VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE
XLIX (2013.) 108
ZAGREB
SIJE^ANJ 2013.
Dominikanska obitelj po svem svijetu priprema
se za proslavu 800. obljetnice otkako je 1216. godine papa Honorije III. potvrdio Red propovjednika.
Tu zna~ajnu obljetnicu proslavit }emo sve~ano 2016.
godine. U tom su vidu ve} zapo~ele devetogodi{nje
tematske priprave za proslavu na{eg Jubileja. Organiziraju se razna doga|anja svake godine, a tijekom
ovih znakovitih trenutaka povezuje nas osoba svetog Dominika. Ove godine isti~u se posebno dva
znakovita doga|aja.
Prvi dio ove nove godine, na nacionalnoj razini,
obilje`en je Vjeronau~nom olimpijadom u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i {porta,
Agencije za odgoj i obrazovanje, Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i
Glasa Koncila. Naime, u~enicima osnovnih i srednjih {kola organiziraju se svake godine tematska
natjecanja iz vjeronauka. Ove {kolske godine koja
je u tijeku ogledat }e se u poznavanju svetog Dominika i Reda propovjednika. Za njihovo pripremanje,
koje je po~elo ve} od rujna, tiskana je prigodna,
sadr`ajem bogata knji`ica „Sveti Dominik i Red
propovjednika“. U sije~nju se ve} odigralo natjecanje na {kolskoj razini. Slijedi sredinom velja~e natjecanje na `upanijskoj i nad/biskupijskoj razini.
Zavr{nica olimpijade, finale dr`avnog natjecanja iz
vjeronauka, odr`at }e se po~etkom travnja u Dubrovniku. Olimpijada je prigoda da mladi upoznaju
i zavole svetog Dominika. On je i danas privla~an i
aktualan svetac. U tijeku priprema nekoliko je skupina u~enika s vjerou~iteljima posjetilo na{e samostane. Na (nad)biskupijskim natjecanjima mla|a
bra}a uprisutnit }e Dominikov `ivot i `ivot Reda
kroz vlastito svjedo~enje u nekoliko ve}ih gradova.
UVODNIK
SVI SU GA VOLJELI
A sve }e kulminirati u
zavr{nom natjecanju
sa zajedni~kim scenskim uprizorenjima
mla|e bra}e i sestara.
Po~etak drugoga
dijela godine obilje`en
je doga|ajem na razini
cijeloga Reda propovjednika i Dominikanske obitelji. Na{a Provincija ima razloga za posebnu
radost. To su bra}a izrekla i na pro{logodi{njoj
Izbornoj provincijskoj skup{tini u Bolu: „Posebno
se radujemo {to }e se Op}a skup{tina Reda odr`ati
od 22. srpnja do 8. kolovoza 2013. u Trogiru, rodnome gradu prvoga hrvatskog bla`enika Augustina
Ka`oti}a. To je va`an doga|aj, ne samo za nas, hrvatske dominikance, nego i za Hrvatsku jer se Op}a
skup{tina u osamstoljetnoj povijesti Reda po prvi
puta odr`ava u Hrvatskoj. Pozivamo svu bra}u u
Provinciji da taj veliki doga|aj prihvate kao poticaj
na svestraniju promociju poziva i poslanja brata propovjednika te da sudjeluju u pripremi u suradnji s
generalnim tajnikom Op}e skup{tine bratom Mihaelom Mariom Toljem“ (Akti, Bol 2012., br. 108).
To je najve}i i najva`niji doga|aj za Provinciju
ove godine, i ne samo ove godine! Povijesni je to
doga|aj za na{u Provinciju, Hrvatsku, ali i za Red.
Naime, u vidu boljeg ostvarenja poslanja propovijedanja Red je na pro{loj Op}oj skup{tini u Rimu
2010. godine zapo~eo svoju restrukturaciju. Upravo
}e u tom postupku restrukturacije Reda imati va`nu
ulogu i ova Skup{tina definitora koja se odr`ava u
Hrvatskoj.
3
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Bra}a iz cijeloga svijeta, sa sve ~etiri strane, okupit }e se na Op}oj skup{tini Reda po prvi puta na
hrvatskome tlu. Njima }e se pridru`iti i posebni
gosti koje U~itelj Reda pozove, na{e sestre, predstavnici lai~kih bratstava svetog Dominika, dakle
~lanovi velike Dominikanske obitelji. Nikada toliko
dominikanaca na jednom mjestu u Hrvatskoj. Zabijelit }e Trogir! O`ivjet }e ponovno, nakratko, samostan Svetoga Kri`a na ^iovu! Zasigurno }e se
radovati utemeljitelj toga samostana i njegov prvi
prior bl. Nikola Milinovi}, ~ije je tijelo najprije
pokopano na ulazu u crkvu a zatim 1932. godine,
prigodom petstote godi{njice utemeljenja samostana,1 preneseno u samostansku crkvu. Umro je na
glasu svetosti 13. srpnja 1451. i kao takav, prema
tradiciji, ~a{}en pa je stoga na njegovu grobu uklesano „bla`eni“. Neka i njegov zagovor prati rad
bra}e na Op}oj skup{tini. Molimo i zagovor na{ih
dvoje bla`enika, Augustina Ka`oti}a i Ozane Kotorske. U Trogiru }e se sve~ano proslaviti blagdan
bl. Augustina, uz sudjelovanje U~itelja Reda i svih
sudionika Op}e skup{tine. Bit }e to novi, sna`an
poticaj za zavr{etak njegove kauze kanonizacije. Sjetit }emo se tom prigodom i dubrova~koga dominikanaca Dominika Bara~a kojeg su partizani strijeljali u Trogiru 17. studenoga 1945. jer nas Op}a
skup{tina iz Rima poti~e da se spominjemo dominikanskih mu~enika iz 20. stolje}a.
Skup{tina }e po~eti na blagdan svete Marije Magdalene, suza{titnice Reda, a zavr{it }e proslavom
svetkovine svetog oca Dominika u samostanskoj
crkvi u Splitu. Tako je rad Skup{tine zami{ljen kao
hodo~a{}enje, od Marije Magdalene do Dominika.
^lanovi Dominikanskog reda smatrali su da postoji
povezanost izme|u njihova poslanja i poslanja
Marije Magdalene. U njoj su, naime, prepoznali
1
Vi{e o povijesti samostana: Stjepan Krasi}, Dominikanski
samostan sv. Kri`a na ^iovu (1432-1852), Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji, 31 (Split, 1991.), str. 79-95; Vanja
Kova~i}, ^iovo - Samostan Sv. Kri`a, studija objavljena u monografiji Dominikanci u Hrvatskoj, Zagreb: Galerija Klovi}evi
dvori, 2011., str. 263-269.
4
ostvareni dominikanski ideal: promi{ljati, razmatrati otajstvo Isusa Krista i prenositi drugima plodove
svoga razmi{ljanja. U Mariji Magdaleni su imali uzor
one koja razmi{lja, meditira i propovijeda osobno
pro`ivljenu evan|eosku poruku.
Dominikovu osobnost uo~avamo tek kada promatramo njegovo `ivotno djelo, Red koji je utemeljio, kojega je cilj upoznati istinu i spoznatu istinu
priop}avati drugima, u vidu propovijedanja i spasenja du{a. To je temeljna zada}a Reda. Slijede}i svojeg
utemeljitelja bra}a dominikanci u svome propovijedanju i `ivotu daju posebnu va`nost slobodi, milosr|u i istini. Ljubav prema slobodi nerazdvojiva je
od ljubavi prema istini. Sloboda raste sa stalnim
tra`enjem i propovijedanjem istine, koja je slobodna i koja osloba|a. Propovijedanje Bo`jeg milosr|a
u sredi{tu je dominikanskog propovijedanja. O Dominikovoj su}uti i ljubavi prema svim ljudima svjedo~i njegov nasljednik na ~elu Reda bl. Jordan Saski
u Knji`ici (br. 107): „Sve je ljude primao {iroka srca.
A kao {to je sve ljubio, tako su i njega svi ljubili.“
Uz ta dva doga|aja, posebice uz slavlje Op}e
skup{tine Reda, bilo je i bit }e ove godine jo{ drugih
doga|anja u `ivotima na{ih zajednica i Provincije, o
~emu mo`ete vi{e doznati na stranicama ovoga broja
Vjesnika. Ove }e godine vi{e bra}e proslaviti zna~ajne obljetnice ro|enja, prvih zavjeta, sve~anih zavjeta i sve}eni~koga re|enja. Svima iskreno ~estitam
i zahvaljujem na daru svojega `ivota u slu`bi propovijedanja. Zahvaljujem svakome pojedina~no na svjedo~anstvu radosti i ljepote zajedni~koga `ivota po
primjeru svetog Dominika, koji svojim `ivotom i
stvarala~kom vjerno{}u poslanju navije{tanja Radosne vijesti dajete primjer mla|oj bra}i u formaciji.
A mlade sve vi{e privla~i primjer sv. Dominika. Imamo stoga razloga za radost i pogled pun optimizma
prema budu}nosti, zahvaljuju}i Bogu od kojega dolazi svaki dar zvanja.
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZAZOVI ZA DANA[NJU EVANGELIZACIJU
brat Bruno Cadoré*
U~itelj Reda propovjednika
Studirati, propovijedati i osnivati zajednice. Te je
ciljeve sveti Dominik zacrtao {alju}i prvu bra}u u
„evangelizaciju“. Time nije dao evangelizacijski program nego dinamiku za ostvarenje temeljne intuicije
prosja~kih redova: evangelizacija nalazi svoju radost
i snagu u kontemplaciji. Htio bih to rastuma~iti
podsje}aju}i na tri izazova za dana{nju evangelizaciju.
1. Izazov studija i dijaloga sa znanostima i u~enim
ljudima
Dominik {alje svoju bra}u najprije da studiraju
a ne da pou~avaju. [alje ih na studij kao prosjake
istine. Studirati i nau~iti kako otajstvo Objave, ispitano u Svetom pismu i Predaji, mo`e dovesti ljudski
razum do kontemplacije. No, studirati zna~i u~iti
od drugih znanosti, dijalogizirati sa svim drugim
tra`iteljima istine, s po{tovanjem i povjerenjem a ne
sa sumnjom. Danas je vi{e nego ikada hitno da teologija i Crkva ostvare ono prijateljstvo izme|u vjere
i znanosti koje je proglasio Koncil. Slu{aju}i znanstvenike teolog otkriva trag povjerenja Boga koji
povezuje ljudsku slobodu, njegovu moralnu sposobnost i njegov razum sa svojim neprekinutim djelom stvaranja koji uzdr`ava svijet. [to nas Bog u~i
o sebi samome preko tih novih saznanja? U te{kom
razlu~ivanju saznanja koja tako duboko mijenjaju
odnos ~ovjeka prema samome sebi i njegov odnos
sa svijetom, kako i{~itavati otajstvo Novoga zakona
*
U~itelj Reda propovjednika brat Bruno Cadoré u svome govoru u Rimu 15. listopada 2012. na Sinodi o novoj evangelizaciji za preno{enje kr{}anske vjere istaknuo je tri izazova za
dana{nju evangelizaciju. Donosimo u cijelosti njegov govor. S
francuskoga preveo Anto Gavri}.
koji prebiva u slobodi i ~uva
je? Albert Veliki govorio je o
tra`enju istine u slatko}i bratskog `ivota. Kako bolje izre}i
izazove dijaloga u kojem Bog
povjerava ljudima da nastoje
zajedno promi{ljati „zajedni~ki svijet“, pogodan svima
za `ivot i pravi put za ~ovjeka? Tko zna, jednoga dana mogao bi za taj stol sjesti onaj tajanstveni hodo~asnik iz Emausa koji jedino mo`e ispuniti nadu razuma?
2. Izazov slobode
Naravno, treba propovijedati zajednicama vjernika i s njima otvarati putove kako bi Rije~ i predaja
podupirale njihovu vjeru i njihov `ivot. No danas
nas propovijedanje dolaska Kraljevstva tjera da izi|emo i po|emo u susret onima koji ne dolaze vi{e
u crkvu. I to ~initi kao {to je Isus ~inio na putovima
Palestine, bratskim `ivotom pokazuju}i Bo`je prijateljstvo s ljudima. Ne radi se danas toliko o pou~avanju koliko o zapo~injanju razgovora s onima
kojima bismo voljeli jednoga dana predstaviti prijatelja. Ponizno, treba na}i vremena i saslu{ati pitanja
koja zadiru u ~ovjekovu slobodu: patnja i smrt, vjera i sumnja, moralna dare`ljivost i slabost volje,
muka onih koji se osje}aju osu|enima i odba~enima,
malodu{nost onih koji su se udaljili a da u biti nisu
izgubili vjeru. Propovjednik, zaslijepljen, otkriva da
On, kako je obe}ao, ide pred nama u Galileju i da
On ima povjerenja u tu krhku slobodu. Propovijedati zna~i dopustiti da nas pou~i Bo`ja strpljivost
– Bog pristupa s takvim po{tivanjem kako bi svako5
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ga pozvao da svoju slobodu stavi na razinu svojeg
dostojanstva. Snaga se evangelizacije crpi u kontemplaciji otajstva milosr|a. A radost je otkrivati da se
u tom otajstvu u~vr{}uje bratstvo me|u ljudima koje
On vi{e ne naziva slugama nego prijateljima i kojima
}e On sam obznaniti sve {to je primio od Oca.
prijateljstva. Zbog te nade, i unato~ njihovoj slabosti, te su zajednice uvjerenja kako to zajedni{tvo
treba pro{iriti povezuju}i svoju sudbinu sa sudbinom zaboravljenih ovoga svijeta. Nisu li i oni ljudi?
„Borba za pravdu i sudjelovanje u preobrazbi svijeta sasvim nam se ~ini konstitutivnom dimenzijom
propovijedanja Evan|elja“ (Sinoda biskupa, 1971.).
Prije petsto godina bra}a dominikanci na otoku Hispaniola (danas Dominikanska Republika i Haiti),
protiv otu|enja jedne dominantne kulture, bili su
svjesni te istine. Njihovo propovijedanje bilo je
proro~ko. I izazvalo je raspravu u kojoj su teolozi
dali svoj doprinos izrazu prava naroda, a to nije bilo
neznatno u preobrazbi svijeta. Kontemplativno se
u~enje dakle nalazilo u {koli Kri`a.
3. Izazov bratstva
Nisu li oni ljudi? Mu{ke i `enske redovni~ke zajednice slave nadu da bratski `ivot milosr|a i pra{tanja mo`e okrenuti poredak svijeta. Te zajednice
vjeruju da milost Duha Bo`jega mo`e preobraziti
ljudsku stvarnost bratske zajednice u „sakrament“
prijateljstva Boga s ljudima. One `ele biti znak toga
***
VELIKI TJEDAN
Cvjetnica
Velika srijeda
Velika subota
Jo{ i danas ja{e{ na `ivini
da lak{e ~uje{ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Nitko ne `eli da vidi Tvoj pad
a jo{ manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio
a Veronike su ostale kod ku}e.
Vjekovima tako hoda{ osamljen.
Ustrajno Te jo{ samo prate
suci i krvnici.
U praznini Tvojega groba
prona{li smo smisao opstanka.
Zato nad na{om pro{lo{}u
bdije An|eo.
Tvoji u~enici odmagli{e daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sre}a, da se ne mijenja{ Ti,
ni pogled Tvojega magarca!
Veliki ~etvrtak
Veliki ponedjeljak
Ti si gospodar blagajne.
Juda se je prevario:
primio je odvi{e malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe.
Za Tvojim se stolom izmjenjuju
gladni dobrote.
Jedno je mjesto ostalo prazno:
trgovca savjesti.
I zauvijek }e praznim ostati.
Veliki petak
Veliki utorak
Na{a se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao vi{e uspjeha:
rasplakao je Petra.
6
Tvoj zadnji krik jo{ i danas drma
stijenkama ljudskog uma
u kojima se za~ahurila savjest.
Ti {uti{
i ~eka{
da se pojavi leptir.
Posljednja ve~era
Tvoja }e ve~era
trajati dovijeka,
a svaka na{a
mo`e biti posljednja.
Rajmund Kupareo, OP
(1914.–1996.)
Papina kateheza na op}oj audijenciji
u srijedu 8. kolovoza 2012.
Draga bra}o i sestre,
Crkva danas slavi spomen svetog Dominika Guzmána, sve}enika i utemeljitelja Reda propovjednika,
zvanih dominikanci. U jednoj od prethodnih kateheza ve} sam predstavio tog slavnog sveca i temeljni doprinos {to ga je dao obnovi Crkve svoga doba.
Danas `elim istaknuti bitni aspekt njegove duhovnosti: njegov molitveni `ivot. Sveti je Dominik bio
~ovjek molitve. Zaljubljen u Boga, nije te`io ni~em
drugom osim spasenju du{a, osobito onih koje su
pale u mre`e krivovjerja; nasljedovatelj Krista, duboko je u sebi utjelovio tri evan|eoska savjeta pridru`iv{i navije{tanju Rije~i svjedo~anstvo `ivota u
siroma{tvu; vo|en Duhom Svetim kro~io je putom
kr{}anskog savr{enstva. Molitva je u svakom trenutku bila snaga koja je obnavljala i ~inila sve plodonosnijim njegova apostolska djela.
Bla`eni Jordan Saski († 1237.), njegov nasljednik
na ~elu Reda, pi{e: „Tijekom dana, nije bilo dru{tvenijeg ~ovjeka od njega… No}u, naprotiv, nije mu
bilo ravna u bdjenju i molitvi. Dan je posve}ivao
bli`njemu, ali je no} darivao Bogu“ (P. Filippini,
S. Domenico visto dai suoi contemporanei, Bologna
1982., str. 133). Kod svetog Dominika mo`emo
vidjeti primjer skladne povezanosti izme|u razmatranja Bo`jih otajstava i apostolskog djelovanja.
Prema svjedo~enju njemu bliskih osoba „on je uvijek
govorio s Bogom ili o Bogu“. To opa`anje pokazuje njegovo duboko zajedni{tvo s Gospodinom i,
istodobno, stalnu zauzetost da privede druge tome
zajedni{tvu. Premda nije ostavio spise o molitvi,
dominikanska tradicija je prikupila i prenijela njegovo `ivo iskustvo u djelu pod naslovom „Devet
na~ina molitve sv. Dominika“. Djelo, koje je izme|u
IZ CRKVE
DEVET NA^INA MOLITVE SVETOG DOMINIKA
1260. i 1288. godine sastavio jedan brat dominikanac, poma`e nam shvatiti ne{to od nutarnjeg `ivota
toga sveca.
Prema svetom Dominiku, dakle, postoji devet
na~ina molitve i svaki od tih na~ina, koje je uvijek
ostvarivao pred Isusom Raspetim, izra`ava jedan
tjelesni i duhovni stav koji, ako su duboko pro`eti,
potpoma`u sabranost i gorljivost. Prvih sedam
na~ina slijede jednu uzlaznu putanju, poput koraka
na nekom putu, prema dubokom zajedni{tvu s Trojedinim Bogom: sveti Dominik moli u stoje}em
stavu pognute glave da time izrazi poniznost, zatim
prostrt na zemlji da moli opro{tenje za vlastite grijehe, na koljenima u znak pokore kako bi sudjelovao
u Gospodinovim patnjama, ra{irenih ruku promatraju}i Raspetog da razmatra Najve}u Ljubav, pogleda uprta u nebo osje}aju}i se privu~enim u Bo`ji
svijet. Postoje dakle tri na~ina moljenja: u stoje}em
stavu, na koljenima, prostrt na tlu; ali uvijek s pogledom upravljenim prema Gospodinu Raspetom.
Posljednja dva na~ina, me|utim, na kojima }u se
kratko zadr`ati, odgovaraju dvama pobo`nostima
koje je svetac redovito prakticirao. To je prije svega
osobna meditacija, gdje molitva poprima jo{ dublju,
gorljiviju i utje{niju dimenziju. Po zavr{etku molitve
~asova i nakon misnog slavlja sveti se Dominik zadr`avao u razgovoru s Bogom, ne postavljaju}i si pritom vremenske granice. Mirno i sabrano bi sjedio u
stavu oslu{kivanja, ~itaju}i neku knjigu ili pogleda
uprta u Raspetog. Te trenutke susreta s Bogom je
tako sna`no pro`ivljavao da se tako|er prema vani
mogle uo~iti njegove reakcije u vidu radosti ili pla~a.
On je dakle tijekom meditacije upijao u sebe stvarnosti vjere. Svjedoci pripovijedaju da je ponekad
upadao u svojevrsni zanos preobra`ena lica, ali se
7
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
odmah zatim ponovno vra}ao svojem svakodnevnom poslu ispunjen snagom koja dolazi odozgo. Tu
je zatim Dominikova molitva na putovanju od jednog samostana do drugog; molio je ~asoslov, Srednji
~as, Ve~ernju sa suputnicima i, dok je prelazio preko
dolina i brda, razmatrao je ljepotu stvaranja. Tada bi
iz njegova srca potekla pjesma hvale i zahvalnosti
Bogu za tolike darove, osobito za najve}e ~udo:
otkupljenje koje je izvr{io Krist.
svaki doga|aj, osobito najbolnije trenutke. Ovaj
nam svetac tako|er doziva u svijest va`nost izvanjskih stavova u na{oj molitvi. Kle~ati, stajati na nogama pred Gospodinom, upirati pogled u raspelo,
zaustaviti se i sabrati u molitvi, nisu ne{to sporedno,
ve} nam poma`u da u svome duhu, ~itavim svojim
bi}em, stupimo u odnos s Bogom. @elim jo{ jednom
podsjetiti koliko je nu`no u vlastitom duhovnom
`ivotu svakodnevno prona}i vremena za molitvu;
moramo izdvojiti vrijeme za molitvu osobito tijekom praznika, moramo na}i malo vremena za razgovor s Bogom. Time }emo i drugima oko nas pomo}i da stupe u svijetli prostor Bo`je prisutnosti,
koja donosi mir i ljubav {to ih svi trebamo. Hvala.
Dragi prijatelji, sveti Dominik nam doziva u
svijest kako svjedo~enje vjere, koje svaki kr{}anin
mora dati u obitelji, na poslu, u dru{tvenom zauzimanju kao i u trenucima opu{tanja, ima svoj izvor
u molitvi, u osobnom dodiru s Bogom; samo taj
stvarni odnos s Bogom daje nam snage sna`no `ivjeti
(IKA)
***
HIMNA SVETOM DOMINIKU
Nad tvojim grobom sedam je vjekova
Proteklo brzo k’o sjaj meteora,
Pi{u}i zlatom zvjezdana sred mora
Vje~na ti slova.
Red koji sretno tvoju stazu slijedi,
Ljubavi tvoje najve}e je djelo.
Spomenik sebi podig’o si smjelo
Ja~i od mjedi.
Du{a, gle, tvoja sada k’o i prije
Bo`ju ljepotu odrazuje bijelu,
Jo{ ti se divna ugasila nije
Zvijezda na ~elu.
Kreposti tvoje – ures Crkve to su –
Strpljiva ru`o, nevinosti l’jere,
Spusti na du{e `edne prave vjere
Istine rosu.
Ljep{u od sunca, od ponora dublju,
Istinu svetu pru`ao si svima,
Dr`e}i ~vrsto nevjerskih sred tmina
Goru}u zublju.
Daj da nam o~i rajske vide `ale
Poslije borbe na tom svijetu bijednom!
Presvetom Trojstvu s tobom da svi jednom
Pjevamo hvale.
Utjehe kale` napunjen iz vira
Kristova srca davati si smio:
Jednima otac, drugima si bio
An|eo mira.
8
Rajmund Kupareo, OP
1934.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PONOVNO OTKRITI VRIJEDNOST KRUNICE
Papin nagovor uz molitvu An|eo Gospodnji u nedjelju 7. listopada 2012.
Draga bra}o i sestre,
obratimo se sada u molitvi Presvetoj Djevici,
koju danas slavimo kao Djevicu od krunice. U ovome ~asu u sveti{tu u Pompejima uzdi`e se tradicionalna „pro{nja“ kojoj se pridru`uju bezbrojne osobe u ~itavom svijetu. Dok se i mi u duhu pridru`ujemo
tom zbornom zazivu, `elim predlo`iti svima da prepoznaju vrijednost molitve krunice u predstoje}oj
Godini vjere. Dok molimo krunicu pu{tamo Mariji, uzoru vjere, da nas vodi u razmatranju Kristovih
otajstava i iz dana u dan nam poma`e asimilirati
evan|elje, tako da ono dadne oblik na{em `ivotu.
Zato, tragom mojih prethodnika, osobito bla`enog
Ivana Pavla II. koji nam je prije deset godina dao
apostolsko pismo Krunica Djevice Marije (Rosarium
Virginis Mariae), pozivam sve da mole krunicu osobno, u obitelji i zajednici, stupaju}i u Marijinu {kolu,
koja nas vodi Kristu, `ivom sredi{tu na{e vjere.
(IKA)
DRU[TVENE MRE@E: VRATA ISTINE I VJERE;
NOVI PROSTORI EVANGELIZACIJE
Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava dru{tvene komunikacije 2013.
Draga bra}o i sestre,
kako se pribli`ava proslava Svjetskog dana sredstava dru{tvene komunikacije 2013. `elim vam predlo`iti nekoliko razmi{ljanja o jednoj sve va`nijoj
stvarnosti koja se odnosi na na~in na koji danas ljudi
me|usobno komuniciraju. Zadr`at }u se na promatranju razvoja digitalnih dru{tvenih mre`â koja pridonose nastanku nove „agore“, javnog i otvorenog
prostora u kojem osobe razmjenjuju ideje, infor-
macije, mi{ljenja i gdje, usto, mogu za`ivjeti novi
odnosi i oblici zajedni{tva.
Kada se koriste na dobar i uravnote`en na~in, ti
prostori pridonose ja~anju oblikâ dijaloga i rasprave koji, pod uvjetom da se u njima po{tuje i uva`ava
tu|u privatnost te postupa odgovorno i istinoljubivo, mogu u~vrstiti sveze zajedni{tva me|u
osobama i djelotvorno promicati sklad ljudske obitelji. Razmjena informacijâ mo`e postati prava
9
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
komunikacija, poveznice mogu prerasti u prijateljstvo, me|usobne povezanosti olak{ati zajedni{tvo.
Ako su mre`e (network) pozvane ostvariti tu veliku mogu}nost, osobe koje u njima sudjeluju moraju nastojati biti autenti~ne, jer na tim prostorima
ne dijelimo s drugima samo ideje i informacije, nego
u kona~nici same sebe.
Razvoj dru{tvenih mre`a zahtijeva zauzetost: na
njima ljudi produbljuju odnose i sklapaju prijateljstva, tra`e odgovore na pitanja koja ih mu~e, ona im
slu`e za zabavu, ali tako|er za intelektualnu izgradnju i dijeljenje vje{tinâ i znanjâ. Te mre`e postaju
tako, sve vi{e, dio samoga tkiva dru{tva jer zbli`avaju
osobe na temelju tih temeljnih potreba. Dru{tvene
su mre`e dakle nadahnute te`njama ukorijenjenim
u ~ovjekovu srcu.
Kultura dru{tvenih mre`â (social network) i promjene oblika i na~ina komunikacije, postavljaju zahtjevne izazove onima koji `ele govoriti o istini i
vrijednostima. ^esto se stje~e dojam, a to vrijedi
tako|er za ostala sredstva dru{tvene komunikacije,
da su zna~enje i djelotvornost raznih oblika izra`avanja uvjetovani vi{e njihovom popularno{}u no
njihovom intrinsi~nom va`no{}u i vrijedno{}u.
Popularnost je usto ~esto povezana s poznato{}u ili
strategijama uvjeravanja vi{e no s logikama argumentacije. Ponekad blagi glas razuma mo`e zaglu{iti
buka silnog mno{tva informacija te ne uspijeva privu}i pa`nju, koju se, naprotiv, priklanja onima koji
se izra`avaju na zavodljiviji na~in. Dru{tveni mediji
(social media) trebaju zato zauzetost svih onih koji
su svjesni vrijednosti dijaloga, razumske rasprave,
logi~ke argumentacije; osobâ koje se trude njegovati oblike razgovora i izra`avanja koji apeliraju na
najplemenitije te`nje onih koji sudjeluju u komunikacijskom procesu. Dijalog i rasprava mogu cvjetati i rasti i kada se razgovara i uzima zaozbiljno one
~ije se ideje razlikuju od na{ih: „S obzirom na stvarnost kulturne raznolikosti, ljudi trebaju ne samo
prihvatiti postojanje kulture drugoga, ve} tako|er
te`iti da se njome obogate i ponude joj sve ono dobro, istinito i lijepo {to posjeduju“ (Govor na susretu s predstavnicima svijeta kulture, Belém, Lisabon, 12. svibnja 2010.).
Izazov s kojim se dru{tvene mre`e moraju uhvatiti u ko{tac jeste taj da moraju biti doista inkluzivne:
tada }e one imati koristi od punog sudjelovanje vjer10
nikâ koji `ele s drugima dijeliti Isusovu poruku i
vrijednosti ljudskog dostojanstva, koje njegovo
u~enje promi~e. Vjernici su, naime, sve vi{e svjesni
toga da ako se Radosnu vijest ne pronosi tako|er
digitalnim svijetom, ona mo`e biti odsutna u iskustvu mnogih kojima je taj egzistencijalni prostor
va`an. Digitalni prostor nije paralelni ili ~isto virtualni svijet, ve} je dio svakodnevne stvarnosti mnogih ljudi, napose mladih. Dru{tvene mre`e su plod
ljudske interakcije, ali one, sa svoje strane, preoblikuju dinamike komunikacije koja izgra|uje odnose:
temeljito razumijevanje toga okru`enja je dakle preduvjet za zna~ajnu prisutnost u njemu. Sposobnost
kori{tenja novih jezikâ zahtijeva se ne toliko zato da
budemo ukorak s vremenom, ve} upravo zato da
omogu}imo beskrajnom bogatstvu evan|elja da
prona|e oblike izra`avanja koji }e mo}i doprijeti do
duhova i srca svih ljudi. U digitalnom svijetu pisana
je rije~ ~esto pra}ena slikama i zvukovima. Jedna
djelotvorna komunikacija, kao {to su Isusove prispodobe, mora zaokupiti ma{tu i afektivnost onih
koje `elimo pozvati na susret s otajstvom Bo`je ljubavi. Poznato nam je, uostalom, da je kr{}anska tradicija odvajkada bogata znakovima i simbolima: tu
mislim, primjerice, na kri`, ikone, slike Djevice
Marije, jaslice, vitraje i slike u crkvama. Zna~ajan dio
umjetni~ke ba{tine ~ovje~anstva stvorili su umjetnici
i glazbenici koji su nastojali izraziti istine vjere.
U dru{tvenim mre`ama vjernici pokazuju svoju
autenti~nost dijeljenjem s drugim ljudima dubokog
izvora njihove nade i radosti: vjere u Boga bogatog
milosr|em i ljubavlju koji je objavio u Isusu Kristu.
To se dijeljenje sastoji ne samo u izri~itom izra`avanju
njihove vjere, nego i u njihovu svjedo~enju, to jest
u na~inu na koji prenose „opredjeljenja, prioriteti,
prosudbe koji su duboko povezani s evan|eljem, i
onda kada se o njemu ne govori na izri~it na~in“
(Poruka za Svjetski dan sredstava dru{tvene komunikacije 2011.). Posebno zna~ajan na~in pru`anja
svjedo~anstva bit }e spremnost darovati samoga sebe
drugima na na~in da se strpljivo i s po{tivanjem zanimamo za njihova pitanja i sumnje s kojima se susre}u na svom putu tra`enja istine i smisla ljudskog
postojanja. Sama ~injenica da se na dru{tvenim mre`ama vodi dijalog o vjeri i vjerovanju potvr|uje va`nost i istaknuto mjesto religije u javnoj i dru{tvenoj
debati.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Za one koji su otvorena srca prihvatili dar vjere,
najdublji odgovor na ~ovjekova pitanja o ljubavi,
istini i smislu `ivota – koja su itekako prisutna na
dru{tvenim mre`ama – nalazi se u osobi Isusa Krista.
Naravno da onaj koji vjeruje `eli, s po{tivanjem i
obazrivo, svoju vjeru dijeliti s onima koje susre}e u
digitalnom svijetu. U kona~nici, me|utim, ako na{i
napori da s drugima dijelimo evan|elje urode dobrim
plodovima, to se uvijek mo`e prije zahvaliti snazi
Bo`je rije~i da dotakne srca, no na{im naporima.
Na{e pouzdanje u mo} Bo`jeg djelovanja mora
uvijek biti ve}e od svakog povjerenja koje stavljamo
u ljudska sredstva. I u digitalnom svijetu, gdje lako
planu `ustre rasprave i dolazi do razdora i gdje postoji opasnost da prevlada senzacionalizam, pozvani
smo na pa`ljivo razlu~ivanje. Imajmo, u vezi s tim,
na umu da je Ilija prepoznao Bo`ji glas ne u silnom
vihoru, ni u potresu ili ognju, ve} u „{apatu laganog
i blagog lahora“ (1 Kr 19, 11-12). Moramo vjerovati da temeljne ~ovjekove `elje da ljubi i da bude ljubljen, da prona|e smisao i istinu – koje je sam Bog
stavio u ~ovjekovo srce – na{e suvremenike uvijek i
posvuda dr`e otvorenima za ono {to je kardinal
Newman nazivao „blagim svjetlom“ vjere.
njama onih koji su daleko od vjere mora u nama
probuditi osje}aj potrebe da svoju vjeru u Bo`ju
prisutnost kao i na{u djelatnu ljubav ja~amo molitvom i razmi{ljanjem: „Kad bih sve jezike ljudske
govorio i an|eoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih
mjed {to je~i ili cimbal {to zve~i“ (1 Kor 13, 1).
Osim {to su sredstvo evangelizacije, dru{tvene
mre`e mogu biti ~inilac ljudskog razvoja. Na primjer, u nekim zemljopisnim i kulturnim sredinama
gdje se kr{}ani osje}aju izoliranima, dru{tvene mre`e
mogu u njima oja~ati osje}aj stvarnog zajedni{tva sa
svekolikom vjerni~kom zajednicom. Mre`e olak{avaju dijeljenje duhovnih i liturgijskih bogatstava,
poma`u}i ljudima da mole sa sna`nijim osje}ajem
bliskosti s onima koji ispovijedaju istu vjeru. Istinska i interaktivna zaokupljenost pitanjima i sum-
Molim da vas Duh Sveti uvijek prati i prosvjetljuje te od srca sve blagoslivljam da uzmognete doista biti glasnici i svjedoci evan|elja. „Po|ite po svem
svijetu, propovijedajte evan|elje svemu stvorenju“
(Mk 16, 15).
Postoje dru{tvene mre`e koje u digitalnom svijetu pru`aju dana{njem ~ovjeku prigodu za molitvu,
meditaciju ili dijeljenje Bo`je rije~i. Ali te mre`e
mogu tako|er otvoriti vrata drugim vidicima vjere.
Mnogi ljudi, naime, otkrivaju, upravo zahvaljuju}i
kontaktu koji je otpo~eo on line, va`nost izravnog
susreta, iskustva zajedni{tva ili tako|er hodo~a{}a,
tih sastavnica koje uvijek imaju va`nu ulogu na putu
vjere. Nastoje}i uprisutniti evan|elje u digitalnom
svijetu, mo`emo pozvati ljude na molitvene susrete
ili liturgijska slavlja na odre|enim mjestima kao {to
su crkve ili kapele. Ne smije izostati dosljednosti ili
jedinstvo u izra`avanju na{e vjere i na{eg svjedo~enja
evan|elja u stvarnosti u kojoj smo pozvani `ivjeti,
bila ona fizi~ka ili pak digitalna. Kada smo, na bilo
koji na~in, u dru{tvu s drugim ljudima pozvani smo
pronositi i razgla{avati Bo`ju ljubav sve do nakraj
zemlje.
Iz Vatikana, 24. sije~nja 2013., na blagdan svetog
Franje Sale{kog
Papa Benedikt XVI.
(IKA)
11
IZ REDA
IZ GENERALNE KURIJE
Sazivno pismo na Op}u skup{tinu Reda u Trogiru 2013.
MI
brat Bruno Cadoré, OP
„Na op}oj skup{tini definitora sastaju se i imaju
glas:
1° u~itelj Reda;
PONIZNI U^ITELJ I SLUGA
CIJELOGA REDA PROPOVJEDNIKA
SAZIVNO PISMO NA SLJEDE]U OP]U
SKUP[TINU
Provincijalima i priorima
i svoj pojedinoj bra}i, monahinjama i sestrama
skupa sa svim ~lanovima Obitelji sv. Dominika
POZDRAV I BLAGOSLOV
Op}a izborna skup{tina godine 2010., slavljena
u Rimu, odredila je u broju 300: „Izjavljujemo da }e
se sljede}a op}a skup{tina, koja }e biti op}a skup{tina
definitora, slaviti u Hrvatskoj provinciji, tijekom
mjeseca srpnja i kolovoza godine 2013., a to~ni }e
datumi biti naknadno odre|eni.“
2° biv{i u~itelji Reda;
3° definitori koje su izabrale pojedine provincije;
4° predstavnici koje su izabrale pojedine viceprovincije i generalni vikarijati;
5° predstavnici drugih vikarijata, odabrani prema
br. 409 – bis., no isklju~uju}i regionalne priore i provincijalne vikare.
6° jedan delegat od bra}e izravno asignirane u
ku}ama pod neposrednom vla{}u u~itelja Reda...“
(KK 408).
2. S obzirom na odredbu iz KKN 408, 5° Generalno vije}e je odredilo da provincijski vikarijati
sljede}ih Provincija po{alju svoje predstavnike na
Skup{tinu, tj.: [panjolske, Aragonske provincije,
Sv. Josipa u SAD-u i Uznesenja Bl. Dj. Marije u
Australiji i Novom Zelandu.
I tako, vla{}u svoje slu`be, sazivam Op}u skup{tinu definitorâ za 22. srpnja 2013. u gradu Trogiru
(Hrvatska).
3. Dana 22. srpnja Skup{tina }e po~eti slavljenjem
sv. mise o Duhu Svetom. Nakon rasprave o poslovniku (KKN, 417, § II, 1°), neka bra}a, prije po~etka
rada u povjerenstvima, donesu odluku o kalendaru
i o dnevnom redu. Vrlo je po`eljno da Skup{tina
zavr{i s radom 8. kolovoza, kada se slavi blagdan
Svetog Oca Dominika. Ipak Skup{tina }e odrediti
kojeg }e dana zavr{iti.
1. Sva bra}a skup{tinari neka budu u tome gradu
od 21. srpnja. Neka o satu dolaska obavijeste generalnog tajnika Skup{tine i ponesu pisma posvjedo~enja.
4. Kao {to se ve} ~inilo na prethodnim Op}im
skup{tinama, osobito radi smanjenja tro{kova, sociuse definitora rado dispensiramo od obveze da
do|u na Skup{tinu.
Budu}i da meni pripada sazvati op}u skup{tinu
(usp. KKN, 413, § II), odlu~ujem je sazvati ovim
pismom.
12
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
5. Za glavnog tajnika Skup{tine, prema propisu
KKN 414, postavljen je fr. Mihael Tolj, iz Hrvatske
provincije.
• na samostanskoj misi: mise za razne potrebe
(za sabor ili sinodu, za duhovni ili pastoralni
sastanak, za evangelizaciju narodâ); zavjetne
mise (o Duhu Svetom, o sv. Ocu Dominiku);
molitve vjernikâ;
6. Bra}a koja imaju pravo Skup{tini predlo`iti
molbe ili pitanja (usp. KKN 415 § II- III i ACG
1980, br. 264), neka ih, u obliku {to ga propisuju
Konstitucije (KKN 415, § IV, 2°), prije 22. velja~e
2013. po{alju u Generalnu kuriju, kako bi ih se {to
prije priop}ilo pojedinim glasa~ima Skup{tine i kako
bi U~itelj Reda osnovao prikladne komisije prema
raznim predmetima (usp. KKN, 415, § V, 1).
• u bo`anskom oficiju: posebna nakana kod
pro{nji na Jutarnjoj i Ve~ernjoj;
• na molitvenim skupovima, …
Stojte dobro u Gospodinu. Vrlo rado vam udjeljujem blagoslov sv. Oca Dominika i preporu~ujem
u va{e molitve sebe i svoje sociuse zajedno sa svim
~lanovima Generalne kurije.
7. Preporu~ujem svoj bra}i, monahinjama, sestrama i na{im laicima da prikazuju svoje pro{nje Bogu
za uspjeh Skup{tine, koriste}i se ovlastima na{e
liturgije, kao {to su:
Dano u Rimu, u Generalnoj kuriji, kod Sv. Sabine, 21. studenog godine Gospodnje 2012., na spomendan Prikazanja Bla`ene Djevice Marije.
***
19. lipnja, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré potvrdio brata Antu Gavri}a za provincijala Hrvatske
dominikanske provincije.
18. srpnja, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré potvrdio brata Sre}ka Koraliju za regensa studija na{e
Provincije, na temelju prijedloga Izborne provincijske skup{tine u Bolu.
11. kolovoza, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré
potvrdio Akte Izborne provincijske skup{tine.
17. studenog, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré
imenovao je brata Viviana Bolanda novim Vikarom.
Brat Vivian, ro|. 1953., ~lan je Irske provincije i
naslijedio je brata Edwarda Ruana. Bio je u~itelj studenata Engleske provincije i profesor u Oxfordu.
Godine 2011. imenovan je sociusom U~itelja Reda
za sjeverozapadnu Europu i Kanadu te sociusom za
po~etnu formaciju.
13
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Provincijalovo pismo uz saziv Op}e skup{tine Reda u Trogiru
Zagreb, 25. studenoga 2012.
Br. 228/12
Draga bra}o,
U~itelj Reda brat Bruno Cadoré, dopisom od 21.
studenoga 2012., sazvao je Op}u skup{tinu Reda,
koja }e se odr`ati u Trogiru/^iovu od 22. srpnja do
8. kolovoza 2013. godine, tj. od blagdana svete
Marije Magdalene do svetkovine Svetog Oca Dominika. Rad Skup{tine }e se najve}im dijelom odvijati
u hotelu „Sveti Kri`“ na ^iovu, a liturgijska slavlja
u na{oj crkvi Svetog Kri`a na ^iovu.
