa stavka u prihodima su Ëlanarine koje se zbog krize smanjuju. Istaknuo je i kako godinama Sindikat od Hrvatskog novinarskog druπtva ne uspijeva dobiti dogovorenu dotaciju od 50 tisuÊa kuna, izglasanu na skupπtini novinarskog druπtva. Na nama je, poruËio je delegatima Skupπtine, da zajedno potraæimo izlaz iz ove situacije. Jedan od naËina je da se ne pokreÊe neopravdane sudske sporove ili sporove za koje se moæe pretpostaviti da ih je teπko dobiti. “Na taj naËin Êemo svakako malo uπtedjeti”, kazao je FiliÊ. Drugi izlaz po njemu je “povezivanje sa srodnim sindikatima u branπi πto bi nam omoguÊilo da imamo ono πto traæimo, dakle, pravnika s poloæenim pravosudnim ispitom koji bi onda rjeπavao barem 50 posto tih sluËajeva”. Upravo je taj FiliÊev prijedlog izazvao burnu raspravu delegata Skupπtine SNH. Naime, jedna od toËaka dnevnog reda je bila odluka o udruæivanju u Sindikat medija i komunikacija. RijeË je o odluci koja se moæe donijeti iskljuËivo dovtreÊinskom veÊinom delegata Skupπtine. Iako je u konaËnici dogovoreno da se o toj temi raspravlja kao o ideji, ipak se - na izriËit zahtjev predsjednik SNH - glasalo o donoπenju odluke o udruæivanu u MIK u kojem bi bili i Sindikat grafiËke i nakladniËe industrije Hrvatske, Samostalni sindikat radnika HRT i Sindikat odaπiljaËa i veza s moguÊnoπÊu pristupanja drugih sindikata. “Ovo je vlak koji kreÊe, moæemo se ubaciti u njega ili Ëekati sljedeÊi. Ovdje samo treba vidjeti πto je veÊe zlo. Moæemo joπ godinu ovako tapkati u mraku i traæiti nekog tko Êe ti dati novce za bilo kakvo funkcioniranje sindikata ili pokuπati neπto napraviti”, kazao je meu ostalim FiliÊ. Skupπtinari su meutim u konaËnici pokazali πto o udruæivanju, o kojem do Skupπtine niπta nisu znali, misle. Predsjednik Sindikata novinara, prilikom glasovanja, jedini je podignuo ruku za prijedlog. Ostali su delegati, uz tri suzdræana, odbili moguÊnost udruæivanja u novu sindikalnu udrugu. Povjerenici SNH, delegati na Skupπtini, smatraju da izlaz za teπku situaciju postoji. Kao i ranijih godina upozorili su kako nova rjeπenja treba traæiti u tjeπnjoj suradnji s Hrvatskim novinarskim druπtvom, pa i moguÊnosti otvaranja razgovora o ujedinjavanju dviju organizacija koje, u osnovi, imaju isto Ëlanstvo. Ako se moæe razgovarati s drugim sindikati, zbog Ëega se ne bi moglo razgovarati s nekim tko je logiËan partner, pitali su se povjerenici svjesni kako je rijeË o procesu koji se ne moæe dogovoriti preko noÊi. Kako je u raspravi u nekoliko navrata ponavljano, potrebno je razmotriti moguÊnost udruæivanja s HND-om, jer je postojanje dvije organizacije “luksuz koji si ne moæemo priuπtiti”. Predsjednik HND-a Zdenko Duka kazao je da je za ujedinjavanje Sindikata i HND-a, ali navodi kako to nije jednostavan proces. Podsjetio je i kako se HND ne bavi sindikalnim pitanjima, odnosno ne moæe kolektivno pregovarati te da ujedinjavanje moæe iÊi u smislu podrπke kada se radi o pregovaranju. “Ako Sindikat i HND æele dobro novinarima, a tvrde da æele, onda Êe to uËiniti. Ako ne, onda neÊe”, poentirao je raspravu Marinko Glavan, povjerenik SNH u Novom listu. Skupπtina je ponovo istaknula i pitanje promjene naËina financiranja Sindikata kako bi se osigurala sredstva za zapoπljavanje pravnika te time smanjili troπkovi sudskih postupaka. Mnogi su povjerenici u raspravi iskazali spremnost za izdvajanje sredstava Ëlanarine namijenski, odnosno iskljuËivo za financiranje zapoπljavanja pravnika. Skupπtina SNH, zbog statutarnih izmjena, izabrala je nove Ëlanove Izvrnog odbora, odnosno Ëetiri Ëlana koja se biraju izravno iz redova delegata i to iz podruænica koje automatski ne ulaze u IO. Naime, IO SNH ima 13 Ëlanova od kojih je jedan predsjednik i ulazi u kvotu osam Ëlanova iz najveÊih podruænica. Novi Ëlanovi IO su Josip Gamilec (Tiskara Zagreb), Mato JerkiÊ (Hrvatski radio Valpovπtina), Æeljko KovaËiÊ (Hrvatski radio) i Kruno PetrinoviÊ (Gloria). Zbog isteka mandata izabrani su u novi Ëlanovi Nadzornog odbora i Statutarne komisije. U Nadzornom odboru su Marta Meder iz VeËernjeg lista, Dijana Pirjavec-Rameπa iz Edita te Vlado DraæiÊ s Hrvatskog radija Karlovac. Statutarnu komisiju, pak, predstavljaju Snjeæana »rnjeviÊ, Nada DmitroviÊ KriπtofiÊ, Nenad MiculiniÊ, Kreπo ZubËiÊ i Ivana Precotti BoæiÊeviÊ (b) sloboda CENZURA PLUS i HND organizirali su krajem svibnja radionicu o medijskom izvjeπtavanju o EU. Koliko je vaæno biti informiran o Europskoj uniji veÊ je na poËetku zorno prikazala Violeta Simeonov StanËiÊ, voditeljica Ureda za informiranje Europskog parlamenta u Republici Hrvatskoj. “Mediji u novim dræavama Ëlanicama Europske unije u velikim su financijskim teπkoÊama i teπko je platiti novinare koji bi se ozbiljno i dosljedno bavili problemima i temama Europske Unije. Parlament stoga svake godine elektroniËkim medijima, televiziji, radiju i internetskim medijima, dodjeljuje bespovratna sredstva za projekte ovih medija”, rekla je Simeonov te napomenula kako je Hrvatska koja 1. srpnja ulazi u EU pozvana sudjelovati u programu veÊ ove godine. Prema proceduri, mediji se prvo prijavljuju za Partnership. Prijave su otvorene do 30. rujna ove godine, a kompletnu dokumentaciju moæete preuzeti na web stranici Europskog parlamenta pod rubrikom At your servce koja otvara podrubriku Contracts and Grants ili na linku europarl.europa.eu/aboutparliament/en/ 00beb2559e/Grants.html Prema Prtnershipu se odluËuje koji mediji ispunjavaju uvjete za potpore, a o temama Europskog parlamenta najjednostavnije se informirati ‘lajkanjem’ njihove facebook stranice. Radionica je sudionike uputila i gdje traæiti informacije o Europskom parlamentu i njegovom djelokrugu rada predstavljajuÊi Press service, ili Tiskani odjel kako Êe web stranice uskoro biti i na hrvatskom jeziku. Osim na web stranicama Europskog parlamenta, Tiskani odjel novinarima i na terenu pomaæe logistiËkom i tehniËkom podrπkom. Daniel Mondekar, saborski zastupnik i predsjednik Odbora za europske integracije Hrvatskog Sabora objasnio je procese donoπenja odluka u Hrvatskom Saboru i Europskom parlamentu nakon ulaska Hrvatske u EU. Avis Beneπ, Voditeljica Informacijskog centra EU u Hrvatskoj Delegacije EU u Hrvatskoj pozvala je novinare da koriste web stranicu Informacijskog centra na kojoj Êe osim vijesti i priopÊenja za medije pronaÊi i brojne korisne publikacije i istraæivanja (ms) Devedeseti roendan Zlatka Sinobada Delegacija Hrvatskog novinarskog druπtva, u kojoj su bili predsjednik HND-a Zdenko Duka i Ëlan Ogranka umirovljenih novinara Jozo PetriËeviÊ, posjetila je 30. svibnja u Domu Zaklade “Lavoslav ©varc” na BukovaËkoj cesti u Zagrebu uglednog novinara , urednika i diplomata prvog direktora Televizije Radio Zagreba (TRZ) i Televizije Zagreb te nekadaπnjeg predsjednika Druπtva novinara Hrvatske Zlatka Sinobada. Tom prigodom predstavnici HND-a Ëestitali su danas najstarijem predsjedniku HND-a 90. roendan, poæeljeli mu mnogo zdravlja i sve najljepπe te mu uruËili prigodni poklon. Kolega Sinobad zahvalio je gostima na posjeti i poruËio HND-u: “Vi me jedini niste zaboravili. Hvala vam na paænji.”Gotovo jednosatni razgovor protekao je u prisjeÊanju na davne dane kad se krenulo u osnivanje i poËetak rada sada najmoÊnijeg medija u nas, Hrvatske televizije, Ëemu je Sinobad dao najveÊi doprinos(j.p.) NOVINAR BROJ 4-7/2013. 54 Foto Franjo Tot iz rada HND-a i SNH-a Piπe Melisa Skender “Portali malo kad igraju politiËke igre. Vlasnici portala najËeπÊe nisu krupni kapitalisti koji bi zbog svojih interesa bili slizani s politikom. Ako vlasnik i jest neki krupni kapitalist, onda je to stranac kojeg uopÊe ne zanima πto objavljujemo sve dok poslujemo u plusu” - Jelena ©imac “Nama ne treba ni studio ni tiskara, nikakva velika fiziËka imovina, pa je to valjda razlog zbog kojeg se oko toga ne vrti krupna lova. »ak i kad se pojavi, brzo im se zamjeriπ, pa je tako TodoriÊ napustio najËitanije portale u dræavi dok obilato sponzorira gomilu tiskanih medija koji dopiru do jedva 20.000 Ëitatelja” - Ana BenaËiÊ Kraljice podcijenjenog hrvatskog interneta One su u svakom smislu - kako su “zaprijetile” s govornice primajuÊi nagradu Hrvatskog novinarskog druπtva za najbolje internetske novinarke - buduÊnost hrvatskog novinarstva. Ana BenaËiÊ i Jelena ©imac prve su koje su primile nagradu u toj, tek ove godine uvedenoj kategoriji za novinarsku izvrsnost. Zasluæile su je serijom zanimljivih razgovora s brojnim relevantnim sugovornicima, a koji se pod egidom Intervju tjedna na portalu net.hr objavljuju veÊ Ëetvrtu godinu i Ëesto otvaraju teme kojima se takozvani mediji srednje struje malo kada bave. Ili se ne bave na taj naËin, reπetanjem svakog sugovornika pitanjima inzistirajuÊi na preciznim odgovorima upravo ondje gdje bi ih ovi radije pod svaku cijenu izbjegli. Meu njihovim sugovornicima, osim poznatih politiËara, ministara, ekonomista, pravnika ili poduzetnika, mnogo je pripadnika civilnog druπtva, znanstvenika, sindikalista... Koji biste od vlastitih intervjua izdvojile, kojima ste posebno zadovoljne? ANA: Pa recimo kad mi je IviÊ PaπaliÊ rekao je kako Êe mi dati pola svog bogatstva ako mu naem imovinu. Kako radim na internetu, za to joπ nisam naπla vremena, ali kad-tad, IviÊu, od mene Êeπ uËiniti bogatu æenu. I Saπa AntiÊ, vrlo je inspirativan, i kroz glazbu i kroz bilo kakav kontakt. On je genijalac, taj mi je intervju bio iznimno drag. JELENA: Meni je najdraæi bio intervju s danas bivπim hrvatskim veleposlanikom u Finskoj Damirom Kuπenom o sustavu obrazovanja u Finskoj koji je potpuno besplatan. Bio je to jedan baπ edukativan intervju, ne zato πto bi to bilo neπto nepoznato, nego jer je to tema koju je vrijedilo obraditi detaljnije. Ljudi su priliËno dobro reagirali na njega, puno se dijelio po internetu. Super mi je bio i intervju s Daliborom PerkoviÊem, predsjednikom udruge Nastavnici organizirano, gdje smo razgovarali o svim rupama u hrvatskom obrazovnom sustavu, zakonima kojima se sustav pokuπava urediti, ali koji ne funkcioniraju u praksi, i moguÊim rjeπenjima kako bi se pomoglo osmoπkolcima i srednjoπkolcima da im bude lakπe i da nauËe puno viπe. Zbog