a
k
s
r
a
Ba k
RIJEKA . SVIBANJ 2011. . BROJ 4/441 . GOD. XLIX . CIJENA 7 KN
Blaženi Ivan Pavao II.
Riječani procesijom zahvalili papi
Nadbiskupijsko
hodočašće
Putovima
sv. Pavla
Hagioterapija
Svakodnevno
opredjeljenje
za Dobro
Kateheza
Papa i
papinstvo
Nadbiskupijsko hodočašće
Putovima sv. Pavla
Na mjestima gdje je propovijedao sv. Pavao i u kojima su formirane prve kršćanske zajednice, iz čijih
se temelja kršćanstvo razvilo kao najveća svjetska religija, hodočasnici su pronašli nadahnuće za
obnovu i svjedočenje vjere
U
godini posvećenoj euharistiji i prenošenju vjere u Riječkoj nadbiskupiji, godišnje nadbiskupijsko hodočašće vjernike je odvelo
u Grčku, putovima sv. Pavla, jednog od najvećih prenositelja
vjere. Pod duhovnim vodstvom nadbiskupa Ivana Devčića i u pratnji
šestorice svećenika, 400 hodočasnika u 5 dana boravka u Grčkoj, od
25. travnja do 1. svibnja, imalo je priliku posjetiti mjesta na kojima je
propovijedao jedan od najznačajnijih likova kršćanske povijesti, sv. Pavao.
To su mjesta u kojima su formirane prve kršćanske zajednice, iz
čijih se temelja kršćanstvo razvilo kao najveća svjetska religija. Hodočasnici su tako posjetili poznate grčke gradove i arheološka nalazišta,
Atenu, Korint, Bereu, Solun, Filipe i Neapol, a noćili su u Solunu i Ateni.
U zemlji u kojoj katolika ima svega oko 2-3%, a većina stanovnika pravoslavne je vjere, hodočasnici su se svakoga dana okupljali na euharistijskim slavljima u malobrojnim, ali znamenitim katoličkim crkvama
u Grčkoj.
2 Broj 4/441 2011.
Na mjestu gdje je sv. Pavao krstio prvu osobu na europskom tlu, Lidiju, hodočasnici su se okupili na
euharistiji, obnovili krsne zavjete i potvrdili nadbiskupijsko zajedništvo.
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Proslava beatifikacije
HODOČAŠĆE
P
P
Slobodan i Katarina Šuljić sudjelovali su
na svih 7 nadbiskupijskih hodočašća
”
Naša nadbiskupijska hodočašća uvijek su nezaboravno iskustvo.
Tko nikad nije bio ne može si niti dočarati to ozračje.
I ovo u Grčkoj je bilo posebno. Posjetili smo mjesta gdje su nastajale prve kršćanske zajednice i na kojima je propovijedao sv. Pavao.
Stajati na tim mjestima budi osjećaj nadahnuća i snažne vjere prvih
kršćana.
Posebno smo zapamtili i misu koju smo slavili na brodu. Sam nadbiskup je rekao da mu je ovo prvi put da predvodi misu na brodu.
Hodočašće je, kao i do sada, bilo odlično organizirano i bogato sadržajima, ne samo vjerskim nego i kulturnim znamenitostima.
S a d r ž a j:
Hodočašće Riječke
nadbiskupije
Putovima sv. Pavla . ........ 2-3
Zvona zvone
Nevine žrtve . .......................4
Razmišljanja
Nacionalni ponos ................4
Hagioterapija
Svakodnevno
opredjeljenje za Dobro . .....5
Kateheza
Papa i papinstvo .................6
Poruka pape Benedikta XVI.
Urbi et orbi, Gradu i svijetu,
Uskrs 2011.
Krist je uskrsnuo,
on je živ i naš
je suputnik ...........................7
Poruka pape Benedikta XVI.
za 45. svjetski dan sredstava
društvenih komunikacija
Istina, navještaj i
autentičnost života u
digitalnom dobu .............. 8-9
Događanja ..........................10
Sedmeročlana obitelj Višnjić
Zna Papa koga treba
podržati! Obitelji! ..............11
Iz povijesne riznice
Sv. Ivan Nepomuk Češki svetac
omiljen u Hrvatskoj ...... 12-13
Priroda oko nas
Naše žabe skakačice . ......13
Blaženi
Ivan Pavao II. ................14-15
Medicinski kutak
Visoki krvni
tlak - hipertonija.................16
Crkvena glazba
Slavlja BDM .......................17
Obiteljski predah . ..........18-19
Gospićko-senjska
biskupija ........................ 20-21
Događanja ..........................22
Riječka nadbiskupija . ... 23-26
Nadbiskupijsko hodočašće
Filipi i Korint ......................27
Dolazak Benedikta XVI. ...28
3 Broj 4/441 2011.
Najdojmljivija je ipak bila jedina misa na otvorenom, u Filipima 27. travnja, drugoga dana boravka u Grčkoj. Na mjestu gdje je sv. Pavao krstio
prvu osobu na europskom tlu, Lidiju, hodočasnici
su se okupili na euharistiji, obnovili krsne zavjete
i potvrdili nadbiskupijsko zajedništvo. Propovijed
je održao Velimir Martinović i pozvao hodočasnike
da u Svetom pismu i euharistiji prepoznaju i upoznaju Krista. „Bog koji posve nadvisuje i nadilazi
čovjeka toliko se snizio da je postao čovjekom
kako bi bio naš suputnik na našemu putu. Na tom
putu sa svakim od nas osobno poimence ide i
otkriva se, a mi smo toliko ograničeni da ga i ne
primjećujemo, jer tražimo da on bude poseban,
Atena - grad koji je simbol antičkog doba, hodočasnicima je
neki nadčovjek, koji će čarobnim štapićem riješiti
pokazao brojne znamenitosti, od spomenika antičke kulture i mjesta
sve naše probleme. On se neprestano otkriva u
značajnih za povijest kršćanstva, do suvremenih znamenitosti.
sv. misi, lomljenu kruha popraćenom riječima, stoga nek nam ne prolazi ispred očiju kao stranac“,
rekao je Martinović te poručio hodočasnicima da
Krista prepoznaju kao onoga koji donosi bitne
promjene u život onih koji povjeruju i potiče ih na
svjedočenje istinskih vrijednosti.
rva postaja na hodočasničkom putu bila
je Verija (antička Berea), grad u kojem je
živio i djelovao sv. Pavao. Hodočasnici su
se okupili na mjestu koje u živopisnim mozaicima
oslikava i čuva spomen na sv. Pavla, njegov boravak i propovijedanje. Nakon toga smjestili su se u
Solunu gdje su prvu misu u Grčkoj slavili u katedrali Bezgrešnog začeća Marijina. Drugoga dana
boravka u Grčkoj, nakon mise u Filipima, posjetili Poseban je bio odlazak na Akropolu gdje se nalazi Areopag, stijena
su Kavalu (antički Neapol) gdje se sv. Pavao prvi
s koje je sv. Pavao propovijedao Atenjanima.
put iskrcao na europskom kontinentu. Trećega
Nadbiskup Devčić u propovijedi je hodočasnike posu dana krenuli put Atene, grčke prijestolnice. Na
putu su posjetili Volos gdje su misu slavili u župnoj taknuo na očuvanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, čiju važnost će istaknuti i papa Benedikt XVI.
crkvi Bezgrješnog začeća Marijina.
Četvrti dan hodočašća bio je rezerviran za Ate- u svom posjetu Hrvatskoj.
osljednjeg dana boravka u grčkoj hodočasnici
nu. Grad koji je simbol antičkog doba, hodočasnicisu krenuli prema 5 km dugačkom Korintskom
ma je pokazao brojne znamenitosti, od spomenika
kanalu, prokopanom na mjestu spoja poluoantičke kulture i mjesta značajnih za povijest kršćanstva, do suvremenih znamenitosti. Hodočasnici su toka Peloponeza s kopnom. Sačuvani spomenici
u pratnji lokalnog vodiča posjetili trgove Sintagmu antičkog Korinta dočarali su im mjesto u kojemu je
i Omoniu, Parlament, Hadrijanova vrata, Zeusov sv. Pavao boravio u dva navrata te uputio dvije znahram, Olimpijski stadion, poznatu otvorenu tržnicu menite poslanice stanovnicima toga grada. Tu su se
Monastiraki i Plaku.... Poseban je bio odlazak na hodočasnici okupili na službi riječi, čitali iz Pavlovih
Akropolu gdje se nalazi Areopag, stijena s koje je poslanica Korinćanima i odlomak iz Djela apostolsv. Pavao propovijedao Atenjanima. Misu su, u posli- skih koji govori o njegovom putu iz Atene u Korint, a
jepodnevnim satima, slavili u katedrali sv. Dionizija. duhovni je nagovor održao don Vjekoslav Kanić. NaNa misi koju je predvodio nadbiskup Devčić šest je kon petodnevnog boravka u Grčkoj, brodom su se
redovnica obnovilo svoje zavjete obilježavajući 25 vratili u Anconu te Autotransovim autobusima, koji
ili 50 godina službe, a sedam je bračnih parova ob- su ih pratili cijelim putem, u kasnim večernjim satima
novom bračnih obećanja proslavilo srebrni jubilej. 1. svibnja stigli u Rijeku.
RAZMIŠLJANJA
ZVONA ZVONE
„K
Nevine žrtve
ad su ‘tuljani’ uletjeli u kuću, izbila je pucnjava. Bin
Laden je pružio otpor, ali je odmah ubijen, kao i još
trojica muškaraca koja su zapucala na specijalce. Dvojica
ubijenih bili su bin Ladenovi pomoćnici, a treći je Osamin
sin. U borbi je ubijena i jedna žena, koju je bin Ladenov
pomoćnik pokušao iskoristiti kao živi štit“, kazali su izvori iz
američkih obavještajnih krugova. Tako mediji opisuju ubojstvo najtraženijeg odmetnika u posljednjih 10 godina.
Kako izvješća navode, odmetnici su pružali oružani otpor i u tome dakako stoji opravdanje vojnicima za uporabu
sile i otvaranje vatre. Bila je tu i jedna žena, kako spominju
izvješća, pala tek kao usputna žrtva. Nitko od informatora
ne navodi da je bila naoružana. Pa ipak nastradala je samo
zato jer je u krivom trenutku bila na krivom mjestu. Ali nitko
za nju ne pita, niti se traži krivac.
Smrt nekog čovjeka za jednog kršćanina
nikad nije razlog za radost. Naprotiv, svatko
treba razmisliti o vlastitoj velikoj odgovornosti
pred Bogom i za ljude, istaknuo je predstojnik
Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico
Lombardi komentirajući bin Ladenovu smrt.
Po kriterijima Haaških istražitelja ili nizozemskih i kanadskih unproforaca s iskustvom u ratu na tlu Hrvatske, takvo ponašanje vjerojatno bi trebali proglasiti prekomjernom
uporabom sile. Jer, naravno da su američki vojnici trebali
uočiti da žena nema oružje i prekinuti vatru. „Gospođo,
gospođo, molim vas maknite se malo u stranu, mi želimo
pogoditi samo Osamu. Ali gospođo molim vas, pomaknite se! A vi gospodine Bin, pustite ženu, ovo zaista nije po
pravilima ratovanja.“ Zamisliti takav scenarij ipak spada u
red parodije, a ne stvarnog života. Ili, zamislite neku obitelj
u nekoj od okolnih zgrada pored one u kojoj je ubijen bin
Laden. Suprug i supruga mirno večeraju i odjednom začuju buku helikoptera. „Bježimo!“ Poviče, sasvim očekivano,
u strahu žena. Suprug samo mirno prinese žlicu nemasne
juhe ustima, srkne odmjereno i značajno se nasmiješi. „Eh
draga, pa što se bojiš. Imam pouzdanu informaciju da su
došli samo po Osamu. To nema nikakve veze s nama. Nema
razloga za bježanje“, reče i ponovo, još mirnije, primakne
žlicu ustima. I ovaj nam je scenarij teško zamisliti, jer normalno je da ljudi u strahu bježe pred ratnim zbivanjima. Ne
treba ih nitko na to tjerati.
vjesni da je rat prljava igra, nažalost i mi u Hrvatskoj morali smo ratovati, ne svojom krivnjom. A na kraju, naši su
generali ipak osuđeni za zločinački pothvat zbog stradavanja i istjerivanja civila. Američkom vojskovođi Baraku Obami
naravno nitko neće suditi po tim istim točkama optužnice.
„Bin Laden snosi veliku odgovornost za stvaranje podjela i mržnje među narodima, koje su izazvale smrt brojnih
ljudi“, stoji u priopćenju za javnost koje uputio predstojnik
Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi. „Unatoč tome smrt nekog čovjeka za jednog kršćanina nikad nije
razlog za radost. Naprotiv, svatko treba razmisliti o vlastitoj velikoj odgovornosti pred Bogom i za ljude“, istaknuo je
Lombardi.
Da, kao kršćani moramo spremno odbaciti nasilje i ne
možemo se veseliti smrti ni jednoga čovjeka. Od bin Ladena
do civila u Oluji. I mora nas obuzeti osjećaj stida za svakog
nevinog stradalog u Oluji. No, osuđeni generali za to su
najmanje krivi. A najviše od svega boli saznanje da politička
pravda nekima dopušta ono za što druge spremno osuđuje.
Danijel Delonga
4 Broj 4/441 2011.
S
Nacionalni ponos
Ne samo da Hrvatska mora prekinuti s oživljavanjem
davnašnje tradicije nego kao da se mora stidjeti i suvremene,
dobivene pobjede u ratu, svojih branitelja, ratnih pobjednika.
Piše: Zvonimir Despot
B
ritanci znaju što je tradicija. Usto je i te kako
znaju održavati, a bome
i unovčiti. Najbolje su to pokazali na primjeru kraljevskog
vjenčanja. I nije se slavilo
samo u Londonu. Pjenušci su
se otvarali diljem svijeta, pa
tako i u Zagrebu. Tom je prilikom ovdašnji britanski veleposlanik kazao: „Danas neće biti
političkih govora jer ovo je poseban, veliki dan za Ujedinjeno
U nas se nacionalizam a priori osuđuje kao
Kraljevstvo, dan koji slavimo
nešto nedopustivo, čak opasno za društvo
s ponosom i stilom. Današnje
kraljevsko vjenčanje spoj je tra- i državu. Najobičnije je licemjerje kad svih
ovih godina od britanske političke elite
dicije i suvremenosti, a mi ga
ovdje u Zagrebu slavimo s još dolaze Hrvatima optužbe za nacionalizam.
dvije milijarde ljudi diljem svijeHrvatska svoju tradiciju nije mogla
ta.“ Gajenje tradicije dokaz je
njegovati u punom smislu sve do 1990.,
nacionalne, državne samosvjedok nije postala samostalna.
snosti. I nitko Britance zbog
toga neće prozvati nacionalistima, nazadnjacima i sličnim
epitetima. Iako su oni osvjedočeni nacio- garda. Pa škotska, irska garda... Ili gašenalisti. Ali nacionalizam nije a priori nega- nje vječnog plamena na Oltaru domovitivan. U pozitivnom smislu on je istovjetan ne? Ne samo da Hrvatska mora prekinuti
domoljublju. Pogrdan smisao često mu s oživljavanjem davnašnje tradicije nego
se pripisuje zbog uloge koju je u povijesti kao da se mora stidjeti i suvremene, doodigrao u izbijanju nekih od najkrvavijih bivene pobjede u ratu, svojih branitelja,
događaja u povijesti, pa ga se dovodi u ratnih pobjednika.
vezu s etničkom netolerancijom, etničkim
Kad ste od naših političara čuli kako
čišćenjem, šovinizmom, militarizmom... javno govore da rade i provode zakon u
Ali imao je on i pozitivnih uloga.
interesu Hrvatica i Hrvata? Čuje se samo
No u nas se nacionalizam a priori osuđuje kao nešto nedopustivo, čak
opasno za društvo i državu. Sve se generalizira i etiketira, kao što je to još bilo u
Jugoslaviji. Za optužbe za nacionalizam
tada se išlo na robiju. Najobičnije je licemjerje kad svih ovih godina od britanske
političke elite dolaze Hrvatima optužbe
za nacionalizam. Hrvatska svoju tradiciju
nije mogla njegovati u punom smislu sve
do 1990., dok nije postala samostalna.
P
a je tako jedna od tradicija trebala
postati Predsjednička garda. Bila
je i zagrebačka turistička atrakcija.
Strani gospodari tražili su da se prekine
svaka veza s Tuđmanovim „režimom“, pa
je nadobudni Mesić vrlo brzo gardu ukinuo. Ali kad se putuje u London, jedna
od glavnih atrakcija svakako je Kraljevska
da se mora to i to napraviti zbog Bruxellesa, Haaga... A nova austrijska ministrica
unutarnjih poslova jasno je rekla kako je
ona tu da provodi zakone u interesu Austrijanaca i Austrijanki. A naši provode zakone za čije interese? Za strane i vlastite
najčešće. Pa dolazimo do apsurdnog zaključka da je Jugoslavija imala u političkoj i društvenoj eliti one koji su je iskreno
voljeli i sve za nju zdušno, iskreno radili.
A
Hrvatska ima elitu koja često šutke
preko svega prelazi, politiku koja je
u ovih 20 godina dopustila pljačku
svega i svačega, korupciju, nefunkcioniranje pravne države... Oni koji su držali
ruku na srcu pod hrvatskom zastavom i
busali se u prsa dokazujući svoje hrvatstvo najviše su napunili svoje džepove, a
za Hrvatsku nisu marili!
HAGIOTERAPIJA
Svakodnevno opredjeljenje za Dobro
Po čemu se hagioterapija razlikuje od ostalih terapeutskih metoda koje nude čovjeku slamku spasa,
izlaz iz besmisla i sreću?
Pripremila: Vesna Drmić
H
agioterapija je terapijska metoda za ozdravljenje čovjekove
duhovne dimenzije. Metoda je, dakle, iznikla na našem tlu, u
našoj zemlji Hrvatskoj i proširila se po cijelom svijetu. Za edukaciju i izobrazbu u hagioterapiji osnovana je studijska Zajednica MiR
(Molitva i Riječ). U edukativnom dijelu budućem se hagioterapeutu posreduju iskustvene sposobnosti za tu terapijsku djelatnost. On sam treba na sebi iskusiti kako djeluju terapijski modeli da bi mogao razumjeti
reakcije i probleme pacijenta. U izobrazbenom dijelu budući hagioterapeut dobiva temeljna teoretska saznanja o čovjekovoj duhovnoj duši, o
patologiji duhovnog područja u čovjeku, o dijagnostičkim postupcima i
terapijskim mogućnostima.
Za znanstvenu i stručnu razinu hagioterapije odgovara njezin utemeljitelj prof. T. Ivančić. (Ovaj tekst u duljem obliku može se pročitati
na web stranicama zajednice Molitva i Riječ: http://www.zmr.hr/)
Nemoguće je bez iskustva da smo ljubljena djeca Božja nositi
nadu drugome. Svakodnevno opredjeljenje za Dobro, Istinito, Lijepo
i Jedinstveno nalazi hagioasistent u obraćenju i obraćanju Stvoritelju.
Osobni susret sa Gospodinom jest izvor svakog nadahnuća u vlastitom
ozdravljenju i iz toga susreta i iskustva, hagioasistent može posredovati
duhovno zdravlje.
Asistenti
Velike su potrebe za hagioasistentima i osobito je velik broj ljudi u
patnji. Put izobrazbe hagioasistenata zahtjevan je i traži puno odricanja. Oni pacijentu posreduju zdravlje, svjedoče o smislu života i utemeljenosti života u Bitku, Stvoritelju, Bogu. Stoga je prisutan stalni poziv
svima onima koji osjećaju poziv za takvu specifičnu pomoć čovjeku. Potrebno je naglasiti da je hagioterapija
za korisnika besplatna, a i to da sve hagioasistentice u našoj sredini rade bez
Iskustvo da smo ljubljena
naknade. U Hrvatskoj tek dvije osobe
rade hagioterapiju profesionalno, i njih
djeca Božja
financira grad u kojem djeluju. Još je
Što to konkretno znači? Kako
dug put pred hagioterapijom, posebto izgleda u praksi? Po čemu se hano u smislu da i u Rijeci kao i u nekim
gioterapija razlikuje od ostalih teradrugim sredinama bude prepoznata
peutskih metoda koje nude čovjeku
u društvenim strukturama upravljanja
slamku spasa, izlaz iz besmisla i
kao pomoć od posebnoga društvenoga
sreću?
interesa. Prema nekim dosadašnjim
Na prvi pogled, hagioterapija
iskustvima, to se pokazalo kao izuzetna
se služi dobro poznatim terminima,
dobrobit za sve socijalne kategorije: za
koje čujemo u popularnim naputnajmlađe, mlade, ovisnike, branitelje,
cima self help literature i koji nas
ljude u svakodnevnim patnjama, nežele izvući iz bezizlaznih situacija.
moćne, starije ljude.
Isto tako ti su termini poznati u
Posebno je važan podatak da se
recentnim psihoterapijama, ali i u
Hagioterapija je za korisnika besplatna, a i sve
čine
sve bitne predradnje kako bi u
poznatijim raznovrsnim receptima
hagioasistentice rade bez naknade.
Hrvatskoj, u Ludbregu bio izgrađen
novokomponiranih gurua new age
suvremeni centar za hagioterapiju,
usmjerenja. Međutim, hagioterapija pokazuje čovjeku izvor iz kojega je krenuo, bitnosti na životnom putu, odnosno međunarodno središte koji bi pružalo cjelovitu uslugu svima
smjer kretanja koji uporište ima u tome da se isplati biti dobar, pošten i onima koji su u potrebi te razvijalo i obrazovalo hagioasistente. Stoga je
da opraštamo i ono što se ponekad čini da se ne može oprostiti. Hagi- utemeljena „Zaklada hagioterapije prema dr. Tomislavu Ivančiću“ kooterapija je iznikla iz Crkve, iz Svetog Pisma i potvrdu svoga djelovanja jom se prikupljaju sredstva donatora za izgradnju spomenutoga centra,
našla u znanosti. Crkva i evanđelje, susret s Isusom Kristom potreban a svi su prilozi dobrodošli. Kamen temeljac ovoga centra blagoslovit će
papa Benedikt XVI. za posjeta Hrvatskoj u lipnju ove godine.
je hagioasistentu da svakodnevno raste u ljubavi prema potrebitom.
Hagioterapija je u Rijeci prisutna od 1995. godine u prostorima Samostana sestara milosrdnica u Kresnikovoj ulici, pri Centru za duhovnu pomoć. Profesor Ivančić dozvolu za rad u hagioterapiji dao je sestri Beati Kuzma, a par godina kasnije i psihologinjii Ani Majurec Dujmović. One su ponudile svu svoju ljubav i pomoć onima koji su je bili potrebiti. Radile su tiho, skrovito, diskretno, u individualnim susretima,
