na peronu br. 19 - 20 - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

lipanj 2013.
Uvodnik
Jesmo li spremni za promjene
Prema Charlesu Darwinu u procesu
evolucije ne opstaju ni najjači ni najpametniji, opstaju oni koji se mogu
pravodobno prilagoditi nastalim
promjenama.
Suradnici:
Ante Kunčić,
Branko Cindrić,
Neven Topolnjak,
Željko Bokulić,
Željko Vukelić,
Josip Tirić,
Tomislav Tonković,
Krešimir Belak,
Dražen Lihtar,
Danijel Rendulić,
Robert Jukić,
Mario Grbešić,
Srećo Stijepić,
Jakov Rašić,
Domagoj B.
Foto: SPVH
Kolumnisti:
Nenad Katanić,
Nikola Bezerić
Uređuje i odgovara:
Anto Iličić
Naslovnica:
Marinko Sirovec,
prometnik vlakova
kolodvor Križevci
Zadnja strana:
Zajedno sa sindikalnim
prijateljima u Sloveniji
VAŽNO!
na peronu br. 19 / 20
Postoji nekoliko valjanih razloga zašto se Hrvatska treba i mora
promijeniti.
Prvi i osnovni razlog je društveno ekonomsko stanje u Hrvatskoj koje
očito zahtijeva značajnije promjene
u ekonomskoj a još više u društvenoj sferi života - prvenstveno u
sustavu društvenih vrijednosti.
Drugi razlog je pristupanje Europskoj uniji što je samo po sebi
jedan proces usvajanja promjena
koji se odvija najvećim dijelom usvajanjem pravne stečevine EU.
I konačno, moramo znati
da se razvoj svakog društva temelji na promjenama. Put do blagostanja,
rasta i bogatstva čemu
svako društvo teži uvjetovano je stalnim promjenama; kako tehnološkim
tako i društvenim.
Različiti pravci i načini čovjekova djelovanja
rezultirali su različitim
promjenama i iznjedrili
različite civilizacije.
Neke promjene su nam
nametnute, nekih promjena u društvu nismo niti
svjesni, a neke promjene
odabiremo sami. Upravljajući
promjenama
upravljamo
pravcima
i
načinima djelovanja - upravljamo
vlastitim sudbinama.
I željeznički sustav kao i svi društveni sustavi doživljava promjene;
veće ili manje, dobre ili loše - ovisi o
posljedicama koje promjene djelovanja odražavaju kako na rad samog
sustava tako i na cijelo društvo.
Cilj su nam promjene djelovanja koje kontroliramo i koje će sustav hrvatskih željeznica kao i cijeli
prometni sustav odvesti u željenom
pravcu.
Koje su to promjene i kako ih realizirati? Kako između mnoštva mogućih promjena izabrati one prave
koje će nas voditi do željenog cilja?
Odgovor na to pitanje mogu dati
samo stručnjaci koji se bave funkcioniranjem sustava.
Piše: Nikola Bezerić
Imate li potrebu za pisanjem o izvršnim radnicima,
HŽ Infri, “Maloj voćki
poslije kiše”, ili nečemu
drugome adresa je:
Sindikat prometnika
vlakova Hrvatske,
Trg kralja Tomislava 12,
10000 Zagreb,
e-mail:
spvh@zg.t-com.hr
Gledajte nas na:
www.spvh.hr
3
srpanj / kolovoz 2013.
na peronu br. 19 / 20
odlika Europske unije od samoga njezinoga početka. Priopćenje gospođe Dalić nam kaže kako
manje od jedan posto hrvatskih
nezaposlenih želi otići u inozemstvo. I ponovno, pravo je pitanje
o kakvoj obrazovnoj, obiteljskoj
i dobnoj strukturi govorimo?
Zašto
gospoda iz ljudskih
resursa
nisu napravila istraživanje
dobne strukture koji ima najveći
postotak nezaposlenosti, a posao
traži preko HZZ-u alternativnih
mogućnosti. Da je tome tako,
potvrđuju i iskustva drugih zemalja koje su ne tako davno ušle
u Uniju poput poljskoga slučaja.
Kako kaže zaposlenik ljudskih
resursa u Googleu Marek Mos,
Poljaci su bili spremniji otići u
Veliku Britaniju raditi nego li u
grad udaljen 50 kilometara. Nadam se kako ne moramo obrazlagati zašto je tomu tako?!
Kako ne bismo ostali dužni i po
pitanju cjeloživotnoga učenja
potrebno je reći kako zastarjela
okoštala struktura HZZ-a sasvim
sigurno ne odgovara potrebama cjeloživotnoga učenja suvremeniteta. Suludo je u doba kad
možeš online pohađati nastavu
najprestižnijih sveučilišta na svijetu potpuno besplatno, prigovarati nezaposlenima što se ne žele
prijaviti na tečajeve koje organi-
na peronu br. 19 / 20
4
nezaposlenih na HZZ-u samo bi
njih 6.300 otišlo u drugi grad ako
bi na taj način dobili posao, njih
3.300 u drugu državu, a samo bi
se njih 11.000 dodatno obrazovali. Saznali smo i to kako je najveći
problem na hrvatskome tržištu
rada mobilnost radne snage.
Pitanje zašto su mediji prenijeli
te informacije bez ikakvoga propitivanja ovih rezultata je ipak za
neki tekst o medijskoj sceni, no
ovi rezultati postavljaju nekoliko
pitanja. Je li se gospođa Dalić
zapitala koliko je ljudi koji su nezaposleni koji nisu prijavljeni na
Zavod? Zašto nam nije predočila
dobnu i obiteljsku strukturu na
Zavod prijavljenih nezaposlenih
osoba? Svatko tko koristi barem
malo zdravoga razuma zna kako
nije jednako otići u drugi grad
osobi koja ima 19 godina i osobi
koja ima 40 godina i obitelj. Nadalje se postavlja pitanje, zar je baš
tako bajno u nekom drugome
gradu, i koja to županija u nas
nema problema s vrlo visokom
stopom nezaposlenosti? Ili možda gospođa Dalić misli kako je
moguće isfinacirati put u recimo
Prije nekoliko je dana održana 60 km udaljeni grad i preživjeti s
Nije problem mobilnost
radne snage već to što posla konferencija o upravljanju ljud- plaćom od recimo 3500 kn?
skim resursima u Rovinju, a or- nema
ganizirali su je portal MojPosao Možda ipak misle veleuvaženi sui tvrtka Selectio. Raspravljalo dionici spomenute konferencije
Suvremena ekonomija, lišena
se o očekivanjima od ulaska u kako je moguće otići u drugi grad
bilo kakve ljudskosti i morala,
Uniju. Kako to obično biva na i preživjeti sa Mrsićevštinom,
pretvorila nas je u permanentne
takvim konferencijama, sudi- tj. onom bijednom naknadom
tražitelje zaposlenja.
onici su se usredotočili više na od 1600 kn?! Ako je potvrdan
Psihoza je strašna, nije važno jesi
ljepote Rovinja i opuštanje u is- odgovor na sva ova pitanja, tada
li zaposlen ili nisi, a portali koji
tarskom morskom ozračju nego ne možemo
pružaju oglase za nova zaposlenli na probleme zapošljavanja. Jer zaključiti druja obaraju rekorde u posjećenokako inače protumačiti površan go nego kako
sti. U nas, čak i umirovljenici,
zaključak konferencije koji nam sudionici konkoji su cijeli život uplaćivali u
je putem sredstava javnoga ferencije rade
mirovinske fondove, traže bilo
priopćavanja blagoizvoljela pre- na uvođenju
kakav posao.
dočiti Tatjana Dalić. Od 370.000 neorobovlas-
među cijelim radno djelujućim
građanstvom? Jer, siguran sam,
a i imam svakodnevne potvrde
kako velik broj mladih ljudi, ljudi
kojima je lakše otići zbog odsustva obiteljskih obveza, jedva čeka
priliku za otići u zemlje Unije. Zašto se gospoda nisu time
pozabavila? Time što će nam
mlada radna snaga, snaga koja
svakoj državi donosi napredak,
zasigurno otići u zemlje Unije i
što napraviti da se zadrži taj dio
DRUGO MIŠLJENJE
DRUGO MIŠLJENJE
ZABLUDE O TRŽIŠTU RADA
ničkoga društva u Hrvatsku, jer
ukoliko se od naših nezaposlenih
traži mobilnost u državi, a oni to
ne mogu isfinancirati svojim primanjima, tada otvoreno zagovaramo ulazak budućih djelatnika u
dužničko ropstvo.
Drugi je problem odlazak u druge
države. Taj problem će od srpnja
ove godine, ulaskom u Uniju
postati jedna od beneficija radne
snage u Hrvata, barem u teoriji. Mobilnost je naime jedna od
zira Zavod.
Sve ovo podsjeća na onu hegelijansku „To gore po istinu“! Sve
dok naši autoriteti na području
ljudskih resursa ne osuvremene
svoj pristup problemu nezaposlenosti, a država ne stane svojom
strategijom iza rješavanja problema nezaposlenosti imat ćemo
ovakve površne teze i nojevsko
poimanje odlaska najboljih i najmlađih kadrova izvan zemlje.