Ëega je forma intervjua tako malo prisutna na internetskim portalima? ANA: Zato πto nema novinara. JELENA: Baπ sam to htjela reÊi. ANA: U biti, internet je poËeo raditi autorske tekstove nedavno, u zadnjih deset godina, polako. Dotad se sadræaj uglavnom svodio na prijenos vijesti iz drugih medija, eventualno komentare i tu i tamo, ako uspijeπ, pustiti nekoga na teren, to je - maπala! Pripadate prvoj generaciji novinara koja je poËela i stasala na internetu pa ste vjerojatno i najzasluæniji za etabliranje struke? JELENA: Meni je bilo zanimljivo gledati kako je stasala generacija internetskih novinara. Na portalima sam veÊ deset godina, radila sam od poËetka s Ilkom »imiÊem, Hrvojem ©imiËeviÊem, ljudima koji su se zbilja razvili u odliËne novinare. Internet novinari viπe nisu ekipa za koju drugi kolege mogu reÊi da je manje vrijedna ili manje sposobna obraditi temu ili doÊi do nekih informacija, usprkos tome πto su nam uvjeti rada uæasno teπki i πto imamo jako malo vremena i resursa da temu obradimo temeljito i iz nje izvuËemo maksimum. ANA: I Pero Vidov, on je isto meu tim luacima koji su spremni raditi toliko puno za tako male pare. Nae se par ljudi stvarno zagriæenih za taj posao kojima je vaænije to πto mogu djelovati slobodnije nego πto Êe reÊi mami i tati da rade u novinama ili na televiziji. Jer internet i dan danas, pogotovo meu starijom ekipom, ne slovi kao ozbiljan medij. »ak se ljudi malo i razoËaraju kad Ëuju da radiπ na internetu - a tamo piπeπ, pa nisi baπ uspjela... Zbog Ëega je sloboda na internetu veÊa nego u tradicionalnim medijima? JELENA: Zato πto portali malo kad igraju politiËke igre. Vlasnici portala najËeπÊe nisu krupni kapitalisti koji bi zbog svojih interesa bili slizani s politikom. Ako vlasnik i jest neki krupni kapitalist, onda je to stranac kojeg uopÊe ne zanima πto objavljujemo sve dok poslujemo u plusu. ANA: Dio ekipe donedavno internet uopÊe nije ozbiljno shvaÊao, tako da si mogao napisati πto si htio. Jedan od razloga slobode na internetu su i manji troπkovi proizvodnje. Nama ne treba ni studio ni tiskara, nikakva velika fiziËka imovina, pa je to valjda razlog zbog kojeg se oko toga ne vrti krupna lova. »ak i kad se pojavi, brzo im se zamjeriπ, pa je tako TodoriÊ napustio najËitanije portale u dræavi dok obilato sponzorira gomilu tiskanih medija koji dopiru do jedva 20.000 Ëitatelja, ali u kojima neÊete pronaÊi ni jedan kritiËan tekst o njegovom poslovanju. Træiπni zakoni u koje se svi zaklinju, za marketing oËigledno ne vrijede. JELENA: Teπko je i naplatiti reklamu i neki su se portali naπli u problemima jer nisu mogli naplatiti ono πto su reklamirali. Dobro, dok tradicionalni mediji podilaze oglaπivaËima, vi ovisite o klikovima. Koliko portali podilaze Ëitateljima? JELENA: Ako odeπ na portal Jutarnjeg, tamo je stalno apokaliptiËno stanje, ja se viπe bojim otvoriti ga. Na net. hr-u je pak druga situacija, kod nas je puno viπe smijeha i puno je lakπe. Svaki portal ima vlastitu shemu hvatanja Ëitatelja, ali da, mora se podilaziti ili πokovima ili seksi sadræajem. Dobro, koliko onda klikova imaju vaπi intervjui, ako se to tako mjeri? ANA: Moæeπ imati najbolji tekst, ali ako ti oprema nije dobra, nitko to neÊe otvoriti i proËitati. Tako je i s Intervjuom tjedna Ëija oprema puno ovisi i o naËinu na koji se sugovornik izraæava. Naslov je obiËno neki citat, pa ako nema dovoljno snaænih citata, stvori se generiËki naslov, a na naslov se i svodi cijela ta klikanost. Ma koliko zanimljiva bila tema, ona sama po sebi nije dovoljna da bi zaintrigirala Ëitatelje. JELENA: Svakako, tu se ne radi o robi koja je najtraæenija meu sadræajem koji se moæe naÊi na portalima, ali je super da se na tome inzistira usprkos svemu jer je to forma koja daje priliku da se tema dubinski obradi, da se sugovornika ispita sa svih strana i da se na kraju krajeva i inzistira na odgovorima, NOVINAR BROJ 4-7/2013 55 da se ne popuπta tek tako. To je prilika da se doe do odgovora do kojih se inaËe teπko dolazi. ©to na stranici danas.net.hr kod publike najbolje prolazi? JELENA: Pa, recimo ako imamo izvjeπtaj iz Sabora, onda neÊemo staviti u naslov Sabor pa dvije toËke i neku ozbiljnu izjavu politiËara ili premijera. Traæit Êemo caku, neËiju dosjetku ili neugodnu situaciju... ANA: Da, maskiramo zapravo ozbiljan sadræaj neozbiljnim naslovima jer garantiram æivotom da Êe 20 puta viπe ljudi otvoriti “prπut”, nego gradski proraËun Splita. JELENA: A onda se u prπutu nalazi i ozbiljan sadræaj i gradski proraËun. ANA: Nekoga se dohvati, nekoga ne. VeÊina Ëitatelja, ako je suditi prema komentarima, ionako ne ide dalje od naslovnice. Objasnite nama koji se u to ne razumijemo, πto je uopÊe taj Gemius? ANA: Gemius je mjeraË klikanosti portala unutar hrvatskih granica, znaËi Google mjeri i vani, i Alexa isto, ali samo Gemius je relevantan za naπe oglaπivaËe jer pokriva hrvatsko træiπte i mjeri koliko imaπ jedinstvenih korisnika. ©to to znaËi? - Jedinstveni korisnik je jedno raËunalo. Nije isto kad s jednog raËunala na portal doeπ dva puta dnevno ili jednom mjeseËno. Dakle, jedna IP adresa, jedan Ëitatelj? ANA: Svi smo malo zabrijali na to i s godinama je sve gore. To je ta toËka u kojoj tehnologija nadrasta novinarstvo jer toliko si ovisan o grafikonima koji se generiraju na monitorima. Navodno je to u nekim firmama toliko ekstremno da su statistike postavljene uvijek na oku uredniπtva koje izgleda kao most svemirskog broda, a Gemius je jedini bog kojem se klanjaπ. Gemius mijenja ureivaËku politiku. Guraπ Ëitateljima ono πto ih, prema Gemiusu, najviπe zanima, a manje obraÊaπ pozornost na ono πto je zbilja bitno i πto ti kao novinar i kao urednik smatraπ da je vaæno da ljudi znaju. JELENA: Ti, kao, ljudima dajeπ ono πto oni æele, a oni se na to ljute »esto se meu ljudima iz medija moæe Ëuti kako je publika glupa, no nije li tu primjenjiva poznata dilema o kokoπi i jajetu? JELENA: To misli i publika, da nije glupa, ali je zanimljivo da ta ista publika uvijek otvara baπ te i takve sadræaje. To je najvidljivije upravo na portalu gdje u realnom vremenu vidimo koliko se koja vijest klika, odnosno koliko joj skoËi broj klikova kad promijenimo naslov iz ozbiljnog u neozbiljni da bismo privukli Ëitatelje. ANA: Kad je krenula kriza medijske industrije u SAD-u, prvo su otpustili na desetke tisuÊa novinara iz newsa jer træiπte, eto, traæi da se viπe piπe o sportu i sisama. Træiπte traæi infoteinment, traæi da se viπe bavimo frizurom Milanke OpaËiÊ nego socijalnom politikom koju ona vodi, ne vodi, tko to viπe zna, bitna je njezina πtikla. ©to vi Ëitate? ANA: Novi list i Novosti, iako imaju puno komentara, Bajto je genijalan. H-alter. Dobar je Le Monde, ne znam moæda zvuËi malo snobovski, ali tamo ima stvarno dobrih Ëlanaka, evo sad je Ivan ErgiÊ napisao za ovaj broj jedan genijalan tekst. Jelena? JELENA: Pa ja ne Ëitam Le Monde Diplomatique, ali Ëitam Novi list, Novosti, tekstove koji me zanimaju mogu pronaÊi na razliËitim portalima. Uzmem komadiÊ tu, komadiÊ tamo, nije Na internetu nema novinarske boemπtine ©to ste toËno mislile kada ste na primanju nagrade rekle kako je internet mraËna buduÊnost hrvatskog novinarstva? Nekako je zvuËalo prijeteÊi... JELENA: To znaËi da se svi naπi kolege boje da Êe zavrπiti kao internet novinari. ©to tome nedostaje? ANA: To znaËi da moæeπ zaboraviti na bilo kakvu boemπtinu jer si najkorisniji dok si na matrixu, dok si ukopËan. Kako se jako puno informacija preselilo u raËunala, ako se tu dobro snalaziπ, zbilja moæeπ napraviti posao kakav ne moæeπ obaviti terenskim radom. ZnaËi, svi Êemo morati nauËiti googlati i sluæiti se raËunalnim bazama podataka? JELENA: Tako je, snalaziti se. Sad bi sve trebalo biti postavljeno na internetu i zapravo Êe se novinarstvo svesti na to tko se bolje snalazi po tim bazama dokumenata i podataka, taj Êe naÊi bolju priËu NOVINAR BROJ 4-7/2013. 56 Foto Franjo Tot iz rada HND-a i SNH-a Dodijeljene novinarske nagrade VELEBITSKA DEGENIJA ÆupaniÊ, Komes i Periπin dobitnici Degenije Tradicionalne, 15. nagrade “Velebitska degenija” za 2012. Tehnologija nadrasta ljude i znanstvenici na Oxfordu vjeruju kako to moæe dovesti do apokalipse, dakle ozbiljni ljudi smatraju da smo mi izmislili igraËke kojima ne znamo upravljati. NaËin na koji tehnologija nadrasta novinarstvo samo je jedan segment toga to jedan portal nego pratim autore koji mi se sviaju ili koji sektor znam da dobro obrauju ANA: Tako je, po kolegama gledaπ. ZnaËi, Ëitam Hedla, ali ne Ëitam Jutarnji. U biti, Ëitaπ dobre kolege u loπim medijima. Je li poplava informacija iz bezbroj razliËitih izvora dobra ili loπa stvar? ANA: Ako si tehnoloπki i ljudski spreman za takvo operiranje, onda ti je internet super jer uz svaku temu koja je napisana kao hiperlink moæeπ doÊi do svega πto te zanima u rekordno kratkom vremenu. JELENA: Slaæem se, ali s druge strane, postoje i istraæivanja koja pokazuju da pamtiπ puno manje informacija kad tako surfaπ internetom nego kad Ëitaπ integralan tekst. Linkovi ti uzimaju pozornost, a ti i ne Ëitaπ, nego samo preletiπ tekst po kljuËnim rijeËima. Dobijeπ suhoparne informacije na temelju kojih, bez poznavanja konteksta, moæeπ stvoriti i potpuno nerealnu sliku. ANA: Tehnologija nadrasta ljude i znanstvenici na Oxfordu vjeruju kako to moæe dovesti do apokalipse, dakle ozbiljni ljudi smatraju da smo mi izmislili igraËke kojima ne znamo upravljati. NaËin na koji tehnologija nadrasta novinarstvo samo je jedan segment toga. Igramo se s povjerenjem ljudi, πto moæe dovesti samo do toga da nam ljudi prestanu vjerovati i da se poËnu informirati na milijardu izvora koji sada postoje i da od toga stvaraju sliku koja ne odgovara stvarnosti. JELENA: Razgovarala sam sa svojim roditeljima nedavno o novinarstvu i onda sam ih pitala πto je njima novinarstvo znaËilo prije. Mama mi je rekla da se novinarima vjerovalo. Mi se danas nalazimo u situaciji da se nama viπe ne vjeruje zbog toga πto se Ëesto barata poluinformacijama, odnosno neprovjerenim informacijama. ANA: Meu novinarima ima i puno onih koji su u posljednjih par godina digli kredite na primjer