lipanj 2013. Uvodnik Jesmo li spremni za promjene Prema Charlesu Darwinu u procesu evolucije ne opstaju ni najjači ni najpametniji, opstaju oni koji se mogu pravodobno prilagoditi nastalim promjenama. Suradnici: Ante Kunčić, Branko Cindrić, Neven Topolnjak, Željko Bokulić, Željko Vukelić, Josip Tirić, Tomislav Tonković, Krešimir Belak, Dražen Lihtar, Danijel Rendulić, Robert Jukić, Mario Grbešić, Srećo Stijepić, Jakov Rašić, Domagoj B. Foto: SPVH Kolumnisti: Nenad Katanić, Nikola Bezerić Uređuje i odgovara: Anto Iličić Naslovnica: Marinko Sirovec, prometnik vlakova kolodvor Križevci Zadnja strana: Zajedno sa sindikalnim prijateljima u Sloveniji VAŽNO! na peronu br. 19 / 20 Postoji nekoliko valjanih razloga zašto se Hrvatska treba i mora promijeniti. Prvi i osnovni razlog je društveno ekonomsko stanje u Hrvatskoj koje očito zahtijeva značajnije promjene u ekonomskoj a još više u društvenoj sferi života - prvenstveno u sustavu društvenih vrijednosti. Drugi razlog je pristupanje Europskoj uniji što je samo po sebi jedan proces usvajanja promjena koji se odvija najvećim dijelom usvajanjem pravne stečevine EU. I konačno, moramo znati da se razvoj svakog društva temelji na promjenama. Put do blagostanja, rasta i bogatstva čemu svako društvo teži uvjetovano je stalnim promjenama; kako tehnološkim tako i društvenim. Različiti pravci i načini čovjekova djelovanja rezultirali su različitim promjenama i iznjedrili različite civilizacije. Neke promjene su nam nametnute, nekih promjena u društvu nismo niti svjesni, a neke promjene odabiremo sami. Upravljajući promjenama upravljamo pravcima i načinima djelovanja - upravljamo vlastitim sudbinama. I željeznički sustav kao i svi društveni sustavi doživljava promjene; veće ili manje, dobre ili loše - ovisi o posljedicama koje promjene djelovanja odražavaju kako na rad samog sustava tako i na cijelo društvo. Cilj su nam promjene djelovanja koje kontroliramo i koje će sustav hrvatskih željeznica kao i cijeli prometni sustav odvesti u željenom pravcu. Koje su to promjene i kako ih realizirati? Kako između mnoštva mogućih promjena izabrati one prave koje će nas voditi do željenog cilja? Odgovor na to pitanje mogu dati samo stručnjaci koji se bave funkcioniranjem sustava. Piše: Nikola Bezerić Imate li potrebu za pisanjem o izvršnim radnicima, HŽ Infri, “Maloj voćki poslije kiše”, ili nečemu drugome adresa je: Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, Trg kralja Tomislava 12, 10000 Zagreb, e-mail: spvh@zg.t-com.hr Gledajte nas na: www.spvh.hr 3 srpanj / kolovoz 2013. na peronu br. 19 / 20 odlika Europske unije od samoga njezinoga početka. Priopćenje gospođe Dalić nam kaže kako manje od jedan posto hrvatskih nezaposlenih želi otići u inozemstvo. I ponovno, pravo je pitanje o kakvoj obrazovnoj, obiteljskoj i dobnoj strukturi govorimo? Zašto gospoda iz ljudskih resursa nisu napravila istraživanje dobne strukture koji ima najveći postotak nezaposlenosti, a posao traži preko HZZ-u alternativnih mogućnosti. Da je tome tako, potvrđuju i iskustva drugih zemalja koje su ne tako davno ušle u Uniju poput poljskoga slučaja. Kako kaže zaposlenik ljudskih resursa u Googleu Marek Mos, Poljaci su bili spremniji otići u Veliku Britaniju raditi nego li u grad udaljen 50 kilometara. Nadam se kako ne moramo obrazlagati zašto je tomu tako?! Kako ne bismo ostali dužni i po pitanju cjeloživotnoga učenja potrebno je reći kako zastarjela okoštala struktura HZZ-a sasvim sigurno ne odgovara potrebama cjeloživotnoga učenja suvremeniteta. Suludo je u doba kad možeš online pohađati nastavu najprestižnijih sveučilišta na svijetu potpuno besplatno, prigovarati nezaposlenima što se ne žele prijaviti na tečajeve koje organi- na peronu br. 19 / 20 4 nezaposlenih na HZZ-u samo bi njih 6.300 otišlo u drugi grad ako bi na taj način dobili posao, njih 3.300 u drugu državu, a samo bi se njih 11.000 dodatno obrazovali. Saznali smo i to kako je najveći problem na hrvatskome tržištu rada mobilnost radne snage. Pitanje zašto su mediji prenijeli te informacije bez ikakvoga propitivanja ovih rezultata je ipak za neki tekst o medijskoj sceni, no ovi rezultati postavljaju nekoliko pitanja. Je li se gospođa Dalić zapitala koliko je ljudi koji su nezaposleni koji nisu prijavljeni na Zavod? Zašto nam nije predočila dobnu i obiteljsku strukturu na Zavod prijavljenih nezaposlenih osoba? Svatko tko koristi barem malo zdravoga razuma zna kako nije jednako otići u drugi grad osobi koja ima 19 godina i osobi koja ima 40 godina i obitelj. Nadalje se postavlja pitanje, zar je baš tako bajno u nekom drugome gradu, i koja to županija u nas nema problema s vrlo visokom stopom nezaposlenosti? Ili možda gospođa Dalić misli kako je moguće isfinacirati put u recimo Prije nekoliko je dana održana 60 km udaljeni grad i preživjeti s Nije problem mobilnost radne snage već to što posla konferencija o upravljanju ljud- plaćom od recimo 3500 kn? skim resursima u Rovinju, a or- nema ganizirali su je portal MojPosao Možda ipak misle veleuvaženi sui tvrtka Selectio. Raspravljalo dionici spomenute konferencije Suvremena ekonomija, lišena se o očekivanjima od ulaska u kako je moguće otići u drugi grad bilo kakve ljudskosti i morala, Uniju. Kako to obično biva na i preživjeti sa Mrsićevštinom, pretvorila nas je u permanentne takvim konferencijama, sudi- tj. onom bijednom naknadom tražitelje zaposlenja. onici su se usredotočili više na od 1600 kn?! Ako je potvrdan Psihoza je strašna, nije važno jesi ljepote Rovinja i opuštanje u is- odgovor na sva ova pitanja, tada li zaposlen ili nisi, a portali koji tarskom morskom ozračju nego ne možemo pružaju oglase za nova zaposlenli na probleme zapošljavanja. Jer zaključiti druja obaraju rekorde u posjećenokako inače protumačiti površan go nego kako sti. U nas, čak i umirovljenici, zaključak konferencije koji nam sudionici konkoji su cijeli život uplaćivali u je putem sredstava javnoga ferencije rade mirovinske fondove, traže bilo priopćavanja blagoizvoljela pre- na uvođenju kakav posao. dočiti Tatjana Dalić. Od 370.000 neorobovlas- među cijelim radno djelujućim građanstvom? Jer, siguran sam, a i imam svakodnevne potvrde kako velik broj mladih ljudi, ljudi kojima je lakše otići zbog odsustva obiteljskih obveza, jedva čeka priliku za otići u zemlje Unije. Zašto se gospoda nisu time pozabavila? Time što će nam mlada radna snaga, snaga koja svakoj državi donosi napredak, zasigurno otići u zemlje Unije i što napraviti da se zadrži taj dio DRUGO MIŠLJENJE DRUGO MIŠLJENJE ZABLUDE O TRŽIŠTU RADA ničkoga društva u Hrvatsku, jer ukoliko se od naših nezaposlenih traži mobilnost u državi, a oni to ne mogu isfinancirati svojim primanjima, tada otvoreno zagovaramo ulazak budućih djelatnika u dužničko ropstvo. Drugi je problem odlazak u druge države. Taj problem će od srpnja ove godine, ulaskom u Uniju postati jedna od beneficija radne snage u Hrvata, barem u teoriji. Mobilnost je naime jedna od zira Zavod. Sve ovo podsjeća na onu hegelijansku „To gore po istinu“! Sve dok naši autoriteti na području ljudskih resursa ne osuvremene svoj pristup problemu nezaposlenosti, a država ne stane svojom strategijom iza rješavanja problema nezaposlenosti imat ćemo ovakve površne teze i nojevsko poimanje odlaska najboljih i najmlađih kadrova izvan zemlje. Autor: Ivan Brodić 5 na peronu br. 19 / 20 6 broja radnika između 28. i 16. u mjesecu nema godišnjih odmora i bolovanja. Ponekad šefovi znaju reći: - „Piši godišnji.“ No onda je čovjek pred dilemom da li da i kako da kolegu ostavi samoga kada posla ima preko glave. Na radničkom vijeću su tako predstavnici sindikata znali reći da se jednostavno „ostavi posao“. No niti to nije izvedivo, jer radi se o plaćama i kako radnike os- „Kada se krenulo sa SAP- taviti bez plaća ili da im plaće om govorilo se kako će, pre- kasne jer je netko koristio svoma normi, jedan referent moći je pravo. obrađivati 500 radnika. U međuvremenu se spoznalo da - „ Mi smo svi ovdje normalni je to ipak uvelike preambicioz- ljudi i ne stvaramo probleme no zamišljeno i sada je norma oko toga.“ 300 ljudi po referentu.“ Istovremeno, očito je kako i daNo u praksi niti jedna niti dru- nas negdje postoji sasvim „koga brojka nisu realne. Što ako motan broj radnika“. a drugdje prema normi ostane jedan nema dovoljno ljudi. Zbog toga čovjek na 300 radnika? Može je taj problem uz malo dobre li on na godišnji odmor ili na volje ipak rješiv. bolovanje i tko će raditi u vri- U grupama za obračun plaće, jeme kada njega nema? danas mahom rade stariji radProcedura i raspored poslova nici, radnici pred mirovinom. u obračunskoj grupi precizno Teško je od njih očekivati su datumski definirani. Pot- „da potegnu“, a opet malo se kraj mjeseca počinje obrada razmišlja o tome da se pripreme prijevoza, do 10. u mjesecu se novi ljudi koji će ih zamijeniti. obrađuju plaće, unose se po- - „Ovo je specifičan posao i daci u SAP i sredinom mjese- ne može se samo sjesti za stol ca distribuiraju se platni listići i početi raditi. Ne razmišlja se te isplaćuje osobni dohodak. I o tome da se pripremi ljude da tako iz mjese- zamijene starije radnike koji ca u mjesec. će uskoro u mirovinu. Za priJasno je kako premu treba vremena, no ona se obzirom omogućava da se na kvalitetan na stalno način održi cijeli sustav, a dusmanjivanje goročno se itekako isplati. Naš sugovornik sustav SAP ocjenjuje dobrim programom. No potrebe za ljudima su veće nego što je to prikazivano prilikom uvođenja sustava. - „Ovaj sustav ne trpi greške i traži potpunu koncentraciju na poslu. Uz to referenti imaju i dodatne poslove, a to nije planirano kod uvođenja sustava i zbog toga norme bilo 300 ili 500 radnika po referentu nisu realne. Naši referentni obavljaju u sustavu sve poslove vezane uz radnika. Koliko znam u „Podravci“ poslovi su podijeljeni, pa jedan referent radi plaće, drugi obustave, treći bolovanja…Ovo je vrlo „šaren“ posao u kojem se direktno može oštetiti čovjeka. I tko god da je pogriješio radnici će pokucati na vrata obračunske grupe. Kada je Dalibor došao ovdje raditi bila su 24 radnika. Danas ih je ostalo svega sedam. U to vrijeme šef je bio Ivica Crnjaković. On je znao govoriti: - „Mali, tko preživi željeznicu, taj će ostati tu.