- Franjevci

ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
str. 2.
Porciunkulski oprost
Možemo reći da je u svaki mjesec upleten neki događaj iz Marijina života. Želim ovdje
u razmišljanje staviti Marijinu naklonjenost sv. Franji, a blagdan će se zvati jednostavno
Porciunkula. Da bolje razumijemo naziv "Porciunkula" prisjetiti ćemo se kroz opis p. B.
Dude u knjizi "Moj sv. Franjo". On kaže: „U ono su vrijeme imali svoj "posjedić"
(portiuncula, lat. čestica) benediktinci s brda Monte Subasio nad Asizom. Rado su ga, možda
već godine 1210, ustupili Franji i njegovoj braći. Kao znak da to uživaju tek kao dar, za
priznavanje vlasništva, braća su im svake godine o blagdanu sv. Dominika donosili košaricu
riba, a redovnici su im uzvraćali bačvicom svetohranišnoga ulja. Franjo, jedne noći 1216 godine u žaru svoje
zagovorničke molitve, hoteći sve ljude "poslati u nebo" potpomognut molitvama presvete Djevice, od Gospodina Isusa
izmoli glasoviti porciunkulski oprost".
Brat Toma Čelanski to opisuje ovako: "Sluga Božji Franjo, osoba niska rasta, duhom ponizan, manji po zvanju,
dok je još boravio u svijetu odabrao je za sebe i za svoje komadić od ovoga svijeta: Kristu naime nije mogao drugačije
služiti a da baš ništa ne upotrijebi od ovoga svijeta. Spomenuto mjesto, koje je imalo pripasti onima što ne htjedoše
gotovo ništa od ovoga svijeta, bijaše negda Bogom nadahnuto nazvano Porcijunkula. Tu je bila podignuta crkva,
posvećena djevičanskoj Majci, koja je posebno svojom poniznošću za vrijedila da, poslije svoga Sina, bude glavaricom
svih svetih. U tom mjestu nastao je Red Manje braće, i izmoljen „porciunkulski oprost".
p. Franjo
"Jer Bog nije Bog nereda, nego reda." (1Kor 14,33)
Citat je ovo koji bi trebali imati na umu kroz
cijeli život, a posebno u vrijeme kad smo u Božjem
hramu ili kako volimo kazati kad smo u crkvi. Imati
na umu značilo bi da se ponašamo onako kako to
proizlazi iz citata. To što je „Bog reda" znači da i naše
ponašanje mora biti „u redu". Često mislimo da se
ponašamo baš onako kako treba, uporno griješeći
uvjereni da smo baš u pravu. Sigurno ste i Vi u više
navrata slušali svećenike kako nas upozoravaju na
nešto, ali mi opet nastavljamo po svom. Sjetite se
samo koliko puta su nas upozorili „da poslije pričesti
nema potrebe naklanjati se prema praznom oltaru i
tabernakulu", jer tamo nema nikoga, ali većina nije
razumjela o čemu pričaju. Ukoliko „aktivno
slušamo" i poslije toga znamo što smo čuli onda smo
u stanju prihvaćati informaciju, no mi najčešće
slušamo iz navike, površno i nisam baš siguran
znamo li ponoviti što smo čuli. Ako nismo čuli rečeno
nećemo znati ni napraviti što bi smo trebali. Koliko
smo površni ja sam se sam uvjerio, a i Vi to možete
lako. Ne jednom prilikom srećući se sa poznanicima
na uobičajeno pitanje:„Kako si?", odgovorio
sam:„Loše!". I za odgovor dobio onaj uobičajeni:
„Baš mi je drago!"
Problem našeg ponašanja u Božjem hramu
nije samo u onome što slušamo već je i puno dublji.
Mnoge stvari nikad nismo ni naučili. Kad bi u našu
crkvu došao netko tko se prvi put nalazi u Božjem
hramu i promatrao ponašanje nas vjernika prije mise,
za vrijeme mise i poslije mise, mnogo toga mu ne bi
bilo jasno. Pitao bi se sigurno: Treba li se nakloniti
kad ulazi i izlazi iz hrama ili ne? Treba li se prekrižiti
ili samo zamahati rukom ispred lica? Mora li to sve
ponavljati pred svakim oltarom? Treba li kleknuti i
moliti se ili pričati sa prvim susjedom? Je li obaveza
vidjeti svakog onog koji ulazi u crkvu poslije vas ili to
nije bitno?
Treba li sjesti u klupu tako da nitko ne može pored vas
proći ili da pripremi mjesto za druge? Je li stvarno
najbolje sjesti na dno crkve da se može prvi izaći?
Treba li pjevati skupa s ostalima ili je bolje nijemo
promatrati lijevo i desno kako to drugi rade? Trebam
li dopustiti da mi mobitel zvoni? Ili čak i obaviti
razgovor ili poslati poruku? Treba li kleknuti, stajati
ili sjesti, jer netko radi jedno, netko drugo, a netko
treće u isto vrijeme? Još mnoštvo drugih nedoumica
zbunjivalo bi promatrača u našem hramu. Znam da će
mnogi od Vas misliti da za njih ove nedoumice ne
postoje. Vjerujte, varamo se i zato molim naše
svećenike da posvete malo više pažnje ovom
edukativnom dijelu za koji najčešće mislimo da se
podrazumijeva da znamo kako se ponašati. Vjerujte
mnogi nikad nisu bili upućeni što i kako raditi, a dosta
njih je slušalo ali nije čulo. I znajte ako se ponašamo
kako treba omogućujemo sebi i drugima da mole.