u “πvicarcima”, zanijeli se. Kad si optereÊen obavezama da prehraniπ obitelj i vratiπ kredit, postajeπ rob spreman prihvatiti situacije na koje u normalnim okolnostima nikada ne bi pristao, oko kojih bi se ranije sigurno barem posvaao sa πefom godinu uruËene su dobitnicima na sveËanosti odræanoj u Bijeloj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu, 22. travnja u povodu Dana planeta. Utemeljitelji nagrade su Hrvatsko novinarsko druπtvo, Zbor novinara za okoliπ i APO d.o.o. usluge zaπtite okoliπa, Ëlan HEP grupe. Prema odluci Povjerenstva Zbora novinara za okoliπ HND-a, koje ima sedam Ëlanova, dobitnicima su proglaπeni: Sergej ÆupaniÊ za najbolji rad u kategoriji tisak, internet portal i agencija, Lidija Komes za najbolji rad u kategoriji radio i Tena Periπin za najbolji rad u kategoriji televizija. Obrazloæenje o dodjeli godiπnje nagrade “Velebitska degenija” Sergeju ÆupaniÊu glasi: “Povjerenstvo Zbora novinara odluËilo je nagradu u kategoriji pisanih medija dodijeliti slobodnom novinaru Sergeju ÆupaniÊu za reportaæu ‘Tihi ubojica’, objavljenu u ugaπenom tjedniku “Forum”, 20. travnja 2012. godine. RijeË je o prvoklasnoj istraæivaËkoj priËi na temu azbesta. ÆupaniÊ otkriva da je usprkos zabrani upotrebe azbesta od 1. sijeËnja 2006., prema dokumentima Carinske uprave, uvezeno 11.677 tona azbestnih proizvoda. Pritom Ëak 87% svega uvezenog pristiæe iz Europske unije, koja takoer ima istu zabranu, pa proizlazi da je Hrvatska postala istoËni deponij iznimno opasnog kancerogenog otpada. Zaπto? Jer izvoz azbestnih vlakana u zemlje neËlanice Unije nije zabranjen! ÆupaniÊ u svom tekstu demaskira krajnje nefunkcioniranje dræavnog aparata gdje ‘ljevica’ doslovce ne za πto radi ‘desnica’. Uprava za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravstva ne zna za odvijanje uvoza koji proglaπava ilegalnim, a graniËnoj sanitarnoj inspekciji nitko od mjerodavnih godinama nije niπta prijavio. Dakako, tko su tvrtke koje uvoze azbest, bilo je zbog carinske tajne nemoguÊe doznati. U samo Ëetiri godine u agoniji je od raka uzrokovanog azbestom umrlo 345 ljudi, a azbest Êe u narednim godinama nastaviti kositi ærtve.” Povjerenstvo je utvrdilo da je rijeË o cjelovito i balansirano obraenoj temi od velikog interesa za druπtvo. »lanak donosi do sada neobjavljene informacije i kvalitetno obrauje kljuËne aspekte problema s azbestom, pri Ëemu je najvaæniji njegov poguban utjecaj na zdravlje ljudi. Sve to obiljeæja su dobre novinarske priËe i zato je odluka da se Sergeju ÆupaniÊu dodijeli “Velebitska degenija” donesena jednoglasno. NOVINAR BROJ 4-7/2013 57 Dobitnici Velebitske degenije: Lidija Komes, Sergej ÆupanjiÊ i Tena Periπin Velebitska degenija u Kategorija radio pripala je Lidiji Komes, a obrazloæenje te odluke je sljedeÊe: “Radijska urednica i voditeljica Hrvatskog radija Lidija Komes nagraena je za reportaæu ‘Bjeloglavi sup Oπtro rekorder u letu’, emitiranu u emisiji ‘Sluπaj kako Zemlja diπe’ 31. kolovoza 2012. godine. PriËa je to o bjeloglavom supu koji je, iz samo njemu poznatih razloga, preletio rekordan put od 1800 kilometara od otoka Cresa do ©vedske te sasvim iscrpljen od dugotrajna leta sletio na privatno imanje u blizini Goeteburga. Tu poËinje topla ljudska priËa o spaπavanju ove ugroæene vrste, njegova mukotrpnog leta, savjesti ljudi i ornitologa u ©vedskoj, o meunarodnoj suradnji i potrebi da se spasi svaka jedinka koja pripada ugroæenim vrstama, pa sve do njegova povratka u Hrvatsku, dovoenjem na ZagrebaËki aerodrom. Kolegica Komes u obrazovnoj emisiji ‘Sluπaj kako zemlja diπe’ Hrvatskog radija sluπateljima, posebno onima najmlaim, ugrauje osjeÊaj odgovornosti i ljubavi prema zemlji, prirodi i bioloπkoj raznolikosti, te je u novinarskim krugovima prepoznatljiva kao autorica koji promiËe potrebu zaπtite prirode i ekoloπku svijest.” Nagradu “Velebitska degenija” zasluæeno je odnijela i Tena Periπin. Slijedi objaπnjenje Povjerenstva: “Autorica Tena Periπin u dokumentarnoj reportaæi ‘Gradi, ruπi, gradi’, objavljenoj 30. listopada 2012. u emisiji ‘Paravan’ na Prvom programu HRT-a, obradila je temu legalizacije ilegalno sagraenih objekata, pri Ëemu je, osim nepovratno uniπtenog prirodnog resursa obale i devastacije okoliπa, otkrila i nezakonite i kriminalne radnje gradskih lobija povezanih s lokalnim Ëelnicima. Dræava je 20 godina zatvarala oËi pred oËitim kriminalom i zornim primjerima devastacije obale i mjesta poput Ænjana, Rogoznice, Igrana i drugih opÊina koje su postale sinonim ilegalne gradnje. Autorica na takvim konkretnim primjerima u emisiji polemizira o (ne)opravdanosti legalizacije takvih objekata, zorno prikazujuÊi kakve Êemo sve eklatantne primjere graevinskog ‘rugla’, trajne betonizacije i uniπtavanja okoliπa legalizirati novim zakonom. U reportaæi je vidljiva njena nakana da novinarski upozori na zamke koje donosi legalizacija, prvenstveno zbog nepostojanja inspekcijske kontrole, te da apelira na svijest dræave, druπtva i pojedinca o potrebi oËuvanja okoliπa, kako bismo barem preostali dio nacionalnog bogatstva, obale i otoka saËuvali od daljnje devastacije u ime odræivog razvoja...” Povjerenstvo se sastalo dva puta i odluke o dodjeli nagrada za radove objavljenje u tisku, na radiju i televiziji u razdoblju od 1. oæujka 2012. do 28. veljaËe 2013. godine donijelo je jednoglasno. Nagraeni dobivaju novËani iznos od 12.000 kuna, plaketu i diplomu. Prijedlozi za nagrade stizali su od redakcija, urednika i pojedinaca. Na natjeËaj je stigao 41 rad 21 autora, πto je viπe nego proπle godine. S podruËja radijskog novinarstva konkuriralo je 7 autora s 12 emisija, a s podruËja televizije 7 autora s 10 priloga. Nagrade su, u skladu s kriterijima Pravilnika o godiπnjoj nagradi za zaπtitu okoliπa, dobili oni novinari Ëiji su radovi jednoglasno izabrani glasovima Ëlanova Povjerenstva. Uzgred kaæimo da je Zbor novinara za okoliπ osnovan 1998. godine. Od tada do danas izrasli su u vaæan zbor Hrvatskog novinarskog druπtva i moæe se reÊi jedan od najaktivnijih, ako se uzmu u obzir brojni okrugli stolovi koje su organizirali, a gdje su okupljali struËnjake, znanstvenike i nevladine udruge te raspravljali o aktualnim temama. Krenuli su vrlo ambiciozno u organiziranje rasprava o aktualnim temama okoliπa i prirode i u ovoj godini, te su raspravljali o problematici gradnje termoelektrane Plomin,o devastaciji sedrenih barijera na PlitviËkim jezerima, o vjerodostojnosti studija utjecaja na okoliπ, te o problematici cruising turizma i njegova utjecaja na okoliπ. Osobito veseli πto se Zboru novinara za okoliπ poËinju obraÊati institucije, druπtva i pojedinci koji uoËavaju odreene probleme i uz pomoÊ Zbora lakπe ih prezentiraju javnosti. Nastavit Êe, kako istiËu, okupljati πto viπe zainteresiranih struËnjaka, znanstvenika, nevladinih udruga i graana u svojim raspravama o problematici zaπtite okoliπa. SljedeÊe teme rasprava Zbora svakako moraju biti vezane uz problematiku otpada u Hrvatskoj, promjene zakona o zaπtiti prirode i o obnovljivim izvorima energije. Usto, pripremaju raspravu o problematici GMO proizvoda i hrane u Hrvatskoj jer, prema nekim izvorima, to postaje jedan od velikih problema okoliπa i zdravlja graana i u naπoj zemlji J.P. Prema odluci Povjerenstva Zbora novinara za okoliπ HND-a, koje ima sedam Ëlanova, dobitnicima su proglaπeni: Sergej ÆupaniÊ za najbolji rad u kategoriji tisak, internet portal i agencija, Lidija Komes za najbolji rad u kategoriji radio i Tena Periπin za najbolji rad u kategoriji televizija NOVINAR BROJ 4-7/2013. Zaπto sami sebe ne cijenimo 58 iz rada HND-a recite im… Piπe Boæena MatijeviÊ Je li veÊina hrvatskih novinara i novinarki suviπe ljubomorna, lijena, nekolegijalna, apatiËna, ljuta, nepristojna...? Nakon ovog pitanja mogla bi ta veÊina postati i uvredljiva, pa Ëak i svadljiva. No, molim svakog kolegu i kolegicu koji je poËeo Ëitati ovaj tekst da smireno doe do njegova kraja pa se onda i sam ili sama opredijeli za odgovor te iskreno i sebe smjesti u jednu od kategorija. Evo o Ëemu se radi. Hrvatsko novinarsko druπtvo (HND) ima 2710 Ëlanova i Ëlanica. I svake godine svi oni, izmeu ostalog, dobiju priliku predloæiti, a onda i izabrati onog najboljeg ili onu najbolju izmeu sebe. Izgleda ipak da to Ëine nerado, s velikom mukom. Kao da ih izjeda teπka zavist ili im do kolega i kolegica uopÊe nije stalo. Jer, kada se pogleda brojka Ëlanstva, pomislio bi Ëovjek da je pri izboru najboljeg novinara ili najbolje novinarke godine prava guæva. Nije. I nedavno nas je zbog toga mogla obuzeti neugoda i nevjerica. Naime, nakon dva mjeseca, koliko smo imali vremena prisjetiti se i razmisliti tko je to od nas u proπloj godini u novinarstvu uËinio neπto znaËajno, tko je odskoËio, i tako zavrijedio biti kandidiran za titulu novinara ili novinarke godine, na kraju se dogodilo da su pristigla samo Ëetiri prijedloga, odnosno da su se u utrci na nagradu naπla Ëetiri kandidata: Marinko JurasiÊ iz VeËernjeg lista i ugaπenog tjednika Forum, Nataπa ©kariËiÊ iz Slobodne Dalmacije, Ladislav TomiËiÊ iz Novog lista i cijela redakcija ugaπenog tjednika Forum. Potonji je diskvalificiran pa se na glasaËkim listiÊima pojaviπe ostala tri kandidata. A je li ih moglo biti viπe? Jesu li joπ neki meu nama lani zavrijedili da im iskaæemo poπtovanje i uputimo Ëestitke? Sigurno jesu, no nije nam se valjda dalo malo razmiπljati, pa onda i predloæiti ih te napisati kraÊe obrazloæenje. Moæda je novinare iz tiskanih i radijskih medija, kao i one s portala, uhvatilo svojevrsno maloduπje jer viπegodiπnja praksa pokazuje da ma tko od njih bio predloæen - u odnosu na predloæenog kolegu ili kolegicu s televizije, osobito s HTV-a - nema πanse osvojiti nagradu. Bilo kako bilo, nesebiËnoπÊu, kolegijalnoπÊu i ljudskoπÊu nekih kolega dva su novinara i jedna novinarka postali kandidati za najvredniju strukovnu nagradu koju imamo jer, bitno je, o njoj odluËuje svaki Ëlan HND-a. Zapravo, trebao bi odluËivati. Jer na 2710 adresa odaslano je 2710 glasaËkih listiÊa na kojima su bila ispisana tri navedena imena. Svih 2710 Ëlanova HND-a imalo je toËno mjesec dana kako bi odvagnulo