“ I doista malo je ljudi ostalo. Ljudi su otišli, a postaje očigledno da za ovaj obim posla nema dovoljno ljudi. Uz to kada stariji radnici odlaze, mlađi nisu pripremljeni da ih naslijede. Čovjek ode, ali posao ostaje. Takva situacija zatiče nekoga tko nije pripremljen. Zbog toga nastaju problemi. na peronu br. 19 / 20 Dalibor Dombaj MI SMO IPAK NORMALNI LJUDI Dalibor Dombaj, glavni referent u obračunskoj grupi, na željeznici je od 2004. godine i on teško može reći kako pamti „bolje dane“. No činjenica je da jako precizno detektira boljke i nedorečenosti sustava. U službi za obračun plaće dominiraju stariji radnici. Nakon što ljudi malo po malo odlaze sa željeznice, a nema zapošljavanja novih radnika, posao se „dodjeljuje“ onima koji u biti ostaju sami. JEDAN OD NAS JEDAN OD NAS srpanj / kolovoz 2013. Piše: Domagoj B. 7 srpanj / kolovoz 2013. Dana 29. siječnja 2013. regionalna jedok __________ (čitko prezime jedinica organizacije i regulacije i potpis svjedok)“. prometa Sjever-Koprivnica donosi slijedeću: Isti se postupak primjenjuje i pri davanju odjave. na peronu br. 19 / 20 (čuje, sluša) prijenos priopćenja između predavatelja i primatelja. To bi, ako se priopćenje npr. prenosi telefonom, značilo da svjedok na sredstvu za sporazumijevanje ima mogućnost slušati sam prijenos priopćenja, tj. da su predaji priopćenja istovremeno prisutni predavatelj, primatelj i svjedok. Mišljenja sam da druga, možebitno u praksi primijenjena rješenja, nisu u suglasju s prethodno navedenom odredbom (detaljnije obrazloženje po potrebi usmeno). U tom smislu bi poznavatelji stanja odnosno lokalnih prilika (SPVH) mogli razmotriti zapovijedi br. 2 i 3. i shodno tome odgovarajuće reagirati. Ako se osim pouzdanog registriranja prijenosa priopćenja isto ne može osigurati niti na prihvatljiv način uz nazočnost svjedoka, možda bi bilo bolje da u takvim uvjetima vlakovi i ne voze. Privremenim prekidom željezničkog prometa na određenim relacijama (mogući je zamjenski prijevoz putnika) za očekivati je U uvjetima prekida ŽAT linija između službenih mjesta, uzrokovanih krađom žica ili kablova, pri osiguranju sigurnog kretanja vlakova i pružnih vozila, prometnici vlakova dužni su dosljedno primjenjivati odredbu o obavještavanju službenih i radnih mjesta o nemogućnosti davanja zvonovnog signalnog znaka, kako je propisano odredbom članka 7, točka 9, Pravilnika o značenju i uporabi signala, signalnih znakova i signalnih oznaka u željezničkom prometu HŽI-1. na peronu br. 19 / 20 8 Člankom 26. stavkom 4. Pravilnika propisano je koja se priopćenja moraju davati dokazno. Člankom 26. stavkom 2. Pravilnika propisano je da se dokaznim sporazumijevanjem smatra sporazumijevanje sredstvima koja omogućuju pouzdano Zbog nemogućnosti spoznaje registriranje priopćenja i sporapostojećeg stanja željezničkih i zumijevanje uz nazočnost svjeostalih linija i priključenih tele- doka. fona na pruzi i u službenim mjestima navedenim u zapovijedima Pod svjedokom se prema odredbr, 2 i 3., kao i načina na koji se bi članka 26. stavka 3. Pravilnika svjedoči, osvrnuti ću se općeni- podrazumijeva izvršni radnik to na problematiku sporazumi- prisutan prijenosu priopćenja jevanja kada se mora obavljati između dvaju službenih mjesta u prisutnosti svjedoka. Naime, odnosno dvaju radnika. Navedeista problematika već postoji i na nu odredbu razumijem na način drugim prugama, a nije nemo- da svjedok, neovisno o mjestu gdje se nalazi, izravno prisustvuje guće da se i dalje širi. Osvrt na odredbe članka 26. stavka 3. i 4. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa (u daljnjem tekstu: Pravilnik), a u vezi Zapovijedi br. 2/13, 3/13 i zamolbe SPVH. O sporazumijevanju u prometu kod obavljanja prometnih poslova kada nije moguće korištenje sredstava sporazumijevanja HŽ Infrastrukture d.o.o., koja omogućavaju pouzdano registriranje priopćenja pri reguliranju kretanja vlakova, a koja su propisana člankom 26, točka 4. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa i člankom 15, točka 4. Prometnog pravilnika HŽI-2. Traženje i davanje dopuštenja, odbijanje primitka vlaka i pružnih vozila, davanje odjave, davanje prednajave čuvarima ŽCP-a mora se obavljati uz prisustvo svjedoka . Svjedok može biti radnik službenog mjesta iz kojeg se daje priopćenje ili iz drugog službenog mjesta, odnosno svjedok može biti i radnik osoblja vlaka. • Ako je kao svjedok radnik kolodvora koji traži dopuštenje tada se u Pe-28, u produžetku fonograma danog dopuštenja dodaje : „svjedok ________ (čitko prezime i potpis svjedoka)“, a prometnik vlakova kolodvora koji daje dopuštenje, u produžetku fonograma i potvrde fonograma svjedoka, u Pe-28, upisuje : „svjedok ________ (čitko prezime svjedoka)“. • Ako je razmjeni fonograma dopuštenja za vlakove svjedok radnik kolodvora od kojeg se traži dopuštenje, prometnik vlakova kolodvora koji traži dopuštenje, na kraju fonograma primljenog dopuštenja i potvrde fonograma svjedoka, u Pe-28 upisuje: „svjedok _________ (čitko prezime svjedoka“), a prometnik vlakova koji daje dopuštenje i u kojem je radnik kolodvora svjedok, na kraju fonograma u Pe-28 upisuje: „sv- Pri davanju prednajave čuvaru ŽCP-a, a u uvjetima prekida željezničkih telefonskih linija između susjednih kolodvora (npr. Virje-Bregi, a potreba je davanja prednajave čuvaru ŽCP-a u Novigrad Podravski) postupak je slijedeći : • Svjedok pri davanju prednajave je skretničar kolodvora koji daje prednajavu, na način da je prisutan davanju fonograma na paralelnom HT telefonu i potvrđuje razmjenu fonograma prometnika vlakova i čuvara ŽCP-a i davanjem kontrolnog broja. Prometnik vlakova, u Pe-28, u produžetku fonograma upisuje: „svjedok________ (čitko prezime skretničara, a skretničar isto potpisuje) , čuvar ŽCP-a, nakon primljene prednajave, te potvrde svjedoka koji je prisutan davanju prednajave, u Pe-26 čitko upisuje prezime svjedoka. Kontrolni brojevi primatelja i svjedoka razmjene fonograma evidentirtaju se u Pe-28 u koloni „primljeni“ , razdvojene kosom crtom, a u Pe26 kako je propisano odredbom članka 18, točka 5, Upute o prometnim evidencijama HŽI-28. AKTUALNO AKTUALNO Z A P O V I J E D B R. 2/2013. 9 SAMOSPOZNAJA ILI KAKO RADIMO srpanj / kolovoz 2013. na peronu br. 19 / 20 Pa vlakovi ne voze, ili znatno kasne: - kada su neočišćene skretnice jer nema radnika za čišćenje niti grijača skretnica, - kada su u kvaru ili nedostaju vučna i ostala vozila, - kada se dogodi izvanredni događaj, - kada se provode industrijske načina sporazumijevanja utjecala na poboljšanje stanja, navesti ću u kratko nekoliko primjera iz iskustva jednog željezničkog inspektora u miru: - odgođeno je puštanje u promet revitalizirane željezničke pruge Bjelovar – Kloštar (39 km). Riješeno uspostavom poslovne željezničke linije; - zabranjen je promet vlakova na pruzi Lupoglav – Raša (zbog dotrajalosti urušena i pokradena željeznička zračna linija). Riješeno uspostavom zatvorenog sustava radio veze s registriranjem prijenosa priopćenja; - zabranjen je promet vlakova na dijelu pruge Banova Jaruga – Lipik (otuđeno preko 6 km zračne linije). Riješeno novim samonosivim TK kabelom. I za kraj. Ljudi su još 1969.g., znači pred više od 40 godina, hodali po Mjesecu. U posljednjih nekoliko desetljeća u Svijetu je osobito velik iskorak učinjen u području teleakcije (obustava rada), komunikacija (sateliti, mobiteli - kada se dogode veće elementarne – GSM, GSMR, optički kablovi, nepogode (odroni, poplave, sn- internet i sl.). Naša željeznica, ježni zapusi) i dr., i nikome ništa. kakav je trend, za sporazumijevanje o prometu vlakova, uz Opravdano se može postaviti pi- „svjedoke“, crvene signalne lotanje, zašto vlakovi moraju voziti pare, zastavice, lampaše i želako se sporazumijevanje o njih- jezničarske kape, možda počne ovu prometu ne može obavljati koristiti i dimne signale. Da nije na propisani način ? Naravno, pri tragično, bilo bi komično, ali tom ne mislim da je samo obus- nema veze, mi smo u EU. tava prometa jedini i odgovaraPiše: Damir Štefinac jući način za poboljšanje stanja u području sporazumijevanju o prometu vlakova. Za ilustraciju, kako je privremena zbrana prometa vlakova zbog nemogućnosti propisanog Samospoznaja ili kako radimo Samospoznaja - svijest o vlastitim vrijednostima kao i slabostima osnovni je uvjet misaonog djelovanja. Upoznaj samoga sebe, doznaj istinu o samome sebi ma kako ona gorka bila i koliko direktno „udarala“ u naš vlastiti ego. Sa problemima samospoznaje susrećemo se već u najranijoj dobi. Evo klasičnog primjera. Ne znajući matematiku dobijemo jedan i okrivimo učiteljicu za nepravdu, pravimo loše vino od kojega boli glava, pečemo loš kruh, radimo loše cipele… U životu ima mnogo situacija kada smo nešto napravili loše (donijeli lošu odluku, uzeli kredit koji ne možemo otplaćivati…) a iz toga nismo izvukli nika- kve pouke. I ponavljamo vlastite pogreške cijeli život ne učeći na njima. Nikada nismo naučili m at e m at i ku, nismo napravili dobro vino, napravili dobre cipele… i dalje uzimamo kredite koje ne možemo vraćati, donosimo loše odluke… Ako nemamo razvijenu samospoznaju, što znači da smo svjesni da ne znamo matematiku, da su nam cipele loše i da pečemo loš kruh nikada nećemo ni pokušati naučiti matematiku, napraviti dobre cipele, ispeći dobar kruh… Koji je osnovni uvjet samospoznaje? Odgovor je jednostavan - KRITIKA. Kritika nam desubjektivizira naše „istine“ o matematici, cipelama, kruhu… i kaže jasno i glasno kako radimo. Pogledajmo malo sami sebe, pogledajmo malo Hrvatske željeznice i Infrastrukturu. Jesmo li se u proteklih dvadesetak godina uopće ozbiljnije zapitali kako radimo? Osnovno nam je bilo imati što veće plaće bez obzira na rezultate rada (gubitke i devastiranu mrežu), zanimao nas je regres, božićnica i svi mogući dodaci koje smo pokušavali ( i uspjeli ) „iskamčiti“ od države. Pritom smo naveliko tolerirali i štitili neradnike, pijance i lopove, neznanje… i masovno zapošljavali koga smo stigli. Prisjetimo se samo poznate poslovice iz doba komunizma nitko me ne može toliko malo platiti koliko malo mogu raditi, a koja je u javnom sektoru u „upotrebi“ i danas. I nemojmo se zavaravati da su krivi oni drugi - učiteljica iz matematike. Svi smo u tome zajedno sudjelovali od skretničara i konduktera, knjigovođe i inženjera do generalnog direktora i ministra. Nije bilo kritike - nije bilo kriterija - nije bilo odgovornosti nije bilo posljedica i radili smo kako smo radili. Polazište kritike su kriteriji, norme. Kriterij - norma nam kaže kako moramo posao obaviti. Uspoređuje zadane kriterije sa načinom na koji mi obavljamo posao