a
k
s
r
a
Ba k
RIJEKA . SVIBANJ 2012. . BROJ 4/451 . GOD. L . CIJENA 7 KN
Zajednica mladih
Župa sv.
Katarine, Selce
Rolf Sauer pastoral obitelji
biskupije Linz
Potrebno nam
je zajedništvo
na vjerskim
temeljima
Hagioterapija
Prihvaćanje,
s pogledom
naprijed
Kateheza
Isusova tajna
se ostvaruje
uskrsnućem
Osmo nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju
Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla
Uskrsno bdijenje
Uskrsnuće je
najradosnija vijest
Zato je razumljivo da je uvijek iznova, pogotovo u ovoj svetoj noći kada je prvi put odjeknula,
želimo čuti. Želimo je čuti i radi toga što imamo potrebu ojačati svoju vjeru u Kristovu pobjedu nad
zlom, grijehom, nepovjerenjem.
O
brednim paljenjem svijeća i svjetla, vjernici su u Vazmenoj
noći započeli proslavu Isusovog uskrsnuća. Nadbiskup
Ivan Devčić euharistijsko slavlje predvodio je u Selcu, gdje
je sakramente kršćanske inicijacije, krštenje, pričest i krizmu primilo 30 odraslih osoba. Sveukupno je oko 70 katekumena u Vazmenoj noći, kako je običaj, u župama Riječke nadbiskupije primilo
sakramente inicijacije.
Nadbiskup je podsjetio da je radosna vijest uskrsnuća temelj
slavlja i temelj vjere, te da se tog radosnog događaja vjernici uvijek
prisjećaju. „To je najradosnija vijest koju je ovaj svijet čuo! Zato je
razumljivo da je uvijek iznova, pogotovo u ovoj svetoj noći kada je
prvi put odjeknula, želimo čuti. Želimo je čuti i radi toga što imamo
potrebu ojačati svoju vjeru u Kristovu pobjedu nad zlom, grijehom,
nepovjerenjem. Znamo, naime, da samo po snažnoj vjeri možemo
tu pobjedu unijeti u vlastite živote, a onda i u svijet, koji upravo gladuje za kršćanskom nadom i vapi za konačno jednom radosnom
vijesti, drukčijom od svih ostalih. Zato se neprestano vraćamo na
početke, na izvor svoje vjere, ali ne da bismo se samo sjetili odakle
je ona počela, nego poglavito da bismo spasonosne događaje iz
kojih se rodila posadašnjili i aktualizirali za nas ovdje i sada, jer
samo ako ih duboko u sebi doživimo, možemo u svom životu i djelovanju učiniti plodnim ono što uskrsnuće znači.“
V
jernike koji su primanjem sakramenata ušli u živu zajednicu
Crkve pozvao je da živeći vjeru koju su prihvatili izgrađuju zajednicu koje su postali dio. „Crkva poziva na molitvu za živu
vjeru, koja se ne svodi samo na prihvaćanje kršćanskih istina, nego
znači, prije svega, življenje po njima, a sve u dubokom povjerenju
u onoga u čije se ime krstimo“, poručio je nadbiskup u Vazmenoj
noći u Selcu.
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Ulaz u Mdinu, stari grad, Malta
DOGAĐANJA
Započele pripreme
za Godinu vjere
S a d r ž a j:
Uskrsno bdijenje
Uskrsnuće je
najradosnija vijest ............. 2
Događanja
Godina vjere ....................... 3
Zvona zvone
Salto mortale ...................... 4
R
iječka nadbiskupija, prvom sjednicom Organizacijskog odbora 24. travnja,
započela je s pripremom projekata za obilježavanje Godine
vjere koja će u cijeloj Katoličkoj
crkvi započeti 11. listopada ove
godine. „Pastoralne smjernice
već je početkom ove godine pripremila Kongregacija za nauk
vjere, a one će se u svakoj biskupiji konkretizirati prema specifičnostima mjesne Crkve“, podsjetio je generalni vikar mons. Emil
Svažić.
Prva je sjednica bila posvećena pregledu objavljenih smjernica koje predlažu niz pastoralnih
inicijativa. Za Riječku nadbiskupiju specifično je da je na nadbiskupijskoj razini pastoralna godina
2007./08. također bila posvećena vjeri pa su neke od inicijativa koje se predlažu za ovu godinu već
provedene. Već tada je poseban naglasak stavljen na promociju Katekizma Katoličke Crkve, posebno
Kompendija koji je te godine ušao u mnoge obitelji. Cilj je dakako bio da vjernici prodube i bolje upoznaju vjerske istine, sadržaj i značenje vjere koju ispovijedaju, a to je i cilj najavljene pastoralne godine. Ova će godina biti prilika za nastaviti neke od inicijativa. S obzirom da je Kompendij već prisutan
u brojnim obiteljima, tijekom Godine vjere nastojat će se na razne načine vjernike potaknuti na čitanje
i proučavanje Kompendija i Katekizma. Početak Godine vjere pada upravo na 20. obljetnicu prvog
izdanja Katekizma koji je označio konsolidaciju i sažetak učenja II. vatikanskog koncila.
vi će pastoralni susreti, od nadbiskupijske do župne razine biti prožeti temom upoznavanja i
promišljanja vjere, a u tu svrhu predviđa se i priprema posebnih kateheza i tematskih homilija.
Temeljni poticaj za Godinu vjere dao je papa Benedikt XVI. apostolskim pismom „Porta fidei“,
te će i ono biti promicano među vjernicima. Papa u njemu traži da se u biskupijama širom svijeta
učine pojačani napori radi predstavljanja i svjedočenja pravovjernog nauka sadržanoga u Katekizmu
Katoličke Crkve.
Planira se organizacija mjesečnih Kulturnih tribina koje će biti prožete temom vjere u suvremenom svijetu, promatranom s različitih aspekata. Produbljivanje vjere bit će poticaj i za obogaćenje
liturgije, pobožnosti i sakramentalnih slavlja, posebno pokorničkog bogoslužja. Predloženo je i provođenje ankete ili istraživanja o poznavanju vjere i vjerskih istina i o uzrocima nevjere.
Ur.
S
Nacionalni susret katoličke mladeži
Mladi iz župa Riječke nadbiskupije,
njih 770, u jutarnjim satima 5. svibnja
krenuli su na nacionalni susret katoličke mladeži u Sisak. Predvođeni nadbiskupom Ivanom Devčićem i voditeljem
Ureda za mlade, biskupskim vikarom
Matijom Matičićem, mladi su, sa svojim
svećenicima i vjeroučiteljima sudjelovali na misi koju je predvodio kardinal
Josip Bozanić u zajedništvu s hrvatskim
biskupima. Sisak je tog vikenda dočekao 30 000 mladih iz Hrvatske i svijeta,
a susret se odvijao pod geslom „U svjetlosti hodimo“.
Razmišljanja
Politizacija povijesti .......... 4
Hagioterapija
Prihvaćanje, s
pogledom naprijed ............ 5
Kateheza
Isusova tajna se
ostvaruje uskrsnućem ...... 6
Plenarno zasjedanje Hrvatske
biskupske konferencije
Vjeronauk u školi
pridonio dijalogu u
demokratskom društvu . ... 7
Mladi
Zajednica mladih svete
Katarine u Selcu . ............... 8
Godina mladih
Mladi i mediji ...................... 9
Razgovor
Rolf Sauer - referent
za obiteljski i bračni
pastoral biskupije Linz . ...10
Poruka pape za Dan medija
Šutnja i Riječ: put
evangelizacije ...................11
Iz povijesne riznice
Kastavska župa
u novom ruhu ...............12-13
Priroda oko nas
Topljenje leda - prijetnja
polarnim medvjedima . .....13
Međunarodni znanstveni skup
“Hrvatski mučenici iz
vremena komunističke
vladavine” .....................14-15
Medicinski kutak
Vrućine i starije osobe .....16
Crkvena glazba
Molitva Anđeo
Gospodnji ..........................17
Obiteljski predah . ...............18
Gospićko-senjska
biskupija . ...................... 19-21
Riječka nadbiskupija . ... 22-24
Nadbiskupijsko hodočašće
na Maltu i Siciliju
Putevima četvrtog
misijskog putovanja
sv. Pavla ....................... 25-28
3 Broj 4/451 2012.
Za Riječku nadbiskupiju specifično je da je na nadbiskupijskoj razini
pastoralna godina 2007./08. također bila posvećena vjeri pa su neke od
inicijativa koje se predlažu za ovu godinu već provedene.
RAZMIŠLJANJA
ZVONA ZVONE
Salto mortale Politizacija povijesti
N
akon brojnih vratolomija još uvijek nove državne vlasti u Hrvatskoj u posljednjih mjesec-dva, komisija Iustitia et Pax odlučila je
javnosti uputiti priopćenje u kojem vladajućima jasno
govore da stanu na loptu te traže da se „prijedlozi
zakonskih rješenja od vitalne važnosti za pojedince,
obitelj i hrvatsko društvo u cjelini“ ne donose po
hitnom postupku.
No, donošenje prijepornih zakona samo je dio
brzopoteznih odluka ove vlasti. Umjesto da se svim
silama suoče s problemom gospodarske krize, dopustili su, ili čak potaknuli, potpuno marginalne rasprave koje s tom krizom nemaju veze. Financiranje
Da se bilo tko iz Vlade oglasio sa
cjelovitim podacima, bespotrebna
rasprava ne bi poprimila razmjere u
kojima su čak i vjernici počeli sumnjati
da s Crkvom nešto nije u redu.
Crkve i vjeronauk u školama od ozbiljne države ne
bi smjeli biti dovedeni u pitanje, a kamoli da vladajući dopuste da ta rasprava poprimi gotovo razmjere
linča.
to se unazad mjesec dana dogodilo jer se
nitko od predstavnika Vlade nije potrudio
objasniti da je u svakoj zemlji normalno da
država izdvaja za vjerske zajednice, kao što npr. izdvaja i za civilne udruge. Zaboravili su pored toga
istaknuti i da se Katolička crkva već prije dvije godine
odrekla 50 milijuna kuna koje bi trebala dobiti prema Vatikanskim ugovorima. Odrekla se iste svote i
prošle godine, pa tako i ove. Dakle revizija Ugovora
s obzirom na okolnosti već je nastupila u praksi. Da
se bilo tko iz Vlade oglasio s tim podacima, bespotrebna rasprava ne bi poprimila razmjere u kojima
su čak i vjernici počeli sumnjati da s Crkvom nešto
nije u redu.
Što se tiče vjeronauka u školama, jedan od
ishitrenih poteza bilo je pismo ministra Jovanovića
ravnateljima škola u kojemu od njih traži nemoguće.
Da vjeronauk smjeste prvi ili zadnji sat u satnici. Da
je samo na trenutak razmislio o tome da vjeronauk
pohađa najmanje 80% djece u Hrvatskoj shvatio bi
da toliki fond sati nije moguće smjestiti na margine
satnice. Pored toga, rasprava o mjestu vjeronauku u
školama još je jedna od promašenih tema u danima
kad su nasušno potrebni spasonosni potezi vlade na
gospodarskom planu. Vjeronauk u školama etablirani je školski predmet, o tome svjedoči broj djece koja
ga pohađaju, ali i vjeroučitelji koji ga predaju. Oni po
stručnosti zadovoljavaju sve standarde obrazovnog
sustava. Pored toga mogućnost vjerskog odgoja u
školama dozvoljena je svakoj vjerskoj zajednici što
Katoličku crkvu ne stavlja u povlašteni položaj.
a nedavnom susretu predstavnika Crkve
i Vlade obje strane su usuglasile da se u
međusobnoj komunikaciji, kao i u javnim
istupima, mora biti odmjeren, poštujući različitost
mišljenja. Nadajmo se da se ubuduće, u ovom teškom gospodarskom trenutku, rasprave neće voditi
oko nebitnih, ideološki obojanih tema. Nakon što su
predstavnici nove vlasti već učinili salto mortale s
Bleiburgom, još jedan takav skok mogao bi biti fatalan. Dirnu li još i u vjeronauk vjerojatno neće preživjeti sljedeće izbore.
Danijel Delonga
A
4 Broj 4/451 2012.
N
Jedino što Hrvatskoj treba jest demokracija, poštivanje svih
žrtava koje su pale na bilo kojoj strani i od bilo koje ideologije
Piše: Zvonimir Despot
V
ladajuća lijevo-liberalna koalicija, i
Pantovčak i Banski dvori, nastavlja
sa silovanjem povijesti i njezinim instrumentaliziranjem za dnevno-političke
potrebe. Prvo su bez ikakve grižnje savjesti
skinuli saborsko pokroviteljstvo s bleiburške
komemoracije bez obzira na mnogobrojna
upozorenja kakve će posljedice takva odluka donijeti. Revolucija u glavama vladajućih
ne dopušta utjecaj racionalnih argumenata.
Najbolje je to oslikao Ivo Josipović na HTVu, kad je ukidanje pokroviteljstva jednostavno objasnio time da se zna tko je bio na kojoj strani. Po toj logici, zna se i tko je bio na
kojoj strani u Domovinskom ratu. Pa onda
logično pitanje za šefa države, znači li ta njegova konstatacija da je hrvatska strana, ako
je bila ona na pravoj strani, trebala istrijebiti
Srbe iz Hrvatske, uništiti sve one izbjegličke
kolone nakon Oluje, je li trebalo opljačkati i
oduzeti sve što je u vlasništvu građana srpske nacionalnosti? Predsjedniče, razmišljate li vi o čemu govorite, koje poruke šaljete?
A onda se dogodio Jasenovac, demonstracija vladajućih na komemoraciji. Tamošnje žrtve nitko pametan i normalan ne spori,
kao ni postojanje logora, karakter ustaškog
režima, zločine... I jasenovačke žrtve zaslužuju dostojno sjećanje, pijetet, ali ne i političko instrumentaliziranje.
kakvom antifašizmu danas govorimo? Antifašizam sigurno ne predstavljaju Tito i njegova boljševička
klika koji su partizanski otpor iskoristili za
revolucionarno zauzimanje vlasti, kad su
organizirano smaknuli desetke tisuća nepodobnih, ljudi koji su se mahom ne svojom
krivnjom našli na drugoj strani, posmicali su
masovno sve što je drugačije mislilo, mnoge čiji su stanovi, zgrade i imovina zapeli za
oko komunistima, nad cijelim jednim narodom počinili genocid... Današnji antifašizam
često je maska iza koje se kriju stari komunisti, boljševici, stara ideologija, koji svoje biografije i svoje postupke kriju kao zmija noge.
Kome to danas treba? O kakvom to danas antifašizmu zbore vladajući? Gdje vide
fašiste? Točnije bi bilo upotrebljavati antinacizam. Ali danas, 2012. godine, jedino što
Hrvatskoj treba jest demokracija, poštivanje
svih i svakoga, poštivanje svih žrtava koje su
pale na bilo kojoj strani i od bilo koje ideologije. Umjesto toga, oni koji ne misle isto,
koji pišu, istražuju nazivaju se ustašoidima,
filofašistima, povijesnim revizionistima... I
tako, umjesto da imamo u Jasenovcu pijetet, imamo novi govor mržnje, baš onaj isti
kao kad je Mesić prije nekoliko godina govorio o gadovima. Tako je, svi smo mi gadovi koji nismo na liniji partije i revolucije. Što
znače Josipovićeva upozorenja na školske
O
Najbolje je te krive pretpostavke
oslikao Ivo Josipović kad je
ukidanje pokroviteljstva nad
Bleiburgom jednostavno objasnio
time da se zna tko je bio na
kojoj strani. Po toj logici, zna
se i tko je bio na kojoj strani u
Domovinskom ratu. No to nije
opravdanje za zločine.
udžbenike? Da ih se mora spaliti i da partija
treba pisati nove? Hoćemo li povjesničare
na cestu baciti, knjige i radove spaliti, a institute zatvoriti?
ko želimo istinu i samo istinu, zašto
vladajući konačno ne kažu NE proslavi četničkog ustanka u Srbu? Ili će
državni vrh u srpnju onamo? Od Josipovića
bi se kao predsjednika države očekivalo da
ima širinu, da bude na strani svih hrvatskih
građana, da zastupa sve, a ne da dijeli. Ako
već ne može on, Zoran Milanović trebao je
svojim istupom pokazati zrelost za državnika, napraviti odmak kao u kampanji, a upao
je u boljševičku zamku. I to će ga politički
stajati.
Kao i pitanje, čemu podilaženje Srbima
u Jasenovcu? Židovima to nikako nije drago. Jer se jasenovački centar održao najviše
zbog Židova, jer je dio sjećanja na holokaust, a Srbi se predstavljaju kao balkanski Židovi... A da se ne govori koliko i danas Srbi
instrumentaliziraju žrtve Jasenovca. Politika
vladajućih totalno je slijepa. Ne vladaju najosnovnijim činjenicama iz povijesti, ideologija im je preuzela razum, opet će se narod
dijeliti po ustašama i partizanima... Kome to
treba?
I opet, umjesto da se povijest pusti struci, politika nas svakodnevno šopa kako bi
nas zasitila, da zaboravimo na sve bjedniji
život kojim žive Hrvati.
A
HAGIOTERAPIJA
Hagioterapija osobno
Prihvaćanje, s pogledom naprijed
Mogu naučiti, izvježbati kako prihvatiti život kao dar, radovati se što sam živa, što
dišem, što gledam, hodam, a ne samo preživljavam, životarim, imam zadršku
Piše: Vesna Drmić
H
ništiva, da me nikakve smrti ne mogu
razoriti, da je moja ucijepljenost
na Dobrotu stalna, ukoliko
sam usmjerena na istinu,
dobrotu, jedinstvenost i ljepotu kao nosive vrijednosti u
svom životu.
Prihvatiti život ne znači
samo se pomiriti s time da
je život smjena dobrih i loših perioda, da se to svima
događa. Prihvatiti je mnogo više. Prihvaćanje je sigurnost u smisao loših
perioda, mojih nedostataka i čvrsto
uvjerenje da je cilj
svega puno veći
nego mogu sagledati sa svoje
točke motrišta.
rihvaćanje, da
bi bilo
radosna vijest, ima cilj daleko iznad naše zemaljske razumske analize
situacije. Nama je sve moguće u Onome koji nas jača. Uvijek iznova
potrebno je osluškivati riječi koje izgovaram jer će mi one dati dijagnozu, smjer gdje dozvoljavam da tama ulazi u mene. Riječi me otkrivaju
meni samoj i ako želim mogu se suočiti s činjenicom da nisam onakva
kakva se predstavljam da jesam. I kad se uvjeravam da sam prihvatila
život, a moje riječi ne uvode u svijetlo ni mene niti one oko mene,
vrijeme je da napravim korak u mijenjanju navike govora. Profesor Tomislav Ivančić, utemeljitelj hagioterapije, u svojoj knjizi „Otkriće Božje
riječi“ ističe da se potrebno i ustima osloboditi od ropstva. Ako izgovaramo dobre i svete riječi, tada se sve zle sile oko nas boje naših riječi,
jer u takvim je riječima snaga Stvoritelja svijeta.
Ako želim biti zdrava, imati smisla, nužno je izgovarati baš dobre,
baš lijepe riječi. Naravno, podrazumijeva se da riječi koje izgovaram
trebaju izlaziti iz moga unutarnjeg uvjerenja, velikog barem kao zrno
gorušice. Toliko mogu uvijek pronaći u sebi, zar ne?
Što bi, dakle, bilo prihvaćanje života? Prihvatiti život znači odlučiti
ući u borbu dobrim mislima, dobrim riječima, nastojanjima da svakodnevno otkrivam u ljudima i malim stvarima veličinu Onoga koji ih
je stvorio. Napišite na post- it rečenice koje vas liječe, polijepite ih po
stanu, naučite riječi pjesama koje vam daju snagu i pjevajte ih svojoj
duši. Postanite pjesnici, pjevači života. Recite kukaču u sebi: „Briši!“
Prihvatite, s pogledom naprijed.
I promatrajte: Evo , čini sve novo!
P
Svjesna sam da je moja zagledanost u Uskrsloga lijek onima koji traže pomoć. Kako živimo u svijetu dobra
i zla, izgradnje i razaranja, postoje dani u životu svakoga čovjeka kad je potreban netko tko će reći što to
zapravo znači nešto prihvatiti - primjerice da je život ispunjen mijenama. Sveti Augustin kaže da u vremenu
postoji jedino promjena. Tek vječnosti pripada trajnost.
5 Broj 4/451 2012.
K
roz korizmeno i uskrsno vrijeme često mi je na put dolazila riječ
prihvaćanje. Promatrali smo i hodali s Isusom putem Križa - s
Njime i s učenicima. Sada pokušavamo prepoznati Krista u
sunčanoj Galileji i u svakom danu vlastita života. Fascinira me kako
Isus poznaje čovjeka, kako prihvaća svoje poslanje, kako „polaže život
svoj da ga opet uzme, kako ima vlast položiti ga i vlast opet uzeti ga“.
Svjesna sam da je moja zagledanost u Uskrsloga lijek onima koji
traže pomoć. Kako živimo u svijetu dobra i zla, izgradnje i razaranja,
postoje dani u životu svakoga čovjeka kad je potreban netko tko će
reći što to zapravo znači nešto prihvatiti - primjerice da je život ispunjen
mijenama. Sveti Augustin kaže da u vremenu postoji jedino promjena.
Tek vječnosti pripada trajnost.
Razmišljam, na koji način čovjek može shvaćati prihvaćanje? Kad
kažemo nekome da treba prihvatiti da u svijetu ima zla, da se ljudi
međusobno povrjeđuju, da ranjavaju riječima jedni druge, da je bolest
sastavni dio života, onda osoba vrlo često to razumije kao: „Eto, takav
