a
k
s
r
a
Ba k
RIJEKA . SRPANJ/KOLOVOZ 2012. . BROJ 6/453 . GOD. L . CIJENA 7 KN
Svećeničko
ređenje Hrvoja
Poljaka
Zahtjevno je
vršiti Božju
volju
Hagioterapija
Oprostite,
molim vas,
mogu dobiti
malo mjesta?
Kateheza
Isus otkriva
Boga Oca i
“daje novu
zapovijed”
Misa proslave sv. Vida - nadbiskup Nikola Eterović:
Kršćansko svjedočenje vodi boljitku društva
Misa proslave sv. Vida
Kršćansko svjedočenje
vodi boljitku društva
Brojni su vjernici proslavili svojega zaštitnika sudjelujući u procesiji riječkim Korzom u kojoj su iz
katedrale sv. Vida stigli do Trga Riječke rezolucije gdje su slavili euharistiju. Proslava sv. Vida, mladića
mučenika, posebno je posvećena mladima te je ujedno to bio i vrhunac pastoralne Godine mladih
koja uskoro završava u Riječkoj nadbiskupiji.
N
adbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode,
predvodio je središnju misu proslave sv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije i katedrale te grada Rijeke 15. lipnja u
večernjim satima na Trgu Riječke rezolucije u središtu grada. „Biti
svjedok, to je Božji poziv upućen svim kršćanima“, rekao je nadbiskup Eterović u propovijedi potaknuvši vjernike da živeći vjeru
vjerodostojno prenose Kristovu poruku suvremenom društvu. „Povijest Crkve povijest je kršćanskog svjedočanstva. Bogu hvala, ono
je jače od svih nedosljednosti, slabosti, sablazni i grijeha članova
Crkve. U pojedinim trenucima povijesti, svjedočanstvo kršćana postaje izuzetno zahtjevno, sve do mučeničke smrti.“
Sv. Vid u Godini mladih
U proslavi zaštitnika Rijeke i Riječke nadbiskupije, uz nadbiskupa Eterovića i domaćina, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića,
sudjelovali su i biskupi Riječke metropolije gospićko-senjski Mile
Bogović i krčki Valter Župan, porečko-pulski biskup u miru Ivan
Milovan te pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, brojni svećenici, redovnici i redovnice kao i predstavnici gradske uprave na
čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom. Nadbiskup Devčić
u uvodnim pozdravima istaknuo je kako sudjelovanje nadbiskupa
Eterovića na proslavi sv. Vida još čvršće povezuje mjesnu Crkvu sa
Svetim Ocem Benediktom XVI. te pozvao vjernike da molitve svecu
zaštitniku upute za preporod i boljitak Crkve i domovine Hrvatske.
Brojni su vjernici proslavili svojega zaštitnika sudjelujući u procesiji riječkim Korzom u kojoj su iz katedrale sv. Vida stigli do Trga
Riječke rezolucije gdje su slavili euharistiju. Proslava sv. Vida, mladića mučenika, posebno je posvećena mladima te je ujedno to bio
i vrhunac pastoralne Godine mladih koja uskoro završava u Riječkoj nadbiskupiji. Brojni su mladi sudjelovali na euharistiji, a mnogi
od njih mjesec dana ranije okupili su se i na nacionalnom susretu
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Nadbiskup Nikola Eterović
SV. VID
u Sisku za što su se tijekom cijele godine pripremali. Nakon mise nastupili su na Vid Festu,
festivalu duhovne glazbe. Katolički skauti već
tradicionalno, na kraju mise svečano su u svoje redove primili nove članove koji su položili
zakletvu.
Nadbiskup Eterović objasnio je da kršćansko svjedočenje i življenje vodi boljitku društva.
U Europi kršćanskih korijena kršćani su pasivna većina kojoj se nameću razne vrijednosti i
zakoni često protivni kršćanskom svjetonazoru. „Kada bi svi kršćani živjeli po Deset Božjih
zapovijedi, koliko bi problema nestalo iz naših
obitelji, u međuljudskim odnosima, u društvu?
Kada bi svi poštivali Božju zapovijed „Ne ubij!“, ne bismo trebali
raspravljati o pobačaju, o eutanaziji, ili o neprihvatljivim bioetičkim
manipulacijama. Kada bi nastojali
ostvariti zapovijed „Ne ukradi!“
nestala bi korupcija te bi bilo više
pravednosti u društvu.“
Pozvavši vjernike na življenje
evanđelja podsjetio je da je svako razdoblje Crkve bilo obilježeno
mučenicima, pa tako i posljednjih
stotinu godina. „Dvadeseto stoljeće s pravom se može nazvati
stoljeće svjedoka mučenika. Bezbožne ideologije fašizma, nacizma
i komunizma prouzročile su brojne smrti, među kojima i mnoge
kršćanske mučenike. Prema dokumentiranim podacima, u 20. Stoljeću u Europi je mučeničkom smrću umrla 9781 osoba,
među kojima 2 kardinala, od kojih je jedan bl.
Alojzije Stepinac, 52 biskupa, 4580 svećenika,
3360 redovnika i redovnica, 1620 laika. Njima
treba pridodati i druge nezabilježene mučenike, posebno laike“, rekao je nadbiskup Eterović.
Nakon mise pozornicu su zauzeli mladi
izvođači popularne duhovne glazbe. Na Vid
Festu je nastupilo 14 izvođača, uglavnom skupina koje animiraju misna slavlja u župama, ali
i nekih koji se intenzivnije bave glazbom koja
duhovnost promiče u različitim glazbenim izričajima. Festival nije natjecateljski, a u sebi nosi
karitativnu dimenziju. Ove su godine sakupljeni dobrovoljni prilozi otišli kao pomoć Socijalnoj samoposluzi u Rijeci.
Danijel Delonga
Pontifikalna misa
Mučenici i ljubav Srca Isusova
Riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić pontifikalnu misu proslave sv. Vida
15. lipnja predvodio je u 11.00 sati. „Kršćansko mučeništvo nije ništa drugo nego
odgovor ljubavi od strane ljudi koji su iskusili snagu Božje ljubavi prema njima. Promatrajući kako je Isus za njih umro, osjetili su u sebi neodoljiv poticaj ne živjeti više
za sebe nego upravo za onoga koji ih je toliko ljubio da je za njih i umro. Zbog toga
su izabrali odgovoriti mu tako što će za njega živjeti i radi njega, ako je potrebno i
umrijeti“, rekao je nadbiskup. Na kraju mise, kao i svake godine, nadbiskup je uručio
Medalje zahvalnosti sv. Vida desetorici vjernika. Priznanje je to Riječke nadbiskupije
vjernicima laicima koji su svojim životom dali veliki doprinos mjesnoj Crkvi.
U propovijedi je objasnio kako je ove godine uobičajeni datum proslave sv. Vida
15. lipnja po katoličkom kalendaru liturgijski pomaknut na dan kasnije zbog svetkovine Presvetog Srca Isusova.
No Riječka nadbiskupija ipak
je proslavila svog zaštitnika
slaveći Srce Isusovo i Isusova
mučenika sv. Vida zajedno..
„Kad govorimo o Srcu Isusovu, mislimo na ljubav kojom
nas je Isus ljubio i koja je svoj
vrhunac dosegla u njegovu
žrtvovanju vlastita života za
nas. Kada govorimo o kršćanskim mučenicima, mislimo na
muškarce i žene koji su toliko
ljubili Isusa da su bili spremni
sve za njega žrtvovati, pa i ono
najdragocjenije što svaki čovjek ima - vlastiti život. A ono
što im je davalo snagu za to,
bila je upravo ljubav Kristova
kojom su bili „obuzeti“, kako bi rekao sv. Pavao. Očito je, dakle, da postoji poveznica
između ljubavi Srca Isusova prema nama i ljubavi mučenika prema Isusu. Mučenička
je ljubav odgovor na Božju ljubav u Kristu. No jedna i druga imaju jedno zajedničko
svojstvo, a to je bezrezervnost.“, rekao je nadbiskup.
Vjernike je pozvao da časte i utječu se mučenicima te se ugledaju u poruku
njihove ljubavi i vjere. „Istim srcem i istom ljubavi koja je iz svakog mučenika izvirala,
svaki je živio poput Isusa i u dragovoljno prihvaćenoj smrti težio biti njemu što sličniji.
Stoga ih s pravom častimo jer u njima prepoznajemo one koji nas, kao za ruku, svim
protivštinama života, vode Kristovim stopama do potpunog dioništva u onoj pobjedi
koju je za sve izvojevao Isus, svjedok vjerni. Ugledajmo se, braćo i sestre, u njihov
primjer i povjerimo se njihovu zagovoru“, zaključio je nadbiskup u propovijedi.
Mise trodnevne pripreme u katedrali sv. Vida predvodio je predstojnik Teologije
u Rijeci dr. Božidar Mrakovčić. Posljednjeg dana trodnevnice nadbiskup je prije mise
predvodio pjevanu večernju, a nakon mise mladi su ostali na molitvenom bdijenju.
Grad Rijeka nizom se događanja također uključio u proslavu Dana grada. Na tradicionalnoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća u HNK Ivan pl. Zajc 13. Lipnja nagrade za
životno djelo dobili dr. fra Emanuel Hoško i akademik Daniel Rukavina, a uručeno je
i 9 Godišnjih nagrada te 6 Zlatnih plaketa „Grb Grada Rijeke“.
Godišnje priznanje Riječke nadbiskupije primaju sedmorica vjernika koji dolaze iz župa iz 7 dekanata Riječke nadbiskupije, jednog
dobitnika imenuje Povjerenstvo za katoličke laičke udruge te još dvojicu nadbiskup. Ove godine Medalju su dobile Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova u Nadbiskupskom domu u Rijeci, te mr. Asja i dr.
Aldo Valković po izboru Nadbiskupa, gosp. Siniša Pucić na prijedlog
Povjerenstva za katoličke udruge, gđa Marica Korenić iz župe sv. Nikole b. u Rijeci na prijedlog prvostolnog dekanata, s. M. Agnes Česnik
iz župe sv. Terezije od Djeteta Isusa u Rijeci na prijedlog trsatskog
dekanata, gđa Kristina Banić iz župe sv. Franje Asiškog na Pehlinu na
prijedlog kastavskog dekanata, gosp. Dinko Colnar iz župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Kuželju na prijedlog delničkog dekanata, gđa
Marijana Bezić iz župe sv. Jelene dj. i mč. u Dramlju na prijedlog crikveničkog dekanata, gđa Zorica Musić iz župe sv. Luke ev. u Rukavcu
na prijedlog opatijskog dekanata i gđa Barica Sovar iz župe sv. Jurja
mč. u Hreljinu na prijedlog bakarskog dekanata.
3 Broj 6/453 2012.
Medalje zahvalnosti sv. Vida
RAZMIŠLJANJA
S a d r ž a j:
Misa proslave sv. Vida
Kršćansko svjedočenje
vodi boljitku društva . ..... 2-3
Razmišljanja
Marketing Vlade ................. 4
Hagioterapija
Oprostite, molim
vas, mogu li
dobiti malo mjesta ............. 5
Kateheza
Isus otkriva Boga Oca
i daje novu zapovijed ........ 6
Godina mladih
Religiozno iskustvo
mladih . ................................ 7
Događanja
Poruke Hrvatskih
biskupa ............................ 8-9
Iustitia et pax
Promicanje javnog
interesa i zaštita
javnih dobara . ..............10-11
Iz povijesne riznice
Dan domovinske
zahvalnosti na blagdan
Gospe Snježne .............12-13
Priroda oko nas
Lastavice - ptice
vezane uz čovjeka ............13
Svećeničko ređenje
Zahtjevno je vršiti
volju Božju ....................14-15
Medicinski kutak
Meduze . .............................16
Crkvena glazba
Dvostruka zadaća
orguljaša ............................17
Obiteljski predah . ..........18-19
Gospićko-senjska
biskupija . ...................... 20-22
Događanja ......................... 23
4 Broj 6/453 2012.
Riječka nadbiskupija . ... 24-26
Dječje ljeto . ...................... 27
Mladi animatori ................ 28
Marketing vlade
Narodu treba prodati priču da ova vlada radi, čast pojedincima, da je učinila
puno, da joj treba vjerovati, da su za sve krivi oni bivši i da će sigurno s
njome sada biti bolje.
Piše: Zvonimir Despot
V
lada Zorana Milanovića šestomjesečno
vladanje iskoristila je za samoreklamiranje. Nije dovoljno što se premijer i većina
njegovih reklamira po društvenim mrežama,
što im je politički marketing važniji od konkretnih djela i poteza. Narodu treba prodati priču
da ova vlada radi, čast pojedincima, da je učinila puno, da joj treba vjerovati, da su za sve krivi
oni bivši i da će sigurno s njome sada biti bolje.
Zanimljivo, obični ljudi u to nikako da povjeruju. A Vlada kao da vlada u nekoj paralelnoj
stvarnosti. Kako i ne bi kad su dobar dojam i
lijepa faca bitniji od sposobnosti i rada, i rezultata. Badava Vladi sva tehnologija, jer narod
se ne može prevariti, može ga se samo vući za
nos, samo dokad? Jer dok premijer i njegovi
uživaju u svojim foteljama, država je u sve većoj
krizi.
Ivo Josipović trudi se pak biti neutralan, pa
u svojoj poslanici poziva Vladu na hrabre i potrebne poteze. I probleme traži u nekim prohujalim vremenima iako su najveći problemi pred
nama, danas, ovdje. Jer dosta je bilo vraćanja
u prošlost i traženja alibija u njoj za današnje
promašaje, nesposobnost i nekompetentnost.
Josipović bi kao predsjednik svih hrvatskih građana trebao jasno upozoriti na probleme, bez
podilaženja vladajućima u Banskim dvorima,
koliko god oni izašli iz iste partije.
Najviše što se može zamjeriti SDP-u, kao
i svima vladajućima, jest da u osam godina
oporbe nisu napravili baš ništa, nisu se ni na
koji način pripremili za preuzimanje vlasti. Ako
već nisu svih osam, mogli su posljednje dvije,
nakon pada Ive Sanadera, kad je bilo jasno da
će HDZ izbore izgubiti. Ni tada im se nije upalila
lampica, Milanović se tek polako budio. Dvije
posljednje godine u oporbi mogli su već sastaviti više-manje cijelu Vladu, pripremiti zakone,
ne mogu se vaditi na neznanje, a ako i ima iznenađenja, kostura iz ormara HDZ-a, njih se ukalkulira kao mogućnost. I ponovljena je greška
koja je vlasti stajala Ivicu Račana i zbog koje
nije htio u opetovani pokušaj njezina osvajanja.
Ovakva koalicija ne može vladati zemljom. Račan nije htio ni čuti više za Čačića i njegov HNS,
a Milanović se s njime opet sljubio. I doveo do
toga da ne vlada on Vladom, nego njegov samoprozvani prvi potpredsjednik. I da taj drugi čovjek Vlade vedri i oblači, vrijeđa sve oko
sebe, vrijeđa zdrav razum, bahati se i sve to
koalicija podnosi, ili trpi, baš kao i Milanovićevu
aroganciju.
No što je napravila ova vlada? Gospodarski
program sveo se na haračenje, na oporezivanje
i punjenje proračuna. Šest mjeseci bave se kadroviranjem i političkim čistkama. Ipak, Vladi,
Najviše što se može zamjeriti SDP-u,
kao i svima vladajućima, jest da u osam
godina oporbe nisu napravili baš ništa,
nisu se ni na koji način pripremili za
preuzimanje vlasti. Ako već nisu svih
osam, mogli su posljednje dvije, nakon
pada Ive Sanadera, kad je bilo jasno da
će HDZ izbore izgubiti.
ali i Josipoviću, mora se priznati jedno. Svojim
su ideološkim lutanjima ponovno otvorili bolne
ideološke podjele među Hrvatima. Počelo je s
Bleiburgom, a nastavilo se s Brezovicom. Josipović i Milanović pošto-poto komunističku revoluciju žele izjednačiti s Domovinskim ratom.
A to nikako ne ide.
Na stranu partizanski pokret i pravi antifašisti, ali antifašizam od 1945. više ne postoji, on
je prekrižen crvenom revolucijom koja je zamijenila crni teror. Niti smo dobili slobodu niti državu. A hrvatski branitelji u Domovinskom ratu
borili su se i protiv onih koji su na kapama nosili
istu tu crvenu zvijezdu. Dok to nekome ne postane jasno, dok se ne rasteretimo ideologija
svih boja, nema među Hrvatima zajedništva i
sloge toliko potrebnih kako bi iz ove krize izašli
što jači. Umjesto toga, Milanović organizirane
komunističke likvidacije čak ide relativizirati tadašnjim vremenom.
Inače, ovih dana puna su im usta bila Hrvatske. No kako to da država ima novca za svakakve parade, da Josipović priređuje raskošna
primanja, da se može ići i u Brezovicu i na Jadovno, a nema novca da se dostojno proslavi
Dan državnosti u Vukovaru? Kakva se to poruka šalje hrvatskom narodu? Zato se ne treba
čuditi da narod ne zna što je jučer trebao slaviti!
HAGIOTERAPIJA
Hagioterapija osobno
Oprostite, molim vas, mogu dobiti malo mjesta?
Opraštanje je proces koji donosi zdravlje, obnavlja stanice mozga,
vraća mentalno i duhovno zdravlje.
Piše: Vesna Drmić
R
dogođeno, promatrati sve kroz zlo koje joj je naneseno. Cijeli život i svi
odnosi odjednom prolaze kroz mjerilo pretrpljenog zla. Nemogućnost
zaborava dogođenog zla ne stoji ni u kakvoj vezi s našim mogućnostima sjećanja i zaboravljanja. Ne moći zaboraviti ne znači ne imati
dovoljno jaku volju, nego znači patiti, biti u rukama patnje koja ima
vlast nad nama.“
I zaista, objašnjenja poput onoga da onaj koji te povrijedio nije
znao što čini, da nije u duši loš, da će oproštenje donijeti mir i olakšanje ne znače povrijeđenom čovjeku
ništa. Što više, iritiraju. Opraštanje je
proces. Ponekad vremenski vrlo dug.
U tom procesu nam je često potrebna
pomoć osobe (hagioasistent!) koja će
nam stalno pokazivati smjer prema
naprijed, koja će nam otvarati oči za
vlastitu vrijednost, koja će nas znati
nježno zaogrnuti razumijevanjem i
ljubavlju.
Koji je prvi korak u opraštanju?
Paradoksalno, ali prvi je korak u odbijanju mogućnosti da oprostim, u
hrvanju sa sumnjom da je to uopće
moguće, u analizi odnosa, u uvjerenju da je opraštanje odobravanje
učinjenog zla. Već odbijanje mogućnosti opraštanja nosi u sebi klicu
budućeg praštanja.
nogi ljudi poziv na opraštanje doživljavaju kao nepravdu. „Pa
zar nema pravice? Vjeruje li mi itko? Ja nisam ništa učinio/la!
Zašto se onda osjećam kriv/kriva?
Ponavljam, opraštanje je proces. Zahtjeva vrijeme, brižno povijanje duhovnih rana, opravak cijelog čovjeka, dok on sam u sebi ne
pronađe razloge opraštanju: „Pa ja ne želim biti okovan za tu osobu
koja me je povrijedila, ja želim biti slobodan!“ Ili kako bi naši stari rekli:
„Ja želim biti (o)prost, lagan, jednostavan, bez tereta prošlosti koji mi
ne da naprijed.“
Spoznaja da si bezuvjetno ljubljen, da imaš svoje temelje, da snagu primaš od onoga koji ti želi samo dobro, malo po malo dovodi
čovjeka do spoznaje što mu je činiti. Na duhovnoj razini, povrijeđenom
čovjeku, treba vratiti povjerenje u život, otvoriti oči za budućnost.
Treći lijek u hagioterapiji je jedinstvo osobe i života. Profesor Tomislav Ivančić, u knjizi, Hagiotrapija u susretu s čovjekom, poučava da
razdijeljenost osobe i života u čovjeku rezultira bolešću. Dobrota, istina, jedinstvo i ljubav su zdravlje čovjeka. Moći oprostiti vraća osobu u
jednostavnost, u jedinstvo misli riječi i djela. Povratku sebi, u jednostavnost, razumljivo samo po sebi, vodi Jedan, ako povjerujem u njegovu
neizmjernu ljubav, ako dozvolimo da vida rane.
Eto, ovo ljeto otvorite širom oči svoje duše…upijajte ljepotu našeg
mora, neba, zalazaka sunca, osluškujte zrikavce… udišite ljetni zrak…
i ponavljajte sebi:
Kako li me Stvoritelj svijeta neizmjerno ljubi!
Svaki val, jedan Njegov poljubac.
Svaki povjetarac, jedno Njegovo milovanje.
I radujte se. Njegovo je liječenje neprimjetno, tiho i bezbolno.
Samo jednog jutra vidiš: O, ja sam opet slobodan!
Hvala ti , Oče.
M
U hagioterapiji opraštanje je posljedica, ne uvjet terapije. Nemogućnost opraštanja je simptom duhovne
bolesti, znak da je neki od duhovnih organa blokiran.
5 Broj 6/453 2012.
Z
animljiva je riječ oproštenje, oprost, od prost. Stara je to hrvatska riječ. U svom starijem značenju istoznačnica je riječi sloboda. Dimitrija Dermeter, hrvatski pisac 19. st. u pjesmi, Pěsma
Ilirah , piše:
Prosto zrakom ptica leti, Prosto gore zvěr prolazi, A ja da se lanci
speti Dam tudjincu da me gazi?
Kao izvedenica pojma prost je riječ oprostiti, osloboditi koga grijeha. Jezičari kažu da je značenje riječi prost nije zadržano u suvremenom jeziku. Danas prost sve rjeđe
ima značenje jednostavnog, običnog,
slobodnog.
Ipak koristimo oprostite kad nekome kažemo: “Oprostite, molim vas“… i
gurate se, primjerice, bliže nekom svom
cilju. Zapravo izražavate svoje pravo da
budete dionikom nekog događaja iz
blizine. I mic, po mic dolazite do cilja.
Ako ste, možda, niski rastom, nema
vam druge… odlučiti: Ja tu pripadam,
ja vrijedim, ja želim vidjeti svojim očima, dodirnuti … Oprostite, kažete, i
time se borite za ravnopravnost pod