i uočavamo razlike. Evo nekoliko primjera: norma - kriterij nam kaže koliko treba biti zaposlenih na održavanju po kilometru pruge, kriterij nam kaže da ne smiješ biti pijan na poslu, kriterij nam kaže koja znanja moraš imati za određeni posao… Nadamo se da će doći vrijeme kada će svatko morati odgovarati za svoj posao i kako ga radi; od skretničara i inženjera do predsjednika uprave i samog ministra. Kako radimo je pitanje koje nikoga ne smije zaobići. Možemo li podnijeti tu samospoznaju kako radimo? Možemo li podnijeti kritiku? Podsjetimo se one latinske sentence veritas amar est - istina je gorka. Piše: Nikola Bezerić na peronu br. 19 / 20 10 Kvarovi uređaja za registriranje sporazumijevanja o prometu vlakova se povremeno događaju, ali nisu toliko učestali i dugotrajni. Otuđenje žica i kablova namijenjenih sporazumijevanju u željezničkom prometu se također povremeno događaju. Što se tiče otuđivanja željezničkih žica i kablova, uglavnom zračnih linija gdje još postoje, moglo bi se konstatirati sljedeće. Lopovi ukradu jedan komad, a vlakovi idu. Onda ukradu još jedan komad, a vlakovi i dalje idu. Normalno da rezoniraju da to željeznici uopće nije potrebno, pa kradu i dalje. Pitanje je kako to spriječiti ? Jedno od rješenja je i obustava prometa. Možda bi se i lopovi tada drugačije ponašali. Vjerojatno bi i tijela zadužena za kazneni progon efikasnije postupala, kada bi se u sredstvima javnog priopćavanja pojavile vijesti da vlakovi između kolodvora A i B ne voze zbog otuđenja željezničkih linija neophodnih za reguliranje prometa vlakova. Sada, koliko mi je poznato, to se s obzirom na vrijednost otuđenog materijala smatra manjom ma- terijalnom štetom. NAŠ OSVRT AKTUALNO pozitivne pomake u problematici sporazumijevanja o prometu vlakova, kao npr: - modernizaciju telekomunikacija; - efikasnije uklanjanje kvarova na sredstvima za sporazumijevanje, uključujući i otuđenje žica i kablova; - efikasniji postupak tijela kaznenog progona u slučajevima krađe žica i kablova; - destimuliranje kradljivaca zbog efikasnijeg djelovanja tijela kaznenog progona i osude javnosti, odnosno putnika. 11 na peronu br. 19 / 20 12 jeznica i na njoj vrijeme kao da je stalo. Od Zagreba do Čakovca vozi se tri sata prosječnom brzinom od 33 km/h. Posljednji „batovi“, dvoosovinski vagon s drvenim prugama svoje posljednje vožnje doživjeli su na zagorskim prugama. Neven Topolnjak i sam se često vozi željeznicom i svjedoči kako su kao rijetko gdje vlakovi puni: - „Ovo su tipične „đačke relacije“. Od Čakovca do Zaboka se, ukoliko se ne dođe ranije, uglavnom stoji. I noćni vlakovi puni. No vozila su dotrajala i vozi se presporo. Poznato je kako ljudi iz ovih krajeva vole „delati“, pogledaj samo kuće i dvorišta, a politički nikad nismo bili jaki niti smo se znali nametnuti. Teretni promet nas je zaobišao nakon gradnje spojne pruge između Slovenije i Mađarske. Očekujemo da će se stanje ipak popraviti kada uđemo u Europsku Uniju.“ Djelatnost Podružnice Međimurje uz Čakovec proteže se do Kotoribe. Tu su još stanice Mala Subotica i Donji Kraljevac i na tom prostoru SPVH ima apsolutnu većinu. Zanimljivo je kako je Donji Kraljevac u dva navrata dva puta bio odličan domaćin sportskih susreta SPVH. Posljednje smanjivanje broja zaposlenih pogodilo je i članstvo međimurske podružnice. Uz otpremninu je otišlo devet radnika najčešće u prijevremenu mirovinu: - „Ljudi su shvatili situaciju i oni koji su imali kakve takve uvjete za mirovinu su i otišli. Nije bilo prisile, a tako su sačuvali radna mjesta svojim mlađim kolegama. Ovdje se ljudi uz posao bave poljoprivredom, voćarstvom ili vinogradarstvom i vjerujem da će svi oni sada imati više vremena za te djelatnosti. I ono što je čini mi se isto tako iznimno značajno je to da su naši ljudi otišli bez gorčine.“ Nakon što je desetljećima pruga dg. – Kotoriba - Čakovec za promet bila otvorena 24 sata, novom je organizacijom uveden prekid rada od 23 – 4,30. Izvršno osoblje sata radi u dvije smjene (devet plus devet sati) i sada na posao umjesto nekadašnjih petnaest puta trebaju dolaziti dvadeset dva ili dvadeset tri puta. S obzirom da u to vrijeme nema željezničkih veza dolazak i odlazak s posla radnicima predstavlja veliki problem: - Ljudi teško mogu na posao i s posla. Najteže je skretničarima i mislim da je to problem koji treba riješiti. Ova zima je bila s dugačka i s puno snijega a osim osobnog automobila drugog prijevoza nema. U HŽ Putničkom prijevozu i HŽ Cargu nejednaki smjenski rad stimulira se i plaća u određenom postotku. Mi smo za naše radnike tražili deset posto no za sada to nismo uspjeli realizirati.. Sa sličnim problemima susreću se na varaždinskom području. To je situacija koja se više ne bi trebala ignorirati. na peronu br. 19 / 20 Neven Topolnjak PREKID RADA OTEŽAVA ŽIVOT Zagorje i Međimurje, nakon Zagreba, po broju prevezenih putnika najjače su regije na mreži hrvatskih željeznica. Istovremeno brzine vožnji vlakova na tim su prugama često puta svedene na biciklističke.. U Čakovcu smo razgovarali s Nevenom Topolnjakom predsjednikom podružnice SPVH Međimurje. Naš sugovornik Neven Topolnjak nakon završene Željezničke tehničke škole, 5. ožujka 1995. godine zaposlio se na željeznici. Radio je kao prometnik vlakova u Čakovcu i Maloj Subotici. Predsjednik Podružnice Varaždin postao je 2002. godine, a dvije godine kasnije preuzeo je Podružnicu Međimurje. Kao profesionalac u SPVH radi od 2008 godine. Iste godine kao izvanredni student, upisao je preddiplomski studij na Fakultetu prometnih znanosti. Nakon što je diplomirao u roku, 2011 godine nastavio je diplomski studij. Trenutno priprema diplomsku radnju na temu: „Uloga i značaj kolodvora Čakovec u čvoru Varaždin..“ I kada se malo razmisli o Zagorju i Međimurju sam po sebi nameće se zaključak kako su usprkos tradiciji, relativno gustoj naseljenosti, sklonosti stanovništva vožnji vlakom što se ogleda u broju putnika ove pruge po svemu su nekako na začelju kolone. Pruga Kotoriba – Čakovec najstarija je pruga na mreži hrvatskih žel- PONOS SPVH PONOS SPVH srpanj / kolovoz 2013. Piše: Domagoj B. 13 srpanj / kolovoz 2013. na peronu br. 19 / 20 „vozi nedjeljom i blagdanom, osim 25.12 2012. 31.3., 30.5., 22.6., 4. i 15.8. 2013.“ Ova informacija sama po sebi je prekomplicirana, ali kada je pisana slovima koja se ne mogu vidjeti ni s povećalom postaje jasno kako to nitko neće pročitati. I kada se koji od preostalih nam putnika u navedene dane zaputi prema Vinkovcima i ostane u Zagrebu, uvijek mu naša „služba za korisnike“ može odgovoriti: „Žao nam je, ali mogli ste pročitati da u to vrijeme vlakovi ne voze. Hvala lijepa što ste koristili naše usluge i više sreće drugi put.“ Živo me zanima tko je sve to smislio. Dobro, reći ćete, pa što ako se koji šlampavac ne preveze do Vinkovaca. Trebao je pažljivo čitati. Ako već ne vidi, mogao je zamoliti nekoga da mu pročita „turbo“ sitna Klovićeva slova. No danas, i da su veća slova pet puta veća, teško je ne pogriješiti. Nije lako skužiti sve zamke tih dopunskih uputa, a uz to tko bi mogao predvidjeti da više nema jutarnjeg vlaka za Rijeku ili Split (Vozi petkom, subotom, nedjeljom i blagdanom do 14..IV i od 16. .IX osim 25.XII 2012., a svakodnevno od 15.VI do 15.IX 2013.). Da, ako ne znate premda radite na željeznici, do Rijeke i Splita više nema jutarnjeg vlaka…osim (sada slijede sitna slova). Istina je da ovo i nije najveći problem u željezničkom sustavu. Kako uopće dolazi do tako širokog spektra promašaja? Ilustracije radi, naruče se standardni nagibni vlakovi i onda se na nekom kolegiju odluči u njih ugraditi posebni šank. Šank nikada nije radio već oduvijek pratitelj vlaka dijeli napitke tokom vožnje. Raskošni zauzima prostor na kojem su mogla biti sjedala, a nema nikakve svrhe… Dakle, u ovoj situaciji HŽ Putnički prijevoz ne zarađuje koliko bi mogao. S druge strane, u „mimarine“ vagone, i danas naše najraskošnije vagone, ugrađuju se dodatna sjedala. Sada se i u našem posljednjem nagibnom vlaku, a isto tako i u „mimarinom“ vagonu vozi kao u autobusu. Nisam siguran kako se s više sjedala u vagonu i više zarađuje. No ni to nisu najveći problemu. Bit priče je u kolektivnom odlučivanju i kolektivnoj odgovornosti. Odnosno, kada se nešto zezne nikada se ne zna ime i prezime, a svaki potez i svaka odluka imaju svoje ime i prezime. I onaj veliki u kojem se radi o strateškim pitanjima i velikim novcima kao i naoko sitne odluke gdje se odlučuje o veličini slova na kuriru. I kada bi se znalo kome pripisati neku odluku, i kada bi se to ime često pojavljivalo u kontekstu loših odluka, onda bi možda došlo vrijeme da se često spominjano ime zamijeni nekim drugim imenom. Bez toga, slova će i dalje biti sitna. Piše: Đuro Solariček “SAD I MI MORAMO BITI ODGOVORNI” Jedan član uprave rekao je kako su im izmijenili ugovore o radu i da su sad i oni postali odgovori za poslovanje. U sebi sam se nasmijao jer mi je bilo nevjerojatno da do sada nisu bili odgovorni. Mislim, znam da nisu, jer su se mnogi čudni likovi provlačili kroz uprave željezničkih poduzeća i nikad nisu ni za što odgovarali, ali… ovo je prvi put da sam čuo to na glas od jednoga takvoga. Nedavno je održan okrugli stol o poslovanju i restrukturiranju javnih poduzeća. Neki od zaključaka su kako uprave javnih tvrtki loše upravljaju imovinom te kako su im tvrtke i dalje nekonkurentne i žive od subvencija iz proračuna. Monopolistički položaj većine tih tvrtki sprječava razvoj konkurencije i povećava inertnost tih poduzeća. Iz svega se može naglasiti kako je odgovornost uprava željezničkih poduzeća jako važna. Odlična je vijest da se to sad vidi i u njihovim ugovorima. Nadležni ministar je rekao kako su javna poduzeća dugo bila „bastion kupovanja socijalnog mira“ i stoga je pokrenuto ubrzano restrukturiranje svih javnih poduzeća. To je olako dana ocjena. U željezničkom sektoru prije 1990. godine radilo je preko 40000 radnika (do danas je taj broj prepolovljen) tako da to i nije bilo neko kupovanje socijalnog mira. U željezničkom sektoru je osnovni problem, kao i kod ostalih željeznica u Europi, zatvorenost poduzeća i zastarjelost menadžmenta. U restrukturiranje Hrvatskih željeznica bezuspješno se krenulo još 2000. godine ali nisu postigli pozitivni učinci. Teško je očekivati i da će i ovo restrukturiranje napraviti neke značajne pomake. Željeznički menadžment osvježavao se je većinom s kadrovima iz političkom miljea