a nakon toga i kroz grupne terapije. Polazile su permanentne edukacije, supervizije, konzultacije, studije hagioterapije koji uvijek donose
najnovija dostignuća s područja koja istražuju čovjeka. O hagioterapiji pisalo se u časopisu sestara milosrdnica.
Deset godina kasnije, njima se pridružuju hagioasistentice koje šire djelovanje hagioterapije i u župi svetoga Mateja na Viškovu, župi
svetoga Franje na Pehlinu, u prostorima Trsatskoga svetišta. Hagioasistentice redovito odlaze na Krk, gdje sudjeluju s odobrenjem krčkog
biskupa, na poziv Udruge za život, u prostorima Caritasa. Proširuju se oblici rada kroz grupnu hagioterapiju u župi Majke Božje Karmelske na
Drenovi i kroz susrete Biblijske grupe i hagioterapije u župi svetoga Josipa u Ičićima. Nedavno je Udruga za opće dobro Svjetlost, kroz koje
hagioterapija djeluje na području Primorsko-goranske županije, dobila od Grada Rijeke poziv i dozvolu za rad u zatvoru. Udruga inače djeluje
u prostorima Udruge za multiplu sklerozu. Oni koji žele primjenjivati lijekove iz hagioterapije na sebi ili pripremati se za rad u hagioterapiji,
sastaju se svake srijede u Kresnikovoj 8.
5 Broj 4/441 2011.
Počelo je kod sestara u Kresnikovoj
KATEHEZA
U ozračju pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 4. i 5 lipnja razmišljamo o instituciji pape i papinstva
PAPA I PAPINSTVO
Drugi vatikanski sabor ističe božansko utemeljenje biskupskog zbora u kome čelno mjesto pripada
rimskome biskupu te da biskupski zbor uvijek u sebi uključuje, kao svoga vođu biskupa Rima slično
kao što je apostolski zbor u sebi imao, kao prvaka, apostola Petra
Pripremila: Jelenka Vučkov
Papa je Rimski biskup, Kristov namjesnik, Petrov nasljednik, vidljiva glava cijele Crkve. Naslov „papa“ dolazi od grčkoga páppas što znači
„otac“. Zakonik kanonskoga prava, u dijelu koji govori o hijerarhijskom uređenju Crkve, kaže da je papa: „Biskup rimske Crkve u kojem traje služba
koju je Gospodin pojedinačno povjerio Petru, prvaku apostola, i koja se
ima prenositi na njegove nasljednike, glava je Biskupskog zbora, namjesnik Kristov i pastir opće Crkve na ovoj zemlji; zato snagom svoje službe
ima u Crkvi vrhovnu, potpunu, neposrednu i opću redovitu vlast koju
uvijek može slobodno vršiti...Protiv presude ili odluke rimskog prvosvećenika nema priziva ni utoka“.
6 Broj 4/441 2011.
Nasljednik Petrov. Papinstvo, prema katoličkom nauku, ima svoj
korijen u Isusovu izboru Petra kao prvoga od Dvanaestorice. To potvrđuju mnoga mjesta u Novome zavjetu. Petar je bio među prvima koje je
Gospodin pozvao i u skupini od Dvanaestorice uvijek ga je stavljao na
prvo mjesto. Petar je prvi pouzdani svjedok Uskrslog Gospodina. Apostol
je koji priznaje Krista i od njega dobiva nadimak Kefa, grčki Pétros, kamen
temeljac na kojemu će Krist graditelj sagraditi svoju Crkvu. Katolička vjera također tvrdi da je Petar u svojim povlasticama imao nasljednike i da
su to upravo biskupi koji ga nasljeđuju na stolici Crkve u Rimu. Autoritet
kojega je Isus dao Petru doista je prisutan u rimskome biskupu.
Uokrug kupole bazilike sv. Petra u Rimu ispisane su, slovima veličine
gotovo dva metra, Kristove riječi upućene Petru u 16. poglavlju evanđelja po Mateju: „Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu
svoju, i vrata pakla ne će je nadvladati...Tebi ću dati ključeve kraljevstva
nebeskog“. Napisane ondje, te riječi, osim što krase apostolov grob, namijenjene su i objavi autoriteta čovjeka kojega gotovo milijarda kršćana smatra živim nasljednikom sv. Petra. Tim je riječima, kako se vjeruje,
Krist učinio Petra predvodnikom apostola i poglavarom Crkve na zemlji.
Iz generacije u generaciju ta je uloga prelazila iz ruke u ruku Petrovih
nasljednika, papa. Službeni popis papâ započinje imenom apostola Petra
i sadrži, do Benedikta XVI. 267 nositelja tog naslova.
Petrovo prvenstvo. Iz ukupnosti svetopisamskih tekstova, katolička predaja izvodi posebnu Petrovu zadaću unutar skupine. U svim
evanđeljima Petar je prvi učenik kojega Isus poziva, vođa je apostola i
njegovo je ime prvo na popisu imena Dvanaestorice. U Cezareji Filipovoj,
u trenutku prekretnice u Isusovom svećeničkom djelovanju, upravo ga
Petar priznaje i prihvaća kao Mesiju, te tako prvi put izrijekom izražava
vjeru Crkve u Gospodina. Tada Isus objavljuje da je Petrova vjera izravna
Božja objava, naziva Šimuna „Kefom“, Petrom, Stijenom i kazuje riječi
koje će se kasnije smatrati osnivačkom poveljom papinstva.
Isti
prizor nalazi se u Ivanovom evanđelju. Krist, u jednom razgovoru čija je
svrha da nas podsjeti na trostruku Petrovu izdaju za vrijeme Muke, pita
Petra tri puta: „Ljubiš li me?, pa kao odgovor na apostolovo ponavljano:
„Ti znaš sve. Ti znaš da da te ljubim“, Isus mu tri puta naređuje: „Pasi
jaganjce moje, pasi ovce moje“ (Iv 21, 15-17). Poseban Petrov status u
evanđeljima, njegova ovlast da svezuje i razrješava, da pase ovce Kristove, potječu iz njegove uloge prvog svjedoka i čuvara vjere.
Gospodinov poziv Petru da ojača u vjeri ostale apostole i da bude
pastir njegovog vjerničkog stada nalazimo u Lukinom evanđelju: „ Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao
„U današnjoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje je teško
razlikovati istinu od zablude, dobro od zla, Providnost
je na goru posadila svjetionik - papinstvo - koji svijetli
vjekovima i svom zemljom. Budemo li se u našem
apostolstvu ravnali po tome svjetioniku, možemo biti
uvjereni da ne ćemo udariti u klisuru i da ćemo sebe i
svoj narod dovesti u luku spasenja“ (Dr. I. Merz).
pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se
jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!“ (Lk 22, 31-32).
Papino nezabludivo učiteljstvo. U povijesti Crkve papinski autoritet nije uvijek bio mirno prihvaćen, nego je čak mnogo puta dovođen
u pitanje: u odnosima s Istočnom crkvom i krizi koja je 1054. godine rezultirala raskolom između Istočne i Zapadne crkve, raskolom u Zapadnoj
crkvi i mnogim drugim pokušajima. Unatoč tome u Crkvi se nauk o papinstvu izražavao u sve jasnijim oblicima, sve do dogmatske izjave Prvog
vatikanskog koncila, izrečene u dogmatskoj konstituciji Pastor aeternus
(1970.). Katolička Crkva priznaje papi službu koja nije običan nadzor ili
upravljanje nego je puna i vrhovna zakonodavna vlast nad cijelom Crkvom, ne samo u stvarima vjere i morala, već u svemu što se odnosi na
stegu i upravljanje Crkvom po cijelome svijetu. Ta zakonodavna vlast,
uistinu biskupska, jest redovita i neposredna, bilo nad svim i pojedinim
Crkvama, bilo nad svim i pojedinim pastirima i vjernicima (usp. DS 3064).
Dogma Prvoga vatikanskog koncila o papinu primatu uključuje i dogmu o
njegovu nezabludivu učiteljstvu kad papa naučava ex cathedra.
Nauk o papinom primatu, izložen u Pastor aeternus Prvog vatikanskog, potvrdio je i Drugi vatikanski sabor. Ondje se ističe božansko utemeljenje biskupskog zbora u kome čelno mjesto pripada rimskome biskupu te da biskupski zbor uvijek u sebi uključuje, kao svoga vođu biskupa
Rima slično kao što je apostolski zbor u sebi imao, kao prvaka, apostola
Petra (usp. LG 20.22). U upravi Crkve važeći Zakonik kanonskoga prava rimskome prvosvećeniku izričito posvećuje kanone 331-335. Njegov je izbor
uređen apostolskom konstitucijom Ivana Pavla II. Universi Dominici gregis.
PORUKA
Poruka pape Benedikta XVI. Urbi et orbi, Gradu i svijetu, Uskrs 2011.
Krist je
uskrsnuo, on
je živ i naš je
suputnik
Draga braćo i sestre iz Rima i čitavoga svijeta!
Uskrsno jutro nam je ponovno donijelo drevni a opet uvijek novi navještaj: Krist je uskrsnuo!
Odjek toga događaja, koji je prije dva tisućljeća
krenuo od Jeruzalema, nastavlja se širiti u Crkvi,
koja u srcu nosi živu vjeru Marije, Isusove Majke,
vjeru Magdalene i drugih žena, koje su prve ugledale prazan grob, vjeru Petra i ostalih apostola.
Sve do dana današnjeg – pa i u našem dobu
naprednih komunikacijskih tehnologija – vjera
kršćana se temelji na tome navještaju, na svjedočanstvu onih sestara i one braće koji su prvi
ugledali odvaljen grobni kamen i prazan grob, a
potom i one tajanstvene glasnike koji su posvjedočili da je Isus, Raspeti, uskrsnuo. Napokon se
i on sam, Učitelj i Gospodin, živ i opipljiv, ukazao Mariji Magdaleni, dvojici učenika na putu za
Emaus, a na kraju svoj dvanaestorici, okupljenoj
u dvorani Posljednje večere (usp. Mk 16, 9-14).
Kristovo uskrsnuće nije plod nekog doumljivanja, nekog mističnog iskustva: to je događaj,
koji zasigurno nadilazi povijest, ali koji se zbio u
točno određenom trenutku povijesti i koji u njoj
ostavlja neizbrisivi trag. Svjetlo koje je zaslijepilo
stražare koji su postavljeni da stražare pred Isusovim grobom prošlo je kroz vrijeme i prostor. To
je jedno drukčije, božansko svjetlo, koje je razbilo
tamu smrti i unijelo u svijet Božje svjetlo, svjetlo
Istine i Dobra.
Kao što pod sunčevim zrakama u proljeće na
granama stabala niču i rastvaraju se pupovi, tako
svjetlo koje se širi iz Kristova uskrsnuća daje snagu i smisao svakoj ljudskoj nadi, svakom očekivanju, želji i planu. Zbog toga se čitav svemir danas
iznova raduje, jer je u njemu zavladalo proljeće
čovječanstva, koje u ime svega stvorenja uzdiže
himan hvale. Uskrsni “Aleluja”, koji se razliježe u
Crkvi putnici u svijetu, izražava tihi ushit svemira i prije svega čežnju svake ljudske duše iskreno
otvorene Bogu, zahvaljujući mu na njegovoj beskrajnoj dobroti, ljepoti i istini.
“Tvom se uskrsnuću, Kriste, raduje nebo i
zemlja”. Na taj poziv na hvalu, koja se danas izdiže iz srca Crkve, “nebesa” odgovaraju u punini:
čete anđela, svetaca i blaženika jednim se glasom
pridružuju našem klicanju. Na nebu vladaju posvemašnji mir i radost. No na zemlji, nažalost,
tomu nije tako! Ovdje na našemu svijetu, uskrsni
“Aleluja” još je uvijek u opreci s vapajima i kricima koji se izdižu zbog mnogih bolnih situacija:
bijede, gladi, bolesti, ratova, nasilja. Ipak, upravo
zbog toga je Krist umro i uskrsnuo! Umro je također zbog naših današnjih grijeha, i uskrsnuo je
također zbog otkupljenja naše današnje povijesti.
Stoga ova moja poruka želi doprijeti do svih i, kao
proročki navještaj, želi prije svega doprijeti do naroda i zajednica koje proživljavaju čas trpljenja,
da im Uskrsli Krist otvori vrata slobode, pravednosti i mira.
Neka se raduje zemlja koja je prva bila preplavljena svjetlom Uskrsloga. Neka Kristovo svjetlo dopre također do naroda na Bliskom istoku,
da svjetlo mira i dostojanstva pobijedi tamu podjele, mržnje i nasilja. Neka u Libiji diplomacija i
dijalog zauzmu mjesto oružja i neka se, u sadašnjim sukobima, omogući dostava humanitarne
pomoći onima koji trpe zbog posljedica sukoba.
Neka u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku svi
građani – a navlastito mladi – porade na promicanju općeg dobra i izgrađivanju društva, u kojem će siromaštvo biti iskorijenjeno a sve političke
odluke nadahnute na poštivanju osobe. Neka svi
iskažu solidarnost mnoštvu izbjeglica i prognanika iz raznih afričkih zemalja koji su zbog sukoba
bili prisiljeni napustiti sve što im je drago; neka im
ljudi dobre volje otvore svoja srca i iskažu im gostoprimstvo tako da se složno izađe ususret urgentnim potrebama mnoge naše braće; neka do svih
onih koji pružaju uzorno svjedočanstvo u tome
pogledu dopru naše riječi utjeha i zahvalnosti.
Neka se ponovno uspostavi mirni suživot među
stanovnicima Obale Bjelokosti, gdje postoji urgentna potreba krenuti putom pomirenja i opraštanja kako bi se izliječile duboke rane prouzročene
nedavnim nasiljima. Neka Japan uzmogne naći
utjehu i nadu sada dok se suočava s dramatičnim posljedicama nedavnog potresa, zajedno sa
ostalim zemljama koje su proteklih mjeseci bile
kušane prirodnim katastrofama koje su sijale bol
i tjeskobu.
Neka se raduju nebesa i zemlja zbog svjedočanstva onih koji trpe protivštine ili čak progone
zbog svoje vjere u Gospodina Isusa. Neka im navještaj njegova uskrsnuća ulije dodatnu hrabrost i
učvrsti im vjeru.
Draga braćo i sestre! Uskrsli Krist ide pred
nama prema novom nebu i novoj zemlji (usp. Otk
21, 1) u kojoj ćemo konačno svi živjeti kao jedna
obitelj, kao djeca istoga Oca. On je s nama sve do
svršetka vremena. Kročimo za Njim, u ovom ranjenom svijetu, pjevajući “Aleluja”. U našemu su
srcu istodobno radost i bol, na našem licu osmjesi i suze. Takva je naša zemaljska stvarnost. Ali
Krist je uskrsnuo, on je živ i naš je suputnik. Zato
dok putujemo ovom zemljom mi pjevamo, vjerno
obavljajući svoju zadaću na ovome svijetu, s pogledom upravljenim prema Nebu.
Sretan Uskrs svima!
7 Broj 4/441 2011.
Ova moja poruka želi doprijeti do svih i, kao proročki navještaj, želi prije svega doprijeti do naroda i
zajednica koje proživljavaju čas trpljenja, da im Uskrsli Krist otvori vrata slobode, pravednosti i mira.
PORUKA
Poruka pape Benedikta XVI. za 45. svjetski dan sredstava
društvenih komunikacija (5. lipnja 2011.)
Istina, navještaj i
autentičnost života
u digitalnom dobu
Kao i svaki drugi plod ljudskog uma, nove komunikacijske
tehnologije moraju se staviti u službu cjelovitog dobra osobe
i čitavoga čovječanstva. Ako ih se mudro koristi, one mogu
doprinijeti zadovoljavanju želje za smislom, istinom i jedinstvom
što je najdublja težnja ljudskog bića.
D
raga braćo i sestre, prigodom 45. svjetskog dana sredstava druš- razmjenu, zajedništvo i stvaranje pozitivnih odnosa. S druge strane, u
tvene komunikacije, želim podijeliti s vama neka razmišljanja na tome se nailazi na neke granice karakteristične za digitalnu komunikacikoja me potaknula pojava koja je karakteristična za naše doba: ju: jednosmjernost interakcije, težnja da se drugima prenesu samo neki
riječ je o širenju komunikacije Internet mrežom. Sve više postaje općepri- dijelovi vlastitog duhovnog svijeta, opasnost izgrađivanja lažne slike o
hvaćeno mišljenje da, kao što je industrijska revolucija prouzročila dubo- sebi, što se može pretvoriti u neku vrstu samodopadnosti.
ku promjenu u društvu novostima uvedenim u proizvodni ciklus i u život
ladi na osobit način doživljavaju tu promjenu komunikacije, sa
radnika, tako danas duboka preobrazba do koje dolazi na polju komusvim tjeskobama, proturječjima i kreativnostima karakterističnikacija predvodi val velikih kulturnih i društvenih promjena. Nove tehnim za one koji se s oduševljenjem i radoznalošću otvaraju nonologije ne mijenjaju samo način komuniciranja, već
vim iskustvima u životu. Njihovo sve veće uključivanje
komunikaciju u njoj samoj, zbog čega se može reći
u javni digitalni forum, što su ga stvorile takozvane
Zahvaljujući
da prolazimo kroz razdoblje goleme kulturne preodruštvene mreže (social networks), pomaže uspostanovom načinu
brazbe. Zahvaljujući tom načinu širenja informacija i
viti nove oblike interpersonalnog odnosa, utječe na
širenja informacija
spoznaja javlja se novi način shvaćanja i razmišljanja,
način na koji osoba percipira samu sebe i stoga, neii spoznaja javlja
s do sada nezabilježenim mogućnostima za uspostazbježno, pokreće pitanje ne samo o tome kako ispravse novi način
vu odnosa i izgrađivanje zajedništva.
no djelovati, već također o vlastitoj vjerodostojnosti.
shvaćanja i
Pred nama se otvaraju sve donedavno nezamisliUlazak u taj virtualni prostor (cyberspace) može biti
razmišljanja,
s
do
vi obzori; oni pobuđuju u nama divljenje zbog mogućznak istinskog traženja osobnog susreta s drugim, pri
sada nezabilježenim
nosti koje pružaju nova sredstva i, istodobno, namečemu treba paziti da se izbjegnu opasnosti koje ono
mogućnostima za
ću na sve urgentniji način niz razmišljanja o značenju
sa sobom nosi, kao što je sklanjanje u neku vrstu pauspostavu odnosa
komunikacije u digitalnom dobu. To je posebno očito
ralelnog svijeta ili prekomjerna izloženost virtualnom
i
izgrađivanje
kada se pogledaju izvanredne mogućnosti Internet
svijetu. U traženju nekoga s kojim će dijeliti iskustva,
zajedništva.
mreže i kompleksnost njezinih primjena. Kao i svaki
u potrazi za “prijateljstvom”, čovjek se susreće sa
drugi plod ljudskog uma, nove komunikacijske tehnoizazovom da bude autentičan, vjeran samome sebi i
logije moraju se staviti u službu cjelovitog dobra osoda ne podlegne iluziji izgrađivanja umjetnog javnog
be i čitavoga čovječanstva. Ako ih se mudro koristi, one mogu pridonijeti “profila”.
zadovoljavanju želje za smislom, istinom i jedinstvom što je najdublja
Nove tehnologije omogućuju ljudima da se susreću onkraj granica
težnja ljudskog bića.
prostora i samih kultura, otvarajući tako potpuno novi svijet mogućih
U digitalnom svijetu, prenositi informacije sve češće znači unijeti prijateljstava. To je velika mogućnost, ali to zahtijeva također veću poih u neku društvenu mrežu, gdje se znanja dijele u području osobnih zornost i svijest o mogućim opasnostima. Tko je moj “bližnji” u tome
razmjena. Jasno razlučivanje između proizvođača i korisnika informacije novom svijetu? Postoji li opasnost da budemo manje prisutni onima koje
je relativizirano i komunikacija bi htjela biti ne samo razmjena podataka, susrećemo u našem svakodnevnom životu? Postoji li opasnost da budeveć sve više također neki oblik dijeljenja. Ta je dinamika pridonijela no- mo rastreseniji, jer je naša pažnja fragmentarna i zaokupljena svijetom
vom vrednovanju komunikacije, koju se promatra prije svega kao dijalog, “različitim” od onoga u kojem živimo? Imamo li vremena kritički raz-
M
8 Broj 4/441 2011.
”
U digitalnom svijetu, prenositi informacije sve češće znači unijeti ih u neku društvenu mrežu, gdje se znanja
dijele u području osobnih razmjena. Jasno razlučivanje između proizvođača i korisnika informacije je
relativizirano i komunikacija bi htjela biti ne samo razmjena podataka, već sve više također neki oblik dijeljenja.
”
PORUKA
Želim pozvati kršćane da se s povjerenjem i svjesnom i odgovornom kreativnošću uključe u mrežu odnosâ
koju je omogućilo digitalna era. I to ne jednostavno zato da zadovolje želju da budu ondje prisutni, već zato
što je ta mreža sastavni dio ljudskog života. Web pridonosi razvoju novih i složenijih intelektualnih i duhovnih
obzora kao i novih oblika zajedničke svijesti. I na tome smo polju pozvani naviještati našu vjeru da je Krist
Bog, Spasitelj čovjeka i povijesti.
Želim pozvati kršćane da se s povjerenjem i svjesnom i odgovornom
mišljati o našim odlukama i njegujemo li ljudske odnose koji su doista
duboki i trajni? Uvijek je važno podsjećati da virtualni kontakt ne može i kreativnošću uključe u mrežu odnosâ koju je omogućilo digitalna era. I to
ne smije zamijeniti izravni ljudski kontakt sa osobama na svim razinama ne jednostavno zato da zadovolje želju da budu ondje prisutni, već zato
što je ta mreža sastavni dio ljudskog života. Web pridonosi razvoju novih
našega života.
I u digitalnom se dobu svatko suočava s nužnošću da bude auten- i složenijih intelektualnih i duhovnih obzora kao i novih oblika zajedničtična osoba koja razmišlja. Usto, dinamike društvene mreže pokazuju da ke svijesti. I na tome smo polju pozvani naviještati našu vjeru da je Krist
