Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka broj 6-8 2012. glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske ËiÊ r oS fot n Vra an VukπiÊ: Medije ureuju ljudi s ulice Gdje je nestao humor iz novina Kako su padale plaÊe novinara Regionalni mediji u zamci politike AndraπiÊ: Ima mjesta za nove dnevne novine NOVINAR BROJ 6-8/2012. 2 sadræaj NOVINAR BROJ 6-8/2012 3 glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Prvi broj izaπao je 1946. godine IzdavaË: Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara Hrvatske, Zagreb, PerkovËeva 2/I tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828-332 e-mail: novinar@hnd.hr www: http://www.hnd.hr UVODNIK U SREDI©TU INTERVJU: BRANKO VUK©I∆ STANJE MEDIJA DOSSIER STYRIA MEDIJSKA SCENA MEDIJI U SVIJETU IZ RADA HND-a I SNH-a INTERVJU: STJEPAN ANDRA©I∆ Preplaπeni od kolega Cijeenje iscijeenoga Marginalci ureuju medije Snizite PDV na novine Balkanizacija (ne)stiæe iz Graza SveÊenik koji kreira poslovnu politiku Povratak cenzure na velika vrata Tko se zadnji smije, posljednji se smije Ljudski resursi i medije Otpustili smo dopisnike, pisat Êe Ëitatelji PlaÊe niæe 40 posto PlaÊa je sigurna Za spas lokalnih medija »emu joπ novinarstvo u digitalno doba Udbaπkim metodama do veÊe naklade Probuena ruska medijska scena Pritisak na neovisnost novinarstva Ekologija kao politiËko pitanje Hrvatskoj trebaju novi novinski projekti Ivica Buljan str. 4. Ante FiliÊ str. 8. Ivica Buljan str. 10. Zdenko Duka str. 14. Melisa Skender str. 16. str. 26. Tomislav Klauπki str. 28. Siniπa PaviÊ str. 30. Viktor IvanËiÊ str. 33. Bojan RapajiÊ str. 36. Gabrijela GaliÊ str. 38. Igor VukiÊ str. 40. Boris PaveliÊ str. 42. Stanislav Bender str. 45. Ozren Podnar str. 47. Vlado Vuruπic str. 50. Ante GavranoviÊ str. 53. Ivo LuËiÊ str. 56. Jozo PetriËeviÊ str. 58. NOVE KNJIGE str. 62. IN MEMORIAM str. 64. Za nakladnika: Zdenko Duka Æiro raËun: 2360000-1101234838 Glavni urednik: Ivica Buljan e-mail: ibuljan@hnd.hr Redakcija: Jozo PetriËeviÊ Melisa Skender Redaktorica: Ankica TomiÊ 3500 primjeraka GrafiËki urednici: Danijel & Goran-Den PopoviÊ POP & POP, Novomarofska 27, Zagreb, tel. (01) 3023-334, fax (01) 3026-820, e-mail: pop-pop@zg.t-com.hr Tisak NOVI LIST Rijeka UreivaËki odbor: Ban Viviana BaπiÊ Biljana FiliÊ Anton (predsjednik) HnojËik Toni MatijaπeviÊ Andrej ModriÊ Æarko (potpredsjednik) PeratoviÊ Æeljko VuruπiÊ Vlado ZekiÊ Branimir Zovko Hrvoje Ovaj broj ilustriran je fotografijama Srana VranËiÊa. Proπli broj bio je ilustriran fotografijama Tonija HnojËika 4 uvodnik Piπe Ivica Buljan Preplaπeni od kolega NOVINAR BROJ 6-8/2012. U kakvim mi to novinarskim vremenima æivimo kad je doπlo do toga da kolege ne puπtaju kolege u redakcije da naprave reportaæu o novinama i novinarima pod toliko prozirnim izlikama koje ne mogu prodati ni fasciniranom novinaru poËetniku, a pokuπavaju mu objasniti kako kolegica iz Novinara ne moæe doÊi u redakciju dotiËne novine, jer je jednom davno netko iz toga Novinara rekao neπto ruæno o jednim novinama iz tog koncerna. Radi se, dakako, o VeËernjem listu i njezinim Ëelnicima, koji su se toliko isprepadali pisanja o poslovima Styrije u Hrvatskoj da su se “hrabro” usudili, i to vrlo oskudno, komunicirati samo mailom s autoricom dossiera u ovom broju Novinara. I dok bi isti ti Ëelnici raπËetvorili »aËiÊa i ostale kada im ne bi odgovorili na pitanje (doduπe samo kao performans pred novinarima, a veÊ koji od sljedeÊih dana visili bi po kabinetima na Markovu trgu i PantovËaku), prema nama kao redakciji i HND-u ponijeli su se krajnje nekorektno i nekolegijalno, a na koncu, i prema svojim novinarima od kojih su veÊina Ëlanovi druπtva i kao takvi su zainteresirani da se piπe o problemima s kojima se u ovom trenutku suoËavaju. Naravno da nam namjera nije bila, kao πto su spoËitnuli, pisati protiv Styrije nego o Styriji na temelju informacija koje dobijemo i koje obradimo po svim uzusima novinarske struke, bez ikakve æelje za senzacijama i skandalima. Naæalost, zavaljeni u svoje fotelje, oni to ne razumiju ili ne æele razumjeti, jer treba opravdati visoko postavljene poslovne ciljeve, pri Ëemu poËesto stradaju upravo novinari Ëija je egzistencija, treba li govoriti, veÊ odavno ugroæena. Valjda uz pomoÊ Boæje providnosti, to je razumio pater Ivan Tolj koji je oËito jedini stvarno moÊan Ëovjek Styrije u Hrvatskoj, te je naπoj novinarki objasnio svoje vienje novinarstva i ulogu Styrije na hrvatskoj medijskoj sceni, kao i vlastiti, za hrvatske prilike neuobiËajeni, angaæman jednog sveÊenika u medijima. U Novinaru nam je duænost i obaveza pisati i progovarati o interesima novinara ma πto mislili Ëelnici naπih novinskih korporacija jer, naæalost, stanje u VeËernjem listu i ostalim Styrijinim izdanjima joπ je najbolje u odnosu na ostatak medijske scene, poËevπi od HRT-a, o Ëemu smo pisali u proπlom broju, pa do EPH i komercijalnih televizija poput RTL i TV Nove o kojima Êemo takoer pisati kao i o ostalim naπim novinskim i elektronskim medijima. Novinar je ostao jedino mjesto na kojemu novinari joπ mogu pisati i Ëitati o svojim pravima i interesima te o problemima koji su doslovce iz dana u dan sve veÊi, jer samo u posljednjih nekoliko mjeseci ugaπene su Ëak tri nacionalne novine i bez posla je ostalo na desetke novinara i urednika. A restrukturiranja restrukturiranog opet se najavljuju, pa novinari i nemaju vremena misliti (jer novinari, zamislite, misle!) i pisati o temama buduÊi da svako malo Ëekaju poziv od neke tek stasale djevojke koju su imenovali direktoricom Odjela ljudskih resursa i koja Êe vam isprintati vaπa prava i eventualno iznos otpremnine, te vam priopÊiti da ste u svojim najboljim stvaralaËkim godinama viπak te da izdavaË viπe ne treba vaπe usluge. I tako se naete u nebranom groæu, jer sva su mjesta glasnogovornika u ministarstvima veÊ popunjena drugim kolegama koji su na vrijeme namirisali da nam novinarstvo i definitivno odlazi kvragu i da u njemu mogu opstati samo oni koji su se posvaali sa svojim mislima. E, kad je tako, svom nasljedniku Êu preporuËiti da se makne πto dalje od novinarstva, jer tata je, eto, imao ideale, a on ima tatu koji Êe mu reÊi: “Pusti, sine, novinarstvo mi smo ti ko Indija. Najbolje je da budeπ inæenjer, to je siguran kruh.” foto broja Foto Robert Fajt - Cropix Pozivamo sve zainteresirane kolege fotoreportere da poπalju svoje radove za rubriku Foto broja na mail: ibuljan@hnd.hr NOVINAR BROJ 6-8/2012 5 NOVINAR BROJ 6-8/2012. 6 infopress suenje Novinari na sudu Proπli mjesec novinari su defilirali sudnicom kao nikada do sada. Nije, dakako, rijeË o novinskim izvjestiteljima s, primjerice, suenja bivπem premijeru Ivi Sanaderu, nego Siniπi Svilanu. Brojni svejedoci u tom sluËaju iz novinarskog svijeta ili polusvijeta davali su svoje iskaze na suenju u kojem je bivπi direktor Nove TV ustvrdio da nije kriv za primanje mita u zamjenu za prikazivanje emisija na Novoj TV koje je proizvela producentska kuÊa “Core media”. “Sve je netoËno, ne osjeÊam se krivim”, rekao je Svilan pred sudskim vijeÊem zagrebaËkog Æupanijskog suda izjaπnjavajuÊi se o USKOK-ovoj optuænici prema kojoj je od kraja 2004. do kraja 2007. primio 262 tisuÊe eura mita od direktora tvrtke “Core media”, Vladimira ©elebaja Selliera, za prikazivanje tjednih emisija “Jedan na jedan”, “U sridu”, “Istraga” i “Interijeri”. Proπli mjesec novinari su defilirali sudnicom kao nikada do sada. Vlada predloæila Nije, dakako, Ëlanove Upravnog vijeÊa Hine rijeË o novinskim izvjestiteljima s, KonaËno su se dogodili i pomaci u sluËaju rjeπavanja u Hini, te je Vlada, temeljem zakljuËka Hrvatskog primjerice, situacije sabora, razrijeπila dosadaπnje Ëlanove Upravnog vijeÊa Hine suenja bivπem Vlahu BogiπiÊa, Ëlana iz reda struËnjaka za medije, te premijeru Ivi Aleksandra Adlera, Tomislava RadiÊa i Damira Borasa, iz reda ekonomsko-financijskih, pravnih i Sanaderu, nego Ëlanove informatiËkih struËnjaka. U Hrvatski sabor upuÊeni su Siniπi Svilanu prijedlozi za imenovanje Gordane SimonoviÊ novom smjene Ëlanicom Upravnog vijeÊa, iz reda struËnjaka za medije, te Josipa Vebera, Vlade RajiÊa i Romana JuriÊa iz reda ekonomsko-financijskih, pravnih i informatiËkih struËnjaka. UpuÊeniji poznavatelji prilika tvrde da Êe novi Ëlanovi, budu li potvreni, podræati kandidaturu bivπe novinarke Vjesnika Branke ValentiÊ za novu ravnateljicu Hine. Ona, prema dostupnim informacijama, uæiva potporu dijela vladajuÊe koalicije. mjere πtednje Otkazi suradnje i rezanje plaÊa na index.hr-u Jedan od najjaËih internetskih portala u Hrvatskoj, index.hr u rujnu je odluËio otkazati suradnju za Ëetvero novinara koji su s indexom imali ugovor o autorskom djelu. NastojeÊi rezati troπkove, Uprava je odluËila za 15 do 20 posto smanjiti primanja novinara koji su ostali u redakciji, a o razlozima nepopularnih mjera πtednje moæemo tek nagaati. Vlasnik index.hr-a Matija BabiÊ najprije je mailom navode demantirao, a potom nas uputio na direktoricu index.hr-a Vanu ©alov koja do zakljuËenja ovog broja nije odgovorila na naπ upit. medijsko sveuËiliπte EPH u Koprivnici GradonaËelnik Varaædina Goran, Ëlan Uprave EPH Peter Imberg, direktor VELV Varaædin Goran Kozina i privremeni rektor Medijskog sveuËiliπta Marin MilkoviÊ u Koprivnici potpisali Ugovor o poslovnoj suradnji na realizaciji projekta Medijskog sveuËiliπta. Tim ugovorom ureeni su meusobni odnosi te prava i obaveze izmeu Europapress Holdinga, Grada Koprivnice, Grada Varaædina, VELV-a d.o.o. Varaædin i Medijskog sveuËiliπta Koprivnica. Grad Koprivnica neposredno i Grad Varaædin putem trgovaËkog druπtva VELV, Varaædin, imaju interes dugoroËno sudjelovati u projektu Medijskog sveuËiliπta te zajedno razviti suvremeno sveuËiliπte, provoditi planirane studije propisane Dopusnicom MZO©-a te osigurati ekonomski odræivo funkcioniranje sveuËiliπta, koristeÊi u tu svrhu znanja i iskustva Europapress Holdinga. Kako je navedeno tom prilikom, EPH Êe podupirat razvoj sveuËiliπta te Êe koristeÊi svoja znanja i iskustva doprinositi razvoju studijskih programa, ali i pruæati medijsku podrπku s ciljem pruæanja πto kvalitetnije usluge obrazovanja buduÊim studentima u podruËju medija i srodnih znanja te razvoja i unapreenja tzv. medijske industrije opÊenito.Meutim, Ëudno je πto je EPH izaπao iz vlasniËke strukture, a Grad Koprivnica Êe financirati, odnosno stipendirati djelatnike te medijske kuÊe. Privremeni rektor Medijskog sveuËiliπta Marinko MilkoviÊ rekao je kako je rijeË o petnaestak izvanrednih polaznika koji ulaze u kvotu i kojima se ne naplaÊuje Ëlanarina.(no) novi web magazin Kuljiπ i Jurleka pokreÊu web magazin Asfalt Web magazin Asfalt starta do kraja godine i u osnovi je multimedijalni projekt magazinskog koncepta u digitalnoj formi, zajedniËka je poruka Denisa Kuljiπa i Marjana Jurleke, dvojca odgovornog za sadræajnu i poslovnu stranu novog medija. Prema rijeËima Marjana Jurleke, novi izdavaËki projekt ukljuËuje web sadræaj, internet radio i portal s videozapisima, a radi se i na televizijskom formatu. U igri je i tiskani format za koji je napravljena studija izvedivosti - no joπ je prerano govoriti hoÊe li i kada Asfalt izaÊi na kioske i u kojem ritmu izlaæenja. Prema infopress rijeËima autorskog dvojca, koncept je zavrπen i o tiskanom formatu zasad niπta viπe ne mogu otkriti jer, tvrde oni, Asfalt je ozbiljan projekt koji ukljuËuje i nova radna mjesta. Potvreno je samo da Êe projekt u tiskanom formatu voditi Nada MirkoviÊ, supruga Denisa Kuljiπa. Marjan Jurleka, kljuËna osoba za poslovnu stranu projekta, potvrdio je da iza projekta stoji viπe privatnih investitora; nema kompanija nego samo, kako tvrdi, ljudi s imenom i prezimenom, meu kojima je i on sam, s vlastitim uloæenim novcem. Jurleka je odbacio i medijske napise da iza projekta stoji agencija Digitel, a upravo u partnerskom odnosu viπe ulagaËa vidi i πansu novog projekta u kojem partikularni interes investitora neÊe prevladati u poslovnoj ili ureivaËkoj politici. Vlasniπtvo Êe, potvrdio je Jurleka, biti transparentno kao i imena vlasnika i njihovi udjeli, kako je to i regulirano prema postojeÊem Zakonu o medijima. Odbacio je i glasine da iza cijelog projekta stoje politiËke stranke ili NOVINAR BROJ 6-8/2012 7 neki od vodeÊih izdavaËa - prvenstveno Styria, ali i njoj konkurentski EPH. “Opredjeljenje za politiËku stranku ili opciju smrt je za svaki medij. Iza projekta ne stoji ni Styria ni EPH, a drago mi je Ëuti informacije da su se nakon najave izlaska naπeg projekta okupili neki vodeÊi ljudi iz Styrije i EPH, medijskih kuÊa u kojima sam i ja radio. Drago mi je πto sam ih zbliæio pa su poËeli meusobno razgovarati”, zakljuËio je Jurleka. Denis Kuljiπ, pak, odgovoran za sadræaj portala, ostaje pri poruci koju je dao Poslovnom dnevniku. “Za Asfalt, portal u kojem Êu biti glavni urednik, veÊ sam skupio ekipu, ali ne bih puno o tome jer mi je vaæno strateπko iznenaenje”, rekao je Kuljiπ koji je nedavno napustio EPH i sada je suradnik VeËernjeg lista. Jurleka je potvrdio i da su poËeli pregovore s Upravom Vjesnika d.d. oko redakcijskog prostora Asfalta, a prema informacijama iz Vjesnika, kljuËni ljudi Asfalta veÊ su razgledali prostor redakcije nedavno ugaπenog Vjesnika. Miroslav Edvin Habek Iza projekta stoji viπe privatnih investitora, ljudi s imenom i prezimenom, nikakve politiËke stranke ili vodeÊe medijske kuÊe poput Styrije ili EPH, kako se priËa po kuloarima NOVINAR BROJ 6-8/2012. 8 u srediπtu Piπe Anton FiliÊ Styriji ne odgovaraju stalno zaposleni jer su skuplji od honoraraca i ne moæe im se dati otkaz kad god se poæeli; ne odgovaraju joj sindikalno organizirani radnici jer nisu posluπni i postavljaju neugodna pitanja; a posebno je kivna na πtrajkaπe jer mogu biti loπ primjer svima drugima Cijeenje iscijeenoga u srediπtu Moja odluka od prije nekoliko godina da kupim stan u blizini Vjesnika pokazala se promaπajem. Radno mjesto u VeËernjem listu preselilo se proπlog ljeta u buzinsku πikaru, a rate za stan su ostale. No, najtuænije je πto sam spoznao da Êu godinama joπ morati æivjeti pokraj ostataka katedrale pisane rijeËi. I gledati je kako se uruπava, baπ kao i ukupni hrvatski medijski prostor. Prvo su, jednoga dana prije BoæiÊa 2004., iz potkrovlja tzv. Press centra (tu je ulogu taj prostor i imao u vrijeme Univerzijade 1987.) iselile Sportske novosti. Pa se stalno poËelo priËati da Êe otiÊi VeËernji list. Nestalo je restorana, a poslije je i kafiÊ zatvoren. TodoriÊ je, nakon πto je do veÊinskog vlasniπtva doπao kupnjom udjela VeËernjeg lista i EPH, iselio svoj Tisak. Vjesnik je prestao izlaziti. Svi su veÊ “znali” da Êe se taj prostor isprazniti, sve zgrade pa i neboder - zaπtitni znak tog dijela Zagreba - poruπiti i da Êe na njemu EU sagraditi svoje urede i rezidencije. Ili Êe TodoriÊ sagraditi joπ jedan poslovno-trgovaËki centar. Tko Êe ga znati. Ni tjednik Forum, koji je iz ne zna se kojeg razloga i nakon preseljenja VeËernjeg lista ostao u Slavonskoj 4, nije dugo izdræao. Ni cijelu godinu. Ugaπen je 3. kolovoza, navodno zbog nedostatka oglasa. I sve bi bilo u redu, tj. ne bi bilo tako tragiËno, da je VeËernji list d.o.o., koji je i izdavao Forum, njegove novinare i grafiËare - 17 stalno zaposlenih i jednog RPO-vca - vratio u matiËnu redakciju, u VeËernji list. Uprava i vlasnik imali su, meutim, druge planove. I, pokazalo se, perfidne namjere. Novinarima, koje su ne jednom, i s pravom, poËastili epitetom “vrlo kvalitetni”, pokazali su vrata. OËito su cijelo vrijeme igrali s figom u dæepu. Ako bi Forum uspio, pohvalili bi se joπ jednim genijalnim projektom, ako ne bi uspio, πto se na kraju i dogodilo, rekli bi - sami su si krivi! Koliko god je razoËaravajuÊi, taj potez VeËernjakove Uprave i vlasnika nije iznenaujuÊi. Nego je samo nastavak nesmiljene Styrijine ofenzive protiv starih veËernjakovaca, protiv stalno zaposlenih, protiv Ëlanova Sindikata i posebno - protiv πtrajkaπa. Kad je Styria 2000. postala veÊinski vlasnik VeËernjeg lista, u njemu je bilo oko 260 stalno zaposlenih. Danas ih ima jedva 80ak. Da joj sindikalno organiziranje nije drago, vidi se po Ëinjenici da u 24sata i sada u Poslovnom dnevniku sindikata gotovo i nema. A πto se πtrajkaπa tiËe, iako je u VeËernjem listu nedvojbeno bila rijeË o zakonitom πtrajku, Styria se odluËila na - za civilizirani svijet - nevienu odmazdu. Od 60 radnika koji su u proljeÊe 2011. sudjelovali u πtrajku (joπ su neki u tom razdoblju bili na bolovanju), 17 njih je veÊ dobilo otkaz. Sad bi se taj broj mogao udvostruËiti, πto bi znaËilo da se Styria rijeπila veÊ 57 posto πtrajkaπa. A i oni πtrajkaπi koji su ostali u VeËernjem listu maknuti su s uredniËkih pozicija, smanjena im je plaÊa ili su na drugi naËin degradirani. U impressumu VeËernjeg lista nema ni jednog πtrajkaπa, a jedva ih je troje u sindikatu. Nema tu niËega osobnog: Styriji ne odgovaraju stalno zaposleni jer su skuplji od honoraraca i ne moæe im se dati otkaz kad god se poæeli; ne odgovaraju joj sindikalno organizirani radnici jer nisu posluπni i postavljaju neugodna pitanja; a posebno je kivna na πtrajkaπe jer mogu biti loπ primjer za sve druge. Zato je VeËernji list reorganiziran na naËin da je ostao bez Nadzornog odbora (pa i predstavnika radnika u njemu), a RadniËkom vijeÊu, koje meu svim Styrijinim poduzeÊima u Hrvatskoj postoji samo u VeËernjem listu, informacije se daju na kapaljku. Iako ne mogu utjecati ni na ureivaËku politiku VeËernjeg lista niti na izbor urednika (glavnog i svih drugih), zaposlenicima se stalno sapuna nos loπim rezultatima poslovanja, nakon Ëega se od njih traæe uπtede, smanjenje plaÊe i drugih prava i opravdavaju se otkazi. Pri Ëemu se sve Ëini da se ti rezultati prikaæu joπ loπijima, πto nije teπko izvesti s obzirom na to da je Styria vlasnik i drugih povezanih poduzeÊa. VeËernjem listu se jednostavno naplati malo skuplji papir, skuplje ove ili one usluge (tiskarske, usluge savjetovanja, troπak posredovanja, intelektualne usluge, sudski i troπkovi reprezentacije...) i stvar je rijeπena. Tako se supstancija VeËernjeg lista dodatno cijedi, iako je ona naizgled gotovo veÊ iscijeena. No, ostalo je ime, ostala je tradicija, kvalitetni novinari, i za danaπnje prilike ipak relevantna naklada od oko 70.000 prodanih primjeraka. Styria na VeËernjem listu i dalje zarauje, a ne gubi, ali to neÊe priznati. Ono πto Upravu VeËernjeg lista i njegova vlasnika najviπe boli, podaci su o veÊ isisanom novcu iz VeËernjaka. No, i tu su Ëinjenice neumoljive. Ako procjene πto ih daje sindikat odstupaju za koji milijun viπe ili manje, nitko Styriji ne brani da objavi toËne i do u lipu precizne podatke. Ali oni neÊe promijeniti bit stvari, a to je da VeËernji list bio i jest svojevrsna “krava muzara”, koju su Austrijanci godinama muzli. Styria je VeËernji list kupila za 26 milijuna maraka, a iz njega je prodajom razliËitih “logistika” (TS, MI, DP...) izvukla: - prodajom udjela u VIPNetu (procjena Nacionala) 280 milijuna kuna - prodajom udjela od 25,74 posto temeljnog kapitala u Tisku (procjena brokera) 420 milijuna kuna - prodajom zgrade na Cvjetnom trgu (procjena struËnjaka za nekretnine) 60 milijuna kuna - prodajom udjela u Distri pressu (informacija iz same Styrije) 70 milijuna kuna. Neizvjesna je sudbina poslovnog prostora u Slavonskoj 4 iz kojega su veËernjakovci iseljeni u srpnju proπle godine, a vrijednost mu je najmanje 75 milijuna kuna. No, i bez toga je vidljivo da su Austrijanci iz VeËernjeg lista izvukli blizu milijarde kuna. Sad je jasno da je VeËernji list u trenutku prodaje vrijedio barem Ëetverostruko viπe od onoga koliko ga je platila Styria. Pojedinci koji su posredovali u toj prodaji oËito su dobro omastili brke. No, sluËaj VeËernjeg lista nije usamljen. SliËna je situacija i EPH (sad je na djelu nasrtaj na Slobodnu Dalmaciju), Novom listu, Glasu Istre... Trendovi su loπi, situacija u medijima nikad nije bila gora. Gospodarska kriza uzima svoj danak i u novinarskoj branπi, a stanje je dodatno pogorπala odluka nekih vlasnika medija da se bave i drugim poslovima, nekretninama, pri Ëemu su izgubili velik novac. Jasno je da svi mediji neÊe preæivjeti, ali novinari ipak ne smiju dopustiti da im cijena rada drastiËno padne. Pa, zatvoreni su i neki odvjetniËki uredi, ali odvjetniËke usluge zbog toga nisu pojeftinile. Kako su pisani mediji u posebno teπkoj situaciji, dræava bi morala pronaÊi naËin da odreenim zakonskim i poreznim mjerama pomogne toj djelatnosti koja je, u tome se svi slaæu, od πireg druπtvenog interesa. To ipak ne bi smjelo iÊi kroz dubiozni sustav RPO-a koji okrnjuje pravo na πtrajk i zbog toga doprinosi patologiji radnih odnosa u toj sferi. PomoÊ dræave treba biti posve transparentna, moæda kroz neku vrstu medijskog fonda. U Francuskoj se, primjerice, studentima omoguÊava subvencionirana kupnja novina i tako se odgajaju novi Ëitatelji NOVINAR BROJ 6-8/2012 9 Trendovi su loπi, situacija u medijima nikad nije bila gora. Gospodarska kriza uzima svoj danak i u novinarskoj branπi, a stanje je dodatno pogorπala odluka nekih vlasnika medija da se bave i drugim poslovima, nekretninama, pri Ëemu su izgubili velik novac NOVINAR BROJ 6-8/2012. 10 intervju branko vukπiÊ predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskoga sabora Razgovarao Ivica Buljan Marginalci ureuju medije OpÊi je dojam da je medijska scena u Hrvatskoj kaotiËna. Kako bi ste je vi opisali? Slaæem se s vama. Medijska scena je u neredu, nesreena i deprimirajuÊa. Ovih dana, kao predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, za potrebe meunarodnog istraæivanja, moram napisati analizu o medijima u Hrvatskoj. Rekli su mi; πto kraÊe i konkretnije, πto mi se uËinilo, u prvi mah, nemoguÊim. No, u razliËitim medijima, s potpuno razliËitom vlasniËkom strukturom, problemi su sliËni. Kaos je, kao πto vi kaæete, istovjetan. Odmah na poËetku naπega razgovora naglaπavam kako za taj kaos odgovornost, pa i krivicu, snosi i novinarski ceh kojemu sam pripadao viπe od tri desetljeÊa. I kao novinar, i kao urednik. Jesu li novinari, a potom i njihovo cehovsko udruæenje, na samome repu odgovornosti za kaos, za pomanjkanje kriterija, za nevjerojatnu komercijalizaciju i æutilo, za nevjerodostojnost 11 foto Davort KovaËeviÊ Novinari su pristali na negativnu selekciju, a bunili su se jedino kada im je bio ugroæen posao, egzistencija. Oni pak koji nisu pristajali na cenzuru, na bespogovorno sluæenje bilo politici, bilo kapitalu, prolazili su i prolaze Tantalove muke Branko VukπiÊ, bivπi je novinar i urednik, koji medijsku scenu sagledava iz svih kutova te odliËno razmije problematiku, ali i sam istiËe da se teπko iπta moæe promijeniti ukoliko oni koji imaju poluge vlasti ne pristanu provesti stvarno ureivanje medijskog prostora koji je godinama bio zagaivan i devastiran. NOVINAR BROJ 6-8/2012 VladajuÊa koalicija Êe zaπtititi one novinare i one urednike koji budu πtitili njihove interese. I radna mjesta i zaπtita novinara mogu se urediti zakonima te poπtivanjem zakona. Meutim, medijski moguli su u pupËanim vezama s vlaπÊu, a novinari nisu nikad bili spremni pokazati zube HND se izbjegava jer HND-ovci neÊe pristati na kompromise koji uniæavaju novinarstvo i tjeraju novinare na ulicu, u slobodnjake, u neizvjesnost. I ova se vlast, izgleda, grozi znanja, medijskih sloboda i slobodnomisleÊih novinara i sluæenje (kojeËemu), sasvim je svejedno. Velik dio novinara je pristao da bude manipuliran i da sam manipulira. Veliki dio novinara pristao je lagati πto za dræavu, πto za gazdu, a πto za vlastiti interes. Novinari su pristali na negativnu selekciju, a bunili su se jedino kada im je bio ugroæen posao, egzistencija. Oni pak koji nisu pristajali na cenzuru, na bespogovorno sluæenje bilo politici, bilo kapitalu, prolazili su i prolaze Tantalove muke. Jednom ste prilikom izjavili da ste u politiku otiπli zbog toga πto “novokomponirane gazde” u svoje medije puπtaju novinarstvo na kapaljku te da je taj trend iznutra gotovo nemoguÊe mijenjati. Je li taj trend moguÊe mijenjati s pozicije πefa saborskog odbora za medije? Teπko, gotovo nemoguÊe. Jer, Ëesto ne shvaÊaju bivπe kolege, predsjednik Odbora pripada opoziciji, πto znaËi da sam u Odboru u debeloj manjini. S veÊinom na toboæe lijevoj strani i s ostatkom manjine, HDZ-om, na desnoj, koja je, jednako kao i lijeva, veliki krivac za sveopÊi, a ne samo medijski kaos u dræavi. No, kao predsjednik Odbora koji je, zbog svoje specifiËnosti, ËeπÊe u fokusu javnosti nego drugi parlamentarni odbori, mogu i hoÊu inicirati rasprave, podræati inicijative, senzibilizirati javnost i pomoÊi novinarskom cehu. U javnome mediju sam radio devedesetih kao suradnik (rijeË je o HRTu) i kao zaposlenik godinu dana dvijetisuÊitih (Vjesnik), sve ostalo vrijeme proveo sam u privatnim medijima koji danas jure jedino za ËitanoπÊu, sluπanoπÊu, gledanoπÊu, odnosno profitom. Na potpuno kriv naËin. Kad sam u VeËernjaku poËetkom devedesetih kao urednik napravio prvi pravi, veliki RTV prilog na 42 stranice, nije bilo u njemu ni trunËice æutila. Na kolegiju sam zbog toga zaradio kritike kolega koji su rekli da Êu srozati nakladu koja je tada petkom iznosila 210.000 primjeraka. Podrπku sam dobio, na sreÊu, od glavnog urednika ©tefa AndraπiÊa koji mi je dao tri mjeseca da podignem nakladu. Na ozbiljnim temama mala redakcija RTV priloga, kasnije Ekrana, digla je nakladu za 80.000 prodanih primjeraka i dræala taj trend punih osam godina. ReÊi Êete; drugo je vrijeme, vrijeme novih medija, novih ekonomskih prilika... Da, ali je i vrijeme kad je publika poËela gubiti vjeru u medije. I to zbog manjka novinarstva, a viπka praznog senzacionalizma i trgovine. ©to saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije moæe uËiniti, primjerice, po pitanju zaπtite radnih mjesta novinara, ali i zaπtite prava na pisanje ili pak zaπtiti novinara od mobinga? Odbor moæe, ako æeli, uËiniti mnogo. Pod uvjetom da ga podræava saborska veÊina koja - znadete to i sami - nema zakonodavnu inicijativu. Saborska veÊina je upravljana s one druge strane Trga sv. Marka. Ponavljam, Odbor moæe preko svojih Ëlanova dizati glas, podræavati novinarski ceh, traæiti izmjene zakona, poπtivanje zakona, ali glavnu, kljuËnu rijeË, naæalost, ima Vlada. »esto Ëak ne odluËuje ni Vlada, veÊ stranka ili, πto je joπ veÊa katastrofa, πefovi dviju najveÊih stranaka. Znadete da su SDP i HNS napravili podjelu izbornoga plijena, pa su, izgleda, mediji i medijska problematika pripali HNS-u kojeg je - sudeÊi po naËinu na koji se mijenjao Zakon o HRT-u - SDP morao obuzdati u gramzivosti. Zar nije tuæno kada predsjednik Vlade MilanoviÊ javno kaæe da se ne æeli mijeπati u rjeπavanje problema na HRT-u koji je, nakon HNBa, jedna od najvaænijih hrvatskih institucija?! Nitko ne traæi da se mijeπa u ureivaËku politiku, veÊ se od MilanoviÊa traæi da omoguÊi funkcioniranje javnog servisa, a ne da mu Prisavlje krËme politiËari i njihovi PR-ovci. VladajuÊa koalicija Êe zaπtititi one novinare i one urednike koji budu πtitili njihove interese. I radna mjesta i zaπtita novinara mogu se urediti zakonima te poπtivanjem zakona. Meutim, medijski moguli su u pupËanim vezama s vlaπÊu, a novinari nisu nikad bili spremni pokazati zube. Prvi put su se novinari ujedinili ovoga proljeÊa na Prisavlju i napravili veliki korak naprijed. Uskoro Êemo vidjeti hoÊe li ih vlast prisiliti da naprave dva nazad. Isto tako jednom ste izjavili da je za ovakvu sliku medija krivo zakonodavstvo. ©to u njemu ne valja i πto treba mijenjati? Svi su zakoni u Hrvatskoj bolji od prakse. Hrvatska nije u banani, kao πto reËe bivπi premijer, danas s reπetkastim pogledom na svijet, Hrvatska jest banana dræava u kojoj malo πto funkcionira. A ne funkcionira zahvaljujuÊi negativnoj selekciji i pomanjkanju bilo kakvih kriterija. Ne funkcionira jer æelimo da ne funkcionira. Jedno od rjeπenja za bolje stanje u medijima je licenciranje novinara. Tko sve danas radi kao novinar i tko sve danas ureuje medije?! Ljudi s ulice, bez prakse, znanja i talenta preko noÊi osvanu na tv-ekranima kao novinari, voditelji i urednici. Niπta bolje nije ni na mnogim portalima, u novinama... A kada bi zakonom bilo propisano da urednici ne mogu biti nelicencirani novinari, odnosno; novinari koji nisu Ëlanovi Novinarskog druπtva, veÊ bi se u medije poËeo uvoditi red, poËeli bi se uspostavljati kriteriji. Protiv toga sam da se novine, radio, televizija ili portali mogu osnivati i otvarati s dvadeset tisuÊa kuna na raËunu. ©to Ëini VijeÊe za elektroniËke medije da, primjerice; televizijske i radiopostaje poπtuju sheme na raËun kojih su dobile koncesije? Niπta ili gotovo niπta. Sjetite se sluËaja s RTL-om Ëiji su gazde doslovno poruËili: “Kakav je to naËin da ste se odjednom poËeli pridræavati zakona!” Iako je ministrica Andrea Zlatar VioliÊ obeÊala da Êemo napraviti reda i u tom segmentu, do dana danaπnjega nije na podruËju medijskog zakonodavstva uËinjeno niπta. No, s jednom grupom medijskih struËnjaka poËet Êu raditi na promjeni medijskog zakonodavstva koje Êe veÊina odbiti. Jer kukurikavci se ponaπaju jednako kao πto se ponaπao i HDZ. Vjesnik je bio privatni bilten Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Druge novine su nestale jer su æivjele od reketarenja. Ipak, nije mi jasno zbog Ëega je nestao Forum, jedan od rijetko dobrih politiËkih tjednika u kojemu nije bilo ni æutila, a bogme, ni ucjena NOVINAR BROJ 6-8/2012. 12 Novinarima treba priznati radni staæ za vrijeme honoriranja Prije nego πto su zasnovali radni odnos, brojni novinari dugi niz godina - kako ovog tako i proπlih desetljeÊa - bili su honorarci. Takvih je danas najviπe. Biste li podræali inicijativu za priznavanje dijela radnog staæa novinarima iz honorarnog statusa koji se moæe dokazati? Naravno da bih, i to vrlo rado. I osobno sam zainteresiran da provedemo tu inicijativu jer sam krajem sedamdesetih pa do 1985. bio stalni honorarni suradnik u VeËernjaku, s dnevnim obavezama, πto, uostalom, mogu lako i dokazati. Ispunjavao sam mjeseËno ne jednu veÊ viπe normi. Naæalost, samo sam jedan od stotina onih koji su doæivjeli ili doæivljavaju danas takvu sudbinu. Eto, raËunajte na potporu te na moje aktivno sudjelovanje u inicijativi. Nismo bez πansi da ostvarimo svoja prava Zakon propisuje vlasnicima medija donoπenje redakcijskih statuta. Meutim, vlasnici to izbjegavaju. Moæe li saborski Odbor neπto poduzeti kako bi vlasnici pristali na donoπenje tih statuta jer na ovakav naËin oni i njihovi podreeni izvrπitelji guπe ionako slabe slobode cehovskog organiziranja po redakcijama. Samim time utjeËu i na slobodu novinarskog izraæavanja i na iznoπenje stavova. Hrvatski zakoni su manjkavi u pogledu sankcija. ©to Êe se dogoditi vlasniku medija ako ne poπtuje zakon? Ako postoje sankcije i ako vlast inzistira na poπtivanju zakona, tada je i taj problem rjeπiv. Meutim, Ëesto se vlasnici medija s vlastodrπcima dogovaraju kako izbjeÊi poπtivanje zakona. Mnogo je istraænih radnji na Prisavlju obavljeno, ali je politika uvijek bila ta koja je nareivala da se predmeti ostave u ladicama. I sada se na HRT-u istraæuju sumnje na kriminalne radnje, ali se - Ëuje se iz krugova policije - mnogo toga izgubilo u ladicama dræavnog odvjetniπtva. Kaos proizvodi neefikasna ili nepoπtena politika. Od nje sve poËinje, toËnije, u hrvatskome sluËaju; ne poËinje. A kada i zapoËne, zavrπava dobro za lopove i prekrπitelje zakona. Novim zakonodavstvom treba pooπtriti mjere protiv onih koji ne donose statute. No, novinari imaju brojne alate kojima mogu natjerati vlasnike i politiku da mijenjaju stvari. Ugledajte se u profesore. Sjetite se sluËaja Praπke nacionalne televizije 2001. godine. Novinari se moraju pokrenuti jer im niπta neÊe pasti s neba. U medijske slobode neÊemo biti preneseni u krevetu od perja. U samo nekoliko mjeseci nastao je pravi pomor medija. Ugasili su se Vjesnik, Nacional, Forum... Izgubljeno je stotine novinarskih mjesta. To nije samo udar na medijske slobode, nego i veliki socijalni problem. Slaæem se s vama. Bio sam nekoliko puta bez posla i znam πto je to ne dobiti plaÊu. No, postoji druga strana medalje. Razgovarao sam s novinarima Vjesnika, s predstavnicima njihove novinarske organizacije, s predstavnicima sindikata i pitao ih da mi iskreno kaæu kada su se to pobunili protiv sluæenja politici? Tek kada je voda doπla do grla, tek kada su shvatili da bi mogli izgubiti egzistenciju. ZnaËi, dio krivice snose i oni sami. Smijeπno maloj nakladi su i oni sami kumovali. Kriv je zbog toga, najviπe, HDZ Ëiji je predsjednik, ”pametniji od Isusa”, kako su mu se dodvoravali u stranci, mijenjao i postavljao glavne urednike prema napadima vlastite taπtine. A njegova je taπtina velika poput Mount Everesta. Vjesnik je bio privatni bilten Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Koliko glasno se prosvjedovalo protiv toga u vrijeme kada su oni bili na vlasti?! Druge novine su nestale jer su æivjele od reketarenja. Ipak, nije mi jasno zbog Ëega je nestao Forum, jedan od rijetko dobrih politiËkih tjednika u kojemu nije bilo ni æutila, a ni, bogme, ucjena. Zaπto se izbjegava pozivanje novinara i naπe strukovne organizacije kod pisanja novih dopuna i izmjena zakona o medijima? Zato πto vlast ne æeli da se itko struËan upliÊe u zakonodavstvo. Ministrica kulture je u svom nastupnom intervjuu rekla da u njezinu ministarstvu meu petstotinjak ljudi ne postoji ni jedan struËnjak za medije!? A ministarstvo intervju branko vukπiÊ ureuje medijsko zakonodavstvo. Zar to nije sramota?! I kako je postupila kad se radila izmjena Zakona o HRT-u? OmoguÊila je da se te izmjene rade iza kulisa, u potaji, ali s novinarima kojima je vaæan samo njihov probitak, a ne sudbina HRT-a. HND se izbjegava jer HND-ovci neÊe pristati ne kompromise koji uniæavaju novinarstvo i tjeraju novinare na ulicu, u slobodnjake, u neizvjesnost. I ova se vlast, izgleda, grozi znanja, medijskih sloboda i slobodnomisleÊih novinara. Kako u tome nevjerojatno sliËe bivπoj vlasti! Znamo tko su medijski gazde u Hrvatskoj. Ispunjavaju li oni svoje obveze u smislu objavljivanja, primjerice tiraæe, poslovnih rezultata? Vi znate tko su gazde tridesetak i viπe televizijskih postaja u Hrvatskoj?! Nisam siguran. Ona imena na papiru nisu stvarni vlasnici, vjerujte. Uskoro Êe antikorupcijsko vijeÊe i odbor kojemu sam predsjednik napraviti zajedniËku sjednicu upravo o toj problematici. No, i za skrivena ortaπtva kriva je politika, odnosno stranaËki Ëelnici koji πtite pojedine (tajne) vlasnike i pete ortake kako bi se o njima lijepo pisalo ili govorilo. Vlasniπtvo nad medijima je jedna od najveÊih æabokreËina, bara koju nitko ne æeli ni pokuπati isuπiti. VeÊina tzv. malih medija, radija, televizija ili novina, ne bi opstala ni tri mjeseca da nema politiËko-tajkunskih tutora o kojima se piπe i govori sve najbolje, a o politiËkim protivnicima sve najgore. U tim medijima nema nikakvih pravila. Kad sam htio raditi predizborni, predsjedniËki serijal razgovora na lokalnim televizijama, na dvije su mi poruËili: “Mogu svi, ali komunjare poput JosipoviÊa i Vesne PusiÊ ne mogu!” Iako sam o tome razgovarao u VijeÊu, te televizije i danas emitiraju s istom logikom, ali, moæda, s drugim predznakom. Zaπto se u medijima rjeπavaju iskusnih novinara koji mahom odlaze u glasnogovornike kao sigurnu oazu? Nedavno sam razgovarao s jednom doista vrhunskom televizijskom novinarkom koja mi je rekla da Êe otiÊi iz novinarstva istoga Ëasa kada joj ponude nenovinarski posao. Kad sam je pitao zaπto, odgovorila mi je: “Ne mogu viπe podnijeti voluntarizam, senzacionalizam, glupost i navijanje.” Iako ne pristaje na sniæene profesionalne standarde, ne moæe viπe podnositi okruæje. Æao mi je πto je Duπan Miljuπ, moj kolega iz VeËernjakovih dana, otiπao iz novinarstva u glasnogovornike. A otiπao je jer se, pretpostavljam, umorio tog teπkog posla koji je obavljao zduπno. Ali, kriva vam je pretpostavka da je glasnogovorniπtvo sigurna oaza. Sigurna je samo onoliko koliko se stranka odræi na vlasti. “Sigurna” je - kao u sluËaju Ratka MaËeka, koji nikada nije spadao u istaknute ni u dobre novinare - koliko se potkoæite iz crnih fondova. Redakcije su, pak, sretne kad se rijeπe novinara kojima ne mogu upravljati, novinara od kojih ne mogu dobivati laæirane intervjue, novinare koji ne piπu komentare tako da im politiËari diktiraju teze. Hina je problem koji nova vlast nije uspjela rijeπiti ni nakon devet mjeseci. »itav taj paket - HRT, Hinu, VijeÊe za elektroniËke medije - trebali smo rijeπiti, prema dogovoru s ministricom kulture, najkasnije do svibnja ove godine, a u rujnu, znaËi sada, prihvatiti se izrade medijskog zakonodavstva na temelju u Saboru donesene medijske strategije. No, nije uËinjeno niπta. Silnu energiju troπe na meusobnu tuËnjavu za πto veÊi utjecaj na HRT-u. Hini treba pristupiti ozbiljno, studiozno, ali za to nitko meu vladajuÊima nije ozbiljno zainteresiran. Odbor je donio odluku da Êe ovu jesen napraviti raspravu o Hini, a potom Êemo, nadam se, ponuditi rjeπenja. Ima li lijeka za HRT? Ima. Lijek je dobar zakon. Vlast je donijela loπ zakon, onaj koji ne omoguÊuje stvaranje dobroga sustava, veÊ sve stavlja u ruke jednog Ëovjeka, Supermana. Nakon πto je zakon izglasan - a Laburisti su bili protiv najrigidnijeg Zakona o HRT-u ikad napisanog - rekao sam za saborskom govornicom da tu podvalu moæe spasiti jedino dobar ravnatelj. Jesu li napisali zakon za dobrog ravnatelja ili za svojega posluπnika koji Êe, osim πto sluæi, i dalje tretirati prisavsku blagajnu kao prÊiju, vidjeti Êemo veÊ za mjesec dana. Znam da grupa ljudi s HRT-a pod istragom za kriminal Ëini sve da progura za ravnatelja svojega kandidata. Iza toga kandidata stoje moÊne marketinπke agencije, njima bliski politiËari te dio urednika. Svima njima je na pameti unosan biznis, a ne javni interes. Naæalost, u tim zaplotnjaËkim radnjama sudjeluju i pojedini MilanoviÊevi ministri. To je otrov, a mi traæimo lijek. A taj lijek je dovesti na Ëelo HRT-a kompetentnu osobu koja poznaje medije i zna upravljati velikim sustavom, osobu koja poznaje financije i nije sklona kleptomaniji. Malo je takvih. Vlast nije dopustila da glavnog urednika bira Programsko vijeÊe uz obavezno miπljenje novinara, jer se boje, kao πto rekoh, slobodnomisleÊih novinara i urednika. Prisavlje ima manjak dobrih urednika i novinara, a viπak politiËkih aparatËika i onih koji malo ili niπta ne rade. Premalo je onih kojima je stalo da HRT postane javni servis. No, i ovo prelazno razdoblje daje nadu. Koju mogu ugasiti vladajuÊi loπim ravnateljskim rjeπenjem. U pojedinim je medijima situacija vrlo nezavidna i u financijskom pogledu. Koliko ona moæe utjecati na objektivnost i pravovaljanost informacija koje izlaze? Znam da mnogi mediji, ali i novinari u njima, naplaÊuju informacije, emisije, priloge, πto je, po zakonu, nedopustivo. Dio politiËara plaÊa emisije kako bi se panegiriËki govorilo o njima. PlaÊaju se i tekstovi u novinama. PlaÊa se da izlaze netoËne informacije ili da ne izlaze toËne. Mnoge lokalne televizije su stranaËke, πto znaËi da su sve informacije pod politiËkim patronatom, pod utjecajem moÊnika. RaËune plaÊaju ili njihovi tajkuni ili porezni obveznici. Naravno, informacije koje proizvode korumpirani mediji nemaju veze s objektivnoπÊu. Tko danas odreuje medijsku politiku na razini dræave? Konkretno, Ëiji je utjecaj najveÊi pri skorom izboru novog ravnatelja HRT-a? Nitko, jer hrvatska dræava nema medijsku strategiju, a bez nje nema trajnog, sustavnog rjeπenja ni za HRT, ni za Hinu, ni za regulatorne agencije, a onda ni za privatne medije. Kao πto sam prije rekao; vode se prije svega podzemne borbe za utjecaj na izbor ravnatelja HRT-a. Tko Êe pobijediti, ne znam. Ali znam da je najodgovorniji za medijski nered premijer MilanoviÊ koji se ne æeli ni u πto mijeπati. Pa se mijeπaju njegovi ministri. I to s ljudima koji su spremni sluπati i sluæiti. Pobijedi li ta opcija, saborski zastupnici Êe unisono, kao posluπni partijski vojnici, diÊi ruke za loπe rjeπenje. S njim Êe ponovno ojaËati utjecaj ljudi koji su HRT doveli na rub financijskog, kadrovskog i programskog ponora. Umjesto na sudsku klupu, zasjesti Êe na mjesta koja im omoguÊuju fantastiËnu zaradu. Provizije za kupnju filmova, najam tehnike, izradu scenografije su toliki da vam se moæe zavrtjeti u glavi od cifri foto Davort KovaËeviÊ NOVINAR BROJ 6-8/2012 13 NOVINAR BROJ 6-8/2012. 