Naše pogrešno ponašanje onemogućuje i nas i druge
da to čine.
Još jedan problem koji to ne bi trebao biti. U
nekima od nas je toliko veliki problem prilazak Stolu
Gospodnje (oltaru) da se u donjem dijelu crkve
osjećaju sigurno. Razumjeti taj pojam „Stol
Gospodnji" značilo bi i mijenjati svoje navike. Na
stol uvijek nešto stavljamo i sjedamo oko njega da to
blagujemo. Stol je znak povezanosti i prijateljstva.
Jedino to ne razumijemo u crkvi. Vjerujte da je blizu
Stola Gospodnjeg (oltara) još puno ugodnije i molim
Vas nemojte smetnuti s uma slijedeće: Nato će
Mojsije Aronu: "To je ono što je Jahve navijestio: Po
onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati; pred
svim ću se pukom proslaviti." (Lev 10,3)
Ne dopustite da budete daleko, ta samo Vas
desetak koraka dijeli od toga da budete blizu. Na
kraju za vaše aktivno slušanje: Znate li po kome je
danas čitano evanđelje?
S.G.
str. 3.
ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
IZ ŽIVOTA FSR-a
q 01.-04. srpnja duhovne su vježbe za članove
FSR-a u Taboru
q naša sestra Mirjana Milašin dana 07. lipnja
sprovodnim obredom oprostila se od svog oca
Petra, molitvom i potporom budimo joj na pomoći
q još uvijek je u tijeku prodajna izložba, svaka pa i
najmanja pomoć je dobro došla
q slavljenički kalendar: rođendan u SRPNJU slave:
Bučar Verica, Martišković Zdravko, Halovanić
Branka, u KOLOVOZU: Šalković Željko,
Obranović Sonja, Špišić Boris, Blašković Željka,
Oštarčević Marija, Đurđević Denis i Franjković
Đurđica – neka ih dragi Bog čuva i blagoslovi
q pred nama su godišnji odmori , bilo bi lijepo da se
javite barem čestitkom gdje ste i kako vam je, bit
će to lijep prilog za naredni broj
Sudjelovanje u događanjima:
OBAVIJESTI ČLANOVIMA FSR-a
ZA SRPANJ I KOLOVOZ:
Skupštine kroz srpanj i kolovoz neće biti, slijedeća je 4. rujna .
Časoslov je u sklopu klanjanja pred Presvetim svakog četvrtka.
Aspiranti i novaci kroz ovo ljetno vrijeme nemaju svoje sastanke
Od velike važnosti je bio događaj da se pokušamo naći u što većem broju na jednoj maloj duhovnoj obnovi. Duhovna
obnova, zapravo kratki nagovor želi nam dozvati u svijest da se sjetimo svoga zavjeta kojeg smo dali u FSR. Potrebito je
još jače potaknuti u članovima spoznaju pripadnosti zajednici FSR, dolazak na zajedničke susrete kao i zajedničko
slavljenje svete mise, spoznaju kako i čime ja mogu pomoći mojoj braći i sestrama u redu. U duhu Franjinih ''Opomena''
između ostalog poziva nas da ljubimo brata i u njegovoj nesavršenosti. I ne samo to: nego i da ponesemo njegovu
nesavršenost.
Organizirali smo hodočašće područnih bratstava, sudjelovali u pripremanju i dežurstvima izložbe "Bog ljubi veselog
darivatelja", velik broj članova hodočastio je na Macelj, sudjelovali smo u organiziranju i održavanju Tjelovske
procesije…
U narednim prilozima bit će i izvješće o putovanju članova FSR-a u Asiz, kratko izvješće o duhovnoj obnovi u Taboru i
ostalim aktivnostima koje će se odvijati tokom ljeta.
Ž.Šalković
5. smotra pjevačkih zborova naše franjevačke provincije
Članovi našeg župnog zbora
sudjelovali su u subotu, 26. lipnja, na 5.
smotri pjevačkih zborova "Provincije
Sv. Ćirila i Metoda".
praćeno pjevanjem više od petsto pjevača crkvenih
zborova. Na kraju misnog slavlja provincijal je podijelio
zahvalnice voditeljima zborova te najavio, zajedno s p.
Serafinom, kako će se iduća smotra održati na Trsatu.
Smotra je završila u ranim poslijepodnevnim satima
zajedničkim domjenkom.
D.B.
Smotra, kojoj smo mi prošle godine bili domaćini,
održana je u crkvi Sv. Križa u Sigetu (Zagreb). Započela
je u 10 sati pozdravom organizatora, p. Roberta, i
domaćina. Sudjelovalo je 19 zborova iz različitih krajeva
naše domovine, iz mjesta i gradova gdje rade i djeluju
naši franjevci. Svaki je zbor sudjelovao s po dvije
pjesme, uglavnom domaćih autora.
Nakon nastupa zborova slijedilo je misno slavlje koje je,
u zajedništvu s franjevcima koji su dopratili svoje
zborove, predslavio provincijal p. Željko Železnjak. On
je u svojoj homiliji naglasio važnost svjedočenja vjere u
svakodnevnom životu, osobito važnost svjedočenja
crkvenih pjevača. Bilo je dojmljivo ovo slavlje, po-
str. 4.
ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
Je li nas strah Gospe?
Čini mi se da se s razlogom pitam je
li nas strah Gospe? Protekao je
mjesec svibanj koji bi trebao biti pun
Marijinih milosti. Mjesec u kojemu
se tako zdušno molimo za Marijinu
pomoć kod Gospodina. Moram
priznati da nisam puno toga osjetio.
