problem ne leži u aCta sporazumu ili u autorskim pravima

Stipendisti Fonda Matz / Rođendani Silvija Foretića I Dušana Prašelja
/ Nove muzikološke snage: aktivnosti fusNote / IN MEMORIAM MARKO
RUŽDJAK / RECENZIJE NOTNIH IZDANJA / CD Izlog
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 173
OŽUJAK 2012.
CIJENA 20 kn
Problem ne leži u ACTA sporazumu ili u autorskim pravima,
već u nereguliranom internetskom tržištu glazbe
Piše: Marina Ferić Jančić
P
Naime, svjesni činjenice da su gra–
đani željni kvalitetne i povoljne le–
galne glazbene ponude, stupili smo
u kontakt s međunarodnim glazbe–
nim servisima s pitanjem zašto ih
u našoj zemlji nema i pozivom da
dođu u Hrvatsku.
očetak veljače uvelike su obilje–
žila i događanja oko ACTA–e,
Međunarodnog trgovačkog spora–
zuma o borbi protiv krivotvorenja i
piratstva kojemu je pristupila i Eu–
ropska unija, no koji u svojim naci–
onalnim parlamentima nisu ratifici–
rale neke zemlje članice Unije.
Popularni iTunesi na naš su upit vrlo
kratko odgovorili da zasad dola–
zak u Hrvatsku nije u njihovu pla–
nu. To je ujedno bio i jedini kontakt
koji smo ikada s njima imali. Strea–
ming servisi poput Spotify i Deezer s
nama su više komunicirali te izrazi–
li određeno zanimanje za dolaskom
na ovo tržište. No, uz to su nezao–
bilazno išla pitanja o stopi piratstva
u zemlji, veličini tržišta, angažmanu
državnih institucija na suzbijanju pi–
ratstva koje izravno šteti razvoju le–
galne ponude (naime, zašto bi netko
kupovao glazbu ako je bez problema
može uzeti besplatno iz nelegalnog
izvora?), navikama građana, odno–
sno potrošača i tako dalje.
Pristupanje Unije sporazumu bilo je
povodom mnogih prosvjeda održa–
nih diljem Europe, pa i u Hrvatskoj.
Mnogi prosvjednici i poneki politi–
čari, više ili manje upućeni, iznijeli
su ozbiljne kritike o mogućoj ugro–
ženosti ljudskih prava i građanskih
sloboda. Međutim, važno je raza–
znati što je od svega izrečenog toč–
no, a što je pokušaj da se u područ–
ju Interneta, pod krinkom borbe za
slobodnu komunikaciju (pod kojom
mnogi podrazumijevaju i besplatno
dijeljenje glazbe, filma i drugih sadr–
žaja, ignorirajući činjenicu da ta dje–
la nisu samo informacija, već nečija
tvorevina i vlasništvo) ograniče, od–
nosno umanje prava intelektualnog
vlasništva.
Vezano uz neka od ovih pitanja, a u
svrhu stvaranja boljih uvjeta za dola–
zak servisa, osigurali smo da je pro–
HDS ZAMP javno je kazao da u
Predsjednik Josipović o zaštiti autorskog prava na Internetu:
»Intelektualno vlasništvo potrebno je štititi kako bi
znanstvenicima, umjetnicima, izumiteljima i drugim kreativcima
osigurali egzistenciju i prostor za rad. Internet mora ostati
slobodna platforma za komunikaciju, daljnji razvoj kreativnosti,
ekonomije, društva, demokracije i razmjenu mišljenja. Piratstvo,
a osobito ono u komercijalne svrhe, potrebno je onemogućiti.
Tako štitimo kreativnost i potičemo razvoj gospodarstva.«
prijedlogu ACTA sporazuma ne
vidi ništa suprotno već postojećoj le–
gislativi u Hrvatskoj (ili EU) te da
ne vidi ni jednu odredbu koja bi na–
rušavala slobodu govora ili izražava–
nja, no rekao je i da smatra da o tome
treba provesti javnu raspravu i ozbilj–
nu pravnu analizu. Naime, naš stav
je jasan i nedvojben i u više navrata
javno smo ga iznosili: apsolutno se
protivimo svakom ukidanju građan–
skih sloboda i apsolutno se protivi–
mo ograničavanju slobode mišljenja,
izražavanja i privatnosti, no uvijek
smo za poštivanje prava intelektual–
nog vlasništva. Stoga pozdravljamo
uključivanje Europskog suda pravde
koji bi takvu analizu trebao napravi–
ti. Međutim, unatoč svemu navede–
nom, stranice predsjednika Josipo–
vića i ZAMP–a u nekoliko navrata
bile su predmetom hakerskog napa–
da. Koji je točno razlog tome? Je li
ovo doista demonstracija načina na
koji se želi očuvati sloboda izražava–
nja na internetu?
Regulacija interneta na
zadovoljstvo autora i
korisnika
No, u ovoj priči nisu prosvjedi protiv
ACTA–e ono što treba zabrinjavati,
već činjenica da su događanja pota–
knula čak i rasprave da piratstvo —
to grubo kršenje prava autora — za–
pravo pomaže umjetnicima i čini im
korist. Postoje oni koji iskreno i čvr–
sto vjeruju da internet treba biti po–
dručje apsolutno slobodne razmjene
svega — svih sadržaja. U tom smislu
autorsko pravo vide kao prepreku.
Neki su čak od Vlade i Sabora za–
htijevali da pristupe reformi autor–
skog prava za digitalno doba prema
nekim već postojećim prijedlozima.
O kojim konkretno prijedlozima se
radi nije navedeno, a HDS ZAMP
u ovom trenutku nema informacija
o postojanju ikojega prijedloga re–
forme autorskog prava koja bi bila u
korist autora.
Tema ostvarivanja prava na inter–
netu, tema je o kojoj se u Hrvatskoj
slabo govorilo, a ujedno je izuzetno
važna za kreativnu zajednicu. Nai–
me, danas na internetu građani uži–
vaju u djelima kreativaca, pružatelji
internet pristupa odlično zarađuju
na prometu njihovih djela, velike
korporacije (Youtube, Google i slič–
no) odlično zarađuju na inovativnoj
distribuciji i dijeljenju djela, a jedi–
ni koji u lancu zadovoljstva ništa ne
dobiju upravo su ljudi koji su ta djela
stvorili — kreativci, umjetnici, stva–
ratelji. Pritom javnost vjerojatno nije
ni svjesna da se danas na internetu
prava autora svakodnevno bezobzir–
no krše.
Premda je internetsko tržište da–
nas očito uređeno na isključivu šte–
tu autora, glazbenika, glazbene, ali
i drugih kreativnih industrija, treba
zahvaliti svim građanima koji danas
na internetu prepoznaju da je autor–
sko djelo nečije vlasništvo i koji au–
torsko pravo poštuju. HDS ZAMP
upravo je to učinio.
Argumentirana javna
rasprava
Izgleda da je došlo vrijeme za ar–
gumentiranu javnu raspravu o pi–
tanjima interneta i autorskog prava,
pa čak i cjelokupnog intelektualnog
vlasništva. Svi koje ova tema imalo
dotiče trebaju se uključiti u raspra–
vu i dati vlastiti doprinos. HDS
ZAMP u nju će se uključiti vođen
upravo interesima svojih članova i
svih autora glazbenih djela, a važno
je da pritom imamo i njihovu potpo–
ru. Važno je istaknuti da cilj nije, niti
Dolazimo do prekretnice i više nego ikad potrebno je da se i
sami autori uključe u borbu za svoja prava. Zašto ne iskoristiti
priliku kad vas se pita o internetu ili vašem radu da javno
kažete da autori glazbenih djela i ostali kreativci danas od
interneta nemaju ništa, za razliku od onih velikih korporacija
koje kreativna autorska djela nude kao sadržaj i upravo na toj
ponudi i prometu zarađuju ogromne novce? Važno je također i
da se autori uključe u akcije koje po tom pitanju provodi HDS
ZAMP. Zajedno s nama, autori trebaju biti ambasadori potrebe
poštivanja svih, pa tako i autorskih prava na internetu. Ukažite
na činjenicu da se vaša prava u velikoj mjeri danas na interentu
ne poštuju, zahvalite svima koji to čine. Zalažite se za poštivanje
građanskih prava i sloboda, za slobodu govora, no uvijek
istaknute i potrebu da se na internetu poštuju i prava kreativaca.
bi ikome trebao biti, suzbijanje kori–
štenja interneta ili hvatanje krajnjih
korisnika (kao što to, na primjer,
čine Amerikanci). Cilj je usposta–
va tržišta na način da svi oni koji od
glazbe, odnosno od prometa glaz–
bom zarađuju, dio tog profita odvoje
i za one čiji su im proizvodi omogu–
ćili zaradu.
Legalna glazbena online
ponuda?
Uz ovu raspravu uvijek se izno–
va postavlja pitanje zašto u Hrvat–
skoj nema digitalne ponude glazbe,
a mnogi naprečac zaključuju da je
nema zbog autorskih prava i udru–
ga za kolektivno ostvarivanje prava.
I na to smo javno odgovorili.
Prema informacijama koje je HDS
ZAMP prikupio u posljednjih godi–
nu dana, osnovni problem leži u či–
njenici da smo malo tržište i da stopa
internetskog piratstva iznosi 99,9%.
cedura pribavljanja svih potrebnih
odobrenja vrlo jednostavna i rješava
se na jednom mjestu. Osigurali smo
međunarodnu suradnju na regional–
noj razini gdje smo dogovorili je–
dinstvene uvjete kako bi zajednički,
kao veće regionalno tržište, nastupili
prema tim servisima.
No, uz sve to, inozemnim servisi–
ma i investitorima u ovaj projekt,
visoka stopa internetskog piratstva
očito predstavlja veliki problem. Taj
dio problema ne može riješiti samo
HDS ZAMP i ostali nositelji prava
na glazbu koji, kao i građani, željno
očekuju kvalitetnu hrvatsku i ino–
zemnu digitalnu glazbenu ponudu.
Potrebna je sveobuhvatna suradnja
državnih institucija i udruga za ko–
lektivno ostvarivanje prava, ali i sa–
mih građana.
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
ISSN 1330–4747
2
N
aslovnica i duplerica novog broja Cantusa pripada ZA–
MP–ovim temama. Naime, Hrvatsko društvo skla–
datelja i njegova služba ZAMP prošlu su godinu završili sa
stabilnom ukupnom naplatom autorskih naknada, a osim
stabilnosti poslovanja, prošle je godine pojačana suradnja s
državnim institucijama i tijelima zaduženim za provedbu
prava intelektualnog vlasništva, pa je, osim jačanja redovne
suradnje, pokrenuta zajednička akcija Stop krivotvorinama
i piratstvu s prošlogodišnjim središnjim događanjem na za–
grebačkom Cvjetnom trgu u kojemu su sudjelovali hrvatski
autori i glazbenici. Akcija se nastavlja i ove godine, a prvo
događanje nedavno je održano u Osijeku, uz nastupe Anto–
nije Šole, Buđenja i Colonie. Interakcija građana, glazbenika
i predstavnika institucija, uz testove znanja i darove te poru–
ke o važnosti poštivanja intelektualnog vlasništva, građani
su iznimno dobro prihvatili. Akcija je samo dio antipiratskih
aktivnosti koje Društvo provodi u suradnji s drugim udru–
gama nositelja prava na glazbu i audiovizualna djela. HDS
ZAMP također je u protekloj godini pojačao aktivnosti ve–
zane uz legalizaciju glazbene ponude na Internetu, posebno
s ciljem da kroz Institut hrvatske glazbe, zajedno s ostalim
udrugama i u suradnji s kvalitetnim partnerom, građanima
ponudi jednako kvalitetnu sveobuhvatnu online glazbenu
ponudu te da ispuni preduvjete koji bi u zemlju privukli
već postojeće velike međunarodne glazbene servise. Proš–
lu godinu obilježilo je i veće uključivanje članstva u akcije
Društva i ZAMP–a koji su u Hrvatskoj uistinu postali glas
autora, glas koji se zalaže i bori za prava autora. Sa željom ši–
renja kvalitete usluge i informacija koje HDS i ZAMP daju
članstvu, časopis Cantus najavljuje seriju korisnih članaka
na temu »Tko je tko u glazbenoj industriji?«. U ovom bro–
ju posebno obrađujemo glazbene publishere, a u narednima,
obradit ćemo diskografe, menadžere, koncertne promotore,
glazbene udruge... Ujedno, kako jača borba HDS ZAMP–a
s internetskim piratstvom, u sljedećim izdanjima posebno
ćemo se baviti temama vezanim uz izazove digitalizacije i
internetsko piratstvo. No, svi se naši svakodnevni izazovi
povuku kad nas zadesi vijest o smrti — hrvatska kulturna
javnost s tugom je ispratila akademika Marka Ruždjaka na
njegovo posljednje putovanje. Odajemo mu počast, s vjerom
da njegovo stvaralaštvo i dalje nastavlja živjeti kroz nove
umjetničke interpretacije.
Zločesti dečko hrvatske avangarde 60–ih
Piše: Jagoda Martinčević
U Zagrebu je za svoje »škandalozne« koncerte zaradio ukor dekana, dok je u Njemačkoj pronašao slobodu
i istomišljenike
Silvio Foretić na rođendanskom koncertu u HGZ–u
S
ilvije Foretić, »zločesti dečko« hrvatske
avangardne glazbe 60–ih godina proš–
loga stoljeća, obilježio je 7. prosinca prošle
godine u Hrvatskom glazbenom zavodu 70.
rođendan. U svojem stilu, sa zakašnjenjem
od godine dana! Razlog tomu bio je Maršal, opera koju je intenzivno dovršavao za
protekli Muzički biennale Zagreb, a čija se
praizvedbena sudbina zamalo otela kontroli
iz raznih, najmanje kulturnjačkih, a uglav–
nom političkih razloga. No, Maršal je una–
toč mucavim razlozima ipak praizveden sa
zakašnjenjem, a Foretić je okrugli rođendan
ipak proslavio — godinu dana kasnije.
Biennalski »prvoborci«
Davor Hrvoj
NATJEČAJ
Silvije Foretić obilježio 70. rođendan godinu dana kasnije
— Hrvatski glazbeni zavod, 7. prosinca 2011.
Ante Topić
UVODNIK
Poštovani čitatelji Cantusa,
KONCERTI
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
Bilo kako bilo, dvorana Hrvatskog glaz–
benog zavoda te je večeri mogla izmamiti
i koju nostalgičnu suzu jer se ispunila ma–
hom biennalskim »prvoborcima«, organi–
zatorima, među kojima je bio i predsjednik
Ivo Josipović, muzikolozima, glazbenim
piscima i pokojim sjedokosim skladatelji–
ma. Mlađi baš i nisu viđeni, a studenti po–
gotovo! Šteta, jer trebalo je barem poslušati i
upoznati se s legendarnim Foretićem koji je
još 1967. godine napisao glasoviti Koncert
za rog i svijeću u žanru svojevrsnog glazbe–
nog teatra s kojim je zabavljao mnogobrojne
Zagrepčane u Medulićevoj ulici, u kavani
i kabareu Jazavac koji je prethodio današ–
njem Kerempuhu. Glazbeno kazalište bilo
je obiteljsko naslijeđe sinu opernoga tenora
koji je vokal zadržao kao jednu od konstan–
ti svojega skladateljskog izričaja, a svojevr–
SKLADATELJI I IZVOĐAČI ZABAVNE, POP I ROCK GLAZBE
HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA RASPISUJE
NATJEČAJ
za nove skladbe za 59. ZAGREBFEST 2012. koji će se održati sredinom listopada u jednom od zagrebačkih koncertnih prostora
Osnovne upute:
a) Autorski timovi (skladatelj, tekstopisac, aranžer, izvođač) zajedno
šalju radove na Festival. Pravo sudjelovanja imaju državljani Republike Hrvatske. Izvođači iznimno ne moraju biti hrvatski državljani,
ali moraju izvoditi skladbu na hrvatskom jeziku.
b) Snimljeni radovi šalju se na CD–u u audio formatu. Snimke u
mp3 formatu (128 bps) mogu se slati elektroničkom poštom na
adresu: hrvoje.hegedusic@zg.t–com.hr
c) Uz snimku treba priložiti (moguće u PDF–u, Sibeliusu i Wordu na
navedeni e–mail):
retičara (tenor i bas) na pisaćim mašinama,
skladatelja za električnim orguljama i ne–
vidljivi klavir. Između takvih su se skladbi
nizale i druge među kojima svakako treba
istaknuti Ordinarium Missae, latinsku misu
za mješoviti zbor i 10 instrumenata, zatim
Fabularium Animale, koncertantni komorni
mjuzikl za 5 (6) pjevača i komorni orkestar
te Semi–mono–opera, semiopera semiseria
za jednog pjevača (tenora) i vrpcu. Razno–
likost, maštovitost, duhovitost i odmak od
uobičajenog, odlike su koje krase Foretićev
opus, bez obzira na to bio on »ozbiljan« ili
»neozbiljan«, u svakom slučaju drukčiji od
svega što se u hrvatskoj glazbi pisalo u nje–
govo rano ili u naše današnje vrijeme.
Uspavanka samome sebi
sni kabaretski žanr s obligatnom ironijom
spram svega i svačega pratio ga je tijekom
duge autorske karijere. Nanizao je tako Sil–
vije Foretić u svojemu opusu od 1955. godi–
ne do danas najrazličitija djela (orkestralna,
vokalno–instrumentalna, komorna, elek–
tronička i scenska), ostajući vjeran svojem
specifičnom autorskom stilu koji se ni na
koga nije oslanjao, nikoga nije slijedio, pa
čak ni suvremenike koji su stvarali glazbu
tada nazivanom avangardnom, modernom,
suvremenom… Nakon studija u razredu
Milka Kelemena, usavršavao se u Ljubljani
te potom u Njemačkoj gdje je i ostao dje–
lovati kao pedagog na Folkwang Hochschule
u Essenu i Duisburgu. Kelemen, Zimmer–
mann, Stockhausen i Mauricio Kagel bili
su mu učitelji među kojima je Kagel sa svo–
jim glazbenim teatrom zacijelo bio najbliži
onome što je Foretić želio raditi. U Zagrebu
je međutim za svoje »škandalozne« koncer–
te zaradio ukor dekana, dok je u Njemačkoj
pronašao slobodu i istomišljenike, a rezulta–
ti tamošnjega skladanja stizali su s vremena
na vrijeme i u Zagreb. Unatoč respektabilnoj
inozemnoj profesorskoj karijeri nije postao
etablirani autor, do danas je ostao poseban
sa svojim neobičnim i često dvosmislenim
naslovima poput Koncerta za drugu violi–
nu, Les Après–midis d’un Foretic ili Sonatine
difficile (u čast Mozartu), zatim kantate Bojno koplje prebi na sedmero, ciklusa pjesama
Merde de siècle ili pak Per–fagotto–e–contra–
fagotto, scensko–glazbeni proces za fagoti–
sticu i kontrafagotisticu, dva pjevajuća teo–
Svečarski je koncert obuhvatio dio toga
opusa, u prvome dijelu namijenjenoga gla–
soviru, od ranih Šest dvanaesttonskih ko–
mada iz 1955. do Lullaby for myself iz 1983.
godine. Autorici ovoga teksta najviše se svi–
djela Sonate nostalgique za jednog pijanista
na dva klavira koja na »normalnom« i »pre–
pariranom« klaviru polemizira s, kako au–
tor kaže, vrlo (zlo)upotrebljavanim pojmom
nostalgije, a svakako je bilo veselo gledati
Foretića kako spava pod klavirom na počet–
ku i na kraju toga dijela koncertnog raspo–
reda. U drugom su predstavljene tri skladbe
uz gudače: Monotonia koja se »razračuna–
va« s minimalističkom glazbom, a možda
s njom i »očijuka«, potom lirska arija Marte
iz opere Maršal i ironična Am schönen braunen Rhein, nastala 2001. o stotoj obljetnici
Brodarske burze u Duisburgu. Sve u sve–
mu, zgodan izbor za 70. rođendan sklada–
telja koji duhom nije nimalo ostario, štovi–
še, podrugujući se sebi i nama, ovakvoj ili
onakvoj glazbi ovog ili onog vremena, Fore–
tić je ostao svoj i kao da ga nije briga hoće li
se to nekome svidjeti ili ne. Osobno, voljela
bih da takav i ostane.
U ostvarenju koncerta autoru su pomagali i
sopranistica Adela Golac Rilović, na klavi–
jaturama pijanisti Zrinka Majstorović, Fran
Šokić i Reo Radan, na klaviru pijanist Kre–
šimir Starčević, harfistica Mirjana Kriško–
vić te Društveni orkestar Hrvatskog glaz–
benog zavoda pod, dakako, Foretićevim
vodstvom.
2. notni zapis s upisanim tekstom i harmonijskim simbolima
3. imena svih članova autorskog tima s adresama (e–mail, ako
imaju) i telefonskim brojevima radi kontakta
d) Autori slanjem svojih radova prenose na organizatora pravo prve
javne izvedbe i ujedno se obvezuju na potpisivanje odgovarajućeg
nakladničkog ugovora zbog reguliranja prava i obveza pri objavljivanju festivalskih skladbi na nosačima zvuka i slike. Sva ostala prava
pripadaju autoru prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima.
e) Svi autorski timovi čiji radovi budu izabrani za izvođenje na Festivalu, dobiti će jednokratnu naknadu u iznosu od 5.000,00 kn
brutto za potrebe produkcije i aranžmana za javno izvođenje. Broj
radova koji se šalju nije ograničen, ali za svaki rad mora biti precizno
naveden autorski tim.
f) Autori mogu slati i one radove koji su već objavljeni ili su pripremljeni za objavu na nekom albumu. U takvom slučaju, autori moraju priložiti suglasnost izdavača (diskografa) da se rad može objaviti
na festivalskom CD–u koji će izaći u izdanju Cantus d.o.o. Također,
u takvom slučaju autorski tim nema pravo na jednokratnu naknadu
od 5.000,00 kn bruto jer se pretpostavlja da su troškovi produkcije riješeni ugovorom s izdavačem spomenutog djela. Takvo djelo
smije biti objavljeno najviše mjesec dana prije Festivala, to jest 15.
rujna 2012. godine. Djela objavljena prije tog datuma neće se uzeti
u obzir.
Radove treba predati najkasnije do 15. svibnja 2012. ili preporučeno
poštom na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9,
10000 Zagreb — s naznakom »Za Zagrebfest 2012.«
Zagreb, 23. veljače 2012.
Hrvoje Hegedušić, umjetnički voditelj Zagrebfesta ‘12.
IN MEMORIAM
1. tekst pjesama u tri (3) primjerka
In memoriam
Radovan Vukovojac (1937. — 2012.)
N
akon duge bolesti u dobi od 75 godina
11. veljače 2012., u Zagrebu je premi–
nuo Radovan Vukovojac. Iako nikada nije
bio profesionalni glazbenik, Vukovojac je
kao glazbeni producent i radijski urednik
odigrao značajnu ulogu u promociji hrvat–
ske glazbe.
Rođen je u glazbeničkoj obitelji Dugan
(unuk je Franje Dugana starijeg), pa je upi–
jao glazbu od djetinjstva. Opće i glazbeno
obrazovanje stekao je u Zagrebu, a njegova
velika ljubav za glazbu ubrzo se manifesti–
rala na području koncertne produkcije. Još
kao student započeo je organizirati kon–
certe ozbiljne glazbe za vršnjake, učenike
i studente, na kojima je, osim kao produ–
cent, djelovao kao voditelj i predavač. Bio
je jedan od osnivača i predsjednik Muzičke
omladine Hrvatske u doba njenih velikih
uspjeha i sustavnih akcija koje su ozbiljnu
glazbu približavale djeci i mladeži. Njego–
vo veliko znanje o glazbi, kao i elokvencija
i govorničke sposobnosti, dovele su ga na
tadašnji Radio Zagreb gdje je tijekom šez–
desetih godina prošlog stoljeća obnašao niz
dužnosti. Isprva je radio kao glazbeni su–
radnik. Brzo je napredovao, pa je postao
urednikom Redakcije ozbiljne muzike, po–
tom »šefom 1. programa Radio Zagreba«,
a 1968. godine imenovan je »šefom radio
programa«, što odgovara današnjem glav–
nom uredniku Hrvatskog radija. Tijekom
tog perioda posebno se angažirao i osigu–
rao sredstva za suradnju s brojnim hrvat–
skim skladateljima od kojih je za potrebe
Radija i njegovih ansambala naručio velik
broj kompozicija, obrada i rekonstrukcija.
Među desetine kompozicija koje je Vuko–
vojac tada naručio spadaju i takva djela kao
što su oratorij Matija Gubec Ivana Brkano–
vića, Međimurska suita Miroslava Magda–
lenića, Koncert za trubu i orkestar Igora
Kuljerića, Likovi i plohe Dubravka Detonija
te niz drugih djela iz pera vodećih hrvat–
skih skladatelja, među kojima su Stanko
Radovan Vukovojac
Horvat, Krešimir Fribec, Branimir Sa–
kač, Natko Devčić, Zvonimir Bradić i dru–
gi. Također je naručivao i takozvane lake
orkestralne kompozicije brojnih autora te
rekonstrukcije djela hrvatske baštine, pri–
mjerice Vatroslava Lisinskog čiju je operu
Ljubav i zloba, na njegovu narudžbu, obra–
dio i orkestrirao Boris Papandopulo. Po–
četkom sedamdesetih dolazi do prekida
njegovih profesionalnih aktivnosti, nakon
čega se osamdesetih i devedesetih godina
manjim intenzitetom pojavljuje u glazbe–
nom kontekstu, povremeno pišući koncer–
tne programe i druge tekstove o glazbi. Je–
dan je od osnivača Društva za promicanje
orguljske umjetnosti Franjo Dugan.(HDS)
IZDAVAČI: Hrvat­­­­­­­­­sko društvo skladate­­­­­­­­­­­­­lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ilić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
CJENIK OGLASA ZA CANTUS  1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn  1/3 STRANICE 2.000,00 kn  1/4 STRANICE 1.500,00 kn  Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa 
Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene.  Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr
3
In memoriam Marko Ruždjak (Zagreb, 9. srpnja 1946. — Zagreb, 23. veljače 2012.)
Providnost i osobna sudbina
Piše: Sanja Raca
Puno nas je bilo na ispraćaju. tako je u redu jer nas je također puno koji smo ga osjećali
S
vi koji pripadamo glazbenoj zajednici dijeli–
mo žal i mnoge uspomene na Marka Ruž–
djaka. Kakve god one bile, prijateljske ili profe–
sionalne, zadržavamo i dalje onaj ugodan osjećaj
bliskosti proistekao iz njegove jednostavnosti.
Ona je bila pitanje načina komunikacije, a ne
otkrivanja osobe koja je po bujnosti unutarnjeg
života daleko složenija, a slojevi koji su je činili
izviru upravo ovih dana preko onih koji su s njim
dijelili zajedništvo — intelektualno, umjetničko,
svakodnevno, pedagoško, radno ili prijateljsko.
Svatko ima različitu sliku, ali se ona ipak uvijek
sastaje na točki tople bliskosti. »Vezala nas je ista
sklonost prema kompoziciji... osjećam istinski
gubitak prijatelja kojega sam stekao kroz glazbu«
(Ivo Josipović), »Sve tako andantino i uvijek sa
smiješkom, pronicljivim i blago (samo)ironič–
nim, ode i naš dragi i jedinstveni Marko« (Bra–
nimir Pofuk).
Marko Ruždjak posjedovao je jednu rijetku vrli–
nu, vjernost. Nalazimo je u svim onim stvarima
koje su ga zaokupljale, a nije im davao prioritete,
važnost im je bila od iste vrste, čak i kad su bile
u pitanju njegove dvije dominantne vokacije —
stvaralaštvo i pedagogija. Vokacija kao pojam ima
duboko tumačenje u teologiji, ona je »čin kojim je
Providnost predodredila svakog čovjeka za odre–
đenu ulogu koja je ujedno i njegova osobna sud–
bina«. To je bio Marko Ruždjak. S jednakim se
intenzitetom posvećivao radu u Stručnom povje–
renstvu za Nagradu mladim umjetnicima Darko
Lukić u kojemu je dvanaest godina bio predstav–
nik Hrvatskog društva skladatelja ili ulozi pred–
sjednika ISCM–ove Komisije za izbor djela na
prošlogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb
predstavljenih u okviru Svjetskih dana nove
glazbe Međunarodnog društva za suvremenu
glazbu.
Njegova zadnja skladba Canto peregrino za fla–
utu solo, danas kad nije više s nama, može se
tumačiti kao simbol ili kao glazbena (o)poruka,
iako ta Pjesma hodočasnika, putnika koji pohodi
Mladen Tarbuk
N
aš dragi Marko napustio nas je
onako kako je živio: tiho i samo–
zatajno. Takva je i njegova glazba puna
iskričavih i bljeskovitih ideja. Lijepo je
bilo surađivati s njim. Još kao student
veselio sam se pjevati u zboru Muzičke
akademije Kralja Ubu i korepetirati u
Gavelli njegove songove za Brechtovog
Vojnika Švejka u drugom svjetskom ratu.
