Predgovor Poštovani čitaoci Pred Vama se nalazi prvi broj biltena "Naša Jugoslavija". Sastavili smo ga onako kako smo mislili da je najprihvatljiviji Vama čitaocima. "...i kakav je-takav je, od devedesetih neće biti gori. To je sigurno...". Da citiram jednog estradnog umjetnika iz Jugoslavije. Zamišljeno je da tu bude tema koje su bile aktualne između dva broja, biti će tu tekstova iz života u vrijeme predhodne Jugoslavije, kao i tema iz novonastalih država. Samo je po sebi razumljivo da ćemo svoje ciljeve i aktivnosti isto tako predstaviti. Predvidjeli smo i temu "Predstavite se" kojom želimo dati priliku svim organizacijama, udrugama, udruženjima, društvima ... da predstave svoju organizaciju, svoj način i ciljeve djelovanja. Ukoliko bude zainteresiranih ostaviti ćemo prostora i za reklame (i mi se moramo na nek način financirati). Bilten "Naša Jugoslavija" će u početku izlaziti samo u digitalnom formatu (pdf format, i biti će objavljen na stranici www.nasa-jugoslavija.org). Mogućnost štampanje istog biti će omogućena. Molimo sve koji žele u budućnosti pisati za bilten da uz tekst pošalju jednu ili više slika koje odgovaraju tematici o kojoj se piše. Isto tako je potrebno jednu ili dvije rečenice napisati o sebi, kao i svoju mail adresu. Slika autora je poželjna, ali nije uvjet. Anonimni tekstovi, tekstovi koji pozivaju na mržnju, rat, nasilje bilo koje vrste, pornografiju bilo koje vrste, rušejne državnih poredaka, tekstovi koji, na bilo koji način i u bilo kojoj formi vrijeđaju privatno ili pravno lice neće se objavljivati. Dozvoljeno je pisati pod pseudonimom, pod uvjetom da pravo ime i prezime autora bude redakciji poznato. Uredništvo biltena "Naša Jugoslavija" ne preuzima nikakvu odgovornost za sadržaj, istinitost i vjerodostojnost teksta. Za to je sam autor odgovoran. Svjesni činjenice da ništa ne može biti tako dobro, a da se nebi moglo i bolje napraviti, pozivamo Vas da nam svojim prijedlozima i sugestijama pomognete da bilten preraste u jedan časopis koji ce po svojoj formi i tematici biti prepoznatljiv. fot. Lana Bosanac fot. Lana Bosanac fot. Lana Bosanac Uredništvo fot. Lana Bosanac naša Jugoslavija Impressum * Sadržaj «Naša Jugoslavija» časopis Udruženja «Naša Jugoslavija» broj 1 Godina I Maj 2010 * Dosadašnje aktivnosti udruženja Naša Jugoslavija...................1 Zlatko Stojković Savez Jugoslavena....................................................................4 Dalibor Tomić i Zlatko Stojković www.nasa-jugoslavija.org zajedno@nasa-jugoslavija.org Jugonostalgija............................................................................9 Ivica Bašić * Časopis se objavljuje isključivo na internetu * Izazov Monetarne Reforme - Alternativna Valuta Crom...........14 Aljoša Durić Imati ili Biti................................................................................17 Lana Bosanac Glavni urednici: Dalibor Tomić Zlatko Stojković Lana Bosanac Bosna i Hercegovina u Jugoslavenskim okvirima I/II BOSNA I HERCEGOVINA U VRIJEME RATA 1941- 1945.....25 Edin Hardauš Predstavite se.........................................................................30 1 AKTIVNOSTI UDRUŽENJA NAŠA JUGOSLAVIJA Dosadašnje Aktivnosti Udruženja Naša Jugoslavija Zlatko Stojković Udruženje "Naša Jugoslavija" nije nepo- znato udruženje. Svejedno smatramo za potrebu da se i mi, kao nosioci i osnivači ovoga Biltena, predstavimo. Čitaocu se želimo predstaviti onakvi kakvi jesmo, predstaviti mu svoje dosadašnje aktivnosti i reći što planiramo u budućnosti. Krajem ožujka (marta) 2008. godine je u Puli održan sastanak Koordinacionog tijela Udruženja, na kojemu su se postavile jasne smjernice i pravila kojima želimo, i moramo ići. Za predsjednika koordinacionog tijela je izabran Zlatko Stojković, a za njegove zamjenike Dalibor Tomić i Vladimir Milosavljević. Isto tako, na tom je sastanku odlučeno da se pokrene postupak za registraciju Republičkih udruženja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U Srbiji je zahtijev za registraciju bio u postupku. Tako su u toku 2008. godine u Sarajevu i Puli predani zahtjevi za registraciju Udruženja "Naša Jugoslavija". Nakon višemjesečnog čekanja na odgovor nadležnih organa, u obje je države odgovor bio negativan uz obrazloženje, između ostalog, da rječ "Jugoslavija" u imenu Udruženja, nije politički niti moralno podobna. Pri tome ostaje otvoreno pitanje moralnosti i političke podobnosti. Iako ne postoji nikakva zakonska odredba, u BiH ili u Hrvatskoj, kojom se ta riječ zabranjuje, ipak je ona velika kost u grlu današnjim vlastima i nerado je izgovaraju. Žalbe na takva rješenja su uložene. I dok se još čeka odgovor na žalbu u Bosni i Hercegovini, iz Zagreba je početkom 2010. godine stiglo rješejne kojim se odbija rješenje prvostepenog državnog tijela i istome se nalaže da upiše Udruženje "Naša Jugoslavija" u registar udruga RH. I u Makedoniji je Udruženje bilo aktivno. Bilo je pokušaja da se i tamo organiziramo, ali nažalost za sada, bez uspjeha. U povodu 28-me godišnjice smrti Josipa Broza Tita, u kući cvijeća se našlo mnogo njegovih simpatizera. Među njima je bila i delegacija Udruženja "Naša Jugoslavija", na čelu sa drugom Vladimirom Milosavljevićem, Predsjednikom udruženja u Srbiji. Tom je prilikom sa njime TV-Nova snimila jedan intervju, koji je zaintrigirao i jednu novinarku internet portala www.javno.com i tražila razgovor sa osobom u Hrvatskoj. Tako je nastao intevju sa autorom ovih redaka koji je objavljen na http://www.javno.com/hr/hrvatska/cla nak.php?id=150736. Krajem sedmog mjeseca 2009. godine je u Puli održana 1. Skupština Uduženja "Naša Jugoslavija" u osnivanju, koja je izazvala posebno zanimanje na cjelom području predhodne Jugoslavije. Odaziv Skupštini nije bio velik, ali su reakcije na taj skup bile iznenađujuće. Iako nekorektno, ipak su o tome izvještavali od Triglava do Đevđelije. Dobili smo mnogo mailova podrške, prijavili su se novi članovi. Nastojali smo se barem jedanput javiti svima. Nadamo se da smo u tome i uspijeli. naša Jugoslavija 2 Naša web stranica www.nasajugoslavija.org bila je u kolovozu (augustu) posjećenija nego ikada. Dobili smo mnogo pisama podrške i zahtjeva za članstvo u Udruženju. Iz razgovora sa novim članovima su se otvorile nove mogućnosti za prezentaciju Udruženja u svijetu, kao i nove ideje kako djelovati. Iz tih razgovora i razmjena mailova najviše se spominjala ideja o organiziranju klubova (ćelija) Udruženja. I to je sprovedeno u djelo. U Splitu je krajem 2009. godine osnovan prvi Klub Udruženja "Naša Jugoslavija" na području predhodne Jugoslavije. Uvjereni smo da će primjer Splita slijediti i drugi gradovi. To je vrlo važno za masovnost članstva, a posebno za informiranje kako članstva tako i potencijalnih članova. Kroz te bi se klubove ostvarila jedna uska suradnja i učvrstilo međusobno povjerenje. A to je osnov svakog zajedničkog rada. Članovi Udruženja iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije sastajali su se u Bihaću na proslavi 65.-godišnjice I zasjedanja AVNOJ-a i Jajcu na proslavi otvorenja Muzeja AVNOJ-a. Te su se prilike iskoristile za bolje upoznavanje i za sklapanje novih poznanstava. 22.12.2008. godine je u Smederevu održana proslava Dana Armijena kojoj je predsjednik Udruženja "Naša Jugoslavija" iz Srbije imao priliku prisutnima, uz lijepo dekoriranu govornicu, predstaviti naše udruženje kao i njegove aktivnosti. Posebno je zapažen bio njegov govor u kojem je prisutne upoznao sa važnošću priznavanja jugoslavenske nacije na stabilizaciju odnosa na Balkanu. U beogradskom Domu "Pavle Korcagin" održana je proslava Dana Mladosti 2009. Aktivisti iz Srbije su i tu uspijeli uspostaviti nove kontakte i upoznati ih sa našim ciljevima. Posebnomjesto zauzima i osnivaje Jugoslavenskog udruženja latinoamerikanista, pri ćemu je Udružejne "Naša Jugoslavija" dalo značajan doprinos. AKTIVNOSTI UDRUŽENJA NAŠA JUGOSLAVIJA U toku 2009. godine održano je mnoštvo sastanaka kako među članovima Udruženja tako i među pristalicama. Sastanci su održani u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Njemačkoj i Švicarskoj,. Osim toga vodili su se bezbrojni razgovori telefonom ili skypom u cijelom svijetu. Rezultat tih sastanaka i telefonskih razgovora bilo je, općenito gledano, pozitivan. Uspostavljeni su kontakti, predložene su nove ideje djelovanja, konkretizirana su neka pitanja, neka su nova pitanja otvorena. Sve to otvara nove horizonte i pokazuje da smo mi kao Udruženja na ispravnom putu. Udruženje „Naša Jugoslavija“ si je u svoj program zacrtalo priznavanje jugoslavenske nacije. Taj je cilj u Udruženja napisan velikim slovima. Kako je krajem 2009 godine u hrvatskom Saboru odlučeno da se pristupi promjeni Ustava, bila je to prilika da se i mi kao Udruženje pojavimo sa svojim prijedlogom. Predsjedniku hrvatskog Sabora poslan je prijedlog, uz Deklaraciju o priznavanju jugoslavenske nacije, da se u novi Ustav ugradi i priznavanje jugoslavenske nacije. Osnivanjem Saveza Jugoslavena u Zagrebu 21.03.2010. godine opet je Udruženje izbilo u prvi plan. O tom su događaju izvještavale gotovo svi mediji na teritoriju predhodne Jugoslavije. Rezultat toga je intevju kojega su trojica predsjednika dala za sarajevski list "Slobodna Bosna" kao i intervju sa potpisnikom ovih redova u zagrebačkom tjedniku "Novosti". Taj se intervju može pročitati na www.novossti.com/2010/04/nacija-jugoslaven-zasto-ne/. I HRT je pokazala interesovanje da o nama snimi jedan kraći prilog. Ali o tome u slijedećem izdanju Biltena. n J Zlatko Stojković, dipl.ing. je predsjednik udruženja Naša Jugoslavija. @ zlatko@nasa-jugoslavija.org naša Jugoslavija 3 SAVEZ JUGOSLAVENA SAVEZ JUGOSLAVENA - NOVA SNAGA Dalibor Tomić U Zagrebu je, dana 21.03.2010. godine održan osnivački skup Saveza Jugoslavena. To predstavlja logičan slijed događaja kada se uzme