tako da ni tu nije bilo do sada dobrih rezultata. Ni jedna uprava do sada nije imala uspjeha. Ministar navodi kako je prioritet svih direktora da se koncem godine smanji 10000 radnika u javnom sektora. Velikim dijelom i u željezničkim poduzećem. Smanjenje troškova je sigurno jedan od prioritetnih aktivnosti željezničkih poduzeća. Ali ne i jedini. Ako uprave poduzeća imaju odgovornost onda je to upravo prepoznavanje zahtjeva svih zainteresiranih. Tu su u prvom redu korisnici usluga (o kojima za sada nitko i ne govori), to su zahtjevi vlasnika, zahtjevi koji dolaze iz Europske unije, zahtjevi dobavljača, zahtjevi društveno odgovornog poslovanja, zahtjevi lokalnih zajednica, zahtjevi sindikata, zahtjevi radnika. Odgovornost se očituje u postavljanju sustava upravljanja koji će na najbolji način reagirati na sve postavljene zahtjeve i koji će rezultirati zadovoljstvom svih zainteresiranih. Tada radnici neće biti samo trošak već najvažniji resurs željezničkih poduzeća. na peronu br. 19 / 20 14 Pred neki dan u ruke mi je dospio mali vozni red za relaciju Zagreb – Vinkovci. I fakat odmah mi je bilo jasno da je opet kakav trust mozgova na jednoj od svojih seansi „brainstorringa“ zaključio kako Hrvati vide najbolje od svih u Europi, a možda i šire. No pored drugih zbunjujućih situacija na koje svakodnevno nailazimo, mikroskopski sitna slova u voznom redu i nisu neki veliki problem zbog kojeg će, što bi se reklo, vlakovi stati. Prošlo je par dana i onda sam ugledao plakat kjim HŽ Putnički prijevoz reklamira putovanje na relaciji „Zagreb – Split. Pet mladih ljudi, dva tamnoputa mladića i dvije Malezijke sa strane te jedna duplo manja cura između njih pružili su si ruke, udružili se i beskrajno sretno se smiju. Nakon toga, rekoh sam sebi, o tome se mora koja rečenica napisati.. Vozni red ili kako ka ljudi vole zvati „mali vozni red“ na svakoj stranici ima dvije cjeline. Uobičajenu tablicu i male okvire sa slikama kojima se opisuju popusti za mlade, obitelji i prijevoz bicikala. Mladi ljudi, skvrčenih nogu i visoko uzdignutih ruku presretni lete zrakom, švedska obitelj (tri generacije) sjedi i sprema se na put vlakom za Vinkovce, i zamišljena cura s biciklom u Alpama gleda u daljinu, a svi oni ilustriraju popuste HŽ Putničkog prijevoza. Drugu cjelinu čini uobičajena tablica s navedenim rasporedom vožnji vlakova. I sada dolazimo do onog najvažnijeg, a to je ono sitno pisano ispod tablice gdje se putnicima daje informacija o tome kojim danima vlakovi ne voze. Tako tu, uz ostalo, primjerice piše: NAŠ OSVRT NAŠ OSVRT I SITNO JE BITNO 15 na peronu br. 19 / 20 16 zadovoljstva koje ga ispunjava na radnom mjestu, ističe svoju zabrinutost za budućnost željeznice. Smatra da je problem počeo od razdvajanja željeznice na više trgovačkih društva, a kasnijom recesijom i krizom taj problem je posto- jao sve veći. Brinu ga sadašnji „manageri“ koji ne ulažu dovoljno napora i ne koriste svoje pozicije da se vrati teret na željeznicu. Kako kaže, iz tvornica koje su u blizini kolodvora Ivanec, koje su uspjele i opstale u ovim kriznim vremenima za gospodarstvo, svakodnevno izlaze i ulaze kamioni koji prevoze teret - koji je nekad bio naš teret i koji je trebao ostati naš. No, vjerojatno je i razlog u tome što je cestovni lobi jači od HŽ - ovog. Ivan je aktivan sindikalista sa trideset godišnjim sindikalnim iskustvom i jedan je od zagovornika i pokretača aktivnosti koje su uslijedile osnivanju Sindikata prometnika vlakova. Iako ne obavlja sindikalnu dužnost u podružnici Varaždin, kao član je aktivan a njegovo sindikalno iskustvo, njegove kritike, primjedbe i prijedlozi pomažu nam u vođenju podružnice. Sudjeluje gotovo u svim sindikalnim aktivnostima, akcijama, izletima i sportskim susretima. Ivan je obiteljski čovjek i živi u Ivancu, u gradu podno najviše planine sjeverozapadne Hrvatske - Ivanščice. Zbog toga ima i dva karakteristična hobija za ovo podneblje - vinogradarstvo i planinarenje. Sa suprugom i sinom održava obiteljski vinograd, a nije rijetko da sa društvom i prijateljima „skokne“ na Ivanščicu odakle vidi Ivanec i Hrvatsko Zagorje kao na dlanu. Želja mu je da ga posluži zdravlje, da može odraditi do mirovine posao koji mu još uvijek čini zadovoljstvo a da se mlađim kolegama pokaže sigurnost posla i sigurnija budućnost. Piše: Dražen Lihtar na peronu br. 19 / 20 Ivan Čićek PROMETNIK U KOLODVORU IVANEC Raditi u kolodvoru Ivanec u ona prošla - bolja vremena za željeznicu bilo je zadovoljstvo. Sada su nastala neka druga vremena - teška vremena za željeznicu, teška vremena za željezničare. Žalosno je gledati kako je rad pruge spao na par teretnih vlakova koji voze pojedine dane u tjednu, koji više puta i prolaze kroz kolodvor Ivanec. A nekad se u Ivancu radilo i sa 17 - 18 vagona dnevno a da ne pričamo o količinama otpremljenih komadnih „denčanih i expresnih „ pošiljaka. Gotovo svakodnevno su vozila tri para teretnih vlakova za utovar kamena u lepoglavskim i golubovečkim kamenolomima. A tek putnika !! Svega toga se prisjeća naš sugovornik Čićek Ivan, prometnik sa 37 godišnjim iskustvom. Ivan se zaposlio na željeznici 06.07.1976. godine nakon završetka prekvalifikacije kada su one obavljale na područjima bivših radnih organizacija željezničkog prijevoza. Prvo radno mjesto i ispit za samostalno obavljanje poslova bilo mu je u kolodvoru Golubovec, te je obavljao poslove prometnika u svim kolodvorima na tom rasporednom odsjeku. Upravo zbog toliko godina staža, JEDAN OD NAS JEDAN OD NAS srpanj / kolovoz 2013. 17 srpanj / kolovoz 2013. na peronu br. 19 / 20 službujućom prometnicom vlakova Sandrom Rašetina i skretničarom Davorom Goreta. Sandra Rašetina rođena 12. svibnja 1974. godine u Splitu. Poslije završene Srednje turističke škole u Splitu, 1996. godine upisuje prekvalifikaciju za prometnika vlakova u Moravicama. Zasniva radni odnos i stručni ispit polaže u kolodvoru Split, a na prvo radno mjesto prometnika vlakova dolazi u kolodvor Labin. Indikativno je da od pet kolegica koje su zajedno završile školu njih četiri je u isto vrijeme radilo u kolodvoru Labin. 1997. godine udaje se za Damira Rašetinu također prometnika u kolodvoru Perković. Jedno vrijeme stanuju u Unešiću, a 2001. godine doseljavaju u Knin gdje kao i mnoge mlade obitelji rješavaju stambeno pitanje. Jedno vrijeme iza Labina radi u Perkoviću, a poslije preseljenja u Knin, dobiva premještaj u kolodvor Kosovo gdje Na Ličkoj pruzi, između kolodvora Vrhovine i Ličko Lešće, u km 73+576 počinje ulaz u najduži željeznički tunel na mreži HŽ Infre, tunel SINAC. Gradnjom pruge od Ogulina do Gospića koja je trajala od 1912. do 1920. godine, zbog karakteristika terena, probijen je 1914. godine i tunel u dužini 2273,6 metra te je zbog blizine istoimenog mjesta nazvan SINAC. Ako poželite prošetati kroz tunel potrebno je oko 40 minuta hoda ali to vrijeme se čini puno duže i s olakšanjem se dočeka svjetlo na kraju tunela. Poseban je osjećaj biti u tunelu dok kroz njega prolazi vlak - osjetiti kako se stvara pritisak koji nastaje dok lokomotiva gura masu zraka ispred sebe. - Ulazni portal je u km 73+599,80 (715,35 m n.m), a izlazni je u km 75+873,40 (692,62 m n.m) - Pad nivelete iznosi 10 promila (1%) - Odvodni kanal tunela smješten u sredini - Ukupna dužina tunela iznosi 2273,40 m (od toga 1972,00 m u pravcu i 301,40 m u luku) - Minimalni radijus u tune- lu iznosi 275 m - Tunel je sagrađen 1920. g., a obnovljen 1956. g. - Godine 2006. izvedeni su radovi na obnovi odvodnje tunela i izvršena je potpuna zamjena gornjeg ustroja pruge. Kolosijek je zavaren u DT, tračnice UIC 60E na drvenim pragovima - Tunelski obzid izveden je u betonu (634,10 m nisu obzidani 47 prstenova) - Najviša visina nadsloja iznad tjemena svoda tunela iznosi 255,15 m - Tunel je probijen kroz stjensku vapnenačku masu na peronu br. 19 / 20 18 Kolodvor Kosovo nalazi se na pruzi Oštarije-Knin-Split i prvo je službeno mjesto iza Knina u pravcu Splita. U pogledu obavljanja prometne službe te reguliranja prometa je međukolodvor na tom dijelu pruge. U pogledu obavljanja transportno-komercijalne službe kolodvor Kosovo je otvoren za prijem i otpremu putnika, te utovar i istovar vagona s industrijskog kolosijeka tvornice gipsa „Knauf “. Osim industrijskog kolodvor ima četiri kolosijeka i asfaltirani peron za izlaz i ulaz putnika širine 2 m i dužine 80 m, te čekaonicu i robno skladište. Kolodvor Kosovo je osiguran mehaničkim likovnim ulaznim signalima koji su nevažeći i privremeno ne vrijede te su kod ulaznih signala postavljeni zaustavni signalni koturi, a za ulazak vlaka u kolodvor su mjerodavni ručni signalni znaci skretničkog osoblja. U kolodvoru Kosovo razgovaramo sa i danas radi. Zadovoljna je poslom, a što se tiče rada u kolodvoru Kosovo, bilo je i boljih vremena kada je iz obližnje tvornice „Knauf “ otpremano i do dva maršutna vlaka u smjeni. Danas se taj teret prevozi cestovnim putem kamionima, za što kada se usporede troškovi sigurno nema nikakvoga opravdanja, a da ne govorimo o očuvanju okoliša i ekologiji na koju se pozivamo u EU. Ovim putem apelira na mjerodavne u Upravi i Vladi RH da svojim mjerama vrate teretni i putnički prijevoz na željeznicu što je prioritet svake suvremene europske države. Aktivna je članica sekcije žena „Brigite“ u sastavu SPVH i na kraju najvažnije majka dvoje djece sina 14. i kćerke 16. godina. Davor Goreta rođen 03. srpnja 1966. godine u Šibeniku. Osnovnu školu završava u Drnišu. Zapošljava se u građevinskom poduzeću „Udarnik“ iz Drniša i u međuvremenu odslužuje vojni rok 1987. godine. Poslije okupacije Drniša i rodnog sela Kadine Glavice od strane pobunjenih Srba prijavljuje se u 113. Šibensku brigadu, a poslije prelazi u 142. Drnišku. Nakon „Oluje“ biva demobiliziran i 1996. godine upisuje tečaj za skretničara-manevristu u Kninu. Po završetku tečaja zapošljava se u Drnišu na radnom mjestu skretničara, a povremeno je na zamjeni u kolodvoru Plavno. 