Tim je povodom s lakoćom pretvorio
naš odnos iz pedagoškog u kolegijal–
nost skladatelja, u jedno supostojanje
koje je s vremenom zorilo i širilo svoje
horizonte. A s Markom se moglo uvijek
zanimljivo razgovarati — on je s nekim
osobitim zadovoljstvom volio skretati s
engleske ranobarokne poezije na gur–
manske izvještaje s nedavno očišćenih
trpeza, začinjene i enološkim procjena–
ma. Marko je volio život u katkada pa–
radoksalnoj sveobuhvatnosti njegovih
manifestacija… iz te ljubavi slijedila je
za njega karakteristična neoptereće–
nost stilom, izrazom i formom koja me
je uvijek oduševljavala. Najviše su ga
veselile dobro osmišljene minijature i
epigrami. Kao što nas danas rastužuju
njemu posvećeni epitafi.
Berislav Šipuš
A
ko je Stanko Horvat bio za mene
Učitelj i ona sigurna ruka koja
svako dijete ili mladost vodi kroz Ne–
poznato i kroz Labirinte (glazbe), onda
je Marko Ruždjak bio za mene onaj
Čovjek koji je odlučio koračati uz mene
onda kada mi je to bilo najpotrebnije...
i poveo me sigurnim korakom prema
Hramu Glazbe. Njemu dugujem svo–
ja prva znanja iz one drevne discipline
koja je pristigla i do našeg 21. stoljeća,
iz dalekih vremena Srednjega vijeka:
uz njega sam otkrio misterij star 1000
godina: Contrapunctus!
Naučio me i da ne treba stalno i uvijek
sveta mjesta, sigurno nije slučajna, barem ne
po naslovu. Kada 2006. piše poemu La frontera za sopran i komorni orkestar koja znače–
njem asocira na granicu kao takvu, on zapi–
suje da je riječ o »ispitivanju moguće opcije
prekoračenja«, a ne »afirmaciji granice kao ne–
povredive linije«. Ta »prekoračenja« ključna
su za način kreativnog oblikovanja od najra–
nijih opusa. Njegov korak naprijed dolazio je
iznutra, on mu je osobno otvarao vrata i tražio
vlastiti izraz slobode za, kako je to podruglji–
vo nazvao, »treniranje vlastitoga sluha«. Nije
bilo lako otkriti s kakvom je brižljivošću stva–
rao jer je njegov osjećaj gospodske skromnosti
(u izrazima sućuti, ministrica kulture naziva
je poniznošću pred veličinom umjetnosti) in–
stinktivno bježao pred viškom riječi, nije im
se dao zavesti.
Danas kad ih više ni ne može biti, s nama su
njegova djela. Ima ih točno onoliko koliko je
htio, a ona uistinu plove prema svijetu trećega
razumijevanja, prema usijanoj stvarnosti nadstvarnoga, kako je zapisao Dubravko Detoni
2006. godine. Bilo je to uz Markov autorski
koncert u povodu 60. rođendana. Nekako mi
se čini da je to bila jedina prilika kada se re–
flektor usmjerio samo na njega, ne na određe–
no djelo kao dio neke izvedbene cjeline, nego
na cjelinu samu. Nije ovo misao o neučinje–
nom prema zaslužniku, nego tek oris osobe
kakva je bio — uvijek tu i uvijek po ruždjakov- Marko Ruždjak
skoj strani. Ta riječ »reflektor«, u smislu središta puno koji smo ga »osjećali« za života. Čovjek zna
pozornosti, asocijativno me navela na partituru da posljednji pozdrav ima duhovnu dimenziju,
Spotlights za veliki simfonijski puhački orkestar da smo u smrti svi jednaki i da ništa više ne mo–
iz 1998., zatim na puhačke instrumente za koja žemo promijeniti, iako se, kad izgubimo onoga
je volio pisati, pa na klarinet, njegovo ljubljeno koga volimo, svijet oko nas uvijek promijeni.
glazbalo…, ukratko, na ono što je stvarao jer mu
je osoba nekako bila skrovita i zato jer je javnu Njegove Camminate* (Šetnje), njegov Vitae arpojavnost ostavljao drugima. Bilo mu je dovoljno bor* (Drvo života), Pjesma nad pjesmama* i sve
da on sam zna što zna, a toga je bilo puno, zato ostalo, jednoga su osobitog trenutka uzletjele ka
je i mogao davati tako velikodušno. Puno nas je Lux aeterna* (Svjetlost vječna). Neka mu svije–
bilo na ispraćaju. Tako je u redu jer nas je također tli na izvoru u koji se vratio, a mi ostajemo Yo-
i puno govoriti... nego da treba gleda–
ti, osluškivati, razmišljati, pisati, crtati,
skladati i pjevati, stvarati... i tražiti, u
Tišini i u Sebi i u Drugima... jer je tamo
Sve i tamo Sve možeš pronaći, možda
doznati i tamo se Sve nalazi i ostaje...
Tako je i s nama sada.
Jedan dio mene zauvijek je ostao i otišao
s Markom Ruždjakom, ne znam može
li ga to utješiti i podati mu Mir?
Ali je jedan dio Marka bio i ostao i još je
uvijek u meni. Sretan sam što ga imam
i na tome Ti hvala Marko.
Ante Knešaurek
M
oje sjećanje na Marka Ruždjaka,
mojega prijatelja:
»Živi tako kao da ćeš se odmah sada morati
rastati od života i kao da je vrijeme koje
ti je ostavljeno neočekivani dar.« (Marko
Aurelije)
Moj prijatelj i učitelj, ili učitelj i prija–
telj, kako želite, od danas je slobodan.
Od trenutka prelaska u vječnost, njegov
duh, toliko živ, u toliko boja i ritmova,
napokon se oslobodio zemaljskih veri–
ga. Marko sada više nema nepoznanica,
nema pitanja, nema slutnji. Marko više
ne traga za istinom.
Bio je gospodin koji je izuzetnom pro–
nicljivošću shvaćao druge, kojemu su
bile poznate boli i radosti srca, koje–
mu je poštenje bilo indikativ, a bistri–
na misli i iskrenost djelovanja imperativ
života.
U jednom od naših nebrojenih raz–
govora srijedom navečer, rekao mi je:
»Antek, ja ti nemam kaj drugo nego
pomagati ljudima.« Ljubav prema bli–
žnjem, dobrohotnost, toplina, britkost,
šala... Te su vrline za mene dobile ime
Marko.
S kim ću od danas srijedom razgovarati
o »svemu što je lijepo i dobro«?
Hvala ti, Marko! Neka ti je laka hrvat–
ska zemlja!
Olja Jelaska
N
apustio nas je Marko, osobito za–
nimljiv umjetnik, skladatelj, pro–
fesor i Čovjek.
Po prirodi introvertiran i zatvoren, če–
sto naizgled sa strane i nevidljiv, ali u
suštini duboko izražajan, produhovljen
skladatelj i profesor koji je izgradio au–
toritet i postao duhovni stup umjetnič–
ke glazbe u našoj sredini. Iz vrste onih
rijetkih samozatajnih ljudi koji osta–
ve izrazito duboki trag u ljudima oko
sebe.
Pripadnik je generacije hrvatskih skla–
datelja koja je stasala u 2. polovini proš–
log stoljeća i koja je od početka na našim
prostorima gradila glazbu koja pripada
zapadnoeuropskom miljeu. Marko je u
svom skladateljskom stvaralaštvu bio
dosljedan njegujući visoko estetizirani
pristup skladanja koji u sebi nije pod–
nosio klišeje niti istrošene okvire. Str–
pljivo je u sebi tražio uvijek neke nove,
ali samo njemu svojstvene glazbene pu–
tove. Razvijao je takav osobit skladatelj–
ski izraz i njemu ostao vjeran do kraja.
Bio je umjetnik visokog stila.
Kao profesor, svojim studentima oso–
bito posvećen, vrlo odgovorno je osje–
ćao i svoj poziv učitelja. Bio je vrhunski
poznavatelj ljudske psihe, uvijek ostav–
ljajući mladom skladatelju onaj toliko
potreban prostor za izgradnju vlasti–
te skladateljske osobnosti. Prenosio je
znanje i skladateljske tehnike, davao je
sebe pošteno i do kraja. Uvijek je tiho
osluškivao kako se dalje razvija sklada–
teljska intuicija svakog od nas. Ohra–
brivao i suosjećao ako bi se pojavila
stvaralačka kriza i zastoj. Znajući do
kraja, do svakog detalja proces nasta–
DAVOR HRVOJ
IN MEMORIAM
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
urs sincerely* (S poštovanjem) prema uspomeni na
»predstavnika jedne nezaboravne generacije koja
je oblikovala glazbenu povijest dvadesetoga sto–
ljeća i koja je kreirala suvremenu glazbenu misao
stoljeća u kojemu jesmo. Zahvaljujemo na tome
jer je opraštanje od Marka Ruždjaka težak gubi–
tak za hrvatsku kulturu.« (Andrea Zlatar Violić,
ministrica kulture)
* Nazivi skladbi Marka Ruždjaka iz 2007., 1970., 1990.,
1994. i 1980. godine
janja nove skladbe, unutarnje procese
traženja, promišljanja — uvijek je zra–
čio povjerenjem i autoritetom iskusnog
skladatelja.
Satovi kompozicije vrlo često su prola–
zili u potpunoj tišini jer je Marko bio
šutljiv čovjek i dugo je razmišljao o sva–
koj novoj cjelini koju bih mu donosila
na sat. I tada, u nekom trenutku rekao
bi tek pokoju rečenicu koja bi odjeknu–
la kao ključ rješenja za nastavak dalje.
Duboko zainteresiran za razvoj svako–
ga od nas, zračio je jednim dubokim
poštenjem, a svojim primjerom ukazao
i na to kakve odnose među sobom gra–
dimo za budućnost. Otvoren, ali isto–
vremeno nepokolebljiv u svojim umjet–
ničkim stremljenjima, prihvaćao je
različitost svojih studenata i tako poka–
zao, na svoj način, svjesnost o neogra–
ničenom umjetničko–duhovnom pro–
storu u kojemu ima mjesta za svakoga
od nas. Prazni prostor i tišina koju bih
doživljavala pri svakom našem susretu
bila je ona duboka dimenzija velikog
čovjeka i umjetnika. A ta tišina — kao
pratilac u našem odnosu — bila je rječi–
tija od bilo čega.
Duboko prijateljstvo odavalo je još
jednu Markovu osobinu — humanost
umjetnika koji je u sebi sintetizirao
estetiku i etiku — izdvajajući se nesvje–
sno u ovom materijalističkom, praznom
i suhom, pohlepom zavedenom svijetu,
kao posebnost koju ćemo otkrivati tek
sada kada nas je Marko napustio.
Marko Ruždjak — skladatelj nenamet–
ljive, ali vrlo istančane prirode, profesor,
boem i umjetnik, profinjeni estet, filo–
zof mistične osobnosti, vrhunski psiho–
log, iskreni prijatelj, skroman i samo–
zatajan, skrivene emocionalnosti, ali
čvrstog karaktera i dubokog osjećaja za
pravdu, osvajao je ljepotom svoje osob–
nosti sve koji su ga upoznali.
Dragi Marko, slijedit ćemo Tvoje
tragove!
Eva Sedak
S
uzdržanost i intenzitet njegove pri–
sutnosti među nama bili su sasvim
osobite vrste. Intelektualna širina i go–
tovo renesansna otvorenost za iskustva
onkraj glazbe činili su njegovu glaz–
bu otvorenom za iskustva onkraj svih
stvari. Bio je Marko Ruždjak štedljiv
s riječima, pa tako i s tonovima: bili su
za njega ne samo zvukovi, nego uvijek i
znakovi s pomoću kojih je oblikovao ne–
što izvan njih samih. Prije svega red kao
odraz i ishodište svakog smisla i ljepote.
Otkrivati skladanjem zakone toga reda
za Marka je bio najveći intelektualni,
muzični izazov i izvor stvaralačke rado–
sti i užitka, kao što je potom izvođenje
i slušanje njegove glazbe kretalo od te
radosti i tog užitka, a prema otkriću za–
gonetke koja ih je potaknula.
Jednako je tako i razgovarati s Mar–
kom Ruždjakom o njegovu djelu zna–
čilo prepoznati njegovu zanatsku vanj–
štinu, strukturu i oblik, da bi se potom
uspjelo zaviriti u razloge i povode koji
su ga upravo takvog uvjetovali. Bilo je
tako i pri našem posljednjem razgovo–
ru i vjerojatno jednom od posljednjih
Markovih javnih nastupa sredinom
studenoga prošle godine. Djelo o koje–
mu bijaše riječ Marko je nazvao Canto
peregrino ili kako sam reče, pijev put–
nika, pustinjaka, samotnika, u svakom
slučaju pojedinca. Nakon priče o izmje–
njivanju proznih i poetskih glazbenih
gesta, o dijaloškom kolažu i tehničkim
teškoćama za solista na flautama (sjajni
Dani Bošnjak), došla je završna digresi–
ja o aleksandrijskim filozofima i potrazi
za novim racionalno muzikaliziranim
vezama među prethodno promišlje–
no rasutim fragmentima. Potrazi koja
Marka pojedinca uvijek tjera na nova
putovanja... Neka mu je sa srećom.
RAZGOVORI
4
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
Razgovor s Berislavom Šipušem, zamjenikom ministrice kulture RH, Andree Zlatar Violić
Od svih kulturnih politika i strategija za ovu je
državu najvažnija njezina duhovna obnova
Razgovarala: Vilena Vrbanić
Naš istaknuti skladatelj i dirigent na početku preuzimanja nove funkcije govori o položaju glazbe u odnosu na ostale kulturne i umjetničke discipline, kako se
može poboljšati situacija u hrvatskoj kulturi te kako će rasporediti svoje dosadašnje pedagoško, ravnateljsko, dirigentsko i skladateljsko djelovanje
Glazba je najgore prošla
Na što će Ministarstvo kulture usmjeriti svoj rad u narednom razdoblju?
DAVOR HRVOJ
Vjerujem da je to prije svega stabi–
lizacija financijskih prilika, ukoli–
ko će ona biti moguća u okolnosti–
ma recesije i štednje koja se mora
uvesti. Valja napomenuti da se
sredstva namijenjena kulturi kon–
tinuirano smanjuju od 2003. godi–
ne. To znači da ove godine na ras–
polaganju imamo gotovo 30 posto
manje sredstava nego prije devet
godina. Aktivnosti i djelatnosti
kojima se bavi Ministarstvo kultu–
re podijeljene su po upravama kojih
je ranije bilo šest, a sada se planira
njihov manji preustroj. Najvažnija
je grana zaštita materijalne i nema–
terijalne baštine koja se mora kon–
tinuirano obavljati. Nadalje, tu je briga
za muzeje i galerije, arhive, kulturno–
umjetnička društva i amaterizam kroz
koji se čuva određeni dio nematerijalne
baštine. Potom slijede aktivnosti koje se
odvijaju kroz institucije u kulturi: kaza–
lišta, medije i film. Na kraju nemojmo
zabraviti na knjige i knjižnice, za što ta–
kođer brine Ministarstvo kulture.
Berislav Šipuš
P
RAZGOVORI
remda smo u jesenskom broju već
razgovarali s Berislavom Šipušem
u povodu njegova ponovnog imenova–
nja za umjetničkog ravnatelja Muzič–
kog biennala Zagreb 2013., do danas
se već štošta promijenilo u profesio–
nalnom životu svestranog umjetnika
i inicijatora. U prosincu prošle godine
imenovan je zamjenikom ministrice
kulture, prof. dr. sc. Andree Zlatar
Violić i u toj istaknutoj funkciji više ne
može obavljati niz dosadašnjih djelat–
nosti među kojima su čelna mjesta ra–
znolikih institucija (Cantus Ansambl,
Osorske glazbene večeri, Hrvatska
glazbena mladež, Međunarodni kul–
turni centar u Grožnjanu, Muzička
akademija u Zagrebu, Muzički bie–
nnale Zagreb). To je naravno prilika
za novi razgovor u kojemu otkriva
stanje koje je zatekao u Ministarstvu
kulture, svoje viđenje kulturne politi–
Kako biste odredili položaj glazbe u odnosu na ostale umjetničke i kulturne
discipline?
U proteklim je godinama koje je obi–
lježilo smanjenja sredstava, glazba naj–
gore prošla. Ona je zapravo najviše
pala u svom financiranju i u prisutno–
sti na medijskog sceni. Glazbena dje–
latnost u okviru Ministarstva kulture
ima najmanji iznos sredstava na ras–
polaganju. Dovoljno je reći da su se u
Odjelu za glazbu i glazbeno–scenske
djelatnosti Ministarstva kulture po–
javile i djelatnosti koje nemaju veze s
glazbom, kao što je Pulski filmski fe–
stival. Čini mi se da bi trebala jedna
dobra doktorska disertacija da mi se
objasni kako se Pulski filmski festival
našao u Odjelu za glazbu i glazbeno–
scenske djelatnosti. Očito da je neko–
me stalo do toga da se glazbu još više
»oguli«, no mislim da su svi svjesni da
takvo što nije korektno. Vjerujem da
će odnos jednakosti i poštovanja svih
nas koji sada radimo u Ministarstvu
kulture biti načelo kojega se treba pri–
državati. Ako se jednoj djelatnosti po–
vise sredstva, sasvim je sigurno da se
nekoj drugoj moraju smanjiti. Novih
sredstava vjerojatno neće biti i treba
biti veoma ekonomičan, racionalan,
strpljiv i solidaran.
Kako se može promijeniti i poboljšati sadašnja situacija u hrvatskoj kulturi?
U Ministarstvu kulture ima izvrsnih
poteza te se unutar samih djelatnosti
može izvršiti određena preraspodjela,
ali i evaluacija programa koji dolaze.
Neki koji dobivaju pozamašna sred–
stva u ovoj bi godini mogli biti skro–
mniji, upravo zato da bi drugi — koji
su također jako vrijedni, ne samo u
glazbenim, nego i u svim ostalim dje–
latnostima — mogli dobiti više. Tu se
može postići podjela koja će biti pra–
vednija te će omogućiti onima koji vri–
jedno rade da nastave djelovati na taj
način. Onima koji imaju svoju tradici–
ju i mjesto u našoj kulturi treba omo–
gućiti da i dalje dobro rade, ali s nešto
skromnijim sredstvima.
U Ministarstvo kulture donio
sam idealizam
Kako biste opisali Vašu kulturnu politiku
i za što ćete se zalagati na poziciji zamjenika ministrice kulture?
moram napustiti. Muzički biennale
Zagreb i Osorske glazbene večeri po–
lako će prijeći u ruke mlađih kolegica
i kolega. Formalne sam ostavke na ta
mjesta već podnio. Morat ću napusti–
ti i volontersko mjesto predsjednika
Hrvatske glazbene mladeži. Muzič–
ku akademiju u Zagrebu i moje stu–
dente neću napustiti već ću nastaviti
održavati predavanja. Veza s Cantus
Ansamblom previše je jaka da bih je
raskinuo, no morat ću značajno sma–
njiti svoju dirigentsku djelatnost. Ove
me godine očekuje nastup s Cantus
Ansamblom u Hrvatskom narodnom
Mislim da ću biti sudionikom veli–
kog posla kojega gospođa ministrica
Andrea Zlatar Violić želi napraviti, a
to je izrada kulturne strategije Repu–
blike Hrvatske. S druge strane, teško
je govoriti o tome kakva je moja kul–
turna politika nakon samo nekoliko
tjedana koliko se nalazim na ovoj po–
ziciji. Sada se ne radi samo o glazbi;
susrećem se i s raznim drugim, meni
novim problemima. Moram mnogo
toga naučiti i usko surađivati s velikim
brojem ljudi koji mi svojim
znanjem mogu pomoći da
lakše savladam određene
probleme. Kada razmišljam
o tome koji sam profil do–
nio sa sobom u Ministar–
stvo kulture, to bi svakako
bio idealizam. Ako postoji
definicija što bih radio kao Krešimir Seletković i Frano Đurović
zamjenik ministrice kultu–
a sjednici Predsjedništva HDS–a održanoj u
re, onda je to nešto što ide
ponedjeljak, 13. veljače, odlučeno je da će
nasljednik Berislava Šipuša na mjestu umjetprema određenom modelu
ničkog ravnatelja 26. muzičkog biennala Zagreb biti
koji ovoj zemlji može po–
skladatelj Krešimir Seletković, a umjetnički savjetnik
moći u njezinoj duhovnoj
skladatelj Frano Đurović. Obojica zadržavaju dio koji je
obnovi. Od svih kulturnih
Šipuš već dogovorio u središnjoj večernjoj »horizontapolitika i strategija čini mi
li« programa te sadržajno osmišljuju ostale termine.
se da je najvažnija upravo
duhovna obnova građanki
i građana Hrvatske. Mini–
kazalištu u Zagrebu u izvedbi baleta
starstvo kulture, zajedno s Ministar–
Air Krešimira Seletkovića i Martina
stvo znanosti, obrazovanja i sporta,
Müllera, dok će tri koncerta u sezoni
ima veliku dužnost i obvezu da vrati
preuzeti drugi dirigenti. Jako bih želio
određene vrijednosne sustave koji mo–
u svibnju ove godine realizirati turneju
raju postojati u državi koja se vraća u
u Kinu s Cantus Ansamblom jer mi–
okrilje stare europske kulture.
slim da nam se samo jednom u životu
Kako ćete zbog funkcije zamjenika mini- pruža prilika nastupiti u novoj dvora–
strice rasporediti i prilagoditi Vaše dosa- ni Pekinške opere i to u okviru jednog
dašnje pedagoško, ravnateljsko, dirigent- izvrsnog međunarodnog festivala. Na
kraju, nadam se da ću imati vremena
sko i skladateljsko djelovanje?
za skladanje.
Sve funkcije koji su ravnateljskog tipa
DAVOR HRVOJ
ke u zemlji, kao i raspodjelu svo–
jih dosadašnjih aktivnosti.
N
Razgovor s Igorom Lešnikom, dobitnikom Nagrade Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja za 2010. godinu
Nikako se ne smijemo zaustaviti na tome gdje jesmo
Razgovarala: Vilena Vrbanić
a od 1990. organizira međunarodne
udaraljkaške manifestacije. Godine
1992. pokreće Međunarodnu udaralj–
kašku školu u Grožnjanu, a od 2004.
Međunarodni udaraljkaški tjedan u
Bjelovaru koji je između 19. i 21. siječ–
nja ove godine održan deveti put.
Igor Lešnik
K
ako je istaknuto u obrazlože–
nju Nagrade, hrvatsko glazbe–
no izvodilaštvo zacijelo bi drugačije
izgledalo da u njemu ne sudjeluje izni–
man glazbenik Igor Lešnik, udaralj–
kaš, skladatelj i pedagog, organizator
i animator u najplemenitijem smislu
te riječi.
Igor Lešnik (Zagreb, 1956.) jedan je
od vodećih europskih udaraljkaša i
autora glazbe za udaraljke. Svojom
je suradnjom s istaknutim kolegama,
bogatom diskografijom te raširenom
međunarodnom koncertantnom dje–
latnošću svjetskoj javnosti približio
hrvatsku udaraljkašku glazbu koju je
većinom sam i stvorio. Začetnik je
studija udaraljki na Muzičkoj akade–
miji u Zagrebu gdje je od 1988. od–
gojio gotovo sve naraštaje udaraljkaša
u Hrvatskoj. Od 1979. glavni je uda–
raljkaš Simfonijskog orkestra HRT–a,
U hrvatskom ste glazbenom životu prisutni dulje od dva i pol desetljeća. Kako
je u počecima Vašeg djelovanja izgledala
hrvatska udaraljkaška scena?
Ako govorimo o počecima visokog
glazbenog školstva u Hrvatskoj, stu–
dij udaraljki osnovan je na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu 1988. godine. U
to je vrijeme bilo dosta aktivnih uda–
raljkaša. Neki su se od njih školovali
u inozemstvu, primjerice u Grazu, ali
su većinom bili aktivni u orkestrima.
Kada je započeo studij udaraljki na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu, po–
javila se mlađa generacija udaraljkaša
koja je studirala i solistički repertoar.
Toj generaciji pripada i moja bivša stu–
dentica Ivana Bilić, naša solistica koja
je postigla međunarodnu karijeru te
zajedno sa mnom predaje na Muzič–
koj akademiji u Zagrebu. Netko me
nedavno prozvao ocem udaraljkaštva u
Hrvatskoj na što sam se zacrvenio, ali
uvijek netko mora prvi početi. Tako bi
se Ivanina generacija mogla smatrati
djecom, a sada već imamo i unuke bu–
dući da se pojavila i treća generacija,
primjerice Filip Merčep i Špela Mas–
tnak koji su solistički nastupili uz Za–
grebačku filharmoniju.
elementi mojega rada — solističko,
pedagoško i skladateljsko djelovanje
— doprinijeli tome da se Nagrada Va–
troslav Lisinski za 2010. godinu do–
dijeli upravo meni. Sviđa mi se kako
zvuči obrazloženje Nagrade!
U usporedbi s literaturom za druge
instrumente, glazbe za udaraljke hr–
vatskih autora nema mnogo. To ne
začuđuje budući da su udaraljkaši po–
sljednji došli na Muzičku akademiju u
Zagrebu. Udaraljke su posljednje na–
stupile pred orkestrom kao solistički
instrument, premda u orkestru djeluju
već par stoljeća. Najveći se razvoj do–
godio u drugoj polovini 20. stoljeća od
kada datira i udaraljkaška literatura —
solistička, komorna i za udaraljkaške
ansamble. Naravno, u okviru orke–
stralne i simfonijske glazbe udaraljke
su uvijek prisutne, a siguran sam da će
toga biti još i više.
Hrvatsko udaraljkaštvo
Koliko je udaraljkaška glazba zastupljena u djelima hrvatskih skladatelja?
Što za Vas znači Nagrada Vatroslav Li–
sinski koju Vam je dodijelilo Hrvatskog
društva skladatelja za ukupan doprinos
hrvatskoj glazbi?
Kada sam saznao da sam dobio Na–
gradu, pomislio sam da je lijepo što su
se i mene sjetili. S Hrvatskim druš–
tvom skladatelja surađujem već jako
dugo, kao izvođač i organizator glaz–
benih događanja. Vjerujem da su svi
U kojem biste smjeru željeli nastaviti
svoje umjetničko i pedagoško djelovanje?
S obzirom na to da više nisam u cvije–
tu mladosti, nastupi i putovanja posta–
ju mi sve naporniji. Vjerujem da ću taj
dio svojih aktivnosti početi malo za–
postavljati. Volio bih imati više vreme–
na za skladanje. Nedavno sam dobio
narudžbu za jedno natjecanje u Belgi–
ji. Riječ je koncertu za marimbu koji
će biti obavezno djelo u finalu natjeca–
nja. Solistička karijera, skladanje, pe–
dagoški rad, organiziranje glazbenih
događanja — sve mi je podjednako
drago i sa svime bih želio nastaviti, no
potpuno je jasno da to neće moći biti u
jednakom opsegu.
Koje su daljnje mogućnosti za razvoj
udaraljkaške scene u Hrvatskoj, kao i
njezino povezivanje s međunarodnim
događanjima?
Ne možemo sa sigurnošću predvidje–
ti što će se događati u budućnosti, ali
naša udaraljkaška scena nije izolirana
od europske i svjetske, a dokaz tome
su i mnogobrojni udaraljkaški festi–
vali. Puno putujem i predstavljam
svoj rad u inozemstvu. Ivana Bilić ta–
kođer dosta putuje, a tu je i Udaralj–
kaški ansambl Muzičke akademije u
Zagrebu biNg bang koji je proputovao
sve kontinente, osim Australije. Naša
udaraljkaška scena nije nepoznanica
na svjetskoj udaraljkaškoj karti. Naši
će udaraljkaši, pogotovo oni koji se
sada školuju, sve više ići u inozem–
stvo. Vidici se šire, a oni su konku–
rentni. Mladi ljudi trebaju putovati
izvan granica Hrvatske da vide kako
rade njihovi kolege i kako razmišljaju
druge škole. I na Muzičkoj akademi–
ji u Zagrebu imamo mlade inozemne
udaraljkaše koji se upravo ovdje školu–
ju. Pedagoška strana ovdje ima važnu
ulogu. Takve se stvari uvijek mogu in–
tenzivirati, ali neizbježno ovise o čim–
beniku koji se zove novac. U kulturi se
ne može očekivati napredak ako stal–
no sve sami plaćate. Zagreb je vrlo do–
bro uključen u međunarodnu kultur–
nu scenu, a glazba je samo jedan dio
toga. Ja ću se i dalje truditi da budem
prisutan, a i svi mlađi udaraljkaši koje
poznajem imaju takve namjere. Na–
dam se da će oni otići stepenicu više,
kako u smislu kvalitete, tako i u pove–
ćanju hrvatskog repertoara.
