LJETNE PUSTOLOVINE CANTUS ANSAMBLA / SJEĆANJE NA LJUBU
STIPIŠIĆA–DELMATU I MARIJANA DOMIĆA / 36. OSORSKE GLAZBENE
VEČERI / HRVATSKI SKLADATELJI NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA /
SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN / CD IZLOG
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 170
LISTOPAD 2011.
CIJENA 20 kn
CANTUS ANSAMBL, OSORSKE GLAZBENE VEČERI, LJETO HRVATSKE GLAZBENE MLADEŽI U GROŽNJANU, SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN, MUZIČKA AKADEMIJA U ZAGREBU…
Berislav Šipuš: Glazba kao modus vivendi
Razgovarala: Marija Saraga
Mir koji mi je potreban za skladanje prije svega je onaj unutarnji, onaj mir koji donosi koncentraciju i koji me uspijeva odvojiti od ovoga svijeta barem na
neko vrijeme kako bih mogao prijeći u druge sfere, u druge »zemlje« i osluškivati, prepoznavati i stavljati na papir ono što čujem
erislav Šipuš ove je godine u
lipnju, odlukom predsjedništva
HDS–a, ponovno izabran za umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb 2013. Tim povodom, ali
i povodom iznimno produktivnog
i sadržajno raznovrsnog razdoblja
koje leži iza njega, razgovarali smo
o njegovim aktivnostima, planovima
i željama vezanim, kako za Muzički
biennale Zagreb, tako i za hrvatsku
glazbenu kulturu općenito.
B
Proteklo razdoblje na neki je način
doista bilo »Vaše«: obilježila ga je živa
aktivnost na svim područjima — skladateljskom, dirigentskom, umjetničko–
organizacijskom, pedagoškom... Što je
ono što Vas u svemu tome »gura« naprijed, što Vam daje snagu, volju i energiju
da obavljate toliko stvari istovremeno?
Nakon nekog vremena prestao sam
se odupirati poslovima, zadacima,
zahtjevima i projektima koji su me
počeli »bombardirati«. Taj se trenutak, mislim, dogodio u Italiji za
cant 170 09.indd 1
vrijeme boravka i rada u Teatro alla
Scala. Tada sam počeo raditi sve ono
što bi trebalo sačinjavati kompletnog
glazbenika: svirati klavir — znači
vježbati, proučavati partiture opera, baleta i simfonijskih djela — jer
je sve to bilo na repertoaru operne
kuće; zatim učiti dirigirati gledajući
na probama i predstavama gotovo sve
najbolje dirigente onoga vremena (od
1989. do 2001.), skladajući pritom i
dalje glazbu, jer nikada nisam prestao biti skladateljem...
Uz rad »na samome sebi«, u Milanu
sam proveo još jednu godinu u automobilu, na relaciji Milano–Graz,
odlazeći na predavanja maestra Milana Horvata koji je tada predavao na
Visokoj školi za glazbu u Grazu. Sve
zajedno polako me »uvlačilo« u kožu
radoholičara, ali je u meni polako
stvaralo i uvjerenje da postoji nešto
ili netko, što / tko me tjera da idem
dalje, da se penjem dalje... To nije bio
novac jer sam svoju plaću zarađivao
u Scali, a to je bila neka srednja razina prihoda. Ali, kako kažu: »oni su
zaradili novac, a ja sam se obogatio«.
Kada sam se vratio u Zagreb, nastupila je druga faza — preuzeo sam
mjesto ravnatelja Zagrebačke filharmonije, umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb, utemeljio
Cantus Ansambl i počeo predavati
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
U tom desetljeću, od 2000. nadalje, shvatio sam i prihvatio da imam
neko poslanje, da sve što radim nije
samo posao, već poslanje. Mogu slobodno priznati da uživam u svemu
što sam nabrojio.
Koliko ti »drugi« poslovi utječu na Vaš
skladateljski rad, koliko Vam vremena
preostaje za skladanje? Jeste li time zadovoljni te kako pronalazite mir potreban za takvu stvaralačku djelatnost?
Mislim da ni jednom skladatelju nikada ne ostaje dovoljno vremena za
skladanje, pa ću se i ja priključiti toj
svakidašnjoj (skladateljskoj) jadikov-
ki! Mir koji mi je potreban za skladanje prije svega je onaj unutarnji, onaj
mir koji donosi koncentraciju i koji
me uspijeva odvojiti od ovoga svijeta barem na neko vrijeme kako bih
mogao prijeći u druge sfere, u druge
»zemlje« i osluškivati, prepoznavati i
stavljati na papir ono što čujem.
Da ilustriramo raznovrsnost zbivanja
u Vašoj karijeri u protekloj godini: uz
veliki broj izvedbi Vaših ranijih djela,
skladali ste i mnogo nove glazbe. Djela
su praizveli u Hrvatskoj i u inozemstvu Zagrebački solisti, Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije,
Cantus Ansambl, Orkestar zaklade
Veronske arene i drugi, a pisali ste i
glazbu za film 7sex7 redateljice Irene
Škorić. Cantus Ansambl, čiji ste umjetnički voditelj, proslavio je u svibnju
deset godina djelovanja, a održali ste i
uspješne nastupe u Parizu, Düsseldorfu, Bernu, Mönchengladbachu, Beogradu i drugim gradovima. Osobno ste
u više navrata gostovali kao dirigent
u Hrvatskoj i inozemstvu (Beograd,
Peking i drugdje), a uz redovnu djelatnost kao predsjednik Hrvatske glazbene
mladeži, umjetnički voditelj Cantus
Ansambla i festivala Osorske glazbene
večeri, nedavno ste ponovno izabrani
za umjetničkog ravnatelja Muzičkog
biennala Zagreb. S obzirom na tako
široki spektar poslova kojima se bavite,
smatrate li se primarno skladateljem ili
svojevrsnim »kompletnim« glazbenikom, »glazbenom osobom«, u čijem se
djelovanju i životu nerazdvojivo isprepliću svi ovi impulsi?
U glazbu sam ušao kao student kompozicije, a iz glazbe ću jednoga dana
otići kao skladatelj. Nadam se! Stoga
od svih nabrojenih »funkcija« glasam
za onu »glazbenik–skladatelj«. Naravno da ne bježim od užitaka koje
mi pružaju i druge aktivnosti, prije
svega mjesto umjetničkog voditelja
i dirigenta Cantus Ansambla i profesora na Muzičkoj Akademiji. Jako
DAVOR HRVOJ
Berislav Šipuš
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
ISSN 1330–4747
nastavak na stranici 3 14-Oct-11 11:52:10 AM
2
UVODNIK
Poštovani čitatelji Cantusa,
pozdravljam vas na početku još jedne,
prema najavama organizatora, bogate
i uzbudljive glazbene sezone. Iza nas
su mnogobrojna diskografska izdanja,
uspjesi hrvatskih skladatelja na ljetnim
i jesenskim festivalima i koncertima, u
Hrvatskoj i inozemstvu te promocija
glazbe i glazbenika u svijetu politike,
kako je zabilježeno za nedavna posjeta
Predsjednika Ive Josipovića Poljskoj.
NATJECANJA
UVODNIK
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
Prisjećamo se i cijenjenih, nedavno preminulih hrvatskih glazbenika Ljube
Stipišića–Delmate i Marijana Domića.
No, u ovom broju naglasak je na jednom posebnom umjetniku. Naime, kad
se sve pobroji, primjećuje se da se jedno
ime ponavlja više puta — Berislav Šipuš.
Spominje se u gradu umjetnosti Grožnjanu kao predsjednik Hrvatske glazbene mladeži, zatim nailazimo na njega
u Osoru na otoku Cresu kao umjetničkog voditelja Osorskih glazbenih večeri, ali i kao skladatelja koji usporedo
vodi Cantus Ansambl na međunarodna
gostovanja po Francuskoj, Švicarskoj i
Njemačkoj. Također priprema njihovu
novu sezonu u Lisinskom. Ove jeseni
ga susrećemo u Samoboru kao dirigenta i voditelja Cantus Ansambla, ali i kao
autora skladbe za pobjednike natjecanja
Ferdo Livadić, a njegovo ime je i u programu ovogodišnje Glazbene tribine
Opatija. Nedavno je ponovno izabran
za umjetničkog ravnatelja Muzičkog
biennala Zagreb te intenzivno radi na
pripremanju festivala godine 2013.,
kada Hrvatska ulazi u Europsku uniju.
Kako sve te aktivnosti utječu na njegov
skladateljski rad i kako nalazi vremena
za skladanje, čitateljima novina Cantus
otkriva u razgovoru.
NAJEČAJ
Davor Hrvoj
Prvo međunarodno skladateljsko natjecanje
»New Note« Hrvatska 2012.
d ovogodišnje Samoborske glazbene
jeseni novi je
umjetnički ravnatelj skladatelj
Srećko Bradić koji
je na tom mjestu
zamijenio dugogodišnjeg voditelja, saksofonista
Gorana Merčepa.
Premda za ovu
godinu
Srećko
Bradić zadržava
već dogovoreni
program festivala,
najavio je novosti
koje nas očekuju
2012. godine. Uz
natjecanje Ferdo
Livadić za najboljeg mladog glazbenika, od iduće
godine usporedo
se organizira Prvo
međunarodno
skladateljsko natjecanje nazvano
»New Note«. Od
utorka, 20. rujna,
otvoren je i na- Srećko Bradić, Damir Mikuljan predjednik skupštine Zagrebačke županije, Renata Glojnarić i Hrvoje Frankić, zamjenik samoborskog gradonačelnika na
konferenciji za medije u Hrvatskom društvu skladatelja
tječaj, a sve pojebiti dodatno motivirani da napišu novi klasični data, otvaraju se tek nakon što je već odabrana
dinosti mogu se
naći na internetskoj stranici www.new–note. puhački kvintet u čijoj se kategoriji Natjecanje pobjednička skladba. Sveukupni fond nagrade je
com. Na konferenciji za medije održanoj 19. ruj- odvija. Sastavili smo i međunarodni sud kojemu 5.000 eura, od čega je prva nagrada 3.500 eura,
na u Hrvatskom društvu skladatelja, uoči počet- predsjeda Ivo Malec, a u njemu su još Uroš Lajo- uz izvedbu na 37. samoborskoj glazbenoj jeseni.
ka ovogodišnjeg festivala, Bradić je novi projekt vic, Alun Francis, Lojze Lebič i moja malenkost Druga nagrada iznosi 1.000, a treća 500 eura.«
najavio riječima: »Željeli smo iskoristiti činjenicu kao kompozitor i umjetnički voditelj festivala. Na sjednici Predsjedništva Hrvatskog društva
da nam u goste sljedeće godine, 5. i 6. listopada, Djela se mogu prijaviti do 10. ožujka 2012., žiri- skladatelja s odobrenjem je prihvaćena ideja o
dolazi Puhački kvintet Berlinske filharmonije ranje organiziramo 25. ožujka, a 26. ili 27. ožujka osnivanju međunarodnog Natjecanja te je odlučekoji će na prvom od dva koncerta praizvesti po- već će se znati pobjednik. Natjecanje je potpuno no da će HDS svojim članovima pokriti troškove
bjedničku skladbu Natjecanja. Očekujemo da će anonimno, partiture se šalju pod šifrom, a šifri- pristupnine na Natjecanje. (Jana Haluza)
to biti poseban mamac za kandidate koji će time rane omotnice, sa zapečaćenim imenima kandi-
O
NA WEB STRANICI
www.new–note.com
OBJAVLJEN JE NATJEČAJ
Samoborska glazbena jesen
Međunarodno skladateljsko natjecanje »New Note« Croatia 2012.
Ukupni fond nagrada: 5.000 eura
Rok za prijave skladbi: 10. ožujka 2012.
PRAVILA NATJECANJA
1. Natjecanje je otvoreno za sve skladatelje bez obzira na dob i
nacionalnost
2. Dopuštene su prijave više skladbi jednog skladatelja
3. Na Natjecanje se mogu prijaviti i skladbe koje su već
izvedene, ali ne smiju biti objavljene ili snimljene
KATEGORIJA NATJECANJA
1. Skladba za klasični puhački kvintet
2. Orkestracija: flauta, oboa, klarinet, rog, fagot
INAUGURACIJA POBJEDNIKA
1. Pobjednička skladba bit će izvedena 5. listopada 2012. na
koncertu Puhačkog kvinteta Berlinske filharmonije (www.
windquintet.com) u organizaciji Samoborske glazbene jeseni.
2. Skladatelj pobjedničke skladbe mora osigurati sav materijal za
izvedbu o svojem trošku i poslati ga organizatoru Samoborske
glazbene jeseni najkasnije do 16. travnja 2012.
3. Pobjednik Natjecanja bit će objavljen poslije 26. ožujka 2012.
4. Sudionici Natjecanja suglasni su da će sve buduće izvedbe
djela, ako njihova skladba pobijedi, biti označene u tiskanom
programu kao »Winner of the International Composers
Competition NEW NOTE Croatia 2012«. Isto vrijedi i za
buduća izdavanja i /ili snimanja djela.
5. Primjerci partitura nagrađenih djela bit će pohranjeni u
arhivi Samoborske glazbene jeseni. Samoborska glazbena
jesen pozvat će pobjednika Natjecanja na svečanu izvedbu
pobjedničke skladbe 5. listopada 2012. o trošku festivala.
e) naziv i trajanje skladbe
f) sažete skladateljeve misli oko prijavljene skladbe na
hrvatskom ili engleskom jeziku
g) životopis i recentna fotografija skladatelja
h) potvrda u vidu potpisane izjave da skladba nije objavljena ni
snimljena
3. Prijavom na Natjecanje autor skladbe prihvaća objavljivanje na
internetskim stranicama Samoborske glazbene jeseni te objavu
imena, moguće fotografije i audio/video snimki u javnim
medijima
4. Vraćanje skladbi je moguće samo na račun skladatelja
5. Skladbe trebaju biti poslane na adresu:
POU Samobor, Trg Matice hrvatske 3, 10430 Samobor, Croatia
phone/fax: + 38513360112,+38513360267
e–mail: sgj@pousamobor.hr
6. Rok za prijavu skladbi je do 10. ožujka 2012., vrijedi datum
poštanskog žiga.
3. Upotreba elektronike nije dopuštena
4. Trajanje: najviše do 15 minuta
PRISTUPNICA
NAGRADE
1. Pet (5) primjeraka partitura šalju se bez navedenog imena
skladatelja (anonimno) i trebaju se označiti šifrom (sloganom).
Prva nagrada: 3.500 eura i izvedba skladbe 5. listopada 2012.
na koncertu Puhačkog kvinteta Berlinske filharmonije (www.
windquintet.com) na 37. samoborskoj glazbenoj jeseni
Druga nagrada: 1.000 eura
Treća nagrada: 500 eura
2. Zajedno s partiturom šalje se zapečaćena omotnica označena
istom šifrom (sloganom) u kojoj trebaju biti sljedeći podaci:
a) skladateljevo ime i prezime, spol
b) datum i mjesto rođenja
c) nacionalnost
d) adresa, telefon, e–mail ili fax
PRISTUPNINA
1. Pristupnina za svaku skladbu iznosi 50 eura (protuvrijednost u
kunama)
2. Iznos pristupnine moguće je poslati na sljedeći način:
bankovnom uplatom na: POU Samobor — Samoborska glazbena
jesen
Banka: Raiffeisenbank Austria 2484008–1100460076
Account number (IBAN): HR7224840081100460076
SWIFT–BIC (Bank identification code): RZBHHR2X
IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.
cant 170 09.indd 2
14-Oct-11 11:52:14 AM
3
RAZGOVOR
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
CANTUS ANSAMBL, OSORSKE GLAZBENE VEČERI, LJETO HRVATSKE GLAZBENE MLADEŽI U GROŽNJANU,
SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN, MUZIČKA AKADEMIJA U ZAGREBU…
Berislav Šipuš: Glazba kao modus vivendi
nastavak sa stranice 1
volim i poštujem mlade generacije i čvrsto vjerujem u njih i njihov talent.
U radu na Osorskim glazbenim večerima
nastavljate tradiciju Danijela Marušića
koji Vam je u nasljeđe ostavio vrlo uspješan festival, a koji iznad svega postavlja
promociju hrvatske glazbe. Usto, već drugu godinu zaredom na festivalu posebnu
pažnju poklanjate upravo mladim umjetnicima. Brigu za mlade njegujete i kroz
djelovanje u Hrvatskoj glazbenoj mladeži
(HGM), u tom je smislu nedavno »oživljen« Komorni gudački orkestar HGM–a.
Recite nam nešto o tome.
Odgovor bi se mogao sažeti u par riječi:
na mladima svijet ostaje, pa tako i budućnost naše glazbe. Trebamo biti svjesni da
jedna velika generacija glazbenih umjetnika polako odlazi »u vječnost« i da je
naša zadaća pripremiti nove generacije
koje će nas zamijeniti, donijeti nove ideje,
svježe interpretacije starih i mlađih majstora. Smatram da ih trebamo odgojiti
upravo u tom smislu njihova poziva, ne
radnog mjesta ili posla, već doista poziva
i poslanja. Glazba kojoj posvećuju svoje
živote tražit će od njih velike žrtve. Ako
joj se predaju i podaju, njihovi će životi
imati svoj smisao... Glazba će im pružiti trenutke kojih će se sjećati zauvijek.
A Komorni gudački orkestar HGM–a
samo je jedan mali kotačić u tom stroju
kojega mi, stariji i profesori, »održavamo«, »hranimo« i »opslužujemo«. Skupno muziciranje jedan je od najvažnijih
CANTUS ANSAMBL
Najava ciklusa Cantus
Ansambla 2011./2012.
trenutaka u životu mladog glazbenika, učenika ili studenta, a jednako je tako važan događaj
i koncert na kojemu se predstavlja ansambl. To
je umjetnički čin, ali i društveni, on ima svoju
težinu i važnost. Ovim projektom vraćamo
HGM u jednu od najvažnijih aktivnosti: obrazovanje kroz »rad«. Sretan sam što smo uspjeli
pokrenuti taj predugo »zamrznuti« projekt Komornog orkestra i nadam se da ćemo, uz našeg
umjetničkog voditelja prof. Pavla Zajceva, vrlo
brzo dočekati i formiranje Simfonijskog orkestra HGM–a. Područje djelovanja takvog ansambla je već ispred nas, cijela Hrvatska očekuje da se on pojavi pred vršnjacima u školskim
ili fakultetskim klupama. Šira javnost očekuje
stoga da Hrvatska glazbena mladež, osim izvrsnog projekta HGM jazz orkestra Zagreb,
pokrene i ovaj ansambl koji će pružati priliku
najboljim mladim sviračima da kontinuirano
rade i uče, a najmlađoj publici koju trebamo
odgajati svi (!), pružati doživljaj prvog dodira s
takozvanom ozbiljnom, klasičnom glazbom, a
istodobno, vjerujem, i užitak.
Kao što smo već spomenuli, nedavno ste ponovno
imenovani umjetničkim ravnateljem Muzičkog
biennala Zagreb. Sve do prošlog festivala usko
ste surađivali s Ivom Josipovićem. Kako je protekao prvi Biennale bez njega?
Bez velikih potresa i problema. Istina, kolega Josipović uvijek je budno pazio da u svojim
umjetničkim maštanjima ne odlutam predaleko. Mislim tu na novčane i materijalne mogućnosti Biennala.
Iako je od prošlog Biennala prošlo tek pola godi-
ne, za idući koji će se održati od 7. do 17. travnja
2013., zasigurno već postoje neke okvirne želje i
planovi. Biste li ih podijelili s nama?
Svima je poznato da smo prošli Biennale
učinili »besmrtnim« odlaskom nove glazbe
u sredine koje s njom nemaju toliko snažan
dodir, kao što ima Zagreb. Biennale 2011.
»izvezao« je novu hrvatsku glazbu u vrlo
velikim količinama, da iskoristim rječnik
gospodarstvenika. Osijek, Rijeka, Split i Varaždin bili su u vrijeme 26. MBZ–a središta
nove, prije svega hrvatske glazbe. Praizvedbe
hrvatskih djela u tim su gradovima odjeknule
izvrsno, skladatelji su se uistinu potrudili dati
najbolje od sebe i osobno želim još jednom
svima čestitati, kako skladateljima, tako i
matičnim kazalištima, intendantima, ravnateljima, svim umjetnicima i svima onima
koji su dali ogroman doprinos da taj golemi
projekt uspije. Bravi!
Na tragu takvog projekta, a istodobno imajući u glavi misao: »ne ponavljaj se«, MBZ
2013. trebao bi našoj, ali i europskoj javnosti,
prvi puta ponuditi međunarodne koprodukcije između MBZ–a i opernih kuća nekih
europskih zemalja. Kojih, to neka ostane još
neko vrijeme tajna. Drugi smjer koncepta
sačinjavala bi nova glazba iz svih 27 zemalja
Europske unije jer upravo 2013. Hrvatska
i službeno postaje članom te velike obitelji.
Stoga će glazbeni program sljedećeg Muzičkog biennala Zagreb »podsjetiti« našu
javnost na ono što nas okružuje u »našoj«
Europi — na dobru »novu–staru« i dobru
»novu–novu« glazbu.
N
akon svečano proslavljenih 10 godina od utemeljenja i debija na Muzičkom biennalu Zagreb
2001., Cantus Ansambl ulazi u svoje drugo desetljeće i u još jednu novu koncertnu sezonu. Brendirani
sastav specijaliziran za izvođenje mnogolikih i mnogobrojnih »novih« glazbi, osim u domicilnoj Maloj
dvorani Vatroslava Lisinskog, svirkama je prisutan na
gotovo svim hrvatskim festivalima i manifestacijama
na kojima nastoji i ustrajava biti medijem fine percepcije potreba, pokretač promjena, ali i onaj koji se s
njima zna i nositi. Stoga, brojke od četristotinjak izvedenih opusa, od kojih stotinu praizvedbi, pedesetak
inozemnih gostovanja po Europi (međunarodni projekt Musical Links u Švedskoj, suradnja sa Centrom
Arnold Schönberg u Beču, gostovanje na festivalu
Sounds New u Canterburyu, na festivalu BEMUS
u Beogradu, u koncertnom ciklusu Doma invalida
u Parizu, u Tonhalle Düsseldorf, Centru Paul Klee u
Bernu i drugdje) te Meksiku, Kini i Kanadi, kao i brojni
gostujući solisti (među njima Dunja Vejzović, Josip Lešaja, Enrico Dindo, Edin Karamazov, Petrit Çeku, Roberto Fabbriciani) i dirigenti (poput Luce Pfaffa ili Johannesa Kalitzkea) te već uobičajena praksa brojnih
skladateljskih posveta, svjedoče o poziciji Ansambla
unutar hrvatskog, ali i inozemnog konteksta. Spomenimo samo da je 2008. proglašen službenim ansamblom Međunarodnog društva za suvremenu glazbu
(ISCM) te se krajem listopada iste godine predstavio
na Svjetskim danima glazbe ISCM–a, čiji je domaćin
bio festival Gaida u Vilniusu, a od studenoga 2008.
do listopada 2010. sudjelovao je u projektu fondova
Europske Unije Re: New Music, zajedno s 11 međunarodnih partnera i 21 ansamblom (Klangformun
Wien, Ensemble Reconcil, Champ d’Action, Spectra
Ensemble, London Sinfonietta i drugima).