Možda zbog dugotrajnih kiša,
možda zbog situacije u društvu, a
možda zbog situacije u župi.
Kažu da je čovjek bliži Bogu što se
nalazi u većoj nevolji. Kako nestaje
rješenja koja sam može osmisliti,
tako biva prisiljen okrenuti se
onomu koji može sve riješiti. Tada to
najlakše čini tražeći zagovor kod
Marije. Da je to tako svjedoče
mnoga Marijina svetišta, a da su
mnogi u nevolji sigurno Vam ne
moram svjedočiti. Pored takve
situacije u našoj župi kao da ne
postoje problemi i kao da nema
potrebitih Marijinih zagovora.
Ruža Otajstvena, Marijin kip kojeg
naš pater Bogdan svake nedjelje
uobičava donijeti u drugu obitelj
gdje se onda moli krunica za obitelj,
te poslije toga ostaje cijeli tjedan kao
svojevrstan podsjetnik obitelji na
zajedničku molitvu. U posljednje
vrijeme Ruža Otajstvena teško pronalazi domaćine. Nakon što je u
proteklih skoro dvije godine oko 70
obitelji imalo priliku obnoviti
zajedničku obiteljsku molitvu, kao
da više nema onih kojima je to
potrebno. Razmišljam i sve sam
bliže onoj istini da ima puno krštenih
ali je upitno koliko ima vjernih.
Ako ste ovo pročitali znajte da je
upućeno i Vama. Jeste li Vi u Vašoj
obitelji imali prilike moliti se uz
Gospu? Ako niste, ne plašite se,
molim Vas nazovite na telefon 095
838 9204 ili se javite pateru
Bogdanu, te dogovorite termin kad
to želite. Vjerojatno niste ni znali za
ovu mogućnost, no sad znate i na
Vama je red. Znam da poziv košta
kunu-dvije, ali znate li kakve su
milosti za Vašu obitelj u pitanju. ------ Dozvolite da Gospa s vama i za vas
moli!-------S.G.
Proslava blagdana Presvetog Srca Isusova u Karlovcu
Župa svake godine slavi pobožnost na čast Srcu Isusovu kroz devet prvih petaka, počevši od
listopada prošle godine do lipnja ove godine, tj. do župnog blagdana. U toj pobožnosti posebno smo
stavili naglasak na Svećeničku godinu koja je vezana uz svetkovinu Presv. Srca Isusova, na molitvu
za svećenike i duhovna zvanja.
Sama priprema za blagdan počela je trodnevnicom koju su vodili svećenici Antun Kolić – sv. Petar,
Duga Resa, župnik Zoran Grgić – bl. Alojzije Stepinac, Duga Resa i župnik Josip Priselac – sv. Tri
Kralja, Banija. Svečanu koncelebriranu Svetu misu u 19,00 sati predvodio je dr. Josip Baloban,
arhiđakon koji nas je pozvao da svoje srce suobličimo njegovom Presvetom srcu koje ljubi sve ljude
i želi da ta ljubav vlada i među ljudima. Svećenici su imali u toj godini redovite duhovne vježbe, zatim
predavanja na svećenikom danu, duhovne nagovore, zajednički izlet "Emaus" u Šibenik. Zajednički
susret svih svećenika prigodom Svećeničke godine bio u Zagrebu Susret svih svećenika svijeta bio
je u Rimu 11. lipnja 2010. sa svetim Ocem.
vlč. Norbert Ivan Koprivec
SUSRETI PASTORALA
ZA BRAK I OBITELJ
Mjesečni susreti u mjesecu srpnju i kolovozu bit
će treći četvrtak 15. srpnja i 19. kolovoza.
Krunicu, misu i klanjanje vodit će naši patri.
Pozivamo Vas da se odazovete susretima jer
iako su godišnji odmori od obitelji i Boga
nema odmora!
str. 5.
ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
S M J E S E Č N O G S U S R E TA
NAŠIH OBITELJI
U četvrtak 17. lipnja susret s moljenjem krunice započeo je vlč. Marko Dujam iz
župe Hrnetić. Nastavio je misnim slavljem i klanjanjem. Čitanje evanđelja po
Mateju 6, 7-15 donijelo nam je molitvu „Oče naša" pa se vlč. Marko u svojoj
propovjedi najviše zadržao na toj, od Isusa danoj nam molitvi. Rekao je da ne treba
previše riječi u molitvi već duboko zaroniti u Riječ. Isus je rekao:"Ne blebećite kao
pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani." U skrovitosti svoje sobe trebamo
naći mir i svaku riječ dane nam molitve dobro razmotriti. Možemo se ugledati na sv.
Franju koji je uz riječ OČE probdio cijelu noć. Susret nam je svojim sviranjem
obogati mladi Marko Arabadžić.
VJERNICI LAICI U SLUŽBI ČITAČA
U sklopu aktivnosti naše
Župe, poučeni smjernicama 2.
vatikanskog sabora, na inicijativu
Pastorala za brak i obitelj i uz
odobrenje i svesrdnu podršku p.
Franje, tijekom siječnja ove godine,
zaživjela je ideja o osnivanju grupe
čitača. Ista je proizašla iz jedne male
skupine vjernika laika, roditelja
nekadašnjih prvopričesnika
(generacija 1999. god.) koje je od tih
dana, svojom predanošću i
entuzijazmom, a ponajviše ljubavi
prema Bogu, okupljala naša časna
Ana, na čemu joj svesrdno
zahvaljujemo. Osnutkom grupe
čitača pristupili su i članovi ostalih
grupacija naše župe, a svi sa željom
da aktivno svjedoče svoju
angažiranost i u čitanju riječi
Božje u misnim slavljima i drugim
liturgijskim obredima.