suncem i istovremeno tražite oproštenje za svoju ustrajnost, ali i dajete
oprost za moguće ne prihvaćanje od strane onih od koje tražite da vas
puste u životni prostor. Dakle, cijeli jedan pomak se događa duši, dok
krećem prema cilju tijelom. Oprostite stoji negdje na sredini puta, kad
već ima dovoljno hrabrosti boriti se za sebe.
U hagioterapiji opraštanje je posljedica, ne uvjet terapije. Nemogućnost opraštanja je simptom duhovne bolesti, znak da je neki od
duhovnih organa blokiran. Kako se događa blokada? Uvijek su to događaji u kojima je bio ugrožen integritet osobe, razvoj, osobnost. Može
biti utvrđena stalnim ili povremenim sjećanjem na bolne događaje u
kojima smo doživjeli uvredu, nepravdu, omalovažavanje, neprihvaćanje, bili fizički ugroženi, psihički maltretirani. Kod prisjećanja se u
nama događaju procesi istovjetni onima koji su bili u samom događaju. Ponekad sjećanje izaziva i žešće reakcije, strah od ponavljanja,
osvješćivanje činjenica kojih do tada nismo bili svjesni. Popularno, kažemo pod velikim sam stresom. Manja količina stresa može u nama
imati pozitivan učinak, poticati nas na djelovanje, buditi kreativnost,
ali stalno stanje stresa dovodi do bolesti.
azmislite, koliko vrtite u glavi razne filmove?… „Što bi bilo da je
bilo?/On je meni rekao, pa sam ja njemu rekla… a mogla sam
ovo reći, a ne ono./Kad je drugi put vidim ja ću njoj…/Bolje bi
bilo da nisam rekao ni riječi!/Da sam bar učinila korak u ovom, a ne u
onom smjeru…“ Koliko puta se u danu ulovite da pravite razne scenarije u svojoj glavi, prepričavate događaje koji su vama živi kao da su bili
jučer, a prošle su godine od njih? Koliko puta ste rekli da ste oprostili,
ali vam zadrhti glas kad pričate o toj osobi? Koliko puta kažemo: “Nije
mene briga za tu i tu osobu.“ I otkrijemo da smo daleko od toga da
smo oprostili.
Doktor Ante Vučković, profesor filozofije, kaže da „naneseno zlo
zaustavlja vrijeme. Vrijeme u kojem se dogodilo zlo postaje odrednicom i mjerilom vremena. Uvijek iznova žrtva je prisiljena vraćati se u
vrijeme dogođenog zla. Prisiljena je uvijek iznova premišljati i istraživati
KATEHEZA
Isus otkriva Boga Oca i
“daje novu zapovijed”
Isus je čovjek koji ostvaruje sinovski dijalog s Bogom i svjedoči o tome pred ljudima.
Istovremeno Isus je Bog koji dolazi da u punom čovještvu živi svoju ljubav. U Isusovoj
osobi vidimo čovjeka koji ljubi i biva ljubljen od Boga.
Pripremila: Jelenka Vučkov
“A
6 Broj 6/453 2012.
bba – Oče!”. Isus Boga naziva Ocem, “moj Otac i vaš
Otac”. U Poslanica Rimljanima stoji: “Primili ste Duha
posinjenja kojim vičemo: Abba-Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja” (Rim 8,26); zatim
“Nisam primio duha ropstva da ponovo budem u strahu, već sam
primio duha posinjenja kojim vičem: Abba-Oče! (Rim 8,15). Ako želimo točno znati što je Isus mislio pod riječju Otac s obzirom na
nas ljude, moramo se sjetiti priče o “rasipnom sinu”, gdje je Otac
glavni lik. U toj usporedbi Isus opisuje Boga kao Oca za one koji
mo u Poslanici Korinćanima: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne
traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se
nepravdi, raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada,
sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje (1Kor 13,4-8).
susova “nova zapovijed - Govor na gori”. Isus je onaj
u koga treba vjerovati da bi se pristupilo Bogu. Isusovi suvremenici upoznaju Isusa u potpunosti kad se on stavlja u središte
odnosa između Boga i čovjeka. U Govoru na gori on otkriva Boga
u cijelosti. U “osam blaženstava” daje povelju, zakon
novoga religioznog života, tj. odnosa čovjeka prema
Bogu i ljudi međusobno. Taj Govor na gori predstavlja
novi tip pravednosti među ljudima, a istodobno daje
i novu sliku o Bogu: On je Otac Kristov i Otac onima
koji ga ljube.
On postavlja novi, i to neobično visok, ideal čovjeku: “Budite, dakle, savršeni, kao što je savršen
Otac vaš nebeski!” U toj rečenici Isus naznačuje dvije
stvari: ideal savršenosti nije neostvariv, jer Boga naziva “Ocem”, ne samo svojim nego Ocem svih ljudi;
zbog te blizine prema Bogu čovjek je u stanju prihvatiti taj visoki ideal.
Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Govor na gori predstavlja novi tip pravednosti među ljudima, a
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladistodobno daje i novu sliku o Bogu: On je Otac Kristov i Otac
nima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago
milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima
onima koji ga ljube.
srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni
će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima
su pripravni da to shvate (Lk 15,11-32). Isus je čovjek koji ostvaruje zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5,1-11). Ovih
sinovski dijalog s Bogom i svjedoči o tome pred ljudima. Istovreme- osam blaženstava su u središtu Isusova propovijedanja. U njihovu
no Isus je Bog koji dolazi da u punom čovještvu živi svoju ljubav. su navještaju obećanja dana Izabranom narodu još od Abrahama.
U Isusovoj osobi vidimo čovjeka koji ljubi i biva ljubljen od Boga.
Ona su usavršena time što su usmjerena ne više prema pukom užiPredan i poslušan Ocu. Isus neprestano sluša Oca, pre- vanju zemlje, nego prema Kraljevstvu nebeskom. Ona osvjetljavaju
davši mu se od samog početka, živeći u molitvi i zahvaljivanju - pot- stavove kršćanskog života. To su paradoksalna obećanja koja u
puno u skladu Božjom voljom. U odnosu na ljude, njegov je život nevoljama podržavaju nadu, naviještaju blagoslove i nagrade koje
sav predan, ne samo nekolicini prijatelja već svima; on prolazi či- učenici već tajanstveno unaprijed kušaju, a koja su najprije ostvaneći dobro; odabire one koje hoće, najprezrenije i najnedostojnije, rena u životu Djevice Marije i svih svetaca.
Biblijsko značenje riječi siromasi u duhu treba razumjeti u okvibez njihove zasluge čini ih svojim prijateljima. Ljubeći Isusa čovjek
ljubi Oca. Napokon, ljubiti Isusa znači cjelovito držati njegovu riječ ru uvriježene starozavjetne, osobito proročke i psalamske teologije. To su oni koji, tlačeni i prezreni od bogatih i bezbožnih, sve svoje
i slijediti ga odričući se svega.
Apsolutna ljubav. Živeći s Ocem u dijalogu apsolutne lju- pouzdanje stavljaju u Boga. Zato su otvoreniji da prime Isusovo
bavi i otkrivajući tako da su Otac i on oduvijek “jedno” i da je i on evanđelje” (B. Duda, Biblija, str. 1232).
“Blaženstva odgovaraju čovjekovoj urođenoj čežnji za srećom.
sam Bog - jedinorođeni Sin koji je u krilu Očevu, omogućuje nam
Ta
čežnja
je izvorno
božanska: Bog ju je čovjeku usadio u srce
da spoznamo Boga kojega “nitko nikada nije vidio” Taj Bog - to su
da
ga
privuče
k
sebi
jer
samo
On može čovjeka usrećiti. Blaženstva
Isus i njegov Otac u jedinstvu Duha.
otkrivaju cilj čovjekova života, konačnu svrhu prema kojoj teže ljudDarivanje. Misterij Boga - Presvetoga Trojstva najbolje ćemo ski čini: Bog nas poziva na svoje blaženstvo. Taj je poziv upravljen
nazrijeti riječju “ljubav”, jer Oni su vječno darivanje Oca, Sina i
svakome osobno, ali i sveukupnoj Crkvi, novom narodu onih koji su
Duha Svetoga. A odgovor na pitanje što je i kakva je ljubav nalaziprihvatili obećanje i od njega žive u vjeri” (KKC 1716-1719).
I
GODINA MLADIH
Religiozno iskustvo
adolescenata i mladih
Vrednovanje doživljenog religioznog iskustva kod adolescenata upućuje na njihov pozitivan i negativan
stav naspram izgradnje identiteta i samoostvarenja. Dok se s jedne strane religiozno iskustvo kvalificira
kao pomoć na putu čovjekova samoostvarenja, s druge strane se kvalificira kao zapreka.
Piše: Marijan Benković
K
ada govorimo o religijskom iskustvu, mislimo
na najdublji odnos pojedinca spram svetoga,
te na doživljaj onog što je izvan nas - transcendentnog. Pojedinac je zahvaćen u svojoj afektivnoj,
kognitivnoj i djelatnoj dimenziji. Religiozno iskustvo
u sebi isprepliće sve čine kojima se čovjek obraća
Bogu - ono najdublje i najslojevitije u čovjekovoj nutrini, ono što je najčešće nedohvatljivo i najpreciznijim mjerilima. U kršćanskom smislu, riječ je o osobnom odnosu s Bogom. Radi se o takvom religioznom
iskustvu koje se temelji i živi u vjeri u Boga koji se
objavio u Isusu Kristu. U njemu se isprepliće biblijsko
iskustvo, iskustvo Crkve i osobno iskustvo.
U Hrvatskoj prema istraživanju među srednjoškolcima grada Zagreba iz 2008. godine, s Bogom
komunicira svakog tjedna 56% građana, odnosno
preko polovice pučanstva. Privilegirano mjesto religioznog iskustva u životu adolescenata svakako je
istinska kršćanska zajednica u kojoj vladaju zdravi
S obzirom da je motivacija odlučujući čimbenik u razvoju
međuljudski odnosi i solidarnost koja je sposobna
zrele religiozne svijesti kod adolescenata, adolescenti u
ispuniti očekivanja svojih članova. Spomenuto istraživanje pokazuje da više od dvije trećine srednjoškovjeri prepoznaju prostor za traženje odgovora na njihova
laca grada Zagreba potvrđuje da im je vjera važna
egzistencijalna pitanja, snagu za nadvladavanje životnih
stvar u životu. Skoro jednoj desetini ispitanika je vjepoteškoća, temeljne ljudske vrijednosti, čimbenik za izgradnju
ra najvažnija, dok više od polovine ispitanika pridaje
osobnosti i socijalizacije u društvo, kao i put k samoostvarenju.
vjeri veoma važno ili prilično važno mjesto. Gotovo
petini ispitanika vjera nema neko posebno značenje,
dok je za manji broj vjera nevažna stvar.
Životne situacije u kojima adolescenti na intenzivniji način doživiše od polovice ispitanika u vjeri vidi odgovor na najdublje čo- ljavaju Božju blizinu su pozitivna iskustva: trenuci sreće, radosti,
vjekove težnje, jedan dio vidi u vjeri teret koji im je nametnut, uspjeha, mirna savjest, liturgijska slavlja, susreti s osobama koje
oko jedne sedmine ispitanika smatra da vjera nije čovjeku po- zrače ljubav i vjernost i doživljaj ljubavi, dok tragove Božje ljubavi
trebna i da bez nje čovjek ne osjeća nikakav problem. Nešto manje manje doživljavaju u situacijama koje su obilježene bolju, patnjom,
od polovice ispitanika o pitanju utjecaja religija na svjetska zbivanja bolešću i smrću.
nema određeno mišljenje, dok oko 40 % ispitanika smatra da kada
Vrednovanje doživljenog religioznog iskustva kod adolescenane bi bilo nijedne religije, povijest bi imala još negativniji predznak. ta upućuje na njihov pozitivan i negativan stav naspram izgradnje
Manji broj ispitanika misli da bi se, u slučaju da nema nijedne reli- identiteta i samoostvarenja. Dok se s jedne strane religiozno iskugije u svijetu, događaji pozitivnije odvijali, dok drugi manji broj misli stvo kvalificira kao pomoć na putu čovjekova samoostvarenja, s
da to ne bi ništa mijenjalo na stvari.
druge strane se kvalificira kao zapreka. Što se tiče religijskih pokreS obzirom da je motivacija odlučujući čimbenik u razvoju zrele ta u Hrvatskoj, kod mladih nailaze na određeno prihvaćanje. Među
religiozne svijesti kod adolescenata, adolescenti u vjeri prepozna- mladima, iako u malim postocima, posebno mjesto zauzimaju poju prostor za traženje odgovora na njihova egzistencijalna pitanja, kreti koji nisu religiozni: Skin heads, Punkeri i Dark pokreti. Riječ je
snagu za nadvladavanje životnih poteškoća, temeljne ljudske vri- o nekoj vrsti kontra-kulture koju mladi izražavaju stilom oblačenja,
jednosti, čimbenik za izgradnju osobnosti i socijalizacije u druš- specifičnim simbolima koje nose, tetoviranim znakovima na tijelu,
tvo, kao i put k samoostvarenju. S druge pak strane, adolescenti glazbenim trendovima koje slušaju itd. Međutim ima, i religijskih
doživljavaju vjeru kao svojevrstan filter koji kontrolira čovjekovo pokreta. Najbliskiji adolescentima grada Zagreba su Djeca Božja i
ponašanje i ne dopušta mu da se ponaša spontano - instinktivno. Crkva ujedinjenja.
Istraživanje pokazuje da više od dvije trećine srednjoškolaca grada Zagreba potvrđuje da im je vjera važna
stvar u životu. Skoro jednoj desetini ispitanika je vjera najvažnija, dok više od polovine ispitanika pridaje vjeri
veoma važno ili prilično važno mjesto. Gotovo petini ispitanika vjera nema neko posebno značenje, dok je za
manji broj vjera nevažna stvar.
7 Broj 6/453 2012.
V
DOGAĐANJA
Poruka biskupa HBK roditeljima, djeci i mladima o dvadesetoj obljetnici vjeronauka
u školi, ususret Godini vjere
“S novom radošću u srcu uživati Božju riječ”
Osobito želimo istaknuti našu želju da predstojeća Godina vjere, koja počinje 11. listopada, pobudi u svima
vama nadahnuće da vjeru ispovjedite u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom.
B
og trajno očituje svoju ljubav prema ljudima. Svjedočenje
Božje ljubavi, koja svoj vrhunac ima u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, stalna je zadaća Crkve. Želeći ostati vjerni Božjoj ljubavi, s dubokom se zahvalnošću spominjemo našeg
14-stoljetnoga zajedništva vjere s Bogom u njegovoj Crkvi. Na tom
putu upućujemo vama, dragi roditelji, djeco i mladi, svoju bratsku
i pastirsku riječ ohrabrenja o dvadesetoj godini katoličkoga vjeronauka u školi.
Osobito želimo istaknuti našu želju da predstojeća Godina vjere, koja počinje 11. listopada, pobudi u svima vama nadahnuće da
vjeru ispovjedite u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem
i nadom. Vjera raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi i
kada se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Takvo iskustvo vjere
pozvani smo kao Crkva priopćavati i vjeronaukom u školi. A upravo
se vjeronauk u našoj javnosti često predstavlja kao nepotreban.
Ogorčeni smo činjenicom njegovoga stalnog dovođenja u pitanje
kao redovitoga predmeta u okviru osnovnoga i srednjeg školstva.
K tomu i činjenicom različitih oblika diskriminacije vjeronauka kao
predmeta. To predstavlja izravno obezvrjeđivanje prava vas roditelja i vaše djece da odgajate u skladu s vašim uvjerenjem te prava
na slobodu očitovanja kršćanske vjere odabirom i pohađanjem vjeronauka u školi. Nažalost, sve to često rađa povlačenjem roditelja
u “anonimnost šutljive većine”, dok se rijetki pojedinačni primjeri
ispisa iz vjeronauka predstavljaju kao redovita pojava te tumače da
je taj predmet neprivlačan.
ragi roditelji, djeco i mladi! U ljubavi vas podsjećamo da je
put vjere svakoga od nas započeo sakramentom krsta. Na
tom putu sazrijevanja spoznajemo da vjerovati znači odlučiti
se biti i živjeti s Gospodinom. Upravo nas on, Isus Krist, svojom
ljubavlju sabire u svoju Crkvu, povjeravajući svima nama, navještaj
evanđelja s nalogom koji ne zastarijeva. Za vas, dragi roditelji, ispuniti taj nalog znači najprije biti zauzetim navjestiteljima Radosne
vijesti u svojoj obitelji. Istodobno to znači da ste pozvani omogućavati svojoj djeci upoznavanje otajstva kršćanske vjere i na vjeronauku u školi. Stoga vas pred nadolazećom Godinom vjere pozivamo
da i dalje bez straha upisujete svoju djecu na vjeronauk u školi te
zahtijevate puno poštovanje vašeg roditeljskog prava.
Vama, draga djeco i mladi, od srca poručujemo: otkrivajte svakodnevno radost vjere iz koje možete crpiti trajnu ljubav i snagu za
svoj život. Pohađanjem vjeronauka u školi već svjedočite da ste
prosvijetljeni u umu i srcu Gospodinovom riječju te da ste izabrali
život koji nema kraja.
Dragi roditelji, s novom radošću u srcu uživajte Božju riječ! Draga djeco i mladi, vjeronauk u školi učinite mjestom vašeg istinitog i
trajnog obraćenja Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta!
Zagreb, 27. lipnja 2012.
Vaši biskupi
D
Udbina i Plitvice - Svećenički dan triju biskupija
Predstavljeni biskupijski programi za Godinu vjere
8 Broj 6/453 2012.
T
radicionalnom druženju svećenika Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske
biskupije, koje se održava 22. lipnja,
ove su se godine pridružili i svećenici Zadarske nadbiskupije. Organiziranje ovogodišnjega svećeničkog dana pripalo je
Gospiću, pa je susret započeo okupljanjem
u pastoralnom centru na Udbini odnosno
molitvom Trećeg časa u Crkvi hrvatskih mučenika.
Nazočnih stotinjak svećenika, među kojima su bili također nadbiskup riječki mons.
Ivan Devčić i nadbiskup zadarski mons.
Želimir Puljić ter mons. Milan Simčić, dugogodišnji djelatnik na odgovornim poslovima
u Rimskoj kuriji, na početku je pozdravio
domaći biskup mons. Mile Bogović. Potom
je generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Šporčić predstavio program Svećeničkog dana te nazočne upoznao s prijedlogom proslave Godine vjere u
Gospićko-senjskoj biskupiji. Nakon toga su
prijedloge proslave Godine vjere u Riječkoj i
Zadarskoj nadbiskupiji iznijeli mr. vlč. Mario
Gerić, ravnatelj Metropolitanskog pastoralnog instituta u Rijeci, ter vlč. Ivan Rončević,
tajnik Prezbiterskog vijeća u Zadru. Sva tri
prijedloga obuhvaćaju sadržaje što ih je
ponudila Nota s pastoralnim smjernicama
za Godinu vjere, koju je uz apostolsko pi-
Foto: www.gospicko-senjska-biskupija.hr
smo “Porta fidei” pape Benedikta, izdala
Kongregacija za nauk vjere. Predstavljači
tih programa u svojim biskupijama istaknuli
su neke posebne događaje na biskupijskoj,
dekanatskoj i župnoj razini, pri čemu je naglasak stavljen na svećeničke rekolekcije,
kateheze za razne kategorije vjernika, redovite mjesečne tribine, pučke misije, hodočašća, razne stručne skupove i sl. s ciljem boljeg upoznavanja vjernika s dokumentima
Drugoga vatikanskog sabora i Katekizma
Katoličke Crkve, a sve s temeljnim ciljem
što zauzetijeg ispovijedanja, slavljenja i življenja vjere. Zapažen je također jednostavan
i važan prijedlog Gospićko-senjske biskupije da se obnovi i oživi svakodnevna Ispovijest vjere Hrvata katolika, koja je proglašena
kao Ninski zavjet već 1979. godine.
O
tvarajući diskusiju, mons. Devčić je
istaknuo potrebu temeljitih duhovnih
vježbi za svećenike, u kojima će najprije oni produbiti vlastitu vjeru kako bi u toj
istoj važnoj zadaći mogli vjernicima pomoći
u Godini vjere. Naglasio je također nužnost
osmišljenja određenih programa za obiteljski pastoral u Godini vjere. Biskup Mile Bogović posvijestio je važnost svakodnevnog
moljenja Anđeoskog pozdravljenja i učenja
vjernika da se redovito i javno prikriže kad
god čuju zvonjenje Angelusa. U razgovoru
nakon toga među ostalim je istaknuto kako
je, uza sve potrebne i važne teološke i racionalne napore, obnova vjere u povijesti Crkve redovito dolazila odnosno bila poticana
od ljudi sveta života i karizmatika u suradnji
s institucionalnom Crkvom.
U nastavku programa mons. Bogović
svećenike je upoznao s osnovnom idejom
projekta Crkve hrvatskih mučenika ter ih
poveo u razgledavanje muzeja CHM i posjet ostatcima drevne krbavske katedrale
na Udbini. Nakon toga svećenici su posjetili pastoralni centar na Plitvicama, gdje su
imali zajednički objed i upoznavanje Centra,
a potom su imali mogućnost obilaska Nacionalnog parka Plitvička jezera.
Anđelko Kaćunko
DOGAĐANJA