Koncerti ansambla za suvremenu glazbu u Parizu, Düsseldorfu, Mönchengladbachu i Bernu
Ljetne pustolovine Cantus Ansambla
Piše: Nina Čalopek
»Svoj« Centar ansambl je nakratko (26. lipnja) prepustio Cantusovcima koji su od 4’33’’ tišine, preko
pjeva dirigenta u Melusine Silvija Foretića do (pokušaja) plesanja Kagelovog baleta kontra→danse za
ne–plesače predstavili svoju virtuoznost i poigravanje s »rubnim« u glazbi, ali i umjetnosti
akon 15. svibnja kada je proslavio
10. obljetnicu djelovanja koncertom
u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog,
Cantus Ansambl samo se na neko vrijeme
povukao s hrvatske glazbene scene. Raspoložen i uigran za nove pustolovine, posegnuo je za putovnicom, spakirao kovčege
i uputio se preko granica, kako bi na nekoliko međunarodnih gostovanja promovirao hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, ali i
svoje, već nadaleko poznate i prepoznate
interpretativne mogućnosti.
Prvi koncert održao se 7. lipnja u Parizu u
prepunom Velikom salonu Doma invalida
koji je za potrebe vojske i vojnih veterana
krajem 17. stoljeća počeo graditi »kralj
sunca« Luj XIV., a koji danas služi kulturi
i umjetnosti. Cantus Ansambl predstavio
se skladbama Duo amical Stanka Horvata, Kontrapunkt Bogdana Gagića, Aubade
Mila Cipre, Octandre Edgara Varèsea i
Nonet Milka Kelemena. Koncert je održan u okviru ovosezonskog ciklusa Doma
invalida posvećena glazbi »iza i oko željezne zavjese«. Gosti ovoga koncerta bili su
francuski glazbenici — studenti Visokog
glazbenog konzervatorija u Parizu koji su
izveli Miniatures pour Lewis Carroll hrvatskog skladatelja s francuskom adresom Ive
Maleca.
Koncert 8. lipnja u Tonhalle Düsseldorf
rezultat je višegodišnje partnerske suradnje s ansamblom ART, s kojim je Cantus
Ansambl ovaj put podijelio i pozornicu, a
u svojem dijelu koncerta zagrebački gosti
izveli su Koncert za violončelo (solist Jasen
Chelfi) i skladbu Quasi un(a) Mire Dobrowolnog, nakon kojih su uslijedili Un
jardin sous la pluie avec un compositeur
sans parapluie Berislava Šipuša, Konstelacije Milka Kelemena i Musicam psalite Ive
Josipovića. Dan kasnije Cantus Ansambl
cant 170 09.indd 3
VEDRAN KOCELJ
N
Puhački kvintet Cantus Ansambla u dvorani Doma invalida u Parizu
bio je gost bienalnog festivala Ensemblia
u njemačkom gradu Mönchengladbachu
gdje se prvi put predstavio već 2007., a
ovoga 9. lipnja izveo je partiture Kelemena,
Horvata, Gagića i Šipuša.
Virtuoznost i poigravanje
Potraga za suučesnicima u novo–glazbenim
»zločinima« odvela je Cantus Ansambl u
još jedno veliko umjetničko, prije svega likovno središte — Centar Paul Klee u Bernu.
Ova institucija, osim muzejske, arhivske
i edukativne dimenzije, potiče glazbenu,
kazališnu i plesnu umjetnost. »Kućni« Paul
Klee ansambl, u Centru izgrađenom prema zamisli arhitekta Renza Piana i otvorenom 2005., održava svoj pretplatnički
koncertni ciklus, a godine 2009. predstavili
su se i na Muzičkom biennalu Zagreb. Taj
specifičan ansambl izvodi program koji je
posve posvećen slikaru, a radi se o mješavini glazbe koju je Klee slušao i volio (Bach,
Mozart, Beethoven i slično), glazbe njegovih suvremenika (Schönberg, Hindemith,
Bartók i drugi) te glazbe koja je inspirirana
njime i njegovom umjetnošću (u arhivu
Centra Paul Klee nalazi se oko 300 partitura skladanih prema njegovim djelima).
»Svoj« Centar ansambl je nakratko (26.
lipnja) prepustio Cantusovcima koji su od
4’33’’ tišine, preko pjeva dirigenta u Melusine Silvija Foretića do (pokušaja) plesanja
Kagelovog baleta kontra→danse za ne–plesače predstavili svoju virtuoznost i poigravanje s »rubnim« u glazbi, ali i umjetnosti. Ansambl je k tome izveo i dolce furioso
Dubravka Detonija te već spomenuti Un
jardin sous la pluie avec un compositeur
sans parapluie Berislava Šipuša. Preko
svih tih opusa i agilnosti glazbenika jasno
je da Cantus Ansambl i dalje daje uvid u
hrvatsku kulturnu i glazbenu scenu gdje
god ga ponesu bujice suvremenih glazbenih stremljenja.
Pod umjetničkim vodstvom i dirigentskom palicom
Berislava Šipuša, »zločesti dečki i cure« hrvatske suvremene glazbene scene, u ciklusu Cantus & Lisinski
za sezonu 2011./2012. pripremili su pet, po formi i sadržaju, raznovrsnih koncerata: od komornog SOLO–
TUTTI koncerta na kojemu će se predstaviti stalni
članovi Ansambla, preko koncerata s već klasičnim,
ali i nešto avangardnijim opusima, pa sve do spomenutog baleta Air Krešimira Seletkovića. Glazbovanju
Ansambla glasom će se pridružiti Davorka Horvat,
Martina Gojčeta Silić i Dubravka Šeparović, a svojim
instrumentima klarinetist Davorin Brozić i violončelistica Monika Leskovar te ansambl nestandardnog
sastava — par klavira i udaraljki Klang.
Vidimo se u Maloj dvorani!
Cantus Ansambl
14-Oct-11 11:52:15 AM
FESTIVALI
4
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
36. OSORSKE GLAZBENE VEČERI
U središtu pozornosti akademik Anđelko Klobučar
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Ivan Novinc s pijanistom Srđanom Čaldarovićem izveo je Rapsodiju za violinu i glasovir Anđelka Klobučara, skladbu koja svojim melodijskim tijekom,
harmonijskim slobodama i ritmičkom raznolikošću otkriva autorsku radionicu majstora čiji opus, osobito na području komorne glazbe, pripada najvrjednijoj
baštini hrvatske glazbe 20. stoljeća
Suvremene izvedbe hrvatske
stare glazbe i programsko
obogaćenje nastupom Klape
Jelsa
U prvoj trećini festivala koju sam pratila, 24. srpnja Zagrebački solisti izveli
su Klobučarov Collage za gudače, djelo
koje je skladatelj 1998. godine posvetio ansamblu povodom njegove 45.
koncertne sezone, a 29. srpnja violinist
Ivan Novinc s pijanistom Srđanom
Čaldarovićem izveo je njegovu Rapsodiju za violinu i glasovir. Skladbe su
to koje svojim melodijskim tijekom,
harmonijskim slobodama i ritmičkom raznolikošću otkrivaju autorsku
radionicu majstora čiji opus, osobito
na području komorne glazbe, pripada
najvrjednijoj baštini hrvatske glazbe
20. stoljeća. Doista, kada je riječ o
Anđelku Klobučaru, mladi hrvatski
instrumentalisti imaju na raspolaganju ostvarenja koja trajno potvrđuju
visoke standarde skladateljskoga umijeća, pa je moguće vjerovati da će se
Zagrebački solisti i Kvartet gitara Leonardo
cant 170 09.indd 4
ta djela i dalje trajno
javljati na njihovim
repertoarima.
Zbor HRT–a sa
šefom dirigentom
Tončijem Bilićem
predstavio je na
koncertu 21. srpnja izbor iz zbirke
Salmi
Vespertini
Francesca Sponge
Uspera (objavljena
1627. godine). Riječ je transkripcijama koje su izradili
polaznici studijske
grupe dr. sc. Ennija
Stipčevića na Muzičkoj akademiji
Sveučilišta u Zagrebu: Tomislav Bužić,
Tanja
Halužan,
Andreja Vrekalić,
Trpimir Matasović, Karmen Šilović i Ivana Jurenec.
Vrsno pripremljeni
Usperovi Večernji
psalmi u tradiciji
venecijanskog cori
spezzati stila bili su
odlična prigoda za Gradonačelnik Grada Malog Lošinja ing. Gari Cappelli otvara Osorske glazbene večeri
upoznavanje hrvatske kasnorenesansne
klapsko pjevanje otkrilo je još jedno Skladatelj, dirigent, glazbeni pedai ranobarokne glazbe, a sve u trajnom vrijedno područje hrvatske glazbene gog, a aktualno i umjetnički ravnatelj
usmjerenju Osorskih glazbenih večeri tradicije koje je publika u prepunoj Osorskih glazbenih večeri, Berislav
da u svojem okviru predstavljaju novo- crkvi primila s burnim odobravanjem. Šipuš bio je ovoga ljeta u Osoru zastupronađenu hrvatsku glazbenu baštinu. Vrlo ozbiljno pjevanje Klape Jelsa, te- pljen skladbom AMA za kvartet gitara
Dakako, vodstvo uvaženog profesora nora Stjepana Franetovića, Tomislava i gudače koju su izveli Kvartet gitara
Stipčevića na tom je području itekako Vitkovića i Hrvoja Ivkošića, baritona Leonardo iz Italije i Zagrebački solidragocjeno, pa je moguće očekivati i Milana Miše Kravara i Tomislava sti na koncertu 24. srpnja. Šipuševo je
daljnje transkripcije iz vrijedne Uspe- Meštrića te basova Dinka Domja- djelo prvi put izvedeno u Hrvatskoj, a
rove ostavštine.
novića i Branka Ozretića, u širokom o nastanku skladbe čije su energična
Skladbama isključivo hrvatskih au- rasponu glasova od visokog prvog te- sonornost i tehnički sjajno iskorištetora bio je ispunjen program Klape nora do basso profondo, prokušanim je ne mogućnosti izvođačkoga sastava
Jelsa koja je 22. srpnja u Crkvi Mari- angažmanom (dosad im je priskrbio pobudile veliko zanimanje, najbolje se
jina uznesenja, nekadašnjoj Katedra- već niz nagrada na Festivalu dalma- izrazio autor: »Moja se skladba zove
li, glavnom osorskom festivalskom tinskih klapa u Omišu) potvrdilo da AMA, koncert za četiri gitare i gudaprostoru, održala odlično primljeni je izvođenje bogatog izbora dalmatin- če, što u prijevodu znači »Ljubi!«, kao
nastup. Na repertoaru su bile sklad- skih i umjetničkih klapskih pjesama imperativ... napisao sam je za Kvartet
be don Šime Marovića, Ljube Stipi- s punim opravdanjem uključeno u Leonardo 2008., na nagovor Gorana
šića Delmate, Dinka Fia, Krešimira festivalski program koji nastoji slaviti Listeša, a posvetio stanovnicima gradića Aquille u Italiji koji je pogodio
Magdića, Rajimira Kraljevića, Pere i afirmirati hrvatsku glazbu.
težak potres upravo pred praizvedbu
Gotovca, Mojmira Čačije i Mirele
skladbe. Skladba govori o onoj naHrvatska
glazba
20.
i
21.
Ivičević, a programsko proširenje na
sušnoj potrebi o kojoj su umjetnici,
stoljeća
kao i obični ljudi,
govorili vjerojatno
od postanka Svijeta
i pojave razuma u
čovjeka — voljeti i
biti voljen.« Brojna
publika u Osoru
glasnim je pljeskom
pozdravila skladatelja i njegovo djelo,
dokazujući da suvremena glazba, kada
je komunikativna
u svojoj ekspresiji i
kada je pouzdano,
s uvjerenjem i precizno uigrano izvedena, nalazi izravni
put do slušatelja,
čak i onda kada ju
primaju klasičnoj
glazbi manje priviknuti turisti s raznih
strana svijeta.
Talijanski
Kvartet Leonardo, u
sastavu Massimo
Felici, Alessandro
Paris, Goran Listeš
i Agostino Valente, samostalno je
nastupio 26. srp-
ALEKSANDRO VOLARIĆ
astavljajući vrijednu tradiciju
posvećivanja festivala pojedinim hrvatskim skladateljima, 36.
osorske glazbene večeri, održane od
20. srpnja do 28. kolovoza, imale su
u središtu pozornosti opus akademika Anđelka Klobučara, orguljaša,
skladatelja i glazbenog pedagoga, a u
povodu njegova 80. rođendana. Tako
je već na prvom koncertu, na svečanom otvorenju 20. srpnja kojemu je
bio nazočan i pokrovitelj festivala,
hrvatski predsjednik Ivo Josipović,
bila izvedena Klobučareva Passacaglia
za gudački orkestar. Interpreti su bili
gudači Simfonijskog orkestra HRT–a
pod ravnanjem Tončija Bilića. Djelo
iz vremena Klobučareva studija na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu, bilo
je 1952. skladano za orgulje, a autor je
skladbu 1953. instrumentirao za gudački orkestar. Karakteristična barokna forma passacaglie u kojoj se tema
nalazi u basu, a druge dionice variraju
i razrađuju tematski materijal, već je
na početku skladateljeva stvaralačkog
puta ukazala na autora koji je znalački
postupao s naslijeđenim glazbenim
oblicima, sadržajno ih ispunjavajući
inventivnim glazbenim idejama.
N
nja i od hrvatskih djela na programu
predstavio Quartetto concertante Tomislava Uhlika. U rasporedu uglavnom
hispanskih skladatelja, Uhlikova je
glazba (djelo iz 1998.) djelovala ponešto izdvojeno, ali je melodijama
jasnih obrisa, pregnantnim temama
i suzdržanom elegancijom, sve u trostavačnom slijedu kontrastnih ugođaja, ostavila snažan dojam. To posebno
valja pripisati skladateljevu izrazito
razvijenom smislu za zvučne odnose
u kojima svaki instrument za sebe te
napose kao kvartet, kontinuirano proizvode suzvučja i sklopove primjerno
prilagođene gitarističkome mediju.
Izvedbeno se isticao Goran Listeš, što
potvrđuje visoku razinu gitarističke
pedagogije na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu na kojoj je diplomirao u razredu Darka Petrinjaka.
Povero Tomin, elegija za violinu i glasovir op. 1 Blagoja Berse, nepretenciozna skladba naglašene formalne jasnoće i pjevnosti te posebno antologijska
Sonata za violinu i glasovir u D–duru
op. 26 Dore Pejačević iz 1909. koja otkriva najljepše stranice skladateljičina
melodijskog nadahnuća, na koncertu
violinista Ivana Novinca i pijanista
Srđana Čaldarovića bili su vrhunski
primjeri hrvatske glazbe s početka
prošloga stoljeća (29. srpnja). Da je riječ o djelima koja svjetskoj baštini daju
priloge na ravnopravnoj razini s djelima velikih skladateljskih imena razvijenijih glazbenih kultura, osobito se
isticalo činjenicom da su djela hrvatskih autora bila izvođena u kontekstu
s djelima Johannesa Brahmsa. Upravo
u tome i jest intencija Osorskih glazbenih večeri još od njihova začetka
1976., kada ih je utemeljio hrvatski
redatelj Daniel Marušić (1931.–2009.)
— stavljati hrvatsku glazbu u kontekst
djela europskih i svjetskih autora,
kako bi se istaklo i potvrdilo njezinu
sukladnost i ravnopravnost sa stilskim
mijenama i skladateljskim vrlinama
autorstva onih najvećih i najcjenjenijih. Da je to hvalevrijedna i dalekosežno značajna namjera potvrđuju ljetne
svečanosti glazbe u drevnome Osoru
na prevlaci otoka Cresa i Lošinja, eto,
već punih 36 sezona.
14-Oct-11 11:52:17 AM
5
FESTIVALI
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
PRAIZVEDBA SKLADBE BERISLAVA ŠIPUŠA ZA KVARTET KLANG I CANTUS ANSAMBL NA 36. SAMOBORSKOJ GLAZBENOJ JESENI
...putovanje prema svjetlima...
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
ao sastavni, prepoznatljivi dio 36.
samoborske glazbene jeseni koja
iz godine u godinu obogaćuje jesensku koncertnu ponudu dopadljivom
programskom koncepcijom, zadržavajući pritom visoku umjetničku razinu, i ove je godine od 25. do 27. rujna
održano 8. međunarodno natjecanje
mladih glazbenih umjetnika Ferdo
Livadić. Ovogodišnjem natjecanju,
utemeljenom na ideji predstavljanja
mladih glazbenika različitih izvodilačkih profila do 26 godina starosti,
pristupili su pijanisti Ante Sladoljev
i Ivan Horvatić, trubač Ivan Đuzel,
Kvartet gitara Leggero, flautistica Ana
Batinica, udaraljkašica Aleksandra
Šuklar, harmonikaš Ivan Šverko i
violistica Jasna Simonović koji su se
svojim 45–minutnim programima,
uz obveznu skladbu hrvatskog autora,
predstavili tijekom triju večeri u Galeriji Prica.
K
Povratak obasjan svjetlošću
Večer pobjednika Natjecanja Ferdo
Livadić već se tradicionalno održava u
Franjevačkoj crkvi u Samoboru. Tako
je bilo i ove godine, 28. rujna, kada
su, prema odluci Ocjenjivačkoga suda
(Vladimir Kranjčević, predsjednik,
Ivana Kocelj, Zlatko Madžar, Branimir Pofuk i Krešimir Seletković),
laureatima proglašeni harmonikaš
Ivan Šverko, za cjelokupni nastup i
udaraljkašica Aleksandra Šuklar za
izvedbu skladbe 20 Years Later za
vibrafon Igora Lešnika. Uz statue
kiparice Mirte Čakanić, mladim su
glazbenicima uručene i novčane nagrade, a pobjedniku Ivanu Šverku
osigurani su i samostalni koncert na
sljedećem festivalu, praizvedba skladbe za solo instrument i komorni ansambl Mladena Tarbuka te koncert s
Cantus Ansamblom u okviru njegova
ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Nakon obrazloženja
Vladimira Kranjčevića, predsjednika
Ocjenjivačkoga suda, uručenja nagrada i čestitki umjetničkog direktora
Srećka Bradića te zahvala izvršne di-
rektorice Renate Glojnarić, nastavak
Večeri pobjednika u prvi je plan vratio glazbu, onu suvremenu hrvatsku
i prošlogodišnje pobjednice, članice
Kvarteta KLANG. Kvartet koji čine
pijanistice Vlatka Peko i Ana Lucić te
udaraljkašice Anita Primorac i Kaja
Farszky, a djeluje od 2009. pod mentorstvom profesora Katarine Krpan i
Igora Lešnika, imao je čast praizvesti
shodno naslovu
skladbe, u glazbu
prenosi dojam
nedorečenosti,
nastavka putovanja, odnosno
povratka obasjanog svjetlošću
zvijezde vodilje.
Mlade su se glaz-
Kvartet KLANG u Franjevačkoj crkvi 30. 9. izvodio je djela Mateja
Meštrovića, Zlatka Tanodija, Dubravka Palanovića i Ivana Josipa
Skendera za ovaj neobični sastav (2 pijanistice i 2 udaraljkašice)
benice u izvedbi
djela potvrdile kao
perspektivne interpretatorice koje
s razumijevanjem
pristupaju suvremenoj glazbi.
Ljubičasto
obojen san
Pod Šipuševim
vodstvom, u nastavku koncerta,
članovi Cantus Ansambla izveli su još
tri djela hrvatskih skladatelja. Scherzo–nonet za puhački kvintet, violinu,
violu, violončelo i kontrabas Borisa
Papandopula skladan 1964., ostao je
relativno nepoznat sve do 2006., kada
ga je prvi put u Hrvatskoj izveo Gudački kvartet Rucner. Prethodno su
originalnu partituru pronašli veleposlanica RH u Berlinu Vesna Cvjetković Kurelec i njezin savjetnik Silvio
Kus u arhivu Filharmonije iz Rostocka, čijemu je nonetu posvećena. Nakon
šarolika Papandopulovog ostvarenja,
prožeta kontrastnim raspoloženjima i
širokom paletom tonskih nijansi, uslijedila je skladba Cantus za alt flautu,
engleski rog, violinu, violu, violončelo,
Ivan Šverko i Aleksandra Šuklar, pobjednici 36.
Samoborske glazbene jeseni
skladbu Berislava Šipuša
...un viaggio verso le luci
di Amaraath, la stella del
ritorno... Novo djelo posvećeno glazbenicima,
narudžba je Festivala,
a u uz njih, u praizvedbi je sudjelovao Cantus
Ansambl. U djelu impozantnih dinamičkih raspona, Šipuš propitkuje
mogućnosti i međusobno nadopunjavanje klavira, udaraljki i ostatka
ansambla, s naglaskom
na puhače, oslanjajući
se na ispreplitanje boja i
zvučnih efekata. Pritom,
FESTIVALI
Cantus Ansambl i Kvartet KLANG
kontrabas i klavir suvremene hrvatske
skladateljice Sanje Drakulić. Autorica ga opisuje kao pjesmu za komorni
ansambl koja je, nakon što je jednom
imala i izgubila svoje riječi, sada u potrazi za novima, a one se kriju upravo
negdje unutar nje same.
Dojmljivoj izvedbi vrlo pristupačnog
i komunikativnog djela, slijedila je
na kraju živopisna skladba Dominosa
FF00FF Mirele Ivičević, mlade hrvatske skladateljice, trenutno u Beču.
Djelo je izvorno skladano za ansambl
Splithesis u ožujku 2008., a potom
obrađeno za Cantus Ansambl koji ga
je izveo na festivalu Gaudeamus Music Week iste godine. Zvučnim oslikavanjem intenzivno ljubičasto obojana skladateljevog sna koji povremeno
skreće u noćnu moru, čitajući njegove
misli i slažući ih prema principu igre
domina od koje zvukovi odstupaju tek
u trenucima u kojima vještica progovara kroz njih, Mirela Ivičević pružila
je zadovoljnom slušateljstvu zanimljivo ostvarenje koje vrlo logično sjedinjuje svježinu skladateljičine invencije
s njezinom vještinom. To se, na kraju
Večeri pobjednika i hrvatske glazbe,
dalo naslutiti i u angažiranoj svirci
Cantus Ansambla.
FESTIVAL GLAZBENE VEČERI U SV. DONATU (ZADAR, 5. SRPNJA — 10. KOLOVOZA 2011.)
Djela hrvatskih skladatelja zadarskom festivalu
Piše: Ivana Jurenec
repoznavši potrebu Zadra za kontinuiranim
koncertnim događanjima, ugledni hrvatski
skladatelj i dirigent, akademik Pavle Dešpalj,
osnovao je 1961. festival Glazbene večeri u Sv.