Dana 21. siječnja 2010.
godine, kada nas je p. Franjo po prvi
puta okupio, za voditelje grupe
određen je bračni par Presečan, a za
njihove zamjenike bračni par Kralj,
koji su u tim prvim danima
djelovanja nastojali okupiti sve
zainteresirane i stvoriti jednu bazu
čitača koja trenutno broji 38
aktivnih čitača, a koja dakako nije
konačna, te voditi brigu o rasporedu
čitanja na nedjeljnim misnim
slavljima i ostalim liturgijskim
obredima.
Budući je liturgijsko čitanje
javni nastup u sklopu bogoštovnih
čina, njemu se treba pokloniti dužna
pažnja i briga, kako samih voditelja i
čitača, tako i našeg mentora-lektora
patera Franje, pa i čitave župne
zajednice.
Poučeni 2. vatikanskim
saborom (SC 33): "U liturgiji Bog
govori svome puku, a Krist sveudilj
navješćuje evanđelje. Sa svoje pak
strane puk Bogu odgovara
pjevanjem i molitvama. " ista
Isusova riječ navještena apostolima
odjekuje i među nama – Bog nam
progovara dok se navješta njegova
riječ. Zato je čitanje Božje riječi
važno u svakom bogoslužju, osobito
u svetoj misi što naglašava i Sabor
(SC 24): „Od najveće je važnosti u
liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz
njega se uzimaju čitanja i tumače u
homiliji; iz njega se pjevaju psalmi;
njime su nadahnute i prožete
molitve, zazivi i liturgijske pjesme;
od njega čini i znakovi primaju svoje
značenje. Stoga za obnovu,
napredak i prilagođavanje svete
liturgije treba njegovati onaj slatki i
živi osjećaj Svetoga pisma o kojemu
svjedoči časna predaja istočnih i
zapadnih obreda.", jer...moramo
priznati...za mnoge je vjernike
jedini susret sa Svetim pismom
upravo u bogoslužju. Sada možemo
naslutiti važnost i uzvišenost službe
čitača. Zato je čitanje važno, ne
samo tehnika čitanja, već i vjernički
pristup. Nije dovoljno da se sveti
tekst samo lijepo pročita, već da onaj
koji ga čita bude vjernik i duboko u
srcu to osjeća.
Služba čitača zahtjeva
ozbiljnost i pripravu, a njeno
dostojanstvo pokazuje se
odgovornošću prema Riječi Božjoj i
zajednici vjernika. Stoga smo ovih
dana, pod nesebičnim vodstvom
patera Franje, započeli s pripravama
svih čitača u vidu edukacije kako
same retorike čitanja, tako i kulturne
razine liturgijskog čitanja, a čemu
ćemo u narednom periodu dati
poseban naglasak. Biti čitač, znači
biti glas Božji, na radost cijele
zajednice vjernika i posvećenja
njega samoga.
Na kraju, želimo da svi Vi
koji ste, čitajući ove retke, barem na
trenutak pomislili i poželjeli da Vaš
jedini susret sa Svetim pismom ne
bude samo u bogoslužju, već da nam
se pridružite u njegovu
navješćivanju zbog čega je ono
prvenstveno nastalo i očuvalo se do
današnjih dana, to i učinite.
Veselimo Vam se i očekujemo Vas
na našim susretima svakog prvog
ponedjeljka u mjesecu u 20.00 sati u
vjeronaučnoj dvorani.
I. Presečan
str. 8.
ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
BLAGDAN TIJELOVA
Pred oko tri tisuće vjernika, 3. lipnja
2010. god. zagrebački nadbiskup
kardinal Josip Bozanić predvodio je
misno slavlje i procesiju na dan
Presvetog Tijela i Krvi Kristove.
U centar karlovačke zvijezde na Trg Josipa
Jelačića uz crkvu Presvetog Trojstva u jutarnjim satima
na blagdan Tijelova, pristizali su u kolonama vjernici iz
svih župa karlovačkog dekanata. Pjevajući prigodne
pjesme organizirano su dolazili u kolonama na čelu kojih
su bile zastave župa. Na početku misnog slavlja
dobrodošlicu i zahvalu kardinalu i Nadpastiru je izrekao
mons. Fardinand Vražić, dekan karlovačkog dekanata i
župnik na Švarči. Nakon toga počinje misno slavlje u
deset sati, koje predvodi uzoriti kardinal Josip Bozanić,
uz koncelebraciju mons. Ferdinanda, p. Franje
Tomaševića, gvardijana franjevačkog samostana i
župnika crkve Presvetog Trojstva i svećenika iz
dekanata.
Zajedništvo na koje je Kardinal u svojoj
propovijedi pozvao najbolje se očitovalo u nazočnosti
prvopričesnika iz cijelog dekanata, obučenih u svečane
haljine, ovogodišnjih krizmanika, članova kulturnoumjetničkih društava, velikog broja vatrogasca, časnika
HV-e, počasne gradske garde i ostalih vjernika.