Generalni tajnik Op}e skup{tine je brat Mihael
Mario Tolj.
Odr`avanje Op}e skup{tine Reda va`an je doga|aj za na{u Provinciju. Po prvi puta }e se, u osamstogodi{njoj povijesti Reda propovjednika i njegove
nazo~nosti na hrvatskim prostorima, Op}a skup{tina Reda slaviti u Hrvatskoj. Stoga svu bra}u i sve
zajednice pozivam da tijekom sljede}e godine u
na{im crkvama govore o ovome povijesnom doga|aju. Bit }e to prigoda i za sna`niju promid`bu Reda.
Uskoro }e biti pokrenuta i posebna web stranica za
Op}u skup{tinu Reda.
U sazivnom pismu, u broju 7, U~itelj Reda pi{e:
„Preporu~ujem svoj bra}i, monahinjama, sestrama i na{im laicima da prikazuju svoje pro{nje Bogu
za uspjeh Skup{tine, koriste}i se ovlastima na{e liturgije, kao {to su:
14
• na samostanskoj misi: mise za razne potrebe
(za sabor ili sinodu, za duhovni ili pastoralni
sastanak, za evangelizaciju narodâ); zavjetne
mise (o Duhu Svetom, o sv. Ocu Dominiku);
molitve vjernikâ;
• u bo`anskom oficiju: posebna nakana kod
pro{nji na Jutarnjoj i Ve~ernjoj;
• na molitvenim skupovima, …“
Neka se, dakle, u skladu s tradicijom u bo`anskom
oficiju na Jutarnjoj i Ve~ernjoj uvede poseban zaziv
u pro{njama/molitvi vjernika:
„Za uspjeh Op}e skup{tine na{ega Reda u Trogiru, molimo Te.
– Gospodine usli{i nas!“
A svakoj zajednici, priorima i bra}i `upnicima
preporu~ujem da sami odlu~e na koji }e na~in odgovoriti na gore navedenu preporuku U~itelja
Reda.
U va{e molitve preporu~ujem tako|er generalnog tajnika Op}e skup{tine brata Mihaela i njegove
suradnike.
Bratski pozdrav u Svetom Ocu Dominiku,
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Pismo U~itelja Reda o liturgijskom slavljenju ^asova
FRATRES ORDINIS PRÆDICATORUM
CURIA GENERALITIA
Rim, 31. svibnja 2012.
Laudare, Praedicare, Benedicere – Slaviti, propovijedati, blagoslivljati
Predraga bra}o i sestre,
„Kamo idete gospodine Henri~e? On re~e: ’Idem
u Betaniju.’“ (Knji`ica/Libellus, br. 75). „Mi iznenada, ali vrlo zgodno, do|osmo me|u njih, svukosmo starog, a obukosmo novoga ~ovjeka, tako da
smo mi djelom ispunjavali ono {to su oni pjevali.“
Bilo je to na Pepelnicu, i bra}a Henrik, Leon i Jordan
u|o{e u Red, „ku}u poslu{nosti“. Na taj su na~in
upisali svoj poziv bra}e propovjednika u dinamiku
uspona prema Uskrsu i ukorijenili ga u zajedni~ko
slavljenje liturgije.
Na po~etku „vremena kroz godinu“, nakon slavlja Uskrsa i Duhova, u svjetlu te epizode iz `ivota
na{e prve bra}e, upu}ujem vam ovo pismo o na{em
zajedni~kom slavljenju liturgije (ACG Rim 2010.,
br. 79). Ne}u se usredoto~iti na nu`nost i na{e obe}anje zajedni~kog slavljenja liturgije ~asova: svatko
od nas poznaje Konstitucije Reda i pisma progla{enja
razli~itih liturgijskih knjiga Vlastitih slavlja OP,
{tovi{e, svatko je od nas ve} iskusio {to u njegovu
`ivotu mo`e predstavljati nedostatak vjernosti tom
slavljenju. Grade}i svoj osobni i zajedni~ki redovni~ki
`ivot na zajedni~kom slavljenju, odlu~ujemo se da
ne podvrgavamo strpljivu izgradnju jedinstva na{e
zajednice arbitrarnom subjektivizmu svakog pojedinca. Tako|er ne bih `elio inzistirati na oblicima
tog slavljenja: putuju}i Redom tijekom godinu i pol,
uvidio sam kako mo`e biti velika raznovrsnost oblika, ali isto tako koliko se mo`e tkati jedinstvo zajednice i provincije njegovanjem liturgijskog slavlja.
Potrebna su nam lijepa liturgijska slavlja, jer zajedni~ko nam je da crpimo radost iz kvalitetnih slavlja
~ak i kad su ona jednostavna, dok izlazimo iscrpljeni, napeti i katkad poti{teni s nesnosnih slavlja bilo
zbog pretjeranog formalizma, bilo zbog pretjerane
nehajnosti. U obadva slu~aja postoji opasnost da se
sredi{te slavlja premjesti i da zanemarimo Krista a
okrenemo se sebi samima.
@elio bih radije podsjetiti nas na dvije jednostavne i radikalne to~ke. Prvo, na{e je zajedni~ko slavljenje poput niza putokaza koji ozna~avaju sve ono
{to bismo `eljeli da bude na{ `ivot predan propovijedanju: put obra}enja, od Pepelnice do svjetlosti
Uskrsa, prijelaz od staroga ~ovjeka k ~ovjeku ro|enom iznova iz milosti Daha `ivota Uskrsloga. Druga to~ka podsje}a na izraz koji koristi bla`eni Jordan: zajedni~ko liturgijsko slavljenje je mjesto gdje
mo`emo crpsti na vrelu poslu{nosti, poslu{nosti
otajstvu Rije~i koja dolazi „suobli~iti se“ ~ovjeku
kako bi se ~ovjek mogao suobli~iti Bogu. Zajedni~ko
slavljenje ujedinjuje nas u poslu{nosti Rije~i koju
smo molili milost da nas posveti („Posveti ih u Istini.
Tvoja je Rije~ istina“). Tada se slavljenje pokazuje
kao izvor na{e poslu{nosti pozivu na „propovijedanje“, na „evangelizaciju Rije~ju Bo`jom“ i time
kao izvor na{eg jedinstva.
Kao „ku}a poslu{nosti“ na{e nas liturgijsko slavljenje poziva da se iznova odazovemo pozivu na
jedinstvo koje `elim razmotriti s tri to~ke gledi{ta.
Slavljenje jedinstva u Rije~i
Kada je svatko od nas bio zahva}en nutarnjim
uvjerenjem da `eli dati svoj `ivot za propovijedanje
u Redu, bio je istovremeno ganut rado{}u da mo`e
moliti s bra}om i sestrama, slu{ati s njima Rije~ i
dopustiti joj da u|e u njega i postupno se nastani u
njegovim rije~ima, blagoslivljati i zazivati Onoga koji
15
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
neprestance ulazi u srce svijeta. Naj~e{}e molimo u
koru, raspore|eni oko sredi{njega praznog i otvorenog prostora, posebno otvorenog da primi Onog
koji dolazi. Ne idemo u kor ponajprije kako bismo
ispunili obvezu koju smo prihvatili: okupljamo se u
koru kako bismo zajedno ~ekali Onoga koji dolazi,
primili ga i iznad svega, nau~ili prepoznati Ga.
Jordan te ostavio staroga ~ovjeka kako bi obukao
novog ~ovjeka.
Liturgijsko slavlje, koje se ponavlja vi{e puta
dnevno i s bra}om, treba biti vrijeme kada Rije~, a
ne mi, dolazi u sredi{te, da nas pro`me, da oja~a na{u
`elju za darivanjem svoga `ivota kako bismo ga jo{
bolje darovali, {tovi{e, jer to ne bismo mogli u~initi
sami. Slavlje koje se ponavlja svakog dana i svakog
liturgijskog ~asa, daje nam hrabrost da se izlo`imo
Rije~i, da slu{amo rije~i Svetog pisma i molitve tradicije, da se naviknemo na bliskost koju bi Rije~
htjela imati s nama, da po rije~ima Svetoga pisma
raspoznajemo lice Sina koji se objavljuje i koji je
sami izvor posluha. Osje}amo neprestance potrebu
prikupiti snage, obnoviti srce, a upravo u liturgijskom otajstvu znamo da to mo`emo u~initi ili bolje
re~eno mo`emo zazivati Gospodina da on to u~ini
u nama.
Intuicija tih mladi}a koji idu u ku}u Betaniju pokazuje nam da je put, koji se otvara na dan na{e profesije, put koji nas vodi prema Uskrsu. Liturgijsko
slavlje ^asova upisuje to otajstvo Uskrsa u najobi~niji dio svakoga na{eg dana i umata na{e vrijeme u
vrijeme koje nas nadilazi, a ipak nas daje nama samima. To je vrijeme obe}anja saveza, o kojemu se govori u Svetom pismu i pjeva u Psalmima, rije~i koje
smiruju i nama poma`u da nas smiruje ta Prisutnost
svakog trenutka u kojem nama govori i osposobljuje nas da odgovorimo na taj poziv. Vrijeme je to
nazo~noga Krista kojeg prepoznajemo u svjetlu onih
koji su bili prvi svjedoci njegove Prisutnosti i njegova otajstva. Vrijeme je to ljudskoga roda koji se, prepoznaju}i Uskrsloga, usu|uje s bra}om iz Emausa
moliti ga da ostane s njima. Liturgiju ~asova slavimo
dan za danom, i tijekom svakog dana, zato da ta Prisutnost stvarno i sna`no pro`me na{e vrijeme i da
postane mjesto u kojem odjekuje to otajstvo. Obu}i
novog ~ovjeka doista zna~i dopustiti da Kristovo
otajstvo zamijeni odje}u starog ~ovjeka.
No koje se djelo milosti vr{i u nama, pojedina~no
i skupno, po liturgijskom slavlju? Usudio bih se re}i
najprije da nas svako slavlje ~asoslova vodi da iznova usidrimo svoj `ivot u one geste na{e profesije.
[to tra`ite? Milosr|e Bo`je i va{e. Koga to od nas
nije duboko dirnuo po~etak slavlja Pove~erja, dok
odjekuje upit koji prethodi profesiji, a mi se stavljamo u Bo`ju prisutnost, i u nazo~nosti bra}e primamo ponovno sigurnost milosr|a i oprosta {to nam
daje hrabrosti da podignemo pogled? Ne po~inje li
uostalom svaki ^as tim pozivom u pomo} Onomu
koji jedini mo`e podr`avati na{ `ivot, na{e bratstvo,
na{e propovijedanje? Svi znamo da ima katkada dana
na koje nismo ponosni, dana kada bismo `eljeli da
smo bili pravedniji, bli`i, pozorniji, dana kada smo
manje zadovoljni s onim {to radimo ne o~ekuju}i
nikakvu pomo} od Gospodina. Ima dana kada je
nedostao zanos zapo~eti iznova, radikalnost odgovora i velikodu{nost darivanja. Molitva ~asoslova,
„posve}enje ~asova“, ~in je vjere da je ipak, unato~
na{im proma{ajima, Bog prisutan. Tu sigurnost slavimo doksologijom za doksologijom, naklonom za
naklonom. „Ustanite“, odgovorili su nam na dan
polaganja zavjeta. „Ustanite“, te je rije~i ~uo i bla`eni
Znamo, a tradicija Reda tra`i (i Konstitucije to
zahtijevaju) da, u sredi{tu slavlja ^asova, bra}a slave euharistiju i da to ~ine zajedno u samostanskoj
misi. Trebamo iznova razmotriti snagu tog zahtjeva,
kojeg uostalom brojna na{a bra}a isti~u dok propovijedaju duhovne vje`be u redovni~kim zajednicama:
bratsko zajedni{tvo se ukorjenjuje, nalazi svoju snagu i radost u euharistijskom slavlju bratske zajednice. Doga|a se da bra}a po slu`bi moraju slaviti
misu u svojoj `upi, s tom i tom skupinom, ... No za
nas mora ostati pitanje slavlja euharistije zajednice,
ne najprije kao mogu}e slavlje za svakog sve}enika
ukoliko nije imao prigodu tog dana slaviti „svoju“
misu, nego prijeko potreban poziv svakome bratu,
bio on sve}enik ili ne, da primi svoj `ivot, da primi
svoj dar samoga sebe iz euharistijskog zajedni{tva s
bra}om. „Ostani s nama, Gospodine...“ Neka nam
zajedno tuma~i Pismo, ra`ari na{e srce i u~ini ga
nestrpljivim da ga slijedi u apostolskom hodu!
Zajedni~ko euharistijsko slavlje trebalo bi nas u~initi
nestrpljivima da uistinu `ivimo zajedno, ukorjenjuju}i svoje propovijedanje u jedinstvo zajednice
bra}e. A to primamo dan za danom iz kruha kojeg
lomimo i ~a{e koju dijelimo.
16
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Slavlje jedinstva u bratstvu
Liturgijsko slavlje ^asova treba biti bratski
doga|aj u zajednici. Kako prolaze godine i stolje}a,
liturgijsko je slavlje mo`da pomalo poprimilo oblik
opservancije, vid redovitog `ivota u kojemu sudjelujemo, formalnog obreda kojeg treba ispuniti kao
da ispunjavamo obveze sa check-liste pojedinog dana.
No ako, slave}i ^asove, slavimo dolazak Uskrsa
(dok izla`emo posmrtne ostatke tek preminulog
brata u koru ~ekaju}i njegov sprovod, to ne zna~i
toliko da bude jo{ s nama nego da onoga koji nije
vi{e me|u nama predamo Onome koji dolazi me|u
nas, da ga On nosi u svoj Uskrs), onda smo daleko
od formalizma i obveze ispunjavanja obreda da „izmolimo svoj oficij“. Uskrs nas treba po`urivati da
dolazimo na oficij, otajstvo uvijek iznova darovanog
`ivota treba nas u~initi nestrpljivima za taj susret,
radost bratskog `ivota zape~a}ena u euharistijskom
slavlju okuplja nas na zajedni~ko slavlje nade dolaska
Rije~i spasenja.
Mi zapravo slavimo dolazak Rije~i kao tajne,
izvora, temelja na{ega bratstva. Ne omogu}uje li
nam okupljanje u koru vi{e puta dnevno da se podsjetimo na nedoku~ivo otajstvo milosti? On dolazi
da progovori svijetu i nama, da nam dadne snage i
rije~i kako bismo i mi mogli njemu govoriti. Ostavljamo svoje govore, svoje mudrosti i sve ono {to
mislimo da tako dobro poznajemo, i dopu{tamo
njemu da govori. Vi{e puta dnevno trebamo moliti
otajstvo pronalaska Isusa u Hramu: On je jedini koji
pou~ava, koji otkriva smisao Pisma! Liturgijsko slavlje je neprekidna nit na{ih dana na kojoj je upisano
„posve}enje istini, koja je Rije~“, posve}enje na koje
se me|usobno podsje}amo, u kojem se me|usobno
podupiremo, u kojem se dajemo jedni drugima.
Liturgija ^asova, ka`e tradicija, na neki na~in kronolo{ko vrijeme posve}uje Bogu; u svom ponavljanju
i trajanju ona posve}uje na{e nutarnje „trajanje“
istini koja je Rije~ koja dolazi.
U tom vidu na{e nas Konstitucije pozivaju da
svoje zajednice temeljimo na zajedni~kom slavlju
euharistijskog otajstva (KKN 3). Mo`emo biti posebno velikodu{ni o prvom i {estom ~asu; mo`emo
se o tre}em ili o devetom ~asu suo~iti s apostolskom
ili osobnom malodu{no{}u. No ima uvijek pogodan
~as kada je vrijeme da na izvoru darovanog `ivota
crpimo snagu i radost kako bismo i mi davali `ivot
koji primamo, sa `arkom `eljom u srcu za spasenjem
svijeta. I ovdje bi se, naravno, moglo jo{ iznijeti prigovore, kao npr. broj misa koje treba slaviti na
odre|enim apostolskim i pastoralnim mjestima ili
npr. pitanje obreda po kojem bismo htjeli slaviti.
Red se temelji na zajedni~kom slavljenju otajstva
koje je u sredi{tu sveg otajstva i treba nas sasvim
odvra}ati od napasti relativizma, koji pridaje ve}u
va`nost na{em osobnom radu ili opredjeljenjima
negoli onomu {to je temelj na{e zajednice. Postoji
jedinstvo izme|u slavlja Liturgije koja posve}uje
^asove i euharistijskog slavlja koje utemeljuje zajedni{tvo, kao {to postoji jedinstvo, u odvijanju apostolskog `ivota, izme|u propovijedanja na putovima
svijeta i slu`be ljubavi dane svijetu. Postoji duboko
jedinstvo, koje nam daje `ivot, izme|u liturgijskog
slavlja ^asova, apostolskog dijaloga i strpljivog studija, jer uvijek se za nas radi o bdijenju kako bismo
prepoznali i do~ekali Rije~ koja dolazi. Tra`e}i zajedno kako `ivjeti od toga jedinstva, slavimo prisutnost me|u nama Onoga u ~ije ime `elimo ponuditi
nadu spasenja.
Slavlje jedinstva dobivenog za spasenje svijeta
U sredi{te zajednice koja je okupljena za slavlje
i po slavlju ne samo da dolazi Krist, nego tako|er
ulazi i svijet. Slavlje je naime trenutak u kojem se u
bratstvu njeguje ljubav prema svijetu. O Dominiku
ka`emo da je govorio o Bogu ili s Bogom, govore}i
o ljudima Bogu i o Bogu ljudima. O njemu ka`emo
da je bez prestanka zagovarao svijet. Liturgijsko
slavlje ^asova je u pravom smislu rije~i mjesto gdje
na{e zajednice pred Boga donose te`nje svijeta kojemu smo poslani kao propovjednici.
Mi ih ve} nosimo, preuzimaju}i rije~i psalama
koji s tolikom umjesno{}u izri~u ~ovjekove `elje,
njegove te`nje za spasenjem te ponekad i njegova
nerazumijevanja onoga {to je dio njegove povijesti.
Nosimo te`nje svijeta onda kada, pjevaju}i psalme,
prihva}amo kao svoju povijest izabranoga Bo`jeg
naroda da bismo bili narod za Boga te tako u svijetu
znak obe}anja da i svijet mo`e postati „svijet za
Boga“. Bismo li se usudili re}i da, pjevaju}i povijest
naroda za Boga u sredi{tu svijeta, otvaramo u suvremenoj povijesti otvor koji dopu{ta da se na{ pogled uzdigne onkraj onoga {to se ~ini kao ve} zape~a}ena sudbina, onkraj onoga {to se pojavljuje kao
17
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
bezizlazna ili apsurdna ali definitivna prepreka u
hodu svijeta? Pjevamo obe}anje Prisutnosti i Dolaska koje se ne bi prilagodilo „bezizlaznim situacijama u ljudskim o~ima“, ve} naprotiv baca zrake Svjetlosti obe}anja vje~nosti na prilike odre|enog trenutka. Pjevati liturgiju, sat za satom, zna~i omogu}iti da se u `amoru svijeta ~uje uvjerenje da je svijet
spa{en. To i za propovjednike zna~i, sat za satom,
staviti se pod znak onoga {to animira na{e posve}enje Rije~i: `elja za spasenjem svijeta.
Mi donosimo te te`nje svijeta u molitvi zagovora,
koja je tako va`na u na{oj tradiciji. Od Dominikova
krika: „{to }e biti s gre{nicima?“ zagovor je naime
specifi~na zna~ajka na{e duhovne i molitvene tradicije. Izbor apostolskog `ivota nosi u samom sebi
kao posljedicu da kao svoje prihva}amo suze i radosti svijeta, njegova nadanja i razo~aranja, sigurnosti
i sumnje. Kao {to posve}enje Rije~i poziva da dopustimo Rije~i da zahvati na{ `ivot, da ga pro`me,
podigne i nosi prema Ocu, tako i zajedni~ka sudbina sa svijetom treba nas nastaniti i pozivati neprestano novim shva}anjima Obe}anja, podi}i nam
pogled prema Ocu da mu prika`emo o~ekivanja i
potrebe svijeta. „Ne molim te samo za ove nego i za
one koji }e na njihovu rije~ vjerovati.“ Taj dvojaki
pokret, od zahva}enosti po Rije~i i upu}ivanja Bogu
ljudske rije~i koja `eli biti odjek Kristove brige za
svijet, taj dvojaki pokret nas „suobli~uje“ s Onim
koji je otvorio put apostolskog `ivota. Jedna je te
ista stvar uputiti svijetu Rije~ Bo`ju u kojoj bismo
htjeli biti posve}eni i uputiti Bogu rije~i svijeta, njegova nadanja i potrebe. Ponekad smo dosta pla{ljivi
u svojoj zagovornoj molitvi, ili pak dosta formalni:
ulog zaslu`uje da se jo{ vi{e usudimo sudjelovati u
molitvi zagovora koja je bitna zna~ajka Dominikove duhovne {kole, jer je to bila molitva Onoga kojega je kao propovjednik `elio nasljedovati.
Dominik je tra`io da bra}a javno mole molitvu
^asova. Tako su na{e zajednice, tijekom svakoga
18
dana, pozvane otvoriti svoju molitvu dimenzijama
svijeta, da pred Bogom budu odjek radosti i nadanja,
te{ko}a i razo~aranja svijeta. Liturgijsko slavlje je
tako zauzeti dio na{eg poslanja evangelizacije („pro{iriti Crkvu dimenzijama svijeta“), ono je dimenzija
na{e propovjedni~ke slu`be. Zahvaljivati i slaviti
Boga za ne~uvenu ljubav koju je dao svijetu i po
kojoj bez prestanka podr`ava svoje stvorenje. Ponizno primati milost koju nam Bog daje da kod
Njega mo`emo zagovarati svijet, govoriti mu o onima koji se povjeravaju u na{e molitve. Milost koju
nam Bog daje da svoj `ivot ulo`imo u molitvu koju
mu upu}ujemo za spasenje svijeta. Po molitvi zagovora usu|ujemo se vjerovati da nas Duh, dan za
danom, unato~ nespretnostima na{ih rije~i i na{oj
nedostojnosti, suobli~uje slici istoga Sina koji moli
Oca: „O~e, `elim da oni koje si mi dao budu tako|er
sa mnom, tamo gdje sam ja.“ Zapravo, biti neprestance potresen otkri}em da je slavlje ^asova,
pu{taju}i da svijet prodre u molitvu, svaki dan prilika da zahvaljujemo za posve}uju}u Prisutnost Boga
koji ulazi u svijet. Nismo li sazdani kao zajednica
propovjednika po Duhu koji nas strpljivo suobli~uje
slici Onoga koji je jedini Propovjednik? Dopustiti
Njemu da na{e nespretne molitve ponese Ocu i u
nas upi{e `elju za spasenjem za koje je On sam svoj
`ivot polo`io, i za koje bismo i mi `eljeli biti propovjednici.
I tako po|imo s Njim svaki dan prema Uskrsu i
zazivajmo Duha za propovijedanje.
Na blagdan Pohoda
brat Bruno Cadoré
U~itelj Reda propovjednika
S francuskoga preveli:
Sre}ko Koralija, Mihael Tolj i
Anto Gavri}
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NOVA DOMINIKANSKA VICEPROVINCIJA U BOLIVIJI
(Njema~ka), u sklopu kojega su vi{e od 40 godina
djelovala na{a bra}a Pavao Lasi} i Karlo ]avar.
Nova Viceprovincija Bolivije kanonski je uspostavljena 14. sije~nja 2013., kada je socius za intelektualni `ivot i delegat U~itelja Reda brat Michael
Mascari pro~itao slu`beni dekret o osnivanju novoga entiteta. Nakon toga, brat Fernando Delgado
izrekao je ispovijest vjere i slu`beno preuzeo slu`bu
novoga viceprovincijala.
Prema dekretu koji je potpisao U~itelj Reda: „Uspostava nove Viceprovincije Bolivije radost je ne
samo za Boliviju, nego i za cijeli Red. Njezina uspostava odaje po~ast svoj bra}i koja su ve} pet stolje}a
propovijedala na tom kontinentu, a ona svjedo~i o
radu bra}e provincija Sv. Alberta Velikog – Teutonije
i SAD-a tijekom posljednjih desetlje}a.“
U~itelj Reda brat Bruno Cadoré objavio je 25.
listopada 2012. dekret o kanonskoj uspostavi nove
Viceprovincije, koji je stupio na snagu 14. sije~nja
2013. Sazvao je i prvu skup{tinu Viceprovincije (koja
je zapo~ela 14. sije~nja, odmah nakon kanonske uspostave) te postavio brata Fernanda Delgada Flóreza
za prvog viceprovincijala. Viceprovincija obuhva}a
cijeli teritorij dr`ave Bolivije, a okuplja bra}u iz provincijskih vikarijata Provincije sv. Alberta Velikog
(SAD) i Provincije sv. Alberta Velikog – Teutonije
I na{a, Hrvatska dominikanska provincija mo`e
s pravom biti ponosna na ovaj novi entitet. Duboku
zahvalnost izri~em bra}i koja su se potpuno predala u svome radu u Boliviji, bratu Pavi Lasi}u koji se
vratio u Provinciju i bratu Karlu ]avaru koji je ostao
u Boliviji.
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
***
Brat Karlo se javio provincijalu elektroni~kom
po{tom 5. studenoga 2012.:
Najljep{a hvala na dobrim imendanskim `eljama
i na misi koju si prikazao za nas koji slavimo imendan,
a ima nas dosta u Provinciji.
Viceprovincija je realidad. ^ekamo dan 14. sije~nja
2013. Viceprovincija }e se zvati „Viceprovincia de
Bolivia“.
i}i na kapitul na ^iovo. Do 14. sije~nja 2013. sve
izgleda kao voda u bunaru. Kako }e biti poslije? Ohala, da sve bude dobro.
Pozdravljam svu bra}u u zagreba~kom samostanu,
gdje sam proveo mjesec dana u vrlo lijepim susretima
sa bra}om.
Jo{ jednom hvala svima.
Karlo iz Bolivije
Viceprovincijal je imenovan. Dana 14. sije~nja
2013. izabrat }e se bra}a za razli~ite slu`be; jedan }e
19
IZ PROVINCIJALTA
7. lipnja, brat Sre}ko Koralija zare|en za sve}enika u Fribourgu.
novi}, Marko Dokoza, Ante Kazoti i Igor Dominik
Vukan~i}.
Od 19. do 25. lipnja u samostanu u Bolu odr`ana
Izborna provincijska skup{tina.
29. kolovoza, na provincijalov prijedlog, zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani} razrije{io
`upni~ke slu`be u `upi Kraljice svete Krunice u Zagrebu brata Antu Kova~evi}a i imenovao brata Antu
Boba{a novim `upnikom te brata Matijasa Farka{a
`upnim vikarom u istoj `upi.
2. srpnja, brat Marko Bijeli} obranio magisterij
na Teolo{kom Fakultetu u Bilbau, u [panjolskoj.
13. srpnja, u samostanu u Bolu, primio u sve}eni~ko bratstvo sv. Dominika don Stanka Jer~i}a, generalnog vikara Hvarske biskupije i `upnika Jelse.
17. srpnja sastalo se u samostanu u Splitu Povjerenstvo za pripu{tanje kandidata u novicijat (Ivo
Plenkovi}, Petar Gali} i Nikola Dugand`i}) te su
pripu{teni u novicijat: Dario Pavlinovi}, Mihovil
@uljevi}-Milkas, Mato Ivan~evi}, Ton~i Ante Prizmi} i Stanko Pand`i}.
15. kolovoza asignirana sljede}a bra}a: Krunoslav
Batini} iz samostana Kraljice svete Krunice u Zagrebu u samostan Svetog Kri`a u Gru`u; Pero ]avar
iz samostana Gospe Milosne u Bolu u samostan
Svetog Kri`a u Gru`u; Matijas Farka{ iz samostana
Svetog Kri`a u Gru`u u samostan Kraljice svete
Krunice u Zagrebu; Anto Boba{ iz samostana svetog
Nikole u Kor~uli u samostan Kraljice svete Krunice
u Zagrebu; Nikola Leopold Noso iz samostana
bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu u samostan svetog
Dominika u Dubrovniku.
23. kolovoza, na provincijalov prijedlog, dubrova~ki biskup mons. Mate Uzini} razrije{io brata
Matijasa Farka{a slu`be `upnog vikara u `upi Svetog
Kri`a u Gru`u (Dubrovnik) i imenovao brata Peru
]avara novim `upnim vikarom.
25. kolovoza, u samostanu u Splitu polo`ili jednostavne zavjete bra}a: Lovro Kr`elj, Anto Gavra20
29. kolovoza, na provincijalov prijedlog, zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani} razrije{io
slu`be upravitelja `upe Bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu – Pe{~enica brata Nikolu Leopolda Nosu i imenovao brata Marka Bijeli}a novim upraviteljem `upe.
1. rujna, u samostanu sv. Dominika u Dubrovniku obukli redovni~ki habit i zapo~eli godinu novicijata: Dario Pavlinovi}, Mihovil @uljevi} Mikas,
Mato Ivan~evi}, Ton}i Ante Prizmi} i Stanko
Pand`i}.
3. rujna, na provincijalov prijedlog, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Bari{i} razrije{io je
brata Luku Prcelu slu`be `upnika `upe Gospe od
Ru`arija Split-Lu~ac i imenovao brata Jozu ^irka
novim `upnikom.
9. rujna, vrhovna glavarica sestara dominikanki
Kongregacije svetih An|ela ~uvara s. Dolores Mati}
obavijestila Provincijalat o raskidu Ugovora i povla~enju sestara iz zajednice Bol (gdje sestre djeluju od
1934. godine).
10. rujna, brat Marko Bijeli} asigniran u samostan
bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu. U samostan Kraljice sv. Krunice asignirana su bra}a: Lovro Kr`elj,
Anto Gavranovi}, Marko Dokoza, Ante Kazoti i
Igor Dominik Vukan~i}.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
18. rujna, bratu Dominiku Kristijanu Gerbicu
dopu{teno da kao |akonski kandidat poha|a |akonsku pastoralnu godinu na Nadbiskupijskom pastoralnom institutu Zagreba~ke nadbiskupije.
5. listopada, provincijal dao „nihil obstat“ da brat
Sre}ko Koralija mo`e polagati ispit pred Papinskom
biblijskom komisijom u Rimu u vidu postizanja
bakalaureata iz Svetog pisma.
21. rujna, brat Sre}ko Koralija postigao dvojezi~ni
(francusko-njema~ki) Master of Theology na Teolo{kom fakultetu Sveu~ili{ta u Fribourgu (ocjena:
insigni cum laude), s temom: „Quelques caractéristiques et signification du débat sur Jésus et Mahomet entre le patriarche syrien Timothée I et le calife abbasside al-Mahdî“.
17. listopada, brat Damir [oki} postavljen za
starje{inu samostana sv. Marije Milosne u Bolu.
24. rujna, u 16:50 u Klini~koj bolnici Dubrava
u Zagrebu umro brat Ilija Zrno, ~lan samostana
Sv. Kri`a u Gru`u, Dubrovnik (dijagnoza smrti:
embolija i tromboza abdominalne aorte).
25. studenog, brat Ante Kova~evi}, iz samostana
Kraljice svete Krunice u Zagrebu asigniran u samostan Svetog Kri`a u Gru`u.
25. rujna, brat Ivo Plenkovi} asigniran iz samostana sv. Dominika u Dubrovniku u samostan Svete
Marije Milosne u Bolu na Bra~u.
14. studenog, brat Mihael Mario Tolj postavljen
za starje{inu samostana Sv. Kri`a u Gru`u.
15. studenog, Domagoj Duvnjak (3. godina KBF
Zagreb) primljen u postulaturu u Zagrebu.
27. sije~nja – 2. velja~e, u sklopu novicijatske
{kole, brat Stipe Juri~ (profesor Svetog pisma na
Angelicumu u Rimu) dr`ao predavanja iz Svetoga
pisma bra}i novacima u Dubrovniku.
GODI[NJI SUSRET PRIORA, STARJE[INA I @UPNIKA
Zagreb, 19. listopada 2012.
215/12
Draga bra}o,
Provincijska skup{tina odr`ana u Bolu u lipnju
ove godine preporu~ila je „provincijalu da barem
jednom godi{nje sazove bra}u priore, starje{ine i
`upnike radi boljeg koordiniranja zajedni~kog `ivota i `upnog pastorala“ (Akti, Bol 2012., br. 88). Slijedom te odluke, a uo~i zasjedanja provincijskog
vije}a u Zagrebu (15. studenog), sazivam prvi susret
bra}e priora, samostanskih starje{ina i `upnika u
srijedu 14. studenog 2012. s po~etkom u 15:00 sati
u samostanu Kraljice svete Krunice u Zagrebu. Ovo
je va`an susret na razini Provincije te stoga neka svi
priori i `upnici obvezno sudjeluju na ovome prvome
susretu, a starje{ine iz manjih zajednica po mogu}nosti. Na temelju Akata Izborne provincijske
skup{tine predla`em i sljede}i
Dnevni red
1. Koordiniranje zajedni~kog apostolskog i pastoralnog rada (Akti, Bol 2012., br. 88):
– Godina vjere
– na{a prepoznatljivost u liturgijskim slavljima u
na{im zajednicama i `upama (Akti, br. 48, 49,
50, 51; 62, 65)
– pastoral zvanja (Akti, br. 24, 26, 28)
21
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
– Vjeronau~na olimpijada 2012./13.: „Sveti Dominik i Red propovjednika“ (Akti, br. 64)
– Dan Dominikanske obitelji (Akti, br. 76)
– Lai~ka i sve}eni~ka bratstva sv. Dominika (Akti,
br. 59 i 78)
– duhovne vje`be
– Dominikanski pokret mladih (Akti, br. 77)
– Bratov{tine svete Krunice (Akti, br. 61)
– pripreme za Jubilej potvrde Reda (Akti, br. 73)
– dominikanska izdanja (Akti, br. 36)
– Studijski dan Provincije (Akti, br. 30)
– obilje`avanje „spomena na stradanje bra}e tijekom Drugoga svjetskog rata i pora}a“ (Akti,
br. 65)
– hodo~a{}a (stopama sv. Dominika; bl. Augustinu Ka`oti}u u Luceru i Trogir, i dr.)
– web stranica Provincije i zajednica/`upa (Akti,
br. 63)
3. Osmi{ljavanje i organiziranje Dana Provincije –
25. o`ujka (Akti, br. 87)
– kanonizacija bl. Augustina Ka`oti}a i beatifikacija Dominika Bara~a (Akti, br. 66).
4. Op}a skup{tina Reda: Trogir, 22. srpnja – 8. kolovoza 2013.
5. Razno
2. Koordiniranje susreta na razini Provincije:
– susret ministranata iz na{ih `upa;
– provincijsko hodo~a{}e kruni~ara u Mariju Bistricu (Akti, br. 61)
Uz bratski pozdrav u svetom Dominiku,
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
SUMA TEOLOGIJE TOME AKVINSKOG PREVEDENA NA JAPANSKI
Vatikan, (IKA, 16. sije~nja 2013.) - Proteklih je
dana dovr{en prijevod na japanski jezik „Sume teologije“ svetoga Tome Akvinskoga, zapo~et prije 52
godine, javio je Radio Vatikan.
Osamdeset~etverogodi{nji profesor Ryosuke
Inagaki, koji je kr{ten tijekom sveu~ili{nog studija,
a predaje na sveu~ili{tu Kyushu, preveo je posljednji
svezak kao i drugih devetnaest „Sume teologije“, a
jedanaest je ve} bilo prevedeno ranije.
22
Spisi svetoga Tome su kao neki Bachov komad.
Imaju ritam koji im omogu}uje lagan pristup. Kad
sam u{ao u shemu prijevoda, prevo|enje je vrlo brzo
napredovalo, izjavio je profesor a prenijela agencija
Ucan. Profesor Inagaki upoznao se s djelom svetog
Tome preko jednog ameri~kog ~asnika koji je tijekom Drugoga svjetskoga rata boravio u Japanu.
Split, 25. kolovoza 2012.
Nazo~na bra}a: Anto Gavri}, provincijal; Nikola Mio~, Luka Prcela, Mato Bo{njak (socius), Ivan
Arzen{ek (vikar SDV), Tomislav Kraljevi}, Alojz
]ubeli}, Matijas Farka{ i Mihael Mario Tolj (tajnik
Op}e skup{tine Reda u Trogiru 2013.).
Ispri~ani: Zvonko D`anki} i Sre}ko Koralija (regens studija).
1. Nakon uvodne molitve, za tajnika je izabran
brat Matijas Farka{. Vije}nici su zatim analizirali
Pismo u~itelja Reda kojim je potvrdio Akte Izborne
provincijske skup{tine. Pozornost se svratila na brojeve 48. i 49. Potrebno je revidirati Posebni plan
odgoja (RFP) i Posebni plan studija (RSP). Povjerenstvo za intelektualni `ivot sastat }e se i analizirati postoje}e materijale te }e predsjednik povjerenstva izvijestiti Provincijsko vije}e o rezultatima.
Provincija treba i `eli dati svoj doprinos u novoj
evangelizaciji. Brat Van~i ukratko je izvijestio vije}nike o stanju Slovenskog dominikanskog vikarijata
(SDV) koji se, temeljem odluka Op}e skup{tine iz
2010., ukida 2016. godine. To se pitanje treba rije{iti
do Intermedije 2014.
2. Brat Mihael Mario Tolj, tajnik Op}e skup{tine,
ukratko nas je izvijestio o tijeku priprema za Op}u
skup{tinu Reda u Trogiru 2016. U~itelj Reda sastavio je povjerenstvo koje mu redovito {alje smjernice
za rad. Pripreme za Skup{tinu teku dobro; sve klju~ne slu`be su podijeljene. Potrebna je potpora vije}nika i druge bra}e.
3. Usvojena je molba brata Krunoslava Batini}a
da se od U~itelja Reda zatra`i dispenza za polaganje
sve~anih zavjeta prije isteka propisanog roka.
4. Provincijal je izvijestio bra}u o asignacijama:
Anto Boba{ i Matijas Farka{ u samostan Kraljice
S PROVINCIJSKIH
VIJE]A
IZVJE[]E S PRVOGA ZASJEDANJA PROVINCIJSKOG VIJE]A
svete Krunice u Zagrebu, brat Nikola Leopold Noso
u samostan sv. Dominika u Dubrovniku te bra}a
Pero ]avar i Krunoslav Batini} u samostan Sv. Kri`a
u Gru`u.
Nakon rasprave o imenovanjima `upnika u
Zagrebu-Pe{~enica i Splitu provincijal je predlo`io
da brat Marko Bijeli} bude `upnik na Pe{~enici, a
brat Jozo ^irko u Splitu.
5. Sve}eni~ko bratstvo sv. Dominika treba popularizirati me|u dijecezanskim sve}enicima. Ne treba
ga nametati ali u~initi da sve}enici znaju za njega te
mu dati jo{ ve}u va`nost. Potrebno je preurediti
Statut bratstva. U skladu s naredbom Provincijske
skup{tine u Bolu (usp. Akti, Bol 2012., br. 78) brat
Mato Bo{njak je izabran za promicatelja Sve}eni~koga bratstva sv. Dominika.
6. U skladu s odredbom Provincijske skup{tine
vije}e je odlu~ilo da sjemeni{tarci i dalje budu u samostanu u Splitu. Provincijal }e u razgovoru s priorom splitskog samostana precizirati odnos samostanske zajednice i zajednice sjemeni{taraca na ~elu
s njihovim u~iteljem bratom Petrom Gali}em.
7. Samostan Kraljice svete Krunice je u obnovi.
Provincijal }e s u~iteljima i priorima precizirati odnos samostanskih zajednica sa zajednicom studenata u Zagrebu odnosno novaka u Dubrovniku.
8. Razno:
– o Me|unarodnom studijskom tjednu razgovarat }e se na sljede}em zasjedanju vije}a.
– monografija o hrvatskim dominikanskim skladateljima XX. stolje}a privodi se kraju.
– samostan i crkva Sv. Kri`a na ^iovu moraju biti
na raspolaganju za vrijeme Op}e skup{tine Reda.
23
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
– dogovoreno je da }e se Vije}e sastajati ~etiri
puta godi{nje, i to dva puta po polugodi{tu, a
po potrebi i ~e{}e. Sljede}e zasjedanje Provincijskog vije}a bit }e 15. studenoga 2012., s po-
~etkom u 9:00 sati, u samostanu Kraljice svete
Krunice u Zagrebu.
Zapisni~ar:
brat Matijas Farka{
IZVJE[]E S DRUGOGA ZASJEDANJA PROVINCIJSKOG VIJE]A
Zagreb, 15. studenog 2012.
Nazo~na bra}a: Anto Gavri}, provincijal; Nikola Mio~, Mato Bo{njak (socius), Tomislav Kraljevi},
Alojz ]ubeli}, Zvonko D`anki}, Matijas Farka{ i
Sre}ko Koralija (regens studija).
Odsutni: Luka Prcela, Ivan Arzen{ek.
Nakon usvajanja Dnevnog reda i izvje{}a s prethodnoga zasjedanja Provincijskog vije}a brat Kristijan Rai~, ekonom Provincije, izvijestio je o tijeku
radova na obnovi samostana Kraljice svete Krunice
u Zagrebu. Realizacija projekta obnove po~ela je
2011., a radovi 28. svibnja 2012., i za sada teku zadovoljavaju}e. Radovi se odvijaju u nekoliko faza.
Prva faza – krovi{te na cijelom samostanu, potkrovlje, studentat i lift – zavr{ena je u rekordnom vremenu. Druga faza je u tijeku: potkrovlje u ju`nom
krilu (gdje borave na{e sestre) i fasada. S radovima
}e se stati prije Bo`i}a, a nastavak se predvi|a za
prolje}e. Provincijal je podsjetio bra}u na odluku
Provincijskog vije}a od 19. travnja da }e Provincija
pomagati obnovu samostana.