u obzir činjenica da se već duže vrijeme Udruženje „Naša Jugoslavija“ zalaže za pravo na nacionalnost Jugoslaven. Osim toga bilo je za očekivati da dođe do formiranja ovakvog jednog tijela koje će na sebe preuzeti obavezu obavljanja navedenog zadatka. U vrijeme trajanja nekadašnje SFRJ takav jedan događaj ne bi pobudio p o s e b n u pažnju, jer su Jugoslaveni bili i z j e d n a če n i svim drugim narodima na prostorima z a j e d n i čk e d r ž a v e . Početkom devedesetih godina prošlog vijeka bez bilo kakve pravne osnove oduzeto im je pravo na opredjeljenje u svim novonastalim državama. U tom pravcu se išlo tako daleko da je Jugoslavenima naloženo da se nacionalno opredjeljuju prema jednom od roditelja (koji su se također morali opredijeliti) ili da izaberu neku (politički podobnu) naciju kojoj će se prikloniti – sve samo ne kao Jugoslaveni. Ipak, i pored provođenja ovakve politike dobar dio je nastavio da se deklariše kao pripadnik nacionalne skupine Jugoslavena. Ovom „problemu“ se stalo u kraj tako što su oni (Jugoslaveni) bili svrstavani u grupu „Ostali“ uz objašnjenje da onaj ko nema državu ne može postojati ni kao narod (nacija). Na takav i slične načine tražena je opravdanost i potvrda ispravnosti rješavanja nacionalnog pitanja i isticanja „tradicionalnih vrijednosti“ uz istovremeno uklanjanje bilo kakve povezanosti sa nekadašnjom SFRJ, pa makar to bilo i nauštrb pripadnika nekog naroda (nacije). Naravno da takvo obrazloženje nema nikakvu pravnu osnovu, jer Jugoslaveni nisu ni prvi, a ni posljednji koji bi postojali kao nacionalnost, iako ne posjeduju teritoriju na kojoj većinski žive. Međutim, da bi pravo na nacionalnost Jugoslaven bilo ostvareno neophodno je potrebno pokazati da Jugoslaveni uopšte postoje. A oni postoje – i te kako! Formiranje Saveza Jugoslavena potvrđuje izneseno istovremeno pokazujući da su težnje utemeljene i opravdane. Sve glasniji su zahtjevi za (legitimno) pravo na nacionalnost Jugoslaven, a Udruženje naša Jugoslavija 4 SAVEZ JUGOSLAVENA „Naša Jugoslavija“ se za to pravo zalaže od samog početka svog djelovanja. Pokazuju to i aktivnosti Udruženja na stvaranju Deklaracije o pravu na nacionalnost Jugoslaven u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, a posebno zahtjev za priznavanje prava koji je Udruženje u Hrvatskoj dostavilo hrvatskom Saboru kao jedan od prijedloga za promjene Ustava RH, koje su u toku. Neophodno je istaći da Jugoslavenstvo ne znači ukidanje razlika, već predstavlja i oslikava zajedništvo u kojem se potvrđuju posebnosti i vrijednosti, zadržavaju kulturna, istorijska i mnoga druga pozitivna naslijeđa pojedinih nacionalnosti. Plularizam ne može biti isključiva privilegija političkih partija čime se želi pokazati želja za demokratskim razvojem civilnog društva. Pluralizam mora biti prisutan i u svim drugim segmentima društva, pa tako i na nivou nacionalnih zajednica, odnosno na planu očuvanja kulturnog, istorijskog, jezičkog i svakog drugog identiteta. U tom smislu upravo Jugoslavenstvo predstavlja paradigmu modernih integracija na prostorima nekadašnje SFRJ jednako onako, kako je to bilo i u prošlosti. Mnogobrojna pisma podrške i prijave za učlanjenje u redove Udruženja „Naša Jugoslavija“ i Saveza Jugoslavena iz svih krajeva nekadašnje SFRJ, ali širom svijeta, pokazuju da se sa Jugoslavenima mora računati. Čak šta više – proces pomirenja i izgradnje demokratskog društva u svim državama nastalim na teritoriji nekadašnje SFRJ jednostavno je nezamisliv bez učešća Jugoslavena. n J Dalibor Tomić, je podpredsjednik Udruženja Naša Jugoslavija. Trenutačno se bavi medicinskim menađžementom u Njemačkoj. @ dalibor@nasa-jugoslavija.org naša Jugoslavija 5 SAVEZ JUGOSLAVENA UDRUŽENJE „NAŠA JUGOSLAVIJA“ SAVEZ JUGOSLAVENA Saopštenje za javnost Na inicijativu članova koordinacionog tijela Udruženja "Naša Jugoslavija" u Zagrebu je dana 21. 03. 2010. godine održan osnivački skup Saveza Jugoslavena. Zadatak koji su prisutni pred sebe postavili jeste provoñenje aktivnosti koje će omogućiti da se nacionalnost Jugoslaven uvrsti u red službeno priznatih nacija u svim zemljama nastalim na području nekadašnje SFRJ. Kao sve ostale nacionalnosti tako i Jugoslaveni imaju pravo na udruživanje, javno izjašnjavanje, opredjeljenje prilikom popisa stanovništva ili pak organizovanje u razne društvene organizacije. I Jugoslaveni imaju pravo na očuvanje kulturnog identiteta, istorijske, umjetničke, jezične i književne baštine. Savez Jugoslavena će svoje djelatnosti usmjeriti u pravcu otvaranja javne rasprave o pravima Jugoslavena i njihove aktivne uloge u izgradnji demokratskog društva – temama koje su već dugi niz godina u javnosti negativno predstavljane ili potpuno tabuizirane. Jugoslaveni postoje, ponosni su na svoje opredjeljenje i jedina su alternativa nacionalizmu – jedinstven je stav osnivača Saveza. Osnivačkim skupom i formiranjem Saveza pripadnici nacionalnosti Jugoslavena nedvosmisleno su potvrdili neophodnost i opravdanost osnivanja jedne krovne organizacije u kojoj svoje mjesto mogu pronaći svi koji se osjećaju kao Jugoslaveni, tako se izjašnjavaju ili žele izjašnjavati. Osnovni zadatak Saveza je objediniti sve Jugoslavene bez obzira na njihovo političko, vjersko, polno ili bilo koje drugo opredjeljenje. Ciljevi i aktivnosti Saveza usmjereni su u pravcu njegovanja kulture i jezika Jugoslavena, njihovih običaja i tradicije, naša Jugoslavija 6 SAVEZ JUGOSLAVENA prezentacije kulturnih tekovina, razvijanja prijateljskih odnosa sa svim ostalim narodima, edukacija i vaspitanje mladih, jačanje veza sa Jugoslavenima koji žive širom svijeta, zauzimanje za međusobno razumijevanje, toleranciju i poštovanje osnovnih ljudskih prava na slobodu, javno izjašnjavanje i opredjeljenje – prava koja su svakom pojedincu zagarantovana ustavima svih demokratskih država i međunarodnim pravnim aktima. Savez Jugoslavena stoji čvrsto na stanovištu da je neophodno potrebno aktivno i neposredno raditi na prevazilaženju nacionalnih podjela, približavanju ratom zavañenih naroda na prostorima nekadašnje SFRJ, na stvaranju prijateljskih odnosa. Govor nacionalističke mržnje mora biti zamijenjen jezikom ljubavi i pomirenja. Posebnu pažnju pri tome treba posvetiti otvorenim razmjenama mišljenja o uzrocima nedavnih ratnih sukoba, a sa ciljem njihove sveobuhvatne analize što će neumitno dovesti do prevazilaženja nesporazuma i uspostavljanja povjerenja. Jugoslavenstvo predstavlja simbiozu svih zajedničkih karakteristika podneblja na kojem žive svi naši narodi, a Jugoslaveni posjeduju emotivni prostor pripadanja i poistovjećivanja sa jednim (Jugoslavenskim) identitetom, koji na poseban način obilježava naš mentalitet, naše istorijsko i kulturno naslijeñe i čiji je potencijal veliki i neprocjenjivo vrijedan. Jugoslavenstvo prevazilazi autističku moć razmišljanja svih koji su sami sebe ograničli „čistim“ i jednonacionalnim obilježjima ili uskogrudom ideologijom. To je suviše napredna ideja da bismo mogli očekivati da bude adekvatno shvaćena i prihvaćena od onih, koji na nju gledaju sa agresivnom arogancijom. Da li je to strah od boljeg? Pripadnici nacionalnosti Jugoslaven su u nekadašnjoj SFRJ, koja je kao i sve druge zemlje imala svojih dobrih i loših strana, imali priliku da budu ravnopravni svim drugim narodima i narodnostima, da učestvuju u njenoj izgradnji i razvoju, da zajedno sa svim drugima razvijaju svoje sposobnosti, izučavaju škole, proširuju znanje, imali su priliku da žive u zemlji u kojoj je čovjek stajao ispred profita, u društvu u kome je drugarstvo bilo važnije od egoizma i gdje je pripadnost cjelokupnoj zajednici bilo važnije od krutih i ograničenih nacionalističkih stega. Jugoslaveni nepokolebljivo vjeruju u kreativnost i pozitivnu dinamiku južnoslavenskih prostora i nisu opterećeni pečatima istorijske naša Jugoslavija 7 SAVEZ JUGOSLAVENA zaostavštine i potenciranja neznatnih razlika među plemenima, već daju prednost elementima spajanja duge evropske kulturne tradicije, a kao rezultat takvih nastojanja i pogleda pojavljuje se specifičnost zajedničkog identiteta, koji je apsolutno nezavisan od nekih starih ili nekih novih granica, te time po ko zna koji put na djelu dokazuje da granice ne postoje na kartama već isključivo u glavama ljudi. Često se i danas, s manje ili više prava, zna reći da smo u nekadašnjoj SFRJ živjeli s one strane „gvozdene zavjese“ i da smo samo s vremena na vrijeme bili shvaćeni i primijećeni. Pa, ipak su naša dostignuća u sferama muzike sporta, filma, književnosti bila i te kako prihvaćena i priznata širom svijeta. Pokazalo je to da Jugoslaveni posjeduju ogroman potencijal i da apsolutno zaslužuju da im se pruži objektivna mogućnost za dalji razvoj, koja im nije data. Jugoslaveni osjećaju potrebu i preuzimaju obavezu da svoje kulturno, istorijsko, jezičko, običajno i svako drugo nasljeñe objektivno i bez predrasuda proučavaju sopstvenim snagama i da ga predstave i prikažu svijetu bez miješanja pretencioznih posmatrača iz krutih i nadasve isključivih jednonacionalnih krugova. U našem, ali prevashodno u interesu budućih generacija je da istina preživi nezavisno od toga koliko ona bila bolna. Jugoslaveni priznaju i prihvataju čovjeka bez obzira na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, boju kože, polno ili bilo koje drugo opredjeljenje i bore se za ravnopravnost, jednakost i prosperitet svih koji žive na prostorima nekadašnje SFRJ. Istovremeno ne traže ništa više nego tolerantan odnos i akceptiranje prava na pripadnost nacionalnosti Jugoslaven. Jugoslavenstvo predstavlja svojevrstan modus zajedničkog života na našim prostorima i posjeduje ogroman integracioni potencijal, koji je djelimično došao do izražaja u toku trajanja zajedničkog života u nekadašnjoj SFRJ. Ekvivalent zajedništvu je i svakim danom sve vidljivija ekonomska zavisnost i upućenost