je svaka osoba uvijek uključena u ono što komunicira. Kada ljudi razmje- Bog, Spasitelj čovjeka i povijesti, Onaj u kojem sve postiže svoju puninu
njuju informacije, već dijele same sebe, svoj pogled na svijet, svoje nade, (usp. Ef 1, 10). Naviještanje evanđelja zahtijeva smjerni i diskretni oblik
svoje ideale. Iz toga slijedi da postoji neki kršćanski način prisutnosti komunikacije, koji potiče srce i pokreće svijest; takav oblik koji podsjeća
na stil Isusa uskrslog kada se pritakođer u digitalnom svijetu: on
družio učenicima na putu za Emapoprima svoj oblik u komunius (usp. Lk 24, 13-35). Kroz blizinu
kaciji koja je čestita i otvorena,
i razgovor s njima, kroz dozivanje
odgovorna i poštuje drugoga.
u svijest onoga što je bilo u njiNaviještati evanđelje putem nohovu srcu on ih postupno uvodi u
vih medija znači ne samo unositi
shvaćanje misterija.
izričito vjerske sadržaje na razne
stina koja je Krist, u konačnici,
medijske platforme, već također
je puni i autentični odgovor
svjedočiti dosljedno, u vlastitom
na onu ljudsku želju za oddigitalnom profilu i načinu konosom, zajedništvom i smislom
municiranja, opredjeljenja, priokoja izlazi na vidjelo također u
ritete, prosudbe koji su duboko
prisutnosti mnoštva ljudi na rapovezane s evanđeljem, i onda
znim društvenim mrežama. Vjerkada se o njemu ne govori na
nici koji svjedoče svoja najdublja
izričit način. Nadalje, također je
uvjerenja pružaju dragocjeni doistina da se ni u digitalnom sviprinos i umnogome pomažu da se
jetu ne može naviještati poruku
spriječi da se web pretvori u sredbez dosljednog svjedočenja od
I kada se naviješta u virtualnom prostoru web
strane onoga koji naviješta. U
stvo koje depersonalizira osobe,
mreže, evanđelje uvijek zahtijeva da se ucjepljuje
tim novim okolnostima i s tim
nastoji manipulirati njihovim
u stvarni svijet i da dođe u doticaj s konkretnom
novim oblicima izražavanja,
emocijama ili omogućuje onima
braćom i sestrama s kojima dijelimo svakodnevni
vjernik je ponovno pozvan dati
koji u rukama imaju moć da moživot. Izravni ljudski odnosi uvijek su od temeljne
odgovor svakome koji zatraži ranopoliziraju tuđa mišljenja. Navažnosti za prenošenje vjere!
zlog nade koja je u njemu (usp. 1
protiv, neka vjernici potiču sve da
Pt 3, 15).
očuvaju živim vječna čovjekova
auzimanje za svjedočenje
pitanja, koja svjedoče našu želju
evanđelja u digitalnoj eri zahtijeva od svih da budu posebno po- za transcendencijom i čežnjom za autentičnim životom, uistinu dostojna
zorni prema vidicima te poruke koji mogu predstavljati izazov za da se živi. To je upravo ona čisto ljudska duhovna težnja koje se krije iza
neke od tipičnih logika weba. Prije svega moramo biti svjesni da istina naše težnje za istinom i zajedništvom i koja nas potiče da komuniciramo
koju nastojim dijeliti s drugima ne crpi svoju vrijednost iz svoje “popular- s integritetom i čestitošću.
nosti” ili količine pozornosti koju privlači. Moramo nastojati da je drugi
Pozivam nadasve mlade da dobro iskoriste svoju prisutnost u digiupoznaju u cijelosti, radije no da se trudimo učiniti je prihvatljivom ili ju talnom svijetu. Ponavljam im poziv na susret na slijedeći Svjetski dan
čak “razvodnjavati”. Ona mora postati svakodnevna hrana, a ne nešto što mladih u Madridu, čijoj pripremi umnogome doprinose prednosti što ih
će kratkotrajno privući pozornost. Istina evanđelja nije nešto što može pružaju upravo nove tehnologije. Po zagovoru njihova zaštitnika svetog
biti predmet potrošnje ili površnog korištenja, već je dar koji zahtijeva Franje Saleškog, molim Boga da djelatnicima u medijima udijeli sposobslobodni odgovor. I kada se naviješta u virtualnom prostoru web mreže, nost da svoj posao uvijek obavljaju savjesno i profesionalno. Svima rado
evanđelje uvijek zahtijeva da se ucjepljuje u stvarni svijet i da dođe u upućujem svoj apostolski blagoslov.
doticaj s konkretnom braćom i sestrama s kojima dijelimo svakodnevni
Iz Vatikana, 24. siječnja 2011., blagdan svetog Franje Saleškoga
život. Izravni ljudski odnosi uvijek su od temeljne važnosti za prenošenje
Papa Benedikt XVI.
vjere!
I
Vjernici koji svjedoče svoja najdublja uvjerenja pružaju dragocjeni doprinos i umnogome pomažu da se
spriječi da se web pretvori u sredstvo koje depersonalizira osobe, nastoji manipulirati njihovim emocijama ili
omogućuje onima koji u rukama imaju moć da monopoliziraju tuđa mišljenja.
9 Broj 4/441 2011.
Z
”
DOGAĐANJA
Roditeljska škola
Suradnja roditelja i škole
Aspiracije roditelja moraju biti malo veće od djetetovih objektivnih mogućnosti. Ne nerealno velike,
jer tada ćete ga zagušiti, ali niti pre male jer ga to neće potaknuti da razvije sve svoje mogućnosti
R
oditelji i škola, partneri
u odgoju, bila je tema 7.
roditeljske škole održane
od petka 6. do nedjelje 8. svibnja u hotelu Omorika u Crikvenici
u organizaciji Ureda za obitelj
Riječke nadbiskupije. Roditelji
iz tridesetak okupljenih obitelji s
djecom promišljali su i razgovarali kako uspostaviti suradnju s
učiteljima, a sve kako bi pomogli
djeci u razvoju i učenju. „Škola i
Crkva ustanove su koje rade s
djecom, ali mislim da će ubuduće sve više morati raditi s roditeljima“, rekao je voditelj Ureda
Ivan Nikolić objasnivši da se sav
teret odgoja ne može prebaciti
samo na ustanove nego je nužno da odgovornost preuzmu i roditelji
koji to sve manje čine.
Psihologinja Lahorka Jurčić govorila je o ulozi obitelji kod pripreme
djeteta za osnovnu školu te istaknula kako nije dovoljno tome posvetiti
samo posljednju godinu prije polaska u školu. „Najbolja priprema je jednostavna, ali i najzahtjevnija. Potrebno je s djetetom razvijati razumski
i topao odnos, razgovarati i uključivati ga u sve segmente obiteljskog
života. To dakako zahtijeva truda i vremena posvećenog djetetu.“
Profesorica Nada Kegalj roditelje je uputila na koji način komunicirati s djetetom koje pohađa školu. Savjetovala je da u djetetu razvijaju
samopouzdanje, jer na taj će način bolje razvijati svoje sposobnosti.
„Potrebno je više pozornosti posvećivati onome što dijete može i što čini
dobro.“
ažno je i da dijete nauči spoznavati tuđe osjećaje i razmišljanja
kako bi shvatilo koje su moguće posljedice njegovih čina i kako se
netko može loše osjećati nakon uvrede. Roditelji bi trebali učiti djete da i
drugi može biti u pravu, upućivati ga
na socijalizaciju, prijateljstvo, osjećajnost, ljubaznost… „Poštujte djetetove
osjećaje, priznajte njegovu potištenost ili zabrinutost, potaknite ga da
pokaže emocije, nemojte omalovažavati njegov problem. Slušajte ga
do kraja i nemojte se bojati pokazati
djetetu vlastite osjećaje.“ Roditelje je
potaknula da nauče djecu učiti i traže od njih da daju najviše od sebe.
„Aspiracije roditelja moraju biti malo veće od djetetovih objektivnih mogućnosti. Ne nerealno velike, jer tada ćete ga zagušiti, ali niti pre male jer
ga to neće potaknuti da razvije sve svoje mogućnosti“, rekla je Kegalj.
Ravnatelj Salezijanske gimnazije u Rijeci don Niko Tunjić, sa svog
je aspekta govorio o nužnosti suradnje roditelja sa školom. Opći je
zaključak bio da dobra suradnja roditelja i škole jača djetetov osjećaj
sigurnosti u vlastite vrijednosti. Kako je već praksa na ovim susretima
sudionici su izmjenjivali iskustva i razmišljanja u radionicama u manjim
skupinama, a na ovogodišnjoj roditeljskoj školi sudjelovalo je i desetak
obitelji iz Zagrebačke nadbiskupije.
V
Pohod Svetog Oca Hrvatskoj na poštanskoj marki
10 Broj 4/441 2011.
Kako su poštanske marke „svjetski putnici“, za njegov pastoralni put u Hrvatsku
saznat će i mnogi narodi svijeta.
Više nego dobar prijem imalo je dosadašnje izdanje triju prigodnih
poštanskih maraka domaćeg operatera posvećeno trima pastoralnim pohodima pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, pape koji je prvog svibnja pred
očima svijeta proglašen blaženikom. Očekuje se to i za najnovije prigodno izdanje poštanske marke „Hrvatskih pošta“ povodom skorog posjeta
Svetog Oca Benedikta XVI. Zagrebu i Hrvatskoj. Dizajnerici Ariani Noršić
iz Samobora kao motiv marke poslužila je uspjela fotografija REUTERS-a
na inauguracijskoj propovjedi pape Benedikta 19. travnja 2005. na Trgu
svetog Petra u Rimu. Marka je izdana u arčićima od 9 maraka nominalne
vrijednosti 3,50 kn, a tiskala ju je Tiskara Zrinski d.d. Čakovec u tehnici
višebojnog ofseta.
Dok je u razgovoru za jedan naš dnevni list don Anton Šuljić rekao
za Ivana Pavla II. da je „suvremeni svijet pokrenuo prema boljem kao ni
jedan drugi čovjek na ovoj zemaljskoj kugli“, u prigodnom informativnom listiću što prati marku isti nam autor sadašnjeg papu predstavlja kao
velikog mislioca, čovjeka koji govori devet jezika, vrsnog pijanista koji
obožava Mozarta, koji voli životinje, koji mnogo čita, a i sam je najčitaniji autor u svijetu“. S čvrstom nakanom „da Crkvu što snažnije i temeljitije
usmjeri prema istinama kršćanske vjere… da upozori na temelje teološke stvarnosti koji prethode moralu, poput slobode, ljubavi, Boga i Isusa
Krista“, bit će zanimljivo čuti što će nam to Papa reći za svog lipanjskog pohoda.
A. Frković
DAN OBITELJI
Sedmeročlana obitelj Višnjić
Zna Papa koga treba podržati! Obitelji!
Ono što plijeni kad susretnete ovu obitelj njihova je samozatajnost i poniznost.
Piše: Vesna Drmić
Od njih ćete dobiti same riječi velike zahvalnosti Bogu na zajedništvu.
O
l Kako organizirate dan?
MAMA: Dobro smo organizirani, i to bez vanjske logistike… Pošteđena sam mnogo čega, i u trudnoći i dok je dijete malo. Mene moj muž
nosi… U svemu se oslanjamo jedan na drugoga. Zapravo nam je sa svakim djetetom sve bolje i bolje. Nekako smo sve mirniji i opušteniji… ne
mora sve biti kako piše u knjizi.
TATA: Kaži ženo: Nije pametan, al je jak (smije se)… Uživamo u povlastici da svaki dan imamo kuhani ručak i da smo okupljeni oko stola.
Stalno smo s djecom, ali ja bih im se još više htio posvetiti, onako jedan
na jedan. Tako brzo rastu… Imamo filmske večeri, svi se okupimo, svatko
ima svoje mjesto. Jedan na koljenu, jedan pored, jedan na leđima… htio
bih da im ostane za život slika oca koji služi.
Nedjeljom svi idemo na dječju misu. Uzmem sa sobom svu djecu da
Katja može biti s Petrom…Volim ići i kroz tjedan. Krenem…, a ono negdje trodnevnica. Mala duhovna obnova!
l Jesu li vaša materijalna sredstva dostatna za životne potrebe?
MAMA: Osjeća se u poslu da je kriza. Tko može, ostavlja pravničke
poslove za neka druga vremena. Mi smo počeli skromno, a sa svakim
djetetom nam je standard veći, mogućnosti se umnažaju. Trudimo se sve
složiti kako treba.
TATA : Rješavamo ih isključivo uz Božju pomoć. I uvjeren sam da će
se i budućnost iskristalizirati baš onako kako treba… Svako dijete, svoj
blagoslov. Providjet će Bog za svakoga…Zadnjih pola godine život nam je
kvalitetan u smislu kušnji koje su nam dane na obraćenje.
Djeca se igraju ispred kuće…sve je skladno, nema galame… mama ih
zove na večeru. Tata je zamijesio pizzu dok smo pričali, mama provjerava
je li gotova… djeca su se raspričala.
VID: Petar je sladak, ima puno kose. Jedini je on u bolnici dobio na
kilaži… tako je rekao tata, što god da to znači. Meni je tata rekao da sam
od Boga dobio dar izražavanja, mogu reći.
NIKOLA: Petar je sladak. Zato ga najviše volim.
VERONIKA: Ja volim mamu, tatu i Petra… I išla bih u vrtić… to mi
je najbolje.
Danas obitelj ima više članova. To su: Tata Vito (40),
kemijski tehničar i mama Katja (39), odvjetnica i sudski
tumač, Vid (9), Nikola (7), Veronika (5), Monika (2) i
Petar (mjesec i pol). Žive u Donjim Srokima u Viškovu.
l Kako rodbina i poznanici reagiraju na vašu brojnost?
TATA: To je za ljude šok. Ponekad samo prate suprugu pogledom… Ili pitaju: “Kad je dosta?“ Odgovorim im da je definitivno
dosta - za ovu godinu… Pitaju se ljudi jesmo li u nekoj sekti.
MAMA: Ili se zaprepaste i kažu: «Kako ste vi hrabri!» Jednom
su Vita pitali: «Je li sad dosta?» On im je odvratio pitanjem: «Kad je
života dosta?» Jednom smo šetali s djecom na lukobranu. Jedan se
čovjek pobunio što je dozvoljeno šetati s djecom, a ne i s psima.
Ljudi reagiraju: ili nismo normalni ili nismo odgovorni. Već kod
trećeg djeteta mogli smo raskrstiti sa cijelom rodbinom. Zato
volimo ići na susrete obitelji koje organizira Ured za obitelj Riječke nadbiskupije. Tu susrećemo sebi slične. Tamo vidiš normalne
ljude s djecom.
VITO: Ali to je dobro! Sva ta iščuđavanja! To je prilika za nas
dvoje, za izgradnju vlastitog srca. To je prilika da rastemo u vjeri. Moja je majka znala reći da i najsiromašniji mogu podići troje
djece. Prvo što sam obećao ženi: sa mnom neće biti lako. Ali ja
ću podmetnuti svoja leđa. Kao i naš Gospodin. Nama i našoj djeci danas nedostaje post, dobro i zdravo ogladnjeti. Iščašeni smo
jer mislimo da nam nedostaje luksuz. Nas je kršćane obuzeo duh
ovoga svijeta. Mora nam biti lako, ugodno, moramo uživati. Brzo
zaboravljamo da nam je uzor raspeti Krist koji je došao služiti…
Gradimo karijere, a razgrađujemo sebe. Ništa, ništa, pod cijenu
mira i zajedništva u obitelji. Rasti nam je u poniznosti i služenju!
l Koja su vaša očekivanja od Crkve?
TATA: Želio bih da je pastoral obitelji s brojnom djecom u župi
ili nadbiskupiji tako organiziran da se obitelji mogu nakon euharistije, jednom mjesečno sastati, zajedno pojesti neku paštašutu,
napričati i izmijeniti iskustva, podržimo jedni druge.
l Koja je vaša poruka mladim obiteljima?
TATA: Ne bojte se. Djeca ste Oca nebeskog.
11 Broj 4/441 2011.
bitelj Višnjić upoznala sam kad su očekivali svoje prvo dijete. Približavalo se vrijeme poroda i povratka s bebom kući te je mala
skupina molitelja koji su se okupljali u njihovom domu odlučila
potražiti prostor za susrete s Bogom. A gdje nego u crkvi! Bila sam posrednik između župnika i molitelja ne bi li to ostvarili. Od tada pa do
danas, ono što plijeni kad susretnete ovu obitelj njihova je samozatajnost
i poniznost. Od njih ćete dobiti same riječi velike zahvalnosti Bogu na
zajedništvu.
Ima jedan događaj, svima ga prepričavam i ponavljam, koji najbolje
oslikava ovu obitelj. Kada se rodila Monika, četvrto dijete, svi su zajedno
otišli srediti formalnosti oko rodiljskoga dopusta. Tata Vito odlučio je uzeti roditeljski dopust da bi mama Katja mogla raditi pravničke poslove.
Službenica koja je ispunjavala formulare u nevjerici je gledala u njih
šestoro i upitala:“ Pa od čega ćete vi živjeti?“ Vito je bez puno razmišljanja
odgovorio: Imam bogatoga Oca!
Tata Vito je uvijek nasmijan, svemu prilazi s humorom. Mama Katja,
tiha, nježna, prepušta svom suprugu govoriti o organizaciji poslova u
kućanstvu. Vito, smijući se, objašnjava da im je kuhinja i ured, da se tu
obavljaju i tajnički, i pravnički, i kuharski poslovi. Kaže da je supruga
zadužena za financijski sektor, a on za pobočne poslove.
IZ POVIJESNE RIZNICE
Župa u Vrbovskom pod nebeskom zaštitom
sv. Ivana Nepomuka, sveca kome su kod nas
posvećene crkve, oltari i kipovi
Češki svetac
omiljen u
Hrvatskoj
Piše: Goran Moravček
Ivan Nepomuk blaženikom je postao 1721.
godine, a papa Benedikt XIII. proglasio ga
je 19. ožujka 1729. svecem i to mučenikom
ispovjedne tajne.
12 Broj 4/441 2011.
S
v. Ivan Nepomuk, čiji blagdan slavimo
16. svibnja, spada u skupinu najomiljenijih svetaca kod nas. Posvećene su mu
mnoge crkve, oltari i kipovi tako da im se pravo
ni broja ne zna. Rođen je u mjestu Nepomuku
kraj Plzena 1340. godine. Bio je svećenik na
dvoru češkoga kralja Vaclava IV. te je ispovijedao kraljicu. Prema predaji, uporno je odbijao
otkriti kralju ispovjednu tajnu kraljice te je stoga odlukom suverena utamničen, a potom i ubijen u svibnju 1393. godine. Tijelo su mu bacili s
glasovitog Karlovog mosta u rijeku Vltavu. Posmrtni ostaci nalaze mu se u praškoj katedrali
sv. Vida. Blaženikom je postao 1721. godine, a
papa Benedikt XIII. proglasio ga je 19. ožujka
1729. svecem i to mučenikom ispovjedne tajne.
Crkve s imenom ovog sveca nalaze se u
Vrbovskom, Saborskom, Glini i u Omišu gdje je
ujedno i zaštitnik tih gradova, kao i Slavonskoga Broda. Kameni barokni oltar sv. Ivana Nepomuka iz 1799. godine, rad Sebastijana Petruzzija, krasi unutrašnjost riječke prvostolnice, a
žrtvenik u čast ovoga sveca nalazi se i u bazilici
Gospe Trsatske, u župnoj crkvi u Kastvu i drugdje. Na ulazu u trsatski perivoj nalazi se njegov
spomenik, a svečev kip resi gradske prostore u
Mošćenicama, Bakru, Crikvenici...
U Rijeci je nekoć uz Rječinu stajala kapela
sv. Ivana Nepomuka, koja je između dva svjetska rata, temeljem Rimskog ugovora od 27. siječnja 1924. godine, podijeljena državnom granicom te se jedan njezin dio našao u tadašnjoj
Kraljevini Italiji, a dio je pripadao jugoslavenskoj državi! “Citat” te kapelice stoji i danas na
mostu koji je nakon drugoga svjetskog rata u
jednu gradsku cjelinu spojio Sušak s Rijekom.
U Riječkoj nadbiskupiji sv. Ivanu Nepomuku podignuta je u čast župna crkva u Vrbovskom. Ne bez razloga. Nakon što je minula
opasnost od Osmanlija te izgrađena Karolinska
cesta 1732. godine, na području Vrbovskog
nastanili su se i mnogi katolički doseljenici iz
raznih krajeva tadašnje Habzburške Monarhije.
Među njima je bilo prilično obrtnika iz Češke,
a češkoga podrijetla bio je i prvi mjesni kapelan Antun Zinka koji je 1756. godine dao podići kapelu upravo u čast sv. Ivana Nepomuka te
Presvetog Oltarnog Otajstva. Kapela sv. Ivana
Nepomuka, međutim, nije bila prva crkvena
građevina katoličkih vjernika na vrbovskom području, jer je otprije postojala kapela sv. Antuna
Padovanskog podignuta 1710. godine.
Prvi vrbovski samostalni kapelan trebao
je biti Toma Mikoč, Bakranin, ali on nije došao, te je umjesto njega nastupio Zinka, koji se
1761. zaredio i postao franjevac. Godine 1762.
kapelanom je imenovan Antun Padovanski Wagathei, koji će postati prvim župnikom u Vrbovskom. Zbog velikog broja pristiglih Čeha du-
Crkva Gospe Trsatske, oltar sv Ivana Nepomuka
šobrižnik je morao znati češki. Drugi val čeških
doseljenika stigao je u Vrbovsko i Staru Sušicu
šezdesetih godina XVIII. stoljeća stoga što je na
području Češke bjesnio tzv. Sedmogodišnji rat
te je ondje zavladala nesigurnost i glad.
Župa u Vrbovskom pod zaštitom sv. Ivana Nepomuka utemeljena je 2. veljače 1790. godine. Crkva je pred kraj XIX. stoljeća bila trošna i tijesna te je tadašnja Kraljevska kotarska
oblast u Vrbovskom naložila 13. kolovoza 1887.
novopristiglom župniku Vjekoslavu Vršiću da je
zatvori. U njoj je sv. misa posljednji put služena
pet dana kasnije. Od 18. kolovoza 1887. godine
do Uskrsa 1895. godine, kada je u novoj župnoj
crkvi sv. Ivana Nepomuka slavljena prva misa,
kapela sv. Antuna Padovanskog, u koju jedva da
je stalo tridesetak vjernika, privremeno je bila
župno središte. U toj je kapeli 19. studenoga
1894. župnik Vršić, na prethodni poticaj tadašnjeg senjsko-modruškog biskupa i budućeg
zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića služio
pjevanu svečanu sv. misu na staro­slaven­skom
jeziku. Biskup Posilović je 25. ožujka 1894. godine donio u Senju odluku prema kojoj se u liturgijski jezik vraća staroslavenski. Od tada se
u župi sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom u liturgiji ko­ri­stio isključivo staroslavenski jezik, kako