5
MLADI
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
Fond Rudolf i Margita Matz za mlade skladatelje do 30 godina starosti
Stipendisti u prvom licu
Pripremila: Nina Čalopek
Rudolf i Margita Matz
odlučili su sav svoj prihod
od autorskih naknada
za izvođenje Matzovih
djela ostaviti mladim, još
nedovoljno afirmiranim
skladateljima do 30 godina
starosti. Stoga je temeljem
oporuke bračnog para,
2009. godine utemeljen
Fond Rudolf i Margita Matz
te je u jesen iste godine
prvi puta raspisan Natječaj.
Natječaj koji će nam otkriti
nove stipendiste za 2012.
zatvoren je krajem siječnja,
a dok ne budu poznati
rezultati, predstavljamo
stipendiste Fonda za
prošlu godinu: Biancu Ban,
Danijela Legina, Ivana Josipa
Skendera, Pavla Sviličića i
Tibora Sziroviczu.
Bianca Ban:
Glazba za film,
kazalište i video
igre
O
sim u klasičnoj glazbi, želja mi je
afirmirati se kao skladateljica i u
primijenjenoj glazbi. Kad je o njoj ri–
ječ, najviše me privlači područje glaz–
be za igrani i animirani film, kazalište
Pavle Sviličić:
Legende i
intrige dalekih
pučinskih otoka
K
ao mladi glazbenik, autor i skla–
datelj uvijek pokušavam vizualnu
impresiju oslikati tonovima glazbenih
djela. Moje su skladbe oslikane proš–
lošću, sadašnjošću i budućnošću te
prate moju liniju života kroz svijet za–
gonetki, legendi i vječnoga ispitivanja
vlastitih granica. S obzirom da sam
podrijetlom s otoka Visa, moja zai–
granost riječima i tonovima otočkog
izričaja uvijek je bila glavni pokretač
i neiscrpna inspiracija. Veseli ritmovi,
melodije Mediterana te jedinstveni
otočki dijalekt doveli su do skladanja
deset novih skladbi za nadolazeći treći
album multiotočkog benda Kopito.
Legende i intrige dalekih pučinskih
otoka, u prošloj godini pretočile su se
u nove skladbe s klasičnim izgovorom:
suita za komorni orkestar i udaraljke
Svetac, Kal vo tilo zaspi za mandolinu
i gitaru te Concertino za solo mando–
linu i komorni orkestar. Osnutkom
mandolinskog seksteta Sambuca, u
prošloj godini pružila mi se moguć–
nost voditi ih umjetnički; s mladim
ansamblom ostvarujem niz javnih na–
stupa uz sudjelovanje na najvažnijim
smotrama mandolinske glazbe.
Za ljeto 2012. pripremio sam projek–
tnu dokumentaciju i potaknuo osni–
vanje trodnevnog festivala za ma–
nje mandolinske komorne sastave na
području srednjodalmatinskih oto–
ka kako bi se oživjela tradicija svira–
nja i učenja mandoline i mandolinske
literature.
Planovi za budućnost vezani su uz
daljnje stvaranje klasične i primijenje–
ne glazbe za film, kazalište, ples i nove
medije. Trenutačno u istraživačkoj
fazi radim na pripremama koreogra–
Bianca Ban
i video igre. Alat koji je neophodan
za stvaranje primijenjene glazbe po–
drazumijeva elektroničku aparaturu,
softvere, glazbene instrumente i osta–
lo. Proces nabave opreme za glazbe–
ni studio vrlo je skup i dugotrajan,
pogotovo ako uzmemo u obzir i loše
hrvatske standarde. Značajan oblik
potpore dobila sam u obliku stipendije
iz Fonda Rudolf i Margita Matz kojim
sam priuštila dobar komad studijske
opreme. Postepenom nadogradnjom
vlastitog kućnog studija pospješuje
se i moje djelovanje u području pri–
mijenjene glazbe. Tako sam za traja–
nja stipendije, uz nekolicinu djela na
području klasične glazbe, skladala i
glazbu za animirani film Sotonin sin
autora Marka Dješke u produkciji Za–
greb filma te glazbu za igricu za iPhone Smart Way u produkciji tima Novi
forum d.o.o.
Sotonin sin uskoro će se emitirati na
značajnim hrvatskim i inozemnim
festivalima kratkometražnih ili ani–
miranih filmova, a autor Marko Dješ–
ka i ja, kao uspješan mladi i kreativni
tandem, u bliskoj budućnosti imamo
u planu ostvariti još mnogo suradnji u
okviru hrvatskog animiranog filma. U
planu i pregovorima imam i druge su–
radnje na području animiranog filma i
video igara.
Pavle Sviličić
fije i kostimografije za već osmišljene
plesove otoka Visa, Viške tonce, koji bi
imali za cilj stvoriti novu turističku i
tradicijsku vizuru otoka te biti pre–
poznatljiv element sjedinjenja života
i najudaljenije naseljenog pučinskog
raja, potičući mlade ljude na nove za–
bavne aktivnosti.
Rudolf i Margita Matz, hrvatski su
glazbeni umjetnici čija mi je ostavšti–
na omogućila rad na svim projektima
u prošloj godini te dala podstrek i vje–
ru za moj daljnji rad i skladanje. Velika
hvala i Hrvatskom društvu skladatelja
koje mi je pružilo priliku za ostvariva–
nje tih projekata. Ovim putem pozvao
bih sve mlade autore, bez obzira na
njihov stupanj glazbenog obrazovanja,
da se prijave na ovaj jedinstveni natje–
čaj jer će, možda, baš oni biti ti koji će
svoje vizije, snove i želje kroz potpo–
ru pretočiti u iznimna nova glazbena
ostvarenja.
Danijel Legin:
Skladateljska
profesija nije
financijski jako
isplativa
Z
ahvaljujući stipendiji Fonda
Rudolf i Margita Matz u 2011.,
uspješno sam realizirao nekoliko pro–
jekata. Istaknuo bih skladbe Spielen i
A Day in October. Skladba Spielen na–
Danijel Legin
stala je na poticaj Grupe za novu glaz–
bu Glazbenog učilišta Elly Bašić, nji–
hove voditeljice Maje Petyo Bošnjak
i dirigenta Josipa Nalisa pod čijim je
vodstvom i praizvedena u sklopu Mu–
zičkog biennala Zagreb 2011.
Grupa se sastoji od mladih, ali vrlo
entuzijastičnih glazbenika zaintere–
siranih za izvedbe suvremene glazbe,
stoga je iskustvo međusobne suradnje
bilo vrlo zanimljivo. Skladba je pono–
vo izvedena na 48. glazbenoj tribini
Opatija, u sklopu koje je praizvedena
i skladba A Day in October. Djelo je pi–
sano za Kvartet Klang koji čine dvi–
je pijanistice i dvije udaraljkašice, što
skladateljima pruža zanimljiv raspon
zvučnih kombinacija i instrumental–
nih boja. Suradnja s Kvartetom Klang
u pripremi ove skladbe rezultirala je
idejama i za neke buduće projekte na
kojima trenutno radim. Budući da
skladateljska profesija u okvirima na–
šega društva nije financijski jako ispla–
tiva, potpora Fonda Rudolf i Margita
Matz uvelike mi je pomogla u reali–
zaciji spomenutih skladbi. Odluka da
se stipendiranje nastavi i dalje odlič–
na je vijest za mlade skladatelje kojima
će svakako pomoći u njihovom radu i
umjetničkom razvoju.
U travnju 2011. proveo sam neko vri–
jeme surađujući s kolegama s Akade–
mije dramskih umjetnosti i kompo–
nirajući glazbu za kratki igrani film
Prva! redateljice Silvije Ćapin. Film je
prikazan na Pulskom filmskom festi–
valu (srpanj 2011.). U rujnu sam nasta–
vio suradnju s akademskim kiparom
Stipanom Kujundžićem na novom
projektu Glazbala. Naša suradnja za–
počela je godinu dana prije izložbom
Preslojavanje za koju sam komponirao
elektroničku skladbu Consuctio. Pro–
jekt Glazbala zapravo je izložba »su–
vremenih« gusli — autorskih radova
kipara Kujundžića koji se temelje na
starom tradicijskom instrumentu s
naših prostora. Naša suradnja odvija–
la se u procesu nastanka instrumenata
gdje sam kiparu sugerirao na koji na–
čin instrumente akustički osposobiti
kako bi u budućnosti bili dostupni po–
tencijalnom izvođaču (na primjer, gu–
daču). Jedan od mogućih projekata za
2012. godinu jest naša daljnja surad–
nja i skladanje kompozicije za ansambl
Kujundžićevih gusli u kombinaciji s
elektronikom. Za izložbu Glazbala
komponirao sam elektroničku kom–
poziciju Transfonija u kojoj koristim
zvukovlja gange i tradicionalnih gusli.
Kustos izložbe je prof. Mario Beusan,
dio tekstova je napisala muzikologinja
Maja Milošević, a izložba je predstav–
ljena u Galeriji ULUPUH u prosincu
2011. godine.
Trenutačno radim na skladbi za klavir
/ komorni sastav / elektroniku (nisam
do kraja siguran o kojem će sastavu
biti riječ). Zahvaljujući Fondu Matz
i nekim drugim izvorima financija,
uspio sam nabaviti dio elektroničke
opreme i software koje već sada prou–
čavam i svakodnevno koristim u kom–
poniranju, a bez kojih mi je daljnji rad
nezamisliv. Ove godine planiram pi–
sati glazbu za jedan film, također za–
počinjem suradnju s mladom neuro–
znanstvenicom s kojom pokušavam
na određeni način pokazati poveza–
nost ljudskoga mozga i glazbe pomo–
ću fMRI snimaka mozga — o deta–
ljima eksperimenta moći ću reći više
u budućnosti, ukoliko bude uspješno
realiziran.
Želim se osvrnuti i na kraj 2011. kada
je potpisan pretpristupni ugovor s Eu–
Tibor
Szirovicza:
Diploma,
kratki igrani
film i izložba
»suvremenih«
gusli
M
oja skladateljska godina zapo–
čela je 18. siječnja izvedbom
diplomskog rada Shaula u Koncertnoj
dvorani Vatroslava Lisinskog u kojoj je
sudjelovala Zagrebačka filharmonija
pod dirigentskim vodstvom maestra
Aluna Francisa. Za mene je to bilo
sasvim novo iskustvo (probe s velikim
orkestrom), a zahvaljujući maestru
Francisu, ugodno i poučno.
Tibor Szirovicza
ropskom unijom, pa se nadam da će
nam skori ulazak omogućiti aplicira–
nje i realizaciju nekih novih međuna–
rodnih projekata, raznovrsnije izvore
financiranja, veću povezanost sa stra–
nim umjetnicima, veće tržište i još
mnogo toga.
Ivan Josip
Skender:
prijenosno
računalo s
programima za
notografiju i
obradu audio
materijala
S
tipendiju Fonda Rudolf i Margita
Matz dobio sam uslijed rada na
operi Šuma Striborova. Kako sam ve–
ćinu akademske godine 2010./2011.
proveo na relaciji Beč–Zagreb–Rije–
ka, bio mi je neophodan »alat« za rad
na operi. Tako je moja prva investicija
bila kupnja prijenosnog računala koje
Ivan Josip Skender
može podržati program za notografiju
i programe za obradu audio materijala.
Također, dio stipendije iskoristio sam
za nadogradnju kućnog računala u
svojevrsnu simulaciju studijskog har–
dvera.
Zbog postdiplomskog studija orke–
stralnog dirigiranja u Beču na radnom
mjestu u Operi HNK, uzeo sam ne–
plaćeni dopust i nisam primao plaću,
stoga mi je stipendija dijelom pomo–
gla i pri izradi partiture i notnog ma–
terijala za izvedbu opere Šuma Striborova u Rijeci u sklopu Muzičkog
biennala Zagreb 2011. godine. Uz
operu, u 2011. skladao sam i nekoli–
ko komornih djela (Cappricio za kla–
rinet i glasovir, Closing time za Kvartet
Klang) i jednu skladbu za mješoviti
zbor (Igračka vjetrova na stihove Tina
Ujevića). Također sam započeo rad na
velikom vokalno–instrumentalnom
oratorijskom djelu u suradnji sa reda–
teljem Ozrenom Prohićem koje je u
fazi prikupljanja materijala i tekstova
te glazbeno–scenskih skica.
U cjelini, 2011. bila je najispunjenija
godina moje glazbene karijere, s mno–
go isključivo pozitivnih iskustava (oso–
bito MBZ 2011.), a stipendija Fonda
Matz pokazala se kao pravovremena
pomoć pri ostvarenju svih projekata.
Nadam se da će u budućnosti i dalje
biti na pomoć mladim generacijama
hrvatskih skladatelja.
Praizvedba Koncerta za obou
i orkestar Davora Bobića u
Hrvatskom glazbenom zavodu
3. prosinca 2011.
Nova solistička
literatura
KONCERTI
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
avor Bobić, produktivni i uvijek izvo–
đačima naklonjen i otvoren skladatelj,
ponovno je obogatio hrvatsku solističku
literaturu napisavši Koncert za obou i or–
kestar. Djelo je praizvedeno 3. prosinca
protekle godine u Hrvatskom glazbenom
zavodu u okviru koncertnog ciklusa Hr–
vatskog komornog orkestra.
Skladatelj ga je posvetio Branku Miha–
noviću imajući na umu, prema njegovim
riječima, »jednostavnost i jasnoću forme,
preglednost i jednostavnost partiture s mo–
dernim tretiranjem korpusa gudača, nagla–
šenu motoričnost u vanjskim stavcima, vir–
tuozno iskorištene mogućnosti oboe kao
solističkog instrumenta te nadasve izražaj–
nu pjevnost oboe u drugom stavku.« Mogli
bismo reći: zamišljeno i ostvareno. Sluša–
li smo koncentrirano i nadahnuto muzi–
ciranje Branka Mihanovića koji je imao
vrlo dobru podršku glazbenika iz redova
Hrvatskog komornog orkestra, na veliko
zadovoljstvo prisutne publike i vidno za–
dovoljnog skladatelja. Naravno, zasluge
dobroj pripremi novog glazbenog teksta i
njegovoj praizvedbi zasigurno dobrim dije–
lom pripadaju maestru Tomislavu Fačiniju
koji je tijekom cijele izvedbe, kao i uosta–
lom tijekom cijele večeri, zadržao prilično
visok stuupanj koncentracije u redovima
Orkestra, uz primjetnu, nužnu sviračku
opuštenost. (Zvonimir Bajević)
U
Praizvedba Božićevićeva
gudačkog kvarteta
Uspon na Hladnu
Planinu
ponedjeljak, 5. prosinca, u foyeru
splitskog HNK nastupio je Splitski
gudački kvartet s gostima, a na programu
se, uz Dvořàkov 12. gudački kvartet u F–
Splitski gudački kvartet: Valter Lovričević, Ana
Tošić D’Ambra, Igor Smoday i Mihovil Karuza
duru i Schubertov Klavirski kvintet u A–
duru, našla i praizvedba gudačkog kvarteta
Ivana Božičevića Uspon na Hladnu Planinu.
Pored stalnih članova kvarteta, violinistâ
Valtera Lovričevića i Ane Tošić D’Ambra,
violista Igora Smodaya i violončeliste Mi–
hovila Karuze, kao gosti nastupili su kon–
trabasist Žorž Draušnik i pijanist Damir
Gregurić. Uspon na Hladnu Planinu Ivana
Božičevića inspiriran je poezijom kineskog
pjesnika–pustinjaka iz devetoga stoljeća,
znanog kao Han Shan (Hladna Planina).
Predaja kaže da je živio u špilji u planina–
ma T’ien–t’ai i svoju poeziju zapisivao na
stijenama, kori drveća... Njegovo osebuj–
no djelo obuhvaća oko tri stotine pjesama
i u vrhu je taoističko–zenovske književne
tradicije. Da podsjetimo, djela splitskog
skladatelja, orguljaša i pijanista Ivana Bo–
žičevića (1961.) s uspjehom su izvođena u
Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, SAD–u,
Španjolskoj, Srbiji i Hrvatskoj. Dobitnik
je brojnih skladateljskih priznanja u Sr–
biji i Hrvatskoj, a od recentnijih stranih
skladateljskih nagrada izdvaja se američki
ArtsLink Award za 2009. godinu. (HNK
Split)
Klavirski krug oko Blagoja Berse
Uz program koncerta Klavirski
krug oko Blagoja Berse navodi se
da su »odabrana djela za tu prigo–
du nastajala u rasponu od 1893.
do 1926., dakle u razdoblju koje
unutar europske glazbene povi–
jesti izlazak iz kasne romantike
povezuje s izdancima zrelog ek–
spresionizma i onoga što mu je
slijedilo. I premda je u Bersinom
klavirskom opusu ta razvojna
krivulja lišena svih krajnosti, ona
se naslućuje i u bliskosti koju taj
opus iskazuje prema emotivnom
svijetu suvremenika ili prethod–
nika srodnih skladatelju, osobito
Ruben Dalibaltayan među učenicima i studentima u HGZ–u
onih koji su poput Čajkovskog, Ra–
sklopu dugoročnog projekta izdavanja sa– hmanjinova ili Ljadova po vrsti slavenskog glaz–
branih djela uglednog hrvatskog skladatelja beničkog senzibiliteta Bersi bili najbliži«. Stoga
Blagoja Berse (1873.–1934.) koji na inicijativu čudi da koncert nije privukao veću pažnju javno–
muzikologinje Eve Sedak sukcesivno ostvaruje sti jer je to itekako zaslužio. Ne samo zbog ljepote
Hrvatski glazbeni zavod, 25. siječnja održan je odabrane glazbe, nego i zbog vrsnih izvedbi. Svi
izniman koncert na kojem je predstavljen dio su se potrudili da program izvedu što bolje, izvr–
Bersina glasovirskog opusa, uz istovrsne sklad– sno su ga nastudirali i izvodili napamet, iako je
be njegovih ruskih suvremenika Čajkovskog, većina bila prvi put javno izvedena. Poticaj je bilo
Rahmanjinova, Ljadova i Arenskog. Priredio najnovije notno izdanje Bersinih djela za klavir
ga je ugledni armenski pijanist i profesor Ruben u redakciji skladatelja Petra Bergama, s predgo–
Dalibaltayan (Erevan, 1973.) nastupivši zajedno vorom muzikologinje Marije Bergamo (HGZ
sa svojih osam najboljih đaka i studenata Glaz– 2010.). Od 24 objavljene skladbe (minijature,
bene škole Pavla Markovca i Muzičke akade– jednostavačne i cikličke skladbe), na koncertu je
mije u Zagrebu. Koncert je vrlo lijepo najavljen izvedeno devet: od prvog učeničkog Valcera op. 3
u siječanjskom izdanju glasila HaGeZe, na čijoj u energičnoj izvedbi Stipe Bilića, studenta druge
je naslovnici prvi put objavljen portret Blagoja godine, preko Notturna, op. 38 u profinjenoj in–
Berse, crtež Dušana Kokotovića iz godine 1922, terpretaciji Kristiana Keila, učenika drugog ra–
poklon člana HGZ–a prof. Marijana Jakubi– zreda srednje škole, do najzrelijih radova poput
na. Tu se najavljuje i skoro objavljivanje Bersine Melancolie, op.76 u izvedbi Paule Ropuš, učeni–
Epistolarne ostavštine u kojoj se nalazi i čestitka ce drugog srednje, zatim Po načinu starih Airs de
stara 100 godina, čestitka Bersi za »krasnu operu ballet (1924.) u tumačenju Vite Vukov, studentice
Oganj« od »uvijek odanog štovatelja« Ivana pl. druge godine ili Balade op. 65 koju je interpreti–
Zajca.
rao Ante Vetma, student četvrte godine.
D
U
Koncert Rubena Dalibaltajana i njegovih učenika u HGZ–u, 25. siječnja 2012.
Piše: Višnja Požgaj
Novo izdanje kao poticaj
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
6
Program Bersinih skladbi bio je protkan djeli–
ma nekolicine ruskih skladatelja. Tako je Ro–
land Grlica, učenik trećeg razreda srednje škole
uz Etidu, op. 19 br. 1 Antona Arenskog izveo i
Bersinu Bizarnu serenadu, a Aljoša Jurinić, stu–
dent pete godine, sučelio je Meditaciju op. 72
br. 5 P. I. Čajkovskog s Bersinom skladbom Na
žalu. Čuli smo i Melodiju, op. 3. br. 3 S. Rahma–
njinova u tumačenju Lovre Marušića, studenta
prve godine. Sve su izvedbe bile na visokoj teh–
ničkoj razini, a interpretativna zrelost, manje ili
više, očekuje se s vremenom.
Od đaka do profesora
Okružen svojim darovitim đacima, prof. Da–
libaltayan i sam se predstavio na kraju prvoga
dijela programa s nešto većim izborom skladbi.
Izveo je prvo nekoliko djela ruskih autora: Pre–
ludij op. 11 br. 1 i Muzičku kutiju op. 32 A. Lja–
dova te Proljetne vode op. 14 br. 11 S. Rahmanji–
nova. Slijedile su dvije Bersine skladbe: Ora triste
op. 37 i Novelletta op. 69. Dokazao se na najljepši
način — ne samo kao vrhunski umjetnik, nego i
pravi pedagog, uzor svojim đacima s kojima po–
nosno i s punim pokrićem može prirediti tako
kvalitetan i koristan zajednički koncert. A to je
prava rijetkost i lekcija svim pedagozima, naro–
čito onima, nažalost brojnijima, koji nisu imali
potrebu doći, uvjeriti se i nešto naučiti.
Koncert je ukazao na vrijednost Bersine ostavšti–
ne koja je dobrim dijelom nepoznata široj javno–
sti. Zato svakako treba posegnuti za suvremenim
notnim izdanjem Bersinih djela za klavir, otkriti
nešto novo i proširiti repertoar jer tih skladbi ima
ukupno dvadeset i četiri, a redovito se izvode tek
tri: Balada, Na žalu i ciklus Po načinu starih Airs
de ballet. Klavirski krug oko Berse potvrđuje da
se naš skladatelj ravnopravno nosi s najpoznati–
jim europskim majstorima svojega vremena i da
stoga zavređuje veću pažnju i promociju u najši–
rem smislu. Upravo na tome nastoji i radi Hrvat–
ski glazbeni zavod.
Praizvedbe skladbi Anđelka Klobučara i Josipa Magdića
Doprinos obogaćenju hrvatske duhovne vokalne glazbe
Piše: Ivana Jurenec
N
a blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 2012.
godine, u Bazilici Srca Isusova u Zagre–
bu zbor Collegium Pro Musica Sacra održao
je koncert povodom 40. godišnjice djelovanja.
Na njemu su praizvedene dvije skladbe hrvat–
skih autora: Obrade hrvatskih božićnih pjesama
Anđelka Klobučara i Te Deum laudamus Josipa
Magdića. Međusobno vrlo različita, oba su dje–
la skladana upravo za tu prigodu i posvećena su
ansamblu Collegium Pro Musica Sacra koji je
utemeljila i dugi niz godina vodila s. Imakula–
ta Malinka. Obljetničkim koncertom ravnala je
sadašnja dirigentica zbora Iva Juras, a vokalnom
ansamblu pridružio se Ante Knešaurek, glavni
orguljaš Bazilike Srca Isusova.
Klobučareve obrade
Koncert je počeo s Klobučarevih deset tradicio–
nalnih hrvatskih božićnih pjesama unutar zbir–
ke povezanih orguljskim interludijima. Temelj
većine njih izvorne su melodije i harmonizaci–
je, dok jedino obrada prve — Narodi nam se —
molskim tonalitetom i variranjem melodijskoga
kretanja pokazuje veća odstupanja od originala.
Tehnike uglazbljenja koje je Klobučar koristio
uobičajene su za zborsku glazbu, stoga se susreću
polifona imitacija između solističkih dionicâ te
suprotstavljanja muškog i ženskog dijela zbora,
homofonija te responzorijalni način uglazbljenja.
Premda u svim pjesmama prevladava tonalitet,
postoje povremena javljanja modalnih ili tona–
litetno nestabilnih odsjeka, kao i folklorni pri–
zvuk u pjesmi Bog se rodi. Dirigentica Iva Juras
ansamblu je precizno prenijela viziju zvukovne
slike koju je željela dobiti. Cjelokupni rezultat
dobro je ostvaren balans u boji zvuka zbora, in–
tonativna sigurnost, solidna dikcija i naglašen
osjećaj za umjetnički izraz. Uglazbljenja pjesama
u kojima Klobučar suprotstavlja muški i ženski
dio zbora ili postupnim priključivanjem dijelova
zbora postiže gradaciju, dirigentica je uspješno
iskoristila kako bi od ansambla postigla raznovr–
snost u dinamičkom aspektu izvedbe, naglaše–
nom akustikom Bazilike. Potrebno je spomenu–
ti preciznu orguljsku pratnju Ante Knešaureka,
umjetnika zavidnog umijeća improvizacije koji
je zanimljivom registracijom pridonio uspjehu
izvedbe obradbi hrvatskih pučkih božićnih pje–
sama. Općenito govoreći, Klobučar se nije pre–
više udaljavao od kanonskih načela skladanja, no
njegovo se majstorstvo ogleda u ukusno razra–
đenim detaljima i spretno iskorištenom dobrom
poznavanju izvedbenih mogućnosti mješovitog
zbora, ali i orgulja.
Magdićev himan
Druga skladba na program bio je Te Deum laudamus Josipa Magdića. U skladateljskom pogledu,
Collegium Pro Musica Sacra
to je djelo malo slabije uspjelo od Klobučareva,
no zanimljiv je bio primjerice vrhunac uglazbljen
istodobno vrlo disonantno i homofono gdje po–
stupno dolazi do zgušnjavanja tonskoga sloga.
Zborske dionice i orgulje zajedno se kreću pre–
ma svojevrsnom klasteru praćenom dinamičkim
rastom. Pri interpretaciji skladbe zbor je poka–
zao manje nesigurnosti koje su se reflektirale u
intonaciji.
Komorni zbor Collegium Pro Musica Sacra
izvodi duhovnu glazbu svih stilova i povijesnih
razdoblja, a poseban naglasak stavlja na promi–
canje hrvatske duhovne glazbe. Stoga je značaj
njihova uspješnog koncerta u tome da je novim
djelima pridonio obogaćenju hrvatske duhovne
vokalne glazbene baštine.
7
Izveden oratorij Đele Jusića 6. prosinca 2011. u Velikoj dvorani
Vatroslava Lisinskoga
KONCERTI
KONCERTI
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
Istina o gradu slobode
Točno na dan najžešćeg napada na Dubrovnik, dva desetljeća kasnije
Piše: Jagoda Martinčević
D
omovinskom ratu tijekom proteklih 20 go–
dina nije posvećeno mnogo glazbenih dje–
la. Iznimka brojnošću svakako su skladbe autora
takozvanog popularnog žanra, među kojima
ostaju vrijedne i omiljene Moja domovina Zrin–
ka Tutića i Rajka Dujmića te Stoji grad Hrvoja
Hegedušića. No, skladatelji takozvane ozbiljne
glazbe baš se i nisu iskazali, vjerojatno čekajući
dovoljno dugu vremensku distancu od događa–
ja koji su prethodili stvaranju današnje države.
Jedan od rijetkih koji je reagirao vrlo brzo bio
je Đelo Jusić, skladatelj koji je 1994. praizveo
oratorij Istina o gradu slobode / De civitate libertatis veritas u spomen na 6. prosinca 1991., dan
Svetoga Nikole, kada su napadi na Dubrovnik
doživjeli vrhunac. Toga dana najžešće je napad–
nuta povijesna jezgra Dubrovnika, inače pod
zaštitom UNESCO–a, no toga se dana počeo
nazirati, iako dalek, kraj dubrovačkim ratnim
patnjama.
Đelo Jusić, skladatelj mnogobrojnih lakotaktnih hitova, ali i autor niza koncerata za solistič–
P
osljednji koncert u Majstorskom ci–
klusu Simfonijskog orkestra HRT–a
u 2011. godini, održan 1. prosinca, donio
je program obojen glazbenom, kreativ–
nom i obiteljskom isprepletenošću u čijem
se središtu našla glazba Igora Kuljerića
(1938.–2006.). Bilo je to odavanje počasti
izuzetnom tumaču djela hrvatske glazbene
scene pet godina nakon njegove smrti, ali i
prigoda za prisjećanje na dirigentski debi
Tončija Bilića i njegov zajednički nastup sa
suprugom, udaraljkašicom i marimbisti–
com Ivanom, i to kroz interpretaciju djela
Ivanina oca: Tri prizora iz scenske glazbe
za predstavu Osman prema Ivanu Gundu–
liću i Koncert za Ivanu (Koncert za marim–
bu i orkestar).
ke instrumente uz orkestar, baleta i mjuzikla te
glazbe za mnoge filmove i kazališne predstave,
nadahnuto i vješto, a nimalo pretenciozno, sli–
jedio je intuiciju i skladao djelo kao zaokruže–
nu i dojmljivu cjelinu. Jednostavnim glazbenim
rječnikom rekao je mnogo, dramatski i lirski,
osjećajno i odrješito, u kolopletu uspomena koje
su nadirale u netom završenim ratnim strahota–
ma. Ostvario je vrijednu posvetu svojemu gradu
i sugrađanima, a ona će zacijelo ostati kao zalog
trajnoj evokaciji najtežih dana u povijesti drev–
noga grada.