Autor: Ivan Brodić
5
na peronu br. 19 / 20
6
broja radnika između 28. i 16.
u mjesecu nema godišnjih odmora i bolovanja. Ponekad šefovi znaju reći:
- „Piši godišnji.“
No onda je čovjek pred dilemom da li da i kako da kolegu
ostavi samoga kada posla ima
preko glave. Na radničkom
vijeću su tako predstavnici
sindikata znali reći da se jednostavno „ostavi posao“. No
niti to nije izvedivo, jer radi se
o plaćama i kako radnike os- „Kada se krenulo sa SAP- taviti bez plaća ili da im plaće
om govorilo se kako će, pre- kasne jer je netko koristio svoma normi, jedan referent moći je pravo.
obrađivati 500 radnika. U
međuvremenu se spoznalo da - „ Mi smo svi ovdje normalni
je to ipak uvelike preambicioz- ljudi i ne stvaramo probleme
no zamišljeno i sada je norma oko toga.“
300 ljudi po referentu.“
Istovremeno, očito je kako i daNo u praksi niti jedna niti dru- nas negdje postoji sasvim „koga brojka nisu realne. Što ako motan broj radnika“. a drugdje
prema normi ostane jedan nema dovoljno ljudi. Zbog toga
čovjek na 300 radnika? Može je taj problem uz malo dobre
li on na godišnji odmor ili na volje ipak rješiv.
bolovanje i tko će raditi u vri- U grupama za obračun plaće,
jeme kada njega nema?
danas mahom rade stariji radProcedura i raspored poslova nici, radnici pred mirovinom.
u obračunskoj grupi precizno Teško je od njih očekivati
su datumski definirani. Pot- „da potegnu“, a opet malo se
kraj mjeseca počinje obrada razmišlja o tome da se pripreme
prijevoza, do 10. u mjesecu se novi ljudi koji će ih zamijeniti.
obrađuju plaće, unose se po- - „Ovo je specifičan posao i
daci u SAP i sredinom mjese- ne može se samo sjesti za stol
ca distribuiraju se platni listići i početi raditi. Ne razmišlja se
te isplaćuje osobni dohodak. I o tome da se pripremi ljude da
tako iz mjese- zamijene starije radnike koji
ca u mjesec. će uskoro u mirovinu. Za priJasno je kako premu treba vremena, no ona
se obzirom omogućava da se na kvalitetan
na
stalno način održi cijeli sustav, a dusmanjivanje goročno se itekako isplati.
Naš sugovornik sustav SAP
ocjenjuje dobrim programom.
No potrebe za ljudima su
veće nego što je to prikazivano
prilikom uvođenja sustava.
- „Ovaj sustav ne trpi greške i
traži potpunu koncentraciju
na poslu. Uz to referenti imaju i dodatne poslove, a to nije
planirano kod uvođenja sustava i zbog toga norme bilo
300 ili 500 radnika po referentu nisu realne. Naši referentni
obavljaju u sustavu sve poslove
vezane uz radnika. Koliko
znam u „Podravci“ poslovi
su podijeljeni, pa jedan referent radi plaće, drugi obustave,
treći bolovanja…Ovo je vrlo
„šaren“ posao u kojem se direktno može oštetiti čovjeka. I
tko god da je pogriješio radnici
će pokucati na vrata obračunske grupe.
Kada je Dalibor došao ovdje
raditi bila su 24 radnika. Danas ih je ostalo svega sedam. U
to vrijeme šef je bio Ivica Crnjaković. On je znao govoriti:
- „Mali, tko preživi željeznicu,
taj će ostati tu.“
I doista malo je ljudi ostalo.
Ljudi su otišli, a postaje očigledno da za ovaj obim posla nema dovoljno ljudi. Uz
to kada stariji radnici odlaze,
mlađi nisu pripremljeni da ih
naslijede. Čovjek ode, ali posao
ostaje. Takva situacija zatiče
nekoga tko nije pripremljen.
Zbog toga nastaju problemi.
na peronu br. 19 / 20
Dalibor Dombaj
MI SMO IPAK
NORMALNI LJUDI
Dalibor Dombaj, glavni referent u obračunskoj grupi, na
željeznici je od 2004. godine i
on teško može reći kako pamti
„bolje dane“. No činjenica je da
jako precizno detektira boljke i
nedorečenosti sustava. U službi za obračun plaće dominiraju stariji radnici. Nakon što
ljudi malo po malo odlaze sa
željeznice, a nema zapošljavanja novih radnika, posao se
„dodjeljuje“ onima koji u biti
ostaju sami.
JEDAN OD NAS
JEDAN OD NAS
srpanj / kolovoz 2013.
Piše: Domagoj B.
7
srpanj / kolovoz 2013.
Dana 29. siječnja 2013. regionalna jedok __________ (čitko prezime
jedinica organizacije i regulacije i potpis svjedok)“.
prometa Sjever-Koprivnica donosi slijedeću:
Isti se postupak primjenjuje i pri
davanju odjave.
na peronu br. 19 / 20
(čuje, sluša) prijenos priopćenja
između predavatelja i primatelja. To bi, ako se priopćenje npr.
prenosi telefonom, značilo da svjedok na sredstvu za sporazumijevanje ima mogućnost slušati
sam prijenos priopćenja, tj. da su
predaji priopćenja istovremeno
prisutni predavatelj, primatelj i
svjedok. Mišljenja sam da druga,
možebitno u praksi primijenjena
rješenja, nisu u suglasju s prethodno navedenom odredbom
(detaljnije obrazloženje po potrebi usmeno).
U tom smislu bi
poznavatelji
stanja odnosno lokalnih prilika
(SPVH) mogli razmotriti zapovijedi br. 2 i 3. i shodno tome odgovarajuće reagirati.
Ako se osim pouzdanog registriranja prijenosa priopćenja isto
ne može osigurati niti na prihvatljiv način uz nazočnost svjedoka,
možda bi bilo bolje da u takvim
uvjetima vlakovi i ne voze.
Privremenim
prekidom željezničkog
prometa
na
određenim relacijama (mogući
je zamjenski prijevoz putnika)
za očekivati je
U uvjetima prekida ŽAT linija
između službenih mjesta, uzrokovanih krađom žica ili kablova, pri
osiguranju sigurnog kretanja vlakova i pružnih vozila, prometnici
vlakova dužni su dosljedno primjenjivati odredbu o obavještavanju
službenih i radnih mjesta o nemogućnosti davanja zvonovnog
signalnog znaka, kako je propisano odredbom članka 7, točka 9,
Pravilnika o značenju i uporabi
signala, signalnih znakova i signalnih oznaka u željezničkom
prometu HŽI-1.
na peronu br. 19 / 20
8
Člankom 26. stavkom 4. Pravilnika propisano je koja se
priopćenja moraju davati dokazno. Člankom 26. stavkom 2.
Pravilnika propisano je da se
dokaznim sporazumijevanjem
smatra sporazumijevanje sredstvima koja omogućuju pouzdano
Zbog nemogućnosti spoznaje registriranje priopćenja i sporapostojećeg stanja željezničkih i zumijevanje uz nazočnost svjeostalih linija i priključenih tele- doka.
fona na pruzi i u službenim mjestima navedenim u zapovijedima Pod svjedokom se prema odredbr, 2 i 3., kao i načina na koji se bi članka 26. stavka 3. Pravilnika
svjedoči, osvrnuti ću se općeni- podrazumijeva izvršni radnik
to na problematiku sporazumi- prisutan prijenosu priopćenja
jevanja kada se mora obavljati između dvaju službenih mjesta
u prisutnosti svjedoka. Naime, odnosno dvaju radnika. Navedeista problematika već postoji i na nu odredbu razumijem na način
drugim prugama, a nije nemo- da svjedok, neovisno o mjestu
gdje se nalazi, izravno prisustvuje
guće da se i dalje širi.
Osvrt na odredbe članka 26.
stavka 3. i 4. Pravilnika o načinu
i uvjetima za obavljanje sigurnog
tijeka željezničkog prometa (u
daljnjem tekstu: Pravilnik), a u
vezi Zapovijedi br. 2/13, 3/13 i
zamolbe SPVH.
O sporazumijevanju u prometu
kod obavljanja prometnih poslova
kada nije moguće korištenje sredstava sporazumijevanja HŽ Infrastrukture d.o.o., koja omogućavaju
pouzdano registriranje priopćenja
pri reguliranju kretanja vlakova,
a koja su propisana člankom 26,
točka 4. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka
željezničkog prometa i člankom
15, točka 4. Prometnog pravilnika
HŽI-2.
Traženje i davanje dopuštenja,
odbijanje primitka vlaka i pružnih
vozila, davanje odjave, davanje
prednajave čuvarima ŽCP-a mora
se obavljati uz prisustvo svjedoka .
Svjedok može biti radnik službenog mjesta iz kojeg se daje priopćenje ili iz drugog službenog mjesta,
odnosno svjedok može biti i radnik osoblja vlaka.
• Ako je kao svjedok radnik kolodvora koji traži dopuštenje tada se
u Pe-28, u produžetku fonograma
danog dopuštenja dodaje : „svjedok ________ (čitko prezime
i potpis svjedoka)“, a prometnik vlakova kolodvora koji daje
dopuštenje, u produžetku fonograma i potvrde fonograma svjedoka, u Pe-28, upisuje : „svjedok
________ (čitko prezime svjedoka)“.
• Ako je razmjeni fonograma
dopuštenja za vlakove svjedok
radnik kolodvora od kojeg se traži
dopuštenje, prometnik vlakova
kolodvora koji traži dopuštenje,
na kraju fonograma primljenog
dopuštenja i potvrde fonograma
svjedoka, u Pe-28 upisuje: „svjedok _________ (čitko prezime
svjedoka“), a prometnik vlakova
koji daje dopuštenje i u kojem je
radnik kolodvora svjedok, na kraju fonograma u Pe-28 upisuje: „sv-
Pri davanju prednajave čuvaru ŽCP-a, a u uvjetima prekida
željezničkih telefonskih linija
između susjednih kolodvora (npr.