je zapisano u župnoj Spomen knjizi.
Prostrana župna crkva sv. Ivana Nepomuka
izgrađena je u obliku križa u slogu neogotike.
Zvonik je prigrađen uz sjeverni crkveni zid. U
crkvi su tri oltara. U poligonalnom oslikanom
svetištu stoji glavni žrtvenik s neogotičkim drvenim retablom u čijem je središtu postavljena
slika sv. Ivana Nepomuka. Na strani Evanđelja
podignut je oltar sv. Krunice, a na strani poslanice oltar sv. Obitelji.
PRIRODA OKO NAS
Naše žabe skakačice
Utjehe radi, loše stanje okoliša koje rezultira opadanjem broja
vodozemaca nije prisutno samo u nas, od njega trpi cijeli
europski kontinent, pa i cijeli svijet.
Piše: Alojzije Frković
Novu crkvu blagoslovio je na Veliku subotu 1895.
godine župnik Vjekoslav Vršić, a tri nova oltara je 16. svibnja iste godine blagoslovio kanonik i fužinski župnik Ferdinand Pleše (1825. – 1911.). Marijan Širca (1854. – 1932.),
gvardijan trsatskog fra­nje­vač­kog samostana blago­slo­v io je
6. ožujka 1898. godine Križni put u crkvi.
Senjski i modruški ili krbavski biskup dr. Antun Maurović (1851. – 1908.) posvetio je župnu crkvu i sva tri oltara
u njoj 11. lipnja 1904. godine o čemu postoji i zapis na kamenoj ploči postavljenoj na zidu svetišta na strani poslanice. Prvu svečanu misu u novoposvećenoj crkvi služio je
kanonik Ivan Vidas (1867-1955).
U doba župnika Ante Ladića kupljene su, od tvrtke
Jana Tučeka iz češke Kutne Hore za svotu od 4.000 kruna,
orgulje s 13 registara i dva manuala sa 729 svirala. Tijekom
Prvoga svjetskog rata, 23. listopada 1917. godine, rekvirirane su cijevi principala te su orgulje bile izvan uporabe do
1924. kad ih je osposobio Vjenceslav Holub, graditelj kod
tvrtke Tuček. Zalaganjem župnika Đure Puškarića orgulje
su obnovljenje 1986. godine, a radove je izveo Marko Pavlinić, majstor zagrebačke tvrtke “Muzička naklada”.
Sedam prozora u crkvi oslikali su između 1911. i 1913.
godine majstori tvrtke “Tiroler Glasmalerei” iz austrijskog
Innsbrucka. Još tri prozora s likovima sv. Franje, sv. Marka
i sv. Jurja oslikala je 1929. godine radionica Marinković iz
Zagreba. Dvije godine kasnije oslikana su još tri prozora u
istoj radionici (Bl. Hozane, bl. Marka Križevčana i sv. Monike i Augustina).
Nova zvona naručio je vlč. Stjepan Petranović iz zagrebačke ljevaonice Antuna Blažine, jer su stara bila rekvirirana u Prvome svjetskom ratu. Veliko brončano zvono posvećeno sv. Ivanu Nepomuku, teško 535 kg, i manje u čast
sv. Roka (267 kg) krstio je 2. ožujka 1923. godine također
župnik Petranović.
Crkvu je oslikao u drugoj polovici 1929. godine Franjo
Martin iz Praga s dvojicom pomoćnika. Oni su izveli četiri velike slike: nad vratima sakristije prikazan je sv. Ivan
pred kraljem Vjećeslavom, a nad glavnim žrtvenikom Krist
u Emausu. Slikari iz praške radionice “Ars sacra” naslikali
su i motiv Čuda u Kani te Propovijed na gori. Na stropu su
portreti apostola i crkvenih otaca, a nad pjevalištem slika
kralja Davida i sv. Cecilije. Slikarije je blagoslovio Rafael
Kanotti, dekan i župnik iz Brod Moravica.
Špilja Majke Božje Lurdske s kipom svetice, postavljena je u župnoj crkvi ispod pjevališta na strani Evanđelja.
U župi Vrbovsko postoje i kapele podignute u čast sv.
Antuna Padovanskog iz 1710. godine, Gospe Karmelske
na groblju iz 1900. te Majke Božje Lurdske u Senjskom iz
1936. godine, sv. Terezije od maloga Isusa u Moravicama
iz 1932. i sv. Roka u Jablanu, koju je 16. kolovoza 2006.
blagoslovio riječki nadbiskup i metropolita dr. Ivan Devčić.
P
K
Sve domaće žabe, s kojima će natjecatelji nastupati na priredbi, morat će biti
odmah po okončanju „fešte“ puštene na
slobodu, na mjesta gdje su i uhvaćene, a
natjecatelji, posebno njihovi gosti, moći će
se sladiti žabljim kracima žaba uvezenim iz
Malezije i Vijetnama
prijeko su im potrebne vodene površine,
bare, lokve, jezerca. Tada se bučno javljaju svojim poznatim „kre kre“, ali i u drugo
vrijeme osim u razdoblju zimskog ili ljetnog
sna. Sve žabe su u nas strogo zaštićene
Zakonom o zaštiti prirode (od 2005.).
Za sada je najugroženija žaba gatalinka
(Hyla arborea), posebno u Primorju, koja
je uvrštena u Crvenu knjigu vodozemaca i
gmazova Hrvatske.
O žabama skakačicama pisao je već
proslavljeni američki književnik Mark Twain (sjetimo se žabe iz pokrajine Calveras),
a uz lokvarske rekorderke u dužini skoka
čelno mjesto na svjetskoj ljestvici najduljih
skokova drži žaba popac, koja je na Žabljoj olimpijadi u Cape Townu 1954.g.
skočila ravno razdaljinu 36-strukoj duljini
njena tijela!
Prostor rubrike nam još dozvoljava da
se sjetimo čovječje ribice (Proteus anguinus
cf.anguinus), koja je ranih 60-ih godina zabilježena u okolici Rijeke kod Urinja i na još
nekoliko lokaliteta, ali kako poslije nalazi
više nisu potvrđeni, smatra se da su izumrle.
Zanimljiv je i pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra), jedan od ukupno 20 vrsta
vodozemaca koji žive u Hrvatskoj. Često
ga srećemo u našim šumama, naročito poslije kiše. Njegova upadljivo crno-žuta boja
upozorava sve predatore da je otrovan (ali
ne i za čovjeka!) i odbojnog okusa. Zaštićen je i ugrožen kako kod nas, tako i u
većini europskih zemalja.
13 Broj 4/441 2011.
Crikvenica, Nepomuk pred nekadašnjim pavlinskim samostanom.
red skoro 35. po redu tradicionalno natjecanje u žabljim skokovima,
koje uobičajeno svakog proljeća
organizira Turistička zajednica Lokve pod
nazivom „Žabarska noć“ (lani je iznimno
održano u jesen!), valja se prisjetiti ne
samo žaba, kao glavnih aktera ove jedinstvene manifestacije, nego i vodozemaca
(Amphibia) u cjelini, kojima bi trebao
biti bogat naš kraj. Naime, svi vodozemci, pa tako i žabe, imaju dvostruki život,
što će reći da žive kako na kopnu tako i
na vodi. Gorski kotar, a dijelom vrijedi i
za Hrvatsko primorje i otoke, bogati su
vodom, ali čovjek je taj koji te vodene
površine regulira, degradira, zagađuje.
Sjetimo se samo bara i lokava na Cresu ili
Krku koje, bilo procesima sukcesije, bilo
onečišćenjima organskim i anorganskim
tvarima, postupno nestaju ili pak postaju
nepogodne za bilo kakav život, pa i onaj
naših žaba. Zbog svoje propusne kože kroz
koju u njihov organizam mogu ulaziti i različite štetne tvari iz vode i/ili tla, vodozemci
su vrlo osjetljivi na promjene u okolišu. Ne
zovemo ih bez razloga „biološkim indikatorima“ jer nam mogu pokazati da li je naš
okoliš zdrav ili zagađen.
Utjehe radi, loše stanje okoliša koje
rezultira opadanjem broja vodozemaca nije
prisutno samo u nas, od njega trpi cijeli
europski kontinent, pa i cijeli svijet. Po
uzoru na svjetsku Radnu grupu za praćenje
stanja populacije vodozemaca (DAPTF) i
u nas lijepi broj godina djeluje Društvo za
zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazova, popularna „Hyla“ sa sjedištem u Zagrebu (Demetrova 1), koje društvo, usput
rečeno, brine nad provedbom zakonitosti
pri organizaciji „Žabarske noći“. Sve domaće žabe, s kojima će natjecatelji nastupati na priredbi, morat će biti odmah po
okončanju „fešte“ puštene na slobodu, na
mjesta gdje su i uhvaćene, a natjecatelji,
posebno njihovi gosti, moći će se sladiti
žabljim kracima žaba uvezenim iz Malezije
i Vijetnama!
oje smeđe žabe žive u Gorskom kotaru? Od ukupno četiri vrste to su
šumska smeđa žaba (Rana dalmatica)
i livadna smeđa žaba (R. temporaria). Dok
tijekom godine žive podalje od vode, u travi, šašu, za vrijeme parenja i polaganja jaja
Proslava beatifikacije Ivana Pavla II.
Riječani
procesijom
zahvalili
Ivanu Pavlu
Beatifikacija je proslavljena u svakoj župi nadbiskupije, u svakoj katoličkoj zajednici, a u riječkoj
prvostolnici pripremljen je i poseban program u znak sjećanja na Ivana Pavla II. Više stotina vjernika
okupilo se u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici te u procesiji krenuli prema Delti
„D
II. da nam pomogne ustrajati u tom pozivu, biti
anašnje misno slavlje posvetit ćemo
potpuno predani Bogu kako je i on bio“, zakljuIvanu Pavlu II. koji je upravo prije
čio je Gerić propovijed.
nekoliko trenutaka proglašen blaženim“, rekao je mr. Mario Gerić na početku
isa u katedrali označila je početak promisnog slavlja u katedrali sv. Vida 1. svibnja u
slave beatifikacije pape kojeg se Rije11.00 sati, čime se Riječka nadbiskupija pridručani rado sjećaju. U 15 sati više stotina
žila slavlju beatifikacije u Vatikanu i cijelome
vjernika okupilo se u kapucinskoj crkvi Gospe
svijetu. „Mi u Riječkoj nadbiskupiji imamo poseLurdske na Žabici gdje su započeli molitvu kruban razlog za slavlje i zahvalu Bogu jer se rado
nice Božanskog milosrđa. Zatim su u procesiprisjećamo onih dana kada je Sveti Otac od 5. do
ji krenuli prema Delti, mjestu gdje je blaženik
9. lipnja 2003. godine boravio u Rijeci na svom
predvodio misu na blagdan Duhova, 8. lipnja
jubilarnom 100. pastirskom pohodu“, podsjetio Na kraju mise u katedrali o papi su govorili mladi, Filip 2003. godine. „Papa nam je poručio ‘ne bojte se’.
je Gerić. Beatifikacija je proslavljena u svakoj Polegubić održao je prezentaciju o Ivanu Pavlu II., dok Tako ćemo danas ovom svečanom procesijom
župi nadbiskupije, u svakoj katoličkoj zajednici, se za poseban ugođaj uz zvuke klasične gitare pobrinuo javno svjedočiti i objaviti gradu da je Ivan PaDomagoj Pauković.
a u riječkoj prvostolnici pripremljen je i poseban
vao II. proglašen blaženim. Ujedno objavljujemo
program u znak sjećanja na Ivana Pavla II. Na
i otajstvo Božanskog milosrđa čiju je proslavu
kraju mise o papi su govorili mladi, Filip Polegubić održao je prezentaciju ustanovio upravo Ivan Pavao II. odredivši da se slavi ove nedjelje“, rekao
o Ivanu Pavlu II. prisjećajući se njegova pontifikata, zanimljivih detalja je na početku molitve misionar iz Poljske Witold-Petar Pietrasiuk, koji je
i značajnih poruka, dok se za poseban ugođaj uz zvuke klasične gitare predvodio devetodnevnu duhovnu pripremu u kapucinskoj crkvi. Procepobrinuo Domagoj Pauković.
siju u kojoj su vjernici nosili fotografiju blaženog pape i sliku Božanskog
U propovijedi je Gerić govorio o svetosti što je, kako je rekao, iskon- milosrđa predvodio je prvostolni dekan fra Stanko Dodig.
ski čovjekov zadatak i Kristov nalog. „Biti svet znači biti drugačiji od neU 17 sati 1. svibnja otvorena je za hodočasnike soba u kojoj je blastalnosti ovoga svijeta“, objasnio je propovjednik istaknuvši kako je Bog ženik 4 noći spavao, u riječkom sjemeništu koje sada nosi njegovo ime.
upravo takav, a čovjek treba tome težiti. „Čovjek je nestalan i nesavršen Soba je sačuvana kao spomen i muzej, a uz prigodnu izložbu fotografija,
poput ovoga svijeta, ali teži nečemu višem. Naša se svetost sastoji upravo bit će otvorena svakoga dana od 17 do 18.30, do 7. svibnja kada misom u
od toga što smo grešni i slabi, a sveti postajemo ukoliko odlučimo trudi- sjemeništu u 18.00 sati završava tjedan posvećen Ivanu Pavlu II. u Rijeci.
ti se nadvladati te nesavršenosti. Danas molimo za zagovor Ivana Pavla
14 Broj 4/441 2011.
Rukavac
M
Poziv na čašćenje blaženog pape
Župa sv. Luke u Rukavcu među prvima
je u Hrvatskoj pozvala vjernike na čašćenje
blaženog Ivana Pavla II. Sliku blaženika postavljenu na zid iznad oltara 8. svibnja blagoslovio je župnik dr. Đuro Puškarić. „Prva pričest koju danas zajedno s 26 prvopričesnika
slavimo u župi najbolja je prilika za čašćenje
blaženog pape koji je toliko volio mlade. A
znamo i koliko su mladi voljeli njega“, rekao
je župnik uvodeći u nedjeljno misno slavlje.
Sliku je naslikao umjetnik Niko Balta, tehnikom ulja na platnu i vjerno prikazuje blaženog papu iz razdoblja dok je bio u naponu
snage.
Obraćajući se okupljenim vjernicima u
propovijedi, župnik ih je pozvao na vjernost
krsnim obećanjima i poštivanje zapovijedi
ljubavi. „To je osnova zapovijed koja se grana u dva smjera, ljubav prema Bogu i ljubav
prema čovjeku. Ili jednom riječju, biti dobar.
Kako to postići zorno nam je pokazao Ivan
Pavao II. koji je ljubeći čovjeka, a posebno
uboge, obespravljene, siromašne i bolesne,
na pravi način ljubio i Boga. Na njegovom
ukopu okupilo se mnoštvo svijeta zato jer
su svi prepoznali njegovu dobrotu. On nam
pokazuje da oni koji idu za Isusom Kristom
i čine dobra djela ostavljaju duboki trag u
povijesti čovječanstva, kao Ivan Pavao II.“,
zaključio je župnik propovijed upućenu roditeljima i prvopričesnicima.
Ivan Pavao II. u riječkom sjemeništu
Nakon mise okupljeni vjernici hodočastili su u Papinu sobu u sjemeništu koja je ostala sačuvana
kao mali muzej.
N
a svom 100. putovanju, za posjeta Hrvatskoj 2003. godine, Papa
je 4 noći spavao u bogoslovnom sjemeništu u Rijeci. Proslavljajući njegovu beatifikaciju u sjemeništu je 7. svibnja slavljena misa
zahvalnica za blaženika u spomen na njegov boravak. „Nemamo često
iskustvo poznavati nekog sveca ili blaženika. Obično su to ljudi koji su
živjeli davno prije nas. S Ivanom Pavlom je drugačije. Još se sjećamo
njegova pontifikata, a imali smo prilike i upoznati ga, čak ugostiti ga ovdje u ovom sjemeništu“ rekao je u propovijedi rektor sjemeništa mons.
Nikola Uravić. Misu je predvodio na oltaru na kojem je papa misio u sjemeništu te obučen u njegovu misnicu. Na misu zahvale došli su i sudionici 7. nadbiskupijskog hodočašća koji su se 1. svibnja vratili iz Grčke.
Mons. Uravić podsjetio je na glavne karakteristike pontifikata Ivana
Pavla. Komunikativnost, brojni apostolski pohodi, uzor mladima, pobožnost krunice, odanost Mariji, neke su od ključnih točke su koje su obilježile njegovih 26 godina na čelu Katoličke crkve. „Ipak, ono što ga čini
zaista posebnim njegova je vjera. Od rane mladosti prolazio je teške trenutke, jednako tako i u vrijeme pontifikata, a posebno pred kraj svojeg
života. Blaženi Ivan Pavao II. može nam biti uzor u podnašanju životnih
teškoća i neprilika koje su ga pratile“, zaključio je rektor.
akon mise okupljeni vjernici hodočastili su u Papinu sobu u sjemeništu koja je ostala sačuvana kao mali muzej, a imali su priliku
i pogledati izložbu fotografija boravka Pape u Rijeci. Te 2003.
godine u sjemeništu su uređene dvije prostorije, jedna kao apartman, a
pored nje kapelica. Prostorije i namještaj u njima rađeni su po projektu
arhitekta Željka Mahulje. Predsoblje i spavaća soba odišu skromnošću
i nipočemu ne odudaraju od drugih soba u sjemeništu. Dojam da je tu
boravio Ivan Pavao II. odaje tek namještaj: nešto veći krevet, drveni stolić, svečana stolica s koje je primao goste i predvodio misu na Delti, ormar i ormarić, sve napravljeno u stolarskoj radionici Damira Baričevića.
Posebno je zahtjevna ipak bila kupaonica koja je morala biti prilagođena
papinoj ograničenoj sposobnosti kretanja. Građevinske radove izveo je
Mile Vukušić i tvrtka Kalun. Brojni su donatori, na različite načine, sudjelovali u pripremi papina boravka u sjemeništu.
Kapelica jednako kao i soba, ne odudara od uobičajenih. Oltar,
ambon i stolica, bijele boje sa zlatnim glagoljskim natpisom, također su
djelo Damira Baričevića. Misnicu i kalež za euharistiju koju je predvodio
posljednjeg dana u sjemeništu 9. lipnja Ivan Pavao donio je sa sobom iz
Rima i poklonio sjemeništu.
N
Apartman u kojemu je Papa spavao ostavljen je netaknut kao uspomena na Velikog papu i veliki događaj za Rijeku i sjemenište. Kapelica je
preuređena u sobu, a oltar i drugi predmeti premješteni u prostoriju gdje
je sadašnja sjemenišna kapela na 5. katu. Riječko bogoslovno sjemenište od 8. prosinca 2003. nosi ime Ivan Pavao II.
Oštarije
U nedjelju 1. svibnja održana je u svetištu
Gospe od Čudesa u Oštarijama na prostoru Gospićko-senjske biskupije veličanstvena proslava
beatifikacije pape Ivana Pavla II. Svečanost je
počela procesijom brojnih vjernika, hodočasnika, udruga i predstavnika kulturnog, političkog
i društvenog života iz župnog ureda pa do župne
crkve gdje je misu predslavio katedrali vikar iz
Gospića don Anđelko Kaćunko u suslavlju čuvara
svetišta i mjesnog župnika popa Antuna Luketića.
Don Anđelko je govorio o značaju vjere koju
su čak Isusovi učenici lako izgubili. „Dok su Petar i Ivan trčali na Isusov grob ne vjerujući da je
prazan, papa Ivan Pavao II. sa čvrstom vjerom u
uskrsnuće je trčao po svijetu da razglasi radosnu
vijest, a pri tome je pet puta dotrčao i do hrvatskog naroda. Jednom brojčano malom narodu
iskazivao je veliko poštovanje i ljubav te je jako
dobro znao zbog kojih razloga trpimo teror tajnih gospodara svijeta. Dva su tome razloga, da
ubiju Boga u nama te da nam otmu Lijepu našu.“
Don Anđelko je zatim istaknuo glavne poruke papinih posjeta. U rujnu 1994. godine na najvećem
skupu u hrvatskoj povijesti je poručio Hrvatima
da ne klonemo u poteškoćama uz poruku „Papa
je s Vama“. 1998. godine je beatificirajući Stepinca istaknuo „Bit ćete mi svjedoci“. „Na svom
100. putovanju 2003. nam je poručio da budemo
narod nade i narod koji se moli a mladima u Solinu je poručio da ne vjeruju onima koji obećavaju
lagana rješenja, jer bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko. Papini posjeti bili su prilika za
shvaćanje duhovne snage hrvatskog pučanstva
i bogate vjerske i duhovne baštine koju posjeduje. Najveća snaga koju papa uočava u teškim
vremenima krize je vjernost Papi i pobožnost
Majci Božjoj, a po uzoru na velikog papu Bijelog
Hrvata“ don Anđelko ističe da nas u krizi neće
spasiti ni ulazak u globalne asocijacije, ni guranje
u balkanske asocijacije, ni politika, ni stranke ni
banke već moli, radi i rodi.
Glazbom je misu animirao band mladih iz
Gospića Angelus, a na misi je bilo više hodočasnika iz Gospića, dio u narodnim nošnjama.
Župa Oštarije je osim preko svečane mise
povodom papine beatifikacije bila nazočna i u
samom Vatikanu na beatifikaciji preko svog župljanina Ivana Mihaljevića Baraka.
Zvonko Ranogajec
15 Broj 4/441 2011.
Proslava beatifikacije
MEDICINSKI KUTAK
Visoki krvni
tlak - hipertonija
Priredio: dr. Ivan Host
Tlak se smatra visokim ako je sistolički tlak neprestano 140 mmHg ili viši, a dijastolički 90 mmHg ili
viši, ili oboje. Visoki tlak je opasan jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a istovremeno
oštećuje za život važne organe i njihovu funkciju
S
a svakim otkucajem srca, izbacuje se krv iz lijeve klijetke srca u
cirkulaciju tj. u mrežu krvnih žila koja se širi po čitavom tijelu. Da
se cirkulacija krvi održi potreban je određen tlak unutar krvnih
žila. Taj tlak nazivamo krvni tlak. Kad složeni sustav za regulaciju krvnog tlaka ne djeluje kako treba, može doći do prevelikog porasta tlaka
u arterijama. Povišeni tlak u arterijama koji traje dulje vrijeme nazivamo
visokim krvnim tlakom. Medicinski naziv za ovo stanje je hipertonija.
Tlak se smatra visokim ako je sistolički tlak neprestano 140 mmHg ili
viši, a dijastolički 90 mmHg ili viši, ili oboje.
Hipertonija se dijeli se na primarnu (esencijalnu – nepoznata uzroka) i sekundarnu hipertoniju (poznata uzroka). Visoki tlak je opasan jer
najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a istovremeno oštećuje za život važne organe i njihovu funkciju (npr. mozak, srce, bubrege, oči). Krvni tlak prirodno se mijenja u raznim razdobljima života. Djeca i adolescenti obično imaju niži tlak od odraslih. Vrijednosti krvnog