Pod ravnanjem autora, u izvrsno pripremljenoj
izvedbi sudjelovali su mezzosopranistica Marti–
na Gojčeta Silić, dramski umjetnik Ivica Barišić
te Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiote–
levizije, uz izravni prijenos na Drugom progra–
mu HTV–a.
Šef dirigent Zbora HRT od 2005., Tonči
Bilić, još je za vrijeme studija, 1992. godi–
ne, debitirao u Hrvatskome narodnom ka–
zalištu u Zagrebu kao dirigent u multime–
dijskom projektu Osman Igora Kuljerića, a
u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog
u Majstorskom ciklusu mogla su se čuti Tri
prizora — Kolo, Tužaljka Krunoslave te Ples
Derviša i Arija Lucifera u čijem su se tu–
mačenju, uz Zbor i Simfoničare HRT–a,
istakli vokalni solisti: mezzosopranistica
Martina Gojčeta Silić, tenor Stjepan Fra–
netović, bariton Armando Puklavec i glu–
mac Dragan Despot, prvak drame HNK u
Zagrebu koji je u ulozi recitatora tumačio
odabrane stihove iz Gundulićeva Osmana.
Valceri, polke i druge špelancije
Piše: Ana Vidić
N
ovogodišnji koncert Valceri, polke i druge špelancije Tamburaškog orkestra HRT–a pod
vodstvom maestra Siniše Leopolda, prema tra–
diciji već deveti put održao se prvoga dana nove
2012. godine u Hrvatskom narodnom kazali–
štu. Zahvaljujući raspoloženim Tamburašima,
njihovom svestranom nastupu koji je uključivao
angažman i na instrumentalnom i na vokalnom
području, brojna publika uživala je u svečanom i
veselom ozračju raznovrsnog programa. Obrade
poznatih napjeva i hitova za tamburaški orke–
star te originalne rado slušane nove skladbe, uz
Tamburaški orkestar, izvodili su i
brojni gosti. Zahvaljujući obradama
Siniše Leopolda, Zlatka Černjula,
Tomislava Uhlika, Tihomira Zlati–
ća, Ranka Purića, Dubravka Češnja–
ka i Josipa Cvitanovića u novome su
ruhu zasjali uvodni dubrovački ko–
ledarski napjevi u zapisu Dinka Fia,
skladbe Tico–tico Z. de Abreua, Libertango A. Piazzolle, Galop A. Ha–
čaturjana, Romanca u F–duru L. van
Beethovena, Chitara romana E. di
Lazzara, Chim Chim Cher–ee R. M.
Shermana i Wandering Star A. J. Lerne–
ra. Uz goste, pjevačicu Maju Posavec, flautisticu
Laticu Cameron, harmonikaša i bandoneonista
Marjana Krajinu, tenora Nikšu Radovanovića
i Borisa Ćiru Gašparca, osobiti ugođaj donijeli
su članovi jazz kvarteta Corona s obradom hita
Uzalud vam trud svirači Jasenka Houre i Željka
Krznarića te nastupom uz Tamburaše u skladbi
My Favorite Things iz filma Sound of Music, ta–
kođer u vlastitoj obradi. Gostima se pridružio i
vokalni Kvartet Gubec svojom obradom talijan–
skog hita Idem i ja.
Skladno
obiteljsko
glazbeno
tkanje
Piše: Ana Vidić
Đelo Jusić
Tradicionalni Novogodišnji koncert Tamburaškog orkestra HRT–a u HNK Zagreb
Tamburaški orkestar HRT–a u HNK Zagreb
Dakako, užitak je bio čuti Tamburaše u izved–
bama tamburaških bisera kao što su Tamburaški sastanak Dragutina Hruze, polka Iz slavonskih šuma Roka Šimunacija, Valcer leptira Bože
Potočnika te Novogodišnji folklorni potpuri s
obradama pokupskih, podravskih baranjskih
i slavonskih tema. Bila je to prigoda i za jednu
praizvedbu — Zimski valcer mladog skladatelja i
kontrabasista Dubravka Palanovića koji je djelo
posvetio sinu.
Moćan zvuk golemog vokalno–instru–
mentalnog sastava na pozornici Lisinskog
zamijenili su u nastavku članovi Simfonij–
skog orkestra HRT–a te Ivana Bilić, so–
listica u očevom Koncertu za marimbu i
orkestar naslovljenom Koncert za Ivanu.
Zahtjevnu partituru za orkestar i za soli–
stički instrument s iznimnim rasponom
Vesele čestitke uputili su Tamburaši svojim po–
klonicima kroz pjesmu Sretna Nova godina Ar–
sena Dedića i Drage Britvića u obradi Ranka
Purića, uz sjajan vokal Maje Posavec, no vrhu–
nac novogodišnjeg raspoloženja stigao je u toč–
ki Novogodišnja zagrebancija u kojoj su se članovi
Tamburaškog orkestra HRT–a Pere Ištvančić,
Igor Tinodi, Goran Klisurić i Dubravko Češ–
njak predstavili kao još jedan vrsni vokalni kvar–
tet, dakako uz pratnju svojega orkestra i ma–
rimbista Krunoslava Benka. Publiku u HNK
posebno je uveselio Vid Balog vedrim zdravica–
ma te za kraj — zajednički nastup svih gostiju i
Tamburaša u potpuriju Poleg te navade stare.
Jazz orkestar HRT–a izveo djela Zorana Ščekića
Dojmljivo prožimanje jazza s elementima hrvatske narodne glazbe
Piše: Davor Hrvoj
U
Studiju Bajsić HRT–a nastupio je 18. siječ–
nja 2012. Jazz orkestar HRT–a pod ravna–
njem Saše Nestorovića. Na programu Spiralne
kronike bila su djela Zorana Ščekića, gitarista,
skladatelja i aranžera, glazbenika rodom iz Đa–
kova koji je diplomirao na Jazz odjelu Akademi–
je za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu,
a kao dobitnik stipendije grada Bruxellesa, na
Muzičkoj akademiji Sibelius u Helsinkiju poha–
đao je poslijediplomski studij skladanja i aran–
žiranja.
Od jedanaest izvedbi, čak sedam su bile prai–
zvedbe, dok je neke već izveo isti orkestar u
programu Nove skladbe hrvatskih jazz autora.
Neke, izvorno pisane za komorne ansamble,
prearanžirao je za jazz orkestar. U dva stilski ra–
zličita poglavlja predstavljen je kao autor koji u
stvaralaštvu spaja cjelokupnu tradiciju jazza, od
bluesa i swinga preko bebopa, coola i etna do
fusiona i free–jazza, sa suvremenom ozbiljnom
glazbom.
Njegovi su aranžmani mekani, elegantni, basi–
evski, uz primjerenu dinamiku i promjene in–
tenziteta te međuigre pojedinih sekcija, ali, što
je neuobičajeno za jazz idiom, uglavnom bez
predviđenih dionica za improvizacije.
Tek u dvije skladbe predviđena su sola,
u One, s trubačem Davorom Križićem,
a u Chamber & Combo, s trombonistom
Mironom Hauserom. Ščekić umješno
koristi pauze, pa i tišinu, a u postizanju
mističnog ugođaja uključuje prigušnice
za brass te flautu i bas klarinet. Neke
su se izvedbe doimale poput filmske ili
kazališne glazbe (skladao je za kazališ–
ne i plesne predstave) te pobuđuju aso–
cijacije, predočenje prizora...
Dok su u prvom dijelu izvedena djela Zoran Ščekić i Saša Nestorović ispred Jazz orkestra HRT–a u
zasnovana na ranim podžanrovima jaz– Studiju Bajsić
za, drugi dio koncerta donio je suvre–
menije skladbe, s puno nepredvidivih
je na free–jazz orkestre, primjerice na američki
obrata, spajanja raznih stilova i sklo–
nosti opsežnijim i kompleksnijim formama. U Sun Ra Arkestra, ali i slične europske formacije
tom je dijelu Ščekić podsjetio na svoj angažman koje sviraju suvremenu improviziranu glazbu.
na Muzičkom biennalu Zagreb 2005., na koje– Posebice su dojmljiva bila djela u kojima se s jaz–
mu se predstavio vlastitom skladbom Glazba za zom prožimaju elementi narodne glazbe, pri–
komorni orkestar i free jazz kvintet u izvedbi me– mjerice ruske, kao u skladbi Evening And Morđunarodnog jazz sastava i Cantus Ansambla, a ning Bells, ali i hrvatske, u Little Piece For Big
2007., glazbom za plesnu predstavu Ritam har- Band. Jedno od njih je Istarski ples kojim su odu–
monije niskih frekvencija. Stilom kakav nije često ševili publiku u dodatku koncertu.
na programu Jazz orkestra HRT–a, podsjetio
DAMIL KALOGJERA
KONCERTI
Prema tekstu tadašnjeg dubrovačkog biskupa,
mons. dr. Želimira Puljića, a na stihove pjesni–
ka akademika Luke Paljetka, Đelo Jusić skladao
je oratorij u jedanaest stavaka koji opisuju volje–
ni Grad na suncu koji napada neprijatelj (stavak
Apage Satanas), a zatim se odvija Exodus u ko–
jemu mons. Puljić tješi i usmjerava svoje sugra–
đane moleći ih da ne napuštaju Grad, jer dobro
će pobijediti zlo. Interpoliraju se dvije molitve na
stihove Luke Paljetka od kojih je Oče naš zacijelo
jedan od najljepših pjesničko–glazbenih uloma–
ka u našoj oratorijskoj literaturi, a pjesnikovi su
stihovi prisutni i u tipično dubrovačkoj rugalici
kojom će Dubrovčani »za despet balat i pjevat«
te u posljednjoj sekvenci »Slobodo, prijateljice
moja« koja će zazvat Libertas, Gundulićevu Himnu slobodi, Orsatovo snatrenje slobode iz pera
Iva Vojnovića, dubrovačko stoljetno geslo o slo–
bodi koja se ni za što ne prodaje.
Igor Kuljerić
DAVOR HRVOJ
KONCERTI
Dubrovčanin Đelo Jusić kamerom i skladatelj–
skim perom pratio je zbivanja u ratnom Du–
brovniku, bio je i vjerodostojan haški svjedok te
je kao trajan spomen na te dane ostavio oratorij
koji je tijekom godina izveden u Zagrebu, Spli–
tu, Steyru i Beču te ponovno u Zagrebu 6. pro–
sinca 2011. u Velikoj dvorani Vatroslava Lisin–
skoga, točno dva desetljeća nakon dubrovačkog
razaranja.
Glazba Igora Kuljerića na
koncertu u Majstorskom
ciklusu HRT–a pet godina nakon
smrti
artikulacija, Igor Kuljerić je, kako je svo–
jedobno posvjedočio, osmislio zajedno s
kćeri: »Na Koncertu sam dugo radio, jer
pisati za neki instrument znači potpuno ga
upoznati, saživjeti se s njim i tu sam mno–
go surađivao s kćeri… Želio sam doživjeti
marimbu kao virtuozni prekusivni i pjev–
ni instrument. U odnosu orkestra i ma–
rimbe bilo je važno pronaći odgovarajuće
boje orkestralnih situacija koje će marimbi
dati novo osvjetljenje.« Ivana Bilić Koncert
je praizvela 2001.; tri godine kasnije dje–
lo je zaslužilo Nagradu Porin, a njegova
interpretkinja dobila je Porina za najbolju
solističku izvedbu. Zahvaljujući invenci–
ji autora i udaraljkašici svjetskog ugleda,
publika je u Majstorskom ciklusu također
svjedočila jedinstvenoj kreativnoj suradnji
oca i kćeri.
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
Tko je tko u svijetu glazbe?
ZAMP
8
Glazbeni publishing — od skromn
Piše: To
Odnos glazbenog publishera i autora nalik je odnosu dva temperamentna ljubavnika. Može biti iznimno plodan ili kompliciran, ovi
pravno konzultirati ili zatra
»To je predivna karijera. Iskoristite prili–
ke koje vam pruža, postanite glazbenik.
To je vrlo važno. Radi se o jednoj od naj–
boljih profesija na svijetu. Stoga bih pre–
poručio da bude vrlo aktivna u glazbi«,
bio je odgovor predsjednika Ive Josipovi–
ća na pitanje Paula Williamsa, predsjed–
nika ASCAP–a (Američkog udruženja
skladatelja, autora i nakladnika), o tome
što bi poručio majci čija kćer želi ostva–
riti karijeru kao glazbenica. Predsjedni–
kova poruka na prošlogodišnjem Svjet–
skom samitu o zaštiti autorskih prava
bila je jasna: intelektualno vlasništvo in–
tegralni je dio kulturnog nasljeđa svake
civilizirane države i kao takvo zaslužuje
pravilan tretman. U stvari, ono se nalazi
u pozadini glazbene industrije koja, kao
sastavni dio industrije zabave, predstavlja
respektabilnog igrača na svjetskom tr–
žištu, unatoč poteškoćama koje je prate
posljednjih godina.
U cijelom mozaiku raznih kamenčića
koji tu industriju čine, publishing igra
važnu ulogu. Upravo zato, od ključne je
važnosti da autori prepoznaju tko je tko u
svijetu glazbene industrije kako bi se lak–
še služili mogućnostima koje ona nudi te
izbjegli eventualne komplikacije koje
mogu nastati uslijed nepoznavanja činje–
nica i načina na koji ona funkcionira.
Što je glazbeni publishing,
tko su publisheri i kakve
mogućnosti nude?
Pojam publishing u hrvatskom prijevodu
doslovno znači izdavaštvo, nakladniš–
tvo, objavljivanje. Sasvim drugo znače–
nje, međutim, dobije kada ga se stavi u
kontekst glazbe. Naime, glazbeni publishing porijeklo doista vuče iz izdavaštva,
kada su prvi publisheri tiskali i umno–
žavali notne zapise. Tako je, na primjer,
Mozartova žena nakon njegove smrti
nastavila komercijalizaciju njegove glaz–
be kroz seriju memorijalnih koncerata,
tiskanjem i prodavanjem notnih zapisa
te radom na biografiji.
Razvojem tehnologije i fokus glazbenog
publishinga promijenio se te dobio novo
značenje koje se počelo bitno razlikova–
ti od onog tradicionalnog. Glazbeni publisheri tako nemaju puno veze s klasičnim
izdavaštvom, već se u osnovi radi o licen–
ciranim pravnim osobama (autor im ugo–
vorom prenosi dio svojih prava) zaduže–
Izjave autora
Neke ključne aspekte glazbenog publishinga objašnjava Ana Škarica Lesić iz
Dancing Bear Music Publishing: »Publisher, vodeći računa o pravnim, admi–
nistrativnim, promotivnim, pa i trgo–
vačkim aspektima bavljenja glazbom,
omogućuje svojemu autoru da bude pri–
je svega umjetnik.« »Svakodnevni kon–
takt s klijentima, agencijama koje traže
glazbu za reklame klijenata, producenti–
ma filmova, TV serija, špica, jingleova za
radio i TV postaje, omogućava publisheru plasiranje glazbe svojih autora za ko–
rištenje u svim medijima, što autorima
znatno olakšava angažman u tom smislu
i osigurava bolje prihode. Klijent obično
ne traži samo jednu točno određenu pje–
smu već često želi veći izbor, u čemu mu
pomaže publisher sa svojim katalogo
idejama i prijedlozima. Publisher se b
i prikupljanjem prava za autore koja n
kolektivna i ne idu preko ZAMP–a, v
ih autor ostvaruje individualno, brine
registraciji pjesama i kataloga domać
autora van granica Hrvatske, bez če
u praksi autori otežano ostvaruju inoz
mni prihod, bavi se eventualnim pra
nim sporovima, kontrolira emitiranja
medijima, primljena izvješća i slično
pojašnjava Škarica Lesić.
Tomislav Škulić iz Aquarius Music P
blishing komentira kako publishing fun
cionira kao poslovna djelatnost: »O
što mnogi autori ne shvaćaju jest činjen
ca da je glazbeni publishing zapravo sp
ri biznis. U usporedbi s diskografijo
koja djeluje vrlo brzo od trenutka kada
CD nađe na policama, vremenski peri
unutar kojega je moguće očekivati odr
đeni učinak u publishingu, pa tako i odr
đeni profit, proteže se na godinu dan
više. U Hrvatskoj je situacija specifičn
S obzirom da je publishing relativno no
grana glazbene industrije kod nas, nast
jimo autorima dobro objasniti o čemu
riječ jer uglavnom ni ne znaju što se s
nije točno. Što se mladih autora tiče, pametno je da prije potpisivanja ugovora zatra
savjete od strane struke. I kod publishera postoje ljudi koji će im sve iskreno objasn
ti, a mogu se uvijek obratiti i ZAMP–u. Konzultacija je bitna. Sam udio prava ko
prepuštaju nije toliko problematičan jer se nikad ne zna što može proizaći iz tog
Mislim da mogu puno više dobiti nego izgubiti.«
Pripremio: Tomislav Vuković
Jasenko Houra
nim za tržišno komercijalno raspolaganje
autorskim djelom (promocija, regulacija
njegova korištenja u različitim medijima,
pronalaženje klijenata kojima bi određeno
autorsko djelo moglo biti zanimljivo i tako
dalje). Ne treba ih brkati s diskografima
koji polažu prava nad vlasništvom snim–
ke. U praksi, glazbene kuće obično sadrže
i jedan i drugi dio, premda se radi o odvo–
jenim pravnim subjektima.
J
asenko Houra pokretačka je snaga
Prljavog Kazališta, grupe koja je u
tridesetak godina rada izbacila mnoštvo,
slobodno se može reći, sada već bezvre–
menskih hitova. Kao autor vrlo plodne
karijere i staža koji se proteže kroz raz–
doblje dvije države, Jajo posjeduje dra–
gocjeno znanje, iskustva i informacije o
tome kako publishing funkcionira.
»Moja prva iskustva s glazbenim publishingom sežu u kraj 1970–tih, kada sam
počinjao s Prljavim Kazalištem. Tada
sam imao samo 18 godina i nisam naj–
bolje razumio što se dešava. No, tada ni
glazbena industrija nije mogla prepo–
Jasenko Houra
znati u kojim smjerovima publishing može
otići. Tek u drugoj polovici osadesetih, kada je počela ekspanzija ploča i rast prodaja,
shvatio sam da cijeli taj segment i autorska prava koja imam nad djelima, mogu pred–
stavljati određeni izvor prihoda.
Danas je publishing vrlo bitan. Kod nas je, moram priznati, prilično uređena situaci–
ja po tom pitanju. Imamo par stručnih ljudi iz tog područja koji prate što se događa
u svijetu i stvarno znaju odraditi posao. Kada se usporedimo s drugim zemljama
u tranziciji, mislim da takav poslovni model u jednoj maloj Hrvatskoj jako dobro
funkcionira. Jedina mana je, možda, da većina autora misli kako je to precijenjen
biznis koji košta puno, a malo nudi. Govoreći iz današnje perspektive, mislim da to
Ante Perković
A
nte Perković već se duži niz godina bavi
glazbom i novinarstvom. Sa svojom
prvom grupom Djeca postigao je relativno
zapaženi uspjeh na hrvatskoj rock sceni, dok
posljednjih godina djeluje kao samostalni
kantautor. Nedavno je objavio hvaljeno publi–
cističko izdanje Sedma republika koje se bavi
jugoslavenskom pop kulturom. Što misli o
glazbenom publishingu?
«Nisam baš imao previše iskustva s publishingom. Jedna moja pjesma je pod ugovorom s
Ante Perković
Menartom, dok je sva ostala muzika u mojim
rukama i čini mi se da je to prirodno s obzirom
na trenutnu situaciju. Godine 2002., kada sam s bivšom grupom potpisivao ugov
s Aquarius Recordsom, toga još nije bilo. Mi smo tada prepustili prava samo na n
koliko godina i to aneksom diskografskom ugovoru, koliko je, u biti, i bio predviđ
period promocije. Nažalost, nisam primijetio da netko od publishera zaista garant
autorima vrstu konkretnog rada kojim će se promicati njihova djela. Doduše, aut
koji potpišu publisherski ugovor imaju više šanse da se »puštaju« u medijima. Za n
koga tko želi živjeti od glazbe, a nije u samom vrhu estrade, nema puno drugih opc
nego potpisati takav ugovor. Ja imam sreću da ne živim od muzike, pa sam odluč
zadržati sva prava u svojim rukama. Pretpostavljam da su vani stvari donekle ko
kretnije, ali mi se čini kako je publishing plod jednog vremena koje nam lagano od
zi. U novom tehnološkom dobu ti posrednici gube na značaju.«
Izjave publishera
Igor Aničić
Tomo Johannes In Der Mühlen
J
— IDM Music
IDM je publisher koji je blisko povezan s
medijima, producentima audio vizualnih
djela, marketinškim kućama, kao i izvođa–
čima. Ta povezanost omogućuje dodatnu
zaradu koju autor teško može sam ostvariti.
Također je prirodno da se autor bavi autor–
stvom, a publisher poslovnim djelom. Vrlo je važno da publisher ima softver za admi–
nistraciju s obzirom da su glazbena djela na neki način imovina i ušteđevina autora,
pa administracija mora biti transparentna kao i u banci. IDM Music jedini u regiji
koristi softver koji je standard u svijetu i koriste ga sve ozbiljne izdavačke kuće. IDM
Music ima sjedišta ili je zastupljen u svim važnim zemljama u kojima naši autori
ostvaruju zaradu.
— Mars Music Publishing
a osobno kažem da je glazbeni publishing
pola administrativni, a pola kreativni po–
sao. Te strane se međusobno preklapaju, ovisno o
situaciji. Mi zastupamo Sony/ATV Music Publishing, jedan od tri najveća svjets
glazbena publishera. Osim stranoga, imamo i hrvatski katalog koji uključuje nekoli
tisuća djela. Mora se priznati da većina autora nisu u mogućnosti sami kontrolir
svoj autorski rad, s obzirom na raširenost medija i novih tehnologija. Tada nast
pa publisher i to predstavlja administrativni element. Kreativni bi obuhvatio poslo
plasiranja djela međunarodnim izvođačima, nuđenja autorskoga djela na region
nom i globalnom nivou, sinkronizacijsku upotrebu djela i tako dalje, a tu spad
reklamne kampanje, filmovi, spotovi i slično. Širok je raspon mogućnosti. Neki
autori još uvijek ovim poslom znaju sami baviti, međutim, često se dogodi da nem
previše rezultata. Mars Music Publishing u tom se smislu trudi napraviti nešto d
goročno za autora, kao i ostvariti određenu financijsku korist u njegovo ime. Do
surađujemo s Dallas Recordsom, našom sestrinskom firmom, pa i u tom aspek
autorima nudimo brojne mogućnosti. Od poznatijih hrvatskih autora zastupam
Davora Tolju (ex Denis & Denis), Roberta Funčića (ex Xenia), Vavu (ex Laufe
Sandra Bastiančića (En Face), Ivana Dečaka (Vatra), pojedina djela Ante Pecoti
a radimo i s mnogo mladih autora. U ovome trenutku imamo i dvije pjesme TBF–
sa čijim članovima imamo i publishing ugovore u velikim reklamnim kampanjam
na nacionalnom nivou.
9
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
omislav Vuković
isno o odredbama potpisanog ugovora i njihovu ispunjavanju. Kao i u svakom drugom poslu ili ugovornom odnosu, dobro se prije potpisa
ažiti tumačenje odredbi ugovora.
aže
ni–
koja
oga.
vor
ne–
đen
tira
tori
ne–
cija
čio
on–
dla–
ska
iko
rati
tu–
ove
nal–
daju
i se
maju
du–
osta
ktu
mo
er),
ića,
F–a,
ma
Čest je slučaj da su autori glazbenih dje–
la ujedno i njihovi izvođači, pa je tako u
jednoj osobi objedinjeno više različitih
prava, što dovodi do konfuzije kod laika.
Stoga treba razdvojiti prava koja fizička
osoba ima kao autor od onih koja ima
kao izvođač. Isto tako treba promatra–
ti izvođački (diskografski) i publisherski
ugovor. Izvođački ugovor regulira odnos
između izvođača i diskografa (proizvo–
đača fonograma). Publisherski ugovor,
pak, regulira odnos autora i publishera u
dijelu raspolaganja autorskim djelom.
Ključne točke publisherskog
ugovora
Ukoliko se autor ili izvođač koji je ujed–
no autor odluči za publisherski ugovor,
dobro je da prije sklapanja zatraži prav–
ni savjet kojega besplatno može dobiti u
ZAMP–u. Državni zavod za intelektu–
alno vlasništvo u brošuri »Kako raspola–
gati autorskim pravom« (može se bez na–
knade preuzeti u DZIV–u i ZAMP–u),
navodi da je potrebno obratiti pozornost
na sljedeće pravne pojmove: isključivo
ustupanje, neisključivo ustupanje, pro–
storno ograničenje, vremensko ograni–
čenje i trajanje ugovora.
Isključivo ustupanje odnosi se na pravnu
klauzulu unutar koje se prava u potpuno–
sti ustupaju drugoj osobi i autor više njima
ne raspolaže. Neisključivo ustupanje po–
drazumijeva ustupanje prava drugoj oso–
bi i time se ona ovlašćuje da djela autora
koristi samo na način utvrđen ugovorom.
Prostorno ograničenje određuje vrijedi li
ustupanje prava samo za korištenje dje–
la na području Republike Hrvatske. Vre–
mensko ograničenje određuje ustupaju li
se prava zauvijek (odnosno do isteka njiho–
va trajanja, a to je za života autora i 70 go–
dina nakon autorove smrti) ili na određeni
— ugovoreni — vremenski rok. Trajanje
ugovora određuje koliko dugo su potpi–
snici ugovora u određenom međusobnom
odnosu i koliko dugo traju njihove ugovo–
rene međusobne obveze i prava.
Svaki ugovor mora sadržavati i naziv dje–
la na koja se odnosi, načine njegova ko–
rištenja i naziv osobe kojoj se ustupaju
prava. Prema hrvatskoj praksi i preporu–
kama krovne međunarodne organizacije
društava autora, ugovorni udjeli izdava–
Koolade
Publishing je u Hrvatskoj, u odnosu na
velika glazbena tržišta (poput SAD–a,
Velike Britanije, Njemačke, Francuske
i slično) relativno mlad, pa neki njegovi
dijelovi možda nisu dovoljno prepoznati
i razvijeni. S obzirom na praksu u svije–
tu, uloga glazbenog publishera možda je
jasnija u pogledu autora koji nisu izvođa–
či (ili izvođača koji nisu autori). Naime,
takav autor može sklopiti ugovor s publisherom, a da nikad zapravo ne sudje–
luje kao izvođač, odlazi u studio ili na
turneje. U ovom slučaju, zadaća je publishera da djelo svojega klijenta (autora)
predstavi diskografskim kućama čijim bi
izvođačima to moglo biti zanimljivo. Isto
tako, diskografske kuće mogu kontakti–
rati publishere u potrazi za prikladnim
materijalom koji bi njihovi izvođači mo–
Naravno, razvojem tehnologije koja je
pojednostavila cijeli proces, mnogi au–
tori–izvođači sami se odlučuju na disko–
grafske i na publisherske poslove, čime sva
prava i prihodi ostaju u njihovim ruka–
ma, ali je učinak ponekad upitan. Svidje–
lo se to nekima ili ne, kontakti i metode
publishera, pogotovo velikih glazbenih
kuća, još uvijek drže primat u ostvari–
vanju prihoda na, barem bi tako trebalo
biti, obostrano zadovoljstvo.
Glazbeni publishing svoj je procvat u Hr–
vatskoj doživio u posljednjih deset go–
dina. Danas gotovo svaka diskografska
kuća ima i sestrinsku publishing firmu.
Hrvatski autori i glazbenici posjeduju
raznolika iskustva, a ovisno o osobnom
angažmanu i znanje o tome što glazbeni
publishing doista jest i kakve mogućno–
sti nudi. Publisheri se naravno nastoje iz–
boriti za svoj dio kolača, nudeći različite
pogodnosti, a na autorima je da procijene
koliko im takve pogodnosti odgovaraju.