Virje-Bregi, a potreba je davanja
prednajave čuvaru ŽCP-a u Novigrad Podravski) postupak je slijedeći :
• Svjedok pri davanju prednajave
je skretničar kolodvora koji daje
prednajavu, na način da je prisutan
davanju fonograma na paralelnom
HT telefonu i potvrđuje razmjenu
fonograma prometnika vlakova i
čuvara ŽCP-a i davanjem kontrolnog broja. Prometnik vlakova, u
Pe-28, u produžetku fonograma
upisuje: „svjedok________ (čitko
prezime skretničara, a skretničar
isto potpisuje) , čuvar ŽCP-a,
nakon primljene prednajave, te
potvrde svjedoka koji je prisutan
davanju prednajave, u Pe-26 čitko
upisuje prezime svjedoka. Kontrolni brojevi primatelja i svjedoka
razmjene fonograma evidentirtaju
se u Pe-28 u koloni „primljeni“ ,
razdvojene kosom crtom, a u Pe26 kako je propisano odredbom
članka 18, točka 5, Upute o prometnim evidencijama HŽI-28.
AKTUALNO
AKTUALNO
Z A P O V I J E D B R. 2/2013.
9
SAMOSPOZNAJA ILI KAKO RADIMO
srpanj / kolovoz 2013.
na peronu br. 19 / 20
Pa vlakovi ne voze, ili znatno
kasne:
- kada su neočišćene skretnice
jer nema radnika za čišćenje niti
grijača skretnica,
- kada su u kvaru ili nedostaju
vučna i ostala vozila,
- kada se dogodi izvanredni događaj,
- kada se provode industrijske
načina sporazumijevanja utjecala na poboljšanje stanja, navesti
ću u kratko nekoliko primjera iz
iskustva jednog željezničkog inspektora u miru:
- odgođeno je puštanje u promet
revitalizirane željezničke pruge
Bjelovar – Kloštar (39 km). Riješeno uspostavom poslovne željezničke linije;
- zabranjen je promet vlakova na
pruzi Lupoglav – Raša (zbog
dotrajalosti urušena i pokradena željeznička zračna linija). Riješeno uspostavom zatvorenog sustava radio veze
s registriranjem prijenosa
priopćenja;
- zabranjen je promet vlakova
na dijelu pruge Banova Jaruga – Lipik (otuđeno preko 6
km zračne linije). Riješeno
novim samonosivim TK kabelom.
I za kraj. Ljudi su još 1969.g.,
znači pred više od 40 godina,
hodali po Mjesecu. U posljednjih nekoliko desetljeća u
Svijetu je osobito velik iskorak učinjen u području teleakcije (obustava rada),
komunikacija (sateliti, mobiteli
- kada se dogode veće elementarne – GSM, GSMR, optički kablovi,
nepogode (odroni, poplave, sn- internet i sl.). Naša željeznica,
ježni zapusi) i dr., i nikome ništa.
kakav je trend, za sporazumijevanje o prometu vlakova, uz
Opravdano se može postaviti pi- „svjedoke“, crvene signalne lotanje, zašto vlakovi moraju voziti pare, zastavice, lampaše i želako se sporazumijevanje o njih- jezničarske kape, možda počne
ovu prometu ne može obavljati koristiti i dimne signale. Da nije
na propisani način ? Naravno, pri tragično, bilo bi komično, ali
tom ne mislim da je samo obus- nema veze, mi smo u EU.
tava prometa jedini i odgovaraPiše: Damir Štefinac
jući način za poboljšanje stanja
u području sporazumijevanju o
prometu vlakova.
Za ilustraciju, kako je privremena zbrana prometa vlakova
zbog nemogućnosti propisanog
Samospoznaja ili kako radimo
Samospoznaja - svijest o vlastitim vrijednostima kao i slabostima osnovni je uvjet misaonog
djelovanja. Upoznaj samoga
sebe, doznaj istinu o samome
sebi ma kako ona gorka bila i
koliko direktno „udarala“ u naš
vlastiti ego.
Sa problemima samospoznaje
susrećemo se već u najranijoj
dobi. Evo klasičnog primjera.
Ne znajući matematiku dobijemo jedan i okrivimo učiteljicu
za nepravdu, pravimo loše vino
od kojega boli glava, pečemo loš
kruh, radimo loše cipele…
U životu ima mnogo situacija
kada smo nešto napravili loše
(donijeli lošu
odluku, uzeli
kredit koji ne
možemo otplaćivati…) a
iz toga nismo
izvukli nika-
kve pouke.
I ponavljamo vlastite
pogreške
cijeli
život ne učeći
na
njima.
Nikada nismo naučili
m at e m at i ku, nismo
napravili
dobro vino,
napravili
dobre
cipele… i dalje uzimamo
kredite koje
ne
možemo vraćati,
donosimo
loše
odluke…
Ako nemamo razvijenu samospoznaju,
što znači da smo svjesni da ne
znamo matematiku, da su nam
cipele loše i da pečemo loš kruh
nikada nećemo ni pokušati
naučiti matematiku, napraviti dobre cipele, ispeći dobar
kruh…
Koji je osnovni uvjet samospoznaje? Odgovor je jednostavan
- KRITIKA. Kritika nam desubjektivizira naše „istine“ o matematici, cipelama, kruhu… i kaže
jasno i glasno kako radimo.
Pogledajmo malo sami sebe,
pogledajmo malo Hrvatske željeznice i Infrastrukturu. Jesmo li
se u proteklih dvadesetak godina uopće ozbiljnije zapitali kako
radimo? Osnovno nam je bilo
imati što veće plaće bez obzira
na rezultate rada (gubitke i devastiranu mrežu), zanimao nas je
regres, božićnica i svi mogući
dodaci koje smo pokušavali ( i
uspjeli ) „iskamčiti“ od države.
Pritom smo naveliko tolerirali i štitili neradnike, pijance i
lopove, neznanje… i masovno zapošljavali koga smo stigli. Prisjetimo se samo poznate
poslovice iz doba komunizma
nitko me ne može toliko malo
platiti koliko malo mogu raditi, a koja je u javnom sektoru u
„upotrebi“ i danas.
I nemojmo se zavaravati da su
krivi oni drugi - učiteljica iz
matematike. Svi smo u tome zajedno sudjelovali od skretničara
i konduktera, knjigovođe i inženjera do generalnog direktora
i ministra.
Nije bilo kritike - nije bilo kriterija - nije bilo odgovornosti nije bilo posljedica i radili smo
kako smo radili.
Polazište kritike su kriteriji,
norme. Kriterij - norma nam
kaže kako moramo posao obaviti. Uspoređuje zadane kriterije
sa načinom na koji mi obavljamo posao i uočavamo razlike.
Evo nekoliko primjera: norma
- kriterij nam kaže koliko treba
biti zaposlenih na održavanju po kilometru pruge, kriterij
nam kaže da ne smiješ biti pijan
na poslu, kriterij nam kaže koja
znanja moraš imati za određeni
posao…
Nadamo se da će doći vrijeme
kada će svatko morati odgovarati za svoj posao i kako ga
radi; od skretničara i inženjera
do predsjednika uprave i samog
ministra.
Kako radimo je pitanje koje nikoga ne smije zaobići. Možemo
li podnijeti tu samospoznaju kako radimo? Možemo li podnijeti kritiku? Podsjetimo se one
latinske sentence veritas amar
est - istina je gorka.
Piše: Nikola Bezerić
na peronu br. 19 / 20
10
Kvarovi uređaja za registriranje sporazumijevanja o
prometu vlakova se povremeno događaju, ali nisu
toliko učestali i dugotrajni. Otuđenje žica i kablova
namijenjenih sporazumijevanju u željezničkom prometu se također povremeno događaju. Što se tiče
otuđivanja željezničkih žica
i kablova, uglavnom zračnih
linija gdje još postoje, moglo bi se konstatirati sljedeće.
Lopovi ukradu jedan komad,
a vlakovi idu. Onda ukradu još
jedan komad, a vlakovi i dalje
idu. Normalno da rezoniraju da
to željeznici uopće nije potrebno,
pa kradu i dalje. Pitanje je kako
to spriječiti ? Jedno od rješenja je
i obustava prometa. Možda bi se
i lopovi tada drugačije ponašali.
Vjerojatno bi i tijela zadužena za
kazneni progon efikasnije postupala, kada bi se u sredstvima
javnog priopćavanja pojavile
vijesti da vlakovi između kolodvora A i B ne voze zbog otuđenja
željezničkih linija neophodnih
za reguliranje prometa vlakova.
Sada, koliko mi je poznato, to se s
obzirom na vrijednost otuđenog
materijala smatra manjom ma-
terijalnom štetom.
NAŠ OSVRT
AKTUALNO
pozitivne pomake u problematici
sporazumijevanja o prometu vlakova, kao npr:
- modernizaciju telekomunikacija;
- efikasnije uklanjanje kvarova na
sredstvima za sporazumijevanje,
uključujući i otuđenje žica i kablova;
- efikasniji postupak tijela kaznenog progona u slučajevima krađe
žica i kablova;
- destimuliranje kradljivaca
zbog efikasnijeg djelovanja tijela kaznenog progona i osude
javnosti, odnosno putnika.
11
na peronu br. 19 / 20
12
jeznica i na njoj vrijeme kao
da je stalo. Od Zagreba do
Čakovca vozi se tri sata prosječnom brzinom od 33 km/h.