tlaka variraju i tijekom dana. Tlak je obično najviši ujutro, a najniži noću
za vrijeme spavanja.
Uzrok hipertonije
16 Broj 4/441 2011.
Najčešće (u 90 % slučajeva) je uzrok hipertonije nepoznat i tada
govorimo o primarnoj ili esencijalnoj hiperoniji. U preostalih 10% uzroka povišeni tlak je posljedica nekih drugih bolesti ili poremećaja u tijelu
- najčešće promjena na bubrezima i nadbubrežnim žlijezdama ili zbog
uzimanja nekih lijekova. Istraživanja pokazuju kako i stres može dovesti
do povišenja krvnog tlaka. Naime kod stresa aktiviraju se u tijelu biokemijski procesi koji dovode do suženja krvnih žila.
Posljedice povišenog krvnog tlaka su pogubne za čitav niz organa
i organskih sustava. Stoga je od iznimne važnosti pravodobno otkrivanje povišenog tlaka dok još nije uzrokovao oštećenja. Vrlo često je u
početku pojave hiperonije karakterističan izostanak simptoma. Hipertonija se najčešće otkriva kada su izraženi simptomi koji upućuju na
vrlo visoki skok tlaka, promjene i oscilacije krvnog tlaka ili posljedice
koje povišeni krvni tlak uzrokuje na drugim organima (očima, bubrezima, krvnim žilama, srcu i mozgu). Osim toga povišen krvni tlak se često otkriva slučajno na sistematskim pregledima ili slučajnim rutinskim
mjerenjima u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.
Česta bolest
Osobe koje imaju povišeni krvni tlak najčešće se jave liječniku
kada osjete zatiljnu glavobolju, omaglice, vrtoglavice, umor, pospanost, osjećaj da im je glava “napuhnuta kao balon”, zujanje ili šum odnosno pucketanje u ušima, te nestabilnost pri hodu. Neki od oboljeli
navode zamućenje ili poremećaje vida. Pojedini imaju bolove u prsnom
košu, bolove u lijevoj strani vrata ili lijevoj ruci, a neki navode „lupanje
srca“.
Rezultati istraživanja provedenog 1997. godine u okviru Prvog hrvatskog projekta zdravstva pokazuju da je u nas 27,7% osoba u dobi
18 - 65 godina imalo krvni tlak viši od 140/90 mm Hg, a u starijoj dobi je
učestalost još i viša. Značajno viša učestalost povišenog krvnog tlaka
utvrđena je u muškaraca (31,9%) nego u žena (23,6%). Prema procjenama u Hrvatskoj oko 800 000 ljudi boluje od hipertonije.
Arterijska hipertonija može se uspješno liječiti, ali to uvijek uključuje suradnju bolesnika koja često nalaže promjenu životnog stila i
redovito i trajno uzimanje propisanih lijekova te kontrole krvnog tlaka.
Najveća je greška prekinuti liječenje kada se krvni tlak normalizira. Visoki krvni tlak nije bolest koju možete izliječiti, a zatim zaboraviti. To
je stanje koje se mora neprestano pratiti do kraja života. Kontroliranje
visokog tlaka, mjerenje tlaka kod kuće, ispravna upotreba lijekova, pravilna prehrana i program vježbanja, te redoviti posjeti liječniku – od
ključne su važnosti. Sve će to uvelike povećati vaše izglede za dulji i
zdraviji život unatoč visokom tlaku.
Liječenje hipertonije
Prvi korak u liječenju hipertonije je promjena načina života.
Preporučuju se sljedeći postupci:
1. Potrebno je promijeniti životne navike što se tiče prehrane. Treba ograničiti unos kuhinjske soli, preporučljivo na manje
od 3 g na dan. To podrazumijeva da hranu praktički uopće ne bi trebalo soliti. Treba smanjiti udio masti u prehrani,
osobito zasićenih masnih kiselina.
2. treba smanjiti tjelesnu masu, ako postoji višak. Mršaviti treba postupno, a ne naglo jer bi to bio dodatni stres za
organizam.
3. ako pušite treba prestati – nikotin podiže krvni tlak
4. treba prakticirati svakodnevnu umjerenu tjelesnu aktivnost – npr. hodanje dnevno barem pola sata ili vježbanje 15-estak
minuta na dan.
5. treba se odreći alkohola ili barem smanjiti unos alkohola
CRKVENA GLAZBA
SLAVLJA
BLAŽENE
DJEVICE
MARIJE
Priredila: Andrejka Srdoč
MARIJANSKE ANTIFONE
Ave Regina Coelorum (Rajska Kruno)
- za korizmeno vrijeme
Autor, najvjerojatnije Goffredo monah iz
Vendome (+ 1132). Dvije strofe imaju slavljenički ton i žele naglasiti radosno slavlje Marije koja
uživa u nebu. Kraljica neba, anđeoska Gospo,
korijen mističnog drva iz kojeg proizlazi Krist i
vrata iz kojih izlazi svjetlost u ovaj svijet odnosno sam Krist.
Rajska kruno, rajska slavo
Anđeoska Gospo zdravo!
Ti si korijen, ti si vrata,
S kojih sinu svjetlost zlata;
Ti si ljiljan djevičanstva,
Ti si nakit čovječanstva.
Zdravo puna svih milina,
moli za nas svoga Sina.
Regina Caeli, Laetare (Kraljice Neba)
- za uskrsno vrijeme
Autor, pretpostavlja se da je Goffredo monah iz Vendome. U ovoj kratkoj kompozicija ne
proučava se samo njezin stil nego se uočava i
njezina pobožnost prema Presvetoj Bogorodici
koja je s Isusom u trijumfalnoj uskrsnoj pobjedi. Vjernici osjećaju potrebu da uskrsnu radost
navijeste svojoj nebeskoj Majci. Gospa postaje
Kraljica neba, kao da žele reći da je Kraljica radosti, vječnog blaženstva. Aleluja je kao jedan
pripjev, a tekst je sastavljen od 4 stiha vrlo slobodnog ritma.
Kraljice neba, raduj se, aleluja,
Jer kog si dostojna bila nosit, aleluja,
Uskrsnu kako reče, aleluja,
Moli za nas Boga, aleluja.
Ave Maria (Zdravo Marijo)
Recitiranje Zdravo Marije širi se zapadnom
Europom početkom 12. st. Naravno da je anđeoski pozdrav bio poznat već od početka kršćanstva jer se već nalazio u evanđelju. Već od 7. st.
tekst se Zdravo Marije pjevao kao prikazna pjesma na 4. nedjelju došašća jer se na toj nedjelji
naglašavala tema Marije i često puta se ponavlja
Ave - Zdravo koje je analogno litanijskom ponavljanju 150 Oče naša.
Poznavalo se i recitiralo samo prvi dio
Zdravo Marije kao što donosi evanđelje u anđeoskom pozdravljenju i susretu s Elizabetom.
Ime Isusovo i zadnji Amen uvelo se tek u 15. st.
kad se 1483. godine proširilo recitiranje „Sveta
Marijo“.
Zdravo Marijo je prije svega pjesma i hvala
Isusu Kristu, kao i što je Krist glavna tema svete
krunice).
Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum;
benedicta tu in mulieribus,
et benedictus fructus ventris tui, Jesus.
Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis peccatoribus,
nunc et in hora mortis nostrae. Amen.
Sub Tuum Praesidium (Pod Obranu Se Tvoju)
Ovaj marijanski „troparij“ nastaje najvjerojatnije u 3. stoljeću u Egiptu. Ova molitva se
upotrebljava gotovo u svim liturgijama. Pronađena je tek na početku 20. stoljeća na jednom
starom egipatskom papirusu. Molitva govori o
jednom zajedničkom zazivu Blaženoj Djevici
Mariji, koju se traži pomoć u nevolji i izražava
veliko povjerenje da će molitva Majci Mariji biti
uslišana.
Pod obranu se tvoju utječemo,
sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe
u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli
uvijek oslobodi,
Djevice slavna
i blagoslovljena.
Gospođo naša,
posrednice naša,
zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sinu izruči.
17 Broj 4/441 2011.
P
obožnost prema B.D.M. nalazimo već u
prvim kršćanskim vremenima. Međutim,
javno štovanje počinje od 4. stoljeća.
Jedno od najstarijih slavlja je Prikazanje Gospodinovo, Svijećnica, Kandelora (2.veljače) koje je u
davnini bio svrstan u Marijine blagdane. Prve
izvore ovog slavlja imamo već 395. godine u
Jeruzalemu od jedne žene hodočasnice Eterije. Stari glazbeni rukopisi govore još o tri marijanska slavlja: Navještenje B.D.M. (25.ožujka),
Uznesenje B.D.M. (15.kolovoza) i Rođenje B.D.M.
(8.rujna)
Navještenje na Istoku postoji već prije
trulskog koncila 692. god. Uznesenje je potvrdio 15. kolovoza imperator Maurizio (582.602. god.). Rođenje se na Istoku slavilo već u
IV. st., a u Rim dolazi nekoliko stoljeća prije
pape Sergija koji je uveo sve ova četiri slavlja.
Uz ova slavlja treba nadodati:
• Bezgrešno začeće (8. prosinca) koje je konačno priznao papa Pio IX. 1854. god.
kada je donio istu dogmu;
• Ime Marijino štuje se već od 8. st. ali ju je
uveo u liturgiju papa Julije II. 1513. god.
• Prikazanje Marijino u hramu, na istoku se
slavi već od VI. st., a na zapadu tek od
16. st.
• Pohođenje B.D.M. (31. svibnja), priznato
1389. god. od pape Urbana VI. (Koncil u
Bazileji 1441.)
• Kraljica Svete Krunice(7. listopada), započinje u drugoj polovici 15. st. Papa
Pio V. uvodi blagdan BDM kao spomen
na pobjedu protiv turaka na Lepantu
(7.10.1571.), a u današnjoj liturgiji je tek
od 1888. god.
• Žalosna Gospa (15. rujna), slavlje uvodi sinoda u Kolnu 1423., a papa Benedikt XIII.
1727. odobrava za cijelu Crkvu.
• Svetkovina Svete Bogorodice Marije (1. siječnja) uveo Papa Pio XI. 1931. kao uspomena na koncil u Efezu (431. dogma da je
Marija Bogorodica - Theotocos)
• Bezgrešno Srce Marijino, uvodi Papa Pio XII
1945.
• Marija Kraljica, uvodi također Papa Pio
XII 1954.
OBITELJSKI PREDAH
Uskrsfest 2011.
Pobjednici svi koji su nastupili
„Prava vrijednost Uskrs festa je
svjedočenje Isusa Krista“, naglasio je
predsjednik Odbora HBK za mlade pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski
na 30. jubilarnom Uskrs festu koji se
održao sinoć u Zagrebu u Koncertnoj
dvorani „Vatroslava Lisinskog“.
Uskrs fest 2011. - uz visoko pokroviteljstvo Hrvatske biskupske konferencije - organizirali su Odbor HBK
za mlade i Hrvatski katolički radio. Večer je krasio po prvi puta nakon dugo
godina nenatjecateljski karakter. Uz
veliku 30. obljetnicu najstarijeg festivala kršćanske glazbe kod nas, time se htjelo još snažnije posvijestiti toga dana značaj
beatifikacije Ivana Pavla II. i skori dolazak u Hrvatsku njegovog nasljednika na Petrovoj
stolici pape Benedikta XVI.
Upravo zato nakon što je otpjevano 20 izvrsnih i pijevnih pjesama - bito je reći,
vidno i osjetno, u nenatjecateljskom ruhu - biskup Gorski je okupljenima u ‘Lisinskom’
poručio: Iz glazbe, iz riječi, iz geste izlazi vjera u Isusa Krista. I zato dragi mladi budite
ponosni na svoju katoličku vjeru, Crkvu i svoj hrvatski narod.
Prvi puta u svojoj dugoj tradiciji vizualni identitet Uskrs festa je ostvaren u suradnji s jednim umjetnikom – akademskim slikarom Tomislavom Buntakom.
Nastupili su izvođači iz Hrvatske (Apostoli mira, VIS Izidor, Corpus Domini, Sperantes i Darijo Marunčić, Bog je ljubav i Frama Požega, Incanto, Općinski orkestar i
pučki pjevači Vrbnik, Davor Terzić, Petra Lešković, Maja Tadić, Anita Vincek, Mir, Danijel Svalina, Dajana Blažević, Damir Topić i klapa Levanda, Danijel Leko Dani, Emanuel,
Otkrivenje), Bosne i Hercegovine (Frama Široki Brijeg) i nakon više desetaka godina
(predstavnik iz Kopra Branko Vinčec pobijedio je 1981. godine) također iz Slovenije
(Nuška Drašček).
Medijski pokrovitelji Uskrs festa 2011. su: IKA, Radio Marija-Hrvatska, KTA, Glas
Koncila, Katolički tjednik, Radio postaja Mir Međugorje, Radio Marija–Srbija, Radio
Marija Bistrica, Duhovna scena, Radio Vukovar, Radio Lošinj - Jadranka, Radio Bljesak,
Radio Mrežnica, Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskog, Kana, Zvona, Zvonik, Postulatura bl. Ivana Merza, Vukovarske novine, Veritas Magnificat i CMC.
Televizijski je izravno večer prenosio HRT+, a radijski HKR i pridružena radija i
radijske postaje.
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA
A ja vam kažem
18 Broj 4/441 2011.
“A ja vam kažem...” (Mt 5,22...)
Isus kaže za pismoznance i farizeje da ispravno naučavaju objavu, ali ih Isusovi
učenici ne smiju nasljedovati “jer govore, a ne čine”.
U Isusu su ljudi suočeni s milošću i s Božjom zahtjevnošću, pa trebaju djelima
činiti ono što Bog traži, a ne samo usnama priznavati.
Veća pravednost jest sadržajna poslušnost Bogu, radosno podlaganje Bogu.
“Čuli ste... A ja vam kažem...” nije toliko suprotstavljanje koliko produbljivanje,
ispravno razumijevanje.
Isus zabranjuje i srdžbu na bližnjega. Nije dopušten ni uvredljiv govor protiv
brata i sestre.
Isus traži da svatko zaviri u vlastito srce. Isus zabranjuje i zaklinjanje, jer je ono
izraz nepovjerenja među ljudskom braćom i sestrama.
I ovdje je u pitanju unutarnja nakana, više od vanjskog čina.
Gospodine! Daj nam srce za novu pravednost - da dane svoje živimo po Tvome:
“A ja vam kažem”!
Priredio: Dario Miletić
Iz prošlosti Rijeke
Razvoj riječke luke
Važnost za razvoj grada i luke bio je
zakon o slobodnoj plovidbi morem. Uz
potporu ondašnje carske vlasti počele
su se graditi prometnice prema Karlovcu i prema Sloveniji, a zatim i velika
skladišta. Rijeka je tako postala velika
mađarska luka. Najveću teškoću stvarala je Rječina koja je stalno donosila
pijesak i kamenje te zatrpavala korito
na Školjiću.
Izgradnjom cesta Karoline i Josefine porastao je promet luke. Počelo se
razmišljati o izgradnji nove luke u središtu grada uz novi lazaret u Martinšćici.
Unatoč zabrani Budimpešte započinje
nasipavanje mora ispred grada i stvaranje umjetne luke, a Mrtvi kanal ostavljen
je za male brodice.
Istodobno se gradi željeznička pruga prema Karlovcu i drugi krak prema
Pivki. Usput se gradio i lukobran dug
1700 metara te oko 60 velikih skladišta. Dužina operativne obale iznosila je
7000 metara. Već prije Prvog rata promet je bio rekordan. Vremena su odmicala, a s njima i razne države i vlasti.
Rijeka je bila polazna luka stotinama
naših i stranih ljudi u potrazi za radom u
Americi. Tada je izgrađeno prihvatilištehotel za emigrante koji su čekali brodove za Ameriku. Rijeka je od 18 000
stanovnika došla do 50 000. Pomorska
politika diktirala je daljnje izgradnje, nastala je monumentalna palača Adria.
Promet je lukom rastao, a grad cvao.
Prvi svjetski rat mnogo je toga promijenio i unazadio. Da grad ne propadne Italija ga je proglasila Slobodnom
zonom, tj. bez carine. Drugi svjetski rat
bio je poguban, jer okupacijska vojska
Njemačke ga je uništila, a posebno je
minirala svaki metar obale.
Sve se nakon toga moralo graditi
mukotrpno, vađenjem potonulih brodova i dizanjem urušenih obala. Danas
Rijeka opet prednjači svojom lukom i
prometom.
Maks Peč
OBITELJSKI PREDAH
Podsjetila bih je na onaj crveni bicikl, jer
sam njime jurila nenadmašno pa bismo tako
umakle svakoj tugi.
Kad sam nedavno rekla učenicima da pišu
o svojoj braći, sestrama... pomislila sam kako je
lijepo imati sestru. I kako sam sretna, jer imam
sestru. Sad kad je vrijeme prošlo i kad su nam godine dotakle lik, sve smo nevažnosti ostavile tamo
gdje im je i mjesto. Opet se smijemo kao u djetinjstvu i ja se ponosim njenim uspjesima. Oduvijek
su joj bile dostižne i najviše ocjene kao i danas
doktorati. A ostala je skromna poput neke male
tratinčice. Moja crvenokosa sestra.
Uvijek sam razmišljala kako je moguće da nas
prepoznaju jednu po drugoj kad smo tako različite. Zračila je otvorenošću, a ja sam tješila njene
nemire kad su je zbog te neposrednosti povrijedili.
Oduvijek sam znala zbog koje će se nove prijateljice iz djetinjstva toga dana rastužiti. Ostala je
iskrena iako iskrenost pogađa ljude poput male,
bolne strjelice. Oči su joj velike i plave, jer još uvijek s nekom radoznalošću obuhvaća svijet. I danas joj moram usporavati korak kako ne bi svim
stazama pretrčala prebrzo. Vjerujem da to tek sluti, jer me njena pitanja ponekad zbunjuju.
Kad bi ona nešto odlučila, mogli ste to držati ostvarenim. Djelić po djelić uspjeha nanizala je
kao svoja sitna ispisana slova. Kao što je s beskrajnom lakoćom nekad učila.
Moja sestra sama podiže sina koji odlično igra
košarku, svira klavir, skija, obožava zamršene
matematičke zadatke i želi biti novinar. Mojoj je
sestri to uobičajeno pa i ne sluti koliko je bliska
nebu u svakoj svojoj žrtvi. I koliko je majka.
Rado bih da manje pamti i brže zaboravlja
neke tuge, rado bih da povjeruje da je ovaj život
tek tren... Sakrila bih je u onu kućicu za lutke koju
smo imale u djetinjstvu. Da je zaštitim od isuviše
različitih ljudi. I preporučim malim anđelima. Nju
i tog plavokosog dječaka čija me napisana priča o
valu podsjetila na priče koje sam sama pisala u
djetinjstvu. I više no što sam željela.
Podsjetila bih je na onaj crveni bicikl, jer sam
njime jurila nenadmašno pa bismo tako umakle
svakoj tugi.
I dok plešemo na nekom koncertu u predgrađu,
reći ću joj kako se ponosim njome i kako je hrabra,
i kako znam da je bila ljubomorna na one moje koturaljke. Ona se nasmije glasno, glasno, nadmaši
zvučnike, pa mi po tko zna koji puta obeća da će
uvijek sve baš meni prvoj ispričati. A ja ću svaku
njenu tajnu zaštititi kao zlatni ključ na dnu bunara iz neke davne priče. Koja je bila nalik bajci.
Sandra Oršanić Šimunić
Prvi Katekizam Katoličke Crkve za mlade U Vatikanu predstavljeno i hrvatsko izdanje YOUCAT-a,
prvog Katekizma Katoličke Crkve za mlade U srijedu, 13. travnja u Vatikanu je održan
susret izdavača prvog Katekizma Katoličke
Crkve za mlade, a tom je prigodom održano i
posebno predstavljanje sedam svjetskih izdanja među kojima i hrvatskog izdanja u nakladi
Verbuma. O knjizi su govorili kardinal Christoph Schönborn koji je sudjelovao u njegovu
nastanku, kardinal Stanislaw Rilko, predsjednik Papinskoga vijeća za laike, te nadbiskup
mons. Rino Fisichella, predsjednik Papinskoga
vijeća za novu evangelizaciju. Predstavljanju
je u ime hrvatskog izdavača nazočio Verbumov glavni urednik mr. sc. Petar Balta.
Sedam eminentnih svjetskih izdavača,
među kojima i hrvatska nakladna kuća Ver-
bum, objavilo je istodobno YOUCAT (Youth
Catechism) - prvi katolički Katekizam za mlade vrijedeći za cijelu Crkvu. Ovaj jedinstveni
vjerski priručnik pisan jezikom mladih, originalna je i privlačna sadržaja, s mnoštvom
fotografija u boji i vrlo atraktivnim grafičkim
elementima, a predgovor Katekizmu napisao
je papa Benedikt XVI., žarko ga preporučivši
svim mladim katolicima kao nužno sredstvo
za upoznavanje vlastite vjere.
Tekst YOUCAT-a uključuje pitanja i odgovore pisane na vrlo jasan i pristupačan način,
zatim sažete definicije i razjašnjenja ključnih
pojmova, navode iz Biblije te mnogobrojne
nadahnjujuće citate svetaca, kršćanskih du-
BIBIOTEKA VERBUM
hovnih velikana i raznih drugih autora. Ono
što je posebice zanimljivo jest da su YOUCAT
kreirali i osmislili sami “mladi za mlade”, a
rađen je pod nadzorom bečkoga nadbiskupa
kardinala Christopha Schönborna, koji je bio
i tajnik redakcije Katekizma Katoličke Crkve.
Osim mladih, u proces nastanka uključeni su
teolozi i katehetski stručnjaci.
Sadržaj YOUCAT-a podijeljen je u četiri
velike cjeline: “Što vjerujemo?” (o vjerskom
nauku), “Kako slavimo kršćanska otajstva?” (o
sakramentima), “Kako ćemo imati život u Kristu?” (o ćudorednom životu), “Kako trebamo
moliti?” (o molitvi i duhovnosti).
YOUCAT se odlikuje izvornošću i suvremenošću već od same naslovnice koja je žarko
žute boje s naslovom ispisanim bijelim slovima te uvelike podsjeća na vatikansku zastavu, na papine boje, dok grafičkom opremom
ujedno upućuje i na prostor interneta, tako
bliskog mladima.
19 Broj 4/441 2011.
Sestra
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Senj
Gospić
Prezbitersko vijeće
U Gospiću je u ponedjeljak 11. travnja održana prva konstituirajuća sjednica novog, trećeg saziva Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije. Biskup Bogović na sjednici je govorio o stanju klera kao i tekućim pitanjima te o
Crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini. Istaknuo je potrebu da naredna pastoralna godina opet bude u znaku župne kateheze. Ukazao je na potrebu uređenja