je život, sudbina je takva, ništa se tu ne može. To je tako! Treba izdržati…“ Međutim, to je često izraz rezignacije, izraz koji upućuje da je
stanje osobe na pragu depresije, a ne prihvaćanje kojim bi imala „život
u izobilju“.
Kako prihvatiti život sa svojim mijenama, a da bude radostan?
Kako se oduprijeti i naći izlaz? Kako izlaz posredovati drugima? Svakodnevno susrećemo ljude koji su razočarani jer nisu, po njihovu mišljenju, od života primili ono što su očekivali ili zaslužili. Da, mi često
ulažemo puno truda, a čini nam se da neki bez puno uloga imaju više
i lakše dolaze do rezultata. Postajemo nezadovoljni, neprijateljski raspoloženi prema svijetu.
Čovjek može prihvatiti živjeti po pravilima, raditi po cijele dane, a
da ono što bere od svoga rada nije dostatno da mu napuni dušu. Kao
da je nevidljiv. Stalno nešto nedostaje. Jesmo li prihvatili istinu svog života? Ili živimo u tlapnjama? Gdje je propust? Isus je prihvatio da nam
se daruje. Potpuno. Ja bih pak još malo razmišljala, bih li ipak svoj život
darovala drugima u potpunosti. Imam bezbroj „ još malo“, „sutra“ i
„kad bude vrijeme“. Svaka je moja zadrška neprihvaćanje i postaje tlo
za svakodnevne duhovne bolesti.
vala Nebesima, postoji rješenje! Mogu naučiti, izvježbati kako
prihvatiti život kao dar, radovati se što sam živa, što dišem,
što gledam, hodam, a ne samo preživljavam, životarim, imam
zadršku. Čitam knjigu liječnika, internista, dr. Arthura Joresa. Kao i
teolozi, on dolazi do zaključka da patnja ima „izričiti karakter poziva da
učinimo sve da je savladamo“. U svojoj knjizi „Čovjek i njegova bolest“,
napisao je „da ne postoji ništa što promiče osobni razvoj toliko koliko
rvanje s nepovoljnim životnim prilikama, a da samo neuklonjivu patnju
kršćanin treba prihvatiti i podnositi“.
Znači, moja je dužnost, kao čovjeka, učiniti sve da se uhvatim
u koštac i dam sve od sebe da život bude u izobilju. Biti mi je budna
i uočavati svaki dan jesu li mi moralne vrjednote na prvom mjestu.
Meni, ne susjedu. Hagioterapija me utvrđuje da sam kao osoba neu-
KATEHEZA
Isusova tajna se ostvaruje
uskrsnućem
Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan.
Stoga je dobro promišljati misterij Uskrsa u svako
doba, a posebno u uskrsno i pouskrsno vrijeme.
Pripremila: Jelenka Vučkov
U
skrsnuće je središnji događaj kršćanstva. Zato biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onoga istog
koga su ljudi razapeli, uskrisio i učinio gospodarem svega
stvorenoga. Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi
učenici. U Djelima apostolskim sveti pisac ističe kako se kršćanska
zajednica zasniva, razvija i širi na činjenici Kristova uskrsnuća i na
vjernosti uskrslome Kristu. Ono je početak novoga svijeta i zalog
je našeg uskrsnuća, koje se već sada ostvaruje dok se s mukom
i naporom opiremo zlu i grijehu, a u punini će se očitovati kad se
Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena.
U počecima Crkve svjedočanstvo o uskrsnuću bilo je jedva
prihvatljivo. Jedan dio Židova, tzv. Saduceji, nisu vjerovali u prekogrobni život. Heleni, pak, nakon Platona su općenito vjerovali
u besmrtnost duše, ali ne u uskrsnuće tijela. Za formulaciju istine uskrsnuća, a još više za narav tog događaja, jasno piše opis
susreta rimskog upravitelja Festa i apostola Pavla. Fest obrazlaže
Pavlovo uhićenje: „Njegovi tužitelji nemaju ništa drugo protiv njega nego neku njihovu prepirku koja se tiče njihove religije, prema
kojoj je neki Krist umro, a Pavao tvrdi da je živ“ (Dj 25,14.18-19). Rimljanin Fest je vrlo jasno rekao ono što ni mnoge kasnije definicije
uskrsnuća nisu uspjele jasnije kazati: Isus je živ! Mi kršćani vjerujemo da je jedan čovjek pobijedio smrt i vjerujemo da je Krist svojim
uskrsnućem i nama omogućio prolazak kroz smrt. Dakle, onaj koji
vjeruje da je Krist živ, taj je kršćanin. Sve ostalo što spada na sadržaj kršćanskog vjerovanja uključeno je u tu istinu i iz nje proizlazi.
. Bonaventura Duda razlaže kako je „u svjetlu Duhova prva
Crkva produbljivala sam uskrsni misterij. Ona ga, kako
svjedoče spisi Novoga zavjeta, ne doživljava samo kao
prošlost, ukoliko je Krist ‘u ono vrijeme’ uskrsnuo. Ne doživljava ga
niti samo kao budućnost, ukoliko ćemo i mi ‘u posljednji dan svijeta’
doživjeti s Kristom svoje uskrsnuće tijela. Ta je vjera zapisana već
u najstarijem spisu Novoga zavjeta, u Poslanici Solunjanima (1 Sol
2,14-18). Kristov uskrs za prve je kršćane nadasve živa aktualnost
koja prožima našu sadašnjost. U tom smislu nadasve je divna riječ
nebeskih bića u Lukinu izvještaju: ‘Što tražite živoga među mrtvima?’ Uskrsli je dakle prema Luki prvenstveno Živi (usp. Lk24,23; Dj
1,3; 23,7-10 i 25,19). Lukinu će misao do kraja provesti sv. Pavao. Mi
smo zajedničari Krista uskrsloga koji i sada živi i živi u nama. Novo,
uskrsom uspostavljeno, stanje Krista kao Života - s kojim smo mi
otajstveno ali zbiljski, krstom združeni – uzrokom je novog načina
našega postojanja. Stoga i mi trebamo ‘hoditi u novosti života’ (Rim
6,4) i živjeti kao novi ljudi. Taj se novi život definira tako da odsad i
mi – kao što Krist nakon svog Uskrsa ‘živi u Bogu’ (6,109 – živimo
‘Bogu u Isusu Kristu’ (Rim 6,11). To će na svoj način izreći i uskrsna poslanica u danjoj misi: ‘jer ste umrli i vaš je život sakriven s
Kristom u Bogu! A kada se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s
njim pojaviti zaodjenuti slavom.’ (Kol 3,3).
Važno je uočiti kako je za sv. Pavla nerazdvojan Raspeti i Uskrsli Krist. Stoga je od našega zemaljskog uskrsovanja s Kristom ne-
6 Broj 4/451 2012.
O
Dimitrije Dutko zapisao je razgovore s vjernicima u
jednoj moskovskoj crkvi. Piše: „Najnovije sam krstio
neke mladiće između 24. i 30. godine. Pitao sam:
- Što vas je dovelo na ovaj korak?
- Ni mi sami ne znamo što nas je potaklo, ali
smo osjetili da taj „drugi život“ jest ono što nam
nedostaje.
- I što ste čitali?
- Uistinu ništa posebno.
- Jeste li čitali Evanđelje?
- A gdje smo ga mogli naći? Nigdje se ne nalazi.
- Ali za krštenje vi morate vjerovati da je Krist
uskrsnuo od mrtvih, da ćemo i mi uskrsnuti i da
postoji život vječni za koji mnogi drže da je bajka.
- Mi u to ni najmanje ne sumnjamo, jer se samo u to
može vjerovati ili život nema smisla“.
razdvojiva združenost s njegovim križem i smrću. Treba, dakle, da
‘uvijek umiranje Isusovo u tijelu prenosimo da se i život Isusov u
tijelu našem očituje’ (2 Kor 4,10). Samo se tako obistinjuje najviši
ideal kršćanskoga života. Prema sv. Pavlu: ‘s Kristom sam raspet:
živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist’ (Gal 2,19-20). To je, dakle, posljednji doseg kršćaninova uskrsnog uvjerenja: ‘Krist živi!’,
pa baš stoga: ‘Krist živi u meni!’ Uskrs, dakle, treba biti naša sadašnjost jer će istom tako postati i naša budućnost: ‘...A on je umro
mjesto sviju, da živí ne žive više za same sebe, nego za onoga koji
je umro i uskrsnuo za njih (2 Kor 5,14-15)’ “.
Danas će kršćanska zajednica najdjelotvornije “dokazati” Kristovo uskrsnuće ako njezini članovi budu “ljudi uskrsnuća”, jednodušni u istini, postojani u molitvi, ispunjeni ozdravljujućom snagom
ljubavi. Tada će suvremeni Tome lakše priznati Krista Gospodinom
i Bogom.
DOGAĐANJA
Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije
Vjeronauk u školi pridonio
demokratskom dijalogu
Biskupi su uputili apel nositeljima vlasti i hrvatskoj javnosti da se novi zakoni ozbiljno pripreme, da se
omogući široka javna rasprava te da svi odgovorno pristupe traženju najboljih zakonskih rješenja koja
se odnose na te temeljne vrijednosti svakoga društva
P
lenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 44. po će se potreba sustavne, redovite i kvalitetne pripreme za ulazak u
redu, pod predsjedanjem mons. Marina Srakića, đakovačko- bogosloviju. Ta bi priprava uključivala razdoblje od jedne godine.
osječkog nadbiskupa i predsjednika HBK-a, održano je od U nju bi bili uključeni svi oni koji žele postati svećenicima, a završili
17. do 19. travnja u sjedištu HBK-a u Zagrebu. Na zasjedanju su su srednju školu. Nositelj programa bila bi bogoslovija u suradnji
s drugim crkvenim ustanovama i stručsudjelovali brojni gosti: apostolski nunnjacima s različitih područja. Formacija
cij u RH mons. Mario Roberto Cassari,
bi uključivala ljudsku (psihosomatsku),
izaslanik Biskupske konferencije BiH-a
intelektualnu i duhovnu dimenziju kanmostarsko-duvanjski biskup i apostoldidata. Biskupi su istaknuli važnost
ski administrator trebinjsko-mrkanski
promišljanja o toj temi i nužnost uvođemons. Ratko Perić, izaslanik Slovenske
nja propedeutskog razdoblja u bogobiskupske konferencije celjski biskup
slovijama uzimajući u obzir posebnosti
mons. Stanislav Lipovšek, izaslanik
krajevnih Crkava.
Međunarodne biskupske konferenciBiskupi su usvojili završni tekst
je sv. Ćirila i Metoda subotički biskup
dokumenta »Ratio fundamentalis natimons. Ivan Penzeš, srijemski biskup
onalis Croatiae« nakon što su u njega
mons. Đuro Gašparović, izaslanik Taliuvršteni prijedlozi s prethodnih zasjejanske biskupske konferencije tršćanski
danja. Radi se o temeljnom dokumennadbiskup mons. Gianpaolo Crepaldi i
Biskupi su izrazili želju da se Uredu za
tu za odgoj i obrazovanje svećeničkih
izaslanik Poljske biskupske konferencije
pronalaženje, obilježavanje i održavanje
kandidata na području Hrvatske bimons. Marian Blažej Kruszylowicz.
grobova žrtava komunističkih zločina
skupske konferencije. Dokument se
Na početku radnoga dijela zasjenakon Drugoga svjetskog rata omogući
upućuje Kongregaciji za katolički oddanja kardinal Josip Bozanić nazočne
daljnji rad po još uvijek važećem Zakonu goj na odobrenje. Biskupi su razmotrili
je upoznao s pokretanjem postupka za
beatifikaciju kardinala Franje Kuharića. o pronalaženju, obilježavanju i održavanju i uputili na daljnju doradu Smjernice i
odredbe Kongregacije za nauk vjere.
Ukratko je izložio životopis blagopokojgrobova žrtava komunističkih zločina
Razmotrili su i prijedlog novoga
nog kardinala te zamolio biskupe da nakon Drugoga svjetskog rata, po kojemu
statuta Hrvatskoga Caritasa uputivši
daju svoje mišljenje i suglasnost za taj
je i ustanovljen.
ga na daljnju doradu. Uz to su Fabijana
postupak. Biskupi su jednoglasno poSvalinu, dosadašnjeg vršitelja dužnosti
držali pokretanje toga procesa.
Posebna je pozornost bila posvećena najavama promjena za- ravnatelja Hrvatskoga Caritasa, imenovali ravnateljem te ustanove
kona koje se odnose na temeljna pitanja života i obitelji. U duhu HBK-a.
redsjednik Vijeća HBK-a za kulturu i crkvena kulturna dobra
svoje pastirske službe i odgovornosti biskupi su s tim u vezi uputili
nadbiskup Želimir Puljić podnio je izvješće o uređenju i koapel nositeljima vlasti i hrvatskoj javnosti da se ti zakoni ozbiljno
rištenju crkvenih arhiva, o povratu crkvenih matica sukladno
pripreme, da se omogući široka javna rasprava te da svi odgovorno
pristupe traženju najboljih zakonskih rješenja koja se odnose na te Sporazumu između HBK-a i Vlade RH od 31. listopada 2005. kao i o
pristupu državnim arhivima. Nadbiskup Puljić je biskupe upoznao
temeljne vrijednosti svakoga društva.
svrnuvši se na 20. obljetnicu vjeronauka u osnovnim i sred- i s novim tijelom koje je Papa utemeljio u okviru Papinskoga vijeća
njim školama u Republici Hrvatskoj, biskupi su vrednovali za kulturu pod nazivom »Predvorje naroda«. Istaknuo je da se radi
prijeđeni put. Istaknuli su da je vjeronauk u školi pridonio da o iznimno važnom tijelu u ovom povijesnom trenutku, a glavna mu
generacije učenika, sada već odgovornih članova Crkve i društva, je zadaća dijalog između vjernika i nevjernika o pitanjima vjere i
dobiju cjelovitiji odgoj i obrazovanje te da postanu otvorenije za velikim egzistencijalnim pitanjima. Jedna od tema bilo je i pitanje
istinski i hrabri dijalog u demokratskom i pluralnom društvu. Zbog statusa Vojnog ordinarijata na temelju nove Uredbe Vlade RH o
svoga prvotnog poziva na naviještanje, Crkva u Hrvatskoj osjeća ustroju Ministarstva obrane.
se pozvanom i dalje kročiti tim putem. Nada se i nadalje dobroj i
Potvrđeno je da će zahvalno hodočašće u Rim u »Godini vjere«
iskrenoj suradnji s državnim institucijama mjerodavnim za školski biti od 5. do 9. studenoga 2012.
sustav koja će, s obzirom na vjeronauk u školi, pokazati zrelost poPosljednjega dana zasjedanja, 19. travnja, biskupi su obilježili
štovanja svakoga čovjeka i njegovih prava na slobodu vjeroispovi- sedmu obljetnicu pontifikata pape Benedikta XVI. svečanim eujesti, što uključuje i pohađanje vjeronauka u školi, sa svim pripada- haristijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici, koje je predvodio
apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Casjućim pravima i obvezama.
O pripravi kandidata za primanje u sjemenište uvodno je izla- sari. To je ujedno bila zahvalna i oproštajna misa nuncija Cassariganje održao rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u ja kojega je Papa imenovao za nuncija u Južnoafričkoj Republici,
Zagrebu Anđelko Koščak. Govoreći o nekim iskustvima u radu s Namibiji, Bocvani, Svaziju i Lesotu. Biskupi su uputili i prigodnu
mladima koji žele biti svećenicima, istaknuo je da u posljednje vri- čestitku Svetome Ocu u kojoj su mu na osobit način zahvalili na
jeme u bogosloviju dolazi sve više kandidata koji nisu bili u malome prošlogodišnjem nezaboravnom posjetu Hrvatskoj.
sjemeništu. Iz toga proizlaze razni novi izazovi koji zahtijevaju nove
Tajništvo HBK
načine pristupa odgoju budućih svećenika. U tome smislu name-
P
7 Broj 4/451 2012.
O
MLADI
Zajednica mladih svete Katarine u Selcu
Mladi se okupljaju
svakoga petka
u župnom dvoru
gdje imaju probe
i neizbježno
druženje uz
razmjenjivanje
duhovnih
iskustava,
doživljaja iz
proteklog tjedna,
razgovor o vjerskim
ali i svjetovnim
temama
Svaki član u srcu nosi
cijelu zajednicu
Pripremila: Silvija Ivančić
Ž
Što kažu članovi zajednice:
lazim
„U zajednicu do
a, ali
radi prijateljstv
nas
o
i radi onoga tk
avimo,
okuplja, koga sl
mo
kome zahvaljuje
nas
za
na svemu što
je
čini i tko nam da
ko
svoj blagoslov ka
ala
st
op
bi zajednica
u
i širila vjeru međ
mladima.“ Dino
8 Broj 4/451 2012.
a bi se
„Dolazim d
dn o
viš e svi zaje e
bi s
družili, da
og u i da
približila B
susa.“
bi slavila I
L a u ra
„Dolazim jer
vidim da je
uz Boga lakš e
podnijeti školsk
e,
tinejdžerske
dane. On je moj
a
snaga, radost i
poticaj da bude
m
bolja.“ Megi
„Osjećam
se k a o u
obitelji.“
Lucijan
„Dolazimo
na zajednicu
da bi bili s
ljudima koji
su u istom
duhu i pomažu
nam ostati na
pravom putu.“
Nina i Melita
„Ovdje imam
osjećaj da radim za
m
Gospodina. N aš la sa
,
ici
dn
je
prijatelje u za
svećenik nam
e
nesebično posvećuj
i
ak
Sv
svoje vrijeme.
susret i druženje
za mene je velika
radost.“ Ana
„N a susrete
dolazim zbog
osjećaja
zajedniš tva,
druženja i
naravno ugodni
h
razgovora o
duhovnim i
drugim životnim
temama.“ Renat
a
upa sv. Katarine djevice
i mučenice u Selcu broji
oko 800 župljana. Prije 3
godine, točnije, dolaskom novog
župnika Tomislava Ćurića, početkom 2009. god. u toj su se župi
počeli okupljati mladi. U samim
počecima osnivanja zajednice,
počeli su se održavati molitveni
susreti koje je predvodio župnik.
Susreti su se odvijali uz katehezu
i slavlje Gospodina. Uz nekolicinu
neizbježnih skoro za svaku zajednicu, događali su se i padovi, ali u
zajedništvu s Gospodinom krenuli
smo naprijed. Te je uskoro bio i
formiran i zbor mladih koji danas
broji 10 aktivnih članova i uz njih
još nekoliko članova koji ne mogu
redovito dolaziti svaki vikend zbog
određenih obaveza (fakultet, posao, obiteljske obaveze…).
Mladi se okupljaju svakoga
petka u 19 sati u župnom dvoru
gdje imaju probe i neizbježno druženje uz razmjenjivanje duhovnih
iskustava, doživljaja iz proteklog
tjedna, razgovor o vjerskim ali i
svjetovnim temama, ovisno što ih
u tom trenutku najviše zanima ili
što je aktualno u svijetu.
bor mladih animira svake nedjelje svetu misu. U
zimskom razdoblju kada
je samo jedna misa nedjeljom,
mladi pjevaju udruženi sa starijim zborom, te tako zajedničkim
snagama nastoje uzveličati slavlje. Tijekom ljeta, mladi animiraju
večernje svete mise, ali i euharistijska klanjanja koja se održava-
Z
GODINA MLADIH
„Bog za mene sv
aki
dan čini puno st
vari.
Mislim da je ov
o
najmanje što ja
mogu
učiniti za Njega
,ai
smatram i vjer
ujem
da je Bog jedini
smisao.“ Diana
Mladi i mediji
Premda je uloga medija višestruka, primjerice informacijska, zabavna,
estetska, edukacijska, čini se kao da zabavna uloga dolazi najviše do
izražaja.
Piše: Marijan Benković
M
M
K
ada govorimo o utjecaju medija u
socijalizacijskom procesu mladih
mislimo na video i audio naprave,
kao što su televizija, čitači kompakt diskova, digitalni sustavi, raznorazni video
registri, satelitske antene, internet, telefoni i drugi suvremeni aparati. Mediji
imaju ogroman utjecaj na socijalizacijski proces mladih osoba, te se s pravom
i nazivaju “sedmom silom”.
Premda je uloga medija višestruka, primjerice informacijska, zabavna,
Sve se više naglašava potreba sustavnoga odgoja za
estetska, edukacijska, čini se kao da masovne medije. S obzirom na dozu ovisnosti o medijima,
zabavna uloga dolazi najviše do izradanas se javlja goruća potreba i pitanje prevencije
žaja. Mnoge reality show emisije imaju
ovisnosti mladih o medijskoj manipulaciji, budući da
negativne posljedice na ponašanje mlaje istina u medijima velikim dijelom i korumpirana.
dih, na usvajanje negativnih odgojnih
Pomoći našim mladima možemo u tom pravcu da oni
vrijednosti te na iskrivljavanje morala.
sami
podignu kritičku svijest i percepciju onoga što se
Ne samo da su sadržaji tih emisija nedoista događa u medijima kako bi se mogli oduprijeti
primjereni za mlade, nego i za odrasle.
pošasti “žutila” novog doba i manipulacijama koje prijete
Ponašanje mladih kao da je jednim diosnovnim funkcijama medija.
jelom “ diktirano” onime što im mediji
nude, plasiraju ili naprosto sugeriraju
prazan prostor ili prazno vrijeme, mobitel i Internet
kao stil života. Mladi su “povodljivi” za
svijetom zabave koji im nudi svijet medija. U prilog ispunjavaju njegovu veliku potrebu za komunikacirečenome ide činjenica da mladi dnevno provode jom. Mladi danas pronalaze nove oblike zabave u
velik dio vremena pred televizorom, kompjutorom i videoigrama, SMS porukama, elektroničkoj pošti,
slušajući glazbu. Umjesto okrenutosti bitnim život- brbljaonicama, dok središnje mjesto u njihovom