Posljednji „batovi“, dvoosovinski vagon s drvenim prugama svoje posljednje vožnje
doživjeli su na zagorskim prugama. Neven Topolnjak i sam
se često vozi željeznicom i svjedoči kako su kao rijetko gdje
vlakovi puni:
- „Ovo su tipične „đačke relacije“. Od Čakovca do Zaboka
se, ukoliko se ne dođe ranije,
uglavnom stoji. I noćni vlakovi
puni. No vozila su dotrajala i
vozi se presporo. Poznato je
kako ljudi iz ovih krajeva vole
„delati“, pogledaj samo kuće i
dvorišta, a politički nikad nismo bili jaki niti smo se znali nametnuti. Teretni promet
nas je zaobišao nakon gradnje
spojne pruge između Slovenije
i Mađarske. Očekujemo da će
se stanje ipak popraviti kada
uđemo u Europsku Uniju.“
Djelatnost
Podružnice
Međimurje
uz
Čakovec
proteže se do Kotoribe. Tu
su još stanice Mala Subotica i Donji Kraljevac i na tom
prostoru SPVH ima apsolutnu
većinu. Zanimljivo je kako je
Donji Kraljevac u dva navrata
dva puta bio odličan domaćin
sportskih susreta SPVH.
Posljednje smanjivanje broja
zaposlenih pogodilo je i članstvo međimurske podružnice.
Uz otpremninu je otišlo devet
radnika najčešće u prijevremenu mirovinu:
- „Ljudi su shvatili situaciju i
oni koji su imali kakve takve
uvjete za mirovinu su i otišli. Nije bilo prisile, a tako su
sačuvali radna mjesta svojim
mlađim kolegama. Ovdje se
ljudi uz posao bave poljoprivredom, voćarstvom ili vinogradarstvom i vjerujem da će
svi oni sada imati više vremena za te djelatnosti. I ono što
je čini mi se isto tako iznimno
značajno je to da su naši ljudi
otišli bez gorčine.“
Nakon što je desetljećima pruga dg. – Kotoriba
- Čakovec za promet bila otvorena 24 sata, novom je organizacijom uveden prekid rada
od 23 – 4,30. Izvršno osoblje
sata radi u dvije smjene (devet
plus devet sati) i sada na posao
umjesto nekadašnjih petnaest
puta trebaju dolaziti dvadeset
dva ili dvadeset tri puta. S obzirom da u to vrijeme nema
željezničkih veza dolazak i
odlazak s posla radnicima
predstavlja veliki problem:
- Ljudi teško mogu
na posao i s posla. Najteže je
skretničarima i mislim da je
to problem koji treba riješiti.
Ova zima je bila s dugačka i s
puno snijega a osim osobnog
automobila drugog prijevoza
nema. U HŽ Putničkom prijevozu i HŽ Cargu nejednaki smjenski rad stimulira se i
plaća u određenom postotku.
Mi smo za naše radnike tražili deset posto no za sada to
nismo uspjeli realizirati.. Sa
sličnim problemima susreću
se na varaždinskom području.
To je situacija koja se više ne bi
trebala ignorirati.
na peronu br. 19 / 20
Neven Topolnjak
PREKID RADA
OTEŽAVA ŽIVOT
Zagorje i Međimurje, nakon
Zagreba, po broju prevezenih
putnika najjače su regije na
mreži hrvatskih željeznica. Istovremeno brzine vožnji vlakova na tim su prugama često
puta svedene na biciklističke..
U Čakovcu smo razgovarali s Nevenom Topolnjakom
predsjednikom
podružnice
SPVH Međimurje.
Naš sugovornik Neven Topolnjak nakon završene Željezničke tehničke škole, 5.
ožujka 1995. godine zaposlio
se na željeznici. Radio je kao
prometnik vlakova u Čakovcu
i Maloj Subotici. Predsjednik
Podružnice Varaždin postao
je 2002. godine, a dvije godine
kasnije preuzeo je Podružnicu
Međimurje. Kao profesionalac
u SPVH radi od 2008 godine.
Iste godine kao izvanredni student, upisao je preddiplomski
studij na Fakultetu prometnih
znanosti. Nakon što je diplomirao u roku, 2011 godine
nastavio je diplomski studij.
Trenutno priprema diplomsku radnju na temu: „Uloga i
značaj kolodvora Čakovec u
čvoru Varaždin..“
I kada se malo razmisli o Zagorju i Međimurju sam po
sebi nameće se zaključak kako
su usprkos tradiciji, relativno
gustoj naseljenosti, sklonosti stanovništva vožnji vlakom
što se ogleda u broju putnika
ove pruge po svemu su nekako na začelju
kolone. Pruga
Kotoriba
–
Čakovec najstarija je pruga na mreži
hrvatskih žel-
PONOS SPVH
PONOS SPVH
srpanj / kolovoz 2013.
Piše: Domagoj B.
13
srpanj / kolovoz 2013.
na peronu br. 19 / 20
„vozi nedjeljom i blagdanom, osim
25.12 2012. 31.3., 30.5., 22.6., 4. i
15.8. 2013.“ Ova informacija sama
po sebi je prekomplicirana, ali kada
je pisana slovima koja se ne mogu
vidjeti ni s povećalom postaje jasno
kako to nitko neće pročitati. I kada
se koji od preostalih nam putnika u navedene dane zaputi prema
Vinkovcima i ostane u Zagrebu,
uvijek mu naša „služba za korisnike“ može odgovoriti: „Žao nam je,
ali mogli ste pročitati da u to vrijeme vlakovi ne voze. Hvala lijepa
što ste koristili naše usluge i više
sreće drugi put.“ Živo me zanima
tko je sve to smislio.
Dobro, reći ćete, pa što ako se koji
šlampavac ne preveze do Vinkovaca. Trebao je pažljivo čitati. Ako
već ne vidi, mogao je zamoliti nekoga da mu pročita „turbo“ sitna
Klovićeva slova. No danas, i da su
veća slova pet puta veća, teško je
ne pogriješiti. Nije lako skužiti sve
zamke tih dopunskih uputa, a uz
to tko bi mogao predvidjeti da više
nema jutarnjeg vlaka za Rijeku ili
Split (Vozi petkom, subotom, nedjeljom i blagdanom do 14..IV i od 16. .IX osim 25.XII 2012.,
a svakodnevno od 15.VI do 15.IX 2013.). Da,
ako ne znate premda radite na željeznici, do Rijeke i Splita više nema
jutarnjeg vlaka…osim (sada slijede sitna
slova).
Istina je da ovo i nije najveći problem u željezničkom sustavu. Kako
uopće dolazi do tako širokog spektra promašaja? Ilustracije radi,
naruče se standardni nagibni vlakovi i onda se na nekom kolegiju
odluči u njih ugraditi posebni šank.
Šank nikada nije radio već oduvijek
pratitelj vlaka dijeli napitke tokom
vožnje. Raskošni zauzima prostor na kojem su mogla biti sjedala,
a nema nikakve svrhe… Dakle, u
ovoj situaciji HŽ Putnički prijevoz ne zarađuje koliko bi mogao. S
druge strane, u „mimarine“ vagone,
i danas naše najraskošnije
vagone, ugrađuju se dodatna sjedala. Sada se i u
našem posljednjem nagibnom vlaku, a isto tako
i u „mimarinom“ vagonu
vozi kao u autobusu. Nisam siguran kako se s više
sjedala u vagonu i više
zarađuje. No ni to nisu
najveći problemu.
Bit priče je u kolektivnom
odlučivanju i kolektivnoj
odgovornosti.
Odnosno, kada se nešto zezne
nikada se ne zna ime i
prezime, a svaki potez
i svaka odluka imaju svoje ime i
prezime. I onaj veliki u kojem se
radi o strateškim pitanjima i velikim
novcima kao i naoko sitne odluke
gdje se odlučuje o veličini slova na
kuriru. I kada bi se znalo kome pripisati neku odluku, i kada bi se to
ime često pojavljivalo u kontekstu
loših odluka, onda bi možda došlo
vrijeme da se često spominjano ime
zamijeni nekim
drugim imenom.
Bez toga, slova će
i dalje biti sitna.
Piše:
Đuro Solariček
“SAD I MI MORAMO BITI
ODGOVORNI”
Jedan član uprave rekao je kako
su im izmijenili ugovore o radu i
da su sad i oni postali odgovori za
poslovanje. U sebi sam se nasmijao jer mi je bilo nevjerojatno da
do sada nisu bili odgovorni. Mislim, znam da nisu, jer su se mnogi čudni likovi provlačili kroz
uprave željezničkih poduzeća i
nikad nisu ni za što odgovarali,
ali… ovo je prvi put da sam čuo
to na glas od jednoga takvoga.
Nedavno je održan okrugli stol
o poslovanju i restrukturiranju
javnih poduzeća. Neki od zaključaka su kako uprave javnih
tvrtki loše upravljaju imovinom
te kako su im tvrtke i dalje nekonkurentne i žive od subvencija iz proračuna. Monopolistički
položaj većine tih tvrtki sprječava razvoj konkurencije i povećava
inertnost
tih poduzeća.