14 Piπe Zdenko Duka stanje medija NOVINAR BROJ 6-8/2012 15 To ipak nije zasmetalo vrlo utjecajnom dnevnom listu da objavi tko Êe koliko poreza trebati plaÊati za vikendicu ili drugi odnosno treÊi stan u vlasniπtvu. Kako to? Pa tako πto je stvar skroz izmiπljena. Izraene su toboæe simulacije poreza na nekretnine prema usporednim podacima o porezu na nekretnine u susjednim zemljama, a to je prezentirano na naslovnici i unutarnjim stranicama kao da se radi o svjeæem materijalu iz Ministarstva financija. Prevara da bi se kupio koji primjerak viπe i dalje vukla priËa. Krumipiranje novinarstva Snizite PDV na novine Problem je i ako je glavni politiËki komentator i vrlo Ëesto moralizator Ëovjek koji je Kao πto ekonomska kriza ima svoje dno, ima ga i kriza Nigdar ni bilo da ni nekak bilo pa ni vezda ne bu da duæan milijun i medija. nam nekak ne bu. Nije utjeπna ta svevremenska filozofska pol kuna poreza. poetika Krleæina Petrice Kerempuha, ali ni od kukanja i Jedno je pisati o pesimizma nema velike koristi. Ovo je godina joπ jednog pada novinskih naklada, a najveÊi hrani i piÊu, a je ekonomski udar na oglaπavanje u novinama. No, proπle drugo kad izborne godine naklade su poneπto rasle poslije godina pada. politiËarima s visoka dijeliπ Novinara najviπe na Zavodu U svakom sluËaju, ovo jest najgora godina za same moralne lekcije novinare. Posao je izgubilo viπe novinara nego svih kako su nam posljednjih godina. Do kraja kolovoza na burzu rada prijavilo potrebni oni Ëiste se 334 novinara, a zaposleno ih je 172. Na Zavodu za proπlosti, poπteni zapoπljavanje su 563 nezaposlena novinara, 411 s ranijim iskustvom, a 152 novinara bez iskustva. i u svom poslu novinarskim O stanju profesije toËno je, naæalost, nedavno u jednom upuÊeni na javnu tekstu napisao kolega Jasmin KlariÊ. Dakle, u novinama stvar “pravu informaciju treba traæiti svijeÊom i rudarskom opremom”, a zavladao je “sustav povrπnosti i kult bombastiËnosti”. Povrπnost doista nije sluËajna nego sustavna kako bi se u medijima postigao neki æeljeni efekt da bi zaokupio paænju. To nije Ëak ni zbog komercijalnosti jer se viπe ne moæe dobro prodati ni komercijalno ni nekomercijalno. To je i pitanje zaobilaæenja istine. Toboæe da bi prodalo, da ne bi bilo banalno ili dosadno, informiranje Ëesto sluæi namjernom dezinformiranju i uvlaËenju u neku paralelnu stvarnost. Kad se dogodi da istina viπe nije prioritet nego da su mediji neki svijet za sebe - onda to viπe nisu demokratski mediji koji nam pomaæu da razumijemo πto se oko nas dogaa, da budemo kritiËni i aktivni u druπtvu. Kad novinari poËnu izbjegavati istinu zbog toga da bi se plasirali razliËiti spinovi koji toboæe zaokupljaju paænju i mogu se prodati, onda ugled novinarske profesije pada, a ono πto zovemo javnost zabavlja se Ëesto nametnutim nevaænim, marginalnim temama. Onda i javnost valja traæiti svijeÊom, onda je i ona u raspadnutom stanju. PomoÊi novinarstvu moæe vlast, odnosno resorno Ministarstvo kulture, i briga o novinarskoj proizvodnji, profesionalnoj kvaliteti i etici koju zajedniËki trebaju brinuti vlasnici, urednici i novinari. Ministarstvo kulture objavilo je da radi na medijskoj strategiji Ëiji bi autori trebali istraæiti i analizirati glavne probleme hrvatskog novinarstva i ponuditi izvjesne putokaze kako bi mediji uz zabavu obavljali i svoju javnu funkciju informiranja pa i poduËavanja. Tek nakon medijske strategije iÊi Êe se na izmjene svih medijskih zakona. Izmiπljanje stvari Danas imamo previπe izrazitu crtu s jedne strane javnih i neprofitnih medija i, s druge strane, privatnih medija. Privatni mediji se odupiru bilo kakvim strategijama, ograniËenjima i obvezama iz programa javnih sadræaja. Vidimo da i unatoË jasnim zakonskim obvezama, regulatorno VijeÊe za elektroniËke medije na svojim stranicama ne objavljuje koncesijske ugovore s televizijama i radijima. Tako javnost ne moæe znati koliko se stvarno poπtuju obveze iz koncesijskih ugovora. Naravno, ne poπtuju se obveze koje nameÊu program iz lepeze druπtveno relevantnih sadræaja Ëija produkcija koπta viπe nego πto je puπtanje nekvalitetnih stranih serija i Ëega sve ne. Ruku na srce, ima tekstova u novinama kojima nije za vjerovati i iole iskusniji Ëitatelj odmah to moæe prokljuviti. Na primjer, dosta toga ispisalo se o porezu na nekretnine. Naravno, to ima ogromno znaËenje za mnoge graane. Mi ipak joπ ne znamo koliki Êe ti porezi biti. Nitko nije iznio iz kabineta ministra financija bilo kakve preciznije izraËune i dokumente s tim u vezi, vjerojatno veÊ i zbog toga πto to joπ nije pripremljeno i konaËnih izraËuna joπ nema. Problem je i ako je glavni politiËki komentator i vrlo Ëesto moralizator Ëovjek koji je duæan milijun i pol kuna poreza. Jedno je pisati o hrani i piÊu, a drugo kad politiËarima s visoka dijeliπ moralne lekcije kako su nam potrebni oni Ëiste proπlosti, poπteni i u svom poslu upuÊeni na javnu stvar. Sigurni smo da taj komentator to najiskrenije misli i to je u redu, takvi politiËari zaista trebaju biti. Ali, zar ne bi takvi ili skoro takvi morali biti i novinari, pogotovo oni koji ukazuju na moral u javnim poslovima? Urednici moæda misle - ma to za porez Ëitatelji ionako ne znaju, ne prate to, nema veze...Ali znaju mnogi i onda mogu generalno zakljuËiti da su novinari, primjerice, licemjeri. Nedavno je pomoÊnik ministrice kulture Milan ÆivkoviÊ govorio da Êe njihovi prioriteti biti javni mediji - HRT, Hina, ali i jedan dnevni list koji bi se navodno pokrenuo javnim novcem. »ini se da je ideja joπ potpuno daleko od realizacije, a zapravo je i pitanje dijele li je i Ëelni ljudi Vlade. Pojavit Êe se i neki novi mediji, situacija Êe se mijenjati. Ali je neprijeporno da hrvatsko novinstvo, znaËi prije svega privatna novinska produkcija, treba neku neizravnu dræavnu stimulaciju jer su novine i dalje temeljna novinarska djelatnost koja utjeËe i oblikuje javnost u razvijenim druπtvima. Naravno, ne æutilo i spinovi nego vjerodostojne novine. Zato bi MilanoviÊeva Vlada trebala sniziti PDV na novine sa sadaπnjih 10 na pet posto, ali mislimo, ne bezuvjetno nego vodeÊi raËuna o tome je li rijeË o pornografskom Ëasopisu ili pak ozbiljnom dnevnom listu, ali vodeÊi raËuna i o tome koliko medijski i novinski poslovci πtite radna i profesionalna prava novinara na koja ih i zakon obvezuje. U predizbornoj smo godini, lokalni izbori u proljeÊe, nije li pravi trenutak? U tome ohrabrujuÊe moæe biti i miπljenje predsjednika Republike Ive JosipoviÊa koji se inaËe u zadnje vrijeme s previπe osobnog æara i preoπtro upleo u jednu medijsku priËu. No, JosipoviÊ kaæe prije petnaestak dana novinarki Danas.hr-a: “Mediji jesu od posebnog javnog i dræavnog interesa i postoji moguÊnost da se kroz legislativu ojaËa pozicija novinara. Najprije, iskljuËivanjem moguÊnosti da tvrtke koje se bave medijima i informacijama u svojim aktivnostima imaju i druge stvari - prodavanje krumpira ili gradnju nebodera, time osnovnu djelatnost izlaæu riziku. Moæda bi se naπli i neki motivirajuÊi porezni mehanizmi, jaËanje uloge sindikata i strukovnih organizacija...” Predsjednik JosipoviÊ je pravnik pa zna πto se pravno moæe, πto ne. Pa, idemo to napraviti PomoÊi novinarstvu moæe vlast, odnosno resorno Ministarstvo kulture, i briga o novinarskoj proizvodnji, profesionalnoj kvaliteti i etici koju zajedniËki trebaju brinuti vlasnici, urednici i novinari NOVINAR BROJ 6-8/2012. 16 dossier styria veËernji list Piπe Melisa Skender razgovarati s nama, i kadroviranje, πto nipoπto ne znaËi i smjenu uredniπtva protiv kojega se prije godinu dana izjasnila veÊina redakcije. RadniËko vijeÊe ionako Ëini manjina stalno zaposlenih novinara, a vrijeme samoupravnog socijalizma je proπlo, smatra naπ sugovornik. Umjesto o smjeni uredniπtva najozbiljnije se, tako barem izgleda, razmiπlja o smjeni redakcije i angaæiranju prepoznatljivih autora poput Denisa Kuljiπa koji je ne tako davno postao jedan od RPO suradnika VeËernjeg lista, a danas najavljuje vlastiti medijski projekt. Balkanizacija (ne)stiæe iz Graza Cilj je πto manje zaposlenih planovima ulaganja u taj tjednik: “VeËernji list planirao je izdavati tjednik Forum dugoroËno te su u skladu s time napravljene sve pripreme i svi (priliËno konzervativni) poslovni planovi. Naæalost, træiπne prilike pokazale su se takvima da nismo uspjeli ostvariti planiranu razinu prihoda od prodaje novina, a takoer smo se suoËili s joπ znaËajnijim podbaËajem prihoda od oglaπavanja. Razgovori sa zaposlenicima su u tijeku te ih ne moæemo komentirati prije konaËnih dogovora.” “Mislim da Uprava Ëak i ne taji kako æeli da πto viπe ljudi ode iz VeËernjeg lista. »ak ne mislim da je to stvar osobnog animoziteta. Prije Êe biti rijeË o klimi koja vlada u cijeloj Hrvatskoj, ne samo u medijima, taj neki neoliberalni kapitalizam u kojem uprava ima svu moÊ, a zaposlenici su tu samo da izvrπavaju njihove zamisli. Nije nikakva tajna da sve medijske kuÊe u Hrvatskoj æele broj stalno zaposlenih smanjiti na najmanju moguÊu mjeru”, smatra ∆uriÊ, a brojke to i potvruju. U posljednjih 11 godina od kako je Styria preuzela list, viπe od dvije treÊine stalno zaposlenih napustilo je redakciju, bilo da su restrukturiranjem prebaËeni u poduzeÊa kÊeri ili su dobili otkaze i otpremnine. Koliko je za to vrijeme stalnih RPO suradnika ostalo bez posla, moæe se tek nagaati. Samo u 2009. na otpremnine je potroπeno 14 milijuna kuna, a VeËernjak je napustilo joπ 59 zaposlenih. Takvi su nemilosrdni zakoni træiπta, uvjeravaju nas. I nije VeËernji list jedina tiskovina koja za to plaÊa visoku cijenu. Priprema se navodno i reorganizacija Poslovnog dnevnika koju Uprava nije ni potvrdila ni opovrgnula kao moguÊnost: “Sve medijske kuÊe u Hrvatskoj veÊ godinama prolaze kroz razne oblike restrukturiranja. U trenutaËnim gospodarskim okolnostima to je neizbjeæno. Poslovni dnevnik proπle je godine proveo veliko restrukturiranje, Ëime je znaËajno poboljπao rezultate poslovanja. Bude li daljnjeg restrukturiranja, takve Êemo informacije prvo podijeliti sa svojim zaposlenicima, a tek potom u javnosti.” Forumaπi bez adrese VeËernjakovci u borbi za svoja prava Nakon viπe tjedana premiπljanja bi li ili ne sudjelovali u stvaranju ovoga Ëlanka, Uprava Styrije ipak je odluËila mailom odgovoriti na naπa pitanja, pa tako i na ono o gaπenju Foruma usprkos dugoroËnim planovima ulaganja u taj tjednik: “Naæalost, træiπne prilike pokazale su se takvima da nismo uspjeli ostvariti planiranu razinu prihoda od prodaje novina, a takoer smo se suoËili s joπ znaËajnijim podbaËajem prihoda od oglaπavanja. Razgovori sa zaposlenicima su u tijeku te ih ne moæemo komentirati prije konaËnih dogovora - navode Ëelnici Styrije u Hrvatskoj Mario VrgoË i Boris TrupËeviÊ. Kako saznajemo novinarima i urednicima Foruma ponuen je povratak u VeËernji list uz smanjenje plaÊa, a najveÊa maksimalna iznosi 12.000 bruto Sindikat: Styria, austrijska tvrtka koja je 2001. uπla na hrvatsko VeËernji je medijsko træiπte kupnjom VeËernjaka, tada najtiraænijeg lista, lani je slavila 10 godina poslovanja u Hrvatskoj. krava muzara dnevnog Jubilarna godina, meutim, od starta je krenula naopako za menadæere πtrajkom zaposlenih novinara “tvrtke majke” kako u Styrije hrvatskoj Upravi Styrije nazivaju VeËernji list. Nakon 26 dana Uprava: VeËernji pruæa najveÊu razinu prava u Ëitavoj industriji novinari su se vratili na posao, no pregovori o Kolektivnom ugovoru, koji je bio povod πtrajku, nisu otvoreni ni do danas. Umjesto toga, Uprava je nastavila rezati troπkove otpuπtajuÊi ljude meu kojima je 14-ero njih dobilo poslovno uvjetovan otkaz iste godine. Njih 13 sudjelovalo je u πtrajku. Ove godine nastavilo se rezati troπkove pa je tako ljetos, nakon manje od godinu dana izlaæenja, ugaπen tjedni magazin Forum. BuduÊi da su ugovorom vezani za matiËnu redakciju VeËernjeg lista, novinari Foruma ostali su nemalo iznenaeni kad ih je posljednjeg dana kolovoza doËekala pisana namjera Uprave da im se podijele otkazi i otpremnine. »ak i RPO novinaru, u iznosu Ëetiri plaÊe, reËeno nam je. TraæeÊi razlog naprasnog gaπenja tjednika u koji je Uprava imala plan ulagati pune tri godine, mnogi su posumnjali kako je rijeË o odmazdi, jer kompletna je redakcija Foruma sudjelovala u πtrajku. Namjera o otkazu samo je potvrdila takva nagaanja. Nakon viπe tjedana premiπljanja bi li ili ne sudjelovali u stvaranju ovoga Ëlanka, Uprava Styrije, odnosno Mario VrgoË i Boris TrupËeviÊ, ipak su odluËili mailom odgovoriti na naπa pitanja, pa tako i na ono o gaπenju Foruma usprkos dugoroËnim Sudbina novinara VeËernjaka koji su stvarali Forum ostaje tako, do zatvaranja ovog broja, i dalje neizvjesna. MoguÊe je kako je Uprava namjerom o otkazu æeljela osigurati si manevarski prostor za eventualno potpisivanje novih ugovora, kako tvrde dobro obavijeπteni izvori. Prema njima, novinarima Foruma u VeËernjaku neÊe biti ponuene iste pozicije s kojih su otiπli, a i prihodi bi im bili manji nego prije. “Mi kao sindikat nemamo problema s Ëinjenicom da je Forum ugaπen. Uprava ima pravo donositi takve odluke, pokretati novi tjednik i zatvarati ga kad procijeni da nije rentabilan. Problem je ovih 17 zaposlenih u VeËernjem listu koji su u Forum doπli kao, mogu tako reÊi, vojnici VeËernjaka, u dobroj vjeri i odluËni pomoÊi tvrtki na jednom priliËno zahtjevnom projektu. Sve πto sada traæimo jest da se te ljude vrati na njihova radna mjesta”, kaæe glavni sindikalni povjerenik VeËernjeg lista Draæen ∆uriÊ koji je i sam, kao novinar Foruma, dobio ponudu za otpremninu. “Ali ne mogu reÊi, s Upravom odræavamo kontakte i upravo danas poslijepodne (5. rujna op.a.) imamo razgovor. Vjerujem, po prirodi sam optimist, a Ëini mi se kako je i raspoloæenje takvo, da Êemo doÊi do rjeπenja. KonaËno, nema nikakve ni poslovne ni financijske logike da se Uprava pokuπava rijeπiti ljudi koji svojim povratkom u VeËernji list mogu samo poboljπati kvalitetu te novine, u svakom smislu. Zbilja to mislim, i u organizacijskom i u sadræajnom djelu novine”, dodaje ∆uriÊ. Ovakvo rezoniranje Ëini se logiËnim, osobito ako su toËne nesluæbene najave o tome kako Êe se s vremenom mijenjati i ureivaËki koncept lista. Procjena je, naime, kako VeËernjak viπe ne moæe funkcionirati na træiπtu kao populistiËka novina jer taj dio publike preuzelo je drugo Styrijino dnevno izdanje u Hrvatskoj, 24sata. Mijenjat Êe se, kako doznajemo od izvora koji je pristao samo nesluæbeno Proπlogodiπnje restrukturiranje, a rijeË obiËno podrazumijeva otkaze i smanjenje plaÊa, u Poslovnom dnevniku proπlo je bez glasa. Zbog Ëega u cijeloj medijskoj grupaciji Styrije u Hrvatskoj samo novinari VeËernjaka pruæaju otpor odlukama Uprave, odgovara ∆uriÊ: “Zato πto su VeËernji list novine koje su imale svoju infrastrukturu, od sindikalne podruænice do RadniËkog vijeÊa, i prije Styrijina preuzimanja. To πto mi diæemo glas posljedica je naπe organiziranosti koja nam daje snagu da pokrenemo neke stvari, za razliku od drugih medija koji tu snagu nemaju. Moæda se neki moji kolege neÊe sloæiti sa mnom, ali situacija je u VeËernjem listu bolja od hrvatskog prosjeka upravo zbog toga πto smo godinama imali kolektivni ugovor koji je jamËio uvaæavanje pozicije novinara. Kolektivni ugovor ne jamËi samo materijalna, veÊ i statusna prava, πto novinaru daje autonomiju koju, kad ste u sustavu RPO-a, ne moæete imati jer ovisite o dobroj volji poslodavca, urednika NOVINAR BROJ 6-8/2012 17 To da smo mi od starta bili protiv Styrije, jednostavno nije istina. DapaËe, sjeÊam se da smo pozdravili konaËni dolazak poznatog vlasnika - nakon PaπaliÊeva izmiπljenog Caritas Funda - i ponadali se da Êe s Austrijancima doÊi viπe reda, transparentnosti i praviËnosti. Prevarili smo se, kaæe Anton FiliÊ NOVINAR BROJ 6-8/2012. 18 dossier styria veËernji list koji je taj dan moæda doπao na posao loπe volje i dao vam otkaz. Takve su se stvari, naæalost, dogaale i u VeËernjaku”. Dok novinare brine njihov status i autonomija koja bi im omoguÊila da saËuvaju kredibilitet kao novinari usprkos moguÊim pritiscima, jedina briga Uprave i dalje su financije. “VeËernji list uvijek je bio voljan pregovarati o kolektivnom ugovoru. Meutim, temeljna pretpostavka kolektivnog ugovora mora biti usklaivanje prava s rezultatima poslovanja. Dakle, kolektivnim ugovorom mora se omoguÊiti da se troπi onoliko koliko se i zaradi. VeËernji list i danas dokazano pruæa najveÊu razinu prava u Ëitavoj industriji”, ponavljaju iz Uprave ono πto je veÊ konstatirao ∆uriÊ, no πto naæalost nema toliku teæinu kada se zna dokle se srozala razina prava u medijskoj industriji u posljednjih godina. Kad je, pak, o rezultatima poslovanja rijeË, svaki se zaposlenik VeËernjaka, preko Ëijih se lea ti rezultati prebijaju, s punim pravom pita koliku odgovornost za loπe poslovanje snosi Uprava. “Uprava bilo kojeg poduzeÊa, uz vlasnika, snosi najveÊu odgovornost za rezultate poslovanja. Rezultati poslovanja se, pritom, moraju konkretnije sagledavati u kontekstu ekonomskog okruæenja i industrijskih trendova”, kaæu nam iz Uprave, a trendovi su poznati: pad tiraæe, pad prihoda od oglasa, novi mediji i pitanje buduÊnosti tiskanih medija - Ëija se buduÊnost joπ do prije par godina Ëinila neupitna. No, pitanje je moæe li ove probleme rijeπiti nova kadrovska politika koja se poslovne neizvjesnosti rjeπava tako da izbjegava obvezati se na poπten odnos prema zaposlenima. Teπko je u to povjerovati. sadræaja, ne æeli bankrotirati u tom poslovnom pothvatu, prva kvaliteta koja se od zaposlenika traæi jest - lojalnost! No, lojalnost se u ovom sluËaju oËigledno razliËito definira; dok jedni vjeruju kako je njihova lojalnost jasno iskazana u angaæmanu kao i brizi za kvalitetu novina u kojima rade, drugi lojalnim zaposlenikom smatraju svakog tko spremno izvrπava volju poslodavca. ©trajkaπi su, u svjetlu takve definicije lojalnosti, “odmetnici” koji Styriji pruæaju otpor otkako se 2001. pojavila na hrvatskom træiπtu. “To da smo mi od starta bili protiv Styrije, jednostavno nije istina. DapaËe, sjeÊam se da smo pozdravili konaËni dolazak poznatog vlasnika - nakon PaπaliÊeva izmiπljenog Caritas Funda - i ponadali se da Êe s Austrijancima doÊi viπe reda, transparentnosti i praviËnosti. Prevarili smo se. Styria je od VeËernjeg lista napravila kravu muzaru - tako su nas i zvali u Styrijinim menadæerskim krugovima - koju je godinama muzla. S vremenske distance gledano, bilo je to neprijateljsko preuzimanje, ali to tada nismo znali. A imali smo plaπljive politiËare koji nisu znali zaπtititi ni nas ni dræavnu imovinu, koja je u sluËaju VeËernjeg lista oËito prodana ispod njezine realne vrijednosti”, reagirao je na ovu tvrdnju predsjednik Sindikata novinara Hrvatske Anton FiliÊ koji je, kao tadaπnji glavni sindikalni povjerenik VeËernjeg, vodio proπlogodiπnji 26-dnevni πtrajk. ©trajk za koji se u anketi izjasnilo 85 posto zaposlenih novinara isprovociranih drastiËnim smanjivanjem steËenih kolektivnih prava i propalim pregovorima o uvjetima novog kolektivnog ugovora. Lojalnost prije svega Nakon neprekidnog rezanja troπkova na broju zaposlenih i njihovim primanjima, brojnih strateπkih odluka koje su utjecale na sastav redakcije, naËin rada pa i konaËno preseljenje s lokacije na kojoj je VeËernjak poslovao otkako je sagraen Vjesnikov neboder, novinari VeËernjaka izgubili su svako povjerenje u Upravu. Pitaju se koliko je Styriji uopÊe stalo do dobrobiti VeËernjeg lista, a koliko je VeËernjak tek iskoriπten za pokretanje 24sata u smislu kratkoroËnih kredita koje je dizao i plasirao ih toj redakciji, a koji su do 2009. premaπili ukupan iznos od 100 milijuna kuna. “VeËernji list kao poduzeÊe majka, a u sklopu Styria Grupe u Hrvatskoj, ima pravo na povoljnije kreditne uvjete kod banaka od poduzeÊa kÊeri. Na taj naËin ostala poduzeÊa u Grupi imaju indirektno povoljnije kreditne uvjete od onih koje bi ostvarili da su sami direktno iπli prema banci. VeËernji list ostvaruje prihod od kamata, ali s druge strane ima i kredit, te je za VeËernji list efekt na rezultat neutralan”, o tome se izjasnila Uprava potvrujuÊi kako je VeËernji sa svojim zaposlenicima ipak itekako pridonio razvoju tvrtki koje Styria ima u Hrvatskoj. Danas je nekad veliki VeËernjak smjeπten u zgradu na kojoj nema ni njegova zaπtitnog znaka. Kao da je skriven iza velikog mlaeg brata - 24sata. BuduÊi da od svojih prava, usprkos industrijskim trendovima koji zatiru i posljednje tragove novinarskih sloboda, u VeËernjaku ne æele odustati, nije nikakvo Ëudo πto “stari” veËernjakovci nisu u Upravi Styrije u Hrvatskoj nimalo popularni - neovisno o tome koliko su dobri tekstovi koje piπu. Pod pritiskom træiπne krize i vlasnika, Privatne katoliËke medijske zaklade koja, iako se deklarirano bavi kreiranjem Povoljniji uvjeti kreditiranja Kupi, prodaj Transkripti razgovora predsjednika Franje Tumana i njegova savjetnika IviÊa PaπaliÊa pronaeni poËetkom 2000. NOVINAR BROJ 6-8/2012 19 Draæen ∆uriÊ, sindikalni povjernik VL-a Styrijin izbor izmeu europskog ili balkanskog modela Naæalost, ni nakon πtrajka Uprava nije pokazala volju da se pokrenu razgovori o kolektivnom ugovoru, iako ga mi smatramo optimalnim rjeπenjem. Stvarno i bez ikakve demagogije. To nije pobjeda ni Uprave ni Sindikata nego se u dijalogu Uprave i zaposlenika potpisivanjem kolektivnog ugovora stvaraju optimalni uvjeti za rad tvrtke. Upravo zahvaljujuÊi kolektivnom ugovoru Uprava nije uvijek imala faraonske ovlasti pa da donosi odluke koje su ponekad, kako se pokazalo, i vrlo loπe, ali jednom kad su bile donesene veÊ je bilo kasno. Zato traæimo od Uprave da poËnu te pregovore. Naravno da smo svjesni kako situacija u tiskanim medijima sada nije onakva kakva je bila do prije pet godine i naravno da smo spremni na kompromise i dogovore. Vaæno nam je da Uprava pokaæe kako nas uvaæava kao partnera i da nas æeli za sugovornika jer potpisivanje kolektivnog ugovora nisu samo materijalna prava, veÊ su to i novinarske slobode, naËin na koji ljudi meusobno razgovaraju, stvaraju novine… jer kad nema kolektivnog ugovora, onda ne samo da nema materijalnih prava, nego se meu novinare uvlaËi strah za radno mjesto i tako dolazi do paralize cijelog procesa. U konaËnici to znaËi kako su i novine loπije nego πto bi mogle biti”, govori nam Draæen ∆uriÊ, novi glavni sindikalni povjerenik VeËernjeg lista, pred kojeg je, jedva godinu dana od poËetka njegova mandata, stavljena priliËno zahtjevna zadaÊa. Prvi njegov veliki test su pregovori novinara Foruma o uvjetima povratka u redakciju VeËernjeg lista. No, pred testom je, smatra ∆uriÊ, i Styria: “HoÊe li Styria nakon godinu i pol koliko je proπlo od isteka starog kolektivnog ugovora odluËiti u socijalnom dijalogu potpisati novi i tako europeizirati medijsko poslovanje u Hrvatskoj, ili… ili Êe odluËiti prigrliti balkanski model πto se, vjerujem i nadam se, neÊe dogoditi” za mandata Stjepana MesiÊa u Uredu predsjednika, razotkrili su kako je PaπaliÊ kupovao VeËernjak za Tumana i sam vrh HDZ-a. Sabor je osnovao istraæno povjerenstvo s HSLS-ovcem Joπkom KontiÊem na Ëelu, a sluËajno ili ne, Pavao Zubak u veljaËi je odluËio podræati predsjedniËku kandidaturu predsjednika HSLS-a Draæena Budiπe s 460 tisuÊa kuna u keπu. Tek u travnju 2000. VeËernji list objavio je ekskluzivnu vijest da su vlasnici VeËernjeg lista AutokuÊa Zubak i njemaËka tvrtka Montmontaæa GmbH. VeËernjak su, kako tvrde, kupili kako bi ga preprodali Ëim pronau strateπkog partnera. U kolovozu 2000. Styria odustaje od kupnje VeËernjaka zbog privremene mjere koja brani prijenos dionica VeËernjeg lista, kao i postupka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za poniπtenje ugovora s Caritas Fundom. Dio problema vjerojatno se skrivao i u Ëinjenici πto je Istraæno povjerenstvo utvrdilo pravu vrijednost lista, o Ëemu je predsjednik povjerenstva Joπko KontiÊ progovorio tek godinama poslije, u listopadu 2009. za Slobodnu Dalmaciju: “U to je vrijeme trajao postupak prodaje VeËernjaka austrijskoj Styriji, koja je trebala preuzeti veÊinski paket dionica za oko 26 milijuna DEM. Mi smo utvrdili da je prava vrijednost VeËernjaka viπestruko veÊa. Naime, VeËernji je u tom trenutku u vlasniπtvu imao i 10 posto dionica VIPNeta, Ëiju su ukupnu vrijednost kompetentni ljudi iz vrha VIPNeta i VeËernjaka u svojim izjavama i svjedoËenjima pred Povjerenstvom procijenili na viπe od 100 milijuna DEM”. Hrvatska Vlada u svibnju 2000. godine zaustavlja prodaju VeËernjeg. Zbog Ëega je VeËernjak poËetkom 2001. ipak prodan Styriji, odgovara 2009. KontiÊ u Slobodnoj Dalmaciji: “To bi pitanje bilo bolje postaviti nekome iz vrha tadaπnje politike, moæda i samom MesiÊu. Uostalom, njega je tih dana posjetio Alois Mock, austrijski vicekancelar u mirovini, u druπtvu glavnog direktora Styrije, a nedugo zatim MesiÊa i RaËana, ponovno u druπtvu direktora Styrije, posjeÊuje tada aktualni austrijski kancelar Wolfgang Schüssel. Nakon toga dolazi do prodaje VeËernjaka Styriji za 26 milijuna DEM. Naglaπavam - ja za to ne okrivljujem Styriju, oni su samo napravili dobar posao, i to vjerojatno zahvaljujuÊi lobiranju svojeg premijera”. RaËan pod pritiskom Istovremeno, naπ je tada aktualni premijer Ivica RaËan u cijeloj operaciji djelovao izgubljeno. Tako barem u svojoj knjizi svjedoËi Branko Tuen: “RaËan je toga lipnja 2000. godine bio pod dojmom pritisaka austrijskih sluæbenih krugova i osobito bivπeg ministra vanjskih poslova Mocka kao izdanka austrijskog gospodarskog imperijalizma, da se VeËernji list proda Styriji i sukoba unutar svoje vlade, izmeu ministara FiæuliÊa i LiniÊa. Prvi je bio protiv, a drugi za prodaju toboæe zato πto bi VeËernji list propao bez dokapitalizacije iz Austrije. To nije bilo toËno. Ali je LiniÊ pobijedio i prodao. Iznenadilo me da RaËan tada nije znao cjelovitu priËu. Poslije odreene zadrπke u avionu me upitao, bi li stvarno VeËernji list propao ako ga se ne proda austrijskim spasiteljima. PriËa se svodila na to da je tvrtka Tisak koja se bavila prodajom novina dugovala VeËernjem listu i drugim izdavaËima velik novac. Tisak je kriminalom zapao u steËaj, ali je bilo jasno, da je to programirano i privremeno i da Êe ubrzo dugovi biti vraÊeni s kamatama. To se i dogodilo - u obliku neusporedivo vrednijeg suvlasniπtva. RaËan nije znao - ili se pravio neobavijeπtenim da je VeËernji list i suvlasnik VipNeta, telekomunikacijske tvrtke u veÊinskom vlasniπtvu austrijskog Telekoma koji je od 1. srpnja 1999. godine poËeo komercijalno poslovati u Hrvatskoj. Taj udio nije bio uraËunat u prodajnu cijenu i poslije ga je Styria skupo prodala u obiteljskom krugu upravo Telekomu. Kao i svoj 25-postotni udio u Tisku, najveÊem hrvatskom poduzetniku TodoriÊu.” PoËetkom 2005. godine Styria pokreÊe i novo svoje hrvatsko izdanje, 24sata. Prvim urednikom imenovan je vlasnik portala index.hr Matija BabiÊ. VeÊ u srpnju BabiÊ je smijenjen, kako se vjerovalo, zbog naslovnice “Sanadera svi mrze” NOVINAR BROJ 6-8/2012. 20 dossier styria veËernji list Realna cijena koju je utvrdilo istraæno povjerenstvo Styriji je bila previsoka u odnosu na ponudu koju su dobili od Caritas Funda, Zubaka i NuiÊa ili PaπaliÊa. VeËernji je 2000. doista bio u problemima. Tisak je otiπao u steËaj, Ëime je blokirano nekoliko desetaka milijuna kuna ostvarenih prodajom novina, Jutarnji je kao direktan konkurent uzeo dio Ëitatelja, a na træiπtu se pojavio i veÊi broj besplatnih oglasnika, pa je VeËernjakov Mali oglasnik iz mjeseca u mjesec postajao sve tanji. RaËan je na koncu, doznajemo od jednog sudionika tih pregovora koji je odluËio ostati anoniman, novine prodao Styriji za 50 milijuna DEM. Premda je i ta cijena bila visoka za tvrtku koja nije planirala πiriti se izvan austrijskih granica, Styria je prihvatila ponudu raËunajuÊi kako su svakako na dobitku. Veliku ulogu u Styrijinu preuzimanju VeËernjeg lista tada je odigrao Marijan KostrenËiÊ, predsjednik Caritas Funda i kasnije predsjednik Nadzornog odbora VeËernjeg lista do 2010. godine, kad je NO ukinut pretvaranjem VeËernjaka iz dioniËkog u druπtvo ograniËene odgovornosti. Kako stoji u njegovoj biografiji objavljenoj na Styrijinim korporativnim stranicama pod rubrikom Povijest, KostrenËiÊ je 1991. kao voditelj kabineta ministra vanjskih poslova Zvonimira ©eparoviÊa sudjelovao u meunarodnom lobiranju za priznanje Hrvatske “pritom usko suraujuÊi s krugom oko dr. (Aloisa) Mocka i (Hansa-Dietricha) Genschera. Potpredsjednik NO-a VeËernjeg lista bio je predsjednik Uprave Styrije Horst Pirker. Uprava VeËernjeg lista imala je dva Ëlana; dotadaπnjeg direktora VeËernjaka Branka LovriÊa i Styrijina Klausa Schauera. Smjena Tuena VeÊ nakon par mjeseci, u svibnju 2001., smijenjen je glavni urednik VeËernjeg lista Branko Tuen koji je ulazak Styrije u VeËernji opisao kao ‘bahat’: “Schauer nije znao jednu rijeË hrvatskog, a u Hrvatskoj je prije toga bio jedan put, u Opatiji”, sjeÊa se Tuen koji je nakon 28 godina u VeËernjem listu bio primoran napustiti te novine jer tako je traæio Schauer. Danas vjeruje kako je jedan od razloga bilo to πto ne govori njemaËki, za razliku od Ruæice Cigler koja ga je naslijedila kao glavna urednica. Konkurentski mediji πpekulirali su kako bi jedan od razloga ove smjene mogli biti i planirani otkazi. Naime, joπ 1999. VeËernji list je posjetila njemaËka konzultantska kuÊa koja je procijenila kako VeËernjak ima viπak od 60 zaposlenih. Tuen se sjeÊa kako je u to doba KostrenËiÊ vrπio pritisak na njega da sloæi listu ljudi koji trebaju dobiti otkaz. Tuen se tome opirao. “Pitao sam ga ima li novca za otpremnine zajamËene kolektivnim ugovorom. Jednako tako, prema kolektivnom ugovoru otkaze su najprije trebali dobiti oni s najmanje godina radnog staæa u VeËernjaku. LovriÊ i ja potpisali smo taj kolektivni ugovor kao da ga potpisujemo za sebe”, rekao nam je Tuen, pojaπnjavajuÊi kako je Caritas Fund iz VeËernjaka æelio izvlaËiti maksimalnu dobit. Tuenovu smjenu Schauer nije æelio komentirati za hrvatske medije. Tuenu je objaπnjeno kako s njim na Ëelu Uprava ne moæe doÊi do oËekivanih rezultata, a kako je naklada VeËernjaka svake godine u prosjeku rasla za tisuÊu primjeraka, tvrdi Tuen, ostaje samo jedno objaπnjenje. Ono koje je Schauer iznio govoreÊi o poslovnim planovima VeËernjeg lista kad je najavio kako Êe, zbog pada naklade morati otpustiti 55 do 65 radnika. Novinari VeËernjeg lista pozdravili su u svibnju te godine izbor Ruæice Cigler za glavnu urednicu jer dotadaπnja je zamjenica glavnog urednika imala veÊ 26 godina radnog staæa u VeËernjaku. Na sastanku Ëelnika Uprave sa zaposlenicima VeËernjeg reËeno je kako nova urednica dobiva sve ovlasti i kako je dræe najboljim rjeπenjem najavljujuÊi tako da s njom raËunaju na duæe staze. Iste godine potpredsjednik Vlade Slavko LiniÊ predloæio je da se medijima zakonom zabrani organiziranje igara na sreÊu u Ëemu su prednjaËili VeËernji i Jutarnji list, i u VeËernjaku je krenuo prvi val otkaza. “Æeljelo se podijeliti 70-ak otkaza, no neki se nisu dali i borili su se, pa nas je tada napustilo 60-ak kolega. Sindikat je pozivao ljude da ne prihvaÊaju sporazumne raskide ugovora i otpremnine. Borio se za one koji su odluËili ostati i nastojao ih zaπtititi od πikaniranja kojemu su bili izloæeni”, prisjeÊa se Anton FiliÊ. Godinu dana kasnije, 2002., Branko LovriÊ otiπao je iz Uprave u NO VeËernjeg lista, a 2005. u svibnju smijenjena je i Ruæica Cigler kojoj je, kako je objaπnjeno, istekao mandat. Naslijedio ju je Miljenko Manjkas, a ovo je iznenaujuÊe kadrovsko rjeπenje odmah podiglo pravu buru. Za poËetak, reagirali su tadaπnji premijer Ivo Sanader i predsjednik Stjepan MesiÊ pozivajuÊi na ponovnu reviziju prodaje VeËernjeg lista uvjereni kako je Styria tek paravan za pravog vlasnika - IviÊa PaπaliÊa. Manjkasu, bivπem djelatniku Ureda predsjednika Tumana i uredniku Motriπta, odavno se, naime, pripisuje epitet PaπaliÊeva Ëovjeka. Od Pirkera do Schweighofera PoËetkom 2005. godine Styria pokreÊe i novo svoje hrvatsko izdanje, 24sata. Prvim urednikom imenovan je vlasnik portala index.hr Matija BabiÊ. VeÊ u srpnju BabiÊ je smijenjen, kako se vjerovalo, zbog naslovnice “Sanadera svi mrze”. Iako je i tada na svojem NOVINAR BROJ 6-8/2012 21 Branko Tuen, bivπi glavni urednik VeËernjeg lista Prijatelji Kutle, PaviÊ, PaπaliÊ kroje medijsku scenu Styria je VeËernjak kupila iako to nije planirala. »lanovi Uprave Styrije iz Austrije ponovili su to viπe puta pa je tako i dr. Klaus Schweighofer, Ëlan Uprave tvrtke Styria Media International koja od 2006. rukovodi svim poslovima austrijskog medijskog koncerna u inozemstvu, magazinu Lider dao intervjuu u kojem je rekao kako akviziranje VeËernjeg nije bilo dio strategije: “Bili smo zapravo pozvani u trenutku kada nismo planirali akvizicije izvan Austrije, a VeËernji list bio je naπ prvi korak u inozemstvo.” Razlog zbog kojega je VeËernjak trebalo hitno prodati, najbolje respektabilnom inozemnom partneru, krije se u mutnoj privatizaciji 1998. kad je list prodan off shore kompaniji Caritas Fund. Hrvatska javnost sve do 2000. godine i smjene vlasti nije znala tko je zapravo vlasnik najtiraænijih dnevnih novina. Tadaπnji glavni urednik VeËernjeg lista Branko Tuen prisjeÊa se te za VeËernjak prijelomne godine, u svojoj knjizi “Groblje sudbina” koju upravo dovrπava: “NaveËer 5. travnja 1998. godine poËelo je tiskanje Jutarnjeg lista i uz veliku javnu galamu upriliËeno je predstavljanje prvog broja u Hrvatskoj tiskari. Kum je bio Miroslav Kutle. (...) Mnoge stvari su bile Ëudne. Tiskanje VeËernjeg lista preseljeno je prije toga na nekvalitetnu i u biti nedostojnu rotaciju, toboæe zajedniËku tiskaru Glasa Koncila i VeËernjeg lista na Æitnjaku, πto je takoer bio svojevrsni muteæ u kojemu je sudjelovao i Kaptol, osobito njegov ‘ministar financija’, sveÊenik GabriÊ. Dok smo mi novine morali zakljuËivati i u podne, jer tzv. nova, a zapravo prastara tiskara na Æitnjaku nije mogla svladati naπu visoku nakladu, u naπoj neposrednoj blizini, u Slavonskoj aveniji, u dræavnoj tiskari sklapan je nov suvremen stroj pripreman za Jutarnji list. Bez dræavnog odnosno PaπaliÊeva odobrenja to se nije moglo dogoditi. (...) Ja tada nisam znao da je jedan od najjaËih aduta PaπaliÊeve frakcije u HDZ-u Miroslav Kutle, zapravo suvlasnik Jutarnjeg lista i da toboænji neprijatelji PaπaliÊ i PaviÊ jako dobro surauju. Vjerojatno ni odnosi izmeu PaviÊa i PaπaliÊa nisu bili do kraja iskreni, nego u duhu politiËko prijetvornog kapitalizma. PaπaliÊ mi je ispriËao kako ga je PaviÊ æelio prevariti prilikom tzv. privatizacije VeËernjeg lista. - Rekao sam PaviÊu - objaπnjavao mi je PaπaliÊ - da ne predaje ponudu jer VeËernjak ne moæe dobiti. On je to ipak uËinio i sreÊa da smo ponude otvarali prije toboæe javnog otvaranja pred novinarima. Ustanovio sam da je PaviÊeva ponuda viπa od ‘moje’ i u kratkom vremenu ja sam morao nabaviti novih nekoliko milijuna maraka. Da PaπaliÊevo objaπnjenje nije bilo neutemeljeno, poslije mi je potvrdio Antun NovaliÊ, direktor osjeËke Gradske banke. MisleÊi da sam i ja u igri, pohvalio se: UskoËio sam s posudbom kada ste kupovali VeËernji list. PaπaliÊevi igraËi Zubak i NuiÊ su veÊ u prvoj godini od dividendi zaradili na desetke milijuna maraka, ali ih je pratilo prokletstvo sumnji zbog skrivanja identiteta i ranijeg otvaranja ponuda, πto se nije moglo dokazati”, stoji u Tuenovu rukopisu koji nam je ljubazno ustupio portalu dao do znanja kako za njegovu smjenu postoje drugi razlozi, Matija BabiÊ tek je danas, ispostavilo se, spreman govoriti o onome πto se prije sedam godina dogodilo: “Naslovnica je bila povod. Tjedan dana prije toga Nacional je objavio tekst o tome kako je pravi vlasnik hrvatskog dijela Styrije IviÊ PaπaliÊ. Pierker je preko prve dvije stranice 24sata æelio izraziti poπtovanje prema liku i djelu IviÊa PaπaliÊa, ali napomenuti da je tekst neistinit. To pismo je VeËernji objavio, ja sam odbio”, otkriva BabiÊ. Pola godine nakon toga, u prosincu 2005., Pirker se povlaËi iz NO-a VeËernjeg lista gdje ga je naslijedio Klaus Schauer, do tada u Upravi VeËernjaka. Istodobno, osnovano je poduzeÊe Styria Media International AG s ciljem upravljanja inozemnim udjelima koncerna, na Ëelu kojega je Klaus Schweighofer. Schweighoferu su u hrvatskim medijskim krugovima ubrzo priπili nadimak “prvog Ëovjeka Styrijine kolonije”. “Ne svia mi se ako nas se joπ percipira kao kolonizatore. Styria jest uπla na træiπte pomalo kao osvajaË, ali taj smo pristup poslije tri godine promijenili”, izjavio je u intervjuu πto ga je 2007. dao magazinu Lider. No, dok je 24sata rastao iznad oËekivanja, poslovanje VeËernjeg Schweighofer je 2007. ocijenio - profitabilnim: “Doduπe, joπ je na razini na kojoj gradimo buduÊnost, ali novi menadæment, u kojemu ima viπe domaÊih ljudi, na dobrom je putu da podigne VeËernjak na ekonomsku razinu koja jamËi buduÊnost”. DomaÊi ljudi na Ëelnim mjestima Nova je politika Styrije bila na Ëelna mjesta u Hrvatskoj dovesti domaÊe ljude i prepustiti im da organiziraju posao onako kako se to ovdje radi. Novi predsjednik Uprave postao je tako Marjan Jurleka, a uz njega u Upravi ostaje Mario VrgoË zaduæen za podruËje financija. Novi dvojac na duænost je stupio u sijeËnju 2006., a Miljenko Manjkas smijenjen je deset mjeseci kasnije. Naslijedio ga je Goran OgurliÊ koji je u VeËernji doπao s funkcije izvrπnog urednika Jutarnjeg lista. Novoj je Upravi i uredniπtvu krenulo dobro. Osjetio se i lagani porast tiraæe, a prihodima od oglasa VeËernjak je 2006. potvrdio svoje vodeÊe mjesto na træiπtu Samo u 2009. na otpremnine je potroπeno 14 milijuna kuna, a VeËernjak je napustilo joπ 59 zaposlenih. Takvi su nemilosrdni zakoni træiπta, uvjeravaju nas. I nije VeËernji list jedina tiskovina koja za to plaÊa visoku cijenu. Priprema se navodno i reorganizacija Poslovnog dnevnika koju Uprava nije ni potvrdila ni opovrgnula kao moguÊnost NOVINAR BROJ 6-8/2012. 