Donatu i Zadarski komorni orkestar. U počecima je festival bio zamišljen dvotematski: namjera
je prvoga dijela bila predstaviti hrvatskoj publici
značajne strane glazbene umjetnike, dok je drugi
dio bio posvećen ranoj glazbi. Onodobno zanimanje svjetske glazbene scene za ranu glazbu rezultirao je njezinom svojevrsnom »renesansom«
koja se ostvarila i kod nas. Na programu ranijih
koncertnih sezona bila su uvrštena i djela hrvatskih skladatelja iz razdoblja renesanse i ranoga
baroka, kao i onih čije je djelovanje bilo vezano uz Hrvatsku (Julije Skjavetić, Ivan Lukačić,
Vinko Jelić, Franjo Bosanac, Lambert Courtoys
i drugi). Zanimanje za izvedbe njihovih djela
pokazali su i ugledni strani ansambli koji su ih
kasnije uvrstili u svoj repertoar. Potrebno je istaknuti premijeru »Judite« (srpanj 2007.), renesansne pripovijesti prema tekstu Marka Marulića
za čije je ostvarenje zaslužan francuski ansambl
Dialogos koji djeluje pod umjetničkim vodstvom
osnivateljice Katarine Livljanić. Ugledna glazbenica za taj je projekt rekla da bi se »mogao nazvati rekonstrukcijom, inspiriranom slušanjem i
proučavanjem gregorijanskih i glagoljaških izvora iz Dalmacije, kao i usmene predaje.«
P
Zanimanje strane publike
S polustoljetnom tradicijom, Glazbene večeri u
Sv. Donatu uvelike pridonose obogaćenju kul-
cant 170 09.indd 5
turne ponude Zadra. Svake godine u srpnju i
prvom dijelu kolovoza održi se niz koncerata u
drevnim sakralnim i profanim povijesnim prostorima. Na taj način hrvatski i inozemni posjetitelji, uz reprezentativna djela glazbene umjetnosti, mogu upoznati znamenitosti Zadra. No,
ne treba zaboraviti da nacionalnu povijest
i kulturu čine mnoga umjetnička djela
čiji su autori hrvatski skladatelji, a čije
izvedbe privlače upravo strane goste,
nažalost mnogo češće nego domaće.
Josipovića te mladog i perspektivnog Gorana
Tudora koji se ovoga ljeta predstavio skladbom
Nekoliko minijatura za kvartet saksofona.
Premda u mnogo manjoj mjeri prisutna nego
djela svjetske glazbene literature, Glazbene večeri u Sv. Donatu ipak svake sezone na repertoar
uvrste i skladbe hrvatskih autora. Vjerujemo da
će se u sljedećim godištima ta tendencija nastaviti značajnije nego dosad, a također i da će se
tome pridodati želja za očuvanjem umjetničkih
tvorevina iz različitih stilskih razdoblja hrvatske
glazbene baštine.
Predstavljanja hrvatske
suvremene glazbe
Za razliku od prvih nekoliko godina
djelovanja festivala kada su se organizatori okrenuli dalekoj glazbenoj
prošlosti, zadnjih desetljeća publika je
upoznala onu bližu iz prošloga stoljeća.
Posljednjih godina gotovo sva izvedena
glazba hrvatskih skladatelja bila je suvremena. Stilski pluralizam glazbe 20.
stoljeća Zadranima i njihovim gostima
ocrtan je orkestralnim i komornim djelima skladatelja s početka stoljeća kao
što su, primjerice, Dora Pejačević, Josip
Hatze i Krsto Odak, potom autora čija
djela imaju folklornih referenci poput
Krešimira Baranovića, Natka Devčića i Jakova Gotovca te skladatelja čije
je stvaralaštvo smješteno u drugu polovicu 20. stoljeća. Uz to stoje opusi
naših suvremenika Pavla Dešpalja, Ive
New Sax Quartet u praizvedbi Nekoliko minijatura za kvartet saksofona Gordana Tudora
14-Oct-11 11:52:20 AM
SJEĆANJA
6
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA (28. RUJNA 1938. – 9. LISTOPADA 2011.)
Čovjek koji je bio pisman dojen i pisman blagoslovljen
Piše: Jure Ilić
Ukupni doprinos Ljube Stipišića Delmate suvremenoj hrvatskoj klapskoj pjesmi, doslovno je nemjerljiv, jer on je podjednako važan kao skladatelj,
melograf, utemeljitelj niza klapa i klapskih manifestacija koje su utjecale na suvremeno klapsko pjevanje u Hrvatskoj
Popularnost je stekao kao voditelj i osnivač brojnih klapa poput Jeka Jadrana,
Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti
Salone i mnogih drugih. Svojim izvedbama i repertoarom one su osigurale
put današnjem modernom klapskom
pjevanju.
Ljubo Stipišić Delmata
a je samo napisao pjesmu Dalmatino, povišću pritrujena kojom je pobijedio na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu 1973. i koju
mnogi do danas smatraju neslužbenom dalmatinskom himnom, Ljubo Stipišić Delmata ostao
bi upamćen u povijesti hrvatske pučke glazbe.
No, Ljubo Stipišić Delmata napravio je kudikamo više, praktično nemjerljivo u odnosu na bilo
kojega prethodnika ili suvremenika, skladatelja
ili melografa.
D
SJEĆANJA
Rodio se 28. rujna 1938. u Vrbnju na otoku Hvaru. Glazbom se bavio od 1958., a učio je kod Josipa Zjačića i Silvija Bombardellija u Splitu.
Izuzetan stvaralački put započeo je skladanjem
pretežito vokalne glazbe za manje sastave (klape)
Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi i
glazbene edicije Leut. Također je jedan
od osnivača Festivala dalmatinskih klapa Omiš, manifestacija Solinske ljetne
priredbe i Sućuračka prikazanja, Smotre
dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta
dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmenog glagoljaškog tradicionalnog pučkog
pjevanja u Velikom tjednu Puče moj te
festivala Pasionska baština u Zagrebu.
Kao melograf zabilježio je više od tisuću dalmatinskih pučkih napjeva čime je pridonio njihovoj
afirmaciji. Autor je mnogih zbirki narodnih napjeva (Pisme starog Trogira i Oj Marjane) te više
književnih djela (Aforizmi 1971., Rod titanski, rod
žgincani 1975., Kušaonica smisla 1992. i drugih).
Pokrenuo je književnu večer čakavskog pjesništva u Podstrani Ča pod Perunom. Pisao je čakavsku poeziju, stvarajući vlastiti leksik na temeljima tradicije. Svoje čakavske pjesme objavio je u
knjizi Delmatiana (1988). Dobitnik je Nagrade
Grada Splita (1985., 1993.), Nagrade Grada Solina za životno djelo (1996.), Nagrade Splitskodalmatinske županije za životno djelo (1997.),
odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka
In memoriam Marijan Domić
estog kolovoza ove godine umro je u 78. godini Marijan Domić, veliki trubač u povijesti hrvatskoga jazza. Rođen je 9. svibnja 1934. u
Zagrebu. Glasovir je počeo učiti sa šest godina u
Glazbenoj školi Pavla Markovca. Pojava kultnih
glazbenih filmova »Revija na vodi« i »Mladić s
trubom« u kojima se fascinantnim izvedbama pojavljuje trubač Harry James, utječe na čitav kasniji
životni tijek Marijana Domića.
Š
Počeo je kao samouk svirati jazz i tek se kasnije
upisao na Gradsku muzičku školu Pavao Markovac. Svirao je u raznim malim sastavima po plesnim dvoranama. Zapaženi su Domićevi nastupi
u ansamblima Branka Kende, Zvonimira Skerla i
Nonetu Zlatka Kružića. Njegove dopadljive improvizacije i prekrasan ton u takozvanoj srednjoj lagi brzo
su uočeni izvan granica Zagreba i Hrvatske. Ušao je u trubačku sekciju Akademskog plesnog orkestra
iz Ljubljane. Poput mnogih glazbenika svoje generacije odlazi u Njemačku gdje je kao član dixieland
ansambla Loče Stiplošeka svirao u Jazz Kellerima i klubovima američke vojske. Nakon kraćeg boravka u
Njemačkoj postao je stalnim članom trubačke sekcije Plesnog orkestra Radio Ljubljane pod ravnanjem
Bojana Adamiča, a poslije i Umjetničkog ansambla JNA te Plesnog orkestra Radio Zagreba (današnji
Jazz orkestar HRT–a) kojega je vodio Miljenko Prohaska, a u kojem je ostao sve do 1978., paralelno
studirajući trubu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Stanka Selaka. S Plesnim orkestrom
Radio Zagreba nastupao je na mnogim turnejama i međunarodnim jazz festivalima. Bio je član brojnih
naših ansambala kao Dixie Swingers, septeta Drage Diklića, B. P. Convention big banda te orkestara
Stanka Selaka, Tomice Simovića, Silvija Glojnarića i drugih.
Nakon diplome na Muzičkoj akademiji krajem 1970–ih, Domić izlazi iz stalnog radnog odnosa u Radio
orkestru i posvećuje se pedagoškom radu kao profesor trube na Muzičkoj školi Vatroslava Lisinskog u
Zagrebu.
Marulića (1997.), Nagrade Porin za životno djelo
(2006.) i drugih.
Ljubo Stipišić Delmata bio je prvi nositelj Nagrade „Franjo Ksaver Kuhač“ Hrvatskog društva
skladatelja za autorsko stvaralaštvo na temeljima
tradicijske glazbe. Nagrada mu je dodijeljena
2007., u godini kada je utemeljena i to za ukupni
doprinos u promicanju hrvatske pučke baštine.
Uz njegov 70. rođendan, HDS-a i Cantus tada
su organizirali svečani autorski koncert, uz izložbu njegovih likovnih radova, u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu. Bilo je to
28. listopada 2008. godine.
Tu veliku, iznimnu i jedinstvenu biografiju najviše čine majstorova djela. Posebna vrijednost
Stipišićeva opusa pripada izdanju Pisman dojeni,
pisman blagoslovjeni, velikoj zbirci napjeva za klape zabilježenih u izvornom obliku, često u izvedbama posljednjih živih pjevača, uz vatru komina i
u konobama, u dalekim, burovitim ili zabačenim
dalmatinskim malim mistima. Među njima su
čak i neki napjevi moliških Hrvata. Tu je knjigu
sam uredio i likovno opremio nakon više desetljeća istraživanja i zapisivanja (nakladnici Cantus
i Hrvatsko društvo skladatelja). Na određeni način, ona, sa svojih 410 stranica, predstavlja vrhunac njegova stvaralaštva.
Ljubo Stipišić Delmata omogućio je mnoge
uspjehe klapama, osigurao im repertoar, a također i vrlo vrijedna notna izdanja. Fenomen klapske pisme čvrsto je vezao uz tradiciju, uvijek nastojeći pronaći njezine što dublje korijene. Zato je
njegov ukupni doprinos nemjerljiv jer nikad prije
nismo imali tako osebujnog, pedantnog i obrazovanog stručnjaka koji je ljubio svoju Dalmaciju,
čak i kroz ime ilirskoga plemena koje je nosio uz
vlastito ime, a po kojemu je nekadašnja rimska
provincija nazvana Dalmatia.
Umro je u Splitu u nedjelju, 9. listopada, u 74.
godini.
FESTIVALI
i zborove koja se najviše temelji na folklornoj baštini i starijim oblicima koralnog pjevanja bez instrumentalne pratnje
(ciklus Intrade). Ogledao se i u većim
vokalnim oblicima (kantate Kalvarija,
Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite
barjak za neznane i male, Hrvatska suita,
oratoriji Matija Ivanić, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini).
ULOMAK IZ PISMA
SUĆUTI MINISTRA
KULTURE, MR. JASENA
MESIĆA
irina kojom je Ljubo Stipišić Delmata ušao u arhetipsku »nutrinu
narodnog tijela« i osobine renesansnog
umjetnika koji duhovno i svjetovno
nadahnuće nalazi u dubokim slojevima
starine, dala mu je darove tako velike
kreacije da su istinski sadržani u pojmu Anima delmatica, pojmu koji jedino
može opisati djelo i misao koje nam je
ostavio.
Š
Kad kaže da je ono što je ukorijenjeno u
biću Dalmacije nasljedovano »generacijama pribrajanih nizova genetskih osnova – i kominskih i zabrđanskih i povika i
pjeva s kamena, polja, oranica, s planina
i falkuše«, Ljubo Stipišić Delmata govori o svijetu stoljećâ koji su oblikovali
njegov svjetonazor i ukupno umjetničko
djelo.
U njegovoj glazbi kakva je Dalmatino,
povišću pritrujena ili Kalvarija, tisućama
sakupljenih pučkih napjeva, zaboravljenih riječi i običaja, u njegovim slikama
i poeziji, nalazimo dubinu, znanje i viziju jedne sasvim osobne estetike koju
nije moguće nadomjestiti, a kojoj sada
zahvaljujemo za ogroman opus od iznimne kulturne važnosti. U trenucima
oproštaja upućujem u osobno ime i u
ime Ministarstva kulture još jednom
izraze iskrene sućuti zbog gubitka iznimnog čovjeka čije nam djelo ostaje trajna uspomena.
21. dječji festival »Mali Split« 2011.
estival Mali raspjevani Split koji je već davno izašao iz svojih granica ugostivši male
pjevače iz čitave Hrvatske i ovaj je put, 4. srpnja 2011., pod pokroviteljstvom Grada
Splita predstavio gledateljstvu 21 novu skladbu za djecu i mladež. Događalo se to u prostoru Prokurativa gdje je dan ranije završio finale splitskog Festivala popularne glazbe u
prekrasnoj atmosferi glazbe, mladosti i navijanja. U obje godovne skupine malih pjevača
do 12 godina i velikih do 16, zasjale su u punom sjaju male Perlice i velike Perle. Kod svih
izvođača pjesma je bila u prvom je planu, ali i koreografija, kostimi i scenografija, što je za
gledatelje bio pravi doživljaj.
F
Prosudbenoj komisiji nije bilo lako donijeti odluku koji je mali izvođač najuspješniji i čija
je pjesma najbolja. Zasluženu nagradu za najljepšu dječju pjesmu u grupi izvođača do 12
godina dobila je skladba Ja ću mornar biti autora Nikše Krpetića i Lea Škare u uvjerljivoj izvedbi Antonia Milatića. Ne nabrajajući nagrade publike, nagrade za debitanta, za
najbolju koreografiju, interpretaciju i druge, naglasit ću da je plaketu Hrvatskog društva
skladatelje za najbolju skladbu dobila pjesma Tovar skladatelja Nenada Vetme i Lea Škare
u iznenađujuće dobrom izvođenju Ivana Boškovića.
Festival Mali Split 2011., održan pred brojnom publikom, završio je velikim uspjehom
prije svega zahvaljujući samozatajnom osnivaču, direktoru i skladatelju Jovici Škari, ali
ne mogu se oteti dojmu da ga »Veliki splitski Festival«, ne spominjući imena, pomalo
ignorira. Mali je Split na istom prostoru, kao i Veliki, koristi istu pozornicu, a donekle i
scenografiju. No, kad je nakon nedjeljnog finala Velikog Splita 2011. svanulo jutro Malog
Splita, tribine sa sjedalima bile su demontirane, a razglas i zvučnici skinuti. Trebalo je
na vrat na nos naći i postaviti novo ozvučenje i to bez novaca kojih kronično nedostaje.
Na sreću to je uspješno riješeno, ali nedostatak tribina sa stotinjak stolica nije se mogao
nadoknaditi. Nadam se da je razlog tome samo nesporazum u dogovaranju i da će druge
godine opet sve biti u redu. Najvažnije je da mali izvođači nisu imali primjedbe. (Mišo
Doležal)
Domićeve improvizacije bile su melodiozne, dopadljive, racionalne i riješene suvišnih tonova u svrhu tehničkog dokazivanja. Bio je umjetnički vođa — dirigent, skladatelj, aranžer i glavni solist Društvenog jazz
orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda kojega je vodio do 1995. godine. Bavio se i skladateljskim radom
komponiravši više od trideset, uglavnom instrumentalnih skladbi.
Ostvario je televizijske i koncertne nastupe te snimanja diskografskih izdanja. Diskografska kuća Jugoton objavila je 1965. veliki hit talijanskog trubača Nina Rossa »Tišina« (»Silenzio«) koji je u Domićevoj
interpretaciji postigao nakladu »zlatne ploče«, što je bio izuzetak u solističkoj instrumentalnoj glazbi.
Brojni tonski zapisi svjedočit će o Marijanu Domiću kao istaknutom predstavniku hrvatskoga jazza 20.
stoljeća. (Dubravko Majnarić)
Mali raspjevani Split
cant 170 09.indd 6
14-Oct-11 11:52:22 AM
7
FESTIVALI
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
14. FESTIVAL DALMATINSKE ŠANSONE U ŠIBENIKU ODRŽAN 19. I 20. KOLOVOZA
Dvije šibenske večeri plemenite glazbe za puno srce i dušu
Piše: Maja Sabolić
Posebnost Festivala dalmatinske šansone — uz uvijek sjajno raspoloženu publiku i naklonost kritike — jest činjenica da autori sada već ciljano čuvaju svoje
posebno uspjele radove za Šibenik, te stoga ne čudi što je ta sinergija u više navrata iznjedrila vrhunsko priznanje struke — Nagradu Porin
ko netko smatra kako je vrijeme festivala davno završen
način predstavljanja novih pjesama,
onda treba doći sredinom kolovoza u
Šibenik i vidjeti prekrasno, prepuno
gledalište na otvorenom podno blistave Katedrale kako punim srcem i
dušom uživa u dvije večeri koje nude
drukčiju, plemenitiju glazbenu formu.
Posebnost toga glazbenog skupa —
uz uvijek sjajno raspoloženu publiku
i naklonost kritike — jest činjenica
da autori sada već ciljano čuvaju svoje posebno uspjele radove za Šibenik.
Ne čudi stoga što je ta sinergija u više
navrata iznjedrila vrhunsko priznanje
struke — Nagradu Porin.
A
Za najbolje debitante proglašena je
popularna šibenska klapa Nas Quatros, najbolji tekst napisao je Krste Juras (Za dušu), najbolji aranžman Ante
Gelo (Tamo gdje si ti), a priznanje za
najbolje kantautorsko djelo također je
ostalo u Šibeniku kod Nikole Sunjka
iz klape Brodarica (Što ja dušo činim
zbog tebe). Priznanje za najbolju interpretaciju, bez konkurencije, pripalo je
gošći iz Slovenije Nuški Draščak koja
je osvojila publiku već nastupom u prvoj večeri kada je briljantno otpjevala
iznimno zahtjevnu uspješnicu Ti sento
grupe Matia Bazar, a u natjecateljskoj
večeri potvrdila izvodeći Kako je pjevala Piaf (D. Rapotec Ute, R. Brolih,
A. Gelo). Treća nagrada žirija bila je
zahvala Vanni koja je, nakon dugogodišnje festivalske apstinencije, odlučila upravo u Šibeniku predstaviti
novu Ako me voliš (A. Milutinović, A.
Milutinović, D. Orešković), a šibenski
miljenik Đani Stipaničev
s Probudi se (R. Suhadolčan, R. Suhadolčan,
D. Totović) vjerojatno je
zadovoljan trećim mjestom publike. Publika i
žiri složili su se jedino da
drugoplasirana treba biti
klapa Šufit s pjesmom Za
dušu (D. Šarac, K. Juras, J.
Šetka), dok je prvoplasirani, po odluci žirija, Neno
Belan s vlastitom Oceani
ljubavi. Voditelji Nevena
Rendeli i Robert Ferlin na
kraju su, na sveopću radost
i zadovoljstvo prisutnih,
proglasili pobjednike —
klapu Cambi u još jednom
nadahnutom uratku, pjesmi Jedna rič (V. Didović,
V. Didović, V. Gavrić, R.
Cambi — Jedna rič za pobjedu
Kazinoti) koja je unijela
mramorni kipić »Šansomislavu Braliću i Intradama — idenjera« u njihovu bogatu
zbirku, ne samo šibenskih nagrada alno se poklopivši sa sadržajem show
i priznanja. Konačno, proglašena je programa koji je — u pauzi glasovanja
i pjesma koja je tijekom godine bila — ponudio »Najveće klapske bisere
najizvođenija s lanjskog festivalskog Pere Kozomare«.
susreta. Zora bila Sanje Tafre i Pere I tako, pjesme su još jednom poletjele
Kozomare donijela je novu radost To- ... hoće li na kraju ova godina donijeti
KONCERTI
Slijedeći recept da se ne mijenja »ekipa koja pobjeđuje«, Dušan Šarac i
Branko Viljac odabrali su ljetos čak 25
novih skladbi dalmatinskog dodira,
predstavili ih uz festivalski orkestar
kojim su dirigirali Damir Marušić i
Alan Bjelinski, a za uvod u novu svečanost, prva je večer još jednom ponudila 22 odabrane skladbe iz talijanske
pjesmarice (s izuzetkom Nene Belana
koji je odlučio svoju Kišu, godinu dana
ranije izvedenu, na tom istom prostoru
otpjevati u talijanskom prepjevu). Ovo
izdanje donijelo je vrlo ujednačenu
ponudu, bez ijednog trenutka neprimjerenog razini manifestacije, ali ni
skladbu koja bi se svojom posebnošću
bitno izdvojila. Zato su se i nagrade
raspršile, pa je tako gotovo svaka druga skladba ponešto dobila.
nove uspješnice, kao što je to bio slučaj
s prošlogodišnjih desetak napjeva, vrijeme će pokazati. Nama preostaje veseliti se unaprijed novim zanimljivim
večerima u kolovozu 2012. — tako
malo treba da na tren zaboravimo sve
nelijepo oko nas. Samo sedam nota.
Recital Nataše Antoniazzo u Puli
ezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Vesna Ivanović Ocvirk otvorile su
Tjedan istarskih muzeja s programom hrvatske vokalne lirike na koncertu održanom
9. rujna u Lapidariju Arheološkog muzeja Istre u Puli. Tjedan istarskih muzeja manifestacija
je koja se po drugi put održava ove godine s ciljem poticanja i razvoja istarske kulturne strategije koja svojim bogatim sadržajima privlači veliki broj posjetitelja pred kraj turističke sezone.
Tako je bilo i na koncertu Nataše Antoniazzo i Vesne Ivanović Ocvirk, umjetnica rodom iz
Pule, koje su predstavile program posvećen hrvatskim skladateljima Ivi Lhotki Kalinskome,
Josipu Hatzeu, Ivanu Brkanoviću, Ivanu Zajcu i Ivani Lang, posvjedočivši o izuzetnom, ali
nedovoljno promoviranom bogatstvu domaćeg vokalnog stvaralaštva. Bila je to prigoda da se
čuju pjesme Roža i Kaj je ono mesečina iz ciklusa Po dragome kraju I. L. Kalinskog, Uvelo lišće
i Majka J. Hatzea, Bez nane i Uspavanka I. Brkanovića, Noć je tiha I. Zajca te Pet istarskih
pjesama za glas i klavir Ivane Lang (Mačji pir, Ženila se tuga i nevolja, Polne zvoni, Peteh kukuriče i Rika je bili grad). Topao prijem kod publike, potvrdio je i dodatak — Uspavanka Brune
Bjelinskog. (A.V.)