2002. godine dobiva premještaj u kolodvor Kosovo gdje i danas radi. Oženjen je sa prebivalištem u Kninu. Što se tiče rada, nema primjedbi, jedino što skretničar u jednoj smjeni prođe pješice i do 30 km što zna biti naporno u zimskim uvjetima i ljetnim mjesecima kada temperatura bude i preko 40 C. Piše: Krešimir Belak SPVH SPECIJAL KOLODVOR KOLODVOR KOSOVO TUNEL “SINAC” Piše: Tomislav Tonković 19 JEDAN OD NAS na peronu br. 19 / 20 SKRETNIČAR U KOLODVORU KANFANAR 20 u kolodvoru Kanfanar ali i na zamjenama cijelom prugom. Na željeznici je od 1982. godine a do tada je radio 3 godine u Purisu i onda je na nagovor kolege završio tečaj za skretničara u Divači. Na posao u Kanfanar putuje osobnim vozilom. Dario ima poseban hobi, a to je lov i gađanje letećih meta glinenih golubova. Član je strelKod obilaska kolodvora na po- jačkog kluba Rovinj, i sudjeluje na natjecanjima na kojima je po rezultatima u samom vrhu na državnoj razini (4. mjesto na županijskom prvenstvu, a dva puta su predstavljali županiju na državnom natjecanju). dručju Istarske pruge, u kolodvoru Kanfanar dočekao nas je šef kolodvora Darko Milohanić, prometnik vlakova Kristijan Kranjčić i skretničari Michel Debeljuh i Dario Banko. Posebno je bio zanimljiv za razgovor skretničar Dario Banko, koji je rođen Cestovni prijelazi Smoljanci i 1962. godine u Svetom Petru u Juršići osigurani su branici- Šumi gdje i sada živi sa svojom ma na poteg, obitelji. Oženjen je i ima tri kćeri, a poslužu- od kojih najmlađa Ana (17 godiju ih čuvari na) živi sa njime a ostale dvije su udate. Sudionik je Domovinskog ŽCPR-a. rata od 1991 -1995. godine. Dario K o l o d v o r ima 35 godina radnog staža, od Kanfanar ima toga je 32 godine kao skretničar - Dali ste zadovoljni sa svojim poslom? Da, sve u svemu je zadovoljavajuće u odnosu na današnju situaciju. Međuljudski odnosi su dobri i slobodno se kaže sve bez obzira na koga se odnosi. - Što mislite o racionalizaciji broja radnika? Osnovne stvari moraju biti ali logično je da se u krizi sve smanjuje. Žalosno! - Kako ste sa zaštitnom obućom i odjećom? Nikako, nema ljetnih majica niti cipela, koje su najpotrebnije. Skretničar u Kanfanaru je u bloku, ali kada sam na zamjeni, onda sam vani i tada je problem. - Što mislite o budućnosti željeznice u Istri? Slabo je to sve, žalosno je na što je došlo u odnosu na prije 30 godina, ali nadam se da će biti bolje. na peronu br. 19 / 20 Dario Banko Na području kolodvora Kanfanar nalaze se tri cestovna prijelaza i to: cestovni prijelaz u km 90+700, koji je osiguran polubranicima i svijetlosnim signalima. Postavni uređaj se nalazi u blok postavnici I i njime rukuje dežurni skretničar. - cestovni prijelaz u km 90+963 osiguran cestovnom signalnom oznakom “STOP”. - cestovni prijelaz u km 91+573 osiguran je branicima.Postavni uređaj se nalazi u blok postavnici II i njime rukuje dežurni skretničar. Branici su u zavisnosti sa ulaznim odnosno izlaznim signalima. sistematizirano jedno radno mjesto prometnika vlakova, dva radna mjesta skretničara, čuvara ŽCPR-a stajališta Smoljanci, čuvar ŽCPR-a stajališta Juršići i šefa kolodvora u nadzoru. Prometna služba u kolodvoru traje od 05:00 do 22:00 sata, sa rasporedom rada radnika u smjenama od 05:00-13:00 i od 13:00-22:00. JEDAN OD NAS Kolodvor Kanfanar je međukolodvor na jednokolosiječnoj pruzi Buzet gr. - Pula. Službena mjesta podređena kolodvoru Kanfanar su stajališta Smoljanci, Savičenta, Čabrunići stajalište, Ćabrinići Selo i Juršići. Kolodvor Kanfanar ima četiri (4) prijemno - otpremna, jedan (1) manipulacioni, dva (2) krnja kolosijeka i jedan industrijski kolosijek Tvornice duhana Rovinj. Kolodvor Kanfanar je osiguran sa elektro-mehaničkim sigurnosnim uređajem, sa jednoznačnim likovnim signalima i predsignalima. Skretnice br.1 do 10 se centralno postavljaju, osim skretnice “a” koja se postavlja na licu mjesta. srpanj / kolovoz 2013. Piše: Josip Tirić 21 na peronu br. 19 / 20 Ukupni pobjednik sportskih igara SPVH prošle godine u Trogiru bila je podružnica Varaždin, te su oni uz malu pomoć članova iz Međimurja imali osobitu čast i zadovoljstvo biti gosti u Sloveniji na trodnevnom druženju sa članovima Sindikata železniškega prometa Slovenije upoznajući pritom ljepote Slovenije, a i učestvovati na sportskim susretima SŽPS u Ljubljani. Na put prema Sloveniji krenulo je nas sedam iz željezničkog kolodvora Ormož u petak 7. lipnja u jutarnjim satima. Iskrcali smo se u Celju gdje nas je srdačno dočekao predsjednik SŽPS Matjaž Skutnik. Na kolodvoru u Celju pridružili su nam se i predstavnici Centrale SPVH iz Zagreba na čelu sa predsjednikom SPVH Markom Gašpar- om i dopredsjednikom Srećom Stjepićem, te prijatelji iz Poljske koje je predvodio predsjednik Poljskog sindikata Aleksander Motyka, sa stručnom prevoditeljicom Annom Zorman. Pregled postavnice u Celju bio je uvod u upoznavanje prilika rada na Slovenskim željeznicama. Suvremeno upravljanje prometom već se godinama primjenjuje u Sloveniji, a prometnici pritišću tastere na komandnom pultu samo u slučaju pada informacijskog sustava. Sve se radi pomoću računala klikom miša. Iako je takav moderan rad oku ugodan, veoma dojmljiv, prihvatljiv, financijski isplativ, pouzdan, ipak nama željezničarima to predstavlja i ono negativno, a to je smanjenje radnika, ukidanje radnih mjesta… U Sloveniji nažalost gotovo da i nema skretničara, ni prometnika u mnogim međukolodvorima, a u nekim kolodvorima prometnici će raditi još koju godinu dok ne steknu uvjete za mirovinu. Pozitivno u svemu tome ostaje činjenica da su Slovenci imali plan, program i strategiju, te da nitko od radnika nije dobio otkaz, već svi dočekaju mirovinu na željeznici. Posjet dvorcu – starom gradu u Celju pružio nam je povijesni prikaz života u Sloveniji vezano uz grofove Celjske, a snimljene fotografije Celja sa okolicom bile su zaista impozantne. Nakon odlaska iz Celja krenuli smo vidjeti poznati sportsko – rekreacioni centar Rogla na 1517 m nadmorske visine. Prenoćivši u Smogavcu u subotu u jutarnjim satima krenuli smo prema Ljubljani u Lagunu na Ježici, gdje su se održavale međunarodne sportske igre SŽPS na kojima smo bili sudionici i mi iz Hrvatske, a i kolege Poljaci. Naša ekipa imala je solidan uspjeh, te je Hrvoje Fegeš osvojio drugo mjesto u pikadu dok je Darko Frntić dogurao do četvrtfinala, Milan Kovačićek i Neven Topolnjak potpomognuti slovenskim kolegama Danilom Zidarćem iz Ormoža i Petrom Komljenovićem iz Tezna osvojili su treće mjesto u košarci. Željko, Josip, Snježana i Gražena okušali su se u odbojci na pijesku, a Dražen Lihtar bio je vođa sportskih ekipa. Uz cjelodnevno druženje i sportsko nadmetanje domaćini su nam posluživali razne kulinarske delicije, a hladno piće bilo je dobra uvertira za osvježenje na kupalištu „Laguna“. Poljsko – Hrvatska ekipa prenoćila je u hotelu Park u Ljubljani, a ujutro nakon doručka krenuli smo u razgledavanje glavnog grada Ljubljane koje je potrajalo do podnevnih sati. Poslije ručka pozdravili smo se s kolegama iz Poljske i zahvalili smo domaćinima na odličnom programu koji su za nas pripremili i na gostoprimstvu koje će nam uvijek ostati u lijepom sjećanju, te krenuli put Hrvatske vozeći se u vlaku najvećeg ranga prema Ormožu. Piše: Neven Topolnjak na peronu br. 19 / 20 22 G O S TOVA N J E P R E D S TAV N I K A S P V H U L J U B L JA N I krenuli smo put rudnika u Velenju, gdje su nam domaćini omogućili posjetu rudarskom muzeju, a silazak pod zemlju na dubinu od 157 metra nikog nije ostavio ravnodušnim. U rovovima rudnika čuli smo dojmljive priče o nastanku rudnika, životu celjskih rudara, njihovom mukotrpnom radu, o radu 12 sati dnevno s pauzom od pola sata za ručak, o tome da su sunce vidjeli samo u nedjelju, ako naravno nije bilo oblačno… Mnogima od nas ta se posjeta rudniku jako urezala u svijest i vjerujem da smo postali barem mrvicu zadovoljniji životom, a sunce i svjež zrak zasigurno ćemo drugačije doživljavati. Slijedio je mnogo ugodniji obilazak vinske kleti Zlati Grič koja je mlađa vinogradarska firma financirana i dijelom novcem iz EU fondova, a svoju proizvodnju kvalitetnih vina baziraju na vrhunskoj najmodernijoj tehnologiji, tako da je degustacija njihovih vina bilo miješanje raznih okusa, aroma i mirisa – sve u svemu nezaboravan osjećaj. Njihove gorice smještene su na 75 hektara zemljišta i sastoje se od 245000 trsova. U firmi radi 32 zaposlenika, a imaju i vlastito golf igralište uz razne ugostiteljske sadržaje. Nakon posjeta vinskoj kleti krenuli smo put Slovenskih Konjica, a naše sljedeće odredište bio je ugostiteljski objekt Smogavec. Po smještaju u sobe U GOSTIMA U GOSTIMA srpanj / kolovoz 2013. 23 srpanj / kolovoz 2013. na peronu br. 19 / 20 rdana kondukterka – tek stigla iz Zagreba sa zakašnjenjem, i odmah natrag, a valjalo bi nešto pojesti i odmoriti se.. Svi koji ih poznaju za njih reći će da su dobro i ugodno društvo. Kada ih gledamo sa strane ili na ovoj fotografiji stječe se dojam da su to žene bez problema. Ali kao i svatko od nas i one imaju svoje probleme i svoju životnu priču. Osim zajedničkog imena i rada na željeznici ( iako sada u različitim firmama) i neke životne okolnosti su im slične. Osim što su generacijski „tu negdje“ one su i samohrane majke koje skrbe o svojoj obitelji. Ali „kuknjavu“ od njih na taj račun nikada nećete čuti. Oni koji ih znaju rado su s njima jer su ugodno društvo. I danas kada uglavnom pričamo o podjelama, ova crtica ipak govori da nas puno toga može i spajati, ovaj put ime. Piše: Nenad Katanich kolodvorske prihvatne zgrade nalazi se u km 4+210. Nadmorska visina kolodvora je 130 metara. Kolodvorska zgrada je izvedena kao prizemna građevina sa ravnim krovom. Centralni ulaz u čekaonicu koji je funkcionalno povezan sa ulazom u uredom robnog blagajnika. S lijeve strane je ured šefa kolodvora. Na desnoj strani kolodvorske zgrade je prometni ured povezan sa čajnom kuhinjom i garderobom za osoblje. Tu su još prostorije za smještaj releja i spremište u kojem je smješten etažni plinski bojler. Prema obavljanju zadaća u prijevozu putnika i robe kolodvor Novi Dvori otvoren je za prijem i otpremu vagonskih pošiljaka stvari svih vrsta u unutrašnjem i međunarodnom promet dok nije otvoren za otpremu putnika. Kolodvor Novi Dvori osiguran je relejno signalno sigurnosnim uređajem Posit tipa SS – 74. Kolodvor je zaštićen dvoznačnim svjetlosnim ulaznim signalima i njihovim pripadajućim predsignalima. Izlaz iz kolodvora osiguran je skupim izlaznim signalima. Kolodvor ima dva kolosijeka namijenjenih za prijem i otpremu vlakova te križanja i pretjecanja. Prvi kolosijek je utovarno-istovarni. Kolodvor Novi Dvori ima četiri industrijska kolosijeka i to: Industrijski kolosijek „Unija – metali 1“ i „Unija –metali 2“ te industrijski kolosijek „Inker“ koji se odvajaju u kolodvorskom području . Industrijski kolosijek „ Vijadukt“ odvaja se s otvorene pruge Zaprešić – Čakovec u km 7+058 u mjestu Pojatno. U neposrednoj blizini je izgrađen još jedan industrijski kolosijek tvrtke „Špoljar“ koja se bavi skladištenjem i prodajom automobila. Pojavom ekonomske krize vlasnik je odustao od spajanja istog na prugu, pa je kolosijek već pomalo zarastao u travi. na peronu br. 19 / 20 24 Gordana Balatinac, čistačica u kolodvoru Osijek, Gordana Vuković, prometnica u kolodvoru Osijek, te Gordana Vrdoljak, kondukterka u HŽ Putničkom prijevozu Zagreb. Igrom, slučaja, preciznije radnih zadataka ove tri žene našle su se u jednom trenutku na istom mjestu, peronu osječkog kolodvora. Uspio sam ih zadržati na trenutak da „ovjekovječim“ fotografijom, iako vremena za poziranje i nije bilo: Gordana prometnica – hrpa vlakova, Gordana čistačica – puno ureda poslije radnog vremena istih za očistiti,a Go- Jedinstvena kulturno-povijesna spomenička baština Novi Dvori nalazi se uz cestu koja od Zagreba vodi prema Hrvatskom zagorju kroz Zaprešić. Od središta Zagreba Novi su Dvori udaljeni 20-ak kilometara, a od središta Zaprešića 1,5 km. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi Dvori čine dvorac Novi dvori, Kapelica sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić. Dvorac Novi dvori nekada je pripadao obitelji Čikulin, koja ga je ukrala Zrinskima poslije njihove propasti. Ban Josip Jelačić kupio ga je od jednog od grofova Erdődy 1851. godine. Danas su Novi dvori u vlasništvu grada Zaprešića. U neposrednoj blizini smjestio se željeznički kolodvor Novi Dvori. Prema zadaći u reguliranju prometa kolodvor Novi Dvori je među kolodvor pruge Zaprešić-Čakovec. Sredina KOLODVOR IZ NAŠEG VRTA TRI GOGE KOLODVOR NOVI DVORI Piše: Milan Kovačićek 25 na peronu br. 19 / 20 OBRAČUNAŠ PLAĆU I TO JE TO...? 26 di svjedoče broj stolova bez vlasnika i neobična tišina. - „Iz godine u godinu govori se o višku zaposlenika. Ljudi su se bojali. I kako je tko stjecao bilo kakve uvjete za mirovinu, odlazio je. Računali su, valjda, kako je bolje uzeti novce i otići prije nego što se postane višak ili se dobije raspored u Zagrebu ili tko zna gdje. No nitko nije otišao bez ičega. Ljudi su u konačnici ipak zadovoljni i mogu reći da se i dalje redovito čujemo. Dolaze rijetko, jer obično su to bake koje se imaju sasvim dovoljno posla s unucima.“ Uvođenje sustava SAP u početku se činilo kompliciranim, no kada je implementiran i kada su ljudi obučeni, pokazale su se prednosti. Prije su se izvještaji radili ručno, a sada se dobiva gotov podatak pa je puno lakše. Ipak normativi nisu bili dobro određeni i cijelo se vrijeme povećavaju. No to malo koga brine. - „Ovaj posao stvarno dugo radim i mislim da ga znam raditi. Uz to ovdje je i kolega Dalibor Dombaj. On je mlad i jako dobro informatički obučen, pa se nadopunjavamo i sve funkcionira bez greške. Zanimljivo je kako se podjela jedinstvenog željezničkog sustava odražava u konkretnim situacijama na terenu. Ljudi nisu povezani kao nekada. U posljednje vrijeme plaće kasne u HŽ Cargu, a radnici HŽ Infrastrukture dobivaju ih na vrijeme: - „ Ljude to smeta. Jasno je kako za kašnjenje plaća nisu krivi radnici Infrastrukture, ali radnici to teško prihvaćaju. Događa se da Putničkom prijevozu hitno treba lokomotiva, a HŽ Cargo ima viška, no svejedno im je ne želi ustupiti. Teško je razbiti sustav u dijelove, u zasebne cjeline, a povezanost je očigledna. Nama je sada 50 ljudi iz ZOP-a ( Održavanja op.a.) prešlo u Pružne građevine i svi se ovdje pitaju na kaj bu to ispalo.“ Na administrativne poslove kao što je to obračun plaća pokoji put se površno gleda. - „Obračunaš plaću i to je to…No stvari su ipak malo složenije. Za ovakve poslove nužna je pedantnost i koncentracija jer se može radnika financijski zakinuti, a na to su svi itekako osjetljivi. Uz to podjelom sustava, radnici su prešli u druga poduzeća, no zahtjevi za mirovine ipak dolaze ovdje jer su tu i proveli najveći dio radnog vijeka. Krajem svibnja na obračunu smo imali 329 ljudi i to radimo kolega Dalibor i ja. Trebalo je nešto vremena da sve pohvatamo,a li čini mi se da jako dobro funkcioniramo.“ na peronu br. 19 / 20 Ružica Marković Nakon što je neko vrijeme radila na obračunu plaća u Varaždinu, Ružica Marković danas isti taj posao radi u Koprivnici. Kada se sve to zbroji na željeznici je već pune trideset tri godine. U šali zna reći kako je dugo, možda i predugo na željeznici, a slično kao i svi koji su ovdje proveli toliko godina, pamti i bolje dane. - „Pamtim dane kada je kolodvor bio pun. Bilo je putnika i tereta. Danas je kolodvor nažalost prazan… nema tereta, nema putnika, a i željezničara je sve manje. Na željeznici su najbolje plaće od 1980. – 1990. Godinama se u željeznicu nije ulagalo. Posljedica toga je današnje stanje. Pruga i objekti na pruzi od Koprivnice prema Varaždinu su zapušteni, a nema niti ljudi koji bi sve to koliko toliko održavali. I putnici su se u međuvremenu izgubili. Vozni red je nikakav i premda vlakovi prolaze kroz gusto naseljen kraj, nema putnika. Nije logično.“ Broj radnika kadrovskih poslova u prostranom prizemlju stambene zgrade smanjivao se iz godine u godinu. Nekada je ovdje radilo preko dvadeset ljudi, a danas ih radi samo sedam. O tome kako je ovdje nekada radilo znatno više lju- IZ NAŠEG VRTA IZ NAŠEG VRTA srpanj / kolovoz 2013. Piše: Domagoj B. 27 na peronu br. 19 / 20 O PROŠLOSTI S POŠTOVANJEM 28 jio rad. Možda je nešto mani u teretnom prometu, no posla ima sasvim dovoljno. Pogotovo ga je bilo kada je rađen remont pruge. I nevezano uz ovaj razgovor teško je ne primjetiti kako danas za gradnju ceste („podravskog ipsilona“), danas naši kiperi u kolodvoru Križevci istovaruju tucanik. No kada je rađen remont pruge, čudnoga li čuda, tucanik su vozili kamioni poduzeća „Vrbovčanka“. Teško za povjerovati, ali tako je bilo. No vratimo se vlakovima. Otkako je napravljen remont, Koprivnica je izgubila dobar dio putničkih vlakova. Ukinuti su međunarodni vlakovi Zagreb – Beč, Zagreb – Budimpešta i vlak za Veneciju koji je imao direktne vagone za Bukurešt, Kijev, Moskvu i u sezoni za Prag. Uz to vlakovi iz Virovitice za Zagreb najčešće voze preko Bjelovara. Putnički vlakovi iz Bjelovara dolaze na sedmi kolosijek i onda se zatvorer vrata i vlak kreće u pravcu Koprivnice. Ta vožnja stvara pomutnju i zbunjuje putnike koji jer znaju da pravac nije dobar. Ubrzo vlak se zaustavlja i kreće u suprotnom smjeru na kolosijek s kojeg nastavlja prema Zagrebu. Gotovo dvadeset četiri godine na željeznici, same po sebi nameću usporedbe današnjih dana s vremenom iza nas: - „ Prošlosti se sjećam s poštovanjem i sjetom. Modernizacije o kojoj se puno govori u biti niti nema ili je mi koji radimo ne primjećujemo. U novim organizacijama i sistematizacijama uočavamo samo ukidanje poslova i radnih mjesta. Pravilnici, često puta nelogični dodatno nam zagorčavaju život i još k tome služe kao izgovor za sman- jivanje broja zaposlenika, a u konačnici usporavaju promet. Ilustracije radi skretničar održava skretnice čistima i on prvi izlazi ukoliko nešto nije u redu. Prije desetak godina dežurni kovač je rješavao problem. To j e radno mjesto u međuvremenu ukinuto. Sada se poziva Održavanje i ograničenja vrijede dok se u dnevnik ne upiše da je skretnica ispravna. Dolazi kovač uz kojega mora biti i voditelj nadzorne grupe. Po pravilniku ta je skretnica privremeno osigurana ambulantnom bravom i brzina vožnje vlakova ograničena je na 20 km/h što uzrokuje kašnjenja vlakova. Treba spomenuti da se voditelj nadzorne grupe ( po starom nadzornik pruge) nalazi u Virovitici i nije teško izračunati koliko njemu treba da dođe do Križevaca ili Vrbovca. U Križevcima kafić „Željezničar“ radi od rane zore. Nedjeljom kada se zatvore sve okolne kafane i klubovi, veselo društvo tada dolazi na stanicu. U to vrijeme u kolodvoru su samo tri naša radnika. Bilo je situacija da su naši zaposlenici našavši se u nezgodnim situacijama zvali policiju. - „Što drugo da učiniš kada ti piša po prometnom uredu. Pitaš ih tko će to očistiti, a on ti odgovara ti majmune s crvenom kapom.“ U prijavi policiji nije dovoljno navesti „po prijavi dežurne osobe“, već inzistira na punom imenu i prezimenu „drugog sudionika u incidentu“. Našim je ljudima teško shvatiti da su i oni sudionici u incidentu. No pravila su pravila., bilo željeznička bilo policijaka. na peronu br. 19 / 20 Marinko Sirovec Marinko Sirovec O prošlosti s poštovanjem U vrijeme kada se 1989. godine zaposlio u tadašnjoj Prometnoj sekciji Koprivnica, prometnik Marinko Sirovec poznavao je svega nekoliko željezničara. Nije imao niti obiteljske tradicije na željeznici. Od tada je radio na širokoj paleti zanimanja u izvršnoj službi kao što su skretničar, vlakovođa, kondukter, blagajnik i šef kolodvora. Kroz cijelo vrijeme, do današnjih dana, uvelike mu se proširio krug poznanika i prijatelja. Nakon dvije godine dobio je premještaj u Križevce. Jedno vrijeme je iz Velikog Trojstva putovao na posao, a nakon učešća u Domovinskom ratu, 1993. godine preselio se u službeni stan iznad prometnog ureda. - „Križevci su kolodvor s puno prometa. Buka je ali navikneš se. “ U međuvremenu se obitelj odlučila ovdje trajno zadržati pa su 2005. godine kupili kuću u kojoj sada uz suprugu Snježanu živi i dvoje djece, Mateja i Antonio. I danas žive opterećeni kreditom kao prosječna hrvatska obitelj. Križevci su kolodvor sa sedam kolosijeka i devetnaest skretnica. U smjeni ovdje rade unutarnji i vanjski prometnik. Vanjski je sistematiziran na radnom ukinutom radnom mjestu telegrafiste. Nakon što je remontirana pruga od Križevaca do Koprivnice, „Podravka“ od Zagreba do Koprivnice stiže za 59 minuta. U Križevcima se od izbijanja krize nije bitno sman- JEDAN OD NAS JEDAN OD NAS srpanj / kolovoz 2013. Piše: Domagoj B. 29 srpanj / kolovoz 2013. na peronu br. 19 / 20 PROMETNIK VLAKOVA U KOLODVORU KNIN Iznenada i prerano napustio nas je 17. lipnja, u 50 – oj godini života prometnik vlakova kolodvora Čakovec – Stjepan Varga, član podružnice Međimurje SPVH. Stjepan se zaposlio na željeznici 1984. godine i gotovo cijeli radni vijek radio je kao prometnik vlakova u kolodvoru Čakovec. Bio je odličan suradnik i kolega, iskren prijatelj, komunikativan, skroman i vedra duha, te uvijek spreman na šalu. U nama svima koji smo ga poznavali i koji smo s njim provodili puno ugodnih radnih trenutaka ostaje jedna praznina koju će popunjavati sjećanje na njega i na zajednički provedene trenutke. Stjepan je iza sebe ostavio suprugu i četvero djece – školaraca, koje je neizmjerno volio i nadasve se ponosio njima kao odličnim učenicima, a pri gotovo svakom razgovoru u društvu volio je spomenuti poneku zgodu koju je doživio sa svojom dječicom. Kako život ide dalje, ostaje nam da nikad ne zaboravimo njegov lik i djelo, a njegovoj obitelji neka Bog podari neizmjernu snagu da nastave živje- ti i dalje sa sjećanjima na svog dragog i voljenog oca i supruga. Radnici kolodvora Čakovec i svi ostali željezničari iz Međimurja i Područja regulacije prometa Varaždin koji su ga poznavali iskazuju mu počast i zahvaljuju što je željezničkom kolektivu u kojem je radio punih 30 godina pružao nezaboravne i ugodne trenutke. Ante Marin rođen 29. lipnja 1974. godine u Drnišu, sa prebivalištem u obližnjem Trbounju. Osnovnu školu završava u Drnišu, a Srednju prometnu školu u Splitu. Poslije okupacije Drniša i rodnog kraja prijavljuje se u 142. Drnišku brigadu. Nakon oslobođenja upisuje tečaj za skretničara i manevristu u Kninu, te se zapošljava na željeznici u kolodvoru Knin kao manevrista. 