Ekonom je ukratko izvijestio i o zavr{enim radovima u obnovi samostana u Bolu na Bra~u te drugim aktivnostima na rje{avanju imovinsko-pravnih
pitanja. Bra}a su bratu Kristijanu zahvalila na zauzetom i predanom radu. Treba osmisliti djelatnosti
samostana u Bolu. Provincijal je izvijestio bra}u da
~asna Majka planira do kraja studenoga povu}i sestre
dominikanke iz Bola.
24
Zatim se, na temelju odluke Provincijske skup{tine, razgovaralo o prostorima za institucije Provincije. Nova zvanja, na kojima Bogu zahvaljujemo,
obvezuju nas na brigu o prostorima za njihov smje{taj. Potreban je prostor za Dominikansku nakladu
Istina, Institut sv. Tome Akvinskog. Odlu~eno je da
se uputi prijedlog samostanskoj skup{tini samostana Kraljice svete Krunice da se ustupe i prostori
ispod Provincijalata, da se izvide mogu}nosti gradnje novoga samostanskog krila, ali da samostan razmotri i druge mogu}nosti.
Regens studija brat Sre}ko Koralija izvijestio je
o susretu regensa studija u Avili i studijskim projektima na razini Reda. Prikazao je planiranje studijske
formacije bra}e. Jednoglasno su usvojeni preure|eni
Posebni plan odgoja (RFP) i Posebni plan studija,
koje }e se poslati na odobrenje u Generalnu kuriju
Reda.
Provincijal je tako|er podsjetio na preporuke
Provincijske skup{tine iz Bola 2012. da bra}a koja
predaju na fakultetima ponude predavanja iz dominikanske tradicije.
Brat Sre}ko je nadalje govorio o planiranju studijskog `ivota Provincije, osvrnuv{i se na formiranje
bra}e u pastoralnim djelatnostima te na slanje studenata na inozemna dominikanska u~ili{ta, u vidu
formiranja dominikanskih profesora. Studente treba usmjeravati prema specifi~no dominikanskom
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
na~inu propovijedanja. Istaknuto je da treba formirati i odgajatelje; na razini Reda pripremaju se te~ajevi formacije za odgajatelje.
Me|unarodni studijski tjedan u Dubrovniku prepoznatljiv je projekt u Europi. Provincijska skup{tina
naredila je da se nastavi s tim projektom. Brat Alojz
]ubeli}, dosada{nji koordinator Tjedna, iznio je
svoja iskustva i te{ko}e, posebice glede mjesta odr`avanja i smje{taja sudionika. Brat Nikola Mio~, prior
dubrova~kog samostana, potvrdio je da samostanska
zajednica podr`ava projekt, ali samostan nije organizator Tjedna.
za sljede}e zasjedanje Provincijskog vije}a kada bi
trebalo odlu~iti o osnivanju Instituta.
Vije}nici su upoznati s odlukama i smjernicama
koje su donesene na susretu `upnika, priora i samostanskih starje{ina, odr`anom u Zagrebu 14. studenoga. Glavne to~ke o kojima se razgovaralo na tome
susretu mogu se pro~itati na stranicama ovoga Vjesnika Provincije. Zaklju~eno je da }e Studijski dan
Provincije biti 25. o`ujka, na Dan Provincije. Posebno je istaknuto dominikansko kruni~arsko hodo~a{}e u Mariju Bistricu 4. svibnja 2013., na kojem trebaju sudjelovati svi samostani, `upe i ku}e u Provinciji.
Regens studija brat Sre}ko iznio je novi plan koji
su vije}nici podr`ali. Dubrovnik ostaje mjesto odr`avanja MST, a odr`avat }e se u posljednjem tjednu
kolovoza (a ne vi{e, kao do sada, u prvom tjednu
rujna). Plan Tjedna je za razdoblje od ~etiri godine,
a i regensi drugih provincija mo}i }e predlagati pojedine predava~e. Program bi trebao biti pripremljen
do Bo`i}a. Nastojat }e se da se sudjelovanje na Tjednu boduje i da se prizna kao simpozij.
Provincijal je upoznao bra}u s jo{ uvijek nerije{enom situacijom zamjena u samostanu u Kor~uli i
u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu. Provincijal o~ekuje ve}u spremnost pojedine bra}e.
U raspravi o Institutu sv. Tome Akvinskog vije}nici su se upoznali s genezom ideje o Institutu
sv. Tome Akvinskog, a istaknuto je da se postoje}i
projekti mogu uklju~iti u djelatnosti Instituta. Za
Institut je potreban prikladan prostor. Zaklju~eno
je da regens studija pripremi plan i ciljeve Instituta
Odlu~eno je da }e se sljede}a dva zasjedanja
Provincijskog vije}a odr`ati u Zagrebu (14. velja~e
2013.) i u Dubrovniku (17. svibnja 2013.).
Provincijal je imenovao brata Damira [oki}a starje{inom samostana u Bolu, a brata Mihaela Tolja
starje{inom samostana u Gru`u. Brat Ante Kova~evi}
asigniran je u samostan Svetoga Kri`a u Gru`u
(Dubrovnik).
Zapisni~ar:
brat Matijas Farka{
FRANCUSKI PROVINCIJAL BISKUP U AL@IRU
Biv{i odvjetnik, provincijal Francuske dominikanske provincije, Jean-Paul Vesco zare|en je za biskupa
Orana 25. sije~nja 2013. Glavni posvetitelj novoga biskupa bio je nadbiskup lionski kardinal Philippe
Barbarin.
Uo~i re|enja Jean-Paul Vesco je rekao: „^esto se postavlja pitanje je li doista nu`no zadr`ati crkvenu
strukturu, dakle strukturu biskupa, u Crkvi koju ~ini sasvim mali broj kr{}ana. Na to je pitanje odgovorio
Ivan Pavao II. obra}aju}i se 1986. biskupima Biskupske konferencije Magreba (sjevernoafri~ke zemlje
zapadno od Egipta): 'U biti, vi `ivite ono {to je Koncil rekao o Crkvi. Ona je sakrament, to jest znak, a od
znaka se ne tra`i da bude samo broj nego da bude znak.' Pedeset godina nakon Drugoga vatikanskog koncila,
u kontekstu {oka kultura i civilizacija, taj odgovor jo{ vi{e je aktualan.“
25
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SPOMEN NA STRIJELJANJE FR. DOMINIKA BARA^A
I NA DRUGE HRVATSKE DOMINIKANCE
@RTVE TOTALITARNIH IDEOLOGIJA 20. STOLJE]A
Zagreb, 9. studenoga 2012.
Br. 221/12
Draga bra}o,
Liturgijski kalendar na{e Provincije svjedo~i da
se u na{oj Provinciji posljednjih godina 17. studenoga – na dan kada je 1945. u Trogiru strijeljan na{
brat Dominik Bara~ – slavi spomen na svu bra}u
hrvatske dominikance `rtve totalitarnih ideologija
20. stolje}a. Sveukupno smrtno je stradalo 13 hrvatskih dominikanaca, dvadesetorica su bila zatvarana,
a 14 drugih je moralo napustiti Domovinu.
Izborna provincijska skup{tina, odr`ana u lipnju
ove godine u samostanu u Bolu na Bra~u, i slu`beno
je poduprla pokretanje kauze za beatifikaciju fr. Dominika Bara~a (usp. Akti, Bol 2012., br. 66). A splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Bari{i} – na
podru~ju ~ije nadbiskupije je Dominik Bara~ ubijen
– dao je dopu{tenje dubrova~kom biskupu mons.
Mati Uzini}u da postupak zapo~ne u Dubrova~koj
biskupiji, u kojoj je Dominik Bara~ ro|en i najve}i
dio `ivota djelovao.
Upravo na poziv dubrova~koga biskupa mons.
Mate Uzini}a, u Dubrovniku je 31. listopada 2012.
uprili~en prvi sastanak predstavnika redovni~kih
zajednica koje djeluju na podru~ju Dubrova~ke biskupije radi istra`ivanja `rtava i mu~enika komunisti~kog re`ima. Na sastanku se razgovaralo o postoje}im `rtvama, a predstavnici triju redovni~kih zajednica prikazali su osobe iz svojih zajednica za koje
smatraju da se mogu ubrojiti u mu~enike: dominikanac dr. Dominik Bara~; isusovac pater Petar Perica koji je strijeljan na oto~i}u Daksi 25. listopada
1944. i franjevac fra Marijan Bla`i}, tako|er strijeljan
na Daksi.
Op}a skup{tina Reda propovjednika, odr`ana
prije dvije godine u Rimu, preporu~ila je da se u svim
26
na{im zajednicama spominjemo dominikanskih mu~enika iz 20. stolje}a. U tom se kontekstu spominje
i ime na{ega brata Dominika Bara~a, iz Dubrovnika,
kojeg su partizani strijeljali 17. studenog 1945. u
Trogiru (usp. Akti, Rim 2010, br. 61). Dominik
Bara~ je nevina `rtva komunizma, umro je pomiren
s Bogom, u juna~kom stupnju `ive}i kr{}anske kreposti. Svoj je `ivot polo`io za istinu i za Krista.
Ostao je dosljedan svojim uvjerenjima.
U apostolskom pismu „Porta fidei“ (Vrata vjere)
kojim je proglasio Godinu vjere papa Benedikt XVI.
isti~e: „Po vjeri su mu~enici dali svoj `ivot, daju}i
svjedo~anstvo za istinu evan|elja koja ih je preobrazila i osposobila ih za najve}i dar ljubavi: oprostiti
svojim progoniteljima“ (br. 13).
Postoje svjedo~anstva o Bara~evoj mu~eni~koj
smrti. ^lanak o njemu u Aktima provincijske skup{tine iz 1946. – koje je UDBA zaplijenila – zavr{avao
je molitvom: „U raj poveli te an|eli, na dolasku tvojem primili te mu~enici.“ Jesu li bra}a ve} time izrekla svoje uvjerenje o njegovoj mu~eni~koj smrti?
Sigurno je i to spominjanje mu~enika zasmetalo komunistima.
Dominikanac Hijacint Eterovi} (1913.–1981.),
koji je s Bara~em zajedno studirao, u reviji „Osoba
i Duh“ godine 1950. u [panjolskoj, uz Bara~evo djelo, tj. njegovu doktorsku disertaciju „Socijalna filozofija bolj{evizma“, obranjenu na njema~kom u
Rimu a prevedenu i tiskanu u Dubrovniku 1944.
godine, dodaje: „Ovo je djelo auktoru donijelo
mu~eni~ku smrt.“
O njegovoj mu~eni~koj smrti svjedo~i fr. Rando
Par{i} u pismu fr. Tomi Vere{u od 25. lipnja 1991.,
kao i u posmrtno objavljenoj knjizi Zabranjeno
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sje}anje (Kor~ula, 2011, str. 48-51.). Prije strijeljanja
Dominik Bara~ je molio Kristove rije~i s kri`a, da
Bog oprosti njegovim krvnicima jer ne znaju {to
~ine. Fr. Rando je htio imati i njegovu „relikviju“ te
je zamolio stra`ara da mu donese ne{to od fr. Dominika, nakon strijeljanja. A stra`ar je fr. Randu
donio 12 zrnaca krunice. Fr. Bernard Dedi}, koji je
bio prior u samostanu u Dubrovniku kada su partizani u{li u Dubrovnik, pi{e da je Dominik Bara~
umro uz poklik: „@ivio Krist Kralj!“
I kad odjekuju evan|eoske rije~i da nema ve}e
ljubavi nego dati svoj `ivot za prijatelje, za istinu –
uzor je i fr. Dominik Bara~. On je ostavio primjer da
se iz spoznate istine ra|a ljubav prema istini te kako
se ta istina navije{ta i odva`no svjedo~i do kraja.
Stoga pozivam i poti~em svu bra}u da se: a) u
subotu 17. studenoga – na konventualnoj misi –
slavi misa zadu{nica za svu bra}u `rtve totalitarnih
ideologija, b) te da se u nedjelju 18. studenoga u
svim na{im crkvama progovori o fr. Dominiku
Bara~u ili u obavijestima pro~ita tekst koji prila`emo
u dodatku.
Tako|er pozivam sve da pomognu u prikupljanju
dokumentacije i svjedo~anstava o Dominiku Bara~u
ili drugoj bra}i koja su stradala, bila osu|ivana i zatvarana u vrijeme komunisti~kog re`ima. Cilj nam
je prikupiti i objaviti u knjizi „Dominikanci – `rtve
totalitarnih ideologija 20. stolje}a“.
O~ekuju}i va{u potporu i suradnju, bratski vas
pozdravljam u svetom ocu Dominiku,
brat Anto Gavri}, OP
provincijal
Hrvatske dominikanske provincije
FR. DR. DOMINIK BARA^ (1912.–1945.) – DOMINIKANAC
STRIJELJAN U TROGIRU 17. STUDENOG 1945.
Dominik (Nedjeljko) Bara~ ro|en je 14. srpnja
1912. u Slanome, u Dubrova~kom primorju. U Red
propovjednika stupio je 1930. Sve~ane, do`ivotne
zavjete polo`io je u Dubrovniku 30. rujna 1934.
Studij filozofije i teologije zapo~eo je u Dubrovniku
(1931.–1934.), a nastavio u Walberbergu kraj Kölna,
gdje je 25. srpnja 1936. zare|en za sve}enika. Radnjom o socijalnoj filozofiji bolj{evizma postigao je
lektorat. Licencijat posti`e u Louvainu u Belgiji.
Doktorirao je u Rimu 1942. o socijalnoj filozofiji
bolj{evizma. Vrativ{i se u Hrvatsku, predaje na
Dominikanskom filozofsko-teolo{kom u~ili{tu u
Dubrovniku.
bolj{evizma, svoj doktorski rad, a posvetio ju je „Istini i pravdi“. Knjiga, tiskana u Dubrovniku, u dvije
tisu}e primjeraka, ko{tala ga je `ivota. Prijeki vojni
sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je fr. Dominiku Bara~u kaznu „smrti strijeljanjem i trajan
gubitak gra|anskih prava“.
U izdanju Dominikanske naklade Istina u kolovozu 1944. objavljuje knjigu Socijalna filozofija
Zajedno s Dominikom Bara~em na robiji se nalazio i dominikanac fr. Rando Par{i}, koji o fr. Domi-
Smrtna presuda strijeljanjem izvr{ena je na groblju u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945., u {est
sati ujutro. Iz skupine od 34 zatvorenika, strijeljano
ih je trideset, a ~etvorica su pomilovana. Posmrtni
ostaci fr. Dominika Bara~a ekshumirani su 1959. i
polo`eni u novu dominikansku grobnicu na splitskom groblju Lovrinac.
27
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
pisamce. Grozna vijest! Pisalo je nekako ovako: ’Sutra ili najdalje prekosutra bit }u strijeljan.’ … Dana
16. studenoga spustio je posljednje pisamce. ’Sutra
rano jutrom vode me na strijeljanje. Molim te kada
se sutra ujutro budem spu{tao skalinama stani na
malo ’okno’ svoje sobe. Pogledat }u prema tebi, a ti
mi udijeli odrje{enje.’ Tako je i bilo. Zadnji pogled
i preporuka Bogu, Gospi i svetom ocu Dominiku.
niku i danima koji su prethodili strijeljanju svjedo~i
u pismu Tomi Vere{u od 25. lipnja 1991.:
„Nas devet sve}enika odre|enih za robiju (nota
bene: nije postojao termin zatvor nego samo robija
ili strijeljanje), robijali smo na drugom katu trogirskoga zatvora, a osu|enici na smrt na drugom katu
iznad nas. Tako je Bara~ bio to~no iznad moje sobe
a to se kasnije pokazalo providonosno. Za{to? Kad
bi nastupila gluha no} i tama, Bara~ je na koncu
spu{tao ispisani papiri} i dostavio svoje `elje, opa`anja, raspolo`enja i pitanja. Slijedio bi na{ odgovor
te smo na taj na~in ulijevali jedan drugome nadu,
snagu i izmjeni~ne molitve... To~no mi se usjeklo u
pam}enje da je 15. studenoga u no}i spustio po{ire
28
... Na robiji se za hranu brinuo neki ekonom,
partizan A. Bio je rodom sa [olte. Nije bio lo{ ni
namrgo|en gledaju}i pred sobom ni krive ni du`ne
osu|ene sve}enike koji uglavnom dan provode u
molitvi i {utnji. Hranu bi nam dobacio u sobu jer
cijelo vrijeme robovanja nismo smjeli izi}i iz sobe
nego jedino na klozet u hodniku i to pod stra`om i
uz dobro zaklju~ani hodnik. Do{apnuo mi je 16.
studenog da }e Bara~ sutra biti strijeljan. Usudih se
zamoliti ga da mi donese ne{to od njega za uspomenu. Moram priznati da se opo{tenio. Nakon strijeljanja donio mi je 12 zrna krunice koju su bjesomu~no
strgali s njegova pasa. Ostalo su razbacali i ukopali
sa zemljom iznad njega. Tako je njegova krunica
postala njegov najljep{i spomenik! Pitao sam tog
gospodina je li plakao, molio milost. Ne. ^uo ga je
da je izgovorio rije~i: ’Bo`e, oprosti im!’ (Dalje mi
nije znao navesti, ali je sigurno izgovorio ~itave Kristove rije~i s kri`a.).“
Fr. Dominik Bara~ nam je ostavio primjer da se
iz spoznate istine ra|a ljubav prema istini te kako
se ta istina navije{ta i odva`no svjedo~i do kraja.
Umro je uz poklik: „@ivio Krist Kralj!“
Priprema se pokretanje postupka za beatifikaciju
ovoga mu~enika za istinu, socijalnu pravdu, dostojanstvo ~ovjeka i obitelj. Stoga pozivamo sve koji
mogu pomo}i u prikupljanju dokumentacije i svjedo~anstava da se jave u Dominikanski provincijalat
u Zagrebu.
brat Anto Gavri}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
STUDIJSKI DAN PROVINCIJE
U skladu s naredbom Izborne provincijske
skup{tine, slavljene u Bolu 2012. (usp. Akti, br. 30),
pozivam svu bra}u na{e Provincije na Studijski dan
Provincije koji }e se odr`ati u ponedjeljak 25. o`ujka
2013. u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
Kao promicatelj permanentnog obrazovanja posebno poti~em svu bra}u sve}enike da sudjeluju u radu
ovoga dana, posebice sve}enike u prvim godinama
sve}eni~ke slu`be (usp. Akti, Bol 2012., br. 41).
Nakon konzultacija i prijedloga priredio sam
sljede}i program:
9:00
Uvodna rije~ (fr. Sre}ko Koralija, regens
studija i organizator)
9:15 Rije~ provincijala (fr. Anto Gavri})
9:30 Predstavljanje strukture Apostolskog
pisma Porta fidei pape Benedikta XVI.
(fr. Ivan Marija Tomi})
9:45 Vjera i dogma (prof. Ivica Ragu`)
10:15 Mogu}nost kratkog komentiranja
10:30 Bog je mrtav – F. Nietzsche
(fr. Sre}ko Koralija)
11:00 Pauza
11:15-12:00 Kako kazivati istinu (prof. Ivica Ragu`)
12:00-12:30 Rasprava, komentari, pitanja i sl.
12:45 Pjevani srednji ~as
13:00 Ru~ak
14:30 Izazov Istine u pastoralnom kontekstu
(fr. Anto Boba{)
14:45 Mediji kao prijenosnici humanih poruka,
ideja, vrijednosti, vjere...
(prof. Kre{imir Miki})
15:30 Mogu}nost komentiranja
15:45 Pauza
16:00 Medijska pismenost i edukacija
pozitivna i negativna motri{ta
(prof. Kre{imir Miki})
16:30 Rad u skupinama
17:00 Okrugli stol
– Zaklju~na rije~ po zavr{etku okruglog stola
19:00 Sve~ana euharistija za Provinciju
(predsjeda provincijal)
U radu dana sudjeluju:
Fr. Anto Gavri} – provincijal
Fr. Sre}ko Koralija – regens studija HDP i promicatelj permanentnog obrazovanja
Fr. Anto Boba{ – u~itelj studenata HDP i `upnik
`upe Kraljice sv. Krunice, Zagreb
Fr. Ivan Marija Tomi} – student 2. godine KBF
(Zagreb)
Prof. dr. Ivica Ragu` – dr. fundamentalne teologije,
profesor dogmatske teologije na KBF-u \akovo,
glavni i odgovorni urednik teolo{koga ~asopisa „Diacovensia“ te me|unarodnoga katoli~kog ~asopisa
„Communio“, autor brojnih knjiga, ~lanaka, intervjua
i sl. (http://www.djkbf.unios.hr/prof-ivica_raguz).
Prof. dr. Kre{imir Miki} – prof. na U~iteljskom
fakultetu u Zagrebu, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te na sveu~ili{tima u inozemstvu
(Njema~ka, Austrija, SAD i dr.), suradnik Hrvatskoga filmskog saveza, po~asni ~lan Instituta za
filmsku kulturu (München), jedan od potpredsjednika Svjetskog instituta za medije i djecu (Hollywood), ~lan Hrvatskoga dru{tva filmskih umjetnika,
Ameri~ke akademije za filmsku umjetnost i znanost,
dobitnik po~asnoga doktorata Sveu~ili{ta u L. A.,
~lan Europskoga vije}a umjetnika. Autor je brojnih
publikacija (www.kresimirmikic.com).
Budu}i da smo u Godini vjere, Povjerenstvo za
intelektualni `ivot HDP priprema tekst o vjeri i
istini koji }e svaki sudionik dobiti prigodom ovog
susreta. Tako|er molim svakoga da se pripremi prou~avanjem Apostolskog pisma „Porta fidei“ kojim
je papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere. Obavijest o dolasku po{aljite u Tajni{tvo Provincije.
brat Sre}ko Koralija, OP
Regens studija HDP
29
PROVINCIJALOVA
KRONIKA
U zimskom semestru akademske godine
2012./13. provincijal predaje na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta
u Zagrebu: glavni kolegij „Povijest anti~ke filozofije“ (5 sati tjedno), izborni kolegij „Izabrani tekstovi iz anti~ke filozofije“ (2 sata tjedno) i seminar:
Aristotel, O du{i, II. knjiga.
Od po~etka o`ujka do po~etka listopada na Radiju Sljemenu redovito subotom ujutro imao petominutnu duhovnu misao u emisiji „Hvaljen Isus i
Marija“.
23. svibnja, odr`ao predavanja iz kolegija „Eti~ke
dileme“ na Zdravstvenom veleu~ili{tu u Zagrebu,
kao vanjski suradnik.
27. svibnja, nedjelja, hodo~a{}e u Ludbreg s bra}om studentima i njihovim u~iteljem Hrvojem Lasi}em; predslavio misu i propovijedao u Sveti{tu.
Poslije posjetili Vara`din.
28. svibnja, nazo~io dodjeli diploma po zavr{etku
|akonske godine, diplomu je dobio i brat Krunoslav
Batini}; nave~er u samostanu na Pe{~enici: susret s
Me|unarodnom katoli~kom zajednicom (International Catholic Community of Zagreb, www.iccz.
org) koja se okuplja u samostanu na Pe{~enici pod
vodstvom brata Marinka Zadre.
31. svibnja, sudjelovao na sjednici Vije}a HKVRPP-a u Zagrebu.
1.–10. lipnja, boravak u samostanu sv. Hijacinta
u Fribourgu u [vicarskoj; 2. lipnja, u `upnoj crkvi
Krista-Kralja u Fribourgu slavio euharistiju prigodom vjen~anja i kr{tenja u jednoj obitelji.
7. lipnja, Tijelovo, sudjelovao u euharistijskom
slavlju na kojem je fr. Charles Morerod OP, biskup
Lausanne, @eneve i Fribourga zaredio za prezbitera
brata Sre}ka Koraliju.
10. lipnja, u Fribourgu propovijedao na mladoj
misi brata Sre}ka Koralije.
11. lipnja, u Zagrebu sudjelovao na godi{njem
susretu provincijala i hrvatskih biskupa.
13. lipnja, Bjelovar, pohodio bjelovarsko-kri`eva~kog biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka.
16. lipnja, Srce Marijino, Zagreb-Jordanovac,
predslavio euharistiju i propovijedao za svetkovinu
za{titnice `upe.
17. lipnja, Zagreb, crkva Kraljice sv. Krunice,
predslavio euharistiju i propovijedao.
18.–25. lipnja, samostan u Bolu na Bra~u, Izborna provincijska skup{tina.
22. lipnja, Bol, predslavio euharistiju prigodom
proslave 40. obljetnice gimnazije u Bolu; hotel Elaphusa: sa starje{inom samostana bratom Damirom
[oki}em sudjelovao na prigodnoj dodjeli priznanja
Samostanu u Bolu.
30
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
25. lipnja, nedjelja, samostanska crkva u Bolu,
predslavio misu i propovijedao prigodom proslave
50. obljetnice mature bra}e Marinka Zadre, Hrvoja
Lasi}a i Nikole Mio~a te fra Joze Zovka OFM i gosp.
Marka Si~i}a, polaznika dominikanske gimnazije u
Bolu.
26. lipnja, posjetio samostan u Splitu.
1. srpnja, Zagreb, `upna crkva Kraljice sv. Krunice, predslavio euharistiju i propovijedao.
8. srpnja, Trogir, predslavio euharistiju i propovijedao u samostanskoj crkvi.
8. srpnja – samostan u Bolu na Bra~u; 12. srpnja
susret s na~elnikom op}ine gosp. Tihomirom Marinkovi}em; 16. srpnja u `upnoj crkvi predslavio
euharistiju i propovijedao za Gospu Karmelsku;
17. srpnja pohod samostanu u Splitu – susret povjerenstva za pripu{tanje kandidata u novicijat; 22. srpnja predslavio euharistiju i propovijedao u samostanskoj crkvi u Bolu; 25. srpnja susret u Bolu s
pro~elnikom Konzervatorskog odjela iz Splita glede
radova na obnovi samostanskog muzeja.
25.–26. srpnja, pohod samostanu u Splitu; pohod
samostanu na ^iovu.
29. srpnja, sudjelovao na mladoj misi brata Sre}ka Koralije u crkvi bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu-Pe{~enici.
3. kolovoza, Zagreb-Mirogoj, sudjelovao na
sprovodu o. Josipa ]uri}a SJ, umirovljenog profesora KBF-a; nave~er sudjelovao na proslavi svetkovine bl. Augustina Ka`oti}a u samostanu na Pe{~enici
– euharistijsko slavlje predslavio i propovijedao
mons. dr. Tomo Vuk{i}, prvi vojni ordinarij u BiH.
susret s kardinalom mons. Vinkom Pulji}em, a
15. kolovoza s mons. Perom Sudarom, pomo}nim
sarajevskim biskupom.
19. kolovoza, predslavio euharistiju i propovijedao u kapelici Ranjenog Isusa u Zagrebu.
23. kolovoza, Zagreb, susret s pro~elnikom gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i {port mr. sc.
Ivicom Lovri}em i gospo|om Ljiljom Voki} – razgovor o pokretanju osnovne katoli~ke {kole u Zagrebu.
24.–25. kolovoza, samostan na ^iovu.
25. kolovoza: predsjedao euharistiju, propovijedao i primio prve zavjete petorice bra}e novaka u
samostanskoj crkvi u Splitu.
26.–28. kolovoza, pohod samostanu u Bolu, s
bogoslovima.
31. kolovoza – 4. rujna, samostan u Dubrovniku:
1. rujna obla~enje 5 kandidata za vrijeme mise; nedjelja, 2. rujna predslavio euharistiju i propovijedao
u samostanskoj crkvi; 3. rujna pohod bra}i u samostanu u Gru`u, a nave~er predslavio misu i propovijedao za sudionike Me|unarodnog studijskog
tjedna za bra}u u formaciji.
9. rujna, predslavio euharistiju i propovijedao u
`upnoj crkvi Kraljice sv. Krunice i uveo u slu`bu
novoga `upnika brata Antu Boba{a.
10. rujna, Zagreb, sudjelovao na sjednici Vije}a
HKVRPP-a.
5. kolovoza, Zagreb, predslavio euharistiju i propovijedao u `upnoj crkvi Kraljice sv. Krunice i nave~er u kapelici Ranjenog Isusa.
13. rujna, Zagreb, sudjelovao na susretu Vije}a
HKVRPP-a i Vije}a HBK za ustanove posve}ena
`ivota, pod predsjedanjem dubrova~koga biskupa
mons. Mate Uzini}a; nave~er govorio na predstavljanju knjige „@enska ljepota – najja~a ljudska `elja“
(izdanju na{e naklade) brata Stipe Juri~a u samostanu na Pe{~enici (sudjelovali jo{ fra Bonaventura
Duda OFM i autor knjige Stipe Juri~).
8. kolovoza, Konj{~ina, sudjelovao u proslavi
za{titnika `upe sv. Dominika – euharistijsko slavlje
predslavio i propovijedao mons. dr. Ivan [a{ko,
pomo}ni zagreba~ki biskup.
14.–15. rujna, kao organizator sudjelovao na
Redovni~kim danima u franjeva~kom samostanu u
Zagrebu-Dubravi; sudjelovala su i bra}a bogoslovi
te animirali liturgiju.
11. kolovoza, Zrinski Topolovac, predslavio euharistiju i propovijedao prigodom proslave sv. Dominika u Domanjku{u (ime mjesta po sv. Dominiku); nave~er u kapelici Ranjenog Isusa u Zagrebu.
16. rujna, koncelebrirao na misi u crkvi bl. Augustina Ka`oti}a na Pe{~enici u kojoj je pomo}ni
zagreba~ki biskup mons. Valentin Pozai} uveo u
slu`bu novoga `upnika brata Marka Bijeli}a.
13.–15. kolovoza, hodo~a{}e u marijansko sveti{te Gospe Kond`ilske, Tesli} (BiH); 14. kolovoza
19. rujna, susret kod zagreba~kog gradona~elnika
gosp. Milana Bandi}a, zajedno s gospo|om Ljiljom
31
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
za sudionike kongresa Hrvatskog katoli~kog dru{tva
medicinskih sestara i tehni~ara.
13. listopada, Marija Bistrica, s bratom Slavkom
Sli{kovi}em sudjelovao na hodo~a{}u Vrhbosanske
nadbiskupije i Banjolu~ke biskupije.
15. listopada, Karmel Brezovica, predslavio euharistijsko slavlje i propovijedao za svetkovinu sv.
Terezije Avilske kod sestara karmeli}anki.
18. listopada, Novska, predslavio euharistijsko
slavlje i propovijedao za patron `upe sv. Luke i Dan
Grada Novske.
Voki} i o. Vinkom Mami}em, predsjednikom
HKVRPP-a – razgovor o pokretanju osnovne katoli~ke {kole u Zagrebu.
20.–23. rujna, Split: 20. rujna govorio na predstavljanju knjige „@enska ljepota – najja~a ljudska
`elja“ brata Stipe Juri~a u samostanu u Splitu (sudjelovali jo{ fra Ante Vu~kovi} OFM i autor Stipe
Juri~); 21.–22. rujna kao organizator sudjelovao na
Redovni~kim danima u na{emu samostanu; 21. rujna euharistijsko slavlje u crkvi je predslavio splitskomakarski nadbiskup mons. Marin Bari{i}, a 22. rujna dubrova~ki biskup mons. Mate Uzini}, kao predsjednik Vije}a HBK za ustanove posve}ena `ivota.
Na Redovni~kim danima sudjelovala su i bra}a
novaci iz Dubrovnika sa svojim u~iteljem bratom
Nikolom Leopoldom Nosom.
23. rujna, s bratom Stipom Juri~em pohodio brata Veselka Begi}a u Trogiru.
25. rujna, Lipa-Kongora, Tomislavgrad, predvodio sprovod i misu zadu{nicu za pok. Slavka D`anki}a, oca na{ega brata Zvonka D`anki}a.
27. rujna, Zagreb-Mirogoj, predvodio sprovod
brata Ilije Zrna.
30. rujna, Klo{tar Ivani}, predslavio euharistiju i
propovijedao u `upnoj crkvi prigodom polaganja
prvih zavjeta sestara franjevki.
11. listopada, Zagreb, Kaptol, u dvorani Vijenac
odr`ao predavanje „Dostojanstvo `ene“ na me|unarodnom kongresu Hrvatskog katoli~kog dru{tva
medicinskih sestara i tehni~ara.
12. listopada, Zagreb, Kaptol, u kapelici bogoslovije predslavio euharistijsko slavlje i propovijedao
32
19. listopada, Zagreb, susret s pastoralnom ekipom `upe Kraljice svete Krunice; sudjelovao na samostanskoj skup{tini u samostanu Kraljice svete
Krunice u Zagrebu.
21. listopada, predslavio euharistijsko slavlje i
propovijedao u `upnoj crkvi u Benkovcu.
26. listopada, Provincijalat: susret s Mariom
Ragu`om, urednikom Redakcije religijskog programa HTV-a.
28. listopada, Lug-Brankovi}, predslavio euharistijsko slavlje i propovijedao u `upnoj crkvi; u koncelebraciji su bili bra}a Anto Boba{ i Slavko Sli{kovi}
i petorica bogoslova; poslije mise sudjelovali na prigodnom nogometnom turniru.
30. listopada – 3. studenoga, samostan u Dubrovniku: 31. listopada u Biskupskom ordinarijatu u
Dubrovniku sudjelovao na prvom sastanku o pokretanju postupka za Dubrova~ke mu~enike; 1. studenoga, koncelebrirao na euharistijskom slavlju koje
je dubrova~ki biskup predslavio na groblju Boninovo; 2. studenoga, predslavio misu za pokojnu bra}u na groblju Dan~e; sudjelovao na samostanskoj
skup{tini u samostanu sv. Dominika; pohodio bra}u
u samostanu Sv. Kri`a u Gru`u; 3. studenoga, zajedni~ki susret s bra}om novacima.
7. studenoga, u Duhovno-obrazovnom centru
Marijin dvor – Lu`nica (sestre milosrdnice) predslavio zahvalno euharistijsko slavlje i propovijedao
na susretu Vrhovne uprave s uprava provincija i delegatura Dru`be.
9. studenoga, zajedni~ki susret s bra}om bogoslovima, njihovim u~iteljem i podu~iteljem.
11. studenoga, Sveti Martin, Virje, predslavio
euharistijsko slavlje i propovijedao za patron `upe
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
i Dan op}ine. Bili su jo{ brat Anto Boba{ s deset
bogoslova, ~. Majka s. Dolores Mati}. Sestre dominikanke su proslavile 70. obljetnicu djelovanja u
Virju.
14. studenoga, Zagreb, sudjelovao na susretu
priora, `upnika i starje{ina.
15. studenoga, Zagreb, zasjedanje Provincijskoga vije}a.
22.–23. studenoga, Lu`nica, sudjelovao u radu
Plenarne skup{tine Hrvatske konferencije vi{ih
redovni~kih poglavara i poglavarica; prvoga dana
sudjelovao je dubrova~ki biskup i predsjednik Vije}a
HBK za ustanove posve}ena `ivota mons. Mate
Uzini}, a drugoga dana apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico.
25. studenoga, Krist Kralj, Zagreb (Dr`i}eva),
predslavio euharistijsko slavlje i propovijedao u samostanu sestara franjevki Krista Kralja Bosanskohrvatske provincije.
29. studenoga – 3. prosinca, Hrvatska Katoli~ka
misija Hamburg – proslava Dana Misije posve}ene
bl. Augustinu Ka`oti}u; 1. prosinca u prostorijama
Misije razgovarao s pomo}nim hambur{kim biskupom dr. Hansom Jochen Jaschkeom; u nedjelju
2. prosinca euharistijsko slavlje u katedrali predslavio hambur{ki nadbiskup dr. Werner Thissen.
7. prosinca 2012., na simpoziju „Religije i sre}a“
u organizaciji Filozofskog fakulteta Dru`be Isusove u Zagrebu, odr`ao predavanje „Poimanje sre}e u
arapskih filozofa“.
13. prosinca, sveta Lucija, predslavio euharistijsko slavlje kod sestara franjevki u Dr`i}evoj u Zagrebu (Bosansko-hrvatska provincija), propovijedao
je brat Anto Boba{.
14.–16. prosinca, s bratom Hrvojem Lasi}em
sudjelovao s predavanjima na me|unarodnom simpoziju u Subotici prigodom 10. obljetnice smrti
Tome Vere{a (op{irnije u izvje{}ima na stranicama
ovoga broja). Pohodili i samostan sestara dominikanki u Subotici. Provincijal je dao intervju za „Zvonik“, katoli~ki mjese~nik Suboti~ke biskupije. U
povratku navratili u `upu Presvetog Trojstva u Somboru.
17.–22. prosinca, predvodio i propovijedao na
misama zornica u `upi Kraljice svete Krunice u Zagrebu.
17.–21. prosinca na 1. programu Hrvatskoga radija imao duhovnu misao.
33
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
24.–28. prosinca, samostan sv. Nikole u Kor~uli,
predslavio euharistijsko slavlje i propovijedao u samostanskoj crkvi (Polno}ka, Bo`i}, Sv. Stjepan) i
kod sestara. 26. 12. pomagao `upniku u Kor~uli u
blagoslovu ku}a i stanova.
28. prosinca – 1. sije~nja 2013., samostan sv. Dominika u Dubrovniku; 30. i 31. prosinca te 1. sije~nja
predslavio euharistijsko slavlje i propovijedao u samostanskoj crkvi; pohodio bra}u i sestre u samostanu u Gru`u.
1. sije~nja 2013. nave~er predslavio euharistijsko
slavlje i propovijedao u samostanskoj crkvi u Splitu.
1.–2. sije~nja, pohod samostanima u Splitu, ^iovu
i Trogiru.
6. sije~nja, Bogojavljenje, predslavio euharistijsko
slavlje i propovijedao u kapelici Ranjenog Isusa u
Zagrebu.
8. sije~nja, predslavio euharistijsko slavlje i propovijedao na vjen~anju ne}akinje u crkvi sv. Ante u
Kninu.
13. sije~nja, zajedni~ki susret s bra}om u formaciji i njihovim odgojiteljima u Zagrebu.
16. sije~nja, Filozofski fakultet DI u Zagrebu, s
bratom Alojzom ]ubeli}em sudjelovao na predstavljanju knjige Hrvoja Lasi}a i prigodnoga zbornika
njemu u ~ast.
17. sije~nja, primio u posjet veleposlanika Ma|arske u Hrvatskoj i razgovarali o relikviji glave sv. Stjepana, ma|arskoga kralja, koja se ~uva u samostanu
u Dubrovniku.
19. sije~nja, franjeva~ki samostan u Zagrebu (Kaptol), sudjelovao na sjednici Vije}a HKVRPP-a.
24. sije~nja, u provincijalatu primio kotorskoga
biskupa mons. Iliju Janji}a i razgovarali o pokretanju
postupka za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske.
25.–26. sije~nja 2013. u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeni{tu u Zagrebu odr`ao duhovnu
obnovu bogoslovima i mladi}ima koji razmi{ljaju o
svome sve}eni~kom pozivu.
BRA]A PROPOVIJEDAJU
Duhovne vje`be
Trodnevlja
Ivan Iko Mateljan, od 1. do 7 srpnja 2012. sestrama dominikankama u Zagrebu.
Od 31. srpnja do 2. kolovoza, mladomisnik brat
Sre}ko Koralija propovijedao trodnevlje u `upi bl.
Augustina Ka`oti}a na zagreba~koj Pe{~enici prigodom blagdana bl. Augustina Ka`oti}a.
Alojz ]ubeli}, od 7. do 14. kolovoza 2012. sestrama milosrdnicama u Splitu.
Jozo ^irko, od 6. do 11. sije~nja 2013. sestrama
dominikankama u Kor~uli.
Duhovne obnove
Od 12. do 15. kolovoza brat Drago Kolimbatovi}
propovijedao trodnevlje za Veliku Gospu, i na samu
svetkovinu, u pro{teni{tu Gospe od Utjehe u Velikoj
kod Po`ege.
Anto Boba{, adventska duhovna obnova redovnicama Grada Zagreba 16. prosinca 2012. u crkvi sv.
Franje na Kaptolu u Zagrebu.
Od 15. do 17. listopada brat Matijas Farka{ propovijedao trodnevlje za sv. Luku u istoimenoj `upi
u Novskoj; s njim su redovito i{la i po dvojica bogoslova.
Anto Gavri}, duhovnu obnovu bogoslovima
Zagreba~ke nadbiskupije 25.–26. sije~nja 2013.
Od 8. do 10. studenog brat Mato Bo{njak propovijedao trodnevlje u sv. Martinu u Virju.
34
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Od 29. studenog do 1. prosinca brat Frano Prcela
propovijedao trodnevlje prigodom proslave Dana
Hrvatske katoli~ke misije u Hamburgu.
Od 30. sije~nja do 2. velja~e 2013. brat Ljudevit
Je|ud u `upi sv. Petra i Pavla u Kaptolu (Po`e{ka
biskupija) propovijedao trodnevlje uz blagdan Gospodinova prikazanja u hramu, i na sam blagdan koji
se tradicionalno slavi kao `upsko pro{tenje.
7. listopada, brat Sre}ko Koralija propovijedao u
`upi Kraljice svete Krunice u Cabuni (Po`e{ka biskupija).
***
Predavanja
23. rujna u 11:00 sati prvi program Hrvatskoga
radija prenosio je euharistijsko slavlje iz na{e samostanske crkve u Splitu. Misu je predvodio i propovijedao novi `upnik brat Jozo ^irko. Prije po~etka
mise bila je desetominutna reporta`a o `upi i djelovanju bra}e dominikanaca u Splitu.
Stipe Juri~, na XXVIII. redovni~kim danima
„Va`nost i uloga `ene u preno{enju vjere“ u Zagrebu (14. rujna: Franjeva~ki samostan u Dubravi) i u
Splitu (21. rujna, Dominikanski samostan) odr`ao
predavanje „@ene u tra`enju svojih vlastitih korijena u biblijskoj tradiciji“.
S prelaskom iz Kor~ule u Zagreb brat Anto Boba{
(Glasnici nade) vodi na Hrvatskom katoli~kom radiju (HKR, ponedjeljkom u 22:30) emisiju „Oni
rokaju za Gospodina“, emisiju koju je ranije vodio
na Radiju Kor~ula. Sada na Radiju Kor~ula nastupaju sestre dominikanke iz samostana u Kor~uli.