Iz svega se
može naglasiti
kako je odgovornost uprava
željezničkih
poduzeća jako važna. Odlična je
vijest da se to sad vidi i u njihovim
ugovorima. Nadležni ministar
je rekao kako su javna poduzeća
dugo bila „bastion kupovanja socijalnog mira“ i stoga je pokrenuto ubrzano restrukturiranje svih
javnih poduzeća. To je olako
dana ocjena. U željezničkom sektoru prije 1990. godine radilo je
preko 40000 radnika (do danas je taj broj prepolovljen) tako
da to i nije bilo neko kupovanje
socijalnog mira. U željezničkom
sektoru je osnovni problem, kao
i kod ostalih željeznica u Europi,
zatvorenost poduzeća i zastarjelost menadžmenta. U restrukturiranje Hrvatskih željeznica
bezuspješno se krenulo još 2000.
godine ali nisu postigli pozitivni
učinci. Teško je očekivati i da će
i ovo restrukturiranje napraviti neke značajne pomake. Željeznički menadžment osvježavao
se je većinom s kadrovima iz
političkom miljea tako da ni tu
nije bilo do sada dobrih rezultata. Ni jedna uprava do sada nije
imala uspjeha.
Ministar navodi kako je prioritet
svih direktora da se koncem godine smanji 10000 radnika u
javnom sektora. Velikim dijelom i u željezničkim poduzećem.
Smanjenje troškova je sigurno
jedan od prioritetnih aktivnosti željezničkih poduzeća. Ali ne
i jedini. Ako uprave poduzeća
imaju odgovornost onda je to upravo prepoznavanje zahtjeva svih
zainteresiranih. Tu su u prvom
redu korisnici usluga (o kojima
za sada nitko i ne govori), to su
zahtjevi vlasnika, zahtjevi koji
dolaze iz Europske unije, zahtjevi dobavljača, zahtjevi društveno
odgovornog poslovanja, zahtjevi
lokalnih zajednica, zahtjevi sindikata, zahtjevi radnika. Odgovornost se očituje u postavljanju
sustava upravljanja koji će na
najbolji način reagirati na sve
postavljene zahtjeve i koji će rezultirati zadovoljstvom svih zainteresiranih. Tada radnici neće biti
samo trošak već najvažniji resurs
željezničkih poduzeća.
na peronu br. 19 / 20
14
Pred neki dan u ruke mi je dospio mali vozni red za relaciju Zagreb – Vinkovci. I fakat odmah mi
je bilo jasno da je opet kakav trust
mozgova na jednoj od svojih seansi „brainstorringa“ zaključio kako
Hrvati vide najbolje od svih u Europi, a možda i šire. No pored drugih
zbunjujućih situacija na koje svakodnevno nailazimo, mikroskopski
sitna slova u voznom redu i nisu
neki veliki problem zbog kojeg će,
što bi se reklo, vlakovi stati. Prošlo je par dana i onda sam ugledao
plakat kjim HŽ Putnički prijevoz
reklamira putovanje na relaciji
„Zagreb – Split. Pet
mladih ljudi, dva
tamnoputa mladića
i dvije Malezijke sa
strane te jedna duplo
manja cura između
njih pružili su si ruke,
udružili se i beskrajno sretno se smiju.
Nakon toga, rekoh
sam sebi, o tome se
mora koja rečenica
napisati..
Vozni red ili kako ka
ljudi vole zvati „mali
vozni red“ na svakoj stranici ima dvije
cjeline. Uobičajenu tablicu i male
okvire sa slikama kojima se opisuju popusti za mlade, obitelji i prijevoz bicikala. Mladi ljudi, skvrčenih
nogu i visoko uzdignutih ruku presretni lete zrakom, švedska obitelj
(tri generacije) sjedi i sprema se na
put vlakom za Vinkovce, i zamišljena cura s biciklom u Alpama gleda u
daljinu, a svi oni ilustriraju popuste
HŽ Putničkog prijevoza. Drugu cjelinu čini uobičajena tablica s navedenim rasporedom vožnji vlakova. I
sada dolazimo do onog najvažnijeg,
a to je ono sitno pisano ispod tablice
gdje se putnicima daje informacija o
tome kojim danima vlakovi ne voze.
Tako tu, uz ostalo, primjerice piše:
NAŠ OSVRT
NAŠ OSVRT
I SITNO JE BITNO
15
na peronu br. 19 / 20
16
zadovoljstva koje ga ispunjava
na radnom mjestu, ističe svoju zabrinutost za budućnost
željeznice. Smatra da je problem počeo od razdvajanja
željeznice na više trgovačkih
društva, a kasnijom recesijom
i krizom taj problem je posto-
jao sve veći. Brinu ga sadašnji „manageri“ koji ne ulažu
dovoljno napora i ne koriste
svoje pozicije da se vrati teret na željeznicu. Kako kaže,
iz tvornica koje su u blizini
kolodvora Ivanec, koje su uspjele i opstale u ovim kriznim
vremenima za gospodarstvo,
svakodnevno izlaze i ulaze kamioni koji prevoze teret - koji
je nekad bio naš teret i koji je
trebao ostati naš. No, vjerojatno je i razlog u tome što je cestovni lobi jači od HŽ - ovog.
Ivan je aktivan sindikalista sa
trideset godišnjim sindikalnim
iskustvom i jedan je od zagovornika i pokretača aktivnosti
koje su uslijedile osnivanju Sindikata prometnika vlakova. Iako
ne obavlja sindikalnu
dužnost u podružnici
Varaždin, kao član je
aktivan a njegovo sindikalno iskustvo, njegove
kritike, primjedbe i prijedlozi pomažu nam u
vođenju
podružnice.
Sudjeluje gotovo u svim
sindikalnim aktivnostima, akcijama, izletima i
sportskim susretima.
Ivan je obiteljski čovjek
i živi u Ivancu, u gradu
podno najviše planine
sjeverozapadne
Hrvatske - Ivanščice. Zbog
toga ima i dva karakteristična hobija za ovo
podneblje - vinogradarstvo i planinarenje.
Sa suprugom i sinom
održava obiteljski vinograd, a nije rijetko da sa
društvom i prijateljima
„skokne“ na Ivanščicu odakle
vidi Ivanec i Hrvatsko Zagorje
kao na dlanu. Želja mu je da
ga posluži zdravlje, da može
odraditi do mirovine posao
koji mu još uvijek čini zadovoljstvo a da se mlađim kolegama pokaže sigurnost posla
i sigurnija budućnost.
Piše: Dražen Lihtar
na peronu br. 19 / 20
Ivan Čićek
PROMETNIK U
KOLODVORU IVANEC
Raditi u kolodvoru Ivanec u
ona prošla - bolja vremena za
željeznicu bilo je zadovoljstvo. Sada su nastala neka druga
vremena - teška vremena za
željeznicu, teška vremena za
željezničare. Žalosno je gledati
kako je rad pruge spao na par
teretnih vlakova koji
voze pojedine dane u
tjednu, koji više puta i
prolaze kroz kolodvor
Ivanec. A nekad se u Ivancu radilo i sa 17 - 18
vagona dnevno a da ne
pričamo o količinama
otpremljenih komadnih „denčanih i expresnih „ pošiljaka. Gotovo
svakodnevno su vozila
tri para teretnih vlakova za utovar kamena
u lepoglavskim i golubovečkim kamenolomima. A tek putnika !!
Svega toga se prisjeća
naš sugovornik Čićek
Ivan, prometnik sa 37
godišnjim iskustvom.
Ivan se zaposlio na
željeznici 06.07.1976.
godine nakon završetka
prekvalifikacije
kada su one obavljale
na područjima bivših
radnih organizacija željezničkog prijevoza. Prvo radno mjesto i ispit za samostalno
obavljanje poslova bilo mu je
u kolodvoru Golubovec, te je
obavljao poslove prometnika
u svim kolodvorima na tom
rasporednom
odsjeku. Upravo zbog toliko
godina staža,
JEDAN OD NAS
JEDAN OD NAS
srpanj / kolovoz 2013.
17
srpanj / kolovoz 2013.
na peronu br. 19 / 20
službujućom prometnicom vlakova
Sandrom Rašetina i skretničarom
Davorom Goreta.
Sandra Rašetina rođena 12. svibnja 1974. godine u Splitu. Poslije
završene Srednje turističke škole u
Splitu, 1996. godine upisuje prekvalifikaciju za prometnika vlakova u
Moravicama. Zasniva radni odnos
i stručni ispit polaže u kolodvoru
Split, a na prvo radno mjesto prometnika vlakova dolazi u kolodvor
Labin. Indikativno je da od pet kolegica koje su zajedno završile školu
njih četiri je u isto vrijeme radilo u
kolodvoru Labin. 1997. godine udaje se za Damira Rašetinu također
prometnika u kolodvoru Perković.
Jedno vrijeme stanuju u Unešiću,
a 2001. godine doseljavaju u Knin
gdje kao i mnoge mlade obitelji
rješavaju stambeno pitanje. Jedno
vrijeme iza Labina radi u Perkoviću,
a poslije preseljenja u Knin, dobiva
premještaj u kolodvor Kosovo gdje
Na Ličkoj pruzi, između kolodvora Vrhovine i Ličko Lešće, u
km 73+576 počinje ulaz u najduži željeznički tunel na mreži
HŽ Infre, tunel SINAC.
Gradnjom pruge od Ogulina do
Gospića koja je trajala od 1912.
do 1920. godine, zbog karakteristika terena, probijen je 1914.
godine i tunel u dužini 2273,6
metra te je zbog blizine istoimenog mjesta nazvan SINAC.
Ako poželite prošetati kroz tunel
potrebno je
oko 40 minuta hoda ali to
vrijeme se čini
puno duže i s
olakšanjem se
dočeka svjetlo
na kraju tunela. Poseban je osjećaj biti u tunelu dok kroz njega
prolazi vlak - osjetiti kako se
stvara pritisak koji nastaje dok
lokomotiva gura masu zraka
ispred sebe.