G
Koolade
»Kao producent i autor imam sreću da mnogo radim po inozemstvu, a tamo su uslu–
ge publishera nužne, s obzirom na veličinu tržišta. U Americi za mene taj posao obav–
lja IDM Music, kao i u Maleziji, Australiji i nekim drugim zemljama. S njima su–
rađujem već nekoliko godina i generalno sam zadovoljan. Neke aspekte posla koje
odrađuje publisher, autor jednostavno ne može sam pokriti. Recimo, kada sam imao
broj jedan hit u Maleziji s Mizz Ninom, njihovom najpoznatijom hip/hop pjevači–
com, IDM je odradio velik dio posla. No, nije ni vani sve tako bajno iako je publishing razvijeniji. Recimo, imao sam i negativno iskustvo u SAD–u kada je moj udio
jednostavno nestao. Netko se očito lažno predstavio kao moj publisher i IDM ni ja
više ništa nismo mogli učiniti. U Hrvatskoj nemam publishera, pa tako nisam ni
imao previše iskustva s našom situacijom, premda je danas takvo stanje da se autor
nažalost ne može u potpunosti prepustiti samo umjetničkom i kreativnom radu.
Ukoliko želi živjeti od glazbe, dio posla morat će obavljati i putem drugih kanala
(manager, kontakti, osobni angažman), a ne samo preko publishera. To je realnost, no
nije nemoguće. Možda mogu spomenuti neke od najpoznatijih svjetskih r’n’b i hip/
hop izvođača s kojima sam surađivao poput Flo Ride, Das Efx–a, Masta Acea, Go–
stface Killaha (nedavno je nastupao u Zagrebu), a bio sam i u pregovorima s Riha–
nnom, Britney Spears i drugima. Vjerujem da ću i u budućnosti koristiti usluge publishinga, premda nove tehnologije autorima omogućuju da i sami obave taj dio posla.
Na nama je da odlučimo što je najbolje za nas. Ukoliko autor smatra da mu publishing
nudi dobre mogućnosti nema nikakvih problema da se pokuša tako probiti. Ukoliko,
pak, smatra da može sam, opet dobro. Svaki slučaj je individualan.«
Tomislav Škulić
— Aquarius Music Publishing
A
Publishing u Hrvatskoj
naspram publishinga u svijetu
gli snimiti i izvoditi ili mogu dogovoriti s
publisherom da jedan od njegovih klijenta
napiše pjesmu za odabranog izvođača.
Gibonni
K
oolade je jedan od najzapaženijih
hrvatskih hip/hop i r’n’b produce–
nata koji ostvaruje i značajnije uspjehe u
inozemstvu. Svoja prva iskustva s ovim
djelom glazbene industrije bilježi još
prije deset godina kada je s »Blackout
projectom« utabao temelje hrvatske hip/
hop scene.
ča publishera u zemlji nisu veći od 25%
za takozvana mala prava (javno izvođe–
nje) i 50% za takozvana mehanička pra–
va (umnožavanje), dok su za korištenja
u inozemstvu, ugovorni udjeli uobičaje–
no viši, 50% za mala prava i do 100% za
mehanička prava.
quarius Music Publishing je tvrtka koja posebnu pažnju posvećuje autorima,
kako poznatijima, tako i onim mlađima koji tek dolaze. Mogućnosti koje nu–
dimo su brojne. U opseg poslova spada ponuda autorske glazbe hrvatskim i stranim
klijentima, izvođačima, za sinkronizaciju u filmovima, televiziji, reklamama i tako
dalje. Kako surađujemo s Universal Grupom, stalno smo u komunikaciji s uredima
po cijelom svijetu — mogu reći da u tom dijelu ostvarujemo dobre rezultate. Što se
hrvatskih autora tiče, pravilo je uglavnom takvo da su pjesme koje su kod nas napra–
vile neku veću tiražu i emitiranje, zanimljive i vani. Djelo doduše treba prilagoditi
za strano tržište, ali ga je moguće i učiniti konkurentnim. Ipak, treba naglasiti kako
veće tržište znači i veću konkurenciju, masovnu produkciju glazbe sa svih strana,
pa nije moguće sasvim garantirati i predvidjeti uspjeh i
prijemčivost dijela. Od poznatijih imena koja zastupamo
valja izdvojiti Gorana Bregovića, makedonsku pjevači–
cu Kaliopi, svestranog autora Ljubu Kuntarića, a tu su
i mlade snage poput Detoura, Nine Romić, Luke Ble–
anija i drugih.
ibonnija ne treba posebno predstav–
ljati. Riječ je o čovjeku koji je prisu–
tan na hrvatskoj glazbenoj sceni od njenih
početaka. S osam samostalnih studijskih
albuma, Gibonni spada među najzna–
čajnije hrvatske autore, a njegov izričaj i
karizma pokazali su se dobitnom kom–
binacijom u Hrvatskoj i u svijetu. »Moja
iskustva s glazbenim publishingom nisu
ostvarena, u stanju su mirovanja. Neke
od mojih najboljih pjesama u rukama su
publishera, ali ne mogu točno protumačiti
njihov angažman u smislu obaveza koje
trebaju ispunjavati. Doduše, u početku
sam imao nekih iskustava, ali sam odu–
stao. Bilo je to početkom 1990–tih kada Gibonni
se cijela ova scena stvarala i tada sam, što
zbog neiskustva, što zbog očekivanja, prihvatio ponuđeno. U međuvremenu sam
shvatio da stvari nažalost ne funkcioniraju kako bi trebale, pa sam se distancirao.
Što se tiče glazbenog publishinga vani, situacija je dosta podijeljena. Neki prolaze
bolje, neki lošije. Kada sam na početku karijere bio član jednog inozemnog benda,
imali smo objavljen album u 12 zemalja, ali čini mi se da su publisheri i tu pomalo
zakazali. Autori i glazbenici danas jednostavno moraju vjerovati u ono što rade. Tre–
ba se truditi, angažirati što je više moguće i stvari će se pokrenuti. Ja sam sakupio
svoju ekipu, od članova benda, organizatora, do izdavača i to su ljudi kojima mogu
vjerovati. Mladim autorima savjetujem neka dobro promisle prije nego što uđu u ovu
priču. Nužno je dogovoriti što bolje uvijete, a ugovor treba biti na određeno, kraće
vrijeme. U svakom slučaju smatram da se trud glazbenika treba nekako nagraditi jer
su u pjesmu uložili svoje vrijeme, novac, dio sebe i svojeg života. Publisheri bi se u tom
smislu trebali malo više angažirati.«
Ana Škarica Lesić
— Dancing Bear Music Publishing
D
ancing Bear Publishing (Dancing Bear
naklada) jedan je od vodećih glazbenih
nakladnika u regiji. Imamo zavidan hrvatski
katalog koji uključuje autore poput Milutina
Vandekara (Mala djevojčica — Tata kupi mi
auto i drugi klasici), Dalibora Pavičića (The
Bambi Molesters), Davora Viduke (Kawasaki 3P), Zorana Čalića (Majke), Gorana
Bareta, Ive Jagnjića (Dalmatino), Dade Pastuovića (Tutti Frutti), dio opusa Dina
Dvornika, Srđana Sekulovića — Skansija te kataloge Majki, Laufera, Kawasaki
3P–a, Kojota, Gatuza i drugih. Za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Makedoniju
kontroliramo zaista impresivni inozemni katalog Warner/Chappella — jednoga od
najvećih publishera u svijetu s bazom od preko milijun djela i više od 65.000 autora.
Kod sklapanja poslova, zbog svega toga u boljim smo pregovaračkim pozicijama od
samih autora, a neke pjesme iz domaćeg kataloga, osim u regiji, uspješno smo plasi–
rali u reklamama i filmovima u inozemstvu (Brazil, Poljska, Angola, SAD, Njemač–
ka). Upravo zbog čvrstog statusa na hrvatskom glazbenom tržištu, znanja, iskustva i
informiranosti u poslu kojim se bavimo te dragocjenim iskustvima i mogućnostima
koje nam prenosi naš inozemni principal Warner/Chappell (upravo je proslavio 200.
godišnjicu), smatramo se odličnim izborom za svakog našeg autora. okt ej okT
Pu–
nk–
Ono
ni–
po–
om
a se
iod
re–
re–
na i
na.
ova
to–
u je
sve
može s glazbenim djelom i kakve mo–
gućnosti postoje«, zaključuje Škulić.
DAVOR HRVOJ
om,
bavi
nisu
već
eo
ćih
ega
ze–
av–
au
no«,
?ebzalg utejivs u
nih početaka do brojnih mogućnosti
Referiranja na
glazbu bez glazbe
Radovi studenata muzikologije iz Graza, Ljubljane
i Zagreba pokazali šarolik odabir tema i pristupa
metodologiji istraživanja
Piše: Ivana Jurenec
T
reći studentski međunarodni muzikološki skup održan je 13. i
14. siječnja u prostorijama zagrebačke Muzičke akademije. Or–
ganizatori su bili Klub studenata muzikologije fusNota, Odsjek za
muzikologiju Muzičke akademije, Institut für Musikwissenschaft
(Karl–Franzens–Universität Graz) i Odelek za muzikologijo Filo–
zofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani.
Raznolikost odabranih tema
Na skupu je petnaest studenata (po pet sa svakoga Sveučilišta) na
engleskom jeziku izložilo teme svojih istraživanja na preddiplom–
skom, diplomskom i poslijediplomskom studiju muzikologije. Ve–
ćina je izlaganja bila historiografske prirode, od kojih su prevlada–
vali radovi vezani uz operu te biografski/analitički prikazi života i
stvaranja pojedinih skladatelja. Ostala su izlaganja bila rezultat et–
nomuzikološkog istraživanja i/ili sociološko–ideološkog te filozofij–
skog promišljanja o glazbi. Radovi su pokazali šarolik odabir tema
i metodologije istraživanja. Studenti iz Graza interes su usmjeri–
li prema glazbenom kazalištu, ponajprije proučavanju sekundar–
nih izvora i libretâ opera. Formalno–estetičku analizu glazbe nije
uključivao nijedan od referata (ili je ona odveć površna da bi bila
mjerodavna), a izostala je i kontekstualizacija rezultata istraživanja
sa samom glazbom te stoga izlaganja nisu bila odveć zanimljiva.
U žarištu zanimanja studenata iz Ljubljane i Zagreba bili su opusi
i djelovanje nacionalnih skladatelja i(ili) etnomuzikologa te socio–
loško ili filozofijsko razmatranje određenih glazbenih pojava. Jed–
nae od vrijednih karakteristika organiziranja takvih skupova jest
stvaranje poznanstava i razmjenjivanje iskustava, kao i međusobno
pružanje pomoći sugeriranjem literature ili upućivanjem na kom–
petentne osobe. Takva je razmjena informacija vrlo korisna, a njo–
me je ostvaren jedan od ciljeva međunarodnog skupa.
Ukoliko se radi o gotovo u potpunosti neistraženom području i
temi koja zahtjeva interdisciplinarnost čiji rezultati ne mogu pruži–
ti precizne podatke, dobro je da istraživač u radu upozori na greške
na koje je naišao tijekom istraživanja. Jedna je zagrebačka studen–
tica na zanimljiv način u svome radu o glazbi egejskih civilizacija u
brončanom dobu istaknula nedovoljnu suradnju arheologa i muzi–
kologa. Tadašnji prikazi instrumenata često ne daju realnu sliku i
lako mogu odvesti na krivi trag, a posebno oprezan treba biti kada
se radi o predmetima koji su falsifikati. U radu je, kao negativan
primjer, navela nedovoljnu istraženost tadašnjeg života i ritualnih
obreda u kojima je glazba igrala važnu ulogu.
Skup je pokazao da studenti svih triju sveučilišta, premda različi–
ta znanja i interesa, imaju afiniteta za znanstveno–istraživački rad.
On je nerijetko usmjeren na proučavanje raznih aspekata glazbe ze–
mlje iz koje studenti dolaze, čime se osvještava važnost očuvanja
nacionalne baštine. Nažalost, gotovo nijedan student nije pripre–
mio glazbene primjere, stoga ostali sudionici nisu imali prilike kroz
glazbu upoznati skladatelje Hrvatske i Slovenije o kojima se govori–
lo. Sudjelovanjem u toj simulaciji znanstvenoga simpozija studenti
su mogli međusobno razmijeniti iskustva te proširiti vidike znan–
stvene spoznaje, pripremajući se tako za budući profesionalni rad.
Aktivni muzikološki pomladak
Suradnja studenata muzikologije s Hrvatskim društvom skladatelja, Hrvatskim muzikološkim
društvom i Muzičkim biennalom Zagreb
Piše: Ivana Jurenec
K
lub studenata muzikologije fusNota
osnovan je u listopadu 2006. kako
bi njegovi članovi već za vrijeme studi–
ja stekli iskustva na području glazbene
publicistike i organizacije umjetničkih
događanja, tribina i predavanja. Ukrat–
ko, aktivnim sudjelovanjem pruža im
se prilika za stjecanje praktičnog znanja
koje je nužna nadogradnja onom teo–
retskom, dobivenom na studiju. Klub
nastoji ostvariti suradnju sa
svim odsjecima Muzičke
akademije, kao i s različi–
tim kulturnim institucija–
ma, čime se dobiva uvid u
raznolikost zadataka s ko–
jima se muzikolozi susreću
u profesionalnom radu. Pri
ostvarivanju i osmišljavanju projekata,
studenti su pokazali da im kreativnost i
želja za daljnjim stjecanjem vještina ne
nedostaju. U pet godina postojanja, o or–
ganizacijskoj i financijskoj strani njegova
rada najvišu su se brinuli predsjednici:
Hrvoje Beban, danas asistent na Odsje–
ku za muzikologiju, Ana Kuštrak te ak–
tualna predsjednica, Ivana Petravić.
MA, HDS, MBZ
U suradnji s Akademijom, Klub je, or–
ganizacijski te pripremajući programske
knjižice, pridonio ostvarenju projekata
Mozart maraton, Majski muzički me–
morijal Josip Štolcer Slavenski te 24 sata
Chopina. Održano je i nekoliko okruglih
stolova na kojima su studenti, zajedno s
gostima, raspravljali o ustrojstvu i mo–
gućnostima koje pruža studij muziko–
logije u Zagrebu i u inozemstvu. U su–
radnji s Hrvatskim društvom skladatelja,
studenti su prisustvovali Glazbenoj tribi–
KNJIGE
Problemi u počecima istraživanja
Kao i kod svakog istraživanja, a pogotovo onih koji su tek u početnoj
fazi (a takva su prevladavala na skupu), potrebno je iznošenju tezâ
pristupiti s oprezom i ne ih navoditi prije no što se pronađu izvori
za njihovo obrazloženje te se provede analiza djela. Upravo je na taj
aspekt važnosti znanstvenog istraživanja pojedine izlagače upozo–
rio akademik Nikša Gligo, tvrdeći da zaključke treba iznositi tek
nakon prouča–
vanja izvora i
literature. Ta
se problemati–
ka ogledala u
radovima koji
su se temelji–
li na ideološ–
ko–političkom
pristupu glaz–
bi, primjerice
utjecaju Wa–
gnerova opu–
sa na sloven–
ske skladatelje.
Pri takvim
se situacija–
Teme studentskih istraživanja bile su raznolike, a većina
je izlaganja bila popraćena prezentacijom
ma zrcali od–
nos profesorâ,
čiji je zadatak
mlade istraživače upozoriti na pogreške te studenata koji bi tvrdo–
glavost trebali staviti sa strane kako krajnji rezultat ne bi bio površ–
no istraživanje temeljeno na neprovjerenim informacijama.
U povodu 5. obljetnice Kluba studenata muziklogije fusNota
ni Pula, odnosno Opatija, na kojoj su se
pobliže upoznali s hrvatskom suvreme–
nom glazbom. Upravo je ona bila temat–
ska okosnica jednog projekta ostvarena
na početku djelovanja Kluba. U prosto–
rijama Nacionalne i sveučilišne knjižnice
te Muzičke akademije odvijale su se slu–
šaonice na kojima su se predstavila djela
Mila Cipre, Igora Kuljerića, Josipa Hat–
zea i Berislava Šipuša. Aktivno se uklju–
čivši u rad Muzičkog biennala Zagreb,
Klub je organizirao razgovore na kojima
su gosti bili Krzysztof Penderecki (2007.)
i Tristan Murail (2009.) — skladatelji u
žarištu 24. i 25. MBZ–a.
Novi putovi glazbe
Raznolik spektar zanimanja studenata
rezultirao je edukativnim predavanjem
Igora Pomykala o ranoj glazbi koji je
predstavio historijske instrumente liru da
braccio i liru da gamba, uz podršku Hrvat–
skog muzikološkog društva. Kako bi stu–
denti istražili neke nove glazbene putove
s kojima se ne susreću na studiju, orga–
nizirali su radionicu klasičnog indijskog
plesa kathaka i ciklus predavanja o glazbi
u filmovima Gospodar prstenova, Batman
i Psycho koja je održao mladi skladatelj
Danijel Legin. Zanimljivu radionicu
Vježbanje uz elektroniku vodio je sakso–
fonist i skladatelj Gordan Tudor u pro–
storijama Studentskog centra. Tamo su,
Knjiga o trideset godina
RI scene
Z
oran
Žmirić,
autor knjige o
nastajanju najboljih
pjesama riječkog
rocka od 1979. do
2009. godine, kao
insider (član Laufera od 1987. do
1989., a zatim grupâ Grad i Grč) punim je bićem svjedočio nastajanju
60 odabranih pjesama koje su nastajale na snažnoj
riječkoj rock sceni,
donoseći u svojoj
knjizi biografije najznačajnijih autora
(od Nenada Bacha, Roberta Funčića, Elvisa Stanića, Damira Halilića
Hala ili Urbana), pa čak i priče o podrijetlu imena pojedinih sastava.
Pune tri godine autor je sistematizirao i dopunjavao zabilješke, ne
zanemarujući ni jedan oblik rock iskaza, niti jedan njegov derivat,
od punka, hard corea, industriala, noisea, popa, metala, hip hopa,
jazza ili pak akustičara kantautora. Nastala je tako bogato ilustrirana knjiga sa 180 fotografija. Ona će na 464 stranice čitatelja uvesti
u sve tajne riječkih glazbenih radionica, objasniti kako i zašto su
nastale najbolje pjesme riječkog rocka u tom periodu, a kako autor
ističe: »...nema istinskog ljubitelja glazbe koji se prepušta taktovima
omiljene pjesme da makar jednom nije upitao otkud je stigao baš
taj stih, upravo taj ton koji se tako dobro uklapa u nas, ispunjavajući
međuprostor nastao iščeznućem davno proživljenih trenutaka.«
Na ta pitanja Žmirić suvereno odgovara u svojoj knjizi Riječke rock
himne, preplićući informacije obiljem malo poznatih trenutaka kao:
koja je jedna od prvih zabranjenih pjesama u demokratskoj Hrvatskoj, koja pjesma govori o apsolutno ničemu ili koja je pjesma
nastajala godinama; s notnim zapisom za 60 instrumenata...
Knjiga je to koja legendarnom rock zajedništvu Rijeke u kojoj je
rock bio uvijek i kulturološka odrednica, daje jedinstveno svjedočenje i iskreni je hommage boljim vremenima. (Maja Sabolić)
NOTE
Međunarodni susret studenata muzikologije —
najnoviji projekt Kluba fusNota
NOVE MUZIKOLOŠKE SNAGE
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
Mihael Kozjek
SUSRETI
10
u sklopu 1. svjetskog festivala doživljaja
posvećena Parizu, studenti održali mul–
timedijalnu prezentaciju kojom su oku–
pljenu publiku poveli na putovanje kroz
povijest francuske glazbe.
Časopis fusNota
O projektima Kluba fusNota objavljeno
je više članaka u istoimenom časopisu,
ujedno najvećem projektu Kluba kojim
studenti uredničkim, autorskim
i organizacijskim radom stječu
vrijedna iskustva. Uz financijsku
potporu Sveučilišta u Zagrebu i
sponzora dosad je objavljeno deset
brojeva. Svaki sadrži članke ra–
zličite forme i sadržaja posvećene
jednoj odabranoj temi, a uz njih, objav–
ljuju se osvrti na koncerte, studentska
događanja, recenzije knjiga i CD–ova te
studentske seminare. U svakome se broju
predstavlja stvaralaštvo jednog studenta
kompozicije kroz intervju i objavljivanje
partiture skladbe koja se (pra)izvede u
prigodi predstavljanja novog broja časo–
pisa. Promocija se sastoji od koncerta i(li)
predavanja koji se tematski referiraju na
glavnu temu časopisa. Neke od njih bile
su posvećene ranoj glazbi, jazzu, film–
skoj glazbi, Muzičkom biennalu Zagreb,
elektroničkoj glazbi, virtuoznosti, odno–
su glazbe i teksta i slično.
Neposredno nakon promocije jubilarnog
10. broja časopisa, u siječnju ove godine,
Klub je, kao suorganizator, sudjelovao
u 3. studentskom međunarodnom mu–
zikološkom skupu, ujedno posljednjem
ostvarenom projektu.
Recenzija partiture iz pera KOLEGE
Jezgrovitost, duhovitost i
šarm zborske zbirke Plava
vrata Tomislava Uhlika
Z
birka zborova Plava vrata skladatelja i dirigenta Tomislava Uhlika
nastala je kao izdanje zadanih skladbi za varaždinske Glazbene
svečanosti hrvatske mladeži. Skladbe su pisane po raznim kategorijama — od jednoglasnih dječjih zborova do mješovitog četveroglasnog
zbora, a tekstom, glazbenim izričajem i kvalitetom svakako su zavrijedile
takvo reprezentativno izdanje. Već na prvi pogled uočljivo je iskustvo
koje maestro Uhlik ima u pisanju i radu s vokalnim ansamblima, briga
za glas, tekst, raspon i tehničku spremu ansambla kojemu je pojedina
skladba namijenjena. Počevši od skladbe Dva đaka namijenjene najmlađem uzrastu i pisane za jednoglasni dječji zbor, preko troglasnih pjesama Osmijeh, Vitez od Zime i Plava vrata, pa sve do četveroglasnih Mak,
Jesenska slika, Sniježak i Boje jeseni, Uhlik s iznimnom osjetljivošću bira
i provodi glazbeni izričaj, harmonije i zahtjevnost izvođenja. Kako sam
većinu skladbi iz zbirke u više izvedbi imao priliku čuti i uživo, moram
izdvojiti djela pod naslovima Dva đaka, Mak i Boje jeseni kao iznimno
uspjela. Dva đaka je naizgled jednostavna dječja pjesma pisana za jednoglasni dječji zbor uz klavirsku pratnju, no u praksi je podložna različitim
agogičkim pristupima, a time i vrlo zahvalna za glazbene pedagoge i
zborovođe. Mak za
ženski četveroglasni zbor tehnički je
zahtjevna skladba
koja traži diviziranje dionica, ali time
nudi bogati spektar
harmonija i impresionistički kolorit. Boje
jeseni također nude
izmjene tonalitetnih
ploha s impresionističkim bojama, na
momente kao u djelima Erica Whitacrea
i Mortena Lauridsena, no sa svojim originalnim unutarnjim
životom i glazbenim
tijekom. (Ivan Josip
Skender)
11
Intime Tomislava Olivera praizvedene na drugom koncertu ciklusa Vatromet mladosti
U počast djedu–skladatelju
JAZZ.HR
MLADI
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
Tomislav Oliver, Zagrebačka filharmonija i Tomislav Fačini
N
NAGRADE
a jednom od dva koncerta posvećena ista–
knutim mladim glazbenim umjetnicima
s Muzičke akademije u Zagrebu, Zagrebačka
filharmonija, unutar ciklusa Vatrena mladost,
praizvela je pod znalačkim vodstvom maestra
Tomislava Fačinija skladbu Intime Tomislava
Olivera. U vrijednoj koncertnoj suradnji Mu–
zičke akademije i Zagrebačke filharmonije,
kako za mlade glazbenike, tako i za publiku u
Lisinskom, uz jednog dirigenta i sedam mladih
virtuoza, priliku za predstavljanje dobio je mla–
di hrvatski skladatelj koji je nedavno privukao
pozornost osvajanjem ugledne nagrade Fonda
Stjepan Šulek 2011. za skladateljsko djelo Obsidienne za komorni orkestar, praizvedeno 2010. u
ciklusu Cantus Ansambla.
U prilici da sklada za najveće orkestralno tijelo,
Oliver se zrelo i hrabro poigrao bogatim instru–
mentalnim aparatom suprotstavljajući virtuozne
soliste s bogatim, ritamski zahtjevnim orkestral–
nim odlomcima, ambiciozno koncipirajući Intime poput orkestralnog koncerta u jednom stav–
ku. Očigledna i jasna inspiracija skladateljskim
uzorom, makedonskim skladateljem Tomom
Proševim, Oliverovim djedom, rezultirala je
korištenjem tematskog materijala iz Proševljeve
klavirske skladbe Intima iz 1981. godine. Oliver
kroz četiri pomalo nejasna formalna odsjeka koji
su sačinjeni i međusobno povezani kontrastira–
jućim solističkim i orkestralnim dijelovima, pre–
uzetu dvanaesttonsku seriju koristi, kako kaže,
kao »objet trouvé, prilagođavajući se instrumen–
taciji, karakteru i teksturi svakog odsjeka«. Djelo
u cijelosti intimnost dočarava smislom za orke–
straciju, filigranskim detaljima i nježnim soli–
stičkim temama pojedinih instrumenata koji
su, poput zaziva na počecima odsjeka, decentno
povezivali pojedine odsjeke. No, najveći zahtjev
skladbe u trajanju oko dvadesetak minuta, za
mladog autora svakako je bila gradnja veće forme
koja je u cjelini, zajedno s dramatskim vrhuncem
skladbe, izmakla ušima slušatelja prilikom iz–
mjene pojedinih dijelova. Ipak, suveren i smion
odnos u baratanju simfonijskim orkestrom, mu–
zikalitet koji se očituje u promišljanju solističkih
dionica, ambiciozno igranje s ritmom unutar or–
kestralnog tijela, otkriva velike mogućnosti mla–
dog skladatelja na počecima njegova zrelog skla–
dateljskog puta.
Piše: Tomislav Vuković
M
ala dvorana Vatroslava Lisinskog
imala 13. siječnja 2012. čast ugostiti
veliku figuru balkanske jazz scene. Naime,
u drugom ovosezonskom koncertu ciklusa
Jazz.hr u organizaciji Jazz Kluba Zagreb
Hrvatskog društva skladatelja i Koncertne
dvorane Lisinski, ta je čast pripala legen–
darnom jazz trubaču i skladatelju Dušku
Gojkoviću.
Duško Gojković u Lisinskom
Počast za Boška
Kozmopolit koji je svirao s gotovo svim
značajnijim imenima svjetskog jazza, na–
kon podužeg vremena vratio se u Zagreb,
ovaj put s vlastitim međunarodnim kvarte–
tom. Glazbenik sa slovenskim i talijanskim
državljanstvom, Renato Chicco, profesor
jazza na Akademiji u Grazu, prebirao je po
crno–bijelim tipkama, dok su druga dvo–
jica glazbenika iz ritam sekcije Austrijanci
— Hans Strasser, zadužen za »duboke to–
nove«, dok je za bubnjevima sjedio Mario
Gonzi . »A ja sam Louis Armstrong«, na–
šalio se Gojković na oduševljenje publike.
Tomislav Oliver laureat Nagrade Fonda Stjepan Šulek
Mladi skladatelj u žarištu
Haris Nonveiller, Zoran Juranić i Berislav Šipuš,
Oliverovu je skladbu jednoglasno odabrao među
osam prijavljenih, a djelo su u obrazloženju oka–
rakterizirali kao neoimpresionističko, slobodne
forme, s »promišljenom organiziranošću materi–
jala, motivičkom povezanošću, raznolikim i hra–
brim zvukovnim kombinacijama te muzikalnim
protokom.« Oliver je o djelu rekao: »Studija za
komorni ansambl Obsidienne, zamišljena je kao
umjetnost svjetla kroz kolaž simbola, a promatra
se iz dvije perspektive. Prva se može opisati kao
međuigra treperenja svjetla i tamnih linija koje
oblikuju strukture i uzorke, u skladbi prikazane
kroz dispoziciju glazbenog materijala i tretiranje
instrumentacije. Druga je slijed simbola u koje se
materijal preobražava u odnosu na formu djela.
Formalna struktura skladbe sastoji se od pet ve–
ćih odsjeka, od kojih svaki predstavlja zasebnu
mikroformu koju karakterizira specifična orke–
stralna tekstura te provođenje novog glazbenog
materijala.« Osim izvedbe koja joj je pribavila
Nagradu, Obsidienne je u kratkom vremenu od
Haris Nonveiller i Tomislav Oliver u HDS–u
nastanka doživjela još dva predstavljanja, također
u izvedbi Cantus Ansambla i to na ljubljanskom
festivalu Unicum te na 47. Glazbenoj tribini
Opatija. Oliver je za skladbu primio i Rektoro–
vu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. Nagradu je
posvetio djedu, makedonskom skladatelju Tomi
Proševu, igrom slučaja neko vrijeme upravo Šule–
kovom studentu koji je nagrađenom skladatelju,
kako sam kaže, svakodnevna inspiracija.