Anto Gavri} 11. listopada u dvorani Vijenac u
Zagrebu odr`ao predavanje „Dostojanstvo `ene“ na
me|unarodnom kongresu Hrvatskog katoli~kog
dru{tva medicinskih sestara i tehni~ara.
U tjednu na kraju liturgijske godine na Radiju
Marija bio je prijenos euharistijskih slavlja iz samostanske crkve bl. Augustina Ka`oti}a u ZagrebuPe{~enici.
Anto Gavri} 7. prosinca 2012. na simpoziju „Religije i sre}a“ u organizaciji Filozofskog fakulteta
Dru`be Isusove u Zagrebu odr`ao predavanje „Poimanje sre}e u arapskih filozofa“.
Nakon emisija o Crkvi, Mariji, Krunici brat Ljudevit Josip Je|ud, provincijski promicatelj Krunice,
na Radiju Mariji ure|uje priloge iz dominikanske
ba{tine, u sklopu priprave za Jubilej Reda.
Slavko Sli{kovi} 23. sije~nja 2013. u Zagrebu
odr`ao predavanje „Kr{}anstvo Bosne i Hercegovine“ u organizaciji Hrvatske Paneuropske unije i
Kluba znanstvenika Udruge bosanskih Hrvata
Prsten.
Redovito svakog 4. utorka u mjesecu na Radiju
Mariji ide jednosatna emisija „Dominik – propovjednik milosti“ koju ure|uje i vodi Ana Buljat.
Propovijedi
3. srpnja, brat Jozo ^irko, Blato (Kor~ula), u
sklopu devetnice za bl. Mariju od Propetoga Petkovi}.
16. rujna, brat Matijas Farka{ propovijedao u `upi
Uzvi{enja sv. Kri`a u Klop~u (Zenica).
8. rujna, brat Petar Gali} propovijedao za Malu
Gospu u `upi Pe}ine (Bosna). S njim su bili i na{i
sjemeni{tarci iz Splita.
***
HTV 1, petak 3. kolovoza 2012. u 18:25, i repriza 4. kolovoza u 05:10 Duhovni velikani: Bla`eni
Augustin Ka`oti} – biskup siromaha i pomirenja,
dokumentarni film.
***
Glas Koncila od 18. studenoga 2012., br. 46
(2004) donosi intervju s Hrvojem Lasi}em „Vjera
se ne mo`e sekularizirati“. Razgovor je vodio
Tomislav Vukovi} prigodom njegove nove knjige
„Fenomenologija i filozofija religije“.
35
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Zamjene u samostanu sv. Nikole u Kor~uli:
Od 2. rujna do 9. listopada brat Matijas Farka{.
Od 9. do 17. listopada brat Zvonko D`anki}.
Od 9. listopada do 10. prosinca te od 21. prosinca do kraja velja~e 2013. brat Vjekoslav Lasi} (iz
samostana bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu).
Od 17. listopada do 4. studenog brat Mato
Bo{njak.
Od 20. prosinca do 13. sije~nja 2013. brat Krunoslav Batini} (iz samostana u Gru`u) pomagao je
u blagoslovima obitelji.
U studenom, prosincu i sije~nju: Nikola Leopold
Noso, Petar Gali}, Nikola Dugand`i}, Pavao Lasi},
Pero ]avar, Sre}ko Koralija i Jozo ^irko.
***
Zamjene u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu:
Brat Franjo [anjek pomagao je bratu Tomislavu
Kraljevi}u u Hrvatskoj katoli~koj misiji Pariz u adventskom i bo`i}nom vremenu.
Korizma
na Peščenici
„Neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38):
Marija – kontemplacija i propovijedanje Riječi.
PREDAVANJA
SRIJEDOM
Dvorana iispod
D
d samostana
t
bl
bl. A
Augustina
g ti K
Kažotiý
Kažotiýa
ž ti
Križanje Ivaniýgradske i Vukovarske ulice, Pešÿenica - Zagreb
13. 2. u 19.45
Marija u pashalnom otajstvu: iskustvo prvih kršýana.
dr. Anto Barišiý, OFMCap
20. 2. u 19.30
Neka mi bude po tvojoj rijeÿi: Marija uzor vjere i nade.
mr. Marko Bijeliý, OP
27. 2. u 19.30
Lik Djevice Marije u otajstvu Isusova roĀenja i djetinjstva.
dr. Dario Tokiý, OCD
6. 3. u 19.30
Marija majka Crkve (Ne može imati Boga za Oca tko nema
Crkvu za majku). - dr. Andrea Filiý
13. 3. u 19.30
Na Marijinu putu vjere…
dr. s. Marija Pehar
20. 3. u 19.30
Marija i Dominik: marijanski kontekst dominikanskog života.
prof. dr. Marijan Jurÿeviý, OP
27. 3. u 19.30
Marija u dijalogu Islama i Kršýanstva.
mr. Sreýko Koralija, OP
Voditelj tribine: Zvonko Džankiý, OP
Organizira:
Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotiýa
Ivaniýgradska 71, 10 000 Zagreb
Tel. 2362-612; E-mail: samostan@kazotic.org
www.kazotic.org
36
IZ @IVOTA BRA]E I
ZAJEDNICA
RE\ENJE I MLADA MISA BRATA SRE]KA KORALIJE
Na svetkovinu Tijelova, 7. lipnja 2012. u 18:00
sati, u crkvi Krista Kralja u Fribourgu {vicarski dominikanac mons. dr. Charles Morerod, biskup
@eneve, Lausanne i Fribourga, za sve}enika je zaredio brata Sre}ka Koraliju. Povezuju}i zna~enje blagdana Tijelova sa sve}eni~kom slu`bom biskup je
istaknuo kako je sredi{te i izvori{te prezbiterata u
sakramentu euharistije.
sam ~lan. Ovom sve~anom ~inu nazo~ila je i Sre}kova majka Marija te nekolicina ~lanova obitelji i
prijatelja iz Hrvatske.
Nagla{avaju}i pripadnost brata Sre}ka Redu propovjednika po`elio mu je da i svojim propovijedanjem i dijeljenjem sakramenata vjernike ujedinjuje s Isusom Kristom.
Iz Hrvatske dominikanske provincije uz provincijala Antu Gavri}a bila su bra}a: Mate Luka~, Iko
Mateljan, Tomislav Kraljevi}, Alojz ]ubeli}, Slavko
Sli{kovi}, Mihael Tolj i Krunoslav Batini}. Liturgiju
su svojim pjevanjem uljep{ali Sre}kovi prijatelji i
studenti teologije.
Biskup nije skrivao radost {to je prvi sve}enik
kojega redi pripadnik Dominikanskog reda, ~iji je i
U obredu su sudjelovala brojna bra}a dominikanci sa svih kontinenata koji trenutno borave u
Fribourgu kao profesori ili studenti; rektor sveu~ili{ta u Fribourgu te nekoliko profesora sa
sveu~ili{ta.
Uz {vicarske vjernike na misi je bila prisutna i
brojna hrvatska zajednica toga grada, a osobito su
se istaknuli organiziraju}i zajedni~ki objed za sve
nazo~ne nakon re|enja pa je zajedni~ko dru`enje
potrajalo do dugo u no}.
***
U samostanskoj kapeli sv. Hijacinta u Fribourgu,
u nedjelju 10. lipnja, brat Sre}ko slavio je u 11:00
sati svoju mladu misu za Hrvate u [vicarskoj (misija Fribourg).
Na misnom slavlju koncelebrirao je provincijal
Anto Gavri} koji je i propovijedao te bra}a dominikanci: Mihael Mario Tolj, Luc Devillers, profesor
Novog zavjeta na Teolo{kom fakultetu Sveu~ili{ta
u Fribourgu i Bertin Maseko iz Konga. Na misi je
bio nazo~an i brat Krunoslav Batini}, Sre}kov subrat
iz novicijata.
37
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Na samom po~etku euharistijskog slavlja prior
dominikanske zajednice na Pe{~enici pozdravio je
mladomisnika, provincijala, bra}u dominikance i sve
nazo~ne.
Miljenko Bo{njak, trajni |akon, svojom je nadahnutom propovijedi potaknuo mladomisnika i sve
prisutne na prepoznavanje osobnog poziva te naglasio potrebu zajedni~kog sudjelovanja u izgradnji
boljeg svijeta uz Bo`ju pomo}.
Ministrirala je grupa od sedam ministranata koju
je prije dvije godine oformio brat Sre}ko. Svojim
pjevanjem euharistiju su uzveli~ali mladi iz Hrvatske
katoli~ke misije Zürich.
Na samom po~etku Sre}kova majka Marija blagoslovila je svoga sina, a on je na kraju mise svima
podijelio svoj mladomisni~ki blagoslov. Nakon euharistije, slavlje se uz gril, pjesmu i dobro raspolo`enje
nastavilo u samostanskom vrtu.
***
U crkvi bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu brat
Sre}ko Koralija 29. srpnja slavio je mladu misu. Na
slavlje su do{li ~lanovi i prijatelji Sre}kove obitelji
iz Istre, Kvarnera, Virovitice, Osijeka i Zagreba.
38
Na kraju je brat Sre}ko podijelio svoj mladomisni~ki blagoslov. Nakon euharistije, bra}a, rodbina i prijatelji okrijepili su se uz bogat stol i pjesmu
u samostanskoj dvorani.
***
Brat Sre}ko Koralija ro|en je 6. 10. 1986. godine
u Virovitici od oca (†) Branislava i majke Marije
Milohani}. Prve zavjete u Redu propovjednika
polo`io je 27. 8. 2006., a sve~ane 22. 8. 2010. Za
|akona je zare|en 16. 1. 2011. u crkvi Kraljice svete
Krunice u Zagrebu, a za sve}enika na svetkovinu
Tijelova 7. 6. 2012. u Fribourgu. Posljednjih pet godina `ivi u samostanu sv. Hijacinta u Fribourgu i
studira na tamo{njem sveu~ili{tu; nakon postignutog Mastera iz teologije priprema doktorat iz Svetog
pisma.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PRIZNANJE DOMINIKANSKOM SAMOSTANU U BOLU
U petak 22. lipnja 2012. proslavljena je 40.
godi{njica utemeljenja Srednje {kole „Bol“ u Bolu
na otoku Bra~u. Tom prigodom ispra}ena je 36. generacija maturanata, dodijeljene su nagrade i pohvale najboljim u~enicima, priznanja i zahvalnice
zaslu`nim pojedincima i ustanovama.
Sve~anu misu predslavio je dominikanski provincijal brat Anto Gavri}, u koncelebraciji s bolskim
`upnikom i samostanskim starje{inom bratom
Damirom [oki}em, biv{im vjerou~iteljima bolske
{kole bra}om Ivom Plenkovi}em i Nikolom Mio~em
te don Stankom Jer~i}em, generalnim vikarom
Hvarske biskupije, koji je i propovijedao.
Uslijedila je dodjela priznanja, pohvalnica i nagrada na sve~anoj sjednici Nastavni~kog vije}a u
kongresnoj dvorani hotela Elaphusa. Priznanja je
uru~io ravnatelj {kole prof. Kre{imir Okma`i}.
Priznanje je uru~eno i Dominikanskom samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu, a primio ga je dominikanski provincijal brat Anto Gavri}, u nazo~nosti starje{ine bolskoga samostana brata Damira
[oki}a. Provincijal je na kraju uputio rije~ zahvale u
ime svih koji su te ve~eri primili priznanja.
Dominikanci djeluju u Bolu od 15. stolje}a. Samostan je utemljen 1475. godine. Srednja {kola u
Bolu vezana je uz Dominikansku gimnaziju, koja u
Bolu djeluje od 1919. Dominikanska gimnazija od
1938. ima pravo javnosti i djeluje kao javna gimnazija do po~etka Drugoga svjetskog rata. Za vrijeme
rata gimnazija prekida s radom. Godine 1945. ponovo po~inje s nastavom, ali bez prava javnosti pa
kontinuitet preuzima Dominikanska srednja vjerska
{kola za spremanje sve}enika, koja je nakon duge i
burne pro{losti, po{to je odgojila generacije u~enika, prestala s radom 1973.
Dominikanska gimnazija u Bolu odgojila je brojne hrvatske intelektualce.
39
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
STOTA OBLJETNICA RO\ENJA HVARSKOGA BISKUPA
CELESTINA BEZMALINOVI]A, OP
Uz 100. obljetnicu ro|enja hvarskoga biskupa
Celestina Bezmalinovi}a, koji je preminuo 4. lipnja
1994. godine u Hvaru, hvarski biskup Slobodan
[tambuk predvodio je misu zadu{nicu za preminuloga biskupa u 4. lipnja, u katedrali sv. Stjepana I.,
pape i mu~enika u Hvaru.
U rodnom mjestu Celestina Bezmalinovi}a
(Sela~ki zaseoci, Podsmr~evik) otkrivena je 13. studenog 2012. spomen-plo~a pok. Biskupu. Sv. misu
predvodio je generalni vikar Hvarske biskupije
mons. Stanko Jer~i}, uz koncelebraciju desetorice
bra~kih sve}enika i dominikanaca (Ivo Plenkovi}
i Damir [oki}) u crkvici sv. Josipa i tako obilje`ili
100. obljetnicu biskupova ro|enja.
Glavni inicijatori podizanja spomen-plo~e su ne}aci pokojnog biskupa, bra}a Nikola (Miko) i Kre{o
Bezmalinovi}.
Celestin (Duje) Bezmalinovi} ro|en je 7. svibnja
1912. u Selcima na otoku Bra~u. U Red propovjednika stupio je 1930. u Dubrovniku. Zavr{iv{i studij
filozofije i teologije na dominikanskom u~ili{tu u
Dubrovniku, za sve}enika je zare|en 1938. Kasnije
je na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu
diplomirao kemiju i fiziku (1946.). Djelovao je zatim
u Gru`u, Skradinu, Zagrebu. Bio je i pu~ki misionar.
Zbog propovijedanja su ga komunisti u jesen 1946.
zatvorili, sudski gonili i osudili na prislan rad. Papa
Pio XII. imenovao ga je 1956. pomo}nim hvarskim
biskupom, a tada je bio prior samostana u Zagrebu.
Za biskupa ga je u zagreba~koj katedrali posvetio
nadbiskup Franjo [eper 30. rujna 1956. Sudjelovao
je i na Drugome vatikanskom koncilu. Biskupom
koadjutorom postao je 1967. Jedanaest godina bio
je pomo}ni biskup. Naslijediv{i mons. Mihovila
Pu{i}a, 21 godinu vodio je Hvarsku biskupiju, sve
do 30. travnja 1989. godine, kada ga je naslijedio
mons. Slobodan [tambuk. Bio je {esti dominikanac
biskup hvarski.
Umro je u Hvaru 4. lipnja 1994., na blagdan prvoga dominikanskoga mu~enika sv. Petra iz Verone.
Pokopan je 6. lipnja 1994. u kripti hvarske katedrale.
Vi{e mo`ete prona}i u br. 76. Vjesnika Provincije (prosinac 1994.), koji je posve}en biskupu Celestinu Bezmalinovi}u.
40
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Homilija
prigodom 100. obljetnice ro|enja mons. Celestina Bezmalinovi}a
(mons. Josip [anti})
Bra}o i sestre,
Danas se sje}amo ~ovjeka, mons. Celestina Bezmalinovi}a, biskupa hvarskoga, koji je ozna~io svojim `ivotom na{u biskupiju i na{u mjesnu Crkvu
Hvarsku u drugoj polovici 20. stolje}a, svojim slu`enjem vjernicima kroz 12 godina kao pomo}ni
biskup, 21 godinu kao dijecezanski biskup i 5 godina kao umirovljeni biskup, molitelj za svoju biskupiju. Okupio nas je jubilej 100. obljetnice od njegovog ro|enja te `elimo sagledati Bo`je djelo u njegovu `ivotu ali i u na{em zajedni{tvu s njime koje
izlazi iz Kristove veliko sve}eni~ke molitve „da i oni
u nama budu jedno kao {to si ti O~e u meni i ja u
tebi...“ Promatraju}i ovu stvarnost osje}amo da ono
~emu smo bili svjedoci, a to je biskupstvo na{eg
pokojnog pastira, nema samo svoj korijen u ljudskoj
naravi nego pripada onom Bo`anskom koje nam je
Krist zaslu`io i ostavio kao sigurni put na{eg ovozemaljskog `ivljenja na putu prema vje~nosti.
Tragamo u dana{njim svetopisamskim ~itanjima
te otkrivamo povezanost izme|u Stvoritelja i ~ovjeka kojega Bog stvara sebi sli~na i stavlja ga kao upravitelja nad svim imanjem svojim. Bog jednostavno
ne `eli u svijetu djelovati bez ~ovjeka a ~ovjeka `eli
svojim odgovornim suradnikom u ostvarenju Bo`je
zamisli o svemu stvorenom i otkupljenom.
U prvom ~itanju, poslije nego je izabrani narod
vo|en krivim putem od svojih poglavara, krenuo u
propast Bog tra`i suradnika koga }e poslati, Izaija
nam opisuje taj doga|aj u svom vi|enju. Bog `eli
spas svom narodu i da „panj njihov“ postane „sveto
sjeme“. To on ne `eli sam izvesti nego tra`i ~ovjeka
– suradnika u tom djelu. ^ovjekova svijest o vlastitim prljavim usnama ne}e sprije~iti Gospodina da
ga prihvati. On }e mu o~istiti usne i skinuti krivicu
ali tra`i od ~ovjeka slobodu prihva}anja. Izaija u
zanosu izgovara poslije pitanja „Koga da po{aljem?...
Evo me, mene po{alji.“ Dogodio se u tom trenutku
susret ljudske slabosti s Bo`anskom snagom koja
}e ja~ati svu slabost ljudsku i ~esto proslavljati se u
ljudskoj manjkavosti. Istu stvarnost do`ivljavamo i
u odlomku dana{njeg Evan|elja. Isus {alje dvanaestoricu, da li naju~enijih, da li najmudrijih, da li najspremnijih, da li najuzvi{enijih...? Nipo{to! Njegov
je izbor takav kakav jest uzima one koje ho}e i daje
im bo`anske ovlasti da u njegovo ime navije{taju,
dijele sakramente – posve}uju, vode Crkvu. Je li
Isus, ljudski gledaju}i, mogao bolje izabrati? Sigurno jest. Vjerujem, da bi mu mnogu suvremeni sociolozi, psiholozi, pedagozi mnogo toga prigovorili
na njegovu izboru ali on ne odbacuju}i ljudsku narav
koja ima izvor tako|er u njemu ima svoj izbor.
Kada promatramo izbor u Crkve i postavljanje
ljudi na odgovorna mjesta onda moramo promatrati tu stvarnost u svjetlu Bo`jeg izbora. Mons. Bezmalinovi} bio je narav koja je vjerovala svakom
~ovjeku. On nije mogao zamisliti da ~ovjek mo`e
ne biti dobar. Promatrao je sav svijet upravo kroz te
svoje nao~ale vlastite naravi. Kad je do`ivio suprotno jako je patio i tra`io je pomo} od drugoga. Rado
je opra{tao nanesenu bol. Njegov ideal je bio zajedni{tvo njegovih sve}enika. Kako zaboraviti 1986.
godinu, na blagdan sv. Jeronima, kada smo se svi
sve}enici na{e trooto~ne biskupije okupili oko njega prigodom 30. godi{njice biskupstva i na prijedlog
don Stanka zapjevali „Za svaku dobru rije~...“ sa
suzama u o~ima je tada rekao pred punom katedralom: „Dragi moji sve}enici volim vas i uvijek sam
vas volio kako bih rado sve vas sada zagrlio...“ To je
bio biskup Celestin. Posebno je bio ponosan kada
su mu dalmatinski biskupi znali pomalo sa zavi{}u
re}i: „Celestine, nisi ni svjestan koliko si sretan {to
ima{ tako jedinstveni kler...“ I to je bio biskup
Celestin. Narav koja se je odgajala za zrelost ovdje
u Posmr~eviku i Selcima u obiteljskom i `upskom
ozra~ju, koja je rasla u po{tovanju i ljubavi prema
drugome u Bolskom sjemeni{tu, te Dubrovniku i
Zagrebu u sve}eni{tvu je zrila u samostanima otaca
Dominikanaca bila je pripravna da u |akonatu, prezbiteratu – sve}eni{tvu i u episkopatu – biskupstvu
41
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
prime posve}enje za dobro zajednice mjesne Crkve
Hvarske gdje ga je U~itelj postavio. Mnogo toga je
kroz sazrijevanje bilo potrebno usavr{iti da bi Duh
Sveti mogao ispuniti tu narav za djelo slu`enja.
I dok se, u godini vjere, sje}amo 50. obljetnice
otvaranja II. Vatikanskog koncila moramo ustanoviti da je i biskup Celestin bio koncilski otac. Na
koncilu je bio zanesen univerzalno{}u Crkve i `elio
je to svjedo~anstvo donijeti u svoje male biskupije
sakupljaju}i potpise koncilskih otaca kao i mi{ljenja
pojedinih koncilskih otaca o koncilu. Mnoge uspomene je donio sa koncila i ostavio ih svojoj biskupiji kao i pla{t u kojem je bio na sve~anim sjednicama koncila. Veoma rado je provodio koncilsku obnovu u svojoj biskupiji a osobito liturgijsku tako da
je na tom podru~ju bio dostojan nasljednik svoga
pred{asnika mons. Mihovila Pu{i}a.
Do`ivio je procvat sve}eni~kih zvanja u svojoj
biskupiji. Bogoslovi i sjemeni{tarci su mu bili posebno na srcu i zato }e trajno ostati u sje}anju organiziranje „ljetnih kolonija“ bogoslova i sjemeni{taraca u Sumartinu i Sutivanu koje su vodili sve}enici od posebnog njegovog povjerenja.
O~ito je da milost Kristova u njemu nije bila neplodna. Vjera da ga Bog ljubi posebno u Isusu Kristu budila je u njemu vjere u Kristovo djelo i ~inila
da svakog dana sve vi{e raste u vjeri. U ovoj godini
vjere potrebno nam je upravo to uo~iti. Vjera je
Bo`ji dar jer je Bog nas prije ljubio i prije nego smo
postali svjesni samih sebe. Otkrivaju}i u objavi tu
Ljubav i to povjerenje koje Gospodin ima prema
nama trebamo uzvratiti ljubavlju na ljubav. Na{e
povjerenje u Boga biti }e upravo u tome da poznavaju}i sve vi{e – istra`ivanjem, pou~avanjem – koliko nas Bog ljubi i koliko ima povjerenja u nas i mi
42
rastemo u tom povjerenju prema njemu htiju}i sve
vi{e `ivjeti po njegovoj volji. Iz toga izlazi radost o
kojoj danas psalmist kli~e: „Obradovah se kad mi
reko{e, idemo u dom Gospodnji“. Na{a osobna vjera i prihva}anje Bo`jeg spasenja po Isusu Kristu
postaje jo{ izrazitija u zajedni{tvu bra}e koja poput
nas tragaju za istom stvarno{}u.
Dana{nje slavlje neka potakne u svima nama
upravo tu stvarnost da osobnom vjerom prihvatimo,
svatko u svome redu, poziv Bo`ji te poput Izaije,
apostola te divnih primjera iz na{e pro{losti me|u
kojima je i biskup Celestin, izgra|ujemo Crkvu sve
vi{e otkrivaju}i {to je volja Bo`ja te u njoj rastemo.
Amen.
(~itanja: Iz, 1–13; Ps, 122; Mt 28, 16–19)
Preuzeto s dopu{tenjem iz:
Prigodnik Hvarsko-bra~ko-vi{ke biskupije
10/2012. (221), str. 146–147.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ FORMACIJE
XV. Me|unarodni studijski tjedan za ~lanove Dominikanske obitelji u formaciji
U organizaciji Centra za studij i izdava~ku djelatnost Hrvatske dominikanske provincije u Dubrovniku je od 3. do 9. rujna odr`an XV. Studijski tjedan
za ~lanove Dominikanske obitelji u formaciji.
Sredi{nja tema Studijskoga tjedna bila je: „Dominikanke i propovijedanje“ koja je obra|ena u nizu
predavanja.
Studijski tjedan otvorio je brat Alojz ]ubeli},
koordinator Studijskoga tjedna, s uvodnim osvrtom
na sredi{nju temu.
U radu Studijskog tjedna, koji se odr`avao u dominikanskom samostanu i u Poslijediplomskom
sredi{tu Sveu~ili{ta u Dubrovniku, sudjelovalo je
tridesetak studenata iz zemlje i inozemstva. Slu`beni
jezici tjedna bili su njema~ki, engleski i hrvatski.
***
Tokom cijelog tjedna sudionici iz Njema~ke,
Francuske, Engleske i Hrvatske slu{ali su predavanja
prof. dr. Thomasa-Oliviera Venarda OP (École Biblique et Archéologique, Jeruzalem) o shva}anju
teolo{ke prakse kao proro~ke djelatnosti u tomisti~koj tradiciji, te o odnosu izme|u kontemplativnog ~itanja Svetoga pisma i Euharistije. Sestra Ivana
Pavla Novina (doktorandica iz filozofije na Hrvatskim studijima Sveu~ili{ta u Zagrebu), dominikanka,
u svome je predavanju predstavila Kongregaciju svetih An|ela ^uvara sestara dominikanki u Hrvatskoj,
njihovu povijest, na~in `ivota i djelovanje.
Fra Anto Bari{i} OFMCap, profesor na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu,
43
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u dvostrukom je predavanju predstavio `ivot i djelo
velikog hrvatskog teologa 20. stolje}a, Tomislava
Janka [agi-Buni}a, posebno svrnuv{i pa`nju na njegov govor o civilizaciji ljubavi i o zna~enju redovni{tva za Crkvu i svijet u suvremeno vrijeme. Nakon
predavanja redovito je slijedio rad po skupinama
tokom kojega su svi sudionici imali priliku podijeliti svoja razmi{ljanja o svemu {to su ~uli tijekom
predavanja. Svaka bi skupina tako|er podijelila
zaklju~ke svoga rada s ostatkom sudionika i prije
okon~anja radnoga dijela programa predava~ dana
bi odgovarao na pitanja.
Osim predavanja za sudionike Studijskog tjedna
organiziran je obilazak povijesnih i kulturnih znamenitosti Dubrovnika, koncert KUD-a klape „Amfora“ i cjelodnevni izlet na obli`nji otok Lopud gdje
su izletnici mogli vidjeti staru dominikansku crkvu
i samostan.
Cjelinu Studijskog tjedna zajedno s intelektualnim i kulturnim uzdizanjem ~inila je i liturgija.
Dubrov~ani i turisti tako su tih dana mogli svakog
jutra i ve~eri svjedo~iti pjevanoj molitvi ~asoslova i
svetim misama na latinskom jeziku u crkvi sv. Dominika.
Vrhunac Studijskog tjedna bila je proslava blagdana Male Gospe. Na Okruglomu stolu prijepodne
zaklju~en je akademski dio programa, a potom je
nave~er slavljena misa s narodom.
Poslije ve~ere sudionici su se okupili na zajedni~ko
dru`enje i rekreaciju ne bi li dodatno u~vrstili novosklopljena prijateljstva, ali i obnovili stara poznanstva ~ime bi Studijski tjedan ostvario svoju kona~nu
svrhu sve ve}eg povezivanja ~lanova Dominikanske
obitelji po cijelom svijetu.
brat Mirko Irenej Vlk, OP
44
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ SPLITSKOG SJEMENI[TA
Na{e je sjemeni{te jako `ivo,
To je nekima mo`da krivo.
Neki se mu~e s brojem,
Ali mi znamo da smo na svojem.
Mnogi ka`u: „A samo ste dvojica“,
a Isus im ka`e:
„Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime,
tu sam i ja me|u njima.“
(vidi Mt 18, 20)
Isus je s nama i me|u nama, u to smo sigurni i
vjerujemo, i {to nam vi{e treba. I u toj vjeri poru~ujemo svima: „Nije bitno koliko nas sad ima, nego
koliko }e nas biti u onom bitnom trenutku. A bit
}e nas vi{e nego onih kojima je broj zapreka kod
ra~una. Svakako, ima nas vi{e nego se ~ini na papiru.
Zato pozivamo sve one koji sumnjaju da ra~un preispitaju.“
Mi smo: Ilija Le{i}, iz `upe Pe}ine kraj Novog
Travnika i Luka Mami}, iz `upe Svih svetih u Livnu.
Drugi smo razred Nadbiskupijske klasi~ne gimnazije „Don Frane Buli}“ u Splitu. Rastemo, razvijamo
se i oblikujemo duhovno i intelektualno pod budnim
okom na{ega odgojitelja o. Petra Gali}a.
Na{ dan zapo~inje, kako i treba bez izlike, jutarnjom molitvom, zatim doru~kujemo te krenemo u
{kolu. Dolaskom nazad u sjemeni{te javljamo se
odgojitelju, pa kre}emo na ru~ak. Poslije se malo
odmorimo, pa kre}emo na u~enje do 17:30, kad
po~inje krunica koju svaki dan molimo s vjernicima
u crkvi. Poslije je sv. misa. Osim toga, va`no je znati jer je nama to jako va`no za duhovni rast, imamo
i rado sudjelujemo svakoga ~etvrtka na euharistijskom klanjanju.
Poslije ve~ere poma`emo sestrama u kuhinji, a
nakon toga idemo ponovo na u~enje. Nave~er molimo ve~ernju i pove~erje prije spavanja. To je ukratko na{ dnevni red. Izme|u ostaloga, i u {koli i u
sjemeni{tu bavimo se raznim aktivnostima i sudjelujemo u raznim projektima i poma`emo u realiziranju nekih. Htjeli bismo istaknuti da je pro{le godine u sjemeni{tu organiziran projekt pod nazivom
„Inicijativa srca“ u kojem je sav prikupljeni prihod
i{ao za najsiroma{nije `upljane.
Pjevamo u {kolskom zboru i u~imo svirati orgulje kod na{e s. Pavle Negovec. Sestra nas je pohvalila da smo talentirani i obe}ala nam je da nas ba{
zato ne}e tek tako „ostaviti bez posla“.
Animiramo na{e ministrante kroz razne kvizove
i igre, uklju~eni smo u samostanska i `upna doga|anja, i neka svi znaju: Ovdje se osje}amo kao kod
ku}e, a mo`da i vi{e od toga.
Mi smo moderni mladi za moderna vremena, pa
nam, u duhu karizme sv. Dominika, nije problem
na}i na~ina da ve} sada propovijedamo i svojim `ivotom i svojim pona{anjem. Me|u ostalim, prisutni
smo svjedo~ki i na „faceu“, pod imenom „Dominikansko sjemeni{te Split“. Tu uspostavljamo mnoge
korisne kontakte preko foto, video i tekstualnog
napisa. A pokazalo se korisnim i po tome {to su se
javila i neka, i to dosta ozbiljna, „Face zvanja“.
Iako nisu tu s nama, ali osje}amo ih kao dio
sjemeni{ta, pa zato `elimo navesti i na{e ozbiljne
unutarnje i vanjske sjemeni{tarce: Dominik [tefuli},
Ilija Zrno, Matej Bikli}, Matej Juri{i}, i jo{ neki o
45
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
kojima }emo mo`da drugi put. Do tada, sve vas
puno pozdravljamo.
P.S. Eto vidite, vanjski dojam ~esto vara!
Sjemeni{tarci
Hvala ti...
Hvala ti Bo`e za ovaj dan koji si mi dao,
Voli{ me a ja to nisam znao.
Hvala ti za svaku sekundu koju si mi pru`io,
Kao najbolji drug sa mnom si se dru`io.
Hvala ti Bo`e za zdravlje obitelji moje,
Hvala ti Bo`e za sve milosti tvoje.
Ilija Le{i}, sjemeni{tarac
Molitva i Istina
Evo u dana{njem Evan|elju Ivan nam priop}ava
Isusovu molitvu. Vidimo da se i Isus moli, pa ne
mo`emo nikako nijekati va`nost molitve. Pa tko si
ti, ~ovje~e, da ka`e{ da molitva nije va`na kad se i
sam SIN BO@JI moli svome Ocu! Tko si ti da ka`e{
da nema{ vremena za molitvu, a uvijek ima{ vremena za svakojake gluposti, ali za molitvu odjedanput
nema{! Pa kako Isus pronalazi vrijeme uza sve ljude
koji su ga okru`ivali i uza sva ~udesa koja je ~inio,
molio se!
Danas Isus moli svoga Oca da apostole obrani
od Zloga, od Sotone i svih napasti njegovih. Jer apostoli, saznav{i rije~ Bo`ju, otrgnu{e se od ovog svijeta, ovaj svijet ih zamrzi, jer mu vi{e nisu pripadali,
kao i Isus. Isus moli i dolazi do dijela kad izri~e
jednu rije~ koja mi je zapela za oko, a to je Istina „..
posveti ih Istinom ...“ moli on svog Oca, a „... istina
je tvoja rije~ ...“ kaza On potom. Isus apostole {alje
u svijet, kao {to je Otac Njegov poslao Njega. I na
kraju posve}uje ih onako kako je On bio posve}en,
ISTINOM! Tad se obradovah jer ~uh Istinu, a istina je isto kao i geslo Dominikanskoga reda „Propovijedati Istinu!“, a isto tako Istina ima veze s ne~im
{to se nekima ~ini prete{ko za shvatiti a to je mate-
46
matika. Ona ne trpi la`i, nego se zasniva na istini, a
nekima je mo`da te{ka za shvatiti zato {to ni Istinu
nije tako lako shvatiti, nego se mora pa`ljivo slu{ati,
gledati i uo~avati sitnice. Tek se onda mo`e pri~ati
o njoj, kad ju shvati{, barem malo, jer ISTINA je
velika!
Luka Mami}, sjemeni{tarac
Recept za savr{en kruh
Vrijeme je, vrijeme je za odluku. Sad budi slu{a~!
Samo {uti i oslu{kuj oko sebe, slu{aj i {uti, bit }e
vremena za pri~u! Promatraj! Promatraj, pa`ljivo i
tiho, na prstima. Promatraj oko sebe i sebe! Pati!
Pati, ali da te nitko ne vidi i da te nitko ne `ali! Raduj se! Raduj se, ali se raduj pravo, ne kreveljenjem
nego pravom rado{}u, nutarnjom! ... Onda nakon
nekog vremena skupi sve plodove i vidi. ... Skupi
ono malo glasova {to si ih ~uo, i malo pogleda {to
si ih uhvatio, dodaj ono malo patnje {to si je pretrpio, i za~ini s malo radosti {to si je pro`ivio. ... i
promije{aj to dobro i ostavi malo da odstoji, i nakon
nekog vremena ... pogledaj! I vidjet }e{ da si dobio
savr{enu smjesu o svom `ivotu, o svom putu, i vidjet
}e{ kud treba{ po}i. ... I {to ~eka{ sad, odlu~i se!
Ispeci tu smjesu da dobije{ savr{en kruh! Njam,
njam... Eto, dao sam ti savr{en recept za savr{en
kruh, sad je na tebi da ga isproba{... U slast!
Luka Mami}, sjemeni{tarac
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ NOVICIJATA
Novih pet dominikanskih novaka
U crkvi svetog Dominika u Dubrovniku, u subotu 1. rujna, postulanti Mato Ivan~evi}, Stanko
Pand`i}, Dario Pavlinovi}, Ton}i Ante Prizmi} i
Mihovil Mario @uljevi} Mikas primljeni su u Red
propovjednika i zapo~eli godinu novicijata.
Obred primanja, pred okupljenim roditeljima,
rodbinom i prijateljima, predvodio je brat Anto Gavri}, provincijal Hrvatske dominikanske provincije.
U koncelebraciji su bila bra}a iz samostana u
Dubrovniku, Gru`u, Splitu i Zagrebu te mons. Juraj
Batelja, postulator kauze za progla{enje svetim
bl. Alojzija Stepinca. Bile su i sestre dominikanske
iz Dubrovnika, Gru`a i Kor~ule. Nakon ulazne pro-
cesije i rije~i pozdrava dubrova~kog priora brata
Nikole Mio~a zapo~eo je obred prostiranjem pristupnika ispred oltara u obliku kri`a te tra`enjem milosr|a Bo`jeg i provincijalova, odnosno sve bra}e.
Provincijal je u homiliji, s obzirom na po~etak
novicijata za petoricu mladi}a, prvenstveno govorio
o Isusovoj prispodobi o talentima. Kao {to je gospodar svojim slugama povjerio svoje blago da njime
dobro upravljaju, a to zna~i da ga umno`e, tako i Bog
daruje ljudima uz dar i potrebna sredstva – milost i
razboritost – da te primljene darove upotrijebe na
slavu Bo`ju i na korist ljudima. Darivanje s punim
povjerenjem zna~i da ra~una na odgovornost onih
47
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Na kraju propovijedi provincijal je pozvao postulante da ustanu te je ispitao njihovu volju da ~vrsto i vjerno hode u novosti `ivota, slijede Isusa Krista prema uzoru sv. Dominika i da po primanju u
Red upoznaju poseban na~in `ivota i budu ustrajni
u samostanskom opslu`ivanju. Nakon potvrdnih
odgovora postulanata, novi u~itelj bra}e novaka,
brat Nikola Leopold Noso, vodio je svakog pojedina~no pred provincijala iz ~ijih su ruku na koljenima
primili habit Reda. Pri tome je provincijal govorio:
„Svidje se tebi Gospodine svu}i staroga ~ovjeka, s
njegovim djelima, i obu}i novoga ~ovjeka, po Bogu
stvorena, u pravednosti i svetosti istine.“
Odjenuv{i habite, provincijal je svakome dao
cjelov mira koji je znak primanja u Red i pripu{tanja
u samostansko zajedni{tvo.
koji primaju. Povjereni dar i obvezu bra}a prihva}aju
slobodno i odgovorno. Tko je u tome pogledu spreman slijediti Krista, za njega ne postoji ravnodu{nost,
ve} samo trezveni zanos u svje`ini Kristove poruke.
Kr{}anin ne mo`e biti ravnodu{an.
Redovnik ne smije biti ravnodu{an u svome `ivotu. On je pozvan sve vi{e se pribli`avati Kristu Gospodinu. To je `elja i nove bra}e novaka, istaknuo je
provincijal. A tje{nje povezivanje s Kristom ostvarivat }e slijede}i primjer koji je sv. Dominik ostavio
svojoj bra}i. Ponajprije u zajedni{tvu bra}e koja
`ivotom svjedo~e Kristovu prisutnost u njihovoj
zajednici; molitvom, osobnom i zajedni~kom; studijem koji je bitan u dominikanskom poslanju propovijedanja. Provincijal je pozvao bra}u u samostanu da novacima budu uzor zajednice koja je {kola
molitve, studija i propovijedanja.
48
Objavom kanonske godine novicijata provincijal
je odredio vrijeme ku{nje pod vodstvom u~itelja
novaka koji }e ih pou~avati o Redu. Bra}a redovnici provjeravat }e njihovo vladanje, a oni }e isku{ati
svoje sposobnosti u obdr`avanju strogosti Reda i
njegovih obveza.
Pri zavr{etku euharistijskog slavlja provincijal je
zahvalio bratu Ivi Plenkovi}u koji je dvanaest godina obna{ao slu`bu u~itelja novaka u samostanu sv.
Dominika u Dubrovniku.
Na misi je pjevao zbor `upe Sv. Kri`a iz Gru`a,
po vodstvom prof. Marije Br~i}.
Po zavr{etku euharistije i zajedni~kog fotografiranja slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.
brat Domagoj Augustin Polan{~ak, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Nekoliko rije~i o novacima:
Brat Stanko Pand`i}
Ro|en sam u Splitu
1. svibnja 1991. od oca
Stipe i majke Nade ro|.
^oti}. Imam sestru Nediljku i brata Filipa koji
su mla|i od mene. Iz
`upe sam Uznesenja
Bla`ene Djevice Marije,
Srijane – Dolac Gornji,
koja je Crkvi dala lijep
broj sve}enika. Jo{ u
vrijeme osnovne {kole osjetio sam poziv za sve}enika, ali sam se malo bojao toga, te nisam i{ao u
sjemeni{te. Zavr{io sam obrtno-tehni~ku {kolu. Nakon zavr{etka srednje {kole ozbiljnije sam po~eo
razmi{ljati da postanem sve}enik. Pro{la je tako jo{
godina dana do kona~ne odluke. Po preporuci `upnika don Ivana i jo{ nekih obiteljskih prijatelja sve}enika, bio sam primljen u nadbiskupsko sjemeni{te
u Splitu, te upisao ~etvrti stupanj u Prometnoj {koli.
Dok sam boravio u sjemeni{tu, povezao sam se dominikanskim sjemeni{tarcima, i njihovim u~iteljem
o. Petrom, ali jo{ nisam bio siguran u odluku da
postanem dominikanac. Nakon zavr{etka godine u
nadbiskupskom sjemeni{tu u meni se sve vi{e po~ela
ra|ati ljubav prema redovni~kom pozivu, odnosno
da postanem dominikanac, te sam predao molbu za
primanje u postulaturu.
***
Brat Dario Pavlinovi}
Ro|en sam u Makarskoj, 5. kolovoza 1993.
godine od oca Ton}ija i
majke Edite r. Grani}.
Dolazim iz `upe Gospe
od Poji{ana u Splitu gdje
sam zavr{io osnovnu
{kolu i Nadbiskupijsku
klasi~nu gimnaziju. Prvi
kontakt s dominikancima bio je kada me o.
Luka Prcela krstio u dominikanskoj `upi Gospe od
Ru`arija u Splitu. Jo{ kao 12-godi{njak po~eo sam
ministrirati u toj istoj `upi i od tada su po~eli prvi
svjesni do`ivljaji o dominikancima. Upoznav{i se,
pobli`e, s Redom, odlu~io sam i}i u Nadbiskupijsko
sjemeni{te kao dominikanski kandidat. Zavr{iv{i
gimnaziju nastavio sam dalje, u novicijat, uz potporu i primjer brata Marka Pavlinovi}a koji se isto tako
odlu~io na ovaj put, i ve} je bogoslov na drugoj godini KBF-a. Kad ve} spominjem brata, bio bi red da
spomenem i mla|u sestru Anamariju te dva polubrata Stipu i Jakova Magli}a, s kojima sam tako|er odrastao. Prvu pri~est primio sam u `upi Gospe od Poji{ana, a svetu krizmu u `upi Gospe od Ru`arija.