Izjava Stalnoga vijeća hbk
O konačnom prijedlogu Zakona
o medicinski pomognutoj oplodnji
Konačni prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji po svom je sadržaju i
naravi duboko nemoralan i nehuman, a njegovo bi provođenje dovelo do nepredvidljivih
posljedica za hrvatsko društvo.
N
aša je javnost preko medija obaviještena da je Konačni
prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji sa
sjednice Vlade RH upućen u daljnju saborsku proceduru
s namjerom da ga se još ovoga tjedna usvoji prije ljetne stanke Hrvatskoga sabora. Po svom sadržaju i važnosti problematika koju obrađuje takav prijedlog zahtijeva široku demokratsku
raspravu u kojoj bi se otvoreno sučelili suprotstavljeni stavovi
i argumenti kako bi građani mogli dobiti uvid u vjerodostojne
informacije i činjenice.
Predlagatelji takvoga zakona neprestano ističu da su tijekom predizborne promidžbe obećali građanima donošenje takvog zakona smatrajući da ih obećanje uvjetuje, a pobjeda na
izborima daje opravdanje za njegovo donošenje. Međutim, ni
obećanje, ni pobjeda na izborima ne daje pobjednicima neograničenu vlast nad životom i smrću niti im daje otvorene ruke za
urušavanje temeljnih vrijednosti poput braka i obitelji.
lne štiti ljudska prava i nije u skladu s duhom Ustava RH jer začetim ljudskim bićima ne jamči pravo na život, već ih u najvećem broju slučajeva osuđuje na smrt;
lnije human jer zbog selektivnog pristupa ima eugenički karakter što je vidljivo iz članka 3. stavak 2. gdje se kao cilj, za razliku
od važećeg zakona, navodi postizanje začeća, trudnoće i rođenje zdravoga djeteta, što je vezano uz neograničenu primjenu
preimplantacijske genetske dijagnostike (članak 9. stavak 1.
točka 9);
lnije u korist zdravlja žene i muškaraca. Naime postupci medicinski pomognute oplodnje u svojoj biti nisu liječenje jer ne dovode do ozdravljenja uzroka neplodnosti kao složenog zdravstvenog stanja;
lnije u interesu djece ni prije ni nakon rođenja jer, osim što onima začetima uskraćuje pravo na život, nekima od rođenih namjerno oduzima očinsku ljubav i skrb, što je u suprotnosti s
Konvencijom o pravima djeteta (članak 7. i članak 18);
lnije usmjeren rješavanju problema već njihovom umnožavanju,
kako u medicinskom, tako i u pravnom a napose u moralnoetičkom smislu. To se osobito odnosi na nepoznat broj zamrznutih ljudskih bića – zametaka – čija je sudbina potpuno nepoznata i nedefinirana;
lnije na dobrobit liječnika i liječničke struke jer narušava dostojanstvo liječnika koji bi zbog provođenja takvoga zakona kršili
Hipokratovu zakletvu kao i Kodeks medicinske etike i deontologije Hrvatskoga liječničkog zbora (članak 1. i članak 3);
lnije u korist braka i obitelji jer se proširenjem kruga korisnika
MPO-a (članak 10) ugrožavaju te dvije stožerne institucije društva u pokušaju da ih se izjednači s ostalim oblicima zajedničkog
života koje ih nikako ne mogu nadomjestiti;
lnije u interesu budućnosti hrvatskih građana i njihova zdravlja,
već pogoduje financijskim i drugim interesima farmaceutskih
tvrtka, zdravstvenih ustanova i uključenih zdravstvenih djelatnika;
lnije odrješit u sprečavanju zloporaba i kršenja zakona (članak
56—57) jer ne predviđa strože kazne za ponavljanje djela, za
djela koja izvrši organizirana skupina, ne predviđa kaznu oduzimanja licence za rad zdravstvenom i nezdravstvenom djelatniku koji prekrši odredbe zakona. On predviđa samo novčane
kazne, no ne i kazne zatvora, kao što je to slučaj u zakonodavstvima drugih europskih zemalja koje su već regulirale to
područje. Primjerice, u Francuskoj se reproduktivno kloniranje
kažnjava s 30 godina strogog zatvora i novčanom kaznom od
7,5 milijuna eura.
Iz svega toga je očito da je Konačni prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji po svome sadržaju i naravi duboko
nemoralan i nehuman, a njegovo bi provođenje dovelo do nepredvidljivih posljedica za hrvatsko društvo.
Zbog toga članovi Stalnoga vijeća HBK-a bezrezervno podupiru one građane koji su dosada potpisali Deklaraciju o početku
i zaštiti ljudskog života u njihovim protivljenjima i traženjima glede
donošenja Zakona u medicinski pomognutoj oplodnji.
Isto tako Stalno vijeće HBK-a apelira na saborske zastupnice i
zastupnike, a posebno na one koji se deklariraju kao katolici, da ne
opterećuju svoju savjest donošenjem zakona koji je uperen protiv
života te dostojanstva braka i obitelji.
Naposljetku, u ovom ozbiljnom trenutku pozivamo sve vjernike na molitvu, post i pokoru kako bi na taj način, kao i na druge
raspoložive načine, izrazili svoje opredjeljenje za kulturu života te
vrednote braka i obitelji.
Zagreb, 9. srpnja 2012.
Stalno vijeće HBK-a
9 Broj 6/453 2012.
Stoga ističemo da konačni prijedlog zakona o medicinski
pomognutoj oplodnji:
DOGAĐANJA
Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax
Promicanje javnog interesa i
zaštita javnih dobara
Želimo da državna i javna uprava budu na usluzi građanima te da potiču razvoj
gospodarstva i zapošljavanje
U
ovo krizno doba, Komisija HBK Iustitia et pax 6. lipnja izrazila je zabrinutost za
stanje u hrvatskom društvu te ukazala na
pravo građana na suvremenu javnu upravu i na
djelotvorni javni sektor gospodarstva. Komisija
nastoji na taj način dati svoj skroman doprinos
raspravi o zaštiti javnog interesa i općeg dobra,
sa željom da državna i javna uprava budu na usluzi građanima te da potiču razvoj gospodarstva i
zapošljavanje. Jer vrsno obrazovana i nezavisna
javna uprava u stanju je postati stabilan i lojalan
čimbenik demokratske države te pridonijeti da javni sektor izraste u kompetitivni dio gospodarstva
i da tako postanu, svi zajedno, jamstvo složnijeg
društva i pravednije države.
Nemile scene s otoka Brača i drugih krajeva
gdje radnici ostaju bez posla potiču nas, laike i
klerike ove Komisije, da se oglasimo o teškoćama o kojima smo se često suzdržavali govoriti.
Skanjivali smo se, premda smo osjećali da su
kod propadanja tvrtki i otpuštanja radnika u pitaU zaključku, pozivamo hrvatske javne institucije, od Sabora i Vlade
nju i pravda i mir. Jer nije se uvijek radilo o lošem
do znanstvenih ustanova i sveučilišta, građanskih i vjerskih udruga
upravljanju, nego i o volji da se obogati otpuštajući
te sindikata i stranaka da o pitanjima javne odgovornosti omoguće
ljude i prodajući imetak tvrtki. Kad smo pak najavnu raspravu i - kad god je opravdano - izjašnjavanje građana
stojali razumjeti radi li se o jednostranoj nepravdi,
referendumom. Radi se, naime, o očuvanju osnovnih funkcija
sudarali smo se s mukom institucija ili se gubili u
demokratske
države i njezine kohezijske društvovne uloge. Radi se
halabuci medija. U isto vrijeme znali smo za iskuisto tako o trajnim dobrima koje ovaj naraštaj nema pravo rastočiti,
stva drugih koji radničkim zadrugarstvom i socijalnim poduzetništvom spašavaju tvrtke i tako djelouništiti ili rasprodati.
tvorno promiču dar i besplatnost kao mogući dio
“stvarne” ekonomije (v. Caritas in Veritate, 34-39).
Stanje naše Domovine danas nije dobro. Propadanje čitavih gatstva naše zemlje, ukratko najveće vrijednosti našeg prostora i
djelatnosti i stoljetnog znanja (tekstilne industrije, brodogradnje…) vremena. Ne možemo šutjeti posebice o dvama pitanjima koja tište
i sve veća nezaposlenost, posebice mladih i obrazovanih, velika hrvatsko društvo i uvjetuju mir danas, u našoj domovini, ali i prajavna i privatna zaduženost, korupcija i trgovanje utjecajem i jav- vednost sutra, za buduće naraštaje. Radi se naime, s jedne strane
nim pravima, neprilagođenost obrazovnog sustava potrebama o javnom interesu - javnoj upravi i javnim poduzećima, s druge o
vremena i tržišnoj utakmici, sve to pridonosi zdvojnosti koju nismo hrvatskim javnim dobrima i prirodnim bogatstvima, obnovljivim i
poznavali ni u najtežim vremenima borbe za obranu i oslobađanje neobnovljivim.
Domovine. Tako je pravo na rad u velikoj mjeri ostalo mrtvo slovo na papiru, kao uostalom i obrazovanje za poduzetništvo. Ovoj
avni interes i opće dobro. Pluralna i demokratska Hrvatsumornoj stvarnosti pridonosi, nakon svakih izbora, promjena više
ska naslijedila je od komunističkog režima velik i često neučinstotina kadrova državne uprave i javnih poduzeća, što uvelike pakovit javni sektor gospodarstva. Njegova privatizacija događaralizira zemlju tijekom više mjeseci prije i poslije izbora. Država kao la se nažalost u vrijeme kad su jedni branili i oslobađali Domovinu, a
da zastaje, a s njom trpe i prava građana i gospodarska djelatnost. pojedini drugi prodavali i uništavali nekad “društvene”, ustvari javne
tvrtke, zadruge, banke ... Sve se to odvijalo u površnom uvjerenju
akvo stanje nije nemoguće promijeniti. Naša ze- da su privatizacija i “nevidljiva ruka tržišta” jedini kriteriji, a da je drmlja ima brojne prednosti i rijetka bogatstva, od kreativnih i žava a priori loš gospodarstvenik. Zaboravljalo se da u demokraciji
vrijednih ljudi do jedinstvenih prirodnih dobara i dobre infra- država, lokalne zajednice i javne ustanove moraju štititi javni interes
strukturne opremljenosti, koji - i jedni i drugi i treći - predstavljaju i promicati opće dobro, dok je gospodarska sfera u najvećoj mjeri
usporedne i natjecateljske prednosti demokratske Hrvatske u Eu- zbir privatnih interesa. Popuštalo se naime neoliberalnom zahtjevu
ropi i u svijetu.
da osnovna uloga države postane - služenje gospodarstvu. ZaboStoga držimo da više ne smijemo šutjeti kad su u pitanju, kon- ravljalo se da država mora osiguravati i javni interes i osnovnu prakretni ljudi i njihove obitelji, njihov trud i muka, ali i prirodna bo-
10 Broj 6/453 2012.
J
T
DOGAĐANJA
Zato je isto tako razborito očekivati da se Hrvatska, država potpisnica ugovora s Europskom unijom,
što prije uključi u promicanje europskih vrijednosti dostojanstva osobe i ljudskog rada kao osnove tog
dostojanstva; u povratak primata politike kao “mjesta” i načina prakticiranja demokracije i građanskih
sloboda; u obuzdavanje financijskog kapitala - oporezivanjem financijskih transakcija i vraćanjem financija
u ulogu servisa gospodarstva i javnih zajednica; u borbu protiv klimatskih promjena; u održivu energetsku
politiku EU; u izbor migracijske politike EU kao osnove ne asimilacije, nego građanske i kulturne
integracije; te, navlastito, u zaštitu obitelji kao osnove društva i dostojanstva života od njegova nastanka
začećem do njegova prirodnog završetka.
je najprije odabrati ih kroz stroge i zahtjevne natječaje, a potom
ih višestrano obrazovati - pravno i ekonomski, financijski i socijalno, “europski” i “okolišno”… za svu raznovrsnost javnih djelatnosti.
Tako obrazovanima, karijernim javnim menadžerima moguće je
prepustiti vođenje upravnih jedinica i javnih poduzeća, pa i upravnih sudova i tako zaštititi javno upravljanje od stranačkih interesa
izvršne vlasti. Jer takvi, politički neutralni - a svakoj legitimnoj izvršnoj vlasti lojalni - profesionalni javni službenici mogu biti jamstvo
za zakonitost i stalnost rada, te za pravedno i učinkovito služenja
javne uprave građanima, Vladi i državi.
H
rvatska prirodna dobra danas su ugrožena,
kako zbog nemara vlasti, tako i zbog neoliberalnih pritisaka
u pravcu njihova trošenja, uništavanja i prisvajanja. Ona su,
uz “prirodne monopole”, javna poduzeća i javne medije nažalost
ono jedino što još ostaje u javnom vlasništvu i što je kakvo-takvo
jamstvo za održivi razvoj Hrvatske, jer prostor i šume, vode i more,
zemlja i hrana, blagoslov su ove zemlje i njezina jedina snaga pred
izazovima budućnosti.
Sva su ta, još preostala prirodna dobra i infrastrukture, nakon
propadanja najvećeg dijela proizvodnih djelatnosti, hrvatska usporedna i natjecateljska prednost, važnosti koje treba biti svjestan
svaki saziv Sabora i svaka legitimna Vlada. Jer, čime će sutra hrvatske Vlade vladati na korist građana, a javna uprava upravljati, ako
se nastavi s rasprodajom tih dobara kad je već i telekomunikacijski i financijski i energetski sektor u najvećoj mjeri izručen kapitalu
bez korijena i domovine? Ova rijetka preostala dobra su hrvatska
prednost, ali prednost koje su svjesniji drugi, nego mi sami, drugi
koji danas u svijetu unajmljuju ili kupuju milijune hektara zemlje i
ogromne količine vode, infrastrukture i mrežne sustave, ali i otoke
i obale mora, jer sve više ljudi želi živjeti u ugodnijim podnebljima.
Zato od Hrvatskog sabora i Vlade građani imaju pravo očekivati da prestanu nuditi na prodaju, ili u koncesije ona dobra i “prirodne monopole”, pa i tvrtke, kojima Hrvati mogu sami upravljati
- bolje nego danas, dapače izvrsno, ako se to hoće - i od kojih
može imati koristi Hrvatska današnjeg i budućih pokoljenja. Zato
je isto tako razborito očekivati da se Hrvatska, država potpisnica
ugovora s Europskom unijom, što prije uključi u promicanje europskih vrijednosti dostojanstva osobe i ljudskog rada kao osnove
tog dostojanstva; u povratak primata politike kao “mjesta” i načina
prakticiranja demokracije i građanskih sloboda; u obuzdavanje financijskog kapitala - oporezivanjem financijskih transakcija i vraćanjem financija u ulogu servisa gospodarstva i javnih zajednica;
u borbu protiv klimatskih promjena; u održivu energetsku politiku
EU; u izbor migracijske politike EU kao osnove ne asimilacije, nego
građanske i kulturne integracije; te, navlastito, u zaštitu obitelji kao
osnove društva i dostojanstva života od njegova nastanka začećem do njegova prirodnog završetka.
U zaključku, pozivamo hrvatske javne institucije, od Sabora i
Vlade do znanstvenih ustanova i sveučilišta, građanskih i vjerskih
udruga te sindikata i stranaka da o pitanjima javne odgovornosti
omoguće javnu raspravu i - kad god je opravdano - izjašnjavanje
građana referendumom. Radi se, naime, o očuvanju osnovnih funkcija demokratske države i njezine kohezijske društvovne uloge.
Radi se isto tako o trajnim dobrima koje ovaj naraštaj nema pravo
rastočiti, uništiti ili rasprodati.
Mons. dr. Vlado Košić
predsjednik Komisije HBK “Iustitia et pax”
11 Broj 6/453 2012.
vednost, tj. solidarnost i jednakost građana - posebice na području
obrazovanja i zdravstva - ali i arbitrirati između privatnih interesa.
Zanemarivalo se isto tako dužnost države da osigura vrsnu
javnu upravu, posebice državnu, i njezinu neovisnost od izvršne
vlasti, tj. Vlade i od političkih promjena. Ukratko, umjesto da se državi priskrbe najbolji, obrazovani kadrovi i tako ostvari načelo meritokracije - vodstva sposobnih, nastavilo se stopama prethodnog
režima i partitokracije, tj. stranački podobnih službenika. Nije se
razumijevalo da su samo vrsni i obrazovani voditelji javne uprave u
stanju dobro upravljati - na korist građana - i reformirati javni sektor,
ali isto tako zamijeniti brojne manje obrazovane te ostvariti značajne uštede za javne proračune i poduzeća. Nije se vodilo računa ni
o potrebi jedinstva državne uprave, već se dopustilo rastakanje ministarstava pod firmom “nezavisnih regulatornih agencija” (kojih je
danas u Hrvatskoj više od 60!), a što je sakatilo državu, ali i množilo
“fotelje”. Zanemarivalo se isto tako dužnost demokratske države da
osigura osobnu odgovornost ministara: jer pomoćnici ministara, s
jedne strane, tek uče ono što moraju raditi, a s druge politiziraju
državnu upravu koja treba biti politički nepristrana.
S druge strane, kod nas nažalost nije dovoljno poznato da u
mnogim europskim demokracijama postoji javni sektor na područjima ne samo uslužnih, nego i proizvodnih djelatnosti, a koji se
uspješno nosi s konkurencijom privatnog sektora, dok istovremeno osigurava javne, vitalne interese nacije te tako snaži društvenu
međuovisnost i koheziju.
Javni sektor je prisutan ne samo na području transporta i zbrinjavanju otpada, energetike i komunikacija, nego i vodoopskrbe i
odvodnje, ali posebice tzv. “prirodnih monopola”, tj. mrežnih sustava od nacionalne važnosti i protežnosti. Ovamo spadaju ceste
i autoceste, naftovodi i plinovodi, željeznice i prijenosna električna
mreža… koji su vitalni za svako gospodarstvo, za sva nova ulaganja, ali i za smanjivanje socijalnih nejednakosti. Što bi od ovoga
svega moralo, a što ne ostati u javnom sektoru u Hrvatskoj, o tome
bi trebalo odlučiti po načelu supsidijarnosti, koje je danas vladajuće u podjeli nadležnosti između Europske unije i država članica, a
koje je niklo u krilu Katoličke crkve i njezinog socijalnog nauka prije
više od 80 godina (enciklika Quadragesimo anno, 186).
Sva bi ova pitanja i kod nas trebala biti predmetom javnih rasprava. Naša se Komisija kani ovom prilikom osvrnuti na vođenje
javnog sektora, državne uprave i javnih poduzeća. Političari naime
imaju pravo kad ističu da zbog lošeg upravljanja trpe i građani i
ta poduzeća, odnosno njihova društvovna i gospodarska funkcija.
Postoje međutim iskustva drugih i sve ukazuje da je javni menadžment poseban zanat, dapače poziv te da se za nj, kao i za svaki
drugi, treba unaprijed obrazovati. On je poseban posao s jedne
strane zbog raznovrsnosti područja tj. materije javne uprave, jer
se radi o velikom broju područja, koja nisu samo pravna, ili samo
ekonomska, ili samo financijska… nego i socijalna i “okolišna” i
međunarodna i urbana i ruralna i industrijska i uslužna… a, s druge
strane, radi cilja, koji je poseban, jer se radi o služenju javnom interesu po načelima općeg dobra. A javni interes nije tek zbir privatnih
interesa, nego više od toga i kvantitativno i kvalitativno. Privatni je
pak interes usmjeren prvenstveno na profit, danas sve razuzdaniji
i bezobzirniji profit. Zato znanje i metode upravljanja privatnim poslovima nisu ni primjereni, a ni primjenjivi u javnim poslovima.
Građani međutim imaju pravo na izvrsne, štoviše najbolje
upravljače javnom upravom i javnim poduzećima, jer ti upravljači
imaju utjecaja na slobode građana, njihova prava i imetak… A da
bi se dobilo takve, izvrsne “kapetane” javnog sektora, potrebno
IZ POVIJESNE RIZNICE
Dan domovinske
zahvalnosti na
blagdan Gospe
Snježne
12 Broj 6/453 2012.
U našoj domovini 5. kolovoza obilježavamo kao Dan
domovinske zahvalnosti. To je ujedno i Dan pobjede
te Dan hrvatskih branitelja. Prisjećamo se tada 1995.
godine kad je Hrvatska vojska oslobodila drevni
biskupski grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji
Oluja. U katoličkom kalendaru taj se dan obilježava
u čast Gospe Snježne. Na području Riječke
nadbiskupije Gospi Snježnoj posvećene su kapele
u Belgradu, Liču, na hreljinskoj Gradini te u Lividragi
na području gerovske župe. Prvotno je i proštenišna
crkva Majke Božje Karmelske u Moravičkim selima u
brodomoravičkoj župi bila posvećena Gospi Snježnoj. Piše: Goran Moravček
GOSPA SNJEŽNA U BELGRADU
VRIJEDNE BELGRADSKE ORGULJE
Prisjetimo se, blagdan Gospe Snježne ili Gospe od Snijega,
povezan je s predajom prema kojoj je usred ljeta, na 5. kolovoza