nim vrijednostima, mediji usmjeravaju mlade na svakodnevnom životu zauzima glazba.
stil života koji se ostvaruje “ linijom manjeg otpora.”
ok u dodiru s televizijom mladi oblikuju svoj
način ponašanja, grade ljestvicu vrjednota,
anas, čini se, postaje rijetkost vidjeti mladog
percipiraju i prosuđuju svakodnevnu stvarčovjeka na putu od škole do kuće i obratno,
a da nema slušalice na ušima. Mnogi mladi nost, zabrinjava prekomjerna prisutnost nasilja na
provode velik dio vremena na facebooku. Premda televizijskim programima što može imati negativs jedne strane pokušavaju na taj način zadovoljiti ne posljedice na život mladih. S obzirom na dozu
potrebu za povezanošću s drugima, s druge strane, ovisnosti o medijima, danas se javlja goruća potrečini se da gube vezu sa stvarnim svijetom. Usmena ba i pitanje prevencije ovisnosti mladih o medijskoj
komunikacija postaje problem. Danas mladi teško manipulaciji, budući da je istina u medijima velikim
razgovaraju s odraslima o nekim važnim životnim dijelom i korumpirana. Pomoći našim mladima
temama. Čini se kao da im je virtualni svijet „po- možemo u tom pravcu da oni sami podignu krijeo jezik“. Mediji kao da postaju „novi odgojitelji“ ili tičku svijest i percepciju onoga što se doista događa u medijima kako bi se mogli oduprijeti pošasti
„elektronski roditelji.“
“žutila”
novog doba i manipulacijama koje prijete
Sve se više naglašava potreba sustavnoga odosnovnim
funkcijama medija.
goja za masovne medije. Čini se da mediji premenZnati razaznati u čemu mediji mogu pomoći u
taliziraju vrijednosti društvenoga života, te stvaraju
jedan novi mentalitet koji ne promovira smisao i vrtlogu suvremenosti današnjem mladom čovjeku
vrijednost zajedništva, koji napušta tradiciju i po- zahtjevan je proces koji počinje razgovorom u obitiče odbojnost prema svakom obliku autoriteta, te telji, a nastavlja se u školi i župi, te o vlastitom vristvara indiferentan stav prema onom što se oko jednosnom okviru svake pojedine mlade osobe. Ako
nas događa. U medijskoj kulturi više ne vrijedi ono mladi često završavaju u neuspjehu, očaju, patnji i
što je čovjek u sebi, nego je važan dojam koji ostav- smrti “zahvaljujući” suvremenoj kulturi potpomolja na okolinu. Mediji postaju nezaobilazan izvor gnutoj medijima, onda okretanje vrijednostima kao
zabave u konzumiranju slobodnog vremena. Od što su askeza, umjerenost, solidarnost, suosjećanje
suvremenih medija mladi najviše koriste Internet, i odgovornost daju novu zraku svjetlosti, kako osobmobitel i playstation. Riječ je o Google generaciji ili noj, tako i društvenoj zrelosti, te kritičkoj svijesti
online ovisnosti. Budući da adolescent ne podnosi naspram medija.
D
D
9 Broj 4/451 2012.
ju svakog petka. A ove godine, u
korizmenom vremenu bila su organizirana i cjelodnevna klanjanja
na kojima su mogli prisustvovati
svi, u periodu koji je njima najviše odgovarao. Osim redovitih
nedjeljnih misa, mladi imaju i ne
tako rijetko, čast da sviraju i na
vjenčanjima, gdje mogu pridonijeti pjesmom i glazbom slavlju ovog
važnog sakramenta.
ladi su također aktivni
i u ostalim djelatnostima župne zajednice,
kao npr. ministriranju, čitanju na
svetim misama, u već spomenutom zboru, pomaganju župniku,
zatim u aktivnostima čišćenja crkve ukoliko zatreba koja ruka više.
Tako su npr. imali priliku pomagati u ne tako davnom uređenju
okoliša oko crkve gdje su svojim
snažnim mladim rukama pridonijeli sadašnjem izgledu.
Osim u navedenim aktivnostima, mladi iz zajednice jednom
godišnje odlaze i na hodočašće u
Međugorje ili na duhovnu obnovu,
pa su tako protekle godine imali
priliku otići u Tabor, gdje se održavala trodnevna duhovna obnova.
Neki pojedinci su također bili i u
Lurdu prošle godine, a ove godine neki od njih odlaze i u Izrael.
Takva veća hodočašća ovise i o
trenutnim financijskim mogućnostima, te se na žalost ovdje nismo
mogli svi zajedno okupiti, ali i da
ode samo jedan član, on u srcu
nosi cijelu zajednicu sa sobom.
ladi naravno uz ta hodočašća i duhovne obnove
održavaju i svakodnevni
duhovni život. Pa tako neki pojedinci sudjeluju u tzv. „Živoj krunici“, zatim nastojimo da svatko u
vrijeme korizme ukoliko je u mogućnosti da održava četrdesetnicu
svetih misa na određenu nakanu,
štujemo pobožnosti svete krunice, nastojimo da članovi redovito
odlaze na svetu ispovijed kao vrlo
važan sakrament u životu jednog
vjernika, održavamo i posebnu pobožnost Duhu Svetome, te upravo
u ovom periodu obavljamo i Pedesetnicu, a što je najvažnije od svega uz svu tu molitvu, nastojimo
najviše sebe mijenjati i raditi na
što boljem odnosu međusobno.
DAN OBITELJI
Rolf Sauer - referent za obiteljski i bračni pastoral
biskupije Linz
Potrebno nam je
zajedništvo na
vjerskim temeljima
U vremenu relativizma kad se sve iznova može dogovarati i ništa se ne pretpostavlja kao stalna vrijednost,
bitno je da ljudi od malena imaju jednu podlogu povjerenja na kojoj mogu graditi temelje za život
D
onedavni predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz Rolf Sauer
bit će jedan od vodećih sudionika na proslavi desete obljetnice
Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije 14. i 15. svibnja. Središnja
proslava bit će misa u katedrali sv. Vida 14. svibnja u 18.00 sati koju
će predvoditi nadbiskup Ivan Devčić.
Dan kasnije, 15. svibnja na Međunarodni dan obitelji proglašen
od UN-a, u dvorani Nadbiskupskog doma u Rijeci u 9.30 započinje
okrugli stol na kojem će sudjelovati potpredsjednica vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić te predstavnici Županije i Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima.
Rolf Sauer održat će uvodno predavanje, a govorit će o potrebama i načinima stručne pomoći obiteljima u suvremenom društvu, te suradnji Crkve i države.
Pored savjetovanja tu je i program bračnog i obiteljskog odgoja koji se provodi u suradnji sa 7 crkvenih odgojnih ustanova i
katoličkim odgojem u župama. U okviru obiteljskog dušebrižništva
provodimo tečajeve za bračne parove. To je u Austriji obvezno za
sve parove koji se žele crkveno vjenčati.
Izdajemo dvije brošure koje redovito šaljemo parovima. Bračna pisma „Živjeti vezu u braku“ koja supružnici dobivaju u 12 izdanja tijekom dvije godine nakon sklopljene ženidbe, te roditeljska
pisma „Ti i mi“ (pod licencom njemačke BK) s 36 izdanja u 9 godina
od rođenja prvog djeteta. Ova su pisma dobro primljena i oni koji
ih dobivaju procjenjuju ih korisnima. Parovi za to ne moraju plaćati
ništa, troškove dijele župe i biskupija kao dio obiteljske i krsne kateheze.
m Koliko ste dugo bili na čelu Odjela za obitelj biskupije Linz
i koja je svrha tog odjela?
Nakon smrti moga prethodnika dr. Bernharda Lissa 1995. preuzeo sam vodstvo našeg Odjela koje sam ove godine na Uskrs
predao mome nasljedniku mr. Josefu Lugmayru. Sada sam i dalje
referent za obiteljski i bračni pastoral u našem centru. Cilj nam je
omogućiti obuhvatno dušebrižništvo u pitanjima braka i obitelji.
Ima i drugih mjesta u našoj biskupiji koja pružaju ekonomsku ili
društvenu podršku obiteljima, kao npr. pomoć obiteljima preko Caritasa koja pruža pomoć preko stručnih suradnika, npr. ako jedan
od roditelja zbog bolesti onemoća, tu je „Akcija život“ ili obiteljski
fond „Katoličke akcije“ koja uskače kod ekonomskih problema u
trudnoći te „Katoličko obiteljsko udruženje“ kojemu je cilj javno i
političko zastupanje obitelji.
m Zbog čega smatrate da je važno u današnjem društvu zadržati tradicionalne, kršćanske obiteljske vrijednosti?
Na društvenoj razini, danas je kao rijetko kada potrebno zajedništvo na vjerskim temeljima. U vremenu relativizma kad se sve
iznova može dogovarati i ništa se ne pretpostavlja kao stalna vrijednost, bitno je da ljudi od malena imaju jednu podlogu povjerenja na
kojoj mogu graditi temelje za život. A to mogu dobiti i razviti jedino
u obitelji. Vjera kasnije pomaže u životu. Npr. uz vjeru mogu pronaći svoj pravi put makar i nisu kao djeca odrastali u idealnim idealne
okolnostima. Mogu se lakše postaviti prema nepravdi koja im je
učinjena ako nauče da je korisno svoj vlastiti križ uzeti na sebe.
Osnivanje nove obitelji uvijek znači i uhvatit se u koštac s nasljeđem iz obitelji iz kojih dolaze bilo preko lijepih i izgrađujućih
stvari kao i preko bolnih i žalosnih. Samo ako se pomirimo s tim
nasljeđem onda će i zajednička budućnost, uz Božju pomoć, biti
uspješna.
10 Broj 4/451 2012.
m Kakve programe i pomoć obiteljima nudi biskupija Linz?
U našem Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovališta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima godišnje obavimo
otprilike 20 000 savjetovanja. Prostori nam se daju na raspolaganje
od župa, dekanata ili drugih vjerskih zajednica i omogućuju stručan rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školovani. Za te programe dobivamo i državne subvencije te moramo
jamčiti da se savjetovanje nudi besplatno kao i da je samo savjetovanje profesionalno. U tu svrhu imamo i vlastite edukativne centre
u kojima po potrebi školujemo savjetnike.
Nudimo savjetovanja za muškarce koji su bili nasilni u obitelji
i žele se promijeniti. Većinu njih dodijeli nam sud ili njihovi poslodavci, npr. školski ravnatelji. Već 15 godina nudimo i posredništvo
u slučaju sukoba kod rastave preko posebnog tima posredovatelja.
Nudi se i psiho-socijalna i pravna pomoć kada već dođe do rastave
da se, koliko je moguće, rastavljene strane ipak raziđu u miru imajući na umu prvenstveno dobrobit djece.
m Što danas ugrožava tradicionalne obiteljske vrijednosti,
kakve se nove ideologije nude?
Prvo mi pada napamet tzv. neoliberalizam: ideologija koja
propagira težnju za dobitkom (kapitalom) kao jedino što društvo
može donijeti do sreće i blagostanja i koja zbog toga sotonizira sve
što poziva na društvenu odgovornost i želi regulirati akumulaciju
kapitala. Takvom kapitalizmu suprotstavljaju se načela socijalnog
nauka Crkve: solidarnost i supsidijarnost. Solidarnost omogućuje
ljudima koji su pogođeni sličnom nepravdom ustati zajedno protiv
te nepravde. Supsidijarnost omogućuje da manja jedinica čini ono
što je u njihovoj ingerenciji i moći, ali i da se mogu osloniti da će oni
na višoj razini uskočiti gdje su manji preopterećeni.
Pripremio: Danijel Delonga
Koje su potrebe mladih kršćanskih obitelji, s kakvim se problemima suočavaju i kako im pomoći?
„U zdravlju i bolesti, u dobru i u zlu“: taj dio ženidbene privole danas više ne zvuči moderno. Ali upravo te riječi su
potrebna hrana svijetu koji vezivanje i obveze smatra kao iritantne i prekomjerne zapreke. Samo program života
„Ja sam uz tebe, bilo što bilo“, donosi pravu slobodu. Društvo i Crkva kod ostvarivanja tog programa mogu
pomoći: ohrabrivati mlade ljude da se upuste u tu avanturu braka i da im se pomogne kada više ne znaju kako
dalje, preko odgoja, savjetovanja i duhovne skrbi.
DAN MEDIJA
Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2012.
Šutnja i Riječ: put evangelizacije
Šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem. Ako želimo
prepoznati i usredotočiti se na pitanja koja su uistinu važna, šutnja je dragocjeno pomagalo koje
nam pruža mogućnost ispravno razlučiti među mnogobrojnim poticajima i podacima koje primamo.
D
D
Riječ i šutnja. Učiti se komunikaciji znači naučiti
slušati, kontemplirati, a ne samo govoriti, a to je
posebno važno za vjerovjesnike: šutnja i riječ su bitni
sastavni dijelovi komunikacijskog djelovanja Crkve,
u cilju novog naviještanja Krista u suvremenom
svijetu. Mariji, koja u tišini “sluša Riječ i daje joj rasti”
(Molitva za Agoru mladih u Loretu, 1.-2. rujna 2007.),
povjeravam čitavo djelo evangelizacije koje Crkva
provodi pomoću sredstava društvene komunikacije.
Božjega, utjelovljene Riječi… Božja šutnja produžava njegove prethodne
riječi. U ovim mračnim trenucima On govori po otajstvu svoje šutnje” (Posin. ap. pob. Verbum Domini, 30. rujna 2010., 21). Rječitost Božje ljubavi,
življene sve do najvišeg dara, govori u šutnji križa. Nakon Kristove smrti,
na zemlji je zavladala silna tišina i na Veliku subotu, kada “Kralj spava… [i]
Bog u tijelu usnuo [je] i probudio pomrle od početka svijeta” (usp. Služba
čitanja na Veliku subotu), odjekuje glas Boga punog ljubavi prema ljudskom rodu.
ko Bog govori čovjeku u šutnji, čovjek također u šutnji otkriva mogućnost da govori s Bogom i o Bogu. Tiha kontemplacija omogućuje
nam uroniti u izvor Ljubavi, koja nas vodi prema našem bližnjem
tako da možemo osjetiti njegovu bol i pružiti mu Kristovo svjetlo, njegovu
poruku života, njegov potpuni dar koji spašava.
U tihoj kontemplaciji, nadalje, još snažnije na vidjelo izbija ona Vječna
riječ po kojoj je stvoren svijet, i dokučuje se onaj naum spasenja kojeg
Bog ostvaruje po riječi i gestama u čitavoj povijesti čovječanstva. Kao što
podsjeća Drugi vatikanski koncil, Božja se objava ostvaruje “djelima i riječima iznutra međusobno povezanima tako da djela što ih je Bog izveo u
povijesti spasenja očituju i potkrepljuju nauk i riječima označene stvari, a
riječi razglašuju djela i osvjetljuju u njima sadržano otajstvo” (Dei Verbum,
2). A taj naum spasenja ima vrhunac u osobi Isusa iz Nazareta, posrednika
i punine čitave objave. Po njemu smo upoznali pravo lice Boga Oca i on
nas je svojim križem i uskrsnućem izveo iz ropstva grijeha i smrti i priveo k
slobodi djece Božje. Temeljno pitanje o čovjekovu smislu nalazi u Kristovu
otajstvu odgovor koji može unijeti mir u nemirno ljudsko srce. Iz toga se
otajstva rađa poslanje Crkve, to otajstvo potiče kršćane da postanu navjestitelji nade i spasenja, svjedoci one ljubavi koja promiče čovjekovo dostojanstvo i koja gradi pravdu i mir.
Iz Vatikana, 24. siječnja 2012., blagdan sv. Franje Saleškoga
A
11 Broj 4/451 2012.
raga braćo i sestre, uoči Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija 2012., želim podijeliti s vama neka razmišljanja o jednom aspektu ljudskog procesa komunikacije koji se, premda veoma
važan, katkad zaboravlja, a na kojeg je danas osobito potrebno podsjetiti.
Riječ je o odnosu između šutnje i riječi: to su dvije odrednice komunikacije
među kojima mora postojati ravnoteža, koje se moraju jedna s drugom
izmjenjivati i uzajamno nadopunjavati da bi se postigao istinski dijalog i
duboka bliskost među ljudima. Kada se riječ i šutnja međusobno isključuju,
komunikacija se pogoršava, bilo zato što to dovodi do stanovite zaglušenosti bilo pak zato što se, naprotiv, time stvara ozračje hladnoće; kada se,
međutim, uzajamno upotpunjuju, tada komunikacija dobiva na vrijednosti
i značenju.
Šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate
sadržajem. Često, na primjer, možemo primijetiti kako se među onima koji
se vole najautentičnija komunikacija odvija upravo u šutnji: neka kretnja,
izraz lica, govor tijela znakovi su kojima oni jedno drugom otkrivaju ono što
nose u sebi. U tišini progovaraju radost, zabrinutosti, patnje, koji upravo
u njoj nalaze neki posebno snažan izražajni oblik. Iz šutnje, dakle, proizlazi
još zahtjevnija komunikacija, koja zahtijeva tankoćutnost i onu sposobnost
slušanja koji često otkrivaju dubinu i narav međusobnih odnosa.
Tamo gdje vlada obilje porukâ i informacijâ, šutnja postaje bitna da
bi se moglo razlučiti između onoga što je važno i onoga što je beskorisno
odnosno sporedno. Duboko razmišljanje pomaže nam otkriti postojeći
odnos između događaja koji su na prvi pogled međusobno nepovezani,
iznositi sudove, analizirati poruke; sve to omogućuje dijeliti promišljene i
relevantne stavove i mišljenja, čime se stvara autentični kompleks općeg
znanja. Zato je nužno stvoriti prikladno okruženje, gotovo svojevrsni “ekosustav” u kojem će se očuvati ispravna ravnoteža između šutnje i riječi,
slika i zvukova.
anašnji se komunikacijski proces u velikoj mjeri sastoji od traženja
odgovora na razna pitanja. Tražilice i društvene mreže su polazišne
točke komunikacije za mnoge osobe koje traže savjete, prijedloge,
informacije, odgovore. U našim danima Internet postaje sve više prostor
za pitanja i odgovore; štoviše, suvremeni je čovjek često obasut odgovorima i pitanjima koja si nikada prije nije postavljao i potrebama koje nije zamjećivao. Ako želimo prepoznati i usredotočiti se na pitanja koja su uistinu
važna, šutnja je dragocjeno pomagalo koje nam pruža mogućnost ispravno
razlučiti među mnogobrojnim poticajima i podacima koje primamo. U složenom i raznolikom svijetu komunikacije na vidjelo, ipak, izbija činjenica
da je mnogo onih koji si postavljaju posljednja pitanja ljudskog života.
Ta neprekidna bujica pitanja očituje, u konačnici, nemir ljudskog bića
koje uvijek traga za, malim ili velikim, istinama koje daju smisao i nadu
životu. Čovjek se ne može zadovoljiti pukom i pomirljivom razmjenom mišljenja i životnih iskustava: svi tražimo istinu i svima nam je zajednička ta
duboka čežnja, i to danas više no ikada prije.
Nužno je posvetiti dužnu pozornost raznim web stranicama, aplikacijama i društvenim mrežama koje mogu pomoći današnjim ljudima da
pronađu vremena za razmišljanje i istinska propitkivanja, ali također da
pronađu prostora za šutnju, priliku za molitvu, razmatranje ili zajedničko
slušanje Božje riječi. U jezgrovitosti kratkih poruka, koje često nisu duže od
retka iz Biblije, mogu se izraziti duboke misli, pod uvjetom da sugovornici
nisu zanemarili i prestali njegovati vlastitu nutrinu. Ne treba se čuditi što
su, u raznim biblijskim tradicijama, samoća i šutnja povlašteni prostori koji
pomažu osobama da ponovno pronađu same sebe i onu Istinu koja daje
smisao svemu. Bog biblijske objave govori i bez riječi: “Kao što pokazuje
križ Kristov, Bog govori i po svojoj šutnji. Božja šutnja, iskustvo udaljenosti
Svemogućega i Oca, predstavlja ključnu postaju u zemaljskom hodu Sina
IZ POVIJESNE RIZNICE
KASTAVSKA
ŽUPA
SV. JELENE U
NOVOM RUHU
Svoj današnji izgled crkva je dobila između 1709. i 1720.
godine, a uz nju je 1724. podignut zvonik.
Piše: Goran Moravček
K
astavska župa sv. Jelene Križarice postoji od davnina, kao i njezina
zborna crkva podignuta na mjestu
nekadašnje pethistorijske gradine i kasnijeg
rimskog kastruma. Crkva je bila sjedište župnog kaptola, koji je dokinut 1843. godine.
Svoj današnji izgled crkva je dobila između
1709. i 1720. godine, a uz nju je 1724. podignut zvonik.
Kapele u župi posvećene su Presvetome Trojstvu, sv. Fabijanu i Sebastijanu, sv.
Luciji, sv. Antunu pustinjaku, sv. Viktorinu