"Što znači Otajstvo Tijela i Krvi Kristove? zapitao se na početku svoje propovjedi kardinal Bozanić
naglašavajući da je to Isusova želja i Isusova zapovijed
sadržana u onome što danas slavimo, a što ponavljamo u
svakoj svetoj misi prisjećajući se Posljednje Večere i
riječi: „Ovo činite meni na spomen!". Time se
uprisutnjuje Isusova žrtva na križu, a Isus je to učinio i
prije razapinjanja na križ lomeći kruh na Posljednjoj
Večeri i sam se predajući i žrtvujući za naš spas. Predao se
da bude za nas, da bude s nama, da bude naša hrana.
Mi se hranimo sa euharistijskog stola da bi smo
bili Kristovi da bi smo postali Krist u svijetu. Time i mi
postajemo Kristovo tijelo, a to je Crkva. Svi koji se hrane
za euharistijskim stolom po Duhu Svetome živi i djeluje
Krist. A Krist je Božji Sin, a po tome smo i mi Božja
djeca. Okupljajući se oko oltara koji označava Krista,
okupljeni kao Crkva grada Karlovca, danas je to
govorilo o našem zajedništvu i o potrebi u ovim
posebnim vremenima da kao Crkva zajedno misli i
djeluje i nastupa. Vjernici se moraju osjećati da kao
zajednica pripadaju Isusovoj Crkvi, a danas je to
najbolje vidljivo u okupljanju oko svojih pastira u
Karlovcu. Crkva okupljena ne samo pred Bogom nego
javno i u društvu gdje je često potrebno zajedno i javno
braniti Božja načela. Ne zaboravimo da Crkva ima i
sociološki karakter.
Procesija ulicama Karlovca je znak koji govori
da smo pozvani ne biti samo u crkvi u miru i tišini pred
Bogom nego da svoju vjeru moramo živjeti da se to vidi
na našim ulicama, u našem životu, po našem ponašanju.
Kao vjernici pozvani smo da doprinosimo dobru svoga
grada kojemu moramo pomoći vodeći se načelima
Evanđelja. Pozvani smo da se brinemo oko općeg dobra,
osobito danas moramo raditi na zajedništvu i solidarnosti
koja sve više nestaje. Procesija govori da ono što
vjerujemo moramo unijeti u svoj život u svoje djelovanje
i svoj grad. Ideje evanđelja i Božji naum kroz njih je
zajedništvo i briga jednih za druge, a posebno briga za
one kojima je tuđa pomoć potrebna.
Bog mora biti na prvom mjestu i kršćani se mogu
klanjati samo Bogu - više puta je naglasio Kardinal.
Tamo gdje Bog ima prednost, tamo je čovjek u miru,
tamo se i čovjek poštuje, zato moramo uvijek staviti Boga
na prvo mjesto, a da bi sve to moglo zaživjeti moramo se
klanjati Bogu. Kršćani prigibaju koljeno samom pred
Bogom. Onaj koji se klanja Bogu ne klanja se idolima, taj
se ne da zavesti od raznih pobuda koje su protiv čovjeka.
Pozvani smo na euharistiju i euharistijsko klanjanje da
bismo u sabranosti i razmatranju osjetili što je kršćanin,
kakvi kršćani trebamo biti. Onaj koji se klanja pred
Isusom prisutnim u euharistiji taj na neki način širi duh,
taj zna tajne i Božje i ljudske. Zbog svega rečenog
kardinal je preporučio svim zajednicama što češće
klanjanje pred Presvetim kako bi se pred Bogom mogli
sabrati i što bolje djelovati kao vjernici pred svijetom.
Nakon dostojanstvenog prolaska Procesije kroz
stari dio grada kardinal je podijelio Božji blagoslov,
poslije čega su se vjernici polagano razilazili u svijesti
prebivanju velikom trenutku i da su nas dotakle
kardinalove riječi o zajedništvu i javnom djelovanju.
U poslijepodnevnim satima uzoriti kardinal
Josip Bozanić je u karlovačkoj Bolnici posjetio djecu iz
Velike Gorice koja su stradala u jutarnjim satima pred
Karlovcem vozeći se BUS-om prema moru.
S.G.
OBAVIJEST O ŽUPNOM LISTU
Naredni broj Župnog lista izlazi u nedjelju 05. rujna 2010. godine. U tom listu ponovno će biti objavljene sve obavijesti vezane
za redovita događanja u župi i samostanu - od rada župnog ureda, rasporeda misa, rasporeda vjeronauka... Također ćemo
pratiti događanja u župi tijekom ljeta i pisati u tom broju. Nadamo se da se veselite svakom novom broju, a također očekujemo
vaše aktivno sudjelovanje. Kritike, pohvale, uključivanje - sve s radošću primamo.
- Uredničko vijeće -
str. 9.
ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
I ove smo godine, 06.lipnja 2010.
hodočastili u Macelj
Kao duhovno vodstvo s nama su p. Tonio i veća skupina časnih sestara
Franjevki od Bezgrješne i Klanjateljice krvi Isusove. Oni će ubrzo nakon
polaska predvoditi molitvu krunice i pjesmu.