2000. godine završava prekvalifikaciju za prometnika vlakova u Splitu. 2003. godine polaže stručni ispit za prometnika vlakova u Kninu i prelazi na radno mjesto popisnog vlakovođe u kolodvoru Knin na kojem i danas radi, a povremeno po potrebi radi i kao prometnik vlakova na zamjeni. Oženjen je i sa suprugom živi u Kninu. Što se tiče posla kao popisni vlakovođa u kolodvoru Knin zadovoljan je sa poslom i radnim okruženjem. To je dinamičan posao koji zahtijeva angmažman i na poslovima vođenja dokumentacije tj. popratnih isprava vlakova i posluživanja terminala UIS-a. Također zahtijeva i rad na terenu, komercijalni pregled vlakova, popisivanje i pregled sastava vlakova, i odgovornost da je vlak propisno sastavljen i da je spreman za otpremu. Zatim komunikacija sa nadzornikom lokomotiva, prometnim dispečerom, vanjskim prometnikom, pregledačima vagona, rukovateljima nanevre i dr. Sve u svemu na poslu nikad nije dosadno i zaista atraktivan i dinamičan posao. na peronu br. 19 / 20 30 Ante Marin JEDAN OD NAS U SJEĆANJE POSLJEDNJI POZDRAV Piše: Krešimir Belak 31 radnika u Čakovcu, te je po završetku iste počeo raditi kao manevrista u kolodvoru Čakovec odakle je 1990. po potrebi službe preraspoređen na radno mjesto postavničara u kolodvoru Čakovec. Na radnom mjestu postavničara radi i dan danas punih 24 godine. Voli raditi svoj posao, a kao njegovom životu i radu mu je supruga Gordana, a neizrecivu radost svakodnevno mu predstavljaju kćerka Petra koja je završila srednju medicinsku školu u Varaždinu, te sin Dino koji je nastavio željezničarsku tradiciju u obitelji Sermek završivši školu za prometnika vlakova u ŽTŠ Zagreb. Dino se malo prije njega željeznici se pridružio njegov stariji brat Zvjezdan. Nakon završene srednje škole za pogonskog električara u Čakovcu, Krešimir je 1986. godine upisao školu za prometno – transportnog vrijednom radniku i željezničaru velika mu je želja povratak teretnih vlakova i prometa kakvog se rado i s nostalgijom sjećaju stariji željezničari. Krešimir je rođen u međimurskom mjestu Belica 20. veljače 1963. godine kao mlađi brat u obitelji Sermek. Velika potpora u pred nekoliko godina zaposlio kao manevrista u kolodvoru Varaždin, a trenutno radi na poslovima popisnog vlakovođe u Koprivnici. Velika mu je želja raditi kao prometnik vlakova za što se zapravo i školovao. na peronu br. 19 / 20 na peronu br. 19 / 20 U Međimurju je zanimanje željezničar tradicija već punih 150 godina i u mnogim obiteljima djeca idu putem svojih očeva raditi na odgovornom poslu željezničara. Krešimir Sermek je također nastavio tradiciju svoje obitelji, jer mu je otac Ivan 20 godina radio na željeznici u Sloveniji, a Krešimir Sermek POSTAVNIČAR U KOLODVORU ČAKOVEC 32 JEDAN OD NAS JEDAN OD NAS srpanj / kolovoz 2013. Piše: Neven Topolnjak 33 na peronu br. 19 / 20 Većina naših kolodvora nalaze se u samom mjestu po kojem su i dobili ime, no s kolodvorom Jalžabet je druga situacija. Nalazi se udaljen od prvih kuća istoimenog mjesta oko 2,5 km na pruzi R 202 Varaždin Koprivnica. Sa spojne ceste Jalžabet - Šemovec koja se proteže među oranicama i prije prijelaza spomenute ceste preko pruge, odvaja se cesta prema kolodvoru. Upravo taj položaj kolodvora u prošlosti je imao značaj zbog mogućnosti dopreme sa okolnih polja, skladištenja i utovara šećerne repe. Uz to značajan rad je bio s prijevozom šumskog drveta, ugljena... Danas je to samo sjećanje. Brojem vagona kojima se nekad prevozilo dnevno, sad se prevozi par mjeseci. Kolodvor je otvoren za prijem i otpremu putnika ali ne i za prodaju prijevoznih isprava, a kroz kolodvor dnevno voze 22 putnička vlaka. U kolodvoru su sistematizirana za radno mjesto prometnika četiri izvršioca u turnusu devetki i za radno mjesto skretničara dva izvršioca u turnusu 12/36. Nadzor obavlja šef kolodvora sa sjedištem u Ludbregu. Prekid obavljanja prometne službe je u vremenu od 23:20 do 4:20 sati. Upravo zbog takvog radnog vremena radnicima je otežan dolazak na posao jer nema javnog prijevoza u to doba. Ako nemate svoj automobil onda ste primorani snalaziti se na razne načine, pa čak i spavanjem na klupi u PU kako bi ujutro mogli započeti prometnu služba na vrijeme. Kolodvor je osiguran jednoznačnim mehaničkim likovnim signalima s predsignalima, raspolaže sa tri kolosijeka od kojih je prvi manipulativni a drugi i treći glavni za prijam i otpremu vlakova i obavljanje križanja vlakova. U informatičkom smislu nadređen je kolodvor Ludbreg, pa u PU ne postoji ni terminalsko mjesto niti informatička oprema. Radnici su mi u razgovoru skrenuli pažnju na problem rješavanja sanitarnog čvora , koji se pak nadovezuje na problem s vodom. Naime, kolodvor nije priključen na mjesni vodovod zbog udaljenosti a iz bunara koji se koristio do nekoliko godina unazad analizom je utvrđeno da voda nije zdravstveno ispravna. No, ima i dobrih pomaka. Osim što se prišlo rješavanju problema s vodom, izmijenjena je stolarija na PU, pa su sad umjesto trule drvene stolarije ugrađena nova PVC ulazna vrata i prozor. No nadamo se da neće samo na tome ostati jer potreba ima još - od krovišta, odvodnje, bojanja zidova. Živi bili pa vidjeli... Piše: Dražen Lihtar Jakov Vržina SKRETNIČAR U PRIMORSKOM DOLCU Rođen je 23.03.1962. u Primorskom Dolcu. Na željeznici se zaposlio 1996.godine kada je završio tečaj za prometno transportnog radnika. Kao skretničar je počeo raditi u kolodvoru Split predgrađe gdje je odradio pripravnički staž i odlazi u kolodvor Primorski dolac gdje i danas radi na radnom mjestu skretničara. Kolega Jakov je oženjen i ima jednu kćerku. Inače je završio mornaričko-tehničku srednju školu u Splitu i do dolaska na željeznicu radio je kao dočasnik u bivšoj vojsci. Rekao nam je da radni uvjeti na njegovom radnom mjestu nisu baš najbolji pa i ovim putem apelira da se i njihova „mala kućica“malo dotjera. Jakov je aktivni član našega sindikata a u podružnici Split obnaša funkciju blagajnika. na peronu br. 19 / 20 34 KOLODVOR NA OSAMI JALŽABET JEDAN OD NAS KOLODVOR srpanj / kolovoz 2013. U slobodno vrijeme sudjeluje u radu lokalnog Kulturno-umjetničkog društva u Primorskom Dolcu gdje obnaša i dužnost dopredsjednika društva a svira gusle i piše stihove. Tako nam je za kraj ispjevao pjesmu o našoj firmi: “Oj željeznico mila majko naša ti si kuća muževa i snaša,hvali onog ko te kruhom rani ferati su vjerni Dolačani“. Piše: Ante Kunčić 35 na peronu br. 19 / 20 ČOVIK OD MORA 36 ešić, Labin Dalmatinski i konačno u kolodvoru Kaštel Stari gdje i stanuje zajedno sa suprugom i manje roni jer ronjenje zahtjeva dobru fizičku pripremljenost. Uz razgovore o moru dotakli smo se i željezničkih tema pa nam je tako Plejić rekao za probleme vezane uz rad prometnika vlakova u kolodvoru Kaštel Stari a vezano za rad prometnika s putničkom blagajnom. Prometnici ostvaruju mjesečni prihod oko 50 tisuća kuna a Splitu. Nakon završene osnovne škole odlučio je biti željezničar. Dvije godine srednje škole pohađa u Moravicama a slijedeće dvije godine u željezničkoj tehničkoj školi u Zagrebu gdje je 1991. završio za tehničara željezničkog prometa i transporta. Nakon završene škole zaposlio se kao prometnik vlakova u prometnoj sekciji Rijeka, u kolodvoru Šapjane. Godine 1994. dolazi u prometnu sekciju Split te radi u kolodvorima Un- dvoje djece. Kolegu Davora zatekli smo u njegovom domu kako priprema svoju barku za porinuće. Davor obožava more i ribolov (kao svaki dalmatinac). Hobi mu je ronjenje ali kaže da što je stariji sve nemaju nikakvu naknadu za taj rad. Na kraju razgovora kolegi Davoru zaželjeli smo puno sreće i mirno more. na peronu br. 19 / 20 Davor Plejić Davor Plejić prometnik vlakova u kolodvoru Kaštel Stari. Rođen je 06. siječnja 1972.u JEDAN OD NAS JEDAN OD NAS srpanj / kolovoz 2013. Piše: Ante Kunčić 37 srpanj / kolovoz 2013. LEKTIRA na peronu br. 19 / 20 radna mjesta šefa kolodvora (sa sjedištem u Gospiću), prometnika vlakova (5 izvršitelja) i skretničara (5 izvršitelja). U obilasku zatičemo šefa kolodvora Domagoja Pavletića i kolege – skretničara Milana Krpana i prometnika vlakova - Nenu Hrgu. I dok Milanu nije neki problem stići na posao iz susjednog Gospića to nije slučaj sa Nenom koji živi u Kninu pa njegovo putovanje iznosi 98 kilometara u jednom smjeru ! Kolodvorska zgrada je u katastrofalnom stanju i stvarno je ružno i žalosno vidjeti razbijenu i slomljenu stolariju, krovište koje ostavlja dojam da će svaki tren propasti, razrušene blok-kućice i očitu nebrigu poslodavca za svoje objekte. Na sreću postoje ljudi kao Neno i Milan koji svojim veseljem, optimizmom i pozitivnim stavom popravljaju tu svakodnevnu sliku. Piše: Tomislav Tonković „Djevojka iz dvadesetih“ Sophie Kinsella Novi roman jedne od najprodavanijih i najčitanijih britanskih autorica chiclita, Sophie Kinselle, autorice serijala o šoping holičarki Becky Bloomwood, ponovo donosi isto što i njeni dosadašnji romani – puno smijeha, nepredvidivih situacija i zanimljivih dijaloga, sve to ovoga puta u priči o dvadeseto godišnjakinji Lari Linghton. Laru upoznajemo u teškom životnom razdoblju; dečko ju je upravo ostavio bez riječi objašnjenja, tvrtka koju je pokrenula s prijateljicom piše: Željko Vukelić sve je bliže bankrotu, a uz na peronu br. 19 / 20 38 Kolodvor Medak je međukolodvor na “Ličkoj pruzi”, na rasporednom odsjeku Vrhovine – Gračac. Proteže se u dužini 1122 m, a nalazi se između