22 dossier styria veËernji list oglaπavanja obarajuÊi Ëak i vlastite rekorde, kako se tvrdi na Styrijinim stranicama. Krajem godine Glavna skupπtina druπtva VeËernji list donosi odluku o postupku podijele i prijenosu djela imovine VeËernjaka na tri novoosnovana druπtva od kojih je aktivno ostalo samo jedno, DP Logistika s temeljnim kapitalom od 26,2 milijuna kuna i jedinim osnivaËem, tvrtkom AWT Zemljiπta koja ima i veÊinski udio u Distri-pressu, glavnom konkurentu Tiska. Svoj paket od 25,75 posto dionica Tiska VeËernji je nakon podijele prenio na novoosnovano druπtvo TS Logistika koje je par mjeseci kasnije Styria prodala Agrokoru s dionicama nominalne vrijednosti 61,4 milijuna kuna. “RijeË je o postupku koji je uobiËajen u veÊim grupacijama poduzeÊa. Taj postupak nije imao utjecaj na operativno poslovanje VeËernjeg lista”, tvrde u Upravi upitani zbog Ëega se iπlo u podjelu druπtva i prodaju dionica Tiska. Iste godine osnovano je druπtvo VeËernji list Digital koje je prve godine zabiljeæilo gubitak od 278 tisuÊa kuna, da bi veÊ sljedeÊe taj gubitak iznosio 4 milijuna kuna. No, VeËernji je i Pola stoljeÊa VeËernjaka Ekspanzija austrijske Styrije na regionalnom træiπtu poËela je sa kupnjom VeËernjeg lista 2001. godine, a ova je novina s dugogodiπnjom tradicijom, logiËno, bila motor koji je Styriju pretvorio u trenutno najjaËeg izdavaËa na hrvatskom medijskom træiπtu. Prvi broj VeËernjeg lista izaπao je 1. srpnja 1959. a novina nastala spajanjem redakcija Narodnog lista i VeËernjeg Vjesnika veÊ je nakon dva mjeseca izlaæenja dosegla tada rekordnu dnevnu tiraæu od 100 tisuÊa primjeraka. Slogan VeËernjaka od tada pa do konca 20. stoljeÊa ostao je isti: Brz, kratak, informativan i zanimljiv. Prvi urednik bio je Tomislav GoluboviÊ, a novina je izlazila na deset do 12 stranica osim subotnjeg izdanja koje je imalo 24 stranice, a nedjeljom nije izlazila. U poËetku su tiskana samo dva izdanja, za grad Zagreb i okolicu te izdanje za unutraπnjost Hrvatske. Prvih deset godina VeËernjak je proveo u sjeni Vjesnika i profilirao se kao lokalna, zagrebaËka novina s jakom vanjsko - politiËkom rubrikom u sklopu koje su Ëesto izlazili i putopisi poznatih autora. GoluboviÊa je na mjestu glavnog urednika 1961. naslijedio Mirko BiliÊ, inaËe autor jedne od najdugovjeËnijih rubrika “Embargo” kojom se VeËernji list na prisan naËin obraÊao svojim Ëitateljima. Zapravo, snaæna povezanost VeËernjaka i njegovih Ëitatelja ostala je tijekom tri desetljeÊa jedna od osnovnih znaËajki ovog lista. Dvije godine kasnije, 1963., glavnom urednicom VeËernjeg lista postaje Vera VrciÊ. U njezinom petogodiπnjem mandatu pokrenuta je VeËernjakova karavana koja je do 1999. Ëitatelje VeËernjaka vodila na viπednevne izlete po turistiËkim srediπtima Hrvatske, 1963. pokrenuta je i TuristiËka izvidnica, natjeËaj za Nagradnu priËu, prvi TV prilog na jednoj stranci pod egidom TV kompas te zaËeci Crne kronike koja joπ uvijek nije imala vlastitu rubriku u listu. Prava ekspanzija VeËernjaka dogodila se sa imenovanjem Davora ©oπiÊa za glavnog urednika lista 1968. godine. Naslovnica na kojoj su do tada objavljivani tekstovi i rubrika Embargo u crvenom kvadratu, sada je donosila veliku sliku i atraktivne apele za tekstove koji su se u novini mogli proËitati. Svoje stranice dobila je i Crna kronika, a prodor izvan Zagreba poËeo je 1970. sa Ëetiri nova regionalna izdanja za BiH i Dalmaciju, Primorje s Istrom i Gorskim kotarom, Slavoniju, Baranju i Podunavlje te Varaædin, Sisak i Karlovac. ZagrebaËko izdanje takoer je podijeljeno na dva posebna izdanja, jutarnje i popodnevno a samo to podiglo je tiraæu u Zagrebu za 30 tisuÊa primjeraka dnevno. Uvedeni su i Non-stop nagradni natjeËaji, gradska rubrika postala je rasadnikom novih autora koji su u njoj poËinjali kao ‘hijavate’ uËiti posao od starijih kolega. Pojavila se i prva VeËernjakova Duplerica te tjedni TV prilog TV-eËernji koji je u kratkom roku petak uËinio najtiraænijim danom u tjednu. Za ©oπiÊevog urednikovanja u VeËernjaku su krenuli i prvi ‘veliki’ intervjui, veliki ne toliko po svojem formatu koliko po uglednim sugovornicima i neformalnom pristupu novinara koji nisu izbjegavali ni izravna, za najπiru javnost zanimljiva pitanja. ©oπiÊ je u VeËernji doveo i plejadu karikaturista, a stranice Humora postale su jedan od zaπtitnih znakova novine. Milan BekiÊ za svojega je relativno kratkog mandata od 1972. do 1973. godine u VeËernji list uveo priloge u boji, a u boji se tiskala i naslovnica, dio Duplerice te zadnja stranica. Pojavila su se i dva nova izdanja, Istarsko i KarlovaËko te takozvano N izdanje za cijelu Jugoslaviju. Gradska rubrika dobila je popularan Deæurni telefon i Kompas, rubrika Kulture Gosta urednika, a Sport je ponedjeljkom izlazio na veÊem broju stranica. Tiraæa je 1974. dosegla novi rekord od 200 tisuÊa primjeraka. Drago ©ubiÊ na Ëelu redakcije proveo je osam godina i u VeËernjak uveo novu vrstu priloga - kombinaciju oglasa i autorskih tekstova (Poslovna srijeda, TuristiËki informator i Izlog knjiga kao neki od njih). Tiraæa je dosegla brojku od 300 tisuÊa, 1979. organizirana je i prva Biciklijada, a premda se Gradska rubrika malo viπe okrenula protokolarnim vijestima, ni u ovom razdoblju nije joj nedostajalo æivotnosti i πarolikosti. Stranice razbibrige sa kriæaljkama, humorom i sliËnim sadræajem objavljivale su se u sveËanim brojevima. Naime, VeËernji list kao i Vjesnik te druga novinska izdanja tijekom ’70-ih Ëesto su imala problema s nestaπicom papira zbog Ëega je broj stranica Ëesto morao biti prisilno rezan. Stjepan AndraπiÊ do danas je ostao najtiraæniji glavni urednik VeËernjeg lista. Za njegova mandata od 1983. do 1990. VeËernjak je zapoπljavao 176 ljudi, od toga 132 novinara. AndraπiÊ je odluËio pomladiti redakciju i postepeno VeËernjaku pridobiti i mlau publiku eliminiranjem protokolarnih vijesti i zauzimanjem stava Ëak i kad se prati protokol politiËkih sjednica. Pokrenuto je Ëak 14 regionalnih izdanja i slavni Plavi VeËernjak kojem je pomaknut rok izlaska te ju umjesto ujutro, na kioske stizao u 14 sati popodne kako bi svjeæe vijesti doËekale Ëitatelje po zavrπetku radnog dana. Mali oglasnik koji je prije izlazio samo dva puta tjedno sada je izlazio svaki dan, prilozi pokrenuti za vrijeme ©ubiÊa sada su poËeli izlaziti redovito, a stalne su postale i gradske kronike za sedam najveÊih Hrvatskih gradova. VeËernjak je za vrijeme AndraπiÊa za svoja regionalna izdanja uz 40 stalno zaposlenih angaæirao Ëak 820 stalnih honorarnih suradnika, a taj se broj trebao i poveÊavati. AndraπiÊa je 1990. zamijenio Ivo Lajtman koji je umro 1992. a nakon kraÊeg stolovanja v.d.-a Vinka »esija, redakciju VeËernjaka preuzeo je Branko Tuen koji je na toj funkciji ostao do 2001. godine kad ga je Styrija smijenila. Uz Tuena je vezna i rekordna tiraæa od milijun primjeraka VeËernjeg lista, zbog nagradne igre iako je u njegovo doba novina prodavana u prosjeku veÊem od 200 tisuÊa dnevno, Ëak i nakon pojave Jutarnjeg lista kao glavnog konkurenta na zagrebaËkom træiπtu koje je VeËernjak do tad suvereno dræao kao svoje. Tuena je naslijedila Ruæica Cigler, njegova zamjenica i dugogodiπnja novinarka VeËernjeg lista koja je smijenjena nakon πto joj je, kako je glasilo sluæbeno priopÊenje, istekao mandat od Ëetiri godine (?!) a na Ëelo lista doveden je 2005. Miljenko Manjkas koji je ureivaËku politiku lista okrenuo prema ekstremnoj desnici. Smijenjen je veÊ pod kraj 2006. godine jer njegovu je kratku eru obiljeæio stalan pad tiraæe nekad neprikosnoveno najprodavanije dnevne novine. Naslijedio ga je Goran OgurliÊ, aktualni glavni urednik koji je u redakciju doπao uz apsolutnu podrπku redakcijskog vijeÊa. Tu podrπku je izgubio, ako je suditi prema rezultatima anonimnog glasanja na skupπtini redakcije VeËernjeg lista gdje mu je, od 75 ljudi koji su glasali, tek njih 20 poklonilo povjerenje (M.S) dalje dobro poslovao pa tako 2007. biljeæi dobit od 19 milijuna kuna, a 2008., kad je poËela kriza na træiπtu tiskovina, dobit od osam milijuna kuna usprkos padu tiraæe, a zahvaljujuÊi manjem PDV-u i dizanju cijene za jednu kunu. Odlukom NO-a VeËernjaka dobit iz 2008. u cijelosti je isplaÊena za dividende da bi veÊ sljedeÊe 2009. godine druπtvo poslovalo s gubitkom od 29,6 milijuna kuna! Program restrukturiranja “U 2008. godini isplaÊena je dobit za 2007., u kojoj je veÊina tvrtki u veÊini industrija dobro poslovala zbog vrlo pozitivnog ekonomskog okruæenja. Naæalost, globalna ekonomska kriza je znaËajno utjecala na poslovanje VeËernjeg lista u 2009. godini, buduÊi da su samo oglasni prihodi u toj godini smanjeni za 31 milijun kuna ili 21% u odnosu na 2008. godinu. Usto, padali su i prihodi od prodaje novina. Stoga je u 2009. godinu implementiran program restrukturiranja (kao odgovor na krizu), Ëiji je jednokratni troπak u iznosu od 14 milijuna kuna takoer opteretio rezultat poslovanja u 2009. godini”, objaπnjavaju u Upravi tu drastiËnu razliku, a “implementiranim programom restrukturiranja” misli se na otkaze za 59 zaposlenika i troπkove njihovih otpremnina. Godinu kad je VeËernjak zabiljeæio valjda rekordan gubitak u svojoj povijesti, 24sata zakljuËila su s 50,3 milijuna kuna dobiti i novine su vratile sva u njih uloæena sredstva. Horst Pirker u svojem je intervjuu za slovenski Dnevnik izjavio kako su 24sata “koka koja nosi zlatna jaja” iako su iste godine prihodi VeËernjaka bili za 24 milijuna kuna veÊi. No, veÊi su bili i troπkovi, za Ëak 107 milijuna kuna! Primjerice, dok je 24sata za troπkove povezanih poduzeÊa te godine izdvojio neπto viπe od 5 milijuna kuna, VeËernji list na ime povezanih poduzeÊa imao je troπak preko 40 milijuna kuna! “U VeËernjem listu je 2007. godine zapoËeo proces izdvajanja funkcija podrπke u zasebne pravne subjekte s ciljem postizanja veÊe razine kvalitete usluga te optimizaciju cijene usluge prema poduzeÊu majci, na naËin da se viπe prihoda realizira s vanjskog træiπta. Tako su poduzeÊa kÊeri, koja su pritom osnovana, u svom operativnom poslovanju bila usmjerena na pruæanje usluga kako eksternim klijentima, tako i prema majci. S obzirom da su poduzeÊa kÊeri prije svega bila usmjerena na pruæanje usluga, njihov troπak se VeËernjem listu prikazuje na stavci povezanih poduzeÊa. Prije su ta izdvajanja bila na stavci troπkovi osoblja, a trend poveÊanja troπkova intelektualnih usluga je direktno povezan sa smanjenjem troπkova osoblja”, odgovorili su iz Uprave ne otkrivajuÊi konkretne razloge zbog kojih VeËernjak Ëak osam puta skuplje od 24sata plaÊa usluge povezanih poduzeÊa. NaroËito stoga πto se radi o godini kada su tek osnovana druπtva nastala izdvajanjem fotoreportera (Pixel) i honorarnih suradnika (VeËernji list medija) iz redakcije poduzeÊa majke. Nova Uprava Primjetan pad prihoda od VeËernjeg lista doveo je u svibnju 2009. Borisa TrupËeviÊa, dotad glavnog urednika 24 sata, na poloæaj izdavaËkog direktora i urednika svih izdanja Styrije u Hrvatskoj. »etiri mjeseca kasnije Jurleka napuπta VeËernji. Nova Uprava u koju, uz Marija VrgoËa, dolazi Helmut BraËun, prisiljena je vuÊi nimalo popularne poteze kako bi pokuπala smanjiti troπkove, a loπa financijska slika i ovoga se puta prelomila preko lea novinara. Broj stalno zaposlenih je s 206, NOVINAR BROJ 6-8/2012 23 Novinari VeËernjaka se pitaju koliko je Styriji uopÊe stalo do dobrobiti VeËernjeg lista, a koliko je VeËernjak tek iskoriπten za pokretanje 24sata u smislu kratkoroËnih kredita koje je dizao i plasirao ih toj redakciji, a koji su do 2009. premaπili ukupan iznos od 100 milijuna kuna NOVINAR BROJ 6-8/2012. 24 dossier styria veËernji list koliko ih je bilo u prethodnoj godini, posljednjeg dana 2009. spao na 147, a novi otkazi u VeËernjaku ni ovoga puta nisu proπli bez reakcije sindikata. “Prijetnja πtrajkom tad nam je posluæila kao sredstvo odvraÊanja. Znali smo da se zbog ukidanja fotorubrike i otkaza fotoreporterima ne moæe zakonito πtrajkati. Iako smo, teoretski, mogli traæiti poveÊanje plaÊe. No, veÊinsko je miπljenje bilo da za πtrajk joπ nije vrijeme i da nam je bolje nego drugima”, objaπnjava tadaπnji glavni sindikalni povjerenik VeËernjaka Anton FiliÊ. Do kraja 2009. i druπtvo VeËernji list Digital nagomilalo je gubitke od 12,4 milijuna kuna, odnosno 4,8 milijuna iznad visine kapitala druπtva. Naredna 2010. godina pokazuje isti trend pada prihoda te je zaustavljeno i VeËernjakovo kreditiranje povezanih poduzeÊa, a nastavljeno rezanje broja zaposlenih. Tijekom godine redakciju su napustila joπ 62 zaposlenika. Polovicom 2009. , nakon foto agencije Pixel, osnovano je joπ jedno novo druπtvo, VeËernji list Mediji. U njega su veÊinom prebaËeni stalni honorarni suradnici VeËernjeg. Time su izdvajanja za honorare smanjena za oko 20 milijuna kuna, no istovremeno su troπkovi prema povezanim poduzeÊima porasli za viπe od 22 milijuna kuna. “Kao i u sluËaju ostalih servisnih poduzeÊa, VLM je osnovan da bi ostvario prihode od nepovezanih poduzeÊa na træiπtu. Takoer, pruæa usluge i svim brendovima Styria Grupe u Hrvatskoj, Ëime su optimizirani troπkovi, a poveÊana kvaliteta i dostupnost odreenih sadræaja u Grupi. Sadræaj proizveden u VLM-u kupuju mnogi portali i telekomunikacijski provideri. Na vrlo sliËan naËin postavljena je i fotoagencija Pixsell”, objaπnjavaju u Upravi kako su pokuπali rasteretiti bilancu VeËernjeg i troπkove zaposlenih fotografa, kao i one stalnih honorarnih suradnika, prebaciti na posebna poduzeÊa. Usprkos svim nastojanjima, rezanje troπkova i dalje nije pratilo pad prihoda, a gubitku od 19,8 milijuna kuna na kraju 2010. godine doprinijelo je i drastiËno rezerviranje sredstava za restrukturiranje u iznosu od 30,7 milijuna kuna.Krajem 2010. Styria je odluËila reorganizirati Upravu VeËernjeg lista iz koje nakon pet godina odlazi Mario VrgoË, a s njim i Helmut BraËun. Voenje ukupnog poslovanja Styrije u Hrvatskoj povjereno je Jasni ZemljiÊ, direktorici 24sata, i Borisu TrupËeviÊu. Objedinjavanje poslovanja Prvi korak nove Uprave je objedinjavanje poslovanja povezanih poduzeÊa Ëime su se VeËernjakovi troπkovi povezanih poduzeÊa smanjili za 12 milijuna kuna u 2011. godini. “Tijekom 2011. servisne kompanije na razini Styria Grupe u Hrvatskoj stavljene su u sluæbu svih Styrijinih poduzeÊa u Hrvatskoj, kao joπ jedan od koraka u optimizaciji troπkova poslovanja uslijed negativnih trendova na træiπtu. PoduzeÊa kÊeri VeËernjeg lista 2011. godine postale su zajedniËka poduzeÊa VeËernjeg lista i 24sata. Na taj naËin se proces centralizacije proπirio na cijelu Grupu radi optimizacije troπkova uz unapreenje kvalitete usluge”, objaπnjava Uprava, no samo izdvajanja za honorarce, kad im se pribroje troπkovi koje je VeËernjak 2011. imao prema VLM-u, dosegla su te godine rekordan iznos od 28 milijuna kuna. Troπkovi stalno zaposlenih, njih 88 koliko ih je u redakciji ostalo, bili su gotovo 8 milijuna kuna manji od izdvajanja za honorare kojima nismo Ëak ni pribrojali stavku intelektualnih usluga koja u 2011. Ëini joπ 9 milijuna kuna troπkova. Same ove brojke govore dovoljno o trendovima u kadrovskoj politici lista. Istovremeno, VeËernjaku su pripojene tvrtke kÊeri VeËernji list Digital i VeËernjakovi posebni proizvodi, kao i svi gubici iz njihovog poslovanja. Zaπtitarima i lancima protiv πtrajkaπa PoËetkom 2011. istekao je kolektivni ugovor potpisan 2006. godine, a pregovori o novom kolektivnom ugovoru zapeli su na samom poËetku. “OdluËili smo se za πtrajk zbog odbijanja Uprave da potpiπe kolektivni ugovor i drastiËnog smanjivanja steËenih kolektivnih prava - minuli rad, naknada za topli obrok, regres, boæiÊnica, usklaivanje plaÊe s troπkovima æivota, jubilarne nagrade, izvanredne pomoÊi... Ocijenili smo da se suæavanje radnih prava neminovno odraæava na medijske slobode i da slabi poziciju svakog novinara i urednika spram zahtjeva javnosti i uloge medija u demokratskom druπtvu”, odgovara Anton FiliÊ na pitanje gdje je zapelo. Tijekom sljedeÊih 26 dana, koliko je trajao πtrajk, prema javnim istupima jedne i druge strane, Ëinilo se kako uopÊe ne govore istim jezikom. Dok je ispred Uprave isturen direktor Styrije u Hrvatskoj Boris TrupËeviÊ ponavljao kako su plaÊe velike, osigurane boæiÊnice, darovi za djecu i nagrade za Uskrs, Sindikat je ponavljao kako se radi o temeljnim pravima iz kolektivnog ugovora koja novinaru mogu osigurati autonomiju nuænu ‘Ëuvarima javnog prostora’ kako su novinarski posao definirali u Uredu predsjednika JosipoviÊa. Sam predsjednik istaknuo je, osim toga, kako je kolektivno pregovaranje temelj socijalnog dijaloga u Europskoj Uniji pa ga treba πtititi i u Hrvatskoj. Socijalni dijalog u Hrvatskoj odvijao se, izgleda, prema balkanskim pravilima pa su zaposlenike veÊ prvog dana πtrajka doËekali zaπtitari i lanci na vratima kako bi ih sprijeËili da dou do svojeg radnog mjesta. Umjesto toga, Uprava im je ustupila jednu prostoriju kako ne bi ometali one koji rade i odluËili su ne sudjelovati u πtrajku. Onih koji rade ostalo je preko stotinu, uz preostalih 15 posto zaposlenika koji se o πtrajku nisu izjasnili, VeËernji list za vrijeme πtrajka nastavio je izlaziti svaki dan najveÊim djelom zahvaljujuÊi angaæmanu svojih stalnih honorarnih suradnika. Jedan dio honoraraca smatrao je kako kolektivni ugovor nije njihova bitka buduÊi da im ni stari nije pruæao nikakvu zaπtitu, dok je dio Ëak i branio pozicije Uprave. Ima li uopÊe sloge meu honorarnim i stalno zaposlenim novinarima u redakciji VeËernjaka i kako Sindikat moæe zaπtititi honorarce? “To je vrlo kompleksan problem, ali Sindikat u VeËernjem listu uvijek se borio za svoje honorarce. To najbolje potvruje primjer iz 2009. kada smo honorarcima iz sindikalne blagajne, koju uglavnom pune stalno zaposleni, za boæiÊnicu i dar djeci isplatili viπe od 50.000 kuna. Mogu razumjeti stav da borba za KU nije njihova bitka, ali oni su nam se mogli pridruæiti u πtrajku sa zahtjevom da ih se primi u stalni radni odnos. Poslodavac ne bi imao izbora jer bez honoraraca VeËernji list ne bi mogao opstati. Zaπto su ostali po strani i objektivno posluæili kao πtrajkbreheri, to morate pitati njih. Poslodavac je vjeπto iskoristio tu podijeljenost da ionako mali utjecaj novinara na donoπenje vaænih odluka i ureivaËku politiku joπ viπe smanji”, odgovara na to pitanje predsjednik Sindikata novinara FiliÊ i podsjeÊa na presedan u kojem je honorarni suradnik HRT-a 2009. dobio spor tumaËenjem suda kako: “Prema Zakonu o radu, svaki ugovor koji svojim sadræajem predstavlja ono πto karakterizira radni odnos stvara pretpostavku o radnom odnosu, dakle sklopljen je ugovor o radu”. Istina, od podizanja tuæbe do presude proπlo je dugih πest godina. Primjetan je, meutim, pozitivan pomak. U zadnje dvije godine viπe hrvatskih sudova primilo je tuæbe desetaka novinara temeljene na prikrivanju radnog odnosa, stoji tako na portalu Lupiga.com, a prve dvije presude otiπle su na stranu novinara, odreujuÊi poslodavcima da su svoju „kriminalnu“ aktivnost duæni novËano nadoknaditi. Honorarci πtrajkolomci Zbog Ëega su honorarci odluËili ostati po strani, najbolje su objasnili sami, u otvorenom pismu koje su uputili javnosti nakon viπekratnih prozivki o tome kako sluæe kao πtrajkolomci: “...osim 18 stalno zaposlenih u agenciji VeËernji list Mediji, ostali suradnici agencije VLM i VeËernjeg lista d.d. ne samo da nemaju pravo na πtrajk, nego nemaju ni jednu privilegiju iz kolektivnog ugovora koje su uæivali naπi stalno zaposleni kolege. To ide na obraz naπih poslodavaca kojima odgovara minimaliziranje naπih prava, nas samih jer godinama pristajemo raditi u tim uvjetima, ali i veÊine naπih stalno zaposlenih kolega. Jednako su iluzorna oËekivanja radnika koji πtrajkaju da Êemo svoj stav izraziti tako da im se pridruæimo na ulici, kao i tumaËenja vlasnika i Uprave da samim Ëinom dolaæenja na posao podræavamo njihov odnos prema naπim kolegama u πtrajku”, stoji u pismu koje je imenom i prezimenom potpisalo 57 πto honorarnih suradnika, πto zaposlenika koji se nisu opredijelili za πtrajk. U meuvremenu, svoj stav o πtrajku iznijele su brojne institucije od kojih je veÊina podræala pravo novinara da πtite svoj status kod poslodavca. Javila se i Hrvatska udruga poslodavaca koja je πtrajkaπima poruËila da se ne moæe dijeliti novac koji nije zaraen jer bi to dugoroËno znaËilo gaπenje tvrtke. Javio se i predsjednik Hrvatskog novinarskog druπtva Zdenko Duka koji je, pred lancima okovanim vratima VeËernjeg lista, iznio kako moderni medijski menadæeri oËigledno ne trebaju profesionalne novinare kako bi proizveli list jer draæi su im oni prema kojima nemaju nikakve obaveze, Ëak ni one iz temeljnog Ugovora o radu, jer njima mogu dati otkaz, kako smo Ëuli, i zbog toga πto su taj dan na posao doπli zlovoljni. Uprava je ovu izjavu iskoristila za vratoloman spin u kojem je od Duke traæila da se ispriËa honorarnim novinarima jer ih je nazvao neprofesionalnima. Uprava rekla pa porekla Jubilarnih 10 godina od dolaska Styrije na hrvatsko medijsko træiπte slavilo se tako medijskim prepucavanjem Uprave i Sindikata. Sindikat zove Ëitatelje da ne kupuju VeËernji za vrijeme πtrajka, TrupËeviÊ odgovara kako je tiraæa Ëak i porasla, dok Uprava odnekud izvlaËi i podatak o egzistencijalnoj ugroæenosti 400 ljudi s obiteljima koji æive od VeËernjeg lista, u kojem je zaposleno 88 djelatnika! Cijelo to vrijeme Uprava, kao iz inata, nije uputila poziv πtrajkaπima da se vrate pregovarati jer, nisu oni prekinuli pregovore, pa bi red bio da se πtrajkaπi jave njima. Na koncu, πtrajkaπki je odbor uistinu i pozvao Upravu na nastavak pregovora. Par dana kasnije odgovoreno im je ultimatumom - pregovori mogu poËeti tek kada se prekine πtrajk. Ovaj ultimatum postavio je, kako su tvrdili u Upravi, vlasnik Styrije, Privatna katoliËka medijska zaklada. ©trajkaπi su najprije odbili ultimatum, no potom i prekinuli πtrajk, a pregovori o kolektivnom ugovoru ni danas, nakon viπe od godine i pol dana, nisu nastavljeni. Prvi znak dobre volje Uprava bi mogla iskazati veÊ na sluËaju VeËernjakovih novinara iz Foruma. Jer, jednako kao πto dijeliti viπe no πto se zarauje dugoroËno moæe zatvoriti tvrtku, jednako tako dugoroËno treba gledati i na opstanak novina. Budu li njihov sadræaj stvarali ljudi koji, u strahu za vlastitu egzistenciju, budu prisiljeni pristajati na kompromise koji sa slobodnim novinarstvom ne samo da nemaju nikakve veze, veÊ ga dugoroËno i ukidaju, Ëitatelji Êe osjetiti prevaru. Citiram kolegu Ladislava TomiËiÊa i njegovu kolumnu “Kako smo postali novinarsko smeÊe” objavljenu u Novom listu: “Godine dezinformiranja uËinile su da su konzumenti medijskih sadræaja poËeli instinktivno osjeÊati prevaru, zbog Ëega je novinarska profesija postala jedna od najozloglaπenijih u druπtvu”. Iz istog razloga, osjeÊaja da su prevareni, konzumenti bi mogli i prestati konzumirati sadræaj medija koji novinare πto ga stvaraju tretira kao potroπnu robu, jer dugoroËno - ni to nije odræivo NOVINAR BROJ 6-8/2012 25 NOVINAR BROJ 6-8/2012. 26 dossier styria veËernji list NOVINAR BROJ 6-8/2012 27 SveÊenik koji kreira poslovnu politiku Pater Ivan Tolj »lanom Zaklade postaje se na poziv, a Ëlanstvo preteæito Ëine obavljaju svoj posao. -Stoga je naπa najvaænija uloga oËuvati iz austrijskog druπtvenog æivota, objasnio nam je medije koje izdajemo neovisnima, a za to nam je nuæna jedini je pojedinci Tolj strukturu tijela koje upravlja medijskim koncernom, a ekonomska neovisnost i visoki medijski profesionalizam. To nije visokorangirani u kojem je on trenutaËno jedini stranac. U izjavi poslanoj nimalo lako, posebno u zemljama kao πto su Hrvatska ili Slovenija. hrvatski putem maila za naπ list, ovaj za mnoge tajanstveni sveÊenik U Hrvatskoj se suoËavamo s mnoπtvom izazova: nedostatno i neobiËnom mjeπavinom zanimanja boæijeg i medijskog zastarjelo medijsko zakonodavstvo, ekonomska kriza koja traje i dræavljanin u sposlanika u svjetovnim medijima, govorio je o tome πto je Ëije posljednice joπ ne moæemo procijeniti, a koja je mnoge Styrijinoj Styria te kako Ëlanovi Zaklade vide probleme na regionalnom, medijske kuÊe sunovratila u propast, globalna, suπtinska kriza matiËnoj ali i globalnom medijskom træiπtu. Ipak nije æelio govoriti o tiskanih medija. Ovakva kriza i zakaπnjela reakcija dræave dovode kompaniji u aktualnom stanju u Styrinim izdanjima, a osobito o sudbini sve medije u bezizlaznu situaciju. Posljedice takvog odnosa dræave i urednika ugaslog Foruma, jer kako navodi to je prema krizi, a onda i prema medijima dugo Êemo osjeÊati i kljuËno Grazu gdje je novinara posao Uprave, koja o tome nije æeljela govoriti. je pitanje hoÊe li se i kako mediji oporaviti. Osobno, sve πto sam 2010. postao radio i Ëinio je u svrhu stvaranja Ëvrstog i odræivog ekonomskog okvira za naπe medije. Ovisni o oglaπivaËima i politiËkim centrima savjetnik Uprave KatoliËko nasljee “Styria nema vlasnika ona je sama sebi vlasnik. »lanstvo u moÊi, za nas to nije pitanje trenutka nego suπtinsko pitanje. Styria Styria Media Zakladi koja Styrijom upravlja ne nasljeuje se, nego postojeÊi i Styrijini mediji ostaju. Nije uvijek bilo jednostavno ni lako, a u Group AG, a po Ëlanovi biraju nove i tako Styria traje viπe od 140 godina. Premda zadnje vrijeme tu je i ekonomska kriza koja prijeti da uniπti funkciji je u nazivu stoji KatoliËka medijska zaklada, ona nema niπta s ekonomsku odræivost medijskog posla. predstavnik KatoliËkom crkvom, osim πto se veÊina Ëlanova deklarira kao Katkada nemamo baπ ni sjajne odnose sa sluæbenom Grijeπili smo i grijeπimo vlasnika, vjernici. Crkvom. Moæe se reÊi ni u jednoj zemlji u kojoj djelujemo. Stalno - Naravno da i mi Ëinimo greπke i Ëinit Êemo ih i dalje, ne odnosno Ëlan nas kritiziraju, pa i napadaju. To Ëesto prelazi i granice dobrog stoga πto bismo to æeljeli veÊ najveÊim djelom i stoga πto Privatne katoliËke ukusa. Naπa izdanja znaju biti priliËno kritiËna prema pojedinim djelujemo i radimo pod pritiskom teπke svakodnevice. Styria ima medijske zaklade stavovima i potezima Crkvenih autoriteta, a to im se, baπ kao ni dugu povijest i preæivjela je i razliËite reæime razliËitih dræava. nimalo ne svia pa znaju biti vrlo ustrajni na tome IskljuËivi interes Styrije i u Hrvatskoj je medijski posao i dobrobit - udruge koja je politiËarima, kako u naπem nazivu ne bi trebao stajati pojam ‘katoliËki’. Ali cjelokupnog druπtva. Ova zemlja u veÊem dijelu ima dobre vlasnik Styria kako je to naziv koji postoji od samog nastanka Styrije, ostao je medije i mediji su znaËajno doprinijeli razvoju demokracije. Media Grupe AG do danas. Sva dobit ili kapital koji nastane u Styrijinim Iako je ovo vrijeme teπko i neizvjesno, mislim da danas, deset kompanijama moæe se samo, a to je Ëvrsto uneseno u naπ statut, reinvestirati u razvoj medija ili u humanitarne svrhe. Upravo takav Ëvrsti okvir omoguÊava stabilnost i neovisnost medijskog posla kojim se bavimo, kaziva Tolj i pojaπnjava da je uloga svakog Ëlana Fondacije, pa tako i njegova, brinuti se da ono πto je zapoËelo davno sredinom 19. stoljeÊa, bude predano onima koji dolaze te da pomaæu urednicima njihovih medija i uprava, koje su odgovorne za operativno poslovanje, da odgovorno i uspjeπno godina otkada je Styria kupila VeËernji list, unatoË i brojnim pogreπkama, moæemo reÊi kako je Styria u Hrvatskoj priËa o uspjehu. Siguran sam da su premijer RaËan i ondaπnja Vlada koji su nakon privatizacijske krize odluËili prodati VeËernji list, mogli biti zadovoljni. Pokojnom premijeru RaËanu smo iskreno zahvalni. On je respektirao medije i medijske djelatnike i shvaÊao vaænost profesionalnih i neovisnih medija za razvoj hrvatskog druπtva. To su i temeljne Styrijine vrijednosti i zadatak je Fondacije saËuvati ih. Pa i po cijenu neslaganja s onim πto piπu naπe novine. Nije to uvijek lako. S tim se treba nauËiti æivjeti. Dugo sam se i sam uËio tome kako su moj svjetonazor i moj pogled na stvarnost samo moji, dok novine imaju vlastitu dinamiku i svjetonazorski okvir ljudi, novinara koji ih stvaraju. Zbog toga smo i Ëesto izloæeni razliËitim kritikama i od Crkve, pa za vrijeme proπle Vlade od HDZ-a, a sada od strane premijera MilanoviÊa i njegove Vlade. Mislim kako smo, otkad sam doπao u Styriju, uvijek bili u kritiËkoj poziciji prema vlasti i establiπmentu. Nastojat Êemo to i ostati. To je sigurno vaæna i poæeljna pozicija medija. O svim nesporazumima i nerazumijevanjima mogla bi se napisati zanimljiva knjiga. Zbog toga svaki Ëlan Fondacije, pa i ja osobno, Ëvrsto branimo svoje legitimne interese. Katkad zbog toga dolazi do nerazumijevanja i pogreπnog shvaÊanja naπih motiva...” PaviÊev lobist U svojem mailu redakciji Novinara ovaj mostarski franjevac, danas dijecezanski sveÊenik u Bosanskoj Posavini, ustvrdio je kako u poslovanju Styrije, baπ kao ni u njegovu djelovanju, nema velikih misterija. “Ja sam jedan obiËni sveÊenik koji samo nije mogao mirovati. Morao sam neπto uËiniti”, kaæe pater Tolj. Roen je 1968. u malom hercegovaËkom selu u blizini Ljubuπkog, πkolovao se u inozemstvu te nastavio πiriti krug svojih kontakata i poznanstava zahvaljujuÊi i utjecajnim prijateljima svoje obitelji, a Ëlanom je joπ nekoliko vaænih svjetskih fondacija. “Kao sveÊenik, sve πto radiπ i Ëiniπ na neki je naËin za drugoga, ne prvenstveno za sebe. Kod mene je to moæda i naglaπenije buduÊi da su gotovo svi iz mojeg uæeg obiteljskog kruga umrli. Tako kad sam bio u Hercegovini, nisam mogao gledati kako se zatvaraju oËi pred tragedijom Bosanske Posavine i naπim nevoljama”, objaπnjava Tolj svoj angaæman u devedesetima kad je kao ravnatelj izdavaËke kuÊe Ziral u Mostaru 1998. stao iza Kreπimira Zubaka i njegove stranke Nova hrvatska inicijativa. “U ono doba, kad sam æivio u Hercegovini, takav je stav bio ravan izdaji, ali nikada se nisam pokajao iako sam zbog toga imao dosta poteπkoÊa. Taj æivot u Mostaru i moje na neki naËin neslaganje sa stanjem u ono doba u Hercegovini, nepovratno me gurnulo prema drukËijem okruæenju, a onda i prema medijima”, objaπnjava pater Tolj kako se naπao u ulozi lobista koji je 1998. pomogao Ninoslavu PaviÊu da 50 posto svojeg udjela u EPH proda njemaËkom WAZ-u i tako tvrtku izvuËe iz dugova nastalih zbog pokretanja Jutarnjeg lista i Ëinjenice da Tisak kao najveÊi distributer izdavaËima nije plaÊao za prodane novine. Prijatelji kardinal PuljiÊ, predsjednik JosipoviÊ... PoËetkom 2005. Tolj je preπao u konkurentsku Styriju, na poziv dr. Horsta Pirkera s kojim je sudjelovao u pregovorima kod premijera RaËana prilikom Styrijina preuzimanja VeËernjeg lista. Uz potporu dr. Johanna Trummera, obiteljskog poznanika i predsjednika Uprave Privatne katoliËke medijske zaklade-udruge, ubrzo postaje Ëlanom zaklade-udruge. Tolj je æupnik u æupi Svetog Antuna Padovanskog u Bosanskoj Posavini i kako navodi zbog toga je neizmjerno zahvalan kardinalu PuljiÊu, a sudeÊi prema æupskom blogu Toljem su zadovoljni njegovi æupljani u Gornjim MoËilima i Sijakovcima, gdje je obnovio æupnu crkvu i sagradio vjersko-kulturnosportski centar. ©to se, pak, njegova angaæmana u Hrvatskoj tiËe, kako kaæe Tolj, on se odvija na platformi povezivanja i snaænije regionalne suradnje, πto je tvrdi i dio Styrijine misije: “Naravno da kroz ovaj posao stekneπ puno poznanika, pa i prijatelja. Iz toga ne treba izvoditi krive zakljuËke. S mnogima i sjedneπ popiti kavu jer moraπ biti otvoren za komunikaciju, ali to ni mene niti ikoga ne odreuje kao osobu. ©to se tiËe predsjednika JosipoviÊa, mislim da se ovdje radi, i Ëini mi se blago reËeno, o kampanji protiv njega. Mi smo prijatelji i on je prijatelj Styrije jer dijelimo viziju pomirenja i suradnje meu narodima i ljudima u ovoj ratom izmuËenoj regiji - navodi Tolj NOVINAR BROJ 6-8/2012. 28 Piπe Tomislav Klauπki Nakon joπ jednog obraËuna s Novostima, jasno je da, poslije viπe od jednog desetljeÊa, s PantovËaka ponovno kreÊe najveÊi pritisak na novinare i medije: o JosipoviÊu se ne smije pisati niπta, kamoli negativno, o Ëemu on vodi raËuna preko svojih komesara u novinama, na televiziji i na nekim portalima, a MilanoviÊ bez ustruËavanja izjavljuje kako ga informativni program javne televizije ne zanima... medijska scena Povratak cenzure je πef dræave πefovima javne televizije poruËio: “Svia mi se Latinica”. Baπ kao πto se to znalo poruËivati i devedesetih. A sada, nakon joπ jednog obraËuna s Novostima, postaje jasno kako poslije viπe od jednog desetljeÊa s PantovËaka ponovno kreÊe najveÊi pritisak na novinare i medije. Dobro se pazi da se o JosipoviÊu ne piπe niπta, kamoli negativno, o Ëemu on vodi raËuna preko svojih komesara u novinama, na televiziji i na nekim portalima. Svrπeno je s danima kad je svatko u medijima mogao kritizirati MesiÊa i izvuÊi se nekaænjeno. On je svoje ratove s novinarima vodio javno i javno se izlagao njihovoj kritici. Novinari u πaci Nakon πto je poslije dugih osam godina HDZ konaËno siπao s trona, a ljeviËarska osovina preuzela vlast u Hrvatskoj od PantovËaka do Markova trga - oËekivalo se da bi za novinare i medije mogli doÊi bolji dani. A zapravo, nastavilo se kao prije. Za neke joπ i gore. Politika je u velikoj mjeri preuzela veÊ ustanovljene mehanizme medijske kontrole, a vlasnici medija prilagodili su se novim politiËkim okolnostima. Ukratko, vlast je trebala medije koji Êe je sluπati i povremeno joj sluæiti, a vlasnici medija su trebali patrone koji Êe im pomoÊi da se odræe na æivotu. I malo pomalo, vremena Stipe MesiÊa i Jadranke Kosor postala su tek romantiËna uspomena za mnoge novinare kojima je joπ stalo do profesije. Sada je doπla era Ive JosipoviÊa i Zorana MilanoviÊa. Predsjednikov stav prema medijima Posljednja svaa predsjednika Republike s Miloradom Pupovcem oko napisa tjednika Novosti o JosipoviÊu i ZAMPu demonstrirala je stav πefa dræave prema novinarima i medijima. Po njemu, novinari piπu po nalogu izdavaËa, stoga upravo na izdavaËa valja vrπiti pritisak da se zaustave novinari. Ne piπu se demantiji nego se uzvraÊa prijetnjama ad hominem. A u politikantski rat uvlaËe se novine pod kontrolom predsjednika JosipoviÊa: Jutarnji i VeËernji dobivaju pismo upuÊeno Novostima kako bi sinkronizirano krenule u rasturanje Milorada Pupovca. A sve da bi se zaustavili tekstovi o ZAMP-u. ©ef dræave kuÊni je prijatelj Ninoslava PaviÊa, te u vrlo bliskim odnosima s Ivanom Toljom, sivom eminencijom Styrije. JosipoviÊ zna kako se u Hrvatskoj ureuju novine, zato i ne troπi vrijeme na polemiku s urednicima i novinarima manjinskog tjednika, veÊ udara direktno na izdavaËa. “Oba su pala” Isto je uËinio prije dvije godine kad se stavio na Ëelo nacionalistiËke gomile i povodom naslovnice “Oba su pala” Pupovcu poruËio da “razmisli o ureivaËkoj politici” tjednika Novosti. Nakon Ëega je Pupovac smijenio glavnog urednika. Otkad je kroËio na PantovËak, na sveËani prijem poziva iskljuËivo podobne novinare ili svoje prijatelje u medijima, a ugostio je i delegaciju novinara koji su kod πefa dræave doπli intervenirati da se Denisu Latinu vrati emisija na HTV-u. A onda JosipoviÊ sve sreuje iza kulisa. ©to je, zapravo, priliËno paradoksalno: politiËaru s najmanje ovlasti u zemlji polazi za rukom da dræi medije u πaci. A πto je s onima koji imaju najveÊe ovlasti, πto je sa Zoranom MilanoviÊem i njegovom Vladom? Predsjednik SDP-a joπ je u oporbi iskazivao prezir prema novinarima, kao i Ëitavoj javnosti, bjeæao je od medija i utjecao na njih u tolikoj mjeri da se od njegova stupanja na Ëelo SDP-a promijenila kompletna garnitura novinara koji su pratili tu stranku. I koji su mu najËeπÊe zagorËavali æivot. Nije se puno promijenio ni po dolasku u Banske dvore. Njegova medijska strategija uglavnom se svodila na staru Sanaderovu doktrinu: novinari smiju napadati svakog, ali ne samog premijera. Na poËetku mandata joπ je izlazio pred novinare, ali kad je shvatio da mu se baπ ne isplati izlagati njihovim pitanjima, koncentrirao se tek na povremene televizijske intervjue. Ono πto poæeli reÊi, poruËi sa sjednice Vlade, gdje opet nema protupitanja, ili servira nekoga od πaËice novinara koji su joπ u njegovoj milosti. Za sve ostalo tu je Zinka BardiÊ. Komunikacijska strategija Vlade svodi se, pak, na zaobilaæenje novinara i obraÊanje direktno javnosti. Po moguÊnosti jednosmjerno. Nema obeÊanih presica ministara nakon sjednica Vlade, Facebook i Twitter postali su gotovo iskljuËivi kanali za komunikaciju s javnoπÊu, a posebno su zanimljivi angaæmani desetina novinara po raznim ministarstvima. Neka od najjaËih imena u pojedinim sektorima (poljoprivreda, prosvjeta, policija, pravosue…) zavrπila su na savjetniËkim pozicijama u istim onim ministarstvima koja bi inaËe pratili, Ëime je Vlada jednim udarcem uspjela ubiti nekoliko muha: spasila je novinare iz devastiranih redakcija, pobrinula se da upravo najbolji sektoraπi budu na njezinoj strani te da istodobno ne budu oni koji bi mogli najviπe “buπiti” ovu koaliciju. Svi sretni i zadovoljni. I tako je, umjesto premijera, omiljena novinarska hrana postao Radimir »aËiÊ. Dok je bio u oporbi, predsjednik HNSa vrlo Ëesto i vrlo rado druæio se s novinarima. No, veÊ jutro nakon izborne pobjede uπao je s njima u rat. Na zadovoljstvo NOVINAR BROJ 6-8/2012 29 premijera koji pored »aËiÊa jednostavno ne stigne doÊi na red za “ribanje”. Otresanje na novinare, afere s kadroviranjima, presuda za prometnu nesreÊu… Mediji su tjednima i mjesecima (prekomjerno) granatirali »aËiÊa, a da pritom gotovo nijedan geler nije odletio u pravcu MilanoviÊa. On je svoj medijski prostor osvojio bicikliranjem po Hvaru. Ono πto je u proteklih devet mjeseci obiljeæilo odnos vlasti i medija jest zavidna doza neosjetljivosti koju je Vlada iskazala prema krizi u kojoj su se naπli mediji. Vjesniku je presueno davno prije nego πto je napokon - i to brutalno ugaπen, ispraÊen je u povijest takoreÊi uz pogrde ministara i izjave koje su graniËile s likovanjem. Novine se gase, Vlada πuti Nitko iz Vlade nije prozborio ni rijeË na gaπenje tjednika Nacional, jedne od medijskih institucija postratne Hrvatske (kakve-takve, ali ipak institucije), pa Ëak ni u vezi naËina na koji je to uËinjeno (javna isprika Stanku SubotiÊu Canetu, intervju, brisanje arhiva tekstova, brisanje svih sudskih sporova i na kraju ukidanje brenda). Preπutno je popraÊeno i gaπenje tjednika Forum, izdanja u koji je Styrija strpala sve novinare kojima nije podijelila otkaze odmah nakon πtrajka, stavljajuÊi ih u poziciju dvanaestorice æigosanih: ili Êe provesti nemoguÊu misiju (opstati na træiπtu) ili otkazi. Istodobno, Vlada izlazi u susret Ninoslavu PaviÊu da pored svih dugova ipak uspije otiskati svoja izdanja u Hrvatskoj tiskari, a πire se i priËe da je Vlada upravo njemu spremna prodati tiskaru u dugovima. Topi se kupovna moÊ graana, smanjuje se koliËina oglasa i tako se dovode na rub opstanka mnogi privatni mediji - od novina do portala. A zajedno s financijskom slobodom trpi i ona medijska. I πto je najgore, stjeËe se dojam da ova vladajuÊa koalicija nimalo ne mari πto Êe ostati od medijske scene. DapaËe, premijer MilanoviÊ ponosno izjavljuje kako on nimalo ne mari za informativni program HTV-a, veÊ samo za njegov kulturni i obrazovni, kao da informiranje graana nije jednako vaæna, ako ne i najvaænija - a sigurno najosjetljivija - dimenzija javne televizije. MilanoviÊ misli da briga ujedno predstavlja i mijeπanje u ureivaËku politiku, a ne njezinu zaπtitu. Nema tu nekih iznenaenja. Ni u proteklih osam oporbenih godina stranke Kukuriku koalicije nisu iskazivale previπe brige za medije i novinare, izloæene svakakvim pritiscima HDZ-ova reæima: od korupcije, preko cenzure, do otkaza. A s time nastavljaju i sada kad su preuzele vlast. Ne zanima ih πto se u opÊoj propasti suæava i medijska scena, πto bi na kraju moglo imati kobne posljedice po razvoj demokracije i druπtva u cjelini. Ne zanima ih tko Êe preæivjeti na medijskom zgariπtu, niti πto Êe preæivjeti oni najgori. Ukratko, ne shvaÊaju da je medijska slika ujedno i slika njihove vladavine. Njima kao da je zbog svega toga zapravo laknulo Nitko iz Vlade nije prozborio ni rijeË na gaπenje tjednika Nacional, jedne od medijskih institucija postratne Hrvatske (kakve-takve, ali ipak institucije). Preπutno je popraÊeno i gaπenje tjednika Forum, izdanja u koji je Styria strpala sve novinare kojima nije podijelila otkaze odmah nakon πtrajka, stavljajuÊi ih u poziciju dvanaestorice æigosanih: ili Êe provesti nemoguÊu misiju (opstati na træiπtu) ili otkazi NOVINAR BROJ 6-8/2012. 