- Ulazni portal je u km
73+599,80 (715,35 m n.m),
a izlazni je u km 75+873,40
(692,62 m n.m)
- Pad nivelete iznosi 10
promila (1%)
- Odvodni kanal tunela
smješten u sredini
- Ukupna dužina tunela iznosi 2273,40 m (od
toga 1972,00 m u pravcu i
301,40 m u luku)
- Minimalni radijus u tune-
lu iznosi 275 m
- Tunel je sagrađen 1920.
g., a obnovljen 1956. g.
- Godine 2006. izvedeni su
radovi na obnovi odvodnje
tunela i izvršena je potpuna zamjena gornjeg ustroja pruge. Kolosijek je zavaren u DT, tračnice UIC 60E
na drvenim pragovima
- Tunelski obzid izveden
je u betonu (634,10 m nisu
obzidani 47 prstenova)
- Najviša visina nadsloja
iznad tjemena svoda tunela
iznosi 255,15 m
- Tunel je probijen kroz
stjensku vapnenačku masu
na peronu br. 19 / 20
18
Kolodvor Kosovo nalazi se na pruzi
Oštarije-Knin-Split i prvo je službeno mjesto iza Knina u pravcu Splita. U pogledu obavljanja prometne
službe te reguliranja prometa je
međukolodvor na tom dijelu pruge.
U pogledu obavljanja transportno-komercijalne službe kolodvor
Kosovo je otvoren za prijem i otpremu putnika, te utovar i istovar
vagona s industrijskog kolosijeka
tvornice gipsa „Knauf “. Osim industrijskog kolodvor ima četiri kolosijeka i asfaltirani peron za izlaz i
ulaz putnika širine 2 m i dužine 80
m, te čekaonicu i robno skladište.
Kolodvor Kosovo je osiguran mehaničkim likovnim ulaznim signalima koji su nevažeći i privremeno
ne vrijede te su kod ulaznih signala
postavljeni zaustavni signalni koturi, a za ulazak vlaka u kolodvor
su mjerodavni ručni signalni znaci
skretničkog osoblja. U kolodvoru
Kosovo razgovaramo sa
i danas radi. Zadovoljna je poslom,
a što se tiče rada u kolodvoru Kosovo, bilo je i boljih vremena kada je iz
obližnje tvornice „Knauf “ otpremano i do dva maršutna vlaka u smjeni.
Danas se taj teret prevozi cestovnim
putem kamionima, za što kada se
usporede troškovi sigurno nema
nikakvoga opravdanja, a da ne govorimo o očuvanju okoliša i ekologiji
na koju se pozivamo u EU. Ovim
putem apelira na mjerodavne u Upravi i Vladi RH da svojim mjerama
vrate teretni i putnički prijevoz na
željeznicu što je prioritet svake suvremene europske države. Aktivna
je članica sekcije žena „Brigite“ u
sastavu SPVH i na kraju najvažnije
majka dvoje djece sina 14. i kćerke
16. godina.
Davor Goreta rođen 03. srpnja
1966. godine u Šibeniku. Osnovnu
školu završava u Drnišu. Zapošljava se u građevinskom poduzeću
„Udarnik“ iz Drniša i u međuvremenu odslužuje vojni rok 1987.
godine. Poslije okupacije Drniša
i rodnog sela Kadine Glavice od
strane pobunjenih Srba prijavljuje
se u 113. Šibensku brigadu, a poslije
prelazi u 142. Drnišku.
Nakon „Oluje“ biva demobiliziran
i 1996. godine upisuje tečaj za
skretničara-manevristu u Kninu.
Po završetku tečaja zapošljava se
u Drnišu na radnom mjestu skretničara, a povremeno je na zamjeni
u kolodvoru Plavno. 2002. godine
dobiva premještaj u kolodvor Kosovo gdje i danas radi. Oženjen je sa
prebivalištem u Kninu. Što se tiče
rada, nema primjedbi, jedino što
skretničar u jednoj smjeni prođe
pješice i do 30 km
što zna biti naporno u zimskim
uvjetima i ljetnim
mjesecima kada
temperatura bude
i preko 40 C.
Piše:
Krešimir Belak
SPVH SPECIJAL
KOLODVOR
KOLODVOR KOSOVO
TUNEL “SINAC”
Piše: Tomislav Tonković
19
JEDAN OD NAS
na peronu br. 19 / 20
SKRETNIČAR
U KOLODVORU KANFANAR
20
u kolodvoru Kanfanar ali i na
zamjenama cijelom prugom.
Na željeznici je od 1982. godine a
do tada je radio 3 godine u Purisu i onda je na nagovor kolege
završio tečaj za skretničara u Divači. Na posao u Kanfanar putuje
osobnim vozilom.
Dario ima poseban hobi, a to
je lov i gađanje letećih meta glinenih golubova. Član je strelKod obilaska kolodvora na po- jačkog kluba Rovinj, i sudjeluje
na natjecanjima na kojima
je po rezultatima u samom
vrhu na državnoj razini
(4. mjesto na županijskom
prvenstvu, a dva puta su
predstavljali županiju na
državnom natjecanju).
dručju Istarske pruge, u kolodvoru Kanfanar dočekao nas je
šef kolodvora Darko Milohanić,
prometnik vlakova Kristijan
Kranjčić i skretničari Michel Debeljuh i Dario Banko. Posebno je
bio zanimljiv za razgovor skretničar Dario Banko, koji je rođen
Cestovni prijelazi Smoljanci i 1962. godine u Svetom Petru u
Juršići osigurani su branici- Šumi gdje i sada živi sa svojom
ma na poteg, obitelji. Oženjen je i ima tri kćeri,
a
poslužu- od kojih najmlađa Ana (17 godiju ih čuvari na) živi sa njime a ostale dvije su
udate. Sudionik je Domovinskog
ŽCPR-a.
rata od 1991 -1995. godine. Dario
K o l o d v o r ima 35 godina radnog staža, od
Kanfanar ima toga je 32 godine kao skretničar
- Dali ste zadovoljni sa
svojim poslom?
Da, sve u svemu je zadovoljavajuće u odnosu na današnju situaciju.
Međuljudski odnosi su
dobri i slobodno se kaže
sve bez obzira na koga se
odnosi.
- Što mislite o racionalizaciji broja radnika?
Osnovne stvari moraju biti
ali logično je da se u krizi
sve smanjuje. Žalosno!
- Kako ste sa zaštitnom obućom
i odjećom?
Nikako, nema ljetnih majica
niti cipela, koje su najpotrebnije. Skretničar u Kanfanaru je u
bloku, ali kada sam na zamjeni,
onda sam vani i tada je problem.
- Što mislite o budućnosti željeznice u Istri?
Slabo je to sve, žalosno je na što
je došlo u odnosu na prije 30 godina, ali nadam se da će biti bolje.
na peronu br. 19 / 20
Dario Banko
Na području kolodvora
Kanfanar nalaze se tri cestovna prijelaza i to: cestovni
prijelaz u km 90+700, koji
je osiguran polubranicima
i svijetlosnim signalima.
Postavni uređaj se nalazi
u blok postavnici I i njime
rukuje dežurni skretničar.
- cestovni prijelaz u km
90+963 osiguran cestovnom signalnom oznakom
“STOP”.
- cestovni prijelaz u km 91+573
osiguran je branicima.Postavni
uređaj se nalazi u blok postavnici II i njime rukuje dežurni skretničar. Branici su u zavisnosti sa
ulaznim odnosno izlaznim signalima.
sistematizirano jedno radno
mjesto prometnika vlakova, dva
radna mjesta skretničara, čuvara
ŽCPR-a stajališta Smoljanci, čuvar ŽCPR-a stajališta Juršići i
šefa kolodvora u nadzoru.
Prometna služba u kolodvoru traje od 05:00 do 22:00 sata,
sa rasporedom rada radnika u
smjenama od 05:00-13:00 i od
13:00-22:00.
JEDAN OD NAS
Kolodvor Kanfanar je međukolodvor na jednokolosiječnoj
pruzi Buzet gr. - Pula.
Službena mjesta podređena
kolodvoru Kanfanar su stajališta
Smoljanci, Savičenta, Čabrunići
stajalište, Ćabrinići Selo i Juršići.
Kolodvor Kanfanar ima četiri (4)
prijemno - otpremna, jedan (1)
manipulacioni, dva (2) krnja kolosijeka i jedan industrijski kolosijek Tvornice duhana Rovinj.
Kolodvor Kanfanar je osiguran
sa
elektro-mehaničkim
sigurnosnim uređajem, sa
jednoznačnim
likovnim
signalima i predsignalima.
Skretnice br.1 do 10 se
centralno
postavljaju,
osim skretnice “a” koja se
postavlja na licu mjesta.
srpanj / kolovoz 2013.
Piše: Josip Tirić
21
na peronu br. 19 / 20
Ukupni pobjednik sportskih
igara SPVH prošle godine u
Trogiru bila je podružnica
Varaždin, te su oni uz malu
pomoć članova iz Međimurja
imali osobitu čast i zadovoljstvo biti gosti u Sloveniji na trodnevnom druženju sa članovima
Sindikata železniškega prometa Slovenije upoznajući pritom
ljepote Slovenije, a i učestvovati na sportskim susretima
SŽPS u Ljubljani. Na put prema Sloveniji krenulo je nas
sedam iz željezničkog kolodvora Ormož u petak 7. lipnja u
jutarnjim satima. Iskrcali smo
se u Celju gdje nas je srdačno dočekao predsjednik SŽPS
Matjaž Skutnik. Na kolodvoru
u Celju pridružili su nam se i
predstavnici Centrale SPVH iz
Zagreba na čelu sa predsjednikom SPVH Markom Gašpar-
om i dopredsjednikom Srećom
Stjepićem, te prijatelji iz Poljske koje je predvodio predsjednik Poljskog sindikata Aleksander Motyka, sa stručnom
prevoditeljicom Annom Zorman.