i odluËilo tko je od tog trojca ipak najbolji, tko se proπle godine toliko istaknuo po dobru da moæe biti na ponos cijeloj struci. Mada su sve troje ugledni, vrhunski novinari, Ëija imena i u novinarstvu i u javnosti puno znaËe, uz glasaËki su listiÊ priloæena i obrazloæenja njihovih kandidatura, kao mali podsjetnik. Trebalo je samo na glasaËkom listiÊu zaokruæiti svog favorita, listiÊ Ëitko potpisati, dodati broj svoje Ëlanske iskaznice (koji je na kuverti poslanoj iz HND-a bio naveden uz ime primatelja), tako ispunjen listiÊ umetnuti u veÊ dobivenu kuvertu i nju ubaciti u prvi poπtanski Piπe Nives OpaËiÊ sanduËiÊ. Jednostavno, zar ne?! No, tih nekoliko jednostavnih koraka nije uËinilo oko 2100 kolega i kolegica, toËnije njih 2091. Kolegijalnost, meusobno uvaæavanje i poπtovanje, spremnost na iskrenu ljudsku pohvalu i Ëestitku pokazalo je tek 619 Ëlanova HND-a. Toliko ih se, naime, odazvalo glasovanju. No, nije ni tu kraj ovoj pomalo razoËaravajuÊoj priËi. Od tih 619 vraÊenih, pristiglih listiÊa, Ëak ih je 105 bilo - nevaæeÊih. ZnaËi, o nagradi je odluËilo 514 Ëlanova Ëije su se naklonosti i odluke rasporedile ovako: Nataπa ©kariËiÊ 266 glasova, Ladislav TomiËiÊ 147 te Marinko JurasiÊ 101. I dobismo novinarku godine - kolegicu ©kariËiÊ. »estitamo! Ali i pri dodjeli nagrade mnogi od prisutnih s nelagodom su primili podatak da je glasovanju prionulo tako malo kolega, a i toliki broj nevaæeÊih listiÊa posebno je loπe odjeknuo. Pa πto su to kolege uËinile ili zaboravile uËiniti da su im glasovi otiπli u vjetar? Nakon uvida u svih 105 “propalih”, listiÊa evo πto ih je izbacilo iz igre: na 95 listiÊa bio je zaokruæen jedan kandidat, ali nije bilo potpisa ni Ëlanskog broja pa se nije znalo tko je glasovao; na 6 listiÊa pak bio je potpis poπiljatelja, ali nijedan od kandidata nije bio zaokruæen; 2 listiÊa imala su zaokruæenog kandidata, no potpisi su bili posve neËitki, a navedeni Ëlanski brojevi nepostojeÊi pa se nije moglo utvrditi tko je glasovao; 1 listiÊ vraÊen je i bez potpisa poπiljatelja i bez zaokruæenog kandidata i, na kraju, 1 je listiÊ bio svojevrsna poruka. Na njemu je krupnim slovima pisalo: “HND je postalo smijeπno druπtvo. Glasujem za .........” (navedeno ime jedne kolegice). Trojac sluæbenih kandidata bio je prekriæen, i onaj ili ona koji su ovaj listiÊ “ukrasili” i zelenom bojom svoj su identitet zatajili. Potpis je bio “naπkraban” i neËitak, a Ëlanski broj nepostojeÊi. Je li sva ova ignorancija, πlampavost, manjkavost, nepreciznost... - namjerna ili sluËajna? Ako je namjerna, kome je ta “poruka” upuÊena? Ako je iz nekog razloga netko ljut na HND ili razoËaran njegovim radom i vodstvom, onda postoje mnogi naËini za izraæavanje prigovora, postavljanje pitanja i traæenja odgovora. Ako se, pak, smatra da su joπ neki kolege zavrijedili biti predloæeni, podsjeÊam, dva se mjeseca moglo kandidirati koga se htjelo. K tome, ovaj put glasovi s nevaæeÊih listiÊa ne bi promijenili konaËan rezultat, no ne mora uvijek biti tako. Da su se oni pribrojili, moæda bi neke od prijaπnjih godina konaËni pobjednik bio netko drugi, a ne na kraju proglaπeni novinar ili novinarka godine. Dragi kolege, molim vas, stoga, da iduÊe i svih narednih godina u vrijeme predlaganja, a onda i glasovanja za nagradu kojom odajemo priznanje najboljem ili najboljoj meu sobom, budemo savjesniji i kolegijalniji. Jer, moæda jednom meu predloæenim kandidatima posve zasluæeno bude baπ vaπe ime. Sigurno Êe vam biti drago znati da su se glasovanju potrudili odazvati gotovo svi Ëlanovi druπtva, da su kolegijalno, paæljivo i s puno poπtovanja i dobrih æelja ispunili glasaËki listiÊ kako biste vi zaista dobili njihov glas, i da s istim iπËekivanjem, nestrpljenjem i znatiæeljom, koja i vas obuzima, Ëekaju proglaπenje Ne mogu reÊi da ga volim, ali ga gotivim NOVINAR BROJ 4-7/2013 59 Nogomet, taj veliki biznis, zna kako Êe zapaliti u ljudima “sirove strasti”. Naravno, ne seksualne, nego one izraze masovne histerije, poistovjeÊivanja s jedanaestoricom na travnjaku viπe nego da su nam braÊa, oËevi, sinovi. Valjda s vremena na vrijeme i toj navijaËkoj gomili treba neka identifikacija s uspjeπnima, pa zato tako æustro i bodre igraËe do konaËne pobjede. Jer, nisu tada pobijedili oni na travnjaku nego mi (na tribinama). OsjeÊaj zajedniπtva i pripadnosti ne mogu ostvariti ni s kim tako potpuno kao s “braÊom po navijanju”, sa “svetim klubom” i sl., jer im valjda u neposrednom kontaktu s drugom osobom od krvi i mesa (a bez krda) - ako nema “tekme” i svega onoga πto uz nju ide - to baπ i ne uspijeva. Mediji kao mediji, skloni su “pumpati atmosferu” uoËi utakmica “visokog rizika”, jer tako mogu biti sigurni da Êe - ako se joπ i dogodi neki ispad, tuËnjava, sipanje uvreda i bezobraπtina, bacanje baklji itd. - imati Ëime ispunjavati novinske stupce i dalje. Sukobi s policijom, æalbe delegata, novËane kazne iz Svjetske nogometne federacije, prodaja igraËa nakon pobjede ili debakla i sliËno. Nedavno se pripremao, a onda i zbio, jedan takav presudno vaæan nogometni dogaaj - susret nogometnih reprezentacija Hrvatske i Srbije. Nogometni magi s obiju strana - treba, naravno, pokazati svu moguÊu finoÊu i takt, barem pred medijima - bili su med i mlijeko, gotovo zlatousti, puni dobrohotnosti, fer-pleja, pravde i pravednosti, pobjede sportskog duha (kao da ne igraju na rezultat nego tako, iz larpurlartizma). »itajuÊi mnoge intervjue koje je sastavljaË i voditelj reprezentacije Srbije, Siniπa MihajloviÊ (moæda su ga u meuvremenu maknuli, s obzirom na to da je doæivio poraz s kojim se najteæe pomiriti, upravo od Hrvatske), dao hrvatskom tisku, primijetila sam jedan izraz koji nisam razumjela. Ni ja ni itko koga sam pitala. No izraz se pojavio ne samo u tekstu nego je bio izdvojen i kao lead. Sva je prilika da ga ni Ëovjek s mikrofonom u ruci nije razumio, no bojeÊi se da bi mogao iskriviti smisao toga srpskoga „zaratustre“, ostavio ga je u obliku u kojem ga je MihajloviÊ i izrekao, a on ga samo prenio hrvatskom Ëitateljstvu. Ostaje (otvoreno) pitanje kakva je to informacija koju „konzumenti“ te informacije ne razumiju. Evo te reËenice: „Ne mogu reÊi da Δiru BlaæeviÊa volim, ali ga gotivim (istaknula N. O.). On je veliki πmeker i doista ga cijenim.“ Kontekst i situacija mogu donekle pomoÊi u odgonetavanju smisla ove reËenice, no samo donekle i ne baπ pouzdano. Naime, glagol gotiviti uzalud Êete traæiti u rjeËnicima hrvatskoga jezika, Ëak i u razlikovnom rjeËniku hrvatskoga i srpskoga jezika (ipak su to rijeËi izbornika nogometne reprezentacije Srbije). Njega ondje nema. Nema ga ni u srpskim rjeËnicima (npr. u Bensonu). A kad je rijeË o πatrovaËkim izrazima, oni se tako brzo mijenjaju da je πatra jednoga naraπtaja ili jednoga grada iduÊem naraπtaju i/ili gradu nerazumljiva. Ni jedno od znaËenja ovoga glagola, koji B. KlaiÊ ima u znaËenju: gotivan = zgodan, pripravan, brz i sl., a T. Sabljak (RjeËnik æargona): gotiviti = uvjeravati, zavoditi; simpatizirati, nagovarati, voljeti, krasti (ne gotivim ga - nije mi simpatiËan), ne uklapa se dobro u spomenutu reËenicu (a smisao joj je: ... ali ga cijenim). Da je pisac Ëlanka znao πto mu S. MihajloviÊ govori, mogao je to razumljivo i napisati. No nesiguran u svoje “znanje”, radije je ostavio onako kako je Ëuo - pa tko razumio, razumio. Razgovor je objavljen 4. veljaËe 2013. u Jutarnjem listu. I pokazao svu (jeziËnu) bijedu mnogih danaπnjih ljudi koji piπu po novinama. Namjerno sam izbjegla nekoÊ Ëastan naslov - novinar. Ostaje (otvoreno) pitanje kakva je to informacija koju „konzumenti“ te informacije ne razumiju. Evo te reËenice: „Ne mogu reÊi da Δiru BlaæeviÊa volim, ali ga gotivim (istaknula N. O.). On je veliki πmeker i doista ga cijenim.“ intervju æivko gruden NOVINAR BROJ 4-7/2013. 60 Æidovskoj opÊini Zagreb koja traje i danas: posljednjih godina ureujem Ha-Kol, dvomjeseËno glasilo æidovske zajednice u Hrvatskoj i vodim Kulturno druπtvo “Miroslav ©alom Freiberger”, koje, njegujuÊi æidovsku kulturu i kulturu uopÊe, prireuje predstavljanja knjiga, predavanja, glazbena i druga kulturna dogaanja. Mogu li æivjeti od mirovine? Nemam velikih potreba, a najËeπÊe ni vremena za troπenje novca, pa mogu. Doduπe, mirovina mi je manja nego πto bi trebala biti, zahvaljujuÊi tome πto mi je moja draga kuÊa “Vjesnik” za razdoblje od 1984. do 1988., u kojem sam bio “Vjesnikov” dopisnik iz New Yorka, uplaÊivala mirovinski doprinos kao da sam na minimalcu. Kako su nam se komentatori pretvorili u kolumniste Kad bismo Kolega Gruden upamÊen je ne samo kao vrstan i rasan nego i jedan od najzapaæenijih i najaktivnijih proveli anketu æurnalist, novinara u svojoj cehovskoj organizaciji. U cijelom tom πto su kolumnisti, razdoblju, od 1973. nadalje, Ëesto se - kao Ëlan pojedinih vjerojatno bi tijela, komisija, odbora ili pak posve samostalno - angaæirao najËeπÊi odgovori u aktivnostima HND-a, kako redovitim, tako i izvanrednim. je kao tajnik HND-a od 1973. do 1975. - tada je to bila bili da su to Tako volonterska duænost - sudjelovao u pripremama za novinari kojima podnoπenje zahtjeva za vraÊanje Druπtvu prava koriπtenja se uz tekst zgrade Novinarskog doma. Tom je zahtjevu udovoljeno Sabora SRH u prosincu 1976. objavljuje portret. Odlukom Potkraj 1990. tadaπnji ga je predsjednik HND-a Drago Kakve bismo, Flego zamolio da sastavi Nacrt Statuta buduÊeg sindikata pak, odgovore na novinara Hrvatske. OsnivaËka skupπtina Sindikata novinara to pitanje dobili Hrvatske, koja je donijela Statut, odræana je u svibnju 1990. 