M
Pjevačko natjecanje Sidonija,
Kumrovec, 4. rujna 2011.
uristička zajednica Općine Kumrovec organizirala je natjecanje u opernom pjevanju
u spomen na prvu hrvatsku primadonu, groficu Sidoniju pl. Rubido, rođenu Erdödy
(1819.–1884.), protagonisticu glavne ženske uloge Ljubice u prvoj hrvatskoj operi Ljubav
i zloba Vatroslava Lisinskog. Sidonija je imala važnu ulogu u Ilirskome pokretu. Bila je
dobro školovana pjevačica koja se, zbog plemićkoga podrijetla, karijeri nije mogla posvetiti profesionalno. Djetinjstvo je provela u Razvoru pokraj Kumrovca, a nakon suprugove
smrti živjela je na svom imanju u
Gornjoj Rijeci, također u kumrovečkom kraju.
T
Natjecanje je namijenjeno isključivo sopranisticama jer su zadane skladbe bile arija Ljubice iz
Ljubavi i zlobe te popijevka Dvije
ptice V. Lisinskog, uz još jednu
pjesmu ili ariju po izboru natjecateljica. Iako se očekivao veći
broj kandidatkinja, pristupile su
samo četiri: Iva Mihelić, Marijana Matijević, Kristina Anđelka
Đopar i Ana Karuza. Stručni
ocjenjivački sud, u sastavu Gertruda Munitić, Sandra Bagarić,
Josipa Lončar, Ljiljana Labazan
i Mladen Häusler, najboljom je
ocijenio Kristinu Anđelku Đopar. Pjevačko natjecanje održalo
se pod pokroviteljstvom župana
Krapinsko–zagorske županije i
Hrvatskog društva skladatelja.
(D. S.)
cant 170 09.indd 7
TRIBINE
NATJECANJA
Nataša Antoniazzo
Prvim koncertom u Majstorskom ciklusu
obilježena 150. obljetnica HAZU–a
ova sezona Majstorskog ciklusa Hrvatske radiotelevizije, u četvrtak 22. rujna, počela je
u Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog vrlo svečano. Povod za
posebno raspoloženje i dolazak
mnogih uglednih akademika bio
je jubilej Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti čije je utemeljenje prije 150 godine u Hrvatskom
saboru predložio biskup Josip
Juraj Strossmayer. Znakovitost Simfonijski orkestar HRT–a
događaja bila je to veća što je za pultom Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije stajao akademik, ali
i dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj, od ove sezone ponovno na čelu Simfoničara kao šef dirigent. Također,
njegovo je djelo bilo na programu — Koncert za violinu i orkestar, kao i opus još jednog akademika u čijem
je razredu Pavle Dešpalj diplomirao kompoziciju — Stjepana Šuleka. Njegova veličanstvena, zvučno iznimno bogata 4. simfonija u d–molu ispunila je drugi dio koncerta te pružila članovima Simfonijskog orkestra
HRT–a višestruko iskazivanje snaga: od suptilnih solističkih kreacija do udruženosti svih sekcija.
N
Osobitu dimenziju koncertu u prvome dijelu podarila je violina King iz 1735., rad Giuseppea Guarnerija
del Gesùa iz Cremone, nekada u vlasništvu proslavljenog violinista Zlatka Balokovića, a danas, zahvaljujući
darovnici njegove supruge, u vlasništvu HAZU–a. Posebno osiguranje koje uvijek prati taj instrument, više
je nego očit pokazatelj njegove vrijednosti, pa i dokaz privilegija nazočnih u Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog. Zadovoljstvo sviranja na takvom glazbalu pripalo je Orestu Shourgotu, ukrajinskom virtuozu
koji u Zagrebu djeluje kao koncertni majstor Zagrebačke filharmonije i profesor violine na Muzičkoj akademiji. Klasično, trostavačno osmišljen Koncert za violinu i orkestar Pavla Dešpalja iz 1959. godine, pokazao
se kao sjajan izbor: virtuozan tretman solističkog instrumenta uz bogato orkestralno tkanje dobili su novo
ruho u izvedbi Simfoničara HRT–a i Oresta Shourgota na violini King. Isticanje tankoćutnosti zvuka violine u solističkom dodatku, Sarabandi Johanna Sebastiana Bacha, dodatno je istaknulo njezine kvalitete i
upozorilo na vrijednost kojom raspolažemo. (Ana Vidić)
Sidonija pl. Rubido
14-Oct-11 11:52:24 AM
FESTIVALI
8
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
HRVATSKI SKLADATELJI NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA
Dijagnoza glazbenog stvaralaštva u Hrvatskoj
Piše: Marija Grazio
Oni duhovni mostovi koji su oslonci u spajanju prošlosti i sadašnjosti glazbene nacionalne kulture, nadahnuće su i dokaz povezanosti s Europom, a
skladatelji koji su djelovali na tom području u sebi ne nose revolucionarne ambicije jer ne proizlaze iz nekog snažnog metaboličkog kulturnog kruga, ali su
spona koja ispunja prostor svakodnevnog aktivnog glazbenog života
a koncertnim programima Dubrovačkih ljetnih igara, 62. po
redu, mogla se zamijetiti znatna prisutnost hrvatskih skladatelja. Nehotimičnom sistematičnošću zastupljena
su bila gotovo sva glazbena razdoblja,
od predklasike do suvremenih autora,
pa se može, evidentirajući odslušano, dati letimična dijagnoza prošlog
i sadašnjeg glazbenog stvaralaštva u
Hrvatskoj. Oni duhovni mostovi koji
su oslonci u spajanju prošlosti i sadašnjosti glazbene nacionalne kulture,
nadahnuće su i dokaz povezanosti s
Europom. Skladatelji koji su djelovali
na tom području u sebi ne nose revolucionarne ambicije jer ne proizlaze iz
nekog snažnog metaboličkog kulturnog kruga, ali su spona koja ispunja
prostor svakodnevnog aktivnog glazbenog života.
N
Nesuđena simfonija
Luka Sorkočević (1734.–1789.), kao
dubrovački, ali i rimski đak, stvarao je
pod utjecajem talijanske predklasične
simfonije što se neosporno može osjetiti u njegovim djelima. Iako smatran
našim prvim simfoničarom, nije bio
predstavljen tim muzičkim oblikom,
već Sinfonijom in G za traverso, violinu
i basso continuo u izvedbi Hrvatskog
baroknog ansambla (koncert 4. 8. u
Dvoru). Djelo je svoju praizvedbu doživjelo u prijepisu i izvedbi dubrovačke
Glazbene radionice Sorgo prije nekoliko godina.
Amando Ivančić (kršten 1727.), suvremenik Bajamontija i Luke Sorkočevića, bio je rado izvođen skladatelj
Habsburške monarhije što se može
zaključiti po rasijanosti njegovih rukopisa diljem carstva. Njegove simfonije pokazuju značajke slične predklasičnom razdoblju europske glazbe od
Mannheima do Milana. Njegovu
Simfoniju za gudače u G–duru uvrstili su u svoj program Zagrebački solisti
(koncert 8. 8. u Dvoru). Blagoje Bersa
(1873.–1934.), rođenjem Dubrovčanin, najznačajnije je ime skladateljskog
stvaralaštva onog glazbenog razdoblja
u kojem je pretjerano folkloristički
obojenu skladateljsku scenu Hrvatske, svojim znanjem i europskim
iskustvom preusmjerio u modernu i s
dignitetom, odgojivši niz najrespektabilnijih skladatelja, od Borisa Papandopula, Mila Cipre, Ivana Brkanovića
i drugih. Idila u izvedbi Dubrovačkog
simfonijskog orkestra, (14. 7. u Dvoru)
zapravo je stavak nesuđene Simfonije
Dubrovački simfonijski orkestar
u c–molu. Napisana za drvene puhače, četiri roga i gudače, povremenim
Bersinim zapisima u partituri, kao
»U pokrajnjoj sobi — razgovjetno«,
podsjećaju na Mahlerova posezanja
za zvukom »wie aus der Ferne« (kao
iz daljine).
Elegija (Humoreska nije izvedena mada
je najavljena) za violončelo i gudače
Rudolfa Matza (1901.–1988.), dovršena 1938., inspirirana je i građena na
glazbenim motivima međimurskog
folklora. Matz je istaknut upravo majstorstvom kojim je obrađivao narodne
napjeve. Ovu skladbu izabrao je za
svoj nastup na Ljetnim igrama violončelist Marc Coppey i Dubrovački
simfonijski orkestar (16. 8. u Dvoru).
Boris Papandopulo (1906.–1991),
smatran je od mnogih najvećim hrvatskim skladateljem 20. stoljeća čija
je nepresušna invencija i neustezanje
od najneobičnijih izazova ostavila više
od 450 djela najraznolikijih glazbenih
oblika, sastava i stilskih smjernica.
Homagge a Sorkočević, trostavačno
djelo napisano 1985., posvećeno je
Dubrovniku i njegovim glazbenicima
s kojima je umjetnik često surađivao,
a na koncertu Dubrovačkog simfonijskog orkestra (14. 7. u Dvoru) čuli smo
stavak Festivo. Još se jedno Papandopulovo djelo našlo na programu Igara
i to u izvedbi Zagrebačkog puhačkog
ansambla i violinista Ivana Novinca
(31. 7. u Dvoru). Papandopulo piše
1986. godine djelo Komorni koncert
za violinu i puhački kvintet, zahtjevne
gudačke dionice, ali i pratnje. Naime,
Papandopulo u svojoj duhovitoj maniri u partituri ispisuje da se »pratnja
mora ponašati koncertantno«.
Promoviranje hrvatskog
skladateljstva
Narodne pjesme iz Međimurja Vladimira Ruždjaka (1922.–1987.), nastale
1957., oživljene su na koncertu tenora
Tomislava Mužeka, uz klavirsku pratnju Irine Milivojević (23. 7. u Dvoru).
Skladateljski rad Ruždjaka oslanjao se
prije svega na folklorne glazbene izvore tražeći inspiraciju u sjetnim međimurskim napjevima, pa tako i ovaj
Olja Jelaska i Pepe Romero
ciklus pjesama slijedi tu nit. U njima je
skladatelj dosegao svoj vrhunac. Jedna
od najzanimljivijih osobnosti suvremenog glazbenog života Dubravko
Detoni (1937.), napisao je 1962. Musicu a Cinque za gudače, u »obliku suite
ili ciklusa aforističkih fragmenata...
koji prate promišljenu logiku razvoja...
te nastoji afirmirati možda najbitniji
čimbenik suvremenog zvuka — boju«
— kako autor piše. Izvedena je na
koncertu Zagrebačkih solista (27. 9.
u Dvoru).
Djelo Samba brevis aktualnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića
(1957.) također se našlo na programu
Zagrebačkih solista. Josipović spada
u onu prijelaznu generaciju hrvatskih
skladatelja koja je vukla za sobom i
tradicionalne i eksperimentalne elemente stvaralaštva, boreći se za svoj
kulturni prostor i razumijevanje.
Skladateljica srednje generacije u usponu Olja Jelska, dobivši poticaj glazbenog ravnatelja Igara Ivana Repušića
da upravo za nastup gitarista Pepea
Romera i Zagrebačkih solista (8. 8. u
Dvoru) napiše novo djelo, sklada Dubrovačku siestu za gitaru i gudače. Radi
se o desetminutnoj skladbi koja ocrtava dubrovačku večer, a autorica kaže:
»U jednom dahu događa se glazbeni
protok koji unutar sebe ne donosi
prevelike kontraste...« Taj poziv Ivana Repušića nije nepoznata praksa u
prošlosti festivala, ali bilo bi poželjno
kad bi postala neizostavna praksa svake godine u želji afirmacije domaćih
skladatelja i predstavljanju njihovog
rada hrvatskoj i inozemnoj publici.
Moglo bi se reći da je najmlađe skladateljsko ime na Igrama bilo neka vrsta
rezidentnog skladatelja. Frano Đurović (1971.) ovoga je ljeta bio zaposlen
ne samo kao skladatelj za gotovo sve
predstave na Igrama, već je predstavio
svoj balet Zovem se nitko (koreografija Masimilliano Volpini), praizveden
ove godine na zagrebačkom Muzičkom biennalu. Iako »rasporen« među
mnogo sadržaja, Đurović je uspio
održati živu i zanimljivu nit iskaza
temeljenu na prepuštenosti inspiraciji
i kolažiranju te je odlično iskoristio
zadan prostor.
Kako bi se ustvrdilo pravo značenje
skladateljske baštine i suvremenog
izričaja potrebno je više prisutnosti
hrvatskih autora na programu međunarodnog festivala. Iako se određeni
glazbeni krugovi trude i vesele promoviranju hrvatskog skladateljstva te
propitivanju vlastite pozicije u europskim glazbenim platformama, to je još
uvijek daleko od pravog sveobuhvatnog i društveno podržanog sistema.
Bojažljivo pojavljivanje ili sporadični
festivali čija je osnova afirmacija glazbenog nacionalnog blaga, ostaju još
uvijek na lijepoj i uljuđenoj gesti.
Zagrebački puhački ansambl i Ivan Novinc
cant 170 09.indd 8
14-Oct-11 11:52:28 AM
9
BAŠTINA
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
MISAL DUBROVAČKE KATEDRALE IZ 12. STOLJEĆA
Dokument ispovijesti Dubrovnika
Piše: Ileana Grazio
Napjevi su visoke umjetničke vrijednosti, pripadaju u međunarodni repertoar srednjoeuropske monodijske glazbe, neke od njih Demović smatra izrazito dubrovačkim, a prema grafemima može se zaključiti da je pisar bio dobro upućen u pisanje kakvo se primjenjivalo u 12. stoljeću
okviru ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara 20. srpnja 2011.
predstavljen je faksimil Notiranog beneventanskog misala Dubrovačke katedrale iz 12. stoljeća, kao i knjiga dr.
sc. Miha Demovića Rasprava uz faksimilno izdanje misala u izdanju Knjižnice Dubrovnik.
U
Predstavljanje takvog kulturnog dokumenta nulte kategorije veoma je
značajno ne samo za dubrovačku glazbenu prošlost, već i za hrvatsku baštinu. Missale Ragusinum nastao je u
Dubrovniku i koristio se u romaničkoj
katedrali iz 12. stoljeća koja je srušena
za vrijeme velikog potresa 1667. godine. Danas se Misal čuva u Bodleian
Library u Oxfordu pod signaturom:
Canon. Liturg. 342.
Misal sadrži 230 napjeva, od kojih
43 imaju dubrovačke posebnosti. U
Misalu se nalaze neki himnički tekstovi kakve ne susrećemo ni u jednom
starom hrvatskom glazbenom dokumentu. Napjevi su visoke umjetničke
vrijednosti, pripadaju u međunarodni
repertoar srednjoeuropske monodijske
glazbe, a neke od njih Demović smatra izrazito dubrovačkim. Prema grafemima može se zaključiti da je pisar
bio dobro upućen u pisanje kakvo se
primjenjivalo u 12. stoljeću. Misal je
dokaz da se u Dubrovniku njegovalo
vrhunsko gregorijansko pjevanje. On
je dokument ispovijesti Dubrovnika.
Dubrovačko podrijetlo Misala
KONCERTI
Kada je iz Dubrovnika nestao, ne zna
se. Za pretpostaviti je da je to bilo u
kriznim vremenima krajem 18. stoljeća kada je ukinut isusovački red u
Dubrovniku ili pak početkom 19. stoljeća u vrijeme Napoleonove okupacije
Dubrovnika. Rukopisu se izgubio
svaki trag, ali, 1817. na dražbi u Veneciji, oxfordska Biblioteka otkupila ga
je od nasljednika velikog kolekcionara, isusovca Mattea Luigija Canonici
(1727.–1805.), s ostalim djelima nastalim u Dalmaciji i šire. Nije bilo lako
ustvrditi porijeklo Misala. Prvi koji je
ustanovio njegove dubrovačke korijene bio je Elias Avery Loew, jedan od
najboljih poznavatelja beneventane.
Dokument je dosta oštećen, nedostaju
prve stranice gdje obično stoje podaci
o crkvi i gradu kojima je pripadao, što
je otežavalo utvrđivanje njegova porijekla. Ti podaci obično se čitaju iz kalendara koji se redovito nalazio na početku misala, zatim iz završne molitve
u uskrsnoj pohvali Exulteta i molitve
za biskupa i druge crkvene dostojanstvenike u obredu Velikog petka te na
kraju, iz mise patrona grada.
No, uza sve poteškoće, Loew je našao jedan ključni podatak po kojemu
je približno točno identificirao mjesto
kojemu Misal pripada. Taj podatak se
odnosio na obrazac mise triju svetaca:
sv. Petra, Andrije i Lovrijenca koji se
jedino veoma svečano slave u Dubrovniku (7. srpnja) jer su, uz sv. Vlaha, i
oni nebeski zaštitnici Grada. O trojici svetaca Loew je saznao iz knjige
Illiricum sacrum, a budući da je pisan
beneventanom, Misal je smjestio u
beneventanski samostan sv. Marije u
Rožatu blizu Dubrovnika jer je samostan zapisan na brončanim vratima u
Monte Cassinu, a dataciju je smjestio
u 13. stoljeće. Drugi muzikolozi koji
ljeća, a ne za crkvu sv. Marije u Rožatu (pokraj Dubrovnika). Obrasci
molitava koji to potvrđuju su Ophod
na Cvjetnicu, obred Velikog petka te već
svečano slavili u Dubrovniku. Posebno se Demović zadržao na genealogiji
po Luki koja je opisana u Misalu upravo onako kako se u Dubrovniku kroz
su se bavili Misalom uglavnom su se
držali mjesta i datacije koju je ustvrdio
Loew.
spomenuti nebeski zaštitnici Dubrovnika, sv. Petar, Andrija i Lovrijenac.
Sačuvao se fragment molitve zaštitnika Dubrovnika sv. Vlaha, a jedna
rečenica posebno određuje da je Misal
pisan za biskupovo sjedište, pa tako
za vrijeme klanjanja sv. Križu govori
se: «...slijedi obred biskupa i njegovih
pomoćnika...«
stoljeća provodilo. Sve svoje tvrdnje,
muzikolog je opisao u knjizi od stotinjak stranica (prevedeno je i na engleski) s lijepim slikovnim prilozima, a na
kraju se nalaze notni prilozi iz Misala i
Himna sv. Pavla koju je Demović skladao i posvetio gospođi Pavici Šperk
Šundrici koja je novčano omogućila
da se Misal faksimilno objavi.
Notni prilozi
Dr. sc. M. Demović boravio je u
Oxfordu 1981., bavio se Misalom,
detaljno ga proučio te točno locirao i
vremenski odredio. U Misalu je našao
uporišta za svoje tvrdnje da je pisan
za Dubrovačku katedralu iz 12. sto-
Obrazac kulta sv. Benedikta i sv. Skolastike bogat je, a ti su se sveci veoma
KVINTET BORNA ŠERCARS’S JAZZIANA CROATICA NASTUPIO U CIKLUSU JAZZ.HR 2011./2012. U ORGANIZACIJI HDS–A I KONCERTNE DVORANE VATROSLAVA LISINSKOG
Sjajan spoj suvremenog jazza i hrvatske glazbene baštine
Piše: Davor Hrvoj
Svi članovi sastava Jazziana Croatica s razumijevanjem su ostvarili Šercarove zamisli, a izniman su doprinos uvjerljivosti izvedbi dali i svojim solima. Maštovita,
skladateljski autentična i uvjerljivo odsvirana, njihova je glazba na dobrom putu da postane predstavnikom hrvatskog kulturnog stvaralaštva u svijetu.
Prohaskina skladba
za Jazzianu Croaticu
DAVOR HRVOJ
Osim skladbi s tog albuma, ove godine nagrađenog Porinom, svirali su i
nova djela članova sastava,
uglavnom vođe, bubnjara
Borne Šercara (Nostalgia,
Vaganac, Limbora, Nehaj i
Kolo) te Ružićev Linđo, ali
i skladbu Intrada / Ritmico
koju je upravo za Jazzianu
Croaticu napisao Miljenko Prohaska, vodeći pri
tome računa o glazbenom
pristupu kvinteta. Praizvedba djela održana je 16.
lipnja 2011. u Salonu Očić.
Zahvaljujući dugovječnosti postave
i ozbiljnom pristupu glazbi, sastav je
pokazao uigranost i osebujan stil koji
je publika u prepunoj dvorani pozdravila burnim pljeskom. U izvedbe
koje donose spoj suvremenog jazza i
tradicije odlično su se uklopile gošće,
ugledne pjevačice: Tamara Obrovac
koja je otpjevala Seh duš dan Blagoja
Berse na tekst Vladimira Nazora te
Josipa Lisac u izvedbi međimurske
narodne pjesme Vuprem oči. Svojom
su osobnošću, svaka za sebe, obogatile
stvaralaštvo sastava nagovijestivši novi
smjer njegova djelovanja — vokalni
etno–jazz. Osim toga, slušajući glazbu
Jazziane nameće se dojam da su neke
od skladbi privlačne i za aranžmane za
jazz orkestar.
Borna Šercar’s Jazziana Croatica i Tamara Obrovac
a prvom ovosezonskom koncertu
ciklusa Jazz.hr 2011./2012. — do
ove sezone poznat pod nazivom Jazz
ciklus — što ga organiziraju Hrvatsko
društvo skladatelja i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, u Maloj dvorani nastupio je sastav Borna Šercars’s
Jazziana Croatica (28. rujna). Kvintet
u kojemu, uz Šercara, od osnutka
sviraju gitarist Ante Gelo, saksofonist Vojkan Jocić, klavirist Zvjezdan
Ružić i kontrabasist Tihomir Hojsak,
izvodi autorski jazz nadahnut hrvatskom glazbenom baštinom. Namjera
im je očuvati i na suvremeni način
predstaviti hrvatsku glazbu i onu koja
izravno utječe na nju, koristeći, unutar
jazz izričaja, svu njezinu raznolikost,
od šokačkih pjesama, rera i gangi do
međimurske i dalmatinske glazbene
tradicije. Tako se Šercar, akademski
N
cant 170 09.indd 9
glazbenik i profesor udaraljki, u svojemu skladateljskom djelovanju poziva, primjerice, na simfonijsku pjesmu
Sunčana polja Blagoja Berse te operu
Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, ali
i na domoljubnu pjesmu Bojna Čavoglave pjevača Marka Perkovića.
»Posebice su me se dojmila Bersina
Sunčana polja zbog zanimljive melodioznosti i prelijevanja boja, što je
karakteristično za predstavnike impresionizma, a on je bio jedan od njih«
rekao je Šercar povodom objavljivanja
A Little Book of Notes, prvog CD–a sastava. »Gotovac je također proučavao i
u svojim djelima koristio etno glazbu.