352 godine u Rimu pao snijeg. Majka Božja se ukazala u snu tadašnjem papi Liberiju i rekla mu da u Vječnome Gradu izgradi crkvu na
mjestu koje će prekriti snijeg. Crkva sv. Marije Velike (Santa Maria
Maggiore) proglašena je po papi Liberijanskom bazilikom. U bazilici je grob sv. Jeronima (Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna
420.), uz kojeg se veže i predaja da je iz naših krajeva te da je stvorio glagoljsko pismo, kojim je zapisana dijelom i povijest gradnje
crkve Gospe Snježne u Belgradu kod Grižana.
Belgradska je crkva nakon razornog potresa 1750. godine, koji
je pogodio Vinodol i Rijeku, prezidana. Dograđeno je svetište s
glavnim oltarom posvećenim Majci Božjoj Utješiteljici (Mariji Trošt).
Područje drevnog Vinodola pogodila su dva snažna potresa i ranije, 1321. i 1323. godine. Nakon toga popisane su zemlje grižanske, belgradske i
kotorske op
ine u Sopaljskom polju. Iz glagoljskih
natpisa, koje je objavio Branko Fučić, saznajemo da je u Belgradu 1611. godine bio
pop Mikula Mužević, a ondje 1640. godine
nalazimo plovana i kaštalda istog imena
za čiji je račun Boštijan Brnikar zidao kapelu (svetište) u čast Marije Trošt. Nakon
potresa 1750. godine počinje temeljita obnova crkve u doba plovana Stipana Livaka. Tada je ulaz usmjeren prema jugu, nakon što je bilo dozidano na sjevernoj strani
novo svetište Majke Božje Utješiteljice.
Drveni oltar Marije Trošt podigao je 1752.
“tišljar” Jakopo Konti. Ista je ruka načinila i
oltar u goranskoj kapeli Marije Trošt nadomak Delnica. Na žalost, ostalo je od toga
oltara sačuvano tek nekoliko fragmenata.
Drevna župa Belgrad ukinuta je i sjedinjena s grižanskom 10.
veljače 1790. godine pod belgradskim župnikom i kanonikom Ivanom Krstiteljem Melehom, u doba senjsko-modruškog biskupa
Ivana Krstitelja Ježića. U belgradskoj crkvi sačuvan je veći broj kamenih glagoljskih natpisa i fragmenata, ali i orgulje iz 18. stoljeća,
koje su, na žalost, oštećene. Ogulje su iznimne kulturno-povijesne
vrijednosti, a izrađene su u Mletcima za benediktinsku crkvu sv.
Roka u Rijeci.
Vrlo zanimljive konstrukcije, orgulje s jednim manualom i pedalom, kako ih je opisala Jagoda Medar, koja je u svoju monografiju
o značajnim hrvatskim orguljama s područja Primorsko-goranske
županije uvrstila osim belgradskih samo još one u Mošćenicama,
stigle su iz Rijeke u Belgrad 1903. godine zaslugom kanonika Matije Balasa, rođenog Grižanca.
Kapela sv. Roka i samostan benediktinki,
podignuti uz zbornu crkvu Uznesenja Marijina, bili su početkom 19. stoljeća pred samourušavanjem, pa su se časne sestre odlučile
preseliti na Podmurvice, jer su tamo imale
imanje s kućom. Dobrotvorno društvo »Marija«, kojim je upravljao rektor crkve sv. Jeronima u Starome gradu, riječki kanonik mons.
Matija Balas, čija je obitelj dala čak petoricu
svećenika, poticao je preseljenje benediktinki. Kako bi osigurao dovoljno novca za gradnju crkve i samostana u podopćini Plase na
zemljištu Poglayen, Balas je, među ostalim,
ustupio za stotinu tadašnjih kruna belgradskoj crkvi Majke Božje Snježne orgulje i na taj
ih način tada sačuvao od uništenja, a sestrama benediktinkama istovremeno osigurao
nešto novca za preseljenje. Kažimo i to da su
sredinom 1914. godine časne sestre napustile stari samostan i crkvu sv. Roka, koji su
PRIRODA OKO NAS
KAPELE POSVEĆENE GOSPI
SNJEŽNOJ
Drvena kapela Majke Božje Snježne u Ličkom
polju, sagrađena na prijelazu 16. i 17. stoljeća, obnovljena je 1910. godine. Veća zavjetna crkvica podignuta je na istome mjestu 1922. te ju je blagoslovio 1930. godine budući senjski i modruški biskup
Ivan Starčević (1932.-1934.), rodom Mrkopaljac. Crkva je razorena u ratu 22. prosinca 1943. godine. Te
godine ubijen je i lički župnik Josip Pretner, rođen
1886. u Čabru. Za svećenika je bio zaređen 1912.
godine. Bio je kapelan u Mrkoplju, Brodu na Kupi
i Grižanama, te upravitelj župa Sv. Jakov Šiljevica
(Jadranovo), Hrib, Turke, Kuželj i Prezid. Župnikom
u Liču imenovan je 14. kolovoza 1939. Ubili su ga
partizani u Liču 1943. godine.
Na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza 2001.
godine, riječki nadbiskup Ivan Devčić blagoslovio
je temelje prošteništne crkve u Liču, koja je prema
projektu arhitekta Antuna Juretića sagrađena 2002.
godine. Postavljen je i natpis povodom 270 godišnjice prvog spominjanja kapele (1733. – 2003.) što
je povezano s vizitacijskim izvješćem biskupa Ivana
Antuna Benzonija. Riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić blagoslovio je crkvu u Liču na blagdan Majke
Božje Snježne, 5. kolovoza 2003. godine.
Kapela Majke Božje Snježne na hreljinskoj Gradini podignuta je 1699. godine uz staru župnu crkvu
sv. Jurja. Nakon što je izgrađena Karolinska cesta
tridesetih godina 18. stoljeća napušteno je naselje
na Gradini. Stanovništvo se počelo naseljavati uz
novu prometnicu, a na Piketu je podignuta i nova
hreljinska župna crkva.
U Lividragi je drvena kapelica posvećena Gospi Snježnoj. Izgrađena je na mjestu stare kapele
početkom devedesetih godina prošlog stoljeća zaslugom Marijana Filipovića iz Čabra. Kapelu je blagoslovio riječko-senjski nadbiskup Antun Tamarut
6. kolovoza 1994. godine.
Lastavice - ptice
vezane uz čovjeka
Po svojoj rasprostranjenosti pravi su kozmopoliti: ne gnijezde
jedino u okviru Arktičkog kruga.
Piše: Alojzije Frković
M
eđu sitne ptice pjevice koje su do te mjere povezane s ljudima da izvan ljudskih naselja gotovo i ne žive, spadaju svima nam poznate lastavice. Po svojoj
rasprostranjenosti pravi su kozmopoliti: ne gnijezde jedino u okviru Arktičkog
kruga. Živeći u jatima, kao izvanredno dobri letači hrane se u letu, držeći svoja usta tako
otvorenima da nam izgledaju kao da im je glava rascijepljena sve do očiju. Kljun zatvore
tek kad usta napune kukcima. Kolike li koristi
za poljoprivrednike i šumare! Njihova ovisnost
o kukcima iz zraka učinila ih je izrazitim pticama
selicama. Gnijezdeći u umjerenim područjima,
nastupom hladnijih dana, a s tim u vezi i smanjivanjem „mušica“ u zraku kao plijena, prisiljene
su upuštati se na putovanja golemih razdaljina
između svojih zimovališta i gnjezdilišta.
Zahvaljujući razvijenim i šiljastim krilima laAko se o strop staje pričvrste
stavice su u stanju u jednom trenutku obrušiti
daščice kao konzole i ukoliko mogu
se, poput mlaznog aviona, tako nisko da gotoslobodno izlijetati, lastavice smjesta
vo dotaknu tlo ili glave ljudi da bi u sljedećem
grade gnijezda. Dobro se sjećam prouzletjele „nebu pod oblake“. Noge, točnije pidavaonice suvenira u starom gradu
skovi nogu, su im vrlo kratke, što im kretanje čini
Osoru na otoku Cresu, gdje sam
otežanim, a prstenovačima pak čini teškoće pri
jednog ljeta na petnaestak kvadrata
stavljanje prstena. Noge im, međutim, dobro
stropa izbrojio devet gnijezda naše
najpoznatije lastavice pokućarke.
služe za odmaranje na električnim/telefonskim
vodovima, na kojima se u velikom broju skupljaju
pred odlazak na zimovanje. Što se gniježđenja tiče, u stanovitom smislu možemo ih
ubrojiti u poludupljašice, jer ako se o strop staje pričvrste daščice kao konzole i ukoliko
mogu slobodno izlijetati, smjesta grade gnijezda. Dobro se sjećam prodavaonice suvenira
u starom gradu Osoru na otoku Cresu, gdje sam jednog ljeta na petnaestak kvadrata
stropa izbrojio devet gnijezda naše najpoznatije lastavice pokućarke.
Lastavica pokućarka ili danas znana samo pod imenom lastavica (Hirundo rustica)
najčešća je od svih lasta u regiji. U duljinu mjeri 17-19 cm, raspon krila 32-34 cm.
Odozgo je plavocrna s riđim grlom i čelom, a odozdo pretežito kestenjastomrke boje
perja. Gnijezdo joj je oblika polukugle. U pologu najčešće ima 4-5 crvenkastopjegavih
bijelih jaja. Glasa se cvrkutavo „tsvit,tsvit,tsvit“. Pred selidbu, dobro opskrbljena rezervnom hranom, kreće put Afrike, južno od Sahare, trpeći velike gubitke. Prema istraživanjima ornitologa utvrđeno je da se vraćaju samo dva postotka prstenovanih mladih, a da
ukupna godišnja smrtnost iznosi oko 73%. Unatoč tomu jedna lastavica prstenovana
prstenom zagrebačke centrale oznake A-139256 kao ptić u gnijezdu u Crnom Lugu
(lokalitet Leska) 22.VI.1950. nađena je mrtva na istom lokalitetu 20.V. 1959., što će
reći da je prsten nosila punih 8 godina, 10 mjeseci i 28 dana, odnosno da je osam puta
prevaljivala tu ne malu udaljenost dva puta godišnje. Dok neke druge vrste lastavica imaju
godišnje dva do tri pologa, 50% lastavica pokućarki samo jednom godišnje polaže jaja
i podiže mladunce. Spolovi su slični.
Srodnik lastavice je piljak, ranije poznatiji kao piljak kosirić (Delichon urbica).
Od lastavice ga razlikujemo po upadljivo bijeloj trtici i donjim posve bijelim perjem.
Gnijezdi se po naseljima, vrlo često na zidu ispod krova. Njegovo je gnijezdo oblika
kugle priljubljeno uza zid, s ulazom kroz mali otvor na vrhu. Leti polaganije od laste.
Valja spomenuti i bregunicu, ranije bregunicu čađavicu (Riparia riparia). Dok
je lastavica pokućarka posve napustila svoja negdanja prirodna staništa, stijene i pećine,
a piljak samo još tu i tamo na tim lokalitetima gnijezdi, bregunica isključivo gnijezdi u
rupama strmih odronjenih obala rijeka i šljunčara. U Hrvatskoj su joj najbrojnije kolonije
na odronjenim obalama rijeke Drave. Manja je i od piljka pa se smatra najmanjom europskom lastavicom. Odozgo je tamnosmeđa s karakterističnom smeđom prsnom trakom. Na
plitko rašljastom repu nema bijeloga.
13 Broj 6/453 2012.
uskoro i srušeni, a taj je povijesni sklop u riječkome
Starom gradu (p)ostao gradsko ruglo, nad kojim bi
navodno trebala niknuti nova gradska knjižnica.
Na Podmurvicama je podignut novi samostan,
a potom je na prijelazu iz dvadesetih u tridesete godine prošlog stoljeća dovršena i crkva sv. Josipa.
Svoj doprinos za gradnju dali su i siromašni župljani
sela Belgrada kupivši orgulje od benediktinki. Stare
belgradske orgulje bile su popravljane 1907. i 1926.
godine, ali ih sada, kao i sve ostalo u kapeli Gospe
Snježne, mrvi razorna snaga (ne)vremena, podsjećajući rijetke posjetitelje na prolaznost svega što je
stvorila ljudska ruka.
Svećeničko ređenje Hrvoja Poljaka
„Dragi Hrvoje, nadam se
da svetom svećeničkom
redu pristupaš upravo
sa sigurnošću da te
Gospodin neće nikada
napustiti, štoviše, da će iz
mnogih nedaća koje će
pratiti tvoj svećenički život
uvijek znati izvući neko
veće dobro, bilo za tebe,
bilo za one koji će ti kao
svećeniku biti povjereni“,
rekao je u propovijedi
riječki nadbiskup Ivan
Devčić podsjećajući na
mladomisničko geslo
ređenika koje glasi „Voljo
Božja, ti si moje nebo!“.
Zahtjevno je vršiti Božju volju
Zbog vjernosti Božjoj volji svećenik je pozvan i na žrtve i trpljenja, no te žrtve donose blagoslov
i spasenja onima kojima je poslan.
14 Broj 6/453 2012.
R
iječki nadbiskup Ivan Devčić 16.
lipnja zaredio je Hrvoja Poljaka za
svećenika Riječke nadbiskupije. U
katedrali sv. Vida okupili su se brojni dijecezanski svećenici te vjernici i rodbina kako
bi molitvama ispratili ređenika na početku
njegova svećeničkog služenja. Hrvoje je rođen 26. veljače 1979. godine u Rijeci. Nakon
srednje škole profesionalno se bavio glazbom no ubrzo se odazvao Božjem pozivu te
upisao teologiju. Dvije godine teologije završio je u Rijeci, a ostale tri u Rimu. Zaređen
je za đakona 16. listopada prošle godine u
Voloskom, a mladu misu slavio je 1. srpnja
u župnoj crkvi sv Romualda i Svih Svetih na
Kozali u Rijeci.
„Dragi Hrvoje, nadam se da svetom
svećeničkom redu pristupaš upravo sa sigurnošću da te Gospodin neće nikada napustiti, štoviše, da će iz mnogih nedaća koje
će pratiti tvoj svećenički život uvijek znati
izvući neko veće dobro, bilo za tebe, bilo za
one koji će ti kao svećeniku biti povjereni.
Svi koji smo danas ovdje oko tebe okupljeni
želimo i molimo da upravo po tom pouzdanju u Boga, koje je temeljno za svećenički
život i djelovanje, budeš sličan sv. Paoli čije
si geslo izabrao i tolikim drugim svecima i
Božjim ugodnicima“, rekao je u propovijedi
riječki nadbiskup Ivan Devčić podsjećajući
na mladomisničko geslo ređenika koje glasi
„Voljo Božja, ti si moje nebo!“.
„Zacijelo te ne trebam podsjećati na to
koliko je zahtjevno geslo koje si izabrao za
svoj svećenički život. Prije svega, nije lako
otkriti Božju volju. Uvjeren sam da si danas
posebno zahvalan ne samo Gospodinu jer
te je pozvao nego i svima koji su ti pomagali
otkriti i prihvatiti Božji poziv, te u njemu rasti
i sazrijevati sve do današnjeg dana. Mnogi
su znaci po kojima nam Gospodin govori, a
da bismo ih razumjeli, potrebno je biti pozoran, neprestano učiti i slušati, dati se savjetovati i voditi od duhovnika i ispovjednika,
kao i od drugih dobronamjernih ljudi.“
Nadbiskup je istaknuo kako je u konačnici Božju volju puno teže izvršiti nego otkriti
i spoznati. „Spoznati nešto, pa makar to bilo
istinito i dobro, još ne znači i živjeti ili djelovati u skladu s time. Već se stari poganski
pisac žalio da slijedi ono što je loše, premda
je spoznao ono što je dobro. Ako smo spoznali volju Božju, to još ne znači da smo je
prihvatili i da smo spremni izvršiti je. Za to
je potreban dodatni i ne mali napor.“ Zbog
vjernosti Božjoj volji svećenik je pozvan i
na žrtve i trpljenja, no te žrtve donose blagoslov i spasenja onima kojima je poslan.
„Mnogi u tom smislu s pravom ističu kako
naša Crkva još i danas živi od plodova koje
su joj svojim trpljenjem i mučeničkim svjedočenjem vjere u vrijeme komunističkog
režima zaslužili mnogi proganjani vjernici,
svećenici i biskupi predvođeni blaženim
kardinalom Alojzijem Stepincem.“
adbiskup je naveo i drugi razlog zbog
kojeg izvršavanje volje Božje zahtijeva od svećenika žrtvu i trpljenje. „To
su grijesi onih kojima je poslan privesti ih k
Bogu. U onoj mjeri u kojoj se oni protive i
opiru volji Božjoj, njezino izvršavanje postaje za svećenika, kao što je bilo i za Krista,
uzrokom velikog trpljenja. Upravo zbog protivljenja ljudi Božjoj spasiteljskoj volji Isus je
morao i svoj život žrtvovati kako bi je izvršio
i njima, tj. nama otvorio put spasenja. Na to
N
treba biti spreman i svaki Kristov svećenik.
To proizlazi iz samog dioništva u njegovu
svećeništvu. Pridružujući ga svome svećeništvu, Krist od svećenika traži da mu se pridruži i u žrtvi svoga života te tako bude, kao
i on, svećenik i žrtva. Sve to pokazuje, dragi
ređeniče, kako je zahtijevano geslo koje si
za svoj svećenički život izabrao“ poručio je
nadbiskup Devčić mladomisniku te mu zaželio plodonosno svećeničko služenje u vršenju volje Božje i pozvao vjernike da mole
za njega.
Danijel Delonga
Hrvoje Poljak
Rođen 26. veljače 1979. u Rijeci, kao
sin pok. Tvrtka i Zdenke, r. Ujević.
Zaređen je za đakona 16. listopada
2011. u Voloskom.
Zaređen za svećenika Riječke
nadbiskupije 16. lipnja 2012.
u riječkoj katedrali sv. Vida od
nadbiskupa Ivana Devčića.
Hrvoje Poljak zaređen je za svećenika Riječke nadbiskupije 16. lipnja u katedrali
sv. Vida. Ovdje vam donosimo njegova razmišljanja uoči đakonskog ređenja 16. listopada 2011. u Voloskom.
„Odabrao sam ovaj put posvećenoga života jer vjerujem da me sam Bog pozvao
da budem njegov svećenik. Od svog ulaska u bogoslovno sjemenište pa sve do
danas u srcu nosim istu želju, da se usprkos svojoj slabosti svakodnevno odazivam
na Božji poziv. Bog je puno toga učinio u mome životu, ali vjerujem da će još puno
toga učiniti. Mnoge stvari ovise o meni samome, zato molim Boga za vjernost, ali se
preporučam i u vaše molitve kako bi moj korak postao čvršći u Gospodinu“, poručuje nam ređenik objašnjavajući zašto želi postati svećenik.
„Rođen sam 26. veljače 1979. u Rijeci, kao sin pok. Tvrtka i Zdenke, r. Ujević.
Odrastao sam u obitelji u kojoj se nije prakticirala vjera. Kao osnovnoškolac odlazio
sam na misu, što se nastavilo i u srednjoj školi. S dvanaest godina primio sam krštenje u župnoj crkvi sv. Josipa.
Poslije srednje škole odslužio sam vojsku (1998.), te na povratku u Rijeku
počeo se profesionalno baviti glazbom. U tom razdoblju moga života udaljio sam se
od Crkve i živio jednim ‘slobodnijim’ načinom života.
U svojoj dvadesettrećoj godini učinio sam po velikoj Božjoj milosti životnu svetu
ispovijed. Ovo je bio trenutak moga povratka Bogu i Crkvi. počeo sam intenzivnije
moliti, češće se ispovijedati, ići na misu i pohoditi Presveti Oltarski Sakramenat.
2003. godine upisao sam fakultet «Sigurnost na radu» i završio jednu školsku
godinu. U međuvremenu su se u meni javljala dublja pitanja za moj budući život.
Molio sam se Bogu da mi On pokaže put kojim ću krenuti. Odlučio sam krenuti za
svećenika i 2005. započeo studirati teologiju u Rijeci. Zadnje tri godine svoga studija
proveo sam u Rimu gdje sam diplomirao teologiju.
Na mome bogoslovskom putu bio bih već odavno pokleknuo da mi Bog nije poslao one koji će me podupirati svojom molitvom i žrtvom. Zato svoj pripravnički hod
do moga đakonata pripisujem Božjoj milosti i ljudima koji su po Božjem izabranju bili
uz mene, na poseban način žrtvom, molitvom i svojim životnim primjerom. Bez njih
nikada nebi došao do ove točke moga puta. U tom smislu također sam Bogu zahvalan što mi je po svojoj providnosti dao mogućnost da postanem član «Euharistijske
zajednice svećenika Srca Isusova i Marijina» koju je 2005. započeo svećenik don
Josip Radić. Mogu reći kako je moj poziv za svećenika rastao i sazrijevao upravo
kroz ovu zajednicu i među njenim članovima.
Sve vas nosim u svojim molitvama pred Gospodina, i one koje Bog odabire i poziva na put posvećenoga života, da se hrabro odazovu,“ piše Hrvoje Poljak navodeći
zašto je odlučio krenuti putem svećeničkog poziva.
Pastoralne
promijene
P
astoralni razlozi i potrebe i ove su
godine razlog promjenama u službama Riječke nadbiskupije. Jedanaest župa dobit će nove župnike ili
upravitelje, a njih 4 nove župne vikare.
Nove će službe preuzeti ukupno 16 svećenika, a promjene će stupiti na snagu
krajem srpnja i početkom kolovoza.
Do promjena će doći i u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II. Novi rektor bit će Sanjin Francetić, dosadašnji
župnik Jelenja. Za vicerektora je imenovan o. Marko Stipetić koji je ujedno
razriješen službe župnika u Dramlju i
Jadranovom. Novi duhovnik bogoslova
bit će mr. Vjekoslav Đapić, razriješen
službe u župama Svete Obitelji i sv. Romualda.
Novi je i ravnatelj Caritasa, službu
preuzima mons. Nikola Uravić, dosadašnji rektor Bogoslovnog sjemeništa,
a preuzet će i službu ravnatelja Svećeničkog doma te ekonoma Teologije i
Bogoslovnog sjemeništa. Službi vicerektora u Bogoslovnom sjemeništu te
ravnatelja Caritasa razriješeni su dr. Božidar Mrakovčić i dr. Milan Špehar.
praviteljem župe Jelenje imenovan je Ivan Milardović te razriješen službe župnog vikara u
Viškovu. Vjekoslav Kovač razriješen je
službe župnog vikara na Kozali te imenovan upraviteljem župe Svete Obitelji,
a Tomislav Miletić razriješen je službe
župnog vikara župe sv. Terezije i imenovan upraviteljem župe sv. Romualda.