Potaknuta pitanjima mnogih: ˝Kuda mi to idemo i zašto?˝ – odlučih,
uz dopuštenje p. Tonia, kazati nekoliko riječi, pokušati odgovoriti na ta i
mnoga neizrečena pitanja: Macelj je malo mjesto u Hrvatskom zagorju koje je
u svojim šumama sve do 1991. godine čuvalo strašnu tajnu. Citirat ću o tome
riječi kardinala Bozanića izrečene na misnom slavlju 22. listopada 2005.
godine, a u povodu pokopa žrtava iskopanih iz 23 jame: ˝Ovdje, u maceljskim
šumama, u vrijeme Titova režima, izvršen je pokolj nad brojnim hrvatskim
civilima, među kojima bijaše svećenika i bogoslova, a za žrtve do danas nitko
nije odgovarao. Sve se to dogodilo u ime ideologije koja je unaprijed planirala
krvavi obračun s neistomišljenicima i koja je, stvarajući svoju viziju raja na
zemlji, ovima ovdje priredila pakao. I ne samo njima…˝
Hrvatski Sabor je još 8. listopada 1991. godine donio odluku o
osnivanju posebne komisije koja je bila zadužena za otkrivanje, istraživanje,
obnovu i održavanje grobova i grobnica hrvatskih vojnika. Po nalogu te
komisije iskopano je 26 jama iz kojih su izvađeni kosturi 1163 žrtve, a među
njima su 21 svećenik i bogoslov.
˝Veri martyres pro fide et patria˝ - Istinski mučenici za vjeru i
domovinu… Taj natpis dominira na spomen ploči podno križa u Frukima na
kojoj su ispisana imena ubijenih svećenika i bogoslova, a iznad grobnice u
kojoj su, uz njih, pokopani i posmrtni ostaci ostalih žrtava.
To je mjesto na koje i mi odlazimo odmah nakon dolaska u Macelj. Uz
spomenik tu je izgrađena i crkva Muke Isusove. Ideja o spomen grobnici i
crkvi došla je od Crkve. Tu svakako treba spomenuti p. Dragu Brgleza, koji je
promicatelj spomena na maceljske žrtve, a koji nas i te nedjelje sve pozdravlja
i poziva na
dostojanstveno sudjelovanje u pobožnosti križnog puta, a potom i na misnom
slavlju. Tekst križnog puta napisao je p. Bonaventura Duda povezujući križni
put Isusov s križnim putem maceljskih (i svih hrvatskih) žrtava. Predmole ga
predstavnici udruga i hodočasničkih skupina pristiglih iz različitih krajeva
naše domovine. Tako i sedmu postavu predmoli s. Jelena kao naša
predstavnica.
Slijedi misno slavlje koje, uz brojne svećenike, predslavi biskup
mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Riječi molitve križnog puta,
zvon zvona trominutni na početku misnog slavlja, kao i biskupovu propovijed
trebala je čuti cijela Hrvatska. Našli bi odgovore na mnoga naša pitanja!
NAJAVA HODOČAŠĆA U MEÐUGORJE
»ZAHVALA I PREPORUKA KRALJICI MIRA ZA
BIBLIJSKO BDIJENJE« ZA SVE ŽUPLJANE NAŠIH ŽUPA
Od 15. - 17. listopada 2010. (Križevci, Podbrdo,
susret s vidiocima, posjet zajednicama...)
Duhovno vodstvo naših svećenika - Mogućnost obročnog
plaćanja u župama - Popust za djecu - Za sve informacije javiti
se župnim koordinatorima - Cijena 390,00 kuna
U NAŠOJ ŽUPI KOORDINATOR JE ANTE SLAVIĆ,
tel. 092 205 0252 i 654 - 839
Na početku misnog slavlja
mons. Ivan Šaško je kazao: ˝Došlo
smo da bismo u Božjem Duhu, zajedno
s pokojnima, slavili istinu života s
Bogom, kojega nasilje i zločini, grijeh
i mržnja, ne mogu dokinuti… došli
smo pri kraju svećeničke godine
zagledati se u živote onih koji su ostali
vjerni do izmoljenoga zadnjega zrnca
krunice, došli smo moliti za pokoj, ali i
oproštenje grijeha svima koje je
zarobila zloća i koji su postali nositelji
umiranja!˝U homiliji je biskup Šaško
povezao misna čitanja s brojnim
maceljskim žrtvama i tragedijama
križnoga puta. Između ostaloga,
naglasio je: ˝Ovdje se čuo plač
nevinih, ali sažaljenja nije bilo; ovdje
se povorka života brzo pretvorila u
smrtni muk, bez sprovoda i sućuti…
Pjevane su pjesme o ´šumama i
gorama´, o navodnoj ´slavi borbe´
koja se njima pronosila, a šume su bile
prisiljene otvoriti svoju utrobu i
stidjeti se što nisu bile sposobne
progovoriti o sramnim zločinima.
Šume su trebale poslužiti kao pokrov
memorije, kao zaborav i prostor
straha.˝ Svoju snažnu propovijed
mons. Šaško završio je riječima: ˝Ove
iste šume, koje su predstavljene kao
kolijevka pravedne borbe, primaju
tražitelje istine i molitvu. One ne žele
osvetnike, nego ljubitelje istine.
Zbiljski će pomoći svatko tko će mlade
voditi prema toj istini!˝
O tim i svim biskupovim
riječima razmišljali smo i mi vračajući
se u večernji sat, te nedjelje 6. lipnja s
hodočašća u Macelj.
D. Beljan
ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
str. 10.
Hrvatska franjevačka provincija "Sv. Ćirila i Metoda"
Uz 110 - godišnjicu postojanja
I DIO: Povijesni pregled
Ova franjevačka provincija sa
sjedištem u Zagrebu po prostranstvu svoga
područja najveća je u bivšoj Jugoslaviji. Prostire
se po cijelog Gornjoj Hrvatskoj, Slavoniji, Lici,
Hrvatskom Primorju, Srijemu, Bačkoj i Banatu.