90-ih u dva je mandata Ëlan VijeÊa Ëasti. Godine od kolumnista, to 2005.Sredinom bio je predsjednik ocjenjivaËkog odbora za dodjelu se ne usuujem novinarskih nagrada HND-a. Godine 2008. i 2009. bio je Ëlan grupe koja je radila na ni nagaati kodeksu Ëasti hrvatskih novinara, koji je usvojen na Skupπtini HND-a 2009. Danas je Ëlan VijeÊa Ëasti HND-a i delegat Ogranka umirovljenih novinara u Skupπtini HND-a. Kolega Gruden, ostavili ste itekako traga u naπem novinarstvu - izdaπno ste pomagali i pomogli mladim kolegama kada su stupali na novinarsku scenu. Usto, bili ste uzor generacijama kolega i kolegica. Ljudi vas pamte. - Pretjerujete s pohvalama. Pogotovo zato πto sam u posljednjem razdoblju svog radnog vijeka bio priliËno odvojen od redakcijskog æivota. Jer, kad sam 1991. preπao iz “Vjesnika” u “Slobodnu”, morao sam gotovo svakoga dana u podne poslati Radili ste u viπe redakcija. Gdje vam je bilo najljepπe? redakciji uvodnik, πto me u ta teπka vremena zaokupljalo, reklo bi se, 24 sata dnevno. Tako da sam u cijelom tom dvogodiπnjem razdoblju u “Slobodnoj” bio tek dva-tri puta u zagrebaËkom dopisniπtvu i, mislim, jedan ili dva puta u redakciji u Splitu. U sliËnim sam okolnostima radio sljedeÊe dvije godine za “Glas Amerike”, pa i nakon toga, od 1995. do 2000., za “Feral Tribune”. Bilo je to bitno drukËije nego u “Vjesniku”, osobito u prvoj polovici osamdesetih godina kad su u æariπtu svakodnevnog intenzivnog pa, rekao bih, i kreativnog druæenja (dijela) redakcije bili Maja Miles i Veselko Tenæera. Otkad ste u mirovini? Kako vam protjeËu penzionerski dani? Moæe li Æivko Gruden æivjeti od mirovine? - U mirovinu, prijevremenu, otiπao sam 1993., kad je Kutle preuzeo “Slobodnu Dalmaciju”. U “Slobodnu” sam doπao iz “Vjesnika” 1991., na nagovor Joπka KuluπiÊa, tadaπnjeg glavnog urednika “Slobodne”. ©est dana tjedno pisao sam uvodnik lista. Objavljivan je na drugoj, a koji put i na naslovnoj stranici. I posljednji, pod naslovom “Zaπto πtrajkamo”, bio je na naslovnoj stranici. Odlazak u mirovinu nije znaËio i penzionerski æivot. Prve dvije godine, do 1995., radeÊi kao dopisnik “Glasa Amerike”, imao sam dvadesetak priloga mjeseËno, a neko vrijeme sam, usto, pisao i tjednu kolumnu u “Novom listu”. SljedeÊih pet godina, do 2000., redovno sam, iz broja u broj, suraivao u “Feralu”. Godine 1996. zamolio me dr. Ognjen Kraus, predsjednik Æidovske opÊine Zagreb, da za simpozij pod nazivom “Dva stoljeÊa povijesti i kulture Æidova u Hrvatskoj”, kojem je povod bila 190. obljetnica osnutka Æidovske opÊine Zagreb, pripremim prilog o æidovskim listovima i novinarima u Hrvatskoj, πto sam i uËinio, a time i zapoËeo suradnju u - O tome nemam nikakvih dvojbi: u tek pokrenutom “VeËernjem vjesniku” 1957.-1958. godine. Kao suradnici, ondje smo se okupili sve sami poËetnici - Zdenka Koroπec, Vesna TuËkoriÊ, Zlatko FranjiÊ, Aleksa VojinoviÊ, Ante ÆivkoviÊ, Vilko Teæak, Zvonimir MilËec, Drago FerenËiÊ, Boæo KelemeniÊ - a glavni urednik Stjepan Puba Cerjan, trnjanski fakin i zagrebaËki partizan, oko sebe je formalno i neformalno okupio tadaπnje vrhunske novinarske znalce u Hrvatskoj, poËev od Fadila HadæiÊa, koji formalno nije bio u redakciji i Joπka PalavrπiÊa, koji je tada bio na ledu zbog svojih reportaæa iz Sovjetskog Saveza, do Borisa JankoviÊa Argusa, urednika unutraπnje rubrike, idola svih mladih suradnika, inaËe pisca sportske satiriËne kolumne pod koju se potpisivao kao Argus. “VeËernji vjesnik” bio je prvi tabloid u Hrvatskoj, izlazio je u popodnevnim satima, kolporteri su izvikivali naslove tekstova, Ëitatelji su javljali redakciji zanimljive teme i dogaanja, naklada lista je iz dana u dan rasla. Ali, samo nekoliko mjeseci nakon prvog roendana lista, jednoga smo dana svi, cijela redakcija, pa i mi, honorarci (mahom, dakako, vanpartijci), bili okupljeni u glavnoj redakcijskoj prostoriji da bi nam generalni direktor NI©PRO “Vjesnik” –uro Kladarin rekao da list ne valja, da piπe o stvarima koje nisu za novine, a ne piπe o onima o kojima bi trebalo pisati itd. Nitko mu nije proturjeËio, nama suradnicima sve je to bilo jako Ëudno, gotovo nevjerojatno, a joπ smo viπe iznenaeni i razoËarani bili kad smo koji dan kasnije ostali bez Pube Cerjana i dobili novog glavnog urednika. Meni je osobno najteæe palo kad mi je sljedeÊeg ljeta, dok sam sluæio vojni rok, iz redakcije stigla vijest da je “VeËernji vjesnik” spojen s “Narodnim listom” i da se sada zove “VeËernji list”, dakle, da “VeËernjeg vjesnika” viπe nema. Potreslo me to kao vijest o smrti drage osobe. A najteæe? - O tome imam dvojbu: ne mogu se, naime, odluËiti izmeu posljednjih dana VUS-a (1977.) i pojedinih trenutaka u razdoblju kada sam radio za “Slobodnu” (1991.-1993.). U VUS sam doπao u prvoj polovici sedamdesetih iz “Vjesnika”, u koji sam bio premjeπten 1972., nakon πto sam u “VeËernjem listu”, gdje sam od svibnja 1971. ureivao unutraπnju rubriku, bio iskljuËen iz Saveza komunista “zbog razbijanja partijske organizacije”. VUS, odnosno “Vjesnik u srijedu”, dugi niz godina cijenjeni, utjecajni i visokotiraæni tjednik, nakon opseænih politiËkih Ëistki izvrπenih potkraj 1971.u obraËunu s “hrvatskim proljeÊem”, u kojima je smijenjen i ekskomuniciran iz novinarstva i njegov glavni urednik, vrhunsko novinarsko pero kuÊe “Vjesnik” Kreπimir Dæeba, naglo se srozavao kako kvalitetom tako i nakladom, pa je onda, poslije izvjesnog vremena, imenovanjem Joπka PalavrπiÊa za glavnog urednika VUS-a, uËinjen prvi ozbiljan pokuπaj spaπavanja lista. PalavrπiÊu je bilo jasno da mora ojaËati redakciju, pa se bacio na vrbovanje novinara iz listova kuÊe “Vjesnik”, prvenstveno iz “Vjesnika” i “VeËernjeg lista”. Meu prvima pozvao je mene, a ja sam, iz dva razloga, odmah prihvatio njegov poziv: prvo, cijenio sam ga kao jednog od ponajboljih novinara kuÊe “Vjesnik” i, drugo, svidjelo mi se πto on, oËito, ne pridaje nikakvu vaænost mojoj nedavnoj partijskoj kazni (moje iskljuËenje iz Partije u meuvremenu je bilo preinaËeno u “opomenu”). Meutim, PalavrπiÊeva nastojanja da ojaËa redakciju, kao i drugi napori da poboljπa list i zaustavi opadanje naklade, nisu urodili plodom i on je ubrzo bacio koplje u trnje - iz VUS-a je otplovio na mjesto stalnog “Vjesnikova” dopisnika iz Rima. PalavrπiÊa je zamijenila njegova dotadaπnja zamjenica i urednica unutraπnje rubrike Melita Singer, a ja sam dospio na njezino dotadaπnje mjesto. No, situacija s nakladom nije se popravljala pa je poËetkom 1977. i Melita Singer napustila VUS, a direktor kuÊe “Vjesnik” Marinko GruiÊ ponudio je glavnouredniËko mjesto meni. Rekao sam mu da ne vjerujem da bi s redakcijskim sastavom kakav jest itko mogao preporoditi list, pa da mi ne pada na pamet da se upuπtam u takav pokuπaj. Ipak, popustio sam uz uvjet da se on osobno pobrine kako se novinare koje Êu pokuπati nagovoriti da dou u VUS ne bi ni na koji naËin odvraÊalo od toga. U VUS su tada doπli Igor MandiÊ i Mirko GaliÊ iz “Vjesnika” i Franjo Kiseljak i Ivo Lajtman iz “VeËernjaka”. Bilo je to doista pojaËanje, koje se za nekoliko mjeseci i osjetilo: pad naklade je zaustavljen, registrirani su i prvi nagovjeπtaji porasta naklade. Negdje potkraj godine Igor MandiÊ mi je donio tekst u povodu pjesme “©to bi morao komunizam” Gorana BabiÊa, objavljene u BabiÊevu listu “Oko” i posveÊene Titu (“Za Starog”). Tekst Êe naiÊi na velik odjek u javnosti, rekao mi je Igor, u πto uopÊe nisam sumnjao jer je u njemu bio isportretiran Goran BabiÊ i kao autor pjesme “Gori li to Hrvatska” iz 1971., koja je bila ocijenjena kao nacionalistiËka i kao autor ove najnovije pjesme koja je odisala ortodoksnim iliti dogmatskim komunizmom. Malo prije nego πto je list otiπao u tiskaru, javio mi se direktor Marinko GruiÊ i pitao me objavljujem li pjesmu Igora MandiÊa o Goranu BabiÊu. Kad sam mu to potvrdio, zamolio me da mu poπaljem MandiÊev tekst. Poπto ga je proËitao, pozvao me i rekao: “Ako to objaviπ, VUS-u je kraj. Sutradan nakon izlaska ovoga broja VUS-a sjednica je Predsjedniπtva CK SKH i VUS Êe, zbog ovoga teksta, postati glavnom temom sjednice”. Te GruiÊeve rijeËi prenio sam redakcijskom kolegiju i, uz to, iznio svoje stajaliπte, naime, da MandiÊev tekst treba objaviti. NOVINAR BROJ 4-7/2013 61 Biografija Naπ sugovornik, novinar Æivko Gruden, roen je 1932. u Dugom Selu. U novinarstvu je od 1957., uglavnom u listovima izdavaËke kuÊe “Vjesnik”, u kojima je pisao o zbivanjima na domaÊoj i meunarodnoj politiËkoj sceni. Od 1984. do 1988. bio je stalni dopisnik “Vjesnika” iz New Yorka. Godine 1991. odlazi iz “Vjesnika” u “Slobodnu Dalmaciju”. U tom dnevniku, koji je od regionalnog glasila nevelike naklade poËetkom devedesetih postao najutjecajniji nezavisni medij u Hrvatskoj, πest dana u tjednu piπe uvodnik lista. Dvije godine kasnije, kada stranka na vlasti, HDZ, podreuje “Slobodnu Dalmaciju” svojoj politici, odlazi u prijevremenu mirovinu, ali nastavlja raditi. Od 1993. do 1995. dopisnik je “Glasa Amerike” iz Hrvatske, a 1994. piπe i tjednu kolumnu u “Novom listu”. Od 1995. do 2000. redovito surauje u splitskom tjedniku “Feral Tribune”. Jedan je od autora knjige “Uvod u novinarstvo” (Zagreb, 1996.). Tematski izbor tekstova koje je napisao devedesetih godina skupio je u knjigu “PeraËi crnih koπulja - kronika novopovijesti 1990.-2000.” (Zagreb, 2001.) intervju æivko gruden NOVINAR BROJ 4-7/2013. 62 mjeseËno. Dakako, obavjeπtavao sam o tome policajce koji su me smirivali obeÊanjima da Êe se provozati kroz moju ulicu. Nerijetko Ëujem od kolega da ih je neπto u novinama, na radiju ili televiziji jako naljutilo ili uzrujalo. Dogaa li se to i vama? Novinarski kvartet: Æivko Gruden, Mirko GaliÊ, Abid BudimliÊ i Franjo Kiseljak, poËetkom osamdesetih Kolegij je jednoglasno stao na moju stranu i MandiÊev je tekst objavljen. Ali, i Marinko GruiÊ je bio u pravu: VUS je zbog toga sutradan nakon izlaæenja bio glavna tema sjednice hrvatskog partijskog vodstva i - bio je to kraj VUS-a. Najteæe sam trenutke doæivljavao i 1991.