Ivo Mićić razriješen službe župnika u
Matuljima te imenovan župnikom župe
Drivenik, a na njegovo mjesto u Matulje
dolazi Kristijan Malnar, dosadašnji župni vikara župe Svetog Križa na Srdočima. Zlatko Čibarić razriješen službe u
župama Zlobin, Lič i Fužine te imenovan
župnikom župa Dramalj i Jadranovo.
Marko Kopić sa službe župnog vikara
u Jelenju, preuzet će upravljanje župama Fužine, Lič i Zlobin. Upravitelj župe
Vrbovsko o. Ivan Androić ove je godine
imenovan župnikom iste župe. Fra Anselmo Stulić razriješen službe u župi sv.
Nikole Tavelića koju preuzima fra Božidar Šustić. Dragutin Prlog razriješen je
službe župnika u Driveniku. Josip Blažotić razriješen je službe župnog vikara
župe BDM Karmelske i kao župni vikar
odlazi na Viškovo, a mladomisnik Hrvoje Poljak imenovan je župnim vikarom
župe Svetog Križa.
U župama koje vode salezijanci također je došlo do promjena. Službe župnih vikara zamijenili su Don Josip Ljubić i don Vjekoslav Kanić u župama sv.
Antuna Padovanskog na Kantridi i župi
Marije Pomoćnice.
U
15 Broj 6/453 2012.
Hrvoje Poljak, novi
svećenik Riječke
nadbiskupije
MEDICINSKI KUTAK
Meduze
Kako su meduze praktički prozirne
teško su vidljive. Zato se meduza
prilikom plivanja može dotaknuti bilo
kojim dijelom tijela, a da je uopće
niste vidjeli.
Priredio: dr. Ivan Host
D
odir meduze može lijep i sunčan dan na plaži pretvoriti u neugodno iskustvo. Meduze su jedinstvena bića kojima se možemo diviti, naravno samo
ako ih promatramo s udaljenosti. Zemlju obitavaju već oko 650 milijuna
godina. Njihov životni vijek iznosi od tri do šest mjeseci. Pri samostalnom kretanju
dostižu brzinu od devet kilometara na sat. Meduze su skoro prozirne i čak oko
99 posto njihove mase čini voda. Nemaju kostura niti neku naročito čvrstu tvar u
svom organizmu. Moraju biti u vodi jer im ona podupire cijeli organizam i pomaže
u kretanju.
Samo ime “meduza” porijeklo vuče iz grčke mitologije. Meduza je bilo ime
jedne od tri sestre Gorgone. Bila je jako lijepa, no nažalost se zamjerila božici
Ateni (o tome postoji više verzija), koja je njenu prelijepu kosu pretvorila u
strašne zmije otrovnice. Od onda bi se svatko koga bi pogledala pretvorio u
kamen.
Meduze osvajaju oceane
Ovi drevni želatinozni stanovnici oceana se u posljednje vrijeme nezaustavljivo šire oceanima i prijete ekologiji morskih sustava. Čini se da im klimatske
promjene i globalno zatopljenje jako pogoduju. Posljednjih godina zabilježene
su eksplozije “cvjetanja” meduza u nekim europskim morima, među kojima i na
Jadranu. Tako da se nekih godina od njih na nekim mjestima nemože niti ući
u more. Kod Fažane je prije nekoliko godina jedan ribar izvukao neuobičajeno
veliku meduzu, tešku osam kilograma i promjera klobuka oko 80 cm. Neki se
ribari žale da sve češće nemogu loviti jer im se mreže za kratko vrijeme napune
stotinama velikih meduza.
Meduze se kreću nošene morskim strujama, ali i kontrakcijom mišića. One
zapravo uzmu nešto vode i onda je kroz otvor izbace van, pa ih taj pritisak pomiče. Kreću se nakoso prema gore, a klobuk je okrenut u smjeru kretanja. Meduze
nemaju mozak, srce, organe za disanje niti krvi. Osjetila su im primitivna, tek razaznaju razliku između dana i noći, a pomoću osjetilnih senzora prepoznaju plijen.
16 Broj 6/453 2012.
Žarne niti kao minijaturni harpuni
Meduze imaju jedan otvor koji im služi i za uzimanje hrane i za izbacivanje otpadnih tvari. Taj je otvor smješten s donje strane klobuka. Oko
meduzinog otvora se nalaze duge lovke, a na njima su žarne stanice koje
luče otrov. Na kraju žarnih stanica nalaze se žarne čahure sa žarnim nitima koje imaju završetke u obliku harpuna. Njih žarne stanice izbace u trenutku kad se meduza brani ili lovi hranu. Na taj način paraliziraju žrtvu i progutaju je. Meduze mogu pojesti plijen koji je veći od njih samih. Najčešće
jedu planktonske račiće, no u stanju su pojesti i ribu ili druge meduze.
Kako su meduze praktički prozirne teško su vidljive. Zato se meduza prilikom plivanja može dotaknuti bilo kojim dijelom tijela, a da je uopće niste vidjeli. Otrov se
nalazi u žarnicama i sastoji od otrovnih proteina. Kod dodira trenutačno se osjeti
jaka bol. Na mjestu dodira se opažaju opekline, a mogu se pojaviti i mjehurići.
Najgore su posljedice kontakta sluznica s meduzom. Ako je zahvaćena velika površina tijela dodirom s većim brojem meduza, mogu se pojaviti znakovi kao što su
mučnina, povraćanje, glavobolja, nemir, lokalna krvarenja i mjehurići na koži velike površine tijela. Na sreću, otrov meduza uobičajenih za naše vode uglavnom
nije snažan. Na Jadranu je najopasnija tzv. morska mjesečina, Pelagia noctiluca.
Prva pomoć
Ako krenete plivati na moru i odjednom
osjetite jaki osjećaj kao da vas je nešto opeklo,
najvjerojatnije ste došli u dodir sa meduzom.
Evo kako izlječiti opeklinu od meduze:
uNakon susreta s meduzom, treba po mogućnosti sačuvati mir i pažljivo otresti životinju
te što prije izaći iz vode. Ljudi koji pomažu
pogođenom trebaju ga smiriti da se izbjegne nepotrebno kretanje, a time i dodatno
utrljavanje žarnog otrova u tijelo. Važno je
brzo reagirati i čim prije sanirati opečeno
mjesto uMjesto koje je bilo u dodiru s meduzom treba politi slanom vodom, kako bi se lovke
isprale. Ne smije ih se nikako pokušati odstraniti golim prstima. Osim toga, kožu se ne
smije trljati, jer bi se time izazvalo daljnje pucanje žarnih stanica i pogoršalo stanje. Nakon toga polijete ocat po opeklini i ostavite
ga djelovati (naravno ako ga imate pri ruci).
Može pomoći i limunov sok. Nesmije se koristiti obična pitka slatka voda ili alkohol,
jer bi se nakon njihove primjene mogle
aktivirati zaostale žarnice.
uS obzirom da meduza u koži ostavlja svoje
lovke (žarnice) dobro ih je ukloniti. Ukoliko
nemate pri ruci ocat, možete upotrijebiti kremu za brijanje, sapun ili slično te ih stavite
na opečeno mjesto. Nakon toga opečeno
mjesto morate “lagano ostrugati” odnosno
“obrijati” britvicom ili nožem. Ukoliko ih
nemate pri ruci dobro će pomoći i osobna
iskaznica. Tako ćete ukloniti lovke koji su u
koži. Nakon toga ponovno polijte po opeklini
ocat (ako ga imate pri ruci).
uTerapija nakon odstranjenja žarnica uključuje lokalnu primjenu masti koje imaju protuupalno i protualergijsko djelovanje, a dobro
je i ako sadrže lokalni anestetik (lidokain)
kako bi se umanjila bol. Stručna medicinska
pomoć je svakako potrebna ako su tegobe
vrlo izražene, ako je opečena veća površina
tijela (npr. više od polovice ekstremiteta) ili
ako ste opečeni po sluznicama ili na glavi i
vratu.
CRKVENA GLAZBA
Dvostruka
zadaća
orguljaša
Piše: Andrejka Srdoč
Orguljaš mora voditi računa o dvostrukoj zadaći kojeg pred njega stavlja pjevanje: Instrumentalno
praćenje pjesme i „uokvirivanje“ iste u instrumentalne stavke predigre, međuigre i završetka.
1. Instrumentalno praćenje pjesama
Prvi zadatak orguljaša u liturgiji je pratiti pjevanje. Praćenje
pjevanja je umjetnost koja pretpostavlja vještinu sviranja, a zahtjeva poznavanje liturgije, jer na primjer praćenje psalma ne
može imati isti karakter kao praćenje poklika Aleluja: za dobro
ispunjenje ovoga zadatka svakako treba vladati osnovnim poznavanjem instrumenta, njegovih mogućnosti i registracije. Ne
prati se na isti način pjevanje puka, zbora ili soliste. Praćenje
psalma ima meditativni karakter znači uputna je upotreba tiših
registara, dok za poklik aleluja možemo uvesti pjesmu s „ripieno“ i dati svečaniji karakter.
Nadalje, ne prati se na isti način pjesma koju zajednica poznaje i ona koju tek uči. U prvom slučaju jasno je da će orguljaš
moći dati solidnu harmonijsku podlogu, dok u drugom slučaju
treba će više nastojati oko jasnoće melodije pjesme. U našim
krajevima rado se pjeva u pučkom višeglasju. Ako se ovo pjevanje prati tada će orguljaš trebati voditi računa o pravilima pučkog pjevanja učeći ih od raspjevane zajednice, a odustajući od
neprilagođenih, premda bogatijih harmonizacija koje ometaju
spomenuto višeglasje. Onaj koji prati treba uvijek biti pažljiv na
ono što se događa: on je često prvi čuvar kvalitete pjesme kako
s ritmičkog tako i s melodijskog stajališta.
Praćenje pjevanja se ne improvizira, pogotovo ako se ne
poznaju osnovni zakoni harmonije na manualu. Dobro je zato
pobrinuti se za pratnju pjesama, kako za partituru tako i za vježbanje iste. Treba spomenuti kako je često potrebno pjesmu postaviti u tonalitet koji odgovara zajednici, što za sobom povlači
pitanje vještine transponiranja.
Nakon što je svladan i usvojen tekst neke pjesme, samo
praćenje pjevanja se uči na licu mjesta i to prije svega slušanjem
onih koji su tu vještinu već svladali, a kad se nađe za instrumentom slušanjem onih koji pjevaju.
2. Uokvirivanje pjesme u instrumentalne stavke
predigre, međuigre i završetke
Osim praćenja pjesme, orguljaš treba i uvesti u pjesmu glazbenim uvodom, predigrom. Ne treba smetnuti s uma da orgulje ne služe
samo za davanje intonacije, nego imaju znatno većih mogućnosti koje
će vješti orguljaš znati pokazati. Ovaj kratki stavak koji najavljuje pjesmu odlučujući je za kvalitetu pjesme. Predigra postavlja već od prvih
taktova ritam pjesme, tonalitet, te ugođaj u kojem će se pjesma izvoditi. I u ovom slučaju treba voditi računa o kakvoj pjesmi se radi: da li
je to himan, litanija ili kakav drugi glazbeni oblik kojega susrećemo u
liturgiji, a svaki od njih ima svoje interpretativne karakteristike.
Pjesma može završiti s postludijem. Ovo instrumentalno produljenje također je način koji omogućuje prijelaz pjesme k liturgijskom
činu koji zatim slijedi. Ovaj kratki stavak omogućuje da još jednom
u mislima liturgijske zajednice odjeknu riječi koje su upravo pjevali,
a na koje ih navodi melodija koju slušaju, ili daje prigodu orguljašu
da razvije slobodnu melodiju čije značenje ide preko značenja riječi,
poput gregorijanskog jubilusa. Ovdje je svakako važno voditi računa
da se instrumentalni interventi uklope u razvoj i tijek slavlja, a ne da
ga blokiraju.
Treći instrumentalni trenutak je međuigra. Ovaj glazbeni stavak
omogućuje vrijeme odaha unutar pjesme koja ima više kitica, a koje
su opravdane duljinom obreda kojega prate kakav je npr. obred pričesti. U strofnim pjesmama i himnima bit će uvijek prikladno posegnuti
u određenom trenutku za kratkom međuigrom: ovaj „zahvat“ uklanja
osjećaj umora i dosade koji se rađa iz višekratnog ponavljanja jedne
te iste melodije.
Da li se ovi stavci improviziraju? U najviše slučajeva „Da“. Pomnijom analizom melodije pjesme uvijek će se naći neku glazbenu temu
za improvizaciju, a već i sam izbor registara može biti prikladan za
ostvarenje istih. Uz rečeno može se uputiti i na naše kantuale koji uz
mnoge popijevke donose već priređene uvode ili međuigre.
Od jeseni započinju novi upisi u Nadbiskupijsku školu za crkvenu glazbu. Pozivamo sve zainteresirane osobe, a pogotovo
sve župnike koji nemaju svirača da pošalju na školovanje nadarene kandidate. Obrazac za upis možete dobiti u Nadbiskupiji ili
u svojim župama, te ga dostaviti tajništvu škole do 8. listopada
2012.
Za više informacija možete se obratiti na:
Tajništvo Riječke nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu,
ul. Ivana Pavla II., br. 1, 51000 Rijeka.
Tel.: 051/581-242; Fax.: 051/561-223; Mob.: 091/9752909
E-mail: crkvena.glazba@ri-nadbiskupija.hr
Internetske stranice: www. rijeka-nadbiskupija.hr
17 Broj 6/453 2012.
UPISI U NADBISKUPIJSKU ŠKOLU ZA CRKVENU GLAZBU
OBITELJSKI PREDAH
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA
Trs i loze
“Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku
lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja
rod donosi čisti da više roda donese.” (Iv 15,1-2)
Iz prošlosti Rijeke
Župna vela crikva
Crkvu u središtu grada zovu i „kod Kosog tornja“, a ona
je crkva Uznesenja Blaženje Djevice Marije. Ova zborna-župna crkve ima mnogogodišnju povijest. Izgrađena je 1442.
godine, a bila je poznata po kosom šiljatom tornju, piramidalnog oblika. Zvonik je preuređen za mojih gimnazijskih
dana 1928. godine po nalogu direktora Giganteo. Riječani
su bili ogorčeni i protestirali.
Zvonik je danas nagnut oko četrdeset centimetara, a
nitko ne prati stanje ili možebitno spuštanje terena. Crkva
ima tri lađe, unutrašnjost je prilično tamna i hladna. Tijekom
povijesti vršene su razne preinake, a i danas njezina obnova dugo traje.
Ulaz je zadržao velike i lijepe dorske stupove, a iznad
je skulptura anđela. Pročelje ima divnu veliku rozetu. U samoj crkvi i dvorištu nalaze se grobovi članova bratovština i
gradskih uglednika. Riječani crkvu zovu „Duomo“.
Oko crkve su donedavno bili bedemi grada, a danas
je to sve demolirano i uništeno uslijed gradnje modernih
zdanja, podzemne garaže i buduće gradske knjižnice. Nasuprot se nalazi, nekoliko puta srušena u ratu, Pedagoška
akademija.
Maks Peč
Slika vinograda česta je u biblijskoj tradiciji. Vinogradar u svoj vinograd ulaže puno truda, brige i rada.
Na vrijeme ga treba okopati, pročistiti, obrazati, vezivati,
braniti od štetočina, trajno njegovati. U Svetom se pismu Izrael često uspoređuje s Božjim vinogradom. Ta
se slika pretače u govor o Crkvi u ovoj prispodobi. U
sedamnaest redaka Ivanova evanđelja, Isus osam puta
spominje “donošenje ploda”, a čak šesnaest puta “ostanak” loze na trsu.
Između trsa i loze struji isti životni sok, duboko zajedništvo, isti neizrecivi život.
Neka nam u srcu trajno odzvanjaju Isusove riječi:
“Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako
ne ostane na trsu, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Iv
15,4) “Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo
roda.” (Iv 15,8)
Gospodine! Ti znaš da smo poput mladica koje lako
usahnu pred nedaćama života. Prati nas uvijek svojim
Duhom i ukrijepi našu ucijepljenost u Tebe!
Priredio: Dario Miletić
IZDANJA VERBUM
18 Broj 6/453 2012.
Roman “Kalista” Johna Henryja Newmana
U prostorijama nakladne kuće Verbum u utorak, 5. lipnja na konferenciji za medije predstavljena je
knjiga “Kalista. Roman o prvim kršćanima” Johna Henryja Newmana. Knjigu je predstavio mr. sc. Petar
Balta, glavni urednik nakladne kuće Verbum. John Henry Newman (1801.-1890.), obraćenik, kardinal i pisac, jedan od najvećih kršćanskih velikana, u ovome briljantnu romanu živopisno i poticajno opisuje život prvih kršćana u Rimskome Carstvu.
Radnja se romana odvija sredinom 3. stoljeća u sjevernoafričkoj rimskoj provinciji, u gradu Siki, gdje
su kršćani trpjeli velike progone. Neizvjesna sudbina kršćanske zajednice te ljubav lijepe grčke poganke
Kaliste i kršćanskoga mladića Agelija isplele su prekrasnu i uzbudljivu pripovijest o važnosti osobnoga
svjedočenja i dramatičnosti životnih izbora.
Newman tako kroz svoje likove progovara o sumnjama i preispitivanjima o životu, Bogu i ljudima,
istodobno naglašavajući snagu obraćenja koje čovjeka mijenja iz temelja i koje osmišljava njegov život.
OBITELJSKI PREDAH
O svetom Romualdu na
temelju novih spoznaja
Sveti Romuald, kojeg slavimo 19. lipnja, monah je koji je oko
1000. godine pokrenuo struju unutar već aktivnog pokreta za
obnovu redovništva, točnije monaštva. Kamaldoljanska kongregacija danas je dio reformiranog ogranka benediktinske zajednice. Samostan u Camaldoliju
ove godine obilježava tisućugodišnjicu od svoje
uspostave davne 1012. u toskanskom mjestu
Camaldoli. Obilježavanju visoke obljetnice pridružio se i papa Benedikt XVI. posjetivši u ožujku ove godine samostan San Gregorio al Celio
u Rimu kojega danas drže upravo kamaldoljani.
Tijekom povijesti Crkve kamaldoljani su dali veći
broj zaslužnih imena; spomenimo samo svetoga
Petra Damianija ili Gracijana autora Decretuma,
poznate pravne kompilacije.
Sv. Romuald rođen je u Ravenni između
951. i 953., živio je 75 godina (umro između
1023. i 1027.). Potječe iz aristokratske obitelji,
da bi već u dobi od 20 godina napustio imutak
i postao monah u poznatom ravenskom samostanu Sant’Apollinare in Classe. Jedna riječka župa, na Kozali,
posvećena je svetom Romualdu i Svima Svetima. Titula svetog
Romualda nije kao što to inače biva, izrasla iz pobožnosti mjesnih vjernika prema tome svecu, već iz okolnosti koji su omogućili
podizanje velebne crkve. Naime od svoga nastanka 1923. kozalska je župa bila posvećena Svima Svetima, no prvi riječki biskup
Isidoro Sain u znak zahvalnosti prema talijanskom darivatelju
poduzetniku Senatoreu Borlettiju koji je izdašnom svotom novca
pomogao izgradnju, i na spomen njegovoga oca Romualda, 21.
siječnja 1930. dekretom je odredio proširenje patrona kozalske
župe. Od tada je župa na Kozali posvećena svetom Romualdu i
Svima Svetima.
Velik broj benediktinskih samostana na području Hrvatske izgrađeni su u 12. i 13. stoljeću od jadranske obale sve do Slavonije
i Srijema (samostani svetog Ivana u Medulinu 1115., svetog Miho-
vila nad Pazinom prije 1178., svete Marije na Košljunu 1186., svetog Jurja i svetog Križa u Senju). Možemo slobodno govoriti o preporodu benediktinaca u tome razdoblju u nas, preporod nastao
na temelju radikalne obnove redovništva kojem
su poticaj dali pokreti iz francuskog Clunyja i s
apeninskog Camaldolija. Ti su samostani organizirani u novom duhu koji struji iz opatija Cluny
i Camaldoli i pod njihovim su vodstvom mnogi
samostani oslobođeni feudalnih zaštitnika odnosno njihovih presizanja pred kojima se brane
sklapajući saveze benediktinaca (kongregacije)
na temelju pravila svetog Benedikta. Kamaldoljani svetog Romualda (1050.) u sebi ujedinjuju
iskustva pustinjačkog i samostanskog života,
promiču skromnost i siromaštvo u službi Evanđelja. Kamaldoljani su u nas ostavili dubljega
traga no clunyjevci. Snažne figure biskupa nositelja grgurovske reforme dolazile su iz te redovničke zajednice. Splitski nadbiskup Lovro
1059.-1099. i trogirski biskup sveti Ivan Ursini
1062.-1111., neki su od njih. Spomenuti nadbiskup Lovro smatra
se duhovnim ocem kralja Zvonimira i njegovom desnom rukom u
obnoviteljskim nastojanjima Crkve, a na mjesto splitskog nadbiskupa došao je iz Osora gdje je bio biskup.
Često se spominjao boravak svetog Romualda u Istri. Nedavno je tome podatku dana vjerodostojna potvrda iz crkvenopovijesnih istraživanja pa se boravak toga sveca na našem najvećem
poluotoku od sada treba smatrati sigurnim i u arhivskim vrelima
utemeljenim podatkom. Znanstvenik i profesor u sjemeništu u
Ravenni Ruggero Benericetti zadnjih je godina objavio nekoliko
zapaženih djela na temelju arhivskog istraživanja crkvenih i svjetovnih arhiva na području Ravenne i okolice. Sveti Romuald u Istri
je boravio između 1002. i 1004. Osim toga spomenuti autor spominje i mogućnost drugog Romualdovog boravka u Istri tijekom
1014. i početka 1015. godine.
Marko Medved
U subotu, 9. lipnja riječki restoran „Gardens“ do posljednjega mjesta bio je ispunjen ženama koje su došle na druženje pod