Po svome postanku je najmlađa, jer je
ustanovljena tek 1900., ali na tom području su do
tada djelovale druge provincije. To su bile:
najprije ˝Ugarska provincija˝ i ˝Slavonska
provincija˝, zatim svoje djelovanje na taj teritorij
proteže i ˝Bosanska vikarija˝, od koje se kasnije
odjeljuju na tom području, ˝Provincija
bosansko-hrvatska Sv. Križa˝ i ˝Provincija Sv.
Ivana Kapistrana˝. U središnjem dijelu današnje
provincije bila je ˝Ugarska provincija˝ sve dok
se hrvatski franjevci nisu odvojili od Mađara u
samostalnu ˝Provinciju Sv. Ladislava˝.
Franjevci žive i djeluju na području koje danas
zauzima ˝Hrvatska provincija Sv. Ćirila i
Metoda˝ bez prekida od vremena Sv. Franje,
osnivača Reda. Svetac je sam bio u Hrvatskoj,
jer su lađu, kojom je putovao 1212. u Siriju
svratili s puta ˝protivni vjetrovi˝, kako piše
Franjin životopisac Toma Čelanski. Štoviše,
predaja pripovijeda da je bio i u Zagrebu i tu
osnovao samostan. Bez obzira na istinitost ove
predaje o boravku Sv. Franje u Zagrebu,
franjevci dolaze već u prvim danima Reda u
Hrvatsku, i to iz dva pravca: preko Dalmacije i
preko Mađarske.
Papa Leon XIII ujedinio je 4. listopada
1897. sve franjevačke ogranke opservanata, a
novim Konstitucijama uveo je zajednički život.
Za provedbu novih konstitucija u
˝Provinciji Sv. Ladislava˝ osnovan je tzv.
Komisarijat u Zagrebu14. srpnja 1898. na čelu s
o. Vendelinom Vošnjakom. Usvajanju
obnovljenoga redovničkog života osobito je
smetala nacionalna heterogenost u svim trima
provincijama. Redovnici su bili, uglavnom,
pripadnici triju narodnosti. Na poticaj o.
Vendelina, koji je 21. svibnja 1899. izabran za
provincijala ˝Provincije Sv. Ladislava˝, proveo
je general Reda o. Alojzije Lauer razgraničenje
provincije prema narodnostima. Ukinuo je 3.
lipnja 1900. ˝Provinciju Sv. Ladislava˝,
˝Provinciju Sv. Križa˝ stavio u granice današnje
Slovenije, ˝Provinciju Sv. Kapistrana u granice
Mađarske, dok je od hrvatskih samostana ovih
triju provincija dekretom ˝Ordine nostro˝
formirao novu provinciju – Hrvatsku provinciju
– i stavio je pod zaštitu slavenskih apostola Sv.
Ćirila i Metoda.
Novoj su
provinciji od ˝Provincije Sv.
Kapistrana˝ pripali samostani: Požega, Našice,
Ilok, Šarengrad, Zemun, Vukovar, Cernik, Sl.
Brod i Osijek; od ˝Provincije Sv. Ladislava˝:
Zagreb, Varaždin, Krapina, Čakovec,
Koprivnica, Virovitica, Kloštar Ivanić i Hrv. Kostajnica, a od ˝Provincije Sv.
Križa˝: Trsat, Karlovac, Jastrebarsko, Klanjec i Samobor. Nova provincija
imala je 22 redovničke kuće sa 140 redovnika. Do Prvog svjetskog rata prvi je
provincijal o. Vendelin Vošnjak sve sile ulagao u to da obzirno provede i ustali
obnovljeni život po Konstitucijama Leona XIII. Dugo se rješavao problem
odgoja i školovanja podmlatka. 1903. osnovano je sjemenište, a 1928. i kolegij
s klasičnom gimnazijom u Varaždinu.
Nakon Prvog svjetskog rata dosta ih je napustilo Red, ali je provincija
uza sve to napredovala: 1923. pripojeni su joj
samostani u Subotici i Baču, 1935. izgrađena je rezidencija u Bjelovaru, 1936.
provinciji su povjerene župe u Kloštar Ivaniću i Raskrižju i podignuta župa i
samostan u Čuntiću 1938. otvorena je nova župa i rezidencija u Đurđenovcu, a
1939. rezidencija u Borovu kraj Vukovara. Nakon rata podržavljeno je
sjemenište i kolegij u Varaždinu, a dijelove mnogih samostana zaposjeli su
svjetovnjaci za stanove ili službene ustanove.
Godine 1956. provinciji je pripojen samostan u Novom Sadu, a 1961.
adaptiran je hospicij na otočiću Sv. Petar kod Ilovika i iste godine otvorena
kapela u Borovu. Troškom provincije nabavljena je 1965. kuća u zagrebačkom
predgrađu Kozari-Bok i pretvorena u kapelu nove župe Predragocjene Krvi
Isusove, danas je na novoj lokaciji izgrađena nova župna crkva s pastoralnim
prostorijama i stambenim prostorom za župnika, kapelana te časne sestre.
1966. kreirana je župa Zapolje (kod N. Gradiške) i predana našoj provinciji na
upravljanje.
Braća su se 1962. vratila u Borovo, na Trpinjskoj cesti sagradila veliku
crkvu Gospe Fatimske, koja je u Domovinskom ratu srušena, te danas opet
ponovno podignuta, po treći put smo se vratili u Čuntić, a 1979. naselila su
novoizgrađeni samostan uz velebnu novu župnu crkvu Sv. Križa u Sigetu u
Novom Zagrebu.