jednih prema drugima. Nasljedstvo obavezuje, a ono u čemu smo uživali jeste činjenica da su građanima mnogo više od materijalnog bogatstva značile mogućnosti besplatnog školovanja i liječenja. Opismenjavanje je omogućilo mnogo veću socijalnu pokretljivost. Osnovna osobina Jugoslavenstva jeste njegova heterogenost i otvo- 8 SAVEZ JUGOSLAVENA renost prema drugom i drugačijem. Jednakost nezavisna od boje kože, polne pripadnosti, religiozne opredjeljenosti ili svake druge orjentacije obogaćuje ovaj kompleksni fenomen, prikazuje ga u svjetlu izrazito pozitivne istorijske i socijalno-kulturne dinamike, a iznad nazadne i primitivne ograničenosti nacionalizma, odnosno jednonacionalne samozadovoljnosti i besperpektivnosti. Jugoslavenstvo znači otvoreno govoriti o ravnopravnosti svake vrste, istinito prikazivati istorijske činjenice, ponositi se zajedničkim jezikom i porijeklom, zajedničkom borbom za oslobođenje, zajedničkom izgradnjom razrušene domovine... Ideja Jugoslavenstva potiče još iz 19 vijeka, duboko je ukorijenjena u karakterologiju naroda na ovim prostorima i ostavila je neizbrisiv trag među svima nama. Jugoslaveni ne žele da budu oruđe u rukama drugih, kojima se barata na način njima stran i neželjen, ne žele da ih se svojata i postavlja čas na ovu, čas na onu stranu, kako kome u određenom trenutku odgovara. Osećaj nacionalne pripadnosti stvar je slobodnog izjašnjavanja i pravo svakog pojedinca. Zašto bi to pravo, koje je dozvoljeno velikoj većini, bilo uskraćeno Jugoslavenima? Postojeća ustavna i zakonska regulativa svih država nastalih na području nekadašnje SFRJ oslanja se na međunarodne akte o ljudskim pravima i to prije svega na Povelju o pravima čovjeka organizacije UN i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, što ih obavezuje na postupanje po istim. Svi iznijeti stavovi i ciljevi u skladu su sa demokratskim principima jačanja civilnog društva i predstavljaće osnovu rada Saveza Jugoslavena. Poručujemo i pozivamo sve Jugoslavene, kao i sve koji se Jugoslavenima osjećaju da nam se pridruže i daju svoj doprinos u zajedničkim nastojanjima. Naša adresa je savez-jugoslavena@nasa-jugoslavija.org Za Press službu Udruženja „Naša Jugoslavija“ Dalibor Tomić i Zlatko Stojković dipl.ing. naša Jugoslavija 9 JUGONOSTALGIJA J U G O N O S T A L G I J A Bašić Ivica Što je to Jugonostalgija? Nakon kontra revolucije i agresije na socijalizam i Socijalističku federativnu republiku Jugoslaviju gotovo u svim novostvorenim banana-republikama, svaki pozitivan spomen Jugoslavije i lijepog i sretnog života u njoj novokomponirani vlastodršci i nacionalistički, nazadnjački sljedbenici odgovaraju sa pogrdnim izrazom «Jugonostalgičar». Ja jesam Jugonostalgičar, time se ponosim i toga se ne stidim, niti to osjećam kao pogrdu. Ako pođemo od samog pojma nostalgije onda, možemo u grubo reći, da je nostalgija sjećanje ili žal za nečim što je u životu bilo lijepo i ugodno, a nestalo je i otišlo u nepovrat. To što je u životu bilo lijepo vrijedno je da ga se čovjek uvijek sa sjetom i ugodom sjeća i za tim tuguje. Što je to za čim treba tugovati, a izgubljeno je nestankom socijalizma i Socijalističke federativne republike Jugoslavije? Nabrojit ću samo nekoliko činjenica koje to zorno prikazuju: - Svi građani SFRJ, bez obzira u kojoj su republici ili pokrajini živjeli imali su miran i sretan život 45 godina sa standardom iznad mnogih zemalja Srednje i Istočne Evrope. Nametnut im je rat i dobili su nemir i nesretan život bez jasne budućnosti. Rat je donio skoro stotimu tisuća žrtava, nekoliko desetina tisuća invalida, tisuće porušenih kulturnih, vjerskih, stanbenih, privrednih i drugih objekata, preko milijun izbjeglih i prognanih na prostorima bivše Jugoslavije i po cijelom svijetu, milione izgubljenih nada i toliko slomljenih duša; - Uništen je samoupravni socijalizam, kao najveće dostignuće u povijesti radničke klase u svijetskim razmjerima, dobili smo nemilosrdni kapitalizam u banana-državama korupcije, lopovluka i kriminala. Samoupravljanje u Jugoslaviji je bilo cijenjeno u svijetu, pa su mnogi sindikalni čelnici i ekonomisti Zapadnih-kapitalističkih zemalja dolazili da ga izučavaju i mnogi su se izborili u svojim zemljama da radnici imaju više prava u upravljanju radnim organizacijama kroz razne vidove «participacije» i tako širili prava radnika i u tim zemljama; - Razorena je velika Domovina svih ravnopravnih građana bivše Jugoslavije, stvorene su banana-republike u kojima niti avion ne može da se digne na dovoljnu visinu, a da ne povrijedi teritorij susjedne države.Kao građani SFRJ bili smo sigurni u «svakom njenom kutku», mogli smo putovati po cijelom svijetu bez viza i svugdje smo bili promljeni ponosni i dobro došli gosti kao Jugoslaveni; - Nekada smo bili u svijetu poznati po principijelnosti u unutarnjoj i vanjskoj politici, na čelu s Titom, predvodnici jedne trećine čovječanstva (preko stotinu država) u Pokretu nesvrstanih, a sada postali podanici i podrepani koji podilaze i traže mrvice od NATO-pakta, Amerike, i Evropske unije. Gdje je ponos građana naša Jugoslavija 10 Jugoslavije, koji su nekad hrabro ustali protiv sto puta nadmoćnije nacističke i fašističke nemani i pobjedom te nemani i domaćih izdajnika svrstali se uz bok pobjedničkih svjetskih sila? Gdje je ponos povijesnog Titovog NE Staljinu, ne kapitalizmu, mi gradimo svoj vlastiti p u t samoupravnog socijalizma?; - Parola «bratstvo.jedinstvo», koja je okupila sve građane jugoslavenskih prostora u Narodnooslobodilačku borbu, postala je životna praksa, a ne više samo parola i stvorila kroz 45 godina, od zaostale poljoprivredne zemlje, Jugoslaviju, zemlju, koja je stala uz bok srednje razvijenih zemalja Evrope. Sada je bratstvo-jedinstvo krimen, a dobili smo nacionalizme i stalno raspirivanje mržnje prema onima koji nisu «isto stado», iste nacije; - Imali smo društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju kao podlogu za samoupravljanje koje je bilo vlasništvo čitavog društva dato na upravljannje radnicima. Nije ono bilo «svačije i ničije» kako to sada hoće da prikažu. Radnici su vrlo dobro znali njime upravljati i imali smo najveći godišnji rast drušvenog proizvoda u svijetu. Sada je to sve pokradeno, podjeljeno podobnima, prodano strancima i pomalo postajemo od «svojih na svome» «tuđi na svome».Pojedinci kriminalnim i prevarantskim putem uz lopovske zakone koji su donošeni u parlamentima, postali su bogati «tajkuni», a većina građana je osiromašena i dovedena do prosjačkog štapa; JUGONOSTALGIJA - Imali smo sigurno zaposlenje i redovitu plaću. Nezaposlenost je bila manja od 5 posto, kada je postala veća izrađivali su se posebni planovi za veće zapošljavanje. Radnika nitko nije mogao otpustiti s posla bez odluke organa samoupravljanja. Svi veći kolektivi su imali svoje samostalne i neovisne načine informiranja radnika o svim pitanjima i problemima kolektiva (razni bilteni, tvorničke novine, razglas i radiostanice, oglasne ploče, zborove radnika, i dr.). Sada se nezaposlenost kreće od 15 do 20 posto, negdje i više na cijelom teritoriju bivše SFRJ. Oni koji rade često ne primaju plaću i po nekoliko mjeseci, mnogima se ne uplaćuje zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a svaki poslodavac može kad hoće otpustiti radnika, pa čak i bez valjanog razloga, bez da ikome odgovara. Radnike nitko ne informira što se zbiva u kolektivu; - Svaki građanin koji je bio zaposlen, a takvih je bilo oko 95 posto od ukupno radno sposobnih, izdvajao je iz svog bruto osobnog dohotka određeni postotak za stanbenu izgradnju. S tog osnova imao je sigurnost da će moći dobiti stan koji je preko stanarskog prava postao praktički njegov, jer ga je imao pravo nakon smrti ostaviti svojoj djeci u naslijedstvo. Nakon rušenja socijalizma, država je uzela stanove pod svoju vlast i prodavala ih onima čiji su oni već bili, istina po povoljnijim uvjetima, ali građani su državi platili stanove za koje su u socijalizmu već izdvajali sredstva. Tako su ih zapravo dva puta kupili? Mladi, koji nisu uživali blagodati naša Jugoslavija 11 JUGONOSTALGIJA socijalizma, sada mogu doći do stana jedino ako toliko zarade da ga mogu kupiti. Nema društvene stanbene izgradnje; samo oni koji mogu platiti, a oni koji to ne mogu, da su neznam kako telentirani i sposobni, ostat će kod kuće ili raditi neke sporedne poslove; - Bili smo vođa Nesvrstanih zemalja, a sada smo ovisnici o Zapadu i imamo NATO avione iznad glava i vojsku NATO-a u našim i njihovim vojnim bazama; - U socijalizmu u Jugoslaviji je u školi razvijan duh drugarstva, solidarnosti, moralnosti i poštenja, nesebičnosti, tolerancije za r a z l i či t o s t i . Stvarano je ozračje spoznaje da se jedino svojim radom i znanjem čovjek može potvrđivati i ostvarivati ravnopravno sa svim ostalima, prava sa osnova rada. Sada je zavladao duh sebičnosti, licemjerja, nacionalističke uskogrudnosti, neljudskosti, gramzivosti, zarade bez rada, potrošački mentalitet, kriminal i korupcija kao oblik bogaćenja. Čak i sama Crkva, koja neprestalno napada komuniste i komunizam, ističe da se osjeća veliki pad morala, što samo po sebi znači da je u socijalizmu moralnost bila na višem nivou; - Veliki broj radnih organizacija iz sredstava zajedničke potrošnje koja su isključivo dio osobnih dohodaka, financirao je razne društvene potrebe, kao što su: topli obroci tokom rada, besplatni prijevoz na posao i s posla, odmarališta duž Jadrana i na drugim područjima pogodnim za odmaranje, potrebe za sportskim i aktivnostima u području kulture i sl. To im je država oduzela (otela) i prodala privatnicima koji sada na tim objektima ubiru profit i rentu; - Svi građani su imali besplatnu zdravstvenu zaštitu i liječenje u bolnicama, kao i u drugim zdravstveno-rehabilitacijskim ustanovama. A danas se može pravo liječiti samo onaj tko ima novac, a tko ne može