na Kalvariji, a u novije doba podignuta je i
kapelica sv. Nikoli. U mjestu su i ruševine
crkve sv. Marije ili Crekvine.
12 Broj 4/451 2012.
DREVNA ŽUPA S BOGATOM
POVIJEŠĆU
Kastavska župa prostirala se svojevremeno do Rijeke i Grobnika, sezala do Veprinca i mora te imala u svome sastavu i
Klanu. Kastav je zajedno s područjem od Rijeke do Brseča pripao Devinskim grofovima
sredinom XII. stoljeća, a u crkvenom pogledu pulskome biskupu, koji je od 1093. bio
podređen akvilejskom patrijarhu. Kastav je
pripadao Pulskoj biskupiji do 1784. godine,
nakon čega je priključen Tršćanskoj.
Kada je 1399. godine umro Hugon VI.
Devinski, kao posljednji pripadnik muške
loze Kastvom od 1400. godine upravlja austrijska obitelj Walsee. Habzburzi ga preuzimaju 1468. godine, a kako je zajednički
kapetan, sa sjedištem u Kastvu, upravljao
cijelim tim područjem ono je činilo Kastavsku gospoštiju, koja je bila u sastavu Pazinske grofovije (knežije). Kastavska gospoštija
je 1613. došla u ruke Balthasara od Thonhausena. Kada je ovaj 1624. postao knez
utemeljio je isusovački Kolegij u Judenburgu u Štajerskoj i dodijelio mu 1625. godine
Kastavsku gospoštiju. Njegova udovica
Uršula je 1630. darovala Kastavsku gospoštiju riječkome isusovačkom Kolegiju, koji
je stupio u njezin stvarni posjed 14. srpnja
1637. godine. Isusovci su s prilično poteškoća upravljali gospoštijom do ukinuća reda
1773. godine. Gospoštija je nakon toga bila
u vlasništvo obitelji Thierry i Vranyczany sve
do ukinuća feudalizma 1848. godine.
ŽUPNA CRKVA SV. JELENE
KRIŽARICE
Župna crkva sv. Jelene Križarice ima
dugu povijest, a pretpostavlja se kako je sagrađena između V. i VII. stoljeća. U knjizi riječkoga javnog bilježnika Antuna de Renna
de Mutina kastavska crkva i njezin župnik
Docglena upisani su 19. ožujka 1440. godine. Plovan se te godine spominje i u Kastavskom satutu. Iz kasnijih javnobilježnič-
kih zapisa saznajemo da je Bratovština sv.
Ivana brinula o oltaru sv. Marije Magdalene
(2. veljače 1441.) te da je 1443. prikupljen
novac za krov, a dvije godine kasnije crkva
je oslikavana.
Trobrodna crkva sa zvonikom koji je bio
ugrađen u korpus građevine, kako je bila
prikazana na crtežima putopisca Janeza
Vajkarda Valvasora (1641-1693), bila je preuređena u doba plovana Ivana Matešića. Njegovo se ime spominje na latinskom natpisu
postavljenom nad glavnim ulazom u crkvu,
prema čijem kronogramu je građevina obnovljena 1709. godine nakon što je stradala
od udara groma.
Prostrana crkva (22 x 17 m) ima pet oltara posvećenih sv. Jeleni Križarici, sv. Antunu Padovanskom, sv. Ivanu Nepomuku,
Majci Božjoj od Svete krunice i sv. Križu.
Glavni mramorni oltar izrađen je na prijelazu iz XVII. U XVIII. stoljeće. Na oltarnoj slici
prikazane su sv. Marija, kojoj je bila posvećena srušena crkva (Crekvina) te sv. Jelana
Križarica. Slika za oltar sv. Antuna Padovanskog djelo je J. Svanorlica (1908), a onu za
oltar sv. Ivana Nepomuka potpisao je slikar
Dekleva (1904). Mramorni oltari posvećeni
Majci Božjoj od Svete krunice i Svetome Križu postavljeni su 1862. godine.
BOGATA SAKRALNO-POVIJESNA
BAŠTINA
Neumorni kastavski župnik dr.
Franjo Jurčević obnavlja bogatu
sakralno-povijesnu baštinu
Dvorska gotička kapela sv. Trojstva na
Trgu Lokvina spominje se u Kastavskom
statutu 1400. godine. Crkvica je oslikana, a
na freskama je glagoljaška ruka na sjevernome zidu svetišta uparala 1483. godinu,
što je najstariji datum među svim glagoljskim grafitima u Kastvu. Drevna je i kapela
sv. Fabijana i Sebastijana nasuprot Fortici.
Nekoć je na navratniku crkve stajao datum
23. svibnja 1530. zapisan glagoljicom, ali
PRIRODA OKO NAS
Topljenje leda - prijetnja
polarnim medvjedima
Polarni medvjedi, bez leda ne mogu doći do hrane, koju im
čine tuljani, mladi morževi, veće morske ribe i ptice. Ledene
sante služe im poput platformi kako bi se domogli plijena.
Piše: Alojzije Frković
Lj
je kasnije taj natpis, koji je prepisao kastavski
kapelan Jakov Volčić, izgubljen. Unutrašnjost
crkve je oslikana prije 1535. godine o čemu
svjedoči glagoljski grafit uparan na freski. Kapela je preuređena 1845. godine.
Kapela sv. Lucije dobila je sadašnji izgled
1886. godine.
Kapela sv. Antuna pustinjaka u naselju
Jurčići ima s vanjske strane na sjevernom zidu
ugrađenu kamenu ploču s glagoljicom: 1453.
miseca aprila 16 dan. Na kraju glagoljskog
natpisa arapskom je brojkom uklesana godina
1837. U svetištu crkvice postavljen je drveni oltar, rad pučkog majstora, s drvenim kipom sv.
Antuna pustinjaka. Taj se pozlaćeni oltar izrađen na starinski način s reljefnom palom spominje 1658. godine.
Kapela sv. Viktorina kastavskoj Kalvariji
postoji također od davnina. Prema kronogramu iznad ulaza, kapela je obnovljena 1850.
u doba plovana Alojzija Vlaha, koji je godinu
dana ranije, 1849., kako je zapisano na podnožju Raspela, dao urediti Kalvariju koja potječe iz 1729. Pred kapelom sv. Viktorina je
poklonac Tri Marije te ruševna poklon kapelica
Petrovog zatajenja. U podnožju je spomen kapela Gospe Lurdske, koja je premještena 2007.
godine, zalaganjem plovana dr. Franje Jurčevića, stoga što se nalazila na trasi nove ceste.
Plovan Jurčević je na Kalvariji dao podići nova
mramorna raspela.
Zalaganjem dr. Jurčevića, koji je kastavski
župnik od 1979. godine sagrađena je u Rešetarima kapela sv. Nikole biskupa. Dr. Jurčević je
gotovo neumoran u obnovi bogate kastavske
crkvene baštine. Upravo ovih dana obnavlja se
stepenište pred ulazom u župnu crkvu i to od
kamena “kastavca”, a od slavonske hrastovine,
od koje su izrađene i nove crkvene klupe, bit
će oblikovana u radionici Marije i Branka Rizvića, skulptura Krista za novouređenu kastavsku
Kalvariju.
P
13 Broj 4/451 2012.
Dvorska gotička kapela sv. Trojstva
na Trgu Lokvina spominje se u
Kastavskom statutu 1400. godine.
etne topline tek što nisu počele.
Grupa mališana približivši se kavezu s polarnim ili bijelim medvjedom, upitat će čuvara životinja zagrebačkog Zoo-a: „Striček, zašto ovaj medvjed
stalno maše glavom amo-tamo?“ „Jer mu
je vruće“, kratko će čuvar i zaključuje:
“Ništa mu bolje ne bi bilo ni na Sjevernom polu!“
Zar je zaista tako? Zar ovom goleSjeverni ili bijeli medvjedi uistinu su goleme
mom sisavcu, trećoj najvećoj kopnenoj žizvijeri. Mužjak može doseći težinu i do 700 kg
(naš smeđi medvjed do 400 kg) i dvostruko je
votinji, prijeti opasnost da zbog topljenja
teži od ženke. Lov na tuljane, koji je sjevernom
leda nestane s lica zemlje? Prema novijim
medvjedu glavna hrana, provodi na dva načina:
istraživanjima led na Arktiku (bijeli medvrebanjem ili dočekom.
vjedi samo tamo žive!) topi se nesmiljenom brzinom, što postupno dovodi do
nestanka medvjedova prirodnog staništa. Polarni medvjedi, naime, bez leda ne mogu doći do
hrane, koju im čine tuljani, mladi morževi, veće morske ribe, morske ptice i njihova jaja/ptići.
Ledene sante služe im poput platformi kako bi se domogli plijena.
Osim sobovima, bijelim zečevima, polarnim lisicama i vukovima, polarno je područje jedino utočište bijelim, sjevernim ili polarnim medvjedima. Ako bacimo pogled na zemljopisnu
kartu, vidimo da se Sjeverni pol nalazi u središtu Sjevernog ledenog mora, pokriven ledenom
korom koja je u stalnom pokretu nošena morskim strujama. Srednja temperatura najtoplijeg
mjeseca ne prelazi 10 stupnjeva Celzijevih, gdje zapravo nema ni jednog jutra bez mraza.
Vegetacija je vrlo oskudna. Nešto južnije, na području vječnog leda, pojavljuju se lišajevi i
mahovine (hrana sobovima), a još južnije dolazi pojas drveća lakog sjemena, vrba i breza.
Zbog surovih uvjeta života arktičko područje slabo je naseljeno. Eskimi, koji naseljavaju primorske dijelove Sjeverne Amerike i Grendland, stalno su u pokretu, premještajući se u potrazi
za sisavcima i ribama kojima se prehranjuju.
rije četiri godine, točnije svibnja 2008., Sjedinjene Američke Države proglasile su
polarnog medvjeda ugroženom životinjskom vrstom. Razlog: smanjivanje njihova staništa
zbog ubrzanog topljenja leda. Prema crnim prognozama američkih znanstvenika dvije
trećine ukupne populacije sjevernih medvjeda mogla bi posve nestati tijekom slijedećih 40
godina, dakle do 2050., ukoliko se led nastavi topiti sadašnjim tempom. Na arktičkom
području Kanade, gdje živi glavnina od ukupno 16.000 primjeraka procijenjene populacije,
ta je zabrinutost za sudbinu medvjeda manja. Slažu se da medvjedima prijeti opasnost od
klimatskih promjena i ilegalnog lova, ali ne i istrjebljenje.
Sjeverni ili bijeli medvjedi uistinu su goleme zvijeri. Mužjak može doseći težinu i do 700
kg (naš smeđi medvjed do 400 kg) i dvostruko je teži od ženke. Pari se na ledu u travnju
i svibnju. Bređa medvjedica kopa brlog u snijegu ili tlu, donoseći na svijet prosječno dvoje
mladih od prosinca do siječnja. Mladunčad počinje uzimati krutu hranu u dobi od 5 mjeseci.
Lov na tuljane, koji je sjevernom medvjedu glavna hrana, provodi na dva načina: vrebanjem
ili dočekom. Uspješniji mu je potonji način kad mirno sjedi pokraj tuljanove rupe za disanje
da bi ga vješto zgrabio kad pomoli glavu kroz rupu. Gusto krzno i debeli sloj potkožne masti
štite ga od hladnoće. Spretno pliva i još bolje roni, zadržavajući dah do 12 minuta. Na taj
se način odozdo prikradaju plijenu, primjerice morskim pticama, koje se odmaraju na vodi.
Za nadati se je, da i pored svih opasnosti koje im prijete, posebno one koja proizlaze kao
posljedica globalnog zatopljenja, nećemo polarne medvjede, sinonime ekstremnih hladnoća,
gledati samo iza željeznih ograda.
Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine
Nadoknaditi
45 godina
šutnje
“Treba žaliti žrtve Jasenovca i Auschwitza, ali ni druge jame se ne smiju preskočiti. Mlađe generacije
imaju pravo na istinu, jer kao što je Isus rekao, istina će vas osloboditi”, rekao je mons. Srakić
Zagreb, (IKA)
ge jame se ne smiju preskočiti. Mlađe geneeđunarodni znanstveni skup “Hrvat- racije imaju pravo na istinu, jer kao što je Isus
ski mučenici iz vremena komunistič- rekao, istina će vas osloboditi. Nadbiskup je
ke vladavine” započeo je 25. travnja izrazio želju da se i zakonski regulira istražiu zgradi Hrvatske biskupske konferencije, a vanje komunističkih žrtava.
organizatori skupa su zajednička Komisija za
U ime Biskupske konferencije Bosne i
hrvatski martirologij biskupskih konferenci- Hercegovine govorio je vojni ordinarij u BiH
ja Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
Tomo Vukšić, izaslanik predsjedniHrvatski institut za povijest i Inka BKBiH biskupa Franje Komastitut društvenih znanosti Ivo
rice.
Dr. Josip JurPilar.
U ime Ureda za pročević imao je izlaganje
U ime Hrvatske binalaženje, obilježavanje i
pod nazivom “Ustrojavanju
skupske
konferencije
održavanje grobova žrtarepresivnog sustava u koskup je pozdravio njezin
va komunističkih zločina
munističkoj Jugoslaviji”. Među
predsjednik nadbiskup
nakon Drugog svjetskog
ostalim napomenuo je do sada
đakovačko-osječki Marata, govorio je dr. Andriotkriveno oko 1800 grobišta
rin Srakić. U pozdravnom
ja
Hebrang, predsjednik
u bivšoj Jugoslaviji, 900 u
govoru istaknuo je da je
Upravnog
vijeća Ureda. U
Hrvatskoj, 600 u Sloveniji,
hrvatski narod krajem Drugovoru je istaknuo važnost
200 u Srbiji i 100 u
gog svjetskog rata ušao u
pronalaska i obilježivanja
BiH.
doba osvete, a žrtve te osvete
grobova žrtava komunizma, dolikvidirane su bez suda. Narodna
davši da su se tom temom do sada
vlast neprijatelje je označila kao “popove i bavili samo Crkva i pojedini povjesničari. Sve
kulake”, a neprijatelji su postali svi oni koji druge postkomunističke zemlje su to učinile,
su nešto značili u tadašnjem društvu. Nadbi- a Hrvatska još uvijek nije. Nevina je svaka žrskup Srakić istaknuo je da biskupske konfe- tva koja nije imala pravo na suđenje. Nakon
rencije Hrvatske i BiH, zajedno sa svim pro- donošenja Zakona o pronalaženju, obilježavincijalima redovničkim provincija podupiru vanju i održavanju grobova žrtava komuniistraživanje poslijeratnih zločina. Istraživanje stičkih zločina nakon Drugog svjetskog rata,
istine nije premetanje kostiju kako tvrde neki Ured je zaživio i usko surađuje s Crkvom.
političari, nego je to izraz humanosti. Treba Dr. Hebrang posebno se zahvalio gospićkožaliti žrtve Jasenovca i Auschwitza, ali ni dru- senjskom biskupu Mili Bogoviću na suradnji,
M
14 Broj 4/451 2012.
Zaključci skupa
rekavši da Ured i Crkva zajedno nadoknađuju
gotovo 70 godina zanemarivanja. U ime Hrvatskog instituta za povijest, govorila je dr.
Jasna Turkalj, ravnateljice Instituta, u ime Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar govorio je
ravnatelj dr. Vlado Šakić.
vod u rad i u znanstveni skup dao je
gospićko-senjski biskup Mile Bogović,
predsjednik Komisije za hrvatski martirologij. Pokojni papa Ivan Pavao II. vidio je
mučenike kao blago prošlosti te je pozvao
sve narode da popišu svoje mučenike, o
čemu je govorio i prilikom beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, podsjetio je biskup
Bogović. Biskup je rekao da su svi mučenici
žrtve, premda nisu sve žrtve mučenici. Kao
primjer žrtava komunizma naveo je uhićene
građane Senja, koje su u kolovozu 1943. partizani strijeljali, a koji premda su znali da idu
u smrt nisu proklinjali svoje progonitelje nego
pozivaju na molitvu Bogu i ljubav prema bližnjemu. Izgradnja Crkve hrvatskih mučenika
na Udbini je odgovor pokojnom Papi. Biskup
Bogović pozvao je na izgradnju svehrvatskog
groba za sve nepokopane žrtve na mjestu
negdašnje Crkve sv. Marka Groba u Podudbini.
Zajednička Komisija nastala je zato što o
žrtvama nitko nije govorio. Prioritet je istražiti
novije žrtve, one iz komunizma. Biskup Bogović naglasio je važnost suradnje s povjesničarima, pa baš zbog toga je organiziran i ovaj
U
Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da odlučnije djeluju u osudi zločinačke komunističke ideologije te
promiču demokraciju i slobodu svake osobe.
Zagreb, (IKA) - U donesenim zaključcima koje potpisuje Komisija HBK i BiH za hrvatski martirologij ističe se da je potrebno da
svaka biskupija imenuje povjerenika za hrvatski martirologij, koji će koordinirati rad u biskupiji i župama. Kao polazište rada biskupijskih povjerenstava treba biti stvaranje popisa svih žrtava u svakoj katoličkoj obitelji. Na taj način će se, uz ostalo, u memoriju pojedinih
obitelji ugradit i one osobe o kojima se dugo nije smjelo govoriti.
U zaključcima se potiče Crkvu u hrvatskom narodu da nastavi i dovrši rad na pronalaženju mučenika među žrtvama i za njih pokrene kanonski postupak. Predlaže se da svaka biskupija na svome području odredi Dan mučenika i način proslave toga dana. Potiču
se župnici da nastoje oko prikupljanja svjedočanstava živućih svjedoka. U svrhu djelotvornijeg praćenja ovih djelatnosti i njihovog
usmjeravanja Komisija HBK i BiH za hrvatski martirologij nastavit će razvijanje zajedničkog glasila i portala te uznastojati oko osnivanja ureda. Ta Komisija će u što skorije vrijeme objaviti zbornik radova s ovoga znanstvenog skupa i prema procjeni organizirati nove
skupove. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da što prije dovrše cjelovit popis žrtava iz Drugoga svjetskoga
rata i poraća tako da se onemoguće manipulacije žrtvama.
U
Žrtve i mučenici s područja
Riječke nadbiskupije
Sažetak s međunarodnog simpozija Hrvatski mučenici iz vremena
komunističke vladavine na kojem je sudjelovao dr. Marko Medved
S
područja Riječke nadbiskupije popisani su svećenici kao žrtve komunizma tijekom i poslije svršetka Drugog svjetskog rata. To su: Alojzije Kristan (Mune 14. kolovoza 1947.); Stjepan Horžić
(Mrkopalj 30. siječnja 1945.); Zvonimir Ante Milinović (Podstene 1943.); Juraj Matijević (Gerovo
1943.); Andrija Loušin (Lokve 1937.); Vjekoslav Gržanić (Ravna Gora 1943.); Mate Burić (travanj 1945.);
Martin Bubanj (travanj 1945.); Mate Moguš (Grižane 1946.); Viktor Perkan (Jelšane 1945.); Josip Pretner (Lič 1943.); Ladislav Šporer (Delnice 1941.); Srećko Blažević (Jelenje bolnica Sušak 1946.); Stjepan
Petranović (župnik u Bribir, umro u Kraljevici od posljedica mučenja poludio 1944.); Fra Hadrijan Hremić (1945.); Andrija Mavrinac (listopad 1944.); Fra Marijan Blažić (Daksa 25. listopada 1944.), Eugen
Kukina (1945.).
No historiografija ipak još nije zabilježila sve okolnosti stradanja svećenika Riječke biskupije. Doprinos poznavanju tih žrtava dao je biskup dr. Mile Bogović dok je još postojala Riječko-senjska nadbiskupija prije 2000. kada je aktivnije djelovao kao crkveni povjesničar. Od mlađih svećenika spomenuo
bih vlč. Sanjina Francetića koji širi spomen na svećenike žrtve na području Riječke nadbiskupije i to u
okviru pastorala duhovnih zvanja.
Većina svećenika s područja Riječke nadbiskupije stradalo je na području Modruške biskupije, a
ne Riječke, dakle istočno od Rječine. S obzirom na pitanje o tome gdje se nalaze crkvena arhivska vrela
valja pojasniti da je današnji prostor Riječke nadbiskupije u to doba bio crkveno podijeljen na 2 dijela,
zapadni - Riječka biskupija i istočni - Modruška biskupija kojom upravlja biskup u Senju.
U Državnom arhivu u Rijeci do danas četiri su puta prikupljani podaci o žrtvama rata i poraća. Prvi
put 1992., drugi put 1998., treći put 1994.-2000. i četvrti put 2009.-2011. U istraživanjima su sudjelovali znanstvenici iz instituta Ivo pilar i Hrvatskog instituta za povijest. Četvrto istraživanje kojega je vodila
grupa znanstvenika-istraživača Blanka Matković i Stipo Pilić bilo je najopsežnije i najiscrpnije, i još
uvijek nije završeno. U okviru govora o stradanju tijekom komunizma tu je i pitanje zatvaranja riječkog
Sjemeništa nakon sudskog procesa i pritvaranja svećenika i bogoslova 1955. O tome se je već pisalo.
U nadbiskupiji je obilježeno mjesto stradanja jama Bezdan na Kostreni u kojoj je stradao župnik
Sušaka Martin Bubanj. Postoje i druga neoznačena mjesta stradanja i s nedovoljno osvijetljenim okolnostima stradanja.
z perspektive Riječke biskupije postavlja se pitanje istraživanja i žrtava fašizma i nacizma. Nije točno
da su one dovoljno poznate. Svećenici triju nacionalnosti - Hrvati, Slovenci i Talijani - našli su se
na udaru totalitarizama. Radi se o tome da je na području današnje Riječke nadbiskupije velik broj
čak 2/3 svećenika moralo napustiti svoje župe tijekom talijanske uprave. Tijekom dvadesetogodišnjeg
talijanskog fašizma Hrvati i Slovenci; pod udarom komunizma sve tri nacionalnosti podnose žrtve. Što