nazivom „Doručak za žene“ gdje je predavanje na temu: „Kako tvoj život može postati uzbudljiv“ održala s. Tereza Zukić. Sestru
Terezu milijuni Nijemaca poznaju kroz televizijske nastupe, mjuzikle, mise, predavanja
i knjige gdje je tražena govornica koja već
godinama izaziva senzaciju kao trenerica
menadžera.
Nekadašnja prvakinja u atletskim sportovima, koja je svoju sportsku karijeru zamijenila duhovnim pozivom, oduševila je
Riječanke koje su se okupile na Doručku za
žene kojega je organizirala istoimena Udruga. Na vrlo humorističan, ali i vrlo suptilan
način s. Tereza je pričala o potrebi da svoju ljubav dijelimo s bližnjima, da se Bibliju
ne treba čitati nego postati Biblija, ali i da
smo dužni Boga slaviti. „Svaki dan možemo
nekoga usrećiti, a to ne činimo!“, upozori-
la je s. Tereza dodajući kako su ljudi gladni
ljubavi, gladuju za pažnjom i kad drugome
pokažemo da ga volimo, njegov dan postaje drugačiji.
Osvrćući se na odabir mjesta na kojemu je održala predavanje, ova redovnica je
istaknula kako danas treba izaći iz crkve i
današnja evangelizacija zahtjeva da se do
čovjeka dopre na različite načine. Posvjedočila je o svojoj sportskoj karijeri kada nije
poznavala Boga i kako joj se život preko
noći okrenuo, kako je Bog ušao u njezin život kada je prvi puta uzela Bibliju u ruke i
poručila da za razliku od života bez Boga,
život s Njim je simfonija. „Imamo samo jedan dan i trebamo ga iskoristiti. Moramo
se voljeti i biti prijatelj s Isusom i svjedočiti
ga i na neobičnim mjestima jer ni Isus nije
išao u sinagogu, nego se družio s ljudima
i pričao o svom Ocu.“ „Doručak za žene“
krenuo je 1983. godine u Švicarskoj s ciljem
da se ženama pruži mjesto gdje će u neko-
liko sati uživati u zanimljivim predavanjima i
moći razmijeniti mišljenja. Ubrzo se proširio na ostalo Europu, a u Hrvatskoj je prvi
puta održan upravo u Rijeci u devedesetim
godinama, rekla je koordinatorica riječke
podružnice Udruge „Doručak za žene“, Kornelija Mikulić Krvavica, a njena kolegica iz
Zagreba, Angelika Basch dodala kako se
ovakva događanja održavaju u cijeloj Europi, najviše u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.
Helena Anušić
19 Broj 6/453 2012.
Svaki dan možemo nekoga usrećiti, a to ne činimo!
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Ogulin
Gospić
20 Broj 6/453 2012.
Proslavljen zaštitnik Svećeničko ređenje Ivice Tolle
gorskih spašavatelja
sv. Bernard
Treću godinu za redom u Ogulinu se na državnoj razini održala središnja proslava sv. Bernarda,
zaštitnika Hrvatske gorske službe spašavanja, vrijedne i humane organizacije koja pomaže ljudima
u nevolji. Svečanost hrvatskih gorskih spašavatelja započela je ophodom sa zastavama središtem
grada od njihovih prostorija do župne crkve sv.
Križa. Misu je za preko pedeset članova HGSS-a
iz većine hrvatskih stanica predslavio župnik i dekan ogulinski mr. Tomislav Rogić. Misi su nazočili pročelnik Hrvatske Gorske službe spašavanja
Vinko Prizmić, izaslanik predsjednika RH general
Dražen Šćuri, izaslanik ministra obrane RH pukovnik Perica Turalija, izaslanik ministra unutarnjih
poslova Ivica Porubić, izaslanik ravnatelja DUZS,
pročelnik područnog ureda za zaštitu i spašavanje
Karlovac Martin Barić, pročelnik ogulinske stanice
HGSS-a Hrvoje Jerak, karlovački župan Ivan Vučić
i gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić.
Mon. Rogić je istaknuo da slaveći sv. Bernarda kao i sv. Vida slavimo ljude u čijim životima se
ostvarila snaga Božje milosti u pomaganju ljudima
i veličanstvenoj žrtvi za druge. Da ta pomoć bude
konkretnija sva milostinja će se namijeniti za pomoć stradalima u potresu u Italiji, jer treba reći da
je talijanski Caritas za vrijeme Domovinskog rata
među prvima pomagao Hrvatskoj odnosno Piacenza Ogulinu pomažući 30 obitelji „kumstvom na
daljinu“. Propovjednik je istaknuo da nam je Isus u
euharistiji ostavio svoje probodeno srce, a danas
nas najviše razjedinjuje rastočeno srce. Bog nas
uvijek uči ljubiti, jer je Bog u sebi vječna ljubav, sebedarje, velikodušnost. To je životom pokazao i sv.
Bernard svetac iz 11. stoljeća iz Aoste u Italiji. Zbog
izuzetne pobožnosti kojom se kao mladi svećenik
odlikovao, biskup ga je imenovao arhiđakonom svojim prvim pomoćnikom. Ta dužnost obvezala
ga je na stalne propovijedi unutar cijele regije, te
na brigu za siromašne. Kako se Aosta nalazi u
Alpama, sv. Bernard je znao dočekivati izmorene
putnike koji bi u grad stizali nakon teškog prijelaza obližnjeg Monte Giovea. Na Monte Gioveu je
dao sagraditi dva planinarska utočišta, gostinjce
za iznemogle putnike, gorštake i sve one koji se iz
bilo kakvog razloga nađu u planinama. Ta utočišta
danas nose njegovo ime Grande San Bernardo i
Piccolo San Benardo na talijansko-francusko-švicarskoj granici. Njegove moći danas se čuvaju u
katedrali u Novari, a njegovo štovanje prošireno je
po cijelom svijetu među planinarima među čemu
je posebno pridonio papa Pio XI. i sam planinar.
Bernarda ne častimo zato što je živio u planini, niti
što je osvojio najveće vrhunce Alpa, častimo ga
zato što je svoj život, po Kristovim riječima, osmislio pomažući drugima. Tako je i sam postao slika
Srca Isusova, onaj koji pomaže razumjeti i daje vidjeti koliko Bog ljubi čovjeka.
Nakon mise svi sudionici proslave obišli su
jedinu u Hrvatskoj alpinističku zbirku a gledali su
i vrlo atraktivnu vježbu ogulinske stanice HGSS-a
izvlačenja unesrećenog iz kanjona koja je održana
iznad 40 metara duboka Đulina ponora u središtu
grada.
Z. Ranogajec
U subotu 30. srpnja gospićko-senjski biskup Mile Bogović predvodio je u gospićkoj katedrali
Navještenja BDM obrede svećeničkog ređenja đakona Ivice Tolle. Uz brojne svećenike, župnika iz
rodne župe ređenika, Otoka kod Vinkovaca Antuna Kneževića, bogoslove te hodočasnike iz Otoka,
gospićku katedralu su ispunili i profesori zagrebačke 4. gimnazije na čelu s ravnateljem, škole u
kojoj je ređenik Ivica Tolla više od 10 godina predavao vjeronauk. Svečanost liturgiji dao je katedralni zbor pod vodstvom s. Velimire Marinović i uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića.
Biskup Bogović poručio je ređeniku Tolli da se oboje nalaze pred oltarom koji predstavlja
Isusa, odnosno smrt i uskrsnuće. Krist je stijena koja za svakog stvara vječnost. I tebe zove Crkva,
biskupija i njen prezbiterij da gradiš na toj čvrstoj stijeni, a ne na pijesku što simbolizira laž, novac i
nasilje. Laž da su Kristovo tijelo odnijeli apostoli, novcem je plaćeno za širenje te laži, a nasiljem su
kao mučenici završili većina prvih učenika. Kroz povijest se većina kuća na pijesku iz komunizma,
fašizma, nacionalsocijalizma rušila. Ivica je to u obitelji i župi Otok ranio otkrio, a nakon više godina
djelovanja kao vjeroučitelj je imao hrabrosti odazvati se pozivu za svećenika.
Pozdravne riječi mladomisniku Ivici uputili su djelatnici osnovne škole dr. Franje Tuđmana iz
Ličkog Osika gdje je radio, a na kraju se svima zahvalio i sam ređenik.
Zvonko Ranogajec
Desmerice
Blagoslov nove kapele sv. Ivana
Krstitelja u Desmericama
U subotu 23. lipnja u župi sv. Jurja u Zagorju Ogulinskom u naselju Desmericama ostvarena je
višegodišnja težnja vjernika ovog dijela župe da dobiju svoj sakralni prostor. Novu kapelu sv. Ivana
Krstitelja blagoslovio je izaslanik gospićko-senjskog biskupa ogulinski dekan mons. mr. Tomislav
Rogić. Svečanosti blagoslova nazočili su brojni vjernici, hodočasnici iz susjednih župa Ogulinskog
dekanata na čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i njegovim zamjenikom Tonom
Radočajem. Svečanost su uzveličali članovi više Dobrotvornih podupirajućih društava ogulinskog
kraja kao i članovi Frankopanske garde. Na misi su koncelebrirali mjesni župnik dr. Željko Blagus,
župnik Oštarija i Cerovnika pop Antun Luketić i župni vikar iz Ogulina Dino Rupčić.
Nakon što su veličanstvenom procesijom došli do kapele, blagoslov je predvodio mons. Tomislav Rogić, a pozdravne riječi uputio je župnik dr. Željko Blagus. Mons. Rogić je u propovijedi govoreći o crkvi istaknuo da je to kuća Božja i vrata nebeska. Crkva je mjesto božjeg prebivališta na
zemlji i znak Božje prisutnosti. Svaka nas crkva podsjeća da nismo sami, da je Bog s nama. Zato
su ljudi podizali crkve, kapelice, velebne katedrale i male križeve na raskršćima, uvijek Bogu na
čast jer su htjeli vidljivi Božji znak u svojoj sredini. Crkva, kuća Božja ujedno su i vrata nebeska! U
crkvi se učimo biti Bogu blizu. A u Božjoj blizini nestaje s nas prašina i blato grijeha. Bog nas oproštenjem čisti i čini dostojnim stajanja pred njim. On krijepi naše snage, oporavlja nas za životne
borbe, usavršava našu ljubav i dobrotu, daruje nam mir srca, čini nas uvijek više svojom djecom.
Propovjednik je zatim progovorio o Ivanu Krstitelju i njegovu rođenju. On nam snažno poručuje da
znamo prihvatiti Božju volju. Samo tada znat ćemo se nositi i sa životom. Ova crkva će svoj plan
i ulogu ispuniti ukoliko bude znak Božje prisutnosti za vas, ukoliko vas bude okupljala u istinskoj
vjeri, ukoliko bude čimbenik vašeg zajedništva i rasta u vjeri i međusobnoj ljubavi. Neka vam bude
uvijek kuća Božja i vrata nebeska, zaključio je propovjednik.
U večernjim satima održano je tradicionalno vjerničko okupljanje i paljenje Ivanjskog krijesa.
Z. Ranogajec
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Nadbiskup Eterović blagoslovio
kip bl. Katarine Kotromanić
U subotu 16. lipnja u župi sv. Jurja u Korenici bilo je izuzetno svečano. Glavni tajnik Sinode
biskupa iz Vatikana nadbiskup Nikola Eterović predslavio je misno slavlje kao i blagoslov kipa
bl. Katarine Kotromanić, posljednje bosanske kraljice i blaženice iz franjevačkog svjetovnog
reda. Uz nadbiskupa Eterovića suslavio je i mjesni biskup Mile Bogović, mjesni župnik Stipe
Zeba, slunjski dekan mons.
Mile Pecić kao i brojni svećenici iz biskupije. Korenička crkva bila je prepuna vjernika u
narodnim nošnjama iz mjesne
Like ali i iz domovine blaženice
Bosne, od Kraljeve Sutjeske
pa do Plehana. Dostojanstvo
liturgiji dao je župni zbor uz župni tamburaški orkestar.
Nadbiskup Eterović je
progovorio o tragičnom životu ove velike žene koju mnogi
nazivaju posljednjom bosanskom kraljicom Umrla je u svojoj 54. godini, točnije 1478. Pokopana je u Rimu u crkvi Aracoeli. Sudbina ove svete žene slična
je mnogim majkama u Bosni. Može se reći da su istu ili sličnu sudbinu imali mnogi današnji
vjernici u Korenici koji su spašavajući živote u Bosni povlačili se pred agresijom te našli utočište
u Korenici. Nakon mise nadbiskup Eterović je blagoslovio kip kraljice Katarine Kotromanić, rad
umjetnika Josipa Cvrtile.
Z. R.
Oštarije
Biskupijski susret ministranata
U ponedjeljak 18. lipnja u svetištu Gospe od Čudesa održan je biskupijski susret ministranata
Gospićko-senjske biskupije. Okupilo se preko 250 ministranata iz svih pet dekanata i većine župa
biskupije s oko 30 svećenika.
Susret jer započeo svečanom procesijom do svetišta gdje je održano pokorničko bogoslužje koje je predslavio ogulinski dekan mons. mr. Tomislav Rogić. U slijedio je pozdrav domaćina,
čuvara svetišta popa Antuna Luketića ministrantima i svećenicima nakon čega je uslijedilo misno
slavlje koje je predslavio izaslanik gospićko-senjskog biskupa, Generalni vikar mons. mr. Tomislav
Šporčić. Suslavili su brojni svećenici biskupije.
Život svakog čovjeka vodi čežnja za srećom, a ako je ta želja pogrešna, onda je i sam
život u pitanju, istaknuo je na početku mons. Šporčić. A čežnjama prema željama su posebno
usmjereni mladi. Koja je želja ispravna? Da bi to spoznali obraćamo se Bogu i Dugu svetomu da
nas rasvijetli. Ovdje u Oštarijama poseban uzor dosljednosti vjere je Gospa od Čudesa. Mariju
gledamo kao najvrjedniju i najmudriju ženu koja je živjela na licu zemlje, što je propovjednik potkrijepio razmišljanjima o Mariji od strane J. P. Sartrea, sv. Augustina i M. Gandhija.
U popodnevnom dijelu susreta održana su za ljubitelje sportskih aktivnosti natjecanja u nogometu. Ostali ministranti su u pratnji popa Luketića pohodili drevni biskupijski centar Modruš gdje ih
je dočekao domaći župnik dr. Željko Blagus.
Z. R.
Sjednica Senjskog
kaptola
Godišnji susret članova Senjskog kaptola održan je u četvrtak 5. srpnja u Senju pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića
i prepošta Senjskog kaptola mons. Mile Čančara.
Nakon pozdravnih riječi biskupa Bogovića kanonik
Mile Pecić pročitao je zapisnik s protekle sjednice, a
potom je prepozit mons. Čančar izvijestio o sudjelovanju kanonika na slavljima. Kanonici su sudjelovali
u slavljima Dana hrvatskih mučenika, kao i sv. Jakova na Udbini, proslavi Blagovijesti u Gospiću i Velikoj Gospi na Krasnu. Posebno je njihova nazočnost
tradicionalno prisutna za proslave Gospe Karmelske u Senju gdje su posebno uočljivi jer sudjeluju u
procesiji i misi u svečanim ornatima. To je znak pažnje prema Senju i mjesnom vjerničkom puku koji je
znao sačuvati svoju vjeru u povijesnim neprilikama
kao i priznanje dugoj i značajnoj crkvenoj povijesti Senja. Kanonik mons. Tomislav Šporčić iznio
je plan slavlja u Godini vjere u kojoj će se održati
susreti brojnih kategorija vjernika, od ministranata,
prvopričesnika, krizmanika do susreta supružnika,
mladih i bolesnika. Završetak Godine vjere bio bi u
znaku hodočašća cijele biskupije u Mariju Bistricu u
listopadu 2013.
(IKA)
Trošmarija - 219. bdijenje u svetištu
Gospe od Utjehe
Patnju treba
osmisliti
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović predslavio je u subotu 30. lipnja tradicionalno bdijenje
u svetištu Gospe od Utjehe koje se održalo po 219.
put od davne 1793. godine kada je tadašnji papa
Pio VI. svetištu dao bulu kojom se hodočasnicima
izriče oprost grijeha. Proštenje s križnim putom i misom bdijenja služeno je za oko tisuću hodočasnika
iz Ogulinskog kraja, Slunja, susjedne Slovenije ali i
Hrvata pristiglih iz Australije. Suslavili su upravitelj
svetišta don Željko Kuten, župnik i dekan ogulinski
mons. mr. Tomislav Rogić kao i više svećenika ogulinskog dekanata među kojima tradicionalno i don
Giovanni Trussina iz Trsta.
Razmišljajući o Blaženoj Djevici Mariji kao
tješiteljici biskup Bogović se zapitao ljudskim razmišljanjem kako je ona tješiteljica kada je i sama bila
neutješena nakon onakvog završetka svog sina. To
je ljudsko razmišljanje jer je ona više nego i Veronika, i Šimun Cirenac i jeruzalemske žene bila svjesna
veličine smrti i uskrsnuća svog sina te da sudjeluje
u gradnji svijeta na stijeni, a ne pijesku. Divila se
sinu koji je ljubio mučitelje, a lice mu je bilo bez
srdžbe i gnjeva. U njemu je vidjela spasonosnu snagu za sve ljude. Zbog toga je ona kroz cijelu povijest
Tješiteljica i Majka utjehe.
I naš narod je kroz povijest imao brojnih križnih
putova iz kojih se dizao u molitvi i praštanju, a Majka utjehe mu je bila vodilja. Danas je naše društvo
bolesno jer ne zna osmisliti boli i učiniti ih sposobnostima.To bi nas diglo na višu razinu i gradili bi svijet na čvrstoj stijeni, a ne na pijesku koji se bazira
na arsenalu zloće, laži, novcu i nasilju. Izašli smo
iz takvog društva i svaki vjernik treba svjedočiti u
takvom svijetu, zaključio je biskup Bogović.
Zvonko Ranogajec
21 Broj 6/453 2012.
Korenica
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Otočac
Uloga katoličkoga u hrvatskom identitetu
Redovita mjesečna tribina “Mladi petak”,
koju organiziraju župa Presvetoga Trojstva u
Otočcu i Grad Otočac, posljednja u proljetnom
ciklusu, održana je 15. lipnja u velikoj dvorani župnog pastoralnog centra. O temi “Uloga
katoličkoga u hrvatskom identitetu” govorio
je dominikanac Frano Prcela, ugledni hrvatski
teolog koji živi i radi u Mainzu i Berlinu. Moderator tribine don Anđelko Kaćunko na početku
je pozdravio gosta i gotovo pedeset slušatelja,
među kojima su bili otočki župnik i generalni
vikar mons. Tomislav Šporčić, župnik Ličkog
Lešća vlč. Ivica Miškulin, ter duhovnik slijepih i
slabovidnih vlč. Jure Ladišić, kao i dio polaznika zaručničkog tečaja.
Uvodeći u temu don Kaćunko je najprije
podsjetio na često uobičajeno poistovjećivanje pojmova i stvarnosti “Hrvat-katolik” i “Srbin-pravoslavac” i sl., te istaknuo znakovite
riječi pape Ivana Pavla II. koje je hrvatskom
narodu uputio u propovijedi na splitskom
Žnjanu 1998.: “Odluka vaših otaca da prihvate katoličku vjeru… odigrala je glavnu ulogu
u vjerskoj i građanskoj povijesti vaše nacije.”
Navodeći kako je taj veliki Papa i veliki prijatelj
Hrvatske, na temelju iskustva iz vlastite domovine, Poljske, o važnosti i prožetosti katoličkog
i nacionalnog pisao i u svojoj knjizi “Sjećanje
i identitet”, voditelj tribine istaknuo je također
Papino posvješćivanje našemu narodu kako je
katolička vjera “baština koja obvezuje” te da
onakvi kakvi smo bili od slavne godine 879.,
takvi uvijek ostanemo, pa i danas “u novome
društvenom i političkom ozračju, koje je stvoreno u vašoj Domovini”.
Pater Frano je uvod u svoje izlaganje započeo napomenom slušateljima neka ih ne
iznenadi neuobičajena metoda “dekonstrukcije” odnosno pojednostavljeno rečeno rušenja
predrasuda kako bismo mogli graditi trajnije
zdanje, jer ne želi “igrati ulogu narodnog tribuna”. Navevši potom četiri stupa identiteta
– logos, epos, topos i ethos - istaknuo je značenje jezika, “sjećanja”, teritorija i kulturnog
nasljeđa za narod, postavivši također pitanje
zašto je danas ne samo Crkva oblaćena u medijima nego i zašto su stupovi identiteta javno
stavljeni u pitanje. Umjesto odgovora, izrekavši i kritičku opasku kako smo mi Hrvati većinski katolici, ali nismo dovoljno evangelizirani,
predavač je posvijestio slušateljima potrebu
angažirane zainteresiranosti za ono što svatko
od nas može učiniti da se ti “naši stupovi učvrste, jer oni nisu ukras nego nosivi element, kao
temelj”.
Predavač je temu podijelio u tri cjeline:
Meta-pripovijesti ili “velike priče”, Katoličko i
hrvatski identitet, Izazovi za Katoličku crkvu.
Drugi dio izlaganja, Katoličko i hrvatski identitet, imao je tri dijela. Predavač je najprije
opisao vrijednost pologa koji je hrvatski narod
baštinio, zatim koje su dimenzije činjenice što
su Hrvati (većinski) katolici, ter odnos identiteta i domoljublja. U trećem dijelu pater Frano
je kratko naveo izazove za Katoličku crkvu,
pri čemu posebnu pozornost valja usmjeriti
na odnos prema tradiciji i na prihvaćanje pluralizma ter respektirati “novi autoritet” Crkve i
odnose nacije i vjere. U zaključku je predavač
naglasio da identitet nije za muzej, nego ga
treba živjeti. “Ne smijemo podleći napasti da
samo nabrajamo zasluge Crkve pa da to sve
jednom lijepo prinesemo u muzej. Izraz ‘Hrvat
katolik’ ne smije postati parola, fraza”, rekao je
p. Prcela, naglasivši da nam valja iznova otkriti
i reinterpretirati temelje našega identiteta, jer
nacija i vjera su nam dane na dar pa ih u ovim