kolodvora Gospić i Lovinac u km 129 + 300. Osiguran je crvenim i žutim signalnim loparima, ima četiri skretnice i dvije iskliznice koje se postavljaju ručno na licu mjesta i koje nisu u ovisnosti sa glavnim signalima, ima 3 kolosjeka od kojih je prvi manipulativni a drugi i treći su prijemno-otpremni. U kolodvoru su sistematizirana sve te nevolje nema se snage oduprijeti roditeljima koji je tjeraju na pogreb 105 godina stare pratete koju nikada nije čak niti upoznala! No, upravo na tom pogrebu Larin život počinje se mijenjati. Ukazuje joj se duh pokojne pratete Sadie, koja je moli da joj pomogne vratiti ogrlicu bez koje ne može pronaći spokoj na drugom svijetu. Lara se tome isprva odupire. No, kako joj se Sadie, umjesto u liku osušene starice, ukazuje kao djevojka u svojim najboljim, dvadesetim godinama života, vrckasta, samouvjerena i ponosna „vršnjakinja” iz ere charlestona uskoro joj i protiv volje postaje sve bliža, pa će naposljetku jedna drugoj pomoći u učenju važnih životnih lekcija. Volite li chic-lit, ili ste samo željni tople obiteljske priče ispričane na zabavan način, svakako preporučamo. Jedini savjet: Čitajte isključivo dok ste sami, jer bi vas na javnim mjestima zbog nekontroliranih napadaja smijeha neki mogli početi čudno gledati... LEKTIRA KOLODVOR KOLODVOR MEDAK 39 srpanj / kolovoz 2013. lipanj 2013. ŠALA MALA Kaput Prava adresa FILM na peronu br. 19 / 20 Kraj svijeta nije utopija. Klimatske promjene mogu biti toliko drastične, da dovedu do nestanka čitavih vrsta, među kojima i ljudske, koja je u specifičnom položaju jer sama doprinosi promjenama koje je mogu dovesti do ruba propasti. Smak svijeta je i omiljena tema filmova koji taj tragični sadržaj prezentiraju na zanimljive i inventivne načine. Prvi od filmova koji spominjemo je ‘Zemlja: Novi početak’ (After Earth, 2013.) M. Nighta Shyamalana (Indijca koji se proslavio hororom ‘Šeto čulo’), s radnjom smještenom u dalekoj budućnosti. Ljudska rasa je izbjegla u svemir pred opakim osvajačima koji su Zemlju naselili krvožednim bićima željnim ljudske krvi. Jedan od vojnih zapovjednika nove ljudske zajednice (Will Smith) kreće svemirskim brodom u misiju na koju povede i svojeg maloljetnog sina (Jaden Smith, sin Willa Smitha), a brod pogode meteoritske kiše. Jedini su preživjeli su Otac i Sin, s time da je Otac teško ranjen, a Sin kreće na dugačko putovanje u neprijateljskom okružju kako bi došao do signalnog uređaja i uputio poziv u pomoć... Film zbog pojednostavljenog pristupa nije ispunio očekivanja ni SF fanova ni poštovalaca djela redatelja M. Nighta Shyamalana, ali ima nekoliko specijalnih efekata i scena zbog kojih se isplati pogledati film. Smak svijeta na drugoj planeti događa se u akcijskoj SF adaptaciji stripa ‘Čovjek od čelika’ (Man of Steel, 2013.). Redatelj filma koji se oslanja i na prethodne filmove o Supermanu je Zack Snyder. Zbog eksploatacijskog odnosa prema resursima jezgra planete Krypton prijeti eksplozijom. U civilizaciji u kojoj je zabranjena normalna reprodukcija, jedan od visokih dužnosnika (Russell Crowe) dobiva sina prirodnim putem, i dok Krypton umire u nizu eksplozija, šalje ga u svemir na planetu Zemlju, gdje ga kao novorođenče nađe bračni par farmera i odgoji kao svoje dijete. Dječak, budući Superman, ima nadljudska svojstva koja mora skrivati, sve dok na Zemlju ne dođu njegovi sunarodnjaci koji prijete istrebljenjem ljudskog roda kako bi se tu sami naselili. Mladi Superman mora odabrati stranu, a to su ljudi među kojima je odrastao... U ‘Svjetskom ratu Z’ (Worl War Z, 2013.) Marka Forstera na Zemlji se pojavljuje nepoznati virus koji ljude u kratkom vremenu pretvara u zombije. Ljudskom rodu prijeti potpuno istrebljenje, a malobrojni nezaraženi pokušavaju otkriti uzročnike epidemije i pronaći spasonosno cjepivo. Među njima je i Gerry Lane (Brad Pitt), bivši specijalni agent UN-a, a sada predani Žensko oko obiteljski čovjek, koji s malom ekipom istražuje mjesto gdje je započela epidemija. Akcijski junak će se angažirati i u potrazi za rješenjem za opstanak ostatka ljudske vrste. Dinamičan akcijski horor s agresivnim zombijima u mravljim masama kojima je nemoguće pobjeći, sa završnicom koja najavljuje nastavak filma. Spomenimo još film koji dolazi u hrvatska kina u kolovozu. ‘Ovo je kraj’ (This is the End, 2013.) redateljskog dvojca Evana Goldberga i Setha Rogena urnebesna je komedija koja pokazuje još jednu varijantu smaka svijeta. Sve započinje na jednom tulumu gdje poznati glumci glume same sebe (Seth Rogen, Jay Baruche, Jonah Hill, Craig Robinson, Danny McBride, James Franco, Emma Watson, Paul Rudd, Channing Tatum, Rihanna...). U filmskoj industriji i nestanak svijeta može se interpretirati kao crnohumorna zabava. Piše: Robert Jukić Što je najveći prirodni fenomen? Žensko oko! Zašto? S deset metara vidi plavu vlas na svijetlom sakou, a s pola metra ne vidi okvir od garažnih vrata! Vaga Govori žena svom mužu, ribolovcu: - Naš sin već ima 14 kg , sinoć sam ga vagala. - Pobogu, ženo, ali on ima samo 3 mjeseca! Gdje si ga vagala? - Na onoj tvojoj ribičkoj vagi! Šef je šef Zaustavlja prometnik vozilo koje je projurilo kroz crveno svjetlo. I taman da će tražiti dokumente, kad unutra njegov šef: Dobar dan, šefe! Što dobar dan, idiote, zašto si me zaustavio?! Pa, šefe, prošli ste na crveno. Pa što ako sam prošao na crveno, valjda vidiš da žurim!! Ma vidim šefe, nego proći će neka budala na zeleno i ima da vas ubije na licu mjesta. Svađa na peronu br. 19 / 20 40 SMAK SVIJETA ŠALA MALA Jednog dana na puničina vrata pokuca zet s kovčegom u ruci. Punica ga upita: - Što ti tu radiš? - Posvađao sam se s vašom kćerkom! - I ... ??? - Pa poslala me k vragu!!! Dođe Mujo pijan kući i odjednom se čuje ‘bum’. Pita Fata: - Mujo, šta je to palo? - Kaput, odgovori Mujo. - Kako se kaput toliko čuje? - Bio ja u njemu! Svađaju se Mujo i susjeda oko razgraničenja u vrtu i počnu padati teške riječi s obje strane. Susjeda se ustoboči i zaurla: - Znaš šta, jarane, da s’ ti moj muž, ja b’ ti sipala otrov za štakore u pivo! Mujo zaurla natrag: - A da s’ mi ti žena, ja b’ to i popio na eks! 41 srpanj / kolovoz 2013. DIJETA na peronu br. 19 / 20 SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE Uf, vani upeklo preko trideset, a ja na jogurtu i kruhu. Što je najgore, što se više znojim čini mi se da sam sve deblji i deblji… Kako sam se uopće doveo u tu situaciju? godine. Sigurno. A dobro sljedeća košulja, koju ću veličini dobiti? Ha, to se ne zna. Ništa, uljećem u prometni, kolege već plaze jezike i cure im suze na usta jer su skakali umjesto mene. Ja ulijećem „u vatru“ da oni mogu koliko-toliko na miru jesti. A ja? „Rupa“ je i tako prošla, a sigurnije mi je na dijetu – pa ću možda i stati u novu košulju. Sendvič vraćam kući. A iznad grafikona stavljam sliku Lesley Hornby Lawson, inače poznatiju kao Twiggy, kao bi mogao vidjeti Da, podatak je unesen, ali dokle sam napredovao. kao što je svima poznato, putovanje broja 43 od tipkovnice do SAP–a. (ma što to i gdje to bilo) u ovako žurnom postupku biti će do kraja ove na peronu br. 19 / 20 42 nenad katanich sa logičnim naputkom – imamo i mi svoje snage, zašto da pare bacamo protivničkoj firmi, sami ćemo se snaći i napraviti probu. Nakon toga ide drugi ešalon. Ide pružno vozilo. Tu je tek veća zbrka. Ovaj put pregledači hoće raditi probu, ali ne dozvoljavaju vožnju, jer prikolica nije kočena, i što ti još znam. Vidim samo da se vanjski zacrvenio, nutarnji se ne skida s „motorole“ pokušavajući manevri i skretničarima objasniti gdje jer zapelo - bježim u svoj ćošak i pokušavam objasniti „pruzi“ PV ne ide, zašto će vlak kasniti, ali uzalud. U to ulijeće unteršef (hrvatski: pomoćnik šefa kolodvora) i daje „čitabu“ – još nisam bio na mjeri za uniformu a danas je zadnji dan. I što da radim ? Jedina izgledna „rupa“ (čitaj: vremenski interval kada nema vlakova u međukolodvorskim odsjecima) u kojoj krknem burek ili sendvič. Ali pažljivo procjenjujući situaciju, zadubljen u obim mog struka, odlučujem sendvič ostaviti u hladnjaku i otići na mjeru za uniformu. E, tu tek počinju problemi. Ne nije problem u krojaču – profesionalcu koji mi je u tili čas jeme „rupe“ neumitno istječe, trkom do unteršefa po obrazac. Ispunim, potpišem. Lovi sada šefa da mi odobri (!?). Naravno, šef je ipak stari željoš pa ne želi to niti komentirati. Ponesem i obrasce od kolega koji će me mijenjati i više poteći umjesto mene, jer je „rupa“ već iscurila. Da im se oduži za to sve nosim fletno na mjesto unosa u SAP. Osobi koja to radi naravno, nemoguće je objasniti čemu tolika priša. (Što se žurite, što vam je to „rupa“?) I onda šok. U SKRETANJE U SKRETANJE u skretanje by Nerado ovo priznajem, ali čuveni željeznički SAP (ne SARS) natjerao me da držim dijetu kao manje zlo. Da je inače započeo kao i obično. Dođoh u prometni, primih službu kao centralni, uobičajena zvonjava telefona. Ustvari, vještina dobrog prometnika je razlučiti bitno od nebitnog i u skladu s tim donijeti odluke. A kolegama je poznato, da na željeznici, pa i izvan nje, svatko tko bi nešto radio na ne zna što kreće od zamajavanja prometnika. Kao šta ima, je se nešto ovdje radi, je se sjećaš onog vlaka što je preklane išao u podne i tako dalje. E onda kada uspijem stresti na brzinu kavu koju sam kao i uvijek mislio polako popiti, počnu sijevati sa svih strana pošto su „natenane“ popili kavu i rakiju i odlučili nešto raditi -jer približava se podne a baš danas misle, kao i obično, otići ranije kući… I onda uobičajena procedura, za koju željoši – penzići, kada vide, kažu: „Dobro da smo otišli u mirovinu!“ Treba krenuti TMD, a koji je naravno od „Infre“ a pregledači iz protivničke firme – „Cargo“ pa nemaju interes raditi probu kočnica. Bar ne za siću para koje za tu uslugu dobiju od „Infre“. Naravno, onda sijevne „čitaba odozgo“ „uzeo mjeru“. Već „ćato“ koji piše te brojke. U stvari, pitanja i zaključak: -koji Vam je broj kape? 58. -koji Vam je broj košulje? – do sada 42 s sada bih 43. - E to ne može tako. Morate uzeti od šefa obrazac za promjenu veličine, popuniti traženu veličinu, i šef da vam to odobri. -Šef da mi odobri što sam se udebljao, i trebam veći broj košulje!? - da, bez toga se ne može unijeti u SAP. -moš’ mislit’, kao da SAP vidi (ja već pomalo s krčanjem u stomaku), pa zašto vi sad pišete te veličine košulja? -a eto, tako ima rubrika na obrascu… Ništa vidim da mi vri- 43
© Copyright 2024 Paperzz