Petak, 16. prosinca 2011., ciklus Glazba u pokretu u muzejskoj postavi Zbirka u pokretu
Ansambl Fronesis u Muzeju suvremene umjetnosti
Piše: Marija Saraga
A
nsambl Fronesis nastavlja uspješnu surad–
nju sa zagrebačkim Muzejom suvremene
umjetnosti. U popodnevnom terminu, u petak,
16. prosinca 2011., taj relativno mlad, ali entuzi–
jastičan i kvalitetan ansambl za suvremenu glaz–
bu održao je još jedan u nizu koncerata u Muzeju
suvremene umjetnosti u ciklusu Glazba u pokretu koji se odvija u posebnoj muzejskoj postavi
Zbirke u pokretu.
Program koncerta
bio je sastavljen od
dvije skladbe ame–
ričkog skladatelja
Charlesa Ivesa,
The Unanswered
Question te Tone
Roads No. 1, na–
stale na početku
20. stoljeća, dok
je drugi dio kon–
certa zašao u 21.
stoljeće ponudivši
okupljenoj publici
skladbu Sjećanja na
Vis dirigenta i ute–
meljitelja ansambla
Mladena Tarbuka.
Ansambl Fronesis
Tihomir Milovac
FRONESIS
ponedjeljak, 16. siječnja, na 26. obljetnicu
smrti Stjepana Šuleka, skladatelja, diri–
genta i violinista, na svečanosti u Hrvatskom
društvu skladatelja ponovno je dodijeljena Na–
grada koja nosi njegovo ime. Fond Stjepan Šulek
Nagradu dodjeljuje jednom godišnje, naizmjence
mladom hrvatskom violinistu ili skladatelju do
36 godina starosti za prvu izvedbu novoga dje–
la ili za koncertnu izvedbu violinista. Nagrada
koja se sastoji se od diplome i novčanog iznosa,
ove je godine otišla u ruke mladog skladate–
lja Tomislava Olivera koji je 2010. diplomirao
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof.
Marka Ruždjaka. Nagradu je primio za skladbu
Obsidienne, studiju za komorni ansambl, prai–
zvedenu 2010. u ciklusu Cantus Ansambla pod
ravnanjem Berislava Šipuša, a koju je skladatelj
skladao za vrijeme studija. Prema njegovim ri–
ječima, djelo je inspirirano vitrajem Marca Cha–
galla Memorial East Window u crkvi Svih svetih
u Tudeleyu u Kentu. Stručni žiri u sastavu Pavle
Dešpalj, predsjednik te članovi Ruben Radica,
Krešimir Mihelić
Piše: Marija Saraga
U
Ansambl Fronesis i Mladen Tarbuk u MSU
Večer
uspomena
uz Duška
Gojkovića
Gordan Renić
Dario Hacek
Piše: Srđana Vrsalović
Novi koncert sezone Jazz.hr —
2011./2012.
dao je odlične interpretacije Ivesovih djela, pose–
bice The Unanswered Question što ga je ansambl
izveo u verziji sa četiri flaute, jednoj od mogućih
kombinacija koje skladatelj »dozvoljava« u svojoj
partituri. U izvedbi djela u kojemu trublja uvijek
iznova postavlja pitanja o postojanju i smislu, na
koja joj odgovore pokušava dati ansambl, no ko–
načni odgovor ostaje uvijek samo tišina, posebno
treba pohvaliti odličnog trubljača Vedrana Ko–
celja. Solo dionicu izveo je prostorno izmješten
od ostatka ansambla, na postolju u razini višega
kata te znatno pridonio kvaliteti i uspjehu izved–
be. Tarbukova Sjećanja na Vis praizvedena su na
Glazbenoj tribini Pula 2008., a djelo, šareni ko–
laž zvukova i boja, sažima autorova sjećanja na
ljetovanja na Visu, referirajući se na drage prija–
telje, događaje i mjesta na Visu. I ovoga puta, na
koncertu Ansambla govorio je akademik Nikša
Gligo, uvodeći publiku u svako djelo, govoreći
prije i nakon izvedbe o njegovim specifičnosti–
ma, uvjetima nastanka i ostalim informacijama
koje slušatelju pružaju mogućnost slušanja djela u
njegovu kontekstu, dodajući još jednu, neobave–
znu, ali korisnu dimenziju iskustvu slušanja.
Nije ovo bila večer iznenađenja, egzotič–
nih tonova, složenih konstrukcija i ostalih
čudesa modernog jazza jer kako je Duško
odmah objasnio: »Mi sviramo mainstream
jazz.« No, to nipošto ne znači da se u glaz–
bi i izvedbama njegova kvartet nije moglo
uživati. Dapače, virtuozna svirka i presjek
najznačajnijih skladbi karijere, od balada do
latin jazza, zadovoljili su svačiji ukus. Bila
je to večer uspomena gdje je gotovo svaka
skladba posvećena nekom bitnom imenu iz
njegovog života. U Ballad For Miles prisje–
tio se suradnje i prijateljstva s velikim Mi–
lesom Davisom, svojim mentorom i učite–
ljem, lagani latin jazz klasik Inga skladan
je po »naredbi« njegove supruge koja obo–
žava bossu i sambu, dok je u I’ll Close My
Eyes odao počast velikanu hrvatskog jazza
Bošku Petroviću koji nas je napustio prije
godinu dana.
Tajna mladosti
Gojković je kao vođa sastava prilično li–
beralan te ostavlja dosta prostora za sola
glazbenika. Hans Strasser je tako u Bass
Bluesu pokazao da je »potkovani basist«,
dok je Gonzi, u dva desetminutna sola, de–
monstrirao melodičnu stranu svojega in–
strumenta, osvojivši simpatije publike. U
jednom trenutku, Gojković je nestao s po–
zornice dozvolivši da se predstavi Renato
Chicco trio.
Više od četrdeset godina bogate karijere
krije se u prstima toga majstora, vrijeme
koje uspješno skriva iza smješka. Unatoč
tome žar je još uvijek prisutan, pluća nisu
oslabila, a vještina je doživjela zrelost i pu–
noću poput starog vina. I u tome se krije
onaj ugodni trenutak spontanog iznena–
đenja kada shvatite da je Gojkovi nedavno
proslavio osamdeseti rođendan. Sada zna–
mo da je Einstein bio u krivu. Nije brzina
svjetlosti ta koja usporava vrijeme — već
sav taj jazz.
Vijesti o Milku Kelemenu iz
Stuttgarta
U punoj autorskoj
snazi
N
aš skladateljski veteran Milko Kelemen oba–
vještava iz Stuttgarta čitateljstvo Cantusa o
svojim najnovijim uspjesima i narudžbama. Upravo
je od Festivala Richarda Wagnera primio narudžbu
da za 200. obljetnicu skladateljeva rođenja napiše
trio za violinu, violončelo i klavir. Praizvedba će
biti održana 2013. godine u Bayreuthu, a partitura
je već napisana i poslana naručiteljima. Kako kaže,
djelomično je upotrijebio Wagnerove teme i pomi–
ješao ih sa svojima.
MEĐUNARODNI USPJESI
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
U povodu obilježavanja 20. obljetnice neovisnosti Republike Hrvatske Gudački kvartet Rucner s
hrvatskom glazbom na svjetskim podijima
Gudački kvartet Rucner s hrvatskom
glazbom na svjetskim podijima
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
denoga, a 12. i 13. studenoga
gostovao je u Melbourneu na
CrOZ festivalu na Federacij–
skom trgu i u dvorani BMW
Edge.
Gostovanje u Kini otpočelo je
koncertom 4. studenoga u pe–
kinškome Resource Centre, a
završilo 18. studenoga koncer–
tom u Londonu u dvorani Eu–
ropskog centra u organizaciji
našega Veleposlanstva u Lon–
donu i uz financijsku podršku
Odjela za kulturu MVEP–a.
Pijanistica Dijana Brekalo koja je na prošlogodiš–
njim Danima Milka Kelemena u Slatini priredi–
la večer njegovih klavirskih djela, ove će godine u
Londonu praizvesti skladateljevu novu klavirsku
Sonate Oublié. Da mu je u posljednjem razdoblju
klavir u prvom planu stvaralačkog zanimanja, do–
kazuje i vrlo uspjeli Klavirski koncert Madrigal
Rouge što ga je u veljači u nizu njemačkih grado–
va praizvela naša proslavljena pijanistica Martina
Filjak uz Njemačku radijsku filharmoniju iz Saar–
brückena pod vodstvom Christopha Poppena.
O djelu Kelemen kaže: Temeljna ideja je prodor dimenzije crvene boje projicirane prema kraju djela na
velikom platnu ili bijelom zidu iza orkestra. Na to
me nadahnuo avangardni slikar Mark Rotho i njegove potpuno crvene slike. Ta nova dimenzija svjetlosti
prvo se javlja kao blijedo roza, postupno se sve više intenzivira do žarko crvene na kraju koncerta kada pijanistica vrlo glasno na mikrofon izgovara riječi Ma–
drigal Rouge.
Kvartet Rucner na koncertu u dvorani Veleposlanstva RH u Canberri
G
udački kvartet Rucner na najljepši je
način svečano obilježio 20. obljetnicu
neovisnosti Republike Hrvatske, predstav–
ljajući glazbu hrvatskih skladatelja u dalekom
svijetu. Započevši koncertom Jesen iz ciklusa
Četiri godišnja doba u Hrvatskom glazbenom
zavodu, krenuo je na turneju u Peking, Syd–
ney, Canberru, Melbourne i London od 2. do
19. studenoga 2011. Godine.
Inače, od posebne je važnosti vijest da je Milko
Kelemen primio najviše njemačko državno odli–
kovanje Grosses Bundesverdienstkreutz, kao i da su
mu sva djela tiskana kod elitnih izdavača poput
Universal Edition u Beču, Schott u Mainzu, Pe–
ters u Frankfurtu i Sikorski u Hamburgu. (HDS)
Davorin Kempf
kao Composer–in–
Residence
Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture,
Kvartet je gostovao u Australiji, a Ministar–
stvo vanjskih i europskih poslova(MVEP)
svojom je podrškom omogućilo i proširenje
turneje na Kinu i Veliku Britaniju. Program
sastavljen od skladbi Josipa Mihovila Stratika
, pa sve do glazbe Ive Josipovića, naišao je na
izvanredan prijem kod publike. U Australiji je
održano sveukupno šest koncerata od kojih je
8. studenoga 2011. u Church of St Mary Immaculate u Sydneyu gost Kvarteta bio austral–
ski orguljaš i bariton Kurt Ison. On je, izme–
đu ostaloga, pjevao djela Vladimira Ruždjaka
na hrvatskom jeziku. Dan nakon toga održa–
ni su koncert i predavanje o hrvatskoj glazbi
uz video projekcije u MLC School u Sydneyju
kojom je prigodom Kvartet poklonio školskoj
knjižnici note s djelima hrvatskih skladatelja,
uz veliko zanimanje i odaziv studenata i pro–
fesora. U Veleposlanstvu Republike Hrvatske
u Canberri održao je Kvartet koncert 10. stu–
N
ajavljujući novosti koje priprema za iduću
sezonu, Zagrebačka filharmonija najavila
je uvođenje posebnog statusa svojeg »službenog
skladatelja«, kao što je to pod engleskim pojmom
Composer–in–Residence u svijetu već godinama
uobičajeno kod mnogih znamenitih orkestara i
festivala. Prigodu da pokrene atraktivnu suradnju
između suvremenih skladatelja i našeg najstarijeg
simfonijskog orkestra dobio je Davorin Kempf koji
će u dvije sezone (2012./’13. i 2013./’14.), prema
ugovoru koji je upravo potpisao s Filharmoničari–
ma, napisati dvije veće skladbe za simfonijski orke–
star (jedna će biti Koncert za klavir) i dvije manje
za pojedine orkestralne skupine (puhači i gudači).
Čestitamo skladatelju i veselimo se njegovim no–
vim orkestralnim djelima. (JH)
Klasična glazba u jazz
klubu
O
d kraja 2011. na zagrebačkoj je klupskoj sceni
aktivan novi Vip Club Zagreb na atraktivnoj
lokaciji u samome središtu grada (Trg Bana Josi–
pa Jelačića 8). Posebnost njegove široke glazbene
ponude je ciklus klasične glazbe koji je vlasnik
kluba Dražen Kokanović dao u ruke skladatelju
Srđanu Dediću, umjetničkom voditelju. Niz večeri
s početkom u 20,30 sati započeo je 30. prosinca
Zagreb Trio (Danijel Detoni, klavir, Martin Dra–
ušnik, violina, Pavle Zajcev, violončelo), nastavio
se trima duetima studenata Muzičke akademije u
Zagrebu (11. siječnja) te nastupom New Sax Quar–
teta s izvedbama djela suvremenih hrvatskih skla–
datelja S. Dedića i D. Detonija (28. siječnja). Ve–
ljača je publici kluba donijela nastup dua Anđelko
Krpan–Marko Genero (8. veljače), s praizvedbama
novih dua za violinu i violu Anđelka Klobučara i
Tomislava Uhlika, a zatim i koncert Gudačkog
kvarteta Porin (25. veljače) s kvartetima Ive Mače–
ka i Ive Paraća. Ciklus klasične glazbe u Vip Clubu
Zagreb ima zamjetan dio mahom mlađih fanova,
kao i starijih ljubitelja klupskih prostora koji ne po–
sjećuju koncertne dvorane i ovo im je jedinstvena
prilika čuti ponajbolje izdanke hrvatske klasično–
glazbene scene. U svakom slučaju sjajan poticaj za
neke nove glazbene kreacije. (JH)
MEĐUNARODNI USPJESI
VIJESTI
12
Ana Rucner i Australija
Na koncertima su izvođene
isključivo skladbe hrvatskih
skladatelja: Josipa Mihovila
Stratika, Stjepan Šuleka, To–
mislava Uhlika, Emila Co–
ssetta, Vladimira Ruždjaka,
Miroslava Miletića, Petka
Kantardžijeva — Mlinca i Ive
Josipovića. Reakcije slušatelja
bile su vrlo pozitivne, a pljesak
oduševljen i dugotrajan.
I
me obitelji Rucner u Australiji spominje se još od 2010. kada je na četiri koncerta pozor–
nost javnosti izazvala violončelistica Ana Rucner. Tada je u aranžmanu Turističke zajed–
nice Grada Zagreba održala dva koncerta u Sydneyu i jedan u Melbournu. U Sydneyu je
nastupila na Svjetskom kongresu organizacije SKAL International, te na posebnom koncer–
tu održanom za Kralja Tonge u galeriji hrvatskog slikara Charlesa Bilicha. U Melbournu
je oduševila publiku Adventističke crkve cjelovečernjim recitalom. Za svečanost u povodu
Dana Australije i 20. obljetnice uspostavljanja hrvatsko–australskih diplomatskih odnosa
nastupila je i 26. siječnja u Hotelu Regent u Zagrebu, a priprema i skorašnji ponovni odlazak
u Australiju. (J.H.)
Ana Rucner, Kralj Tonge i Charles Bilich
Zbor HRT–a u projektu Europske komisije
Glazbeni identitet mediteranskog područja
Piše: Ana Vidić
Tragom koncerta održanog 14. studenog 2011. u Pragu
Z
bor Hrvatske radiotelevizije, sa šefom
dirigentom Tončijem Bilićem gosto–
vao je 14. studenoga 2011. u Pragu u sklopu
projekta Europske komisije Na granicama
glazbenog humanizma: slavenski svijet i kultura
Mediterana. Gostovanje je uključivalo nastup
u crkvi sv. Šimuna i Jude, ujedno koncertnoj
dvorani Praškog simfonijskog orkestra te pre–
davanje maestra Bilića o programu i proble–
mima njegove realizacije. U skladu s temom
projekta za program je izabrano ono najbolje
od ranog vokalnog stvaralaštva na našoj oba–
li: Sanctus iz Beneventanskog kartulara sv.
Marije u Zadru iz 11. stoljeća, duhovni ma–
drigali iz zbirke Musica spirituale Lamberta
Courtoysa, moteti iz Prve knjige moteta u pet
i šest glasova Julija Skjavetića, moteti iz zbir–
ke Sacrae cantiones Ivana Lukačića te skladba
nadahnutu glagoljaškim pjevanjem Križu,
daj nam ti milosti Igora Kuljerića. »Izuzetno
je važno da ansambli Hrvatske radiotelevi–
zije sudjeluju u međunarodnim projektima i
u razmjenama, da programe koje rade u Hr–
vatskoj predstave i u inozemstvu. Zato je ovo
gostovanje u Pragu kao nastavak projekta u
kojemu surađuju Francuska, Češka, Hrvatska
i Italija važno za ansambl i za partnere u svi–
jetu kojima imamo priliku predstaviti ono što
radimo i način na koji radimo, ali i hrvatsku
baštinu i suvremenu glazbu na najbolji mogu–
ći način«, posvjedočila je o važnosti uključi–
vanja Zbora HRT–a u taj projekt ravnateljica
Glazbene proizvodnje HRT–a Sanda Vojko–
vić. Projekt Europske komisije Na granicama
glazbenog humanizma: slavenski svijet i kultura
Mediterana osmišljen je s ciljem osvjetljava–
nja i promoviranja bogatog glazbenog nasli–
jeđa središnje Europe pri kraju renesanse. U
nastojanju definiranja glazbenog identiteta
mediteranskog područja na razmeđu brojnih
kulturnih utjecaja, projekt postavlja važno pi–
tanje definiranja sebe i drugih u svjetovnom
i duhovnom smislu, pogotovo danas, kada za
mnoge stanovnike srednje i istočne Europe
pripadnost Europskoj uniji nije nešto što se
podrazumijeva. U tom smislu, znakovite su
zemlje partneri Francuska i Italija, kao jed–
ne od osnivačica Europske unije, Češka koja
je 2009. predsjedala Europskom unijom te
Hrvatska koju tek očekuje uključivanje. No–
sitelj projekta je Centar za napredne studije
renesanse iz Toursa u Francuskoj kojemu se
kao suorganizatori pridružuju Sveučilište
iz Palerma, Karlovo sveučilište iz Praga te
Matica Hrvatska (ogranak Dubrovnik). Kao
pridruženi partner, Zbor Hrvatske radiotele–
vizije, već je sredinom travnja 2011. gostovao
na festivalu Les Preludes de Sablé u francu–
skom gradu Sablé sur Sarthe gdje su iz spo–
menutih zemalja nastupili ansambli Octopus
Pragensis (Češka) te Doulce Mémoire (Fran–
cuska), dok je Italija u projektu sudjelovala u
znanstvenom dijelu programa. Zaključak je
planiran za ožujak ove godine kada će se u
Dubrovniku, uz koncertni program, održati
i završna muzikološka konferencija.
CD IZLOG
CD izlog Đurđe Otržan
CD izlog dr. sc. Zdenke Weber
Kvintet Simply Brass
Ludomir Michał Rogowski
CAMMINATE
(Cantus)
N
ajbolji se rezultati postižu kad glazbenici
sami osjete želju ili potrebu da se okupe i
oblikuju komorni ansambl te započnu s njego–
vanjem komorne glazbe za svoj sastav instrume–
nata. Skorašnje zanimanje za limena puhačka
glazbala potaknulo je instrumentaliste na češće
okupljanje, a plod takvog poticaja je i kvintet sa
šestogodišnjim iskustvom zajedničkog muzi–
ciranja nazvan engleski Simply Brass. Moguće i
nadahnuti velikom popularnošću puhačkih an–
sambala koja nepomućeno u Americi traje do
danas, tako smo dobili izvorno hrvatski kvintet, s
naglaskom na sjeverno–hrvatski melos i nazivom
koji možda treba, a možda i ne treba prevesti jer
je pojam »brass« stalan u žargonu glazbenika.
Mjedeni puhački instrumenti ili »Jednostavno
brass«. Brass je sastavnica orkestara, naročito ve–
likih jazz orkestara i zapravo nikada nije prekidao
liniju prisuća u glazbenom životu Europe, od sta–
rog rimskoga carstva do naših dana. Njihov raz–
buđujući zvuk odlikuje se svečanošću, a donosi i
elegični glazbeni melos na ugodan i razgovijetan
način. Takve su mogućnosti skladateljima pružile
priliku da za ovaj uigrani kvintet napišu skladbe
koje su im i posvećene, a na albumu ih je neko–
liko. Sedam uglednih autora i sedam privlačnih
skladbi, Camminate (naslovljene po skladbi Mar–
ka Ruždjaka), čine ozbiljnom i vrsno izvedenom
šetnjom od jazza do avangarde, od crossovera do
sakralnih tema.
Dario Teskera i Rudolf Homen, trublje, Hrvoje
Pintarić, horna, trombonist Alen Bošnjak i tubist
Željko Kertes, profesionalni su muzičari s entu–
zijazmom koji će nam ovim albumom donijeti
Plesove Tomislava Uhlika, suitu U Arboretumu
Miljenka Prohaske, Csárdás Ive Josipovića, Dies
irae Berislava Šipuša, Dvije rijeke Dalibora Gru–
bačevića, Camminate Marka Ruždjaka i Mjesečevu tugu Damira Butigana. Nosač zvuka je i nosač
slike, pa se može pogledati kratki video uz foto–
grafije sa snimanja prošlog proljeća u Koprivnici.
Da je ples omiljena tema glazbe, kako narodne
tako i klasične, znano je svakome tko voli ritam.
Uvodna skladba Četiri plesa Tomislava Uhlika
polazi od istarskih instrumentalnih boja i inter–
vala te nas podsjeća na staru i omiljenu ulogu pu–
hača u društvenom životu. Ugođaj Prohaskinih
stavaka iz Arboretuma priziva najbolje dane Big
Bandova, no s ugodnom nostalgijom, a vrsnost
svirača ovdje je najizraženija. Svakako da su tru–
bljači ponajviše istaknuti u takvom tipu sastava,
ali i tri instrumenta s dubljim lagama čine atmos–
feru i zvučni prostor za solističke dionice. Stoga,
ako u skladbi Csárdás Ive Josipovića očekujemo
Žigu i bandiste, čut ćemo plesnu reminiscenciju
profinjeniju od pukog preslikavanja melosa ove
ili one regije. Dies irae Berislava Šipuša pokazuje
da kvintet estetski kontrolira i znalački upravlja
dramaturgijom glazbe koju izvodi. Na trenutke
postižu starinsku patinu koja se taloži na našu
predodžbu o svirci djela Gabrielija i Gesualda u
renesansnim crkvama.
Kvintet Simply Brass ansambl je ozbiljnih aspira–
cija i čega god se prihvati, dovede do umjetničke
razine. Tako i međimursko glazbeno blago poteče
u ganutljivom diptihu Dvije rijeke Dalibora Gru–
bačevića, posve u skladu s melankoličnim duhom
područja Mure i Drave. Pred kraj se upućujemo na
šetnju s Markom Ruždjakom, ispitujući krajolike
zvuka koji titravo stižu i nestaju i naposljetku tu je
Mjesečeva tuga Damira Butigana, također puhača,
s kojom završava album i prikazuje zvukovne pre–
dodžbe nekoga tko do njih dolazi iskustvom samog
instrumenta.
Ugodnih sat vremena za koje će, vjerujem, Hrva–
ti imati uši, a Kvintetu omogućiti još više nastupa
i izvan Salona Očić jer prostora za ovakav kvintet i
ovakav pristup glazbi ima posvuda.
Dubrovačke
impresije
(Glazbena proizvodnja HRT–a &
Cantus)
N
osač zvuka pod naslovom Dubrovačke impresije sa skladbama poljsko–hrvatskog skla–
datelja Ludomira Michała Rogowskog (1881.–
1954.), čiji su nakladnici Glazbena proizvodnja
HRT–a i Cantus d.o.o., a urednica Iva Lovrec
Štefanović, višestruko je značajan za upoznavanje
glazbe skladatelja koji se 1926. godine nastanio u
Dubrovniku, kao i za otkrivanje glazbenog živo–
ta Dubrovnika u prvoj polovici 20. stoljeća. Na–
ime, poljski je glazbenik dolaskom u Dubrovnik
aktivno sudjelovao u glazbenom životu Grada,
skladajući djela koja su izvodili dubrovački or–
kestri, obogaćujući time njihov repertoar i ostva–
rujući djela izravno inspirirana »novom domovi–
nom« kojoj se Rogowski itekako znao glazbeno
odužiti. »U Dubrovniku sam među Svojima, koji
me najvjerojatnije vole zbog toga što ja njih volim,
koji govore jezikom sličnim poljskom, koje razu–
mijem jer su psihom vrlo nalik na Slavene mojega
kova. Ovdje sam nekako stekao drugu domovi–
nu, koju volim gotovo jednako žarko kao i onu
prvu«, zapisao je Rogowski 15. prosinca 1935.
godine, a što, u iscrpno i nadahnuto napisanom
uvodnom tekstu knjižice, citira muzikologinja
Iva Lovrec Štefanović. Doista, oduševljen svime
što je otkrivao u Dubrovniku, umio je Rogowski
bogatim jezikom iskonskog romantičara pretoči–
ti u glazbu, a njegova ostavština koja se čuva u
dubrovačkom Arhivu, zacijelo sadrži još mnoge
stranice vrijedne i zanimljive glazbe.
Rogowski je rođen u Poljskoj, u Lublinu 3. li–
stopada 1881., u obitelji glazbenika, a već je u
dobi od devet godina napisao operu u pet činova!
Glazbu je studirao u Varšavi, Leipzigu, Münche–
nu i Parizu — u Poljsku se vratio 1912. te preuzeo
glazbeno vodstvo u varšavskom kazalištu Teatr
Nowoczesny. Uoči Prvoga svjetskog rata vratio
se u Pariz gdje je ostao do 1921. godine. Dalj–
nji boravak u Francuskoj pomogao mu je u afir–
maciji i djela su mu bila izvođena diljem Europe
i u SAD–u. Tijekom turneje u Prag i Beograd
otkrio je 1926. godine Dubrovnik, nastanio se u
samostanu Svetoga Jakova i ostao u Hrvatskoj do
smrti, 13. ožujka 1954. godine. Uz skladateljski i
dirigentski rad aktivan i kao književnik, ostavio
je vrijedne zapise o sebi kao i dnevnička bilježe–
nja, što je u Dubrovniku objavljeno 1999. godine
kao dvojezična knjiga pod naslovom Rogowski o
Dubrovniku, Dubrovčani o Rogowskom.
Obilježavajući 130. obljetnicu rođenja skladate–
lja, u Dubrovniku je 18. listopada 2011. održan
koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra na
kojemu su bila izvedena djela Prije sna, Dubrovačke impresije i suita Bljesci po moru, a u Zagrebu
je 20. studenoga 2011., u ciklusu Nedjeljom u podne u Bajsiću, organiziran koncert Simfonijskog
orkestra HRT–a pod ravnanjem Tomislava Fa–
činija, svečarski program na kojemu je bila prai–
zvedena skladateljeva Četvrta simfonija (od uku–
pno sedam). Time je hrvatska glazbena javnost
ponovno upozorena na stvaralaštvo Rogowskog,
a prvi nosač zvuka s njegovim djelima zalog je za
šire upoznavanje njegova opusa.
Album s izvedbama Simfonijskog orkestra
HRT–a i dirigenta Tomislava Fačinija sadrži
skladbe Bljesci po moru (Pet priča Jadrana) (1952.),
Dubrovačke impresije (1950.) i Četvrtu simfoniju
(1943.). Glazba koju slušamo otkriva skladatelja
kojega bismo mogli nazvati majstorom orkestral–
ne minijature, budući da najduži stavak, Zadnja
priča Jadrana iz ciklusa Bljesci po moru, traje tek pet
minuta, a svi su drugi, pa tako i stavci Simfonije,
u trajanjima od dvije do četiri minute. Upravo u
takvom sažetom, melodijski inventivnom iskazi–
vanju dojmova koje su skladatelju šaptali more i
osunčani pejsaži dubrovačkoga kraja, otkrivamo
majstora instrumentacije, nalazimo odličan osje–
ćaj za formu i osluškujemo glazbu koja se ni u jed–
nome trenutku ne odriče mogućnosti da bude uhu
prijemljiva i duhu bliska. Ili, kao što je skladatelj
zapisao, svoju glazbu ne pišem hladno... i pišem isključivo u trenucima nekog objavljenja. Doista, svaki
je od stavaka Rogowskog svojevrsno »objavljenje«,
istinska iskra nadahnuća i glazbom ispričana priča
o sunčanoj pjesmi plime, o dubinama beskrajnoga
mora, o igri mjesečevih bljesaka ili pak o Lokru–
mu, otoku ljubavi, o samostanu Svetoga Jakova,
serenadi nad Prijekim i niz drugih, jednako zvu–
kovno plemenitih stavaka. Dajući skladbama na–
slove, asocira Rogowski svoje poticaje, ističe vanj–
ske realnosti koje su ga inspirirale, a opet zadržava
mogućnost doživljaja glazbe kao lirskoga protoka
skladnih i trajno smjernih, uglavnom smirenih
misli. Za hrvatsku glazbu to je neosporni dobitak
i činjenicom da je živio i djelovao u Dubrovniku,
stoga možemo biti itekako zadovoljni da poljskog
glazbenika ubrajamo u baštinu hrvatske glazbe
prve polovice 20. stoljeća.