30 Piπe Siniπa PaviÊ medijska scena Tko se zadnji smije, posljednji se smije Za razliku od uobiËajenih humoristiËkih rubrika, gdje je humor bivao cilj, uglavnom teπko dosezan, u Feralu je humor bio samo sredstvo, a ta - uvjetno kazano - humoristiËka stranica samo okvir za razbijanje okvira, prostor gdje Êeπ napisati ono πto osjeÊaπ da moraπ, ono na πto si natjeran iznutra i πto te konfrontira s nasilniËkom æabokreËinom koju su uzgajali gospodari vanjskog svijeta pojaπnjava Predrag LuciÊ, novinar Novog lista i jedan od tvoraca Feral Tribunea Karikatura polako, ali sigurno nestaje s novinskih stranica. I dok posljedni majstori Ëasnog zanata sprdnje sa svim i svaËim broje sitno u matiËnim redakcijama dnevnih i tjednih listova, neki su se veÊ postrojili na alternativni kolosjek. Naime, onaj galerijski.” Ovako nedavno piπe novinar i urednik Slobodne Dalmacije Ivica IvaniπeviÊ u najavi izloæbe karikatura majstora Davora ©tambuka. Napisanom se nema πto dodati osim Ëinjenice da iz novina bjeæi sve πto s bilo kakvim humorom ima veze, ili se barem tako Ëini. Situacija je tim bolnija s obzirom na to da Ëitateljstvo pamti neke bolje dane, i to, reklo bi se, svaka generacija svoje; svoje karikaturiste, svoje autore, svoje vicmahere, svoje ilustratore. - ‘Ko to kaæe ko to laæe da je nestao humor iz hrvatskih novina? VeÊ odabrat ovu temu u danaπnjem po svim osnovama tegobnom trenutku, vrhunska je satira i ruganje recesiji u kretensku joj facu. Dakle, satiriËar si postao prije nego πto si je objavio. Naπa borba zahtijeva dok se gine da se pjeva - govorili su nekad partizani. Mi danas ne æivimo u socrealizmu, pa ne smijemo pjevat’, nego se moramo kezit’, beËit’, podjebavat’ i “petavat roge”. Uz duænu Ëast πumama i gorama, ofenzivama i kori s drveÊa, nekad mi Ima li humora u novinama? se isto Ëini da je pjevat’ bilo puno lakπe - kazuje Davor Krile, novinar Slobodne Dalmacije. Kako se smije socijalizam? Ako je danas socrealizam, juËer je bio socijalizam. ZaËudo, ili ipak ne, to je doba dalo velikane novinskoga humora, majstore pera poput Veselka Tenæere i Miljenka Smoje. Socijalizam je pazio na to da mu ne zamru ni karikatura, ni humoristiËni Ëasopisi, makar su granice bile strogo odreene, taman da bilo kakva subverzivnost bude svedena na minimum. “Manje je politiËkih viceva, a humor je okrutniji”, naslov je temata novinarke Radio Slobodna Europa Ankice Barbir objavljenog nedavno. U njemu doktorica teatrologije Nataπa GovediÊ veli kako je danaπnji humor u Hrvatskoj nesmiljen, rovovski, galgen humor, kao posljednji ostatak nekog dostojanstva, te pritom istiËe: “Ali potpuno je drugaËiji od opuπtenog socijalistiËkog humora, gdje su svi sjedili i pili kavu jedni s drugima, psovali si mater, ali zapravo dijelili taj prostor. Mi se moæemo smijati samo kada smo jako blizu. Ako viπe nismo bliski i ako smo jako otueni, onda on zamire i postaje straπno gorak, za razliku od te, moæda Ëak tmurne zajednice ili prisilne zajednice, jugoslavnenske zajednice. Sada viπe nema svih tih ljudi u potkoπuljama, s prevelikim trbusima, s cigaretom koja visi, koji sjede zajedno u nekim kuhinjama. Sada ti ljudi, ili rade 18 sati na dan, ili su u totalnoj depresiji. Nemaju se Ëemu smijati.“ Krile Êe kazati kako mu se Ëini da humora u naπim novinama danas ima puno viπe tamo gdje ga se ne oËekuje, nego tamo gdje bi ga posloviËno trebalo traæiti: u autorskim rubrikama, kolumnama i pod potpisima “sluæbeno” smijeπnih autora. - Kad je humor sluæben i oËekivan, onda ga najËeπÊe i nema, osim u kakvoj stilskoj figuri. Puno ËeπÊe Êe nas zato iz medija nasmijati Tomica Karamarko, prvi potpredsjednik »aËiÊ ili njegov posilni, premijer MilanoviÊ, makar to bio uglavnom crni humor iz kojega izvire naπa gorka sudbina. Efektni humor je ionako uvijek imao jako ozbiljnu pozadinu i izvirao je direktno iz Ëovjekove muke. Zato su - ako se mene pita - najveÊi hrvatski humoristi trenutno oni koji su nas ovako velebno naguzili i doveli na rub egzistencije, sve maπuÊi krizom i recesijom, a svoje guze smjestili u topla, sigurna i grijana sjedala novih limuzina - detektira Krile. SreÊko PuntariÊ karikaturist je koji i dalje iz dana u dan secira stvarnost preko svog junaka Felixa na zadnjoj stranici VeËerenjeg lista. PraktiËki su on i ∆iÊo SenjanoviÊ u Novom listu ostali jedini humoristi u naπim tiskovinama. PuntariÊ kaæe kako je nedavno u rukama imao tjednik Studio iz 70-ih godina, u kojem je naπao 12 karikatura. - Karikatura je bila popularna i to se objavljivalo. Nekako se viπe cijenio kreativni rad - veli PuntariÊ. Danas, kako kaæe PuntariÊ, u sveopÊoj jurnjivi i nekakvim videofascinacijama koje nas okruæuju, taj klasiËan oblik humora u tisku oËitio ne prolazi. - Izgleda mi da je novinama korisnije imati oglase i ispunjavati prostor neËim drugim, makar je humor dio kulture. Moæda je to i najbolja paralela, koliko kulture, toliko i humora - smatra PuntariÊ. Feral je “kriv” za sve Kako to satiriËni prilozi umiru, makar im tradicija bila neupitna, zna Hrvoje Prnjak, novinar Slobodne Dalmacije, koji je od srpnja 2010. do srpnja 2011. godine ureivao Pomet, da bi na koncu bio zadnji urednik tog zadnjeg redovitog humoristiËno-satiriËnog priloga u nekim hrvatskim dnevnim novinama. - Iako je povijest hrvatskog, a pogotovo splitskog novinarstva, tijesno vezana uz satiriËne priloge i izdanja, ta je veza posljednjih godina naæalost postala tek joπ jedan kandidat za Muzej prekinutih veza. Bilo bi povrπno kazati da je tomu tako samo zato πto “nikome nije do smijeha”, odnosno da je kriza u druπtvu toliko ozbiljna da nikome i nije do smijanja. Uostalom, silna “ozbiljnost” je najËeπÊe tek maska iza koje stanuje neduhovitost. Prije Êe biti da su crna kronika i senzacije za dnevnu uporabu jednostavno progutale mnoge klasiËne novinarske æanrove, pa tako i satiru. I da uredniπtva sve oËitije paniËare zbog pada prodanih naklada. Znaju oni da satira i nije “prava satira” ako je dozirana i autocenzurirana, πto Êe reÊi da bi se i neki politiËki zaπtitnik ili pak oglaπivaË mogao naÊi uvrijeen nekim satiriËnim tekstom, pa je normalno da nitko u danaπnjim uvjetima i ne pomiπlja na “eksperi- Kako kod nas, tako i u regiji Hrvatska novinska scena po pitanju humora, Ëini se, nije niπta drugaËija negoli ona u regiji. I sarajevski pisac i novinar Ahmed BuriÊ ponajprije se pita moæe li se u ovakvoj svakodnevici granica izmeu humora i “zbilje” uopÊe povuÊi, pa sam i odgovara: “Baπ i ne moæe.” - Zar jedno 80 posto naπe svakodnevice nije crna komedija? Kako onda pronaÊi mjesto za humor, kad u gotovo svakoj situaciji vidim onog harlekina s kapom “na zvonËiÊe” koji mi se keseri iza lea politiËara, pripadnika akademske zajednice, umjetniËke scene, sportske ili manekenske ergele, ili estradne kafilerije. Druga stvar koju sam uspio zapaziti jeste da veÊina novina - moæda baπ zbog toga πto je humor svugdje drugdje - nema prostor za njega, πto u svijetu korporacijsko-merkantilnog novinarstva (but tamo, butine ovamo) i nije zaËudno. U novinama valja naÊi mjesta za koaliciju, za vladu u sjeni, za cijenu otkupa æive vage, za pucnjavu u Banjoj Luci ili samoubojstvo u Zatonu Malom, za kriæaljku, Konzum, Merkator, mudre misli raznih umnih glava i bitangi, u πto, naravno, ubrajam i sebe, a i autora ovog teksta. E sad, u toj cijeloj papazjaniji teπko je joπ umetnuti kakvu dobru karikaturu i aforizam, jer sve je manje iskreno duhovitih ljudi i autora. Pritislo ih vrijeme, a i ne plaÊa se. ©to bi rek’o naπ narod: svak’ se o svom jadu zabavio - kaæe BuriÊ. Pritom napominje, kako je ono πto za humor treba otvoren um i srce, samo ‘ko Êe sve to na ovu muku NOVINAR BROJ 6-8/2012 31 Kad je humor sluæben i oËekivan, onda ga najËeπÊe i nema, osim u kakvoj stilskoj figuri. Puno ËeπÊe Êe nas zato iz medija nasmijati Tomica Karamarko, prvi potpredsjednik »aËiÊ ili njegov posilni, premijer MilanoviÊ, makar to bio uglavnom crni humor iz kojega izvire naπa gorka sudbina. Efektni humor je ionako uvijek imao jako ozbiljnu pozadinu i izvirao je direktno iz Ëovjekove muke. Zato su - ako se mene pita najveÊi hrvatski humoristi trenutno oni koji su nas ovako velebno naguzili i doveli na rub egzistencije, sve maπuÊi krizom i recesijom, a svoje guze smjestili u topla, sigurna i grijana sjedala novih limuzina detektira Krile NOVINAR BROJ 6-8/2012. 32 medijska scena medijska scena SluËajno ili ne, kako je nestalo Ferala, praktiËki je nestalo i humora u tisku. Odnosno, ima ga sve manje, pogotovo dobra. HoÊe li nestati posve, jesu li Hrvati od ikakvog humora ili smo narod generalno neduhovit, ili su u pravu oni koji vele da je stvarnost taman takva da se sav humor preslio na prednje stranice, pa nas njime Ëaste MilanoviÊ, »aËiÊ, Karamarko? Piπe Viktor IvanËiÊ mentiranje” s tim æanrom. A to je πteta, i za novinarstvo, i za duhovno zdravlje Ëitavog druπtva! Jer siguran sam da mladih, duhovitih ljudi ne nedostaje, πtoviπe, danas ih se moæe lako pronaÊi i putem Interneta, ako ih veÊ nema u redakcijama kazuje Prnjak. Svo to aktualno stanje vodi samo do jednog, do Feral Tribunea, do tiskovine koja je na æestokoj satiri nastala, novina koje su imale i imaju kolone πtovatelja baπ zbog Ëinjenice da im niπta nije bilo sveto. - O tome kako su Viktor IvanËiÊ i Velimir MarinkoviÊ 1984. prenijeli duh FESB-a, svojih studentskih novina, na predzadnju stranicu Nedjeljne Dalmacije, gdje je do tada tinjala humoristiËka rubrika zvana Feral, manje-viπe sve je poznato, kao i o kasnijem mom, pa potom i DeæuloviÊevu ulasku u tu priËu. Sretna okolnost je bila da je Zoran Erceg, tadaπnji pomoÊnik glavnog urednika Nedjeljne, prepoznao taj duh i usudio se prepustiti tu stranicu dvojici talentiranih i beskompromisnih tipova, bez obzira na sve probleme s vladajuÊim strukturama πto ih je njihovo pisanje moglo i znalo isprovocirati. Od samog poËetka, dakle, taj IvanËiÊev i MarinkoviÊev Feral nije bio samo humor ili samo satira, nego ozbiljna zajebancija sa stvarima toliko ozbiljnima da im nitko pametan nije mogao pristupiti bez elementarne ludosti ako nije htio da se i sam zarazi glupoπÊu, krutoπÊu i neduhovitoπÊu onoga o Ëemu piπe. Za razliku od uobiËajenih humoristiËkih rubrika, gdje je humor bivao cilj, uglavnom teπko dosezan, u Feralu je humor bio samo sredstvo, a ta - uvjetno kazano humoristiËka stranica samo okvir za razbijanje okvira, prostor gdje Êeπ napisati ono πto osjeÊaπ da moraπ, ono na πto si natjeran iznutra i πto te konfrontira s nasilniËkom æabokreËinom koju su uzgajali gospodari vanjskog svijeta - pojaπnjava Predrag LuciÊ, novinar Novog lista i jedan od tvoraca Feral Tribunea. »itatelja se pridobiva autorstvom Na upit je li se s humorom u startu iπlo ciljano, LuciÊ kaæe kako nikakve kalkulacije nije bilo oko pridobivanja Ëitatelja humorom. - Njih ionako moæeπ pridobiti samo svojim autorstvom, ako se njihova potreba da Ëitaju i tvoja potreba da, ËitajuÊi to isto, neπto i napiπeπ, pretvore u razgovor. Jer pravi tekstovi i prave novine razgovaraju sa svojim Ëitateljima, kao πto i pravi Ëitatelji razgovaraju s novinama. Humor teksta i humor Ëitatelja komuniciraju tako da oslobaaju ne samo smijeh, nego i duh, a oslobaaju ga ne samo od zadane mrgodnosti, nego i od podloænosti zadanim podjelama na ono πto se mora tretirati kao ozbiljno i na ono Ëemu je dopuπteno smijati se. Niπta pritom nije smjeπnije od onoga πto se pokuπava zaπtititi od smijeha i niπta nije gluplje i besmislenije od smijanja onome πto je nametnuta ozbiljnost proglasila pogodnim za smijeh - veli LuciÊ. SluËajno ili ne, kako je nestalo Ferala, praktiËki je nestalo i humora u tisku. Odnsono, ima ga sve manje, pogotovo dobra. HoÊe li nestat posve, jesu li Hrvati od ikakvog humora ili smo narod generalno neduhovit, ili su u pravu oni koji vele da je stvarnost taman takva da se sav humor preslio na prednje stranice, pa nas njime Ëaste MilanoviÊ, »aËiÊ, Karamarko? - Ma tog nekakvog humoristiËkog humora, koji je sam sebi svrha, ima koliko hoÊeπ, naroËito po televizijama. Ne znaπ je li smjeπnije ili æalosnije kad vidiπ koliko se trgovci humorom trude da nasmiju svijet. A onog pravog humora koji je ozbiljan sve dok samog sebe ne poËne uzimati za ozbiljno, njega - u pravu si - ima sve manje. Ali takav humor je ovdje uvijek bio rijetka zvjerka. Ne bih generalizirao i govorio o duhovitim ili neduhovitim narodima, pa tako ni o Hrvatima u tim kategorijama duhovitosti ili neduhovitosti. Mislim da se stvarna duhovitost javlja kao oslobaanje od nametnutog i mistificiranog duha vremena i duha mjesta. A hoÊe li se Hrvati osloboditi te fantomske projekcije svojih æivota gdje im se java kakvu nitko od njih nije mogao ni sanjati predstavlja kao ostvarenje tisuÊljetnog sna - to donekle veÊ vidimo i tek Êemo vidjeti. Neki su slobodni primijetiti da nitko ne moæe sanjati nametnuti san, pa mogu ismijavati stvarnost, a ovi drugi radije bulazne o kolektivnom snu i dopuπtaju da stvarnost ismijava njih. I kako Êe se takvi nasmijati na svoj raËun kada su tue tlapnje prihvatili kao svoj san, pa nemaju ni svoga sna, a ni svoga raËuna? Stvarnost je komedija A kad spominjeπ tu selidbu humora na prednje novinske stranice, meu onu dnevnu stvarnosnu prozu, πto da ti kaæem osim da je stvarnost onoliko ozbiljna koliko smijeha moæe podnijeti. I da tom stvarnoπÊu pokuπavaju gospodariti lakrdijaπi koji ne podnose stvarni smijeh, veÊ samo onaj usiljeni - kazuje LuciÊ. I on smatra da za viπe humora u novinama nisu potrebne humoristiËke rubrike ili formalni humoristiËki sadræaji. - Neka nas Duh Smijeπni saËuva od toga! Stvarni humor je ako ga ima - u samom pristupu, u gledanju na svijet koji sasvim sigurno nije onakav kakvim moÊnici æele da bude prikazan u novinama. Stvarni se humor u novinama raa samo iz potrebe da novinarstvo ne bude usluæna ili - joπ gore i joπ sliËnije ovome πto uglavnom jest - opsluæna djelatnost - veli LuciÊ. A taj spomen novinarstva kao usluæne djelatnosti neminovno otvara pitanje nije li Ëinjenica da humora nema samo dokaz da smo dali da nam usta zaËepe plaÊenim oglasom, zaπto ne i Agrokorovim!? - BuduÊnost je, πto se nas tiËe, veÊ proπla stvar, ako pristanemo da u njezino ime preπuÊujemo sadaπnjost. Smijat Êe nam se klinci kad skuæe koliko smo se trudili da nam sve ovo ne bude smijeπno. A kad veÊ spominjeπ TodoriÊa i novinarstvo kupljeno oglasima, Ëudi me kako ne primjeÊujeπ tu subverziju unutar samih medija: novine su do te mjere transparentno snishodljive, da iza toga mora postojati viπi cilj. A taj viπi cilj je da se rastjeraju Ëitaoci i da s propaπÊu novina propadne i oglasni prostor. Pati, TodoriÊu! - poruËuje LuciÊ. Ili, kako to “upozorava” Krile: “Kad je rijeË o humoru, nikad ne treba zaboravit onu staru: ko se zadnji smije, posljednji se smije!” Kao ilustraciju sjajnog novinskog humora prenosimo tekst Viktora IvaËiÊa koji je objavljen u tjedniku Novosti i koji funkcionira u naπoj stvarnosti decenijama unatrag NOVINAR BROJ 6-8/2012 33 Ljudski resursi i mediji Dobro, dobro, vrlo dobro… - mrmljao je voditelj Sluæbe za ljudske resurse Slobodne Dalmacije, zadubljen u rastvorenu naranËastu fasciklu, pridræavajuÊi desnom rukom tanki metalni okvir naoËala. - Vaπa biografija mi se dopada - kazao je podiæuÊi glavu prema osobi πto je sjedila s druge strane njegova radnog stola, mladiÊu u kasnim dvadesetim, koji je stiskao dlanove u krilu, povremeno namjeπtao sako od svijetlosmeeg samta kao da ga æulja i imao u kosi neπto viπe gela nego πto bi se voditelju Sluæbe za ljudske resurse moglo sviati. - Uspjeπno zavrπeni Fakultet politiËkih znanosti, smjer novinarstvo, povremena honorarna suradnja s internetskim portalima i radio stanicama… vidim da ste pisali i u studentskome glasilu, pa to je baπ zgodno sada se voditelj nasmijeπio, a mladiÊ uzvratio osmijehom, no odmah se potom uozbiljio, kako sugovornik ne bi pomislio da je ohol. - Imam dojam - nastavio je voditelj gledajuÊi ga u oËi - da biste se s ovim kvalifikacijama, a nadam se i svojim ljudskim osobinama, sasvim lijepo mogli uklopiti u radni tim naπih novina i naπe medijske kompanije. Mislite li i vi tako? - Mislim, naravno da mislim - uzvratio je mladiÊ hineÊi odluËnost. - Lijepo. Poznato vam je da smo raspisali natjeËaj za dva upraænjena novinarska mjesta, a kandidata je mnogo. U prethodnoj selekciji izabrani ste meu πestoro najizglednijih, i ja bih iz ovog razgovora trebao procijeniti da li odgovarate profilu kakvog traæimo. Moram reÊi da su na tim poslovima dosad radili iskusni novinari, s dvadesetak godina staæa, ali sada smo miπljenja da nam je prikladniji netko mlai i poletniji. Mislite li da smo u pravu? - Mislim da ste sigurno u pravu. - Osim toga, tim dvama novinarima uprava kompanije bila je prinuena dati otkaze. Radi se o gospodinu Igoru LasiÊu i gospoi Nataπi ©kariËiÊ, vama je poznat njihov sluËaj? - Pa baπ i ne. - U redu, kratko Êu vam pojasniti, poπto Êete ionako obavljati njihove ranije zadatke, ako zadovoljite uvjete, naravno… Dakle, gospodin LasiÊ naπao je za shodno prigovoriti glavnome uredniku πto mu ovaj krati, prepravlja ili ne objavljuje tekstove. Istinabog, prigovorio je tek nakon πto mu je urednik skratio i prepravio smisao desetak tekstova, a neπto viπe ih nije objavio, ali svejedno, za nas je nedopustivo da se novinar mijeπa u tekstove medijska scena HRT stanje NOVINAR BROJ 6-8/2012. koji se objavljuju pod njegovim imenom i prezimenom, a pogotovo u one koji se Ëak i ne objavljuju. Nismo imali drugoga izbora nego gospodinu LasiÊu uruËiti otkaz. Mislite li da smo postupili ispravno? - Mislim da jeste. - Znate, u kompaniji smo dosta rigorozni kad kod novinara uoËimo manjak pristojnosti i boljih manira. Dræimo da su to kancerogene pojave. Ne moæemo dozvoliti da naπa uredniπtva budu izloæena difamacijama onih koji Ëiste uredniËke kreacije - kao πto su skraÊivanje, prepravljanje i neobjavljivanje tekstova - prikazuju kao cenzuru. Mislite li da je s naπe strane to u redu? - Mislim da jest. - A gospoa ©kariËiÊ takoer je brundala o cenzuri i toboæe zabranjenim temama. Zaπto bi teme koje nisu objavljene bile zabranjene, molim vas? One su naprosto neobjavljene. Kao πto svaki tekst moæe biti slobodno napisan, tako ga se moæe slobodno i ne objaviti. Ne mislite li i vi tako? - Mislim. - I onda se dotiËna gospoa joπ zgraæavala na javnoj tribini nad Ëinjenicom da su premijer i ministar zdravstva pozvali sve glavne urednike hrvatskih novina da ih upute kako da piπu o reformi zdravstva. Pa tko bi trebao urednike uputiti u tako vaænu temu ako ne premijer i resorni ministar, pitam ja vas? I kako bi reforma uopÊe mogla uspjeti ako bi ju se u novinama izloæilo kritici? Zbog takvog destruktivnog ponaπanja, uprava kompanije nije imala druge moguÊnosti nego gospoi ©kariËiÊ uruËiti otkaz. Mislite li da smo postupili kako treba? - Mislim da jeste. - A da ne govorim kako su oboje navedenih novinara, skupa sa Ëetrdesetak svojih takozvanih kolega, potpisali javni apel o, molim vas, ”negativnim trendovima u medijima” koji da su ”pogubni za novinarske slobode”. Da se obiËni novinari brinu o novinarskim slobodama i novinarstvu opÊenito, pa joπ ukazuju na ”negativne” i ”pogubne” pojave, oprostit Êete, ali to su obiËne pizdarije, to smatramo izrazom krajnje nelojalnosti prema medijskoj kuÊi koja im daje plaÊe. Ne mislite li i vi da je takvo ponaπanje neodræivo? - Mislim. - No dobro, to je ionako iza nas. A koliko vidim, ostali se novinari baπ i nisu pretrgli s izrazima solidarnosti, ponaπaju se dosta pristojno, moglo bi se reÊi. Mislite da su shvatili naπu poruku? - Mislim da jesu. - Hajdemo sada o konkretnome poslu koji vas eventualno Ëeka… Tekstove biste dakle predavali nadleænome uredniku, a ovaj ih moæe skraÊivati, prepravljati, mijenjati im smisao ili - ako smatra da Êe tako biti najefektnije - jednostavno ne objaviti. Prigovor takvoj uobiËajenoj praksi tretiramo kao ozbiljno krπenje radne discipline. Mislite li da moæete prihvatiti takve profesionalne standarde? - Mislim da mogu. - Naπ je generalni stav da nam je publika na prvome mjestu. To Êe reÊi da nije na novinarima da Ëitatelje maltretiraju istinom, nego da im ponude zanimljive i kvalitetne sadræaje. Mislite li da Êete takvim zahtjevima moÊi udovoljiti? - Mislim da hoÊu. - Naπa izdanja, a u sklopu kompanije ima ih tridesetak, æive od velikih oglaπivaËa, pa se svaka kritika velikih oglaπivaËa u novinskim tekstovima smatra izravnim nanoπenjem πtete kompaniji. Mislite li da ste se takvoj poslovnoj filozofiji kadri prilagoditi? - Mislim da jesam. - Prihod od klasiËnih oglasa nije dovoljan, pa njegujemo i æanr prikrivenih reklamnih tekstova. To znaËi da biste u svakome trenutku trebali biti spremni napisati afirmativan Ëlanak o nekoj ozbiljnoj i probitaËnoj firmi - kao πto je, recimo, Agrokor ili Tvornica duhana Rovinj - od koje oËekujemo financijske ili druge protuusluge. Mislite li da Êete za to biti sposobni? - Mislim da hoÊu. - ©to uopÊe mislite o naπoj izdavaËkoj kuÊi? - Mislim sve najbolje, naravno. - Dobro, onda pretpostavljam da se slaæete s naπim opredjeljenjem da budemo politiËki neutralni. Naπe je da proizvodimo medijske sadræaje, a ne politiËke stavove. Mislite li da je to ispravno? - Mislim da jest. - To znaËi da aferaπki ili kritiËki prilozi u kojima bi se spominjao netko od politiËara iz vladajuÊe garniture moraju proÊi kompanijski filter i biti timski obraeni: novinar je ideju o takvom tekstu duæan izloæiti uredniku rubrike, ovaj je prenosi glavnome uredniku, ovaj prosljeuje nadleænome Ëlanu uprave, a ovaj izvjeπtava vlasnika kompanije da provjeri je li gazda s dotiËnim politiËarom trenutno u dobrim ili loπim odnosima. Mislite li da moæete poπtivati takvu proceduru? - Mislim da mogu. - E da, sve πto vrijedi za politiËare, vrijedi i za poduzetniËku i ekonomsku elitu. Mislite li da je to u redu? - Mislim da jest. - Kad se bolje razmisli, zapravo je najbolje tu proceduru izbjeÊi, pa o vladajuÊim politiËarima i uspjeπnim poduzetnicima uopÊe ne pisati aferaπki ili kritiËki intonirane Ëlanke. Ima toliko drugih divnih tema za kojima naπi Ëitatelji vape. Mislite li da je tako najbolje? - Mislim da jest. - U redu, onda mi se Ëini da smo zavrπili razgovor. Kroz nekoliko dana javit Êemo vam da li ste dobili posao - rekao je voditelj Sluæbe za ljudske resurse i zaklopio naranËastu fasciklu. Zatim se zavalio u koæni naslonjaË i dodao: Mada se, iskreno reËeno, na vaπem mjestu ne bih previπe nadao… - Zbog Ëega?! - zaprepaπteno je pitao mladiÊ. - Razgovarali smo manje od Ëetvrt sata, a vi ste Ëak osamnaest puta ponovili da mislite. Mislim ovo, mislim ono, to nije baπ najbolja preporuka, mladi kolega. - Pa tako ste me pitali, πto sam drugo mogao? - Mogli ste jednostavno klimati glavom ili upotrijebiti rijeË ”da”… Ali vi uporno ponavljate da mislite, πto sam shvatio kao autonoman Ëin. - Autonoman Ëin? ©to to znaËi? - ZnaËi da mislite svojom glavom. - Da, i? - Misliti svojom glavom je pomalo sebiËno, mladi kolega. U kompaniji to doæivljavamo kao manjak osjeÊaja za kolektiv Kad je Hrvatska radiotelevizija u pitanju, vijest je: a) da se (opet) bira novi ravnatelj b) da Êe Hloverka Novak SrziÊ raditi priloge za “Pola ure kulture” c) da je s emitiranjem krenuo za kulturu, znanost i obrazovanje specijalizirani kanal, HRT 3 d) niπta od navedenog nije vijest kad je HRT u pitanju ©to god da zaokruæili, neÊete pogrijeπiti! Stoga, krenimo redom, ne optereÊujuÊi se previπe time da veÊ sutra sve spomenuto moæe biti posve drukËije. Javni servis, dakle, bira ravnatelja. Kandidata je osam. Tko je junak spreman sjesti u fotelju na pet godina, restrukturirati tvrtku s nesumnjivim viπkom djelatnika, oËistiti kukolj od malo æita i sve to uz konstantnu prijetnju da ga politika, Sabor, veÊina, vladajuÊi skinu s trona kad im se to prohtije!? Kuloari vele - to je Goran Radman! baπ kao da se zamrznuo Ëovjek prije dvadesetak godina kada je bio direktorom Televizije Zagreb, svi priæeljkuju jednako poletnog, mladog, sposobnog Radmana. S opcijom da je Ëovjek u tih 20-ak godina, ako niπta, zaradio koju boru, kao da se ne raËuna. Radmana na Ëelu Prisavlja uostalom, bruje kuloari, hoÊe predsjednik RH Ivo JosipoviÊ. Piπe Siniπa PaviÊ Opcija druga kaæe - to je Saπa RunjiÊ! Onaj koji je nekad radio na ustroju programa RTL-a, i ima svoju producentsku kuÊu koja se pamti tek po bljedunjavu pokuπaju da oæivi magiju “Pozoriπta u kuÊi”, navodno je obiπao sve vaæne adrese i zaradio simpatije. Evo, kolikogod s Markova trga slali drukËije signale, svejedno se πuπka da premijeru Zoranu MilanoviÊ baπ RunjiÊ uopÊe nije mrska opcija. Opcija treÊa - to je Domagoj Novokmet! Aktualni v.d. glavnog ravnatelja i opet bi, po ovom scenariju, mogao biti solomunsko rjeπenje. Predsjednik neÊe premijerova Ëovjeka, premijer neÊe predsjednikova Ëovjeka i dakako da na scenu stupa treÊi Ëovjek! Blagoglagoljiv, ambiciozan, prihvatljiv, kako se priËa, ministrici kulture. Na koncu, i ova dva-tri mjeseca πto je v.d. vrijede nekog iskustva. Spomen Novokmeta vodi nas do HRT 3, kanala za kulturu prije svega, programa koji malim ekranima stremi vratiti izgubljeno neko ljudstvo odavno razoËarano u plitko i neprobavljivo televizijsko πtivo s kojim nas komercijala, a onda i javni servis, znaju bombardirati. Veseli taj HRT 3, makar bi na temelju sheme prenapregnute starim filmskim klasicima, legitimno bilo pitati - je li kultura samo film!? No, svakom programu koji stremi biti pametniji od sitcoma i sapunica, valja se veseliti. Koliko Êe, pak, to igranje privremenog prisavskog vodstva na kartu kulture donijeti istom tom vodstvu ekstra πanse da preæivi sve te prisavske mijene, teπko je procijeniti. Jer, i zastupnici su ljudi, a ljudi u nas odavano od televizijskog programa oËekuju sve i sva, ne samo kulturu. A koliko je to hvatanje za kulturu kao slamËicu spasa trendi, svjedoËi Ëinjenica da je Hloverka Novak SrziÊ poæeljela opstati na ekranu preko “Pola ure kulture”. Pa snima priloge. I nitko joj ne brani, pa ni oni koji su se tako zduπno zalagali da je se skloni s ekrana dok traje suenje Siniπi Svilanu. PaËe, na krilima takvih inicijativa su i doπli na Ëelo HRT-a, ali valjda je sad pragmatiËnije pustiti Novak SrziÊ da radi. Elem, sve su to mali, minuciozni potezi πto se vuku da bi se moæda ostalo ili moæda postalo ravnateljem, da se preæivi. A kad je situacija za minuciozno djelovanje, onda je logiËno valjda da dubljih rezova nema, koliko god se Domagoj Novokmet trudio kazivati da ih ima. Desetak ukinutih dodataka na plaÊu, ratovanje s vanjskom produkcijom, sistematizacija na kojoj se radi, restrukturiranje na kojem se ne radi, sve je to, nekako, malo. Makar, vremena su takva da moæda i malo bude posve dovoljno! Narod ionako svoj sud o televiziji, naæalost, donosi na temelju Informativnog programa, a tamo muku muËi v. d. urednica Sanja MikleuπeviÊ PaviÊ, odluËna u nakani da baπ sve, sva ta velika i mala ega, natjera da rade. Uspije li u svom naumu, kapa joj dolje, ne uspije li, Ëini se kako se njeni nadreeni, koji su je u osinjak i gurnuli, neÊe polomiti da je spaπavaju. Svemu spomenutom da se dodati joπ koji zanimljiv πtiklec, recimo ljutito pismo πto ga je javnosti uputio Branimir BiliÊ jer mu ukinuπe “Puls Hrvatske”. Samo, sve to i nije neka vijest. Vijest je, zapravo, samo jedna! Evo je pod e) i kaæe - kad Hrvatska ue u EU, HRT Êe i dalje moÊi ubirati pretplatu Sve prolazi, al’ pretplata ostaje 34 NOVINAR BROJ 6-8/2012 35 NOVINAR BROJ 6-8/2012. 36 Piπe Bojan RapajiÊ medijska scena Loπe vijesti sustiæu jedna drugu. Doduπe, veÊina ih je i dalje nesluæbena, ali iskustvo govori da valja puhati i na hladno, jer se u novinarskoj struci iduÊih godinu-dvije ionako ne treba nadati niËemu dobrom. Dakle, ljeto je zavrπilo s ukidanjem dopisniπtva Slobodne Dalmacije u Dubrovniku koje Êe na burzu odvesti joπ najmanje troje novinara. Meutim, sezona restrikcija tek je poËela. Sve se glasnije govori da Êe sliËnim putem i Novi list koji æeli prorijediti svoje najveÊe dopisniπtvo, ono zagrebaËko. VeËernji list ozbiljno razmiπlja o ukidanju tri jadranska dopisniπtva (Rijeka, ©ibenik i Split), s tim da bi prvi korak znaËio kako Êe novinari tih redakcija ubuduÊe raditi od kuÊe, dok bi se troπkovi smanjili prestankom iznajmljivanja prostora koje su do sada koristili. levizija koja je mreæu tako svela na Bruxelles i Washington. U povodu najave gaπenja dubrovaËkog dopisniπtva Slobodne Dalmacije, priopÊenjem su se oglasili Sindikat novinara Hrvatske i Hrvatsko novinarsko druπtvo opisavπi kako su poËetkom rujna u novinske prostorije stigli Krunoslav KljakoviÊ, glavni urednik Slobodne Dalmacije, njegov zamjenik Robert Æaja i izvrπna urednica Ana Kuπeta koji su upoznali novinare s namjerom poslodavca da ukine dopisniπtvo. “Izjasnili su se kako Êe dvoje novinara prijeÊi u DubrovaËki vjesnik koji Êe ubuduÊe servisirati Slobodnu Dalmaciju tekstovima, dok bi Kate ©utalo CvjetkoviÊ, Paulina Peko ©alja, Olivija Gustin »uljak i Anet FraniÊ trebale dobiti otkaz. Zbog navodnog predstojeÊeg otkaza dobile su uputu da viπe ne dolaze na posao i ne πalju tekstove u Slobodnu Dalmaciju, dakle, prije nego πto su otkazi na bilo kakav naËin formalizirani”, upozoravaju Ëlanovi RadniËkog vijeÊa, SNH-a i HND-a. Takoer su izvijestili da dvoje kolega, koji prelaze u DubrovaËki vjesnik, moraju odmah potpisati ugovor uz zabranu pisanja iduÊa dva tjedna. Program πtednje prvo napada dopisnike, a ukidanja nastave li se sve Daljnja Ni to nije sve jer EPH-ova Slobodna Dalmacija, kako sada ËeπÊa otpuπtanja, stvari stoje, neÊe stati na Dubrovniku. Uskoro slijede ©ibenik, izvjeπtaje “s Zadar i dijelom Zagreb. Jutarnji list se nakon kratkotrajne s objedinjavanjem dopisniËke mreæe u agenciju terena” uskoro epizode Epeha veÊeg dijela tih ljudi i tako veÊ rijeπio. Formalno-pravni propusti Êe za par stotina I tako redom, jedno po jedno nestaju dopisniπtva po U Slobodnoj su, meutim, zaboravili traæiti miπljenje kuna pisati joπ Hrvatskoj. Najtiraænije dnevne novine, 24sata, praktiËki RadniËkog vijeÊa jer je rijeË o ukidanju radne jedinice, πto su jedino Ëitatelji. A nemaju nikoga na podruËju od Rijeke do Pule. Isti proces duæni prema Zakonu o radu, zbog Ëega, kaæu u SNH-u i HNDse dogodio s dopisnicima iz drugih dræava. Na prste jedne u, odluka o ukidanju u formalno-pravnom smislu ne postoji πto je s veÊ ruke mogu se izbrojiti dopisnici koje domaÊe redakcije imaju kao ni odluka o otkazima. profesionalizmom po svijetu. Ukidanjem triju ispostava (London, Ljubljana i “Navedeni razgovori spadaju u mobbing i kazneno djelo i objektivnoπÊu? Beograd) tom procesu nije izmaknula ni Hrvatska radiote- povrede prava na rad”, tvrde branitelji radniËkih prava. Pozvali Otpustili smo dopisnike, pisat Êe Ëitatelji su novinare da i dalje dolaze na posao jer nedolazak moæe poslije biti iskoriπten kao razlog otkaza ugovora o radu. Potpisnici priopÊenja (glavni povjerenik SNH-SD-a Marijo Kavain, predsjednica RadniËkog vijeÊa SD-a Katarina MariÊ Banje i predsjednik HND - SD-a Damir ©arac) razlog ukidanja dopisniπtva u najveÊem gradu juæne Dalmacije vide u pokuπaju da se destabilizira i oslabi Slobodna Dalmacija “s namjerom da se dalmatinske novine osakate i svedu na lokalnu splitsku tiskovinu i na taj naËin otvori prostor πirenju Jutarnjeg lista kao konkurentskih novina sve to nakon πto je rasprodana vrijedna imovina tvrtke, a tvrtka sve ove krizne godine posluje pozitivno i vlasniku je isplaÊena dividenda, upravo zahvaljujuÊi vrijednom trudu njenih zaposlenika kojih je svakim danom sve manje”, piπu HND-ovci i sindikalisti te zakljuËuju: “Otvoreno kaæemo: taj scenarij neÊe proÊi!” Lagodno kresanje troπkova Reagirali su i DubrovËani. Meu njima poznati kompozitor –elo JusiÊ i dubrovaËki biskup Mate UzuniÊ, koji inaËe pretjerano ne ljubi novinare. Javio se i veÊ spomenuti KljakoviÊ kazavπi kako si Slobodna Dalmacija jednostavno viπe ne moæe priuπtiti da ima dopisnike u gradu u kojem je po nakladi tek na treÊem mjestu, a da je u isto vrijeme vlasnik DubrovaËkog vjesnika koji bi tako trebao preuzeti ulogu dosadaπnjeg dopisniπtva i svojim kadrovima puniti dvije stranice dnevnog izdanja Slobodne. KljakoviÊ kaæe da Êe tri novinarke “s popriliËnim staæem dobiti otkaz”. Tako je nastavljen proces smanjenja nekad velike dopisniËke mreæe koja je samo u Dalmaciji imala viπe stotina suradnika. Podsjetimo da su dubrovaËko dopisniπtvo joπ prije ukinuli sada veÊ ugasli Vjesnik prije πest godina i VeËernji list neπto kasnije. IzdavaËima je troπkove najlakπe kresati upravo ovim putem, posebice s obzirom na razvoj tehnologije i moguÊnost lakπeg dobivanja informacija, bez obzira na njihovu kvalitetu, pa i toËnost. Procjena je, oËito, da je bezbolnije igrati na tu kartu nego odræati troπkove na viπoj razini, jer to gotovo u pravilu znaËi i gubitak dodijeljenih pozicija onima koji ih nisu u stanju skresati. SliËnu priËu dubrovaËkoj veÊ je proπao ©ibenik u kojem su ostali samo dopisnici Slobodne Dalmacije i Novog lista, s obzirom na to da su Jutarnji list, VeËernji list i Vjesnik ugasili ispostave u tom gradu. Uzalud su se tada HND i SNH pozivali na istraæivanje prema kojem 95 posto ispitanika u tom gradu najviπe zanimaju πibenske teme. Novca za lokalne novinare jednostavno nema. Zapad na zalasku snaga Tek donekle utjeha moæe biti Ëinjenica da ni u drugim dræavama nije puno bolje. Talijanska dræavna televizija RAI nedavno je zatvorila dopisniπtvo u New Yorku i otpustila 38 zaposlenika. Dopisnici Êe i dalje raditi iz New Yorka, ali se ukida tvrtka RAI Corporation, osnovana prije pola stoljeÊa baπ radi javljanja iz SAD-a gdje je jaka talijanska zajednica. NOVINAR BROJ 6-8/2012 37 Zbog πtednje RAI je veÊ ukinuo dopisniπtva u Los Angelesu, urugvajskom Montevideu i Kanadi. Televizijska oprema prodana je na aukciji, a dio novinara ipak je uspio pronaÊi posao u agenciji Associated Press TV. U πtednju je krenuo i veliki New York Times. I Amerikanci πtede najprije na dopisnicima, ali nisu poπteeni ni njihovi umirovljenici. Otkako je poËela kriza, u ©panjolskoj je treÊina novinara, njih oko 6000, ostala bez posla. Jedan od najveÊih medija, El Mundo, takoer planira otpustiti oko 200 novinara, πto je takoer treÊina zaposlenih u toj tvrtki, a sliËan potez namjerava napraviti i El Pais. BBC je joπ prije pet godina najavio da Êe do 2012. ukinuti 1800 radnih mjesta te joπ 700 do kraja iduÊe godine. Prvi na udaru bili su zaposleni u sektoru vijesti i produkcije. Kao dio smanjenja mreæe nedavno su najavili i ukidanje drugog voditelja u televizijskim vijestima kao i prebacivanje fokusa sa SAD-a na Europu. Zatvorili su i cijeli niz radijskih emisija i internetskog sadræaja na drugim jezicima. Ukidanjem radijskog i internetskog programa na srpskom, makedonskom, albanskom, portugalskom za Afriku i engleskom jeziku za Karibe posao je izgubilo 80 ljudi. Samo u zadnjih godinu dana ta je brojka dosegla 600. Pogaate, opet su najviπe stradali dopisnici. Nije puno bolje ni kod susjeda iako se u usporedbi s hrvatskim novinama, primjerice, slovensko Delo dræi sasvim dobro πto se tiËe odræavanja mreæe. Joπ se krpaju brojnim dopisniπtvima po svijetu s redovnim javljanjima iz najvaænijih svjetskih centara, ukljuËujuÊi Kinu. Pisanje po potrebi Naravno da je ta razina daleko od nekadaπnje slavne proπlosti koju su imali i hrvatski mediji. Vjesnik je tako imao viπe od 30 dopisnika u cijelom svijetu meu kojima je dio opstao i devedesetih. Redovne zamjene, meutim, nije bilo. S propadanjem ondaπnjeg NI©RO-a uglavnom su propadala i dopisniπtva koja su s vremenom zamijenili “one man bandovi”, odnosno oni koji su se sami uspjeli snaÊi po europskim ili ameriËkim gradovima piπuÊi tekstove tek kad se za to ukaæe prigoda. O kontinuiranom praÊenju vanjske politike ni u jednom domaÊem mediju viπe se ne moæe govoriti, baπ kao ni veÊini ostalih u regiji. Beogradska Politika, koja se uvijek oslanjala na jaku dopisniËku mreæu, takoer je u problemima, dok je podgoriËka Pobjeda veÊ otpustila 10 dopisnika. IzdavaËi, meutim, i ne pomiπljaju da se za dramatiËan pad naklade i oglasa dio krivnje moæda krije upravo u tom problemu. Sadræaj je sve siromaπniji, a vanjskopolitiËke i lokalne vijesti se bez ikakvih kriterija prepisuju s internetskih portala. Niπta ne koπtaju, a i nitko se ne buni zbog stalnog kaπnjenja honorara. Sasvim sigurno malo tko u ovoj dræavi æali za Ëinjenicom da Silvija Luks nije viπe u Parizu ili πto je sva sila dopisnika iz NjemaËke, koja bez pomoÊi hrvatskih katoliËkih misija ne bi znala ni kavu naruËiti u toj dræavi, izgubila posao, ali svakako bi najgori moguÊi ishod ove neizvjesne priËe s medijima koje kriza sve viπe nagriza bio da jedini dopisnici ostanu Ëitatelji koji za 200 kuna πalju priËe i fotografije bizarnog sadræaja Tek donekle utjeha moæe biti Ëinjenica da ni u drugim dræavama nije puno bolje. Talijanska dræavna televizija RAI nedavno je zatvorila dopisniπtvo u New Yorku i otpustila 38 zaposlenika. Dopisnici Êe i dalje raditi iz New Yorka, ali se ukida tvrtka RAI Corporation, osnovana prije pola stoljeÊa baπ radi javljanja iz SAD-a gdje je jaka talijanska zajednica NOVINAR BROJ 6-8/2012. 