Samostanski objekti u Ivaniću, Jastrebarskom i u Šarengradu
prepušteni su drugim redovnicima ili redovnicama, privremeno ili stalno:
ivanićko prvo trapistima (1970.-1977.), a zatim 1978. karmelićankama,
samostan u Jastrebarskom cistercitima (1981.-2008.), a onaj u Šarengradu
sestrama karmelićankama (1986.). a potom za preodgajalište od ovisnosti
droge.
Od šezdesetih godina Provincija se zauzima za pastoralni rad među
iseljeništvom te osniva misije u Austriji, Zap. Njemačkoj i Australiji. Braća
djeluju i u misijama među nevjernicima u Venezueli, Boliviji, Peruu, Nikaragvi
i u Togu. U Zap. Njemačkoj sudjeluje i u pastvi domaćeg življa.
Priredio P. Tomo Rumenjak prema: ŠEMATIZAM Hrv. franjev. prov. Sv.
Ćirila i Metoda, Zgb. 1969; FRANJEVCI Hrv. provincije Sv. Ćirila i Metoda,
Zgb. 1992.
Nastavlja se – II DIO: Franjevačka djelatnost…
str. 11.
ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010.
"BOG LJUBI VESELA DARIVATELJA"
Naziv je to izložbe koja je
postavljena za blagdan Presvetog
Trojstva 30. svibnja 2010. u
samostanskom prostoru i ostati će
otvorena do rođendana Karlovca
13. srpnja 2010.
Tema izložbe je godina svećenika i franjevaštvo.
Nedavno smo proslavili 350 godina otkako su franjevci
došli u Karlovac i 800-tu obljetnicu postojanja
franjevačkog reda , a na blagdan Srca Isusova 2009.
godine započela je i godina svećenika. Inspirirani tim
velikim događajima, početkom ove godine odlučili smo
napraviti izložbu na kojoj smo pokušali u više tehnika i
ručnih radova prikazati crtice iz života Sv. Franje, Sv.
Klare, Djevicu Mariju i anđele, obilježiti godinu
svećenika i izraditi suvenire sa motivima franjevaštva i
detaljima iz crkve.
Počevši sa radom broj sudionika se sve više povećavao, a
u crkvi je organizirana radionica za djecu i radionica
vezilja.
U ovim prostorima 8. svibnja 2010. održana je likovna
kolonija članova ULAK-a. Radovi sa likovne kolonije
izloženi su na izložbi.
Osim što mogu pogledati i kupiti radove, posjetitelji
mogu uživati u samostanskom prostoru i kvadratu koji
plijeni svojom građevinskom ljepotom, a mogu se i
prošetati samostanskim vrtom u koji je za blagdan
Presvetog Trojstva postavljen kip Sv. Franje koji je do
nedavno bio u Lauretanskoj kapelici. Posebno su nas
obradovale posjete škola i vjerujemo da će se takva
suradnja nastaviti i dalje.
Ovom izložbom pokušali smo nešto dobro i korisno
učiniti za crkvu, grad i širu zajednicu, a vjerujemo da
ćemo ubuduće kroz ovo vrijeme moći ovaj prostor
obogatiti i drugim kulturnim sadržajima. Prihod od
prodaje ide za potrebe crkve.
Zahvalni smo svim onima koji su nam svojim
sudjelovanjem i podrškom iskazali povjerenje i pomogli
nam da realiziramo ovu izložbu.
Sudionici izložbe su: OŠ Braća Seljan, OŠ Dragojla
Jarnević, udruga obitelji poginulih u ratu, zadruga Božur,
Zelenilo d.o.o., cvjećarnica Ruža, pekara Domšić,
članovi ULAK-a, Car design, Tekstil d.d., vjeroučenici,
župljani, sestre klarise iz Mikulića, časne sestre od
Bezgrešne, članovi FRAME i FSR-a, prijatelji crkve i
grada, a u realizaciji izložbe pomogli su nam i
Karlovačka pivovara i HS produkt.)
Organizatori izložbe su: FSR i franjevački samostan.
V.Beg
IZ ŽIVOTA FRAME
U vjeronaučnoj učionici osnovne škole "Braća Seljan"
trenutačno je u izradi velika zidna slika koja prikazuje Isusovo
umnažanje kruha. Prva faza nastajanja ove slike bila je
priprema podloge, tj. popravak i izbjeljivanje zida. U drugoj
fazi sliku smo pomoću projektora projecirali na zid i olovkom
iscrtali konture slike. Treća faza sastojala se od bojanja slike.
Posljednja faza sastojat će se od slikanja neba i lica, te od
bojanja kontura crnom bojom. Ova slika nastaje pod stručnim
vodstvom Ane Šarić (studentica restauracije) i uz pomoć
framaša koji svojim zalaganjem i trudom pomažu da se ovaj
projekt ostvari.
T.Š.
IMPRESSUM
Odgovorni urednik – pater Franjo Tomašević
Organizatori – Boris Rak,Damir Milčić
Uredničko vijeće – Tomislav Šegina, Ante Slavić, Zvonimir Gerber, Damir Poljančić, Mirjana Granić, Željko Šalković, Mirjana Slavić,
Stipe Granić; Priprema za tisak - Sandra Milčić
Izdavač – Župa i samostan Presvetog Trojstva; žr 2400008-1101424067; tel. 615-950
http//www.franjevci-karlovac.hr / e-mail: zupnilist@franjevci-karlovac.hr
Naslovnica – Sv. Ćiril i Metod - stropna slika samostanske blagovaonice u Cerniku
Tisak – Tiskara “Ivan“