Glazbenim producentima Josipu Kriviću i Peri
Mihojeviću, tonskom majstoru Božidaru Pan–
duriću te posebno urednici i autorici popratnoga
teksta Ivi Lovrec Štefanović treba odati prizna–
nje što su nam podarili nosač zvuka koji barem
dijelom osvjetljava ostavštinu poljsko–hrvatskog
skladatelja uvjerljive glazbene inspiracije.
CD izlog Višnje Požgaj
Ivan Padovec
Radosna glazba za
gitaru
znanstveni skup održan u Zagrebu i Varaždinu
u povodu obilježavanja 200. godišnjice Padovče–
va rođenja, iz kojega je proizašla knjiga Ivan Padovec i njegovo doba u izdanju Hrvatskog muzi–
kološkog društva. Kod istog izdavača objavio je
cjelokupne Padovčeve popijevke za glas i gitaru.
U središtu tog vrijednog nosača zvuka, posve–
ćena uspomeni na Petrinjakova učitelja Roberta
Spencera, nalaze se kraće skladbe za gitaru solo
s naslovima koji dovoljno govore o njihovim ka–
rakteristikama (Mazurka, Rondolet, Moderato,
Koračnica, Polonaise, Monferin). Od pet sklada–
teljevih gitarskih dueta, uvrštena su četiri: dvije
Polonaise op. 3, Premiere Grand Rondeau op.10
i Karneval u Veneciji op. 62 koje je Petrinjak sni–
mio sa svojim mlađim kolegom, nekoć svojim
učenikom, Marojem Brčićem. Zanimljivo je da
je Padovec prva tri dueta napisao za dvije različite
gitare, manju terz–gitaru ugođenu za malu tercu
više i uobičajenu gitaru, čime je postignut bogatiji
tonski kolorit, a što se odražava i na snimkama.
Spomenuta su djela uokvirena s dva do nedav–
no zagubljena trostavačna Concertina za gitaru
i gudače, čije otkriće 2007. zahvaljujemo Stefanu
Hacklu. Prvu suvremenu izvedbu tih bisera Pa–
dovčeva opusa upriličio je u travnju 2008. upravo
Darko Petrinjak u suradnji s Gudačkim kvarte–
tom Rucner što je studijski zabilježeno i na ovom
reprezentativnom nosaču zvuka u izdanju Croa–
tia recordsa (Urednica: Nikolina Mazalin) te po–
praćeno i prvim suvremenim notnim izdanjem u
nakladi Digital Guitar Archive (DGA Editions,
San Antonio, SAD).
(Darko Petrinjak i suradnici)
(Croatia Records)
Ivan Padovec
Čežnja
(antologijska djela u izvedbi
varaždinskih glazbenika)
(Aulos Varaždin)
I
van Padovec (Varaždin, 1800.–1873.), jedan
je od najvažnijih skladatelja za gitaru na kraju
zlatnoga doba gitare sredinom 19. stoljeća i jedini
hrvatski gitaristički virtuoz koji je u ono vrijeme
ostavio traga u europskom glazbenom životu.
Njegov opus sadrži više od 200 skladbi. Pretežno
su za gitaru solo, zatim pet gitarskih dueta, sklad–
be za gitaru i gudački kvartet, trideset pjesama za
glas uz pratnju gitare ili glasovira, četiri pjesme za
tri glasa a cappella i drugo. Nažalost još uvijek ne
postoji točan i cjelovit popis skladbi. Mnoga dje–
la su izgubljena ili su ostala u ponekom rijetkom
primjerku, a u zbirkama širom Europe identifici–
rani su neki raniji opusi. Naime, Padovec je uživao
veliku popularnost, pa je veći dio njegova opusa
objavljen u Beču, nešto u Parizu, Kopenhagenu ili
Pragu, ali mnogo je toga ostalo u rukopisu.
Radosna glazba za gitaru
Prema riječima austrijskog gitarista Stefana
Hackla, autora popratne studije o Ivanu Padovcu — hrvatskom glazbeniku u kulturnom kontekstu
Austrijske carevine, objavljene u programskoj knji–
žici CD–a Radosna glazba za gitaru, »Padovčevu
glazbu obilježuju dražesne melodije i osjećaj za
harmoniju. On gitaru upotrebljava na osebujan
način — idiomatski i briljantno, no ne s površ–
nim virtuozitetom. Bio je pod utjecajem Giuli–
anija (napose u concertinima), ali je uspio stvori–
ti novu sintezu karakterističnog bečkog idioma,
talijanskog opernog stila i nacionalnog elementa.
Njegova glazba zavređuje češće slušanje i svira–
nje.« Stoga je objavljivanje krajem prošle godine
čak dva CD–a s njegovom glazbom iznimno važ–
no jer će oni zacijelo potaći još veće zanimanje za
zaslužnog hrvatskog glazbenika. Album Radosna
glazba za gitaru sadrži izbor Padovčevih djela u
izvedbi uglednog gitarista Darka Petrinjaka i su–
radnika. Umjetnik se dugi niz godina zanima za
njegov život i djelo: svirao je i snimao neke sklad–
be, ali je između ostalog inicirao i međunarodni
Čežnja
Drugi nosač zvuka posvećen djelima slavnoga
Varaždinca, objavljen je u njegovu rodnom gra–
du zahvaljujući zalaganju urednika i producen–
ta Vladimira Gotala koji je u popratnom tekstu
ukazao na potrebu oživljavanja stvaralaštva zane–
marenog skladatelja. Animirao je ugledne hrvat–
ske umjetnike, pretežito Varaždince, da interpre–
tiraju odabrane skladbe te je većinu sam snimio
podijelivši posao s ton majstorom Mladenom
Škalecom. Album sadrži raznolika djela, dijelom
i ranije snimljena, katkad u preradbi i transkrip–
ciji za drugi instrument ili ansambl. Tako je, pri–
mjerice Gallop za glasovir koji je napisan 1839. za
Varaždinski karneval, Lea Šantek izvela u origi–
nalu, a Jože Haluza obradio ga je i snimio sa svo–
jim Varaždinskim komornim orkestrom. Višnja
Mažuran tri je skladbe za gitaru (Ländler, Polka
i Rondolet u A–duru) interpretirala na orguljama
u inačici za instrument s tipkama.
Razumljivo da najviše skladbi pripada gitari, u
solo skladbama ili u pratnji pjevačima. Dva stav–
ka iz Prvog concertina za terz–gitaru i gudač–
ki kvartet izvodi Paulina Puljek uz Varaždin–
ski kvartet, Polonezu u A–duru izvodi ponovno
Darko Petrinjak, Varijacije na Schubertov Žalobni valcer op. 4 izvodi Krešimir Bedek, a Temu s
varijacijama op. 14 Danko Jukić. Vokalne minija–
ture Ivana Padovca skladane su u tradiciji roman–
tičnog klasicizma, na hrvatskom i na njemačkom
jeziku, a izvode ih (uz pratnju gitare ili glasovi–
ra, ali i u preradbi za tamburaški orkestar) sopra–
nistica Lidija Horvat (Tuga tajne ljubavi i Gdje je
predjel slavna mira), bariton Armando Puklavec
(Na crnooku, Moje jutro i Laku noć), bariton Ne–
ven Belamarić (Slava mladosti, Poziv), sopranisti–
ca Darija Hreljanović (Lebensbild, Frühlingsgruss), sopranistica Miljenka Grđan (Die Einsame) i
bas Franjo Petrušanec (Pobratimstvo). Ime CD–a
preuzeto je iz naslova popijevke Čežnja koju je
Padovec skladao na domoljubni tekst Alexandera
Patuzzija u prijevodu i prepjevu Borisa Perića, a
izvodi je mezzosopranistica Ruža Pospiš–Balda–
ni uz pratnju Darka Petrinjaka.
Oba nosača zvuka zacijelo će svaki na svoj na–
čin pridonijeti boljem prihvaćanju i upoznavanju
ostavštine Ivana Padovca, romantičnog hrvatskog
gitarističkog virtuoza i skladatelja međunarodna
ugleda koji je ostavio duboki trag i u svojoj domo–
vini, a čiji talent danas na najljepši način slijedi i
usavršava hrvatska plejada izvrsnih svjetskih gi–
tarista na čelu s Darkom Petrinjakom i učenicima
njegove znamenite škole.
CD IZLOG
13
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
CD izlog Davora Schopfa
CD izlog Bojana Mušćeta
blues sastava Otprilike ovako, pjevaču i usnom har–
monikašu koji je preminuo 2008. godine.
Katja Markotić, mezzosopran
Zaboravljeni pjevi
— hrvatska vokalna
baština
(Cantus d.o.o.)
N
astavljajući sustavno njegovanje hrvatske
umjetničke popijevke, mezzosopranistica
Katja Markotić osmislila je nosač zvuka sa zaboravljenim pjevima. S koncertnih podija može se, i
to rijetko, čuti tek manji dio naše vokalne baštine.
Brojni su dijelovi, pa čak i cijeli opusi, pojedinih
autora zaboravljeni. Zato već zastupljenost nekih
skladateljskih imena na CD–u izaziva ushit. Jer,
doista, tko od običnih slušatelja, a i od mnogih
stručnjaka u područjima vokalne glazbe i muzi–
kologije, poznaje solo popijevke Franje Krežme
(1862.–1881.), Ivana Padovca (1800.–1873.), Vje–
koslava Rosenberga Ružića (1870.–1954.), Albe
Vidakovića (1914.–1964.) i Josipa Vrhovskoga
(1902.–983.)? A one su, uz nešto zastupljenije solo
pjesme Vatroslava Lisinskog (1819.–1854.) i Ferde
Wiesnera Livadića (1799.–1879.), na pjevačkim re–
citalima i u radijskim programima upravo ključna
supstanca melodioznosti, ljupkosti i, često, neke
naivne ljepote u najboljem smislu te riječi.
Vrijedi istaći citat iz briljantnog komentara izdanja
koji piše muzikologinja dr. sc. Koraljka Kos — Lisinski otkriva nove mogućnosti vokalne lirike i uzdiže
popijevku na razinu glazbene vrste koja je ravnopravna ostalima; popijevke prerano preminuloga Krežme
zrače toplinom šumanovske lirike; Padovac je većinu
svojih ljupkih strofnih popjevaka skladao uz pratnju
gitare što svjedoči o njihovu mjestu u kućnome muziciranju; Livadićeve se popijevke odlikuju nadahnutom
pjevnom melodijom; melodika Ružićevih pjesama je
atraktivna i učinkovita na koncertnom podiju, a na
području harmonije očita je razvojna linija prema sve
većoj ekspresivnosti primjenom kromatike; Vidakovićeve pjesme svjedoče o kompozitorovoj bliskosti s narodnim glazbenim izričajem; a Vrhovskijeve obradbe
međimurskih narodnih napjeva otkrivaju njihovu latentnu (često modalnu) harmoniju i maštovito variraju glasovirsku pratnju u pojedinim kiticama. Posebno
je zanimljiva Lisinskijeva pjesma An die Frühlingswinde (Proljetnim vjetrovima) koja mu je kasni–
je poslužila kao predložak za poznatu orkestralnu
idilu Večer.
Uvijek raspjevana i u pristupu radu entuzijastična,
Katja Markotić oživjela je zaboravljene opuse (kod
Lisinskog, Krežme, Padovca i Livadića uglavnom
na njemačke tekstove) uz pomoć pijanistâ Tomi–
slava Fačinija, Danijele Petrić i Ljubomira Gašpa–
rovića te gitarista Krešimira Bedeka. Omogućivši
tim izdanjem najvažniju, prvu i neposrednu infor–
maciju o njima, učinila je veliku uslugu hrvatskoj
vokalnoj lirici.
CD izlog Davora Hrvoja
Razni izvođači
Split Blues Festival
— In memorian
Jadran Zlodre
(HGU)
Z
ahvaljujući udruzi Hrvatske blues snage, blues
scena u Hrvatskoj živnula je u nekoliko po–
sljednjih godina, sve je više blues priredbi i prostora
u kojima se svira. Zahvaljujući većem publicitetu
sve je više mladih blues glazbenika i sastava, kao
i diskografskih izdanja. Jedno od njih dvostruki je
album koji sadrži CD i DVD sa snimkama ostva–
renim na Split Blues Festivalu održanom na Pro–
kurativama u Splitu na prvi dan ljeta i Svjetski dan
glazbe, 21. lipnja 2011. godine. Glazbenici su izda–
nje posvetili Jadranu Zlodri Gobbu, članu splitskog
Izdanjem se, osim Festivala koji ove godine ima
još veće planove, promovira dalmatinska (splitska)
blues scena, aktivna tijekom niza godina, ali nedo–
voljno eksponirana. Upravo zalaganjem Hrvatskih
blues snaga i dalmatinski su blues bandovi stekli
veću popularnost, počeli više nastupati, pa i izvan
svoje regije te konačno i dokumentirati djelovanje
na diskografskim izdanjima.
Na album što ga je povodom petnaeste godišnjice
djelovanja objavila Hrvatska glazbena unija — Po–
družnica 2 Split, uvrštene su izvedbe sastava Otpri–
like ovako, Trio Brodarići, Steve Wolfman Band,
Sunnysiders, Barber Shop te Harpoon Blues Band.
Njemu se u jednoj izvedbi pridružuje Carl Reuter,
pjevač, gitarist i skladatelj koji je tragično preminuo
neposredno pred nastup na prošlogodišnjem Cro–
atian Blues Challengeu održanom početkom stu–
denoga. Osim neizbježnih standarda blues i rock
repertoara, na izdanje su uvrštene izvedbe sklad–
bi hrvatskih blues autora (većinom na hrvatskom
jeziku), članova sastava, među ostalima i Jadrana
Zlodre koji ih je pisao u suradnji sa članovima ban–
da Otprilike ovako. Uz njega su koautori skladbi
Paradentoza blues, Paranoja, Novo jutro i Parobrod
bubnjar i pjevač Vladimir Kragić — Marinić, or–
guljaš i udaraljkaš Eduard Botrić i Tonči Kragić,
dugogodišnji član izvorne postave toga sastava.
Uz Laku noć, gospodine Blues autora Roberta Gru–
bića, njihova pjevača i bas gitarista, sastav Barber
Shop izvodi i skladbu Washin Machine Kragić —
Marinića i Zlodre. Steve Wolfman band predstav–
lja se jednim standardom i autorskom pjesmom
Jučer još Steve Vučkovića, vođe sastava, pjevača i
gitarista, a Sunnysidersi, pobjednici 2. hrvatskog
Blues Challengea i prošlogodišnji polufinalisti In–
ternational Blues Challengea u Memphisu, izvode
skladbe There Where Blues Was Born i Anything You
Do njihova pjevača, gitarista i usnog harmonika–
ša Borisa Hrepića — Hrepe. Dok je Trio Broda–
rići ostao vjeran Jimiju Hendrixu, Harpoon Blues
Band obradio je Baladu o Sivcu Tome Bebića, dok
u suradnji s Carlom Reutterom izvodi njegovu pje–
smu Radio Love. Sve su te koncertne izvedbe pro–
žete pozitivnim vibracijama, uzbudljivim solima i
duhovitim tekstovima.
To se posebice očituje na DVD izdanju koje do–
nosi pet izvedbi više nego CD, a među njima je
još nekoliko autorskih. Snimke svjedoče o veli–
kom entuzijazmu organizatora, ali i glazbenika
koji godinama ustraju u popularizaciji u nas posve
nekomercijalnog glazbenog idioma. Zahvaljuju–
ći blues zanesenjacima slika o toj glazbi još će se
malo izmijeniti — u njezinu korist.
Promoviran prvijenac mlade
multiinstrumentalistice Dine
Rizvić
Velika skladateljska,
pjevačka i sviračka
vještina
U
sklopu Dana dvorane Lisinski, 29. prosinca
2011. nastupila je Dina Rizvić, osamnaesto–
godišnja labinska kantautorica, prozvana hrvat–
skom Norah Jones (Mala dvorana). Tom prigodom
promovirala je svoj prvi CD Bez poraza u izdanju
Croatia Records. Na programu su bile skladbe s
albuma od kojih je sve, osim Breakeven iz reperto–
ara irske grupe The Script i makedonske narodne
Zajdi zajdi pjevača i skladatelja Aleksandra Sari–
evskog, napisala Dina Rizvić (tekstove i glazbu).
Tek neke su nastale u suradnji s glazbenicima s
kojima je snimala album. Većina njih sudjelovala je
i na promotivnom koncertu. Uz Dinu Rizvić koja
je pjevala, svirala glasovir i gitaru (inače svira još
nekoliko glazbala), nastupili su gitarist Ivan Pešut,
klavijaturist Zvjezdan Ružić, bas gitarist Zvjezdan
Marjanović i bubnjar Branimir Gazdik te gudač–
ki kvartet u sastavu Helena Ivezić, Iva Štefančić,
Marino Tomasović i Romana Bačić. Kao gosti
nastupili su mladi glazbenici, prijatelji s kojima je
pohađala Ljetnu jazz školu u Grožnjanu — Nika
Turković, njezina stalna suradnica, pjevačica (po–
bjednica dječje Eurovizije), Vid Jamnik, vibrafonist
i Magnum Coltrane Price, švedski pjevač. Na sni–
manju CD–a kao gosti su sudjelovali Lars de Rijc,
mladi nizozemski gitarist, Branko Sterpin, trubač,
Nataša Veljak, violinistica / violistica, Vid Veljak,
violončelist te Boško Petrović, Dinin mentor, naj–
zaslužniji za njezino stilsko usmjerenje i realizaciju
glazbene nadarenosti.
Iako je svestrana glazbenica hrvatskoj glazbenoj
javnosti postala poznata kao jazzistica, njezino je
područje djelovanja puno šire. Polaznica je Ljetne
jazz škole u Grožnjanu koju je vodio Boško Petrović
— u njegovoj produkciji sudjelovala je s ostalim po–
laznicima u snimanju albuma Sky Over Grožnjan,
The Future of Croatian Jazz — a danas je, nakon za–
vršene Srednje glazbene škole Ivana Matetića Ro–
njgova u Rijeci (klavir, udaraljke), studentica i sti–
pendistica glazbene akademije Berklee College of
Music u Bostonu, najpoznatije svjetske jazz škole.
Osjeća se to u njezinim skladbama koje je odlučila
uvrstiti na prvi albumu. Radi se o popu obogaće–
nom elementima jazza, rocka, funka i world music,
o njezinim glazbenim snovima, promišljanju o ži–
votu, ljubavi, temama primjerenim njezinom nara–
štaju, uz zrelo glazbeno promišljanje i veliku nada–
renost, ali i pjevačku i sviračku vještinu.
U osmišljavanju CD–a, umjetnica se uzdala u vje–
štinu Olje Dešića koji je napisao aranžmane za ve–
ćinu pjesama, snimio je i producirao album, svirao
klavijature te programirao i pjevao prateće vokale.
(Davor Hrvoj)
Golem
TROKUT
(Aquarius Records)
G
olem je nastao kao projekt za jedno oku–
pljanje, a njihova obrada prvog hita grupe
Boa Milion pokazala se iznimno inventivnom,
pa je projekt zaživio kao band. Grabber i Tomec
koji su realizirali odličan projekt reinterpretacije
tradicionalne glazbe Dalmatian Dub uz pomoć
Ivana Jurića Yurija, pjevača grupe ST!ilness, od–
lučili su razraditi inicijalne ideje. No, rezultat je
promjenjiv, ovisno o pravcu kojim žele krenuti u
pojedinoj pjesmi. Pritom se na albumu nalaze
skitovi s govorima poznatih hrvatskih političara,
no to nije osobito učinkovito. U pjesmama gdje
Golem želi biti pretenciozan i ozbiljan, rezulta–
ti su posve oprečni, dok zadiranje u teme koje
imaju manje veze s ovdašnjom svakidašnjicom
donosi i mnogo povoljnije rezultate, kao što
je to u folk napjevu Slab gdje gostuje Popay, u
skladbi Kartel ili u obradi pjesme Ramba Ama–
deusa Šakom u glavu. Očito je kako je album tek
zbirka pjesama nastala iz goruće potrebe da se
kreira izdanje, pa kao dobrodošao eksperiment,
ono korektno funkcionira, ali ništa više od toga.
Šteta je što se inicijalni naboj zapažen u pjesmi
Milion nije razvio u kohezivniji album koji ne bi
patio od očite pretencioznosti.
CD izlog Vere Lončar
General Woo
KRISTIAN TERZIĆ
Kristian Terzić
(Apeiron Records)
K
ristian Terzić, višestruki dobitnik stručne
nagrade »Status« Hrvatske glazbene unije
za najinstrumentalista godine u kategoriji »Za–
bavna, pop–rock i urbana glazba« — Klavijature
(2006./2008./2010.), na autorskom jazz–fusion
prvijencu okupio je sekstet čiju postavu čine izu–
zetni glazbenici: trubač i krilničar Branko Sterpin,
gitarist Alen Spada, bas gitarist i kontrabasist Luka
Veselinović, udaraljkaš Boris Popov i bubnjar Mar–
ko Matošević. Album omeđuje/otvara i zatvara
skladba Tribal Thing u dvama verzijama, studijskoj
i live. I doista, »pleme« se predstavlja svim jakim
stranama, kako u proživljenoj svirci svih sudionika,
tako i u solo dionicama Strepina i Spade, dok im
sigurnu podlogu osiguravaju Terzić i Veselinović,
a Popov i Matošević drže groove. Uz spomenutu
skladbu, na repertoar albuma uvrštene su također
Terzićeve skladbe Five Stars, Up & Down te Six
Of Eight u kojima sudjeluju gostujući glazbenici:
saksofonist Vojkan Jocić, trombonist Luka Žužić
te Marko Ramljak, u dvostrukoj ulozi violinista i
vokalista, dok u realizaciji Pinball Blues, River… i
Perception, nalazimo osnovnu postavu.
Zajednička odlika svih Terzićevih skladbi je čista
i jasna artikulacija te pitkost i melodičnost, una–
toč ne tako jednostavnim harmonijskim progresi–
jama. Možda će upravo ovaj album biti taj koji će
pridonijeti da fusion jazz izdanja na ovim prosto–
rima više ne budu egzotika ili eksces koji nam se
desi svakih nekoliko godina.
VERBALNI
DELIKT
(Aquarius Records)
N
apokon! Od zamiranja djelovanja El Baha–
tteeeja i Ugly Leadersa konačno se pojavio
rap–album koji koristeći osnovne rap–pretpo–
stavke ne djeluje zamorno, ima snažne i ekspli–
citne stihove koji ne zadiru u banalnost i pro–
dukcijski slijedi svjetske trendove. Dok su drugi
inicijalno rap–izvođači ponajbolje radove ostva–
rili uplivom drugih glazbenih sredstava (TBF,
Elemental, Edo Maajka, Kandžija...), na treće–
mu solo–albumu General Woo efektno spaja sve
rap prednosti i realizira jedan od najboljih hrvat–
skih albuma u prošloj dekadi. Ono što je najbit–
nije jest da iskazuje ono što misli bez dlake na
jeziku, odnosno ono što misli veliki dio ovdašnje
populacije, no zbog raznih razloga ne želi to reći.
Genaral Woo je umjesto hrvatske šutnje oda–
brao hrvatski urlik i da je ovakav album izašao u
prošlom stoljeću, zacijelo bi došao na udar nekih
institucije za političko ili nacionalno ćudoređe.
Danas General Woo i njegovi stihovi nisu pri–
jetnja, bez obzira što su na tapetu svi političari
i javne osobe koji dobivaju ono što su i zaslužili.
Problem percepcije nastojao se nadići distribu–
cijom albuma kroz besplatni download, no dok
radijske postaje zaobilaze Generala Woo (čega je
itekako svjestan kad rapa: »j** *m ti mater i kad
ne pušta me radio«). Izvrstan generacijski krik,
do bola izrečena istina i ono što je najvažnije, kad
je rap posrijedi, izrazito kompetentno realiziran
— album Verbalni delikt predstavlja djelo koje bi
moglo biti inspiracija izvođačima koji se imaju
protiv čega buniti, ali ne znaju kako to odgovor–
no izreći.
CD IZLOG
CD IZLOG
14
CD IZLOG
CD izlog Bojana Mušćeta
Drago Mlinarec konačno dobio
osmerostruki box–set kolekcija
sa svim autorskim albumima u
izdanju Croatia Recordsa
Jedna od
najvrjednijih
kolekcija za povijest
hrvatske pop glazbe
K
klasika na albumu Sabrano, pri čemu je vidljivo da,
kako produkcijski napreduje rad na svakom urat–
ku, tako su i autorska vrludanja sve očitija. No, ona
nisu posljedica kreativnih blokada, nego istraživa–
nja, od meditativnih introspekcija do baroknih ri–
tmičkih zahvata. Iz današnje perspektive dio ovoga
stvaralaštva može zvučati monotono, jednolično i
zamorno, no u doba izdavanja prvih pet albuma,
Mlinarčeva glazba tabala je puteve za prolaz novih
rock–strujanja, od prirodno srasloga Parnog valjka
do novovalnih izvođača.
kreirali su i ovoga puta vrlo dobar pop–album gdje
svaki pomak izvan predvidljivih dosega znači i šire–
nje vlastitoga izvođačkoga manevarskog prostora.
Tako je uvodna skladba Neopisivo rasni hit na kome
se zatekao i Black Twang, jedna od najznačajnijih
figura britanskog hip–hopa. Ono što je konstanta
svih tih izdanja jest snažan i stamen Ninin glas,
pa u kategoriji hrvatskog mainstreama, album se
svakako izdvaja izvedbeno i produkcijski, dok je
autorska razina standardno u plusu.
Upravo stoga, ova kolekcija ima snažnu dokumen–
tarnu vrijednost, nakon 30 godina revalorizira rad
iznimnog glazbenika i slušateljima omogućuje novi
bliski kontakt s njegovim pjesmama, za što defini–
tivno nikad nije kasno.
Massimo
olekcija Drage Mlinarca ima snažnu doku–
mentarnu vrijednost, nakon 30 godina reva–
lorizira rad iznimnog glazbenika i omogućuje novi
bliski kontakt s njegovim pjesmama
Sunnysiders
Na hrvatskom diskografskom obzoru box–setovi
uglavnom predstavljaju neke kolekcije raznorodnih
pjesama objedinjenih općom glazbenom pojavno–
šću — pop, rock ili love, a namijenjeni su jeftini–
jem tržištu. Dakako, ima i ambicioznijih radova,
poput Zvuka osamdesetih ili Zvuka šezdesetih, kao i
vrlo dobrih uradaka koje, kao autor, gotovo isklju–
čivo potpisuje Siniša Škarica, od Ive Robića, Rajke
Vali i Bruna Petralija do kompilacija dalmatinskih
i meksikanskih pjesama.
H
No, rijetka su izdanja koja objedinjuju kompletnu
diskografiju pojedinog izvođača i to uz simulaciju
originalnih ovitaka i uz prigodne bilješke. Ako ta–
kvo izdanje sadrži osam albuma, onda ga možemo
titulirati raritetom. Takvu diskografsku čast svoje–
dobno je doživjela Josipa Lisac, no taj box–set nije i
njezina konačna osobna iskaznica, s obzirom da je
aktivno nastavila snimati i dalje.
Stoga je Drago Mlinarec koji je zadnji album sni–
mio davne 1982., vlasnik jedine osmerostruke
box–set kolekcije, s kompletnom diskografijom. U
međuvremenu su nove generacije mogle ostvariti
kontakt s njegovim stvaralaštvom putem CD kom–
pilacije Krhotine s koje je, za box–set kolekciju, pre–
uzeta bilješka Dražena Vrdoljaka objavljena 1996.
te reizdanja deset godina kasnije, s još jednom no–
vom pjesmom. Osim toga, objavljena su dva albu–
ma Grupe 220 (reizdanje prvoga domaćeg albuma
s autorskim pjesmama Naši dani i kompilacija 16
originalnih hitova) i Ultimate Collection, kompilaci–
ja njegovih solo radova i radova Grupe 220, tako
da je diskografska važnost Drage Mlinarca u CD
formatu korektno predstavljena, ali i nerazmjerna
njegovoj važnosti za hrvatsku suvremenu glazbu.
Usporedbe radi, Mlinarčev suvremenik Arsen De–
dić, podjednako zaslužan za krčenje kantautorskih
puteva krajem šezdesetih i početkom sedamdese–
tih, ima više od dvadeset CD izdanja, kao i box–set
sa četiri diska.