-1992., zahvaljujuÊi svojim uvodnicima u “Slobodnoj Dalmaciji”. Primjerice, kad sam kao uvodnik napisao pismo Glavnom stoæeru Hrvatske vojske, pitajuÊi ga jesu li nazivi poput “satnije Jure FrancetiÊ” i “bojne Rafael vitez Boban” sluæbeni nazivi tih postrojbi ili ih netko lansira u javnost, a na to nitko, pa ni Stoæer, ne reagira, noÊu sam dobio telefonski poziv da mi uskoro u posjet dolaze osobe koje Êe se pobrinuti da na svoja pitanja dobijem odgovarajuÊe odgovore. SliËne sam noÊne telefonske pozive u povodu tekstova u “Slobodnoj” dobivao barem jednom Izmeu redakcije i marketinga visok zid Pretpostavljam da i dalje aktivno pratite naπu medijsku scenu. Vaπ komentar? - O tome bismo mogli razglabati danima, pa Êu se ograniËiti samo na jedan problem, koji dræim izuzetno vaænim, a mislim da se podcjenjuje. No, najprije bih napomenuo da ne samo da pratim naπu medijsku scenu, nego sam i Ëlan Novinarskog vijeÊa Ëasti, i to u drugom mandatu u posljednjih dvadesetak godina, a nedavno sam bio i Ëlan radne grupe koja je sastavljala nacrt naπeg sadaπnjeg Kodeksa Ëasti. PromatrajuÊi iz tog ugla, mislim da se danas u novinarskim krugovima zaboravlja na ono pravilo da izmeu redakcije i marketinga treba biti visok zid, πtoviπe, danas uopÊe nije teπko, pogotovu u elektronskim medijima, osobito na radiju, uoËiti da se u obliku novinskih priloga, primjerice intervjua, emitiraju Ëisti oglasi. No, s pravom bi se moglo primijetiti da su to tek “sitni problemi”, a da bismo one doista opasne i zabrinjavajuÊe mogli uoËiti u pravoj veliËini tek ako bismo pravili analize odnosa izmeu prisustva (tretmana) pojedinih velikih tvrtki u pojedinim medijima i njihovog oglaπavanja u tim medijima - Da, ima mnogo toga, ali najËeπÊe sam potaknut da predloæim HND-u da, moæda zajedno sa studijima novinarstva, organiziramo raspravu - okrugli stol, simpozij ili sl. - o naπoj novinarskoj terminologiji. Zaπto? Pa zato, na primjer, da kaæemo πto je to kolumna, odnosno, kolumnist. Joπ takoreÊi do juËer nismo imali ni kolumne ni kolumniste, a sada su nam posve iπËezli komentatori, tj. svi su oni postali kolumnisti. Pa kad bismo ljude na ulici pitali da nam kaæu πto su to kolumnisti, mislim da bi nam odgovorili da su to novinari kojima se uz tekst koji su napisali objavljuje portret. Kakve bismo pak odgovore na to pitanje Ëuli od kolumnista, to se zaista ne usuujem nagaati. Kolumna je, naravno, komentar. Ali svaki (novinski) komentar nije kolumna. Komentari su sastavni dio i izraz ureivaËke politike lista. Piπu ih redakcijski novinari. Mogu biti potpisani i nepotpisani. Novinar dnevnoga lista moæe ovoga tjedna napisati pet komentara, a sljedeÊega nijedan. Kolumna je u odnosu na ureivaËku politiku lista eksteritorijalna: to je stupac koji - uvijek istoga dana u tjednu i na istome mjestu u listu - pripada autoru kolumne i nikome viπe. Dakako, redakcija je odabrala kolumnista i ustupila mu svoje stupce. Ali odabrala ga je ponajprije zato πto je on svojim stajaliπtima, svojim razmiπljanjima, svojim interpretacijama veÊ stekao odreeni autoritet u javnosti, πto joj je veÊ postao zanimljiv i privlaËan. On moæe, ali nipoπto ne mora, biti (redakcijski) novinar. On moæe, ali nipoπto ne mora, zastupati ista stajaliπta kao redakcijski komentator(i). Kolumnisti ameriËkih njuzmagazina, svojedobno poznati πirom svijeta, bili su ekonomisti nobelovci Milton Friedman i Paul Samuelson, a danas je jedan od najpoznatijih kolumnista u svijetu New York Timesov kolumnist, ekonomist, nobelovac Paul Krugman. Kod nas se u posljednje vrijeme priliËno Ëesto govori o slobodi medija. Ocjene koje se Ëuju nisu nimalo povoljne. A ni one koje nam stiæu iz svijeta, svrstavajuÊi nas, po slobodi medija, vrlo nisko. - O tome Êete od sto novinara Ëuti sto razliËitih miπljenja. Jako je izraæena sklonost pojednostavljenim, jednostranim i pristranim ocjenama. Govorio sam vam malo prije o svojim prvim danima u novinarstvu u “VeËernjem vjesniku” potkraj pedesetih godina. Da je netko, nakon πto je 1958. bila izvrπena smjena u vrhu “VeËernjeg vjesnika”, nas mlade suradnike u listu anketirao o slobodi novinarstva, svi bismo odgovorili da smo do smjene u vrhu lista uæivali apsolutnu slobodu, a da smo sada podvrgnuti najstroæoj kontroli i svim moguÊim ograniËenjima u radu. Dakako, naπi su horizonti tada bili skuËeni, pa ipak u takvom vienju situacije bilo je i istine. Ili, danas moæete Ëuti miπljenja da je sloboda novinarstva u nas uspostavljena osamostaljenjem Republike Hrvatske, a da su mediji do tada bili podvrgnuti strogoj dræavnoj, odnosno partijskoj kontroli, tj. da slobode medija do tada uopÊe nije bilo. Meutim, od onih koji su u drugoj polovici proπloga stoljeÊa radili u hrvatskim medijima moæe se Ëuti i ova NOVINAR BROJ 4-7/2013 63 verzija: da se dah slobode medija osjetio itekako veÊ poËetkom πezdesetih, u godinama tzv. privredne reforme, ali da je od 1968., a pogotovu od 1971., tj. od obraËuna s hrvatskim proljeÊem, taj dah slobode gotovo posve iπËeznuo da bi se osamdesetih ponovno pojavio, a potkraj tog desetljeÊa postao Ëak dominantnim, te da je to bilo dobro polaziπte za medije i medijske slobode u osamostaljenoj Hrvatskoj, ali, kao ni u gospodarstvu opÊenito, privatizacija koja je tada izvrπena u medijskom prostoru nije donijela oËekivane plodove, naprotiv, a kada je rijeË o tzv. javnim medijima, oni su, umjesto da postanu doista javni, ostali dræavni, a to praktiËki znaËi pod kontrolom i u sluæbi politiËke stranke koja je trenutaËno na vlasti. Jeste li za represiju prema onim kolegicama i kolegama koji iznose neistinite informacije? - Ne, ja sam za oπtre novËane sankcije (naravno, sudske) protiv medija koji objavljuju laæne, klevetniËke informacije. Za tako oπtre novËane kazne kojima Êe se neodgovornim redakcijama, odnosno medijima, i sam opstanak dovesti u pitanje. U takvim okolnostima redakcije bi se itekako pobrinule da im novinari donose korektne informacije. A πto mislite o netoËnim informacijama koje nisu namjerne nego su najËeπÊe posljedica neznanja i πlamperaja? - Da, njih imamo za izvoz! Uvijek sam inzistirao na tome da u list ne smije uÊi niπta πto nije proπlo kroz ruke barem dviju osoba. Jer, svaπta se moæe omaknuti. Ne bi se, meutim, smjelo dogaati da se neke greπke beskrajno ponavljaju. Nedavno sam, recimo, proËitao kako se jedan naπ kolega zgraæa nad veliËinom ameriËkog vojnog budæeta. Meutim, premalo se zgraæao! Premalo zbog toga πto je ameriËke billions preveo kao bilijune, a ne kao πto je trebalo, tj. kao milijarde, pa je, po njemu, ispalo da bi Amerikancima trebalo cijelo jedno stoljeÊe da ga podmire! A kad je rijeË o prevoenju, veÊ tradicionalno imamo nezgode sa susjedima Slovencima. Tako se nedavno na prvom programu HTV-a slovenski predsjednik Borut Pahor zalagao za “strpnost”, πto Êe reÊi za snoπljivost, trpeljivost iliti toleranciju, ali u titlu nam je bila servirana - a πto drugo nego - strpljivost! TrenutaËno je bez posla oko 800 novinara. Nije li to otuæno? - To je doista krajnje zabrinjavajuÊe. Sve donedavno naπi novinari nisu uopÊe znali za strah od nezaposlenosti, takva im moguÊnost nije mogla ni pasti na pamet. Sadaπnja je situacija, bez sumnje, dobrim dijelom izraz opÊe krize i visoke stope nezaposlenosti uopÊe. No, pitanje je i to nije li moæda studij novinarstva iz tko zna kojih razloga postao previπe privlaËan. Doduπe, novinari se sve viπe zapoπljavaju i na nekim srodnim poslovima, o Ëemu su se nedavno mogla Ëuti zanimljiva zapaæanja i iskustva na Novinarskoj srijedi u Novinarskom domu. I moje je miπljenje, na primjer, da dobar glasnogovornik teπko moæe biti netko tko nema novinarsko, redakcijsko iskustvo. Doduπe, ima naπih kolega koji su se kao glasnogovornici jako dobro plasirali. Na primjer, glasnogovornik jedne vaæne dræavne institucije je novinar koji se 1995. godine proËuo i proslavio tekstom “Medijska peta kolona” u “Nedjeljnoj Dalmaciji”. Taj tekst je, naime, Izvrπni odbor HND-a u svom priopÊenju ocijenio sramotnim za novinarsku profesiju, a kao istaknuti primjer novinarskog nemorala dospio je i u “Etiku novinarstva”, knjigu S. MaloviÊa, S. Ricchiardi i G. ViloviÊ, objavljenu 1998. godine. Ni hrvatsko sudstvo nije imalo dvojbi o tome tekstu, pa sam, na primjer, i ja dobio stanovitu “naknadu nematerijalne πtete”, jer sam u tome tekstu, kao dopisnik stranog medija (“Glasa Amerike”), zajedno s Jelenom LovriÊ, Slavenkom DrakuliÊ, Zvonkom Leticom, Tomislavom JakiÊem i mnogim drugim kolegicama i kolegama koji su radili za strane medije, bio proglaπen petokolonaπem, stranim agentom, izdajnikom. Novinarski opus vam je pozamaπan. Moæe li se izraziti brojkama? I πto biste iz tog opusa posebno izdvojili? - Nisam pravio takve raËunice. Uostalom, u nekim sam se razdobljima gotovo iskljuËivo bavio ureivanjem, a vrlo malo pisanjem. Znam da sam se, primjerice, iz New Yorka javljao najËeπÊe svakodnevno. Iako sam obveze imao iskljuËivo prema “Vjesniku” i “VeËernjem listu”, nisam mogao odbijati kolege iz “Danasa”, “Starta”, “Svijeta”, “Izbora” i drugih edicija kuÊe “Vjesnik”, kada bi me zamolili da im neπto napiπem, a to nipoπto nije bilo rijetko, jer je ameriËka scena uvijek - a pogotovu za nas tada - bila izuzetno atraktivna. Kad bi se sve sabralo, vjerojatno je da sam u svom radnome vijeku napisao viπe od pet tisuÊa novinskih tekstova. Meutim, znam kolege koji su ih sigurno napisali znatno viπe. U “Slobodnoj Dalmaciji” sam od svibnja 1991. do oæujka 1993. napisao viπe od 500 uvodnika. Godine 2001., kad sam radio (tematski) izbor svojih tekstova, objavljenih u medijima devedesetih godina, za knjigu “PeraËi crnih koπulja”, ustanovio sam da od tih 500 tekstova objavljenih u “Slobodnoj”, njih 30 tematski odgovara, a od njih sam 16 odabrao za knjigu. Viπe-manje sliËne bile su relacije i prilikom biranja mojih tekstova iz drugih medija. Ukupno sam u knjigu uvrstio 78 tekstova od, rekao bih, oko 1500 napisanih u tom desetogodiπnjem razdoblju. I kad me pitate πto bih iz svog novinarskog opusa izdvojio, odnosno πto mi je od toga, da tako kaæem, najviπe priraslo srcu, rekao bih da je to, svakako, ta moja knjiga Ni hrvatsko sudstvo nije imalo dvojbi o tome tekstu, pa sam, na primjer, i ja dobio stanovitu “naknadu nematerijalne πtete”, jer sam u tome tekstu, kao dopisnik stranog medija (“Glasa Amerike”), zajedno s Jelenom LovriÊ, Slavenkom DrakuliÊ, Zvonkom Leticom, Tomislavom JakiÊem i mnogim drugim kolegicama i kolegama koji su radili za strane medije, bio proglaπen petokolonaπem, stranim agentom, izdajnikom NOVINAR BROJ 4-7/2013. NOVINAR BROJ 4-7/2013 64 65 Ivica MlivonËiÊ (1931.