se tiče žrtava tijekom talijanskog fašizma niže potpisani autor je istraživao o tome, slijedi objavljivanje
knjige. Nasušna je potreba nadvladavanja historiografskog procijepa nastalog nakon 1945. To se može
postići jedino integriranjem hrvatske, slovenske i talijanske bibliografije i proučavanjem arhivskog vrela.
Neki kontakti su uspostavljeni, određena literatura je skupljena, a nakon što je autor istražio razdoblje
talijanske uprave, slijedi istraživanje nakon 1943. i potom poratne godine.
Povjesničari ne smiju upasti u odveć pojednostavljene analize i sudove. Odnos određenog broja
katoličkih svećenika Hrvata i Slovenaca s našega područja (da spomenem samo Josipa Pavlišića,
Božu Milanovića i Jakoba Ukmara) prema antifašizmu i potom prema komunističkoj vlasti, ne treba
prešućivati, već ga valja interpretirati u kontekstu uvjeta u kojima su Hrvati (i Slovenci) kroz skoro tri
desetljeća živjeli pod fašističkom Italijom. To je specifičnost riječko-istarskih crkvenih prilika.
Marko Medved
I
U zaključku oko historiografskih prijepora vezanih za ovu temu rekao bih da
svakako treba istraživati i govoriti o mučenicima komunizma. Valja raditi i
na poznavanju žrtava fašizma i nacizma. Treba napomenuti da se pod svaku
cijemu treba kloniti politizacije, a da se u tome uspije valja se pridržavati kriterija
znanstvenog rada, a za povjesničare to znači rad u arhivima i na arhivskom vrelu.
Osim toga upućujem dvije kritike dvjema suprotstavljenim historiografijama.
Prvo: iako je istina da se ne može uspostaviti znak jednakosti između antifašizma
i komunizma, treba priznati da je u okviru antifašizma izvršena marksistička
revolucija i da je ta revolucija u borbi prema svojim ideološkim neprijateljima
koristila neprihvatljive metode. U tom kontekstu došlo je do borbe protiv Crkve i
vjere, odnosno žrtava među vjernicima, svećenicima i redovnicima. Drugo: treba
priznati da se svi katolici nisu ponašali isto i da su zauzimali različite stavove, ne
uvijek onakva kakva bismo mi danas priželjkivali.
Sve to treba registrirati i hrabro prihvatiti jer naprosto to ukazuje na složenost
prilika rata i poraća kada su se na našem području sukobile dominantne ideologije
dvadesetog stoljeća.
15 Broj 4/451 2012.
znanstveni skup. Komunizam ne samo da je
oduzimao živote, nego oduzimao i pravo na
grob. Koliko je promidžba jaka protiv žrtava,
svjedoči i malobrojnost postupaka za proglašenje mučenika. Pred istraživačima stoji
veliki posao, zaključio je biskup Bogović.
Izlaganje “Primjena represivnog sustava
prema Katoličkoj Crkvi” održao je dr. Miroslav Akmadža. Istaknuo je tri segmenta napada na Crkvu, jedan usmjeren prema ljudima Crkve, drugi prema djelatnostima Crkve,
a treći prema ljudskoj savjesti. Za rata i poslije rata strijeljano je 385 svećenika, od toga
355 su ubili partizani. Svećenici su također
zatvarani, a nadbiskup Stepinac je simbol
tih zatvaranja, podsjetio je dr. Akmadža. Dr.
Jure Krišto, voditelj Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, održao je izlaganje “Komunizam kao ideologija i politički
program”.
Mr. Tomislav Jonjić u izlaganju “Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina
i žrtava u Hrvatskoj” istaknuo je da pravne
osnove za progon zločinaca ima, ali da ne
postoji politička volja. Dr. sc. Mile Lasić i dr.
Mitja Ferenc održali su izlaganja o zakonskim
mogućnostima istraživanja zločina i žrtava u
BiH i Sloveniji. Na području Slovenije nalazi
se izuzetno veliki broj žrtava. Izvansudska
ubijanja su bila najjača u Sloveniji, a najviše
je ubijeno Hrvata. U demokraciji se krenulo s
označavanjem grobišta u Sloveniji i stvorena
je Komisija slovenske Vlade za istraživanje
masovnih grobišta. Komisija je imala problema s financiranjem i djelovanjem. Katolička
Crkva u Sloveniji je podigla 179 spomen-ploča za oko 14.000 žrtava u Sloveniji. Od 2001.
slovenska država počela je označavati mjesta grobišta. Slovensku javnost posebno je
pogodilo otkriće masovnog grobišta Huda
Jama s oko 2000 smaknutih, posvjedočio je
dr. Ferenc.
nastavku rada Međunarodnoga znanstvenog skupa „Hrvatski mučenici iz
vremena komunističke vladavine” dat
je osvrt na stradanja po pojedinim nad/biskupijama.
Na početku drugoga dana u četvrtak,
26. travnja sudionicima su se pridružili generalni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović, zagrebački nadbiskup kardinal
Josip Bozanić i član Europskog parlamenta
Lojze Peterle.
U obraćanju skupu nadbiskup Eterović
pozdravio je ovu „važnu inicijativu, važnu ne
samo za istraživanje prošlosti nego i za budućnost Katoličke Crkve u Hrvatskoj i BiH”.
„Mi kao Katolička crkva dajemo naglasak na
svjedoke, kršćanske svjedoke ljubavi u takvim veoma teškim vremenima i zato nastojimo povijesnim istraživanjima identificirati
one koji su zavrijedili biti blaženi i sveci. Jasno da bi se to postiglo potrebno je istražiti
povijesni kontekst, treba opisati i druge žrtve
koje možda nisu prikladne za uzdizanje na
čast oltara, premda su na svoj način i oni žrtve tih režima i dali su svoj život za naš boljitak, i ljudi dobre volje. Ali kao Katolička crkva
mi stavljamo na uzor blažene i svete koji su
dali svoj život iz ljubavi i prema svojim neprijateljima, koji nisu mrzili one koji su ih progonili”, rekao je nadbiskup Eterović, poručivši
kako je to najveće svjedočanstvo mučenika.
MEDICINSKI KUTAK
Vrućine
i starije
osobe
Kad toplina okoliša dostigne vrijednosti blizu topline tijela,
regulatori topline zakazuju. Ostaje samo isparavanje
Priredio: dr. Ivan Host
O
rganizam čovjeka je osposobljen da se relativno dobro prilagođava vrućinama. No teškoće nisu
isključene - ponekad vrlo neugodne i opasne. Mogu se javiti kod svih dobnih skupina, ali su najčešće i najopasnije kod starijih osoba. Starenjem organizma slabe i mehanizmi prilagođavanja
vrućini, a uz to su u starijih osoba ćešće kronične bolesti. Posebno prilagođavanje vrućinama otežavaju
bolesti srca i krvnih žila. Najteže stanje koje može nastati je toplotni udar, koji je nekoliko puta češći kod
starijih nego kod mlađih ljudi.
Tijelo regulira tjelesnu toplinu na tri načina: prvo gubljenje prekomjerne topline izravnim kontaktom,
drugo zračenjem i treće isparavanjem. Međutim, kad toplina okoliša dostigne vrijednosti blizu topline
tijela, prva dva načina regulacije topline zakazuju. Ostaje samo treći način - isparavanje. Tijelu za to stoje
na raspolaganju dva načina - isparavanje putem kože (znojenje) ili preko dišnih puteva i pluća. Međutim
ako se uz toplinu okoliša poveća i vlaga u zraku, znoj će slabije isparavati, Tako može zakazati jedini
preostali mehanizam kojim se smanjuje toplina tijela. Uz to, kod starijih osoba često je bitno smanjen
osjećaj žeđi, što dodatno pogoršava situaciju.
Iscrpljenost
Stupanj poremećaja uzrokovanog vrućinom može biti različit. Iscrpljenost uzrokovana vrućinom je
najčešći poremećaj. Nastaje dugotrajnom izloženošću visokoj temperaturi. Uglavnom se javlja kod osoba koje se jako znoje zbog gubitka minerala i tekućine. Javlja se osjećaj žeđi, umor, slabost, mučnina,
vrtoglavica, a moguća je dezorijentacija, ubrzan rad srca, grčevi mišića. Temperatura tijela je normalna ili
lagano povišena. Potrebno je spriječiti dalju izloženost tijela utjecaju visoke temperature okoliša. Osobu
treba poleći, i dati joj piti puno tekućine.
Sunčanica
Sunčanica nastaje izlaganjem glave visokoj temperaturi, odnosno izravnim sunčevim zrakama. Tijelo koristi krv kao rashladnu tekućinu. Ukoliko nesmotreno izlažete glavu utjecaju sunca, temperatura
glave raste kao u ekspres loncu. Tijelo će pokušati rashladiti mozak, na način da što više krvi uputi u
glavu. Posljedica toga je otok mozga. Simptomi sunčanice su povišena tjelesna temperatura. Osoba
često ima glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost. Vidljivo je crvenilo lica. U teškim slučajevima osoba
je omamljena, te u konačnici može ostati i bez svijesti.
Sunčanica je vrlo ozbiljno stanje koje može biti i jako opasno. Osobu za koju sumnjate da je dobila
sunčanicu odmah smjestite u hladovinu, u poluležeći položaj i raskomotite joj odjeću. Treba je rashladiti
laganim polijevanjem vodom, te stavljanjem hladnih obloga ili vrećica s ledom na vrat i glavu. Osobi dajte
hladne napitke - no nikako ne kavu ili alkohol.
Sunčanicu možete izbjeći ukoliko koristite dobru zaštitu za glavu. Nabavite prozračni šešir širokog
oboda koji će vas štititi od izravnog utjecaja sunca. Ukoliko na suncu boravite duže vrijeme (naprimjer
dok radite u vrtu) redovno rashlađujte kosu, glavu i vrat vodom. Pijte puno hladne tekućine kako bi iznutra rashladili tijelo. Uz to češće potražite hladovinu i odmorite se.
16 Broj 4/451 2012.
Toplotni udar
U slučaju vrućina i jako povećane vlage u zraku organizam se nije u stanju adekvatno rashladiti. U
tom slučaju naglo raste temperatura tijela. Ako se vrlo brzo ne reagira to može biti jako opasno. Dolazi do
slabosti, malaksalosti, žeđi, vrtoglavice, jake glavobolje, grčeva, ubrzanog pulsa, i poremećaja svijesti –
sve do gubitka svijesti. Temperatura tijela raste na preko 40°C, a koža je topla, suha i crvena.
Osobu je potrebno zaštititi od utjecaja vrućine. Treba je osloboditi suvišne odjeće, brzo rashlađivati
hladnim oblozima, prskanjem tijela hladnom ili mlakom vodom uz stvaranje propuha npr. ventilatorom.
Zaštiti se od vrućina
No sve ove
komplikacije uslijed
djelovanja vrućine
mogu se vrlo
jednostavno spriječiti
poštujući slijedeće
savjete:
- treba nositi svijetlu
odjeću, od lana ili
pamuka
- zaštititi se od sunca,
posebno glavu
- piti više tekućine
nego obično, pa čak
i kada ne osjećate
žeđ
- jesti puno
sezonskog voća i
povrća
- izbjegavati napore u
najtoplijim satima
- nadzirati osobe pod
povećanim rizikom
- posebno starije i
bolesne
- izbjegavati izlaganje
direktnom suncu od
10-17 sati
- što više boraviti
vani, po mogućnosti
u prirodi, a ako je
kretanje otežano
neophodno
je redovno
provjetravati
prostoriju u kojoj
boravite
CRKVENA GLAZBA
MOLITVA ANĐEO GOSPODNJI
Tri puta dnevno zvuk zvona poziva vjernike da mole molitvu koja se naziva Pozdrav Gospi, Anđeoski
pozdrav ili jednostavno Angelus kojom se prisjećamo Utjelovljenja Sina Božjega.
Piše: Andrejka Srdoč
Značenje molitve
Anđeo Gospodnji je izrazito biblijska molitva i njezini dijelovi uzeti
su iz Evanđelja. Potječe od trenutka kada je Anđeo Gospodnji navijestio Mariji da će začeti Sina Božjega pozdravivši je riječima „Zdravo
milosti puna! Gospodin s tobom“
(Lk 1, 28). Prvo svjedočanstvo o
moljenju Angelusa imamo u 13.
stoljeću kod sv. Bonaventure koji
donosi u odredbama franjevačkog
reda da se moli navečer pozdrav
Mariji jer se smatralo da je u predvečer Anđeo došao Mariji. Molitva
se počinje uvoditi i ujutro i u podne,
te se brzo širi Italijom, Njemačkom
i krajem 14. i početkom 15. stoljeća
moljenje Angelusa prakticiralo se
gotovo po čitavoj Europi. Moljenje
Anđeo Gospodnji ujutro podsjeća
nas na Isusovo uskrsnuće, u podne na Kristovu muku i smrt, a navečer na Isusovo utjelovljenje. Anđeo
Gospodnji ili u uskrsnom vremenu
Kraljice neba prekrasna je molitva i
uvijek aktualna. Potrebno je produbljivati njezin smisao i nastojati da
se običaj moljenja sačuva.
Svakog dana je možemo čuti
točno u podne na Katoličkom radiju u izvedbi za četveroglasni zbor u
prevedenoj verziji iz slovenske pučke popijevke, ali vrlo lijepe i pjevne
skladbe.
Nova verzija pjesme Anđeo
Gospodnji sastoji se od četiri kitice
i pripjeva „Zdravo Marijo, milosti
puna, Gospodin s tobom!“. Posebnost ove verzije je što su kitice
podijeljene po ulogama: narator
ili pripovjedač kojeg može pjevati
solo muški glas ili grupa muških
glasova, zatim solo ženski glas ili
grupa pjevačica za dionicu Djevice
Marije („Evo službenice Gospodnje“), te puk koji svaki puta odgovara pripjevom „Zdravo Marijo“. Na
kraju završava riječima „Moli za
nas sveta Bogorodice da dostojni
postanemo obećanja Kristovih“.
Skladba je napisana za potrebe liturgijskih glazbenika koji pohađaju
Nadbiskupijsku školu za crkvenu
glazbu u Rijeci i sve ostale glazbenike Riječke nadbiskupije i šire.
17 Broj 4/451 2012.
Skladba Anđeo Gospodnji
OBITELJSKI PREDAH
Uskrs fest nikad ne stari
„Na Uskrs festu 2012. uživao sam u bogatstvu ‘raspjevanih ritmova’. Festival je pokazao da nikad ne stari jer uvijek dolaze nove
generacije, sve mlađe i sve bolje“, poručio je u nedjelju navečer na
kraju našeg najstarijeg festivala duhovne glazbe pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, predsjednik Vijeća HBK za mlade. Vijeće
je zajedno s Hrvatskim katolički radijem organizator ovog festivala
čija tradicija seže sve do 1979. Biskup je ujedno naglasio da su kroz
31 godinu Uskrs festa svi izvođači, slaveći Boga, željeli dati ono
najbolje što imaju. Jer, doista, Bogu pripada ono najljepše u nama.
I kad mu to dajemo, Bog nam sa svoje strane također daje ono naj;
svoj život i svoje svjetlo.
U dvosatnom programu u Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“ nastupilo je 20 izvođača iz Zagreba, Rijeke, Varaždina, Mađareva, Đakova, Rovinja, Kostrene, Dugog Sela, Županje, Požege,
Josipovca, Velike Mlake, Vrpolja, Splita i Subotice. Nastupilo je i
devet debitanata, ali to je prepoznatljivo obilježje Uskrs festa u kontinuitetu. Time se u biti pokazuje da je hrvatska duhovna scena vrlo
živa, ali i kreativna. No, publika u „Lisinskom“ uvjerila se da su mnogi izvođači i lica među njima, zapravo, izvrsni i vrlo znani glazbenici,
kako sa duhovne, tako sa svjetovne scene, a i srčani pljesak i iskrene ovacije potvrdili su opetovano da je na Uskrs festu, jedino i samo,
u prvome planu izvrsna glazba, sigurni vokali (neki i dojmljivog raspona), originalne interpretacije i aranžmani koji u duhovnim vodama,
ponaosob od 2000. godine, sve više idu u stilsku širinu (od šansona, rocka, gospela, soula, a capella pjevanja, pa do u zadnje vrijeme
repa i klapske izvedbe).
Ante Novak
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA
Čovjek noći
“Da, Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao da ne propadne ni jedan koji
u nj vjeruje, već da ima život vječni.”
(Iv 3,10)
Zar je zaista ovaj svijet u svim svojim izdanjima vrijedan Božje ljubavi? Zar su
zaista ljudi ovoga naraštaja vrijedni da ih Bog zagrli?
Zanimljivo je da o toj ljubavi Isus govori čovjeku farizejske sljedbe, jednome od
onih koji su više cijenili slovo zakona nego ljubav. Govori Nikodemu u povjerljivom
razgovoru koji se proteže duboko u noć. U tom čovjeku noći otkrivamo i mi svoje
skrivene čežnje za susretom s Ljubavi, Svjetlom i Istinom. Isus mu tumači: “Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost!” (Iv 3,19). Kao da
se čovjek još uvijek uporno opire ljubavi, i nije u stanju vjerovati u Božju vjernost
nasuprot ljudske nevjernosti...
Gospodine Isuse Kriste! Nikodemu farizeju strpljivo i s ljubavlju razlagao si
Božje planove. Možda bi se to i meni moglo dogoditi... samo kada bih, poput Nikodema, htio proboraviti duže vremena s Tobom, kada bih ti povremeno mogao
žrtvovati i dio noći za razgovor s Tobom. Pa neka se i sa mnom zbude novo rođenje
o kojemu veliš: “Vjetar puše gdje hoće. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.”
(Iv 3,8)
Dođi, Gospodine Isuse!
Priredio: Dario Miletić
Iz prošlosti Rijeke
Krčki most
Velebni lučni most koji je otok Krk
pretvorio u poluotok otvoren je 19. srpnja 1980. godine. Vjerojatno rijetko tko
od korisnika mosta razmišlja o njegovoj
veličini, izgradnji, rizicima, sposobnostima graditelja. Divimo se autocestama,
ali mostovi su komplicirane konstrukcije
koje dovode graditelje da posijedi.
Premoštenje je izvedeno sa dva armirano lučna mosta. Do nedavno, ovo
je bio najveći most ovog tipa gradnje.
Dužine 1040 metara, a veliki raspon od
390 metara. Za realizaciju takvog mosta trebalo je solidno znanje, iskustvo i
nadasve smjelosti. To je imao i dokazao
Stanko Šram.
Ovo je povezivanje bilo dugogodišnja želja otočana. Njegovu izvedbu došli
su promatrati stručnjaci iz cijelog svijeta.
Maks Peč
IZDANJA VERBUM
18 Broj 4/451 2012.
“Youcat - Molitvenik za mlade”
Godinu dana nakon velikog uspjeha “Youcat – Katekizma za mlade”, nakladna kuća Verbum objavila
je “Youcat – Molitvenik za mladeA” koji će nedvojbeno biti od koristi ne samo mladima, nego svima onima
koji su željni rasti u duhovnom životu
Nudeći duhovno blago vjere ovaj jedinstveni molitvenik sadrži moderne, svježe molitve koje se izmjenjuju s velikim, drevnim molitvama iz Svetoga pisma te s molitvama svetaca i duhovnih velikana iz kršćanske povijesti. Kako bi mladima bio od što veće koristi, “Youcat – Molitvenik za mlade” u uvodnomu dijelu
donosi kratku i vrlo poticajnu školu molitve u 10 koraka.
Molitvenik je privlačno ilustriran, sadrži i brojne fotografije mladih ljudi iz cijeloga svijeta, a tu su i nadahnjujući citati duhovnih velikana i svetaca o molitvi.
DOGAĐANJA
Gospić
Tribina Krešimira Miletića
Kada bi znanstvenici pronašli živuću stanicu u svemiru, smatrali bi to otkrićem novog života, no kada se takva stanica nađe u
ženskoj utrobi to za njih nije novi život, istaknuo je na početku don
Anđelko te predstavio gosta koji je svojom akcijom pod nazivom „I
ja sam bio embrij“ uzburkao Hrvatsku, a ministru zdravlja je poručio
„kada je umrla vaša savjest u vrijeme kada se odlučuje o životu“.
I ja sam
K
bio embrij
rešimir Miletić je na početku prezentirao niz naslova u dva
glavna hrvatska dnevna lista u kojima se od zadnjih izbora
3. rosinca orkestrirano napada Crkva zato što je ustala protiv načina donošenja novog Zakona o medicinski potpomognutoj
oplodnji. Postoje dvije Hrvatske, jedna je u medijima, no druga Hrvatska ste svi vi, istaknuo je Miletić te dao presjek odnosa prema
pitanju ljudskih embrija i začeća od vremena seksualne revolucije
60-tih godina prošlog stoljeća pa do danas kada je trgovina ljudskim zamecima postala unosan posao, pogotovo u zemljama 3.
svijeta, da bi kasnije pod sličan kontekst stavio i biznis sa surogat
majkama. Miletić se osvrnuo na izjavu ministra Rajka Ostojića od 4.
siječnja ove godine kada je izjavio da život počinje rođenjem ili prvim pokretima djeteta u majčinom trbuhu i da građanima 21. stoljeća daje priliku da mogu zamrznuti 12 embrija. Tako je odlučilo novo
povjerenstvo po svjetonazoru onih koji su im dali povjerenje. Tako
se paradoksalno došlo u situaciju da o životu ne odlučuje struka
nego svjetonazor onih „iz 21. stoljeća“. Ne može nešto biti čovjek, a