Njegove glazbene zamisli i neke elemente narodne glazbe koja se nalazi
u njegovom opusu, primijenio sam na
svoj način.«
Iako nije nov — na taj je način još u
šezdesetim godinama prošloga stoljeća radio Boško Petrović (Šercar planira
obraditi i Petrovićeva djela nadahnuta
hrvatskom narodnom glazbom), a poslije njega i drugi hrvatski jazzisti —
ovakav način promišljanja rezultirao je
drukčijim pristupom jazzu, autentičnom, hrvatskom. Bez obzira o kojoj se
pjesmi radilo, Šercar ih je obradio na
poseban način svojstven glazbenicima
suvremenog jazza, pokazavši da prati
svjetsku jazz scenu i da jazz promišlja
kao idiom koji je podložan promjenama, nadogradnji i obogaćivanju, što su
karakteristike stila njegova kvinteta od
početka djelovanja. Svi članovi sastava
Jazziana Croatica s razumijevanjem su
ostvarili njegove zamisli, a izniman
su doprinos uvjerljivosti izvedbi dali i
svojim solima. Maštovita, skladateljski autentična i uvjerljivo odsvirana,
njihova je glazba na dobrom putu da
postane predstavnikom hrvatskog
kulturnog stvaralaštva u svijetu.
Glazba hrvatskih jazz autora
U nastavku ciklusa Jazz.hr 2011./2012.
očekuju nas nastupi svjetskih jazz zvijezda, ali i hrvatskih glazbenika, posebice onih koji su se dokazali iznimnim
skladateljskim stvaralaštvom. Kvartet
Duška Gojkovića, najznačajnijeg jazz
glazbenika s ovih prostora, nastupit će
13. siječnja 2012. godine. Gojković je
nedavno, uz punu profesionalnu aktivnost, obilježio 80. rođendan. Deset
godina nakon zadnjeg zagrebačkog
nastupa uz Big band HRT–a, sa svojim novim kvartetom zagrebačkoj publici donosi dio regionalne i svjetske
jazz povijesti. Najaktivnija hrvatska
jazz i etno glazbenica, pjevačica i skladateljica Tamara Obrovac nastupit će
15. veljače 2012. sa svojim sastavom u
kojemu ponovno svira Matija Dedić.
U skladu s postavom, Tamara Obrovac ponovo pokreće projekt Ulika u
kojemu će njeni stari suradnici, osim
skladbi s tog albuma, predstaviti i novi
glazbeni materijal.
Nastupom 15. ožujka 2012., Ratko
Zjača, zagrebački gitarist i skladatelj koji živi i djeluje u Nizozemskoj
i talijanski harmonikaš Simone Zanchini, uz međunarodni ZZ Quartet,
predstavit će glazbu s albuma The Way
We Talk. Dvojica izvanrednih, ali vrlo
različitih glazbenika ostvarila su zajednički projekt koji je svojom kvalitetom i inventivnošću izazvao veliko
zanimanje u Europi i u Americi. Taj
»all star band« doživjet ćemo u sklopu
turneje tijekom koje će Ratko Zjača
promovirati svoj novi album Now &
Then. Sezona, s posebnim naglaskom
na latin jazz, završava 11. lipnja 2012.
na najbolji mogući način, koncertom
Danila Pereza, istinskog velikana
žanra. Panamski pijanist koji posebno
kreativno kombinira glazbenu tradiciju svoje domovine i regije te umijeće
komorne glazbe u jazzu, tom će prigodom predstavit trio s kojim je snimio
svoj novi album Providencia.
14-Oct-11 11:52:33 AM
MEĐUNARODNI USPJESI
10
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
U POVODU NEDAVNA POSJETA PREDSJEDNIKA IVE JOSIPOVIĆA POLJSKOJ
Glazba i politika na djelu
a je Predsjednik Republike Ivo
Josipović također i skladatelj te
bivši tajnik Hrvatskog skladatelja nije
nepoznanica u svijetu, a pogotovo
među glazbenom strukom. Česti su
stoga prijedlozi iz glazbeničkih krugova da Predsjednik u svoje državničke obveze ponekad uključi i neku
aktivnost kojom će se predstaviti i kao
glazbenik.
D
Posljednji takav prijedlog Predsjednik
je prihvatio prilikom nedavnog posjeta Poljskoj gdje je, pored državničkog
programa i bilateralnih susreta s tamošnjim političarima, prisustvovao i
koncertu na kojemu su predstavljena
njegova djela te na Sveučilištu održao
predavanje Glazba i politika. Na inicijativu Međunarodne udruge muzičkih informativnih centara (IAMIC)
koja je u to doba u Varšavi održavala
godišnju skupštinu te vodstva festivala
suvremene glazbe Varšavska jesen, u
petak 23. rujna održan je Josipovićev
autorski koncert u Velikoj dvorani
kraljevskog dvorca pod pokrovitelj-
Hrvatska glazba
na Islandu
povodom 20
godina priznanja
Republike
Hrvatske od
strane Republike
Islanda
a Islandu, u Reykjaviku, pijanistica Tamara Jurkić Sviben
održala je 5. i. 6. rujna dva koncerta
s djelima hrvatskih skladatelja u organizaciji Veleposlanstva Republike
Hrvatske u Danskoj. Njih je s velikim angažmanom vodio ministar
savjetnik Krešimir Kedmenec, a u
suradnji i uz pomoć islandskog parlamenta, Althingija i hrvatskog počasnog konzula na Islandu Hallgrimura
Olofssona te uz potporu Odjela za
kulturu Samostalne službe za Hrvate
u inozemstvu i kulturu Ministarstva
vanjskih poslova i europskih integracija RH. Tamara Jurkić Sviben
predstavila se 5. rujna predavanjem
i recitalom u velikoj dvorani Akademije lijepih umjetnosti u Reykjaviku.
Predavanje je bilo posvećeno hrvatskim skladateljicama kroz povijest
do danas i predstavilo je 11 autorica:
Elenu Pucić — Sorkočević, Doru
Pejačević, Ivanu Lang, Đeni Dekleva
— Radaković, Sanju Drakulić, Olju
Jelaska, Biancu Ban, Mirelu Ivičević,
Ivanu Kiš i Viktoriju Čop. Na recitalu su izvedena djela D. Pejačević, I.
Lang, Đ. Dekleva — Radaković, O.
Jelaska, S. Drakulić i V. Čop.
stvom Bogdana Zdrojewskog, ministra kulture i narodne baštine. Poljski
glazbenici izveli su njegove skladbe
Dernek, Igra staklenih perli, Žalobni pijev, Samba da camera i Jubilus. Izvedbe
djela bile su na najvišoj umjetničkoj
razini, a ostvarili su ih pijanisti Batlomiej Kominek i Pawel Kubica, violinist Janusz Wawrowski te Gudački
orkestar nove glazbe pod ravnanjem
Szymona Bywaleca.
U subotu, 24. rujna, u velikoj dvorani Muzikološkog instituta Sveučilišta
u Varšavi, Josipović je pred sudionicima IAMIC–ove skupštine, pred
studentima, profesorima, novinarima
i brojnim drugim zainteresiranima
održao predavanje Glazba i politika, a
uvodnom riječi je događaju pridonio
aktualni glavni tajnik HDS–a Antun
Tomislav Šaban, kratko se osvrnuvši na umjetnički i društveni rad svog
uvaženog prethodnika. Iste večeri
Predsjednik je prisustvovao završnom
koncertu Varšavske jeseni na kojem je
nastupala Varšavska filharmonija. Na
dskog Parlamenta, među njima brojni
ministri i predstavnici Parlamenta te
izaslanstvo Hrvatskog sabora na čelu
s predsjednikom Lukom Bebićem.
(dr. sc. Zdenka Weber)
N
Drugi dan, 6. rujna, pijanistica je nastupila u novoizgrađenoj koncertnoj
dvorani Harpa te izvela recital s djelima Žige Hirschlera, Dore Pejačević,
Franza Schuberta, Jurja Stahuljaka i
Božidara Kunca, a islandskoj je publici simpatično bilo i uključivanje
djela islandskog skladatelja Tryggija
M. Baldvinssona. Ovaj je koncert bio
poklon hrvatske države Islandu u čast
20. obljetnice priznanja Republike
Hrvatske od strane Republike Islanda. Koncertu je nazočilo oko 150
posjetitelja pozvanih od strane Áste
Jóhannesdóttir, predsjednice islan-
cant 170 09.indd 10
Tamara Jurkić Sviben u velikoj dvorani
Akademije lijepih umjetnosti u Reykjaviku
Hrvatska
popijevka u
Americi
opranistica Cynthia Hansell Bakić, profesorica solo pjevanja na
zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na
Umjetničkoj akademiji u Splitu, održala je od 18. do 21. srpnja majstorski
tečaj u okviru Ljetnoga glazbenog festivala Wintergreen u Virginiji, SAD.
Tečaj je održan u suradnji s Lotte
molbu organizatora, Predsjednik se,
uz ostale govornike u okviru zatvaranja festivala,
obratio prisutnima, naglasivši da
je između 1978.
i 1989., kao student kompozicije
i mladi glazbenik,
bio i redovit gost
festivala.
Poljski
kulturni krugovi, kao i
međunarodni sudionici skupštine
IAMIC–a i festivala, bili su jednoglasni u ocjeni da
ovakve aktivnosti
hrvatskog Pred- Predsjednik RH Ivo Josipović i Olgierd Dziekonski (državni tajnik iz Ureda predsjednika Republike Poljske) sa
sjednika uvelike suprugom s lijeve strane, a s desne strane Monika Smolen, državna podtajnica u Ministarstvu kulture Republike
doprinose ugledu Poljske.
i međunarodnom profiliranju njegove ju na položaj glazbenika i umjetničkih laze snažnog zagovornika i partnera.
zemlje te da, također, pozitivno djelu- organizacija u zemlji domaćina koji (A.T.Š.)
u Predsjedniku Ivi Josipoviću pronaLehman Voice Foundation Masterclasses iz New Yorka, zakladom koja
njeguje spomen na slavnu njemačku
sopranisticu.
Cynthia Hansell Bakić predstavila
je polaznicima hrvatsku umjetničku
popijevku i vokalno stvaralaštvo Ivana pl. Zajca, Jakova Gotovca, Borisa
Papandopula i drugih skladatelja. Pored toga, upoznala ih je s bosanskim i
makedonskim umjetničkim pjesmama. Vrhunac programa bio je završni
koncert održan uz glasovirsku pratnju
Tracyja Cowdena. (D.S.)
Simfonija
Dore Pejačević
izvedena u
SAD–u
Prva nagrada
gitaristu
Symphony OrcheSrđanu Bulatu u T hestraLakeside
pod ravnanjem Roberta
Cronquista izveo je 10. kolovoza ove
Španjolskoj
godine Simfoniju Dore Pejačević pred
M
ladi splitski gitarist Srđan
Bulat pobjednik je 45. me-
S
Cynthia Hansell Bakić
recitale diljem svijeta (Italija, Španjolska, Švicarska, Norveška, Egipat, SAD, Kanada, Čile i drugdje).
U ožujku ove godine u Londonu je
snimio svoj prvi profesionalni nosač
zvuka koji bi pod etiketom izdavačke kuće RTVE (Španjolska državna
radiotelevizija) trebao izaći i biti službeno predstavljen javnosti na sljedećem izdanju natjecanja Julian Arcas u
studenom 2011. godine. (B.P.K.)
brojnim auditorijem u Ohiu. Prije
koncerta održano je i predavanje o
stvaralaštvu hrvatske skladateljice na
temelju knjige o Dori Pejačević koju je
objavio Muzički informativni centar
Koncertne direkcije Zagreb. Koncert
je organiziran kao plod suradnje našeg Muzičkog informativnog centra
i Cleveland Women’s Orchestra koji
Srđan Bulat
đunarodnog gitarističkog natjecanja
Francisco Tarrega, održana od 25.
kolovoza do 2. rujna u španjolskom
Benicassimu. Na tome uglednom natjecanju kroz tri izlučna kruga predstavilo se ukupno 30 natjecatelja iz
20 zemalja (Rusija, Argentina, Mađarska, Ukrajina, Koreja...). Četvero
finalista sviralo je zadane skladbe s
Orkestrom iz Castellona. Uz prvu
nagradu u iznosu od 14.000 eura, snimanje samostalnog nosača zvuka te
četiri koncerta u Španjolskoj, hrvatski
je gitarist osvojio i nagradu za najbolju
interpretaciju djela Francisca Tarrege.
Mladi hrvatski gitarist dobitnik je
brojnih nagrada i priznanja na domaćim i međunarodnim natjecanjima,
a kao solist nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Splitskim
komornim orkestrom, Dubrovačkim
simfonijskim orkestrom, Cantus
Ansamblom, orkestrom Vivaldi iz
Alessandrije i orkestrom Opere iz
Valencije te održao brojne solističke
The Lakeside Symphony Orchestra
je inače odlično prihvaćenu Simfoniju, izveo u studenome 2010. godine.
(B.P.K.)
Skladatelj
Ivan Božičević
nastavlja s
međunarodnim
uspjesima
S
natječaja, »Anton Stadler« u Londonu, na kojemu se promoviraju nove
skladbe za bas klarinet. Ovaj tip klarineta s proširenom donjom lagom
London Schubert Players i Ivan Božičević
konstruirao je bečki graditelj Anton
Stadler, a Mozart ga je iskoristio za
svoj čuveni Koncert za klarinet KV
622 te Kvintet KV 581. Božičevićevoj
skladbi Raven’s Pass za bas klarinet
i klavir dodijeljena je prva nagrada,
skupa sa skladbom Cascades Christophera Lowryja. Praizvedba je bila
zakazana 4. rujna ove godine u Acton Parish Churchu u Londonu, a
izvođači su bili Marc Naylor na bas
klarinetu i pijanistica Karen Newby.
Nagrada obuhvaća i izdavanje nosača
zvuka i partiture.
Božičevićeva skladba Spring Passes za
klavir četveroručno i gudački kvintet
praizvedena je 29. lipnja 2011. u Londonu, u sklopu drugog dijela međunarodnog projekta »Invitation to Composers«. Koncert je održan u Simon
Bolivar Hallu, jednoj od najuglednijih londonskih dvorana za izvedbe
komorne glazbe. Skladba je izvrsno
primljena, čemu je doprinijela znalačka izvedba ansambla London Schubert
Players u sastavu Alberto Portugheis
i Anda Anastasescu (klavir), Alicja
Smietana i Anca Campanie (violine),
Mihai Cocea (viola), Nikolaj Ginov
(violončelo) i Doo Woong Chung
(kontrabas). Božičevićevo gostovanje
u Londonu podržalo je i Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske.
Naposljetku, skladba The Everlasting
Voices za mješoviti zbor donijela je
skladatelju »Honorable mention« na
međunarodnom natječaju Freudig
Singers Choral Composition Competition u SAD–u. Na natječaju su
sudjelovala 63 skladatelja s tri kontinenta. Freudig Singers, pod ravnanjem Martina Wimmera, Božičevićevu skladbu izvesti će i snimiti 22.
listopada 2011. na koncertu u gradu
Buffalo u saveznoj državi New York.
(I.B.)
kladatelj Ivan Božičević pobjednik je još jednog međunarodnog
14-Oct-11 11:52:35 AM
11
FESTIVALI
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
TREĆI HRVATSKI FESTIVAL KLAPA I MANDOLINA OPATIJA 2011.
Nova izražajnost klapskih pjesama
Piše: Ramiro Palmić
Pažljiv i selektivan pristup
TRIBINE
Međutim, istovremeno se u sveukupnim klapskim zbivanjima događaju
promjene u mnogim područjima stvaranja i reprodukcije. U želji za pronalaženjem novih izražajnosti i što većom
afirmacijom i konzumacijom popularne i rasprostranjene klapske pjesme,
autori i izvođači novonastalih pjesama
i obrada popularnih / zabavnih pjesama na »klapski način«, pronalaze nove
načine izražavanja. Iako je ovo pjevanje odavno postalo sociokulturološki
fenomen, danas je ono prvenstveno u
fokusu sve većeg zanimanja kulturnog
turizma i svakovrsne društvene promocije, što itekako utječe na glazbenu autentičnost i tradicijsko obilježje
klapskog pjevanja. Očigledno je, primjerice, da se brišu pojedina svojstva
tradicionalnog klapskog pjevanja u
smislu harmonija i ritmova. Autohtono pjevanje vokalno je (a cappella),
a kao novina u novim stremljenjima
osobito je značajna pojava uporabe
glazbala, najčešće mandoline i gitare.
Pažljiv i selektivan pristup takvoj vrsti
vokalno–instrumentalne izražajnosti
mogao bi pomoći u njenom očuvanju.
S tom je nakanom prije tri godine u
Opatiji utemeljen hrvatski Festival
klapa i mandolina. Prema ideji i htjenjima ravnatelja Festivala Ivana Dragičevića i umjetničkog ravnatelja Ivice
Žunića, Festival nastoji pomoći i edukativno djelovati na percepciju samih
klapa da sve klapske pjesme nisu pogodne za »dodavanje« instrumentalne
podloge, napose one s posebnostima u
ritmu i karakteru.
Na ovogodišnjem opatijskom Festivalu u ispunjenoj Kongresnoj dvorani
Grand hotela Adriatic, predstavile su
se muške klape uz žičane instrumente:
Kamik iz Kostrene, Leut i Kontrada
iz Zadra, Bibinje iz Bibinja, Opatija iz
Opatije, Sol iz Paga, Volosko iz Voloskog, Kamen iz Kamena (nedaleko
Splita) te Kampanel iz Zagreba. Prema odluci Ocjenjivačkog povjerenstva
(dr. sc. Nikola Buble, predsjednik,
dr. sc. Mirna Marić, Duško Tambača, Milan Jakić, Ljubo Kuntarić i
Ramiro Palmić), treće
mjesto pripalo je klapi
Sol, drugo mjesto klapi
Volosko, a Kampanel je
bila najuspješnija klapa
Festivala. Prema izboru
posjetitelja, za najbolju
skupinu odabrana je klapa Bibinje.
Stručnjaci i znalci
Potaknuti ranijim razmišljanjima, sugestijama
i prijedlozima članova
Ocjenjivačkog povjerenstva, dan uoči Festivala
u opatijskoj Villi Angiolini prvi je puta održan
Tematski skup posvećen
klapskoj pjesmi koji bi
trebao postati redovito
festivalsko događanje.
Uz sudjelovanje članova Klapa Bibinje
Povjerenstva i nekolicine klapskih voditelja raspravljalo se o
osmišljavanju uloge glazbala u klapi i
interpretaciji klapske pjesme. Između
ostalog, dane su smjernice i prijedlozi
da instrumentalisti u klapi obvezno
istovremeno pjevaju, što nije bio slučaj
ove godine kod klapa Bibinje i Kamen.
Kao što se obradama i skladanjem vokalne klapske pjesme bave stručnjaci,
isto tako instrumentalne dionice moraju pisati znalci, pri čemu valja posebice voditi računa o vokalno–instrumentalnoj uravnoteženosti. Svakako
valja veću pozornost posvetiti odabiru
napjeva koji se mogu izvoditi uz instrumentalnu pratnju. Također, bilo
bi potrebno da članovi Ocjenjivačkog
povjerenstva unaprijed dobiju ogledne vokalno–instrumentalne snimke
zbog pravovremene pozitivne selekcije izvođača. Na opatijskom Festivalu
svaka klapa interpretira dvije pjesme,
jednu tradicionalnu, pri čemu posebnu pozornost valja obratiti na stil i
odnos instrumenata i vokala te umjetnički doseg interpretacije s naglaskom
na kreativnost u pogledu napjeva, ritmova i harmonijskih sklopova. Drugu pjesmu klape izvode po vlastitom
46. PUT U KRAPINI ODRŽAN FESTIVAL KAJKAVSKE POPEVKE
Popevke ponovo odzvanjale Zagorjem
Piše Dalibor Paulik
ve godine 46. tjedan kajkavske kulture
održan je od 5. do 11. rujna pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a obuhvatio je brojne kulturne sadržaje
od kojih treba istaknuti Znanstveni skup o kajkavskom jeziku, izložbe, Recital dječjeg kajkavskog stvaralaštva i Recital kajkavske poezije, s
promocijom zbornika odabranih radova. No, vrhunac događanja je Festival kajkavske popevke.
Dva koncerta održana su pod pokroviteljstvom
Vlade Republike Hrvatske u organizaciji Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo.
O
Priznanja skladateljima Špišiću i
Pauliku
U petak 9. rujna organiziran je koncert pod nazivom Popevke za navek, a podsjetio nas je na
zagorske evergreene, niz zabavnih i koncertnih
popevki koje traju godinama na koncertima i
programima radijskih i televizijskih postaja. Ponovo smo čuli 24 popevke (Vužgi, Suza za za-
gorske brege, Zagorec, Zadnja popevka, Zgublena
zvezda, Dugo me ni bilo, Kmica, Dragom Zagorju,
Ak zabludiš, Međimurje zeleno, Margareta, Vudrimo dečki, Mi smo dečki, Vse počinja v Zagorju...). U
izvedbama su sudjelovali Đani Stipaničev, Elvira
Voća, Tomislav Borić, Aida Krilanović, Ksenija
Erker, Branko Ovčarić, Đuka Čaić, Ilirci, Ivica Bobinec, Barbara Othman, Mira Vlahović,
Ivica Pepelko, Anja Šovagović, Tvrtko Stipić,
Kvartet Gubec, Melosi, ali i nove snage: Duško
Modrinić, Maxim Hozić, Anita Hudek, Bojan
Jambrošić, Renata Kos i Kajde.
Festivalskim su orkestrom dirigirali Stjepan
Mihaljinec, dugogodišnji umjetnički ravnatelj
Festivala i sadašnji umjetnički ravnatelj Siniša
Leopold, dok je kroz program vodila Petka Coner. Publika je oduševljeno prihvatila izvedene
popevke, na samom kraju stojeći na nogama i
pjevajući s izvođačima. Treba spomenuti da je
Izvršni odbor Društva za kajkavsko kulturno
stvaralaštvo za dugogodišnji doprinos ovoj manifestaciji dodijelio
priznanja skladateljima
Zvonku
Špišiću i Daliboru
Pauliku, instrumentalistu Juliju
Njikošu ml. i interpretu Đuki Čaiću.