Pregled postavnice u Celju bio
je uvod u upoznavanje prilika
rada na Slovenskim željeznicama. Suvremeno upravljanje
prometom već se godinama
primjenjuje u Sloveniji, a prometnici pritišću tastere na komandnom pultu samo u slučaju pada informacijskog sustava.
Sve se radi pomoću računala
klikom miša. Iako je takav moderan rad oku ugodan, veoma
dojmljiv, prihvatljiv, financijski
isplativ, pouzdan, ipak nama
željezničarima to predstavlja
i ono negativno, a to je smanjenje radnika, ukidanje radnih
mjesta… U Sloveniji nažalost
gotovo da i nema skretničara,
ni prometnika u mnogim
međukolodvorima, a u nekim
kolodvorima prometnici će
raditi još koju godinu dok ne
steknu uvjete za mirovinu.
Pozitivno u svemu tome ostaje
činjenica da su Slovenci imali
plan, program i strategiju, te da
nitko od radnika nije dobio otkaz, već svi dočekaju mirovinu
na željeznici.
Posjet dvorcu – starom gradu u
Celju pružio nam je povijesni
prikaz života u Sloveniji vezano
uz grofove Celjske, a snimljene
fotografije
Celja sa okolicom
bile
su zaista impozantne.
Nakon odlaska iz Celja
krenuli smo vidjeti poznati
sportsko – rekreacioni centar
Rogla na 1517 m nadmorske
visine.
Prenoćivši u Smogavcu u subotu u jutarnjim satima krenuli
smo prema Ljubljani u Lagunu
na Ježici, gdje su se održavale
međunarodne sportske igre
SŽPS na kojima smo bili sudionici i mi iz Hrvatske, a i kolege
Poljaci. Naša ekipa imala je solidan uspjeh, te je Hrvoje Fegeš
osvojio drugo mjesto u pikadu
dok je Darko Frntić dogurao do
četvrtfinala, Milan Kovačićek
i Neven Topolnjak potpomognuti slovenskim kolegama
Danilom Zidarćem iz Ormoža
i Petrom Komljenovićem iz
Tezna osvojili su treće mjesto
u košarci. Željko, Josip, Snježana i Gražena okušali su se
u odbojci na pijesku, a Dražen
Lihtar bio je vođa sportskih ekipa. Uz cjelodnevno druženje i
sportsko nadmetanje domaćini
su nam posluživali razne kulinarske delicije, a hladno piće
bilo je dobra uvertira za osvježenje na kupalištu „Laguna“.
Poljsko – Hrvatska ekipa
prenoćila je u hotelu Park u Ljubljani, a ujutro nakon doručka
krenuli smo u razgledavanje
glavnog grada Ljubljane koje
je potrajalo do podnevnih
sati. Poslije ručka pozdravili
smo se s kolegama iz Poljske i
zahvalili smo domaćinima na
odličnom programu koji su za
nas pripremili i na gostoprimstvu koje će nam uvijek ostati u
lijepom sjećanju, te krenuli put
Hrvatske vozeći se u vlaku najvećeg ranga prema Ormožu.
Piše: Neven Topolnjak
na peronu br. 19 / 20
22
G O S TOVA N J E P R E D S TAV N I K A
S P V H U L J U B L JA N I
krenuli smo put rudnika u Velenju, gdje su nam domaćini
omogućili posjetu rudarskom
muzeju, a silazak pod zemlju
na dubinu od 157 metra nikog nije ostavio ravnodušnim.
U rovovima rudnika čuli smo
dojmljive priče o nastanku
rudnika, životu celjskih rudara,
njihovom mukotrpnom radu, o
radu 12 sati dnevno s pauzom
od pola sata za ručak, o tome
da su sunce vidjeli samo u
nedjelju, ako naravno nije bilo
oblačno… Mnogima od nas ta
se posjeta rudniku jako urezala u svijest i vjerujem da smo
postali barem mrvicu zadovoljniji životom, a sunce i svjež
zrak zasigurno ćemo drugačije
doživljavati.
Slijedio je mnogo ugodniji obilazak vinske kleti Zlati Grič koja
je mlađa vinogradarska firma
financirana i dijelom novcem iz
EU fondova, a svoju proizvodnju kvalitetnih vina baziraju na
vrhunskoj najmodernijoj tehnologiji, tako da je degustacija njihovih vina bilo miješanje
raznih okusa, aroma i mirisa
– sve u svemu nezaboravan osjećaj. Njihove gorice smještene
su na 75 hektara zemljišta i
sastoje se od 245000 trsova.
U firmi radi 32 zaposlenika, a
imaju i vlastito golf igralište uz
razne ugostiteljske sadržaje. Nakon posjeta
vinskoj kleti krenuli
smo put Slovenskih
Konjica, a naše sljedeće odredište bio
je ugostiteljski objekt
Smogavec. Po smještaju u
sobe
U GOSTIMA
U GOSTIMA
srpanj / kolovoz 2013.
23
srpanj / kolovoz 2013.
na peronu br. 19 / 20
rdana kondukterka – tek stigla
iz Zagreba sa zakašnjenjem, i
odmah natrag, a valjalo bi nešto
pojesti i odmoriti se..
Svi koji ih poznaju za njih reći
će da su dobro i ugodno društvo. Kada ih gledamo sa strane
ili na ovoj fotografiji stječe se
dojam da su to žene bez problema. Ali kao i svatko od nas i one
imaju svoje probleme i svoju
životnu priču. Osim zajedničkog imena i rada na željeznici (
iako sada u različitim firmama)
i neke životne okolnosti su im
slične. Osim što su generacijski
„tu negdje“ one su i samohrane
majke koje skrbe o svojoj obitelji. Ali „kuknjavu“ od njih na taj
račun nikada nećete čuti. Oni
koji ih znaju rado su s njima jer
su ugodno društvo.
I danas kada uglavnom pričamo o podjelama, ova crtica ipak
govori da nas puno toga može i
spajati, ovaj put ime.
Piše:
Nenad
Katanich
kolodvorske prihvatne zgrade
nalazi se u km 4+210. Nadmorska visina kolodvora je
130 metara. Kolodvorska zgrada je izvedena kao prizemna
građevina sa ravnim krovom.
Centralni ulaz u čekaonicu
koji je funkcionalno povezan
sa ulazom u uredom robnog
blagajnika. S lijeve strane je
ured šefa kolodvora. Na desnoj strani kolodvorske zgrade
je prometni ured povezan sa
čajnom kuhinjom i garderobom za osoblje. Tu su još
prostorije za smještaj releja i
spremište u kojem je smješten
etažni plinski bojler. Prema
obavljanju zadaća u prijevozu
putnika i robe kolodvor Novi
Dvori otvoren je za prijem i
otpremu vagonskih pošiljaka
stvari svih vrsta u unutrašnjem i međunarodnom promet
dok nije otvoren za otpremu
putnika. Kolodvor
Novi
Dvori osiguran je relejno signalno sigurnosnim uređajem
Posit tipa SS – 74. Kolodvor
je zaštićen dvoznačnim svjetlosnim ulaznim signalima i
njihovim pripadajućim predsignalima. Izlaz iz kolodvora
osiguran je skupim izlaznim
signalima. Kolodvor ima dva
kolosijeka namijenjenih za
prijem i otpremu vlakova te
križanja i pretjecanja. Prvi kolosijek je utovarno-istovarni.
Kolodvor Novi Dvori ima četiri industrijska kolosijeka i to:
Industrijski kolosijek „Unija –
metali 1“ i „Unija –metali 2“ te
industrijski kolosijek „Inker“
koji se odvajaju u kolodvorskom području . Industrijski
kolosijek „ Vijadukt“ odvaja
se s otvorene pruge Zaprešić –
Čakovec u km 7+058 u mjestu
Pojatno. U neposrednoj blizini je izgrađen još jedan industrijski kolosijek tvrtke
„Špoljar“ koja se bavi skladištenjem i prodajom automobila. Pojavom ekonomske
krize vlasnik je odustao od
spajanja istog na prugu, pa je
kolosijek već pomalo zarastao
u travi.
na peronu br. 19 / 20
24
Gordana Balatinac, čistačica u
kolodvoru Osijek, Gordana Vuković, prometnica u kolodvoru
Osijek, te Gordana Vrdoljak,
kondukterka u HŽ Putničkom
prijevozu Zagreb. Igrom, slučaja, preciznije radnih zadataka
ove tri žene našle su se u jednom trenutku na istom mjestu,
peronu osječkog kolodvora. Uspio sam ih zadržati na trenutak
da „ovjekovječim“ fotografijom,
iako vremena za poziranje i nije
bilo: Gordana prometnica –
hrpa vlakova, Gordana čistačica – puno ureda poslije radnog
vremena istih za očistiti,a Go-
Jedinstvena
kulturno-povijesna spomenička baština
Novi Dvori nalazi se uz cestu
koja od Zagreba vodi prema
Hrvatskom zagorju kroz Zaprešić. Od središta Zagreba
Novi su Dvori udaljeni 20-ak
kilometara, a od središta Zaprešića 1,5 km. Spomeničku
i gospodarsku cjelinu Novi
Dvori čine dvorac Novi dvori,
Kapelica sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić. Dvorac
Novi dvori nekada je pripadao obitelji Čikulin, koja ga
je ukrala Zrinskima poslije
njihove propasti. Ban Josip
Jelačić kupio ga je od jednog
od grofova Erdődy 1851. godine. Danas su Novi dvori u
vlasništvu grada Zaprešića. U
neposrednoj blizini smjestio
se željeznički kolodvor Novi
Dvori. Prema zadaći u reguliranju prometa kolodvor
Novi Dvori je
među kolodvor pruge Zaprešić-Čakovec. Sredina
KOLODVOR
IZ NAŠEG VRTA
TRI GOGE
KOLODVOR NOVI DVORI
Piše: Milan Kovačićek
25
na peronu br. 19 / 20
OBRAČUNAŠ PLAĆU
I TO JE TO...?