da nije čovjek, istaknuo je Miletić i decidirano rekao da se pravo na
život ne može ostvarivati na uštrb druge osobe.
Zatim je predstavljena Deklaracija o početku i zaštiti ljudskog
života objavljena 30. Ožujka kao i Zakon o MPO. Miletić je zatim
iznio niz iskustava s MPO u drugim zemljama uz užasan podatak
da je u Italiji od 121 tisuće zamrznutih embrija obavljeno samo 6
777 poroda te ukazao na pravnu nedorečenost prijedloga hrvatskog zakona po kome se embrij tretira kao stvar, proizvod i roba 2.
klase čime se vrijeđa dostojanstvo ljudskog života. Za takav zakon
tražiti će se referendum te predložio sudinicima tribine da potpišu
deklaraciju kojom brani život u RH.
Otočac
Don Damir Stojić
o ljubavi i seksualnosti
U organizaciji župe Presvetog Trojstva Otočac 13. travnja održana je tribina Mladi
petak u Gackom pučkom otvorenom učilištu, a tema je bila ljubav i seksualnost u Božjem
naumu. Gost tribine bio je don Damir Stojić, salezijanac i studentski kapelan Zagrebačke
nadbiskupije, a moderator don Anđelko Kaćunko. Pred stotinjak okupljenih, većinom
mladih, don Stojić je bio otvoren i bez dlake na jeziku. Tijelo je stožer spasenja, ukazao
je don Stojić citirajući papu Ivana Pavla II. i njegovu knjigu Teologija tijela. Spomenutu
knjigu papa je čitao kao 129 kateheza tijekom svojih audijencija srijedom od 1979. do
1984 godine. Tko je čovjek, kamo ide i koji je njegov smisao tri su temeljna pitanja na
koja Papa odgovara.
„Ne počinjem predavanje tako da nešto branim ili dopuštam, nego prije svega s
mladima prođem dva osnovna antropološka pitanja: tko sam i kamo idem. Nakon toga
zaključak se sam nameće“, rekao je don Damir. „Kršćanski pristup, nastavlja, jedno je
veliko “da” koje podrazumijeva i mnoga ne. Primjerice, pri ulasku u brak jednoj osobi
kažemo da, a pritom “ne” izgovorimo dvjema milijardama ljudi!“
Istaknuo je kako je Ivan Pavao II. govorio da čovjek mora znati odgovor na dva pitanja: Tko sam ja? Gdje odlazim? „Ukoliko čovjek zna tko je onda zna i dolično živjeti,
a ukoliko zna gdje odlazi onda zna i kako ići. Upravo na tom tragu potrebno je osmisliti
sadašnji trenutak kao da biraš nebo ili pakao, jer čim ljudi izbace Nebo počinju se klanjati
jedni drugima.“
Glavni je problem mladih, smatra, oholost, „kad svoju osobnost prekriju maskom i
glume nekoga tko nisu. Iz tog smrtnog grijeha stvara se strah jer se boje da će otkriti kakvi su ispod površine, što pak izaziva psihičke probleme. Sada se gura u škole liberalni
spolni odgoj, zakon ide u hitnu proceduru u Sabor RH, a programa nema nigdje na internetu da se može vidjeti i pročitati. Na taj način ministri gaze prava roditelja“, zaključio
je Stojić.
Ivan Bižanović
Zvonko Ranogajec
Novi izgled
Riječke kršćanske
televizije
Na uskrsnu nedjelju, 8. travnja, stranice Riječke kršćanske televizije (www.rikatv.net) dobile su novi izgled. Dizajn je osmislio pokretač
i glavni urednik RikaTv-a, Pavao Čalogović, dok
je tehnička realizacija povjerena tvrtki POSLuH
iz Zagreba koja je specijalizirana za izradu web
stranica.
Na naslovnoj strani može se pratiti Vatikanska televizija gdje se posjetiteljima pruža
mogućnost izravnog praćenja prijenosa Papinih misa, audijencija i drugih događaja, kao i
snimke važnijih događaja u Vatikanu. Nude se
i prilozi vlastite produkcije i to: video vijesti, nedjeljne propovijedi, crtice iz povijesti, ekumenizam, kultura, mladi te glazbeni prilozi duhovnog usmjerenja i to ozbiljne, jazz i pop glazbe.
Stranica RikaTv-a pokrenuta je na blagdan
sv. Vida, 15. lipnja 2011. godine, dok je Udruga “Riječka kršćanska televizija na internetu”
osnovana krajem te godine. Namjera je bila
pokrenuti televiziju na internetu kršćanskog
usmjerenja, ističe Čalogović dodajući da je cilj
projekta bio ostvarivanje onoga što su mnogi
željno očekivali, a to je pokretanje kršćanske
televizije.
19 Broj 4/451 2012.
U
Gospiću je 3. svibnja održana tribina u organizaciji župe
Navještenja BDM, Podružnice Hrvatske udruge medicinskih
sestara i tehničara iz Gospića kao i Hrvatskog katoličkog
liječničkog društva na kojoj je Krešimir Miletić iz građanske inicijative „I ja sam bio embrij“ govorio o problematici prijedloga novog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Moderator tribine bio
je don Anđelko Kaćunko, a na početku su nastupili gradski zbor
“Vila Velebita“ iz Gospića pod vodstvom Danka Ivšinovića kao i
zbor mladih Angelus pod vodstvom Nikole Perišića.
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Oštarije
Predstavljen zbornik
mariološkog simpozija
U
Oštarijama u svetištu Gospe od Čudesa održano je u subotu 14. travnja predstavljanje zbornika o štovanju BDM na području Gospićko-senjske biskupije održanog 2010. godine povodom 550 godina bule pape Pia II. koji je ovom svetištu
dao bulu za oprost grijeha. Predstavljanju su nazočili predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a u Zagrebu i sisački biskup Vlado Košić, mjesni ordinarij Mile Bogović, dugogodišnji tajnik mariološkog instituta fra Petar Lubina kao i brojni svećenici na
čelu sa čuvarem svetišta popom Antunom Luketićem.
Veliki mariološki događaj započeo je misom koju je predslavio sisački biskup Vlado
Košić u koncelebraciji gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića. Suslavili
su dugogodišnji tajnik mariološkog instituta fra Petar Lubina, generalni vikar gospićkosenjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić, upravitelj svetišta pop Antun Luketić te više župnika Ogulinskog dekanata.
Misno slavlje glazbom su animirali župni zbor koji je pjevao staroslavensku „peranovu“
misu kao i zbor mladih Gospin plašt. Misa je služena u sklopu predstavljanja mariološkog zbornika.
Biskup Košić je u propovijedi istaknuo da Mariju ne nalazimo u tekstovima nakon
Isusova uskrsnuća iz jasne činjenice jer je ona jedina vjerovala, za razliku od apostola.
Marija je u uskrsnom vremenu radosna. Ona je, kako je istaknuo bl. A. Stepinac pramajka naše vjere i zagovornica pod čijim plaštom se okupljamo, kao i ovdje u Oštarijama
posljednjih 552 godine od Papine bule. Ona nam je bila u pomoći i u vremenu turskih
osvajanja kao i u zadnjem Domovinskom ratu kada su se po riječima kardinala Kuharića
dogodila tri čuda, Hrvatska je ostala, doživjela je međunarodno priznanje i obranila se
od agresora. Marija svojim zagovorom čini da se u našoj duši događa radost.
akon mise održano je predstavljanje zbornika u zgradi „stare škole“ u nazočnosti
brojnih zainteresiranih među kojima i više sudionika simpozija prije dvije godine
kao i načelnika općine Josipdol Zlatka Mihaljevića. Biskup Bogović je kao uvodničar podsjetio na povijest ovog svetišta, pohvalio organizatore mariološkog simpozija
kao i sadašnjeg čuvara svetišta popa Antuna Luketića koji je svetištu dao novu dimenziju. Biskup Vlado Košić je zatim predstavio bogatu i plodnu povijest Hrvatskog mariološkog instituta kome je na čelu zadnjih 11 godina. Ova je institucija bila ponajbolji hrvatski
veleposlanik još od 1975. godine kada su Hrvati samostalno sudjelovali na svjetskim
mariološkim kongresima. Znanstveni simpoziji na nacionalnoj razini prava su riznica vjere, umjetnosti i domoljublja. Biskup Košić je posebno pohvalio izdavačku djelatnost jer
je ovaj zbornik 17. po redu u kategoriji zbornika međunarodnih i nacionalnih marioloških
simpozija, najavljujući nacionalni simpozij u Sinju 2013. godine.
Na kraju je fra Petar Lubina predstavio zbornik „Beata virgo de miraculis-štovanje
Bl. Djevice Marije na području Gospićko-senjske biskupije“. Zbornik je separat radova
koji su bili prezentirani na mariološkom simpoziju održanom u Oštarijama 31. travnja i
1. svibnja 2010. godine u organizaciji Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a u Zagrebu
a koji je okupio preko 24 znanstvenika, teologa, povjesničara i etnologa među kojima
i tri biskupa. Zbornik je uredio fra Petar Lubina, a izdala ga je krajem prošle godine Kršćanska sadašnjost. Na 357 stranica predstavljeni su radovi sudionika simpozija kao i
sažeci prevedeni na strane jezike Za simpozij održan pred dvije godine koji je okupio tri
biskupa i 20 znanstvenika je istaknuo da je do sada nezabilježen od kada ih on organizira kao tajnik te da je imao status kongresa.
Zvonko Ranogajec
20 Broj 4/451 2012.
N
Gospić
Prezbitersko vijeće
U ponedjeljak 16. travnja u ordinarijatu u Gospiću je održana proljetna sjednica Prezbitersko vijeća Gospićko-senjske
biskupije. Vijećnike, odnosno predstavnike svih pet dekanata i biskupijskih ustanova pozdravio je mjesni ordinarij biskup
gospićko-senjski Mile Bogović nakon čega je vođenje preuzeo
predsjednik Poslovnog odbora mons. mr. Tomislav Rogić.
Na početku je generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav
Šporčić dao osvrt na provedbu biskupijskog pastoralnog plana
u 2011./12. koja je drugu godinu u znaku župne kateheze. Župna kateheza još nije zaživjela onako kako bi trebalo, te treba i
dalje raditi na formiranju župnih suradnika i animatora, istaknuo
je mons. Šporčić. Naredna pastoralna godina kao i na razini
čitave Crkve će biti Godina vjere pa će Poslovni odbor razraditi
program proslave na razini Biskupije.
Zatim se govorilo o osnivanju odnosno obnovi Udbinskog
dekanata koji je prije Drugog svjetskog rata brojio preko 17 tisuća katolika, da bi bio pometen nakon 2. svjetskog rata, a 70-tih
godina spao je ispod 5 tisuća. U ovaj dekanat bi spadale župe iz
dijela sadašnjeg Gospićkog dekanata, odnosno župe istočnog
dijela biskupije oko Udbine, Lovinca, Gračaca i Donjeg Lapca.
Razgovaralo se i o pitanju gašenja župa koje postoje samo na
papiru, a nemaju vjernika, kao što su npr. Palanka, Bunić i Rudopolje. Na kraju je financijsko izvješće podnio ekonom biskupije
vlč. Nikola Turkalj.
Z. R.
Slunj
Duhovna obnova
prosvjetnih djelatnika
Tijekom subote 21. travnja na Plitvicama je održana cjelodnevna duhovna obnova za prosvjetne djelatnike i odgajatelje s
prostora Gospićko-senjske biskupije. Oko 50-tak prosvjetnih
djelatnika i više
ravnatelja osnovnih i srednjih
škola i dječjih
vrtića iz Gospića,
Ogulina, Otočca,
Plitvica i Rakovice okupilo se
u pastoralnom
centru župe BDM
Majke Crkve gdje
je u organizaciji
Katehetskog ureda p. dr. Niko Bilić, profesor na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu održao duhovnu obnovu na temu „Biblijski
temelji pedagogije“. Susret je počeo pozdravom organizatora
predstojnika KU biskupije vlč. Nikole Turkalja i molitvenim uvodom vjeroučitelja Marija Klepića.
Dr. Bilić je polazeći od teze da je Isus autentični učitelj, prezentirao značajne momente iz biblije koja je temelj svakom pedagoškom radu. Dužnost je čovjeka po Isusovu primjeru opsluživati i služiti. No čovjek je opterećen samoćom, laži, strahom,
stidom. Zato nam Bog šalje novu zapovijed, cjeloviti angažman.
Od vjernika, a pogotovo pedagoga traži se cjelovit angažman
odnosno stvaranje djeci prostora za kreativnost te ih učiniti ispunjenima. U drugom dijelu dr. Bilić je govorio o pedagoškim
procesima u Svetom pismu odnosno psihosocijalnim momentima i odgojnoj integraciji. Učitelj treba reagirati prema učeniku
na vrijeme i dati mu potrebno „odijelo“.
Susret je završio misom u kapelici pastoralnog centra kao
krunom duhovne obnove. I ovaj susret je pokazao da je pastoralni prostor na Plitvicama odličan za razne vidove duhovnih
obnova u čemu je i velika uloga domaćeg župnika vlč. Josipa
Štefančića.
Z. Ranogajec
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Plitvice
Slunj
38. sabor mladih
Tijekom subote 21. travnja u Slunju je održan 38. sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. Pod vodstvom biskupijskog povjerenika za mlade mons. mr. Tomislava Rogića u Slunju
se okupilo oko 60 mladih iz svih dekanata na čelu s predsjednicom Vesnom Vuković, a sabor je bio generalna priprava za skori nacionalni susret mladih u Sisku. Uz mlade saboru su nazočili
župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić, don Anđelko Kaćunko,
mons. Marijan Ožura, vlč. Stanko Smiljanić, vlč. Šimo Božić.
Susret je počeo u pastoralnoj dvorani župe Presvetog Trojstva razmatranjem vlč. Zorana Grgića iz Duge Rese na temu “Hodimo u svjetlosti”. U svijetu u kome živimo mladi su svjetlo oko
kojeg je tama. Oni su kao svijeća koju guši atmosfera bez kisika. A
upravo je Krist taj koji mladima daje potreban kisik. Slijedila je sv.
misa koju je predslavio domaćin, župnik i dekan slunjski mons.
Mile Pecić. Mladima je pojasnio ove Isusove riječi: „Niste vi mene
izabrali nego sam ja vas izabrao...”. Pozvao ih je u sudioništvo
Božje ljubavi, ali ne zbog naših zasluga, pameti, mudrosti nego
iz ljubavi. Mladi su sudjelovali pjesmom i molitvom, misu je glazbom animirao zbor mladih uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa
Šimatovića.
Nakon okrjepe u popodnevnim satima slijedilo je zasjedanje
sabora. Predstavnici mladih po dekanatima podnijeli su svoja izvješća, Nikola Perišić za Gospićki, Jelena Odočić za Otočki, Josip
Tomljanović za Senjski, Lidija Lapić za Slunjski i predsjednica Vesna Vuković za Ogulinski. Podsjetila je na korizmenu akciju prodaje maslinovih grančica, duhovni vikend mladih Sisačke, Šibenske i Gospićko-senjske biskupije u Baškim Oštarijama te mlade
pozvala na nacionalni susret u Sisku. Detalje o odlasku u Sisak
prezentirao je biskupijski povjerenik mons. Tomislav Rogić. Sabor
je završen na Rastokama u igrama koje su pripremili animatori.
Zvonko Ranogajec
Biskup Jezerinac na
komemoraciji prve žrtve u
Domovinskom ratu
Vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je 31. travnja komemoraciju na 21.
obljetnicu pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića koji je nastradao od
srpskog agresora na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine. Počast Joviću uz njegovu
majku i rodbinu pružili su predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović, predstavnik Hrvatskog sabora Ivan Leko i Vlade RH Neven Mimica te policijski vrh i njegovi
suborci. Uz predstavnike brojnih udruga na komemoraciji su nazočili vojni kapelan iz
Porečko-pulske biskupije fra Ivan Borić i župnik Plitvica Josip Štefančić.
Predvodeći službu riječi i molitvu s odrješenjem biskup Jezerinac se sjetio riječi
pokojnog predsjednik Tuđmana koji je nakon pogibije Josipa Jovića uputio ožalošćenoj obitelji pokojnika, prvog poginulog branitelja. „Dok su nam oči zajedno s vama,
pune suza koje ne pokušavamo sakriti jer te suze za junakom zalijevaju snagu hrvatske mladosti, da sva bude junački spremna za žrtvu, poručujem Vam, u duhu Uskrsa
koji je po vašem Josipu za sve nas postao i Veliki Petak. Ne plačite jer vaš sin živi.“
Biskup je zatim poručio da Josip živi danas sa svima nama za što su dokaz svi
njegovi štovatelji koji su se u slobodnoj Hrvatskoj okupili na Plitvičkim jezerima. Na
njega se, kao i na sve poginule branitelje mogu primijeniti Isusove riječi: „Nema veće
ljubavi od ove nego tko svoj život dade za prijatelja svoga“. Pokojni branitelji zajedno
s Josipom nama poručuju da nastavimo izgrađivati Hrvatsku tamo gdje su oni stali: u
poštenju, čestitosti zauzetosti oko svega za opće dobro Hrvata i svih građana, uvjereni da se jedno društvo kao i bolji i ljepši svijet mogu graditi na sigurnim temeljima,
a to je vjera u Boga.
Z. Ranogajec
Ogulin
Ogulinski župnik i dekan mons. mr. Tomislav Rogić tradicionalno je na Uskrsni ponedjeljak 9. travnja održao Uskrsno primanje za predstavnike javnog,
kulturnog i gospodarskog života grada Ogulina na čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i zamjenicima. Primanje je uzveličao i stalni gost,
gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović kao i brojni svećenici ogulinskog dekanata, članovi župnog zbora i župnog pastoralnog vijeća.
Mons. Rogić je pozdravio uzvanike uz bogati agape stol u pastoralnoj
dvorani, nakon čega je posebno pohvalio brojne suradnike koji su tijekom
godine, a posebno za vazmenog vremena bili najbliži i značajni suradnici
župniku. I ove godine je neke od njih nagradio prigodnim darovima, na čemu
im je čestitao i sam biskup Bogović. Ove godine nagrađena su 4 člana župnog pastoralnog vijeća i s. Miranda. Župnik je nagradio Josipa Cindrića
Grgu za višedesetljetni rad i pomoć oko održavanja i obnove filijalne crkve
sv. Petra u istoimenom naselju. Isto tako je nagradio Milana Prpića za dugu
suradnju i pomoć u brojnim pastoralnim zadacima, a ponajviše oko proslave
Rokove u naselju Lomost. Nagrađen je i Zdravko Paušić, koji je i član župnog
ekonomskog vijeća oko pomoći pri obnovi i nadzoru gradnje crkve sv. Jakova. Nagrađena je i Mira Brozović za višegodišnju aktivnost oko održavanja
župne crkve ali i lektorskih i zborskih aktivnosti. Dekan Rogić je s biskupom
Bogovićem također nagradio i s. Mirandu Tomić, župnu kuharicu koja već 10
godina skromno, vedro i odgovorno vrši svoje dužnosti.
Z. R.
21 Broj 4/451 2012.
Nagrađeni ogulinski župljani
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Uskrs
Vjera je poslanje
Vjera u Isusovo uskrsnuće neraskidivo je povezana s poslanjem da to
što vjerujemo i drugima prenosimo, rekao je na uskrsnoj misi u katedrali
sv. Vida riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodeći svečano slavlje najvećeg kršćanskog blagdana. ­Uvjerljivo i vjerodostojno svjedočiti Isusovo
uskrsnuće znači djelatno ga svjedočiti, istaknuo je riječki nadbiskup u
propovijedi dodavši da je takva vjera potrebna današnjem svijetu i društvu.
„To uključuje prije svega trajno nastojanje oko usklađivanja vlastitog
života s evanđeljem, a zatim zauzimanje za što evanđeoskije odnose u
svojim obiteljima, na radnom mjestu i na drugim mjestima gdje se odvija
naš život.“, istaknuo je riječki nadbiskup.
Uskrsna čestitka
22 Broj 4/451 2012.
I smrt može biti
pobijeđena
„ A mi se nadasmo!“ uskršnja je poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića koju je 2. travnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci predstavio nadbiskupov tajnik Velimir Martinović, a duhovnu poruku nade
novinarima je pružio povjerenik za sredstva društvenog priopćavanja,
dr. o. Marjan Jurčević. Nadbiskup Devčić uputio je čestitku istaknuvši
kako Isusovo uskrsnuće poziva otvoriti srce i oči te da se uz Isusa
mogu i bezizlazne situacije pobijediti.
„Uskrsnuće je toliko nečuven događaj da nam je teško u tu mogućnost povjerovati. No, čitav je naš život od početka do kraja ispunjen tolikim čudesnim događajima, ravnim po mnogo čemu uskrsnuću