***
Brat Mihovil Mario @uljevi}-Mikas
Ro|en sam 8. rujna
1993. godine u Splitu od
oca Mate i majke \ur|ice
ro|. Serdahelji. Imam jo{
dvije starije sestre – Jelenu i Gordanu. Kr{ten
sam u crkvi sv. Josipa u
Dugome Ratu gdje je
moja obitelj `ivjela, no
ubrzo smo se vratili u
Srijane, rodno selo moga
oca gdje sam proveo svoje djetinjstvo i zavr{io
osnovnu {kolu. Nakon osnovne {kole odlu~io sam
se za sjemeni{te gdje sam proveo nepune dvije godine kao sjemeni{tarac Splitsko-makarske nadbiskupije i u~enik Nadbiskupijske klasi~ne gimnazije
„Don Frane Buli}“. Poslije druge godine odlu~io
sam svoj `ivot usmjeriti u pravcu redovni{tva pa sam
nakon razgovora s nekima od bra}e dominikanaca
pristupio u Dominikansko sjemeni{te u Splitu. Nakon ~etvrte godine u{ao sam u dominikanski novicijat u Dubrovniku.
***
Brat Ton}i Ante Prizmi}
Ro|en sam u Splitu 1. sije~nja 1994., od majke
Jasminke ro|. Radelji} i oca Mara koji su me krstili
u `upi sv. Roka u Vinjanima Donjim, kod Imotskog.
49
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Imam tako|er i stariju
sestru Jelicu koja je sada
na 5. godini fakulteta
Mediji i kultura dru{tva.
Nepunih godinu dana
nakon mog ro|enja moja
obitelj vratila se u Dubrovnik. Od povratka u
Grad `ivjeli smo na podru~ju `upe Sv. Kri`a,
gdje sam primio Pri~est
i Krizmu. Bio sam ministrant od 4. razreda osnovne
{kole. Nakon zavr{ene osnovne {kole upisao sam
srednju Turisti~ku i ugostiteljsku {kolu Dubrovnik,
smjer hotelijersko-turisti~ki tehni~ar. Tijekom srednje {kole bavio sam se izvannastavnim aktivnostima,
kao {to su: urednik {kolskih novina, s kojima smo
osvojili 2. mjesto u dr`avi, te sviranjem u FA Lin|o.
Jo{ sam u osnovnoj {koli razmi{ljao o tome da jednog dana postanem fratar, no pored toga `elio sam
postati i policajac i vatrogasac i doktor itd. Ozbiljnije pitanje o mojoj budu}nosti po~elo mi se javljati izme|u 2. i 3. razreda srednje {kole. Upravo tada
je u moju `upu do{ao p. Matijas Farka{, koji je u
daljnjem pitanju moga zvanja, za mene bio veliki
uzor i koji mi je davao veliku podr{ku tijekom
dono{enja odluke i upravo sam na njegovu re|enju
donio odluku da }u postati dominikanac. Danas ob-
navljam znanje talijanskog, njema~kog, a po~eo sam
u~iti i latinski. U ljeto 2012. upisao sam KBF u
Zagrebu.
***
Brat Mato Ivan~evi}
Ro|en sam 26. velja~e
1994. godine u Zadru od
oca Ivana i majke Ivke
r. Babi}. Imam dva brata,
Marinka i Vitomira. Moji
roditelji su rodom iz Rame (BiH), a prije po~etka
rata `ivjeli su u Bugojnu,
odakle su izbjegli na Vir
kod Zadra. Djetinjstvo
sam proveo na Viru. Tu
sam kr{ten, primio sakrament prve svete pri~esti i
krizmao se. Osnovnu {kolu zavr{io sam na Viru,
prve dvije godine srednjo{kolskog obrazovanja za
zvanje tehni~ara cestovnog prometa zapo~eo sam u
Zadru i boravio u nadbiskupskom sjemeni{tu kao
kandidat Zadarske nadbiskupije. Nakon prelaska u
Dominikansko sjemeni{te u Split, nastavio sam svoje {kolovanje u srednjoj Tehni~koj prometnoj {koli
u Splitu. Sada upoznajem redovni~ki `ivot u novicijatu Reda propovjednika u Dubrovniku.
***
Evo pro{lo je malo vi{e od dva mjeseca novicijata. Vo|eni tom mi{lju, ~esto se prisjetimo dana koji
su iza nas.
Do{ao je `eljno i{~ekivani dan da i mi, nakon
sjemeni{ta i srednjo{kolskog obrazovanja, obu~emo
habit i slijedimo primjer sv. oca Dominika. Koliko
se god mi toga dana ~inili, ili bolje re~eno pravili
hrabrima, moramo priznati da smo imali tremu. No
tu tremu je koliko-toliko uspijevala razbiti radost i
pokoja topla rije~ na{ega novog u~itelja brata Nikole Leopolda Nose. @eljno i{~ekivanim obla~enjem
mo`emo re}i da smo malim koracima zapo~eli veliku trku. Ispunjeni rado{}u, zajedno s ostalom bra50
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
}om studentima iz provincije i drugom bra}om iz
Slova~ke, Njema~ke, Engleske i Ma|arske sudjelovali smo na Studijskome tjednu. Poslije Studijskoga
tjedna, vrijeme je proteklo u privikavanju i upoznavanju, kako novoga u~itelja, tako i cijele samostanske zajednice. Bili su to tek prvi koraci nanovo
ro|enih, jer „svidjelo se tako Bogu“ (usp. Obred
primanja novaka). Malo kasnije, uvo|enjem dnevnoga reda, `ivot u zajednici je poprimio novu dimenziju. Radni dan novaka sastoji se od prijepodnevnog predavanja od dva {kolska sata i polusatnim
razmatranjem u kapelici. U~itelj nas pou~ava po
knjizi „Konstitucija i naredbi Reda propovjednika“.
Novicijatska {kola traje od ponedjeljka do petka. Za
{etnju imamo na raspolaganju svaki dan poslijepodne, a za sport (naravno nogomet) ponedjeljkom i
subotom. Na redovitim sastancima s u~iteljem biramo dekana, ekonoma, zvonara, kroni~ara, fotografa ili raspravljamo o teku}im stvarima, doga|ajima
ili planovima. Kako smo upoznati da su prija{nje
generacije imale dobar odnos tj. ve} im je tradicija
postalo ~esto posje}ivanje zajednice u Gru`u, pa
tako i mi, ne `ele}i prekidati tradiciju, nastojimo
odr`avati dobar odnos s njima. Stoga ih tako posjetimo za imendane, kada gledamo neku utakmicu ili
kada nas oni pozovu, iako smo uvijek dobrodo{li.
Za blagdan Svih svetih posjetio nas je o. provincijal
s kojim smo pohodili grob na{e pokojne bra}e. Sudjelovali smo i na proslavi dana Kongregacije na{ih
sestara u Kor~uli, na redovni~kim danima u Splitu i
na susretu obitelji Dubrova~ke biskupije.
Kako se novaci ne bi zapostavili {to se ti~e rada,
izvr{avaju neke du`nosti u samostanu, kao {to je
redovito ~i{}enje u novicijatu, i ku{anja vina u konobi, i ~i{}enje klaustra. Ovo bi, uz redovite molitve
i svetu misu, bio okvirni `ivot na{e novicijatske zajednice.
Novaci
51
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ STUDENTATA
Jednostavni zavjeti u Redu propovjednika
Na misnome slavlju u samostanu sv. Katarine u
Splitu 25. kolovoza petorica bra}e – Lovro Kr`elj
([olta), Anto Gavranovi} (Pag), Marko Dokoza
(Zadar), Ante Kazoti (Ka{tel Luk{i}) i Igor Vukan~i}
(Benkovac) – polo`ila su svoje jednostavne zavjete
u Redu propovjednika. Misno slavlje predvodio je
brat Anto Gavri}, provincijal, u koncelebraciji s bra}om iz Provincije i drugim sve}enicima.
KRONIKA DOMINIKANSKOG STUDENTATA 2012./2013.
Za vrijeme ljetnog semestra akademske godine
2011./2012. dominikanski studenti su nastavili s
redovitim fakultetskim i samostanskim obvezama.
Po~etak semestra bio je prilika za zaslu`eni predah
nakon ispitnog razdoblja, ali i za jo{ bolju pripremu
novih studentskih pothvata. Zajedni~ke mise s propovijedanjem i tematske ve~eri jo{ uvijek su pokazivale na{u spremnost da se izrazimo na razli~ite
na~ine i o razli~itim stvarima, a to je dobar temelj
za budu}e javne nastupe.
52
Od 9. do 14. travnja u dominikanskom samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu na Bra~u odr`ane su
duhovne vje`be za bra}u studente i novake. Duhovne vje`be vodio je fr. Stipe Juri~ OP, profesor Svetog
pisma na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog
u Rimu. Na temelju svetopisamskih tekstova fr. Juri~
je govorio o vjeri kao `ivome odnosu Boga i ~ovjeka
koji na poseban na~in odre|uje poslanje osobe i zajednice posve}enog `ivota. Bra}a su se tako pripremala za svetkovinu Uskrsa, pri ~emu je bilo pou~no
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
slu{ati o Bogu i ~ovjeku te se diviti zanosnoj ljepoti
dalmatinskog neba, mora i zemlje.
Uskrsno vrijeme je jedinstveno razdoblje u `ivotu svakoga vjernika. Duhovno pro`ivljavanje pashalnog misterija valja vjerodostojno izraziti kroz
svetu liturgiju koja je tih dana posebno sve~ana i
bremenita raznolikom i dubokom simbolikom. Studenti su djelatno sudjelovali u bogatim obrednim
slavljima koja je valjalo dobro pripremiti i pa`ljivo
ostvariti.
Na nedjelju Dobrog Pastira studenti su posjetili
`upu svetog Martina u Virju gdje su nas srda~no
do~ekali `upnik don Ivica i sestre dominikanke Josipa i Cecilija. Iza svete mise bra}a su govorila `upljanima o Redu propovjednika, a zatim su pokazala
i svoje gluma~ke sposobnosti u predstavi o sv. Dominiku i bl. Augustinu Ka`oti}u. Na temelju izraza
lica okupljenih u `upnoj dvorani i kasnijih iskrenih
zahvala moglo se zaklju~iti da je ova pu~ka misija bila
uspje{na i da ne{to sli~no valja opet ponoviti.
Svibanj je bio ispunjen brojnim doga|anjima od
kojih valja istaknuti susret Hrvatske katoli~ke mlade`i u Sisku te posjet Ludbregu i Vara`dinu. Mladi
`upe Kraljice svete Krunice i Bla`enog Augustina
Ka`oti}a zajedno su bili u Sisku 5. i 6. svibnja, a
pratili su ih dominikanski studenti. Bilo je to vrijeme zajedni~kog dru`enja, molitve i pjesme. Vrhunac
Susreta bilo je sredi{nje euharistijsko slavlje koje je
pred 25 000 mladih iz Hrvatske i drugih zemalja
predvodio zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}, pri ~emu su bra}a dominikanci sudjelovali u
euharistijskoj asistenciji.
Krajem svibnja studenti su oti{li na jednodnevni
izlet u Ludbreg i Vara`din. Bilo je to povodom kraja akademske godine. Ve}ini je to bio prvi posjet
ovome dijelu Hrvatske, a ljubitelji prirodnih ljepota
imali su {to vidjeti – od zelenih bre`uljaka i rijeka do
{umskih lugova razbacanih po {irokim ravnicama
ukra{enim cvije}em i plodovima ljudskog rada. U
Ludbregu nas je ugostio pre~. Josip \urkan, upravitelj sveti{ta Predragocjene Krvi Isusove i ludbre{ki
`upnik. Nakon obilaska sveti{ta i mjesta bra}a su se
pozdravila s pre~. \urkanom te krenula put Vara`dina. Vara`dinska starogradska jezgra odu{evila nas
je nizom svjetovnih i sakralnih znamenitosti. U ranobaroknoj katedrali Uznesenja Bla`ene Djevice
Marije na nebo otpjevali smo dominikanski himan
Divne l’ nade. S razli~itim iskustvima i lijepim uspomenama krenuli smo prema Zagrebu s obnovljenom
snagom za uspje{an zavr{etak studijske godine.
Po zavr{etku predavanja zapo~eo je ljetni ispitni
rok. Studentske sobe su jo{ jednom postale mjesto
u~enja i molitve. Manjina je polo`ila sve ispite i tako
se zaslu`eno prepustila bezbri`nim ljetnim razonodama, a ve}ina je odlu~ila temeljito pripremiti ostale ispite do jesenskog roka, premda }e kasnije uvidjeti da je ovu temeljitost bolje ostvariti {to prije.
Nakon zavr{etka ispitnog roka neka bra}a su oti{la
svojim obiteljima, a neka su oti{la u Irsku, Njema~ku
i [vicarsku u~iti jezike.
Od 19. do 25. lipnja u Bolu na Bra~u je odr`ana
Izborna provincijska skup{tina na kojoj su, pored
ostaloga, doneseni akti koji se odnose na zvanja,
formaciju, studij i intelektualni `ivot. Za novog
u~itelja studenata postavljen je fr. Anto Boba{, biv{i
starje{ina samostana sv. Nikole u Kor~uli i novi
`upnik Kraljice svete Krunice u Zagrebu. Od akata
ovdje valja istaknuti one koji preporu~uju da se velika pozornost obrati na afektivni razvoj i zrelost
bra}e u formaciji, da se studenti intenzivnije uklju~e
u apostolske djelatnosti samostana te da se bra}a
educiraju za rad u novim medijima. Izvje{taj je podnio fr. Mirko Irenej Vlk, predstavnik studenata na
Skup{tini.
Od 3. do 9. rujna u Dubrovniku je odr`an XV.
Studijski tjedan za ~lanove Dominikanske obitelji u
formaciji. Sredi{nja tema Dominikanke i propovijedanje obra|ena je kroz niz predavanja, a bra}a studenti su aktivno sudjelovali u raspravama i radnim
53
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
skupinama. Bila je to ne samo prilika za stjecanje novih znanja i iskustava, ve} i prilika da se studenti jo{
bolje upoznaju s bra}om koja }e im se uskoro pridru`iti u zagreba~kom samostanu na Borongaju.
U organizaciji Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica u franjeva~kom samostanu u Dubravi u Zagrebu 14. i 15. rujna odr`ani
su tradicionalni Redovni~ki dani i to s temom Va`nost i uloga `ene u preno{enju vjere. Dominikanski
studenti posebno su sudjelovali kao lektori i psalmisti u liturgiji Bo`anskog ~asoslova te su vi{e puta
nastupili kao pjeva~ki zbor.
U listopadu je, nakon uspje{no polo`enih ispita,
zapo~ela nova akademska godina (2012./2013.) i to
s pet novih dominikanskih studenata: fr. Marko Dokoza, fr. Anto Gavranovi}, fr. Ante Kazoti, fr. Lovro
Kr`elj i fr. Igor Dominik Vukan~i}. Tako u Studentatu danas `ive {esnaestorica bra}e u formaciji.
Nakon vi{emjese~nih radova na obnovi samostana Kraljice svete Krunice bra}u je do~ekao novi
Studentat na dva kata. Promjene su velike i vidljive:
svaki student ima vlastitu sobu s novim namje{tajem,
kupaonicom i toaletom; sve prostorije su svje`e
obojene te oblo`ene parketom i plo~icama; u hodnicima je postavljen suvremeni protupo`arni sustav;
bra}a imaju sobu za ra~unalo, a posebno valja istaknuti dnevni boravak koji je opremljen najmodernijom audio-vizualnom opremom te ~ajnom kuhinjom koja se pokazala korisnom kod zajedni~kih
dru`enja i osobnih okrepa.
Studentima su se pridru`ili u~itelj studenata
fr. Anto Boba{ i podu~itelj fr. Matijas Farka{. Ubrzo je odr`an prvi sastanak na kojemu su izabrani
nositelji razli~itih slu`bi s ciljem uspostave ve}eg
reda i zajedni{tva. Bra}a su se slo`ila da su sastanci
vi{estruko korisni, pa su zajedni~ka okupljanja u
tome pogledu postala ~e{}a. S dolaskom novoga
u~itelja studenti su po~eli vi{e sudjelovati u doga|anjima @upe, a jednom tjedno obavljaju se radovi
na ure|enju okoli{a.
54
Tijekom Adventa studenti su za `upljane organizirali predavanja na temu Vjera, nada i ljubav.
Predavanja i dru`enja su bila plodonosna budu}i da
je zadovoljstvo u~injenim bilo obostrano. Bra}a su
stekla dragocjeno iskustvo i sigurnost u javnom nastupu, a `upljani su s novim spoznajama krenuli
ususret Bo`i}u.
Od 30. studenog do 2. prosinca u dominikanskom samostanu Gospe Svete u Petrov~u (Slovenija)
odr`ana je adventska duhovna obnova za dominikanske studente. Obnovu je vodio fr. Anto Boba{.
Bilo je rije~i o posebnosti dominikanskog `ivota,
pozivu na propovijedanje, vrijednosti zajednice te o
potrebi djelatnog sudjelovanja u zajedni~kom `ivotu. Vrijeme izme|u duhovnih nagovora bra}a su
koristila za dru`enje, odmor i molitvu. Nedjeljnu
misu je predvodio mons. Stanislav Lipov{ek, celjski
biskup, a pred povratak u Zagreb bra}a su se zahvalila fr. Ivanu Arzen{eku i sestrama dominikankama
na srda~nom doma}instvu.
Vrhunac bo`i}nih blagdana bila je misa polno}ka koju je predvodio fr. Matijas Farka{. Studenti su
sudjelovali u procesiji i u euharistijskoj asistenciji.
Crkva je bila ispunjena zvukovima tradicionalnih
bo`i}nih pjesama, a nakon svete mise bra}a su zajedno s fratrima proslavili ro|enje Sina Bo`jega.
Nakon {to je proslavljen blagdan sv. Stjepana, prvomu~enika, neka bra}a su oti{la svojim obiteljima da
proslave ostatak bo`i}nih i novogodi{njih blagdana,
neki su ostali blagoslivljati domove i obitelji na{ih
`upljana, a neki su oti{li u Rim na Taizé – Europski
susret mladih.
Na svetkovinu Bogojavljenja bra}a su se opet
okupila u samostanu. Sveta misa je bila sve~ana, a
prije ru~ka fr. Zvonko Kne`evi} je blagoslovio samostan i svu bra}u. Studenti se spremno vra}aju u
studentske klupe, dok se polako nazire kraj predavanja i po~etak zimskog ispitnog roka.
brat Domagoj Augustin Polan{~ak,OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZVJE[]E BRA]E KOJA SU U^ILA STRANE JEZIKE
TIJEKOM LJETNOG ODMORA
Jo{ su stari Latini znali da quot linguas calles, tot
homines vales (koliko jezika zna{, toliko ljudi vrijedi{). I kao da je ta maksima vodila ~etvoricu mladih
dominikanaca bra}u Domagoja A. Polan{~aka, Ivana M. Tomi}a, Josipa Cotu i Ivana Gavranovi}a da
se odva`no upuste u, od Provincije, pru`enu im priliku za u~enje jezika u inozemstvu za vrijeme ljetnih
praznika. Kako u svakom nacionalnom identitetu,
le`i i jezi~ni identitet kao bitno odre|enje jedne
kulture i naroda, tako je njihova „jezi~na avantura“
bilo i svojevrsno kulturno usvajanje iskustava iz zemalja, provincija i samostana gdje su boravili.
Brat Ivan Gavranovi} u [vicarskoj i Francuskoj
Prvi od njih je oti{ao brat Ivan Gavranovi} na
u~enje francuskoga jezika u {vicarski gradi} Fribourg gdje ga je lijepo do~ekao i primio brat Sre}ko
Koralija koji ve} nekoliko godina studira u Fribourgu. Dvomjese~ni te~aj francuskoga jezika, od
9. srpnja do 30. kolovoza 2012., poha|ao je u Inlingua Ecole de langues, uz jo{ dvojicu kolega Indijaca.
Uz to, u poslijepodnevnim satima je sudjelovao u
jezi~nim radionicama u knji`nici Livre change koja
okuplja strance te im poma`e u savladavanju fran-
55
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
cuskoga jezika kroz dru`enja. Samostan svetog
Hijacinta, gdje je brat Ivan boravio, bio je prava
{kola prakti~noga francuskoga jezika, ali i {kola dominikanskih napjeva. Kako ne bi zaboravio hrvatski
jezik, susreo se i s hrvatskom zajednicom u Fribourgu. [vicarska je bila prvi dio te jezi~ne avanture.
S u~enjem francuskoga, brat Ivan je nastavio u Accent
Français na jugu Francuske, u gradu Montpellieru
gdje je boravio tri tjedna u samostanu bra}e dominikanaca. Bila su to tri tjedna mukotrpnoga prakticiranja francuskoga jezika s bra}om u samostanu
koja su se jako zanimali za Hrvatsku stalno ne{to
ispituju}i, a brat Ivan im je na svome do tada nau~enom francuskome govorio kako je znao, ali vjeruje
kako nije ni{ta krivo rekao. Osim Montpelliera, brat
Ivan je imao priliku vidjeti i upoznati dominikanske
zajednice u Toulousu i Marseilleu. Bilo je to ljeto
u~enja jezika, ali i sakupljanja korisnih redovni~kih
iskustava iz dviju provincija. Odlaze}i iz [vicarske
i Francuske, brat Ivan je s nadom rekao: Adieu, adieu et nous nous reverrons!
Brat Josip Cota u Njema~koj
Razvijena dr`ava i gospodarstvo, hladnije podneblje, ~vrsta disciplina i radi{nost, samo su neke od
asocijacija koje bi ~ovjeku mogle pasti na pamet kada
se spomene Njema~ka. Ipak, neke od tih predrasuda su se uru{ile u o~ima brata Josipa jer ga je do~ekalo
iznena|enje ve} prvoga dana kada je stigao u Njema~ku. Naime, stigav{i na njema~ko tlo, nakon
90-minutnog leta, trebalo je jo{ i vlakom do}i do
Glavnoga kolodvora. Budu}i da jednom neiskusnom
turistu, kao {to je brat Josip, nije ba{ najlak{e sna}i
se s kartama, vlakovima, peronima itd., upitao je
odmah dvoje mladih ljudi da mu pomognu u tome.
I ne samo da su mu pomogli, nego je s njima jo{ i
pri~ao dobrih sat vremena. Naravno, glavna je tema
bila vjera jer je njima bilo malo neshvatljivo za{to se
jedan mladi ~ovjek odlu~uje na takav put u `ivotu.
Tako je, eto, shvatio da i na njema~kome mo`e „propovijedati“! To ga je posebno obradovalo jer je produbljivanje znanja njema~koga jezika bio cilj boravka brata Josipa u Kölnu, gdje je proboravio punih
mjesec dana, cijeli kolovoz, sa smje{tajem u dominikanskome samostanu Heilig-Kreuz te je istovremeno poha|ao ~etverotjedni te~aj u Inlingua Sprach56
schule. Köln, grad Alberta Velikog, posebno ga se
dojmio, a lijepi dojam su ostavila i njema~ka bra}a
dominikanci koja su ga lijepo ugostila te mu kroz
~etiri tjedna uvijek bila na pomo}i. Sve u svemu,
Köln je ostao u lijepom i nezaboravnom sje}anju.
Lieber Köln, auf Wiedersehen!
Bra}a Domagoj Augustin Polan{~ak
i Ivan Marija Tomi} u Irskoj
Te{ko je u nekoliko re~enica sa`eti sve dojmove
i do`ivljaje boravka u Irskoj, a da se pri tom ne izgubi ~ar, ne previde doga|aji ili jednostavno, spomenu sva ona draga lica i susreti. Bra}a Domagoj i
Ivan Marija kroz mjesec kolovoz su poha|ali te~aj
engleskoga jezika u Irskoj, Domagoj u gradu
Galwayu, a Ivan Marija u Corku. Obojica su osjetila gostoljubivost, otvorenost i pristupa~nost irskih
dominikanaca, dok su se u {kolama jezika susreli sa
svom raznoliko{}u studenata iz Japana, Brazila, Italije, Tajvana, [vedske... U samostanu su upoznavali
bra}u s Hrvatskom dominikanskom provincijom, a
istovremeno slu{ali iskustva redovni~koga `ivota u
Irskoj. Sva bra}a u samostanu su bila vrlo ljubazna
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
i otvorena, te su bra}a Domagoj i Ivan Marija vrlo
brzo svladali psiholo{ku barijeru promjene kulturno-jezi~ne sredine. Iako, priznaju, u jednom trenutku se nametnulo pitanje: Pri~a li i njihov Isus hrvatski ili }e i s njim morati pri~ati na engleskom? Boravak u Irskoj je bio vrlo lijep, a irska bra}a, i op}enito irski narod, vrlo pa`ljivi i dragi. Kroz studij
jezika, dva hrvatska dominikanska studenta upoznali su ujedno i prilike u kojima `ive i djeluju bra}a
dominikanci u Irskoj te prilike u kojima se nalazi
irsko dru{tvo i Crkva. U Hrvatsku su se vratili s
nadom kako to nije posljednji susret sa Zelenim
otokom. Stoga su za sljede}i susret s Ircima nau~ili
jednu irsku pobudnicu koja ka`e: „God save the
Ireland!“
DAN HRVATSKE KATOLI^KE MISIJE HAMBURG
Prigodom proslave ~etvrte obljetnice progla{enja
bla`enoga Augustina Ka`oti}a za{titnikom Hrvatske katoli~ke misije u Hamburgu odr`ani su od 29.
studenog do 2. prosinca Dani Misije.
Naime, godine 2009. HKM u Hamburgu proslavila je 40 godina pastoralnoga djelovanja na podru~ju
sjeverne Njema~ke i tada je stavljena pod za{titu
prvog bla`enika Crkve u Hrvata. Otada Hrvati u
Hamburgu svake godine, na prvu nedjelju Do{a{}a,
sve~ano slave Dane Misije – Ka`oti}evo.
Na sredi{njem slavlju na Dan Misije 2. prosinca
sudjelovalo je vi{e stotina hrvatskih vjernika, me|u
kojima je nekolicina bila odjevena u narodne no{nje.
U katedrali je bila izlo`ena i slika bl. Augustina
Ka`oti}a, rad akademskog slikara Vladimira Megli}a,
i zastava s likom bla`enika – za{titnika Misije.
Sve~ano euharistijsko slavlje u katedrali Svete
Marije, gdje se Hrvati svake nedjelje okupljaju, predvodio je hambur{ki nadbiskup dr. Werner Thissen, u
zajedni{tvu s provincijalom Hrvatske dominikanske
provincije bratom Antom Gavri}em, bratom Mirkom
Jagnji}em, `upnikom i drugim dominikancima.
Nadbiskup je izrazio svoju radost {to mo`e zajedno slaviti euharistiju s hrvatskom zajednicom te
vrlo pohvalno i poticajno govorio o zna~enju i vjerni~kom svjedo~enju Hrvata u Hambur{koj nadbiskupiji. „Crkva je za Hrvate Domovina“, rekao je
nadbiskup. Ljepoti liturgijskog slavlja pridonio je i
57
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Hambur{ki pomo}ni biskup dr. Hans Jochen
Jaschke, kojemu je u Nadbiskupiji povjerena skrb
za jezi~ne misije, pohodio je prostorije Misije u subotu 1. prosinca prije podne i razgovarao s provincijalom i voditeljem Misije.
***
Prigodom proslave Dana Misije pjesnik Ivo
Kne`evi} napisao je pjesmu o bl. A. Ka`oti}u:
misijski zbor „Ave Maria“ pod vodstvom s. Jasne
Mati}, dominikanke.
Na slavlju je bio i generalni konzul Republike
Hrvatske u Hamburgu Slavko Novokmet. Po zavr{etku euharistije slavlje se nastavilo u dvorani, uz
folklor i doma}e specijalitete. Lijepo je bilo gledati
najmla|e ~lanove folklorne sekcije Hrvatskog kulturnog dru{tva „Napredak“ dok su u narodnim no{njama izvodili kola i plesove iz raznih hrvatskih
krajeva.
Bla`eni Augustin Ka`oti} III.
I godinu tre}u
neka zvone zvona,
proslavljajmo blagdan
na{ega patrona.
Trogir, Zagreb i Lucera
bili su mu dom,
sad je evo u Hamburgu
i za{titnik moj.
Zatim su plesove nastavili stariji ~lanovi folklorne sekcije. Nadbiskup se zadr`ao u slavlju s Hrvatima, a u jednom je trenutku rekao da se morao
suzdr`avati da i sam ne zaple{e. Sredi{njoj proslavi
prethodila je trodnevna duhovna priprava (trodnevlje) koju je u crkvi sv. Olafa predvodio brat Frano
Prcela.
Iz krajeva mnogih
tu pred Tobom mi smo
i molimo samo jedno
hrvatsko jedinstvo.
U sklopu proslave Dana Misije predstavljene su
i dvije nove knjige brata Drage Kolimbatovi}a „Susreti i poruke“ i Stipe Juri~a „@enska ljepota – najja~a
ljudska `elja“.
Augustine bla`eni,
ostani uz nas
da na|emo u tu|ini
svojoj du{i spas.
58
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
^ETVRTI SUSRET HRVATSKOGA DUHOVNOG
KNJI@EVNOG STVARALA[TVA
U velikoj dvorani Hrvatskoga doma u Kri`evcima,
u subotu 1. prosinca, odr`ana je zavr{na sve~anost
4. susreta hrvatskoga duhovnoga knji`evnoga stvarala{tva „Stjepan Kranj~i}“. Na sve~anosti su, nakon
{to je prethodno proveden natje~aj, dodijeljene nagrade, nekoliko je knji`evnih radova javno izvedeno
te je predstavljen zbornik sa {irim izborom radova
„Duga vjere“.
Rije~ je o jedinom knji`evnom natje~aju i susretu u Hrvatskoj za duhovnu knji`evnost protkanu
kr{}anskim vrednotama u kratkim knji`evnim vrstama: poeziji, kratkoj pri~i, putopisu, eseju i monodrami.
Stru~ni ocjenjiva~ki sud bio je u sastavu: dr. sc.
Vladimir Lon~arevi} (predsjednik), mr. sc. Bo`idar
Petra~ i vl~. Drago Bosnar.
Pokrovitelj nagrade za monodramu bila je Hrvatska dominikanska provincija, a nagrade je uru~io
zamjenik provincijala – brat Mato Bo{njak.
1. nagrada – Josip Ergovi} (Bern, [vicarska): Virtualni moralitet
2. nagrada – Denis Ko`ljan (Pula): Znan, ~a me
udr`alo
3. nagrada – Mirko Ivanjek (Prigorje Brdove~ko):
Tomina posljednja ve~era.
Dobitnik prve nagrade u `anru „Monodrama“,
Josip Ergovi}, ro|en je u Zagrebu 1956. Diplomirao
je hrvatski jezik i knji`evnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Svoje knji`evne radove objavljuje u ~asopisima i zajedni~kim zbirkama. @ivi u Bernu, u [vicarskoj. Tekst prvonagra|ene monodrame
donosimo u „Dodatku“, na kraju ovoga broja Vjesnika Provincije.
59
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAT MARKO BIJELI] OBRANIO LICENCIJATSKI RAD
Brat Marko Bijeli} obranio je licencijatski rad
2. srpnja 2012. na katoli~kom sveu~ili{tu „Deusto“
u Bilbau ([panjolska). Filozofsko-teolo{ki rad, pod
vodstvom dr. Carlosa Bereologuija, „El mal como
estigma de la teodicea“ (Zlo kao stigma teodiceje)
sadr`i 100 stranica. Rad se bavi aktualnim filozofskoteolo{kim tendencijama u pogledu problema zla u
okviru [panjolske.
Obuhva}a tri struje ili pogleda na ovu tematiku
me|u {panjolskim teolozima: Andrésom T. Queirrugom, Joséom A. Galindom i Juanom A. Estradom.
Estrada naginje racionalisti~kom pesimizmu kojim
zastupa tvrdnju da je svaka teoretsko racionalna
teodiceja osu|ena na neuspjeh budu}i da je zlo problem bez teoretskog rje{enja.
Po njemu jedina uspje{na teodiceja koja ima smisla jest prakti~na, ~iji korijeni le`e u prakti~noj borbi protiv zla.
Andres Torres Queirruga sa svojim racionalisti~kim optimizmom isti~e kako je zlo neizbje`no
zbog na{e ograni~enosti na ontolo{kom planu kao
stvorenja. Drugim rije~ima, svijet bez zla je nemogu}, niti ga je bilo niti ga }e ga biti. Nu`no je pomiriti se za neizbje`no{}u zla i odbaciti ideju Boga,
intervencioniste u ovom svijetu.
No, s druge strane nema mjesta za pesimizam
zbog Bo`je objave u povijesti kao Anti zla, kao onoga koji se protivi i ne prihva}a zlo. Bog `eli i mo`e
pobijediti zlo, koje je sada neizbje`no u svijetu i povijesti, i ta pobjeda dogodit }e se na kraju vremena.
Jose Antonio Galindo sa svojim soteriolo{kim
optimizmom zastupa mi{ljenje da zlo ima svoje mjesto i smisao u ovom svijetu i u Bo`jem planu u svjetlu pitanja: Za{to postoji ba{ ovaj svijet, ova (ljudska) sloboda i ova ljudska narav? Odgovori na ova
pitanje obasjavaju smisao i zna~enje zla, odnosno
pru`aju odgovor na pitanje za{to je Bog stvorio ovaj
svijet sa zlom u njemu. Klju~ le`i u Bo`joj objavi
njegove ljubavi do krajnosti u Isusu Kristu.
Uz uobi~ajeni uvod, zaklju~ak i bibliografiju; rad
sadr`i slijede}a poglavlja: „Dijalog Andrésa Torresa
Queirruge, Joséa Antonia Galinda i Juana Antonia
Estrade sa Svetim pismom, odnosno utjecaj svetopisamske objave na razvoj njihovih stavova“, „Dijalog s filozofskim tradicijama u potrazi za utjecajem
filozofskih struja u izradi njihovih stavova“, „Potra-
60
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ga i izno{enje njihovih vlastitih teolo{kih ideja, odnosno Potraga za njihovom ’teolo{kom prepoznatljivo{}u’ u ovoj tematici“ i „Vlastiti dijalog s trojicom
autora i potraga za to~kama gdje se podudaraju ili
razilaze s namjerom izno{enja vlastitih zaklju~aka“.
}anje problema zla“ i „Uskrsnu}e: zlo u soteriolo{kom poimanju“.
Uz predstavljanje rada, obrana je uklju~ivala tezarij s temama: „Kako zlo utje~e na na{u ideju o
Bogu“, „Sloboda i zlo“, „Moralne posljedice problematike zla“, „Antropolo{ki model u temelju problema zla“, „Stvaranje u svjetlu problema zla“, „Teodiceja kao most izme|u filozofije i teologije“, „Uloga
i zna~enje misterija u vjeri i teologiji: granice razuma
pred problemom zla“, „Biblijski mitovi i njezina
verzija porijekla zla ’koja nas poti~e na razmi{ljanje’“,
„Teologija kri`a i njezine posljedice za na{e shva-
Brat Marko Bijeli} je ro|en 7. 12. 1976. u Br~kom
(BiH). Nakon zavr{etka Nadbiskupske klasi~ne
gimnazije u Zagrebu, upisuje filozofsko-teolo{ki
studij na KBF-u u Zagrebu, a nastavlja u Salamanci
i Bilbau gdje u srpnju 2012. posti`e magisterij iz
teologije. Za sve}enika je zare|en 22. 6. 2002. u Dubrovniku. Brat Marko, posljednjih je godina `ivio i
djelovao u HKM u Hamburgu, a od rujna 2012.
godine djeluje kao `upnik u `upi bl. Augustina
Ka`oti}a u Zagrebu.
***
ZLATNA MEDALJA I ZLATNA POVELJA
BRATU STJEPANU KRASI]U
Tehni~ko sveu~ili{te iz Be~a, koje svake godine
u drugoj zemlji prire|uje me|unarodni seminar o
ulozi tehnike u `ivotu ~ovjeka, ove godine odr`alo
ga je na Sveu~ili{tu u Zadru od 22. do 26. listopada.
Tom prilikom, na zamolbu organizatora, brat Stjepan Krasi} odr`ao je {est predavanja iz povijesti
{kolstva na temu „Slobodna i mehani~ka umije}a u
antici i srednjem vijeku“ koja su s osobitim zanimanjem pra}ena i visoko ocijenjena.
Za to su mu na kraju seminara dodijeljene luksuzno opremljena spomenica s posvetom u naro~itoj
kustodiji te zlatna medalja i zlatna povelja sa sljede}om motivacijom dodjele:
Gold medal of DAAAM International awarded
to Professor Stjepan Krasi} daaam personal number
– dpn 32362 to express appreciation for the excellent
cooperation, creative organization and support of
the DAAAM International activities and significant
contribution in engineering, excellence in science,
International Academic and Scientific Cooperation
within the Framework of the Danube Adria Association for Automation and Manufacturing DAAAM International Vienna. Zadar, Croatia on 26th
October 2012. Given in name of World-Wide DAAAM International Community by the President
of DAAAM International Univ. Prof. Dipl. Ing. Dr.
Mult. H. C. Branko Katalini}.
Sli~no je Stjepanu Krasi}u 15. studenoga 2012.
dodijeljena posebna Zahvalnica Dru{tva Prijatelja
Dubrova~ke Starine u povodu svoje 60. obljetnice
djelovanja.
www.dominikanci.hr
61
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
OBLJETNICE 2013.
Godina
2013.
Obljetnica ro|enja
18. 01. Ivica Tomljenovi} (80.)
01. 03. Karlo Posavec (75.)
12. 06. Anto Boba{ (50.)
02. 07. Marko Pavlinovi} (25.)
29. 09. Jozo ^irko (40.)
01. 10. Stanko Prcela (75.)
06. 10. Stjepan Krasi} (75.)
08. 10. Jozo Mravak (65.)
25. 10. Mato Bo{njak (65.)
27. 10. Mijo Rogina (65.)
16. 12. Mario Roko Marinov (75.)
18. 12. Vjekoslav Lasi} (75.)
Obljetnica prvih zavjeta
25. 03. Stipe Juri~ (40.)
23. 07. Marinko Zadro (50.)
23. 07. Nikola Mio~ (50.)
25. 07. Jure Buljan (50.)
31. 08. Matijas Farka{ (10.)
09. 10. Marko Boba{ (40.)
01. 11. Drago Kolimbatovi} (65.)
Obljetnica sve~anih zavjeta
07. 06. Eugen Bi`aca (65.)
21. 06. Tihomir Ilija Zovko (50.)
27. 09. Viktor Arh (50.)
Marijan Bi{kup (50.)
Nikola Dugand`i} (50.)
Ante Kova~evi} (50.)
Pavao Lasi} (50.)
Stanko Prcela (50.)
Franjo [anjek (50.)
27. 11. Stjepan Krasi} (50.)
Obljetnica sve}eni~kog re|enja
24. 06. Pero Juri~ (40.)
29. 06. Drago Kolimbatovi} (60.)
04. 08. Ivo Plenkovi} (50.)
01. 09. Tihomir Ilija Zovko (50.)
***
4. svibnja – Hodo~a{}e kruni~ara i dominikanaca u Mariju Bistricu.
62
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
LJUBITELJ ISTINE PRU@ENIH RUKU
Odr`an simpozij uz 10. obljetnicu smrti o. Tome Vere{a
U nedjelju 16. prosinca u katedralnoj crkvi sv.
Terezije Avilske u Subotici misnim slavljem koje je
predvodio doma}i `upnik Stjepan Bereti} uz sudjelovanje hrvatskih dominikanaca, provincijala o. Ante
Gavri}a i o. Hrvoja Lasi}a, te ravnatelja suboti~kog
sjemeni{ta „Paulinum“ Jozsefa Miocsa, biskupskog
tajnika Mirka [tefkovi}a i stalnog |akona Vinka
Cvijina, zavr{en je trodnevni znanstveni skup: „Misaona popudbina Tome Vere{a“. Organizirali su ga
Suboti~ka biskupija, Zavod za kulturu vojvo|anskih
Hrvata i suboti~ko Otvoreno sveu~ili{te u povodu
10. obljetnice smrti dominikanca dr. o. Vere{a, ro|enog Suboti~anina i jednog od najzna~ajnijih intelek-
tualaca s tog podneblja u XX. stolje}u. Dvadesetak
filozofa, teologa, sociologa, politologa i povjesni~ara
iz: Zagreba, Osijeka, \akova, Subotice, Novoga
Sada, Beograda i Novog Pazara, prikazalo je djelo i
doprinose tog vrsnog filozofa, teologa, prevoditelja,
propovjednika, promicatelja dijaloga, te istra`iva~a
zavi~ajne kulturne i crkvene povijesti. Posebice je
ostao zapam}en kao prevoditelj i prire|iva~ djela
velikana ljudske misli – sv. Tome Akvinskoga, kao i
poznavatelj marksisti~ke filozofije i zagovaratelj
dijaloga izme|u kr{}ana i marksista.
Skup je zapo~eo u petak 14. prosinca u dvorani
Pastoralnog centra „Augustuinianum“ pozdravnim
63
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
rije~ima suboti~kog biskupa Janosa Penzesa, gradona~elnika Modesta Duli}a, ravnatelja zavoda Tomislava @igmanova, direktora Otvorenog sveu~ili{ta
dr. Bo{ka Kova~evi}a i dominikanskog provincijala
o. Gavri}a, a nastavljen je predstavljanjem drugog
pro{irenog izdanja monumentalne knjige: „Izabrano
djelo Tome Akvinskoga“, o kojoj su govorili dr. Gavri} i Marijan Ostrogonac. Naime, prvo je izdanje
preveo i priredio o. Vere{, koji se na nagovor urednika izdava~ke ku}e „Globus“ Tomislava Pu{eka
prihvatio prire|ivanja i drugog izdanja s nadopunom
nekoliko novih Akvin~evih tekstova, jer je prvo izdanje u kratkome vremenu bilo rasprodano. Na`alost, zbog bolesti je morao odustati od aktivnosti te
je dovr{etak nauma povjerio mla|em redovni~kom
subratu dr. Gavri}u, koji ga je nakon dvije godine i
ostvario.