platiti, «neka umre za plotom»; - Svi građani su imali pravo na besplatno školovanje od osnovne škole do diplomskog i podiplomskog obrazovanja. Mnogi stručni kadrovi raspršeni širom svijeta, a završili su obrazovanje u Jugoslaviji, postali su vrhunski svjetski stručnjaci u svojim područjima. Sada se mogu obrazovati - Kroz delegatski sistem svaki građanin je mogao koliko želi učestvovati u odlučivanju i donošenju konkretnih odluka o životnim pitanjim iz svoje sredine, općine, zajednice općina, republike do organa federacije. Sve su to radili volonterski, radeći normalno na svojim radnim mjestima ili u poljoprivredi i stalnim kontaktom sa svojom «izbornom bazom». Sada se za određana predstavnička tijela, naročito na nivou države mogu natjecati i kandidirati samo oni koji imaju novaca da mogu platiti svoju promociju, a kad zasjednu u zastupničke ili poslaničke klupe onda 12 postaju profesionalci i primaju visoki osobni dohodak (u Hrvatskoj od 15 do 2o hiljada kuna). Naravno da će se oni i rukama i nogama boriti da ostanu na tim pozicijama što duže mogu, jer im je osiguran udoban život, a narodu kako bude; - Svi oni koji su trebali neku pravnu pomoć mogli su to besplatno ostvariti kod pravnika u sudovima, ili ovjera potpisa besplatno u o p ći n s k o j službi, sada se to mora platiti (u Hrvatskoj bilježnicima) i advokatu (branitelju). A da bi sudom «tjerao» pravdu, mora se unaprijed platiti (u Hrvatskoj preko 1000 kuna) za pokretanje sudskog postupka; - Imali smo jedan jezik hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski, uz pravo Slovenaca, Makedonaca, Albanaca i nacionalnih manjina da se služe svojim jezicima. Sada je hrvatsko-srpski jezik ili srpsko-hrvatski podjeljen u četiri jezika: srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski, a sve je to ustvasri jedan jezik samo sa četiri varijante; - Nekada smo imali drugarstvo za sve, sada se razvilo gospodstvo samo za neke. U ovom pregledu samo je prikazan dio života u socijalističkoj Jugoslaviji koji se odnosi na matrijalnu podlogu življenja. Posebno je interesantno sagledati širi aspekt života u koji spada i tzv. duhovna sfera, kao što je kultura, sport, razne manifestacije koje su oduševljavale posebno mlade, koji su u njima najviše učestvovali, a i sve građane naše bivše domovine. Tu svakako spadaju: trendovi u kulturi koji nisu JUGONOSTALGIJA ni malo zaostajali za trendovima najrazvijenijih zemalja svijeta, sportski rezultati u svim sportovima koji su bili na nivou svijetskih dostignuća, razne manifestacije kao što su:prijem u pionire, omladinski sletovi, omladinske radne akcije, Štafeta mladosti sa veličanstvenim sletom u Beogradu na Dan mladosti i rođendan druga Tita, posjete druga Tita pojedinim gradovima i krajevima Jugoslavije i veličanstveni dočeci tom prilikom, razna takmičenja i mladih i starih, pa i radna takmičenja u proizvodnji i izgradnji, povodom državnih praznika, bratimljenja gradova iz raznih republika, pa i iz inozemstva, posjete državnika cijelog svijeta Jugoslaviji i slavna putovanja druga Tita širom svijeta, naročito nesvtstanim državama šireći mir i potičući napredne snage tih država za daljnju demokratizaciju i humanizaciju ukupnih društvenih odnosa... Posebno bih ovdje istakao omladinske radne akcije (ORA), koje datiraju još od 1944. godine kad je omladina organizirano skupljala žito, da ne padne u ruke neprijateljima, za borce NOB-e, pa pruga Šamac-Sarajevo, Brčko-Banovići, izgradnja hidrocentrala: Vinodol u Hrvatskoj, Vlasina u Srbiji, Mavrovo u Makedoniji, autoput Bratstvo-jedinstvo LjubljanaZagreb, te Beograd-Đevđelija, izgradnja nasipa uz rijeku Savu kod Zagreba i S i s k a , a k c i j a u r e đe n j a Fruške G o r e , akcije u Bosni i Hercegovini, u Makedoniji i m n o g e d r u g e razne lokalne radne akcije. Tu je omladina iz svih krajeva Jugoslavije, pa iz inozemstva najkonkretnije živjela bratstvonaša Jugoslavija 13 jedinstvo, izgrađivala objekte, ali i sebe, jer su mnogi omladinci otišli sa akcija opismenjeni, sa raznim ispitima za vozača, varioca, krojača, modelara, fotoreportera, animatora kulture i rekreacije i sl. Tu su se razvijale i mladenačke ljubavi koje su često puta završavale i brakom, utvrđivala se neraskidiva drugarstva i prijateljstva, koja su ostala trajna, neka su nažalost i prekinuta nemilim događajima u prošlim prljavim ratovima na prostoru Jugoslavije. Kroz omladinske radne akcije prošlo je nekoliko stotina tisuća mladića i djevojaka, koji su svoje slobodno vrijeme (najviše ljetne ferije) ispunjavali društveno korisnim radom, i ujedno time najkonkretnije učestvovali u izgradnji svoje domovine. Odlazili su svojim kućama ponosni na to i mnogi se vraćali i učestvovali u više akcija. Isto tako posebno je nama svima koji smo to živjeli ostao u uspomeni prijem u pionirsku organizaciju, gdje smo mi u svojim «malim glavama» osjećali se važnim jer vidimo da se i nas koji tek krećemo u život cijeni i poštuje u društvu. Štafeta mladosti nije bila značajna samo po tome što je time odavana počast drugu Titu, za njegov rođendan (to je samo bio povod), već po tome što je ona prolazila kroz sve krajeve, sela i gradove naše zemlje i tom prilikom su mladi organizi- JUGONOSTALGIJA rali razne manifestacije i takmičenja, te time upotpunjavali svoje vrijeme društveno korisnim radom i kroz to su ujedno razvijali osjećaj drugarstva i solidarnosti. Kada bi se danas mladima, koji nisu živjeli u Socijalističkoj Jugoslaviji ili su tek rođeni ili bili sasvim mali kad je razarana, govorila prava istina o životu u Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji, u školskim udžbenicima i u nastavi, većina bi njih poželjela živjeti u takvim uvjetima i okolnostima, naravno sa još novim, modernijim sadržajima. Kada se sada pogleda što je sve izgubljeno razbijanjem Socijalističke federativne republike Jugoslavije i rušenjem socijalizma, tada postaje jasno svakome tko hoće da razmišlja pošteno «svojom glavom» da ima razloga žaliti i sa tugom se sjećati socijalizma i Jugoslavije, jer smo je izgubili. Zato sam na početku i istakao da se ne stidim, već ponosim što sam Jugonostalgičar. n J Ivica Bašić, prof.ind.pedag., bivši radnik i direktor rafinerije nafte Sisak, sada se bavi pisanjem i objavljivanjem napisa na internetu. @ ibasic1@live.com Slike u kronološkom redu: Slike su preuzete iz knjiga «Tito-SKJ-Samoupravni Socijalizam», «Josip Broz Tito» i «AVNOJ». 1. Sarajevska Olimpijada 1984 2. Spomenik palim borcima na Sutjesci 3.Rudari 4.Jugoslovenska nogometna reprezentacija 5.Omladina 6.Polja 7.Tekstil 8.Most na Neretvi, fot. Dalibor Tomić naša Jugoslavija 14 ALTERNATIVNA VALUTA CROM Izazov Monetarne Reforme - Alternativna Valuta Crom Durić Aljoša Razvoj nauke i tehnike nam je otvorio mogućnost realizacije najvećeg sna cijelog čovječanstva, danas smo u stanju ispuniti potrebe svih ljudi svijeta, a najveći i najteži dio tog posla prepustiti strojevima i mašinama koje smo i stvorili upravo iz tog razloga. Umjesto toga međutim, upali smo u globalnu financijsku krizu bez presedana čiji su glavni uzroci sustavne naravi. Za povijesni korak ljudske civilizacije nam nedostaje novca iako ga na svijetu nikad nije bilo u većim količinama. Realno gledajući na stvarnost u kojoj se unatoč svim nekadašnjim obećanjima i reklama o boljem sutra danas gotovo 7 milijardi ljudi suočava s velikim poteškoćama u svakodnevnoj borbi za opstanak, lako je uočljivo da nam novca uopće ne fali, njega ima više nego dovoljno za sve, ali je distribuiran na veoma loš način koji je stvorio ogromne n e s r a zmjere u piramidi društvenog uređenja. Raspoloživi podaci ukazuju da se otprilike 97% sveukupnih monetarnih trans- fera na planeti obavlja prvenstveno u čisto spekulacijske svrhe, a samo oko 3% ukupnih globalnih transakcija predstavlja razmjenu stvarnih usluga i roba. Ovakvo činjenično stanje pred nama otvara mogućnost pristupa distribuciji novca kao temeljni sustavni problem čija je prava pozadina do sada široj javnosti u najvećoj mjeri bila potpuno nepoznata. Tužno ali istinito, monetarni sustav kojim raspolažemo, a čiji je princip već stoljećima isti uz povremeno mijenjanje potpuno nebitnih nijansi, naime uopće nije osmišljen da bi stvorio budući svijet prosperiteta, blagostanja i pravde kakvog svi sanjamo, te omogućio barem dovoljnu, ako ne najvišu kvalitetu života svima onima koje je zakon obvezao da se njime koriste. Slabo je poznato da je sveukupan novac na Majci Zemlji dug iz jednostavnog razloga što ga i središnje i poslovne banke izdaju u opticaj na samo jedan jedini način, isključivo posudujući ga uz kamate na vlastitu korist, odnosno na štetu svih onih koji ga poslije u opticaju kao dug prema izdavatelju prihvaćaju što je u potpunoj suprotnosti s osnovnim demokratskim načelom da je narod taj koji je suveren. Jednostavnije rečeno, novac već duže vrijeme nema potpuno nikakvu materijalnu podlogu, pa se shodno tome stvara iz ničega i uz skoro nepostojeće troškove, evo nas dakle pred najvećim 15 problemom modernog ljudskog društva: Tko u trenutku stvaranja novčanice postaje vlasnikom vrijednosti koju ona poslije ima u opticaju? Ako je narod taj koji je suveren i taj koji je proizvodač stvarnih materijalnih vrijednosti koje bi novac trebao predstavljati, zašto onda taj isti narod mora svoj vlastiti novac posuđivati od centralnih i poslovnih banaka, privatnih institucija koje u biti ne proizvode ništa? Ovakav novčani sustav u sebi krije i zamku iz koje se čo v j e ča n s t v u nemoguće osloboditi. U opticaj se uvijek izdaje isključivo glavnica duga, a ne i novac koji bi trebao poslužiti za isplatu kamata. Posljedično, dug od 100 s kamatama od 20 nije moguće u potpunosti isplatiti jer u sustavu postoji samo onih 100 od glavnice, a uvijek nedostaje onih 20 za kamate, zbog toga smo uvijek prisiljeni podizati nove dugove za isplatu starih