38 Piπe Gabrijela GaliÊ medijska scena Novinarske plaÊe treba svesti na pet tisuÊa kuna. Viπe od toga, i to viπestruko, mogu imati samo rijetki. Takvu teoriju prije nekoliko godina, kad je kriza tek ozbiljnije poËela nagrizati tiskane medije, iznio je jedan od visokopozicioniranih predstavnika poslodavaca. Vrlo ozbiljno. Njegova teza brzo se proπirila meu medijskom poslodavaËkom populacijom. A da ona ne predstavlja samo neslanu πalu, uostalom, pokazuje i sustavno izbjegavanje pokuπaja dogovora medijskih poslodavaca sa sindikatima o sadræaju kolektivnog ugovora na nacionalnoj razini, koji bi trebao zajamËiti minimum prava novinara i ostalih medijskih radnika. Novinarima i ostalim medijskim radnicima ni desetljeÊe nije pomoglo da ugovore minimume minimuma za sektor. Uglavnom, jer je poslodavcima svaka kuna koju bi trebali izdvojiti za radnike koje zapoπljavaju vrijedna kao milijun dolara i predstavlja prijetnju odræivosti poslovanja. No, pokazali su i malo iskrenosti otkrivajuÊi u konaËnici istinitost teze da plaÊe novinara treba svesti na pet tisuÊa kuna. Pregovori o nacionalnom minimumu su zamrli, no u medijskim kuÊama politika rezanja prihoda novinara, ali i ostalih medijskih radnika, odvija se “prema planu”. je u toj novinskoj kuÊi novinarski plafon zarada pet tisuÊa kuna neto. Ne treba pritom zaboraviti da i u tom dnevniku, kao i svim ostalim medijskim kuÊama, postoje krug onih koji zarauju puno viπe i za Ëija se primanja kaæe kako “nisu transparentna”. To znaËi da u pravilu zarauju daleko viπe od ostatka redakcije, bez obzira zvali se novinarima ili urednicima, i njihova primanja viπestruko premaπuju ona ugovorena kolektivnim ugovorima. Sistematizacija u Glasu Istre Niπta bolja situacija nije ni u Glasu Istre u kojem je poslodavac priredio novu sistematizaciju radnih mjesta kojom Êe veÊ umanjena novinarska primanja biti dodatno srezana. Novinar sa statusom urednika reportera, dakle nije rijeË o poËetniku, u tom dnevniku zaradi oko 4,5 tisuÊa kuna neto. S novom sistematizacijom zaraivat Êe manje, 20-30 posto. Odnosno, novinarska plaÊa prema sistematizaciji koju priprema Uprava Glasa Istre, kretat Êe se od 5250 kuna bruto (neπto viπe od 3,9 tisuÊa kuna neto) do maksimalnih 10.250 kuna ili u netu oko 6,9 tisuÊa kuna za novinara s najviπim koeficijentom. Meutim, pitanje je uopÊe koliko Êe novinara Glasa Istre ispuniti normu koja bi im trebala jamËiti isplatu plaÊe bez dodatnih umanjenja. Naime, poslodavac uvodi pozitivnu i negativnu stimulaciju do 30 posto, koja je vezana uz ispunjavanje norme. Za one koji nekoliko mjeseci ne uspiju ispuniti normu uslijedit Êe otkaz. Norme su neodræive, πto je pokazala i simulacija njihove primjene s obzirom da ni 50 posto redakcije nije zadovoljilo propisane kriterije. No, poslodavac ne odustaje pa Êe novinari mjeseËno trebati ispuniti normu od 300 do 550 bodova, ovisno o statusu. Primjera radi, najniæe ocijenjeni tekst nosit Êe jedan bod, dok se maksimalnih 44 boda moæe Kad se sve zbroji i oduzme, novinari rade za “plaÊu” od tisuÊu i pol kuna Koliko koπta novinar? podataka o tome koliko novinari zarauju nema. (nerijetko i No, Sustavnih i podaci iz medijskih kuÊa, ali i strukovnih organizacija, manje) pa sve pokazuju da su novinarska primanja u proteklih godinu i neπto do vrtoglavih viπe dana smanjena za 30-40 posto. U praksi, postoje novinari stotinjak tisuÊa koji su gotovo socijalni sluËajevi, ali i oni koji zarauju toliko bez imalo srama mogu dræavi dugovati i do 1,5 milijun kuna. I u jednom da kuna na temelju neplaÊenih poreza i doprinosa. A kada se sve i u drugom zbroji i oduzme, novinari rade za “plaÊu” od 1,5 tisuÊa kuna sluËaju rijeË je o (nerijetko i manje) pa sve do vrtoglavih stotinjak tisuÊa kuna. neformalnim I u jednom i u drugom sluËaju rijeË je o neformalnim dakle honorarima ili primanjima takozvanih primanjima, primanjima, slobodnjaka, odnosno slobodnjaka prema poreznom statusu dakle koji su u osnovi vezani iskljuËivo uz jednog poslodavaca. VeÊina honorarima ili zaposlenih novinara, meutim, zarauje u rasponu od minimalca do πest-sedam tisuÊa kuna, dok manji primanjima propisanog broj novinara zaradi od sedam do 12 tisuÊa kuna neto. S druge takozvanih strane, menadæerske plaÊe, pri Ëemu u tu strukturu nerijetko slobodnjaka ulaze i oni koji bi trebali biti prvi meu novinarima, poput glavnog urednika ili izvrπnih urednika, u pravilu se kreÊu se od 15-ak tisuÊa kuna neto do viπe desetaka tisuÊa kuna. Nema te medijske kuÊe koja u proteklim godinama nije rezala prava ugovorena kuÊnim kolektivnim ugovorom, no na tome nije stalo jer se u mnogim medijima vodi bitka za oËuvanje trenutaËnih prava. NajdrastiËniji primjer vjerojatno je regionalni dnevnik Glas Slavonije u kojem su plaÊe radnika od 2009. godine tri puta smanjivane, pa danas novinar s najniæim novinarskim koeficijentom zaradi manje od 3900 kuna bruto ili na ruke nekih 2995 kuna, ako je samac i nema dodatka za minuli rad. Novinar pred mirovinom i s jednim od najviπih novinarskih koeficijenata, u toj medijskoj kuÊi, mjeseËno radi za pet tisuÊa kuna. I to zahvaljujuÊi dodatku na minuli rad: da njega nema, plaÊa bi bila puno niæa. Tako NOVINAR BROJ 6-8/2012 39 zaraditi na kako kaæe poslodavac, najsloæenijom formi analitiËkoj temi. Prema podacima iz Slobodne Dalmacije, veÊina novinara mjeseËno zaradi izmeu πest i osam tisuÊa kuna neto. PoËetniËka plaÊa u tom se dnevniku kreÊe oko 4,5 tisuÊa kuna i postoji dio novinara koji, iako viπe nisu poËetnici, zarauju maksimalno oko pet tisuÊa kuna. Top novinarska plaÊa kreÊe se oko 10 tisuÊa kuna, a uski krug novinara zarauje 13 do 15 tisuÊa. Slobodna je proteklih godina odolijevala pritiscima za smanjenje plaÊa temeljem kolektivnog ugovora, no uπtede su postizane u individualnim pregovorima s radnicima. Naime, kao i u mnogim drugim medijima, i u Slobodnoj Dalmaciji s dijelom zaposlenih potpisivani su posebni individualni dodaci. Ti individualni dodaci, primjerice, proteklih godina smanjivani su i novinarima VeËernjeg lista u kojem je, i dok je postojao Kolektivni ugovor, individualno ugovaranje odnosa s poslodavcem postalo praksom. No, u toj medijskoj kuÊi sve manji krug stalno zaposlenih novinara uspijeva odræati svoje prihode u rasponu od sedam od 12-ak tisuÊa kuna neto. Dvije kategorije samostalaca PlaÊe niæe 40 posto Negdje u tom rasponu i veÊina je stalno zaposlenih novinara Jutarnjeg lista, dok samostalci uglavnom zarauju viπe. Pritom valja razluËiti dvije kategorije samostalaca, odnosno one koji u brutu zarauju kao i stalno zaposleni novinar istog statusa i one s posebnim statusima Ëija su primanja tajna. Svima njima iz mjeseca u mjesec plaÊe na raËun stiæu sve kasnije, sada veÊ zadnjeg dana u mjesecu. VeÊina novinara HRT-a, pak, zarauje od pet do neπto viπe od 10 tisuÊa kuna, πto je veÊ primanje novinara s nekim od uredniËkih statusa. Pritom je, prema odredbama kolektivnog ugovora, najviπa novinarska plaÊa rangirana oko 16 tisuÊa kuna neto. No, pravo stanje je kao i u veÊini medija teπko razluËiti s obzirom na to da je dio novinara na HRT-u plaÊu primao ili prima s nekoliko osnova, a temeljem individualnog ugovaranja. Takve posebne ugovore nastoji se ukinuti, πto i nije tako lako jer na tom javnom mediju svaki pokuπaj promjene nosi i glasne kritike o moguÊim osvetniËkim potezima. U nacionalnoj novinskoj agenciji visokom novinarskom plaÊom smatra se primanje od oko sedam tisuÊa kuna neto. VeÊina novinara zarauje manje, iako manji dio onih s visokim statusima ima i viπa primanja. Novinarima Hine, pak, plaÊe bi se mogle malo i korigirati s obzirom na to da je sindikat sudskim putem osporio dio uπteda koje je uprava proteklih godina primjenjivala krπeÊi ugovorena prava radnika. Kao i u Hini, i u Novom listu plaÊa od sedam tisuÊa kuna neto predstavlja visoku novinarsku plaÊu, a najviπe novinara zarauje upravo izmeu pet i sedam tisuÊa kuna i to nakon πto su proπle godine plaÊe u prosjeku smanjene za 30 posto. Manja grupa novinara, uglavnom oni Ëiji su koeficijenti iznad tarifnog dijela kolektivnog ugovora, zaradi od sedam do desetak tisuÊa kuna. To, meutim, ne znaËi da i u toj medijskoj kuÊi ne postoje i viπe novinarske plaÊe. Sve se pritom isplaÊuju u dva dijela, pa najprije na raËun stigne minimalac, a nakon desetak dana i ostatak plaÊe Od jutra do sutra za 3000 kuna U malim lokalnim medijima situacija je puno loπija i mnogi se bore s viπemjeseËnom neisplatom plaÊe. I pritom, nerijetko, rade za maksimalno tri tisuÊe kuna. Ta se visoka plaÊa, primjerice, u nekim lokalnim elektronskim medijima zaradi za posao “od jutra do sutra” Sustavnih podataka o tome koliko novinari zarauju nema. No, i podaci iz medijskih kuÊa, ali i strukovnih organizacija, pokazuju da su novinarska primanja u proteklih godinu i neπto viπe dana smanjena za 30 do 40 posto. U praksi, postoje novinari koji su gotovo socijalni sluËajevi, ali i oni koji zarauju toliko da bez imalo srama mogu dræavi dugovati i do 1,5 milijuna kuna na temelju neplaÊenih poreza i doprinosa NOVINAR BROJ 6-8/2012. 40 Piπe Igor VukiÊ medijska scena Egzodus novinara u glasnogovornike Dvosjekli maË Aktualna situacija u novinarstvu sve viπe kolega primorava na odlazak u glasnogovorniËke vode. No, koliko je prelazak u dræavnu sluæbu doista karijerni pomak, a koliko okretanje lea dojuËeraπnjoj struci... PlaÊa je sigurna Posao glasnogovornika je tako atraktivan da su to primijetili i domaÊi filmski i televizijski autori. U programskoj shemi HTV-a ove jeseni nalazi se i serija “Glasnogovornici” koja govori o dogodovπtinama uglavnom mladih snaga iz podruËja odnosa s javnoπÊu. U vrijeme pisanja ovog teksta joπ nije bilo poznato hoÊe li u seriji biti obraen i lik glasnogovornika, bivπeg novinara. Ne bi to bilo iznenaenje jer se ove godine glasnogovorniËkim timovima pridruæila poveÊa skupina novinara. Nije prvi put da su ljudi iz medija promijenili tim. Dogaalo se to joπ u doba socijalizma pa manje-viπe i svih ovih godina samostalne Hrvatske. Sadaπnji egzodus najveÊim je dijelom izazvan ozbiljnom ekonomskom krizom kojoj se ne nazire kraj, a koja se snaæno odrazila na financijske rezultate medija. Nikome stoga nije teπko pozitivno odgovoriti na ponudu za prelazak na mjesto glasnogovornika nekog ministarstva ili savjetniËko mjesto u ministrovu okruæenju. Makar to bilo i na samo Ëetiri godine. Pravi su to otoci spasa u odnosu na rezanje troπkova u redakcijama, iπËekivanje odluke o prestanku izlaska novina ili pokretanje steËaja. Ide se i na manju, ali sigurniju plaÊu. “Treba ovo preæivjeti”, jedna je od, proteklih mjeseci, najËeπÊih izgovorenih sintagmi u novinarskim krugovima. Dio kolega tako Êe na neko vrijeme rijeπiti problem redovite isplate plaÊe. S druge strane, njihov prelazak u glasnogovornike mogao bi poboljπati protok rutinskih informacija iz institucija u medije. Novinari Ëesto od institucija traæe podatke, statistiËke izvjeπtaje, investicijske planove i sliËne dokumente, potrebne za pisanje tekstova i izradu priloga. No, dræavnim tijelima posloviËno treba jako puno vremena da dostave odgovore. Katkad je u takvim sluËajevima trebalo pribjeÊi i pozivanju na Zakon o dostupnosti informacija. U razgovoru s kolegama koji su veÊ GlasnogovorniËki posao nije lagan. Tu su i mukotrpne konvencije, od dolaska na posao u toËno vrijeme preko pravila odijevanja, oslovljavanja do mnogih drugih gnjavaæa. Novinarski je svijet mnogo opuπteniji i neformalniji, a i uzbudljiviji. Tko to more platit! A novinarski posao je najbolji na svijetu, ako ga se napusti na vrijeme, rekao je Churchill. Posao glasnogovornika, ako sve proe u redu, izglednim Ëini joπ jedan mandat, a moæda i mjesto u Saboru. Nakon πto su ukinuli mirovine, to viπe nije tako atraktivno, ali svejedno. Otvaraju se i moguÊnosti u privatnim poslovima nakon “ministarske karijere”. Neki glasnogovornici nemaju drugih moguÊnosti nego da se vrate u novinarstvo. Mnogi to Ëine vrlo rado jer im je preko glave ËinovniËkog posla. Ali u novinarstvu ih zbog karijere u dræavnoj sluæbi mogu Ëekati teπkoÊe. Osobito one Ëije su glasnogovorniËke pozicije imale vidljiviju vezu s politiËkim strankama. O tome bi svaki novinar prije prelaska u dræavnu sluæbu trebao dobro razmisliti. Sadaπnji napredak kasnije bi mu mogao πtetiti u novinarskoj karijeri. Ionako svi volimo ljude stavljati u ladice i ocjenjivati ih “lijevim i desnima”. Moæemo, dakle, poæeljeti kolegama svu sreÊu na novom poslu, ali i zaæeljeti da πto prije opet doe vrijeme dobre situacije u novinarstvu, pa da u glasnogovornike odlaze samo oni koji to doista i æele preπli na rad u dræavnu sluæbu, otkrili smo o Ëemu se zapravo radi: dræavni sluæbenici u pravilu se boje novinara! Na Ëijoj je glasnogovornik strani? Iako se Ëesto æalimo da novinare nitko ne uzima za ozbiljno te da to πto radimo ni na πto ne utjeËe, stvarnost je priliËno drukËija. Neki novinari koji su imali nisko miπljenje o kompetenciji dræavnih sluæbenika, ugodno su se iznenadili znanjem i zalaganjem ljudi koje su sada upoznali u ministarstvima. Istodobno nailaze na otpor kad sluæbenicima predloæe da se izravno jave nekom od kolega novinara i objasne mu problem koji novinar istraæuje. MoguÊ je i strah da ih u ministarstvu ne optuæe kako su pomagali novinaru koji je iznio kritiËke primjedbe o radu ministarstva ili, joπ gore, samog ministra. Moæda i meu sluæbenicima postoji uvjerenje da se novinarima ne smije do kraja vjerovati, da Êe Ëak i pristojan odgovor izokrenuti u negativnu priËu i zagorËati im æivot. Jedna kolegica novinarka, koja se glasnogovorniËkog posla u ministarstvu prihvatila joπ u vrijeme RaËanove Vlade, ispriËala nam je kako je tek tada shvatila kakvih sve novinara ima. »udila se neobiËnim pitanjima koja je zaprimala te neznanju i nepripremljenosti novinara za temu koju obrauje. Iz dosadaπnjeg iskustva vidljivo je da Êe novinarska pojaËanja donijeti svjeæinu u odnosima s javnoπÊu dræavnih tijela. Odgovori se veÊ sad dobivaju bræe i sadræajniji su. Sigurno tome pridonosi i Ëinjenica da mnogi od nas koriste svoja poznanstva s dojuËeraπnjim kolegama iz redakcija. I obrnuto, poznanstva doprinose jaËanju meusobnog povjerenja, a onda, posredno, pomaæu stvaranju boljeg javnog imidæa institucije u Ëije ime glasnogovornik nastupa. Hranjenje zvijeri Nekima pomalo smeta ta nova otvorenost i transparentnost, objavljivanje dnevnog reda Vladinih sjedica dan ranije, a u priopÊenju nakon sjednice precizno nabrajanje svih toËaka zatvorenih sastanaka. No, glasnogovorniËki posao je i “hranjenje zvijeri”, odnosno dostavljanje informacija koje Êe pomoÊi novinarima u radu, a usput i zasjeniti pogreπke kojih uvijek ima. Dogaaji iz proteklih mjeseci pokazuju da se ne treba previπe bojati da Êe novinarska pojaËanja u glasnogovorniËkim redovima sprijeËiti curenje neugodnih podataka (sluËaj Holy, afere s imenovanjem u Ministarstvu prometa itd.). Premda smo svjedoËili da su neki glasnogovornici, upravo bivπi novinari, uspjeπno πtitili svoje πefove relativno dugo, ipak su neugodnosti prije ili kasnije isplivale na povrπinu. I ovdje dio krivnje za nepravodobnu reakciju snosi novinarska strana koja je zadrijemala u druπtvu politiËara. Napetosti izmeu bivπih kolega rast Êe kako bude odmicao mandat vlasti ili kada se budu pribliæavali neki od izbora. Ovisit Êe o intenzitetu i trajanju krize. Na ishod te utakmice najviπe Êe ipak utjecati πefovi glasnogovornika. Ni najinventivniji glasnogovornik, lani pred izbore, nije mogao mnogo pomoÊi imidæu Ivana ©ukera ili Jadranke Kosor. Kao πto ni Ëeta glasnogovornika ne moæe na kraÊi rok popraviti rejting Radimira »aËiÊa. Glasnogovornici su zapravo uvijek na skliskom terenu. Njihova je funkcija i smiπljena da bi ih se lako moglo ærtvovati. Kao πto je ameriËki ministar obrane Panetta nedavno smijenio svog glasnogovornika jer je relativizirao problem silovanja u vojsci. Kao da bi ga nagradio da nije pokuπao zaπtititi svog πefa i ministarstvo. ©efove je pritom teπko nagovoriti da se ne ponaπaju onako kako misle da trebaju. »injenica da je neki predsjednik dræave zvao novinara da bi mu prigovarao zbog teksta mogla bi u nekim dræavama snaæno poljuljati predsjednikov poloæaj. Ako πefa nije problem opravdati kod novinara, jer u njegovu korist govore Ëinjenice i dokumenti, onda je to posao za glasnogovornika. Na komentare nije lako utjecati, ali barem ne bi trebao biti problem novinaru pokazati papire koji dræe priËu. Ali πto moæeπ kad πef ne æeli sluπati. On misli da uvijek zna najbolje NOVINAR BROJ 6-8/2012 41 Jedna kolegica novinarka, koja se glasnogovorniËkog posla u ministarstvu prihvatila joπ u vrijeme RaËanove Vlade, ispriËala nam je kako je tek tada shvatila kakvih sve novinara ima. »udila se neobiËnim pitanjima koja je zaprimala te neznanju i nepripremljenosti novinara za temu koju obrauje NOVINAR BROJ 6-8/2012. 42 Piπe Boris PaveliÊ medijska scena Za spas lokalnih medija Od dræave Æilavi su lokalni mediji u Hrvatskoj: preæivljavaju unatoË politiËkim i financijskim pritiscima, ali i pomanjkanju zaboravljeni, ali krizi, druπtvene svijesti o vaænosti lokalnoga novinarstva. No, neÊe ljudima vaæni - ni to dugo ako sve ostane po starom: iz malih sredina veÊ lokalni tiskani stiæu glasovi da ovako dalje ne ide. “Mislim da je buduÊnost mediji sve se neovisnih lokalnih medija - dakle onih koji se financiraju træiπtu, a ne iz budæeta bilo politiËkih, bilo interesnih teæe odupiru na skupina - vrlo upitna u kontekstu danaπnje gospodarske krizi, pritiscima i situacije, s obzirom na to da se viπe ne moæe æivjeti samo od druπtvenom prodanih naklada i oglasnog prostora”, upozorava Maja glavna urednica Makarske kronike, jednoga od nemaru Erceg, najpoznatijih lokalnih tjednika u zemlji, koji ove godine obiljeæava prvo desetljeÊe izlaæenja. Pazite kuda hodate Lokalnim novinama naklade padaju podjednako kao i snaænijima, nacionalnim izdanjima, ali samorazumljivo je da pad viπe pogaa novine s malom, nego one s viπom nakladom. »elni ljudi triju lokalnih medija - iz Slavonije, Meimurja i Dalmacije - te dva predstavnika struke objasnili su Novinaru glavne probleme malih medija te prijedloge za poboljπanje njihova poloæaja. Makarsku kroniku osnovao je 2002. Anelko Erceg, prerano preminuli Makaranin koji je blistavu novinarsku karijeru stvorio u Zagrebu, da svoje iskustvo, marljivost i znanje poËetkom dvijetisuÊitih prenese u rodni grad. Kada je 2008. preminuo, njegov je posao preuzela supruga Maja koja sa suradnicima do danas nastavlja izdavati intrigantne i profesionalne tjedne novine, Ëiji je utjecaj mnogo puta dokazan i izvan podruËja Makarske rivijere. “Kronika je otvorila vrata obiËnom Ëovjeku da bez straha javno iznese svoj problem, te se na taj naËin razotkrivaju korupcija, nerad i neuËinkovitost brojnih sluæbi, samovolja i krπenje zakona. Jedan od posljednjih primjera naπeg utjecaja jest objavljivanje popisa poreznih duænika koji smo preuzeli sa stranica Porezne uprave i naravno objavili imena duænika s ovog podruËja, nakon Ëega smo dobivali prijeteÊa pisma i vulgarne mailove. OËito nije bio problem πto se popis pojavio na internetskim stranicama Ministarstva financija, ali je problem kad ga objavite u lokalnim novinama. Nakon toga morate paziti kuda hodate”, kaæe Erceg. No sada, pod teretom krize, poËinje zapinjati: Kronika je broj stranica morala smanjiti s 80 na 64 tjedno. Trpe i problem koji se pokazuje zajedniËkim veÊini malih novina u zemlji: manjak interesa velikih oglaπivaËa. “Mislim da joπ ne percipiraju vaænost lokalnih medija, a i gotovo svi rade preko marketinπkih agencija koje vrlo slabo poznaju medijsku scenu izvan veÊih gradova”, konstatira Maja Erceg. Takoer, agencije obiËavaju plaÊati tri mjeseca nakon πto objave oglas, πto mali mediji ne mogu izdræati. U Kronici tako oglaπavaju gotovo iskljuËivo male lokalne tvrtke, no oni se ponaπaju sliËno “velikima” na nacionalnoj razini: ne svidi im li se tekst koji objavite, zatvorit Êe, kako se Erceg izrazila u izjavi za Novinar, “sve πpine”. A tu je, πto se Kronike tiËe, i nelojalna konkurencija tjednika Makarsko primorje. “Oni su Ëak i obavijesti o smrti davali besplatno, πto je bila smiπljena politika uperena protiv Kronike”. Taj naizgled kampanilistiËki rat, a uistinu borba profesije protiv politike, nije samo makarski problem. Lokalni mediji u vlasniπtvu æupanija, gradova i opÊina koji bi trebali biti “javnima” Ëesto su puke ekstenzije (grado)naËelniËkih ureda i stranaËkih podruænica. O tome mnogo zna Goran Gazdek, veteran slavonskoga lokalnog novinarstva, koji je u protekla dva i pol desetljeÊa radio u desetak lokalnih novina i radija, da bi danas vodio i ureivao zapaæeni virovitiËki nezavisni web portala virovitica.net. Karikaturalno stanje u medijima Gazdek je za Novinar opisao kako se javno vlasniπtvo nad medijima u malim gradovima pretvara u karikaturu: dvotjednik VirovitiËki list, primjerice, koji izlazi na dvadeset stranica, u broj od 16. kolovoza uspio je utrpati 15 fotografija gradonaËelnika Ivice Kirina. Broj kasnije, objavljeno je 13 fotografija “s kojih nam se smijeπi æupan Tomislav ToluπiÊ”. “Znam da su lokalni politiËari moÊni i da je teπko suprotstaviti im se - na vlastitoj sam koæi osjetio πto znaËe pritisci, prijetnje i neosnovane tuæbe - ali malo viπe hrabrosti u obrani vlastitog dostojanstva i struke nebi bilo na odmet”, kaæe Gazdek. Pa dolazi tu do onoga πto smatra kljuËnim problemom hrvatskoga lokalnog novinarstva: “nedovoljno educiranih novinara i urednika”. “Njima vlasnici medija, oglaπivaËi i politiËari mogu lakπe manipulirati i zato uvijek govorim da su za danaπnje loπe stanje u medijima novinari veÊi krivci od politiËara. Novinari su ti koji pristaju puzati i biti sluge, a nemali broj je onih koji se bezoËno dodvoravaju”, tvrdi novinar koji je protekle jeseni na OpÊinskome sudu u Virovitici dobio pravnu bitku protiv lokalnoga moÊnika Josipa –akiÊa, koji ga je neosnovano tuæio jer mu se nije svidjela Gazdekova korektno napisana vijest. Predsjednik Hrvatskoga novinarskog druπtva Zdenko Duka sloæit Êe se da su “novine u vlasniπtvu lokalne samouprave pod veÊim pritiskom lokalnih Ëelnika i moÊnika, jer oni Ëesto æele da novine budu instrument u njihovim rukama”. “Mislim da su u lokalnim sredinama privatni listovi apsolutno u prednosti jer su slobodniji. Kad ih lokalni politiËari plaÊaju, onda uvijek traæe protuuslugu, pa strada novinarstvo”, kaæe Duka, svjestan meutim kako je “i u lokalnim medijima trend da ih Ëesto preuzimaju ljudi sa sumnjivim kapitalom NOVINAR BROJ 6-8/2012 43 i iz interesa koji nemaju nikakve veze s novinarstvom”. Ako se, dakle, naËelno moæe tvrditi da je profesija pod veÊom prijetnjom u medijima koje plaÊa politika, postoje miπljenja, ali bogme i primjeri, koji korigiraju to uvjerenje. Gazdek pronalazi zamjerke i na onoj drugoj, “privatnoj” strani, uz zakljuËak kako “sredine nema: malo je uravnoteæenih lokalnih medija”. On kaæe: “Javni mediji u pravilu Êe objavljivati panegirike o duænosnicima, a privatni red guzica i sisa, smrskanih automobila i razbijenih lubanja. U konaËnici nema razlike - i u jednom i u drugom sluËaju na gubitku Êe biti Ëitatelji. Javni mediji su sterilni i dosadni, krcati politiËkim porukama, uspjesima, dostignuÊima i predanim radom gradskih i æupanijskih Ëelnika, liπeni bilo kakvog kritiËkog razmiπljanja. Privatni mediji su neπto slobodniji, ali Êe teme obraditi povrπno, Ëesto i jednostrano, jer u protivnom ne bi imali priËe”. Makarska kronika je otvorila vrata obiËnom Ëovjeku da bez straha javno iznese svoj problem, te se na taj naËin razotkrivaju korupcija, nerad i neuËinkovitost brojnih sluæbi, samovolja i krπenje zakona Mali, profesionalni pogon Postoji, meutim, bar jedan primjer lokalnih novina u vlasniπtvu tijela javne vlasti koje svoju ulogu “javnog medija” ozbiljno shvaÊaju i poπteno provode. I to zasigurno nije samo jedna od pohvala koje bi se mogle uputiti PakraËkome-LipiËkom listu, malome, ali vaænom dvotjedniku koji je protekloga svibnja obiljeæio dva desetljeÊa izlaæenja u ratom poharanim gradovima u srediπtu zapadne Slavonije. Darko Baronica, glavni urednik koji je s kolegom Duπkom KliËekom stvorio taj mali profesionalni pogon, govori ovako: “Naravno da djelomiËna ovisnost o gradskim proraËunima utjeËe i na ureivaËku politiku, premda smo, zahvaljujuÊi solidnom demokratskom ponaπanju gradskih Ëelnika, dugogodiπnjom ‘kulturnom’ borbom izborili dosta slobode pa u listu ne izostaju kritiËni tekstovi. Najviπe prigovora od vlasti trpimo zbog raspodjele prostora njihovim protokolarnim aktivnostima, koje Ëesto ocijenimo nevaænima za æivot u gradu, te zbog naπeg odabira tema kojim dominira moto ‘stvarni æivot naπih sugraana’.” Baronica procjenjuje kako je PakraËki-LipiËki list omiljen baπ zbog te svoje usmjerenosti na Ëitatelja, a ne na vlasnikapolitiËara, pa ga nikada nijedna vlast nije pokuπala disciplinirati ili ugasiti. Joπ je neπto vaæno: Baronica ne pokuπava prikriti da lokalne novine u Pakracu i Lipiku ne bi mogle opstati bez pomoÊi vlasti. “Træiπte Pakraca i Lipika ne moæe podnijeti samostalan medij. Gradska radijska frekevencija, unatoË raspisanim trima natjeËajima, joπ je neiskoriπtena, iako je bilo nekih, Ëak i ozbiljnih najava koje nisu realizirane nakon πto su potencijalni koncesionari snimili træiπte. Stoga je simbioza s lokalnom vlaπÊu jedini naËin da imamo lokalni medij, πto je jako vaæno jer su Pakrac i Lipik od Bljeska posve nezanimljivi dræavnim medijima koji prate samo protokolarna pojavljivanja dræavnih duænosnika i crnu kroniku.” Branili viπe javne ili privatne medije, jedno je izvjesno: pomoÊ treba i jednima i drugima, a lokalni mediji trebaju konzumentima. Slaæu se s tim svi naπi sugovornici, pa i Bojan HrkaË, direktor Meimurskih novina, koje izlaze na træiπtu za Vlasniπtvo nad medijima u malim gradovima pretvara se u karikaturu. Dvotjednik VirovitiËki list, primjerice, koji izlazi na dvadeset stranica, u broju od 16. kolovoza uspio je utrpati 15 fotografija gradonaËelnika Ivice Kirina medijska scena NOVINAR BROJ 6-8/2012. 44 lokalne medije razvijenijem od Dalmacije i Slavonije. “Lokalni mediji i lokalne vijesti igraju veliku ulogu u kvalitetnom informiranju graana. U danaπnjoj situaciji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pa tako i u Meimurju, sve je viπe lokalnih medija i medijskih platformi na medijskom træiπtu, πto itekako omoguÊava daljnji razvoj demokratskih i druπtvenih procesa. Uglavnom, iz naπeg kuta gledanja, kao i iz aspekta ulaska Hrvatske u EU, gdje su lokalni mediji na snaæan naËin potpomognuti financijski na razliËite naËine, smatramo da lokalna tiskovina treba biti kompilacija druπtvenog odgovornog mainstreama i informativnog lokalnog medija.”HrkaË iznosi konkretan prijedlog kako lokalne novine spasiti od prijetnje ËekiÊa politike i nakovnja privatnih gazda: osnovati fond za lokalne medije. “Treba ih financijski osnaæiti kako ne bi ovisili iskljuËivo o komercijalnim prihodima, na naËin da se stvori medijski financijski fond koji bi bio zakonski reguliran za lokalne medije na nivou jedinica lokalne samouprave (decentralizirana sredstva dræave). Meutim, istovremeno se ne bi smjelo dogoditi da se posebice lokalni tiskani mediji pretvore u ‘biltene’ politiËara na vlasti u cilju afirmacije ostvarivanja njihovih politiËkih ciljeva”, kaæe HrkaË. Dok druπtvo ne osvijesti vaænost maloga, svakodnevnog novinarstva iz naπe ulice, pa dok potom ne osmisli model pomoÊi takvome novinarstvu, oËito Êe ono ostati ærtvom lokalnih politiËkih πerifa i malih provincijalnih interesa. No, usprkos tome, neÊe nestati potreba ljudi za pouzdanim i nepristranim informacijama i analizama iz susjedstva. Ili, kako to definira Goran Gazdek: “Ljudi æele znati πto se dogaa u njihovim gradovima, zaπto je pukla vodovodna cijev u njihovoj ulici i koji je rezultat nogometne utakmice derbija Druge æupanijske lige. »itatelji vole vidjeti fotografije svojih susjeda, prijatelja ili znanaca u poznatom okruæju. Kakve god bile, lokalne novine ih povezuju i stvaraju osjeÊaj zajedniπtva” Piπe Stanislav Bender, predavaË on-line novinarstva na Studiju novinarstva VeleuËiliπta Vern NOVINAR BROJ 6-8/2012 45 Prilog kritici hrvatskih on-line medija »emu joπ novinarstvo u digitalno doba Pola stoljeÊa Radio Karlovca - buduÊnost neizvjesna Ovdje Radio Karlovac - prvi put se Ëulo 30. travnja 1962. Izuzetno i vrlo skromno, kako to ne priliËi jubileju pola stoljeÊa postojanja, Radio Karlovac je ove godine, 6. svibnja, obiljeæio 50. roendan. Ideju za osnivanje dali su Ëlanovi Radio kluba Karlovac koji su na svojoj godiπnjoj skupπtini u sijeËnju 1962. odluËili napraviti odaπiljaË. Izradio ga je inæenjer Ivan Taloπ koji se u Karlovac doselio iz Vukovara. Bio je to srednjovalni odaπiljaË snage 50 wata, a prvi put Radio se oglasio 30. travnja 1962. godine. Domet je bio 40-ak kilometara, a sa stalnim radom radio je krenuo 6. svibnja 1962., na Dan osloboenja Karlovca, 17 godina nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata. Sve je bilo na volonterskoj bazi. Radio je tada djelovao u sklopu zajedniËkog poduzeÊa s KarlovaËkim tjednikom koji je prvi put iziπao 26. veljaËe 1944. u slovenskom selu AdleπiÊi kao glasilo NarodnooslobodilaËkog odbora za okrug Karlovac, a neprekidno izlazi od 3. lipnja 1953. godine. Radio i tjednik zajedno su djelovali sve do promjene vlasti 1991. kad se razdvajaju u dva zasebna javna poduzeÊa, kako i danas djeluju. U tih pola stoljeÊa radio je, naravno, proπao kroz brojne faze, od “djeËjih bolesti”, “razglasne stanice” i Ëitanja tekstova iz tjednika, do modernog radija kakav je danas. Koliko je mogao, radio je pratio napredak tehnike. Nedostatak financija, kao i danas, uvijek je bio konstanta. Ovo posebno vrijedi danas kad moderna kompjutorska oprema zastarijeva za par godina. No, kad se radio sluπa kod kuÊe, ti nedostaci nisu ni vidljivi ni Ëujni, ponajprije zahvaljujuÊi velikim naporima svih zaposlenih unatoË vrlo niskim plaÊama. Radio je danas u vlasniπtvu Grada Karlovca, odnosno gradskih komunalnih poduzeÊa (75 posto), dok je KarlovaËka æupanija vlasnik s 25 posto. Htjeli to na radiju priznati ili ne, kao i do devedesetih, tako je utjecaj vlasnika i lokalne politike i danas znaËajno izraæen. No, bolje i to (jer vlast se uvijek na izborima moæe smijeniti), nego da je u stopostotnom privatnom vlasniπtvu, πto najvjerojatnije podrazumijeva zanemarivanje javnog interesa. Lokalne novine i radio moraju biti javni mediji jer je to za lokalnu vlast najbolji naËin komuniciranja s graanima. Od oko 160 lokalnih radiostanica u RH, previπe je “medijskih struËnjaka” sa zanimanjima mesara, pekara, frizera i ostalih, koji su kupujuÊi manje lokalne radiostanice, zapravo prali novac i podræavali iskljuËivo jednu, zna se koju, politiËku opciju, a od javnog interesa nema niπta. Zato i radio i tjednik moraju ostati mediji kakvi su i sada. To koπta, ali... Prijelomni trenutak na radiju i tjedniku dogaa se oko 1970. kad, nakon odlaska velikog broja kadrova u medije πirom Jugoslavije, za direktora i glavnog urednika obaju medija dolazi Bogdan GlodiÊ. Radio tada dobiva novu fizionomiju: vijesti i dnevnik emitiraju se u toËno vrijeme, preuzima se znak geofiziËkog zavoda iz Zagreba, dobivaju se kasetofoni, snimaju se sugovornici, Ëuje se i glas novinara, prilozi se potpisuju pa se zna tko je autor, uvode se emisije uæivo i kontakt emisije, uvodi se cijeli niz novih emisija, iz privrede, iz kulture, “kroz naπ grad”, iz sporta, omladinska emsija, glazbena emisija Ritam mladih.... Od prvog dana na radiju je radila spikerica i voditeljica Edita Gojak, neÊaka omladinca Ivice Gojaka koji je smrtno stradao u akciji Vece Holjevca. Ona je danas u zasluæenoj mirovini, za razliku od tehniËara Ivice SertiÊa koji i dalje surauje na radiju. On je u prostorijama radija osmislio mali muzej Radio Karlovca, saËuvavπi svu opremu koju je radio koristio od prvog dana. Od Grada traæi prostor da napravi “pravi” muzej Radio Karlovca, ali odgovora nema kao ni na upit da mu Grad financira monografiju o Radio Karlovcu u povodu 50. roendana. Sastojala bi se od jedanaest poglavlja s cjelokupnim historijatom i popisom imena svih ljudi, njih viπe stotina, da ne kaæemo tisuÊa, koji su proπli kroz radio kao novinari, suradnici, tehniËari, autori glazbenih i svih ostalih emisija. Ico sa æalom i svojevrsnim cinizmom primjeÊuje da moæda sve i nije izgubljeno, pa da se moæda ta monografija za 50 godina pojavi na 54. roendan kako se dogodilo i s karlovaËkim Vokalnim oktetom. Polustoljetna godiπnjica je obiljeæena i viπe nego skromno: prigodnom jednosatnom emisijom u kojoj su Ivica SertiÊ i Edita Gojak evocirali uspomene na πezdesete godine kad je Radio poËeo s radom. “Imamo veliku konkurenciju jer mnogo se radiostanica Ëuje na karlovaËkom podruËju. Prema brojnim istraæivanjima, meutim, i dalje smo najsluπanija radiostanica na ovom podruËju. To nam za proπlu godinu govore podaci agencije De facto iz Zagreba. Isti se trend nastavio i u ovoj godini, i na podruËju grada i æupanije. Teπko je vuÊi paralelu, pa i unatrag par godina, a kamoli od prije pola stoljeÊa, osobito u tehniËko-tehnoloπkom smislu, uzimajuÊi u obzir, dakle, ne samo radiostanice, nego i Internet i sve ostalo. Imamo najkvalitetniju redakciju jer ovdje radi Ëetvero ljudi, novinara s visokom struËnom spremom. U naπoj fonoteci nalazi se oko milijun glazbenih brojeva. U svom informativnom programu fokusirani smo iskljuËivo na izvjeπtavanje. Detalje razraujemo u specijaliziranim emisijama. Mislim da smo se profilirali kao pravi javni medij i da tako trebamo nastaviti”, kaæe Miloπ MilovanoviÊ, glavni urednik Radio Karlovca Milan Cimeπa Eliminiraju li Internet i nove tehnologije, sa svojim milijardama potencijalnih kanala, svaki razlog da budemo zabrinuti oko korporativne dominacije nad medijima? Je li træiπte najbolja moguÊa organizacija za medijski sustav jer ono tjera medijske tvrtke da “daju ljudima ono πto æele”? Treba li tradicionalne medijske brandove viπe uopÊe uzimati ozbiljno? Ova i sliËna pitanja potaknuta su promjenama do kojih je u medijima doπlo u posljednjih dvadesetak godina. Ona se u veÊini hrvatskih medija uopÊe ne postavljaju, pa su rijeko predmet politiËke rasprave. Za demokraciju i njezine graane loπe je ako nemaju pristup toËnim i uravnoteæenim informacijama. Kao πto je poznato, demokracija zahtijeva efikasan sustav politiËke komunikacije, πiroko rasprostranjen, koji informira i angaæira graane. Dok demokracije po definiciji trebaju poπtivati individualne slobode, ove slobode mogu pak doÊi do izraæaja samo kroz smisleno izvjeπtavanje, kada su graani informirani, angaæirani i kada sudjeluju u vlasti. Bez ovoga uvjeta bilo koja politiËka rasprava teπko moæe odrediti πto su vitalna pitanja moÊi ili raspodjele resursa koja bi trebala biti u sræi javne rasprave u demokraciji. Bez ovoga svaka vlast predstavlja samo put u tragediju ili farsu, a moæda i oboje. Depolitizacija javnosti Od 90-ih godina nove tehnologije i novi neoliberalni modeli regulacije medija potaknuli su πirenje i doveli do veÊeg izbora medija i zabave u veÊini europskih i ameriËkih træiπta. “Digitalno okruæenje” raslo je zajedno s korporativnim kapitalizmom koji oglaπavanje vidi kao dominantan izvor prihoda za medije. Ovo je imalo velike posljedice za razvoj hrvatskih medija. Medijsko poduzetniπtvo na podruËju on-line medija revno je pratila PR djelatnost, Ëija je osnovna funkcija, kao u svakom kapitalizmu, utjecati na æeljeno predstavljanje u medijima, ali bez svijesti javnosti ili bez ukljuËivanja javnosti u neËije aktivnosti, primjerice aktivnosti neke kompanije ili Vlade, ministarstva i sl. Naravno, PR profesija moæe se sjajno S manje novinara, ograniËenim budæetima, smanjenim plaÊama i poljuljanim moralom, ravnoteæa snaga u posljednjih nekoliko godina pomaknuta je upravo prema industriji odnosa s javnoπÊu NOVINAR BROJ 6-8/2012. 