Drugoga su dana u dvorani Otvorenog sveu~ili{ta
odr`ana predavanja, svrstana u pet tematskih cjelina: „Filozofsko-teolo{ki doprinosi Tome Vere{a“,
„Filozofija Karla Marxa u djelima Tome Vere{a“,
„Dijalog i Tomo Vere{“, „Pu~ka pobo`nost i zaostav{tina“ i „Zavi~ajna problematika u opusu Tome
Vere{a“.
Vere{ je kao „ljubitelj istine“ u misaonim promi{ljanjima polazio od naravne i nadnaravne ~ovjekove dimenzije, njegove tjelesne i duhovne potrebe,
te`nje za postojano{}u, slobodom, sre}om i besmrtno{}u, te ~ovjekove mogu}nosti da razumom spozna podrijetlo, smisao i svrhu postojanja svega stvorenog u odnosu na postojanje Stvoritelja. Njega,
dakle, zanimaju klju~no `ivotno upori{te do koje se
zajedni~ki dolazi vjerom i razumom kao jednoj istini. Na tome je tragu uveo Tomu Akvinskoga u di-
64
jalog s mi{lju ne samo svojega srednjovjekovnog
nego i suvremenog vremena. Nu`na posljedica takvih napora je prevodila~ka djelatnost koja je nedjeljiva od njegovih filozofsko-teolo{kih uvjerenja i
privr`enosti tomizmu. Kao tek jedna u nizu razotkrivenih filozofskih zabluda temeljem izvornih tekstova, je i njegovo upozorenje na Aristotelovu i
Akvin~evu krivo prevo|enu a tako ra{irenu sintagmu o „nepokretnom Pokreta~u“ umjesto izvornog
„nepokrenutog Pokreta~a“. Za Vere{a je dijalog
ontolo{ki model a ne tek odricanje od ve}eg ili manjeg dijela vlastitog subjektiviteta, pa stoga smatra
da Marxov ateizam nije u apsolutnoj opreci s kr{}anskim teizmom, {to je posebice istaknuo u knjizi
„Pru`ene ruke“. Konkretni u~inak je Vere{ovo razlu~ivanje vjere kao „opijuma naroda“ od „opijuma za
narod“. Stoga je misao o potrebi dijaloga, unato~
razli~itim svjetonazorskim i sociopoliti~kim okvirima, itekako aktualna i danas. Pored filozofskoteolo{ko-dijalo{kih tema Vere{ se zdu{no posvetio
i tzv. „bunjeva~kom pitanju“, bez ideolo{kih natruha, nego je isklju~ivo znanstvenom metodom dokazivao neosporno i neupitno hrvatstvo etni~ke skupine kojoj pripada kao i svi povijesni velikani bunjeva~koga roda.
Za sve je sudionike skupa suboti~ki gradona~elnik Duli} organizirao prijem i ve~eru u glasovitoj
„Gradskoj ku}i“, a posljednjega su dana polo`eni
vijenci na grob dr. Vere{a na suboti~kom Bajskom
groblju.
Stipan Bunjevac
S dopu{tenjem preuzeto iz:
Glas Koncila 52 (6. sije~nja 2013.),
br. 1(2011), str. 27.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Me|unarodni znanstveno-filozofski skup u povodu 10 godina od smrti o. Tome Vere{a
Subotica, 14.–16. prosinca 2012.
„Misaona popudbina Tome Vere{a“
PROGRAM:
Petak, 14. XII.
14,00–16,30 Dolazak i smje{taj sudionika
(Pastoralni centar „Augustinianum“)
17,00 Sve~ano otvorenje skupa (sve~ana dvorana
Augustinianuma – Trg svete Terezije 3)
Pozdravne rije~i organizatora i doma}ina
msgr. Ivan Pénzes, suboti~ki biskup
Modest Duli}, gradona~elnik Subotice
dr. sc. Bo{ko Kova~evi}, Otvoreno
sveu~ili{te, Subotica
dr. sc. Anto Gavri}, OP, provincijal
Hrvatske dominikanske provincije,
Zagreb
Moderator: Tomislav @igmanov
17,45 Predstavljanje knjige „Izabrano djelo Tome
Akvinskog“, drugo, pro{ireno izdanje; izabrao,
preveo i bilje{kama popratio Tomo Vere{
Govore:
Tomislav Pu{ek, urednik,
dr. sc. Anto Gavri}, OP, prire|iva~ i
Marjan Ostrogonac.
19,00 Prijam u Gradskoj ku}i, doma}in
gradona~elnik Subotice Modest Duli}
Subota, 15. XII.
(Otvoreno sveu~ili{te, dvorana 213,
Trg cara Jovana Nenada 15)
9,00–10,00
Otvorenje Me|unarodnoga
znanstveno-filozofskog skupa
„Misaona popudbina Tome Vere{a“
(moderator: Tomislav @igmanov)
Pozdravna rije~ izvr{noga direktora
Otvorenoga sveu~ili{ta Dejana Zveki}a
Plenarna izlaganja:
– prof. dr. sc. Hrvoje Lasi}, OP: Tomo Vere{
– promicatelj i zagovornik filozofskoteolo{kog dijaloga. Uloga i zna~enje vjere u
filozofsko-teolo{kom dijalogu
– prof. dr. sc. Bo{ko Kova~evi}: Dijalogom ka
horizontu ~ove~nosti
10,00–10,30 pauza za kavu
10,30–11,45 I. sesija – Filozofsko-teolo{ki
prinosi Tome Vere{a
(moderator: Dragan Prole)
– doc. dr. sc. Anto Gavri}, OP: Va`nost
filozofije i uloga Tome Akvinskoga
– doc. dr. sc. Jasna [akota Mimica: Govor o Bogu
– dipl. theol. Tomislav Vukovi}: „Contradictio
in terminis“ – upozorenje dr. Vere{a o
Aristotelovoj i Akvin~evoj krivo prevo|enoj
sintagmi „nepokretni pokreta~“
– dipl. theol. Marjan Ostrogonac: O Bogu i
dijalogu u filozofsko-teolo{koj mislim Tome
Vere{a
11,45–12,00 pauza
12,00–13,00 II. sesija – Filozofija Karla Marxa
u djelu Tome Vere{a
(moderator: Anto Gavri})
– prof. dr. sc. Alpar Losoncz: Kako je mogu}e
posredovanje izme|u Marxa i hri{}anstva?
– doc. dr. sc. Stjepan Radi}: Specifi~nost
Marxova stava naspram religije i kona~nih
pitanja: ateizam prometejevskog duha. Jedan
pogled iz kuta Tome Vere{a
65
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
– prof. dr. sc. Dragan Prole: Vere{ovo poimanje
otu|enja
13,00–14,00 ru~ak
14,00–15,30 III. sesija – Dijalog i Tome Vere{
(moderator: Bo{ko Kova~evi})
– prof. dr. sc. Dragoljub \or|evi}: Vere{ovo
poimanje dijaloga (posebno s marksizmom i
ateizmom)
– prof. dr. sc. [efket Krci}: Vere{ova filozofija
dijaloga
– mr. sc. Mirko \or|evi}: Tomo Vere{ –
mislilac dijaloga
– mr. sc. Mladen Mili}: Mali pledoaje za dijalog.
Tomo Vere{ i potreba dijalogiziranja
– Miroslav Keve`di, MA: Filozofsko-teolo{ki
dijalog p. Tome Vere{a s Marksom
15,30–16,00 pauza za kavu
16,00–17,00 IV. sesija – Pu~ka pobo`nost i
zaostav{tina (moderator: Marjan
Ostrogonac)
– prof. Tvrtko Klari}: ^etverolist Vere{ove
misaone popudbine u svetojeronimskim
publikacijama
– mr. sc. Mihailo Smiljani}: Hri{}ansko
bogoslovlje i filosofija nauke
– dipl. theol. Dragomir Jankovi}: Ljubi bli`njeg
svoga kao samog sebe
17,00–18,00 V. sesija - Zavi~ajna tematika u opusu
Tome Vere{a (moderator: Slaven
Ba~i})
– prof. Katarina ^elikovi}: Pater Tomo Vere{
u zavi~ajnom tisku
– prof. Stevan Ma~kovi}: Doprinos Tome
Vere{a historiografiji o Bunjevcima na
primjeru monografije Bunjeva~ko pitanje
danas
– dr. sc. Slaven Ba~i}: Zna~enje i zna~ajke
polemike Vere{a i Sekuli}a na stranicama
Maruli}a po~etkom 1990-ih godina
– prof. Tomislav @igmanov: Vere{ov odnos
prema bunjeva~kom pitanju
18,00–18,30 Zavr{na razmatranja
(moderator: Tomislav @igmanov)
20,00 sve~ana ve~era (Restoran „Gurinovi}“,
Bajski put 32)
Nedjelja, 16. XII.
posjet grobu Tome Vere{a i polaganje
vijenaca (Bajsko groblje)
10,00 Sveta misa za Tomu Vere{a – suboti~ka
katedrala svete Terezije Avilske
9,00
OBAVIJESTI
Susret ministranata iz na{ih `upa odr`ava se u samostanu u Bolu od 17. do 19. svibnja 2013.
***
Duhovne vje`be za bra}u iz Provincije u samostanu u Bolu:
Po~etak u nedjelju 23. lipnja u 21:00 sat, zavr{etak u subotu 29. lipnja u podne.
Voditelj: fra dr. Ivan Dugand`i} OFM
66
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DOMINIKANSKI BLA@ENICI NA IZLO@BI U KRI@EVCIMA
„Hrvatski sveci i bla`enici u na{em narodu“ –
naziv je izlo`be akademske slikarice Maje Vidovi}
koja je otvorena u sklopu 5. dana hrvatskih svetaca
i bla`enika, koji su od ~etvrtka 24. do nedjelje 27.
sije~nja 2013. trajali u Kri`evcima. Autorica izlo`be
Maja Vidovi} u tehnici je akrila na drvu i u formi
triptiha oblikovala likove deset najve}ih hrvatskih
duhovnih velikana, me|u kojima su i bla`enici Dominikanskoga reda bl. Augustin Ka`oti} i bl. Ozana
Kotorska. Ta }e izlo`ba u kri`eva~koj Gradskoj galeriji biti otvorena do 15. velja~e, a onda }e biti preseljena u Zagreb, u dominikansku `upu i samostan
bl. Augustina Ka`oti}a na Pe{~enicu. Sve~ano otvorenje bit }e na spomen Beata Angelica – za{titnika
umjetnika, u ponedjeljak 18. velja~e nakon ve~ernje
mise, u 19:30 sati. Organizator izlo`be je Galerija
hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“.
Ina~e su u sklopu 5. dana hrvatskih svetaca i bla`enika, uz raznolik vjerski i kulturni program, odr`ane i radionice za djecu na koje su se, uz poziv
doma}ina Udruge za promicanje znamenitih Kri`ev~ana „Dr. Stjepan Kranj~i}“ te kri`eva~kih `upa,
odazvala djeca iz petnaestak hrvatskih sredina. S publikom su podijelili svoje do`ivljaje hrvatskih svetaca
i bla`enika kroz literarne, likovne, glazbene, plesne
i dramske izvedbe. Bla`enicima Augustinu i Ozani
tako su u Kri`evcima svoj su obol dala i djeca.
Tanja Baran
67
NOVA IZDANJA
TISKAN PRIRU^NIK ZA VJERONAU^NU OLIMPIJADU
U sklopu priprave Reda propovjednika za proslavu 800. obljetnice potvrde Reda 2016. godine,
zapo~ela je devetogodi{nja tematska priprava u kojoj nas povezuje osoba svetog Dominika, utemeljitelja na{ega Reda.
matu na mre`nim stranicama Agencije za odgoj
i obrazovanje, Nacionalnog katehetskog ureda
Hrvatske biskupske konferencije, Glasa Koncila i
Hrvatske dominikanske provincije.
U tome vidu i Hrvatska dominikanska provincija organizira razna doga|anja u Hrvatskoj. Na njezin prijedlog Vjeronau~na olimpijada – natjecanje
iz vjeronauka za u~enike osnovnih i srednjih {kola
– ove {kolske godine (2012./2013.) odr`ava se pod
temom „Sveti Dominik i Red propovjednika“.
Organizatori Vjeronau~ne olimpijade su: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i {porta, Agencija za
odgoj i obrazovanje, Nacionalni katehetski ured
Hrvatske biskupske konferencije i Glas Koncila.
Natjecanje se provodi na {kolskoj, `upanijskoj/nad/
biskupijskoj i dr`avnoj razini. Zavr{nica Vjeronau~ne
olimpijade, dr`avno natjecanje iz vjeronauka, odr`at
}e se od 4. do 6. travnja 2013. u Dubrovniku.
Dominikanska naklada Istina objavila je u rujnu
2012. godine knji`icu (148 stranica) s potrebnim
materijalima, primjerenim dobi sudionika Vjeronau~ne olimpijade. Knji`ica je, osim u tiskanom
obliku u 10 000 primjeraka, dostupna i u PDF-for68
Sveti Dominik
i Red propovjednika
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KNJIGA „SUSRETI I PORUKE“ PREDSTAVLJENA U KOR^ULI I ZAGREBU
Nova knjiga brata Drage Kolimbatovi}a „Susreti
i poruke“ predstavljena je 11. listopada 2012. u samostanu sv. Nikole u Kor~uli. Pred okupljenim vjernicima u crkvi sv. Nikole o knjizi su uz autora govorili: s. Katarina Maglica, priora samostana sv. An|ela
^uvara u Kor~uli i brat Zvonko D`anki}, urednik
knjige i voditelj Dominikanske naklade Istina.
S. Katarina je uvodno kazala kako je brat Drago
senzibilan autor kojemu ni{ta ne promi~e, i ni{ta se
ne dogodi, a da njega ne dotakne. Mo`da mu u tomu
poma`e vrlina da bez predrasuda prihva}a drugog
~ovjeka, a mo`da malo i njegova uro|ena znati`elja,
istaknula je s. Katarina.
Nadalje, rekla je kako autor knjige dopu{ta sebi
da bude dotaknut mnogim `ivotima i sudbinama,
postupcima i doga|ajima, ali je i sam doticao tu|e
`ivote i suosje}ao s njihovim patnjama. ^itaju}i retke fr. Dragine knjige vukla me znati`elja da doznam
vi{e, da zaronim dublje u `ivote ljudi koji se u knjizi ni`u.
O svakomu sam ne{to doznala, svatko je neponovljiva jedinka, svatko je `edan mira, po{tovanja,
ljubavi i razumijevanja, i mu{karci i `ene, kazala je
s. Katarina Maglica. Istaknula je i autorov nevjerojatan osje}aj za detalj i cjelinu.
Primijetila je kako se kod brata Drage jasno zna
gdje i kada se ne{to odvijalo: na brodu, u blagovao-
nici, u bolnici, kada je i{ao u posjete ili sasvim
slu~ajno, u namjernom posjetu; te i te godine, kad
se od nekuda vratio, kad je bio u misijama, ili pak
na ljetnim praznicima…
U zavr{nom dijelu predstavljanja s. Katarina je
kazala kako se autor ne boji govoriti o manje lijepim
stvarima u `ivotu pojedinca, kao {to su tjeskobna
briga duhovnih lica za ~lanove svojih obitelji, nerazumijevanje zajednice za neke potrebe njezinih ~lanova, poroke i sl. fr. Dragina knjiga izaziva nas na
~itanje.
Ako ni{ta drugo, mo`da nas potakne da nau~imo
zapa`ati ~ovjeka do nas, onakvog kakav on jest,
njegove brige i patnje, njegove potrebe i `elje, da
po~nemo cijeniti i uva`avati njegove kvalitete,
poku{amo razumjeti njegove slabosti zaklju~ila je
s. Maglica.
Autor Drago Kolimbatovi} ukratko je pojasnio
put nastanka knjige kao i njezina sadr`aja. Na kraju predstavljanja, nazo~nima se obratio i brat Zvonko D`anki}, urednik knjige koji je pohvalio autorovo strpljenje i pedantnost prilikom ure|ivanja
knjige.
Glazbeni obol pisanoj sve~anosti susreta i poruka koju je objavila Dominikanska naklada Istina,
dale su sestre dominikanke, a voditeljski je sadr`aj
predstavljanja uobli~io brat Zvonko D`anki}.
69
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Knjiga je zatim 18. listopada
predstavljena u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. U
prepunoj Ka`oti}evoj dvorani
o knjizi su uz autora govorila
bra}a Alojz ]ubeli} i Zvonko
D`anki}, urednik knjige.
koja se da i{~itati unato~ vremenu u kojemu je `ivio i `ivi.
Susreti i poruke
Alojz ]ubeli} je uvodno kazao kako knjiga ima spretan i
nadasve znakovit naslov i da
sa`imlje sve ono {to je bitno ne
samo prema onome {to u njoj
pi{e, nego i poticajno za svakoga ~itatelja, ali i tra`itelja smisla
i istine.
Drago Kolimbatoviþ, OP
Brat Drago Kolimbatovi} slikovito i ustrajno pokazuje da je
golemu nadu posa|enu u ljudsko
srce Isus Krist ispunio svojim
dolaskom. On je ta radosna vijest. Tako da se svi autorovi susreti i poruke mogu sa`eti u to da
je Isus Krist radosna vijest. Zavr{avaju}i, brat Alojz je rekao da je
knjiga brata Drage „Susreti i poruke“ jo{ jedan poku{aj u nizu da
se osvjedo~imo da na{ Bog nije
Bog mrtvih nego `ivih, toplo preporu~uju}i ~itanje ove knjige.
Susreti o kojima govori autor
Autor Drago Kolimbatovi}
nisu proizvoljni, niti slu~ajni,
rekao je kako je ovo njegova
nego su privilegirani doga|aj da
DOMINIKANSKA NAKLADA ISTINA
peta knjiga po redu te se ukratse otkrije barem dio tog misteko osvrnuo na njihov nastanak,
rija tko je ~ovjek, i analogno,
posebno naglasiv{i kako je za svaku od njih bio potko je Bog. A sve}enici bi upravo to trebali biti. Da
taknut od drugih osoba. Na kraju predstavljanja,
slu{aju i razgovaraju i onda kada im to nije po volji,
nazo~nima se obratio i brat Zvonko D`anki}, uredda se susre}u i onda kada nisu u pitanju neke zvijeznik knjige, koji je najprije kazao kako mu je s autode, ljudi od kojih imamo bilo koju vrstu koristi, nego
rom bilo zahvalno sura|ivati jer ga unato~ godinama
da doista ne slijedimo idole suvremenoga vremena
krasi strpljenje i pedantnost. Potom je spomenuo
koji su se u razli~itim oblicima umno`ili bilo u nama
nekoliko va`nijih tehni~kih karakteristika knjige i
bilo izvan nas.
zahvalio suradnicima koju su pomogli da Dragini
Zato me raduje {to brat Drago ne posustaje u
„Susreti i poruke“ ugledaju svjetlo dana.
tome da spremno ide ususret drugima i susre}e
ljude i ~eka ih da susretne, naglasio je brat Alojz.
Predstavlja~ je rekao kako u predgovoru knjige
stoji da postoji razlika izme|u radosnih i `alosnih
vijesti, i kazao da za autora knjige nema druge poruke osim Radosne vijesti, a to je njegova poruka
70
Glazbeni obol pisanoj sve~anosti dao je Zbor
dominikanskih bogoslova, a voditeljski je sadr`aj
predstavljanja uobli~io brat Anto Boba{, `upnik
`upe Kraljice sv. Krunice i u~itelj studenata Hrvatske
dominikanske provincije.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PREDSTAVLJANJE KNJIGE „@ENSKA LJEPOTA – NAJJA^A
LJUDSKA @ELJA“ U ZAGREBU I SPLITU
U dvorani dominikanskoga samostana bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu, u organizaciji Dominikanske naklade Istina i samostana bl. Augustina
Ka`oti}a, 13. rujna 2012. predstavljena je knjiga
„@enska ljepota – najja~a ljudska `elja“ autora dr. Stipe Juri~a, profesora Svetog pisma na Papinskom
sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog u Rimu. Uz autora,
knjigu su predstavili prof. emeritus fra Bonaventura Duda OFM, doc. dr. sc. Anto Gavri}, provincijal
HDP i brat Zvonko D`anki}, urednik i nakladnik.
U svijet knjige prvi nas je uveo fra Bonaventura
Duda. Govorio je o knjizi op}enito, kratko se osvrnuv{i na naslov i sadr`aj knjige. Kazao je ne{to i o
piscu knjige te spomenuo kako je on napisao vi{e
knjiga biblijske tematike.
Knjiga ne govori samo o `enskoj ljepoti ve} i o
`enskoj osobi, istaknuo je fra Duda i podsjetio na
tri dominikanska ideala – promi{ljati, razmatrati i
propovijedati, te kako su ih Bl. Djevica Marija i Marija Magdalena u svojim `ivotima ostvarile. Zbog
toga ih Red propovjednika smatra i {tuje kao za{titnice i uzore apostolskog na~ina `ivljenja.
Na kraju svog izlaganja kratko se osvrnuo na
Sirahov stav prema `eni, kazav{i kako on o `enama
pi{e i negativno i pozitivno. No, kada se o `eni govori negativno, uzima se u smislu preljubnice, tj.
nemorala i to nije stav koji prevladava nego ono
pozitivno {to i nalazimo u istoj knjizi, a to su vrline
~isto}e, ~estitosti, te na koncu maj~inska ljubav.
Po mi{ljenju Ante Gavri}a, drugoga predstavlja~a, Juri~eva knjiga predstavlja osvje`enje za hrvatsku javnost. Kao i prof. Duda, i on se osvrnuo na
Siraha kojega se ~esto prikazuje kao `enomrsca, {to
nije to~no. @ena je najve}e ~ovjekovo blago, sre}a i
prikazana je kao metafora mudrosti, istaknuo je
o. Gavri}. On je kazao kako je pri kraju svoga `ivota Boetije imao ukazanje jedne `ene koja ga je raznim pitanjima dovela do mudrosti. To je za fr. Antu
vrlo sli~no jo{ jednoj Sirahovoj misli, a to je da je
~ovjek bez `ene tu`an lutalac.
Autor knjige prof. Stipe Juri~ zapo~eo je svoj
osvrt, uvrstiv{i u njega i pitanje moderatorice Ane
Buljat: Za{to je pisao knjigu na ovu temu? Odgovor
je bio kratak i jasan: zbog feministi~ke egzegeze.
Naime, ona prikazuje autore biblijskih knjiga kao
`enomrsce, tj. mu{ke {oviniste.
Izlika su im neke od mana `ena, koje se daju
prona}i u Bibliji: jezi~avost, svadljivost, zavodljivost, naginjanje preljubu, kazao je prof. Juri~. Me|utim, takav pristup nije dobar jer je militantan i isklju~iv. Biblija, sama po sebi, nema sustavno razra|en
nauk o `eni, a puno toga u egzegezi ovisi i o pristupu Svetom pismu.
Nadalje, dominikanac Juri~ kazao je kako je potrebno zanimati se ne toliko biblijskim autorima,
koliko samom interpretacijom, tj. svojskim ~itanjem
i tuma~enjem Biblije. Na mogu}i upit za{to kod
Isusa Krista ili Pavla ne nalazimo razra|en nauk o
71
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
`eni, odgovor je vrlo jasan: jer to uop}e nije bio
veliki problem u njihovo vrijeme kao niti npr. rat,
rasizam, ropstvo i sl. Zato nisu razvili nauk o ovoj
temi, zaklju~io je brat Stipe.
Predstavljanje je zaklju~io brat Zvonko D`anki},
urednik i izdava~ koji je izrazio radost zbog nove
knjige te ujedno zahvalio predstavlja~ima knjige i
svima onima koji su na bilo koji na~in sudjelovali na
njoj.
brat Josip Cota, OP
***
Knjiga „@enska ljepota – najja~a ljudska `elja“
predstavljena je 20. rujna 2012. u dominikanskom
samostanu sv. Katarine u Splitu. Pred stotinjak okupljenih vjernika u galeriji „Vinko Draganja OP“ o
knjizi su uz autora govorili: dekan KBF-a u Splitu
prof. dr. fra Ante Vu~kovi} OFM i provincijal Hrvatske dominikanske provincije doc. dr. fr. Anto
Gavri} koji je napisao i predgovor knjige.
Dr. Vu~kovi} je uvodno rekao da je bio iznena|en
time {to je ugledni profesor redovnik, dominikanac
napisao knjigu o `enskoj ljepoti kao najja~oj ljudskoj `elji jer redovnici u svojoj biti `ele izbje}i zamku `enske ljepote.
Ali da se iznenadio kada je shvatio da je taj naziv
iz Biblije, iz Sirahove knjige, {to zna~i da osobno
nije prepoznao biblijski tekst, {to je, rekao je, dobro
jer ispada da Biblija i danas provocira. No, knjiga ne
raspravlja o `eni, ve} je knjiga biblijskog karaktera,
naglasio je.
Knjiga je vezana uz `enska ljepotu, a ponajprije
uz radost o~iju jer smo vizualni ljudi, zaklju~io je
dr. Vu~kovi} istaknuv{i da je autor knjigom izrazio
neslaganje s feministi~kom egzegezom iako se ne
bori protiv nje te da je knjiga odli~an doprinos konfliktu, razumijevanju, sudaranju razli~itih mi{ljenja
po pitanju tretiranja `ena u Bibliji.
Dr. Anto Gavri} u svojem je izlaganju istaknuo
da knjiga baca novo svjetlo na svetopisamski odnos
prema `enama jer se u njoj iznosi gra|a prema kojoj
je `ena izvor radosti za mu{karca ne samo zbog svoje ljepote i komplementarnosti osobe, nego i zbog
seksualnosti.
72
O `eni se vezano uz spolnost dosad uglavnom
govorilo u vidu prokreacije, a dr. Juri~ je u knjizi
prikazao da su mudraci ra~unali sa `enom i u smislu
fizi~kog u`itka kroz sjedinjenje tijela – zaklju~io je
dr. Gavri}.
Autor dr. Stipe Juri~, profesor na Papinskom
sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog u Rimu, ispripovijedao je da je na knjizi radio tri godine i da se toga
posla prihvatio zato {to su starozavjetne mudrosne
knjige dosta nepoznate te ne spadaju u popularnu
gra|u. „Dosad su se ti autori tretirali kao `enomrsci, kao mu{ki {ovinisti, me|utim su stari mudraci
veli~ali `ensku ljepotu i mnoge `enske vrline. Zato
jednostrani pristup po pitanju tretiranja `ena kod
mudraca koji dolazi iz feministi~ke egzegeze nije
dobar“ - naglasio je autor.
Glazbeni obol pisanoj sve~anosti `ene, koju je
objavila Dominikanska naklada Istina, dala je splitska `enska klapa „[pirit“ koja djeluje pri dominikanskom samostanu, a voditeljski je sadr`aj predstavljanja uobli~ila Tanja Baran.
Tanja Baran
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NOVA KNJIGA HRVOJA LASI]A I ZBORNIK NJEMU U ^AST
„Fenomenologija i filozofija religije“ druga je
knjiga Hrvoja Lasi}a u kojoj se bavi grani~nim pitanjima koja se ti~u naravne i nadnaravne zbilje na koja
poku{avaju odgovoriti filozofija, teologija i religija.
U knjizi su sabrana autorova razmi{ljanja o fenomenologiji i filozofiji religije, koja su plod dugogodi{njih istra`ivanja i predavanja studentima te
sudjelovanja na doma}im i me|unarodnim znanstvenim skupovima.
Razli~ita polazi{ta u shva}anju fenomenologije i
filozofije religije kao samostalnih znanosti prikazana su u nas prvi put sustavno, kronolo{ki i pregledno. Prikazivanje i opisivanje tajanstvenih pojava nisu
samo informativnog zna~enja, ve} su rezultat autorovog osobnog promi{ljanja.
Autor omogu}uje ~itatelju ne samo da lako do|e
do op}eg znanja o nastajanju i povijesnom razvoju
fenomenologije i filozofije religije, nego da svoje
znanje o tajanstvenoj (misterioznoj) stvarnosti
(Bogu, Apsolutnom, bo`anstvu, nirvani) neprestano pro{iruje i produbljuje novim spoznajama pojedinih autora koji se bave ovom problematikom.
Prvi dio obuhva}a ~etiri poglavlja. 1. Fenomenologija religije – znanost o religijskim i religioznim
fenomenima; 2. Nastajanje i povijesni razvoj fenomenologije religije; 3. Velike religije svijeta i novi
religiozni pokreti; 4. „Sveto“ – bitno obilje`je religijskih i religioznih
gi
fenomena.
fe
Osim prirodnih/
naravnih religija i
n
nadnaravnih/objavn
ljenih religija autor
lj
se bavi religijsko-religioznim vjerovanjili
ma kao {to su animim
zam, teozofija, transza
cendentalna meditace
cija te novi religiozni
ci
pokreti. Sredi{nje
p
mjesto u religiji zaum
zima „Sveto“ i „prozi
fano“ ~iji odnos autor
prou~ava s vi{e aspekata:
filozofskog, sociolo{kog, psiholo{kog, religijskog, posebno kr{}anskog aspekta. Nakon
prikaza „svetoga“ i „profanoga“ s filozofsko-teolo{kog stajali{ta, istra`uje fenomen mistike u
religijama, izvor i nadahnu}e misti~nog iskustva, raznolikosti misti~nog
iskustva, misti~no-intuitivnu spoznaju Boga – jedinstvo Bi}a.
Nasuprot postojanju religijskih i religioznih fenomena u svijetu i u ljudskoj svijesti, autor prou~ava
s razli~itih polazi{ta i aspekata uzroke i razloge nijekanja postojanja nadnaravne zbilje, mogu}nost
njezine pojave i spoznaje u naravnoj zbilji; s filozofsko-teolo{kog aspekta promi{lja poimanje ateizma
i ljudske slobode; filozofski pristup k Bogu odnosno
transcendentnoj stvarnosti; prisutnost transcendentnog u ljudskoj naravi.
Nakon iznesenih razli~itih polazi{ta i mi{ljenja
s obzirom na postojanje odnosno nijekanje nadnaravne zbilje, koja dolazi do izra`aja u religijama i
religioznim vjerovanjima, autor svra}a pozornost
na va`nost dijaloga izme|u filozofije i teologije,
pozivaju}i se na autoritet pape Ivana Pavla II., neumornoga zagovornika ekumenskog i me|ureligijskog
dijaloga, koji upozorava na pote{ko}e u dijalogu
zbog razlika u poimanju Boga te shva}anju djelovanja Duha Svetoga i ljudskog spasenja.
Drugi dio knjige (Filozofija religije) ima {est poglavlja. U prvom poglavlju autor se bavi nastajanjem
i povijesnim razvojem filozofije religije kao samostalne znanosti, te te{ko}ama s obzirom na definiciju filozofije religije. Drugo poglavlje obuhva}a
poimanje naravne i nadnaravne zbilje u filozofiji i
teologiji. U sredi{tu je pozornosti naravna i nadnaravna dimenzija ljudskog bi}a u kojem dolazi do
izra`aja naravna i nadnaravna zbilja, koje su bitno
povezane i ujedinjene u jednom te istom bi}u.
73
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U tre}em poglavlju (Filozofija religije u srednjovjekovnoj filozofiji), autor isti~e da je pojavom kr{}anstva bilo nu`no dobro poznavanje kultura, obi~aja i jezika naroda kojemu se `eli pribli`iti kr{}anstvo kao religija koja nudi nove spoznaje o ~ovjeku i Bogu. Kr{}anski pogled na `ivot i svijet zapravo je „kr{}anska filozofija“ koju je trebalo pribli`iti
drugim svjetonazorima odnosno „filozofijama“ na
filozofski na~in, i koja }e, to jest sam pojam „kr{}anska filozofija“, izazvati velike rasprave u filozofiji i u teologiji.
U ~etvrtom poglavlju (Filozofija religije u novovjekovnoj filozofiji) autor podsje}a da se izraz „filozofija religije“ ne pojavljuje te da se filozofija u
odnosu na teologiju osamostaljuje na na~in da formalini princip spoznaje postaje razum a materijalni
zbilja, a objavu Boga u religijama se poku{ava spoznati samo razumskim putem. U petom poglavlju
(Filozofija religije u djelima suvremenih autora) kao
i u {estom poglavlju (Filozofija religije u suvremenoj
filozofiji), pojavljuju se autori koji se bave filozofijom religije u okviru filozofije i teologije, iznose}i razloge i proturazloge same mogu}nosti postojanja filozofije religije kao samostalne znanosti.
Sedmo poglavlje (Dodatak – Prilozi) uklapa se u
autoru zanimljivo i nikada dovoljno istra`eno
podru~je naravne i nadnaravne zbilje u filozofiji i
teologiji: 1. Augustin i njegovo poimanje religije u
interpretaciji Pascala, Blondela i Heideggera; 2. Kr{}ansko poimanje filozofije prema Albertu Velikom
i Tomi Akvinskom; 3. Kr{}anska filozofija i svjetonazor – humanizam u svjetlu filozofije religije;
4. Maritain i Gilson – mislioci „kr{}anske filozofije“; 5. Maurice Blondel – mislilac „katoli~ke filozofije“; 6. New age – „nova religija“ modernoga
doba – religijsko-religiozno obilje`je New agea.
Knjiga je objavljena 2012. godine u izdanju Filozofsko-teolo{kog instituta Dru`be Isusove u Zagrebu, u biblioteci „Filozofski niz“, knj. 26, 471 str.
***
Filozofski fakultet Dru`be Isusove u Zagrebu
objavio je, u znak zahvalnosti svome dugogodi{njem
profesoru o. Hrvoju Lasi}u prigodom njegova 70.
ro|endana zbornik „Veritas vitae et doctrinae. U potrazi za istinom o ~ovjeku i Bogu“. Zbornik u ~ast
74
Hrvoja Lasi}a, s me|unarodnom zna~ajkom i
me|unarodnom recenzijom, uredili su dvojica profesora toga Fakulteta Anto Gavri}, OP i Ivan [estak,
DI, koji je ujedno i dekan Filozofskog fakulteta
Dru`be Isusove u Zagrebu. Zbornik je objavljen kao
27. knjiga u Biblioteci „Filozofski niz“.
Zbornik je okupio 24 suradnika iz Hrvatske
(Split, Zadar, Zagreb, \akovo), Bosne i Hercegovine (Sarajevo i Mostar), Italije, [vicarske, SAD-a te
donosi 22 priloga (donosimo sadr`aj na kraju).
Me|u suradnicima u Zborniku nalazi se i prof. Philibert Secretan, iz @eneve, pod ~ijim je vodstvom o.
Hrvoje napisao svoju doktorsku disertaciju na
Sveu~ili{tu u Fribourgu u [vicarskoj. Na kraju svakog priloga donosi se sa`etak uglavnom na engleskom jeziku, te nekoliko na njema~kom i francuskom jeziku.
Dekan Filozofskog fakulteta Dru`be Isusove u
Zagrebu dr. Ivan [estak u proslovu zbornika isti~e:
„Studenti su u patru Lasi}u imali zanimljivog profesora. Na svojim je predavanjima uvijek nastojao egzistencijalno problematizirati odre|enu temu, postaviti je pod znak pitanja – ba{ kao i njegov duhovni
u~itelj Toma Akvinski… Na predavanjima i diskusijama u fakultetskim aulama i na hodnicima ukazivao
je studentima na va`nost slobode kojom svaki ~ovjek
tka svoj `ivot, pa i onaj onkraj smrti! Da bi se pak
mogao ispravno odlu~ivati, ~ovjek mora – govorio je
pater Lasi} – tra`iti, na}i i {to vi{e upoznati istinu.
Istina, naime, i ~ini ~ovjeka slobodnim!“
„Pater Lasi} je i samom pojavom svjedo~io svoju
redovni~ku opredijeljenost. Krasile su ga jednostavnost i skromnost `ivljenja naprosto, zatim
duhovitost, otvorenost, srda~nost i otmjenost u opho|enju
s drugima. Znao se
nasmijati i na svoj ra~un, a {to nesumnjivo
spada na ~ovjekovu
U potrazi za istinom o ~ovjeku i Bogu
veli~inu! … Volio je
Zbornik u ~ast Hrvoja Lasi}a, OP
{etnje prirodom pa je
tako redovito i pje{ice obi~avao dolaziti
FILOZOFSKI
NIZ
na predavanja. Ukrat-
Veritas
vitae et
doctrinae
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ko, pater Hrvoje je i svojom vanj{tinom „propovijedao“ svjedo~e}i da uistinu pripada Redu propovjednika“, isti~e dekan Fakulteta.
***
Knjiga i zbornik predstavljeni su 16. sije~nja 2013.
godine, prigodom ro|endana prof. dr. sc. Hrvoja
Lasi}a, na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove u
Zagrebu. O knjizi „Fenomenologija i filozofija religije“ govorio je prof. dr. sc. Alojz ]ubeli} OP (Katoli~ki bogoslovni fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu), a o
Zborniku je govorio dr. Ivan Macan SJ, umirovljeni
profesor Filozofskog fakulteta DI. Zatim su govorili urednici zbornika doc. dr. sc. Anto Gavri} (FFDI)
i dekan Fakulteta prof. dr. sc. Ivan [estak.
DRUGO IZDANJE KNJIGE STJEPANA KRASI]A
Sveu~ili{te u Zadru objavilo je 2012. godine drugo izdanje knjige brata Stjepana Krasi}a, OP: Liber
almi Studii Generalis S. Dominci Iadrae (1684.–
1790.).
ke Hrvatske je 2002. dotada{njem Filozofskom
fakultetu, koji je djelovao u sastavu Splitskog
sveu~ili{ta, podijelio sveu~ili{ni naslov.
Objavljivanje rukopisa Liber almi Studii Generalis S. Dominci Iadrae (1684.–1790.) koji sadr`i
izvornu gra|u o zadarskom sveu~ili{tu, najstariju o
tom predmetu u Hrvatskoj, privukao je veliku pozornost.
Sveu~ili{te u Zadru prvi puta objavilo je tu gra|u
2006. s uvodnom raspravom Stjepana Krasi}a od
73 stranice. A dvije godine kasnije (2008.) objavljeno je i englesko izdanje: Liber almi Studii generalis S.
Dominici Iadrae: (1684.-1790.): Material for the History
of Higher Education in Croatia.
Monografija Stjepana Krasi}a Generalno u~ili{te
dominikanskog reda u Zadru ili Universitas Jadertina 1396.–1807., u izdanju Filozofskog fakulteta u
Zadru iz 1996. na tisu}u stranica, otkriva da je na
hrvatskom tlu u srednjem vijeku postojalo sveu~ili{ta
sa svim pravima i povlasticama. Na temelju tih znanstvenih istra`ivanja Stjepana Krasi}a Sabor Republi-
75
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZDANJA NA SLOVENSKOM JEZIKU
Dru{tvo Znamenje iz Petrov~a (Slovenija) izdalo je slovenski prijevod knjige {vicarskog dominikanca Johannesa B. Brantschena „Zakaj obstaja trpljenje? Veliko vpra{anje Bogu“.
Prema hrvatskome prijevodu knji`ice „Tko si ti,
Domini~e?“ Felicísma Martinéza, OP, brat Ivan
Arzen{ek, OP priredio je slovenski prijevod „Dominik, kdo si?“, u izdanju Dru{tva Znamenje iz
Petrov~a.
76
U ~etvrtak 27. kolovoza 2012. na zagreba~kom
groblju Mirogoj pokopan je dominikanac Ilija Zrno.
Sprovodne obrede predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavri}. Uz
mnogobrojnu redovni~ku bra}u i sestre, kao i druge sve}enike, sprovodu su nazo~ili ~lanovi obitelji,
rodbina, prijatelji i poznanici iz Zagreba te `upe
Sv. Kri`a iz Gru`a pokraj Dubrovnika, gdje je Ilija
`ivio i djelovao posljednjih dvanaest godina.
Nakon Slu`be rije~i, Provincijal je ukratko prikazao Ilijin `ivotni put.
***
Bra}o i sestre,
Okupljeni pokraj mrtvoga tijela na{ega brata Ilije Zrna prisje}amo se ukratko njegova `ivota.
Brat Ilija Zrno ro|en je 8. listopada 1948. u
Gale~i}u, [uici, op}ina Tomislavgrad. Pu~ku {kolu
poha|ao je u [uici (1955.–1963.), a zatim je {kolo-
IN MEMORIAM
BRAT ILIJA ZRNO (1948.–2012.)
vanje nastavio u Dominikanskoj klasi~noj gimnaziji
u Bolu na Bra~u, od 1963. do 1967., gdje je i maturirao 5. srpnja 1967.
Godinu novicijata proveo je u samostanu u Zagrebu. Jednostavne zavjete u Dominikanskome redu
polo`io je u Zagrebu 18. sije~nja 1970., a sve~ane tri
godine kasnije (18. sije~nja 1973.). Studij filozofije
i teologije zavr{io je na Katoli~kom bogoslovnom
fakultetu u Zagrebu. Za sve}enika je bio zare|en
29. lipnja 1974. u zagreba~koj katedrali.
Nakon sve}eni~kog re|enja pastoralno je djelovao kao vjerou~itelj u Zagrebu, u kapelici bl. Augustina Ka`oti}a na Volov~ici (od 1974. do rujna
1977.), zatim dvije godine kao kateheta u `upi u
Bolu na Bra~u (od kraja rujna 1977. do listopada
1979., gdje je bio i u~itelj dominikanskim sjemeni{tarcima, 1978.–79.). Iz samostana u Bolu asigniran
je u samostan u Splitu: bio je suprior, `upni vikar,
kateheta, knji`ni~ar (od 1982.) i kroni~ar, sve do
rujna 2000.
77
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Zatim je od rujna 2000. pastoralno djelovao kao
kateheta u `upi Sv. Kri`a u Gru`u (Dubrovnik), gdje
je u studenom 2009. imenovan i `upnim vikarom.