novim okolnostima trebamo spoznati i oplemeniti. Ako želimo imati budućnost, zaključio
je predavač, ne smije biti izbora između nasljeđa ili nasljedovanja vjere i nacije, jer nasljeđe
lako završi u muzeju, a nasljedovanje tih vrijednosti mora se pretočiti u život.
Anđelko Kaćunko
Objasnivši najprije pojam “velike priče”, predavač
je upozorio da je ovdje riječ o kolokvijalnim
interpretacijama nekih fenomena hrvatske društvene
i crkvene stvarnosti. Potom je naveo i obrazložio
šest hrvatskih unutarnjih meta-pripovijesti koje su
nam svima veoma drage, a koje ne samo crkveni
propovjednici nego još češće politički govornici
(o)lako (zlo)upotrebljavaju u nekritičkom isticanju
i opisivanju nacionalnih vrlina: katolički narod,
marijanski narod, “predziđe kršćanstva”, Crkva u
Hrvata, najkatoličkija zemlja, Stepinčeva crkva.
Pritom je predavač, apostrofirajući posebno (u
ovom nizu peti po redu) “kompliment” koji nam
je dao bivši nuncij Lozano, istaknuo opasnost
kolektivnog “bijega u pozitivne predrasude o sebi,
koje stvaraju negativne predrasude o nama”, jer s
takvim predrasudama danas ne možemo u javnost.
Slično je i s nekoć važnom i omiljenom sintagmom
“Mi Hrvati”. Beskonačnim ponavljanjem i u novim
okolnostima svi su se na nju toliko naviknuli da
se “potrošila” i izgubila nekadašnji sadržaj. Ni
ona, kao ni neke druge naše nacionalne “titule”
i povijesne činjenice, naglasio je p. Prcela, “ne
mogu nam više biti argument u današnjim javnim
prijeporima jer današnji svijet ne razumije naš
govor, pa se prema svim tim pojmovima moramo
odgovornije odnositi ter tražiti nove slike i nove
izričaje za opis njihova sadržaja”. U svemu tome
dodatni teret su nam razne tzv. vanjske metapripovijesti. Među njima su domaće “velike priče”
- klerofašisti, državni neprijatelji, kleronacionalisti,
strani (vatikanski) špijuni…, kao i one koje su nastale
u inozemstvu - hrvatski nacionalisti, podupiratelji
ekstremnih emigracijskih skupina, nositelji stvaranja
separatističke hrvatske države, državna Crkva,
katolička država… A posljedica suodnosa tih “velikih
priča” je nova izgradnja “rovova” između hrvatske
katoličke većine i manjine koja je, kako se obično
kaže, na vlasti “a mi smo i dalje u rovu”. Međutim,
samo osuda svega toga nimalo nam ne koristi,
zaključio je p. Frano prvu točku izlaganja.
Tounj
22 Broj 6/453 2012.
Sv. Ivan Krstitelj u znaku
blagoslova nove rasvjete i spomen ploče
U nedjelju 24. lipnja župa Tounj u Ogulinskom dekanatu svečano je proslavila blagdan
nebeskog zaštitnika župe kao i Dan općine Tounj.
Misno slavlje predslavio je čuvar svetišta Gospe
od čudesa u Oštarijama u suslavlju mjesnog župnika fra Slavena Mijatovića, ogulinskog župnika
i dekana mons. mr. Tomislava Rogića i župnika
Lipe na Dobri popa Mate Pavlića. Uz domaće vjernike na čelu s načelnikom općine Ivicom
Sopekom misi su nazočili i brojni Tounjci koji na
blagdan sv. Ivana Krstitelja dođu u svoje mjesto iz
svih dijelova Hrvatske.
Propovjednik pop Ante Luketić vjernicima je
ukazao na značaj ovog sveca kome se jedino uz
Isusa i Mariju u Crkvi posebno slavi rođendan, a
ukazao je i na značaj njegova imena koje znači
„Bog je milostiv“.
Prije mise općina Tounj je uručila na svečanoj sjednici općinskog vijeća više zahvalnica
zaslužnim pojedincima i ustanovama povodom
80 godina postojanja ove općine. Jedan od dobitnika najvišeg priznanja ove općine je i župnik
Tounja fra Slaven Mijatović.
Uručivši priznanje fra Slavenu Mijatoviću,
predsjednik općinskog vijeća Nikola Katić je istaknuo da se zahvala dodjeljuje zbog posebnog doprinosa u kulturnom, vjerskom i duhovnom obrazovanju na prostoru općine Tounj. Zahvalivši se
na priznanju fra Slaven je istaknuo da i male sredine kao Tounj imaju veliku ulogu u razvoju države,
baš kao što je i Isus krenuo iz malenog Nazareta
a stigao je u veliki Jeruzalem. Isto je tako zamjerio
današnjim političarima na svim razinama što 95
posto vremena troše na dijagnozu a samo 5 posto
na terapiju. Pred skori ulazak u zajednicu europ-
skih naroda fra Slaven je istaknuo veliki hendikep
Hrvatske što je pola stoljeća bila u komunizmu za
razliku od većine ostalih članica EU, te iako smo
ljestvice postavili možda previsoko, mi smo u stanju postići zacrtane ciljeve.
Slijedilo je zatim ispred općinske zgrade svečanost otvaranja nove ekološke i energetski učinkovite rasvjete kao i otkrivanja spomen ploče o 80
godina postojanja općine Tounj. Rasvjetu i ploču
blagoslovio je župnik Tounja fra Slaven Mijatović.
Nakon mise održano je pučko veselje uz nastup
KUD-a Tounjčice na prostoru ispred crkve.
Z. R
DOGAĐANJA
Pobjednik dokumentarac o Međugorju
Dokumentarni film „Međugorje - evo ti majke“ redateljice Ljiljane Bunjevac-Filipović u produkciji
HRT-a pobjednik je ovogodišnjeg trećega po redu Festivala hrvatskih vjerskih filmova Trsat. Festivalski
žiri kojim je predsjedao Srđan Segarić dodijelu Grand prixa 9. lipnja prokomentirao je mišljenjem kako je
ovdje riječ o pravom dokumentarcu vjerske tematike u kojemu se paralelno miješaju povijesne činjenice
vezane za fenomen ukazanja i samog Međugorja s dojmljivim iskazima aktera čudesnih i dramatičnih
događanja.
„Dubrovački prorok
- Josip Ruđer Bošković“
ovjenčan je strukovnim
nagradama za najbolju
režiju Nani Šojlev i najbolju glazbu Mari Marketu.
Ovaj vrsni i u duhu svjetski produciranih i režiranih televizijskih dokumentarca matematički točno
i precizno prati životni
put Ruđera Boškovića. U
svim segmentima filma
vidi se duboka promišljenost i istančani estetizam
u režiji kojim su povijesne
zanimljivosti prezentirane
na vrlo zanimljiv i barokno
raskošan način. Originalna glazba ilustrira Boškovićevu fascinantnu životnu priču u svim njenim dimenzijama: od raskošnih baroknih zvukova plemenitoga Dubrovnika, Pariza, Beča ili Britanskoga dvora, preko
uzvišene glazbe liturgijske atmosfere Rima, do istočnjačkog melosa Istambula...
Originalna i zanimljiva ideja filma „Nije moja duša prazna“ koja na posve nov i zanimljiv način tematizira problem hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a i karizmu velečasnog Zlatka Sudca donijela je
Jakovu Sedlaru nagradu za najbolji scenarij. Sedlarov scenaristički koncept je naoko jednostavan, ali je
istovremeno vrlo dubok i zadire u najintimnije zakutke ljudske psihe. Po prvi puta se u hrvatskoj dokumentaristici progovara o važnosti vjere u prevladavanju osobnih trauma pojedinca.
Već drugu godinu za redom nagrađen je za svoj snimateljski posao Branko Cahun. Ovaj istaknuti
hrvatski snimatelj osobito je doprinio visokoj estetiziranosti i dojmljivosti filma „Mrtva noć“ Branka Ištvančića.
Blago kontroverzna priča kratkoga igranoga filma „Uskršnja jaja“ Slobodana Karajlovića o proslavi
Uskrsa u obitelji jednoga oficira JNA nagrađena je za najbolju montažu. Istančan osjećaj za ritam i tempo
montažera Sanjina Stanića uvelike je pridonio dinamičnom i uzbudljivom izlaganju priče kojima stalno
drži pozornost gledatelja.
Nova Vrhovna uprava
Družbe sestara Presvetog Srca Isusova
Na XVIII. redovitom generalnom
kapitulu Družbe sestara Presvetog
Srca Isusova koji se od 26. lipnja održavao u generalnoj kući „Nazaret“ na
Drenovi u Rijeci, 27. lipnja izabrana je
nova Vrhovna uprava Družbe za sljedeće šestogodište.
U izbornom dijelu Generalnog
kapitula za vrhovnu glavaricu izabrana je s. Nives Stubičar, za zamjenicu
vrhovne glavarice i savjetnicu izabrana je s. Dobroslava Mlakić, za drugu
savjetnicu s. Felicita Špehar, za treću
savjetnicu i tajnicu s. Marijana Mohorić, za četvrtu savjetnicu s. Kristina
Tunić, a za vrhovnu ekonomu s. Bernardina Maslać. Tema kapitula bila je
redovnički identitet sestara Presvetog Srca Isusova, kako bi razmišljajući o temeljima svoje Družbe dobile
poticaje za vršenje svojeg poslanja. Sestre vode dva dječja vrtića, jaslice i ženski učenički dom. U ovoj
školskoj godini u ulici Pomerio u središtu grada otvorile su dječji vrtić „Mima“ koji prima dvadesetak djece,
a jaslice su već 14 godina na iznimno dobrom glasu u Rijeci.
s.Marijana Mohorić
Hodočašće
Marijine legije
na Trsat
Ove godine Regija Zagreb Marijine
legije, međunarodne katoličke laičke organizacije, odabrala je za svoje redovito
godišnje hodočašće marijansko svetište
Trsat u Rijeci. Hodočašće je bilo održano
2. lipnja. Tom prigodom okupilo se legijsko aktivno i pomoćno - molitveno članstvo kao i prijatelji i podupiratelji ove laičke organizacije iz svih krajeva Hrvatske.
Vjernici su se odazvali u velikom broju.
Hodočasnike su uz okrjepu te riječi dobrodošlice dočekali legionari s područja
Riječke nadbiskupije. Na Trsat je, uz predstavnicu kurije Sarajevo Marijine legije iz
BiH, pristiglo oko devetsto hodočasnika
u dvadesetak autobusa s područja Vukovara, Osijeka, Petrinje, Siska, Zagreba,
Zadra, Splita i mnogih drugih krajeva domovine.
Euharistijsko slavlje u Bazilici Majke Božje Trsatske predvodio je duhovnik
Regije Zagreb preč. dr. Stanislav Vitković,
uz koncelebraciju pet svećenika među
kojima su bili mons. Šime Perić, duhovnik
komicija Zadarske nadbiskupije, o. Ignac
Čižmešija DI, duhovnik komicija Osječke
nadbiskupije, o. Božidar Ipša DI, dugogodišnji duhovnik prezidija u Zagrebu,
vlč. Mato Martinković, duhovnik prezidija
u Vukovaru, te gost p. Ildefons Fux OSB,
jedan od duhovnika Marijine legije u Austriji.
U svojoj homiliji dr. Vitković pozvao
je okupljene hodočasnike da se, ne samo
svojim molitvama nego i svojim razmišljanjima o hrvatskoj katoličkoj obitelji, pridruže velikom skupu na susretu obitelji
cijeloga svijeta u zajedništvu sa Svetim
Ocem Benediktom XVI. koji se upravo
tih dana održavao u Milanu. Upozorio je
dr. Vitković na dvije velike bolne rane,
ne samo u Hrvatskoj nego i širom svijeta, na razvod braka i ubijanje nerođene
djece. «Mi kao Marijini legionari imamo
za poseban zadatak pohode obiteljima,
pa i takovim obiteljima, vratiti i dovesti ih
na pravi put», rekao je dr. Vitković. Podsjetio je također legionare na promicanje vrijednosti obitelji, ne bilo kakve i ne
istospolne zajednice, nego obitelji koja se
u sakramentu ženidbe pred oltarom svezala nerazrješivim vezom. Takva obitelj je
istinska obitelj u kojoj Gospodin prebiva i
djeluje. Jednako tako se treba boriti i za
svaki nerođeni život. To je borba u kojoj
legionari moraju govoriti, nastupati i moliti. Na kraju homilije zazvao je blagoslov
Nazaretske obitelji za legijski rad, kao i za
osobni život, za naše obitelji te blagoslov
za Svetog Oca Benedikta XVI.
Na kraju euharistijskog slavlja nazočne je pozdravio predsjednik Regije
Zagreb Marko Oroz. Hodočašće je završilo klanjanjem pred Presvetim Oltarskim
Sakramentom.
Marijana Oroz
23 Broj 6/453 2012.
3. Festival vjerskog filma na Trsatu
RIJEČKA NADBISKUPIJA
600 godina spominjanja imena Crikvenice
Otvorenje izložbe Život i umjetnost Nova vrata na župnoj
crkvi u Delnicama
Vinodola u doba pavlina
U okviru proslave 600 godina spominjanja imena Crikvenice, u Muzeju Grada Crikvenice
6. srpnja otvorena je izložba Czirquenicza 1412, život i umjetnost Vinodola u doba pavlina.
Izložba je nastala u suradnji s Primorskim i pomorskim muzejem Hrvatskog primorja u Rijeci,
Riječkom nadbiskupijom i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, a otvorio ju je gradonačelnik Damir Rukavina.
Pozdravne govore koje su uputili predstavnici Grada Crikvenice i institucija koje su surađivale u postavljanju izložbe otvorio je riječki nadbiskup Ivan Devčić podsjetivši na nemjerljiv
značaj pavlina za kulturu Vinodolskog kraja. Pustinjački red nastao u Mađarskoj poznat je
po bijelom habitu pa su ih
nazivali i bijelim fratrima.
Uz Crikvenicu se vežu
od 1412. kada je knez
Nikola Frankopan obnovio crkvu Majke Božje na
ušću rječice Vinodolčice
i sagradio samostan koji
je predao pavlinima. Taj
je samostan postao jezgra današnje Crikvenice,
koja je po samostanskoj
crkvi dobila i ime. Nešto
kasnije knez Martin Frankopan sagradio je pavlinski samostan uz crkvu sv.
Marije na Ospi u Novom
Vinodolskom. Pavlinski
samostani postojali su i u
Senju i podno Modruša, po kojemu je i Kapela dobila ime. U Senjsko-modruškoj biskupiji
pavlini su prihvatili glagoljicu.
„Crikvenički pavlinski samostan bio je rasadiše kulture i školstva”, podsjetio je nadbiskup
Devčić. „Bavili su se slikarstvom, glazbom, liječničkim i ljekarničkim umijećem. Razvijali su
poljoprivredu, šumarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo (odnjegovali su nekoliko
novih i plemenitih sorti vina koja su izvozili). Uz svoje samostane gradili su hospicije i gostinjce. Po svojoj djelatnosti oni se nisu mnogo razlikovali od drugih velikih katoličkih redova, čiji
su samostani također bili rasadišta kulture počevši od pismenosti i glazbe do agrikulture,
graditeljstva, šumarstva, obrta itd.“ Nadbiskup je istaknuo kako je svo društveno i kulturno
djelovanje redovnika u konačnici uvijek nadahnuto traženjem Boga, što je objasnio i papa
Benedikt XVI. u svom govoru u samostanu bernardinaca u Parizu, 12. rujna 2008.
Na župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Delnicama 24.
lipnja riječki nadbiskup Ivan Devčić blagoslovio je nova
ulazna vrata. Troja vrata, na glavnom ulazu i na dva bočna, izradio je u hrastovom drvu stolar Branko Rizvić, a
njegova supruga Marija umjetnički je izrezbarila ornamente. Zahvaljujući majstorima, župnik mons. Stanislav
Kovačić istaknuo je kako su sredstva za izradu novih
vrata prikupljena nesebičnim prilozima župljana koji su
željeli da se župna crkva ponosi ulaznim vratima. Vrata
su ta koja štite, ali i otvaraju ulaz u bogoštovni prostor,
sveto mjesto molitve i susreta s Bogom. Radovi još nisu
u potpunosti završeni jer je potrebno dodati okapnice te
izraditi i unutarnja vrata.
Na dan blagoslova novih vrata u Delnicama je bilo
posebno svečano i zbog krizme koju je primilo 33 mladih. Nadbiskup Devčić krizmanike je potaknuo da se, u
nastojanjima da vjeru doista žive, ugledaju u svog župnog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja. Njegova skromnost i
poniznost očituju se u tome što je svoj život potpuno podredio navještaju mesije koji dolazi, Isusa Krista. „Neka
isti Duh koji je vodio njega, nakon primanja sakramenta
potvrde i vas vodi kroz život“, poručio je nadbiskup.
24 Broj 6/453 2012.
Jubilej crkvice u Vratima
Župa Fužine, točnije njezin zaseok Vrata, 7.
srpnja proslavila je velik jubilej, osamdeset godina otkako je izgrađena i blagoslovljena crkvica
Gospe Lurdske. Misno je slavlje predvodio riječki
nadbiskup Ivan Devčić, a suslavili mons. Stanko
Kovačić, dekan Delničkog dekanata, mons. Juraj
Petrović, te župnik Fužina Zlatko Čibarić. U procesiji su uz vjernike sudjelovala vatrogasna društva iz Liča, Fužina i Vrata, te Tamburaška sekcija
„Zrinski“ iz Liča.
Nadbiskup Devčić u propovijedi je podsjetio
da je inicijativu i zemljište za gradnju crkvice dao
domaći sin, mons. Anton Golik. Želja da izgrade
kapelu Gospe Lurdske u svom mjestu tinjala je
dugo u srcima Vrataraca. Nakon što je mons. Golik darovao roditeljsko imanje, gradnja je započeta blagoslovom temeljnog kamena 1. srpnja 1929.
godine, da bi u studenom 1930. bio nabavljen kip
Gospe Lurdske blagoslovljen u Lurdu, a sama kapela je završena i blagoslovljena po mons. Ivanu
Starčeviću, senjsko-modruškom biskupu, rođenom Mrkopaljcu 3. srpnja 1932. On je najprije blagoslovio zvono, zatim je iz Golikove kuće u procesiji donesen kip i stavljen na predviđeno mjesto
iza oltara, poslije toga počela je posveta oltara i
blagoslov crkve te pontifikalna sv. misa na kojoj
su pjevale domaće djevojke Vratarke. Svečanost
blagoslova završena je večernjom i igrokazom
„Rasipni sin“, što ga je izvelo Križarsko bratstvo.
Uz crkvicu sagrađen je Svećenički dom te
otvoreno Dječje obdanište u rodnoj kući mons.
Golika. Nažalost, dolaskom komunističkog režima, Svećenički dom je oduzet za potrebe ondašnje Tvornice Vrata, a rodna kuća mons. Golika iz
obdaništa pretvorena u gostionicu. Nakon pada
komunističkog režima, crkvicu je temeljito u više
navrata obnovila Općina Fužine, a Ministarstvo
kulture ju je 2006. proglasilo kulturnim dobrom
zbog specifičnog gotskog stila i prekrasnog glavnog žrtvenika Gospe Lurdske.
„Izgradnjom ove crkvice u čast Gospe Lurdske Vrata i Vratarci svrstali su se u niz mnogih
većih i manjih mjesta širom katoličkog svijeta
koja su željela imati u svojoj sredini crkvu ili špilju
posvećenu čudesnim Marijinim ukazanjima u Lurdu“, rekao je nadbiskup te protumačio kako Lurdska ukazanja Bernardici gledati kroz simboliku
vode i u svijetlu vjere. „Marija poziva Bernardicu
da se napije iz izvora. Možemo reći da Bernardica
tu predstavlja sve one koji, ne opažajući pokraj
sebe pravi izvor, gase svoju žeđ vodom mutne
rijeke. Marija nas po Bernardici ujedno poučava
kako je Kristov izvor žive vode posve blizu nas,
upravo pred nama, ali prekriven raznim naslagama pogrešnih shvaćanja, predrasuda, neautentičnošću onih koji tvrde da su ga našli i da iz njega
piju, i tome slično.“ Vjernike je pozvao da čuvaju
vjeru predaka o kojoj svjedoči crkvica. „Tu svetu
predaju možemo izvršiti samo ako smo sami ljudi
žive vjere u Krista, vjere koja nije samo tradicija
nego osobni životni izbor i stav svakog od nas. Na
takvu vjeru želi nas pozvati Godina vjere, koju će
Sveti otac Benedikt XVI. 11. listopada ove godine
proglasiti za cijelu Crkvu“, zaključio je nadbiskup.
RIJEČKA NADBISKUPIJA
U Glazbenom atelieru Pavlinić u Rakitju pokraj Samobora održan je 6. lipnja koncert u čast Majke Marije
Krucifkse Kozulić (1852.-1922.), utemeljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, na njezinu restauriranom
glasoviru. Glasovir Majke Marije Krucifkse uspješno su
restaurirali graditelji i restauratori glazbenih instrumenata
Marko Pavlinić i Ibrahim Konjhođić, pod vodstvom restauratora Zlatka Pavlinića.
Za Majku Mariju Krucifksu pokrenut je postupak
za proglašenje blaženom i svetom, a svi predmeti koje
su sveci doticali svojim rukama za nas relikvije drugoga
reda. Stoga je Družba glasovir svoje Utemeljiteljice dala
na restauraciju, koja je trajala 123 dana, da bi ga se sačuvalo od daljnjeg raspadanja. Radi se o povijesnom, starom, ali vrlo dragocjenom glazbenom instrumentu Majke
Krucifikse. Procjena godina izrade glasovira računa se
između 1865. i 1875., a graditelj po klasifikaciji tipa instrumenta zove se F. Weber (opus br. 2286) iz Berlina. Tipke
klavijature obložene su slonovom kosti.
Majka Marija Krucifiksa bila je učiteljica glazbe, a
glazbeno je obrazovanje započela u ranom djetinjstvu
kod privatnih učiteljica, riječkih sestara benediktinki.
Najprije je posjedovala vlastiti spinet, a glasovir joj je
kao svojoj najljubljenijoj kćerki, nabavio njezin otac Ivan
Matej Kozulić. Kad je Marija 1866., u četrnaestoj godini
polagala završni ispit šestog razreda osnovne glazbene
škole, njezin joj je otac, koji je bio kapetan broda i plovio
po dalekim morima, pisao iz Carigrada neka odsvira ariju