kamata, i tako iz dana u dan, iz godine u godinu sve dok društvena zajednica time u potpunosti ne izgubi svu realnu imovinu i nade se džepova punih dugova koje nitko više ne želi prihvatiti kao garanciju za neophodna nova zaduženja, u međuvremenu narasla do astronomskih iznosa. U istome leži i osnovni uzrok inflacije kao i objašnjenje zbog čega je ona neizostavni dio novčanog sustava koji nam je nametnut. ALTERNATIVNA VALUTA CROM Uslijed ovakvog principa funkcioniranja našeg monetarnog sustava u kojem su nova zaduživanja ključni element, izlazi na vidjelo da sustav sam po sebi ne može opstati bez konstantnog širenja u kojem prozdire sve sto mu se nađe na putu pretvarajući isto u novac, čime je onome tko kontrolira taj novac koji nastaje na samo jedan jedini mogući nacin, kao dug, omogućena apsolutna kontrola nad svime onime sto taj novac-dug predstavlja. Nije potrebno imati diplomu raketnog inžinjera da bi se zaključilo da negdje postoje granice konstantne ekspanzije i porasta društvenog bruto proizvoda na koji smo primorani, u svakom slučaju, granica konstantnog povećanja zaduženja im je veoma blizu. Onog trenutka kad nacionalno tržiste dužničkih obveznica propadne, propada i nacionalna valuta. Nije naodmet znati da se događanja ne rađaju sama od sebe, na njih se utječe kako bi nastala, te ni ovo što se upravo desava sa svjetskom ekonomijom nije izuzetak od pravila. Kao vrsta nastavljamo pravcem uništenja i sebe i okolice, tvrdoglavo odbijamo odbaciti sustav koji je konačno slomljen tisućljetnom bolešću i evoluirati u nešto sto svi prizeljkujemo. Uporno se suprotstavljamo promijeni ili popravku onog što nikad nije dobro funkcioniralo i što i dalje nastavlja devastirati većinu 16 ljudskih stvorenja. Pravac kojeg čovječanstvo izabere u slijedećih par mjeseci, odlučit ce krajnju kolektivnu sudbinu i onih koji žive danas, i onih koji će se tek sutra roditi. Hoćemo li poraditi danas na boljoj budućnosti, ili ćemo po tko zna koji put upasti u stupicu monetarnog sistema što nam je tisućama godina izmicao tlo ispod nogu? Priča o čovječanstvu se uvijek ponavlja na istovjetan način, hoće li naša generacija postati novo tužno poglavlje te kronično bolesne priče, ili ćemo se odvažiti, prihvatiti izazov i sami početi pisati vlastitu novu knjigu u čijem ce se uvodu naći najveća ikad ispričana priča? Možemo nastaviti upotrebljavati ono što nikada nije dobro radilo, što je pokvarilo, porobilo i eksploatiralo milijarde ljudi, ili jednostavno možemo reći "sve ima svoje granice, sad je zbilja dosta" znajući da nas čeka bolja budućnost i da bolja ljudska civilizacija moze biti rođena. Vrijeme je da se promijenimo i evoluiramo, dovoljno dugo smo uzalud tratili naše vrijeme na sopstvenu stetu, stigao je trenutak velike odluke, ako ne sada, a kada onda? Z a h v a l j u j u ći samoj strukturi monetarnog sustava, novac ima najveći utjecaj na l j u d s k o ponašanje i kolektivno s h v a ća n j e vrijednosti. ALTERNATIVNA VALUTA CROM Novac je ključni izvor političke moći, a uski krug pojedinaca manipulira novcem i novčanim sustavom kako bi na štetu cijele društvene zajednice ostvario s o p s t v e n e privatne interese i ciljeve. Svi problemi koji nas danas muče su direktno povezani s monetarnim sustavom kroz kojeg je onima što kreiraju novac u obliku duga omogućeno prisvajanje proizvodnih kapaciteta cijele drustvene zajednice i uživanje u plodovima tuđeg rada. Naizgled se čini da smo kao da se radi o nepromjenjivom prirodnom zakonu prihvatili katastrofalne posljedice izuma što nam je kroz silu zakona nametnut jer u svijetu masovnih medija koji je pod kontrolom istih onih koji kontroliraju i sam novčani sustav izgleda da nikad nikome nije sinula ideja da možda postoji i neki drugačiji, bolji i pravedniji način za stvaranje i distribuciju novca o kojem smo postali toliko ovisni. Koliko god se nas osnovni problem činio kompliciranim i nerješivim, za promjenu novčanog sustava je međutim dovoljna samo bolja ideja od one koja je u upotrebi. Ljudi širom svijeta su instinktivno počeli shvaćati da ako žele preuzeti u svoje ruke kontrolu nad vlastitim životima i prirodom oko njih, moraju preuzeti kontrolu nad monetarnim sistemom kojeg 17 upotrebljavaju jer osnovni izvor moći ne leži u stvaranju zakona već u stvaranju novca koji na našu životnu svakodnevnicu ima veći uticaj od pravosudnih, zakonodavnih i izvrsnih odluka zajedno. Logična pitanja se nameću sama po sebi, koja je dakle alternativa ponuđena kao rješenje, kako revitalizirati i održavati blagostanje društvenih zajednica, kako izbjeći nastojanja da jedna drugoj otimaju resurse, kako realno bogatstvo i imovinu raspodijeliti na što je moguće veći broj ljudi, kako radnom čovjeku pružiti više slobodnog vremena i omogućiti veću kontrolu nad uvjetima koje mu pruža radno mjesto? U mreži globalne ekonomije cirkuliraju službene valute između kojih nema nikakve razlike, sve konvencionalne valute su istovrsne, nastaju kao dug prema bankama. Iz toga razumno rješenje stvaranja monetarne raznolikosti kroz upotrebu različitih valuta od onih konvencionalnih proizlazi samo po sebi. Uvođenje i prihvaćanje takvih novih valuta pruža mogućnost rješavanja cijelog niza naizgled nerješivih raznovrsnih problema s kojima smo suočeni, od kojih je onaj prvi osnovni temelj bilo koje vrste ljudskih sloboda u demokratskom civilnom društvu, monetarna suverenost društvenih zajednica i financijska neovisnost ljudi koji u njima žive. U tom smislu je za postizanje bilo kakvog oblika trajnog prosperiteta vlasništvo nad monetarnim sustavom za društvenu zajednicu od ključne važnosti. Sustav alternativne valute Crom (http://cromalternativemoney.org) se nudi društvenim zajednicama kao konkretna mogućnost za revitalizaciju na putu prema boljem sutra financijske demokracije, ekonomske i socijalne pravde. Projektom se nastoji probuditi zanimanje ALTERNATIVNA VALUTA CROM šire populacije i realizirati ideja stvaranja mreže malih mreža lokalnih ekonomija koje bi time postale alternativa aktualnoj gospodarskoj situaciji dominantnih multinacionalnih korporacija mega veličine. Nije potrebno naglasavati da nas do zdrave svjetske ekonomije mogu dovesti samo zdrave lokalne ekonomije. Naravno, mi nemamo odgovore na sva pitanja, ali se bez ikakve dvojbe sigurno krećemo u dobrom smjeru. Novom vrstom novca u obliku alternativnih valuta novcem mozemo izgraditi mostove izmedu pojedinaca, organizacija, poduzeća, gradova, regija, država i cijelog niza njihovih neostvarenih potreba i očekivanja. Mi ljudi moramo shvatiti da novac nije potreba vec samo alat. U pogledu velike transformacije društva za kojom toliko žudimo, sustav alternativne valute Crom predstavlja vlastiti alat svih uključenih zajednica pred kojima se otvara doista veliki broj mogućnosti na koje mogu koristiti ovaj sistem, te time u svijetu u kojem ima puno potreba i gdje je svaka pojedinačna potreba jedan vid tržista, potencijalno pronaći i njihovo vlastito originalno rješenje. n J Đurić Aljoša je slobodni mislilac i samouki istraživač, aktualno predsjednik Udruge Crom Alternativna Razmjena @ association@cromalternativemoney.org Slike u kronološkom redu: 1. Autor nepoznat 2. Autor nepoznat 3.Flajer Crom Alternativna Razmjena 4.Demonstracije u SAD protiv Monetarnog sistema. nepoznat. 18 IMATI ILI BITI Imati ili Biti* Lana Bosanac Sveopći kič današnjeg svijeta nas tjera da jurimo profit po cijeni života. Radimo poslove koje ne volimo, da bi kupovali stvari koje nam ne trebaju. Težimo profitno-definisanoj perfekciji sređenog pojedinca kao idealnog potrosača, uspješnog pobjednika koji marljivo radi potpomagavši profitnoj zajednici svijetskog monopola korporacija. Sloboda, pravda, bolest i siromaštvo nas ne zanimaju, zanimaju nas trač-novine, fejsbuk, sapunice. Kome pripadamo? Kome pripada javni prostor? Kome pripada internet i štampa? Čiji su parkovi, škverovi, škole? Čiji je naš grad? Gdje nam je sloboda izbora? Gdje su nam osnovna ljudska prava na rad, školovanje, zdravstvo, socijalnu pomoć, penziju? Nakon pada berlinskog zida 1989 i raspada Jugoslavije 1992, bezaltenrativnost kapitalizma u našem regionu se iznenada javila i ubrzano širila kao uticajna zabluda(1), postepeno nam počevši naplaćivati ljudska prava koja smo prije uzimali zdravo za gotovo. Inzistirajući na vrijednostima demokracije i slobode kao svetim idealima razvijenog društva, današnji svijet u fazi globalizacije širi svijetsku diktaturu nezamislivih razmjera. U centru neoliberalnog sistema koji stoji iza registriranih marka « demokracije » i « slobode », su SAD i Zapadna Evropa, dok je ostatak svijeta svrstan pod "druge". Također, percepcija liberalnih elita tog centra jeste da je ista demokracija i sloboda ugrožena od nastojanja "drugih", koncept koji se u pojednim drustvima/zemljama po potrebi redefinira na na radnike, poljoprivrednike, imigrante, žene, mlade, starije osobe, invalide, etničke manjine, - ukratko, opću populaciju. Po potrebi, obznanuje se da ti "drugi" potkopavaju "nacionalni interes", zastupan od sektora koji je namjerno izostavljen s prvog popisa, te se sastoji od korporacija, financijskih institucija i ostale poslovne elite.(2) Uzevši primjer našeg regiona, romansa nacionalističkih jastrebova i crkvenih šišmiša je prerasla u brak. Zajedno su jedva dočekali koncept « drugih «, i razveli cijelo susjedstvo. Koristeći nepomirljivost klasnih razlika i fenomen duboko ukorijenjenje etničke mržnje, ojačali su svoj utjecaj do nevjerovatnih razmjera po starom rimskom receptu: divide et impera. Anti-socijalizam, -komunizam i Ovaj tekst je posvećen mom didi, Dušanu Bosanac, partizanu i oficiru JNA. Njegov duh i priče o partizanima će me zauvjek podsjećivati na snagu ljudske volje. 