Trendovima
usprkos
U subotu 10. rujna
održan je koncert
nazvan Nove popevke u okviru kojega je izvedena 21
popevka. Čuli smo
nove skladbe znanih autora kajkavske popevke kao
što su Ivan Vanja Lisak, Dalibor Paulik, Toni
Eterović, Branko Meglajec, Božo Potočnik,
Marijan Makar, Tomislav Uhlik, Roman Gross, Hrvoje Hegedušić, Željen Klašterka, Nenad
Kukovačec, Dražen Žanko, Ivan Mežnarić,
Mateja Bunčić, Danijel Češnjaj, Dubravko Češnjak koje su nadahnuli stihovi Miše Doležala,
Žarka Tušeka, Đure Kumera, Miljenka Hršaka,
Ivana Horvata–Hlebinskog, Bernarde Despot,
Radovana Novine, Zorice Klinžić, Vladimira
Poljanca, Nade Klašterke, Tomislava Barana,
Ivana Ernoića, Katerine Fuček, Slavice Sarkotić, Mateje Bunčić i Željka Kožarića. Popevke
su bile tematski raznorodnih ugođaja od domoljubnih, ljubavnih, veselih, lirskih, ali i ritmičkih
akcenata. Redali su se interpreti, iskusni i mladi:
Renata Sabljak, Ronald Braus, Branko Greblički Ventek i Ilirci, Gordana Ivanjek, Mladen i
Patricija Hitrec, Pavo Begovac i Ladarice, Petra
Vurušić, Radek Brodarac i Đurđica Pleše, Ksenija Erker, Luka Udjbinac i Tomislav Goluban,
Đuka Čaić, Kvartet Gubec, Danijela Pintarić te
Emilija Kokić.
Popis izvođača govori o usmjerenju na mlade
nove snage kojima se pridružuju i iskusni kao
u posljednjoj popevki Pajdašija koju su izveli
Đani Stipaničev, Davor Dretar Drele, Vid Balog i Adalbert Turner Juci. Publika u dvorani
razdragano je otpjevala sa svim izvođačima kultnu Popevke sem slagal, a uz prokušane aranžere
(Doležal, Eterović, Mihaljinec, Makar, Kalogjera, Leopold, Gross, Češnjak) doprinos su
dali Festivalski orkestar (izvanredno ozvučen i
uvježban) te dirigenti Siniša Leopold i Tomislav
Uhlik. Održavajući kontinuitet kvalitete, zaželimo festivalu nova uspješna godišta, a pohvalno je
da je nakon niza godina objavljen studijski CD s
novim popevkama koji doprinosi da one žive u
programima radio postaja. To je u skladu s namjerom organizatora da njeguje pjevanu i pisanu
kajkavsku popevku, trendovima usprkos.
VIJESTI
opatijskom hotelu Adriatic održana je 24. srpnja specifična glazbena priredba klapskoga glazbovanja
(zbog lošeg vremena nije održana na
Ljetnoj pozornici). Iako je dalmatinsko podneblje iznjedrilo klapsku
pjesmu i klapsko pjevanje, posljednjih
desetljeća klape se osnivaju i djeluju
diljem Hrvatske. Osnivaju se i izvan
njezinih granica, poglavito među hrvatskim iseljeništvom u prekooceanskim zemljama. Mnoge dalmatinske
klape, kao i one izvan domicilnoga
područja, u svojem glazbenom izričaju
uspijevaju zadržati izvornost i tradiciju klapske pjesme. U prilog vrijednoj
vokalnoj tradiciji govori i podatak da
je Ministarstvo kulture Republike
Hrvatske uputilo zahtjev UNESCO–u da se klapsko pjevanje uvrsti na
uglednu listu svjetske nematerijalne
baštine.
U
izboru, pri čemu je također nužan pažljiv izbor, aranžiranje i interpretacija.
Takvu programsku shemu, Festival bi
svakako valjao zadržati.
Klapska pjesma živa je glazbena pojava
i svako vrijeme uvjetuje njezin oblik,
tijek i kontinuitet. Stoga je za vjerovati da će i opatijski Festival doprinijeti
sazrijevanju, profiliranju i prihvaćanju
ovog vokalno–instrumentalnog glazbenog fenomena našega vremena kako
bi se očuvao zavičajni i ukupni glazbeno–tradicijski identitet Hrvatske.
Priznanje Dušku
Tambači
uško Tambača, istinski glasnogovornik, zagovornik i promicatelj klapske
pjesme, ovogodišnji je dobitnik Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za
promoviranje ovog tradicionalnog glazbenog izričaja i sveukupni glazbeno–pedagoški rad. Rođen u Šibeniku 1946., zarana
seli u Split
gdje je
stekao
temeljnu
glazbenu
i klasičnu
naobrazbu gdje
i danas
živi i djeluje kao
slobodan
umjetnik.
Duško Tambača
Duško
Tambača svestrani je glazbenik i s mnogo
uspjeha djeluje kao skladatelj, melograf,
obrađivač, recenzent, osnivač i voditelj
mnogobrojnih vokalnih skupina te pjevač
(bariton). Kao profesionalac i perfekcionist, neprestano težeći visokoj kvaliteti i
autentičnosti interpretacije, pridonio je podizanju umjetničke razine karakterističnog
klapskog zapjeva. Višestruko je nagrađivan
na najstarijem omiškom festivalu klapa, s
ukupno 35 nagrada od ocjenjivačkog povjerenstva i slušatelja. Sklada i duhovnu glazbu te dalmatinske šansone i lakoglazbene
note. Član je Hrvatskog društva skladatelja
i Hrvatske glazbene unije te sudionik mnogih stručnih skupova o klapskom pjevanju.
Ovo značajno priznanje Dušku Tambači za
osobite zasluge u glazbenoj kulturi došlo je
u prave ruke i poticaj je za daljnji glazbeni i
umjetnički rad. (R. P.)
D
Pavo Begovac i Ladarice
cant 170 09.indd 11
14-Oct-11 11:52:39 AM
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
Monodrama za sopran i
gitaru
ako je Ruždjakova skladba Pođimo sada ti i ja skladana još 1996. za Lidiju Horvat Dunjko i Istvàna
Römera i njihovu praizvedbu u sklopu Glazbene tribine
Opatija, djelo je dobilo novi zamah s izvođačima mlađe
generacije. Kao jednu od rijetkih hrvatskih skladbi pisanih izvorno za sopran i gitaru prigrlili su je sopranistica
I
CANTUSOVA RUBRIKA
VIJESTI
12
PANOPTICUM DETONICUM (11.)
Moj prvi susret s Beethovenom
(fantazmagorija u počast vrsnom indonezijskom dirigentu Noormanu Widjaji)
Piše: Dubravko Detoni
Petrit Çeku i Marija Kuhar Šoša
Noorman Widjaja
Tomislav Oliver na
Rachlin&Friends
ladi, tek diplomirani skladatelj u klasi akademika
Marka Ruždjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ujedno i stipendist Fonda Rudolf i Margita Matz
za 2010. godinu, Tomislav Oliver dobio je priliku koju su
zasigurno priželjkivali mnogi autori. Tek u 11. izdanju
festivala »Rachlin i prijatelji« koji se svake godine krajem ljeta održava u Dubrovniku, violinist i violist Julian Rachlin, odlučio je od jednog hrvatskog skladatelja
naručiti novo djelo (prethodno je naručivao od velikih
imena međunarodne scene kao što su Alberto Iglesias,
Vangelis, Giya Kantchelli i Krzysztof Penderecki). Prema riječima Rachlina, poveo se za savjetom Predsjednika Republike Ive Josipovića i narudžbu uputio mla-
M
Julian Rachlin
dom skladatelju kojemu je kompozicija druga diploma,
nakon što je prethodno diplomirao muzikologiju. Kako
je u ranijim mjesecima danju pisao diplomsku radnju, a
noću stvarao novo djelo za Rachlina, Oliver je skladbu
naručenu kao klavirski trio (klavir, violina i violončelo)
nazvao Nokturalni mozaik (Nocturnal Mosaic). Kao prvo
djelo pretposljednjeg koncerta ovogodišnjeg festivala, u
srijedu, 7. rujna, djelo je u atriju Kneževa dvora praizveo
uigrani klavirski trio u sastavu Daniel Detoni, klavir,
Boris Brovtsyn violina i Boris Andrianov, violončelo. Na
poticaj za stvaranje odgovorio je gustom skladbom od 16
minuta, nagomilanih zamisli i kompleksnom glazbenom
misli mladog autora koji žudi za time da se pod svaku cijenu oslobodi kanonskih naslijeđa. Stvorio je fragmentirani raster situacija s pretežno noćnim ozračjem otkrivši
talent, ali i mladenačku zadršku prema razradi materijala. Od tri instrumenta najbliži mu je klavir na kojemu
je do punog izražaja došla tokatna gesta sjajnog Danijela
Detonija, dok gudače Oliver zasad doživljava više kao
zanimljive generatore boje, što je pomalo suspregnulo romantičarske potencijale dvojice temperamentnih ruskih
glazbenika kakvi su violinist Boris Brovtsyn i čelist Boris
Andrianov. (Jana Haluza)
cant 170 09.indd 12
eć podosta vremena u Gradskom simfonijskom orkestru nije išlo onako kako
bi moglo i trebalo. Sve je nekako škripalo i
klimalo se, pa time žalostilo nas, kakve–takve stručnjake. A isto su osjećali čak i oni
među publikom kod kojih je Stvoritelju prigodom kreacije — netko ga je bezobrazno
glasno zazvao sa strane, pa se On neoprezno
osvrnuo — u uho kapnulo malo previše gline koja se onda prebrzo stvrdnula. A onda je
jednoga dana — čini se da je bio prekobrojan
u mjesecu, jer su se svi dani do kraja uredno
odvrtjeli, a tada se nenadano odnekud stvorio još i on — onda se, dakle, toga čudnog,
izvanvremenskog dana u Upravi Gradskog
simfonijskog orkestra pojavio — Beethoven. Da, dobro ste čuli i razumjeli: Ludwig
van Beethoven! Doduše, predstavio se kao
indonezijski dirigent i pijanist Noorman
Widjaja, koji već godinama umjetnički nadasve uspješno djeluje po Njemačkoj i Aziji
gdje je već stekao priličan ugled. No to je po
lavljoj, bubuljičavo–crvenoj faci, urođenički
bujnoj grivi, prepoznatljivom zapahu iz usta
i tijela, niskom a nabitom stasu, histeričnom
a opet nekako plemenitom načinu svakako
preglasnoga govora, divljoj gestikulaciji i legendarno bjesomučnim pokretima i grimasama bio — Beethoven osobno, Beethoven
kojemu je, kao što se dobro zna, otac vukao
istočnjačko, indonezijsko podrijetlo. Da ne
povjeruješ očima: čisti, čisticati Beethoven,
odnosno njegova čudesna, fantastična, neshvatljiva inkarnacija. Svi su sa strahopoštovanjem, divljenjem, a i neskrivenim strahom
počeli potiho govoriti o tome. Stavši pred
orkestar, on je, baš kao nekada i veliki skla-
datelj, počinjao divljati, kreveljiti se, sumanuto mahati rukama i nogama, izvijati se u
tijelu, urlati i prijetiti, naprasito bijesniti i ludovati, a zatečeni se i time šokirani, donekle
čak hipnotizirani i omađijani orkestar čudesno preporodio u zvuku. Flaute su odsad
vrištale kao razularene morske sirene, rogovi prskali uvis melodijski zrak kao igrom
zaneseni kitovi, zajapurene violine cvilile na
ritmički opasnim zaokretima, a violončela i
kontrabasi škripali pod pritiskom izvanvremenskih harmonijskih gromada. Potreseno
uvijek novim zvukovnim kataklizmama,
vrijeme je počinjalo vrludati, pa čak i opasno oklijevati u svojim ubitačno jednoličnim
vrtnjama, a zapjenjeno glazbeno more izvan
vidokruga širiti svoje do besvijesti zanjihane
granice. Svi su, iznimno uzbuđeni posjetitelji nakon koncerta govorili o tome kako
se povijest ponavlja, kako, vidite, velikani
ne umiru i kako, eto, ovaj iznimni Grad
ima golemu sreću da se u njemu u svoj svojoj novovjekoj oživljenosti iznenada skrasio
veliki bonnski genij koji će mu neslućeno
unaprijediti glazbeni život. Jedini sam ja,
ne umanjujući dirigentove zasluge, otvoreno sumnjao u to, posvuda dokazujući da
se radi o slučajnim, izvanjskim podudarnostima, da su sve to primitivna naklapanja i
praznovjerne smicalice, a, uostalom, kao
što je već Proust ustvrdio, pa i dokazao,
svijetom se od njegova začetka vrzma jedva
nekoliko temeljnih tipova ljudskih fizionomija, obličja i naravi. I tako sam postupno
došao u sukob s čitavim Gradom koji me
je počeo smatrati zadrtim tvrdoglavcem i
nazadnim, ultrakonzervativnim čudakom.
Kvartet Rucner
uspješno
promovirao
hrvatsku glazbenu
baštinu
Rucner i violončelistica Snježana Rucner,
zajedno s Peterom Soaveom, ostvarili
su sredinom srpnja u Ciutadelli, gradiću
smještenom na zapadnoj obali španjolskog
otoka Menorce. I na tom uglednom festivalu — Festival de Música d’estiu — koji se
ove godine održavao 39. put, njihov je repertoar bio u znaku tanga. Skladbe Astora
Piazzolle i Carlosa Gardela bile su svojevrstan uvod u reviju skladbi u ritmu tanga
hrvatskoga skladatelja Krešimira Hercega.
Pritom je posebno zapaženo mjesto imao
Soave Tango koji je Herceg posvetio Peteru
Soaveu.
V
MEĐUNARODNI USPJESI
PRAIZVEDBE
Marija Kuhar Šoša i gitarist Petrit Çeku za zajednički
recital održan 5. listopada u Župnoj crkvi Sv. Anastazije. Bio je to koncert na 36. samoborskoj glazbenoj jeseni, festivalu koji tradicionalno priređuje i Natjecanje
mladih umjetnika »Ferdo Livadić« na kojemu je 2005.
pobijedio Çeku, a 2006., Kuhar Šoša. Njihova zvučna realizacija Ruždjakove partiture u kojoj su instrumentalnost i vokalnost zamijenile mjesta, poprimila je
obrise male monodrame, s razrađenom dramaturgijom
glazbe oslobođene bilo kakvih značenjskih konvencija.
Nadamo se da će se taj novi tandem još dugo zadržati na
glazbenoj sceni i da će u suradnji sa suvremenim skladateljima dalje razvijati sklonost prema novom i neistraženom zvuku. (J.H.)
oncerti koje su Kvartet Rucner i
američki bandoneonist Peter Soeve
početkom srpnja održali u tri grada francuske pokrajine Lorraine, u sklopu Petog
međunarodnog festivala akordeona, pobudili su veliko zanimanje tamošnje publike. U Villeruptu, baš kao u Guénangu i
Homécourtu, mnogobrojni ljubitelji dobre
glazbe oduševljeno su pozdravili renomirane hrvatske gudače i jednog od najvećih
svjetskih bandoneonista.
K
Jednako veliku pozornost i naklonost publike, violinistice Sidonija Lebar i Ana
Paula Knapić–Franković, violist Dragan
Treći veliki koncert Kvartet Rucner i Peter
Soave održali su u Bilbaou. U sklopu koncertnog dijela tamošnjeg devetodnevnog
ljetnog festivala nazvanog Aste Nagusia
(Veliki tjedan), koncertirali su u jednoj od
gradskih znamenitosti — Crkvi utjelovljenja (La Encarnación).
»Oduševljenje kojim nas je publika dočekala na svim nastupima, a posebice izuzetno dobro prihvaćena glazba Krešimira
Hercega te mnogobrojni bisevi koje je pu-
Naš bi se sukob mogao uskoro rasplamsati
u istinski rat — jer je Beethoven, odnosno
Noorman Widjaja, u međuvremenu nizao
sve briljantnije, sve nevjerojatnije uspjehe,
pa je prerastao u fenomenalni, nezaobilazni
stup uspona gradskog kulturno–umjetničkog života — da nakon jednog osobito
uspjelog koncerta, oduševljen onim što sam
čuo i (osobito) vidio, nisam mogao odoljeti
a da ne priđem velikom glazbeniku — koji,
usput budi rečeno, sve što je u glazbi dosad na svijetu napisano zna, svira i dirigira
napamet, jer je to možda sâm napisao —
iskreno mu (na njemačkom jeziku) čestitam
i zahvalim na svemu što je dosad učinio i
što će još uraditi za naš Grad te ga rutinski
upitao kad ćemo opet imati čast pozdraviti
ga na dirigentskom podiju našeg orkestra. A
on mi, sav crven i zajapuren od netom izvršenog umjetničkog podviga, vičući kao da
je gluh, zabrinuto reče: »Ah, dragi gospodine, ne znam kad ću opet dospjeti skočiti
do ovoga divnog grada... Imam nečuveni
košmar u glavi... Još nisam sasvim dovršio
Waldsteinicu, a već mi po ovoj ludoj tikvanji
prolijeću strahovite zamisli za Eroicu i Appassionatu. Da vam pritom ne spominjem i
to da me naručitelj već mjesecima ganja da
mu predam Četvrti glasovirski koncert za koji
sam, iskreno, već primio i potrošio pare, ali
mi sve još leži u najgrubljim skicama koje
su se, da stvar bude još gora, u košmaru one
moje grozne bečke sobe, ili negdje drugdje,
možda tamo u češkim šumama, gdje mi je
nešto rukopisa i izgorjelo, nepovratno izgubile...«
Rucneri u Španjolskoj
blika tražila, nukaju nas da autora nagovorimo na skladanje suite«, odgovara Snješka
Rucner na pitanje o tome kakvi su im planovi za jesen i zimu. U prosincu planiraju
gostovanje u Poljskoj, a ono što ih posebno veseli jer najizrazitije oslikava njihovu
maksimu »Divno je baviti se glazbom«, jest
niz koncerata koje pod pokroviteljstvom
Ministarstva kulture održavaju u malim
hrvatskim gradovima. Proljetos su obradovali mnogobrojnu publiku u Aljmašu,
Ivankovu i Čađavici, pa će i dalje odlaziti u
mjesta u kojima, kako kaže violončelistica,
još nitko nije bio. (Zvonko Šeb)
14-Oct-11 11:52:40 AM
CD IZLOG
CD izlog Irene Paulus
CD izlog Jane Haluze
stavci iz opera Richarda Wagnera, Johanna
Straussa i Jacquesa Offenbacha, ali i neke
nepoznate skladbe koje su u 19. stoljeću bile
»hitovi« i sa zadovoljstvom se iznova slušali
nebrojeno puta, u domaćinstvima ili javnim
prostorima. Osobitu dokumentarističku vrijednost ima phonola s takozvanom »umjetničkom vrpcom« nastalom prema valjku na
koji je izvedbu svojega stavka Erotikon zabilježio skladatelj i pijanist Edvard Grieg, što
je potom poslužilo kao matrica za tvorničku
izradu strojeva. Zvuk mašina u zatvorenom
prostoru muzejskog ambijenta snimila je tonska majstorica Lana Deban, a tonski obradila
zagrebačka tvrtka Samofix d.o.o.
CD IZLOG
13
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
ALFI KABILJO
LEA I DARIJA
VIKTORIJA ČOP
MUSICAL MOMENTS
(Cantus)
lada, ali iskusna skladateljica Viktorija
Čop objavila je nosač zvuka Musical
Moments, nazvan prema istoimenoj skladbi za glasovir. CD donosi snimku koncerta
održanog 19. listopada 2008. u Hrvatskom
glazbenom zavodu.
M
Svaka je skladba na tom CD–u svijet za sebe,
ali se svaka može promatrati poput umjetničke slike. Naime, Viktoriji su instrumentalne
boje u prvome planu, pa ih miješa, nijansira,
stavlja jednu pored druge i jednu na drugu.
Na taj način nastale su skladbe kojima je zajednička upravo raznolikost instrumentalnog
sastava s jedne strane, dok se s druge iskorištava prilika da se nahrani glad za istraživanjem: zvukova, instrumentalnih mogućnosti, instrumentalnih kombinacija, glazbenih
ideja... Ta istraživanja idu tako daleko, da su
neke skladbe namjerno »na rubu« izvodivosti
(poput Out of Mind koja je dobila ime prema
izjavi flautistice Vere Fischer kojoj je skladba
namijenjena jer je Viktorija tražila od nje da
svira kao da svira na više različitih instrumenata iz iste porodice flauti — alt, piccolo
i bas).
Zato su Viktorijine skladbe izazovi i izvođačima (poput Lidije Ljubičić koja je vrsno
izvela i Out of Mind, ali i skladbu Cantus
koju je svirala u duetu s pijanistom Ivanom
Bratošem). Ponekad su skladane upravo za
određene izvođače. Tri minijature za fagot i
saksofone, na primjer, napisane su za fagotistu Žarka Perišića i saksofonistu Gordana
Tudora. No, premda su njihova imena utkana u »programne« naslove stavaka, ti naslovi
mogu značiti i mnogo i ništa, jer je skladateljici u prvome planu Glazba (a ne program ili
sadržaj), pri čemu je način na koji je ona vidi
jedinstven. S druge strane, vezano uz skladbu
Musical Moments, prema kojoj je nosač zvuka
i dobio ime, čini se da je upravo čvrsta i odlučna, ali nikada gruba i uvijek produhovljena
svirka pijanistice Katarine Krpan inspirirala
nastanak ovoga djela — premda u ovome slučaju autorica skladbe ne otkriva nikakav odnos (u smislu inspiracije i nadahnuća) prema
izvođaču.
Igra instrumentalnim bojama prisutna je u
svim djelima, a čini se da Viktoriju Čop po
pitanju timbrea ipak najviše privlače puhački
instrumenti. Two Musical Boxes, skladana za
saksofone (Goran Tudor, alt i sopran saksofon, Goran Jurković, alt saksofon), glasovir
(Ivan Bratoš) i vibrafon (Marko Mihajlović),
primjer je skladbe u kojoj iskušavanje i prelijevanje boja te njihovo linijsko povezivanje
oblikuju sve gušće glazbeno tkanje. Tu je i ta
njezina »pikavost« koju povremeno traži od
pojedinih instrumenata dok ih spaja i istražuje, kao što u Mosaicu traži i doista nalazi
pravi spoj između oboe (Branko Mihanović) i
glasovira (Ivan Bratoš) ili kao što u Atraktoru,
»pikavost« pretvara u ritmizirani ples u kojemu se nalaze fagot (Žarko Perišić) i gudački
kvartet (Zagrebački kvartet)... Očito, mašta
Viktorije Čop nema granica, tako da svako
novo djelo donosi novi odnos prema zvuku,
instrumentima i instrumentalnim kombinacijama boja — kao da skladateljica glazbenim
pokretom stvara umjetničke tvorevine koje su
međusobno različite, ali opet prepoznatljive,
naročito zbog beskonačne znatiželje i neumorne potrage za novim.
cant 170 09.indd 13
(Aquarius Records)
otaknut tragičnom sudbinom dviju djevojčica, Židovke Lee Deutsch i Njemice Darije Gasteiger koje su netom pred drugi svjetski
rat bile velike zagrebačke plesne i glumačke
zvijezde, redatelj Branko Ivanda snimio je film
Lea i Darija. Budući da je već scenarij nosio
brojne glazbene elemente, Ivanda se za oblikovanje glazbene partiture obratio svom starom
suradniku i renomiranom skladatelju filmske
glazbe, Alfiju Kabilju. Rezultat suradnje nije
bio samo nastanak songova i instrumentalnih
brojeva koji su pratili film, nego i album glazbe
Lea i Darija.