46 medijska scena mediji u svijetu Piπe Ozren Podnar nadopunjavati s profesijom “novinar” kao npr. u kampanjama za prestanak puπenja, upozoravanja vozaËa na posljedice alkohola i sl., ali u mnogome to su dvije razliËite interesne skupine s razliËitim kodeksima profesionalnog ponaπanja i na kraju krajeva s razliËitim ciljevima, i mnogo puta ta veza moæe dati povoda za sumnju u ono πto nazivamo “sukobom interesa”. Uspon træiπta pratio je i uspon træiπno orijentiranog novinarstva, a ovaj pak “press releases”, odnosno PRgenerirani materijal koji danas zauzima dobar dio sadræaja on-line hrvatskih medija. Novonastali profesionalni novinar u “digitalnom okruæenju” umnogome je postao razliËit od svojih prethodnika. Ali nije ostao neutralan, kao πto svako poduzetniπtvo u pokretanju medija nije politiËki neutralno. Novinarstvo kratkog daha PR sadræaji nisu, naravno, jedini odgovorni za depolitizaciju hrvatske javnosti, no vrijedno je iz perspektive Ëitatelja lista Novinar, primijetiti kako je utjecaj tek stvorenog medijskog træiπta 90-ih godina u Hrvatskoj i porast komercijalizacije potkopao ulogu tradicionalnih medija. Iako im se do odreene mjere moæe prigovoriti da “nemaju πto reÊi, ali imaju prodati”, zaposlenici korporativnih medija koje u pojedinim, ali sve rjeim natjeËajima viπe i ne nazivaju “novinarima” veÊ “content writerima”, odjednom su bili zasuti oglaπivaËkim materijalom i komercijalnim ponudama. Za neke forme novinarstva, poput istraæivaËkog, na hrvatskom webu naÊi Êete tek nekoliko primjera. On-line novinarstvu nije svojstveno praÊenje priËe dulje vremensko razdoblje. VeÊina on-line urednika reÊi Êe vam da je to skupo i neisplativo. “Tabloidizacija” je s druge strane jeftinija i isplativija. Naime, tabloidizacija znaËi ujedno porast produkcije vijesti o celebrityjima, zabavi, lifestyle temama, osobnim problemima, porast senzacionalizma te koriπtenje slika i bombastiËnih naslova, koriπtenje vulgarnog jezika te smanjivanje opsega meunarodnih vijesti, smanjivanje vijesti koje se tiËu javnosti, ukljuËujuÊi politiku, redukciju duljine priËe (vijesti su sve kraÊe), redukciju kompleksnosti jezika i sl. Koliko je u tom sluËaju novinarstvo efikasno, ovisi o tome koliko se slaæete da najveÊi defekt u hrvatskoj demokraciji danas leæi u Ëinjenici da su mase, u ime kojih je steËena moÊ, gotovo neobrazovane, odnosno da takvi ljudi ne razumiju politiËke probleme svoje zemlje kao ni vrijednost svojih glasova, a posljediËno tome ni ulogu medija, a osobito ne ulogu Interneta. Demokracija uspijeva samo ondje gdje nema znaËajnih razlika izmeu ekonomskog bogatstva i vlasniπtva nad imovinom u druπtvu. Ako netko ima za raËunalo i Internet vezu, a drugi nemaju, u danaπnjim uvjetima to automatski znaËi razliku izmeu onih koji imaju pristup informacijama i onih koji ga nemaju. Takve razlike podrivaju sposobnost graana da djeluju kao jednaki. Kao i svaki oblik politiËkog ureenja, i demokracija pati od nekih nedostataka. Demokratska orua, kao πto su referendum, privatna inicijativa, a naroËito slobodni mediji, neki su od uvjeta zdrave demokracije. Ono πto je pri tome tragiËno - ili apsurdno - jest da dominantnu percepciju “slobode medija” veÊina i dalje smatra kao jedinu moguÊu prijetnju slobodi. Pozivanje na slobodu medija neπto je πto su agresivno promicale i neke od najveÊih medijskih kuÊa u Hrvatskoj, i to nije nikakvo iznenaenje, iako se o tome rijetko raspravljalo. Rjee nego o kritikama nekih nevladinih organizacija po pitanju slobode medija. Zamislite uostalom da Vlada zatraæi od novina ili televizije da otpuste pola novinara, povuku strane dopisnike i da vijesti budu skrojene prema potrebama sluæbene politike. To bi bio skandal prema kojemu bi afera Watergate bila djeËja igra. A upravo vidimo kako korporativni sektor agresivno slijedi istu logiku koja jedva da izazove æar negodovanja u naπoj politiËkoj kulturi. Trendovi u nakladama i oglaπavanju - rast Interneta koji je dnevne novine i tjednike uËinio tromima i zastarjelima kreirali su vrlo opipljiv osjeÊaj propasti. U mnogim hrvatskim redakcijama vlada osjeÊaj bespomoÊnosti i melakolije kako tiskano novinarstvo gubi svoju popularnost. Protjerani novinari S manje novinara, ograniËenim budæetima, smanjenim plaÊama i poljuljanim moralom, ravnoteæa snaga u posljednjih nekoliko godina pomaknuta je upravo prema industriji odnosa s javnoπÊu. Za tu industriju elektronski mediji su idealan kanal utjecaja. Prema posljednjim podacima, koje je krajem lipnja ove godine objavio ameriËki Bureau Labour of Statistics, u SAD-u je omjer PR-ovaca i novinara 3:1. Posao PR-ovaca svugdje u svijetu je isti; nude on-line i ostalim medijima sofisticirani press materijal, objave za javnost, objave o novim proizvodima, fotografije i videomaterijal da se ispune rupe u vijestima ili da pridodaju neπto svoje vijestima koje ispunjavaju rupe u vijestima. Svaki on-line novinar zna da ovakvog materijala ne nedostaje u njihovim redakcijama. Zbog toga ne Ëudi πto je sve slabije i tradicionalno odvajanje uredniËki odabranog sadræaja od komercijalnih interesa. Zbog toga takoer ne Ëudi πto su mnogi ugledni hrvatski novinari u posljednjih nekoliko godina protjerani iz profesije te su se posvetili drugim zanimanjima. Na njihova mjesta doπli su mlai koji su bili spremni raditi dulje i napornije i za manje plaÊe. Najnoviji razvoj ICT tehnologije ovaj je razvoj samo pospjeπio. Za start-up web avanturu u novinarstvo dovoljan je blog, Facebook, Twitter ili neki drugi od bezbrojnih web alata. Kao takav, Internet je otvorio prostor za kreativnu i demokratsku komunikaciju, osobito za one koje su tradicionalni mediji preπuÊivali. Ovo je Internetu omoguÊilo nevjerojatno pozitivan razvoj. Da Êe Internet sam preskoËiti sebi preko glave, odnosno preko kapitalizma i komercijalnih interesa u velikom je kontrastu s trenutaËnom brzom komercijalizacijom Interneta. Moje je miπljenje da privatna kontrola nad medijima i komunikacijom nije neutralna i nije nuæno pozitivna. Komercijalna baza prema kojoj su usmjereni privatni mediji pokazala veÊ dosta puta mnoge negativne implikacije, od kojih su neke posluæile i za vjeæbanje u politiËkoj demokraciji; poticali su nisku politiËku kulturu koja vodi do depolitizacije, apatije i sebiËnih racionalnih interesa te su dopustili komercijalnim i business interesima koji aktualno upravljaju hrvatskim druπtvom da imaju prekomjeran utjecaj na medijski sadræaj. Ukratko, hrvatski medijski sustav u suprotnosti je s uvjetima demokracije, a diskusija o tome rijetko kad ide dalje od formula “sloboda medija”, “pravo na slobodan govor” ili “Ëetvrtoj vlasti”, koja stvarno ne vlada niËim i niπta ne odluËuje. Novinari su u posljednjih nekoliko godina denuncirani sa svih strana - kao sramni pripadnici varljive profesije koji na poticaj moÊnih prodaju ostalima pristrane i zabludjele slike svijeta. Iza te osude Ëesto se moæe otkriti æelja za reformama, osjeÊaj da je dobro novinarstvo previπe vaæno za zdravlje demokracije i da ga se ne moæe prepustiti samo PR-ovcima i on-line tabloidima. Kad se pitanje o znaËaju novinarstva i postavi u hrvatskoj politiËkoj raspravi, sugovornici ili potonu u zamku destruktivnog kriticizma ili naivnog optimizma sadræanog u frazi “sloboda medija”. IzbjegavajuÊi obje te zamke, moæemo vidjeti dvostruki zadatak obnovljenog, reformiranog ili “ponovno izmiπljenog” novinarstva; omoguÊiti dovoljno prostora za konflikt, ali nastojati i oko jedinstva politiËke zajednice. Svaki student novinarstva na Vernu zna da je postavljanje pitanja zabavnije od odgovora. U prakticiranju novinarstva vidimo tako enigmu demokracije same po sebi; ona istodobno postoji na dvije razine, jednoj akcije i jednoj reprezentacije. Ova druga nudi simboliËko rjeπavanje konflikata koje djeluje na prvu. Odgovor na pitanje o buduÊnosti novinarstva ovisi u svrsi novinara u druπtvu. Ako uzmemo da novinarstvo sluæi masovnoj publici koja je sastavljena prvenstveno od graana, onda svrha ovisi o tome kako novinar definira svoj rad - obveze, ako hoÊete - sebe kao graana u demokraciji. Svaki novinar takoer zna da ne moæemo evaluirati vrijednost neke vijesti/informacije ako se ne upitamo πto Êe Ëitatelji, gledatelji, sluπatelji uËiniti s tom vijeπÊu/informacijom. Drugim rijeËima, to znaËi pitati koje obveze imamo kao novinari? Status quo Za one koji su se obvezali na demokraciju, koji su takorekuÊ dali svoj glas za demokraciju, reforma medijskog sustava je imperativ. To nije malena obveza, jer postoji nemala koliËina konfuzije oko onoga πto bi mogla biti superiornija demokratska alternativa za danaπnji status quo. PolitiËke prepreke Ëine se sve veÊima jer podruËje zahvaÊeno medijima nije viπe lokalno, Ëak ni nacionalno. Medijske politike su globalne u svom dosegu jer i komercijalno medijsko træiπte prisvaja globalne proporcije i usko je povezano s globaliziranom træiπnom ekonomijom kojoj je Internet glavni highway. Neizmjernost tog zadatka promjene i veÊe demokratizacije medija za hrvatsku Êe javnost sasvim izvjesno biti otreænjujuÊi, ali taj se posao mora obaviti. To nije obveza samo novinara, veÊ svakog graanina ove zemlje. Internet je uostalom svakome omoguÊio da se Ëuje i njegov glas. Ipak, kako god da se zavrπi rasprava koja se veÊ neko vrijeme vodi oko graanskog novinarstva (citizen journalism), gledano iz profesionalne perspektive, Ëinjenica je da prije nego dostavljanje informacija postane izliπna rabota, pravi ispit za profesiju bit Êe koliko je dobro netko obavljao zadatak koji je vitalan za druπtvo Carstvo Ruperta Murdocha je poljuljano, ali “stari” je i dalje u sedlu. Pod pritiskom dioniËara, 81godiπnji je tajkun u srpnju dao ostavku s mjesta predsjednika Uprave News Internationala, britanske divizije njegova krovnog konglomerata, News Corporationa. Murdoch je prestao voditi joπ desetak kompanija, ukljuËujuÊi Times Newspaper Holdings Limited i niz kompanija u Sjedinjenim Dræavama, Australiji i Indiji. No, zadræao je potpunu vlast u samom News Corporationu, tako da je i dalje “capo di tutti i capi” golemog nakladniËkog carstva NOVINAR BROJ 6-8/2012 47 Udbaπkim metodama do veÊe naklade Sumnjamo da je aktualnim konzervativnim vlastima u UK drago πto se tamoπnje pravosue mora baviti njihovim prijateljem i saveznikom Rupertom Murdochom, ali njegove su nepodopπtine dospjele u javnost i beskrupulozni je Australac natjeran u defenzivu. Viπegodiπnja, nekoliko puta prekidana i iznutra sabotirana policijska istraga naposljetku je razotkrila kriminal nepojmljivih opsega u britanskom tabloidu The News of the World i u samoj londonskoj policiji: tisuÊama je ljudi na razne naËine naruπena privatnost, a policajci su bili podmiÊivani da reporterima odaju informacije radi ekskluziva. Ne samo πto je Murdoch bio prinuen na gaπenje spomenute tiskovine povezane s najviπe kriminalnih aktivnosti, veÊ je odustao od svog æivotnog projekta - kupovine veÊinskog paketa BSkyB-ja, britanske satelitske produkcijske i odaπiljaËke kompanije - te odstupio s vodeÊih pozicija u nizu kompanija. I dalje capo di tutti capi Pod pritiskom dioniËara, 81-godiπnji je tajkun u srpnju dao ostavku s mjesta predsjednika Uprave News Internationala, britanske divizije njegova krovnog konglomerata, News Corporationa. Murdoch je prestao voditi joπ desetak kompanija, ukljuËujuÊi Times Newspaper Holdings Limited i niz kompanija u Sjedinjenim Dræavama, Australiji i Indiji. No, zadræao je potpunu vlast u samom News Corporationu, tako da je i dalje “capo di tutti i capi” golemog nakladniËkog carstva. U tom se svjetlu sve ærtve koje je podnio doimaju kao dobro razraen igrokaz za javnost, koji Êe njemu i njegovim politiËkim sponzorima omoguÊiti da se u dogledno vrijeme, toboæe Ëistog obraza, vrate onome πto najbolje znaju gospodarenju nad masama obiËnih graana. Za razliku od Murdocha, neki njegovi suradnici mnogo opipljivije osjeÊaju ruku zakona na ramenu. U sklopu kampanje spaπavanja ugleda stari se lisac morao odreÊi i nekoliko njemu dragih figura, koje su osobno bile umijeπane NOVINAR BROJ 6-8/2012. 48 mediji u svijetu Mreæa u krvoloËno zadiranje u privatnost medijski zanimljivih ljudi kupljenih u UK i SAD-u. policajaca u Pad Murdochove miljenice sluæbi tabloida Meu optuæenima se naπao i Andy Coulson, bivπi urednik Jedan od najistaknutijih suradnika News of the Worlda bio je Jonathan Rees, detektiv koji je 2000. osuen na sedam godina zatvora zbog podmetanja kokaina æeni koja se na sudu borila za skrbniπtvo nad djetetom. Prije i poslije sluæenja kazne, Rees je radio za spomenuti tabloid, ilegalno pribavljajuÊi povjerljive informacije od svoje mreæe korumpiranih policajaca i Ëak organizirajuÊi provale u domove ljudi koji su bili mete Newsova “istraæivaËkog” novinarstva News of the Worlda i kasniji direktor odjela za komuniciranje aktualnog britanskog premijera Davida Camerona. Teæe od Coulsonova pada Murdoch je podnio ærtvovanje Rebeke Brooks, svoje πtiÊenice, bliske suradnice i nekadaπnje izvrπne direktorice News Internationala. Riokosa, izazovna Rebekah (44), koja je ureivala News of the World u vrijeme Ëinjenja zlodjela, u dva je navrata bila privoena u londonsku policiju i napokon optuæena za nekoliko kaznenih djela. Prva optuæba tvrdi da se izmeu 3. listopada 2000. i 9. kolovoza 2006. udruæila s nizom suradnika radi “neovlaπtenog presretanja tuih komunikacija” (Ëitaj: hakiranja telefonskih linija, glasovne i elektronske poπte). Prema drugoj optuæbi, Brooksova i druπtvo prisluπkivali su poruke na telefonskoj sekretarici Milly Dowler, 13-godiπnjakinje koja je 2002. oteta i ubijena. KonaËno, Brooksova i suuËesnici optuæeni su da su izmeu 3. prosinca 2002. i 22. sijeËnja 2003. presretali poruke sindikalnog πefa vatrogasaca. Te tri optuæbe pokrivaju samo djeliÊ kaznenih djela koja su poËinili urednici i novinari News of the Worlda. Ærtve prisluπkivanja i hakiranja poruka i e-mailova ukljuËuju Paula McCartneyja, Judea Lawa, Waynea Rooneyja, Alexa Fergusona, Angeline Jolie, Brada Pitta i tisuÊe drugih slavnih i anonimnih pojedinaca. Britanski su tabloidi desetljeÊima objavljivali priËe o preljubniËkim politiËarima, pijanim sportaπima, drogiranim estradnim zvijezdama i Ëlanovima kraljevske obitelji kako prave budale od sebe. U senzacionalizmu je prednjaËio News of the World, koji se u prvoj polovici proπlog desetljeÊa proslavio soËnim otkriÊima s britanskog dvora. To je bio i poËetak katastrofe za spomenuti tabloid. Ni dvor im nije svet Londonska metropolitanska policija - Scotland Yard - 2006. je obznanila da su urednik kraljevske rubrike Clive Goodman i privatni istraæitelj Glenn Mulcaire pribavili πifre za pristup glasovnoj poπti kojom su se koristili princ William, princ Harry, drugi Ëlanovi kraljevske obitelji i sluæbenici dvora. Mulcaire je za to osuen na πest, a Goodman na Ëetiri mjeseca zatvora. No, ono πto se ispoËetka Ëinilo kao izolirana akcija nekolicine otpadnika medijske profesije, ispostavilo se sustavnom kampanjom naruπavanja privatnosti mnogih medijski zanimljivih ljudi. Policija je naznake o kriminalu unutar News of the Worldu imala joπ 2002., a 2006. je postala svjesna πirokih razmjera prisluπkivanja. Meutim, iz razloga koje je lako naslutiti nije provela kriminalne istrage ni o jednom sluËaju osim o onom koji je zahvatio kraljevsku obitelj. Jedino πto je povrh toga uËinila jest da je o svojim saznanjima obavijestila zanemariv broj ærtava prisluπkivanja. Saznavπi da su bili mete medijske mafije, ti su graani temeljem policijskih dojava 2009. pokrenuli parnice za naknadu πtete od News Internationala. Meu tuæiteljima u prvoj su se rundi naπli glumica Sienna Miller, bivπa nogometna zvijezda Andy Gray i zastupnik slavnih Max Clifford. Kad se spomenutima pridruæilo i deset takoer prisluπkivanih zastupnika u Parlamentu, afera se viπe nije mogla prikrivati te se zakotrljala kao gruda snijega niz padinu. Guardian korisniji od policije Javnost je veÊ nazirala da je News of the World uhvaÊen u masovnom krπenju privatnosti, ali se kljuËno dogodilo kad se u istragu ukljuËio konkurentski dnevnik, Guardian. Od sredine 2009. Guardian je poËeo objavljivati svoja saznanja o prisluπkivanju i o golemim odπtetama koje je nakladnik News of the Worlda isplaÊivao privatnim tuæiteljima u parnicama zatvorenima za javnost. Pokazalo se da su meu ærtvama bili i bivπi zamjenik premijera John Prescott, danaπnji londonski gradonaËelnik Boris Johnson, Ëuveni nogometni trener Alex Ferguson i mnogi drugi. ©okantno, londonska je policija i dalje odbijala ponovno otvoriti istragu, u oËiglednom pokuπaju zaπtite krivaca i zataπkavanja korupcije u vlastitim redovima. »ak ni otkriÊe da je Andy Hayman, visoki policijski duænosnik koji je nadzirao istragu 2006., u meuvremenu poËeo raditi kao kolumnist za News of the World, nije pokolebalo Scotland Yard u tvrdoglavom odbijanju obraËunavanja s krivcima. Policijski je otpor napokon skrπen u rujnu 2010. kad je svoja otkriÊa o aferi poËeo objavljivati i New York Times. AmeriËki je dnevnik ustvrdio da je spomenuti Coulson, tada direktor komunikacija vladajuÊe Konzervativne stranke, kao urednik News of the Worlda bio upoznat s brojnim sluËajevima prisluπkivanja. KritiËna masa javnog ogorËenja prisilila je Scotland Yard da ponovno otvori istragu, uz objaπnjenje da su se pojavili novi dokazi, iako je otprije u rukama imala sve πto je potrebno za progon poËinitelja. Razmjeri prikrivanja bili su toliki da je izmeu poËetka 2007. i proljeÊa 2011. policija obavijestila samo 36 ljudi ih je News of the World vjerojatno prisluπkivao. No, pod pritiskom medija izvan Murdochova carstva i parlamentarne oporbe, istraga se sada odvijala nesmetano, a javnost je doznala za nove gadosti. Do srpnja 2011. procurile su informacije o prisluπkivanju obitelji ærtava teroristiËkog islamistiËkog napada u Londonu 2005. i rodbine britanskih vojnika palih u Iraku i Afganistanu. Prisluπkivali mrtvu djevojËicu Ipak, najveÊu je srdæbu izazvalo otkriÊe da je News of the World 2002. hakirao telefonsku sekretaricu otete i ubijene 13-godiπnjakinje Milly Dowler. Dok se joπ nije znalo da je mrtva, roditelji su uoËili da je njena glasovna poπta daljinski presluπana, pa su - ne sluteÊi prijevaru - povjerovali da je to NOVINAR BROJ 6-8/2012 49 Platili osumnjiËenicima da prate policajca! Meu gnjusnim otkriÊima istrage naπla se i suradnja News of the Worlda i brojnih policijskih sluæbenika, koji su za honorare od dvjesto do petsto funti odavali reporterima povjerljive podatke o tekuÊim istragama koje su po ocjeni uredniπtva bile intrigantne za javnost. Pokazalo se da su policijski sluæbenici 2002. izvijestili tadaπnju glavnu urednicu Rebecu Brooks da su Ëlanovi njene redakcije ometali jednu istragu o ubojstvu tako πto su nezakonitim sredstvima pratili i prisluπkivali visokog policijskog istraæitelja i njegovu æenu. Krivac za to bio je jedan od urednika News of the Worlda, Alex Muranchak. Guardian je objavio da je Muranchak unajmio nikog drugog nego osobno dvojicu osumnjiËenika za ubojstvo koje je bilo predmet istrage! Njihov je zadatak bio πpijuniranje glavnog istraæitelja, Davida Cooka, njegove supruge i djece, u namjeri da ga diskreditiraju. Dokazi o tome pronaeni su u Mulcaireovim biljeπkama. Scotland Yard tada nije poduzeo nikakvu akciju protiv News of the Worlda, zbog odliËnih odnosa s Rebecom Brooks i æeljom da izbjegnu sukob s utjecajnom tiskovinom. Tek je u srpnju 2011. πef londonske metropolitanske policije Paul Stephenson podnio ostavku zbog inertnosti svoje organizacije tijekom punih osam godina odvijanja afere. uËinila ona te da je, dakle, æiva. Ta im je laæna nada ubrzo uniπtena, kad je pronaen leπ njihove kÊeri. Ovaj je razvoj dogaaja oznaËio kraj stoπesdesetosam godina stariog News of the Worlda i medijskih karijera niza urednika i reportera redakcije. Coulson, Brooksova i πest suuËesnika, ukljuËujuÊi veÊ osuivanog Mulcairea, pojavili su se na sudu sredinom kolovoza na izricanju optuænice, ali su puπteni uz jamËevinu u oËekivanju iduÊeg roËiπta krajem srpnja. Murdochove kompanije suoËene su sa stotinama, moæda i tisuÊama tuæbi ljudi koji su u meuvremenu od “napokon probuene” policije obavijeπteni da su bili potencijalne mete nemoralnih reportera i urednika. S obzirom na predviene odπtete, vjerojatno je za News Corp. dobro πto je odustao od 10 milijardi eura vrijedne ponude za dovrπenje preuzimanja BskyB-ja. Skandal se prelio izvan medijskih okvira u svijet politike. PriliËnu je πtetu u javnom mnijenju pretrpjela Konzervativna stranka, koju su Murdochova izdanja agresivno podræavala. Postavilo se pitanje prosudbe premijera Camerona u pogledu angaæiranja Coulsona kao direktora komunikacija, iako je bilo dobro poznato da je ovaj ureivao News of the World tijekom skandala s prisluπkivanjem kraljevske obitelji. Cameronova je vlada odbijala pozive na istragu protiv News of the Worlda i drugih Murdochovih medija, s obzirom na podrπku koju su pruæali konzervativcima. Tek je pod pritiskom parlamentaraca premijer naredio dvije istrage o aferi. Sprega medijskih tajkuna i visoke politike najprirodnija je stvar u ljudskom druπtvu otkad je demokracije, jer za manipuliranje izbornim procesom nema boljeg sredstva od savezniπtva s javnim glasilima. No, Murdochovu konglomeratu nije naudilo πurovanje s konzervativcima, nego pohlepa za profitom i sadistiËko iæivljavanje novinara nad obiËnim graanima, ukljuËujuÊi i oæaloπÊene. Eto, taj je sitan prijestup ekipe u News of the Worldu natjerao britanske vlastodrπce da potraæe nove medijske pronositelje svojih visoko moralnih ideja NOVINAR BROJ 6-8/2012. 50 Piπe Vlado Vuruπic mediji u svijetu Nakon godina jake cenzure i stroge ideoloπke usmjerenosti ruske su se novine raspojasale u razliËitim smjerovima. Dræavno-partijske medijske perjanice zamijenili su tabloidi i novine u vlasniπtvu oligarha, a stroga kontrola Partije ustupila je mjesto novim bujajuÊim vrijednostima. Prostora ima dovoljno: gotovo 25 posto Rusa starijih od 16 Nakon raspada velikog komunistiËkog imperija SSSR-a scena Rusije oæivjela je i raspojasala se u duhu godina medijska svojstvenom toj mistiËnoj, koπmarnoj i neobuzdanoj zemlji, svakodnevno nakon teπkih godina ideoloπke kontrole, cenzure i zabrana. Kad su na valu postkomunistiËkog zanosa i neuspjelog kupuje novine, a retrogradnog boljπeviËkog puËa iz kolovoza 1991. doπle 62 posto epohalne promjene i kad su pale sve barijere i strahovi u stanovnika Ëita ih zakonu i, najvaænije, u glavama probuenih ljudi i njihovih povremeno novih nada, na povrπinu je isplivalo sve πto se godinama Probuena ruska medijska scena taloæilo na dnu, u ilegali meu Ëetiri zida, πto se skrivalo po rupama i budæacima, po ladicama s duplim i trostrukim dnom, ono πto se tjeskobno meπkoljilo u dubinama duπe i pazilo da ne izbije u opreznu javnost, najednom je, bez kontrole, poËelo bujati i nezaustavljivo izlaziti van. U Moskvi se tako odjednom pojavilo na tisuÊe novinskih izdanja raznih profila i zamisli, od perjanica komunistiËkog tiska koji su preko noÊi gubili ideoloπke i dræavne oslonce meπkoljeÊi se i traæeÊi sebi mjesto u novim vremenima, preko pionirskih pokuπaja postsovjetskog demokratskog novinarstva do opskurnih radikalnih i ultraπkih izdanja ovog ili onog politiËkog, u vrijeme SSSR-a, zatiranog usmjerenja, prvih tabloida koji su πokirali javnost svojom beskrupuloznoπÊu i otvorenim linËem do mnoπtva zabavnih izdanja koja su pokuπavala bar donekle oraspoloæiti uznemireno stanovniπtvo. UliËni prodavaËi agresivno su nudili na tisuÊe novina koje su se pojavljivale niotkud i isto tako naglo nestajale u bespuÊima ruske tranzicije. Raskoπni lifestyle Ëasopisi koji su upoznavali rusku javnost s onom biæuterijom i æivotnim stilom koji su idealizirali jer im je godinama bilo nedostupan iza æeljezne zavjese, kuÊna izdanja pornouradaka stajali su uz zlokobne antisemitske i πovinistiËke novine ili mraËna staljinistiËka izdanja na πapirografu ili jednom listu, poput letka, stajali su na istom pultu s novinama koje su pokuπale objasniti kaos u koji je upala Rusija i ponuditi neke nove izlaze, pozicije i ideje. No, naravno, sve to nije moglo izdræati ujedinjeno i s vremenom se novinska scena iskristalizirala i na povrπini su ostali oni koji su se uspjeli snaÊi ne samo u nadolazeÊim politiËkim i ideoloπkim mijenama, nego zadovoljiti i nove poslovne zakonitosti træiπta i ponude. Neuniπtivi brandovi Nestali su, naravno, raniji sovjetski dræavno-partijski medijski mastodonti, a s njima i nerazumne i dotirane naklade od desetak i viπe milijuna dnevnih primjeraka, ali brandovi poput Pravde, Izvestije, Truda, Moskovskog komsomolca, Sovjetskog sporta ili Komsomolske pravde, tih sovjetskih tiraænih perjanica, ipak nisu nestali nego su nakon vremena ideoloπki programiranog novinstva, pod istim imenima zaæivjeli posve drukËijim medijskim æivotima i prostorima. Nisu imali viπe jaka dræavna naslijea, i sve su te novine privatizirane (Pravda je nekako ostala u rukama KomunistiËke parije Rusije, ali kao mala, marginalna i nostalgiËna novina; doduπe sa sliËnim nazivom Pravda.ru izlazi Danas u Rusiji izlazi oko 10 tisuÊa dnevnih novina i 24 tisuÊe tjednika, dvotjednika i mjeseËnika. Ovdje, doduπe, treba napomenuti da gotovo sve vaænije ruske, a to su uglavnom moskovske novine, imaju svoja posebna dnevna izdanja (na ruskom) u mnogim postsovjetskim dræavama poput Ukrajine, Bjelorusije, Moldavije, Kazahstana, Armenije ili Kirgizije jedan opskurni tabloid) s nakladama koje ponekad ne impresioniraju (teπko je danas naÊi ruske novine s nakladom na rubu milijun primjeraka), mada ostaju respektabilni na ruskom medijskom træiπtu. S vremenom su se pojavila neka nova zanimljiva, utjecajna i tiraæna izdanja. Tako danas u Rusiji izlazi oko 10 tisuÊa dnevnih novina i 24 tisuÊe tjednika, dvotjednika i mjeseËnika. Ovdje, doduπe, treba napomenuti da gotovo sve vaænije ruske, a to su uglavnom moskovske novine, imaju svoja posebna dnevna izdanja (na ruskom) u mnogim postsovjetskim dræavama poput Ukrajine, Bjelorusije, Moldavije, Kazahstana, Armenije ili Kirgizije, u kojima su Ëesto tiraænije i popularnije od veÊine tamoπnjih domaÊih tiskovina. Zbroj naklade dnevnih novina i njihovih podlistaka zato daje zadivljujuÊu cifru od 10ak milijardi primjeraka godiπnje. Prema istraæivanjima, gotovo 25 posto Rusa starijih od 16 godina svakodnevno Ëita (kupuje) novine, a 62 posto stanovnika Ëita novine povremeno (viπe od dva-tri puta tjedno). Najutjecajniji i najtiraæniji Na træiπtu Rusije izdvojili smo najtiraænija i najutjecajnija izdanja dnevnih novina koja pokrivaju osnovni sadræajni spektar od analitiËkih i ozbiljnih politiËkih izdanja do æutih novina crnog sadræaja s gotovo milijunskim nakladama Komersant, Izvestija, Novaja gazeta, Nezavisimaja gazeta, Vedomosti, Komsomolskaja pravda, Moskovski komsomolec MK i Rossijskaja gazeta. NOVINAR BROJ 6-8/2012 51 Vlasnici ruskih novina danas su uglavnom mnogi tamoπnji oligarsi ili jake dræavne naftne i plinske tvrtke, mada mnoge ipak zadræavaju epitet “nezavisnih” jer upravo su tiskani mediji u Rusiji puno slobodniji od elektronskih na koje su danaπnji kremaljski vlastodrdπci mnogo osjetljiviji. Iako je kriza tiskanog novinstva poharala i Rusiju, mada se ni jedno izdanje vrijedno paænje nije ugasilo, ali su naklade pale (sada se opet primjeÊuje trend rasta, a sve novine ulaæu u svoja Internet izdanja), ove 2012. primijeÊen je oporavak i ponovni rast pretplate. Naime, preko 65 posto svih izdanja moskovskih novina ide putem pretplate, a cijene se na novinama ne navode jer se one distributerima prodaju “na veliko”, a onda prodavaË diktira cijenu, mada veÊina ruskih dnevnika koπta od 7 do 30 rubalja. 40 rubalja je 1 euro. VeÊina ruskih izdanja izlazi na velikom A 2 formatu i na malom, za naπe pojmove, broju stranica, od 8 do najviπe 16. NajveÊu nakladu imaju Moskovski komsomolac ili MK. Nekadaπnji organ moskovske organizacije komunistiËke omladine ima preko milijun primjeraka, mada je poËetkom 90-ih imao duplo viπe. Vlasnik novina je Pavel Gusev, prvi postkomunistiËki urednik koji je sa svojim uredniπtvom iskoristio situaciju nereda poËetkom 90-ih te bez veÊih ulaganja privatizirao novine i njihovu imovinu s tiskarom. Nekadaπnja “najslobodnija sovjetska novina”, koja je upravo u vremenima GorbaËova ruπila stare komunistiËke tabue te otvarala neka goruÊa pitanja kriznog SSSR-a, priskrbivπi si tako popularnost “prvog glasa perestrojke i glasnosti”, danas je visokotiraæni “ozbiljni tabloid” koji otvara mnoge rane putinovske Rusije, mada je crna kronika i politiËki skandali onaj segment koji ga odræava na povrπini. Nastoji odræati neovisnu poziciju i prema Kremlju i prema njegovim sve izraæajnijim oponentima. Zlatno doba MK bilo je sredinom 90-ih, u vrijeme skandaloznog i zdvojnog kraja mandata Borisa Jeljcina. MK ima 64 ruska regionalna izdanja te svojih 5 posebnih izdanja u bivπim sovjetskim republikama: Ukrajini, Bjelorusiji, Latviji, Kazahstanu i Kirgiziji, kao i ameriËko izdanje u SAD-u, U Novom svijetu (na ruskom i engleskom), kanadski MK na ruskom te izraelsko izdanje - Ruski Izraelac. Osim toga, ima i vlastitu radiostanicu. Nezavisimaja gazeta, nastala poËetkom 90-ih, kao prve postkomunistiËke privatne novine u Rusiji, poput MK, takoer je u vlasniπtvu uredniπtva - Konstantina RemËukova. Naime, Nezavisimaja gazeta krajem 90-ih bila je jedna od najvaænijih novina u carstvu Borisa Berezovskog, danaπnjeg oligarhadisidenta, ali nakon sukoba s Putinom i uruπavanja njegove poslovno-politiËke pozicije, tadaπnje uredniπtvo provelo je privatizaciju novina, a veÊinski vlasnik je danaπnji glavni urednik. Novine doseæu nakladu od oko 40 tisuÊa , mada su u svojim prvim godinama postojanja imale i do 200-250 tisuÊa primjeraka. Nekadaπnja glavna sovjetska medijska pesnica Pravda, novine koje je ustanovio karizmatiËni voa boljπeviËkog prevrata Vladimir IljiË Uljanov - Lenjin joπ 1905. godine, danas je tek slabaπna i daleka jeka nekadaπnjeg sjaja. Organ CK KPSS koji je svaki Ëlan Partije morao imati na stolu, ukinut je ukazom tadaπnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina 22. kolovoza 1991., nakon promaπenog komunistiËkog puËa koji je redakcija zduπno brzopleto pozdravila. No, iz ropotarnice povijesti ipak ju je izvukao novi generalni sekretar KPRF Genadij Zjuganov. Danas Pravda izlazi tri puta tjedno i ima Glasilo ruskog oligarha Od novih ruskih glasila koja su se uspjela nametnuti na Êudljivom i probranom ruskom træiπtu svakako su i novine s najveÊom reputacijom i povjerenjem, Komersant, nasljednik istoimenih prvih poslovnih novina u ruskoj carevini, koje su izlazile od 1909. do 1917. godine. Iako su mu vlasnici uvijek bili poznati ruski oligarsi s dobrim vezama u Kremlju, Komersant se ubraja u izdanja neovisna o vladajuÊoj politici. TrenutaËno je u vlasniπtvu najbogatijeg Rusa, prema ovogodiπnjem izdanju ruskog Forbesa, Aliπera Usmanova koji je, preko svoje tvrtke Mediaholding, teæak viπe od 20 milijardi dolara i poznat po tome πto posjeduje najveÊi pojedinaËni paket londonskog premierligaπa Arsenala. InaËe prvi vlasnik Komersanta bio je Boris Berezovski, jedan od najmoÊnijih oligarha Jeljcinova vremena privatizacije i politiËkog kaosa. Dva velika simbola danaπnje Rusije - Putin i AbramoviË - duguju mu svoj uspon. Upravo je on, kaæe legenda, “odabrao” Vladimira Putina kao Jeljcinova nasljednika, a Romana AbramoviËa svojedobno kao naftnog kralja postsovjetske Rusije. Danas je u sukobu s obojicom, a od ovog prvog morao je bjeæati u London, ostavljajuÊi dobar dio svog bogatstva, gdje danas pokuπava voditi kriæarski rat protiv svojih “pigmaliona” mediji u svijetu NOVINAR BROJ 6-8/2012. 52 nakladu od desetak tisuÊa primjeraka, kao novine poduzetnik i bankar Jurij KovaljËuk i njegova tvrtka NajveÊu nakladu simboliËnu u kojima se objavljuju uglavnom stranaËki proglasi. Doduπe, Nacionalna medijska grupa, kojeg neki ruski kremljolozi ima Moskovski izlazi i Pravda.ru, Internet novine koje pokuπavaju iskoristiti svrstavaju u najuæi neformalni Putinov “politbiro” koji drma komsomolac ili i baπtiniti nekadaπnje slavno ime, mada se radi o priliËno Rusijom. VeÊinski vlasnik Izvestije je banka Rossija na Ëijem je Ëelu KovaljËuk koji je, opet navodno, glavni kljuËar MK. Nekadaπnji problematiËnom tabloidu. Putinovih osobnih financijskih poslova. Dio vlasniπtva Izvestije organ Od omladinskog glasila do tabloida ima i oligarh, 10 milijardi teæak ruski kralj Ëelika Aleksej Joπ jedno ime iz Sovjetskih vremena uspjelo je zadræati Mordaπov preko svoje tvrtke Severstalj. Osim Izvestije KovaljËuk moskovske svoju poziciju na zahtjevnom ruskom novinskom træiπtu - ima joπ tri tv-kanala te najprobitaËniji i najbræi Internet pororganizacije Komsomolska pravda, nekadaπnja Pravda “junior”, odnosno tal Life News, koji ima vrlo dobre veze u ruskoj policiji pa komunistiËke glavno glasilo omladinskog naraπtaja KPSS-a. Danas je to, dolazi do mnogih ekskluzivnih materijala, poput sigurnosnih omladine ima poput MK, tabloid i to jedan od najtiraænijih u Rusiji. Novine snimki napada bombaπa samoubojice na aerodromu u kontinuitetu od 1925., a prve su nagraene Domodjedovo 24. sijeËnja 2011., kad je poginulo 37 ljudi, ili preko milijun izlaze najprestiænijim sovjetskim ordenom Lenjina. nekih drugih intrigantnih tragiËnih dogaaja. primjeraka, No, danas sa stranica Komsomolske pravde, umjesto mada je zaklinjanja u komunistiËke ideale i udarniËke entuzijaste te Nepodobna izvjeπÊa iz »eËenije Komersant su novine za koje, po opÊem uvjerenju, radi cvijet hodanja Lenjinovim stazama, pljuπte obdarene poËetkom 90-ih nepokolebljivog nenadarene ruske starlete i estradne zvjezdice dubokih dekoltea moskovskog novinarstva te su najcitiraniji i najpouzdaniji ruski imao duplo viπe. i plitkih stavova, isturenih dugih nogu i senzualnih napuËenih dnevnik u stranim medijima. I one poput drugih novina imaju Vlasnik novina je usana, a umjesto partijskih ukaza i uspjeπne izgradnje svoja izdanja po bivπem SSSR-u te radiopostaju Komersant FM. SliËne probleme sa svojim gazdom ima i mala analitiËka vriπte sumnjiva izvjeπÊa iz kreveta celebrityja, Pavel Gusev, prvi komunizma, njihovih zaruka ili skandaloznih razvoda. To danaπnja ruska Novaja gazeta (s nakladom oko 150 tisuÊa) koju je, naæalost, postkomunistiËki publika voli u nakladi veÊoj od 400 tisuÊa primjeraka dnevno, najviπe proslavila ubijena novinarka Anna Politkovskaja koja urednik koji je sa uz vlastiti tjednik istog imena, popularni nedjeljni broj KP je ustrijeljena u haustoru svoje zgrade joπ u listopadu 2006., a (Debeljuca, nazvana tako zbog velikog broja stranica do danas joπ nisu pronaeni nalogodavci tog ubojstva. Te su svojim Tolstuπka i priloga, koja danas izlazi Ëetvrtkom) koji dostiæe i dva milijuna novine prve krenula s “nepodobnim” izvjeπÊima iz ratne uredniπtvom primjeraka (prije nekoliko godina zabiljeæili su nakladu od »eËenije, koja su odudarala od proklamirane dræavne euforije, iskoristio situaciju 3,5 milijuna primjeraka). Osim mnoπtva izdanja po bivπem a uspjele su se odræati unatoË vrlo kritiËkim tekstovima o KP je naslijedio i najtiraænije ruske sportske novine kremaljskloj politici. ZaËudo, kad je 2008. postao predsjednik nereda SSSR-u Sovjetski sport koje pod tim nazivom izlaze svakodnevno u i Putinov kratkotrajni nasljednik Dmitrij Medvedev, prvi je poËetkom 90-ih nakladi veÊoj od 100 tisuÊa primjeraka. intervju dao baπ tim novinama. Vlasnik Novaje gazete je kontroverzni oligarh, koji riskira VlasniËka struktura Komsomolske pravde je pomalo te bez veÊih nejasna. Prema nekim izdanjima, nominalni vlasnik je sudbinu Berezovskog, Aleksandar Lebedev, teæak 1,1 milijardu ulaganja Grigorij Berjoskin Ëije se bogatstvo procjenjuje na neπto manje USD prema ruskom Forbesu, inaËe vlasnik britanskih izdanja privatizirao od milijardu ameriËkih dolara, mada drugi ruski tabloidi Indenpendenta i Evening Standarda. Suvlasnik novina je i novine i njihovu nagaaju da iza deklariranog vlasnika zapravo stoje strukture nekadaπnji predsjednik SSSR-a Mihail GorbaËov. Lebedev je jedan od rijetkih ruskih oligarha koji se usudio od najjaËih dræavnih tvrtki Ruske æeljeznice i da tu, imovinu s jedne podræati postizborne antiputinovske prosvjede te je najavio da navodno, ima prste osobno direktor Vladimir Jakunjin. tiskarom Êe se, zbog stalnih pritisaka i prijetnji, povuÊi iz Rusije i prodati Mali, ali utjecajni TreÊi velikan proπlih vremena, moskovska Izvestija, nekadaπnji organ Vrhovnog Sovjeta s nakladom od 6-8 milijuna, tik do starijeg brata Pravde, uspjela se odræati kao jedna od najprestiænijih i “malih, ali utjecajnih novina”. Danas je na stotinjak tisuÊa primjeraka, ali to su novine s najveÊom pretplatom u Rusiji, sa 70-ak lokalnih izdanja i nekoliko izdanja po dræavama bivπeg SSSR-a te prilogom koji izlazi u suradnji s The New York Timesom. Svojedobno u olovnim vremenima urednik Izvestije bio je “ljubimac revolucije”, kako ga je nazvao Lenjin Nikolaj Buharin, kojega Êe Staljin postaviti pred zid u vremenima najveÊih represija 1938., kad veÊ potpuno bude politiËki uπkopljen, ili HruπËovljev zet Aleksej Adæubej koji se na svom poloæaju glavnog urednika uspio zadræati tek sat vremena dulje od svog tasta za kormilom KPSS-a. Obojica su odletjela 14. listopada 1964. i to puno prije nekih vaænih partijskih duænosnika. Danas su to utjecajne novine s dobrim vezama u Kremlju jer njihov je vlasnik peterburπki medijski magnat, sve svoje tamoπnje aktive. Druge novine male naklade, a velikog i presudnog utjecaja, moskovske su Vedomosti, Ëija naklada ne prelazi 80 tisuÊa primjeraka, ali su jedne od najinformiranijih ruskih novina s, kako kaæu, “najboljim vezama po kremaljskim hodnicima”. Vlasnik im je nekadaπnja nizozemska, a sada veÊinska ruska medijska kuÊa Sanoma Indenpendent Media, koja je u suradnji i poslovnom odnosu s britanskim Finacial Timesom te ameriËkim Wall Street Journalom Ruperta Murdocha, i jedine su znaËajnije ruske novine s udjelom stranog medijskog kapitala. Na Ëelu Sanome je jedna od pet najutjecajnijih medijskih ruskih menadæerica, 53-godiπnja Jelena Mjasnjikova, a na Ëelu novina je probitaËna 44-godiπnja Tatjana Lisova koja ulazi u red 20 najutjecajnijih Ruskinja i top medijski menadæera za 2008. godinu. Vedomsoti izdaju i najtiraænije ruske besplatne novine na engleskom jeziku, The Moscow Times i The St. Petersburg Times. Jedine dræavne novine s velikom nakladom (oko 190 tisuÊa) sluæbeno je glasilo ruske Vlade Rossijskaya gazeta NOVINAR BROJ 6-8/2012 Piπe Ante GavranoviÊ europski novinski kongres Pritisak na neovisnost novinarstva »injenica je da novinari snose veliku odgovornost za odræavanje i razvoj demokracije, ali se taj bitni sadræaj njihovog djelovanja u praksi sve viπe gubi, Ëak i potire. To je zakljuËak upravo zavrπenog Europskog novinskog kongresa, odræanog u BeËu od 6. do 8. svibnja. U zavrπnoj debati o buduÊnosti novina sudionici su dali popriliËno pesimistiËku sliku buduÊnosti slobodnog protoka informacija i, samim time, neovisnog novinarstva. “Pokazalo se opetovano da je glavna prijetnja slobodnom novinarstvu ekonomske prirode” naglasio je moderator te rasprave i glavni urednik austrijskog dnevnika “Die Presse” Michael Fleischhacker. Gospodarski pritisak pretvara neovisno novinarstvo u glasnogovornika marketinπkih inicijativa i PR agencija. Neovisnost novinara ugroæena je pomanjkanjem originalnosti i gubitka ‘vlastitog rukopisa’. To djeluje razorno na samu bit novinarstva i, uz strukturne probleme, predstavlja najveÊu opasnost za samu struku. VodeÊi europski novinari razgovarali su, izmeu ostaloga, o odgovornosti, ali i samozaπtiti medija. Europa i euro, arapska revolucija, Iran i atomska bomba, Fukushima samo su dio bogatog repertoara koji su privlaËili medijsku pozornost u protekloj godini. Uglavnom, bila je to godina brojnih katastrofa. U kojoj su mjeri tiskani (i drugi) mediji to iskoristili? Jesu li privukli ili udaljili Ëitatelje, gledatelje ili sluπatelje? Temeljno pitanje koje se pritom postavlja je koliko loπih vijesti trebaju mediji. Ili, joπ konkretnije, koliko loπih vijesti mogu ljudi podnijeti? Najbolje europske novine Nagrada European Newsapper Award za najbolje europske novine, u pojedinim kategorijama, pripala je ovaj put izdanjima iz Norveπke, Danske, ©vicarske i NjemaËke. Tako je odluËio meunarodni æiri nakon natjeËaja u kojem je sudjelovalo 226 novina iz 27 zemalja. Nagradu za najbolje lokalne novine dobio je Hordaland, Voss, iz Norveπke. Najboljim regionalnim novinama proglaπene su Berliner Morgenpost iz NjemaËke. U kategoriji nadregionalnih novina to prestiæno priznanje pripalo je novinama Berlingske iz Kopenhagena, a najboljim tjednikom proglaπene su Neue Zuercher Zeitung iz ©vicarske. Uz ove, podijeljene su i nagrade Awards of Excellence za najbolju naslovnicu, ureenje unutarnjih stranica, infografiku, tipografiju, fotografiju, fotoreportaæu, posebne priloge, posebne stranice i druge sadræajne i grafiËke elemente. NjemaËke novine dobile su 52 takva priznanja, austrijske sedam, πvicarske devet. Ukupno su nagraena 133 novinska izdanja u 22 zemlje. Vrijedno se spomenuti da je Poslovni dnevnik iz Hrvatske dobio tri takve nagrade, i to za naslovnicu, ureenje unutarnjih stranica u kombinaciji s oglasima i za vizualni prikaz jedne novinske priËe. Analiza pristiglih novinskih izdanja pokazuje da je snaæno izraæen trend prema tabloidnom formatu. Sve je veÊi broj izdanja koja koriste taj format kojim se oËito lakπe rukuje, pa je Ëitateljima i prihvatljiviji. Novine su snaæno obiljeæene vizualnim izgledom. Posebno su zapaæene novosti u kategoriji “visual Storytelling”, gdje se u prenoπenju informacije sve viπe koristi kombinacija slika, infografike i teksta. Na znaËenju dobiva i druga vizualna kategorija - fotoreportaæa. Kad je rijeË o podruËjima koncepcije i inovacije prednjaËe njemaËke novine, gdje reakcije s oËito velikom pozornoπÊu i angaæmanom razvijaju serije ili tematske priloge. Zapaæen je i novi trend u koriπtenju boje kao podloge za tekstove. Boja se preteæno koristi samo za fotografiju. Time se stvara slika mirnog i ozbiljnog pristupa. Kako pristupiti plaÊenom sadræaju? Na veÊ tradicionalnom “Publishers Forumu” ove je godine posebna pozornost posveÊena Paywallu, plaÊenom sadræaju na pojedinim platformama koje dopunjavaju tiskovine. Tek treba naviknuti potroπaËe na tu novost. Prije svega, na izdavaËima novina je da pojasne Ëitateljima dodanu vrijednost koju im osigurava Paywall. Kao pozitivan primjer istaknuto je iskustvo londonskog “The Economista” koji je naπao model ponude za tiskano izdanje, ali podjednako atraktivnu ponudu za kombinirani proizvod “print + E-publishing”. Model se pokazao uspjeπnim pa ovaj tjednik pripada u red malobrojnih novinskih izdanja kojima, usprkos nepovoljnim trendovima, raste naklada. Lutanja mnogih izdavaËa u tom pogledu ukazuju na nesposobnost prilagoavanja nastalim promjenama. VeÊina izdavaËa posiæe za kratkoroËnim rjeπenjima, koja nagrizaju cijeli sustav i opasno ugroæavaju træiπne pozicije izdavaËa novina, prije svega kroz nerealno spuπtanja cijena, posebne ponude i rabate oglaπivaËima. Praksa pokazuje da se pozornost mora usmjeriti na Ëitatelja. Dosadaπnja iskustva pokazuju da joπ nije pronaen optimalni model koji Êe razrijeπiti ovu dilemu o kojoj uvelike ovisi opstanak mnogih medija 53 Gospodarski pritisak pretvara slobodno novinarstvo u glasnogovornika marketinπkih inicijativa. Kod istraæivaËkog novinarstva sve viπe prevladava “lagodnost” πto dovodi do toga da se objavljuje previπe neosobnoga na raËun sadræaja NOVINAR BROJ 6-8/2012. 