19 anti-jugoslavizam su, ironično, bili, čini se, najviše zajednički smjerovi cjelog regiona. Moderni moral našeg vremena obznanuje da su dva najveća ideološka zla 20. stoljeća nacionalizam i komunizam (3). Stanovita ekvidistanca prema fašizmu i komunizmu učinkovito prikriva činjenicu da se u osudama totalitarizma primjeri skoro uvjek nalaze u komunizmu. Potiskivajući antifašizam antitotalitarizmom, neoliberalan sistem je bontonski eliminisao ljevicu i bezalternativno se zauzeo za ravnopravnost po novim pravilima u kojima se otvoreno priznaje da su neki jednakiji od drugih (George Orwell). IMATI ILI BITI uzvraćaju naše povjerenje vezajući njihove kemijske olovke lančićima nebi li “drugi” ih pokupili sljedeći put kad potpisuju svoje kreditne kontrakte koje skupo plaćaju sljedećih pola vijeka. Što je pljačka jedne banke, u uporedbi sa osnivanjem druge? (Berthold Brecht) Neoliberalna retorika pravda sistem neophodnim iluzijama. Ne govori se o kapitalizmu, eksploataciji, porobljavanju, već o tranziciji, slobodi i demok r a c i j i , p o d u z e t n i čk o m društvu, biznisu i profitu. Biznismeni su postali najugledniji sloj društva, bezskrupulozni natječaj za radna mjesta opravdana, a donacija plemeniti čin. Obavještenjem da smo pedeset godina živjeli u mraku 1, te da nam je Fundamentalizam slobodnog tržišta ne konačno/upravo svanuo dan, izkomerci- menja samo ekonomiju nego i društvo, jalizirali su nam škverove, televiziju, moral, misao o društvu i prirodu politike. časopise, filmove, internet, novine, (Karl Marks) kazališta, muziku, čak i obrazovanje, nebi li smo proslavili "Samo rijetki borci protiv duha vremena Dakako, u danas upozoravaju da filantropija naš novi "preporod". današnjem ublažava bijedu na nivou raspodjele, društvu, sve dok humanizam bijedu prevazilazi Kome mi to vjerujemo? je na prona nivou proizvodnje."(1) Svjetskoj štampi, koja provjedaju i sve je reno funkcioniše pod sve užim monopopodređeno profitu – pa čak i ljudi. lom privatnih korporacija, koji neizbježno Proizvode nas po kalupu Bolonjskog dovodi do stroge kontrole štampe, usilje- sistema: diplome su ujednačene, vrijeme nih evazija reportaža i distorciji spornih studiranja je skraćeno, obrazovanje spepitanja.(n1) - mogli bi se zapitati i di je tu cijalizovano – ukratko, zadovoljena je velika razlika izmedju totalitarijanske težnja za usklađivanjem visokog školstva cenzure? i potrebi tržišta. Troškovi su maksimalno Vjerujemo, bankama, koje vjerno smanjeni, proizvode se pojedinci spon1. 1982, media ekspert Ben Bagdikian završava istraživanje za svoju knjigu MONOPOL ŠTAMPE: 50 korporacija kontrolira više od pola medijskog poduzeća. 1986, nakon revizije, 50 se smanjilo na 29, te godinu kasnije na 26. 20 IMATI ILI BITI sobni za unapredovanje čovječanstva. Posljedice su ukratko, “fach-idiotizam”, zapostavljanje znanstvenih istraživanja lišenih direktne tržišne primjene, itd. To jeste propadanje samog znanja i obrazovanja usljied potčinjavanja principima profita (4) – proizvode se pojedinci koji posjeduju znanje, ali ne znaju. tržišta, ne industriju, dok je čovjek postao smetnja. Siromašni su postali sinonim nesposobnih, nezaposlenost je znak slabog karaktera, filantropske donacije hrana lažnom moralu, a trudnoća nepoželjni handicap. Nesigurnost radnog mjesta nas obvezuje da radimo više od 8 sati na dan, minimiziramo praznike, te omogućuje potpunu eksploataciju radne snage. “Ekonomski humanizam” je zastupio ljevicu, te više nema ko da zastupa čovjeka - rad i kapital su se poistovječili, sama ljevica se izkomercijalizirala te se sve više koristi kao atribut koji mnogi svojataju da bi istakli ličnu nesebičnost i moralnu superiornost." (1) Od pojedinca na zajednicu, propadanje humanističkih vrijednosti je očigledno u primjerima gradova u doba kasnog kapitalizma. Grad se razgrađuje u skladu sa bezbroj privatnih interesa. Tranzicijom se umanjio utjecaj javnih ustanova, te nastala praznina autoriteta je dovela do korupcije koja je predala grad procesu autonomnog razvoja. To se oliči uveliko u divljoj gradnji, bezplaniranoj konstrukciji Opća publika mora biti pokorena svojoj zgrada u zelenim okolinama, otklanjanje tradiciji ravnodušnosti i poslušnosti, otjeprostora namjenjenog za kulturna zbi- rana iz arene političke debate i akcije ako vanja, itd. se današnja demokracija treba održavati Teško se nalaze inicijative za čišćenje na životu. (2) A što se tiče slobode – slozelenih površina i podmorja, izrada boda je zavisan pojam, te se ona dodjeluje pješačkih staza, pošumljavanje gradskih u umjerenim dozama: sloboda pri biranju parkova, političkih pisanje grapartija čije ...Za vas je to bez veze. Vi hipnotisano fitija i su razlike pohodite šopingmolove, klanjate se se krupnom kapitalu i vašim sitnim potrebama. Učlanjujete se u partije, bojanje jednake trčite kod psihijatra, surfujete pornografske kanale i k u ćn i h i z b o r u verujete u ono što vam se govori. Vaš televizor je vaša religija, fasada – i z m e đu a bankarski račun vaš molitvenik." akcije koje pepsi i n a s t o j e - Gerome Ragni, James Rado & Galt MacDermot, HAIR MUSICAL koka kole. poboljšati Sloboda kvalitetu života građana bez obzira na slobodnog tržišta gdje nam je unaprijed profit. (5) određeno što se smije kupiti a što proizvesti. Slični primjeri u drugim oblasUlaže se u samo - oplođivanje profita, u tima su očigledni. " 21 A sloboda života? To pravo je rezervisano onima koji to mogu priuštiti. Demokracija i sloboda. Rogaine, Viagra, Olestra. Gdje god krenemo, izlažemo se bespotrebnim reklamama, počevši od uličnih neonka, televizije, do prilagođenih oglasa u našim elektronskim poštanskim sandučićima. Podvrgujemo se komercijalnom fanatizmu, pridružujemo se obožavateljima pariških dama ili njemačkih homoseksualaca koji svako prodaju svoju mirišljavu vodu po cjeni pola naše plate. Dižemo kredite da bi kupili njihove proizvode i dobrovoljno služimo kao njihove žive šetajuće reklame. Počevši od banaka prodanih stranim korporacijama, mobilnih operatora, samoposluga, pozivamo ih da investiraju u našu zemlju, iskoriste jefinu radnu snagu, te iscjede maksimalni profit, prodavajući nam sopstveni proizvod po paprenim cijenama. Kusur je više nego jadan. Postali smo robovi sopstvene pohlepnosti, te se neoliberalni sistem neprekidno hrani sa njom, vežući svoje sljedbenike za njega kreditima i raznoraznim bankarskim paketima. Trčeći za vlasništvom, postali smo robovi vlasništva, te sami vlasništvo potrošačke industrije. Nećemo biti slobodni sve dok IMAMO. Mi smo djeca tranzicije, izgubljena generacija u šugavim vremenima, zarobljeni i zasljepljeni svijetskom diktaturom profita. Herojska vremena su danas, a najteže borbe nas još čekaju. Danas je * IMATI ILI BITI dan. Danas, kad se više ne moće BITI čovjek a da se ne BUDE revolucionar. (Vlado Dapčević) n J Lana Bosanac je doktorski kandidat biofizike u ENS, Parizu. Piše tekstove o političkim pitanjima socijalne prirode i regiji bivše Jugoslavije. @ lana.bosanac@gmail.com Bibliografija: (1) Todor Kuljić : Neoliberalizam i levica : evropski centar i srpska periferija (2008) (2) N o a m Chomsky: Necessary Illusions 1989 p.3 (3) N e b o j š a Jovanović : Protiv Liberalnog Revizionizma, pamflet (4) P e t a r Pavlović: Iskustva I Pouke Studentskih Blokada, Novi Plamen broj 12, Juli 2009 (5) Pula group: Red Plan: The Image of the City in the Age of Late Capitalism. Occupied London #4 Slike u kronološkom redu: 1. Anthropomorphic Chest of Drawers od Salvador Dali 2. Grafit naTrgu Grgura Ninskog u Splitu uoči privatizacije splitskog brodogradilišta, fot. Lana Bosanac 3.Komercijalizacija ljevice: Che Guevara prikazan u stilu Andy Warhola, autor nepoznat. 4.Reklama za promociju filantropske akcije «Divest for Darfur», autor: Nadia Plesner. Nakon objave, modna kuća Louis Vuitton je tužila autora zbog zlouporabe zaštitnog znaka. Imati ili biti (1976) je zadnje veliko djelo Ericha Fromma. U njemu tvrdi da su se dva načina postojanja natjecali za 'duh čovječanstva "- imati i biti. «Imati» se obraća stvarima i materijalnoj posjedi, te se temelji na agresiji i pohlepi. «Biti» je način ukorijenjen u ljubavi i bavi se dijelenjem iskustva i proizvodne aktivnosti. Prevlast «imati» (kao što je tvrdio u Anatomiji ljudske destruktivnosti) može donijeti svijet do ruba katastrofe (ekološke, socijalne i psihološke). Erich Fromm je tvrdio da su samo temeljne promjene u ljudskom karakteru 'iz prevage «imati» do prevage «biti» načina egzistencije može nas spasiti od psihološke i ekonomske katastrofe "(1976: 165). 22 POVIJEST Bosna i Hercegovina u Jugoslavenskim Okvirima Edin Hardauš BOSNA I HERCEGOVINA U VRIJEME RATA 1941- 1945. (I) BIH POD FAŠISTIČKOM OKUPACIJOM 1.- Napad na Kraljevinu Jugoslaviju 1941. godinePristupanjem Mađarske, Rumunije i Bugarske Trojnom paktu, te italijanskom okupacijom Albanije, Kraljevina Jugoslavija našla se skoro u potpunom fašističkom okruženju. Pod pritiskom Njemačke i Italije, vlada Cvetković-Maček potpisala je 25. marta 1941. protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Samo dva dana kasnije, 27. marta, grupa jugoslavenskih generala, uz pomoć britanske obaviještajne službe, izvela je državni udar. Za kralja je imenovan maloljetni Petar II, a vladu formira general Dušan Simović. Ovaj čin je dao povod da Njemačka sa saveznicima sprovede vojni plan „Poduhvat 25“ protiv Jugoslavije i bez objave rata je napadnu 6. aprila 1941. godine. 2.- Kapitulacija Kraljevine JugoslavijeU ratnim planovima Generalštaba jugoslavenske vojske teritorija BIH bila je predviđena kao pozadinsko područje. Zbog toga je samim početkom rata Vlada i Vrhovna komanda pobjegla prvo u Zvornik, a zatim na Pale. Pred snažnim njemačkim napadom jugoslavenska kraljevska vojska se ubrzo našla pred rasulom. U takvoj situaciji Vlada je zaključila na sjednici 13. aprila da napusti zemlju. Istovremeno, ovlastila je načelnika Vrhovne komande, generala Danila Kalafatovića da potpise kapitulaciju. Nakon toga, Vlada i kralj prebačeni su avionom sa nikšićkog aerodroma 15. aprila 1941. na Bliski Istok, pod zaštitu Britanaca, odakle su kasnije otišli u London. U među vremenu, gener a l Kalafatović je potpisao bezuslovnu kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije, 17. aprila 1 9 4 1 . godine. Time je za samo dvanaest dana aprilskog rata Kraljevina Jugoslavija okupirana, te je nestala kao država. 