P
Soundtrack donosi »koloplet« glazbenih brojeva koji zorno pokazuju koliko je u filmu bilo
važno evocirati glazbu iz 1930–tih. Melankolična naslovna tema koja se pojavljuje u cijelom
nizu orkestralnih brojeva (u izvedbi Simfonijskog orkestra i Big banda HRT–a pod ravnanjem Alfija Kabilja, Mladena Tarbuka i Silvija
Glojnarića), prolazi kroz brojne promjene (jer
junakinje prolaze »vatru i vodu« zahvaljujući
početku rata). No bez obzira na transformacije,
Kabiljo glavnu temu uvijek drži prepoznatljivom, tako da ona postaje elementom po kojemu se film prepoznaje. Drugi takav element je
song Ti si moja pjesma koji na svoj način sjajno
uvodi u mjesto i vrijeme radnje: kazalište iz
predratnog doba. I Ti si moja pjesma pojavljuje
se nekoliko puta na soundtracku, u pjevanoj i
instrumentalnoj verziji, a zanimljiv je podatak
da je, uz vokalne soliste Sanju Doležal i Marka Tolju, u izvedbi vokalnog dijela, kao prateći
vokal, sudjelovao i sam skladatelj.
Osim filmske partiture i songa Ti si moja pjesma, album sadrži song Tiho plove moje čežnje
Nenada Grčevića koji je za potrebe filma aranžirao Alfi Kabiljo, odlomke iz operete Čudo od
djeteta Josipa Dečija i Tita Strozzija u instrumentaciji Mladena Tarbuka te duet iz operete
Ivica i Marica E. Humperdincka — sve kako bi
se pokazalo koliko je širok bio glazbeni repertoar mladih kazališnih zvijezdi Lee i Darije.
Kada se sve to nabroji, na prvi se pogled čini
da se radi o glazbeno prilično »šarenom« soundtracku. U jednu ruku, s obzirom na sadržaj,
on to gotovo jest, no s obzirom na način oblikovanja glazbe, sasvim je jasno da je Kabiljo
svojim »čarobnim dodirom« uspio objediniti
i Grčevićev stari hit i odlomke iz poznatih i
nepoznatih opera i opereta te vlastiti song sa
skladanom partiturom. Ključ je u ideji da glazbom najprije treba stvoriti osjećaj za vrijeme, ali
i za mjesto, što znači da se skladao tip »lakše«
glazbe koja je cvala u kabaretima i glazbenim
predstavama tridesetih godina. A to je napravljeno majstorski (jer Kabiljo i jest majstor toga
žanra), pa su prijelazi između glazbenih brojeva sasvim (glazbeno i filmski) logični (premda
se vrlo često radi o prijelazima između songa i
scorea, filmske glazbe i glazbe za pozornicu). U
svakome slučaju, soundtrack je toliko zanimljiv
i ugodan uhu da budi potrebu za gledanjem filma, a to bi trebao biti cilj svakome filmskom
skladatelju.
CD izlog Vere Lončar
IZBOR IZ REPERTOARA MEHANIČKIH
GLAZBENIH AUTOMATA IVANA
GERERSDORFERA
GLAZBA IZ KUTIJE
(Muzej Grada Zagreba)
svijetu nosača zvuka s tumačenjima živih
glazbenika, posebnu pozornost privlači
prvi hrvatski album sa »zamrznutim« zvukovima prvih glazbenih strojeva. Riječ je o snimljenom repertoaru glazbenih automata koje je u
svojoj zbirci prikupio Ivan Gerersdorfer (Zagreb, 1927. — Zagreb 1993.), urarski majstor,
kolekcionar te restaurator satova i mehaničkih
glazbenih automata. U svojoj je radionici cijeli
život skupljao i obnavljao automate izrađene u
glasovitim središtima mehaničke industrije 19.
stoljeća u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Češkoj, Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Poseban mu je izazov bio doći do strojeva
koji su nekoć tonski uveseljavali domaćinstva u
Zagrebu, a koji su zbog tereta vremena prestali
biti u funkciji te tako počeli predstavljati smetnju u prostoru i nepotreban višak namještaja u
stanovima novih generacija nasljednika. Tako
su svi redom završavali u Gerersdorferovoj
radionici i prolazili kroz detaljnu reparaciju.
Majstor je skupio čak 29 automata iz »zlatnog
doba« mehaničke glazbe koja je vladala između
1814. i 1914. godine, prije izuma fonografa. Većinu ih je nabavljao neposredno nakon Drugog
svjetskog rata kada su mnogi prodavali sobne
satove i glazbene automate zbog osiromašenja
i preseljenja u manje stanove. Voljan podijeliti
svoje »ljubimce« sa sugrađanima, godine 1960.
otvara vrata privatnoga stana u palači Jelačić
u Demetrovoj ulici broj 7 na zagrebačkome
Gornjem gradu te priređuje cikluse predavanja
i slušaonica. Uz eksponate, priredio je dvije tematske izložbe o povijesti mehanizacije glazbe (Muzej za umjetnost i obrt 1963., Muzej
Grada Zagreba 1977.). Iste je godine zbirku
poklonio Gradu Zagrebu koja se neko vrijeme
mogla vidjeti u dvije sobe njegova stana, sve do
1994. kada je odlukom Gradskog poglavarstva
zbirka predana na upravljanje Muzeju Grada
Zagreba. Potkraj 2010. završen je integralni
projekt digitalizacije Zbirke i ona se može od
tada pogledati na Internet adresi www.mgz.
hr.
U
»Postoji li glazba ako nije dostupna svima?«,
pita se mr. sc. Maja Šojat — Bikić (voditeljica
informatičkih poslova i multimedijskih projekata Muzeja) u popratnom tekstu knjižice ovog
povijesnog izdanja koje će zasigurno privući
mnoge nove znatiželjnike prema raritetnoj muzejskoj zbirci. Iz logičnog odgovora na pitanje
nastaje i reprezentativni diskografski projekt
u izdanju Muzeja Grada Zagreba kojim bi se
mogli povesti i ostali muzeji u zemlji koji imaju
muzičke zbirke bilo koje vrste. Digitalizacija
»glazbe iz kutije« ujedno je doprinos očuvanju
nematerijalne baštine, kao i povezivanje prošlosti i sadašnjosti. Ova je zbirka pravo putovanje kroz povijest glazbenih kutija u 46 minuta
i 40 sekundi, šarmantno zvukovno vraćanje u
kolektivno sjećanje davnih vremena prije široke rasprostranjenosti fonografa i gramofona.
Pratimo razvoj od najranijih primjeraka automatskih orgulja i citri, preko višestrukih vrsta
glazbenih kutija s raznim dodacima, sve do
kutije s izmjenjivim valjcima, složenijih tipova
glazbenih mehanizama poput eufonija i orkestriona, u završnici s eksponatom gramofona
u posljednjem broju, na kojemu se čuje tema
Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski u izvedbi
Glasbe Bojnog zrakoplovstva pod ravnanjem
kapelnika Stjeha, s ploče koju je izdao Elektroton. Kroz zveckave zvukove zvončića, tanjurića i jezičaca čeličnog češlja proizlaze današnjem uhu manje ili više bliske teme, uglavnom
RATKO ZJAČA
NOW & THEN — A
PORTRAIT
(In+Out Records)
ow & Then — A Portrait novi je album
Ratka Zjače, hrvatskog gitarista i skladatelja koji djeluje u Rotterdamu. Repertoar
njegova prvog kompilacijskog albuma čini
deset autorskih skladbi, osam već objavljenih
na albumima nastalim u razdoblju između
2000. i 2010., kao i dvije neobjavljene: zrcalna naslovu Then And Now snimljena na
Nisville Jazz Festivalu u kolovozu 2009. u
suradnji s kontrabasistom Miroslavom Vitousom i Katarina iz srpnja 2003., snimljena
u Rotterdamu s dugogodišnjim suradnikom,
saksofonistom Stanislavom Mitrovićem.
Na ovo izdanje Zjača je uvrstio izvedbe što
ih je ostvario u raznim postavama, od dua
do kvarteta, a mijenja ih ovisno o karakteru
skladbe. U Great Ocean Road akustičnom
gitarom portretira lirski pejzaž, u Katarini,
svirajući fretless gitare, zvuk dobiva novu dimenziju naglašenu elektroničkim efektima,
u Kandinsky Night dominantan je free–jazz
ugođaj, a u A Friend for Life razotkriva svoju romantičnu prirodu... U toj dinamičnoj
zbirci, slušamo Zjačine odgovore u tehnički
savršeno izvedenim melodijama i jedinstvenim harmonijama koje izvodi na električnoj
gitari, dok se na njegove maštovite ideje i
skicirana raspoloženja spontano nadovezuju
svjetske zvijezde jazza. Svoju interpretatorsku
i skladateljsku svestranost iskazuje svirajući s
glazbenim istomišljenicima poput kontrabasista Reggiea Workmana, Johna Patitucca,
Miroslava Vitousa i Martina Gjakonovskog,
bubnjara Ala Fostera, Stevea Gadda, Adama
Nussbauma i Bena Schrödera, trubača Randyja Breckera, saksofonista Stana Mitrovića,
flautista Barta Platteaua i harmonikaša Simonea Zanchinija.
N
14-Oct-11 11:52:43 AM
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
CD izlog Đurđe Otržan
saču zvuka 102% TUBA, osvjedočeni smo da je
trud svirača i autora donio više od očekivanog
ili standardnog predstavljanja novih uradaka,
jer kroz intenzivno različite fizionomije predstavljenih skladbi, probija na površinu vrijeme,
trud i zanimanje koje su autori i izvođači ugradili u izvedbe.
Kroatina Davira Bobića znalački je napisana intrada za svaku prigodu u nama bliskom
idiomu hrvatskog folklornog sloga. Staccato
napetost potiče na pocupkivanje, ali prije nego
što se približi granici ukusa, virtuozno pobjegne u mangupsko poigravanje u stilu bandista i svakome je jasno da je posrijedi jedan
»varaždinec«.
102% TUBA — XL KVARTET TUBA
LISJAK, MAGDIĆ,
KABILJO, BOBIĆ,
DETONI, TARBUK
(ZF, Cantus)
rsni solisti i vrsni ansambli privlače
autore da skladaju za njih. Potiču ih,
daju im nade u vrsnu izvedbu, trajnu promociju djela u javnosti. Ali poticaj je obostran.
Ansamblu trebaju autori da bi ostvarili i
usavršavali svoju izvrsnost. S ovim drugim
zahtjevom suočili su se tubisti Krunoslav Babić, Viktor Kirčenkov, Mario Šincek i Jurica
Rukljić kada su prije skoro jednog desetljeća
odlučili udružiti volju, ljubav prema glazbalu i želju za komornim i solističkim muziciranjem. Nastao je kvartet pod nazivom
XL Kvartet tuba i pokazao je tijekom deset
godina zavidnu profesionalnost, poznavanje
glazbene literature, promišljanje mogućnosti
instrumenata i njegove pozicije izvan orkestralnog tijela.
V
Postotak 2 iz naslova označava da im je
ovo treći nosač zvuka, od 100– postotnog
XL–a, do 101–postotnog, a ovo bi trebao biti
102–postotni. Zgodna, nepretenciozna igra
kojom se bilježe koraci napretka. Na nosaču
zvuka su plodovi suradnje kvarteta s hrvatskim skladateljima, skladbe nastale ili na poticaj ili na narudžbu Krunoslava Babića.
Vanja Lisjak, Josip Magdić, Alfi Kabiljo,
Davor Bobić, Dubravko Detoni i Mladen
Tarbuk nadahnuli su se ovom duboko zvučećom formacijom i prihvatili izazov osmišljavanja umjetničkih kompozicija nastanjenih
u reduciranoj, ali i neistraženoj predodžbi
tubističkih puhačkih glazbala.
Dubravko Detoni izabrao je sretno rješenje za
uravnoteženost oblika i izraza skladbe Putositnice, spojivši doživljaje i impresije s, po sebi,
ekspresivnim puhačkim izrazom. Podrobnosti
putovanja, kako bi se mogla shvatiti lijepa stara imenica putositnice, doista uranja u sjećanja
detalja i podrobnosti putovanja shvaćena u najširem smislu. Meditativna je u svom nuđenju
identifikacije i usporedbi, zabavna na duhovit
i virtuozan način, i ono što je najteže postići,
neobavezna je u svom slobodnom prostoru doživljavanja, a ne gubi se u nemuštostima, već
sklapa dijelove po sebi raznovrsne i opisuje
neku zamišljenu cjelinu. Kako to već biva na
putovanju, kratkotrajnom ili životnom, sve to
se može obuhvatiti tek sviješću koja skuplja
utiske i u tom spoju sa iskustvom slušatelja, Putositnice perfektno komuniciraju s publikom.U
Putositnicama je Detoni prikazao igru i maštu
same naravi života i teško bi se mogao zamisliti
drugačiji zvuk od zadanog.
Mladen Tarbuk ima puno iskustva s orkestrom, zvukom tog velikog raznovrsnog korpusa i dobro osjeća mjesto zvuka tube unutar
tog tijela. Isto tako i njene virtualne mogućnosti. Zanimljivost ove skladbe je da pokazuje
mogućnost tube kao instrumenta koji sažima
i okuplja druge virtualne harmonije i zvukove
oko sebe, monolitizira zvuk. Stoga je Tarbuk
posudio svojoj filmskoj glazbi za film Potraga
za srećkom formaciju kvarteta tuba i time, vjerujem, stavio skladbu na uspjelu kušnju.
Međutim, današnjem je uhu još zanimljiviji
suvremeni pristup tubi koji istražuje i artikulira se u tim slojevima zvuka.Od tri takve
skladbe Kabilja, Tarbuka i Detonija, istraživački su i narativno najuspjelije Detonijeve
Putositnice, ugođajno Tarbukova Potraga za
srećkom, a u vještini instrumentacije, svakako,
Intervalski oglasnik Alfi Kabilja, autoironična
suita na tonske razmake, to jest glazbene intervale i njihovo poigravanje u međusobnom
poretku. Simpatični naslovi stavaka: Terce
za perce, Seksta je nešto ekstra, None za kraj
sezone, smekšavaju uzvišenost i dostojanstvo
koje zvuk tube po svojoj povijesnoj konotaciji
ima.
Tako već na polovici glazbene ponude na no-
cant 170 09.indd 14
Njena voljnost da je kroz život vodi urođena
muzikalnost bila joj je poticaj da uvijek iznova
krene na put pjesme. U biografiji koja je dostupna na njenoj web stranici, Radojka Šverko
poklanja publici sebe i svoj poetsko–životni put jednako neposredno, iskreno i ljudski
jednostavno, a opet neodoljivo snažno da se
stječe dojam kako je njen talent tek dio cjelovite ljubavi prema životu i umjetnosti. Veliki
darovi mogu biti veliki blagoslov života, ali i
breme pred kojim mnogi pokleknu. Radojka
Šverko je nastojala iz dana u dan biti dostojna
tog blagoslova i zato je stvorila riznicu lijepih
i beskrajno moćno otpjevanih pjesama »za sva
vremena«. Sposobna za usrdnost molitve do
ekstaze životne radosti bez grubosti, uvjerljiva
i emotivna, Radojka Šverko uživala je renome
kakav samo najveći zaslužuju. No, ovim se edicijama ispravlja manjak, nedostatak i nepravda
prema zaslužnim umjetnicima kojima je društveni poredak unatrag više desetljeća, ustegnuo
mogućnost šireg vrednovanja i popularizacije.
Dama pjesme, Radojka Šverko, bila je glas
Mediterana — za Mediteran. I to je još uvijek.
Iako vrijednost CD–a leži prije svega u dokumentarnosti i proširivanju spoznaja javnosti o
našoj glazbenoj baštini njezinim stavljanjem
na nosač zvuka (uz posebno otisnute tekstove
svih uvrštenih napjeva među kojima su himan
Koga zemlja, more, zvezde iz Novog Vindolskog, Evanđelje po Luki iz Senja, te Gospin
plač Puna tuge iz Vrbanja), očigledna je i njegova isključivo glazbena kvaliteta i iznad svega
zanimljivost. Unatoč činjenici da u doba kada
su zapisi rađeni, tehnički dosezi bilježenja
zvuka nisu ni izdaleka bili na razini na kakvoj
su danas (što uostalom znači i drugačiji način
slušanja), napjevi snimani u raznim lokalnim
uvjetima mogu se okarakterizirati kao još
jedan aspekt dokumentarnosti — sugestivni
prikaz određenog ambijenta i izvornog ozračja, gotovo poput pogleda u prošlost. Zahvaljujući naknadnoj tehničkoj obradi, snimke
funkcioniraju i na glazbenoj razini: obazrivo
su posložene kako bi se sadržaju i njegovoj
estetskoj komponenti podarila vlastita logika i
dramaturgija (primjerice Muka Gospodina našega iz Dola na Braču, ujedno najdulji primjer,
zauzela je središnje mjesto među napjevima).
Iako je na CD–u Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hrvatskoj prikazan tek jedan od mogućih izbora, riječ je o jedinstvenom primjeru u
hrvatskoj diskografiji: osim što čuva našu baštinu, donosi i priču o ljudima koji je njeguju i
smatraju dijelom svojega života.
CD izlog Davora Hrvoja
CD izlog Ane Vidić
U zadnjim dvjema skladbama Dubravka Detonija i Mladena Tarbuka, Maria Šinceka je
u izvedbama zamijenio Robert Sturzenbaum.
Nosač zvuka su objavili Zagrebačka filharmonija i Cantus, dvije kuće koje podupiru kako
svoje članstvo, tako i suvremeno hrvatsko
stvaralaštvo.
OLJA’ZZ MUSIC FACTORY
AFRIČKI DNEVNIK
(Maraton)
vestrani glazbenik koji djeluje u različitim stilovima: skladatelj, producent,
aranžer, pjevač, bas gitarist, klavijaturist i
glazbeni pedagog, Olja Dešić objavio je CD
s glazbom što ju je skladao i snimio za serijal “Afrički dnevnik” koji je u četiri trideset
i pet minutne epizode emitiran na Hrvatskoj
televiziji. Nadahnute interpretacije prije svega
su rezultat velike ljubavi prema afričkoj glazbi, ali i umješnosti da ju pretvori u suvremen
glazbeni izričaj. Osim što je funkcionalna, ali
i visoke estetske vrijednosti, glazba na ovom
albumu ujedno je dokaz njegove svestranosti.
Naime, Dešić je sve skladao, aranžirao, odsvirao, otpjevao i snimio sam, osim dionice mute
trumpet Domenika Tune. Na CD je uvrstio
petnaest skladbi koje korespondiraju sa sadržajem dokumentarca i time ispunjavaju svrhu
filmske glazbe, ali, zahvaljujući skladateljskoj
maštovitosti te instrumentalnoj, aranžerskoj
i producentskoj vještini, mogu egzistirati i
samostalno, kao dokument Dešićeva promišljanja world music, u ovom slučaju suvremenog viđenja afričke tradicijske glazbe. Naime,
i prije je u svojemu stvaralaštvu koketirao s
afričkom glazbom koja je oduvijek, a posebice
u novije vrijeme, snažno nadahnuće glazbenicima iz cijeloga svijeta. On je, posebice za ovaj
projekt, studijski proučavao, ne samo glazbu,
nego i jezike, kulture i običaje raznih afričkih
naroda. Stečene je spoznaje, u nekim slučajevima i autentične tekstove afričkih napjeva,
uklopio u vlastiti glazbeni jezik spajajući razne
stilove kao što su etno, jazz i pop. Kreirao je
djelo blisko današnjem world music trendu,
dopadljivo širem krugu ljubitelja glazbe. Živopisne skladbe mame na slušanje svojom vedrom naravi, emotivnošću, koloritom, ritmovima, egzotikom, atmosferom, ali i lijepim
melodijama.
S
Osjetno prisutna u svečanim društvenim
prigodama, tuba je zaplovila svojim ugodnim i uhodanim harmonijskim sklopovima
u Talijanskoj suiti Vanje Lisjaka, prizivajući
slike talijanske aristokratske prošlosti. Kao
i Respighijeve stare arije i plesovi za lutnju
ili orkestar, Talijanska suita Vanje Lisjaka
govori univerzalnim stilskim jezikom epohe,
ali pročišćenim i prilagođenim suvremenom
uhu. Ona nije samo ukras dostojan palača i
trgova, nego i privlačna skladba za koncertne
dvorane.
U svakoj svojoj novoj skladbi Josipa Magdića
očekujemo dobro uklopljenu polifoniju i harmonijsko tkivo protkano uočljivim vêzom
melodijskih linija narodnih napjeva. Ta vještina je oplela i skladbu Cantulorum op. 212 u
četiri stavka, s ugođajem božićnih svečanosti.
Posljednji stavak ide u prilog uporabi tube u
državotvorne svrhe, pa je Maestoso ustvari u
potpunosti sročen kao uspjeli himan za nastup naroda BiH, još 1992., kada je i prihvaćen kao himna na nekoliko godina.
predanost i posvećenost pjesmi kao zadatku
kojemu podaruje svaki dio svoga bića, emotivan, misaon, glasovni. Ne propušta ni jednu
nijansu onoga što pjesma, suho zapisana na
papiru očekuje od pjevača da bi zaživjela. Tako
odani interpret postaje podređen pjesmi, ali
u rezultatu sam napreduje, otkriva svoje nove
mogućnosti, raste i razvija se. Pjevačica lijepoga
glasa, Radojka Šverko, u svom sjaju nikada nije
zakazala. Njen dominantan glas koji širi mir,
svakoj pjesmi daruje dostojanstvo. Sonornost
i čistoća u svim položajima (lagama) podloga
su najfinijoj dinamici, od suptilno lirskog u Ti
si ruža, biseru vokalne literature, do osvajački
neodoljivog Svijet je moj. Da je svijet doista bio
njen, vidljivo je iz niza gostovanja, sudjelovanja
na inozemnim i domaćim festivalima, nagradama koje je osvajala.
CD IZLOG
CD IZLOG
14
TRADICIJA
GLAGOLJAŠKOG
PJEVANJA U
HRVATSKOJ
(Cantus — HDS — ZAMP)
Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hrvatskoj donosi izbor primjera pučkog
crkvenog pjevanja obalne Hrvatske zabilježenih tijekom prošloga stoljeća. Izuzetno bogatu tradiciju tih napjeva revno su bilježili naši
ugledni muzikolozi, etnomuzikolozi, radijski
snimatelji i urednici: Jerko Bezić, Gorana Doliner, Boris Dedić, Mladen Magdalenić, Stjepan
Stepanov i drugi. Njihov trud — niz zvučnih
zapisa zabilježenih magnetofonom — danas
se čuva u Institutu za etnologiju i folkloristiku, Staroslavenskom institutu u Zagrebu te u
manjoj mjeri na još nekoliko lokacija. Izbor od
25 primjera koje nudi CD, tek je mali dio toga
bogatstva, a obuhvaća razdoblje od 1957. do
1996. godine. Unatoč mnogim kompromisima
koji su zacijelo pratili izbor primjera, među kojima je tehnička kvaliteta zapisa ključan kriterij
za objavljivanje na nosaču zvuka, izbor doista
nudi uvid u to bogatstvo. Lokacije na kojima
su primjeri zabilježeni, od Lanišća, Cerovice i
Mune u Istri, preko Dola na Braču i Vrbanja
na Hvaru, do Komina u Neretvanskoj krajini,
razni sastavi pjevača, tekstualni primjeri, funkcije napjeva, mogućnosti usporedbe više verzija
istih te stilski kontrasti, doista ispunjavaju namjeru »da predstave sve i da se svide«, kako je
u popratnom tekstu pojasnila muzikologinja,
urednica i glazbena producentica izdanja Gorana Doliner.