od mrtvih. Štoviše, bez takvih događaja ne bi bilo ni života ni tolikih
iznenadnih situacija u njemu, koje
često stubokom
mijenjaju njegov
tijek. Isusovo nas
uskrsnuće u tom
smislu poziva da
otvorimo oči duha
i srca za stvarnost
čudesnoga i naizgled nemogućega u nama i oko
nas. Što više budemo to uočavali i prepoznavali, to će više jačati vjera u nama da se, kao
kod Isusa, naizgled bezizlazne situacije mogu promijeniti nabolje, pa
čak i da smrt može biti pobijeđena. Želeći da nas Isusovo uskrsnuće
ohrabri na takvo gledanje na život i na našu stvarnost, koja je često
tako crna, želim svima vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i
radostan Uskrs“, rekao je nadbiskup.
Dr. Jurčević je novinare potaknuo da budu glasnici svijetlih primjera, kojih, kako je rekao, unatoč svemu ima. „Dvije tisuće godina
poslije Isusovog vremena još uvijek se događaju iste stvari u društvu:
izdaje, prevare i čovjek se s pravom pita je li se što promijenilo. Vi pak,
umjesto crne kronike, nastojte širiti sjajne kronike, jer ljudi su danas
željni dobrih vijesti“, poručio je dr. Jurčević i čestitao nadolazeći Uskrs
svim novinarima.
Nadbiskupovu poruku „A mi se nadasmo“ predstavio je tajnik Velimir Martinović koji je istaknuo kako se slika Hrvatske može prepoznati
u zgodi o dvojice učenika u Emaus i njihovom osjećaju izgubljenosti
i otuđenosti, te susretu s neznancem za kojega se kasnije ispostavilo
da je Isus.
„Nadbiskup u poruci poziva vjernike, da kao zajednica Isusovih
učenika, prate ljude na njihovim životnim putovima, dijeleći s njima
njihove tjeskobe, muke i razočaranja, budeći u njihovim srcima nadu
koju uskrsli Krist dariva svakom čovjeku koji je želi od njega primiti. To
možemo činiti samo ako Isusa i njegovu uskrsnu nadu i sami nosimo u
svojim srcima“, istaknuo je Martinović.
Helena Anušić
„Vjera u Isusovo uskrsnuće, a time i u naše, neraskidivo je povezana
s poslanjem, tj. s nalogom da to što vjerujemo i drugima prenosimo. Ta je
veza toliko čvrsta da možemo reći kako nema jednog bez drugog: nema
ni vjere u uskrsnuće ako iz nje ne slijedi spremnost svjedočiti je drugima,
i isto tako nema pravog naviještanja i svjedočenja uskrsnuća, ako se sami
nismo sreli s Kristom uskrsnulim. Uvjerljivost uskrsnog navještaja slijedi iz
iskustvenog susreta s Isusom uskrsnulim, a što nam je moguće po čitanju
i razmatranju Božje riječi, slavljenju sakramenata, osobito euharistije, i sve
to u zajedništvu Crkve“, poručio je nadbiskup Devčić.
Uskrs je svim vjernicima, ispred islamske zajednice čestitao glavni
riječki imama, Hajrudin ef. Mujkanović čija je poruka pročitana vjernicima
okupljenim u katedrali.
Misa posvete ulja
Budite vjerni krsnim i
svećeničkim zavjetima
„Neka nam, draga braćo svećenici, ovo sveto slavlje i obnova naših svećeničkih obećanja, pomognu da naša svećenička vjernost bude vjernost Kristu,
vjernost Crkvi, vjernost kreativna i domišljata kao što je ljubav kreativna i domišljata“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić obraćajući se svećenicima na Veliku srijedu 4. travnja u katedrali
sv. Vida. Misom
posvete ulja i obnovom zavjeta
svećenici Riječke nadbiskupije
proslavili su spomen ustanovljenja svećeničkog
reda na Posljednjoj večeri, tradicionalno dan
uoči
Velikog
četvrtka. Nadbiskup Devčić na misi je blagoslovio i posvetio ulje koje će se u tijeku godine koristiti za podjelu sakramenata bolesničkog pomazanja, krizme i svetog reda te u
obredima posvete oltara i crkve. U prinosu darova predstavnici župnih Caritasa
prikupljene priloge donijeli su pred oltar i darovali ih nadbiskupijskom Caritasu.
Nadbiskup je u propovijedi svećenike podsjetio na obećanja koja su dali
primajući sveti red kako bi njima uvijek težili. „Moramo se truditi oko vlastitog
obraćenja kako bismo mogli druge na njega pozivati.“ Svećenik je prvenstveno
vjernik, a onda i pastir Crkve, objasnio je nadbiskup. „Vjernici od nas kao poglavara ili pastira mogu imati korist samo ako smo doista kršćani. U protivnome će
od nas imati više štete nego koristi. To znači da vjernost našim svećeničkim obećanjima pretpostavlja vjernost onome što smo na krštenju Bogu i Crkvi obećali,
naime da ćemo se klonuti grijeha kojemu je otac sotona, te u zajedništvu Crkve
vjerovati Bogu koji nam se objavio u Isusu Kristu. Doista, bez ikakvog uvijanja
možemo reći da onaj koji nije pravi kršćanin, ne može biti ni pravi svećenik! Zato
se obnova svećeničkih obećanja koju ćemo nakon ovog nagovora učiniti nadovezuje na obnovu naših krsnih obećanja.“
Podsjetio je i na kušnje i slabosti kojima svećenik može biti izložen te, ako
ime se ne odupre, nanijeti duboke rane Crkvi. Jedna od njih je kušnja nihilizma ili relativizma, a druga je častohleplje. „Svećeniku koji izgubi vjeru u Boga i
vječni život sve postaje relativno i bezvrijedno, te je u takvom stanju sposoban
i na najteže čine izdaje svoga poziva i nevjernosti prema braći i povjerenom mu
narodu. Svi znamo kako duboke rane na tijelu Crkve takvi nevjerni službenici
ostavljaju. Druga kušnja koja nas može zadesiti u ispunjavanju danih obećanja
sastoji se u njihovu izvršavanju isključivo radi nas samih, radi svog dostojanstva
i časti. Ponos i čast nam ne dopuštaju da ne ispunimo što smo obećali. Koliko
god nam se to na prvi pogled može činiti dobrim i ispravnim, problem je što kod
takvog stava dolazi u drugi plan onaj komu smo dali obećanje.“ Propovijed je
zaključio pozivom vjernicima da mole i pomažu svojim svećenicima kako bi bili
vjerni svojim svećeničkim obećanjima i ljudima za koje brinu.
D. D.
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Molitva za zvanja
Pomognimo mladima
odazvati se pozivu
Djelo za zvanja Riječke nadbiskupije 26.
travnja, u četvrtak uoči nedjelje Dobrog Pastira, organiziralo je molitveno bdijenje u katedrali
sv. Vida na kojemu su se okupili predstavnici
svećenika, bogoslova, redovnica i redovnika
te molitvenih zajednica. Bdijenje je predvodio
voditelj Djela za zvanja Sanjin Francetić koji je
u nagovoru pozvao sve vjernike da svjedočeći
vjeru pomognu mladima prepoznati i odazvati
se duhovnom pozivu.
„U godini koja je u Riječkoj nadbiskupiji posvećena mladima, molimo posebno za to da im budemo od pomoći u svim životnim situacijama, da im budemo blizu molitvom, savjetom i primjerom. Drugim riječima da budemo svjedoci Božje ljubavi. Tada je sve moguće, a poznati
su nam primjeri da se zvanja rađaju i u zajednicama koje pomaži mladima koji
su dotakli dno, bili na rubu društva i života“, rekao je Francetić. Istaknuo je
važnost zajedništva vjernika i pozvao na vjerodostojnost. Parafrazirajući riječi
sv. Pavla slikovito je opisao kako je svaki vjernik stanica u mističnom tijelu
Crkve. „Tu se očituje i velika odgovornost vjernika za život Crkve. Znamo što
se događa kada u našem zemaljskom tijelu neka stanica poludi. To se tada
naziva tumor i nanosi mnogo štete organizmu. Slično se dešava i tijelu Crkve
kada se netko od njezinih članova, a posebno svećenici, ne ponašaju vjerodostojno. Tada postaju tkivo koje razara i nanose mnogo štete Crkvi.“
Na bdijenju je sudjelovao i riječki nadbiskup Ivan Devčić i na samome
kraju kratko se obratio okupljenima zahvalivši im na njihovim molitvenim naporima u brizi za duhovna zvanja. Podsjetio je da je potrebno moliti za nova
zvanja, ali i za postojeće svećenike kako bi bili vjerni svom pozivu i dostojni
službe. „Uvijek je, u raznim povijesnim okolnostima i društvima, bilo otpora
prema svećenicima i svećeničkom pozivu. Taj otpor dijela društva postoji i
danas, čak se čini još i jači, lukaviji, jer na prikrivene načine odvlači ljude od
Crkve i svećeništva“, rekao je nadbiskup i podsjetio da unatoč svim okolnostima Bog uvijek poziva, a na vjernicima je da svojim svjedočkim životom pomognu rađanju novih zvanja. Na nedjelju Dobrog Pastira za zvanja se molilo
u svim župama.
D. D.
Mons Liniću županijska
nagrada za životno djelo
Mons. Ivoslav Linić, rektor riječke katedrale i dugogodišnji ekonom
Riječke nadbiskupije, dobitnik je ovogodišnje županijske nagrade za
životno djelo. Na proslavi Dana Primorsko-goranske županije 12. travnja u HKD-u na Sušaku dvije nagrade za životno djelo, mons. Liniću za
očuvanje baštine i Zdravku Ćiri Kovačiću za doprinos sportu, te dvije
godišnje nagrade svečano su uručili obnašatelj dužnosti župana dr. Vidoje Vujić i predsjednik županijske Skupštine Ingo Kamenar.
Županijska
skupština
mons. Liniću je nagradu za
životno djelo dodijelila „za
izuzetan doprinos očuvanju
crkvene i opće kulturne baštine i jačanje tolerancije, razumijevanja i prijateljstva među
ljudima na području Rijeke i
Primorsko-goranske županije“, kako stoji u obrazloženju.
Županija je tako prepoznala njegovo djelovanje u 30
godina upravljanja katedralom sv. Vida, njezinu temeljitu
obnovu, posebno devedesetih godina prošlog stoljeća, te suradnju s
njime u očuvanju crkvene i kulturne baštine dok je bio u službi ekonoma Riječke nadbiskupije. S navršenih 80 godina života, mons. Linić s
početkom ove godine predao je službu ekonoma i otišao u mirovinu, ali
i dalje je prepozit Metropolitanskog kaptola i rektor katedrale.
Zaređen 1954., dugogodišnje svećeničko služenje Riječkoj nadbiskupiji mons. Linić je započeo kao kapelan u Slunju, a zatim je do
1970. upravljao župama u Cvitoviću, Cerniku, Kukuljanovu i Mrkoplju.
Prvim ekonomom Riječko-senjske nadbiskupije imenovao ga nadbiskup Viktor Burić 6. prosinca 1969., a do ‘80. vršio je i službu ekonoma
Bogoslovije u Rijeci. U prosincu 2003. imenovan je prepozitom Metropolitanskog kaptola, a u travnju 2006. godine postao je počasni prelat
Njegove Svetosti.
Župnik Ledenica, Zagona i Krmpota Stjepan Brlečić, svećenik Regensburške biskupije u službi Riječke nadbiskupije, prešao je u kuću Očevu 15. travnja u 57. godini ovozemaljskog života i 27. godini svećeništva. Sprovodnu misu s
obredom ukopa 17. travnja u njegovom rodnom mjestu Klenovniku u Varaždinskoj biskupiji, predvodio je rektor riječke
katedrale mons. Ivoslav Linić.
„Nakon što je zaređen u Njemačkoj gdje je proveo veći dio svog svećeničkog vijeka, po povratku iz Njemačke,
2003. godine preuzeo je župu Ledenice. Na toj je tvrdoj njivi Gospodnjoj kristijanizirao, možemo reći, na svoj način
drobio Riječ Božju. Ali postojano i zauzeto ta se Riječ probijala kao gorušičino zrno u tim krajevima Riječke nadbiskupije. Gospodin zna koliko je puta vjernicima prenosio riječi evanđelja, dijelio sakramente i naviještao Krista i sigurno
je da je vidio njegov trud i muku. Na nama je da se pomolimo da mu Gospodin bude milosrdan i nagrada“, rekao je
mons. Linić u homiliji.
Od pokojnika su se u prepunoj župnoj crkvi u Presvetog Trojstva
oprostili rodbina i brojni svećenici i mještani rodnog Klenovnika te Ledenica i Klenovice gdje je živio. Njegov kolega rodom iz Klenovnika i
svećenik Riječke nadbiskupije Ivan Friščić pročitao je životopis. Rođen u
Klenovniku 1955. godine od majke Ane i oca Dragutina, pokojni Stjepan
Teologiju je upisao u Zagrebu, zatim prešao u Rijeku i završio u Njemačkoj gdje je 1985. zaređen za svećenika Regensburške biskupije. Djelovao je na više župa u Njemačkoj, a nakon 17 godina izrazio je želju za
povratkom u Domovinu. Riječki nadbiskup Ivan Devčić primio ga je na
službu 2003. godine. „Vjernici Novog Vinodolskog, Ledenica i Klenovice
pamte ga kao zauzetog, jednostavnog i skromnog svećenika, uvijek dobre volje i spremnog pomoći. Vjerujemo da ga takvog pamte i vjernici u
Njemačkoj. Dragi Štef žao mi je kao čovjeku i kao starom prijatelju da te
Gospodin prerano, po našem ljudskom mjerilu, pozvao k sebi. No Božju
volju treba poštovati jer su u Božjoj ruci vremena i vjekovi, kao i život
svakog čovjeka“, rekao je Friščić.
Od pokojnika su se oprostili i njegov kolega sa studija Teologije Stjepan Šoštarić, njegov nasljednik u Klenovici Matija Žugaj te bivši župnik
Klenovnika koji ga je uputio u svećeničko poslanje, Stanko Havajić.
Ur.
23 Broj 4/451 2012.
Sprovod vlč. Stjepana Brlečića
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Krštenje 6. djeteta obitelji Hlanuda
Župa Volosko 29. travnja radovala se s obitelji Hlanuda krštenju malene Nike, njihovog 6.
djeteta. Ponosnim roditeljima Davoru i Rebeki
župljani su poklonili dječji krevetić, a ispred svih
čestitao im je župnik Petar Belanić.
„Neki danas možda smatraju da je to ludost,
da ne treba imati toliko djece, ali obitelj Hlanuda
odlučila se slaviti život. Na tome im treba čestitati. Brojna obitelj zapravo je veliki Božji dar, ne
samo za tu obitelj nego i za zajednicu, za Crkvu
i domovinu.“
Potaknut nedjeljom Dobrog Pastira župnik je
istaknuo kako je obitelj kolijevka iz koje se rađaju
svećenička i redovnička zvanja. „Ako su obitelji
dobre, ako djecu odgajaju u vjeri i kršćanskim vrijednostima bit će i zvanja. Jer Bog uvijek poziva,
a na obitelji je da bude potpora, a ne zapreka,
ukoliko se sin ili kćer odluče odazvati Božjem
pozivu.“ Potaknuo je vjernike da mole za nova
svećenička zvanja, ali i za svećenike koji već vrše
svećeničku službi. „Sjetite se onih koji su vam
udijelili prve sakramente. Molite za vaše župnike
koji su vas krstili, pričestili, ispovijedali, ženili. Molite da oni svoj uzor uvijek pronalaze u Kristu, pravom Pastiru koji primjerom pokazuje kako pastir
treba služiti zajednici. Kristu koji je spreman i život
Duhovna obnova za djelatnike Caritasa
24 Broj 4/451 2012.
Prisutnost Uskrsloga u služenju bližnjima u potrebi bila je tema duhovne obnove za ravnatelje i djelatnike nacionalnog i nad/biskupijskih Caritasa održane 25. travnja u Domu pastoralnih
susreta u Lovranu. Predvodio ju je Dragutin Goričanec, povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za
pastoral osoba s invaliditetom i predsjednik Udruge Job, udruge za osmišljavanje života osobama s posebnim potrebama. Za predan rad s ljudima s „društvene margine“ ovaj je svećenik u
2011. godini primio i nagradu „Ponos Hrvatske“. Uz desetak ravnatelja nad/biskupijskih Caritasa
iz cijele Hrvatske u duhovnoj je obnovi sudjelovalo i dvadesetak djelatnika.
Predvoditelj je, uz razmatranje slavnih otajstava krunice, osobno posvjedočio iskustvo susreta s beskućnicima, siromašnima, bolesnima i ostavljenima u svom pastoralnom djelovanju.
Istaknuo je pritom važnost poniznosti i zahvalnosti u služenju, a govorio je i o važnosti prihvaćanja osoba i situacija koje nas ponižavaju, ne sumnjajući kako sve što nam se događa - ima smisla. „Upoznajući bolje život ljudi s invaliditetom i sam sam počeo otkrivati veliko blago sakriveno
u onima koji su drugačiji ili nečim zakinuti“, poručio je Goričanec.
U završnom se dijelu programa sudionicima duhovne obnove pridružio i mons. Ivan Devčić,
riječki nadbiskup. Prisutne je detaljnije upoznao s projektima i ustanovama, inicijativama i planovima djelovanja Caritasa Riječke nadbiskupije. Prije desetak godina izgrađena je nova zgrada
Caritasa u kojoj se dijeli hrana, odjeća, lijekovi, medicinska pomagala i druge potrepštine, u tim
prostorijama su i posebni prostori za susrete zlostavljane djece s roditeljima ili susrete supružnika, zatim Dom sv. Ana za zlostavljane žene, Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“, pučka
kuhinja kod sestara milosrdnica gdje se osim podjele hrane pokušava i evangelizirati/katehizirati
one koji tu dolaze, a najveći projekt je Hospicij koji je dovršen i trebao bi ove godine krenuti s radom. Ovaj je projekt bio zahtjevan i zbog toga što će to biti prvi Hospicij u Hrvatskoj besplatan za
korisnike. Osnivač je Caritas, zgrada u kojoj je Hospicij je nadbiskupijska i prilagođena za Hospicij. Nadbiskup je zahvalio svima koji rade u Caritasu, naglasivši da to ne treba biti samo rad za
plaću, nego prije svega u svakom potrebitom treba gledati Krista i iz ljubavi pomoći svakome.
Zahvaljujući svim sudionicima na dolasku i spremnosti za duhovnim rastom i radom, ravantelja Hrvatskog Caritasa Fabijan Svalina osobito je zahvalio nadbiskupu Devčiću na dolasku,
čime je potvrdio važnost djelovanja Caritasove mreže.
dati radi spasenja drugih, radi ljubavi“, zaključio je
župnik te potaknuo obitelj Hlanuda i sve vjernike
da i svoju djecu uče ljubavi koju je Krist posvjedočio kako bi na svijetu bilo više svjetla i više mira.
Odbor HBK za pastoral turizma
Turisti traže
iskustvo duhovno
Pod vodstvom porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana u zgradi Riječke bogoslovije 11. travnja sastao
se Odbor Hrvatske biskupske konferencije za pastoral
turizma. Sudjelovali su tajnik Marijan Jelenić, Patricija
Zanketić, mr. Tomislav Korov, Luka Lučić, Zdenko Milić
i Nikola Radić. Nakon uvodne riječi mons. Milovana,
tajnik je održao predavanje o Sakralnoj baštini u evangelizaciji suvremenog čovjeka.
„Čovjek ima tijelo, dušu i duh, a na odmor ide čitav čovjek. Za svaku je pohvalu sve što Lijepa naša
može ponuditi čovjeku za tijelo i dušu, ali duhovnu
hranu može najbolje ponuditi Crkva koja i sama nastaje iz duhovnog iskustva. Turisti su posebno otvoreni
duhovnom upravo u vrijeme godišnjeg odmora, dakle
u turističkoj sezoni, što se iz nepoznavanja činjenica
zanemaruje“, rekao je Jelenić. Crkva ima dvostruku
zadaću: brigu za domaće ljude da ih ljetni spektakl ne
razbaštini napretka u duhovnom životu i brigu za goste, koji i zbog duhovnih doživljaja dolaze u Hrvatsku.
„Naša Crkva ni izdaleka još nije svjesna svojih
evangelizacijskih instrumenata u ovo “selilačko doba”.
Za osviještenje crkvenih djelatnika za nove zadatke
potrebno je uz medijsko djelovanje organizirati krajevne i nacionalni simpozij o toj tematici u suradnji sa Ministarstvom turizma jer se naš turizam, ovakav kakav je
danas, u svijetu smatra “agresivnim turizmom” kojemu
je u žiži interesa novac, ne čovjek. Moglo bi se dogoditi
da Hrvatska, uz jednu primitivnu propagandu postane
fenomen “spaljene zemlje” u koju gosti umjesto na odmor dolaze na osiromašenje samih sebe“, zaključio je
predavanje tajnik.
Nakon predavanja opći je zaključak bio kako
Crkva mora majčinski, raširenim rukama prihvaćati
suvremenog čovjeka s toplom i hranjivom pričom za
njegovu dušu. Uz osjetljivost rektora crkava, posebna
se briga mora posvetiti osposobljavanju vodiča. Teološki fakulteti trebali bi sa sektorom turizma osposobiti
vodiče s licencom za vodstvo u sakralnim prostorima.
HODOČAŠĆE
Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju - Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla
Susret s Isusom mijenja čovjeka