23 3.- Okupacija BiH između Njemačke i ItalijeVođa ustaške grupe u Zagrebu pukovnik Slavko Kvaternik je pod njemačkom zaštitom 10. aprila 1941. proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) u koju je odmah uključio i BIH. Istovremeno, između njemačkog i italijanskog okupatora povučena je demarkaciona linija koja je dijelila njihova interesna područja. Ta linija išla je upravo kroz BIH i protezala se od Bosanskog Novog na sjeverozapad, preko Sanskog Mosta, Donjeg Vakufa i južno od Sarajeva do Ustiprače i Rudog. Rimskim ugovorom od 18. aprila 1941. ustaška vlada bila je prisiljena oreći se većeg dijela Dalmacije i skoro svih otoka koje je anektirala Italija. Civilna vlast u BIH bila je predata na kontrolu ustaškoj vlasti, a radi iskorištavanja rudnih, šumskih i drugih bogatstava dislocirala jednu jaku diviziju koje su osiguravale željezničku prugu. Time je Njemačka kontrolisala najvažnije prirodne resurse i saobraćajnice u okupiranoj BIH. 4.- NDH i BIHUstaška vlast u BIH uspostavljena je do početka jula 1941. godine. Pored opština i kotara uvedene su i velike župe kao najviše upravno- teritorijalna jedinica. Na historijskom teritoriju BIH uspostavljeno je šest velikih župa i to: Vrhbosna (Sarajevo), Usora i Soli (Tuzla), Glaž, Pliva i Rama (Travnik), Sana i Luka (Banja Luka), Krbava i Psat (Bihać) i Hum (Mostar). POVIJEST 30. aprila 1941. proglašena je ustaška zakonska odredba o arijevskom rasnom karakteru „pripadnika islamske vjeroispovjesti“ u BIH. U tom je smislu Pavelić lansirao propagandnu parolu o muslimanima kao „hrvatsko cvijeće“. Jedan od ciljeva politike NDH u BIH bila je likvidacija i istrrebljenje Srba. To se ostvarivalo njihovim fizičkim uništenjem, dijelom iseljavanjem u Srbiju i, najzad, prisilnim ili d o b r o v o l j n i m pokatoličavanjem. Ipak, mnogi Jevreji, Cigani, Srbi i antifašisti su završili u koncentraacionim logorima u Jasenovcu, Gospiću, Staroj Gradišci, Bosanskoj Dubici itd. Porastom nezadovoljstva muslimanskog stanovništva sa politikom NDH nametnut je pitanje položaja BIH unutar NDH. U novembru 1942. jednim memorandumom traže od njemačke vlade da se BIH u cijelosti izdvoji iz sastava NDH i kao autonomna jedinica stavi pod njemačkim protektoratu. Istovremeno su tražili da se formira jedinstvena muslimanska legija koja će štititi muslimansko stanovništvo na što su Njemci pozitivno odgovorili pa su regrute slali u Saksoniju i u južnu Francusku na obuku. Poslije obuke izvršeno je formiranje Handžar divizije koja je vraćena u Bosnu i, naravno, korištena u borbama protiv partizana. Tokom 1944. Handžar divizija se praktično raspala, a znatan broj njenih pripadnika predao se partizanima i stupio u njihove redove. 24 (II) BIH U NOR-u I OBNOVA JUGOSLAVIJE 1. – NOP i BIH – Kada se u aprilu 1941. raspala Kraljevina Jugoslavija, na otvorenu historijsku scenu stupila je iz duboke ilegale KPJ. NOP je pod Titovim vodstvom od početka jasno odredio svoja osnovna četiri cilja. Prvi i osnovni je bio borba protiv okupatora i svih njegovih domaćih saradnika, odnosno izdajnika. Drugi je bio da se u okviru te borbe spriječi svaki vid genocida. Treći cilj bio je da se uporedo sa oružanom borbom odmah ide na rušenje stare i izgradnja nove civilne organizacije vlasti stvaranjem narodnooslobodilačkih odbora i kasnije zemaljskih antifašističkih vijeća. Četvrti cilj bio je da se stvaraju uslovi kako bi se nova Jugoslavija izgradila na f e d e r a l i s t i čk o m principu. KPJ je smatrala da je to put rješenja nacionalnog pitanja koje je u biti bilo stalni faktor destabilizacije Jugoslavije. – Ustanak u BIH – BIH je tokom najvećeg dijela rata bila centar NOB-e, kako u vojnom tako i u političkom smislu. Skoro sve najvažnije bitke i svi najvažniji događaju NOR-a dogodili su se na njenom tlu. Okupirana BIH već u juna i jula 1941. godine bila je zahvaćena pojedinim akcijama protiv okupatora i snaga NDH. Postepeno su se djelovanjem pokrajinskog rukovodstva NOP-a u BIH formirale četiri 2. POVIJEST ustaničke oblasti. To su bili Bosanska krajina, Hercegovina, istočna Bosna i Sarajevo. 3. - BIH kao vojni centar NOP-a – Krajem decembra 1941. godine Tito sa Vrhovnim štabom, preko Sandžaka, stiže u istočnu Bosnu. Tu je u Ivančićima, u blizini Sarajeva, 7. i 8. januara 1942. održao savjetovanje sa pokrajinskim rukovodstvom NOP-a za BIH zbog njegove kolebljivosti i popustljivosti prema četnicima. Od 50 mjeseci trajanja rata u Jugoslaviji, Vrhovni štab i Vrhovna komanda su na tlu BIH boravili 30 mjeseci. Tu su se odigrale dvije najteže bitke u NOR-u, Neretva i Sutjeska. Od jula 1943. nakon proboja sa Sutjeske, Vrhovni štab je težište djelovanja NOVJ pomjerio ka italijanskoj okupacionoj zoni. To je učinjeno zato zato što su zapadni saveznici upravo u julu 1943. Izvršili desant na Siciliji, pa je Tito procijenio da predstoji brza kapitulacija Italije (8. septembar 1943). Time bi italijansko naoružanje na tlu Jugoslavije uglavnom palo u ruke NOVJ. Tokom septembra 1943. vršena su ofanzivna dejstva oko Tuzle koja je oslobođena 2. oktobra 1943. To je bio največi grad u koji su partizani od početka rata pa do tada uspjeli ući. Tu im je palo u ruke ogromna količina oružja, municije i razne druge opreme. Tokom jeseni 1943. došlo je do masovnog priliva boraca u partizanske jedinice. Krajem 1943. godine NOV i PO BIH imali su dva korpusa (1. i 2. bosanski korpus) sa sedam divizija, 24 brigade i 25 prtizanska odreda. BIH je bila centar i političkog života NOP-a gdje su se održala oba ratna zasjedanja AVNOJ-a. Tu je bilo sjedište CK 25 KPJ, Izvršnog odbora, a potom Predsjedništva AVNOJ-a i NKOJ. Na tlu BIH u vremenu poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a počela je organizacija izgradnje Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta (JNOF) kao opštenarodne masovne političke organizacije. U selu Zdena kod Sanskog Mosta održana je 3. jula 1944. njegova osnivačka skupština. Slične organizacije bile su: Antifašistički fron žena Jugoslavije (AFŽJ) čija je osnivačka konferencija održana u Bosanskom Petrovcu 6-8. decembra 1942, i Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) čiji je osnivački kongres održan u Bihaću 27-28. decembra 1942. Sve ove institucije su u ljeto 1944. godine svoje sjedište prenijele na otok Vis, a od kraja iste godine u oslobođeni Beograd. Uporedo sa oružanom borbom pod vodstvom KPJ, stvarani su i naradnooslobodilački odbori (NNO) kao sastavni dio i jedan od ciljeva te borbe. Za njihovo nastajanje i formiranje tekla su u dav osnovna oblika. Prvo u formiranju ilegalnih odbora Narodnooslobodilačkog fronta (NOF-a) koji su se oslobođenjem određenog mjesta automacki aktivirali kao organi civilne vlasti. Drugi oblik, koji je uskoro postao pravilo, bio je neposredno formiranje narodnooslobdilčkih odbora na oslobođenoj teritoriji. U pravilu su postojali seoski, opštinski, sreski i okružni NOO. Poslije prvih iskustava u razvoju nove vlasti vodstvo NOP-a zaključilo je da je potrebno regulirati ustrojstvo i rad NOO na jednoobrazan i jedinstven nčin za čitavu zemlju. U tom smislu je u listu Borba, koja je tad izlazila u Užicu, objavljen 19. oktobra 1941. direktivni članak POVIJEST Edvarda Kardelja u kojem su određene smjernice i data uputstva za obrazovanje NOO kao privremenih i vanstranačkih organa vlasti. Njihov zadatak je da organizuju pozadinu, osiguravaju prehranu stanovništva, čuvaju red i mir i stvaraju materijalnu osnovu za svoj rad. 4. – Fočanski propisi Načela iznijeta u članku E. Kardelja poslužila su kao osnov za donošenje prvih propisa o NOO-a. Te propise donio je NOVJ za vrijeme svoga boravka u Foči u februaru 1942. Ovi propisi sastoje se iz dva akta. U prvom se govori o zadacimai ustrojstvu NOO-a, a u drugom se određuju objašnjenja i uputstva za rad NOO-a u oslobođenim krajevima. Prema propisima NOO su privremeni i izborni organi vlasti sa osnovnim zadatkom da aktiviraju i ujedine sav narod u borbi protiv okupatora u njegovih domaćih sluga. U drugom aktu još se govori o formiranju narodnooslobodilačkih fondova. Ovi fondovi su se uglavnom punili rekvizicijom stoke i drugih dobara. Iz njih se snadbjevala hranom i odjećom NOV-a siromašne porodice i izbjeglice. 5. – Krajiški propisi – U septembru 1942. negdje u Bosanskoj krajini Vrhovni štab izdao je nove propise NOO-ma kojima su oni dobili potpunu potvrdu kao pravi, stalni i jedini organi narodne vlasti. U pogledu zadataka i nadležnosti NOO-a Krajiški propisi ne donose ništa novo niti šta u tome pogledu mjenjaju u odnosu na Fočanske propise. Krajiški propisi se sastoje iz dvije naredbe Vrhovnog štaba. Prva naredba regulira se način izbora NOO-a, a drugom se obrazuje vojnopozadinski organi vlasti. U Titovom popratnom pismu ističe se da 26 je smisao donošenja ovih novih propisa o Noo-ima što oni prestaju više biti privremen i postaju stalni organi narodne vlasti. Krajiškim propisima ozakonjeno je opšte pravo glasa po kojem pravo da bira i bude biran ima svako sa navršenih 18 godina života. 