- 2013.) Iscrpljen boleπÊu, umro je 1. travnja u splitskoj bolnici poznati novinar i publicist Ivica MlivonËiÊ u 83. godini, gotovo ne ispuπtajuÊi iz ruku - barem simboliËki - novinarsko pero od kojega se nije odvajao do posljednjeg daha. Pokopan je 4. travnja na groblju Lovrinac. Roen je 21. sijeËnja 1931. godine u Vareπu. Spadao je u red specijaliziranih, ali i πirokoobrazovanih novinara, stekao je viπe diploma, ali zapravo se obrazovao cijeli æivot: nakon KlasiËne gimnazije diplomirao je na Teoloπkom fakultetu u Ljubljani, potom na Visokoj πkoli politiËkih nauka u Beogradu te na Filozofskom fakultetu u Zadru. Uz rad u izdavaËkoj kuÊi “Slobodna Dalmacija”, suraivao je i s brojnim drugim edicijama i Ëasopisima, kao πto su “Naπe teme”, “Pogledi”, “Ideje”, “Crkva u svijetu” i dr. U “Slobodnoj Dalmaciji” ostvario je, kako se to obiËava reÊi, uspjeπnu karijeru. Posebno se bavio pitanjima religije i sloæenih odnosa Crkve i druπtva, a niz godina ureivao je i kulturnu rubriku lista te objavio viπe feljtona s temama iz podruËja sociologije religije. Prije, a osobito nakon umirovljenja, posvetio se pisanju knjiga, meu kojima su naslovi “Pape i Hrvati”, “Crkva u Latinskoj Americi”, “Al Qaeda”, “ZloËin s peËatom”, “Vareπ” te “Muslimanski logori za Hrvate u BiH”. ZapoËeo je, ali nije uspio i zavrπiti knjigu kojom je namjeravao rasvijetliti spasonosnu ulogu splitske bolnice i njezina osoblja u pomaganju ranjenima i bolesnima u turbulentnom ratnom vremenu na podruËju Srednje Bosne i to mu je - kaæu u njegovoj oæaloπÊenoj obitelji - ostala posljednja neispunjena æelja. - Kad umre novinar, osim na groblje i u sjeÊanje - gdje odlaze svi s ovoga svijeta - preseli se i u arhive, novinske komplete, biblioteke... Nastavi trajati u svojoj obitelji, meu prijateljima i kolegama, na nekom posebnom, “novinarskom nebu”. Sad je tamo, u toj dalekoj redakciji, i naπ kolega Ivica MlivonËiÊ - objavio je u svom in memoriamu splitski dnevnik u kojem je MlivonËiÊ ostavio svoje stvaralaËke godine (jp) Marijo JerËiÊa (1955.- 2013.) 21. travnja 2013. prestalo je kucati plemenito srce naπega dragog kolege Marija JerËiÊa, dugogodiπnjeg urednika “Slobodne Dalmacije “ i dugogodiπnjeg Ëlana HND-a. IspraÊen je 23. travnja na mjesnom groblju Gospe na Hladi u Kaπtel SuÊurcu. Kolega JerËiÊ roen je 12. sijeËnja 1955. godine. Veoma rano poËeo je jesti kruh sa sedam kora. Novinarstvo mu je glavno zanimanje od 1980., u “Slobodnoj Dalmaciji” gdje radi kao suradnik, potom 1987. i 1988. ureuje list “OpÊina Kaπtel”, pa se vraÊa u “Slobodnu” gdje je veËernji odnosno noÊni urednik do kraja æivota. - PoËeo je manje-viπe kao i svi koji poËinju hod po novinarskim stazama - u gradskoj rubrici, gdje je, kako uobiËavamo reÊi, pratio “sektor” luËkog prometa, pomorstva, brodogradnje. Pokazao je da zna s perom, ali i s ljudima, pa je brzo “avanca” u urednika gradske i, potom, veËernjeg, odnosno noÊnog urednika. Bio je Ëovjek koji je mnoge vijesti - one koje stiæu u gluho doba noÊi i nerijetko su najvaænije - Ëuo prvi i ujutro njima budio nas ostale, naspavane i uπuπkane u svome miru… Godinama je suraivao u “Sportskim novostima”, “VeËernjem listu “, na Radio Zagrebu, Radio Splitu, Radio Kaπtelima i Radio Dalmaciji te drugim medijima (jp) Sonja Matoπec (1933. - 2013.) Dugogodiπnja Ëlanica Hrvatskog novinarskog druπtva, novinarka Sonja Matoπec preminula je u 81. godini 7. travnja, a pogreb je objavljen 9. travnja na Mjesnom groblju u Novoj Kapeli. Roena je 4. sijeËnja 1933. Po zavrπetku Pravnog fakulteta u Zagrebu zapoπljava se 1956. u “Vjesniku” gdje radi do 1961. kada se zapoπljava u Ëasopisu “Matica”, glasilu Hrvatske matice iseljenika, gdje je radila do 1981. U njenom novinarskom radu velik su udio zauzimale reportaæe “Iz staroga kraja” objavljivane u Ëasopisu “Matica”, a namijenjene inozemnom Ëitateljstvu, potomcima ljudi koji su se iz naπih krajeva iselili diljem svijeta. Kolegica Sonja godinama je maπtovitim rijeËima i fotografijama prikazivala ekonomsku i druπtveno-politiËku sadaπnjost Hrvatske. U onom vremenu bio je to iznimno osjetljiv posao, ali kolegica Sonja uvijek je znala pronaÊi mjeru te naπim ljudima i njihovim potomcima diljem svijeta pomoÊi u oËuvanju hrvatskog identiteta. Istaknut Êemo njen doprinos gradnji nove zgrade za lijeËenje æenskog karcinoma Bolnice u Petrovoj ulici u Zagrebu sredinom 70-ih godina proπlog stoljeÊa. Bolnica je trebala tada znaËajnu svotu od 20.000 dolara za nabavu ureaja za lijeËenje zraËenjem (popularno: linearni akcelerator) srediπnjeg ureaja te zgrade. Kao novinarka iznimnog senzibiliteta, Sonja Matoπec se nesebiËno ukljuËila pisanjem tekstova humanitarnog sadræaja. »itali su ih u svojim klubovima u Europi naπi iseljenici i tijekom dvije godine dobrovoljnim je prilozima prikupljena potrebna svota. Mnogi donatori su se kasnije, pri dolasku u domovinu, upoznali s autoricom tih dirljivih redaka, Sonjom Matoπec. (jp) Toni MaroπeviÊ (1945. - 2013.) Poznati novinar, urednik i voditelj Radija 101 Toni MaroπeviÊ, poznat kao jedna od prvih javnih osoba na ovim prostorima koja se u 80-im godinama deklarirala kao homoseksualac, preminuo je sredinom oæujka u Zagrebu u 68. godini. Bio je jedan od onih koji su popularnu Stojedinicu uËinili legendarnom. Uvijek ispred vremena, prvi koji se javno usudio govoriti o homoseksualnosti. Emisija “Frigidna utiËnica” na tadaπnjem Omladinskom radiju bila je za ono vrijeme revolucionarna, za mnoge Ëak i skandalozna. Tematika homoseksualnosti, ali i viπe od toga. Kolega Toni posljednjih se godina priliËno muËio i profesionalno i privatno. - Ono πto je tuæno i πto nas s Radija 101 moæe biti sram jest da je Toni umro u siromaπtvu, da je radio na pragu 70-ih, jer nije mogao æivjeti od mirovini - izjavila je Zinka BardiÊ, nekadaπnja novinarka Radija 101. Osim Radija zanimala ga je i Televizija. Novinar MaroπeviÊ mnogo je pisao o Zagrebu. Moæda jednog dana dobije i ulicu. Moæda se netko sjeti Ëovjeka koji je baπ Zagrebu pokazao kako biti hrabar u doba kad to nije bilo baπ lako. Bio je izuzetno komunikativan, volio se druæiti, Ëovjek koji je zagovarao apsolutnu slobodu. UpamÊen je kao iskren, hrabar Ëovjek slobodnog duha i uma poliglot i erudit, zagrebaËka ikona (tv) Zdenka Koroπec (1932.- 2013.) Nakon duge i teπke bolesti u Zagrebu je 20. svibnja, u 81 godini, preminula Zdenka Koroπec Hoffman, jedan od posljednjih æivuÊih novinara osnivaËke redakcije “VeËernjeg lista”, u kojem je provela gotovo cijelu novinarsku karijeru, od prvog broja do umirovljenja 1994. godine. IspraÊena je 24. svibnja na groblju Mirogoj. Roena je 30. srpnja 1932. godine u Zagrebu gdje je zavrπila gimnaziju i stekla najviπe novinarsko obrazovanje. Novinarstvo je odabrala za æivotni poziv joπ u mladosti. Poslije diplome na Visokoj novinarskoj πkoli, 1956. godine posao nalazi u sarajevskom dnevnom listu “Osloboenje”, a u rodni grad vratila se 1958., u redakciju “VeËernjeg vjesnika”, koja je godinu kasnije, nakon spajanja s “Narodnim listom”, postala osnivaËkom redakcijom “VeËernjeg lista”. Prvih nekoliko godina pratila je gradska zbivanja, a od 1962. do 1964. i sve æivlju modnu industriju u tadaπnjoj dræavi. Nakon dvogodiπnjeg lijeËenja, poslije teπkog stradanja u poæaru stambene zgrade u zagrebaËkom FolnegoviÊevu naselju, novinarstvu se vratila 1966. godine. Radi, kako su joj u πali govorili, velikog iskustva sa zdravstvenim sustavom, tada joj je dodijeljen sektor zdravstva i socijalne skrbi, u kojem doæivljava punu afirmaciju. Niz godina bila je vodeÊi novinarski autoritet za zdravstvo ne samo u Hrvatskoj, veÊ i na cjelokupnom prostoru SFRJ. Ostala je zapamÊena kao jedan od rijetkih novinara koji je u tadaπnjim okolnostima dvojbenih sloboda novinarske rijeËi, oπtrim komentarima ukazivala na propuste u zdravstvenom sustavu. Vrhuncima svoje karijere smatrala je uspjeπnu borbu perom za ustroj odjela vrhunske medicine u Hrvatskoj, poput odjela kardijalne kirurgije u zagrebaËkom KBC-u Rebro, izvjeπtavanje o epidemiji velikih boginja, koja je buknula na Kosovu 1972. godine, te Ëinjenicu da je bila prvi novinar u bivπoj dræavi koja je problematizirala AIDS kao bolest koja se dogaa i naπem, a ne samo nekim dalekim, moralno upitno ustrojenim druπtvima. Bila je prvi novinar koji je prisustvovao operaciji ugradnje umjetnog srca, izvjeπtavala je s niza najznaËajnijih medicinskih dogaaja iz zemlje i inozemstva, bila je poseban gost organizatora Prvog svjetskog kongresa o AIDS-u, autor je prvog Zdravstvenog vodiËa tiskanog na ovim prostorima, a njene tekstove prenijelo je viπe vodeÊih svjetskih tiskovina, od Ëega je najviπe veselio prilog objavljen u japanskom “Asahi Shimbunu”, ponajviπe radi visine honorara koju su Japanci platili njenom “VeËernjaku”. Za svoj rad primila je niz priznanja u zemlji i inozemstvu (jp) Aldo Bressan (1925. - 2013.) U 88. godini æivota naputio nas je kolega Aldo Bressan, roen u Pokrajini Gorica (Italija). Godine 1944. pristupio je redovima IX. Korpusa jugoslavenske NarodnooslobodilaËke vojske, πto mu je omoguÊilo da 1946. dobije politiËki azil u Sloveniji. Nakon dugogodiπnjeg rada u talijanskoj redakciji Radio Rijeke (suradnja je zapoËeta 1950.), 1955. prelazi u redove Radija Koper u svojstvu glavnog urednika programa na talijanskom jeziku. 1960. postaje tehniËki urednik dnevnog lista “La Voce del Popolo””iz Rijeke gdje je kasnije obavljao takoer funkciju urednika gradske rubrike za podruËje tadaπnje OpÊine Rijeka. Mirovinu je 1987. doËekao na funkciji glavnog urednika “Panorame”, Ëasopisa na talijanskom jeziku u izdanju novinarsko-izdavaËke ustanove EDIT iz Rijeke. Tijekom karijere suraivao je i s kultnim talijanskim Ëasopisom “L’Europeo”. Strastveni ljubitelj kazaliπne umjetnosti, Ëesto je izvjeπtavao iz inozemstva (Italija, ©vicarska, Francuska, Austrija, Maarska, »ehoslovaËka). Njegov intervju Pavline DubËek, majke Aleksandar DubËeka, objavljen u rujnu 1978. u “Panorami” (i u “L’Europeo”), osigurao mu je posebno priznaje Hrvatskog novinarskog druπtva (no) Frane PeriÊ (1927. - 2013.) Istaknuti novinar i ugledni komentator minulog stoljeÊa Frane PeriÊ preminuo je 29. travnja u 87. godini, a ispraÊen je 4. svibnja u krematoriju na zagrebaËkom Mirogoju. Roen je 14. veljaËe 1927. u Splitu. Zavrπio je gimnaziju i pjeπadijsku oficirsku πkolu. Aktivno surauje u NOP-u od 1941., a 1942. primljen je u SKOJ. Na poËetku 1943. uhapπen je i do kapitulacije Italije bio je u splitskom zatvoru “San Roco”, a po izlasku iz zatvora odlazi u partizane. U NOV je bio vodnik, politiËki NOVINAR BROJ 4-7/2013. 