pastoralnih prostora izvan crkava da bi se župna kateheza i opći pastoralni rad
digao na višu razinu pri čemu bi oni bili od veće pomoći župnicima. Poslovni
odbor i generalni vikar su dobili obvezu da operacionaliziraju tu odluku.
Tijelo koje s biskupom donosi smjernice duhovnog razvoja biskupije na
početku je izabralo svoj poslovni odbor. Za predsjednika je izabran župnik i
dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić, a za članove župnik i dekan gospićki mons. Mile Čančar, zapisničar i župnik Senja dr. Richard Pavlić. Članovi
su još župnik Zagorja i Modruša dr. Željko Blagus izabran ispred Ogulinskog
dekanata, katedralni vikar Gospića don Anđelko Kaćunko ispred Gospićkog
dekanata, župnik Ličkog Lešća i Prozora Ivica Miškulić ispred Otočkog dekanata. Po službi članovi su generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, ekonom biskupije vlč. Nikola Turkalj i ravnatelj Caritasa biskupije vlč. Luka
Blažević.
O provedbi biskupijskog pastoralnog plana do kraja pastoralne godine
u godini župske kateheze i posjete pape Benedikta XVI. govorio generalni
vikar mons. mr. Tomislav Šporčić. Slijedila su izvješća ekonoma biskupije vlč.
Nikole Turkalja o financijskom poslovanju te vlč. Luke Blaževića o poslovanju
Caritasa.
Zvonko Ranogajec
Mons. Mile Čančar počasni
građanin grada Senja
U petak 29. travnja na Tvrđavi Nehaj održana je svečana sjednica
Grada Senja koja se slavi na blagdan sv. Jurja. Tom prilikom između više
dobitnika povelja grada Senja, najznačajniju nagradu počasnog građanina Senja dobio je donedavni župnik i dekan senjski mons. Mile Čančar.
Mons. Čančar dobio je priznanje, kako stoji u priopćenju, radi značajnog doprinosa napretku i ugledu grada Senja, ostvarivanju i razvoju
demokracije u Republici Hrvatskoj, mira u svijetu i napretku čovječanstva. Veliko priznanje uručili su mu predsjednik gradskog vijeća Željko
Nekić i gradonačelnik Darko Nekić. Mons. Čančar koji je od prošle godine na novoj pastoralnoj dužnosti župnika i dekana Gospićkog, rođen
je 1955. godine u Gornjem Vagancu kod Slunja. Kao svećenik Riječkosenjske nadbiskupije bio je župnik u Josipdolu i Viškovu o od 1992. do
2010. godine u Senju. Prepošt je Senjskog kaptola, a od prošle godine i
nositelj časti papinskog kapelana, monsinjor. Zahvaljujući u ime svih na
dobivenom priznanju, mons. Čančar je ukazao da je posao u Senju bio
vrlo zahtjevan, fizički i psihički, no kao se posao radi s ljubavlju, ostaje
prepoznat kod ljudi. Posebno je to važno u Senju koji je ostavio značajan
trag u nacionalnoj, vjerskoj i kulturnoj sferi. Obrazlažući nagradu mons.
Čančaru u ime predlagatelja Ivan Prpić, inače zborovođa katedralnog
zbora, ukazao je na veliku pomoć mons. Čančara izbjeglicama za vrijeme
Domovinskog rata kao i na gradnji sakralnih objekata.
Z. Ranogajec
Otočac
Orguljaške večeri
U Crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu 25. travnja započela je manifestacija
5. orguljaške večeri u Gospićko-senjskoj biskupiji. Visoku umjetničku kvalitetu koncertu dali su sopranistica Nilda Luketić (Slovenija) i orguljaš Edmund
Andler-Borić, ravnatelj međunarodnog orguljaškog festivala Ars organi Sisciae
u Sisku.
Manifestacijom 5. orguljaških večeri želi se potaknuti glazbeni i kulturni
život regije te skrenuti pozornost na važnost očuvanja preostalih kulturnih
spomenika. Na kraju koncerta župnik mons.Tomislav Šporčić se zahvalio glazbenicima te im uručio knjige godišnjaka “Vrilo” za uspomenu na gostovanje u
našem gradu i dekanatu.
Ivan Bižanović
Udbina
20 Broj 4/441 2011.
35. sabor mladih katolika
U subotu 30. travnja na Udbini je održan 35. sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. Preko 60 mladih iz svih pet dekanata okupilo se
pod vodstvom biskupijskog povjerenika za mlade mons. mr. Tomislava Rogića i predsjednika sabora mladih Jurja Tomljanovića. Sabor je počeo pobožnošću Puta svjetla s Krbavskog polja do Crkve hrvatskih mučenika, nastavljen misnim slavljem u Crkvi hrvatskih mučenika, posjetom ostacima drevne
katedrale krbavskih biskupa i završen radnim dijelom sabora.
Mons. Tomislav Rogić predvodio je pobožnost Puta svjetla od crkve
sv. Marka Groba na Krbavskom polju uz nakane molitve za mlade obitelji,
domovinu, hrvatske generale kao i osobne nakane. Slijedila je sveta misa za
sve sudionike koju je predslavio župnik Udbine i čuvar svetišta fra Nediljko
Knezović u suslavlju mons. Tomislava Rogića i katedralnog vikara iz Gospića
don Anđelka Kaćunka. Glazbom je misu animirao band mladih iz Gospića
Angelus.
Fra Nediljko je mladima pojasnio smisao nacionalnog svetišta Crkve
hrvatskih mučenika podignutog u čast branitelja koji su bili lučonoše kroz
povijest njegujući i čuvajući svoj nacionalni i vjerski identitet, a za što su
dali i svoje živote. Ova je crkva ostvarenje ideje pape Ivana Pavla II. o potrebi popisivanja nacionalnih mučenika koju je oživotvorio mjesni biskup Mile
Bogović. Crkva, kada bude završena će biti pravi nacionalni i vjerski kalendar mučenika. Mladima je fra Nediljko poručio da promisle kako troše svoje
vrijeme. Izgrađujte se u dobru uz odgovornost i ozbiljnost. Ne odstupajte od
svojih vrijednosti i budite svjedoci.
Slijedio je odlazak na ostatke stare katedrale sv. Jakova gdje je fra Nediljko održao sat povijesti, nakon čega je u pastoralnoj dvorani u donjem
dijelu Crkve hrvatskih mučenika održan radni dio sabora. Izvješća o aktivnostima od zadnjeg sabora održanog uoči Došašća podnijeli su predstavnici
svih dekanata. Izvijestili su o rezultatima adventske akcije kojom su pomogli
mlade u potrebi. Posebno je zanimljivo bilo izvješće Josipa Tomljanovića koji
je biskupiju zastupao u Loretu na svjetskom festivalu mladih od 5. do 10.
prosinca. Dogovoreni su poslovi oko materijala za novi 17. broj lista mladih
biskupije Osvita. Precizirane su aktivnosti oko školovanja animatora, ljetovanja u Modravama, a odlučeno je da će naredni sabor mladih biti u Oštarijama. Posebno će se obilježiti 10 godina djelovanja Sabora mladih, a obljetnica
je 30. rujna. Mons. Rogić je istaknuo potrebu da se do tog svečanog jubileja
pokuša ustrojiti zajednički biskupijski zbor mladih.
Zvonko Ranogajec
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Uskrsni ponedjeljak
Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović predslavio je u Ogulinu misno slavlje na Uskrsni ponedjeljak, a
nazočio je i tradicionalnom uskrsnom primanju ogulinskog
župnika i dekana mons. mr. Tomislava Rogića za predstavnike javnog života grada Ogulina.
Biskup je Uskrs nazvao osmim danom stvaranja i središnjim događajem povijesti. Može se dogoditi da čovjek
dođe do najudaljenije zvijezde, no time neće nadići značaj
Uskrsa. Taj događaj je trijumf istine nad laži i svjetla nad
tamom. A istina je da je Bogu stalo do čovjeka. No, čovjek
laže još od vremena Kristova uskrsnuća kada se htio zanijekati taj vrhunski događaj ali i od vremena prvog čovjeka
koji je nasjeo na laži sotone. Laže se i danas narod kada
se od njega traži da napusti svoje korijenje u cilju vedrije
budućnosti. Izdvajajući pojedinosti iz cjeline pokušava se
cijelom narodu nametnuti atribut zločinačke skupine. Uskrsnuće je najvažniji Kristov prozor vječnosti kojeg su
apostoli prepoznali. Kršćanstvo nije samo teorija već i praksa, a kršćanin se ne postaje samo izjašnjavanjem kod
popisa stanovništva i odlaskom na misu nekoliko puta godišnje. Svaki kršćanin na svom mjestu treba svjedočiti
Kristovu istinu. Dosljednije živimo svoj kršćanski život, zaključio je biskup Bogović. Na kraju mise biskup je supružnicima Tomici i Katici Blašković uručio papinski apostolski blagoslov povodom 40. godišnjice braka.
Nakon mise u župnoj dvorani na Uskrsnom primanju mons. Rogić je s biskupom Bogovićem nagradio tri člana
župne zajednice za doprinos tijekom zadnjih godina u aktivnostima župe. Skulpture iz maslinovog drveta Blažene
Djevice Marije dobili su Vlado Despot za višegodišnji rad u aktivnostima župe kod molitve krunice i ubiranja milostinje, Tomica Bertović kao višegodišnji zaslužni član ŽPV-a i pjevačkog zbora te Zvonko Ranogajec na području
informiranja u župi i biskupiji
Z. Ranogajec
Senj
Nadbiskup Devčić predslavio Jurjevo u Senju
Riječki nadbiskup i metropolita mons. dr. Ivan Devčić predslavio je u ponedjeljak 2. svibnja blagdan zaštitnika
grada Senja Jurjevo. Misi je prethodila procesija užim središtem Senja.
Mons. Devčić se u svojoj homiliji osvrnuo na beatifikaciju pape Ivana Pavla II. te zatražio od svih vjernika za
zatraže zagovor kod Gospodina da blaženik što prije postane svetim. Papa Wojtyla bio je treći papa u povijesti
crkve po dužini svog ponitikifikata koji je više od svih papa zadnjih 400 godina proglasio blaženih i svetih u svijetu,
njih preko 1800. Pohodeći preko 100 zemalja na svim kontinentima on je ozbiljno shvaćao svoje poslanje u kome
je mjesne Crkve upućivao da bolje upoznaju svoje korijene, ali i proučavaju povijest svetosti u svojim narodima s
ciljem da ih ta svetost bolje osvijetli. U tom smislu veliki doprinos daje gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović koji revno daje poštovanje onima koji su trpljenjem za evanđelje postali uzor i nadahnuće, jer sveci stvaraju
novu kulturu.
U procesiji su sudjelovali pripadnici Gradske glazbe, a misno slavlje uzveličao je katedralni zbor pod vodstvom
Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju Ivana Dučića.
Zvonko Ranogajec
Križpolje
Biskup Hranić predslavio Našašće sv. Križa
Pomoćni biskup đakovačko-osječki dr. Đuro Hranić predslavio je u utorak 3. svibnja blagdan nebeskog zaštitnika župe Križpolje u Otočkom dekanatu. Glazbom je misu animirao mješoviti župni zbor iz Otočca pod vodstvom
prof. Branke Bernardi i uz orguljsku pratnju i s. Krešimire Vulete. Uz brojne svećenike i vjernike misi su nazočili
predstavnici društvenog i političkog života općine Brinje kao i ministarstva unutarnjih poslova.
Propovjednik biskup Hranić govorio je o značaju križa kod kršćana. Križ je kršćanima u središtu, uzdignut najviše u našim životima , no smisao mu nije samo muka već pobjeda. Preko križa
Isus je ostvario sudbonosnu pobjedu za sve nas.
Govoreći u nastavku o našim obiteljima u ozračju
skorog Papinog dolaska koje je usmjereno upravo
prema obiteljima, biskup Hranić je ukazao na nigdje nema toliko ljubavi, nesebičnosti i pomaganja
kao u obiteljima. Obitelj je također zahvaćena
krizom, a temelj oporavka društva leži u oporavku naših obitelji, zaključio je propovjednik.
Z. R.
Gospić
Šesta godina
korizmenih
hodočašća
Šestu godinu za redom tijekom korizmenih nedjelja pet dekanata Gospićko-senjske biskupije
hodočastili su uoči proslave naslovnog titulara biskupije Blagovijesti ili Navještenja Gospodinova
u gospićku katedralu Navještenje
BDM. Tradicionalno je prvi hodočastio prvostolni Gospićki dekanat
koji je pokorničko bogoslužje i križni put održao na Vukavi u Širokoj
Kuli, Otočki dekanat u Otočcu,
dok je Senjski dekanat križni put
održao kao i središnju misu u Gospiću. Ogulinski dekanat je pohodio
Otočac i križni put na Fortici, dok
je posljednji Slunjski dekanat tradicionalno pokorničko bogoslužje i
križni put održao u Korenici.
Na misama tijekom korizmenih nedjelja u gospićku prvostolnicu hodočastilo je blizu 2 tisuće
hodočasnika čime su pokazali svoje zajedništvo s mjesnom Crkvom
i svojim biskupom. Na početku
misa dekani su predstavili svoje
dekanate i najvažnije aktivnosti,
dok je biskup Bogović težište u
svojim propovijedima stavio na
drugo desetljeće biskupije. Naviješta li se riječ Božja jasnije i bolje
nego prije deset godina, zapitao se
biskup a ako je odgovor potvrdan,
ona je opravdano svako pastoralno
zauzimanje u proteklih 10 godina.
Vjernike je biskup pozvao na molitvu za domovinu te im ukazao na
važnost Papina pohoda Hrvatskoj.
Isto je podsjetio na značaj Godine
župne kateheze koja je u centru
pastoralnog plana biskupije ove
ali i naredne godine. Tu je velika
uloga vjeroučitelja ali i obitelji. Biskup je podsjetio na prošlogodišnje
događaje od kojih je središnji bio
blagoslov Crkve hrvatskih mučenika na Udbini a za ovu godinu najavljuje se posveta udbinske crkve.
I ove godine biskupija se potrudila određenim promidžbenim
materijalima što bolje najaviti
hodočašća i pripremiti vjernike
biskupije na tradicionalna hodočašća.
Z. R.
21 Broj 4/441 2011.
Ogulin
DOGAĐANJA
Hodočašće
pomoraca u znaku
visokog jubileja
Stoljećima su se pomorci
na moru utjecali Gospi
Trsatskoj kojoj su svake
godine združeno dolazili
sa svojim obiteljima
pokloniti joj se i zahvaliti.
Tradicionalno, veliki broj
vjernika, pomoraca i
njihovih obitelji, učenika
Pomorske škole iz Bakra
okupilo se u nedjelju,
8. svibnja u Trsatskom
svetištu na hodočašću
pomoraca koji Majku Božju
Trsatsku časte i naslovom
Kraljica Jadrana.
Blagoslovljen reljef zaštitnika pomoraca
Ovogodišnje hodočašće u ozračju proslave 720. obljetnice Trsatskog svetišta počelo je blagoslovom
reljefa sv. Nikole, postavljenog u istoimenoj zavjetnoj kapelici na vrhu trsatskih stuba Petra Kružića, također i graditelja Kapelice. Ovaj rad akademskog kipara Zvonimira Kamenara blagoslovio je fra Bože Vuleta,
predvoditelj svečane zavjetne mise i gvardijan svetišta Gospe sinjske. Time je reljef zauzeo mjesto davno
izgubljene zavjetne slike sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, a događaj su uveličale Povijesne postrojbe Kliških
uskora. Prema riječima dopredsjednika Postrojbe, Sretena Mihovilovića, Kružić je bio senjski, trsatski i
kliški knez koji je tijekom taktike odbrane Hrvatske od turskih osvajanja koristio morske putove na kojima
se osobito utjecao Gospi Trsatskoj i čijem Svetištu je darovao stube koje spajaju Trsat sa središtem grada
Rijeke, ali i kapelu zaštitnika pomoraca, sv. Nikole ispred čijeg reljefa je krenula procesija prema trsatskoj
bazilici.
Hodočasničkoj procesiji pridružili su se članovi Hrvatske ratne mornarice te Lučke kapetanije Rijeka
čiji kapetan, Darko Glažar je na početku misnoga slavlja zapalio svijeću za sve poginule i nestale pomorce,
branitelje i ribare. Glažar ističe da pomorcu vjera puno pomaže, ne samo na kopnu nego i na moru. Na
palubi na kojoj se ne pita tko je koje nacionalnosti i vjere ipak je lakše raditi s nekim tko dijeli isto vjersko
opredjeljenje, pa tako su Hrvati izuzetno povezani s Filipincima. “Filipinci su katolici što se osjeti na suradnji s Hrvatima i što pedstavlja dobar preduvjet uspješnoj plovidbi”, rekao je Glažar.
22 Broj 4/441 2011.
Sveta Stolica je uvijek bila uz Hrvatsku
Oči mornara na osobit su način usmjerene prema nebesima, rekao je ravnatelj Sinjskog svetišta, fra
Božo Vuleta u nadahnutoj propovijedi, dodavši da su svi ljudi na poseban način mornari jer svi tražimo zvijezdu na nebu, a Bog je nebo stvorio u našoj duši. Osvrčući se na doprinose Petra Kružića koji je odbranio
Sinj 1523. godine, podsjetio je na godinu kada je taj isti grad odbranila Gospa - 1715. godina. Ne samo zbog
toga, nego zbog svega učinjenoga pozvani smo biti zahvalni Majci Božjoj, rekao je propovjednik.
Govoreći o aktualnim zbivanjima, podsjetio je na krilaticu: Povijest se ponavlja! U prošlosti, Petar Kružić je imao podršku papa, u nama bližoj prošlosti prvu pravu podršku na putu Hrvatske prema neovisnosti
imali smo od Svete Stolice. “Papa Benedikt XVI. dolazi da bi nas osnažio!”, poručio je fra Vuleta. Današnje
vrijeme u kojemu prevladavaju brojne krize, iz čijeg dna proizlazi kriza morala. Podlegnemo li toj krizi, naš
život pretvorit će se u izgradnju bunkera samozaštite gdje smo sami, upozorio je propovjednik. Na brojne
napade na Crkvu reagirao je rekavši okupljenima da Crkva nije savršena, ali i da zahvaljujući upravo toj
nesavršenosti u njoj ima mjesta za sve vjernike. Ružan je način napada, a ne argumenti koji se napadaju,
rekao je fra Vuleta.
Po završetku misnoga slavlja riječi zahvale okupljenima su uputili gvardijan Svetišta Majke Božje Trsatske, fra Lucije Jagec i trsatski franjevac fra Serafin Sabol, a ispred crkve nije izostala tradicionalna
pomorska fešta.
Helena Anušić
Otvoreni
Trsatski
Marijini dani
Podizanjem zastava Gospe
Trsatske, Republike Hrvatske i
Grada Rijeke, uz zvuke Gradske
limene glazbe Trsat, u nedjelju 1.
svibnja svečano su otvoreni Trsatski Marijini dani. Misno slavlje
prevodio je fra Zoran Bibić koji je
u prigodnoj propovijedi, osvrnuvši
se na evanđelje o nevjernom Tomi
podsjetio na riječi sv. Augustina
koji je istaknuo da nam Tomina nevjera pomaže više nego vjera svih
apostola. “Njegova nevjera donosi
novo blaženstvo: Blaženi oni koji
ne vide, a vjeruju.”, objasnio je vlč.
Bibić.
Govoreći o važnosti Euharistije naglasio je da ona pomaže u jačanju vjere. “Lakše je vjerovati kad
smo zajedno”, rekao je osvrnuvši
se i na beatifikaciju pape Ivana Pavla II. koja se dogodila na radost
milijuna ljudi upravo na dan otvorenja Trsatskih Marijinih dana.
Blaženi papa Ivan Pavao II. bio je
čovjek vjere, naglasio je vlč. Bibić
i podsjetio na prvu poruku blaženika izrečenu 1978. godine: “Otvorite vrata Kristu. Ne bojte se!” Vjeru u Isusa svjedočio je papa Ivan
Pavao II. zbog čega su ga voljeli
svi, bez obzira na vjeroispovijest,
a u Isusovom srcu ima mjesta za
svakoga, bez obzira je li vjernik ili
nije. “Isus je milosrdan”, poručio je
propovjednik dodavši da je Isusova ljubav i prisutnost jača od svih
ljudskih strahova. Podsjećajući na
mjesec svibanj, kao Marijin mjesec, ovaj trsatski franjevac pozvao
je vjernike na ustrajniju molitvu i
povezivanje s Isusovom Majkom
po uzoru na bl. Ivana Pavla II. koji
je na svijet gledao Marijinim očima
i Njezinim srcem. Dokaz tome je i
geslo “Totus Tuus” (Sav tvoj) koje
je uzeo kada je preuzeo zadaću
poglavara Katoličke Crkve, podsjetio je vlč. Bibić.
Ovogodišnja manifestacija Trsatskih Marijinih dana događa se
u okviru proslave 720. obljetnice
trsatskog Svetišta te se prigodna
izložba može razgledati u klaustru
trsatskog samostana. Program će
biti nastavljen u petak, 6. svibnja
kada Trsat hodočaste vjernici Svetišta Majke Boje Bistričke s gvardijanom, fra Matijom Korenom
Helena Anušić
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Samostalna Hrvatska oduvijek je
tretirana kao zločinački pothvat
„Mnogi danas govore: pustimo povijest, bolje da se bavimo sadašnjošću“, započeo je gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović izlaganje
povodom 340. obljetnice stradanja Zrinskog i
Frankopana, 30. travnja u Kaštelu u Gradu Grobniku. „Trebamo se čuvati onih koji preskaču stranice povijesti i govore nam da tako činimo. Oni
stvaraju dvostruke kriterije i kroje sadašnjost
kako im paše. Govore da neke zločine treba suditi, a neke zaboraviti. Spašavati povijest znači
spašavati istinu. Bez povijesti smo bez temelja, a
takvi smo podložni manipulacijama.“
Biskup je objasnio da se na primjeru osude Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana od strane Beča
vidi kako je samostalna Hrvatska oduvijek tretirana kao krimen, zločinački pothvat. Nakon dugotrajne
istrage Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan 30. travnja 1671. bili su osuđeni od Beča te pogubljeni zbog