6. – Prvo zasjedanje AVNOJ-a – Donošenjem Krajiških propisa i proglašavanje NOO-a za stalne organe vlasti ukazivalo je jasno na činjenicu da u zemlji postoji jedna potencijalna državna organizacija, kojoj je još jedino nedostajala centralna narodnooslobodilački odbor kao najviše izvršno tijelo. Sa druge strane, stvaranjem NOV i POJ 20. novembra 1942. partizanske snage dobile su sva obilježja jedne regularne armije koja je imala oko 150.000 boraca svrstanih u odrede, brigade, divizije i korpuse, sa izgrađenim starješinskim kadrom koji je poticao iz svih slojeva društva i koji se stvarao i školovao u borbi. Tako su, na inicijativu vojno-političkog rukovodstva NOP-a, izvršene pripreme za sazivanje jedne sveopšte jugoslavenske skupštine najistaknutijih boraca i pristalica NOP-a, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku i političku pripadnost. Taj skup održan je u Bihaću, centru tadašnje slobodne teritorije, 26-27. novembra 1942. u prisustvu 54 delegata iz cijele zemlje. Time je osnovano Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ). AVNOJ se tu konstituisaokao opštenacionalno i o p š t e p o l i t i čk o predstavništvo NOP-a. Umjesto vlade formiran je Izvršni odbor AVNOJ-a koji je imao više resora POVIJEST (ministarstava): upravno, privrednofinansisko, zdravstveno, socijalno, vjersko i propagandno. Za predsjednika Izvršnog odbora imenovan je dr. Ivan Ribar, a za potpredsjednike Nurija Pozderac, dr. Pavle Savić i Edvard Kocbek. Za rukovodioce pojedinih resora, odnosno članova Izvršnog odbora, izabrani su Mile Peruničić, Ivan Milutinović, dr. Sima Milošević, pop Vlado Zečević, dr. Mladen Iveković i Veselin Masleša. Na zasjedanju donesene su rezolucije o osnivanju i organizaciji AVNOJ-a i usvojen Proglas narodima Jugoslavije. Jedan od osnovnih zadataka AVNOJ-a i njegovog Izvršnog odbora bio je rad na osnivanju zemaljskog antifašističkog vijeća u svim jugoslavenskim pokrajinama, odnosno zemljama. 7. – Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a – Odlukom da se pristupi osnivanju zemaljskih antifašističkih vijeća po jugoslavenskim zemljama i pokrajinama počela je posljednja faza realizacije jednog od četiri cilja NOP-a, a to je da buduća Jugoslavija uredi na federativnom principu. Među zemaljskim antifašističkim vijećima posljednje je osnovano zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Razlog tome su bile i stalne ratne operacije na tlu BIH, ali i diskusije i rasprave koje su vođene u rukovodstvu KPJ o statusu BiH u budućjoj jugoslavenskoj zajednici. Tako je konačno 25-26. novembra 1943. održano u Mrkonjić Gradu prvo, osnivačno zasjedanje ZAVNOBiH-a. Ovoj osnivačkoj skupštini 27 prisustvovala su 274 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih su 173 izabrana za vijećnike ZAVNOBiH-a. Na ovom prvom zasjedanju ZAVNOBiH je formalno konstituiran kao opštepolitičko predstavništvo NOP-a BiH, ali je ustvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ. Vjećnici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da buduće BiH i njene narode i u zemlji i u inozemstvu mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktom istovremeno je izražena želja naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Bošnjaka i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 delegata koji će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. 8. – Drugo zasjedanje AVNOJ-a – Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu 29. i 30. novembra 1943, uz učešće 142 od 268 izabrana delegata iz svih krajeva Jugoslaije. Jedan broj delegata nije se zbog ratnih dejstava i udaljenosti uspio na vrijeme probiti do Jajca i učestvovati u zasjedanju. Na ovom zasjedanju AVNOJ je konstituiran u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije. Istovremeno je odlučeno da se formira kao izvršni organ AVNOJ-a Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) sa svim atributima privremene vlade. AVNOJ se kao vrhovno zkonodavno i izvršno tijelo sastoji od Vijeća i Predsjedništva. Predsjedništvo čini predsjednik, pet potpredsjednika, dva sekretara i najmanje 40 članova. Na čelu Predsjedništva bio je dr. Ivan Ribar. Potpredsjednici su bili Moša Pijade, Antun Augustinčić, Josip Rus, Mako Vujčić, a sekretari Rodoljub Čolaković i Radonja Golubović. Predsjedništvo je imenovalo NKOJ, a za predsjednika imenovan je Josip Broz POVIJEST Tito, koji je istovremeno vodio i Povjereništvo za narodnu odbranu. Vanjske poslove vodio je dr. Josip Smodlak, a unutrašnje Vlado Zečević, Povjereništvno za prosvjetu Edvard Kocbak, za narodnu privredu Ivan Milutinović. Sa držanopravnog stanovišta temeljne su odluke donešene kao što je zabrana povratka i oduzimanje prava zakonite vlade Jugoslavije tzv. jugoslavenskoj vladi u inozemstvu. AVNOJ je donio odluku o priznanju i zahvalnosti NOV-i i s tim u vezi Odluku o uvođenju zvanja maršal Jugoslavije, a Predsjedništvo na osnovu toga Odluku o dodjeljivanju naziva maršal Jugoslavije Josipu Brozu Titu. – Izgradnja federativne države i mjesto BiH u njoj – Najznačajnija državnopravna i politička odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a bila je Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu. Zbog nastojanja rješenja nacionalnog pitanja odlučeno je da se Jugoslavija izgradi na federativnom principu „koja će osigurati punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda svih njenih republika. Sve federalne jedinice svoj status unutar Demokratske Federativne Jugoslavije stekle su na osnovu nacionalnog kriterija. Izuzetak je bila Bosna i Hercegovina koja svoj federalni status unutar jugoslavenske zajdenice nije stekla na osnovu nacionalnog kriterija, nego kao historijska zajednica triju naroda koji u njoj stoljećima žive zajedno. Najvažniji faktori koji su opredijelili rukovodstvo NOP-a da BiH uključi u federativnu Jugoslaviju kao ravnopravnu federativnu jedinicu bili su, na prvom mjestu činjenica da je BiH imala i ima svoju državnopravnu tradiciju. Pored toga, na njenom području žive i tri naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati i više nacionalnih manjina. Sa tako izmješanim stanovništvom priključenje ove zemlje 9. 28 nekoj drugoj federativnoj jedinici bilo bi politički neprihvatljivo rješenje. U tim činjenicama ležala je osobenost mjesta BiH u jugoslavenskoj federaciji koja je stvorena odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a. 10. – Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a – Radi dalje izgradnje bosanskohercegovačke državnosti kao federalne jedinice sazvano je i održano Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. godine. Na zasjedanju je doneseno 11 odluka, od kojih su najvažnije: Odluka o konstituiranju ZAVNOBIH-a u najviše zakonodavno i izvršno tijelo federalne BiH i Deklaracija o pravima građana BiH. U Odluci o konstituiranju ZAVNOBiH-a u vrhovni organ vlasti se ističe da se na temelju slobodno izražene volje naroda BiH, a u skladu sa odlukama AVNOJ-a, ZAVNOBiH konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno tijelo u BiH. ZAVNOBiH svoju zakonodavnu vlast vrši neposredno na svojim plenarnim sjednicama. Između dva njegova zasjedanja tu vlast vrši njegovo Predsjedništvo. Izvršnu vlast vrši preko Narodne vlasti BiH. Deklaracija o pravima građana BiH u osnovi je po svom sadržaju imala karakter ustava. Ovom deklaracijom građanima BiH garanirana su osnovna ljudska prava koja čine sadržinu svakog demokratskog ustava. To su: nacionalna ravnopravnost, sloboda savjesti i vjeroispovjesti, sloboda zbora i dogovora, sloboda udruživanja i štampe lična i imovinska sigurnost građana, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, ravnopravnost spolova, pravo glasa sa navršenih 18 godina, pravo žalbe, uvođenje vojne obaveze za sve građane BiH itd. Odlukom Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina je u suštini POVIJEST konstituirana kao federalna jedinica u okviru federativne Jugoslavije. – Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a i formiranje vlade BiH – Treće i posljednje zasjedanje ZAVNOBiH-a pod tim imenom sazvano je i održano nakon što su partizanske jedinice ušle u Sarajevo 6. aprila 1945. godine. Zasjedanje je održano u Sarajevu od 26. do 28. aprila 1945. godine. Zakonom o izmjenama i dopunama odluka o konstituiranju ZAVNOBiH-a, ovaj organ prerastao je u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine, a istovremeno je formirana i vlada BiH. Za predsjednika Vlade imenovan je Rodoljub Čolaković, a za potpredsjednika dr. Zaim Šarac koji je istovremeno bio i ministar saobraćaja. Đuro Pucar je bio ministar bez portfelja. Za ministra unutrašnjih poslova imenovan je pukovnik Ilija Došen, ministra pravosuđa dr. Hamdija Ćemerlić, ministar prosvjete Anto Babić. 11. Tako je Bosna i Hercegovina 28. aprila 1945. godine prvi put poslije novembra 1918. godine dobila svoju narodnu vladu. [ Drugi dio: BOSNA I HERCEGOVINA U SOCIJALISTIČKOJ JUGOSLAVIJI se nastavlja u sljedećem broju] n J Edin Hardauš je student historije na fakultetu «Džemal Bijedić» u Mostaru i aktivist pokreta «Dosta». @ hardy_622@hotmail.com Slike u kronološkom redu: 1. Geografska karta države NDH 1941 2. Plakat za regrutovanje u Handžar 3. Tito, ranjen u bitci na Sutjesci 4.Rada Vranješević govori na zasjedanju ZAVNOBIH-a. Slika je preuzeta iz knjige «Mrkonjić Grad - Grad I zasjedanja ZAVNOBiH-a» autora Gojka Jokića iz 1979.godine 5.Sažetak o odlukama drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a 29 PREDSTAVITE SE! Drugarice i drugovi, poštovani prijatelji, dame i gospodo, Vi ste jedno udruženje, jedna organiza- cija, jedan pokret, jedno društvo... i želite se predstaviti široj javnosti. Na ovome mjestu možete to učiniti u slijedećim brojevima Biltena "Naša Jugoslavija". Na ovome mjestu može stajati i vaša "lična karta". Pošaljite nam tekst koji govori o vama, o vašim aktivnostima, o vašim ciljevima i mi ćemo tekst objaviti u jednom od slijedećih brojeva Biltena "Naša Jugoslavija". U svakom broju će se predstaviti jedna organizacija, jedan pokret, jedno udruženje... Pod jednim uvjetom: Tekst koji poziva na rat, mržnju, pornografiju, zlostavljanje, vrijeđenje u bilo kojem smislu i obliku...neće biti objavljeni. Uredništvo Biltena fot. razglednice
© Copyright 2024 Paperzz