54 iz rada HND-a i SNH skupπtina Jaki sindikat i kolektivni ugovor “Gotovo sve medijske kuÊe imale su kolektivne ugovore, danas ga ima samo HRT. Poslodavci nemaju nikakve æelje dati nam prava veÊa od onih koja veÊ imamo po Zakonu o radu”, istiËe Gabrijela GaliÊ iz Novog lista Potpisivanje kolektivnih ugovora u podruænicama Sindikata novinara Hrvatske, kao i onog na nacionalnoj razini, i dalje je prvenstveni cilj SNH, zakljuËeno je na 24. Skupπtini odræanoj u Novinarskom domu. Poslodavci u medijima veÊ devet godina odugovlaËe s potpisivanjem nacionalnog kolektivnog ugovora, a izbjegavaju i produljivanje starih. Podruænica Sindikata u Hini prekinula je pregovore o kolektivnom ugovoru jer im poslodavac odbija priznati i minimalna prava mimo opÊeg Zakona o radu, podruænica na HRT-u koji joπ jedini ima snaæan kolektivni ugovor, pod stalnim je pritiskom da pristane na smanjivanje prava za spas kuÊe. Isto je i s kolektivnim ugovorom koji joπ postoji u Novom listu. Kako je istaknula Maπa Jerin, sindikalna povjerenica Glasa Istre, godinu i pol dana nakon πtrajka novinara te redakcije poslodavac nema interesa za potpisivanjem novog kolektivnog ugovora. Ni uprava VeËernjeg lista ne ponaπa se drukËije, rekao je predsjednik SNH Anton FiliÊ kojeg je u meuvremenu, kao glavnog sindikalnog povjerenika VeËernjeg lista, zamijenio kolega Draæen ∆uriÊ iz tjednika Forum. Novinari laka meta “Poslodavci postaju sve agresivniji. Neorganizirani, razjedinjeni laka smo im meta, jer naoruæani su svim sredstvima; imaju pravne sluæbe, svoje medije, dogovor s krupnim kapitalom i politikom”, zakljuËio je predsjednik FiliÊ svoj izvjeπtaj o radu Sindikata tijekom proπle godine, razoËaran slabim odazivom Ëlanstva na anketu o opÊem πtrajku kao i slabim odazivom na prosvjedni skup organiziran na Dan slobode medija. Slab odaziv obiljeæio je i Skupπtinu Sindikata koja je veÊ drugu godinu za redom jedva okupila kvorum. Od 87 Ëlanova Skupπtine u Novinarskom domu okupilo se njih 45, a opadanje sindikalnog angaæmana potvruje i Ëinjenica da u Glasu Slavonije, prema rijeËima Vere KovaËiÊ, nitko nije htio prihvatiti kandidaturu za sindikalnog povjerenika. »lanstvo Sindikata bræe se osipa nego πto raste, zakljuËio je i FiliÊ, a jedan od uzroka svakako je i sve manje stalno zaposlenih novinara. Meu ciljevima Sindikata stoga je, uz oËuvanje radnih mjesta, i ojaËavanje Ëlanstva privlaËenjem redakcija u kojima nema sindikalne organizacije, te traganje za rjeπenjem RPO statusa stalnih honorarnih suradnika koji nemaju ni temeljna radna prava. SNH je ministru Mirandu MrsiÊu predao dosje o problemima RPO-a u medijima, a tim bi se problemom mogao pozabaviti i Saborski odbor za medije. Razloga za optimizam ipak ima jer pojedina zakonska rjeπenja, kaæe FiliÊ, idu prema tome da prava novinara u RPO-u pribliæe pravima stalno zaposlenih novinara, πto bi onda i stalnim honorarnim suradnicima olakπalo sindikalno udruæivanje. Zaπtita Sindikata trenutaËno je najoËitija u sudskim parnicama koje Ëlanovi vode protiv poslodavaca, na πto je lani potroπeno viπe od 40 posto ukupnih rashoda SNH-a. VeÊinu parnica dobili su novinari Glasa Istre, 50 Ëlanova Sindikata iz Hine dalo je punomoÊ odvjetniku koji od Uprave te kuÊe traæi isplatu svih uskraÊenih prava iz kolektivnog ugovora, a pobjedi se moæe nadati i sindikalni povjerenik Bussines.hr-a Ante PaviÊ koji je dobio izvanredni otkaz zbog “kaljanja ugleda tvrtke”. SluËaj Vjesnik Nakon jednoglasno prihvaÊenog izvjeπtaja o radu i financijskog izvjeπÊa, za novog Ëlana Izvrπnog odbora Sindikata izglasan je Mato JerkiÊ s Radija Valpovo, a pod toËkom Stanje i problemi u sindikalnim podruænicama SNHa za govornicu je oËekivano stala Marijana MatkoviÊ, sindikalna povjerenica Vjesnika. “U razgovoru s ministrom Slavkom LiniÊem doznali smo kako je Porezna uprava uputila zahtjev za steËaj Vjesnika. U tom procesu zalaæemo se da Sindikat zadræi izdavaËka prava za novine u sluËaju da se pojavi netko zainteresiran za njihovo izdavanje”, rekla je i zatraæila pomoÊ od HND-a i SNH kako bi kod vlasnika Vjesnika pokuπali ishoditi barem dio zaostalih plaÊa i otpremnina, πto je Skupπtina usvojila kao jedan od zadataka. Pored toga, spomenula je da je u neformalnim razgovorima u Vladi doznala kako se sprema i restrukturiranje HRT-a i Hine dok o konkretnim predvianjima koliko Êe se rezati broj zaposlenih nije æeljela govoriti. NOVINAR BROJ 6-8/2012 Piπe Melisa Skender “Spominju se brojke od 600 do 800 ljudi”, rekao je sindikalni povjerenik s HRT-a Æeljko ValËiÊ, dodajuÊi kako zaposlenike HRTa πtiti jak kolektivni ugovor. DugooËekivana i nuæna sistematizacija radnih mjesta u Novom listu takoer je razlog za brigu, istaknuo je Nenad MiculiniÊ iz Novog lista: “Do sada joπ nismo dobili nikakav prijedlog te sistematizacije, osim πto se zna da je cilj Uprave uπteda, dakle jasno je o Ëemu se radi.” Da funkcija Sindikata nije samo zaπtititi materijalna, veÊ i profesionalna prava novinara, istaknuo je glavni povjerenik iz Hine Andrej MatijaπeviÊ. On je predloæio da jedan od zakljuËaka Skupπtine bude zahtjev Ministarstvu kulture da Sindikat ukljuËi kao socijalnog partnera u izradu nove medijske politike. Po tom je pitanju aktivan i HND, jer bi Zakon o medijima kao osnovni zakon mogao, smatra predsjednik Druπtva Zdenko Duka, ojaËati novinarski poloæaj: “VeÊ smo onoj staroj vlasti dali neke prijedloge koji teæe tome da se osigura barem postojanje statuta medija u svakoj redakciji, odnosno kaænjavanje poslodavaca koji ih nemaju ili ih se ne pridræavaju. To i pitanje transparentnosti vlasniπtva dvije su temeljne stvari koje bi novi Zakon o medijima trebao osigurati.” Mediji bez kolektivnih ugovora PregovaraËka pozicija Sindikata danas je puno loπija nego πto je bila prije devet godina, podsjetila je Gabrijela GaliÊ iz Novog lista: “Gotovo sve medijske kuÊe imale su kolektivne ugovore, danas ga ima samo HRT. Poslodavci nemaju nikakve æelje dati nam prava veÊa od onih koja veÊ imamo po Zakonu o radu, a jednom kad se potpiπe kolektivni ugovor s minimumom prava na nacionalnoj razini, poslodavci Êe ga nastojati proπiriti na sve medije. Zato bi bolje bilo da se usredotoËimo na kuÊe u kojima joπ postoje kolektivni ugovori i nastojimo da se oni i zadræe”, smatra Gabrijela GaliÊ koja je predloæila i izmjene u naËinu financiranja srediπnjice SNH-a po uzoru na veÊinu drugih sindikata koji su obrnuli sustav i sva se sredstva slijevaju u srediπnjicu. Srediπnjica ih onda distribuira prema podruænicama prema potrebi. “Ako nemamo novca da predsjednik i nekoliko Ëlanova Izvrπnog odbora u godinu dana prou sve podruænice i redakcije u kojima uopÊe nemamo Ëlanstva, neÊemo niπta napraviti”, smatra povjerenica Novog lista. Tom cilju pomogao je i Lotco program, koji financira Europska federacija novinara i ©vedski novinarski sindikat, u cilju pomoÊi SNH da ojaËa svoju poziciju. “Odræali smo novinarske skupove u Vukovaru, Osijeku, Rijeci i Puli. Imali smo i sastanak novinara svih tvrtki unutar Styrije, a mislim da Êemo isti sastanak probati organizirati i u EPH”, izvijestio je FiliÊ. U meuvremenu, a na temelju zakljuËaka s prethodne Skupπtine, predsjednik SNH za kraj je podijelio nagrade Krumpirko za najgore poslodavce, koji ne izvrπavaju ni osnovne svoje obaveze, a to je ksolektivno pregovaranje. Krumpirka su tako dobili predsjednik uprave VeËernjeg lista Boris TrupËeviÊ i predsjednik Uprave Glasa Istre Albert Faggiani. Cvjetka, za poslodavca koji uredno izvrπava svoje obaveze, nije dobio nitko jer u proteklih godinu dana za ovu nagradu nije bilo nominiranih 55 »etiri glavna cilja Sindikata: 1. Potpisivanje Kolektivnog ugovora na nacionalnoj i na razini podruænica 2. OËuvanje radnih mjesta 3. Omasovljenje Ëlanstva ili barem zaustavljanje pada broja Ëlanova 4. PomoÊ honorarcima tzv. RPO-vcima iz rada HND-a i SNH-a NOVINAR BROJ 6-8/2012. 57 Piπe Ivo LuËiÊ Ekologija kao politiËko pitanje 56 NOVINAR BROJ 6-8/2012 Zbor novinara za okoliπ HND-a organizirao je viπe okruglih stolova koji su se bavili kljuËnim ekoloπkim problemima u Hrvatskoj. Zagovarali su rjeπavanje nekih akutnih problema, predstavljali nova vaæna istraæivanja okoliπa ili su upozoravali na vrlo πtetna djelovanja nekih zakonskih rjeπenja ili praksi. Klub HND-a, u kojem su se odræavali okrugli stolovi, mahom uz neke datume vaæne za zaπtitu okoliπa, nametnuo se kao prostor u kojem se veÊina sudionika ugodno osjeÊala. Hidroelektrane Ombla i Plomin u srediπtu Prevladavale su teme iz energetike i zaπtite mora. Na prvom okruglom stolu (23. studenoga 2011.) na primjerima HE Omble i TE Plomin predoËeno je kako je upravni postupak na velikog broju studija utjecaja na okoliπ netransparentan, te da u njemu pod politiËkim pritiscima pobjeuju gumeni argumenti. To je indirektno za Omblu potvrdio predsjednik Povjerenstva za studiju utjecaja na okoliπ Nenad MikuliÊ kad je priznao da po danaπnjim kriterijima studija ne bi proπla, πto je zapravo samo eufemizam za falsifikat studije. BuduÊa ministrica Mirela Holy najavila je oduzimanje licencije tvrtkama koje rade nevjerodostojne studije utjecaja na okoliπ. Kako se problem nije rjeπavao, nego se gruda joπ viπe uveÊavala, na poticaj Graanske inicijative Istre 8. oæujka 2012. organiziran je okrugli stol o TE Plominu 3. Ova i druge nevladine udruge upozorile su da je TE na ugljen voænja suprotnim smjerom od one koja vaæi u EU, da je prostornim planom æupanije dopuπtena TE na plin, a ne na ugljen, i to jednake snage kao TEP1, da studija pokuπava minorizirati utjecaj na zdravlje graana, da ne razmatra drugu lokaciju i tehniËko-tehnoloπko rjeπenje, i drugo. Ministarstvo pod Netaknuti i strogo zaπtiÊeni biser prirode, NP PlitviËka jezera, postao je tema okruglog stola zbog skandaloznog naËina upravljanja. Predstavnici Hrvatskoga geoloπkog druπtva, na Ëiji je poticaj poËetkom oæujka odræan okrugli stol, upoznali su javnost s prokopavanjem sedre zbog kojeg je u gornjem dijelu kanjona Korane trajno sniæena razina vode ili su pak neka mala jezera trajno isuπena. StruËna voditeljica dr. Antonija DujmoviÊ odbacila je optuæbe kazavπi da je sve posljedica djelovanja leda i vode, ali su iz inspekcije Ministarstva zaπtite okoliπa i prirode utvrdili devastacije ljudskom rukom, poËinjene bez dopuπtenja Uprave za zaπtitu prirode. Na dan biodiverziteta 22. svibnja 2012., na poticaj prof. dr. Marijana Joπta, odræan je okrugli stol “Hrvatska bioloπka sigurnost i GMO”. Njegov srediπnji zakljuËak je da je Hrvatska zakonski dobro zaπtiÊena od genetski modificiranih organizama, ali da ulaskom u EU neÊe biti moguÊe zabraniti uvoz GMO-a. Jedan od uvodniËara, dr. Hrvoje Fulgosi (IRB), smatra da se prema GMO-u nepotrebno stvara nepovjerenje, te da zbog malih posjeda u Hrvatskoj nije moguÊa koegzistencija GMO-a i prirodnih usjeva; prof. dr. Joπt i prof. dr. Valerije VrËek smatraju kako je koegzistencija GMO-a i konvencionalnih usjeva trojanski konj kojim se zagauje zemlja. Odgovornost prema prirodi Mirelom Holy vratilo je studiju na doradu, no dolaskom Mihaela ZmajloviÊa ne mjesto ministra, ona je odobrena. Potom je u Istri TE Plomin postao srediπnje politiËko pitanje, za koje je Ëak i IDS zaprijetio pozivanjem na referendum. Kruzing turizam Slabo inaËe tematizirana okoliπna tema, more, bila je predmetom dvaju okruglih stolova. Prvi, “Kruzing turizam i opasnost po okoliπ”, odræan je 31. sijeËnja 2012. Dr. sc. Hrvoje CariÊ s Instituta za turizam iz Zagreba predoËio je rezultate doktorske disertacije, u kojoj je osnovni nalaz kako je optereÊenje morskih okoliπa od kruzera sedam puta veÊe od godiπnjeg prometa koji iznosi oko 50 milijuna eura. Uslijedila je burna rasprava nakon koje je zakljuËeno da jedan od najveÊih prirodnih kapitala Hrvatske, morski okoliπ, uniπtavaju ne samo kruzeri, nego i manja plovila, te da se vrijednosti tog okoliπa troπe, umanjuju i pretvaraju u kratkoroËnu dobit tvrtki vlasnika kruzera, odnosno - naπe javno dobro ide u korist privatnog profita. BuduÊi da je jedan od kljuËnih faktora koji utjeËe na odnos prema moru njegova opÊa percepcija, 5. lipnja 2012., u suradnji s VijeÊem za prirodoslovna istraæivanja Jadrana HAZU, odræan je okrugli stol “More pred sezonu: vrijednosti i ugroze”. Uvodno, biolog prof. dr. Damir ViliËiÊ, predsjednik VijeÊa, istaknuo je snaæne meusobne utjecaje kopna i mora osobito bura i rijeke Po, a struËnjak za turizam, prof. dr. Vatko JadreπiÊ, umirovljeni profesor SveuËiliπta u Zadru, upozorio je da je turizam pun opreka meu kojima treba uspostavljati sintezu, te da se uspjeπnost turizma ne moæe mjeriti samo ekonomskim Ëimbenicima. Kako ovaj okrugli stol ima najπiru temu, i njegova uspjeπnost je najupitnija. ©to se zakljuËno moæe istaknuti za ove okrugle stolove? Neki su odræani na poticaj graana i udruga iz ovoga podruËja, a drugi kao odgovor Ëlanova Zbora. Sudionici su se rado odazivali, ali su pojedini dræavni sektori znali i preπutjeti poziv ako je situacija neugodna. Primjer su predstavnici HEP-a na raspravu o TE Plominu, kljuËna osoba za GMO u Ministarstvu poljoprivrede, voditeljica fitosanitarnog sektora Viπnja LjubetiÊ, i predstavnici Ministarstva turizma na raspravu o moru. Na obje rasprave o moru upozorilo se na manjak kapaciteta u tijelima kontrole, kao i u raspravi o GMO-u. Plitvice su otkrile nepoπtivanje procedure upravljanja u podruËju zaπtite prirode. KljuËni kriterij u podruËju procjene utjecaja na okoliπ je, tako rasprava sugerira, korupcija kao naliËje netransparentnog postupka. Tijekom vremena dvije energetske teme, Ombla i Plomin, postale su ozbiljno politiËko pitanje u Hrvatskoj, koje joπ ne ide prema rjeπavanju. O moru i dalje mediji πute, ono je za sluæbenu javnost ostalo broj noÊenja stranih turista, a za veÊinu Hrvata privatno sinonim za dva ljetna tjedna u kojima je dopuπteno ono πto u ostalih 50 “nedjelja kroz godinu” nije. Kuloari su upozoravali da Anelko Novosel iz Hrvatskog geoloπkog druπtva iskoriπtava napad na Plitvice da bi sjeo na mjesto Antonija DujmoviÊ. To se kasnije i dogodilo. Bilo kako bilo, ekoloπke teme dobivaju ozbiljan tretman tek kad dou na podruËje dnevne politike, πto u udrugama vide kao korak prema rjeπenju tih problema. Okruglim stolovima iskoriπteni su neki medijski kanali koji su bili na raspolaganju, te se zadovoljene odrednice koje obiljeæavaju okoliπne novinare: njihova etika poziva ne odnosi se samo na zadovoljavanje novinarskih standarda, nego i odgovornosti prema zaπtiti okoliπa i prirode. A Hrvatsko novinarsko druπtvo ovim serijalom je postalo zrelije strukovno udruæenje te aktivniji Ëimbenik kreiranja javne politike na podruËju okoliπa “TreÊa mladost” - natjeËaj za najbolju fotografiju Baka Ivka za 10.000 kuna Profesionalni fotoreporteri Hrvatske sudjelovali su u impresivnom broju na natjeËaju za najbolju fotografiju na temu “TreÊa mladost”, πto ga je, prigodom europske godine aktivnog starenja i meugeneracijske solidarnosti, raspisala Royalova zaklada za meugeneracijsku solidarnost u suradnji sa Zborom fotoreportera Hrvatske. Na javni natjeËaj pristiglo je 249 radova 39 autora, a struËni æiri nagradio je tri najbolje fotografije. Prva nagrada i novËani iznos od 10.000 kuna pripala je slobodnom fotoreporteru Mariju Periπi, drugu nagradu i novËani iznos od 5000 kuna dobio je Fabio ©imiÊev (Glas Zadra), a treÊa nagrada i 3000 kuna uruËeni su Draganu MatiÊu (Cropix). PobjedniËka fotografija fotoreportera Periπe u prvom planu pokazuje baku Ivku, od milja zvanu Cura, a u pozadini se nalaze njene dvije neÊakinje. Kolega fotoreporter Fabio ©imiÊev “ulovio” je stariju gospou koja uæiva u turistiËkoj voænji izmeu otoka Paga i Raba. Nagraena fotografija Dragana MatiÊa prikazuje umirovljenog 66-godiπnjeg plesaËa, kralja plesnih podija i akrobatskog rock’n’rollera Tomislava Tolpu kako izvodi svoj poznati skok. Nagrade je dobitnicima 17. rujna u Novinarskom domu u Zagrebu uruËila upraviteljica Royalove zaklade za meugeneracijsku solidarnost Iva RaduπiÊ. Na sveËanosti dodjele nagrada i otvaranja izloæbe 15 odabranih fotografija iz natjeËaja “TreÊa mladost”, uz ostale, govorio je predsjednik Royalove zaklade za meugeneracijsku solidarnost Ivo Bulaπ. Spomenuo je da je æelja Zaklade bila doznati kako profesionalni fotoreporteri svojim oËima, tj. fotoaparatima, vide starije ljude, pripadnike treÊe æivotne. Dodjeli nagrada za najbolje fotografije iz natjeËaja “TreÊa mladost” i otvaranju izloæbe, meu ostalima, prisustvovali su predsjednik HND-a Zdenko Duka i glavni tajnik Matice umirovljenika Hrvatske Branko CvetkoviÊ (J.P.) Otiπao je i Pero Petar Pero Merkaπ, dugogodiπnji radnik Hrvatskog novinarskog druπtva i moj kolega preminuo je 6. srpnja u 59. godini æivota izmeu 6,31 i 7,45 sati, dok je obavljao svoje redovne jutarnje duænosti. Perino beæivotno tijelo pronaπla je kolegica na podu ureda. Na poËetku je bio loæaË u Novinarskom domu, osamdesetak godina staroj zgradi hrvatskih novinara u PerkovËevoj ulici u Zagrebu, da bi s vremenom postao domar i dostavljaË. BuduÊi da je æivio u jednoj od sobica u Novinarskom domu, Pero je zapravo bio njegov zaπtitni znak. Uvijek spreman uskoËiti, na usluzi je bio i izvan radnoga vremena. Bilo da je bila rijeË o veËernjem sastanku Ëlanova HND-a, nekoj tribini, okruglom stolu, promociji knjige ili ranojutarnjoj poplavi u podrumima zgrade uslijed ljetnih pljuskova. ObiËno bi to bilo za vikenda. Kad god je trebalo, bio je tu. A od Pere, iako se to nije moglo zakljuËiti po njegovu izgledu, nitko nije znao viπe o sportu. Bilo kojem. Od atletike i gimnastike do viπeboja i πaha. O nogometu, prije svega, naravno. Kako Êemo igrati sa ©panjolcima, pitao sam ga nedavno, uvjeren da Êe nam ovi ubaciti dva gola veÊ u prvih deset minuta utakmice. Oni vam πefe igraju bez napadaËa, imaju πest veznih igraËa i koËe igru. Lopta im se lijepi za noge, ali Êe ih BiliÊ i deËki uspjeti probiti. A kad se to dogodi, vidjet Êete kako Êe se ©panjolci meusobno poËeti svaati. NeÊe im preostati niπta drugo nego da nas ruπe i raËunaju da im neÊe suditi, jer su face. Pa ne mislite valjda da moæemo pobijediti? Moglo bi biti jedan nula za nas, ako sudac bude fer i dosudi nam penal. A nema sumnje da Êe penala biti. Tako je govorio Petar Pero Merkaπ, jedan od najboljih nogometnih struËnjaka koje sam poznavao. I to ne samo meu loæaËima, domarima i dostavljaËima. Strogi sudac mu to, meutim, nije uzeo kao olakotnu okolnost. SudaËke nadoknade nije bilo. Laku ti noÊ, Pero V. LuliÊ NOVINAR BROJ 6-8/2012. 58 intervju stjepan andraπiÊ NOVINAR BROJ 6-8/2012 59 Razgovarao Jozo PetriËeviÊ Hrvatskoj trebaju novi novinski projekti Uzmemo li u Glavni urednik VeËernjeg lista s kraja osamdesetih i poËetka godina Stjepan AndraπiÊ vjerojatno Êe u povijesti obzir sve devedesetih novinarstva ostati zabiljeæen kao Ëelni Ëovjek jedne novine koja se okolnosti u prodavala u najveÊoj tiraæi na ovim prostorima. Takva je tiraæa novinama nedostiæna, a s obzirom na to u kojem se pravcu kojima rade, danaπnjim kreÊe novinarstvo, vjerojatno n i u buduÊnosti neÊe biti tako tiraænih novinari su novina. O tajni takvog uspjeha s distance od viπe desetljeÊa, o stanju u træiπtu i ostalome s njim je razgovarao Jozo PetriËeviÊ. odgovorniji dio novinarstvu, Kako i zaπto ste se odluËili za novinarski poziv? VeÊ u studentskim danima druæio sam se s novinarima Vjesnikovih naπeg druπtva. jako dobar sam bio sa zamjenikom glavnog urednika VeËernjeg Bilo bi dobro da revija, lista Zdravkom Blaæinom. Vikendom sam Ëesto boravio kod roditelja javni i druπtveno u Varaædinu i druæio sam se s Marijem Porobijom i drugim novinarima Varaædinske vijesti. Bio sam vrlo dobar student i uz studij priznati autoritet tjednika sam radio razliËite fiziËke i intelektualne poslove. Uvijek sam jako ohrabri novinare pazio da mi izvanstudijske aktivnosti ne ugroze studij. U Zagrebu sam stanovao s novinarom Draganom ÆivanoviÊem u cjelini, oda im s kojim sam svakodnevno razgovarao o novinarstvu. VeÊ kao stupriznanje za rad i dent πumarstva kao honorarni suradnik pisao sam za ©umarski list, kasnije za Studentski list, Varaædinske vijesti, Ljubljanski doprinos neπto dnevnik i VeËernji list. Urednici u tim redakcijama prihvatili su me demokratizaciji kao honorarca, vanjskog suradnika. To je bila prekretnica jer sam ono πto najviπe volim, a zaraivao sam novac za studij. druπtva. Nisu radioTreba li za novinarski poziv talent ili se sve moæe nauËiti novinari krivi πto na fakultetu? Svakako, predispozicije su nuæne bez obzira na to je li kandidat su mediji puni talentiran ili samo ima sklonost prema novinarstvu. Za dobitnu tekstova i emisija kombinaciju uspjeπnog novinara potrebna je Ëitava lepeza o kriminalu u razliËitih osobina i znanja, a prije svega velika upornost. Ja sam novinarstvo uπao kad je prosjeËni æivot novinara trajao 52 druπtvu: taj ugodine. VeÊina tadaπnjih novinara nije doËekala mirovinu. kriminal realno Novinarstvo je stresan poziv. Pravi novinar nije Ëinovnik, on je i u snu. Urednik nazove u bilo koje doba i novinar mora postoji i nisu ga novinar iÊi na dogaaj. U svom novinarskom startu, a i kasnije, bio sam izmislili oni svjedok kako Ëesto mladi novinari, unatoË talentu, otpadaju zbog neispunjenih oËekivanja, a neki i zbog neprihvatljivih navika. Kolege su novinarstvo shvatili kao usputnu stanicu, oËekujuÊi lagodan æivot, dobru zaradu za malo rada. Brzo su se razoËarali i odustali od tvrdog novinarskog kruha. Smatram da svaki novinar, uz veliku ljubav prema novinarstvu, svakako treba zavrπiti fakultet ili steÊi neko drugo visoko obrazovanje. Mene je, nakon fakulteta, rad u Institutu nauËio racionalnom planiranju u upravljanju projektima, πto mi je pomoglo u buduÊim poslovima. Dugi niz godina bili ste glavni urednik najtiraænijeg lista u zemlji. Dobar urednik je zapravo umjetnik? Dræim da ne treba biti umjetnik. Posao glavnog urednika je vrlo kompleksan i dinamiËan. On mora biti organizirana osoba. Dnevno treba donijeti na desetke odgovornih ponekad i izuzetno vaænih odluka. Treba biti autoritet struke, objektivan i realan, nesklon redakcijskom frakcionaπtvu, Ëovjek redakcijske kohezije. Mora imati osobnost i treba biti karakterna vertikala. Njegova odluka u novinarskom poslu je zadnja jer, konaËno, glavni urednik je odgovoran za odnose u redakciji, ali i za sve objavljene tekstove. Mislim da je kod VeËernjaka bilo dobro πto su glavni urednici, od prvog Stjepana Cerjana - Pube nadalje, uglavnom bili novinari iz lista ili barem iz kuÊe Vjesnik. Taj kontinuitet, bez presudnog uplitanja politike, smatam vrlo vaænim za stabilnost lista. ©to biste iz dugogodiπnjeg bavljenja novinarstvom voljeli ponoviti? Mogu se prepustiti maπtanju? Teπko je ponoviti lijepe i ruæne okolnosti koje su se dogodile u jednom novinarskom vijeku. Takve reprize nisu moguÊe. Ali da jesu, volio bih da se ponovi radna atmosfera u nekoj buduÊoj redakciji kakva je bila u VeËernjem listu kada je bio u zenitu svoga razvoja. Bez pretjerivanja, novinarski pogon 1984./89. radio je danonoÊno. Imao je 16 izdanja, dnevna novinarska produkcija, ukljuËujuÊi i sva regionalna izdanja, bila je 72 tekstualne stranice. ProsjeËna godiπnja naklada 1986. bila je 365.895 primjeraka, a 1987. (godina Univerzijade) 370.120 primjeraka, list se svakodnevno tiskao u 3 tiskare - u Zagrebu, Osijeku i Frankfurtu. VeËernji list je u tom razdoblju stvaralo 266 zaposlenika, od toga 215 novinara u srediπnjoj redakciji i u dopisniπtvima. Imali smo 820 stalnih honorarnih suradnika u zemlji i inozemstvu (u veÊini zemalja u Europi, obje Amerike i u Australiji). U tom vremenu redakcijski i novinarski pogon veÊi od nas imala je samo beogradska Politika. Tehnoloπki smo bili najmodernija redakcija u JugoistoËnoj Europi. Mlada ekipa novinara i informatiËara na Ëelu s Marojem MihoviloviÊem uspjeπno je, bez stresa, provela kompjutorizaciju redakcije. Socijalni i etiËki standard i uvjeti rada bili su jako visoki, a plaÊe najveÊe u branπi. Prestigli smo VeËernje novosti πto su izlazile u Beogradu i postali najtiraæniji list u Jugoslaviji, a tadaπnja Politika poslala je svoju delegaciju u Zagreb da presnimi organizaciju i model VeËernjeg lista. Tijekom duge novinarske karijere bilo je i teπkih trenutaka. Kad vam je bilo najteæe? U razdoblju 1980./81. pratila nas je velika nestaπica novinskog papira. VeËernjak je izlazio na 20, 16, nekoliko puta Ëak i na 12 stranica. Na kiosku smo izgledali jadno. Bojali smo se velikog pada naklade. Novinski papir je bio strateπki materijal koji se velikim dijelom uvozio po klirinπkim pravilima iz tadaπnjeg SSSR-a. Bili smo prisiljeni reducirati pojedine sadræaje i cijele rubrike. Zamislite, imali smo “listu Ëekanja” za objavu oglasa, a prednost za objavu imali su socijalni oglasni sadræaji i osmrtnice. To vam je isto kao da novac bacate kroz prozor. VeËernji list imao je u normalnim vremenima dopuπtenu remitendu 15 posto. U fazi nestaπice papira remitenda nije smjela prijeÊi 10 posto tiskane naklade. Ako bi bila veÊa, smanjivala se tiskana naklada lista. »itateljima smo objaπnjavali svoje probleme, situaciju na træiπtu i apelirali da se strpe, da nam ostanu vjerni. UnatoË drastiËnom smanjenju opsega lista, naklada je pala samo 6 posto. Jeste li imali nevolja s vlaπÊu? Iskreno, bilo je i toga. Slavko ©ajber, na primjer, na sjednici Gradskog komiteta SK Zagreba, bez razloga i argumenata prozvao je redakciju. Rekao je: “Mi razgovaramo o tiraæi i gubicima lista Vjesnik. Zaπto? Zapitajmo se zaπto VeËernji list ima tako veliku tiraæu. Pa normalno, zato πto podilazi malograanskom mentalitetu...” Nakon takve ocjene razne komisije SocijalistiËkog saveza i partije analizirale su pisanje VeËernjaka. Komisija SSRNH i naπ IzdavaËki savjet utvrdili su da ©ajber pretjeruje, a partijske su podræale ©ajberovu ocjenu. Ili, nakon provedenog referenduma zaposlenika VeËernjeg lista o izlasku iz Vjesnikove kuÊe Drago DomitroviÊ (sekretar CK SKH) zatraæio je “preispitivanje” odluke o referendumu. »ak 91 posto zaposlenika izjasnilo se za izlazak i osamostaljivanje VeËernjaka. DomitroviÊu je netko dostavio VeËernjakove dokumente, meu njima je bio i naπ zahtjev za izradu kuÊne diobene bilance. Naπ je zahtjev bio shvaÊen kao razgradnja kuÊe Vjesnik. A nevolje s pretpostavljenima? Pretpostavljena mi je bila samo Uprava kuÊe Vjesnik. VeËernji je uglavnom bio u ulozi nezadovoljnika, jer koliko god da smo zaradili, nikad nije bilo dosta. Imali smo nepravedni financijski kuÊni model raspodjele, tzv. zajedniËki proizvod, koji je preferirao loπe na πtetu uspjeπnih poduzeÊa. To znaËi da VeËernji list kao novine nije bio samostalni proizvod, veÊ je zajedno s Vjesnikom, Sportskim novostima i drugim edicijama bio tzv. zajedniËki proizvod. Iz prihoda tog zajedniËkog proizvoda planirao se razvoj, plaÊali troπkovi proizvodnje itd. Po tom modelu gubitke pojedinih poduzeÊa u kuÊi Vjesnik plaÊala su poduzeÊa koja su ostvarivala dobit. Konkretno, u 1987. tiraæa je bila rekordna, puno smo radili za Univerzijadu, imali smo konkretne ugovore s Igrama, objavljivali smo posebno Univerzijadino glasilo i Ëitav niz drugih informativnih usluga. Naπi ljudi su bili involvirani u organizacijsku shemu Univerzijade. Te je godine VeËernji list imao rekordan ukupni prihod, Ëak 173 milijuna DEM i znatnu dobit kakvu nije imala nijedna redakcija u cijeloj zemlji. VeËernji list bio je tada snaæno, utjecajno, izuzetno bogato poduzeÊe, s velikom imovinom i uhodanim poslovanjem. Redakcija je bila kreativna i inovativna, mlada i kompaktna, æeljna potvrivanja. KuÊa Vjesnik je imala 6050 zaposlenih, πto je bilo previπe i preskupo, neracionalno. Bila je podijeljena na tri djelatnosti: izdavaπtvo, tiskarstvo i prodaju. VeËernjak sa svojim prihodom bio je jedan od snaænih stabilizatora kuÊe Vjesnik. Kakvo je bilo tadaπnje medijsko træiπte? Druπtveni i drugi oblici æivota u zemlji bili su podreeni ekonomskim moguÊnostima. Postojali su razvijeni i nerazvijeni dijelovi tadaπnje zemlje. Novac se unutar dræave prelijevao po neekonomskim kriterijima, πto je izazivalo nezadovoljstva. Bilo je puno neracionalnosti. Paradoksalno, ali istinito, recimo, svaka republika imala je æeljezaru, bez obzira ima li pogon sirovina. Analogno, tako su funkcionirale i druge grane privrede pa i mediji. Medijsko træiπte bilo je slabo. Istina, jedinstveno træiπte formalno je postojalo, Vjesnik se mogao kupiti na manjem broju kioska u Beogradu ili u Skoplju slovensko Delo. Meutim, te prodane naklade izvan Hrvatske bile su minorne. Najbolje je prolazio VeËernji list koji se prodavao u oko 12.000 primjeraka dnevno, najviπe hrvatskim vojnicima πirom zemlje. Medijska scena u zemlji bila je πablonizirana. PolitiËka elita u republikama imala je svoje medije, pisane i druge. Slovenija Delo, Hrvatska Vjesnik, Srbija Politiku, BiH Osloboenje, Makedonija Novu Makedoniju, Crna Gora Pobjedu. Svi ti mediji imali su dræavnu potporu. Objavljivali su saveznu politiËku informaciju, ali i tekstove koji su oslikavali vlastite republiËke stavove i prilike. Novinari tih glasila nisu bili zabrinuti za plaÊe, ako ne bi zaradili novac, dala bi ga neka institucija ili dræava. Tada joπ nije bilo Interneta, jakih portala, razgranate mreæe radiopostaja, lokalnih televizija i drugih informativnih kanala. ©iroko podruËje informativnih potreba graana, tzv. æivotnih informacija, popunjavali su listovi kao πto su Ljubljanski dnevnik, VeËernji list, mariborska VeËer, VeËernje novosti, Ekspres politika itd. To su bile uglavnom tiraæne ili tiraænije novine. Posao glavnog urednika vrlo je kompleksan i dinamiËan. On mora biti organizirana osoba. Dnevno treba donijeti na desetke odgovornih ponekad i izuzetno vaænih odluka. Treba biti autoritet struke, objektivan i realan, nesklon redakcijskom frakcionaπtvu, Ëovjek redakcijske kohezije. Mora imati osobnost i treba biti karakterna vertikala. Njegova odluka u novinarskom poslu je zadnja jer, konaËno, glavni urednik je odgovoran za odnose u redakciji, ali i za sve objavljene tekstove Novinari (1985.) zagrebaËkog dijela redakcije VeËernjeg list NOVINAR BROJ 6-8/2012. 60 Glavni uredici Vjesnikovih dnevnih novina: Joæa Vrhovec, Milan BekiÊ, Davor ©oπiÊ i Stjepan AndraπiÊ intervju stjepan andraπiÊ Biografija Jedan od najvienijih zagrebaËkih i hrvatskih novinara i urednika, ugledni izdavaË Stjepan AndraπiÊ uæiva lijep ugled i meu kolegama i meu najbliæim suradnicima. Naπ gost-sugovornik, danas vlasnik i direktor nakladnog poduzeÊa Masmedia u Zagrebu, roen je 17. kolovoza 1941. u Vrbovu (KonjπÊina); Diplomirao je na ©umarskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Stalni radni odnos u VeËernjem listu 1. sijeËnja 1971. Obavljao je sljedeÊe poslove:novinar: gradska rubrika unutraπnjopolitiËka rubrika, urednik noÊnog izdanja, unutraπnjopolitiËke rubrike, pomoÊnik i zamjenik glavnog i odgovornog urednika; glavni i odgovorni urednik VeËernjeg lista: 1983. 