66 in memoriam in memoriam delegat, sekretar SKOJ-a bataljona i politiËki komesar Ëete. Zbog posljedica ranjavanja odlazi u invalidsku mirovinu 30. lipnja 1956., u Ëinu kapetana prve klase. Od 1. rujna 1956. tajnik je u redakciji “Vjesnika”, a zatim je od lipnja 1959. u “VeËernjem listu” urednik druπtveno-politiËke rubrike, a od 9. oæujka 1961. suradnik unutarnje politike “Vjesnika” do 28. veljaËe 1965. kada prelazi kao komentator na RTZ.Godinama je iznimno uspjeπno izvjeπtavao o radu Izvrπnog vijeÊa Sabora SRH, Sabora i drugih tijela. Uæivao je nemali ugled meu privrednicima, ali i meu kolegama jer su njegovi osvrti i komentari bili neπto posebno. Sjajni i rado Ëitani. Suraivao je takoer i s uglednim gospodarskim tjednikom “Privredni vjesnik” gdje je komentirao gospodarska zbivanja u zemlji i svijetu.Dobitnik je mnogih priznanja, a odlikovan je dva puta Ordenom za hrabrost, zatim Ordenom za vojne zasluge, Ordenom rada i Ordenom zasluga za narod. Primio je i godiπnju nagradu Druπtva novinara Hrvatske 1969. godine (jp) Ante LentiÊ (1934.- 2003.) Dugogodiπnji urednik Hrvatske televizije Ante LentiÊ preminuo je u Zagrebu 31. oæujka u 79. godini æivota. Roen je 25. svibnja 1934. u Milni, na otoku BraËu. Zavrπio je ekonomski tehnikum u Splitu, a potom i Visoku politiËku πkolu u Beogradu. Prve radove objavio 1955. u zagrebaËkom dnevniku “Narodni list”. Bio je nekoliko godina jedan od najplodnijih pisaca u gradskoj, odnosno privredno-komunalnoj rubrici tog lista. Od 1959. radio je u “VeËernjem listu” kao izvjestitelj o unutarnjopolitiËkim i gospodarskim zbivanjima. Potom prelazi na TV Zagreb i postaje urednik poljoprivredne emisije, a od 1967. urednik je vanjskopolitiËke redakcije. Ureivao je emisiju Argumenti. Izvjeπtavao je s mnogih meunarodnih skupova, intervjuirao desetke stranih dræavnika i komentirao vanjskopolitiËke dogaaje sve do odlaska u mirovinu 90-ih, pri Ëemu mu je iznimno mnogo pomoglo poznavanje stranih jezika - engleskog, ruskog i talijanskog.Posebno je pratio aktivnosti najistaknutijih i najviπih predstavnika druπtveno-politiËkog æivota zemlje u njihovim inozemnim misijama.Za svoj predan rad primio je viπe priznanja i odlikovanja, a dobitnik je i nagrade Hrvatskog novinarskog druπtva.Generacije Êe ga se sjeÊati kao vrhunskog profesionalca, πto Êe reÊi da je svoj novinarski posao obavljao veoma savjesno, struËno i odgovorno (jp) SreÊko LjubljanoviÊ (1933.- 2013.) Poznati novinar i spisatelj, profesor povijesti SreÊko LjubljanoviÊ umro je 26. oæujka u Zagrebu u 80. godini, nakon duge i teπke bolesti, a ispraÊen je 2. travnja u krematoriju na Mirogoju. Novinar LjubljanoviÊ roen je 30. travnja 1933. U Naπicama. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu 1960. Od 1956. do 1972. radio je u Centralnom komitetu SKH, Institutu za historiju radniËkog pokreta Hrvatske, Muzeju revolucije naroda Hrvatske (zamjenik direktora), Historijskom arhivu Slavonska Poæega (zamjenik direktora i direktor), Historijskom institutu Slavonije i Baranje u Slavonskom Brodu. Radio je u novinarsko-izdavaËkom poduzeÊu “Stvarnost” u Zagrebu, te bio glavni i odgovorni urednik lista “Samoupravljanje”. U redakciji “Vjesnika” radi od 1. oæujka 1972. kao urednik, komentator i zamjenik glavnog urednika, zatim je rukovoditelj Vjesnikova centra za izobrazbu novinarskih kadrova “Otokar Kerπovani”, v.d. glavnog urednika Revije “Vino” te savjetnik za informiranje. U listovima Vjesnikove kuÊe objavljivao je Ëlanke s podruËja druπtveno-politiËkog djelovanja, historije radniËkog pokreta i SKJ i dr. Posebno se i na specifiËan naËin bavio pisanjem o vinu o Ëemu je - u viπe Vjesnikovih i drugih listova - objavio oko 3200 tekstova. U druπtveno-politiËkoj aktivnosti bio je, uz ostalo, predsjednik Saveza studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Ëlan Komiteta SK Filozofskog fakulteta te Ëlan Odbora Saveza studenata ZagrebaËkog sveuËiliπta. Istodobno, bio je Ëlan OpÊinskog komiteta SK Slavonska Poæega, zastupnik u Saboru SRH te Ëlan Izvrπnog odbora Predsjedniπtva Gradske konferencije SSRN Zagreba. U “Vjesniku” je bio Ëlan tvorniËkog komiteta SK, a od 7. sijeËnja 1988. predsjednik Predsjedniπtva i Konferencije SK NI©PRO “Vjesnika”. Uz viπe znanstvenih rasprava objavio je knjige “–uro Salaj” Slavonski Brod 1968., “RadniËki pokret” u Poæeπkoj kotlini, Slavonska Poæega 1961, “Spomenici radniËkog i narodnooslobodilaËkog pokreta u Poæeπkoj kotlini”, Slavonska Poæega 1968., “»avrljanje o vinu”, 1993, “Hrvatski vinski vodiË” 1994 i td. Odlikovan je Ordenom Republike s bronËanim vijencem 1985., a dobitnik je i drugih priznanja i nagrada (jp) pretvorba OURA-a “Arena” u dioniËko druπtvo postao je i njezin prvi direktor. Od 1994. do potkraj 2000. godine direktor je izdavaËkog druπtva “Revije” (prije “Radin press”). Iz “Revija” 1. prosinca 2000. prelazi u najveÊu novinsko-izdavaËku kuÊu “Europapress holding” (EPH) Ëiji je direktor sve do odlaska u mirovinu i nakon mirovine 2003. U svom novinarskom radu okuπao se na svim poslovima ove zahtjevne profesije, od reportera i urednika rubrike do glavnog urednika. Kao glavni urednik potpisivao je 16 redovnih i 30-tak posebnih izdanja, a kao direktor vodio je tri novinsko-izdavaËke kuÊe. Bio je i izvjestilac s ratiπta u Bijafri i Libanonu. RadeÊi devet godina kao urednik gradskih rubrika u “VeËernjem listu” i “Vjesniku” pomagao je u razvoju mladim novinarima od kojih su neki danas udarna pera, urednici rubrika ili glavni urednici u viπe zagrebaËkih redakcija. Dobitnik je nagrade “Boris JankoviÊ-Argus” 1989. i mnogih odlikovanja i drugih priznanja HND i kuÊe “Vjesnik”. UpamÊen je kao briljantan novinar, Ëovjek πiroke kulture, neiscrpne energije, radin i marljiv, jasan i sreen, izvanredno sposoban organizator, samokritiËan i discipliniran, umio je cijeniti Ëovjeka, bio je pristupaËan i skroman (jp) –ermano ΔiÊo SenjanoviÊ (1949.- 2013.) Uroπ ©oπkiÊ (1940.- 2013.) Medijski veteran, legendarni glavni urednik brojnih dnevnih, tjednih i mjeseËnih novina i izdanja, novinar i reporter Uroπ ©oπkiÊ preminuo je 7. svibnja u Zagrebu u 72. godini æivota a ispraÊen je 10. svibnja na novom groblju Vrh kod Buzeta u Istri. Uroπ ©oπkiÊ je roen je 14. srpnja 1940 u Sremskoj Kamenici. Gimnaziju je zavrπio u Rijeci 1959., a poslije studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prve novinarske radove objavio je joπ kao gimnazijalac u rijeËkom “Novom listu”, na Radio-Rijeci i u “Mladosti”, a kao student 60-ih godina surauje na Radio-Zagrebu i u “Studentskom listu” u Zagrebu, gdje je najprije bio reporter a potom i urednik sportske rubrike i gdje jer zapravo ispekao novinarski zanat. Od 1961. do 1963. honorarno radi u “Globusu”, “Areni” i “Vjesniku u srijedu”, a 1. listopada 1963. zaposlio se kao novinar - reporter u “Vjesniku u srijedu” gdje radi do 1966. Tada na kratko prelazi u “VeËernji list” a potom iste godine u “Plavi vjesnik” gdje najprije radi kao novinar-reporter, a od 1 prosinca 1971. do 1. svibnja 1973. kao glavni urednik. Nakon toga je radio u “Areni” kao reporter i zamjenik glavnog urednika te u “VeËernjem listu” kao urednik gradske rubrike. Potom prelazi u redakciju “Vjesnika” i postaje najprije urednik gradske rubrike, potom urednik “Nedjeljnog vjesnika”, zatim zamjenik glavnog urednika i v.d. glavnog urednika od 6. listopada 1986. do 1 lipnja 1987. Iz “Vjesnika” 18. listopada 1987.imenovan je za glavnog urednika “Arene” u okrilju koje su pokrenuta Ëetiri nova izdanja (“Mila”, “Auto-klub”, “Astro magazin” i “DjeËji klub”) Ëiji je takoer bio glavni urednik a kada je potkraj 1990. obavljena Poznati novinar i spisatelj, jedan od najveÊih novinskih pisaca naπega vremena, SpliÊanin –ermano SenjanoviÊ, poznatiji kao ΔiÊo, umro je iznenada 19. travnja u gradu podno Marjana u 64. godini, a pokopan je na groblju Lovrinac. Roen je 1949. u Splitu, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu ZagrebaËkog sveuËiliπta, no æivot mu je bio obiljeæen pisanjem i novinarstvom. Pisao je humoristiËke tekstove najprije u tjedniku “Feral tribune” u Ëijem je osnivanju i osobno sudjelovao. Itekako znaËajan obol dao je “Slobodnoj Dalmaciji” i “Nedjeljnoj Dalmaciji”, a posljednjih godina bio je kolumnist rijeËkog “Novog lista”. Krajem proπle godine otiπao je u zasluæenu mirovinu, koju naæalost nije dugo uæivao, premda se tome radovao. Ostavio je traga i u publicistici i literaturi - najpoznatija su mu djela “Dorin dnevnika” 1997., “United Split end Amerika” 1998., “Vidi, vidi, teletina” 2001., “Evo me u posteju” 2007. i dr. U tim svescima nisu uvezane samo tisuÊe urnebesno smijeπnih pasaæa, nego i tomovi prvorazredne self-help literature. Kao neka vrsta tranzicijske inaËice doktora Oza, ΔiÊo je, naime, svojim pisanjem doslovce lijeËio Ëitatelje, pomagao im da pregrme joπ jedan sivi, sumorni dan i doËekaju neko novo vrijeme, u kojemu ih nitko neÊe siliti da zaborave πto su bili. Za njega kolegice i kolege u prigodnim tekstovima - in memoriam - nisu πtedjeli komplimente koje je, dakako, zasluæio. Bio je jedan od novinarskih simbola, naπe novinarstvo zaduæio je svojim sjajnim satiriËnim stilom, jedan od samosvojnih novinskih autora koji svake novine u kojima rade Ëine prepoznatljivima… - Njegove svetinje bile su istina i samosvojno uvjerenje u vremenima i nevremenima kada je to znaËilo strπati iznad usamljene gomile i troπiti se… Davao je novinarskoj profesiji dostojanstvo u ne baπ dostojanstvenom vremenu - napisao je Æeljko Ivanjek… Bio je surovo vlastit, kritiËan i njeæan istovremeno. Osjetljiv na nepravdu i ljepotu. Takav Êe i ostati za sve koji su voljeli njegove tekstove i imali se Ëast nazivati njegovim kolegama… - Moæda Êe zvuËati brutalno i posve nepriliËno tuænoj prigodi, ali moram reÊi: ΔiÊo nije bio darovit. Naime, on je bio blagoslovljen. Njemu su batude i baze padale u slapovima zapisao je kolega Ivica IvaniπeviÊ (jp) NOVINAR BROJ 4-7/2013 67
© Copyright 2024 Paperzz