uvrede kralja i izdaje zemlje iako su se isticali u obrani Europe od Turaka. Njihov je krimen što su željeli
samostalnu Hrvatsku. Biskup Bogović podsjetio je i na druge osobe iz Hrvatske povijesti, kao Bana Jelačića
ili blaženog Stepinca, koji su također osuđivani zato što su htjeli samostalnost Hrvatske. „Tu hipoteku nosi
i Hrvatska danas. Nedavna Haška presuda to potvrđuje, bez obzira što neki tvrde da je to presuda samo
pojedincima.“ Biskup je pozvao okupljene da se ne mire s takvim osudama hrvatskih težnji za nezavisnost.
„Svi možemo nešto učiniti, a mora to i Crkva koja se uvijek u kriznim situacijama zalagala za dobrobit
naroda. Može se ovo pokazati i kao milosno vrijeme koje će u nevolji opet pojačati zajedništvo“, zaključio
je biskup svoje izlaganje.
Predsjednik katedre čakavskog sabora Stanislav Lukanić na početku susreta podsjetio je na vezu Frankopana s Gradom Grobnikom čiji je bio i kaštel u kojemu je održano predavanje. Iva Lukežić pripremila
je pismo koje je prije smrti Petar Zrinski napisao svojoj ženi Katarini, koje je već 1671. godine prevedeno
na nekoliko svjetskih jezika. „To je pismo čovjeka koji čeka pogubljenje, jedno od najpotresnijih u našoj
povijesti“, rekla je. Pismo je na starom hrvatskom jeziku koji je mješavina kajkavskog i čakavskog, pročitala
vjeroučiteljica Marta Simčić-Zoretić.
Biskup Bogović, u propovijedi na misi zadušnici za hrvatske velikane na starohrvatskom jeziku, rekao
je da to pismo prikazuje Zrinskog kao velikog domoljuba i vjernika. „U njemu se vidi da je Petar prevladao
strah od smrti, s vjerom u vječni život, uvjeren da je učinio pravednu stvar.“
Proslavljen blagdan sv. Dujma u Driveniku
U crkvi Sv. Dujma u Driveniku 7. svibnja svečano je proslavljen blagdan patrona sv. Dujma, a sedamnaestorici mladih iz Drivenika, Grižana i Triblja riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, predvoditelj misnog
slavlja, podijelio je sakramenat potvrde. Koncelebrirali su župnik Drivenika Dragutin Prelog, Tomislav Ćurić, župnik Grižana i Ante Cindrić, župnik Bribira.
Misno slavlje pjesmom je pratio mješoviti međužupni zbor „Trisagion“ iz Bakarskog dekanata, pod
vodstvom Jadrana Matešina i uz orguljsku pratnju Anđelka Dujmića.
U propovijedi je nadbiskup Devčić stavio naglasak na pročitano evanđelje u kojem je Isus poslao 72
učenika ispred sebe odgajajući ih za poslanje da navješćuju da Bog ljubi čovjeka, da je Otac svih nas, a to
poslanje se prenosi na svećenike do danas: „ Sv. Dujam je jedan od onih koji je to poslanje nastavio. Bio je
biskup, starješina, zauzet i vrlo predan u Crkvi u Solinu u
antičko doba. Poznati su „Solinski mučenici“ na čelu sa sv.
Dujmom koji su bili spremni žrtvovati svoj život za svoju
vjeru, za učenje Isusa Krista. Mi smo svi, kao kršteni, pozvani tako živjeti i za Isusa svjedočiti. U redovnom životu
živjeti dosljedno i kršćanski po primljenim sakramentima,
biti kršćanin nadahnut Božjim Duhom. Biti kršćanin samo
po imenu, a ne po životu, izaziva podsmjeh. Ni u jedno vrijeme nije bilo lako biti kršćanin, pa tako ni danas. Istinski
kršćanin je izazov, pitanje, provokacija. On živi drugačije.
Zato su kršćani suočeni s određenom netrpeljivošću. Pitanje je koliko smo spremni živjeti drugačije od onoga što
diktira svijet? Jesmo li kršćani po osobnom opredjeljenju ili samo po tradiciji? Tradicionalno je beskrvno i
nije poticajno, nije svjedočko za one sa strane. Danas se često kršćani ne razlikuju od onih koji to nisu.“rekao je nadbiskup Devčić naglasivši da ne trebamo moliti Boga da nam da mučeništvo nego snagu da dosljedno živimo svoju vjeru i tako odgajamo svoju djecu, da gradimo kršćanske zajednice svojim zalaganjem
i svojim primjerom te pozvao krizmanike da budu čvrsti u svojoj vjeri u ovom sekularnom društvu da to
mogu i drugi poželjeti biti promatrajući ih, jer će tako onda biti istinski Isusovi svjedoci.
Drivenička je crkva kao institucija jako stara. To je jedina župa u Hrvatskoj posvećena sv. Dujmu, uz
katedralu sv. Dujma u Splitu. Crkva je sagrađena u 19. st. na mjestu stare manje crkve, a pored kaštela
knezova Frankopana iz 16. st. nalazi se i stara jednobrodna gotička crkva sv. Stjepana iz 15.st. Drivenički
svećenici bili su glagoljaši, misili su i molili na staroslavenskom liturgijskom jeziku te pisali i čitali na specijalnom slavenskom pismu glagoljici, koje se u ovim krajevima održalo kao nacionalno hrvatsko pismo 1000
godina, od 9. do 19. st.
Gordana Fumić
Skupština riječke podružnice
Katoličkih liječnika
Novi trendovi
moraju biti u
službi čovjeka
Dr. Anđelko Vlah novi je predsjednik
riječke podružnice Hrvatskog katoličkog
liječničkog društva, odlučeno je na skupštini održanoj 9. travnja u dominikanskog
samostanu u Rijeci na kojoj su odabrane
i zamjenice predsjednika, Natalia Kučić i
Karmen Jureško, tajnica Ružica Fatović i
rizničarka Smilja Maravić Bravar. Tim povodom ravnateljica Phihijatrijske bolnice
na Rabu Vesna Šendula-Jengić održala je
predavanje “Profesija liječnik između gratifikacije i osude”.
Riječka podružnica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva prva je osnovana u našoj zemlji, a danas broji 93 člana.
Prema riječima dosadašnje predsjednice
Vanje Grbac Gredelj, koja je na čelu iste
bila protekle četiri godine, zamišljeni planovi u većoj mjeri su se ostvarili, prije svega stručni skupovi i predavanja s etičkom
i moralnom komponentnom, otvoreni za
javnost i za koja stručnjaci nisu tražili honorare, a rad svih članova u Društvu bio je
volonterski. Podršku radu u proteklim godinama imali su od svih crkvenih ustanova
što se ne može reći za gradsku i županijsku
vlast, a kritiku su uputili i kolegama liječnicima koji se izjašnjavaju kao katolici, a
rijetko pristupaju Hrvatskom katoličkom
liječničkom društvu. Uspješan rad riječke
podružnice koju središnjica iz Zagreba svake godine ocjenjuje s izvrsnim ocjenama
od danas se nastavlja s novim vodstvom,
predsjednikom dr. Anđelkom Vlahom i njegovim zamjenicama Natalijom Kučić i Karmen Jureško.
Skupština je bila povod i za teme
aktualne za društvo, o čemu je govorila
ravnateljica rapske Psihijatrijske bolnice Vesna Šendula-Jengić koja je, između
ostaloga rekla kako u Hrvatskoj nedostaje
3000 liječnika. Povećao se broj onih koji se
školuju, ali manje je onih koji rade u struci.
Govoreći o etici, medicini i pravu istaknula je da novi trendovi moraju biti u službi
čovjeka što se ne pokazuje u praksi i to se
vidi na socijalnim nemirima i nezadovoljstvu zdravstvenih radniku koji su nerijetko
zlostavljani na radnome mjestu, zatrpani
administracijom, odnos pacijent-liječnik
se promijenio, a današnje nove bolesti i
ovisnosti postale su interesni dio kapitalističkog društva. Ravnateljica rapske prihijatrijske bolnice po prvi puta se na ovaj
način predstavila kolegama iako je članica
društva od 1992. Hrvatsko katoličko liječničko društvo-podružnica Rijeka s novoizabranim
vodstvom već si je zacrtalo nove projekte
u čijoj realizaciji će im pomoći i ostali članovi društva koji, bez ikakve financijske
naknade, doprinose njenom radu.
23 Broj 4/441 2011.
340. obljetnica stradanja Zrinskog i Frankopana
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Obljetnica posvete katedrale
Riječka prvostolnica sv. Vida proslavila je 6.
svibnja 269. obljetnicu posvete. Na misi koju je
predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić sudjelovali su i kanonici katedralnog kaptola kako je i
uobičajeno u svečanim prilikama. Nadbiskup je
podsjetio svećenike i okupljene vjernike da je Isus
Krist temelj Crkve kao zajednice vjernika te on
daje smisao i crkvi kao građevini koja bi bez njega bila nepotrebna. „Prvo mjesto štovanja Boga
je ljudsko srce“, rekao je nadbiskup, te objasnio
kako je to polazište za stvaranje zajedništva vjernika u euharistiji jer osobna vjera potiče na djelovanje u zajednici. „Mi smo hram Duha Svetoga, zato svojim
djelima moramo slaviti Boga. Svojim životom moramo svjedočiti ono što vjerujemo, svjedočiti ljubav prema
Bogu i bližnjemu.“
Nadbiskup je pozvao vjernike na dostojno sudjelovanje u euharistijskim slavljima, proučavanje i promišljanje euharistijskog otajstva. „Zadaća nam je da i sami doprinosimo liturgijskim slavljima, da se Gospodin
na njima na dostojan način slavi. A dostojno Gospodina slavimo kao zajednica u našim crkvama i kao pojedinci u svojim životima“, zaključio je nadbiskup. Svečanosti slavlja, uz kanonike, dopunio je nezaobilazni
katedralni zbor „Cantores Sancti Viti“ sa s. Reginom na orguljama.
Misa posvete ulja
24 Broj 4/441 2011.
Obitelj na vrhu ljestvice
pastoralnih prioriteta
Misom posvete ulja svećenici Riječke nadbiskupije 20. travnja u katedrali sv. Vida proslavili su spomen ustanovljenja svećeničkog reda na Posljednjoj
večeri. U Riječkoj nadbiskupiji svećenici se, proslavljajući svoj dan i obnavljajući svećenička obećanja,
tradicionalno okupljaju dan uoči proslave Posljednje
večere, kako bi u svojim župama mogli slaviti preduskrsne blagdane. Na misi je nadbiskup Ivan Devčić
blagoslovio i posvetio ulje koje će se u tijeku godine
koristiti za podjelu sakramenata bolesničkog pomazanja, krizme i svetog reda te u obredima posvete
oltara i crkve. U prinosu darova predstavnici župnih
Caritasa prikupljene priloge donijeli su pred oltar i
darovali ih nadbiskupijskom Caritasu.
Nadbiskup Devčić, u propovijedi upućenoj prvenstveno svećenicima, posebno ih je potaknuo na
brigu za obitelji. „Cilj naših nastojanja treba biti očuvanje i afirmiranje obitelji kao ljudske i kao kršćanske
vrednote i pomoći joj izvršiti svoje naravno i nadnaravno poslanje. S obzirom na ovo posljednje, cilj
nam mora biti osposobiti i potaknuti obitelj da postane subjekt svjedočenja i prenošenja vjere, svjesni
kako budućnost evangelizacije velikim dijelom ovisi
o kućnoj Crkvi.“ Istaknuo je kako se, među brojnim
načinima svećeničkog služenja općem svećeništvu
vjernika, na najistaknutijem mjestu nalazi svećeničko
djelovanje na području obiteljskog pastorala.
Sam Isus Krist svojim primjerom usmjerava
svećeničku pastoralnu aktivnost prema obitelji, već i
time što se rodio unutar obitelji. „Posjećivao je obitelji u radosnim trenucima, kao što su svadba i gozba,
ali i u žalosnima, kao što je smrt. Na taj je način pokazivao svoju povezanost i solidarnost s obiteljima,
dajući primjer i nama i očekujući da ga u tome doista
slijedimo. On je doveo Crkvu u obitelj, štoviše, on ju
je s obitelji poistovjetio. Zato Crkva ne može izvršiti
poslanje koje je od njega primila, ako ne stavlja obitelj na vrh ljestvice svojih pastoralnih prioriteta i ako
sama ne teži da postane obitelj utemeljena na ljubavi i vjernosti svome nebeskom Zaručniku“, rekao
je nadbiskup dodavši kako to za svećenike znači da
posebnu pozornost moraju posvetiti pripremi mladih za bračni i obiteljski život. „Aktualna povijesna
situacija u mnogim svojim aspektima nije naklonjena
bračnom i obiteljskom životu. To od nas, pastoralnih
djelatnika, zahtijeva sustavan pastoralni rad kako bi
se njezin negativan utjecaj na mlade i njihov odnos
prema braku i obitelji što više umanjio i spriječio.“
Nadbiskup je svećenike uputio da budu bliski
i onim obiteljima koje nisu u sakramentalnom zajedništvu Crkve. „Poput Krista, ni mi ne smijemo
zaobilaziti obitelji koje nisu bliske Crkvi, kao ni one
koje su se raspale ili im to prijeti, odnosno koje zbog
bilo kojeg razloga nisu na „dobru glasu“. I takvima
trebamo znati prići moleći Gospodina da nam njegov
Duh nadahne način kako im navijestiti njegovu milosrdnu ljubav.“ Svećenici bi trebali nastojati upoznati
takve situacije i njihove uzroke te se nenametljivo i s
poštovanjem približiti onima koji tako zajedno žive
pokušavajući ih strpljivo prosvijetliti i s ljubavlju prihvatiti te im dati kršćansko obiteljsko svjedočanstvo.
„Iz svega rečenoga proizlazi, draga braćo svećenici,
da i u našem služenju krsnom svećeništvu svih vjernika obitelj mora imati prvenstvo. Ona je neizbježan
put čovjeka, ali i mjesto ostvarenja Crkve.“
Misu je nadbiskup zaključio pozivom vjernicima da mole za svećenike, redovnike i duhovna zvanja, a svećenike je uputio na međusobno zajedništvo
kako bi spremnije odgovorili uvijek novim izazovima
svojeg poslanja.
Uskrsna čestitka riječkog nadbiskupa
i metropolita Ivana Devčića
Uskrs je poruka nade za
svakog čovjeka
„Naočigled tolikih u nebo vapijućih nepravdi u
svijetu, sve se više šire razočaranje i sumnja da se
išta može promijeniti nabolje. Znamo da smo i mi
danas, kao društvo i narod, s takvim osjećajima suočeni, da oni obuzimaju srca mnogih ispunjajući ih
strepnjom i beznađem. Događa nam se kao i prvim
Isusovim učenicima, kada su Isusa uhitili, osudili i razapeli. Njima su ovladali osjećaji razočaranja,
straha, bezizlaznosti. A onda im se dogodio susret
s Isusom uskrsnulim i to je njihov život stubokom
promijenilo“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić
na preduskrsnoj konferenciji za novinare 18. travnja
u Nadbiskupskom domu u Rijeci.
Čestitajući Uskrs, najveći kršćanski blagdan,
nadbiskup je uputio poruku nade i vjere u Božju
ljubav. „Strah Isusovih učenika ustuknuo je pred sigurnošću da je Isus opet živ, nepovjerenje je nestalo
nakon spoznaje da se obistinilo sve što im je govorio,
beznađe je ustupilo mjesto velikoj nadi i pouzdanju,
jer su iskusili da je Isus jači od svakog zla, pa i od
smrti kao najvećeg čovjekovog neprijatelja. A nije im
bilo lako prihvatiti to iskustvo da mrtav čovjek može
živ stajati pred njima, da se sve može tako izmijeniti. Zato ih Isus pita: „Zašto sumnje obuzimaju vaše
srce?“
Slično se događa i nama. Problemi nam se čine
tako velikima da se naprosto ne usuđujemo vjerovati
da ih je moguće prevladati. Isusovo nam uskrsnuće
svjedoči da je i nemoguće moguće, da zapravo za
čovjeka nema nemogućih situacija, jer što je nama
nemoguće, Bogu je moguće ako mu vjerujemo. To
je poruka nade za sve koji sumnjaju, koji su postali
malodušnima bilo zbog bolesti, napuštenosti, nerazumijevanja, bilo zbog siromaštva, nezaposlenosti
ili bilo kojeg drugog razloga. S Bogom je nemoguće moguće, jer on je Bog živih, a ne mrtvih! To je
poruka nade za svakog čovjeka. Želeći da ona ovog
Uskrsa dopre do svakog srca, čestitam svim kršćanskim vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i
radostan blagdan Uskrsa“, poručio je nadbiskup.
Njegovu uskrsnu poruku naslovljenu „Vjera u
uskrsnuće dragocjen je biser“ predstavio je dr. Darko Gašparović, aktualizirajući poruku nade u danima
nakon optužujuće presude hrvatskim generalima na
sudu u Hagu. U trenutku, kako je rekao Gašparović,
u nebo vapijuće nepravde i poniženja za Hrvatsku,
koje je smjerokaz za osjećaj sumnje, besperspektivnosti i potonuće u malodušje, vjera u Krista i tu uzdiže nadu da Bog nikada ne zaboravlja svoje vjerne.
„Nadbiskup stoga poziva da sve činimo kako bi vjera
u uskrsnuće trajno ostala u nama bez obzira na sve
tegobe i iskušenja sadašnjega časa.“
Nadbiskup u poruci ističe tri značenja uskrsnuća. Isusovo je uskrsnuće temelj vjere, na njemu kršćanska vjera počiva, iz njega je ona proizišla i prema njemu je usmjerena. Drugo je značenje uskrsnuća
povezano s krštenjem, a treće se odnosi na ono što
nazivamo moralnim uskrsnućem. Poruka posebno
naglašava značenje obitelji, očekujući dolazak pape
Benedikta XVI. i proslavu Dana obitelji, rekao je dr.
Gašparović.
Uskrs je novinarima čestitao i nadbiskupski povjerenik za pastoral medija dr. o. Marijan Jurčević,
pozvavši ih da budu pravedni, etični i vjerni svom
pozivu.
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Križni put posvećen
hrvatskim braniteljima
Više stotina vjernika sudjelovalo je 16. travnja na 7. Riječkom
planinarskom križnom putu kojeg je iz katedrale sv. Vida poveo riječki nadbiskup Ivan Devčić. Organizatori ove oživljene pučke pobožnosti bili su Akademsko katoličko društvo “Jeronim”u suradnji
s Uredom za pastoral mladih Riječke nadbiskupije i u suradnji sa
Zdrugom katoličkih skauta Riječke nadbiskupije i drugih vjerskih
zajednica s riječkog područja. Ovogodišnji križni put bio je posvećen hrvatskim braniteljima, generalima, Domovini, kao i stradalim,
zatočenim i nestalim dragovoljcima Domovinskog rata.
Tradicionalno, pojedine skupine vjernika svoje hodočašće započele su i prije službenog početka. Sa zapadne strane grada, župe
Sv. Križa, Katolički skauti došli su pješice u povorci sa Srdoča, a jedna skupina vjernika stigla je pješačeći s istočne strane grada, brda
Svetoga Križa i na taj način su, okupivši se ispred Čudotvornog raspela simbolično križem zagrlili grad Rijeku. Riječki nadbiskup Ivan
Devčić predmolio je u katedrali kratku pobožnost
prema sačuvanim obrascima, tekstovima stare
riječke „Brašćine Svetoga
Križa“ iz 17. stoljeća i potom prvi uzeo križ i poveo
više stotina vjernika na
križni put riječkom Kalvarijom.
Kalvariju su sagradili
članovi najbrojnije pučke
Bratovštine Svetoga Križa
koju su osnovali Isusovci
1656. Godine, a koja je
djelovala do 1784. godine
kada je nasilno prekinuta.
Bratovština je, predvođena isusovcem Mihovilom
Šoršom sagradila Kalvariju i na vrhu Voljak postavila tri križa, a potom, u nekoliko navrata, sagradila sedam postaja i kapelu Božjega
groba. Danas postoje gotovo sve kapele, ali zapuštene, neke razrušene od kojih se vide samo tragovi, dok kapele Božjega groba kao i
križa više nema. AKD „Jeronim“ ovim križnim putem želi upozoriti
javnost na njihovo propadanje, ali i pozvati gradske i županijske institucije na njihovu obnovu.
Zbog dužine trase, za sve vjernike pripremljena je i okrijepa na
pola puta, a za nju su se pobrinuli župljani župe sv. Luke na Pulcu
koji se na ovaj način svake godine nesebično uključe u riječki planinarski križni put. Nakon Pulca hodočasnici su se popeli na Veli vrh
od kuda su se spustili na Donju Drenovu gdje je u župnoj crkvi služena sveta misa. Nju je, kao i križni put, predvodio riječki nadbiskup
koji se zahvalio svim sudionicima. U prigodnoj propovijedi, a osvrnuvši se na temu križnoga puta čije postaje je pripremio vjeroučitelj
Marin Miletić, istaknuo je da su ljudi stoljećima bili proganjani zbog
vjeroispovijesti. “I danas u društvu, zemljama i gradovima u kojima
se propagira i hvali vjerska tolerancija, nje u praksi nema.”, rekao je
nadbiskup Devčić podsjetivši da su Isusa osudili zbog vjerskih i političkih razloga. “Isus je osuđen zbog nečijih privatnih interesa!”, naglasio je propovijednik povukavši paralelu sa suvremenim društvom
u kojemu se često pod krinkom pravde kriju različiti oblici egoizma
kojega smo bili svjedoci i ovih dana. Pravda i jednakost svih, ono je
što svi ističu, no istina je takva da postoje ‘jednakiji’, upozorio je
riječki nadbiskup. “To su oni moćniji, oni koj drže kapital i to je slika
današnjega društva!”
Propovijed je zaključio porukom kako je Gospodin jedini sudac i sudit će nam po našim djelima. “Isus je umro radi jedinstva i
duhovnog oslobođenja naroda. On je umro da bismo se mi vratili u
zemlju slobode!”
U ovogodišnjem križnom putu sudjelovali su hrvatski branitelji,
ali i brojni vjernici koji su se spontano priključili povorci hodočasnika 7. Riječkom planinarskom križnom putu.