1990. Osnovao 1990. nakladniËko poduzeÊe Masmedia koje je do lipnja 2012. objavilo 916 izvornih i reprinta poslovnih i struËnih knjiga, 80 CD-a struËnog i znanstvenog sadræaja; osnovao je s njemaËkim velikim nakladnikom struËne Ëasopise: Graditelj, CRO-Turizam, Instalater, Automobil Service, Elektro, Trgovina i Beauty Forum. Kupio je 2004. list Dnevnik, a kasnije ga preimenovao u Poslovni Dnevnik 2005. , dok je 2006. pokrenuo portal “poslovni.hr”, pokrenuo internetsku knjiæaru “Izlog” i mjeseËni magazin Investitor Spomenuli ste tua iskustva, jesu li vam pomogla? Prilikom ulaska u dogradnju lista od informatizacije do organizacije i sadræaja prikupili smo razliËita inozemna iskustva. Posjetili smo viπe redakcija i novinski kuÊa u svijetu, razgovarali s urednicima i novinskim developerima i dosta novih vienih rjeπenja ugradili u VeËernji list. Bili smo u FAZ-u u Frankfurtu, Handelsblattu u Dusseldorfu, norveπkom Dagbladetu u Oslu, posjetili smo Dziennik Polski u Krakovu, ameriËki The Washington Post i New York Times, u Londonu Sun i News of the World i agenciju Reuters. U veÊini tih redakcija osjetljive teme i podaci provjeravaju se kroz najmanje dva izvora, imaju redakcijske pravnike, simuliraju nova redakcijska rjeπenja, a implementacija slijedi tek nakon dubinski provjera. »injenice i podaci o odreenom dogaaju provjeravaju se ako treba i viπe puta, i u svim novinama trebaju biti toËne. Profil novina lijevi, desni ili centar - definira ureivaËka politika koja se realizira kroz komentar, osvrt i druge slobodne novinske forme. »itatelj zna razlikovati svjetonazorski profil lista i prema tom profilu Êe se opredijeliti - hoÊe li postati Ëitatelj ili ne. Optimalno razdoblje za postupnu implementaciju novih ureivaËkih elementa u novu koncepciju i sadræaj dnevnog lista traje 2-3 mjeseca. Novi ureivaËki koncept i realizacija provode se postupno - tako da ne πokiraju Ëitatelja. Ako je potrebna πok-terapija, kaæu, onda je taj list veÊ pred propaπÊu. Uslijedile su ureivaËke promjene, odnosno novi koncept lista, praÊen disonantnim opaskama, zar ne? Kolege, a i ja kao zamjenik glavnog urednika, uoËili smo da VeËernjaku trebaju ureivaËke promjene. Nakon isteka ©ubiÊeva osmogodiπnjeg mandata, 1983. kandidirao sam se i izabran sam za glavnog i odgovornog urednika VeËernjeg lista. Nalazili smo se na raskrsnici, raditi na stari naËin, πto bi joπ neko vrijeme prolazilo bez tiraænih i drugih posljedica, ili napraviti novu redakcijsku organizaciju i postupno bitno dograditi ureivaËku koncepciju u baziËnom i regionalnom dijelu lista. OdluËili smo se za novi koncept. Bilo je tu disonantnih opaski i pitanja, na primjer: “©to Êe nam to, ide nam dobro, zaπto remetiti stabilno stanje, a πto ako ne uspijemo, to πto predlaæete je preskupo i sl.” U otvorenoj raspravi, na redakcijskom kolegiju i na dugotrajnom sastanku svih zaposlenih, razuvjerili smo skeptike i dobili maksimalnu podrπku te mandat za postupne promjene. IstraæivaËki odjel u kuÊi Vjesnik, na Ëelu s Vesnom Lamzom, istraæio je i uglavnom potvrdio naπe pretpostavke za buduÊu ureivaËku dogradnju. VeËernji list su dotad bile novine opÊeg tipa, koje su se bavile tradicionalnim podruËjima æivota, pomalo konzervativne. Bili smo obiteljski list koji je tekstom trebao zadovoljiti sve Ëlanove obitelji. S obzirom na strukturu Ëitatelja, bili smo vrlo oprezni, dozirali smo promjene i bez radikalnih zahvata prelazili na liberalniju koncepciju. U tom trenutku, meu ostalim, i zbog socijalne sigurnosti novinari su dolazili u list. Shvatili su da moramo raditi moderan, brz, sveprisutan, istinit i nadasve praviËan list. Kako bismo taj proces ubrzali, primili smo u redakciju 20 novinara stipendista koji su bili pri kraju studija ili su tek zavrπili fakultet. Kad su ovladali najnuænijim novinarskim znanjem i alatima, rasporedili smo ih u razliËite rubrike. Svi su dobili mentore - i polako smo ih pripremali za novinarske izazove na novoj ureivaËkoj platformi. Ukupni tadaπnji sadræaj lista upotpunili smo Ëlancima iz tehnologije, informatike, medicine, raznih poslovnih podruËje kao πto su financije, menadæment, marketing i sl. Eliminirali smo iz lista isprazni protokol i sadræaj usmjerili prema pravim, æivotnim temama. Kasnije se pokazalo da je to bio pun pogodak: baziËni dio lista postao je kvalitetniji i broj regionalnih izdanja poveÊali smo na 16, πto je podiglo nakladu lista. Oko transformacije lista bila je angaæirana cijela redakcija. Promjene koncepcije sektorski su provodili Stjepan MaloviÊ, Ruæica Ima prostora za novi dnevni list Ja mislim da ima. Odgovoriti negativno, bio bi statiËki. Od dobrih postoje bolji, a od boljih postoje joπ bolji. Pobijedit Êe najbolji. A zaπto ja ne bih bio najbolji? To je akcelerator konkurentnosti. Zato mislim da kod nas, zbog aktualnog stanja novina, postoji prostor za nove novinske projekte i na magazinskom i na klasiËnom novinskom træiπtu. Hrvatsko medijsko træiπte je dosta specifiËno. Novinski kiosci izgledaju bogato, ali kad se dublje analizira, vidljiva je velika uniformnost. Preteæno su to magazini koji se sadræajno preklapaju, nekvalitetni su i imaju male naklade. Mislim da ima prostora za dnevne novine. Sredinom svibnja dobili smo od istraæivaËke agencije njemaËkog nakladnika novina narudæbu za izradu studije i istraæivanja za dnevni list ozbiljnog profila. Poslali su nam model istraæivanja i mi smo po toj πpranci trebali doÊi do podataka za odluku o oportunosti pokretanja novog dnevnog lista i drugih proizvoda. Njihovo se istraæivanje temeljilo na 4 vaæna parametra i to: bruto druπtveni proizvod, obrazovna struktura populacije iznad 18 godina, godiπnji oglasni volumen specificiran na periodiku i dnevni tisak i aktualna konkurencija novim proizvodima na hrvatskom træiπtu. UnatoË velikom naporu nismo mogli doÊi do traæenih podataka. Kod nas nema razraenih podataka o strukturi i vrsti obrazovanosti, statistiËkim podacima o pojedinim medijima, indeksu Ëitanosti, remitendi, oglaπavanju i sl. Kad smo Nijemcima javili naπ problem, njihov specijalist dojurio je u Zagreb s opπirnim istraæivanjem o rumunjskim dnevnim medijima kao moguÊom usporedbom. Kupili smo od Zavoda za statistiku statistiËke godiπnjake za zadnje trogodiπnje razdoblje koji su se uklapali u naπe istraæivanje. Uz struËnu pomoÊ njemaËkog kolege, prikupljenog statistiËkog materijala i drugih podataka iz raznih redakcija, istraæili smo i dobili parametre za eventualno pokretanje projekta. StatistiËka greπka tog istraæivanja je Ëak 8 posto. Podaci ovakve naravi takoer ulaze u moguÊi dodatni posao jednog odjela za medijska istraæivanja pri Hrvatskom novinarskom druπtvu Cigler i Drago MigiÊ. Za operativne poslove u pojedinim rubrikama i tematska podruËja bili su odgovorni Miodrag ©ajatoviÊ, Branko VukπiÊ, Maroje MihoviloviÊ, Branko LovriÊ, Bruno Suπanj, Vito AndriÊ, za jeziËna pitanja Slavko GrbeπiÊ - Jeæ do mirovine, Strahimir Primorac i Milan IvkoπiÊ, redizajn lista i grafiku Alojz ©evËik i Marijan Machala. Da biste pridobili Ëitatelje, nudili ste obilje novosti dodatne vrijednosti? Imali smo osnovnu logiku - informativno list mora imati sve πto imaju i druge novine, a uz to joπ i neπto viπe. PoveÊali smo broj stranica i internom burzom ideja i kvalitetnim tekstovima nudili dodatnu vrijednost koju Ëitatelji nisu mogli dobiti u drugim medijima. Konkretno, to su bili razni tematski prilozi, nove rubrike i velik broj akcija u kojima su sudjelovali i Ëitatelji. U 1984. imali smo 256, a u 1985. Ëak 340 razliËitih akcija. Pokrenuli smo dvadesetak veÊih dogaanja, na primjer: TuristiËku patrolu, Izbor najboljih poduzeÊe u Hrvatskoj, Nogometaπa godine, Sajam cvijeÊa, Koπarkaπa godine, Biciklijadu, Kulenijadu, VeËernjakove zvjezdice i dr. Svako od 16 izdanja obvezno je imalo svoj lokalni akcijski program; npr. televizor u svaku πkolu, najbolji restoran, karavane naπih Ëitatelja na more prigodom praznika, pomoÊ nezbrinutoj djeci i sl. Projekte za te akcije osmiπljavali su pojedini urednici i naπi marketingaπi Davor Maul i ©ime Vlajki. Naπe najveÊe karavane za Dan æena ili za Prvi svibanj imale su i do petnaest autobusa (oko 600 ljudi) koji su, uz naπ program na odrediπtu i dobar smjeπtaj, imali i viπednevni kvalitetni odmor. Naπi marketingaπi pronalazili su sponzore za medicinsku opremu za lokalne djeËje bolnice u pojedinim gradovima. VeËernji list bio je najveÊi sponzor DjeËje bolnice u KlaiÊevoj ulici u Zagrebu. »itatelji su te naπe akcije prihvatili dobronamjerno i vjerovali su naπem listu. Na marketinπkom planu, posebno na oglasima, uz regionalizaciju sadræaja krenuli smo i u regionalizaciju oglasa, πto je dalo iznenaujuÊi dobar rezultat. OglaπivaË, umjesto da plati za jednu stranicu u cijelom listu oglasnog prostora, preraËunato 4000 eura, platio je za takav oglas u jednom i u dva izdanja tek 500-700 eura. To je bio pun pogodak, odnosni isti smo prostor prodali nekoliko puta. Kakvi su bili rezultati tog velikog i skupog napora? Prve vidljive rezultate transformacije lista imali smo 1984. sa tiraæom od 342.500 primjeraka i tada smo postali najtiraæniji list u zemlji. VeÊ sljedeÊe, 1985., tiraæa je narasla na 351.895 primjeraka, a 1986. na 370.120. Najbolji rezultat smo imali u Zagrebu. Osmo izdanje imalo je 124.147 tiskanih primjeraka, a Plava devetka je bila pravi fenomen, izlazila je na zagrebaËko træiπte u 14 sati u prosjeËnoj nakladi od 38.264 primjerka. U kuÊi Vjesnik iskamËili smo za dva zagrebaËka izdanja viπu plansku remitendu - 16 posto i tu remitendu smo morali odræavati. Joπ bolji rezultat postigli smo s revijalnim subotnjim izdanjem - Zagreb: 194.238 primjeraka, a zemlja i inozemstvo: 201.643 primjerka (ukupno cijeli list: 395.881 primjerak). Ugasili su se u nas mnogi listovi - dnevni i tjedni. Je li, po vaπem miπljenju, trebalo ukinuti Vjesnik? Vjesnik je tragiËna medijska storija s puno varijabli koje su se ispreplitale niz godina i u konaËnici gurnule poduzeÊe i list u steËaj. U 72 godine dugoj povijesti na stranicama lista objavljivalo je tekstove tisuÊe autora. List je bio medijska i kulturna institucija da bi na kraju zavrπio kao antiinstitucija. Vjesnikov krah je primjer viπegodiπnje manipulacije, neprirodne simbioze i postupne erozije novinarske etike i vulgarne politike. Novine s velikim kulturnim naslijeem i poduzeÊe s enormno velikom imovinom, razliËita rukovodstva razvlastili su i doveli na prosjaËki πtap. Ta rukovodstva postavljala je politika, a ne Vjesnikovi novinari. U svakom sluËaju, kad se sve sumira, Vjesnikova rukovodstva nisu odgovorila æurnalistiËkim, etiËkim i ekonomskim pravilima struke. Kad medij postane instrument politike i izgubi vjerodostojnost, normalno je da pada Ëitanost i gledanost, a time i prihod, i epilog je ukidanje NOVINAR BROJ 6-8/2012 61 Lech Walesa i Stjepan AndraπiÊ u Varπavi ispred brodogradiliπta u Gdanjsku Anelko RunjiÊ, Milivoj Solar i Stjepan AndraπiÊ æustra rasprava o financiranju novina Oton Gliha, Jozo PuljizeviÊ i Stjepan AndraπiÊ Ranko MarinkoviÊ, dugogodiπnji vjerni Ëitatelj VeËernjeg lista Predsjednik Franjo Tuman, Dalibor BrozoviÊ, Zvonimir BaletiÊ i Stjepan AndraπiÊ u razgovoru o izdavaπtvu NOVINAR BROJ 6-8/2012. 62 Ima li u nas novinarstvo buduÊnost? Ima, ali ne ovakvo kakvo je danas. Ukupno nakladniπtvo (novine i knjige) u tehnoloπkim je previranjima i velikim ekonomskim poteπkoÊama. VeÊ danas kod nas klasiËne novine ne mogu ekonomski preæivjeti iskljuËivo od vlastitog prihoda. One moraju izgraditi sustav skupine komplementarnih projekata koji Êe, uz novine, generirati prihod. Internet novine zasad imaju joπ manje πanse za preæivljavanje. Obrazovni profil novinara takoer Êe se mijenjati, njegovo danaπnje znanje je preusko i nedostatno, treba biti dublje, temeljitije i πire i prije svega multimedijsko. Dræim da dolazi svijet multimedijalnih platformi koje Êe stvarati, nositi i prenositi razne vrste medijskih sadræaja. ZaËetak takvog novinarstva veÊ je krenuo i kod nas medija. To se i u ovom sluËaju dogodilo - vlasnik je naprosto “potroπio” Vjesnik i eutanazirao ga. Kome treba pripasti vrijedna Vjesnikova arhiva dokumentacija? Dobro pitanje. Vjesnikova dokumentacija je vrlo vrijedno dobro. »ak i naziv Vjesnikova arhiva nije toËan. Vlasnik tzv. Vjesnikove arhive dokumentacije ne moæe biti list Vjesnik, ili netko tko misli da to moæe tek tako prisvojiti. To je vlasniπtvo svih sudionika koji su u 70 proteklih godina generirali podatke u taj arhiv. To poËinje od ratnog Vjesnika, VeËernjeg lista, Sportskih novosti i svih listova i magazina koji su bili unutar koncerna Vjesnik. U to takoer ulazi nedavno loπe razdoblje πto ga je Vjesnik proveo u Narodnim novinama koje su ga utjerale u steËaj. Svojatanje Vjesnikove dokumentacije, velike povijesne i kulturoloπke vrijednosti, je besmisleno. Ta vrijednost treba pripasti svima, i to preko Hrvatskog novinarskog druπtva, kao zajedniËkom nazivniku svih sudionika u stvaranju te arhive- dokumentacije. Treba, takoer osnovati odjel, ili neπto sliËno, koji bi na komercijalnoj osnovi opskrbljivao sve traæitelje pojedinih podataka i drugih usluga o Vjesnikovu nakladniπtvu kao i o drugim novinskim nakladnicima u Hrvatskoj. Taj bi odjel mogao biti i centar za pojedine medijske analize, registar podataka o nakladama za pojedine listove, oglasnim podacima za svaki medij, analiza ËitalaËke populacije pojedinih medija i drugih zanimljivih medijskih podataka. Sa stranica dnevnih pa i tjednih listova nestalo je πtoπta, gotovo i, primjerice, karikatura? U pravu ste. Karikatura je nedovoljno zastupljena u medijima, a ovo je vrijeme izuzetno pogodno za karikaturu. Taj æanr novinarstva ponekad je ubojitiji od pisanog komentara. Karikatura oplemenjuje novine i Ëasopis. Ico Voljevica je umro i njegovog Grgu u VeËernjaku je uspjeπno naslijedio PuntariÊev Felix. Kod Reisingerova ©tefeka je obratno, Vjesnik je ukinut. Umrli su ©evËik i GavranoviÊ. Urednici u nas vjerojatno nemaju osjeÊaj za karikaturu, smatraju je suviπnom i zato je nema u novinama. U inozemnim medijima je obratno, karikatura je shvaÊena kao vrijedan novinarski rad, sa svojim πarmom i ozbiljnoπÊu. Jesu li novinari danas odgovorni? Mislim da uglavnom jesu. Uzmemo li u obzir sve okolnosti u kojima rade, novinari su odgovorniji dio naπeg druπtva. »ak mislim da bi bilo dobro i poticajno da javni i druπtveno priznati autoritet, prvi Ëovjek relevantne dræavne institucije u ime te institucije, ohrabri novinare u cjelini, oda im priznanje za rad i doprinos demokratizaciji druπtva. Nisu novinari krivi πto su mediji puni tekstova i emisija o kriminalu u druπtvu. Taj kriminal realno postoji i nisu ga izmislili oni. Njihova je i zadaÊa da to iznose u javnost. Æalosno je Ëuti i gledati pojedine osione politiËare kako se odnose prema medijima i javnosti. KonaËno, naπ poloæaj na svjetskoj rang listi novinarskih sloboda indikator je naπeg stanja. To bi trebalo zabrinuti ne samo novinare, veÊ svakog Ëovjeka. Naπa strukovna organizacija, Hrvatsko novinarsko druπtvo treba otvoriti relevantnu druπtvenu raspravu o tome - i mijenjati stanje. ©to zamjerate sadaπnjoj generaciji novinara? Niπta im ne zamjeram. Novinarima je danas izuzetno teπko, rade pod stresom, odgovorni su javnosti i redakcijama, egzistencija im je ugroæena. U stvari, novinarstvo je ugroæena profesija. Nije opÊa katastrofa u tome πto su ranije ugaπeni neki listovi, poput Nacionala i nedavno Foruma i Vjesnika. Problem je u opÊem stanju i trendu ekspresno brzog ekonomskog pogorπanja poloæaja postojeÊih medija. Pred ukidanjem je, koliko ja znam, joπ nekoliko medija, da ne govorim o lokalcima meu kojima ih je mnogo pred ekonomskim krahom. To znaËi da novinarima ukinutih medija predstoji burza rada. U zoni novinara “slobodnjaka” konkurencija Êe biti veÊa i uslijedit Êe dodatni pad cijene novinarskog rada. Novinarima sugeriram πto viπe opÊeg i struËnog obrazovanja, ovladavanje novim tehnologijama. Jedino ih znanje i kvaliteta mogu koliko-toliko oËuvati u novinarskoj profesiji nove knjige Sentimentalna sjeÊanja na grad Knjiga “DubrovaËki spomenar - sentimentalno putovanje sjeÊanjem na grad” novinara Vedrana BeniÊa predstavljena je javnosti 8. kolovoza u Atriju Kneæeva dvora u Dubrovniku Tekstovi smjeπteni izmeu korica ove knjige rijeËju i slikom podsjetnik su na onaj Dubrovnik koji postupno, po sili stvari i snagom neke neumoljive volje koja se moæda moæe nazvati povijesnom, ustupa mjesto danaπnjem Dubrovniku. PromatrajuÊi sliËnosti izmeu onog i ovog Dubrovnika, traæeÊi sukladnosti, BeniÊ sjetno uoËava razlike koje, bez obzira jesu li posljedica ljudskog upletanja ili uËinak vremena, u njemu bude nostalgiju za Gradom πto ga nisu zidali samo Njarnjasi i zakone mu dali, nego je sav sazidan i od uspomena i sjeÊanja, po zakonima spominjanja, a oni ne dopuπtaju olak zaborav, ne popuπtaju pred logikom sadaπnjeg vremena, æive od proπlosti, ali ne samo zato da je veliËaju, nego i zato da ponude sve ono πto je u njoj upotrebljivo, i kao opomena i kao naputak, za aktualnu sadaπnjost i skoru, neizbjeænu buduÊnost koja Êe jednom i sama biti proπlost i izvor novih, drukËijih uspomena i sjeÊanja za nove spomenare i nostalgiËare. Vedran BeniÊ, meutim, nije nostalgiËar. On je zapravo tragalac, istraæivaË proπlosti, u neprestanoj pomnoj potrazi za zaboravljenim vremenom, vremenom koje, kako to vidimo i iz ovih dokaza, i nije joπ sasvim iπËezlo nego se prikrilo, preobrazilo, prilagodilo novim ubrzanjima prolaznosti, utoËiπte naπlo na mjestima nad kojim novo vrijeme (kao da) joπ nema vlast. Velik je njegov osobni ulog u tom traganju. Uporiπte mu je u neprestanoj fascinaciji duhom i duπom grada Dubrovnika, skladom i ljepotom njegovom, u divljenju i ljubavi nemojmo se stidjeti toga svog osjeÊaja - prema ovom Gradu, koja se, kao i sve trajne ljubavi, zaËela joπ u djetinjstvu. BeniÊ zalazi u DubrovaËki arhiv, prekopava po dokumentima, lista stare novine, Ëita struËnu literaturu, iznalazi fotografije, njegovi su podaci pouzdani, postupci efektni - to su najËeπÊe zrcalno postavljene slike-prikazi nekladaπnjeg i sadaπnjeg Grada, bez nametanja poruke. Ona se sama oblikuje. »italac donosi zakljuËke u skladu s mjerom svoje upuÊenosti, svoga nostalgiËnoga erosa, svoje senzibilnosti. Uz Stradun kakav je nekad bio stoji Stradun kakav je danas, s uvidom u mijene te jedinstvene ulice, æile kucavice æivota Dubrovnika koji sve viπe æivi æivotom drugih, a sve manje æivotom onih koji u njemu joπ æive i æivljahu. Knjiga Vedrana BeniÊa dragocjen je podsjetnik na proπle ljude, stvari i mnoge dogaaje, i one velike i one koji æive na samom rubu sjeÊanja ili su posve utonuli u gluh zaborav. Ova je knjiga palimpsest sjeÊanja. BeniÊ se sluæi i visokim i niskim, ne bavi se samo uzviπenim i paænje dostojnim osobama i pojavama, on zna i voli zaviriti i u duπu betula, zna se pozabaviti nezaboravnim a zaboravljenim, jedistvenim oriinalima, propitati se o fakinima, odvrtjeti role filma iz Drugog svjetskog rata i one nakon njega, u izgubljenom kinu “Slavica”, mjestu na kojem su se zvijezde s filmskog platna divno druæile s onima s neba. Svaka nostalgija ima u sebi i æalac satire. BeniÊ ga ne skriva. Kad treba i gdje treba, a to mu je Ëesto potrebno, on je kritiËki oπtar i ciniËno sarkastiËan, ali i blago nasmijan, huncutski vedar i zaigran. Ozbiljnost ovoj knjizi daju i mnogobrojne biljeπke ispod crte, upuÊujuÊi na dodatnu, dopunsku literaturu o temi kojom se bavi tekst. Dobro je πto je autor u nju okupio svoje ranije tekstove, objavljene u razliËitim publikacijama, jer bi i oni ubrzo pali u zaborav. Ovako neÊe, kao ni dio sjeÊanja na Dubrovnik kakav je nekad bio. Jedino πto je gore od zaborava to je uæitak u zaboravu. Ova nam knjiga, naprotiv, pruæa uæitak prisjeÊanja. Zato je valja Ëitati s uæitkom, kolika god bila sjeta koja nas pritom obuzima. Dobro je πto je Vedran BeniÊ posluπao vapaj gospara dr. Cvijeta Joba: “DubrovËani, piπite memoare!” Duh Dubrovnika je (joπ) æiv, kao i duh Hamletova oca. Vedran BeniÊ odazvao se davnom pozivu jednog od znamenitih dubrovaËkih “javnih likova”, Ëovjeka koji je odustao od sjajne znanstveniËke karijere da se ne bi (zauvijek) odvojio od Dubrovnika treba vjerovati da Êe Dubrovnik posljednjih desetljeÊa, sa svim burnim mijenama, dozvati neke nove BeniÊe ... jer Grad koji je postao utopos jedne kolektivne memorije opstaje u sjeÊanjima (i knjigama!) samo - istiËe u predgovoru akademik Luko Paljetak (jp) Poezija moslavaËke kekavice Nedavno je zagrebaËki Acumen objavio novu knjigu poznate knjiæevnice i ugledne novinarke Boæice Brkan “Pevcov korak / kajkavski osebuπek za EU”. Prema miπljenju mnogih, ovo je do sada najbolje izdanje autorice koju su u antologije uvele upravo pjesme i priËe napisane na idiomu njezina rodnog Okeπinca, moslavaËke kekavice koja danomice nestaje sa svojim govornicima. Brkanova, meutim, ne zastaje na sentimentu prema zaviËajnome govoru i na zaviËajnim temama, nego stvara izuzetno zanimljive pjesme modernoga izriËaja i o vrlo aktualnim temama. Pridonosi na taj naËin globalnoj kulturi osvjeπÊujuÊi i oplemenjujuÊi baπtinski osebuπek, miraz. Knjiga je predstavljena 13. rujna u Galeriji Kriæ u istoimenoj opÊini. O kajkavskoj poeziji Boæice Brkana njena imenjakinja Boæica JeluπiÊ, izmeu ostalog, je rekla: “Pjesnikinja Boæica Brkan, meπtrinja viËna peru, ne zazire ni od kakva literarna posla. Piπe mnogo, piπe zauzeto i s ljubavlju, mijenja jezik i æanrove, no ono Ëemu ostaje vjerna sva ta desetljeÊa, od srednjoπkolskih dana do danas, jest njezin materinji, prvi, nasuπni kekavski jezik, donesen iz Moslavine, oplemenjen znanjem poljskoga, blago natrunjen govorom zagrebaËkog asfalta i prije svega izvanredno uËinkovit kada ga ova vjeπta praktiËarka uporabi u NOVINAR BROJ 6-8/2012 63 zamiπljenom obrascu pjesme.” NeÊemo gubiti vrijeme lamentirajuÊi o “poloæaju narjeËja”, niti je takvo πto bitno u ovoj literarnoj biografiji, na Ëijem poËetku stoji izvanredna knjiga “Vetrenica”, mnogo hvaljena u krugovima zaviËajnika i literarnih sladobizaca. U toj se “obiteljskoj arheologiji” Boæica Brkan stabilno pozicionirala, ukotvila na zaviËajnom tlu, pustila propuh u “hiæu jezika” i napisala neke sjajne, antologijske pjesme. A pjesme su, katkad, poput biljaka i stabala: posaene u dobroj klimi i na hranjivu tlu, puπtaju mladice, πumore, dozrijevaju, dadu se ubrati u nekoj antologiji, Ëasopisu, u meukoriËju nove stihozbirke. Upravo to se netom dogaa: opseænija, guπÊa ali po zanosu jednako vrijedna, pred nama je zbirka “Pevcov korak”, s podnaslovom “Kajkavski osebuπek za EU”, πto Êe reÊi da autorica svoje krepke i æivodajne rijeËi “prvoga jezika” smatra mirazom, popudbinom, znakom raspoznavanja i esencijalnom vrijednoπÊu koja doprinosi πarolikoj gomili naroda, udruæenih u jednu zemljopisno-povijesno-kulturoloπku interesnu skupinu. I kao πto smo viπekratno tvrdili, dokazivali i uvjeravali, te osobnim primjerom kuπali utemeljiti, oËekujemo doista da se ostvari moto malo je lijepo, da naπi bruπeni kamenËiÊi od rijeËi svijetle na toj stazi, dajuÊi nam raspoznatljivost, zasebnost, privlaËnost i moÊ otvaranja vrata uma i srca pomoÊu poezije, koja je vrhunac govora i vrhunac suptilne ljudske komunikacije. Boæica Brkan gradi ponovno slikopis, æivu knjigu svojih djetinjih doæivljaja, razigranu, filmiËnu, natopljenu mirisima, bojama, atmosferom kuÊe, dvoriπta, staje i sjenika, kuhinje, podruma, tavana, vrta, Ëreta, podbreæja, stazica, uliËica, cintora, πkole - svih onih toËaka odrastanja, svih kota koje je njezina duπa krupnooke i æivahne djevojËice zadræala na okupu. S izrazitom topofilijom pjesnikinja pamti svoje moslavaËko gnijezdo, baπ kao πto to poentira Bachelard: “Taj je prostor doæivljen sa svim pristranostima imaginacije (j) NOVINAR BROJ 6-8/2012. 64 in memoriam in memoriam Bojan Karivan (1938. - 2012.) Na svoj vjeËni poËinak otputovao je Bojan Karivan, novinar i propagandist. Roen je u Zagrebu 4. srpnja 1938. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1965. i Ekonomskom fakultetu sveuËiliπta u Zagrebu 1970. Bio je svestrani novinar. U novinarstvu se okuπao kao student joπ 1958. u Narodnom sportu, pa kasnije u Sportskim novostima, Moto magazinu, zatim u Ëasopisu Zaposlena, a na kraju u Privrednom vjesniku. Prije toga radio je kao propagandist u Agenciji za marketing Vjesnika, rukovoditelj sluæbe produkcije i organizator propagandnog tima. Bio je takoer glavni urednik struËnog Ëasopisa za komuniciranje u marketingu Kreativne komunikacije. UpamÊen je kao vrstan intelektualac i poliglot ‡ teËno je govorio francuski, engleski, talijanski i ruski, a za svoj predan rad dobio je brojna priznanja i nagrade profesor u zadarskoj TehniËkoj i Pomorskoj πkoli, bila je dugogodiπnja Ëlanica zbora Petar ZoraniÊ i viπe zadarskih klapa. Vijest da je preminula draga kolegica, novinarka Lidija PaviÊ, pogodila je sve one koji su je poznavali jer uvijek je bila vedra, nasmijana i puna duha. Svojom vedrinom i dobrotom znala je oraspoloæiti kolege koji su i po sedam sati sjedili u sudnici. Bila je divna æena, majka, dobra kolegica. Ni kad se razboljela, nije se dala. Osmijeh nije silazio s njezinih usta. Joπ od 1975. godine, kad je doπla na zadarski radio, Lidija PaviÊ neumorno je pratila kulturne dogaaje u Zadru, u Ëemu je nije sprijeËila ni teπka bolest, unatoË kojoj se vratila i nastavila raditi sve do smrti. Ove je godine trebala proslaviti jubilarnih 25 godina rada. Lidija PaviÊ majka je dvoje djece. Zavrπila je studij engleskog i talijanskog jezika, te je jedno vrijeme radila kao nastavnica, no najviπe je voljela pjevati, od zbora ZoraniÊa do slavne postave Zadranki i ostalih æenskih klapa, pa na svim novinarskim druæenjima. Nitko kao Lidija PaviÊ nije pamtio dogodovπtine zadarskih novinara iz onih lijepih vremena kada je to bila profesija bez stresa i strahova. (n) Kurbel. Njegovom smrÊu HND ostalo je bez jedne plemenite duπe, ali i jednog velikog srca. Novinar Kurbel roen je 10. travnja 1920. godine u Osijeku. Maturirao je na OsjeËkoj gimnaziji 1939., studirao je na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Tijekom okupacije u Osijeku suraivao je s NOP-om kao obavjeπtajac i u prikupljanju narodne pomoÊi, lijekova i municije za partizane. Novinarstvom se poËeo baviti poslije osloboenja, najprije u Glasu Slavonije, od 15. svibnja 1945. do 31. sijeËnja 1959. godine, a od 1. veljaËe 1959. u VeËernjem je vjesniku te kasnije u VeËernjem listu gdje ostaje sve do umirovljenja 30. lipnja 1985. Radio je u vanjskopolitiËkoj rubrici i ureivao Mali magazin, rubriku zanimljivosti iz svijeta, a pokrenuo je i mnoge nove, tada vrlo Ëitane rubrike. Suraivao je u OKU, Telegramu, Startu, Globusu, na Radio Zagrebu i u drugim medijima. Kolege ga pamte, prije svega kao vrhunskog profesionalca Ëovjeka πiroke kulture, neiscrpne energije, pristupaËnog i dragog druga, skromnog i jednostavnog novinara. Novinarski posao obavljao je odgovorno, struËno, temeljito, objektivno i provjereno. Nikada u karijeri nije doæivio ispravak. Pisao je leprπave reportaæe te britke ekonomske, kulturne i politiËke osvrte i komentare. Svoje veliko novinarsko iskustvo i znanje s ljubavlju je prenosio na mlae kolegice i kolege kad bi stupali na novinarsku scenu. Autor je veÊeg broja publikacija i knjiga meu kojima “Hrvatska nad ponorima” 1952. godine i “RjeËnika suvremenog novinarstva” koji je 1974. godine trajno zabranjen rjeπenjem Okruænog suda u Zagrebu. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, meu kojima i nagrade Druπtva novinara Hrvatske za dramsku kritiku 1950. godine (j.) Draga Ungaro (1921. - 2012.) Stjepan JaluπiÊ (1930. - 2012.) Umirovljeni novinar Stjepan JaluπiÊ preminuo je u Varaædinu u 82. godini æivota. Novinarski posao poËeo je raditi u Varaædinskim vijestima, kojima je ostao vjeran do svog umirovljenja, a niz godina obavljao je duænost urednika te dao veliki doprinos razvoju lista. Biti Êe upamÊen kao jedan od poznatih varaædinskih novinara, kao πto su, naæalost, danas pokojni Antun Golob i Boris Koæar, koji su afirmirali varaædinsko novinarstvo, a svoju su zavidnu profesionalnu novinarsku karijeru izgradili upravo u Varaædinskim vijestima. Stjepan JaluπiÊ je i u mirovini uvijek rado navraÊao u svoju nekadaπnju redakciju, a jedan od zadnjih posjeta upriliËio je prilikom obiljeæavanja 65. obljetnice Varaædinskih vijesti, kada je posjetio redakciju u novim prostorijama, te se prisjetio prvih “koraka” u æivotu i razvoju svog Varaædinca, kojemu je dao nemjerljiv doprinos. Kolega JaluπiÊ uæivao je lijep ugled meu ovdaπnjim novinarima, a za svoj rad primio je viπe nagrada, priznanja i odlikovanja Jedna od najstarijih hrvatskih novinarki Draga Ungaro napustila nas je 11. lipnja u 92. godini, nakon kratke i teπke bolesti. Draga Ungaro je dugogodiπnja urednica kulturne rubrike Vjesnika, u kojem je provela cijeli radni vijek. Mnogi je pamte i kao sjajnu reporterku, a njezine reportaæne serije: “Potomci slavnih ljudi”, “Njihovi univerziteti”, “Heroji u sjeÊanju svojih najbliæih”, “Oriinali, Ëudaci, veseljaci” bile su meu Ëitanijim πtivom u Vjesniku. Bila je i specijalna dopisnica Vjesnika iz ©vedske, NjemaËke i Meksika, a sudjelovala je u pokretanju Vjesnikova priloga “Sedam dana”. Neumorna u osamdesetim godinama æivota, poËela je uËiti engleski, svladala kompjutorsku tehnologiju i odmah s lakoÊom zamijenila pisaÊi stroj kompjutorom. Kako je Ëudan æivot. Cijelo vrijeme si vrstan novinar, a onda te pamte samo po jedno tekstu. Naime u novogodiπnjem broju Vjesnika, 1988. /89., predloæila je da se spomenik banu JelaËiÊu vrati na svoje mjesto!? Zbog intervencija odozgo, taj tekst nije izaπao tada, ni kasnije u Oku i Startu kojima je nuen, veÊ ga je u rujnu 1989. na svoju ruku u Nedjeljnom Vjesniku objavio Kreπo FijaËko. Kad je tekst objavljen, ZagrebaËki ogranak HSLS-a je 8. listopada organizirao na Trgu Republike potpisivanje peticije za rehabilitaciju bana i njegove statue. Odazvalo se oko 70.000 graana i, moram priznati, kad sam vidjela tu golemu masu svijeta kako se slijeva na Trg, uhvatila me panika, pisala je Draga Ungaro. Zar je sve njih mobilizirao moj skromni Ëlanak od nekoliko novinskih kartica? Za godinu dana sve je bilo gotovo - komadi rastavljenog spomenika izvuËeni iz podruma Gliptoteke gdje su bili skriveni, na brzinu opet sastavljeni i ban se u listopadu 1990. sveËano vratio na mjesto na koje je prvi put bio postavljen joπ 1866. Nema ni Drage Ungaro, naæalost nema ni Vjesnika, ostao je samo Ban na JelaËiÊ placu... (n) Lidija PaviÊ (1956. - 2012.) Novinarka Hrvatskog radija Radio Zadra Lidija PaviÊ preminula je 11. kolovoza ove godine u 56. godini æivota. Roena je 9. sijeËnja 1956., a veÊ je 1975. poËela raditi kao vanjski suradnik na Radio Zadru, na kojem je 25 godina bila stalni novinar. Pisala je takoer i za VeËernji list, Narodni list i Slobodnu Dalmaciju. Radila je i kao Virgil Kurbel (1920. - 2012.) Otiπao je na poËinak u tiπinu mira Ëuveni publicist, antifaπistiËki borac i novinar Glasa Slavonije, Vjesnika i VeËernjeg lista Virgil Ivan Kreutz (1935. - 2012.) Ivan Kreutz bio je svestrani novinar. Napustio nas je 14. srpnja u 77. godini. Roen je 4. rujna 1935. u Zagrebu, maturirao na KlasiËnoj gimnaziji u Zagrebu i studirao na zagrebaËkom Pravnom fakultetu. Novinarstvom se poËeo baviti 1956. godine. Prvo kao suradnik zagrebaËkog omladinskog lista Mladost i dopisnik ljubljanskog tjednika Mladina. Od 1957. godine zaposlen je kao novinar u dnevniku Vjesnik. PoËeo je u gradskoj rubrici, zatim je bio sudski reporter, a potom suradnik u kulturnoj rubrici Vjesnika. Od 1964. radi u reviji Studio, kao dio ekipe osnivaËa tada jedinstvene revije za televiziju, radio, film, kazaliπte i glazbu, a koja je bila pokrenuta u krilu Novinsko-izdavaËkog poduzeÊa Vjesnik (na inicijativu –ora ZelmanoviÊa, koji je bio i njen prvi glavni urednik). Revija Studio dosegla je tada nakladu od 385.000 primjeraka, nikad premaπen rekord naklade listova na ovim prostorima (u to vrijeme glavni urednik Pero Zlatar). U Studiju je obavljao razne novinarske poslove: novinar-pisac, urednik rubrika, πef-reporter, a posljednjih godina i zamjenik glavnog urednika. Godine 1975. pokrenuo je mjeseËnik SAM svoj majstor, popularno-struËni i edukativni Ëasopis koji je koncepcijom i πirokim rasponom tematike znatno premaπivao uske okvire pojma samograditeljstva. ZahvaljujuÊi toj Ëinjenici, mjeseËnik SAM naiπao je na izuzetan prijem πirokog kruga Ëitatelja u Jugoslaviji, pogotovo meu mladima (hrvatski jezik nije bio prepreka Ëitateljima s drugih jeziËnih podruËja). U okviru djelatnost ove redakcije, kao direktor i glavni urednik zasebne Radne jedinice SAM (u sklopu OUR Informativno-revijalna izdanja Vjesnik), pokrenuo je i izdavao Ëasopise koji su bili prvi svoje vrste u Jugoslaviji: Nautika, Ski magazin, Trend i Sam Express. Pokrenuo je takoer i Samovu biblioteku u kojoj je tiskano niz popularno-struËnih knjiga. Sam svoj majstor oplemenio je vrhunskim tehniËkim znanjem nekoliko generacija na naËin na koji to, vjerojatno, nije uspjelo ni jednom drugom mediju u Hrvatskoj. PraktiËni savjeti i razne informacije vezane uz tehniku, od obrade drva do elektronike, zajamËili su da svatko tko je ikada imao interesa za neko od brojnih podruËja SAM-a, prikupi veliki arhiv primjeraka magazina koji je bio prvi prema mnogoËemu. Ivan Kreutz nas je nauËio kako se ostvaruje uspjeh u struËnom, tehniËkom novinarstvu i time nas je zaduæio zauvijek(n) Bruno Suπanj (1949. - 2012.) Redove hrvatskog novinarskog druπtva napustio je 27. kolovoza ove godine Bruno Suπanj, jedan od naπih najvienijih novinara i urednika. Bruno Suπanj roen je 17. sijeËnja 1949. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Fakultetu politiËkih nauka SveuËiliπta u Zagrebu 1974. Prve radove objavio je u VeËernjem listu gdje je zapoËeo novinarsku karijeru, najprije kao vanjski suradnik poËetkom 1971., a u stalnom radnom odnosu je od 19. studenoga 1971.Najprije u Gradskoj rubrici prati zbivanja s razliËitih podruËja u gradu: obilazi gotovo sve opÊine, a redovito izvjeπtava i iz Skupπtine grada i druπtveno-politiËkih organizacija. Objavio je nemali broj razgovora, intervjua, Ëlanaka i pisao o svim vaænim dogaajima toga vremena.U matiËnom listu i drugim izdanjima matiËne kuÊe istiËe se sistematskim pisanjem. Okuπao se u svim formama izraæavanja i u tome je uspio ostvariti najviπi struËni domet. Reagirao je svojim istanËanim nervom jednako kad piπe o tzv. malim stvarima i problemima jednog dinamiËnog grada, kakav je Zagreb, kao i piπuÊi o velikim temama. Svakom zadatku i poslu prilazio je odgovorno i struËno. Nikad nije doæivio demanti.Uz sve to, bio je izuzetno cijenjen u svojoj radnoj sredini i zbog svog pozitivnog odnosa prema kolegama, poglavito prema struËnom usavrπavanju i afirmaciji mladih æurnalista.Kao novinar vrlo je brzo izgradio vlastiti izraz koji se odlikovao jednostavnoπÊu, izvanrednom efikasnoπÊu i istanËanim osjeÊajem za specifiËna izraæajna sredstva.Isticao se i u radu svoje matiËne kuÊe; u dva mandata bio je predsjednik RadniËkog savjeta OOUR-a VeËernji list te predsjednik Izvrπnog odbora RadniËkog savjeta, a bio je zapaæen i u radu HND-a (j.) Dragutin ©antoπi (1956. - 2012.) Legendarni reporter VeËernjeg lista Dragutin ©antoπi poginuo je u prometnoj nesreÊi na radnom zadatku 17. rujna ove godine. ©antoπi je roen 7. travnja 1956. godine u Senkovcu pokraj Slatine. Novinarstvom se poËeo baviti krajem sedamdesetih godina - prve radove objavio je u Glasu Slavonije, na Radio Osijeku radio je od 1979. do 1986., kao i na Radio Zagrebu, a od 1980. do 1986. bio je stalni vanjski dopisnik agencije Tanjug. Prije toga bio je ugledni omladinski rukovodilac, a radio je stanovito vrijeme na osiguranju imovine i osoba. Prvog sijeËnja 1987. primljen je u stalni radni odnos VeËernjeg lista, a s vremenom je postao πef dopisniπtva tog dnevnika u Virovitici. Uz πefovske duænosti bio je neumoran u pisanju. Kolege za njega istiËu da je bio jedan od najproduktivnijih i najsvestranijih novinara dopisnika. Objavio je tisuÊe tekstova i snimio za potrebe matiËne redakcije, Vjesnika i drugih listova i medija desetak tisuÊa fotografija i fotoreportaæa. Bio je pojam pravog “novinarËine”, uvijek na terenu, u potrazi za novom temom, spreman propitati svaku odluku lokalne i dræavne vlasti. Osim πto je slovio za vrsnog novinara, reportera i fotoreportera, Dragutin ©antoπi izdaπno je pomagao mlaim kolegicama i kolegama.Od njega su toliko toga nauËili. NOVINAR BROJ 6-8/2012 65 NOVINAR BROJ 6-8/2012. 66 in memoriam Svugdje je stizao - i to ga je veselilo. Stekao je nemali broj prijatelja u svim druπtveno-politiËkim, kulturnim i umjetniËkim organizacijama, kao i u sluæbi unutarnji poslova i pravosudnim tijelima. Na mnogim dogaajima iz takozvane crne kronike bio je bræi od policije, a toga nema bez dugogodiπnjeg stvaranja mreæe neformalnih novinarskih izvora. Istodobno, veoma se angaæirao i u druπtveno-politiËkom æivotu svoje komune, ali i u novinarskoj organizaciji gdje je obavljao duænost predsjednika virovitiËkog ogranaka Hrvatskog novinarskog druπtva. UpamÊen je takoer kao istinski borac za dignitet novinarske profesije radeÊi savjesno, poπteno i odgovorno (p.) Bio je prvi urednik inozemnog VUS-a. Napisao je 6 monografija radnih organizacija. Istodobno, u druπtveno-politiËkoj aktivnosti bio je viπe puta Ëlan radniËkog savjeta, izvrπnog odbora sindikata te predsjednik komisije za Juænu Ameriku, Skupπtine Matice iseljenika Hrvatske. Primio je Ëetiri puta nagrade Druπtva novinara Hrvatske, a odlikovan je dva puta Ordenom zasluga za narod, 1945. i 1961. Pisao je sjajne reportaæe, feljtone, putopise, britke ekonomske i politiËke komentare temeljito i vrlo odgovorno - na najviπoj profesionalnoj razini (p.) Ivo MaroviÊ (1929. - 2012.) Tomo ViËiÊ (1941. - 2012.) Dugogodiπnji karlovaËki novinar i urednik, suradnik KAportala Tomo ViËiÊ preminuo je 6. rujna u 72. godini æivota nakon kratke i teπke bolesti, a pokopan je 8. rujna na gradskom groblju Dubovac u Karlovcu. Tomo ViËiÊ rodio se 28. sijeËnja 1941. godine u Zagrebu. UËiteljsku πkolu zavrπio je 1961. u Karlovcu, a na Viπoj πkoli za organizaciju rada pri Narodnom sveuËiliπtu “Moπa Pijade” u Zagrebu diplomirao je 1982. godine. Od 1970. do 1976. radio je kao referent Mjesne zajednice u Skupπtini opÊine Karlovac. Prve novinarske radove objavio je joπ 1968. u KarlovaËkom tjedniku, a od 1976. surauje s VeËernjim listom. Tomo ViËiÊ u VeËernjak dolazi 1978. godine kao profesionalni novinar i ondje je od 1986. do mirovine voditelj karlovaËkog dopisniπtva. KarlovËani ga pamte po brojnim tekstovima i kolumnama. Od 2007., kao umirovljenik, bio je urednik KarlovaËkog dnevnika, a jedno je vrijeme radio i kao kolumnist KarlovaËkog tjednika. Istodobno, KarlovËani ga poznaju i pamtit Êe ga po satiriËnim kolumnama “∆oπkar”, “KarlovaËka glasna πaputanja”, “Strπan” i drugima. ViËiÊ je veliki angaæman imao i kao Ëlan ratne redakcije KarlovaËkog tjednika tijekom Domovinskog rata kao i Hrvatskog radija Karlovac. Posljednje novinarske Ëlanke objavio je na karlovaËkom portalu KAportal (j.) Joπ jedna hrvatska novinarska snimateljska legenda otiπla je u vjeËnost - umro je sjajni, nezaboravni filmski i tv-snimatelj Ivo MaroviÊ. Roen je u Mravincima 25. listopada 1929. godine, zavrπio je osnovnu i zanatsku πkolu te postao elektromonter. Mladost ga je odvela na filmsko snimanje u Austriju (1953.), Ëime je njegova profesija odreena, prvo kao filmskog osvjetljivaËa te asistenta kamere joπ od oæujka 1957., a od 1964. i kao snimatelja i reportera u Informativnom program TV Zagreb. RadeÊi desetljeÊima na TV Zagreb, MaroviÊ je postao jedan od najboljih i najvienijih TV snimatelja. Tonski snimatelj par excellence. Bio je ljubimac novinara koji su ga najviπe traæili i koji su s njim najradije suraivali. Snimio je bezbroj dokumentarnih emisija, reportaæa, vijesti, a njegova kamera biljeæila je i aktivnosti naπih dræavnika, kulturnih radnika, ali i uglednih stranih gostiju. Bio je struËno osposobljen za rukovanje kamerom u tehniËkom i stvaralaËkom postupku koji se naziva snimanje slike. Fenomenalno je suraivao i s urednicima, redateljima i scenaristima. Ogledao se i u igranom filmu gdje je sjajno suraivao s redateljem u reæijskoj i stilskoj koncepciji djela, zatim sa scenografima i ostalim sudionicima stvaranja filmskih projekata. Dobitnik je brojnih nagrada matiËne kuÊe i HND-a Drago Bujan (1944. - 2012.) Salih ZvizdiÊ (1926. - 2012.) Joπ jedna istinska hrvatska novinarska legenda otiπla je u vjeËnost. Umro je slavni novinar Vjesnika Salih ZvizdiÊ. Roen je 2. travnja 1926. godine u Bijeljini, u NOB-u, u samoborsko-jastrebarskom odredu, sudjelovao je od lipnja 1944., bio je i politiËki delegat voda, a dobio je i Ëin poruËnika. Poslije osloboenja 1945. zavrπio 7. i 8. razred Partizanske gimnazije Marπala Tita u Zagrebu. U Vjesnik dolazi 1. oæujka 1947. kao privredni novinar, postaje prvi urednik zagrebaËke rubrike do 31. svibnja 1949. kad prekida radni odnos i upisuje se na fakultet. Diplomirao je na Prirodoslovno-matematiËkom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu 1965. Za vrijeme studija honorarno je radio za VUS u kojem je 10. kolovoza 1956. stupio u stalni radni odnos gdje je kao reporter zaposlen do 1973. Potom prelazi u redakciju Vjesnika u kojoj je ostao do odlaska u mirovinu 1. rujna 1988. Pisao je o raznovrsnim temama iz zemlje i svijeta. Putovao je u viπe od dvadeset zemalja na razliËitim kontinentima. Meu ostalim, napisao je putopise iz Juæne Amerike, Australije, Sahare, o safariju ispod Kilimandæara itd. Nakon duge i teπke bolesti u 68. godini umro je 29. srpnja dugogodiπnji novinar, πahista i prevoditelj u kuÊi “Vjesnik” Drago Bujan . Novinar i prevodilac Drago Bujan roen je 27. listopada 1944., Novigrad Podravski, Koprivnica.Diplomirao je na ElektrotehniËkom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Od 1963. honorarno surauje u “Sportskim novostima” u rubrici mali sportovi, a u “VeËernjem listu piπe o znanosti I tehnici. Nakon povratka iz JNA stalno se zapoπljava u “Sportskim novostima” 15. rujna 1969. te radi u rubrici meunarodnog sporta od 1969. do 1973. Potom prelazi u redakciju “VeËernjeg lista”, gdje najprije kao suradnik a poslije i kao urednik, piπe za vanjsko politiËku rubriku. Godine 1977. postaje zamjenik, a od 1984. do 1988. je glavni i odgovorni urednik “Vikenda”. Nakon toga od 1. listopada 1988. organizira i razvija suradnju vjesnikovih informativno revijalnih izdanja s Radio televizijom Zagreb. Bio je jedan od najboljih urednika “Vikenda”, svaku ideju i prijedlog je sasluπao do kraja i onda izrekao svoju ocjenu. Pomagao je mladim novinarima u njihovom usavrπavanju nesebiËno im prenoseÊi svoje znanje. MirnoÊu i staloæenost valjda treba uz svoju prirodu zahvaliti i πahu. Istodobno je imao dovoljno strpljenja za prevoenje knjiga, i to ne beletristike nego kompjutorske literature ( j) NOVINAR BROJ 6-8/2012 67 NOVINAR BROJ 6-8/2012. 68
© Copyright 2024 Paperzz