Po~etkom rujna hospitaliziran je u Klini~koj bolnici Dubrava u Zagrebu. Tu je, dva tjedna kasnije, i
preminuo, u ponedjeljak 24. rujna 2012. u 16:50.
Zahvaljujemo lije~nicima i medicinskom osoblju
Klini~ke bolnice Dubrava na skrbi koju su pru`ali
na{emu bratu tijekom dvotjednog boravka u bolnici.
U Iliji smo prepoznavali osobu koja voli Krista
i Crkvu, koji se – prema svojim mogu}nostima –
davao u preno{enju Radosne vijesti Isusa Krista, kao
kateheta u Zagrebu, Bolu na Bra~u, Splitu i Gru`u.
Bio je skroman, samozatajan i jednostavan. Tako
bismo mogli sa`eto izre}i zna~ajku njegova `ivota,
ne gledaju}i mo`da ono gdje Ilija nije previ{e mislio
na sebe.
Nije se `alio na bolove. A zasigurno ih je imao.
„Dobro je“, znao bi redovito re}i pa i onda kad nije
bilo dobro.
Okupljeni smo u molitvi s vjerom u Uskrslog
Krista. Sveti Pavao nam posvje{}uje u poslanici Rimljanima da je Krist s desna Ocu i da nas on zagovara (Rim 8, 34). Snaga njegove ljubavi prema nama
jamstvo je i na{e pobjede: „Nadmo}no pobje|ujemo
po onome koji nas uzljubi“ (Rim 8, 7). U njemu
pobje|ujemo i smrt. Krist nam danas potvr|uje u
Ivanovu Evan|elju da `eli vr{iti volju Oca svojega,
tj. da svatko tko vjeruje u njega, Sina, ima `ivot
vje~ni i da ga on uskrisi u posljednji dan (Iv 6, 40).
***
Potom je brat Mihael Mario Tolj, starje{ina samostana u Gru`u u kojemu je brat Ilija `ivio i djelovao, pro~itao pismo su}uti dubrova~kog biskupa
mons. Mate Uzini}a u kojemu on izra`ava svoju
78
zahvalnost Bogu za Ilijin ljudski, kr{}anski, redovni~ki i sve}eni~ki `ivot, a osobito za razdoblje njegova redovni~kog svjedo~enja i sve}eni~kog djelovanja u Dubrova~koj biskupiji.
Nakon toga, sprovodna se povorka uz pjesmu
„Kraljice neba“ uputila prema dominikanskom grobu. Nakon molitava na grobu i antifone Bl. Djevici
Mariji „Salve Regina“, zavr{en je obredni dio sprovoda.
Misu zadu{nicu u crkvi Kraljice sv. Krunice, predvodio je starje{ina samostana i `upnik svetoga Kri`a
u Gru`u brat Mihael Mario Tolj, a prigodnu propovijed je odr`ao provincijal brat Anto Gavri}.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SLAVKO D@ANKI] (1931.–2012.)
U ponedjeljak 24. rujna u @upanijskoj bolnici u
Livnu iznenada je preminuo uzorni vjernik i bri`ni
otac Slavko D`anki}, otac na{ega brata Zvonka
D`anki}a, priora samostana na zagreba~koj Pe{~enici
i urednika Dominikanske naklade „Istina“.
Ro|en je 20. travnja 1931. u Lipi pokraj Tomislavgrada od oca Pere i majke Mare. Kr{}anski brak
sklopio je 5. velja~e 1955. s Anicom ro|. Gali} s
kojom je imao {estero djece: Peru, Bo`u, Zdenku,
Branka, Zvonka i Vinku. Najmla|i mu je sin Zvonko, sve}enik, dominikanac. Nakon privremenog
rada u Austriji i invalidskog umirovljenja, sa suprugom Anicom `ivio je u Lipi te se bavio poljoprivredom. [estero djece odgajao je u kr{}anskom i domoljubnom duhu. Bio je vedra duha i vesele naravi,
jako strpljiv i pa`ljiv, {to se najo~itije vidjelo u nje-
govim posljednjim godinama `ivota u kojima je
poslu`ivao te{ko bolesnu suprugu. @ivio je samozatajno, trude}i se ispuniti svoju kr{}ansku zada}u
slu`enja drugima.
Pokopan je 25. rujna na groblju u Lipi u nazo~nosti
obitelji, brojne rodbine i prijatelja. Uz mjesnog
`upnika fra Stjepana Martinovi}a, sprovodne obrede predvodio je o. Anto Gavri}, provincijal Hrvatske
dominikanske provincije, a prisutna ja bila i nekolicina dominikanaca, sestara dominikankâ, dvojica
franjevaca, prijatelja obitelji, te ~asne sestre iz `upe.
Misa zadu{nica, koju je predvodio o. Gavri}, slavljena je u `upnoj crkvi Srca Isusova u Kongori pokraj
Tomislavgrada, kojoj je pokojnik pripadao.
Tanja Baran
79
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
S. NIKOLINA BATINI], OP (1958.–2012.)
mje{tani Bola gdje je sestra radila i djelovala posljednjih deset godina, te `upljani Gospe Fatimske iz
splitskih [krapa, gdje je provela posljednje mjesece
svoga zemaljskog `ivota. Sprovodne obrede predvodio je dominikanac o. Luka Prcela.
U subotu, 20. listopada 2012. u samostanu
sv. Katarine Sijenske u Splitu preminula je s. Nikolina Batini} u 55. godini `ivota i 36. godini redovni{tva.
S. Nikolina (An|a) Batini} ro|ena je 1. sije~nja
1958. godine u mjestu Donja Ri~ica, op}ina Uskoplje. U zajednicu sestara dominikanki stupila je
1971. godine, prve redovni~ke zavjete polo`ila je
1976., a do`ivotne 1982. Po~etnu redovni~ku formaciju i prve godine redovni~kog `ivota provela je
u Kor~uli u ku}i matici, nekoliko godina u samostanu bl. Ozane Kotorske u Zagrebu. Najdu`i period svoga `ivota provela je u zajednicama bra}e
dominikanaca: 20 godina u Trogiru i 12 godina u
Bolu skrbe}i za crkveni prostor, liturgiju i potrebe
bra}e.
Po~etkom godine Gospodin ju je pohodio kri`em
te{ke i neizlje~ive bolesti koju je podnosila strpljivo
i s nadom u ozdravljenje, ali i s predanjem u Bo`ju
volju.
Sestra Nikolina pokopana je 22. listopada 2012.
na splitskome groblju Lovrinac. Njenom posljednjem ispra}aju nazo~ile su mnoge sestre dominikanke i bra}a dominikanci, rodbina pok. s. Nikoline,
80
Opro{tajnu rije~ u ime sestara dominikanki uputila je s. Kristina Male{. Nakon kratkog osvrta o
`ivotnom putu s. Nikoline, s. Kristina je naglasila:
„Bog joj je bio oslonac, mjerilo djelovanja i razlog
postojanja. Uvjerena sam da je to tajna njene suosje}ajnosti, velikodu{nosti, radosti i dobrote. Maj~inskom pronicljivo{}u je prepoznavala potrebe i `elje
onih koje je voljela, sestrinskim srcem suosje}ala je
s bra}om i sestrama svoga Reda.“ S. Kristina se osvrnula na duboko predanje s. Nikoline Kristovoj volji,
posebno pri no{enju te{kog kri`a bolesti. Izrazila je
ponos {to je s. Nikolina bila darovana Kongregaciji,
Dominikanskom redu i narodu.
Euharistijsko slavlje u kapeli samostana sv. Katarine Sijenske predvodio je o. Damir [oki}, starje{ina samostana u Bolu i bolski `upnik, uz koncelebraciju `upnika don Mije Grozdani}a i bra}e dominikanaca.
www.dominikanke.org
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
VL^. DR. IVO STIPI^I] (1934.–2013.)
„Gdje sre}em dobre ljude tu je moj zavi~aj“
Hrvatski sve}enik Ivo Stipi~i}, ili kako su ga rado
nazivali njegovi `upljani i poznanici „na{ `upnik
Ivo“, preminuo je 2. sije~nja 2013. godine u Hattersheimu, kod Frankfurta na Majni. Zapravo je `elio
samo kratko raditi u Njema~koj. No, kako to ~esto
u `ivotu biva, od planirane godine dana `ivio je i
radio preko ~etiri desetlje}a.
Ro|en je 28. travnja 1934. u Gornjem Humcu na
otoku Bra~u. Poha|ao je dominikansku gimnaziju
u Bolu na istoimenom otoku, a nakon polo`enog
ispita zrelosti u Dubrovniku stupio je u Dominikanski red dobiv{i redovni~ko ime fr. Dobroslav.
Na dominikanskoj visokoj {koli u gradu pod Sr|em
je zapo~eo studij filozofije, a isti je od 1956. godine
nastavio na dominikanskom u~ili{tu u Walberbergu
kod Kölna. Slijedio je zatim studij teologije na istom
u~ili{tu, a nakon zavr{enog studija 1960. godine je
u Walberbergu zare|en za sve}enika. Potom je nastavio specijalizaciju na sveu~ili{tu u Fribourgu u
[vicarskoj, gdje je 1964. obranio doktorsku disertaciju iz filozofske antropologije na temu: „Grani~na
situacija ~ovjeka i njegova egzistencija“.
Po povratku u domovinu najprije je od 1964. do
1966. dr`ao predavanja na dominikanskoj visokoj
{koli u Dubrovniku, a nakon toga je dobio poziv s
Katoli~kog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Tu je
sedam godina predavao filozofiju, sve dok mu nije
uskra}ena „missio canonica“. Godine 1972. bilo mu
je ponu|eno da predaje (preuzme katedru) na sveu~ili{tu u Fribourgu, {to je odbio. Zatim odlazi na
godinu dana u Njema~ku, gdje je pak ostao do kraja
`ivota. Vr{io je razli~ite pastoralne slu`be: `upni~ke,
gimnazijske, bolni~ke, sveu~ili{ne i zatvorske – u
Bad Sodenu, u Sulzbachu, u Königsteinu, u Frankfurtu na Majni (u Sindlingenu, Preungesheimu i u
Kalbachu). Godine 1985. je inkardiniran u biskupiju
Limburg.
Od 1999. je sve}enik u miru, a nastavio je `ivjeti
u gradi}u Hattersheim. Tu je, koliko mu je bolest
dopu{tala, vrlo rado i revno pomagao u obli`njim
`upama slavljenjem euharistije i propovijedanjem.
Te{ko oboljev{i pro{ao je dugi put patnje koji je strpljivo prihva}ao i s nadom nosio: kako je volio re}i,
„bilo je to vrijeme milosti“. U jesen `ivota opet se
rado posvetio pisanju pjesama, molitava i filozofskoteolo{kih tekstova. Osim brojnih ~lanaka i poetskih
prinosa objavio je i nekoliko knjiga. U vlastitoj nakladi je objavio „Jesenske brazde“ (2003.) i „Paljetci
i pabirci“ (2006.). Izdava~ka ku}a Kr{}anska sada{njost objavila mu je 2010. godine knjigu „Pjesme i
molitve“. Hrvatsku {iru javnost posebno je zadu`io
81
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
prijevodom knjige „Uvod u kr{}anstvo“ ~iji je autor
sada{nji papa Benedikt XVI, Joseph Ratzinger.
upitan o `ivotu daleko od rodnog kraja odgovorio
je: „Gdje sre}em dobre ljude tu je moj zavi~aj“.
Vl~. Stipi~i} je pokopan u srijedu, 9. sije~nja 2013.
na glavnom groblju u Frankfurtu u sve}eni~koj grobnici. Nakon toga je, u `upnoj crkvi sv. Martina u
Hattersheimu – pokraj Frankfurta, slavljena misa
zadu{nica. @upnik Lomberg je kako u ime svoje `upe
tako i ispred biskupije Limburg pohvalnim rije~ima
orisao lik sve}enika i mislioca vl~. dr. Stipi~i}a, kao
uzornog sve}enika i pouzdanog prijatelja. Podsje}aju}i na jedan razgovor u kojem je vl~. Stipi~i} bio
Misi zadu{nici, u kojoj je sudjelovalo desetak
sve}enika – me|u kojima i nekoliko hrvatskih du{obri`nika, odazvao se velik broj vjernika i prijatelja
vl~. Ive. Na kraju su se od pokojnika oprostila i dominikanska subra}a Diethard Zils i Frano Prcela,
zahvaliv{i mu za sve dobro koje je ugradio u mozaik
reda sv. Dominika. Izme|u ostalog su pro~itali i
njegovu svojevrsnu poetsko-vjerni~ku oporuku
„Moje uskrsnu}e“:
„Pitaju me prijatelji moji:
Kako mo`e{ biti tako vedar
I spokojan kako mo`e{ biti –
U prostoru gdje miri{e tuga,
U sredini {to govorit’ ne zna,
Ni govorit’ ni srce otvorit’?
...
Otkrio sam prostore u du{i,
Sv’jet tajanstven – moj zavi~aj vje~ni.
Vidim nebo obasjano suncem,
No} kad padne zv’jezdama osuto.
Vidim {umu li{}em zaki}enu,
Raspjevanu cvrkutom i pjevom
Ptica svakih od veselja pijanih.
Ja sam tako uskrsnu}u bli`e,
Jer sad znadem jezik zvijezda, sunca
I mjeseca pobratima starog –
Jezik {ume, cvrkut ptica – pjesmu,
Miris zemlje i zov tihi neba.“
brat Frano Prcela, OP
82
DODATAK
Homilija pomo}noga biskupa zagreba~kog mons. Ivana [a{ka
u euharistijskome slavlju svetkovine svetoga Dominika,
prezbitera utemeljitelja Reda propovjednika
u `upi sv. Dominika u Konj{~ini, 8. kolovoza 2012., u 11 sati
Liturgijska ~itanja:
1Kr 3, 11-14; 1Kor 2, 1-10a;
Ps 96(95) 1-3.7-8a.10; Lk 9, 57-62
I. Slave}i svece iz davne pro{losti pitamo se {to
nam imaju re}i; mo`e li njihov `ivot jo{ uvijek imati zna~enje za na{e `ivote i za na{e vrijeme. Bez obzira kakav bio na{ odnos prema njima, prvo {to
iznenadi jest ~injenica da se njihov spomen sa~uvao
stotinama godina i da u sebi nose privla~nost koja
pokazuje da Crkva i njezini sveti, s jedne strane,
nadilazi granice jezika i krajevne pripadnosti, a, s
druge strane, omogu}uje svakomu ~ovjeku i narodu
`ivjeti svoju posebnost i ljepotu kulture. Zadivljuje
~injenica da se u ovoj na{oj `upi zaziva sveti Dominik i da nas dana{nja molitva spaja s cijelim katoli~kim svijetom.
No, u korijenu se ne nalazi ljudska, nego Bo`ja
veli~ina. Svako na{e slavlje svetih i bla`enih proslava je Isusa Krista, Boga koji se o~itovao u njihovim
`ivotima. Kr{}anstvo tako pokazuje da ono nije religija lijepih `elja, ljudskih planova i neostvarivih
te`nja prema savr{enomu dru{tvu. Kr{}anstvo je
radosna vijest koja se ostvaruje u `ivotima stvarnih
ljudi koji su svijet u~inili i ~ine ljep{im.
U predslovlju svetih ~ujemo rije~i: „Njihov `ivot
nam je primjer, njihov zagovor pomo}, zajedni{tvo
s njima izvor pravoga bratstva.“ Tu je sa`et smisao
slavlja svetih: imamo ih kao stvaran primjer, da je
kr{}anstvo mogu}e `ivjeti, bez obzira na pote{ko}e
i na ljudske slabosti; oni nas ne ostavljaju samima,
jer su najbolji prijatelji i zagovornici.
A povezanost s njima i s Bogom jamstvo je da
istinsko zajedni{tvo me|u ljudima mo`e `ivjeti
samo ako je oslonjeno na vrijednosti kojima ~ovjek
nije izvor. To vrijedi za prijateljstva, za supru`nike,
za jedinstvo naroda, za zakone, na~in opho|enja s
drugima i za brigu o op}emu dobru.
II. Pa ipak, {to nam u ovome slavlju po `ivotu
svetoga Dominika govori Bog? U dana{njim ~itanjima uo~avamo dva velika poticaja: te`nju za Bo`jom mudro{}u i slobodu za nasljedovanje Krista.
U `ivotopisu svetoga Dominika vidimo neobi~ne
pomake koji su ga vodili od visokih plemi}kih slojeva, jer je bio iz roda {panjolskih kraljeva, preko
najboljega obrazovanja i povla{tenoga dru{tvenog
statusa, do osniva~a Reda propovjednika, koji je po
njemu dobio pu~ko ime dominikanci, a prihvatio je
Pravilo sv. Augustina. Taj je red, osnovan prije osamsto godina (1215., potvr|en od Pape 1217.), u Katoli~koj Crkvi poznat uz franjevce i kao prosja~ki red,
isti~u}i na osobit na~in evan|eoski savjet siroma{tva,
zapravo nenavezanost na materijalna dobra. Na
smrtnoj je postelji rekao subra}i: Imajte milosr|a,
~uvajte poniznost i budite dragovoljno siroma{ni. No,
takav stav nije bio u suprotnosti sa studiranjem na
najpresti`nijim u~ili{tima onoga doba kao {to su
Pariz, Bologna, Madrid, a i sam Dominik osniva
samostane u Rimu i Bologni.
Dominikanci su povijest Europe i svijeta zadu`ili
mnogim velikim ljudima, po~ev{i od Alberta Velikoga i Tome Akvinskoga, preko u~itelja (Meister)
Eckharta, Johannesa Taulera i fra Beata Angelica iz
starine, pa sve do suvremenih teologa: Lagrangea,
Congara, Chenua i Schillebeeckxa. U hrvatskome
su narodu najdublji trag ostavili bla`eni Augustin
Ka`oti}, bl. Ozana Kotorska i Ivan Stojkovi}, ali
veliku zahvalnost dugujemo cijelomu dominikanskomu redu, redovnicima i redovnicama koji su u
Hrvatskoj, po~ev{i od Dubrovnika prisutni od 1225.,
samo ~etiri godine nakon smrti sv. Dominika, ne
zaboravljaju}i da su i u Hrvatskoj visoko {kolstvo
zapo~eli upravo dominikanci.
83
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
III. Dominikanci su kao osnovnu zada}u imali
navije{tanje, neku vrstu nove evangelizacije u doba
pojavka raznih krivovjerja, zbog ~ega veliko te`i{te
stavljaju na obrazovanje, na ustrojavanje {kolstva i
na pou~avanje puka, radi suzbijanja krivih u~enja i
praznovjerja.
Ne postoji niti jedno staro ugledno u~ili{te u
Europi na kojemu ne bi bio prisutan neki redovnik
dominikanac. Posebno je va`na kolijevka studija
prava na Bolonjskome sveu~ili{tu po kojemu se i
dana{nji procesi u visokome {kolstvu nazivaju bolonjskim procesom.
Bra}o i sestre, nerijetko se u hrvatskome dru{tvu
~uje govoriti o Crkvi kao neznanstvenoj, kao protivnici znanstvenim pristupima, kao nazadnoj. No,
~injenice su sasvim suprotne. Svaki imalo upu}en
~ovjek to ne }e re}i, a da ne bude odmah ocijenjen
kao neznalica. Naime, na po~etku sustavnoga znanstvenog `ivota i sustavnoga visokog obrazovanja u
Europi nalaze se osobito crkveni ljudi. Me|u njima
zna~ajno mjesto imaju dominikanci.
84
Svetoga Dominika s pravom pjesnik Dante uz
sv. Franju Asi{koga naziva ~udesnom zvijezdom
svetosti i kreposti. Sveti Dominik izvrstan je primjer
tra`itelja i ljubitelja istine u skladu dvaju pristupa:
vjerom i razumom. Bio je iznimno pozoran na kulturalnu dimenziju vjere, kako bi ljepota kr{}anske
vjere bila bli`a, jasnija i sna`nija.
U svojoj je u~enosti otkrio najve}u mudrost o
kojoj govori sveti Pavao, koju je za`elio kralj Salomon vi{e od svega zemaljskoga bogatstva. Vjerujem
da ste i sami u `ivotu do`ivjeli da su najve}i ljudi
ujedno i najponizniji. Svjesni su da sve {to posjeduju
dolazi od Boga i da nije usmjereno prema sebi~nosti,
nego prema dobru bli`njih.
IV. Poticaj za svoj na~in djelovanja dobio je iz
uvida u dvije bolne stvarnosti, dva izazova za Crkvu
onoga vremena: postojanje naroda na sjeveru Europe koji jo{ nisu upoznali evan|elje i sukobi, nejedinstvo koje je slabilo vjerni~ki `ivot zbog uno{enja
zabluda, osobito na jugu Francuske. To je ujedno i
dana{nji izazov: upoznavanje Kristova nauka i briga
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
za jedinstvo u Crkvi i za vjerodostojan `ivot kr{}ana. Oko toga je nastojao nagla{avaju}i siroma{an
`ivot u zajednici i u~enje.
Bla`eni Jordan Saksonac, nasljednik sv. Dominika, o njemu je zapisao: „Svakoga je ~ovjeka primao
u veliko krilo ljubavi i, budu}i da je sve volio, njega
su svi voljeli.“ (Libellus de principiis Ordinis Praedicatorum auctore Iordano de Saxonia).
Svaka je istinska obnova u Crkvi polazila od
mudrosti koja provire iz Kristova kri`a i njegove
ljubavi. Ni{ta se veliko ne mo`e ostvariti bez velikodu{nosti i ljubavi.
V. Svjesni smo da je danas za ~ovjeka iznimno
va`no prona}i nutarnju radost ljepote istine koja
dolazi od Boga. Ta je istina uvijek nova i uvijek `iva.
Slogan dominikanaca glasi: Contemplata aliis tradere
– razmotreno prenijeti drugima. Razmatranje zahtijeva mir, molitvu, sabranost, dodir s najdubljim
slojevima na{ega bi}a. Nije stoga ~udno {to je upravo sveti Dominik zaslu`an za poticanje na neprestanu molitvu i {irenje molitve svete krunice koja u
sebi spaja jednostavnost, sabranost i poniranje u
otajstvo Bo`jih djela, povezanih s na{im `ivotima.
Tako je u Dominikanskome redu posebno va`no
mjesto dobila Bla`ena Djevica Marija, kao nositeljica
Bo`je Rije~i svijetu, sv. Ivan Krstitelj, prvi navjestitelj i propovjednik evan|elja, te sv. Marija Magdalena, glasnica Uskrsnu}a i nositeljica miomirisa vje~nosti ljudima koji vjeruju u Krista i koji ga ljube;
nositeljica vijesti o onome {to je Bog pripravio, a {to
oko ne vidje, i uho ne ~u, i u srce ~ovje~je ne u|e.
Nasljedovati Krista je otkri}e koje nadvisuje svaku
ljudsku spoznaju; to je dar koji se ni s ~im ne mo`e
usporediti.
VI. Zbog toga je za dana{nje slavlje izabrano
Evan|elje u kojemu se u tri prizora govori o jednoj
temi – nasljedovanju Isusa. Sve su to sa`eci i kratki
odgovori koji, ako ih se pozorno slu{a, mogu zbuniti. Ljudi koji `ele i}i za Isusom, biti s njim dobivaju
neobi~ne odgovore. Isus ne govori jezikom ljudske
promid`be. Ako se sjetimo medijskih nagovaranja
da se priklonimo nekoj ideji, da ne{to kupimo, da se
u ne{to uklju~imo, brzo uvi|amo da danas gotovo
nitko ne govori o manama i nedostacima svojih ponuda. Sve je navodno djelotvorno, ugodno, jeftino i
najbolje – ba{ ono {to je nekomu potrebno.
U politici i gospodarstvu se ne govori o osobnim
interesima i koristi, o proma{ajima, o pogrje{nim
postupcima i o neprimjerenim pripadnostima; ne
govori se o onomu {to nije dobro i {to je te{ko prihvatiti. No, takav stav uvodi u iluziju i obmanu. Isus
ne ~ini tako. Kada se uzmu u obzir nastojanja i `elje
ljudi da ga slijede, Isusovi odgovori mogu obeshrabriti.
Ljudi iz evan|elja pokazuju `elju da ga zbilja slijede, a Isus nije ubla`avao zahtjeve, nije smanjivao
zada}e niti prikazivao ljep{im put kojim valja pro}i.
Ne pada mu na pamet popu{tanje i dogovaranje, niti
neiskrena savezni{tva i prijateljstva. Njemu nije stalo
da ima puno u~enika; va`no mu je da ima dobre
u~enike. On predstavlja svoj ideal, gotovo nedosti`iv.
U prvome slu~aju nagla{ava nedostatak udobnosti i sigurnosti. „Za tobom }u kamo god ti po{ao.“
Isus sebe uspore|uje s ~ovjekom koji je u te`im
prilikama od `ivotinja, jer se one imaju kamo skloniti kada nastupi nevrijeme, a Kristov u~enik – `eli
li biti svjedok istine – mora biti spreman na gubitak
sigurnosti koja je prevedena u gubitak doma, u nestalnost, u neprihva}anje. I kr{}ani su uistinu tijekom povijesti bili izlo`eni tako da nisu imali nikakvog zemaljskog skloni{ta. Laka meta za sve koji su
`eljeli udarati, proganjati, poni`avati.
VII. Posebno nas zbunjuje drugi Isusov odgovor.
Neki ~ovjek ga moli da mu – prije nego {to po|e za
njim – dopusti pokopati oca. Isus mu ka`e: „Pusti
neka mrtvi pokapaju svoje mrtve…“ Treba napomenuti da su pokop i popratni obredi kod @idova trajali oko tjedan dana. Nama zvu~e ~udno, gotovo nehumano Isusove rije~i, ali Isus `eli naglasiti da navje{taj evan|elja ne dopu{ta da nas smrt zako~i, uspori,
zadr`i. Oni koji svoje misli, svoje `ivote ve`u uz umiranje, bit }e trajno neslobodni. I onda kada smo
suo~eni s najve}im zemaljskim gubitcima, ne smijemo
zaboraviti Boga. Njegovu radosnu vijest smrt ne
mo`e zaustaviti. Isus nam poru~uje da je najve}e
po{tivanje mrtvih `ivljenje u skladu s Uskrsnu}em.
U okolnostima koje su posvema zatvorene budu}nosti, u svijetu koji ostaje u raljama smrti, vodi
se briga samo o tome kako iskazati po{tovanje mrtvome tijelu. I {to sve danas ljudi ne ~ine da bi ubla`ili
strah pred smr}u; od ogromnih spomenika do mora
skupoga cvije}a, a smrt je jednaka i za siroma{ne i
85
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
za bogate. Zato su oni koji `ele slijediti Krista pozvani da i u trenutcima najve}e boli zbog smrti dragih ljudi izgovore u srcu kr{}ansku poruku da mrtvi
uskrisuju, da Kristovu poruku o `ivotu ne mo`e
zaustaviti ni najve}a prijetnja ~ovjeku.
VIII. I posljednji – nazovimo ga ’kandidat’ – tra`i
da se oprosti sa svojim uku}anima, prije negoli po|e
za Isusom. Krist je i tu radikalan: Nitko tko stavi
ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za
kraljevstvo Bo`je. Ovdje nije toliko bitno zadr`avanje,
nego druga navezanost – neprestano vra}anje u pro{lost; osvrtanje, preispitivanje. Dobro vam je poznato da brazdu nije mogu}e ravno odrezati, ako se
pogled ne usredoto~i na kretanje prema naprijed.
U `ivotu svakoga ~ovjeka postoje odlu~uju}i
trenuci u kojima nema mogu}nosti oklijevanja i dvostruke igre. Svi ovi primjeri `ele re}i jedno: najprije
valja biti kr{}anin, a zatim sve ostalo, a mi smo
pre~esto sve ostalo, a zatim kr{}ani.
I ponovno se ~ini da je kr{}anstvo odricanje. Ali,
ovdje je posrijedi otkri}e, ljepota pred kojom je sve
drugo manje lijepo. Ako te ljepote nema u na{im
odnosima; ako ono {to najvi{e volimo ne pripada
vje~nosti, bit }emo nezadovoljni i nesretni. Svaka
ljubav, ako je uistinu ljubav, ima upori{te u Bogu.
On je jamstvo slobode. A Isusu je va`na sloboda,
nenavezanost. Samo ona u~vr{}uje na{e me|usobne
odnose i donosi radost.
86
Tako je u vjerni~koj zajednici u kojoj smo pozvani darivati sebe potrebnima, u~vr{}ivati jedinstvo; tako je me|u supru`nicima, jer vjera u Boga
ne umanjuje, nego oplemenjuje svaki odnos i on
postaje ~vr{}i, sposoban otkrivati zaboravljenu novost; tako je u dru{tvenoj zajednici, jer se mo`e
osloniti samo na one ljude koji su spremni sebe
ugraditi u op}e dobro. To je izgra|ivalo hrvatsku
kulturu stolje}ima.
I danas kada vidimo da se promi~e druga~iji pristup i nagla{avaju druge vrijednosti, kao kr{}ani
imamo odgovornost upoznati svoju vjeru i ugra|ivati ju u svoje `ivote, paze}i na odgoj djece, brane}i
istinu o `ivotu i svijetu; brinu}i se osobito za najpotrebnije. Stolje}a nam imaju ne{to re}i, a Krist
je tu, me|u nama, jednako `iv kao kada je pozvao
sv. Dominika da gradi europsku kulturu. I budimo
ponosni na svoje svete; pouzdajmo se u njihov
zagovor, jer oni nisu tek pro{li ovim svijetom i nestali, nego `ive s Bogom kao na{i najve}i prijatelji.
Na kraju, ne zaboravimo da je ime svetoga Dominika vezano uz dan Gospodnji, dies Domini, uz rije~
Dominica. Upravo je briga i ~uvanje kulture nedjelje jedan od najo~itijih na~ina kako danas mo`emo
pokazati svoju brigu za vrijednosti kojima prijete
suvremena krivovjerja i praznovjerja.
Amen.
 Ivan [a{ko
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
RAZGOVOR S FR. TIMOTHYJEM RADCLIFFEOM
Fr. Sre}ko: O~e Timothy, drago mi je {to Vas
mogu osobno susresti u Oxfordu, svjetski uglednom
i povijesno zna~ajnom studijskom sredi{tu. Kako se
osje}ate ovdje kao biv{i U~itelj Reda propovjednika?
Imate veliko iskustvo i znanje o dominikanskom
`ivotu u razli~itim dijelovima svijeta. Kako je `ivjeti danas kao „obi~an“ brat?
Fr. Timothy: Divno je biti dominikanac jer
U~itelj Reda jest „obi~an“ brat. Neko} me je jedan
kardinal bio do{ao posjetiti u Rim. Rekao mi je:
„Sada znate kako je osamljeno na vrhu“. Ja sam odgovorio da U~itelj Reda nije osamljen jer ne prestaje biti „obi~an“ brat. U~itelj sam bio devet godina i
bilo je to prekrasno razdoblje. Upoznao sam bra}u
i sestre koji su bili veliko nadahnu}e za moje poslanje te sam posjetio zanimljiva mjesta. Ali to je vrlo,
vrlo iscrpljuju}a slu`ba, pa sam tako nakon devet
godina bio sretan {to je tome do{ao kraj. Drago mi
je {to sam opet me|u Crnim fratrima (op. prev.
Black Friars je naziv za engleske dominikance). Zadovoljstvo je `ivjeti s na{om mla|om bra}om od
koje mnogo u~im. ^esto mi je potreban savjet kad
pi{em o temi koja mi je slabo poznata, a takvih tema
je mnogo, pa je zato dobro `ivjeti u ku}i studija.
Uvijek ima netko tko }e mi re}i {to valja pro~itati.
Fr. Sre}ko: Kako sna`na mo`e biti istina Evan|elja u dana{njem vremenu relativizacije vrijednosti?
^ini mi se da je ponekad te{ko ljudima ponuditi
’jednu istinu’ na tr`i{tu tolikih vrijednosti. Ljudi su
ponekad ravnodu{ni prema Evan|elju i ono je za
njih samo jedna od mnogih istina koje mogu izabrati. U tome pogledu, ~ini mi se da mo`emo govoriti o krizi istine. Tko je dominikanac danas, je li on
apologeta, treba li on svjedo~iti i {to treba svjedo~iti?
Kako propovijedati, a da se ne bude staromodan?
Fr. Timothy: Sveti Toma je rekao: „Ne gledaj tko
je {to rekao, ve} gledaj {to je re~eno.“2 Moramo se
o~itovati o istini bez obzira tko istinu izri~e. Istina
je iznad svega, naravno, u Rije~i Bo`joj te u u~enju
Crkve, ali tako|er u mudrosti na{ih suvremenika i
to ne samo kr{}ana. Mi vjerujemo da je Krist Istina
i da je u Njemu jedinstvo svih istina. Prema tome,
ako otkrijem pronicljivost i mudrost u drugim religijama ili u ljudima koji nisu religiozni, onda moram
obratiti pa`nju na to jer bi tako mogao nau~iti ne{to
o Kristu. Na mene je sna`no utjecao Cornelius
Ernst, dominikanac engleske Provincije koji je bio
podrijetlom iz [ri Lanke. Prije smrti napisao je u
svoj dnevnik da je zahvalan {to uz tradiciju Crkve
„imam jo{ jednu tradiciju koju gotovo jednako cijenim, u nekome pogledu i vi{e, a to je tradicija ljudskog srca: romani, likovna umjetnost, glazba, tragedija. Ne mogu se slo`iti s tvrdnjom da Boga u duhu
i istini mo`e ljubiti samo introvertirani pojedinac
koji je odvojen od svega {to mo`e uznemiriti i napastovati njegovo srce. Mora biti mogu}e prona}i
i ljubiti Boga u slo`enosti i bogatstvu ljudskog
iskustva.“3
Ponekad }u biti malo rastrgan izme|u suvremene istine koja je uvjerljiva i istine moje vjere s kojom
je, ~ini se, suvremena istina nespojiva. Moram li birati izme|u ove dvije istine? Ne! Moram zadr`ati i
jednu i drugu te strpljivo tra`iti neki cjelovitiji po2
Epistola de modo studendi, u: Opuscula omnia, sv. IV, ur. P.
Mandonnet, Paris 1927., str. 535.
3
Fergus Kerr OP i Timothy Radcliffe OP (ur.), Multiple Echo:
explorations in Theology, London 1979., str. 1.
87
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
gled koji }e biti temelj jedinstva jedne i druge istine.
Ovo traganje zahtijeva mnogo strpljenja i molitve.
Fr. Sre}ko: U sada{njem trenutku ekonomske
krize (kao i od samoga po~etka na{ega Reda) dominikanci su zapravo „slu`beno siroma{ni“; uistinu, mi
smo izabrali siroma{tvo i zavjetovali smo se na siroma{tvo. Kako Crkva svjedo~i siroma{tvo? Kako na{
Red svjedo~i siroma{tvo? [to mo`emo ponuditi svijetu propovijedaju}i dominikanski na~in `ivota?
Fr. Timothy: Ovo je va`no pitanje! I danas mi je
`ao {to Redu nikad nisam napisao pismo o siroma{tvu. Mo`da to nisam u~inio jer nisam bio siguran
{to valja re}i. Mnogo na{e bra}e uistinu `ivi vrlo
skromno. Moj prvi posjet Ju`noj Africi, dok je Albert
Nolan bio Generalni vikar dominikanaca, ostavio je
na mene sna`an dojam. Naime, Albert i druga bra}a
koja su ~inila Vije}e `ivjeli su u velikom siroma{tvu.
Bili su sretna bra}a. Na temelju vlastitog iskustva
mogu re}i da su bra}a koja `ive skromno naj~e{}e
sretnija. Neko vrijeme sam boravio u zajednici koja
je `ivjela u opasnom i siroma{nom dijelu Caracasa
(Venezuela). Bilo je to divno iskustvo.
Vrlo rijetko }emo susresti bra}u koja su uistinu
bogata. Oni nikada nisu sretni. I zato je za nas va`no
da o`ivimo osje}aj slobode i radosti u jednostavnom
na~inu `ivota. Naravno, kao ~lanovi Reda imamo
izvanrednu materijalnu sigurnost koju siroma{ni
nemaju.
Na{ zavjet siroma{tva nije svrha samome sebi,
ve} treba biti u slu`bi propovijedanja Evan|elja.
Siroma{tvo ima vi{e oblika, a ovdje valja spomenuti spremnost da se napusti mjesto gdje smo sretni i
da se krene tamo gdje smo potrebni. Poput Izaije,
trebali bi smo re}i: „Evo me, mene po{alji!“. Prema
tome, siroma{tvo je oblik poslu{nosti.
Mislim tako|er da je siroma{tvo duha bitan dio
zavjeta ~isto}e. Mi smo bi}a koja tra`e prisnost i
trebamo biti otvoreni za ljubav prema ljudima, ali je
dio zavjeta siroma{tva da ljude ne posjedujemo.
Tako je siroma{tvo prisutno u svim na{im zavjetima.
Ali mislim da trebamo puno dublje razmi{ljati o ovoj
temi nego {to sam upravo rekao.
Fr. Sre}ko: Kako se osloboditi zamora koji je
svojstven na{em vjerskom `ivotu? Nekako mi se
88
~ini da je samo nekolicina bra}e spremna za poslanje,
za promjenu, za izazov. Mo`e li tzv. iskustvo starije
bra}e zako~iti njihovu spremnost da odgovore na
izazov istine?
Fr. Timothy: ^lan jednog drugog vjerskog reda
– ne}u re}i kojega! – rekao mi je da u njegovom
Redu postoji samo jedan zavjet, a to je ’zavjet udobnosti’. To je stra{no isku{enje. Mislim da je presudno da vjerujemo u darove druge bra}e. Svaki brat
ima neki poseban dar. To mo`e biti dar pjesni{tva ili
znanstvenog mi{ljenja, u~enja jezika ili osje}aja za
pastoralno djelovanje. Svakome bratu treba pru`iti
podr{ku da radosno razvija svoje darove. Brojna na{a
bra}a mogu biti odli~ni pisci. Valja ih potaknuti da
se u tome smjeru ostvaruju. Vrlo je va`no ne bojati
se neuspjeha! Netko mo`e poku{ati u~iti novi jezik
i ne uspjeti, kao {to je bio moj slu~aj s hebrejskim.
Ili napisati ~lanak koji nije dobar, kao {to je bio moj
slu~aj tako|er. Ali nije lo{e poku{ati i do`ivjeti neuspjeh budu}i da uz Bo`ju pomo} i u neuspjehu
mo`emo prona}i neko skriveno dobro.
Uzajamno ohrabrenje je mogu}e samo ako me|u
bra}om postoje odnosi koji nisu natjecateljski. Zavist sna`no razara na{e odnose. Ako je brat uspje{an
i ako izvrsno propovijeda ili je napisao odli~nu knjigu, onda je to ’na{’ uspjeh. Prema tome, glavna zada}a provincijala i priora je da vjeruju u svoju bra}u,
budu radosni zbog njihovih darova i da ih ohrabruju
u njihovom razvijanju.
Fr. Sre}ko: Nalazimo se tako|er u Godini vjere
i kao katolici nastojimo odr`avati dijalog s drugim
kr{}anima (protestanti, pravoslavci, anglikanci itd.)
te drugim religijama i to zato da bi smo tra`ili Istinu. Koji izazov u tome pogledu smatrate da valja
posebno istaknuti u Engleskoj?
Fr. Timothy: Prije nekoliko godina ~inilo se da
je mogu}e sna`no zbli`avanje Katoli~ke i Anglikanske crkve. Vjerovali smo da jedinstvo nije nemogu}
san. Danas je to te{ko zamisliti. Ipak, dobra stvar je
da mo`emo biti prijatelji bez osje}aja uznemirenosti. Mi smo danas kao dvoje ljudi kojima je jasno da
ne mogu sklopiti brak, ali mogu biti dobri prijatelji.
Mnogo sura|ujem s anglikancima. [tovi{e, ja sam
kanonik katedrale u Salisburyju.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Mislim da postoji velika potreba za teologijom
koja }e biti zanimljiva i da mnogi dana{nji kr{}ani
imaju slabo teolo{ko obrazovanje. Jedna od uloga
Reda je da iznese pouzdanu teologiju koja }e biti od
pomo}i kr{}anima razli~itih denominacija.
Red se u velikoj mjeri obvezao na dijalog s drugim religijama i to posebno s islamom. Tako imamo
studijska sredi{ta u Kairu, Istanbulu, Multanu itd.
To je tako|er izazov u ovoj zemlji, a na koji jo{ nismo u potpunosti odgovorili. Imamo bra}u koja su
se posvetila dijalogu s judaizmom, a Martin Ganeri,
prior u Cambridgeu, poznati je stru~njak za dijalog
s hinduizmom. Ipak, jo{ mnogo toga valja u~initi.
Fr. Sre}ko: Vrijednost obitelji je pod sna`nim
pritiskom, a to je tako|er povezano s brzinom
potro{a~kog dru{tva. Ne odvajamo vi{e vremena za
istinsko razmi{ljanje o odlukama na{eg `ivota. ^ini
mi se da je dana{nje razmi{ljanje poput hrane koja
ulazi kroz usta i izlazi kroz tijelo neprobavljena. Sve
je danas nekako brzo i institucija obitelji zato trpi.
Kako uvjeriti ljude da dobre stvari dolaze polako?
Fr. Timothy: Kosuke Koyama je japanski teolog
koji je napisao djelo pod naslovom Three Miles an
Hour God. On pi{e: „Ljubav ima svoju brzinu. To
je duhovna brzina. To je druga~ija vrsta brzine od
tehnolo{ke brzine na koju smo navikli. Duhovna
brzina ide u dubinu na{ega `ivota, primje}ivali mi
to ili ne, i to brzinom tri milje na sat. To je brzina
ljudskog hoda i zato brzina hoda Bo`je ljubavi.“
Zato jer smo uhva}eni u svijetu neprestane komunikacije, gubimo naviku da zastanemo kad je to
potrebno i uzmemo vremena. Mi smo nestrpljivi
kad je rije~ o sporim promjenama. Ja sam tako nestrpljiv po naravi! Jednom sam automobilom i{ao u
posjet prijateljima moje obitelji u Yorkshire, na sjeveru Engleske, i trebalo je kupiti benzina, pa sam se
tako zaustavio u autoservisu i zatra`io prodava~a da
brzo nato~i benzin budu}i da sam bio `urbi. On mi
je rekao: „Usporite. Sada niste u Londonu, ve} u
Yorkshireu. Ovdje se stvari doga|aju sporo“. Sve
duboke promjene doga|aju se sporo. Ljudska bi}a
sazrijevaju mnogo sporije nego druge `ivotinje.