Nadbiskup Devčić pozvao je hodočasnike da se s ovog hodočašća vrate svojim domovima i na radna mjesta
obnovljeni u vjeri i da budu Kristovi apostoli. „Kada se vratite kući, nemojte ne govoriti o onome što ste vidjeli,
čuli i razmatrali na ovom hodočašću, nego donesite drugima uskrsnu nadu“, rekao je nadbiskup.
N
a Uskrsni ponedjeljak 9. travnja rano ujutro, tristotinjak vjernika Riječke nadbiskupije krenulo je na 8. Nadbiskupijsko
hodočašće na Maltu i Siciliju, putevima četvrtog misijskog
putovanja apostola Pavla, predvođeni riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem te duhovnim vodičima u 7 autobusa. Prije puta hodočasnici su sudjelovali na misi u crkvi Gospe Lurdske na Žabici.
Propovijedao je Vjekoslav Kovač, a u propovijedi je rekao okupljenima kako je ovo hodočašće možda prilika da se izvuku iz „svoje
Galileje, svog zatvorenog groba“ te postanu svjedoci Uskrsloga
onima koji više ništa ne očekuju, koji nemaju više snage, a možda
su to i oni najbliži u njihovim obiteljima. U ime Riječke nadbiskupije
hodočašće je organizirao i pripremio Matija Matičić, biskupski vikar
za pastoral s dugogodišnjim partnerom Autotransom.
U talijanskoj luci Chivitavecchii hodočasnici i autobusi ukrcali
su se na brod kojim su drugog dana ujutro stigli u grad Palermo u
istoimenoj pokrajini na Siciliji.
Sicilija je autonomna pokrajina u Italiji i najveći otok u Sredozemnom moru, na kojem živi više od pet miliona stanovnika. Ističe
se po vlastitoj povijesti, kulturi, umjetnosti arhitekturi i jeziku. Hodočasnici su uz pratnju profesionalnih vodiča odmah krenuli prema
malom mjestu Monreale pored Palerma gdje su u katedrali Marijina
Rođenja slavili misu. Katedrala je primjer normanske arhitekture, a
isprepliće se s bizantskom i murskom. Svaki centimetar unutrašnjosti prekriven je zlatnim mozaicima koji prikazuju biblijske slike
od stvaranja svijeta, preko Starog zavjeta do Muke.
Na misnom slavlju propovijedao je Velimir Martinović, tajnik
nadbiskupa Devčića. „Uskrsli Isus je Mariji Magdaleni dao zadatak
da ono što je vidjela i doživjela kad je došla na prazan grob, prenese i drugima. I mi imamo zadatak da duhovne plodove s ovog hodočašća prenesemo drugima“, rekao je Martinović. Na večeri u hotelu gdje su noćili, nadbiskupa Devčića, svećenike i hodočasnike
posjetio je i pozdravio nadbiskup Palerma kardinal Paolo Romeo.
Poslijepodne hodočasnici su nastavili panoramsko razgledavanje Palerma uz pratnju vodiča. Taj multinacionalni i multietički
grad ima 900 000 stanovnika. Stara jezgra ima kulturnih spomenika iz doba Feničana, Rimskog carstva i Bizanta, iz doba Normana
koje je papa u 11 st. pozvao kako bi vratili kršćanstvo u ove krajeve
kojima su od 9. st. vladali Arapi. Razgledali su katedralu Marijina
Uznesenja.
Na večeri u hotelu gdje su noćili, nadbiskupa Devčića,
svećenike i hodočasnike posjetio je i pozdravio
nadbiskup Palerma kardinal Paolo Romeo
Nadbiskup Devčić susreo se sa svim mjesnim
biskupima na hodočasnićkom putu.
Foto: Nadbiskup Monrealea - Salvatore di Cristina.
Dan treći - Siracusa
Rano ujutro hodočasnici su krenuli prema Siracusi gdje su u
katedrali sv. Lucije slavili misu. Na početku ih je pozdravio nadbiskup Siracuse mons. Salvatore Pappalardo koji je rekao nešto o
povijesti katedrale izgrađene na ostacima hrama božice Atene iz
5. st. prije Krista. „Crkva u Siracusi blagoslovljena je Božjim milostima. Utemeljio ju je sv. Petar, tu je tri dana boravio sv. Pavao, a
1953. g. jedan Gospin kip proplakao je ljudskim suzama. To čudo
je priznao i potvrdio papa Ivan Pavao II. i posvetio svetište Majke
Božje od Suza“, rekao je nadbiskup Pappalardo. Tijekom propovijedi don Vjekoslav Kanić pročitao je ovogodišnju uskrsnu poruku
nadbiskupa Devčića u kojoj nadbiskup uspoređuje opće stanje
duha današnjeg svijeta s nevjerom dvojice učenika koji su bježeći
iz Jeruzalema na putu u Emaus, susreli uskrslog Isusa.
Poslijepodne hodočasnici su iz luke Pozzalo katamaranom
krenuli prema Malti. Noćili su u hotelu Excelsior u Florijani, predgrađu La Valette, glavnog grada Malte. Autotransovi autobusi ostali
su na Siciliji.
25 Broj 4/451 2012.
Dan drugi - Sicilija
Katedrala u Palermu
HODOČAŠĆE
Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla
Sv. Pavao, nakon obraćenja, nakon susreta s uskrslim Isusom, postaje, od žestokog progonitelja kršćana,
gorljivi navjestitelj Isusovog učenja. Propovijeda Radosnu vijest, osniva prve Crkve, osobito među poganima u
Maloj Aziji, Makedoniji… piše poslanice. Zbog toga je osuđen na smrt po zahtjevu Židovskog vijeća. Kako je
bio rimski građanin Pavao se pozvao na carski sud te je krenuo brodom u Rim. Na obalama Malte doživio je
brodolom i tu ostao tri mjeseca, a kasnije na putu za Rim zadržao se tri dana i u Siracusi na Siciliji.
Dan četvrti - crkva Brodoloma sv. Pavla
Misu na Malti hodočasnici su slavili u 11 sati u crkvi Brodoloma sv. Pavla. U njoj se čuva relikvija ruke sv. Pavla kao i komad
stupa na kojem mu je u Rimu odsječena glava. Propovijedao je
nadbiskup Devčić. Rekao je kako se teško dolazi do uskrsle vjere
jer i Isusovi učenici, iako su vidjeli prazan grob nisu povjerovali u
uskrsnuće dok se osobno nisu susreli s Uskrslim Kristom. „Važno
je naše svjedočenje danas, ali važno je da znamo što vjerujemo
da poznajemo svoju vjeru i probudimo u sebi živu nadu i povjerenje u Boga, da mu vjerujemo u svim životnim prilikama i onda
kada nam se dogodi brodolom kao što se dogodio sv. Pavlu. Taj
brod na kojem je bio sv. Pavao to je Crkva koja i danas putuje na
uzburkanom moru. Sv. Pavao hrabrio je svoje suputnike. Tako i mi
moramo hrabriti one u našoj blizini, u našoj obitelji koji više ne vjeruju. Budimo i mi na tom brodu oni koji nose svjetlo i nadu“, rekao
je nadbiskup Devčić te pozvao hodočasnike da se odazovu Hrvatskom nacionalnom hodočašću u Rim u studenom ove godine
povodom Godine vjere koju je proglasio Sveti Otac Benedikt XVI.
Crkva brodoloma sv. Pavla
Dan peti - Rabat i Mdina
26 Broj 4/451 2012.
Hodočasnike je dočekalo kišovito jutro. Krenuli su u Rabat i Mdinu, nekadašnji glavni grad Malte. U katedrali sv. Pavla u Rabatu u 10 sati imali su sv. misu.
Katedralu su u 18 st. obnovili Ivanovci jer je bila oštećena u potresu 1693. g.
U propovijedi je nadbiskup rekao kako su apostoli odmah imali poteškoća
u naviještanju Radosne vijesti jer oni koji su dali osuditi Isusa nisu mogli podnijeti da njegovi učenici nastavljaju njegovo djelo. „Sv. Petar koji je nekoliko
dana prije zatajio Isusa i pobjegao odjednom postaje hrabar u naviještanju
Istine. Zašto? Gospodin je Petra promijenio. Susret s Isusom mijenja čovjeka.
Postajemo novi ljudi. Srca nas danas bole kada vidimo kolike mlade krizmamo, a oni odlaze iz Crkve. Možda nisu djeca kriva nego mi koji ih nismo dosta pripremili da se otvore Duhu Božjem. Svatko od nas ponekad, iz raznih
razloga, zataji poput Petra. Potrebno je da Isus i nas plašljivce i kolebljivce
preobrati, da i od nas napravi druge ljude, da budemo otvoreni svjedoci, da o
sudbini našeg naroda ne odlučuju oni drugi, nego oni kojih ima puno više. Zar
da nakon 1300 godina kršćanstva odbacimo Isusa? Mi ne živimo svoju vjeru,
ne nosimo Krista u tkivu našeg društva jer šutimo, jer smo pasivni. I tako je
po cijelom kršćanskom svijetu. Da su naši kršćanski roditelji danas autentični
svjedoci poput sv. Pavla i djeca bi takva bila i svjedočila istinske kršćanske
vrijednosti. No, unatoč teškoćama, ne smijemo gubiti hrabrost da ne upadnemo u beznađe. Mi moramo svjedočiti jer je Gospodin s nama, on nas čeka na
obali kao što je čekao apostole i prati nas svojom riječju i svjetlom“, rekao je
nadbiskup Devčić i pozvao hodočasnike da se vrate s ovog hodočašća svojim
domovima i na radna mjesta obnovljeni u vjeri i da budu Kristovi apostoli.
Nakon misnog slavlja hodočasnike je pozdravio nadbiskup Malte mons.
Paul Cremona OP. Uputio ih je da razgledaju malu spilju ispod crkve u kojoj
je prema predaji sv. Pavao naviještao Radosnu vijest Maltežanima. Spilju su
posjetili i blagoslovili pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.
Poslijepodne, uz pratnju vodiča hodočasnici su razgledali Mdinu. Gradska arhitektura najviše predstavlja fatimidski period koji je započeo u 10. st. U
11. st. Normani su izgradili debele utvrde, a od 17. st. u arhitekturu je uveden
barok. Posjetili su katedralu sv. Petra i Pavla koja je 1699. g. obnovljena u
baroknom stilu. Oko šesnaest sati iz La Valette opet su katamaranom krenuli
prema Siciliji. Iz luke Pozzalo krenuli su u malo mjesto Acireale pokraj Catanie,
glavnog grada istoimene pokrajine na istočnoj obali Sicilije, na obali Jonskog
mora.
Tijekom misnog slavlja hodočasnici su obnovili
svoja krsna obećanja, a dva bračna para svoje
ženidbene zavjete: Željko i Marija Mahulja koji
ove godine slave 50. godišnjicu braka i Josip i
Silvana Hajplan koji slave 10. godišnjicu.
Sva misna slavlja tijekom hodočašća pjesmom
je pratio zbor od petnaestak pjevača župnih
zborova župa Riječke nadbiskupije. Na
orguljama je svirala s. Ljiljana Nikić, a dirigirala
je prof. Mirjana Žužić koja vodi župni zbor na
Pećinama u Rijeci.
Hodočasnici su u 7 autobusa bili predvođeni svećenicima: Matijom Matičićem, Nikicom Uravićem,
Velimirom Martinovićem, Vjekoslavom Kanićem, Vjekoslavom Kovačem te časnom sestrom Ljiljanom Nikić
i vjeroučiteljicom Katicom Dessardo. Kao hodočasnici bili su tu i svećenici Anto i Ilija Aračić te časne sestre
Suzana Samardžić i Mihelina Banić.
Crkva sv. Pavla, Rabat
Iznad Pavlove spilje
Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla
Dan šesti - Catania
Rano ujutro iz Acirealea hodočasnici su otišli u Cataniu,
drugi grad po veličini na otoku. Catania je smještena na seizmički aktivnom području te je u nekoliko navrata srušena u
katastrofalnim potresima 1169. i 1693. g.
U 11.30 sati imali su misu u katedrali sv. Agate, zaštitnice
grada. Izgradio ju je G. B Vaccarini preko ostataka normanske
crkve iz 11. st. U ovoj raskošnoj baroknoj crkvi sahranjen je talijanski skladatelj Vincenzo Bellini.
Tijekom misnog slavlja hodočasnici su obnovili svoja krsna
obećanja, a dva bračna para svoje ženidbene zavjete: Željko i
Marija Mahulja koji ove godine slave 50. godišnjicu braka i Josip i Silvana Hajplan koji slave 10. godišnjicu.
I u ovoj trećoj propovijedi nadbiskup Devčić je nadahnuto i
veoma poticajno govorio. „Mi Crkva smo Isusovo mistično Tijelo i zato su Isus i Crkva nerazdvojni i nema Isusa živog osim u
Crkvi, ona ga svjedoči i po njoj on djeluje. U prvoj Crkvi Isusovi
učenici, nakon što su dobili nalog propovijedanja, nailaze na
prepreke od Židovskog vijeća koje je zbunjeno jer apostoli nastupaju neustrašivo, a na Veliki petak svi su se razbježali i zatajili ga. Nepojmljivo im je da su ozdravili hromog od rođenja, po
očitom, prepoznatljivom znaku poznatom svima u Jeruzalemu.
I zato nemaju hrabrosti kazniti ih, nego im samo prijete i zabranjuju da govore u ime Isusa Krista. To što je bilo na početku, to
je i danas. Razna vijeća ovoga svijeta se i danas suprotstavljaju
Isusovom imenu i naviještanju njegove Riječi. Kada Crkva nešto predlaže u ime njegove Riječi, nailazi na razne prepreke. I
nama treba te apostolske nepokolebljivosti, da nam Isus ispuni
srca svojim darovima i da nas ojača. Židovi su se čudili apostolima. Znali su da su to neuki ribari, pa otkud sada tako govore?
Ali apostoli su bili tri godine u Isusovoj školi, slušali su njegovu Riječ i vidjeli kako djeluje. Tu su stekli to znanje i mudrost.
Draga braćo i sestre, molite za nas svećenike da preko naših
usta Riječ Božja dopre do svih srca, svom snagom moći preporađanja. Idimo i mi u Isusovu školu, školu molitve. Čitajmo
evanđelja i pitajmo se što to nama Gospodin govori. Apostol je
i danas svaki onaj koji je s Isusom, a to je svaki kršćanin. Ljudi
to na nama trebaju prepoznati. Želimo li mi to zaista ili se skrivamo, ili smo malo Isusovi, malo od nekog drugog? Mi zaista
ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo! - rekli su apostoli.
Zato se Crkva ne može ušutkati. U kojoj mjeri Crkva doživljava
ljepotu snage Isusova uskrsnuća? Ona ne može i ne smije o
tome šutjeti. Ako nemamo potrebu govoriti o svojim vjerničkim
iskustvima, onda nešto nije u redu s našom vjerom. Kada se
vratite kući, nemojte ne govoriti o onome što ste vidjeli, čuli i
razmatrali na ovom hodočašću, nego donesite drugima uskrsnu nadu“, rekao je nadbiskup Devčić.
I tu je hodočasnike pozdravio mjesni nadbiskup mons. Salvatore Gristina. Rekao je kako u ispovijedanju vjere u Uskrslog
pomaže vodstvo izvanrednog svjedoka sv. Pavla te da je dobro
što su baš u ovoj vazmenoj osmini odlučili slijediti njegove stope na Siciliji i Malti. Nadbiskup Devčić toga dana oprostio se
od hodočasnika jer se zbog službenih obveza morao vratiti u
Rijeku. Zahvalio se organizatorima hodočašća i svim vjernicima
koji su u njemu sudjelovali.
Poslijepodne su hodočasnici otišli do Etne, još uvijek aktivnog i najvišeg vulkana u Europi koji se izdiže na 3320 metara
nadmorske visine, a pokriva područje od 1190 kvadratnih kilometara. Bilo je hladno i vjetrovito. Došli su do kratera Monte Silvestri na visini od 1660 m. Autobusi su se penjali serpentinama
krajolikom prošaranim crnom lavom. Vrh Etne bio je u snijegu i
oblacima. Hrabriji su otišli do kratera iako je bio jak vjetar.
I tu noć su noćili u Acirealeu.
Dan sedmi - Messina
Pretposljednji dan dugog putovanja u jutarnjim satima hodočasnici su iz Messine trajektom preko Messinskog tjesnaca
došli do najjužnije točke Italije te su do Salerna putovali gotovo
osam sati. Putem ih je pratila jaka kiša koja ih je dočekala i u
Salernu. Misno slavlje imali su u 17.30 sati u franjevačkoj crkvi
Presvetog Srca Isusovog a predvodio ga je mons. Nikica Uravić, rektor bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II“ u Rijeci. U
propovijedi je između ostalog rekao kako vjera izaziva vjeru, a
to je ona vjera koja nas čini ljudima i naš život neće biti uzalud
ako istinski po njoj živimo.
Pompeji, povratak
Ujutro nakon doručka hodočasnici su krenuli prema posljednjem odredištu svoga putovanja, u Pompeje. U papinskoj
crkvi Gospe od Pompeja slavili su misu koju je predvodio organizator hodočašća, biskupski vikar za pastoral Matija Matičić.
U propovijedi je istaknuo najvažnije dijelove evanđelja koje
su hodočasnici proteklih osam dana čuli na misnim slavljima.
„Potrebno je svaki dan Bogu reći ‘Da!’, da nas obraća, da mu
se vraćamo, da se dogodi to novo stvaranje. Isus kada dolazi
među učenike govori: ‘Mir vama!’. To je taj novi Duh, novo stvaranje nakon uskrsnuća“, rekao je Matičić i pozvao hodočasnike
na misu zahvalnicu u katedralu sv. Vida 20. travnja. Tu je pozdrav hodočasnicima, u ime nadbiskupa i papinskog prelata
Pompeja uputio njegov osobni tajnik.
Nakon misnog slavlja imali su gotovo dva sata vremena za
razgledanje čuvenih Pompeja, rimskog grada kojeg je s njegovih 20 000 stanovnika zatrpala velika erupcija vulkana Vezuva
79. g. Grad je bio zatrpan pod slojem pepela 1600 godina dok
nije slučajno otkriven. Utorak ujutro oko 2 sata svi su sretno stigli do Rijeke, mnogi ispunjeni i nošeni Duhom Božjim koji ih je
obilato blagoslivljao na svakom svetom mjestu, mnogi možda
tek na početku obraćenja, ali svi radosni i bogatiji za neka nova
povijesna i zemljopisna saznanja.
Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju
Dan četvrti - Malta
Republika Malta otočna je država u Sredozemnom moru s
manje od pola miliona stanovnika. Smještena je nedaleko Sicilije,
a oko 300 km je udaljena od obale Afrike. Zbog svog strateškog
položaja Maltom su tijekom povijesti vladale mnoge sile: Feničani,
Rimljani, Fatimidi, Ivanovci i Britanci. Izrazito je katolička zemlja. Kršćanstvo je na Maltu donio sv. Pavao kada je oko 60. g. na putu za
Rim na carski sud, doživio brodolom na njezinim obalama. Arheološka istraživanja ukazuju na to da se radi o povijesnom događaju.
Nakon brodoloma Sv.Pavao je bio smješten u kući poglavara otoka, Publija. Ozdravio je njegovog bolesnog oca. Svjedočeći tome,
Publije je prešao na kršćanstvo, a sv. Pavao ga je posvetio za prvog
biskupa Malte.
Ujutro, uz pratnju vodiča hodočasnici su pješice krenuli prema La Valetti u poludnevno razgledavanje grada. U La Valetti se
nalaze brojne znamenite građevine iz 16. st. kada su otokom vla-
dali Ivanovci. U njemu se isprepliću razni umjetnički stilovi: manirizam, barok,neoklasicizam i moderni funkcionalizam u područjima
obnovljenim nakon Drugog svjetskog rata. Grad je pod zaštitom
UNESCO-a.
Malteške vitezove ili red hospitalaca sv. Ivana, ili Ivanovce
osnovao je učitelj Gerard u 11. st. Svi članovi reda bili su redovnici,
ali su s vremenom poprimali viteška obilježja. Posvetili su se zbrinjavanju bolesnih i ranjenih i pomagali su braniti kršćanske hodočasnike na putu za Svetu Zemlju od islamskih napada. Na Maltu su
došli 1530. g. Konkatedrala sv. Ivana je jedna od najvećih i najspektakularnijih crkvi u Europi. Ivanovci su ju izgradili u 16. st. kao svoju
samostansku crkvu. Pod je popločen s 400 mramornih nadgrobnih
ploča koje su posvećene vitezovima sv. Ivana, a na zidovima i svodu nalaze se freske, remek djela mnogih umjetnika. U katedrali su
hodočasnici vidjeli najznametija djela velikog slikara iz tog vremena
Caravaggia: «Sjeća glave sv. Ivana» i «Sv. Jeronim».
Fotografije s
hodočašća:

U Kristu Bog nas sebi izabra Biti kao dijete ili radost pripadanja

Cijela Zvona pogledajte u PDF obliku.

pdf , Hrvatski, Str. 7

Pogledajte Zvona u PDF obliku

Dobro se čini živeći za drugoga

Broj 45 - Kršćanska adventistička crkva

ovu poveznicu - Bogoslovno sjemenište

PDF izdanje - Riječka nadbiskupija

LIKOVNA UMJETNOST - radni materijal za 3. razred

12. studenog 2014. Priopćenje Nadbiskupskoga duhovnog

Preuzmite rujanski broj Zvona i u pdf obliku.

Broj 14 - Kršćanska adventistička crkva

Dragan Milošević

35 - 03.09.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

Isus u mome domu? - Župa sv. Leopolda Mandića, Požega

4 - 29.01.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

1. listopada 2014. Svetkovina sv. Mihovila, zaštitnika Šibenika i

29. rujna 2010. Ne možemo živjeti bez euharistijskog susreta s

12 - 26.03.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

24 - 18.06.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

4 - 28.01.2015

24. rujna 2014. Priopćenje Komisije HBK Iustitia et pax Biskupi