LICENCE TO BLUES
(Spona)
Neno Belan & Fiumens
OCEANI LJUBAVI
(Dallas)
P
ojavljivanje iste verzije iste pjesme na dva uza–
stopna regularna albuma pojedinog umjetni–
kia, uvijek za sobom nosi neku priču, kao što je to
bio slučaj s klasikom Ramonesa Sheena is a Punk
Rocker ili, u hrvatskim okvirima, sa Šajetinom
uspješnicom Lovranske črešnje. No, kad pola starog
albuma završi na novom, onda ta priča mora biti
dublja. Upravo su tako duboki Oceani ljubavi Nene
Belana & Fiumensa jer se u njih jednostavno ulila
Rijeka ljubavi, prijašnji album družine. Dubina pri–
če je u tome što su Oceani ljubavi kompilacija Bela–
novih pjesama izvedenih na Šibenskom festivalu,
pa je posrijedi svojevrsno off–izdanje. Kada se, s
druge strane, zna da Belan nove pjesme isporuču–
je gotovo isključivo na tom festivalu, onda je očito
kako je izdanje namijenjeno isključivo najzagriže–
nijim fanovima. Pritom je očito da je pet pjesama
s albuma Rijeka ljubavi superiornije novonastalom
materijalu, no u takvome kontekstu, Belanovo
stvaralaštvo, zapravo, opredmećeno je u još jednoj
dimenziji. Konkretnije, Oceani ljubavi napokon su
konačni diskografski dokaz kako je Neno Belan je–
dan od dva najpotentnija dalmatinska autora (drugi
je Gibonni). Kao jedan od najjačih pop–izvođača
na ovim prostorima to je dokumentirao live–albu–
mom Tvornica snova, no kao dalmautor ističe se,
od prve do posljednje pjesme, upravo ovim ostva–
renjem. Uostalom, kad neki album sadrži jednu od
ponajboljih dalmatinskih pjesma svih vremena —
Galeb — onda je teško narušiti dobar dojam, čak i s
loše izvedenim ovitkom.
Dakako, Arsenova važnost ne mjeri se CD izda–
njima i po osobnom sudu, mislim da se iz njego–
ve ostavštine može realizirati u ovom trenutku još
toliko radova (a reizdanja vinila osobito bi krijepila
dušu fanova), no Drago Mlinarec je ostao u statusu
koji zorno opisuje ime njegova albuma iz 1977. —
Negdje postoji netko.
Pa ipak, trideset godina nakon izvođačke karijere,
objavljeni su sada u ukusno dizaniranoj kutiji (di–
zajn Bachrach&Krištofić) svi njegovi solistički al–
bumi, od 1971. do 1982. — A ti se ne daj, Pjesme s
planine, Rođenje, Negdje postoji netko, Sve je u redu,
Tako lako, Sabrano i Pomaknuto. Zanimljivo je kako
ga na većem dijelu ostvarenja prate članovi Grupe
220 koja se sredinom sedamdesetih transformira–
la u Parni valjak. Od navedenih albuma, samo je
Sabrano kompilacija, na njoj su nanovo snimljeni
neki Mlinarčevi favoriti, tako da bi s takvim ostva–
renjem sigurno ušao u konkurenciju za Porin s no–
vim albumom, jer su posrijedi tada bile nove snim–
ke. Mlinarec ipak u svojim vitrinama ima Porina,
onoga za životno djelo.
Njegov singer–songwriter stil i danas ostaje unika–
tan na ovdašnjoj sceni, dok je likom i djelom mno–
ge podsjetio na Neila Younga, čak i kad je nakon
snažnog akustičkog pristupa ostvario album elek–
tronske glazbe koji ni jednom ni drugom nije tre–
bao. Pomaknuto je bio posljednji album, no više je
to bio eksperiment, nastojanje da se priključi tren–
dovima koje je počeo proučavati u kratkotrajnoj
ulozi producenta (Azra, Mali ašov, Zvijezde...).
Stoga, pravi raspon njegove karijere traje od na–
stupnog albuma do logične reinterpretacije starih
pjesmuljci upravo pravi soundtrack za zimske dane,
upravo u doba kad se Djed Mraz i očekuje. Uosta–
lom, snijeg uvijek pada na radost mališana, pa su
takve i ove pjesme.
rvatska blues scena od marginalnog proizvoda
postaje sve više relevantna glazbena pojava za–
hvaljujući povezivanju na različitim razinama — od
osnivanja udruge blues glazbenika, preko snažne
podrške sve propulzivnije diskografske kuće Spo–
na do velikoga blues natjecanja. Sunnysidersi su se
upravo na tom natjecanju iznimno iskazali, a onda
stigli i u polufinalne blues natjecanja u Memphisu
kao jedini neamerički izvođači i sve to bez objavlje–
nog albuma. Nastupni je nedavno objelodanjen, a
zanimljivo je kako pola bada čine članovi poznatih
hrvatskih rock–formacija: vođa i utemeljitelj banda
Boris Hrepić — Hrepa bio je basist Daleke oba–
le, a Igor Paradiš — Šparka bubnjar skupine Pips,
Chips & Videoclips. Ipak, prepoznatljiv trademark
banda predstavlja suptilni vokal Antonije Vrgoč,
osobito izražen kad joj se basovima i baritonima
pridruže ostali članovi banda. Blues Sunnysidersa
je poletan i pitak do te mjere da bi neke od pjesama
u hrvatskom prepjevu i uz odgovarajuću produkci–
ju zasigurno mogli biti hitovi. Ovako, kompletan
materijal predstavlja prilično povezano tkivo, bez
velikih kvalitativnih oscilacija. Najtanji trenutak
albuma je produkcija Mikija Noplinga i Hrepe.
Za nadati se da će neki majstor iz Memphisa uzeti
Sunnysiderse pod svoje i na idućem albumu izvući
ono najbolje od njih jer je očito posrijedi tim koji
može još mnogo pružiti vlastitom otvorenom vi–
zijom bluesa.
DODIRNI ME
SLUČAJNO
(Aquarius Records)
O
na stara fantomska maksima — da bi i telefon–
ski imenik izvrsno zvučao da ga otpjeva Oliver
— slobodno se može primijeniti i na Massima. Bez
obzira pjeva li autorske skladbe, prerade Sinatre ili
napolitanske pjesme, obrađuje li pjesme s ovih me–
ridijana ili sudjeluje u alternativnom projektu Metal
Guru, Massimo je jednostavno glasovno superioran.
Možda mu ta činjenica i odmaže kad glas udruži s
prosječnim pjesmama, što rezultira monotonijom
i brzim zaboravom. Upravo to se događa na albu–
mu Dodirni me slučajno gdje, osim jednog izuzetka,
nema nijedne pjesme koja bi probila vremensku
opnu i (p)ostala evergreen, kao što su najpoznatije
pjesme koje je potpisao Zrinko Tutić na njegovim
ranim solo–albumima. Album sadrži tri dueta i to
je njegov uzbudljiviji dio. Solidna suradnja s Ninom
u skladbi Prospi riječi, vrlo dobar duet sa Zoranom
Predinom u inače najboljoj pjesmi s Predinovog
albuma u suradnji s Matijom Dedićem Tragovi u
sjeti — Što bi mi bez nas (izvorno Kaj bi mi brez nas?
Lačnog Franza) i izvrstan duet s Arsenom Dedićem
u glazbenoj obradi pjesme Gustava Krkleca Za jednom kapi čistoga života. Upravo ta skladba izuzetak je
koji potvrđuje da Massimo sigurno ima atraktivnije
i uzbudljivije glazbene putove kojima bi se mogao
kretati, umjesto konfekcijskog popa za društveno
korektnu uporabu. To ne znači da je posrijedi loš
album; u recentnoj estradnoj produkciji predstavlja
jedno od boljih ostvarenja, ali u odnosu na prijašnje
Massimove dosege, riječ je tek o dobrodošloj obnovi
repertoara.
Vava
CINEMASCOPE BLUES
Siniša Doronjga Simpy i
Zagrebački mališani
Nina
NEBO
(Aquarius)
D
uge diskografske pauze koje Nina radi, pred–
mnijevaju kako skuplja najbolji materijal za
friški album koga će redovito proglasiti najboljim
u karijeri. U stvarnosti, to je tek PR. Istina je kako
Nina ne napreduje jer su posljednja četiri albuma,
uključujući recentni, prilično slični, bez velikih os–
cilacija. Štoviše, imaju i sličnu recepturu — album
počinje s tri ponajbolje skladbe, a onda se raspadne
u kaleidoskop sastavljen od bolje aranžiranih pjesa–
ma krojenih za festivale, na pokoju suradnju, dobro
producirane tužbalice i neko ugodno iznenađenje
koje se skotrljalo s početka albuma negdje na kraj.
Ono što je pritom bitno jest da Nina ne snižava
kriterije. Vrlo dobro odabrana produkcijska ekipa
(uključujući poznatoga rock–producenta Denisa
Mujadžića Denykena), kao i suigrači u autorstvu,
DJEČJE PJESME
DJEDA
MRAZA
(Dallas)
D
ječje pjesme prilično su sklizak teren za sve
autore. Nužno je, naime, stihovima i glazbom
»pogoditi« upravo određen uzrast jer kako djeca ra–
stu, tako im se mijenja ukus, pa je u jednom trenut–
ku Justin Bieber kralj, a zeko i potočić nepotrebna
su prtljaga ranog djetinjstva. Srećom, tajne zanata
mnogi su svladali. Još od albuma 20 slavnih s Bo–
bijem Marottijem od prije četrdesetak godina do
danas, mnogi se prilagođavaju upravo onim naj–
mlađima. Jedan od njih je Siniša Doronjga Simpy
koji kreira nježne storije za najmlađi uzrast, a osobita
specijalnost su mu pjesme s Djedom Mrazom. Na
albumu Dječje pjesme Djeda Mraza društvo mu pra–
ve Zagrebački mališani (osim u pjesmi Bijela brada
Djeda Mraza gdje sudjeluje zbor Loptice). Simpy
potpisuje glazbu za sve pjesme, dok je većinu stiho–
va napisao proslavljeni autor Mišo Doležal. U kojoj
mjeri ta glazba može biti funkcionalna, može se iz
perspektive odraslih tek nagađati, no testiranje s par
mališana do pet godina pokazalo je kako su zarazni
(Dallas)
Č
etvrti solistički album Vlade Simcicha Vave
na formativnoj ravni predstavlja novum na
hrvatskom diskografskom tržištu zato jer se po–
javljuje na vinilnom formatu, uz vaučer za mp3
format. Dakle, nije objavljen na još uvijek domi–
nantnom formatu CD–a, a zanimljivo je kako je
sniman isključivo na analogan način. Dojmu re–
tro štiha pridonosi i izvrstan ovitak albuma s fo–
tografijom analognog pojačala. Cinamascope Blues
zaključni je album iz njegove trilogije ambijental–
ne glazbe (ostala dva su Soundtrack i Poljubac je
izdaja), a za razliku od prilično eksperimentalnih
zahvata na prijašnjim ostvarenjima, recentni al–
bum ipak zvuči konvencionalnije. Očito namjer–
no kreiran kao materijal koji se može iskoristiti
kao podloga na celuloidnoj vrpce (a neke od pje–
sama već su tu i našle utočište!), Vavin Cinemascope Blues na prvo slušanje podsjeća na soundtrack
Rya Coodera za film Paris — Texas. No, to je tek
ona osnovna asocijacija, jer Vavine autorske za–
misli ipak idu nekim drugim putovima. Osam
instrumentala, uključujući preradu Amazing
Grace realiziranu slobodnim stilom, predstavljaju
cjelovit doprinos odvažnosti da se realizira album
koji sasvim odudara od kanona komercijalnosti i
predstavlja dobrodošao autorski doprinos suvre–
menoj hrvatskoj rock–sceni.
CD IZLOG
15
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
MJUZIKL
16
BROJ 173, OŽUJAK 2012.
40. rođendan Jalte, Jalte Alfija Kabilja
Od Jalte do Europske unije
Piše: Jagoda Martinčević
D
ana 28. prosinca 1971. održana
je praizvedba, dana 7. siječnja
1972. svečana premijera, a dana 28.
siječnja 2012. četrdeseta obljetnica
mjuzikla Jalta, Jalta. Te je večeri za–
grebačko Gradsko kazalište Kome–
dija okupilo svoju vjernu publiku,
protagoniste nove Jaltine podjele, ali
i one iz prve garniture. Među uzva–
nicima bio je i predsjednik dr. sc.
Ivo Josipović koji je Jaltu odgledao iz
prvoga reda u društvu kolege skla–
datelja Alfija Kabilja, autora glazbe
za najdugovječniji hrvatski mjuzikl.
Sve skupa pozdravio je redatelj stare
i nove Jalte Vlado Štefančić izgovo–
rivši dirljiv proslov u kojemu se na–
šao i anđeo Gabrijel, jedan od nekoć
davno prognanih anđela iz Kome–
dijine dvorane, a slučajem spašen i
proglašen anđelom čuvarom ove, ali
i mnogih drugih predstava omiljena
kazališta na Kaptolu.
Zagrebačka škola mjuzikla
POTPORE
Doista, 40 godina stara (ili mlada) Jalta, Jalta ima razloga za slavlje, uvr–
stivši se sa sveukupno više od ti–
suću izvedbi (od kojih 652 samo u
Komediji) među tri najviše igrana
naslova hrvatske glazbeno–scen–
ske produkcije. Uz Zajčeva Nikolu
Šubića Zrinjskoga i Gotovčeva Eru
Rezultati Natječaja
za potporu
programa zabavne
glazbe iz sredstava
naknade za prazne
medije u 2012. godini
Z
a Natječaj koji je bio otvoren od 20.
listopada do 18. studenoga prošle
godine, u 2012. izdvojeno je pola
milijuna kuna. U propisanom roku pristiglo je
65 prijedloga, od kojih su dva diskvalificirana
zbog neriješenih dugovanja prema ZAMP–u
iz ranijih godina. Uz podršku stručne službe
Hrvatskog društva skladatelja, prijedloge
je razmatralo Povjerenstvo u sastavu Ante
Pecotić (predsjednik), Aleksandar Dragaš i
Darko Bakić. Povjerenstvo je odabralo i izdvojilo
38 projekta kojima je odobrena potpora.
Stimulirani su:
POTPORE
Katedra čakavskog sabora, Čavle: Festival
grobnička skala
— 15.000 kn
CROMIDI, Dalibor Pirc, Sisak: Proizvodnja i
distribucija MIDI datoteka
s onoga svijeta, Jalta, Jalta Mila–
na Grgića i Alfija Kabilja najdulje
je opstala u žanru našeg pjevanog
kazališta kojemu se, po učestalosti
izvedbi i duljini opstanka na sceni,
još samo pridružuju baleti Licitarsko
srce Krešimira Baranovića i Đavo u
selu Frana Lhotke. Za malu zemlju,
ne osobito bogata glazbeno–scen–
skog stvaralaštva, pet tako istaknu–
tih naslova i nije malo, a pogotovo
za najmlađi žanr mjuzikla koji je u
zadnjih četiri, pet desetljeća stao uz
bok onome što se istodobno zbivalo
u svijetu. Uz zagrebačku guslačku i
pijanističku školu, animirani film i
šansonu, Zagreb je u jednom sret–
nom umjetničkom trenutku dobio
i pionire zagrebačke škole mjuzi–
kla — tekstopisca Milana Grgića
i skladatelja Alfija Kabilja, no oni,
za razliku od ostalih rodonačelni–
ka spomenutih škola, do danas nisu
dobili dostojne nasljednike. Kao što
ni Jalta, Jalta nije dobila pravu na–
sljednicu iako će sam autor glazbe,
Alfi Kabiljo, ustvrditi da je njegov
i Grgićev Kralj je gol bolje djelo, a s
tom se ocjenom autorica ovoga tek–
sta svesrdno slaže.
Zarazno melodična glazba
U čemu je, dakle, tajna djela i pred–
— 15.000 kn
Hrvatski tamburaški savez Osijek: Festival
hrvatske tamburaške glazbe
— 20.000 kn
Udruga »Kanat«, Kastav: Festival čakavske
šansone Čansonfest
— 15.000 kn
Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 45. susret
hrvatskih pjevačkih zborova, Novigrad
— 20.000 kn
Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 26. susret
hrvatskih puhačkih orkestara, Novi
Vinodolski
— 20.000 kn
Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 9. susret
hrvatskih malih vokalnih sastava
— 5.000 kn
Umjetnička organizacija Festival šansone
Chansonfest, Zagreb; Chansonfest
— 20.000 kn
Melody, Kastav: Festival MIK melodije Istre
i Kvarnera
— 25.000 kn
Skalinada, Split: Runjićeve večeri Split
— 10.000 kn
Spona, Zagreb: Velika rock eksplozija
— 25.000 kn
Autor d.o.o. Zagreb: CMC festival Vodice
— 15.000 kn
Rezultati
Natječaja za
potporu programa
tradicijske glazbe u
2012. godini
HDS–a prijedlog je prihvatilo u cijelosti. Hrvatsko društvo skladatelja zahvaljuje svima
koji su se prijavili na Natječaj i čestita nositeljima potpora te potiče ovogodišnje nositelje
i druge koji se bave tradicijskom glazbom
da se jave na Natječaj za 2013. godinu o
kojemu će biti pravovremeno obaviješteni.
rvatsko društvo skladatelja provelo
je treći Natječaj za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog
stvaralaštva s područja tradicijske glazbe.
Sredstva u 2010. godini prikupljena su iz
fonda koje je služba ZAMP–a prikupila na
ime naknade za izvedbe narodnih umjetničkih tvorevina u izvornom obliku, sukladno članku 8., stavku 3, Zakona o autorskim
i srodnim pravima. Ukupna sredstva iznosila su 312.163,97 kuna.
Potpora je odobrena
sljedećim programima:
H
Na Natječaj u 2012., u propisanom roku
pristigla su 54 prijedloga, od kojih je jedan
diskvalificiran zbog neriješenih dugovanja
prema ZAMP–u iz prethodnih godina. Preostale prijedloge razmatralo je Povjerenstvo
u sastavu Željko Barba (predsjednik), Sanja
Raca i dr. sc. Grozdana Marošević, uz podršku stručne službe Hrvatskog društva
skladatelja. Povjerenstvo je izradilo prijedlog stimulacija za 29 programa. Na sjednici
održanoj 12. siječnja 2012., Predsjedništvo
Udruga Histriart, Pula: Zarozgajmo na
Ćićariji — V. smotra tradicijske glazbene
baštine istarskog sjevera
— 10.000 kn
Udruga Histriart, Pula: Maša po starinski,
Sveti Petar u Šumi — 5. smotra
starocrkvenog pučkog pjevanja
— 10.000 kn
Umjetnička udruga Transhistria ensemble,
Pula: Panphonia Istriana / Istarsko
mnogozvučje, DVD br.3 — Labinjonska
cakavica
— 10.000 kn
HGU Rijeka: Nabava glazbala za Školu
svirke sopela i kanta
— 5.000 kn
HGU Rijeka: XX. bašćinski glasi,
tradicionalni susret klapa
— 15.000 kn
stave koja je u »prvoj rundi« od 1971.
do 11. siječnja 1995. kada je posljed–
nji put odigrana u premijernoj po–
stavi, oduševljavala čak nekoliko ge–
neracija? Nije je teško odgonetnuti
prisjetimo li se velike praizvedbene
četvorke — Sande Langerholz Mi–
ladinov, Borisa Pavlenića, Vladimi–
ra Krstulovića i Richarda Simonelli–
ja — koja je uz Štefančića, dirigenta
Ferdu Pomykala i ostale suradnike
prenijela duh i šarm blago ironičnih
rečenica Milana Grgića i pregršt ve–
dre, zarazno melodične glazbe da–
rovitog Kabilja. Pomalo utopijsku
(tada!), ali i dirljivu priču o »maloj
zelenoj livadi« koju tri sobara, pri–
spjela na Jaltu godine 1945. kako
bi se brinuli o rublju svojih velikih
šefova (aluzije na Staljina, Churc–
hilla i Roosevelta), ne žele prepu–
stiti političkoj podjeli, zagrebač–
ka je publika te 1971./’72. godine,
u znanim okolnostima, objeručke
prigrlila. »Zelena livada« postala je
i hrvatskom livadom koju se želje–
lo sačuvati, a mjuzikalski žanr vedra
ozračja bio je plodno tlo za svako–
ga tko je mislio hrvatski. Vremena
su se mijenjala, od zlih do još gorih,
no ideja je ostala i opstala dočekavši
naše vrijeme. U međuvremenu, Jalta, Jalta je pohodila i Rijeku, Osijek,
SAŠA NOVKOVIĆ
Najdugovječniji hrvatski mjuzikl na sceni Gradskog kazališta Komedija s najpopularnijim songom »Zelena livada« postala je i hrvatskom livadom koju se
željelo sačuvati, a mjuzikalski žanr vedra ozračja bio je plodno tlo za svakoga tko je mislio hrvatski. Vremena su se mijenjala, od zlih do još gorih, no ideja je
ostala i opstala dočekavši naše vrijeme.
S predstave Jalta, Jalta Alfija Kabilja u Gradskom kazalištu Komedija
Ljubljanu, Sarajevo, Zenicu, Subo–
ticu, Beograd, Trst, Oslo i Beč, i baš
je svugdje izazivala ovacije, čežnju,
po koju suzu i — očekivanje. Od
prave Jalte do Europske Unije bio
je dug put, a na njemu je opstala i
mjuzikalska Jalta, Jalta, kao umjet–
nički prinos idealu, bez obzira na
posljedice.
Prije dvije godine Komedija se od–
lučila na novu Jaltu u novoj, mladoj
postavi. I nije pogriješila, iako se
optimizam pamćenja oštro miješa u
usporedbe. Osobno, stara mi je Jalta
ruhom bila milija, no mladoj se ener–
Udruga Mraz, Zabok: HGF Zabok
— 25.000 kn
Ivica Duspara — projekt Novi zvuk, Zagreb:
Koncertne večeri i glazbeno stvaralaštvo
— 15.000 kn
Glazbeni festival, Pitomača: Pjesme
Podravine i Podravlja Pitomača
— 20.000 kn
Udruga za razvoj nezavisne kulture
»Šigureca«, Zadar: JUMF festival
— 10.000 kn
Studentski centar Zagreb: Muzički salon SC
— 10.000 kn
Hrvoje Hegedušić, Zagreb: Zagrebfest
— 40.000 kn
Trade off d.o.o.Čakovec: Međimurski
festival zabavne glazbe — 15.000 kn
Udruga Bubamara, Vinkovci: Rock
Marinfest (humanitarni festival)
— 15.000 kn
Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo,
Krapina: Festival kajkavskih popevki Krapina
— 20.000 kn
Pučko otvoreno učilište dr. Jurja Žerjavića,
Zlatar: Festival dječje kajkavske popevke
Zlatar
— 7.000 kn
Hrvatske blues snage, Zagreb: 3. Zagreb
Blues Festival
— 10.000 kn
Art scena, Zaprešić: 5. demo festival
— 7.000 kn
Cold Snap, Varaždin: Koncerti i turneja
— 5.000 kn
Udruga »K.L.U.B.«, Orahovica: Festival
»Ferragosto Jam 5:PIKNIK«
— 10.000 kn
SIDRA music, Split: Festival »Za Lastovo
sve bi da« i Festival alternativne urbane
glazbe
— 10.000 kn
Glazbeni festival »Šokačke pisme«,
Županja: 7. festival »Šokačke pisme«
— 7.000 kn
Glazbena estradna udruga — Gardelin,
Vela Luka: Prvi glas Vele Luke
— 5.000 kn
Udruga Klub muzika, Zagreb: Akustika —
Večeri akustičnih nastupa
— 9.000 kn
Udruga Glazbeni program »Osječka
škola«, Osijek: Edukativni projekt »Neću
drogu«
— 8.000 kn
Udruga za kulturu Hrvatsko zagorje,
Krapina: Festival ZGF Krijesnica
— 6.000 kn
Udruga »Sa srcem«, Zagreb: Projekt Kutija
KUD »Bjelovar«, Bjelovar: 7. bjelovarski
folklorni susreti
— 5.000 kn
Udruga glazbene starine, Gorjani: Nosač
zvuka »Vraćanje tradiciji«
— 10.000 kn
Centar za tradicijska glazbala Hrvatske,
Zagreb: Nosač zvuka »Hrvatske gajde«
— 6.000 kn
Centar za tradicijska glazbala Hrvatske,
Zagreb: 6. hrvatski gajdaški festival
— 10.000 kn
Gacko pučko otvoreno učilište, Otočac: 14.
smotra folklora Ličko–senjske županije
— 15.000 kn
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb:
Pavo Gadanyi i tradicija sviranja i
izgradnja podravskih duda (istraživanje,
izrada CD i DVD mastera)
— 20.000 kn
Folklorni ansambl Broda, Slavonski Brod:
Smotra folklora Brodsko kolo
— 15.000 kn
Folklorni ansambl Broda, Slavonski Brod:
Četiri tradicijske smotre
— 20.000 kn
Zajednica hrvatskih kulturno–umjetničkih
udruga Međimurske županije, Čakovec:
Tri predsmotre međimurske popevke,
Mursko Središće
— 7.000 kn
Zajednica hrvatskih kulturno–umjetničkih
udruga Međimurske županije, Čakovec:
5. dječja smotra međimurske popevke,
Sv. Martin na Muri
— 4.000 kn
Zajednica hrvatskih kulturno–umjetničkih
udruga Međimurske županije, Čakovec:
8. smotra pesmarica naših mamica
osoba treće životne dobi
— 4.000 kn
Krešimir Magdić, Dubrovnik: Nosač zvuka
»Korizmeni napjevi dubrovačkog kraja«
— 11.163,97 kn
KUD »Kupljenovo«, Kupljenovo: Tiskanje
knjige »Kupljenski spomenar: 1. diel —
tanci i popievke«
— 10.000 kn
Ogranak seljačke sloge Buševec,
Buševec: 5. međunarodni festival
tradicijskih glazbala
— 10.000 kn
Hrvatsko kulturno društvo »Izvor«, Donja
Motičina: Smotra »Motičino moje drago
selo«
— 5.000 kn
Savez udruga Hrvatski sabor kulture,
Zagreb: 19. susret hrvatskih folklornih
ansambala, Čakovec
— 15.000 kn
gičnoj pjevačko–glumačkoj ekipi ne
može ništa prigovoriti. Na svečanoj
su predstavi pod ravnanjem Veselj–
ka Barešića zablistale dame: uvjer–
ljiva i lijepa Danijela Pintarić kao
Nina Filipovna i neodoljivo komič–
na Jasna Palić Picukarić u ulozi Bri–
gadirke. Slijedili su ih sobari, Đani
Stipaničev, Ronald Žlabur i Dražen
Čuček te u manjim ulogama Adal–
bert Turner, Denis Grabarić i dru–
gi, na čelu s legendarnim Borisom
Pavlenićem koji je proteklih četrde–
set godina avansirao od sobara Gri–
še do ruskog generala!
sa srcem
— 5.000 kn
Hard Place d.o.o., Zagreb: HR demo klub
— 10.000 kn
Folklor d.o.o., Zagreb: Festival BLEF (Band
Laptop Electronic Festiva)
— 5.000 kn
Zajednica Hrvatskih kulturno–umjetničkih
udruga Međimurske županije, Čakovec:
19. smotra limenih glazbi i puhačkih
orkestara, Goričan —
10.000 kn
Udruga Maraton, Rijeka: Projekt — Ajmo,
ti, ja i ti protiv nasilja među mladima
— 5.000 kn
Udruga Ponos domovine, Karlovac:
Festival Hrvatski pleter
— 6.000 kn
Sredstva za programe označene brojevima
1, 4, 9, 12, 15, 18, 19, 21, 32 i 38, namijenjena
su isključivo za novčane nagrade autorima.
Za program broj 3 dio sredstava predviđen
je za nagrade autora, a dio za organizaciju
festivala.
Hrvatska kulturna udruga »Pjevana
Baština«, Zagreb: Multimedijsko izdanje
»Pučko crkveno pjevanje u Kolanu —
Zadarska nadbiskupija«
— 10.000 kn
Hrvatska kulturna udruga »Pjevana
Baština«, Zagreb: Multimedijsko izdanje
»Pučko crkveno pjevanje u Kali —
Zadarska nadbiskupija«
— 10.000 kn
Koncertna direkcija Zagreb: 46.
međunarodna smotra folklora Zagreb
— 30.000 kn
Pasionska baština, Zagreb: Koncerti
tradicijske glazbe
— 20.000 kn
KUD »Kaštelir–Labinci«, Kaštelir:
Međunarodni festival »Okarina fest« —
5.000 kn
Kulturno–umjetnička udruga »Seljačka
sloga«, Nedelišće: Smotra međimurske
popevke —
10.000 kn
Ethno za plesno glazbenu poduku,
Zagreb: Smotra plesova »Drmeš –da«
— 5.000 kn
Ethno za plesno glazbenu poduku,
Zagreb: Knjiga »Cungere–ica–
ca«(priprema knjige za tisak)
— 5.000 kn