Drve}a rastu sporo. Treba ~itavo desetlje}e da bi
nastalo dobro vino.
Brzina modernog dru{tva je zapanjuju}a. Svi|a
mi se ~injenica da }u svakoga jutra mo}i ~itati elek-
tronsku po{tu iz cijeloga svijeta. Ali moram usporiti jer `urba mo`e biti oblik silovitosti. Thomas
Merton je napisao: „@urba i pritisak modernog `ivota su oblik, mo`da najuobi~ajeniji oblik, njemu svojstvene silovitosti... Mahnitost ~ovjeka koji djeluje
onemogu}uje ostvarenje njegove unutra{nje sposobnosti za mir. Mahnitost uni{tava plodnost njegovog djela jer uni{tava izvore unutra{nje mudrosti
koja ~ini djelo plodnim.“4
Fr. Sre}ko: Zadivljen sam na~inom na koji pi{ete
knjige. Gdje pronalazite nadahnu}e za svoje knjige?
Fr. Timothy: Nikad nisam vjerovao da mogu
napisati knjigu. To mi se ~inilo kao neizmjeran izazov kojemu nisam mogao odgovoriti. Bio sam sretan
{to mogu pisati ~lanke i pisma Redu jer su bili kratki. A onda su irska bra}a sabrala moje radove i tako
sam otkrio da sam bio napisao knjigu! Zato sam
zahvalan irskoj bra}i.
Kako pi{em knjige? Prije svega, uvijek dr`im u{i
i o~i otvorenima da bih mogao uo~avati stvari. Mnogo u~im na temelju propovijedi bra}e, ali tako|er na
temelju romana i pjesama koje ~itam. Ako ~ujem ili
pro~itam ne{to dojmljivo, onda to zapi{em.
Kao drugo, mislim sporo, poput krave koja pre`iva i `va~e napola probavljenu hranu. Ne{to napi{em, a onda to prera|ujem vi{e puta. Cijelo vrijeme
poku{avam u~initi stvar jednostavnijom. Jedan od
4
William H. Shannon, Seeds of Peace, New York 1996., str. 100.
89
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
najve}ih teologa koje sam poznavao bio je Herbert
McCabe, ~lan ove zajednice. On nas je nau~io da
uvijek pi{emo i propovijedamo {to je jednostavnije
mogu}e. To zahtijeva mnogo rada i vremena. Vjerujem da je znatan dio teologije previ{e zamr{en.
Teolozi ~esto koriste duga~ke i nejasne izraze, a
mogu koristiti jednostavne i sa`ete. ^ini mi se da je
to na~in prikrivanja nedostatka vlastitog uvida i znak
intelektualne lijenosti. Zato drugima govorim ono
{to je meni rekao na{ brat Herbert: „Pi{i, prera|uj
i prera|uj uvijek iznova, sve dok izraz ne postane
bistar poput stakla.“
Fr. Sre}ko: [to bi bila va{a Bo`i}na poruka bra}i
u Hrvatskoj?
Fr. Timothy: Dajte vremena svojoj bra}i. U Redu
}emo biti sretni samo ako jedni drugima pru`imo
vremena i ako u`ivamo u me|usobnom dru`enju.
Opustite se zajedno. Ako postoji brat s kojim ima-
90
te napeti odnos, onda je sada vrijeme da poka`ete
privr`enost i upotrijebite va{u imaginaciju i inteligenciju da ga razumijete. Ponekad koristimo zapovijed sv. Pavla da propovijedamo – „Jao meni ako
evan|elja ne navje{}ujem“ – kao izgovor da jedni
drugima ne darujemo vrijeme koje na{e bratstvo
zaslu`uje. Sve na{e propovijedanje treba biti u radosti s Bogom, a to treba biti potkrijepljeno rado{}u
s bra}om. Bdijte nad svakim bratom koji se ~ini nesretan. Dr`ite do njega kako bi opet postao poslanik
Bo`je radosti.
Fr. Sre}ko: Hvala Vam na ovome razgovoru!
brat Sre}ko Koralija, OP
Oxford, Blackfriars,
14. prosinca 2012.
S engleskoga preveo
brat Domagoj Augustin Polan{~ak, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
VIRTUALNI MORALITET5
Josip Ergovi}
Bern ([vicarska)
* * *5
Prva nagrada za monodramu na 4. susretu hrvatskoga duhovnoga knji`evnoga stvarala{tva „Stjepan
Kranj~i}“ (1. prosinca 2012. u Kri`evcima), jedinoga
knji`evnoga natje~aja i susreta za duhovnu knji`evnost
kr{}anskoga nadahnu}a u Hrvatskoj u kratkim
knji`evnim `anrovima (poezija, kratka pri~a, putopis,
esej, monodrama).
Prvu, drugu i tre}u nagradu u `anru monodrame
dodijelila Hrvatska dominikanska provincija, a uru~io
ih je fr. Mato Bo{njak, socius provincijala.
Uredni{tvo VHDP
***
Prizor I.
Izba za pokoru. Plavi~asti plamen svije}e baca titrave sjene na gole stijene i pozla}eno raspelo obje{eno
nisko iznad masivnih vrata.
D@IVO (Novicijant dominikanskoga samostana
u Dubrovniku. Odjeven u duga~ku, bijelu mantiju
kle~i pored kreveta u molitvenom bdjenju.): Ti si,
najposlije, stupaju} stazom savr{enstva, sve ostavio... (Molitvu na tren prekida hroptav ka{alj.) i gol
... slijede}i... (Ovoga puta to su pravi naleti nadra`ajnog
ka{lja.) gologa Krista... (Zgr~i se i zarije lice u jastuk.
^uje se zatomljeno grcanje. Izme|u naleta ka{lja po-
vremeno podi`e glavu, pani~no hvataju}i zrak. Hroptanje pomalo jenjava. Mladi} jo{ jedno vrijeme miruje, a zatim se uspravlja. Objema rukama visoko podi`e
jastuk, prekriven ~ipkom pjenaste krvi. Spu{ta ga na
krevet i s naporom ustaje. Iz drvene ki{tre pod krevetom mehani~ki vadi ~istu jastu~nicu pa sporim,
jednoli~nim pokretima presvla~i jastuk.)
Prokleta ftiza...6 Odma }u to sanirat. Niko ne
smije uzaznat. Ako se razglasi, ne gine mi izolacija,
a onda je sve propalo! Moram dobit brjemena. Jo{
puno... puno brjemena! (Nakon kratke {utnje.) Ne
ho}u jo{te partit. Ni sad, anno Domini 1463., od
ftize, nit za ~etr’est godin, od starosti. Ne ho}u mrijet... nikako! Osobito ne nakon ovoga ~udesnog
prosvjetljenja kog mi je (Zastaje u nedoumici.) Svevi{nji poslo! Znam da grije{im. Svoje sam (Tra`i
pravu rije~.) snove... moro odma prijavit ~asnom
prioru Inocentiju. Ali... nijesam! Mogli bi bit djelo
{epavog... Ko zna!? Ipak... nijesam. Sikur sam da
moj dobri ispovjednik Benedikt ne{to sumnja. Poznava me bolje no {to i sam sebe poznavam. Nije l’
me jo{ jutros blago upozorio: Olak{aj du{u, D`ivuline. Na{ `ivot iza ovizijeh zidina jest `ivot `rtve i
odricanja, al’ on ima i svojih prednosti. Mi smo kolektivna du{a na izvoru vjere. Ne~astivi mo`e uni} u
nekog od nas, ali se ne mo`e za~ahurit. (Sprema
krvavu jastu~nicu u ki{tru i gura je pod krevet. Zauzima po~etni polo`aj.) Sve ostavio i, gol slijede}i gologa Krista, radije odabro da se obogati{... na nebu!
(Zavr{ava molitvu s dubokim osje}ajem krivnje.)
5
Monodrama je objavljena u zborniku najuspjelijih knji`evnih
ostvarenja: Duga vjere, Udruge za promicanje znamenitih
Kri`ev~ana „Dr. Stjepan Kranj~i}“ - Glas Koncila, Kri`evci,
prosinac 2012., str. 117-125.
6
Gr~. (phthisis) tuberkuloza, su{ica.
91
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Prizor II.
Samostanska kapela. U pozadini, dvostruka izlazna vrata. Nad njima mural s motivom „Mrtva~kog
plesa“. Odjekuje pjevanje zbora:
Divne l’ nade {to je dade pla~nima u smrtni ~as
kad obe}a biti bra}i i po smrti {tit i spas...
D@IVO (Deklamira misni pripjev.): Vr{i, o~e,
{to si rek’o ([apu}e.). D`ivo, priberi se. (Kao na
po~etku.) ... Molitvom pomozi nas! (Zabrinuto.)
Mutavi D`ono, posvuda pri~a kako ja nijesam neg
insomni7 insan,8 frkuni}-brkini},9 ki tr~i u krevet s
koko{iman pak za tijem po svu no} mahnita... kako
{imija10. Prije il’ ka{nje zapet }u za oko Ognjenome,11
a onda mi ne gine slu`enje u Lazaretu.12 Jo{ i sad se
spomenujem zapu{tenijeh, u musave krpe umotanijeh kreaturah. Prekriveni bjehu divovskim purpurnim pri{teviman. Bli`nji jih njiovi ostavi{e da u
mukam umiru u karanteni, na Dan~ama, izolirani
od ~itava svijeta. Ko da to neko} nijesu bile... Jeda
to jo{ uvijek nijesu ne~ije majke... bra}a i prijatelji...
vjerne ljube? To moremo zafalit nikome doli frateru Ignaciju. Ti advocatus diaboli13 uspi neodlu~nog
prezbitera uvjerit u neophodnost kaljenja vjere na
mjestu najte`eg isku{enja.
(Tupo {kilji u nacerene kosture nad izlaznim vratima kapele. Bezglasno otvara usta, hine}i pjevanje.)
D@IVO (U stanju polusvijesti, vodi sa sobom
zami{ljeni razgovor.): [to tra`i{!? ... M... mmm ...
milosr|e Bo`je... i... Va{e! ... (Poslovi~no.) Po|i s
pouzdanjem, Gospodin }e bit s tobom... On te }e
obdarit rije~ima ke }e{ propovijedat! Bri`an... (Prasne u gr~evit smijeh. Zatim se uozbilji.) Danas }u
presko~it ve~eru. Moram {to prije u }eliju… sanjat.
Sino} otkrih nje{to va`no, nje{to fantasti~no. Med
gomilom nerazumljivih slova i znakova javljahu se
slatke rije~i „Lingua Latina”. Ku{ah tu sintagmu
prenijet u bjelinu duga~kog uskog pravougaonika.
Ne uspjeh. Obesvijestih se i prestah sanjat. Al no}as }u ponovo poku{at. Scijenim te }u ovoga puta i
uspjet. Znam i kako!
(Klekne u molitvi pod sliku bla`enog Jordana Saskog.14 Jednoli~nim glasom.): Prigni smiljeno svoje
uho na glas moga pobo`nog (Ka{lje. Ljutito.) ... prokleti ka{alj! (Kao na po~etku.) ... vapaja. Du{a mi se
siroma{na i uboga tebi utje~e... i pred tobom prostire!! Ra`aren revno{}u za Boga i nebeskim ognjem… silnim zanosom duha i zavjetom trajnoga
siroma{tva, sav si se istro{io u apostolskom redovni{tvu… Tebe, dakle, molim, priteci u pomo}... meni
i svem sve}enstvu i puku...
Prizor III.
Zajedni~ka spavaonica. No}. Na zaslonu, u pozadini pozornice, ru{e se kaskade sve`njeva {arenih igra}ih karata. Slijedi „zepanje”: prizori iz modernih glazbenih spotova smjenjuju se s prizorima hodo~a{}a, rata,
svijeta prirode i umjetni~kih djela. D`ivo se pridi`e
na laktove pa opet nemo}no pada.
D@IVO (U transu.): Ma, jesu l’ovo minijature
[panjolskog rukopisa...15 Nu ti Par~eve feste...16
Ajme, satra}e me. (Poku{ava se pribrati.) Moram
odredit prioritete!
(U bizarnom stanju lucide17 polusna dogodi mu se
~udesni „klik”! Pojavljuje se maska ra~unalnog izbornika. D`ivo se ponovno uzdi`e.) Daj mi „p”! (Na
po~etku duga~kog uskog pravokutnika pojavljuje se se
latini~no malo „p“. U polusnu, mrmlja.) Nemoj se
zavaravat. To je tek po~etak puta! Suspregni preuranjenu radost. Ukoliko ne uspije{, pad }e bit to te`i.
(U velikom ome|enom prostoru ispod pravokutnika pojavljuje se niz rije~i. Bez daha ih ~ita. Razo~arano.): A gdje je ftiza?! (Ponovno se koncentrira.
14
7
Lat. (in – ne + somnus – san) besani
8
Tur. ~ovjek, osoba, ~eljade.
9
Tal. (birichino) mangup, deran, vragolan.
10
Tal. (scimmia) majmun.
11
Ignacije lat. „ognjeni“, „vatreni“.
12
Tal. (lazaretto) ustanova u kojoj se smje{taju bolesnici od
zaraznih bolesti; karantena.
13
Lat. „vra`ji odvjetnik“; osoba koja zastupa nepopularno
gledi{te.
92
Jordan Saski, pomo}nik Dominika Guzmana i njegov nasljednik u upravi „reda“, poslao je u Svetu zemlju skupinu
„bra}e“ koji su se na putu zaustavili u Dubrovniku te su, na
molbu dubrova~kog kneza i puka, u njemu i ostali. Godine
1225. nastanili su se uz crkvu sv. Jakova pa je tako osnovan prvi
dominikanski samostan u hrvatskim krajevima.
15
Devet na~ina molitve svetog Dominika; Codex Rossianus 3.
16
Sve~anost sv. Vlaha, dubrova~kog sveca – za{titnika, odr`ava
se u Dubrovniku 3. velja~e.
17
Lat. (lucidus) svijetao, jasan; svjesnost, osvjestica.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Ovoga puta je puno napornije.) Sad i{~em „h”! (Pored slova „p“ pojavljuje se maleno „h“. Vi~e.) I dalje
je nije... Oh, rije~i... slatka i prokleta!!
(Glasovi iz tame): Evo ti ga na! I tako po svu
no}... Kako da je mahnit!
D@IVO (Osvr}e se.): Ko me to gleda?! ... Oto ti
nikoga! (Gr~i se, u o~ajanju.) Ako s ovijem slovom
ne uspijem, morat }u odustat. Jopet }e sve bit zaludu... Sada… oli nigda!!! I{~em „t”, jedno malo „t”!
(Pri vrhu stupca pojavljuje se rije~ „phthisis“!
Grozni~avo ~ita ponu|ene pojmove. Zaustavlja se kod
latinskih rije~i: pulmonalis; scrofula, ispod drugog po
redu naslova u stupcu.)
D@IVO: Pulmonalis... scrofula... tuberculosis.
(Odu{evljeno.) Ovo je puno laglje. Valja samo nale}
na `eljenu rije~! (Pojavljuje se duga~ak tekst, napisan
njemu posve nerazumljivim jezikom. Malodu{no.)
Zar je sva ova nada… ipak… bila utaman?! Za koje
i ~ije grijehe ja… ovo… pla}am tako preskupu cijenu!? (Na lijevoj strani, dolje, ugleda rije~ „hrvatski”!
Vi~e.) Hrvatski!! (Nalegne na rije~. Tekst odjednom,
kao ~udom, postane potpuno razumljiv. ^ita s ekrana,
netremice.) Tuberkuloza ili su{ica… zarazna bolest
koju izaziva bakterija Mycobacterium tuberculosis.
Naj~e{}e se javlja kao tuberkuloza plu}a. (Zna da }e
mu rije~i koje iza ovoga slijede donijeti kona~nu presudu. ^vrsto stisnuv{i zube, u transu nastavlja.)
Njema~ki lije~nik Robert Koch otkrio je 24. o`ujka
1882. uzro~nika tuberkuloze, patogeni organizam
{tapi}astog oblika. (Zapanjeno.) Dobri, dragi Bo`e…
anno Domini 1882. Pa to }e bit za ~etir stotine godin!? Od po~etka sam sumnjo da je u pitanju njekvi
pomak, al’... ovoliko!? (^ita dalje.) Tek je otkri}e
antibiotika, odnosno streptomicina 1946. godine,
omogu}ilo adekvatno lije~enje. Obi~no tlo sposobno je generirati organizme koji proizvode antibiotik,
farmakolo{ki agens koji mo`e uni{titi patogene organizme. (Ozareno uzvikne.) Lijek... dunkve, postoji!! (Odmah zatim uslijedi opu{tanje… posvema{nje
opu{tanje.) Sve od onog prokletog dana po~etkom
prolje}a, nakon prvog bacanja krvi, moj `ivot ne bje
neg’ gr~, patnja i agonija, potpuno bezna|e. Sad
mogu repozat. Negdje postoji lijek. Oto sam sikur!!
(Polako se pribire. Aktivira redom ponu|ene pojmove i `eljno upija znanje, gr~evito se dr`e}i za slam~icu
spasa. ^ita.) Bakterije, mikroorganizmi ili mikrobi
- skupni je naziv za organizme velike tek desetak
tisu}inki milimetra. (S nevjericom izgovara.) Ali je
to ono {to me ubija!? Toli maleno da ga ne mogu ni
vidjet!! (Pa`ljivo promatra shemu mikroskopa. Nastoji zapamtiti gomile broj~anih i pojmovnih podataka koji zasipaju njegov mozak. ^ita.) Okulari, objektivi i vijci… pove}ala, tubusi i stakalca… konkavne
i konveksne le}e… (Govori.) Od djetinjstva mogu
upamtit cijele listove teksta. To neobi~no svojstvo,
koje sam ~itavog `ivota moro bri`ljivo prikrivat, sad
bi mi moglo spasit `ivot. (Dalje ~ita.) Antibiotik se
dobiva u anaerobnom procesu fermentacije. Na hranjivoj podlozi namo~enih `itarica kultivira se velik
broj mikroorganizama, u prvom redu gljivica. Potrebno je konstantno odr`avanje optimalnih uvjeta
koji favoriziraju razvitak izabranog soja… koncentracije hranjivih tvari i kisika… temperature i kiselosti. Potrebno je… i… (Ekran se zamra~i. ^uje se
samo ujedna~eno disanje spava~a. Nekoliko trenutaka
kasnije odjekne crkveno zvono. Rasvjetljenje. D`ivo
je sam u spavaonici. Razdragano pjevu{i.) Crni mantel, crni brat“18. (Ozaren, izgovara.) Svijet je i jopet
lijep. Iznova mogu u`ivat u neva`nim stvarima ke
~ine svagdanji `ivot. Mogu u`ivat onako kako `ivot
u`iva svaka zdrava osoba moje dobi. Osoba pred
kojom se prostira nepregledno polje vremena i
mogu}nosti.
(Sa {irokim osmijehom na licu kre}e na zajedni~ku
jutarnju molitvu.)
Prizor IV.
Samostanska knji`nica. ^uje se samo klizanje pera
po svilenkastoj povr{ini tkanine. Tu i tamo, netko se
suzdr`ano naka{lje ili usekne nos.
D@IVO (@mire}i upija zrake vrelog sunca koje
mu kroz mre`i{te, s visokog, vitkog prozora, udaraju
ravno u lice. Pridi`e glavu i nastavlja transliterirati19
bribirski flagelantski20 rukopis Oracio pulcra et devo18
Lat. (mantelum) kabanica; Dominikance nazivaju jo{ i „crnom bra}om“ radi kratkog crnog pla{ta koji odijevaju preko
svojega bijelog habita.
19
Prijepis slovima druge abecede; preno{enje slova jedne pismenosti s pomo}u slova druge pismenosti.
20
Lat. (flagellare – bi~evati) ~ovjek koji se {iba sam ili dopu{ta
da ga drugi {ibaju i mu~e; disciplinant.
93
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ta ad beatam virginem Mariam.21 Umo~i pero u mastilo i nastavi, sasvim polako, upisivati kaligrafiju
uglate glagoljice. Izgovara.) O bla`ena, o prosve}ena,
o umiljena, o pri~ista divo Marije, mati sina Bo`ja!
O cesarice nebeska, o kraljice vi{nja. (Pi{e i deklamira.) Gospoje, ti si vse ufanje vsih nas vernih krstjan gri{nih. (Odlo`i pero. Zadovoljno se osvr}e oko
sebe.) Sad mogu barem po ure posvetit sebi...
(Za~u|en.) Sve {to me okru`iva jopet dobija ~vrste
konture... Ljudi i stvari izi|o{e iz sumaglice i
povrati{e svoj njegdanji izo{treni lik... (Posko~i.) Ma,
{to ja to {eperlakam?! Moram odma sve, al ba{ sve...
u detalj isplanirat, a za tijem pa`ljivo i sustavno
realizirat. Nigdje ne smijem pogrije{it. Pitanje je to
`ivota... oli smrti! Ide mi na ruku stanje op}e
mobilizacije. U takovim uvjetima svijem }e bit
razumljivije, za normalne uvjete te{ko obja{njive,
narud`be ke }e idu}ih dana iz samostana krenut na
adrese gradskih obrtni~kih radionica. (Ispod mantije
izvu~e specijalnu pergamenu s utisnutim pe~atom samostanskog ekonomata te staklenku grimizne tinte.
Opona{aju}i rukopis brata Ciprijana, pi{e. Nabraja.)
... Cilindri~nih staklenih posudica - 30 komada; stakalaca - (desetina puta petina lakta) - 60 komada;
bru{enih le}a - obostrano ispup~enih - 3 komada;
le}a - jednostrano udubljenih - (dvadesetine lakta
promjera ) - 2 komada; ogledalaca... (Kad zavr{i
narud`benicu, pospe je prahom i pa`ljivo uvije.
Rastvori sljede}i list i zapo~ne.) Gradskoj kova~nici...
(Zastane. Razmi{lja.) A potom }u ljekarni „Male
bra}e”,22 ko`arskoj radnji... pak }u `itnici Rupe...
ba~variji... (Pi{e.)
Prizor V.
Polumrak ispovjedaonice. Duga, bremenita {utnja.
D@IVO (Poslovi~no.) O~e, sagrije{ih protiv neba
i pred tobom. Nijesam dostojan zvati se sinom tvojim. (Kroz stisnute zube, s ga|enjem, kao uvredu, kao
psovku ili kletvu.) Od propasti Carskoga Grada...
Stambola...23 kako ga tizi nazivlju, ve} nam, evo,
deset godin ide s lo{ijeg na gore! Kako je kasnog
prolje}a krenuo od Drinopolja, prokleti je Mehmed
Fatih osvojio stotinu utvrda po Bosni i po Hercegovoj zemlji. Pataren24 Radak predo je nekrstu u
ruke kraljevski Bobovac. Izdaja na sve strane. Stjepan Toma{evi} skon~o, prevaren, u Klju~u... Herceg
jedva sa~uvo `ivu glavu, ukrcav` se na mleta~ku galiju. ^ak se i dobra kraljica Katarina25 iz Dubrovnika, evo, sklonila u Rim! (@ivo{}u koja je prikladna
samo mladosti.) Lasno je u salonu, na svilenu jastuku stra`njicu grijat i ~embalo slu{at! Nijesam ja za
to mantiju odjenuo… Prosti ~ovjek, tamo vani, `ivi
kako marva. Nit’ za ljudsku, nit’ za Bo`ju rije~ znade. To je polje moje sjetve… Da’ Bog da, bilo i…
nji’ove `etve! Molim te, dobri u~itelju, usli{i mi
`arku `elju! Ako ni{ta, nadisat }u se svje`eg zraka i
nagledat se divota na{eg kraja. Sigurno }u ne{to i
nau~it. A… {to se ti~e skladi{ta... svi ih izbjegavaju.
Red je da i ja podmetnem svoja ple}a za dobro zajednice. Ne}e bit lo{e da malo oja~am... u ime Oca i
Sina i Svetoga Duha. Amen.
Prizor VI.
Skroviti podrumi stra`njih ju`nih dvori{ta.
D@IVO (@mire}i „rasprostire“ pred zaklopljenim
o~ima, u memoriju pohranjenu shemu opti~kog mikroskopa.) Le}e okulara; postolje objektiva; le}e
objektiva; ru~ica za uga|anje; postolje; ogledalo;
membrane. (Redom uzima sa stola potrebne dijelove
i preciznim instrumentima sla`e ih u skladnu cjelinu.
Kad zavr{i, odlo`i ure|aj na stol i otvori ostakljena
vrata{ca kredenca. Posegne za prvom u nizu staklenih
cilindri~nih posudica, uredno poslaganih na policama.
U njima „klijaju” uzorci njegovog vlastitog sputuma,26
razmazani na tankom filmu {krobne hranjive podloge. Umo~i vr{ak najfinije svilene tkanine u ru`i~astu
pjenu s dna staklenke pa zatim njome prema`e „predmetno stakalce”. Prekrije ga istim takvim komadi}em
tankog, posve prozirnog stakla i odlo`i u sredi{te postolja mikroskopa. Na metalnu plo~icu u podno`ju
prospe maju{nu hrpicu magnezijevog praha. Uzme
21
Lat. Lijepa i pobo`na molitva Bla`enoj Djevici Mariji; (Paulus Sclavonia) [ibenska molitva.
22
Franjevci, minoriti, „siva bra}a“.
23
Tur. (Istanbul od novogr~. is tin polin – u grad) naziv za
Carigrad u narodnim pjesmama i pri~ama.
94
24
Tal. (patareno, paterino) naziv za vjersku sektu bogumila,
babuna.
25
Pripadnici bosanske kraljevske obitelji Kosa~a.
26
Lat. slina, pljuvotina, pljuva~ka, ispljuvak.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
komadi} drvene strugotine i zapali je na pe}i. Sjedne
i duboko udahne. Prisloni o~i na le}e okulara. Polako
pribli`uje plamen... U nekoliko trenutaka iskri~ave
bjeli~aste svjetlosti na zaslonu u pozadini scene zasja
~udesni, nikada vi|eni svijet. Pulsira i uvija se svojim
pravilnim geometrijskim oblicima.) Ko vitraj crkvene
rozete...27 Ovo mi smrtnijeh neprijateljah, u mojoj
vlastitoj slini... Sve je ko na slici. Jedino... njekako
su mi}i. Jes... puno su, puno manji. Sasma si}u{ni.
Ipak... dovoljno veliki da ih mogu vidjet. A to je od
sveg najva`nije.
(Oti|e do zida i odve`e uzicu s poklopca prve
divovske drvene bukare.28 Staklenom pipetom zahvati nekoliko kapi teku}ine, a zatim nanovo hermeti~ki
zatvori posudu. Kapne uzorak plijesni u posudicu s
razmazanom slinom i uredno je odlo`i na policu.
Istim brojem ozna~i bukaru i staklenku. Pozornica se
zamra~i na nekoliko sekundi pa ponovno osvijetli isti
prizor.)
27
Franc. (rosette – ru`ica) arhit. velik okrugao prozor s razli~itim ukrasima, obi~no na pro~eljima crkava.
28
Bokar, bokal; tal. (boccale od novogr~. bokalion) kr~ag, pehar, vr~.
D@IVO: Od po~etka procesa fermentacije pro{lo
je stotinu ~etir ure. Nijesam ve} sikur, pobudih li
ne~iju sumnju!? Valja mi za`murit i ~init {to se ~init
mora... pak {to ispade. (Mole}ivo.) Marijo Gospo,
u tvoje ruke... Tako sam blizu... sa svijem, svijem
blizu!
(S velikim nestrpljenjem, s o~ajni~kom nadom u
spas, prisloni o~i na le}e mikroskopa.) Eto }e ovod i
moja sudba bit zaklju~ena. Jo{te jedan: ali... ali! Kolike l’}u jo{ morat pretrpjet do konca? Do konca
~esa?! Bolesti... oli... `ivota? Svekoja te~a ima svoje
kona~no dno. Ima ga i te~a ljudskijeh nada.
(Bljesak zasljepljuju}e svjetlosti obasja krug tajnovitog, minijaturnog svemira. Na zaslonu u pozadini
scene zablista slika mikroskopskog kruga. Ni{ta se nije
promijenilo. Sjenasti geometrijski likovi plutaju poput
trunke na prevlaci oka, prema rubu vidokruga. Neki
od njih iznenada gr~evito uvijaju svoja tanka, izdu`ena
tijela.)
D@IVO (Razo~arano.): Ni{ta! (Posegne za idu}om staklenkom. Svjetlost ponovno zaiskri.) I jopet
ni{ta! Ni{ta... od ni{ta!! (S brojem utro{enih uzoraka
95
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
kopni i njegova nada. Uzdah za uzdahom... vapaj za
vapajem... sve dublje se saginje pod teretom malodu{ja.
A onda, poput kapi ulja na povr{ini vode, iz kruga se
izdvoji „oto~i}“ spasa. Vrisne) Kru`i}! (Tiho ponovi,
kao da se u{utkuje.) U krugu... kru`i}. (^ita s oboda
posudice.) Iz vrta~e podno Cavtata... (Raznje`en.)
Pregr{t za pregr{}u dragocjene zemlje vrijedni te`aci
dlanovima skupljadu i donosidu u {iroku rupu, a za
tijem ju zidom ogradi{e i ~uva{e, ko zjenicu vlastita
oka. Tako po{teno. (Upire pogled gore... visoko...
iznad prljavog, zadimljenog stropa... do zvijezda... i
dalje.) Ma, mi je nje{to... (Pripali novu hrpicu magnezija. [tapi}i i dalje veselo migaju usred poluprazne
povr{ine kru`i}a. Ono {to nedostaje su zrnca. Pomireno.) To, tamo doli u sudu, jes ljekovita plijesan...
Penicillium chrysogenum... Prona{o sam lijek! Lijek
za druge... ne i za se!!! (Pozornica se zamra~uje.)
Prizor VII.
Na zaslonu, u pozadini, projiciraju se prizori ko{marnog sna: bjegunac tr~i {ûmnim besprostorom tame.
Gonjen pani~nim strahom, osvr}e se ne bi li ugledao
svog progonitelja - velikog modrog psa {iljastih, krat-
96
kih u{iju... Tu je, za njegovim le|ima... Mo`e na vratu osjetiti njegov vreli, hripavi dah. Baklja u zapjenjenoj gubici iskri stotinama demonskih o~iju. O~iju
crnih ptica koje, prolijetaju}i, dodiruju njegovo polugolo tijelo zagasitim damastom nevidljivih krila. Negdje ispred... sjedi dijete. Na ~elu mu sjaji velika srebrna zvijezda. Ugleda bjegunca. Pru`a prema njemu
svoju malenu, bucmastu ruku. Iz si}u{nih, nje`nih
ustiju prolomi se dubok, grlen urlik: „Apage... satanas!!!“ Gromoglasna jeka bolno pulsira. Scena se rasvjetljuje.
Najprostija brvnara od grubo tesane gra|e. ^isto
je, toplo i ugodno. D`ivo le`i na skromnoj postelji prekrivenoj rogo`arom. Odjekuje zaglu{an pjev {turka.
D@IVO (S naporom se odi`e na laktove. Ogledava se po prostoriji.): Ma, gdje sam ja ovo!? (Utje{en,
spoznaje.) Na Lokrumu... kod svete bra}e benediktinaca! (Predano moli.) ... Sve ostavio i gol slijede}i
gologa Krista... radije odabro da se obogati{... na
nebu!
Ad vitam... aeternam! (Iznenada se sru{i nauznak.)
( SVR[ETAK )
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
MOLIM TE I PITAM SE UJEDNO …29
Bl. Augustinu Ka`oti}u
Zdravko Gavran
Zagreb
I.29
III.
Molim te i pitam se ujedno
pred tvojim patinastim kipom
tebe povu~ena u postojan mir svoje ni{e
u nadzemaljsku bla`enost svoje du{e
ho}e{ li mo`e{ li
zagovorom usrdnim
kod Boga Oca Tvorca
ho}e{ li mo`e{ li
zna{ i sam {to
zna{ i sam koga ve}…
U davnini povijesti zami{ljam
tvoj bijeli dominikanski lik
s visokom biskupskom kapom
s dugim uspravnim {tapom dostojanstva
jo{ i sad blago pognut
su}utno prignut k nevoljnima
navjestitelj koji blagoslivlja
IV.
II.
Breme mi se moje ~ini neuklonjivo
Misao na njegov nastanak se`e unatrag
suprotno razvoju
u svjetlo negda{nje `udnje
u sjenu snivanog samoozbiljenja
u tamu neplanskog sagrje{enja
za koje nisam siguran
koliko je samo moje
koliko drugih dana{njih
ili predaka
il’ „usuda“
sveprisutnog
Zami{ljam te kako
pi{e{ latinski traktat o siroma{tvu
u hladu ljekovite lipe koju si neko} posadio
i koja se razgranala dok si putovao uokolo
po lijepim nam
od velmo`a rastrganim
od tu|ina pokorenim
hrvatskim krajevima
dok si ih tje{io i bodrio i u~io
u brizi i za zdravlje njihovih tijela
i za spas njihovih du{a
koji po~ne
ili zapne
ve} ovdje
29
Napisana za 4. susret hrvatskoga duhovnoga knji`evnoga stvarala{tva „Stjepan Kranj~i}“, Kri`evci, 2012., objavljena u zborniku
najuspjelijih knji`evnih ostvarenja: Duga vjere, Udruge za promicanje znamenitih Kri`ev~ana „Dr. Stjepan Kranj~i}“ - Glas Koncila, Kri`evci, prosinac 2012., str. 27-29.
97
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
V.
VII.
A onda opet navre ova moja dana{nja tjeskoba
izroni mi pred o~ima
nemo} moja
nemo} na{a
i zapitam se mogu li se nadati
da ne{to u~ini{ po svomu
ti koga egzil zasko~i u Avignonu
te se nikada ne vrati u `u|eni Zagreb
kao {to ni prijatelj ti papa
papinstvo ne vrati u Rim
A dano ti je tad jo{ svega malo `ivota
da naprasno dokon~a{ svoje navije{tanje
pra}eno ~udesima
da domaju vi{e ne ugleda{
i boli njezine izbliza joj ne ta`i{
nego da prije smrti ozdravljenjima obaspe{
tamo neki (neka mi ne zamjere) tu|inski kraj
VI.
Sve ima svoje vrijeme
svoj vijek
svoj neminovan tijek zaokru`enja
dok u odgodi je iznovice
lijek {to ga i{temo
utok {to ga `udimo
pomislim
tako i tvoj premje{taj u Luceru
bija{e ne ono {to si u usrdnim pro{njama iskao
nego ono {to ti je
mimo tvoje volje
dano odozgo
VIII.
Molim te i pitam se ujedno
pred tvojim patinastim kipom
tebe povu~ena u postojan mir svoje ni{e
u nadzemaljsku bla`enost svoje du{e
ho}e{ li mo`e{ li
zagovorom usrdnim
kod Boga Oca Tvorca
ho}e{ li mo`e{ li
zna{ i sam {to
zna{ i sam koga ve}…
Marijan Biškup, OP
AUGUSTIN KAŽOTIĆ
U RIJEČI I SLICI
Tragovi
Dominikanska naklada Istina
98
Uskoro iz tiska
nova knjiga
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DOMENICO CORNACCHIA
BISKUP LUCERE-TROIE
BISKUPIJA LUCERA-TROIA
KAUZA ZA PROGLA[ENJE SVETIM
BLA@ENOG AUGUSTINA KA@OTI]A
REDOVNIKA IZ REDA BRA]E PROPOVJEDNIKA (DOMINIKANCI)
ZAGREBA^KI I LUCERSKI BISKUP
UR. BROJ 25/2012 REG. DEKRETI
PROGLAS
Dana 3. kolovoza u Luceri je sveto preminuo bla`eni
Augustin Ka`oti}, zagreba~ki biskup, a kasnije biskup
Lucerske biskupije.
Kao pripadnik Dominikanskog reda, Augustin Ka`oti}
je cijeloga `ivota dosljedno, herojski i hrabro nasljedovao Krista. Kao biskup, najprije zagreba~ki, a zatim
lucerski, bio je ispunjen ljubavlju i bri`ljivo{}u prema
bra}i, tako da je jednostavnim i skromnim `ivotom
bio uzor sve}enicima i vjernicima. Odlikovao se zalaganjem za izobrazbu sve}enika, koje je osobno
pou~avao. Svi su u njemu vidjeli neustra{ivog glasnika
Evan|elja, pastira ispunjena apostolskim `arom i prijatelja siromahâ. Umro je na glasu svetosti u Luceri
3. kolovoza 1323. godine. Nekoliko mjeseci prije smrti pretrpio je okrutni napad kad mu je povrije|ena
~eona kost. Glas o njegovoj svetosti prenosio se tijekom stolje}a. Papa Inocent XII. odobrio je 19. lipnja
1700. godine {tovanje biskupa Ka`oti}a ab immemorabili. Dana 19. listopada 1701. godine Lucerskoj,
Zagreba~koj i Trogirskoj biskupiji, kao i Redu bra}e
propovjednika (dominikanci), dopu{teno je slaviti
blagdan bla`enog Augustina 3. kolovoza. Papa Klement XI. proglasio je 4. travnja 1702. godine biskupa
Augustina Ka`oti}a bla`enim. Glas o svetosti bla`enog
Augustina sa~uvao se u nepromijenjenom obliku sve
do danas u biskupijama Lucera-Troia i Zagreba~koj,
kao i u Redu bra}e propovjednika.
Zato je ustanovljeno da su, prema uredbama {to ih je
utvrdila Crkva, ispunjeni svi uvjeti za pokretanje slu`bene kauze za progla{enje svetim toga bla`enika. O
tome se pozitivno izjasnilo Prezbitersko vije}e biskupije Lucera-Troia na sjednici od 19. o`ujka 2010. godine te na posljednjoj sjednici od 28. rujna 2012. godine. Obavje{tavaju}i crkvenu zajednicu o tom radosnom doga|aju, pozivamo sve vjernike da Ordinarijatu
biskupije Lucera-Troia (Piazza Duomo 13 – 71036
Lucera – FG) dostave na raspolaganje informacije koje
bi na bilo koji na~in i{le u prilog ili nijekale glas svetosti gore spomenutog bla`enika. Budu}i da se, sukladno crkveno-pravnim propisima, moraju prikupiti
i svi spisi koji se pripisuju bla`eniku, ovim PROGLASOM
NALA@EMO
svima koji posjeduju bilo kakav spis ili dokument
vezan uz bla`enika, a koji do sada nije predan Postulaturi kauze, da iste s du`nom pa`njom i {to prije dostave ovom Biskupijskom ordinarijatu.
Podsje}amo da se pod spisima ili dokumentima ne
podrazumijevaju samo tiskana djela, koja su ve} ranije
prikupljena, ve} i rukopisi, dnevnici, pisma te svi ostali privatni spisi o bla`eniku. Oni koji `ele zadr`ati
izvornike, mogu dostaviti prikladno ovjerenu kopiju
istih.
U svrhu pokretanja gore spomenute kauze za progla{enje svetim, odre|ujemo da ovaj proglas ostane
izvje{en tri mjeseca na oglasnoj plo~i Ordinarijata
biskupije Lucera-Troia i svih crkava iste biskupije,
kao i na oglasnoj plo~i Nadbiskupskog duhovnog
stola Zagreba~ke nadbiskupije.
Odre|ujemo, na kraju, da se ovaj PROGLAS objavi
u slu`benom glasilu biskupije Lucera-Troia „Vita comune“, na slu`benoj stranici biskupije Lucera-Troia
i u biskupijskom mjese~niku „Il sentiero“, kao i u
biskupijskom ~asopisu Zagreba~ke biskupije i Vjesniku iste Nadbiskupije.
Dano u Luceri, od strane na{eg biskupskog sjedi{ta, tre}e
nedjelje do{a{}a, 16. prosinca 2012. godine.
Mons. Giovanni Pinto
kancelar biskupije
99
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Slika s naslovnice: karta Hrvatske s polo`ajem dominikanskih samostana i godinama njihova utemeljenja;
logo Op}e skup{tine Reda propovjednika 2013. koja }e se odr`avati od 22. srpnja do 9. kolovoza u
Trogiru – ^iovo (Logo je sastavljen od grba Reda propovjednika i simbola na{ega naroda. Grb Reda se
u svome donjem lijevom dijelu rastvara i sjedinjuje sa hrvatskim simbolom naroda te postaju jedno);
logo Vjeronau~ne olimpijade 2012./2013. s temom „Sveti Dominik i Red propovjednika“.
***
Pole|ina: fotografije samostana i crkve sv. Kri`a na ^iovu. Neke fotografije su preuzete iz monografije
„Dominikanci u Hrvatskoj“, Galerija Klovi}evi dvori, Zagreb, 2011. (unutra{njost crkve sv. Kri`a,
str. 75.; crkva sv. Kri`a izvana, str. 79.; klaustar i zvonik crkve, str. 80.; lik sv. Dominika s korskih sjedala
crkve, str. 175. i samostanski sklop snimljen iz zraka, str. 265.).
100

broj 104. - Hrvatska dominikanska provincija

broj 109. - pregled u pdf formatu - Hrvatska dominikanska provincija

broj 103. - pregled u pdf formatu - Hrvatska dominikanska provincija

broj 107. - pregled u pdf formatu

- Franjevci

broj 106. - pregled u pdf formatu

Ovdje - Varaždinska biskupija

broj 110. - Hrvatska dominikanska provincija

razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece

NIVJETI KAO BOG NA ZEMLJI

HZ CARBD - Svijet Osiguranja

MARIJA MEĐU NAMA - Školske sestre franjevke