„Casta Diva“ (od V. Bellinija) kao molitvu koja će taknuti
srca svih slušatelja.
S obzirom da se radilo o povijesnom instrumentu i
program je koncerta bio složen kao mali presjek povijesti glazbe pisane za glasovir. Izvođačice programa na
resaturiranom glasoviru bile su tri bivše učenice Ženskog
učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić iz Rijeke, a
sada studentice Muzičke akademije u Zagrebu: Maria
i Anamaria Bilandžić i Chiara Jurić, te studentica Ivona
Konjetić iz Siska.
Na koncertu su, uz sestre Presvetog Srca Isusova, bili nazočni brojni posjetitelji iz Hrvatske i Slovenije,
profesori Muzičke akademije iz Zagreba, među kojima i
vrhunski pijanist i profesor Đuro Tikvica, ravnatelji muzičkih škola, pijanisti, profesori klavira, ljudi iz kulturne
i glazbene djelatnosti te korisnici usluga obrta glazbenih instrumenata „Pavlinić“. Na predstavljanju glasovira
glavni je restaurator Zlatko Pavlinić govorio o povijesti
glazbenog instrumenta i moderirao cijeli program. Na
kraju je s. Dobroslava Mlakić, postulatorica kauze Majke Marije Krucifkse, pozdravila sve nazočne i zahvalila
u ime Družbe restauratorima i izvođačicama koje su na
pianinu izvele cijeli program, te ukazala na svetost Utemeljiteljice, naglasivši kako će se njezin pianino čuvati
kao posebna relikvija, jer je ona na njemu svirala. Za
promotivni je koncert atelier „Pavlinić“ tiskao je knjižicu
u kojoj je prikazana povijest glasovira, donesen je kratki
životopis naše Majke Utemeljiteljice, te osnovni podatci o
izvođačicama programa.
s. Dobroslava Mlakić
Program Nacionalnog zahvalnog
hodočašća u Rim
Program Nacionalnog zahvalnog hodočašća u Rim za hodočasnike iz Riječke nadbiskupije predstavljen je na konferenciji za novinare 19. lipnja u Nadbiskupskom domu u
Rijeci. Predstavnici Riječke nadbiskupije i stalnog partnera Autotransa, biskupski vikar za
pastoral Matija Matičić te direktorica produkcije Autotransa Tamara Černeka i Danijel Radošević javnosti u iznijeli program hodočašća koje će se održati od 5. do 9. studenog.
Biskupski vikar istaknuo je kako će se
uobičajeno zahvalno hodočašće nakon svakog Papinog posjeta ove godine održati na
početku Godine vjere koja će obilježiti cijelu
Katoličku crkvu. Hrvatski biskupi željeli su
da na taj način hodočašće zahvalnosti Papi
za posjet Hrvatskoj istodobno bude i hodočašće Petrovoj Stolici u Godini vjere kako
bi vjernici na „apostolskim pragovima“, grobovima sv. Petra i Pavla ispovjedili i učvrstili
vjeru.
Središnji događaj bit će susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI. na Općoj audijenciji 7. studenog te zajednička misa svih hodočasnika iz Hrvatske u bazilici sv. Petra 8. studenog koju će predvoditi kardinal Josip Bozanić u zajedništvu sa svim hrvatskim biskupima.
Hodočasnički program za ostale dane razlikovat će se od biskupije do biskupije, a za
Riječane je specifičan posjet Pisi gdje je službovao i preminuo posljednji talijanski biskup
koji je upravljao Riječkom biskupijom od 1938. do 1947. godine. Na svom će hodočasničkom putu posjetiti i Arezzo, Subiaco i Sienu te dakako, znamenitosti Rima i Vatikana.
Ispred Autotransa, Černeka i Radošević istaknuli su kako je Autotrans u jubilarnoj 65.
godini poslovanja kupio i 7 novih komfornih autobusa koji će se koristiti i na ovom hodočašću. „Udobnost i sigurnost putnika na prvom su mjestu“, rekla je Černeka. Radošević
je istaknuo kako je putovanje osmišljeno kako bi hodočasnicima ponudilo što više duhovnih, ali i kulturnih znamenitosti. Cijena hodočašća iz Rijeke u Rim je 2690 kuna, a predviđa
se oko 400 osoba. Autotrans nudi i mogućnost otplate u ratama. Prijave se primaju do 16.
srpnja u svim župama i poslovnicama Autotransa.
Misa zadušnica za nadbiskupa Tamaruta
Život prožet ljubavlju i trpljenjem
Misu zadušnicu na 12. godišnjicu smrti posljednjeg riječko-senjskog nadbiskupa Antona
Tamaruta 28. lipnja u katedrali sv. Vida u Rijeci
predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Govoreći o svom prethodniku na čelu mjesne Crkve sa
sjedištem u Rijeci, nadbiskup Devčić je podsjetio
na njegov životni i svećenički put istaknuvši kako
je bio obilježen ljubavlju i trpljenjem.
U predvečerje svetkovine apostolskih prvaka
sv. Petra i Pavla, nadbiskup Devčić je objasnio da
je ljubav prema Gospodinu temeljni uvjet kojega je
Petar, a time i svaki njegov nasljednik, morao ispuniti da mu Isus povjeri pastirsko poslanje. „Brojni
kasniji biskupi, nasljednici apostola, potvrdili su tu
ljubav čak i mučeničkom smrću. Danas se spominjemo jednog od njih koji je 10 i pol godina kao
riječko-senjski nadbiskup i metropolit predvodio
našu mjesnu Crkvu. U svom je služenju u mnogo čemu bio sličan Petru. Ljubio je Krista i
Crkvu, a to je bila ljubav koja služi. Njegov je život bio prožet i trpljenjem, kako zbog teške
situacije Božjeg naroda u ratnim vremenima, tako i zbog bolesti s kojom se borio. Na taj se
način suobličavao s Kristom i uvijek ga svjedočio kao spasitelja ljudi“, rekao je nadbiskup
Devčić.
Nadbiskup Tamarut predvodio je Crkvu u Rijeci na kraju dvadesetoga stoljeća, stoljeća u kojem je Rijeka najprije postala biskupijskim, potom nadbiskupijskim i metropolijskim
središtem. Započevši svećenički put u Krčkoj biskupiji bio je, kao pravnik i liturgičar, profesor Visoke bogoslovske škole i rektor sjemeništa u Rijeci, 1986. imenovan je šibenskim
biskupom, a 1990. postaje riječko-senjski nadbiskup i metropolita. Njegovo upravljanje
riječkom Crkvom obilježeno je prijelazom iz komunizma u demokraciju, Domovinskim ratom, okupacijom i stradanjem velikoga dijela tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije, te
konačno podjelom nadbiskupije i pripremama za stvaranje Gospićko-senjske biskupije.
Rodom iz Novalje, kao nadbiskup je upravljao područjem današnje Riječke nadbiskupije
i Gospićko-senjske biskupije, a svojim je djelovanjem ujedinjavao Riječku metropoliju. Na
kraju mise, svećenici i vjernici predvođeni nadbiskupom Devčićem okupili su se u molitvi
za pokojnika nad njegovim grobom u katedrali.
25 Broj 6/453 2012.
Koncert u čast
utemeljiteljice
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Dan državnosti
26 Broj 6/453 2012.
Svečana sjednica
Molimo za pravednu, odgovornu i
Gradskog vijeća
slobodnu Hrvatsku
„Naše je da molimo i sve činimo sa svoje strane da bi naša država postala državom koja će brinuti o svakom svom građaninu tako da svaki u njoj
može imati potrebnu sigurnost, pomoć i zaštitu. Da bi takvom mogla postati,
neophodna joj je trajna naša pomoć koju joj možemo, između ostaloga, pružati
donošenjem pravednih zakona, poštivanjem i promicanjem istinskih vrijednosti i odgovornim korištenjem i življenjem slobode. Neka naše čestitke za Dan
državnosti budu popraćene upravo takvim željama za našu državu i sve nas“,
rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić u katedrali sv. Vida predvodeći misu na
Dan državnosti 25. lipnja.
Ove su se godine u katedrali okupili predstavnici 18 braniteljskih udruga
te Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, u organizaciji Udruge hrvatskih dragovoljaca ‘91., Zajednice branitelja PGŽ i Mreže katolika grada Rijeke.
Branitelji i njihove obitelji
proslavu Dana državnosti započeli su u Vukovarskoj ulici ispred murala sjećanja na Vukovar
te u mimohodu, pjevajući
domoljubne pjesme, pješačili središtem Rijeke
do Mosta hrvatskih branitelja gdje su pred spomenikom
braniteljima
položili vijence i upalili
svijeće. Proslava Dana
državnosti nastavljena
je misom u katedrali koju
je predvodio nadbiskup
Devčić.
U propovijedi je
nadbiskup istaknuo kako
je nakon obrambenog
rata Hrvatsku i dalje potrebno jednakim žarom
izgrađivati, u demokratskom duhu koji podrazumijeva slobodu, ali zahtijeva i odgovornost koje često manjka. „Željeli smo slobodnu i demokratsku
državu. Jedna i druga riječ imaju nešto privlačno i očaravajuće u sebi. No to ne
znači da je lako ostvariti ono što one znače. Nema slobode bez odgovornosti,
kao što nema prava bez dužnosti. Mi smo, međutim, u protekla dva desetljeća
naše samostalne države pokazivali stanovitu jednostranost u shvaćanju slobode i prava, jer nismo dovoljno ni mislili ni uvažavali sve ono što ti pojmovi uključuju i znače. Isto smo tako isticali demokraciju i zaklinjali se u nju, ali se nismo u
istoj mjeri zauzimali za izgradnju i usvajanje demokratske kulture i ponašanja.“
Podsjetio je da kvaliteta demokracije ovisi o zrelosti građana. „To znači da našoj mladoj državi u njezinu odrastanju i sazrijevanju možemo samo tako pomoći što ćemo sami postajati odgovornijima s obzirom na našu slobodu, prava,
dužnosti i zajedničko dobro, kao i time što ćemo postajati sve svjesnijima kako
doista o našem glasu na izborima i o našim svakodnevnim životnim izborima
ovisi kakva će nam država i zajednički život biti.“
Usporedio je stvaranje države s roditeljskom brigom za dijete ukazavši da
je potrebno još puno strpljivosti i puno ulaganja u još uvijek mladu državu, a
posebno raspoloženja koje je vladalo za vrijeme Domovinskog rata kada nitko
nije pitao kolike će žrtve i odricanja trebati podnijeti za obranu i ostvarenje
tisućljetnog sna o samostalnoj državi. „Na početku, kad smo uspjeli ostvariti
vjekovni san hrvatskog naroda, radost i ponos bili su toliki da smo na neki način
i mi, poput roditelja novorođenog djeteta, potisnuli u drugi plan misao na žrtve
i trpljenja što smo ih radi postizanja tog cilja morali podnijeti.“ Podsjetio je na
poruku vjere upućenu putem biblijskih čitanja koja govori o nužnosti poštivanja
Božjih zakona. „Mojsije, jedan od najstarijih i najpoznatijih zakonodavaca što
ih je ljudski rod imao, prenosi Božju riječ narodu kazujući kako naši ljudski
zakoni i uredbe, koji određuju karakter države i odnose u njoj, kao i norme našeg osobnog ponašanja i djelovanja, trebaju, prema njemu, odražavati Božje
zakone usađene u ljudsku narav, u srce svakog čovjeka. To je preduvjet mira,
sreće i opstojnosti pojedinaca, naroda i država.“
Grad Rijeka proslavio je Dan Grada i svog
zaštitnika sv. Vida tradicionalnom svečanom
sjednicom
Gradskog
vijeća u HNK Ivan pl.
Zajc 13. lipnja. Tom su
prigodom Nagrade za životno djelo dobili dr. fra
Emanuel Hoško i akademik Daniel Rukavina, a
uručeno je i 9 Godišnjih
nagrada te 6 Zlatnih plaketa „Grb Grada Rijeke“.
Obraćajući se dobitnicima Nagrada i
uzvanicima Predsjednica Gradskog vijeća Dorotea Pešić Bukovac se
osvrnula na sve značajnije odluke koje je Gradsko vijeće usvojilo u proteklih godinu dana
kojima se nastojalo ublažiti posljedice recesije i olakšati građanima
život. Gradonačelnik Vojko Obersnel također se osvrnuo na kriznu
godinu iskoristivši metaforu streličarstva. „Luk pokazuje svoju snagu
tek kad se savine. Ta metafora oslikava trenutnu gospodarsku krizu,
koja nas je natjerala da se savinemo i protegnemo, ali ne i pognemo
te prisilila da razmišljamo o novim i drugačijim idejama, da otkrijemo
snagu i izdržljivost koju možda nismo mislili da imamo, i da pogledamo oko sebe s još više razumijevanja, solidarnosti i topline za druge.
I zato, uz sve one teške posljedice koje kriza donosi, moram reći da
vjerujem da je kriza ipak i šansa i prilika da izvučemo najbolje od sebe
i učinimo najbolje što možemo za svoj grad“, poručio je Obersnel.
Okupljenima se prigodnim govorom obratio i nadbiskup Ivan
Devčić istaknuvši kako je proslava Dana grada i njegova zaštitnika
prigoda za prisjećanje na sve što građane povezuje. „Sigurno je zaštitnik grada jedna od poveznica koja njegove stanovnike povezuje s
prijašnjim generacijama, ali i međusobno, makar ga svi ne štovali na
isti način. Karakteristika je ljudi koji cijene slobodu mišljenja i vjerovanja da i razlike umiju pretvoriti u prednosti, tj. u nešto što spaja, a ne
razdvaja. Upravo to želim našem gradu i svim njegovim stanovnicima
u ovoj svečanoj prigodi“, rekao je nadbiskup.
Trodnevna priprema
uoči sv. Vida
Podizanjem zastave sv. Vida, uz zvuke Gradske glazbe Trsat, 12.
lipnja započela je trodnevna priprema za proslavu sv. Vida, zaštitnika
katedrale, grada Rijeke i Riječke nadbiskupije. Svečanost podizanja
zastave na trgu ispred katedrale ove je godine bila opterećena promjenjivim kišnim vremenom zbog kojega su u tijeku dana otkazani
brojni programi u organizaciji Grada. Svečani početak trodnevnice
kiša ipak nije omela, a misu je u 18.00 sati predvodio predstojnik Teologije u Rijeci dr. Božidar Mrakovčić, koji će predvoditi i sljedeće
dvije. Nakon mise održan je koncert riječkog HNK Ivan pl. Zajc.
Posljednjeg dana trodnevnice 14. lipnja liturgija će započeti pjevanom večernjom koju će predvoditi nadbiskup Ivan Devčić. Nakon
mise uslijedit će bdijenje mladih, kojima će proslava sv. Vida biti završni susret u pastoralnoj godini koja je u Riječkoj nadbiskupiji bila
posvećena upravo njima. Nakon bdijenja na orguljama će nastupiti
prof. Giulio Mercati
Središnje misno slavlje 15. lipnja predvodit će nadbiskup mons.
Nikola Eterović, glavni tajnik Sinode biskupa, na Trgu riječke rezolucije do kojega će vjernici stići u svečanoj procesiji koja kreće iz
katedrale sv. Vida u 18.00 sati.
Dječje ljeto kod salezijanaca
S
alezijanska zajednica u Rijeci od 16. do 21. lipnja pripremila
je za djecu osnovnih škola Dječje ljeto, program druženja,
igre i kreativnih radionica kojima nastoje okupiti školarce i u
tjednu nakon što nastava završi. Ove godine u programu sudjeluje stotinjak djece iz salezijanske župe Marije Pomoćnice i okolnih
župa, a o njima brine 15 animatora. „To su animatori koji su unutar
salezijanske zajednice prošli posebnu edukaciju za rad s mladima“,
objasnio je David Leskovar, voditelj projekta i salezijanski svećenički kandidat.
Svaki dan počinje misom u 9.00 sati, a druženje i igra, pjesma,
ples i kreativni rad, nastavljaju se do 16. No, nije sve samo u zabavi
jer se mladima na razne načine progovara o duhovnim vrijednostima. „Sve to činimo po uzoru na Don Bosca koji je doslovno s ulice
sakupljao mlade i nudio im drugačije životne sadržaje. Mlade u našoj zajednici okupljamo tijekom cijele godine, a vrhunac je Dječje
ljeto. Oni dolaze ne samo iz naše župe nego i okolnih i očito se i oni
i roditelji slažu da je to kvalitetan način za započeti ljetne praznike“,
zaključuje Leskovar.
Završni susret obitelji
P
rogram praćenja mladih parova Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije zaključen je završnim susretom obitelji 4. lipnja u
Nadbiskupskom domu. Time je završen ovogodišnji ciklus
susreta i radionica na kojima je tema bila „Partnerstvo i kako ga
ostvariti“. Ove je godine program polazilo 36 parova, a susretali su
se u prostorima dječjih vrtića Zvjezdica, Nazaret i Zvončica. Na završnom susretu obiteljima se obratio predstojnik Ureda Ivan Niklić
podsjetivši i na druge programe koje Ured nudi, prije svega godišnje Obiteljske i Roditeljske škole te duhovne obnove.
Željka Frković podsjetila je i na desetogodišnji jubilej rada Ureda istaknuvši da njihove programe godišnje koristi oko 2000 ljudi.
Na evaluacijskim listićima korisnici su uglavnom vrlo zadovoljni ponuđenim, a programi se redovito osvježuju i uvode se novine.
edna od njih je ovogodišnja „Duhovna potpora obiteljskom zajedništvu“, prošireni program osmišljen za parove koji su prošli
redovni trogodišnji program Praćenja mladih bračnih parova,
a željeli su nastaviti susrete, ponajprije u smislu duhovne potpore.
Susrete je vodio fra Krunoslav Kolarić, brat laik i odgajatelj novaka
u franjevačkom samostanu na Trsatu, teolog i psihoterapeut. S 33
bračna para susretao se jednom mjesečno, a teme susreta predlagali su sami sudionici tražeći duhovnost i nadahnuće u biblijskim
tekstovima.
Od jeseni će započeti novi ciklus od ukupno 9 tematskih, edukativno-iskustvenih radionica, godišnja tema je „Roditeljstvo, zanat
koji se ne uči nego radi“. U taj su ciklus pozvani i novi roditelji koji
su za jesen upisali djecu u neki od vrtića gdje se program provodi.
J
Završen
projekt
mladih
animatora
Njih 17 dvaput mjesečno dolazilo je na susrete u prostore župe Uznesenja Marijina, ili drugih riječkih
župa, gdje ih se osposobljavalo da postanu animatori za mlade u svojim župnim ili drugim zajednicama.
„V
i ste jedan od najvrjednijih plodova Godine mladih koja u Riječkoj nadbiskupiji uskoro završava“, rekao je nadbiskup Ivan
Devčić 9. lipnja u Nadbiskupskom domu djevojkama i mladićima
koji su završili šestomjesečni tečaj za animatora. Njih 17 dvaput mjesečno
dolazilo je na susrete u prostore župe Uznesenja Marijina, ili drugih riječkih župa, gdje ih se osposobljavalo da postanu animatori za mlade u svojim
župnim ili drugim zajednicama.
„Ustrajnost će vas spasiti“, poručio im je nadbiskup objasnivši kako
posao za njih zapravo tek počinje jer bi trebali naučeno pokušati i ostvarivati. „Vi bolje od mene znate kakva je situacija s mladima danas, kakvi
problemi ih muče, koliko su nesigurni i puni nedoumica i po pitanju vjere i
po pitanju života. Ali i vi ste mladi, jedni od njih i sigurno ćete tako doprijeti
do njih. Božja je volja da mladim ljudima pomognemo da se susretnu s Kristom, da otkriju zajedništvo vjernika, značaj Crkve i ljepotu Kristove ljuba-
vi.“ Nadbiskup se osvrnuo i na nedavni nacionalni susret katoličke mladeži
u Sisku gdje su mladi dali snažno svjedočanstvo vjere.
Okupljenima se obratio i jedan od inicijatora projekta „Mladi animatori za mlade“, dr. Nikola Vranješ. Istaknuo je kako Crkva stalno nastoji
osposobiti vjernike laike da mogu kvalitetno djelovati na pojedinim područjima pastorala te tako biti suradnici svećenika i redovničkih zajednica.
ozdravila ih je i voditeljica njihovih edukativnih susreta, vjeroučiteljica Ines Turković, koja ih je podsjetila da za njih tek sada počinje izazov. „Bilo mi je zadovoljstvo raditi sa 17 izuzetno kvalitetnih mladih
ljudi koji su pokazali da su spremni i malo se žrtvovati. Naime, naši susreti
dvaput mjesečno trajali su i po tri sata, ali oni su bili redoviti i sve to izdržali.“ Nadbiskup Devčić i voditelj Ureda za mlade Matija Matičić na kraju
susreta podijelili su polaznicima priznanja o završenom programu edukacije te im poželjeli uspjeh u daljnjem radu.
Ur.
P

Dobro se čini živeći za drugoga

Pogledajte Zvona i u PDF obliku.

PDF izdanje - Riječka nadbiskupija

U Kristu Bog nas sebi izabra Biti kao dijete ili radost pripadanja

Cijela Zvona pogledajte u PDF obliku.

pogledajte u PDF formatu.

Preuzmite rujanski broj Zvona i u pdf obliku.

pisma Jeana Vaniera

ovu poveznicu - Bogoslovno sjemenište

ovdje pogledajte u PDF obliku

Prilog br. 7, Darovatelji za uređenje crkve

2012. - Župa Valpovo

vjesnik 5-6 2012 - Vjesnici Zadarske nadbiskupije

vjesnik 7-8 2010 - Vjesnici Zadarske nadbiskupije

vjesnik 1-2 2012 - Vjesnici Zadarske nadbiskupije

vjesnik 11-12 2011 - Vjesnici Zadarske nadbiskupije

Vrhbosna 4-2011 - nova_Layout 1