CD
SVIJET JE MOJ / RADOJKA ŠVERKO
ALFI KABILJO SONG
COLLECTION
(Croatia Records)
ong Collection Alfija Kabilja nakon »Pjesama za sva vremena« nastavlja se u ediciji
Alfijevog matičnog diskografa Croatia Recordsa. I ovaj nastavak zbirke predstavlja niz od 24
pjesme koje nadilaze vrijeme. Svijet je moj, naslov je albuma posvećena Radojki Šverko. Ne
samo njenim interpretacijama, njenim uspjesima, njenoj diskografiji, suradnji s orkestrima,
pjesnicima i naravno Alfijem Kabiljom, nego i
vremenu od dva desetljeća njenih zlatnih godina koje su to bile za cijelu našu estradu. Radojka Šverko, uz Gaby i Terezu, pjeva prirodom
dano, pa stoga pjeva stalno i danas, bez umora.
S ljubavlju, iskonski, poput ptice.
S
Naslov albuma je naslov jedne od najomiljenijih i najuspjelijih pjesama u njenoj interpretaciji
koju, poput Zelene trave mog doma Toma Jonesa, nikako ne možemo zamisliti izvedenu nekim drugim glasom. Ono što plijeni kod Radojke Šverko kao vokalne umjetnice jest njena
14-Oct-11 11:52:43 AM
15
CD izlog Bojana Mušćeta
CD IZLOG
CD IZLOG
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
BRUNO KRAJCAR
ENI
CRNA KUTIJA
(Dallas)
ENI je najdugovječniji all–girls band na hrvatskoj sceni, a nedavno su djevojke objavile
peti album Crna kutija. Za razliku od ostalih
ostvarenja temeljenih na načelu da se najprije objavi album, a potom se s njega skidaju
singlovi, Crna kutija bi se mogla nazvati
uspješnim nastavkom njihove Best of kolekcije. Većina materijala s albuma sastavljena
je od već poznatih pjesama koje su projedrile
hrvatskim top–ljestvicama. Štoviše, skladbe
Crna kutija i Polaroid debi su imale upravo
na kompilaciji Best of, a Jezero od mlijeka, Vodi
me, Lijepa kao Sahara, Put po mom i Ostavljam ti usne postale su neizostavni dio repertoara većeg dijela hrvatskih radijskih postaja.
Djevojke iz skupine ENI i na ovom albumu
predstavljaju se, prije svega, kao izvrsne vokalistice, a autorski doprinos Vave, Nene
Belana, Petra Beluhana i drugih pokazuje
da senzualni ženski pop nije kategorija koja
može biti urušena u navali drugih glazbenih
trendova. Crna kutija je primjer kako se dobar
album može složiti od kvalitetnog materijala
jer i pjesme koje nisu plasirane kao hitovi ne
služe za popunjavanje prostora nego albumu
daju kvalitetu više.
ISTRAEL
OPĆA OPASNOST
VRATI SE NA SVJETLO
ŽELJKO HIŽAK
MIRIŠU RUŽE
(Maraton/Aquarius Records)
(Croatia Records)
Poznati istarski etnomuzikolog Bruno Krajcar
i na novom albumu Istrael nastavlja se baviti
spajanjem tradicionalnoga istarskoga glazbenog izričaja s određenim elementima jazza.
Zanimljivo je kako je Krajcarov album nastao
u sklopu Istraditional Projecta, njegove ideje
da istarska etno glazba postane prepoznatljiv
hrvatski izvozni proizvod. Kako je dio istarske
tradicijske glazbe uvršten na UNESCO–vu
listu zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine, a po tom pitanju djeluju i izvrsni
glazbenici Tamara Obrovac i Liovio Morosin,
njegov projekt mogao bi biti i oplođen. Album
Istrael, osim iznimno nadahnutih glazbenih
dijelova, ima i dva zanimljiva gostovanja. Negdašnja velika talijanska pop–zvijezda Bobby
Solo gostuje u pjesmi Va Labine by Night, dok
Gabrijela Galant Jelenić iz grupe Nola pjeva u
narodnoj pjesmi Blizu Žminja grada. Također,
album sadrži sjajnu skladbu Ura s kojom je
Krajcar briljirao na ovogodišnjem Čansonfestu
u Kastvu. Dobro zamišljen album sigurno bi
uz bolje produkcijske zahvate mogao još dublje
zaorati. No, i ovako predstavlja jedan od najzanimljivijih ovogodišnjih glazbenih proizvoda
na hrvatskom tržištu.
Povratnički album Opće opasnosti donosi
novih dvanaest pjesama koje potpisuje Mario
Vestić. Hard rock s prepoznatljivom vokalnom
odrednicom — stamenim glasom Pere Galića, donekle je ublažen baroknom produkcijom Branimira Jovanovca, klavijaturista grupe
koji je poželio implementirati sve mogućnosti
miks–pulta u zvučnu sliku banda. Stoga zvuk
albuma ima retro–prizvuk, no posrijedi je tek
nadgradnja himničkih zamisli Marija Vestića.
U skladbi Tri rijeke gostujuće vokale preuzeo
je Zoran Mišić, jedan od finalista showa Hrvatska traži zvijezdu, a zanimljivo je kako se
u pjesmi koriste tambure na nešto inventivniji
način, pa nemamo slučaj još jednog slavonskog
banda (Opća opasnost je iz Županje) u tamburaške vode. U doba kad hard rock s istaknutim
višeglasjem zaziva uglavnom neka prohujala
vremena, novo ukazanje Opće opasnosti dobrodošao je podsjetnik na nekoć dominantan
trend, ali isto tako i podstrek izvođačima koji
tek streme diskografskom opredmećenju. Uz
uobičajeno atraktivan ovitak Igora CC Kelčeca, ovaj komad hard rocka definitivno nadmašuje izdanja slične glazbene provenijencije koja
su se pojavila na hrvatskom tržištu u posljednjem desetljeću.
(Croatia Records)
LIDIJA SABO
ZORAN PREDIN & MATIJA DEDIĆ
Željko Hižak–Mika najpoznatiji je po svojoj članskoj iskaznici u Crvenim koraljima.
Nakon odlaska iz banda okušao se u raznim
sviračkim ulogama u Kanadi, a potom u
Americi, konkretnije u Los Angelesu. Dugogodišnji predani rad rezultirao je i njegovim nastupnim albumom. Već naziv albuma
Mirišu ruže podsjeća na neka prohujala vremena, a takav je i njegov sadržaj. Posrijedi je
laid–back rock izričaj na tragu izlaska iz inicijalnog doba rock’n’rolla. Hižakov album nepretenciozan je i uvjeren sam da će oduševiti
sve poklonike Crvenih koralja jer je očito riječ
o generacijskom kodu. Da bi sve ipak imalo
poveznicu s 21. stoljećem, kao producent se
pojavljuje Tiho Borošak (ex–Vatrogasci), dok
se među pratećim vokalima pojavljuje Tanja
Matejaš, što ukazuje da se još jedna povratnica na scenu pridružila kreiranju Hižakove
zvučne slike. Album je sniman u Los Angelesu, no, dakako, ta činjenica nema utjecaja na
prođu albuma jer je upravo produkcija začinila razmjerno neuzbudljiv materijal. U svakom slučaju, njegov instrumentalni dio ipak je
upečatljiviji negoli Hižakov vokalni doprinos,
no sve zajedno predstavlja sasvim solidan paket za zagrebačke rock nostalgičare.
TROTAKT PROJEKT
R.I.P.
FIT
(Croatia Records)
2011
Jedno od najluksuznijih i najopremljenijih izdanja na hrvatskome diskografskom tržištu
bez sumnje je R.I.P. skupine Trotakt projekt.
Posrijedi su dva CD–a i DVD složeni u kutijicu od flisa s magnetom, a sve uz mnoštvo bilješki i skeniranih novinskih izrezaka. Trotakt
projekt, inicijalna inačica Gracije, početkom
osamdesetih bio je iznimno potentan band koji
je osvojio prestižno natjecanje YURM u Zagrebu i imao svijetlu diskografsku budućnost.
Objavili su dva singla — Zaplešimo (koji je postao istinski hit) i Rolana, a snimili su i album
Blago tonirano. No, album dosad nikad nije
objavljen, a slijedom raznih događanja, band
je otišao u povijest. Troje članova oformili su
Graciju, dok je Zlatko Volarević kasnije svirao
u Đavolima i Crvenoj jabuci.
(Fit)
Premda nije bila aktivna gotovo 20 godina,
riječka skupina Fit sve je ugodno iznenadila
ponovnim okupljanjem i albumom snimljenim uživo u riječkoj dvorani Stereo — Live
uz Rijeku. Da ovo okupljanje nije bilo prigodan zov za »starim dobrim vremenima«
dokaz je njihov treći studijski album koji su
članovi banda snimili dobrim dijelom putem
internetskih veza. Kako sva četvorica žive u
različitim gradovima, onda je — osim sporadičnih okupljanja u matičnom im gradu
— proces snimanja, miksanja i produciranja
tekao zahvaljujući širokopojasnom internetu. Ne čudi, stoga, njihova odluka da novi
album sasvim besplatno poklone fanovima
putem svoje internetske stranice, a u mjesec
dana bilo je već 5000 downloada. To Fit čini
prvih hrvatskim major bandom koji je novo
ostvarenje ponudio na sasvim besplatan
download što tvori potpuno novu vizuru u
diskografiji. Album se ne odmiče mnogo od
power popa kojim su se proslavili na prijašnjem ostvarenju Daj mi ruku iz 1989., a zamjetna je razlika u mnogo boljoj produkciji.
Hit Ne mogu bez nje osobna je iskaznica albuma koja pokazuje da dvodesetljetni razmak
nije naškodio toj vitalnoj četvorci.
cant 170 09.indd 15
Stigavši iz Metkovića koji dotad baš i nije bio
ubilježen kao mjesto gdje se proizvodi alternativna kvalitetna glazba, Trotakt projekt je
pokazao kako može ići ukorak s najvažnijih
novovalnim bandovima bivše države. Glas
Matije Vujice postao je trademark banda, a autorske zamisli Jurice Popovića nadgrađene su
preciznom svirkom svih članova banda. Bogato opremljeno izdanje R.I.P. donosi vjerojatno
sve upotrebljivo što je band ikad snimio, pa
je posve normalno kako kvaaliteta pojedinih
snimki varira. Istodobno, posrijedi je iznimno
bitan dokument koji ne govori samo o važnosti
Trotakt projekta na hrvatskoj pop–sceni, nego
govori i o glazbenoj potentnosti same scene
početkom osamdesetih. Kamo sreće da i drugi važni bandovi iz toga doba dožive ovakvu
valorizaciju!
MUSIC FOR THE
MOMENTS
(Aquarius Records)
Na hrvatskom tržištu instrumentalni se albumi uglavnom pojavljuju po načelu »zasluga za
narod«. Obično su to vizure instrumentalista koji djeluju u kakvome bandu, orkestru ili
studijskim uvjetima, pa onda požele pokazati
svoje umijeće izvan matične stanice. Gotovo
redovito, takva ostvarenja predstavljaju i vrlo
kvalitetne zamisli, no njihova upitna komercijalnost odvaja ih od naglašenijeg uspjeha;
uglavnom struka prepoznaje njihovu kvalitetu.
Lidija Sabo ide s drukčije pozicije, pa svoj diskografski prvijenac ne objavljuje kao side–projekt,
nego kao djelo kojim iskazuje svoj pijanistički
talent. Sve aranžmane i produkciju potpisuje Ante Gelo, a album djeluje poput uradaka
Richarda Claydermana, odnosno, posrijedi je
ono što se svojedobno tituliralo kao »muzika
raspoloženja« ili intermezzo–glazba. Riječ je o
nepretencioznoj glazbi bez škodljivih sastojaka
koja će zacijelo oduševiti radijske urednike jer
se može prilagoditi bilo kojem formatu. Pritom nije nemoguće da autorske usluge od Lidije Sabo počnu tražiti i neki sudionici estradne
scene jer u kombinaciji sa stihovima koji neće
biti banalni, njezini instrumentali mogu biti i
efikasno primijenjeni, osobito u lo–fi zabavnoj
glazbi kakvu u posljednjem desetljeću preferira, na primjer, Oliver Dragojević.
TRAGOVI U SJETI
(Aquarius Records)
Zoran Predin sustavno je diskografski bilježio suradnju s raznim glazbenicima, a album
realiziran s Matijom Dedićem znači da je
već krenuo u diskografske duete sa sljedećom
generacijom, i to doslovno. Nakon albuma s
Arsenom i suradnje s mnogobrojnim umjetnicima, Predin se ovoga puta suočio s njegovim sinom, Matijom Dedićem i to na prilično
zahtjevnom zadatku — obradama pjesama iz
nekih prohujalih vremena. Riječ je o prilično
intimističkom albumu, s obzirom na isključivo pijanističku pratnju gdje se sudaraju Predinov glas i pripadajući slovenski naglasak, sa
žestokom nostalgijom. Dakako, i rezultat je
pritom varijabilan. Neke obrade uistinu nadgrađuju i osvježavaju originale, dok su neke
druge skladbe mogle slobodno biti izostavljene. No, riječ je o velikoj posveti omiljenim
skladbama, odnosno to je album »za generaciju stripa, s hladnim pivom u rukama«, kako
se i kaže u jednoj pjesmi. No, sigurno je kako
autori pjesama baš ne bi vidjeli Zorana Predina u glavnoj vokalnoj ulozi. Stoga, ostvarenje
ostaje tek intimistička posveta osobnom džuboksu koja zaostaje s većinom diskografskih
bilješki Zorana Predina i njegovih prijatelja iz
bolje prošlosti.
14-Oct-11 11:52:44 AM
16
BROJ 170, LISTOPAD 2011.
7. studenoga 2011.
INSIDER/OUTSIDER
Koncertna dvorana Vatroslava
Lisinskog
Mala dvorana
20.00 sati
Dirigent: Berislav Šipuš
Solistica: Davorka Horvat,
sopran
Marko Ruždjak,
La Frontera. Poema en varios
metros, idiomas, y estilos za
sopran i komorni orkestar
Ruben Radica
Per se II za puhački ansambl i
magnetofonsku vrpcu
Emmanuel Guin
Solar Mass, praizvedba
Živko Ključe
Fantazija, praizvedba
Gošća koncerta: Clara
Frühstück, klavir
Franz Liszt
Orage
Nuages Gris
Liebestraum
20. veljače 2012.
PRIJE STOTINU GODINA
Koncertna dvorana Vatroslava
Lisinskog
Mala dvorana
20.00 sati
Dirigent: Berislav Šipuš
Solisti: Martina Gojčeta Silić,
mezzosopran
Davorin Brozić, klarinet
Alban Berg
Četiri komada za klarinet
i komorni ansambl, op. 5
(obrada Thomas Heinisch)
Gustav Mahler
Kindertotenlieder (Pjesme mrtvoj
djeci) za srednji glas i komorni
ansambl (obrada Rainer Riehn)
Arnold Schönberg
Pet komada za orkestar, op. 16
(obrada za komorni ansambl
Arnold Schönberg)
Anton Webern
Passacaglia, op. 1 za komorni
ansambl (obrada Henri
Pousseur)
7. travnja 2012.
CANTUS ON AIR
Hrvatsko narodno kazalište Zagreb
19.30 sati
Koprodukcija HNK Zagreb —
Muzički biennale Zagreb
19. ožujka 2012.
Dirigent: Berislav Šipuš
Koreograf: Martino Müller
Cantus Ansambl
balet HNK Zagreb
SOLO–TUTTI
Krešimir Seletković
Koncertna dvorana Vatroslava
Lisinskog
Mala dvorana
20.00 sati
AIR, BALET
Dirigent: Berislav Šipuš
Solisti: Kvartet Klang,
pobjednik Natjecanja Ferdo
Livadić 2010.
Dani Bošnjak, flauta
Danijel Martinović, klarinet
Bánk Harkay, rog
Jasen Chelfi, violončelo
Nikša Bobetko, kontrabas
Berislav Šipuš
novo djelo za 2 klavira,
udaraljke i komorni ansambl
(u suradnji s festivalom
Samoborska glazbena jesen)
Volker David Kirchner
Lamento d’Orfeo za rog i klavir
Isang Yun
Puhački kvintet
Sanja Stojanović
novo djelo za klarinet i
komorni ansambl, praizvedba
György Ligeti, Sonata za
violončelo
Sofia Gubaidulina, Sonata za
kontrabas i klavir
Marko Ruždjak
Canto peregrino za flautu
Ostale izvedbe:
31. ožujka, 2. i 4. travnja 2012.
14. svibnja 2012.
POSVEĆENJE
PROLJEĆA
Koncertna dvorana Vatroslava
Lisinskog
Mala dvorana
20.00 sati
Dirigent: Berislav Šipuš
Solistice: Dubravka Šeparović,
mezzosopran
Monika Leskovar, violončelo
Boris Papandopulo
Scherzo
Igor Stravinski
Pribaoutki za glas i komorni
ansambl
Paul Hindemith
3. komorna muzika za
obligatni violončelo i 10
solističkih instrumenata, op.
36, br. 2
Darius Milhaud
Komorni koncert za 11
instrumenata, op. 389
Za sve dodatne informacije
slobodno nas kontaktirajte
na +385 (01) 4872369 ili
kontakt@cantus–ansamb.
com.
Cijene:
pretplatničke ulaznice:
180 kn.
pojedinačne ulaznice: 50 kn.
Za učenike, studente i
umirovljenike odobravamo 50
posto popusta.
Ulaznice se prodaju na blagajni
KD Vatroslava Lisinskog
radnim danom od 10 do 20
sati, subotom od 9 do 14 sati, a
na dan priredbe dva sata prije
početka. Mogućnost plaćanja
ulaznica Eurocard, American
Express, Visa i Diners
karticama.
Putem interneta, www.
lisinski.hr, moguća je
individualna rezervacija
mjesta, kao i kupovina ulaznica
on–line plaćanjem.
Informacije i rezervacija
ulaznica (organizirani posjeti)
na telefon:
Promidžba:
+385 (01) 6121–163
Blagajna:
+385 (01) 6121–166
48. Glazbena tribina Opatija
3. — 6. studenoga 2011.
Četvrtak, 3. studenoga
19:30 Hotel Imperial – Zlatna dvorana
21:00 Villa Angelina
17:00 Hotel Imperial – Zlatna dvorana
Fronesis ansambl
Grupa za Novu glazbu Glazbenog učilišta Elly
Bašić
Mladen Tarbuk, dirigent
Ansambl ACEZANTEZ, 40 godina umjetničkog
djelovanja
Josip Nalis, dirigent
Program:
Terry Riley, Danijel Legin
Program:
Vjekoslav Nježić, Krešimir Seletković, Frano
Đurović, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk
Dubravko Detoni, glasovir, Ivana Bilić,
udaraljke, Saša Nestorović, saksofon, Marina i
Max Kostelac, glas, pokret, mima
Program:
22:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar
Dubravko Detoni, Ivana Bilić, Saša Nestorović,
Branimir Sakač
Svečano otvorenje
Sam svoj majstor - Koncert elektroničke glazbe
22:30 Hotel Imperial – Aperitiv bar
Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske
Voditelj: Frano Đurović
Tomislav Fačini, dirigent
Program:
Berislav Šipuš - “Les nuits”
za glasovir, recitatora i elektroniku
Mia Elezović, glasovir
Tomislav Oliver*, Ana Horvat*, Josip Magdić*,
Gordan Tudor*
19:30 Hotel Imperial – Zlatna dvorana
Monika Cerovčec, Ilijana Korać, Ana Lice,
soprani
Program:
Mladen Tarbuk, Stanko Horvat, Antun
Tomislav Šaban, Krešimir Seletković, Marko
Ruždjak, Tomislav Fačini**
22:00 Hotel Bristol
Jazz koncert - Fingersnap trio
subota 5. studenoga
Katarina Krpan, glasovir
Rene Medvešek, recitator
Krešimir Seletković, elektronika
11:00-13:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar
nedjelja 6. studenoga
Putovi hrvatske glazbe - radio emisija uživo
11:00-12:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar
voditeljica: Iva Lovrec Štefanović
Tribina na temu: Digitalna prodaja glazbe prednosti i mane
17:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar
Henry Radanović, kontrabas
Cantus – Promocija notnih i diskografskih
izdanja
Zvjezdan Ružić, glasovir
voditeljica: Jana Haluza
Branimir Gazdik, bubnjevi
19:30Hotel Imperial – Zlatna dvorana
petak 4. studenoga
Cantus Ansambl
11:00-13:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar
Berislav Šipuš, dirigent
Okrugli stolovi, studenti, gosti
Davorka Horvat, sopran
16:00-17.00 Hotel Imperial – Aperitiv bar
Program:
Tribina na temu: ZAMP
Anđelko Klobučar (80. rođendan), Bogdan
Gagić (80. rođendan), Ruben Radica (80.
rođendan), Marko Ruždjak (65. rođendan)
Moderatori: Antun Tomislav Šaban, Alfi Kabiljo
i Mladen Tarbuk
cant 170 09.indd 16
Andrej Petrač, violončelo
Moderatori: Mislav Rakuljić, Antun Tomislav
Šaban, Mladen Tarbuk
12:00 Hotel Imperial – Zlatna dvorana
HR projekt - Studenti sviraju djela hrvatskih
skladatelja
Kvartet KLANG - Vlatka Peko i Ana Lucić,
glasovir, Anita Primorac i Kaja Farszky,
udaraljke
Program:
Ante Knešaurek, Zlatko Tanodi, Danijel Legin*,
Frano Đurović*, Dubravko Palanović, Ivan
Josip Skender
* = praizvedba ** = hrvatska praizvedba
14-Oct-11 11:52:45 AM

Godišnje izvješće 2010.

175 - HDS

179 - HDS

168 - HDS

problem ne leži u aCta sporazumu ili u autorskim pravima

174 - HDS

Godišnje izvješće 2011.

177/178

159/160

Jalta, Jalta nakon petnaest godina

Vijenac 521 - Cantieri Teatrali Koreja

ANIMATORSKO PEDAGOŠKI PROGRAMI

Mladen Lojkić: Okultizam i sotonizam moderne glazbe

Zaštita predmeta Zbirke glazbala u Etnografskom muzeju u Zagrebu