Helena Anušić
Muka Gospodnja na gradskim ulicama
Prvi puta Muka Gospodnja uprizorena je
u centru grada Rijeke, između caffe barova,
zgrada i trgovina, a sve u organizaciji Mreže katolika grada Rijeke. Članovi brojnih vjerskih zajednica i udruga privukli su večernjim satima u
petak, 15. travnja u staru jezgru grada na Riječini veliki broj građana. Mladi su svoje skazanje
počeli na Koblerovom trgu, da bi s vjernicima
koji su ih pratiti postaju po postaju, predstavu
završili ispred riječke prvostolnice, katedrale
sv. Vida gdje se nalazi Čudotvorno raspelo. U
zahtjevnoj ulozi Isusa našao se Paolo Šorić koji
je svoj doprinos kasnije dao i na misi svirajući na trubi. Euharistijsko slavlje u riječkoj prvostolnici, posvećeno hrvatskim braniteljima i
generalima, predvodio je riječki nadbiskup Ivan
Devčić koji je s vjernicima pratio Muku, a koji se
po završetku zahvalio svim sudionicima.
U propovijedi nadbiskup Devčić je simbolično povukao paralelu događaja koji
se odvijao u Haagu i Isusovog suđenja rekavši kako se ono što se dogodilo Gospodinu, u današnje vrijeme događa mnogim pravednicima i nevinima. Raspoloženje
današnjeg čovjeka je poput Jeremijine ‘Tužaljke’ koju su vjernici čuli u Prvom čitanju,
a Isusova muka počela je i prije njegovog suđenja. “On je odavno bio okružen onima
koji su ga htjeli ubiti i kamenovati. Već ranije mu je bila izrečena presuda.” Utjehu
vjernicima dao je u vidu Jeremijinog iskustva koji je okrenuvši se Bogu, pronašao
nadu. “Važno je da u ovim trenucima svoje povjerenje stavimo u Gospodina”, poručio je riječki nadbiskup. Osvrnuvši se na presude hrvatskim generalima primijetio
je kako se i na te postupke može gledati kao na djela Božje ljubavi jer nas je time
priljubio uz svoj križ, a samo po križu moguće je spasenje. “Gospodin nam šalje ovo
poniženje, otriježnjenje, ovaj križ da bi nas vratio na pravi put”, istaknuo je nadbiskup Devčić dodavši da je put do uskrsnuća Isusov poziv da povjerujemo u njega jer
samo tako je moguće uskrsnuće.
Duhovna obnova za mlade
Neka dijalog s Bogom bude svakodnevan
„Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim
obasja, mislostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti
donese!“, tim riječima iz Knjige brojeva u kojoj je Bog dao blagoslov Mojsiju,
kapelan župe sv. Mateja s Viškova i član Ureda za pastoral s mladima Riječke nadbiskupije, Matija Žugaj uveo je mlade u preduskrsnu duhovnu obnovu kojoj su se
12. travnja u velikom broju odazvali u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja
Blažene Djevice Marije. „Iste riječi i danas bi trebale označavati Božju prisutnost
i sigurnost koju pod Njegovim okriljem možemo osjetiti“, rekao je Žugaj dodajući
kako se Boga najčešće sjetimo u teškim vremenima, kada smo potišteni, tužni i
u problemima i onda mu se uvijek vraćamo. „Sv. Pavao nas poziva da naš dijalog
s Bogom bude svakodnevan, jer je Bog svakodnevno prisutan u našem životu.“
Sa željom da mladim srednjoškolcima i studentima približi odnos čovjeka
prema životu, ali i prema Bogu, prisjetio se prispodobe s Isusom i suhom smokvom, rekavši kako mnogi svoj život vode poput smokve sa suhim lišćem i bez
ploda. „Bog pod naš plod smatra djela poniznosti, ljubavi i blagosti. Korizmeno vrijeme je vrijeme razmišljanja o našem odnosu s Bogom i drugim ljudima“,
istaknuo je Žugaj dodajući kako u tom odnosu osobitu pozornost moramo dati
praštanju. Isusova žrtva na križu nas je na to obvezala. „Pa i onda kada nam netko
zabija ‘nož u leđa’ treba oprostiti“, istaknuo je viškovski kapelan podsjetivši na
Isusove riječi s križa: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Opraštanje je dar
Duha Svetoga, a život u opraštanju je odraz našeg odnosa prema Bogu, odnosno
prema čovjeku.
Uvodeći mlade u pokornički dio i pripremu za ispovijed, uputio ih je na
Deset Božjih zapovjedi pri čemu su prve tri zorni prikaz odnosa Boga i čovjeka.
Mladi su se nakon duhovnog nagovora odazvali ispovijedi i klanjanju Presvetom
Oltarskom Sakramentu, a na raspolaganju su im bili svećenici Matija Žugaj, Matija Matičić, Marijan Benković, Siniša Vujčić, Nikica Jurić i Ivan Šarić. Povjerenik
nadbiskupijskog Ureda za mlade Matičić prenio je mladima pozdrave riječkog
nadbiskupa Ivana Devčića te ih obavijestio o korizmenim susretima na pobožnostima križnog puta uoči Cvjetnice i susretu mladih s Papom u Zagrebu. Nakon
ispovijedi uslijedila je sveta misa i druženje u župnim prostorima.
Helena Anušić
25 Broj 4/441 2011.
Riječki planinarski križni put
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Riječani dobili
Socijalnu
samoposlugu
Korisnici će dolaziti u Socijalnu samoposlugu
nakon što ih pozovemo, kako bi znali na koliko
njih svakodnevno možemo raspodijeliti hranu s
kojom raspolažemo
Potaknuti odličnim rezultatima akcije “Mladi protiv
gladi” u povodu Dana borbe protiv siromaštva, Franjevački
svjetovni red (FSR) i Frama grada Rijeke u Rijeci su 20. travnja otvorili prvu trajnu Socijalnu samoposlugu za najsiromašnije građane. Tako su uoči Uskrsa, najvećeg kršćanskog
blagdana, na vrata prostora na adresi Brajda 7 na tržnici
pokucali prvi korisnici stalne pomoći Centra za socijalnu
skrb Rijeka, kako bi dobili besplatnu hranu, higijenske i
kućanske potrepštine. “Odabrala sam malo ulja, mlijeko i
druge namirnice i malo čokoladnih jaja da nam Uskrs bude
ljepši”, rekla je gospođa Zora Dološ, prva koja je prišla pultu te na odlasku, održavajući ravnotežu na štakama, svima
poželjela sretan i blagoslovljen Uskrs.
Organizatori ovog hvalevrijednog projekta ističu kako
je, uz doniranje namirnica i ostalih kućanskih potrepština,
za neke od korisnika puno važniji osmijeh i lijepa riječ volontera, koji s njima ispunjavaju upitnik s mogućnošću da
se ljudima sa svega 500 kuna mjesečne državne pomoći,
a takvih je nešto manje od tisuću na riječkom području,
pomogne u rješavanju pravnih, zdravstvenih i drugih egzistencijalnih problema, kanalizirajući ih prema pojedincima,
udrugama, tvrtkama i institucijama koje mogu pomoći. Uz
njih, još je bilo više onih koji koriste druge oblike socijalne
pomoći, pa čak i one bez ikakve pomoći, što dovoljno govori koliko je Riječana u velikoj potrebi za onim osnovnim,
a to je hrana, istaknuli su iz Banke hrane Hrvatske i članovi
FRS-a.
“Korisnici će dolaziti u Socijalnu samoposlugu nakon
što ih pozovemo, kako bi znali na koliko njih svakodnevno
možemo raspodijeliti hranu s kojom raspolažemo”, rekao
je jedan od voditelja, Siniša Pucić, dodajući kako trenutno imaju hranu, prikupljenu od vikend akcije u organizaciji
Banke hrane Hrvatske, njihovog strateškog partnera s kojima su potpisali ugovor o suradnji. Za što kvalitetniji budući
rad pozivaju sve građane i tvrtke da im mogući višak trajnih namirnica dostave od 9 do 12 sati, svakoga dana osim
vikenda i blagdana, koje će potom proslijediti korisnicima,
ističu iz Franjevačkog svjetovnog reda. Ujedno se zahvaljuju Banci hrane, Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb Grada
Rijeke koji je ustupio ovaj prostor na pet godina besplatnog
korištenja, ravnatelju Centra za socijalnu skrb Karlu Balenoviću, te Primorsko-goranskoj županiji na dosadašnjoj pomoći projektima riječkih franjevaca svjetovnjaka s obzirom
da FSR za ovaj projekt nema osigurana sredstva, a dužan je
podmirivati troškove mjesečnih režija i održavanja.
U ovom projektu organizatori su okupili mnogobrojne
volontere, kao i sadašnje i bivše korisnike riječkog prihvatilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje”, koji sa siromašnima
razgovaraju, dijele im hranu te traže načine kako im pomoći, čime se i sami osjećaju korisno da mogu drugima
pomoći.
Helena Anušić
Organizatori ovog
projekta, članovi
Franjevačkog
svjetovnog reda,
ističu kako je, uz
doniranje namirnica
i ostalih kućanskih
potrepština, za neke
od korisnika puno
važniji osmijeh i
lijepa riječ volontera,
koji s njima
ispunjavaju upitnik
s mogućnošću da
se ljudima sa svega
500 kuna mjesečne
državne pomoći,
a takvih je nešto
manje od tisuću na
riječkom području,
pomogne u
rješavanju pravnih,
zdravstvenih i drugih
egzistencijalnih
problema
26 Broj 4/441 2011.
Uspjela akcija “Pomozite, hrana je život”
Prikupivši čak 5,3 tone hrane u dvodnevnoj akciji “Pomozite, hrana je život!” koja se
u subotu, 16. i nedjelju 17. travnja odvijala u
osam velikih trgovačkih centara, neprofitna
humanitarna udruga Banka hrane Hrvatske na
najbolji je mogući način najavila početak rada i
otvaranje skladišnog prostora na Žabici koji je
svoja vrata otvorio u ponedjeljak, 18. travnja.
Jedna od organizacija s kojom će Banka
hrane Hrvatske surađivati je socijalna inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži - Frame grada Rijeke, projekt
Socijalne samoposluge za najsiromašnije građane koja 20. travnja u 12 sati otvara svoja
vrata u prostorima koji se nalaze na riječkoj
tržnici Brajda. Volonteri i članovi Franjevačkog
svjetovnog reda voditelji su i jedinog riječkog
Prihvatilišta za beskućne “Ruže sv. Franje” čiji
će korisnici, uz volontere, raditi u Socijalnoj
samoposluzi, a to će predstavljati i jedan vid
resocijalizacije korisnika što je i jedan od ciljeva rada prihvatilišta. Voditelji Banke hrane, koji su organizirali prvo takvo prikupljanje hrane u Hrvatskoj, zahvaljuju se svim građanima, volonterima te Konzumu, Plodinama, Kauflandu i
Cash&Carryju, koji su iznad svih očekivanja
doprinijeli prikupljanju trajnih proizvoda. Sve
to će posredstvom humanitarnih udruga i institucija biti proslijeđeno za oko dvije tisuće
socijalno najugroženijih obitelji u Primorskogoranskoj županiji.
Nakon Rijeke, Banka hrane Hrvatske kreće s otvaranjem podružnica i u drugim dijelovima Hrvatske, 22. zemlje u europskoj federaciji srodnih organizacija, a sve s ciljem borbe
protiv siromaštva i gladi te podizanja društvene svijesti o gladi, kao jednom od vodećih pro-
blema današnjice. Tako se samo u Hrvatskoj
godišnje baci hrane u protuvrijednosti četiri
milijarde kuna, od čega kruha, kao osnovne
namirnice, čak 600 milijuna kuna. Za usporedbu, u Sloveniji se baci “samo” 28 milijuna kuna,
rekli su organizatori akcije upozoravajući na
loše navike Hrvata.
Helena Anušić
Dojmovi s hodočašća
FILIPI I KORINT
Osobito posvećena
mjesta kršćanstva
K
ad već moram iz preobilja svekolikih sadržaja tijekom hodočasničkoga petodnevlja
u Grčkoj izabrati ono sadržajno najsnažnije i duhovno najpoticajnije, nema ni najmanjeg dvoumljenja. To su Filipi i Korint. Zato jer predstavljaju osobito posvećena
mjesta ukupnoga kršćanstva. Morala je biti kasna jesen ili početak zime godine 49. kad je
prikaza Makedonca pozvala Pavla: „Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!“ (Dj, 16, 9). Poslije
iskrcaja u Neapolu (današnjoj Kavali), Pavao je u Filipima pokrstio prve pogane na europskome tlu. Bijaše to na obali rijeke Zigakt, jer u Filipima bijaše vrlo malo Židova te nije bilo
sinagoge. Još je jedna neobičnost uz to vezana; naime, to da su među novo-krštenicima
bile mahom same žene. Među njima se istakla Lidija, bogata trgovkinja školjkama i grimizom, koja je posebnim žarom prigrlila kršćanstvo i revno ga svjedočila i propovijedala, tako
da je proglašena sveticom Crkve katoličke. U Korintu je pak Pavao boravio tijekom svoga
drugog misijskog putovanja (god. 50. do 51.), te ponovno tu prezimio 57. na 58.
Na čudesno mjesto Pavlova prvog propovijedanja kršćanstva i prvog pokrštenja na
europskome tlu stigosmo trećega dana iz Soluna. U pitomome, upravo arkadijskom, krajoliku kroz koji protječe već spomenuta rječica Zigakt, na sićušnome je otočiću kipom svetice
Lidije obilježeno samo mjesto krštenja, a nasuprot njemu, posve blizu, uzdiže se lijepo
oblikovana i iznutra primjereno urešena crkva posvećena svetici. Na posvećenu mjestu
održasmo svetu službu. Zapalo me čitati naslov i pozdrav, te zahvalu i molitvu iz Poslanice
Filipljanima, prema novijim istraživanjima napisane vjerojatno u Efezu 56. – 57. godine u
sužanjstvu. Dok u Pavlovo ime zahvaljivah Bogu i vjernim Filipljanima „jer u okovima mojim
i u obrani i u utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti“, oćutjeh se u jednom času prenesenim dva tisućljeća unatrag. Kao da smo svi mi hodočasnici toga ranoga
poslijepodneva 27. travnja Godine Gospodnje 2011. tu, sad, zajedno s apostolom narodā i
oko njega okupljenim ganutim i uznesenim ženama (ta, nisu li i samoga Gospodina stalno
pratile žene i ostale mu vjerne do Križa!) uhvaćeni u neprispodobiv doživljaj epifanije. Pri
obnovi pak krsnoga zavjeta, poslije kojega dohvatih vode iz rječice, oćutjeh se dvostruko
nanovo rođenim. Tog je dana, naime, pao i moj osobni rođendan.
jesto pak propovijedanja i naviještanja radosne vijesti u Korintu po mnogočemu je
jedinstveno. Tu se nalaze veličanstveni ostatci drevnoga antičkog svijeta i duha u
središtu kojega dominira Apolonov hram iz 6. st. pr. K. sa sedam visokih dorskih
stupova. O snazi i uspjehu Pavlova djelovanja svjedoče dvije velike poslanice Korinćanima. Službu riječi održasmo podno drevnoga stabla odakle puca krasan pogled na hram.
Osobito nam pred duhovnim očima bijaše prva poslanica i njene poruke. Kako ne osjetiti
potresnu aktualnost Pavlova vapaja za jedinstvom sljedbenika Isusa Krista, kad suočen s
razdorima u kršćanskoj zajednici vapi:
Neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istoga osjećanja i istog mišljenja. (…) Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede,
da se ne obeskrijepi križ Kristov. (1 Kor, 1, 10, 17)
I dalje:
Ta u Kristu Isusu ja vas rodih! Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite! (1 Kor.
4, 15-16).
U arkadijskome ozračju vidi se i ćuti divan sklad u su-postojanju antiknoga i kršćanskog duha. Blažena je i bogougodna šetnja stazom pokraj koje se nalaze ostatci antike
od staro-helenskoga do rimskoga razdoblja, pak potom ulazak u muzej izvrsno sačuvanih
i restauriranih kamenih umjetnina i keramičkih predmeta. I pri svemu tom uranjanju u nepojmljivu ljepotu drevnoga svijeta, s tužnom sviješću u srcu da su to tek ostatci ostataka,
sveudilj u duši odzvanja veličajni Hvalospjev ljubavi kao poenta i kruna Kristova nauka po
Pavlu, kao apsolutno krjeposno i moralno savršenstvo. Pa je valja navoditi, smjerno i ponizno, uvijek iznova.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
M
S tom ljubavi u srcu i duši krenusmo na hodočašće, s njom se, ojačanom i učvršćenom,
vratismo.
Darko Gašparović
Pavao je u Filipima pokrstio prve
pogane na europskome tlu
Mjesto propovijedanja i naviještanja
radosne vijesti u Korintu po mnogočemu
je jedinstveno. Tu se nalaze veličanstveni
ostatci drevnoga antičkog svijeta i duha u
središtu kojega dominira Apolonov hram
Program apostolskog
pohoda pape
Benedikta XVI.
Hrvatskoj
Sveti Otac boravit će u Zagrebu u subotu 4. i nedjelju 5. lipnja
2011., a geslo pohoda bit će “Zajedno u Kristu”.
4. lipnja, subota
Benedikt XVI. i Hrvatska
1981.
Postao je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere naslijedivši zagrebačkog
nadbiskupa Franju Šepera.
1982.
Odstupio je s pastoralne službe nadbiskupa Münchena i Freisinga te iste
godine posjetio Zagreb. Njegov dolazak na sprovod svojeg prethodnika,
izraz je njegove iskrene zahvalnosti ne samo kardinalu Šeperu nego i
narodu iz kojeg je potekao, njegovoj domovini i Crkvi.
1998.
Povodom spomendana Stepinčeve smrti u Papinskom zavodu sv. Jeronima,
kardinal Ratzinger održao je jednu od najglasovitijih propovijedi o mučeniku
Stepincu. U njoj je u liku neimenovanog Hrvata iz Danteove Božanstvene
komedije, koji promatra Kristovo lice na Veronikinu rupcu, prepoznao
upravo kardinala Stepinca. Nazvao ga je “Božjim odvjetnikom” koji se “u
ime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili”.
2001.
Održan je simpozij povodom 20. obljetnice smrti kardinala Šepera. Prvi
dio simpozija održan je u Zagrebu od 6. do 8. studenog. Tom je prigodom
kardinal Ratzinger s hrvatskim biskupima predvodio misno slavlje te
hodočastio u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, gdje je
posjetio i karmelićanski samostan. Rimski dio simpozija održan je 29. i 30.
studenog, a njegov je glavni moderator bio upravo kardinal Ratzinger.
2003.
Zbornik radova Šeper – Veritatem facientes in caritate predstavljen je
6. studenog 2003. u vatikanskom Domu sv. Marte. Na predstavljanju su
govorili kardinal Joseph Ratzinger, prefekt Kongregacije za nauk vjere, Josip
Bozanić, zagrebački nadbiskup, tajnik Kongregacije za nauk vjere mons.
Angelo Amato, urednik zbornika prof. dr. sc. Željko Tanjić, a prisustvovali su
brojni djelatnici i uglednici. Izvor: www.papa.hr
9.30 Papin će zrakoplov iz međunarodne zračne luke
Leonardo da Vinci u Rimu poletjeti za Zagreb;
11.00 Predviđen dolazak u zagrebačku zračnu luku
Pleso. Tijekom svečanosti dobrodošlice u
zračnoj luci Papa će održati svoj prvi govor;
12.15 Posjet predsjedniku Republike Hrvatske u
Uredu predsjednika u Zagrebu. Nakon toga u
Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu Benedikt
XVI. primit će predsjednicu Vlade Republike
Hrvatske;
14.00 Objed s članovima pratnje, također u
Apostolskoj nuncijaturi;
18.15 Susret Pape s predstavnicima civilnog
društva, svijeta politike, znanosti, kulture i
poduzetništva, Diplomatskog zbora te vjerskim
predstavnicima u Hrvatskome narodnom
kazalištu u Zagrebu;
19.30 Bdijenje s mladima na zagrebačkom Trgu bana
Josipa Jelačića.
5. lipnja, nedjelja
10.00 Misa na zagrebačkom Hipodromu u povodu
Nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji
i na kraju mise Papa će predvoditi molitvu
Kraljice neba;
14.00 Objed s hrvatskim biskupima, biskupima
gostima i članovima Papine pratnje u novom
sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u
Zagrebu;
17.00 Papa će slaviti Večernju s biskupima,
svećenicima, redovnicima, redovnicama,
bogoslovima i sjemeništarcima te se pomoliti na
grobu blaženog Alojzija Stepinca u katedrali u
Zagrebu;
18.15 Posjet Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu;
19.15 Svečanost oproštaja u zračnoj luci Pleso u
Zagrebu;
19.45 Polazak Papina zrakoplova iz zagrebačke zračne
luke;

Zar je papa trgovački putnik?

Gkk-331-13 - Župa Kraljice svete Krunice

To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima

Europa u srednjem vijeku

Mladen Lojkić: Modernizam, đavolja klopka za Crkvu

karavaj ve l ik agospa 2014.

Pogledajte Zvona i u PDF obliku.

Dobro se čini živeći za drugoga

4 - 29.01.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

Pogledajte Zvona u PDF obliku

pdf , Hrvatski, Str. 7

Peto popratno pismo

Razgovor s papom Franjom

3. prosinca 2014. Hrvatski Caritas pokrenuo 12. humanitarnu

3. srpnja 2013. Novi svećenici Crkve u Hrvata Donosimo

5. veljače 2014. Izjava predsjednika HBK u svezi Prijedloga zakona

24 - 18.06.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

10. srpnja 2013. Mons. Đuro Hranić preuzeo nadbiskupsku

29. listopada 2014. 49. plenarno zasjedanje HBK Sa svoga

Vjesnik 2011 - Kotorska biskupija

29. rujna 2010. Ne možemo živjeti bez euharistijskog susreta s

vjesnik 11-12 2011 - Vjesnici Zadarske nadbiskupije