26
di svjedoče broj stolova bez
vlasnika i neobična tišina.
- „Iz godine u godinu govori se o višku zaposlenika.
Ljudi su se bojali. I kako je
tko stjecao bilo kakve uvjete za mirovinu, odlazio je.
Računali su, valjda, kako je
bolje uzeti novce i otići prije
nego što se postane višak ili
se dobije raspored u Zagrebu
ili tko zna gdje. No nitko nije
otišao bez ičega. Ljudi su u
konačnici ipak zadovoljni i
mogu reći da se i dalje redovito čujemo. Dolaze rijetko,
jer obično su to bake koje se
imaju sasvim dovoljno posla
s unucima.“
Uvođenje sustava SAP u početku se činilo kompliciranim,
no kada je implementiran i
kada su ljudi obučeni, pokazale su se prednosti. Prije su
se izvještaji radili ručno, a
sada se dobiva gotov podatak
pa je puno lakše. Ipak normativi nisu bili dobro određeni i
cijelo se vrijeme povećavaju.
No to malo koga brine.
- „Ovaj posao stvarno dugo
radim i mislim da ga znam
raditi. Uz to ovdje je i kolega
Dalibor Dombaj. On je mlad
i jako dobro informatički
obučen, pa se nadopunjavamo i sve funkcionira bez
greške.
Zanimljivo je kako se podjela jedinstvenog željezničkog
sustava odražava u konkretnim situacijama na terenu.
Ljudi nisu povezani kao
nekada. U posljednje vrijeme
plaće kasne u HŽ Cargu, a
radnici HŽ Infrastrukture
dobivaju ih na vrijeme:
- „ Ljude to smeta. Jasno je
kako za kašnjenje plaća nisu
krivi radnici Infrastrukture,
ali radnici to teško prihvaćaju. Događa se da Putničkom
prijevozu hitno treba lokomotiva, a HŽ Cargo ima
viška, no svejedno im je ne
želi ustupiti. Teško je razbiti
sustav u dijelove, u zasebne
cjeline, a povezanost je očigledna. Nama je sada 50 ljudi
iz ZOP-a ( Održavanja op.a.)
prešlo u Pružne građevine i
svi se ovdje pitaju na kaj bu
to ispalo.“
Na administrativne poslove
kao što je to obračun plaća
pokoji put se površno gleda.
- „Obračunaš plaću i to je
to…No stvari su ipak malo
složenije. Za ovakve poslove
nužna je pedantnost i koncentracija jer se može radnika financijski zakinuti, a na
to su svi itekako osjetljivi. Uz
to podjelom sustava, radnici
su prešli u druga poduzeća,
no zahtjevi za mirovine ipak
dolaze ovdje jer su tu i proveli najveći dio radnog vijeka.
Krajem svibnja na obračunu
smo imali 329 ljudi i to radimo kolega Dalibor i ja. Trebalo je nešto vremena da sve
pohvatamo,a li čini mi se da
jako dobro funkcioniramo.“
na peronu br. 19 / 20
Ružica Marković
Nakon što je neko vrijeme
radila na obračunu plaća u
Varaždinu, Ružica Marković
danas isti taj posao radi u Koprivnici. Kada se sve to zbroji na željeznici je već pune
trideset tri godine. U šali
zna reći kako je dugo, možda i predugo na željeznici, a
slično kao i svi koji su ovdje
proveli toliko godina, pamti i
bolje dane.
- „Pamtim dane kada je
kolodvor bio pun. Bilo je
putnika i tereta. Danas je
kolodvor nažalost prazan…
nema tereta, nema putnika, a
i željezničara je sve manje. Na
željeznici su najbolje plaće od
1980. – 1990. Godinama se u
željeznicu nije ulagalo. Posljedica toga je današnje stanje.
Pruga i objekti na pruzi od
Koprivnice prema Varaždinu su zapušteni, a nema niti
ljudi koji bi sve to koliko toliko održavali. I putnici su
se u međuvremenu izgubili.
Vozni red je nikakav i premda vlakovi prolaze kroz gusto
naseljen kraj, nema putnika.
Nije logično.“
Broj radnika kadrovskih
poslova
u
prostranom
prizemlju stambene zgrade
smanjivao se iz godine u godinu. Nekada je ovdje radilo
preko dvadeset ljudi, a danas
ih radi samo
sedam.
O
tome kako je
ovdje nekada
radilo znatno više lju-
IZ NAŠEG VRTA
IZ NAŠEG VRTA
srpanj / kolovoz 2013.
Piše: Domagoj B.
27
na peronu br. 19 / 20
O PROŠLOSTI
S POŠTOVANJEM
28
jio rad. Možda je nešto mani
u teretnom prometu, no posla
ima sasvim dovoljno. Pogotovo
ga je bilo kada je rađen remont
pruge.
I nevezano uz ovaj
razgovor teško je ne primjetiti kako danas za gradnju ceste
(„podravskog ipsilona“), danas
naši kiperi u kolodvoru Križevci istovaruju tucanik. No kada je
rađen remont pruge, čudnoga li
čuda, tucanik su vozili kamioni
poduzeća „Vrbovčanka“. Teško
za povjerovati, ali tako je bilo.
No vratimo se vlakovima. Otkako je napravljen remont, Koprivnica je izgubila dobar dio
putničkih vlakova. Ukinuti su
međunarodni vlakovi Zagreb –
Beč, Zagreb – Budimpešta i vlak
za Veneciju koji je imao direktne vagone za Bukurešt, Kijev,
Moskvu i u sezoni za Prag. Uz to
vlakovi iz Virovitice za Zagreb
najčešće voze preko Bjelovara.
Putnički vlakovi iz Bjelovara
dolaze na sedmi kolosijek i onda
se zatvorer vrata i vlak kreće u
pravcu Koprivnice. Ta vožnja
stvara pomutnju i zbunjuje putnike koji jer znaju da pravac nije
dobar. Ubrzo vlak se zaustavlja
i kreće u suprotnom smjeru na
kolosijek s kojeg nastavlja prema Zagrebu.
Gotovo dvadeset četiri godine
na željeznici, same po sebi
nameću usporedbe današnjih
dana s vremenom iza nas:
- „ Prošlosti se sjećam s poštovanjem i sjetom. Modernizacije o kojoj se puno govori u biti
niti nema ili je mi koji radimo
ne primjećujemo. U novim organizacijama i sistematizacijama uočavamo samo ukidanje
poslova i radnih mjesta. Pravilnici, često puta nelogični dodatno nam zagorčavaju život i još k
tome služe kao izgovor za sman-
jivanje broja zaposlenika, a u
konačnici usporavaju promet.
Ilustracije radi skretničar održava skretnice čistima i on prvi
izlazi ukoliko nešto nije u redu.
Prije desetak godina dežurni
kovač je rješavao problem. To j
e radno mjesto u međuvremenu
ukinuto. Sada se poziva Održavanje i ograničenja vrijede dok
se u dnevnik ne upiše da je
skretnica ispravna. Dolazi kovač
uz kojega mora biti i voditelj nadzorne grupe. Po pravilniku ta je
skretnica privremeno osigurana
ambulantnom bravom i brzina
vožnje vlakova ograničena je na
20 km/h što uzrokuje kašnjenja vlakova. Treba spomenuti da
se voditelj nadzorne grupe ( po
starom nadzornik pruge) nalazi u Virovitici i nije teško izračunati koliko njemu treba da
dođe do Križevaca ili Vrbovca.
U Križevcima kafić
„Željezničar“ radi od rane zore.
Nedjeljom kada se zatvore sve
okolne kafane i klubovi, veselo
društvo tada dolazi na stanicu.
U to vrijeme u kolodvoru su
samo tri naša radnika. Bilo je
situacija da su naši zaposlenici
našavši se u nezgodnim situacijama zvali policiju.
- „Što drugo da učiniš kada ti
piša po prometnom uredu. Pitaš ih tko će to očistiti, a on ti
odgovara ti majmune s crvenom kapom.“
U prijavi policiji nije dovoljno navesti „po prijavi dežurne
osobe“, već inzistira na punom
imenu i prezimenu „drugog sudionika u incidentu“. Našim je
ljudima teško shvatiti da su i oni
sudionici u incidentu. No pravila su pravila., bilo željeznička
bilo policijaka.
na peronu br. 19 / 20
Marinko Sirovec
Marinko Sirovec
O prošlosti s poštovanjem
U vrijeme kada se 1989. godine
zaposlio u tadašnjoj Prometnoj
sekciji Koprivnica, prometnik
Marinko Sirovec poznavao je
svega nekoliko željezničara.
Nije imao niti obiteljske tradicije na željeznici. Od tada je radio
na širokoj paleti zanimanja u
izvršnoj službi kao što su skretničar, vlakovođa, kondukter,
blagajnik i šef kolodvora. Kroz
cijelo vrijeme, do današnjih
dana, uvelike mu se proširio
krug poznanika i prijatelja.
Nakon dvije godine dobio je
premještaj u Križevce. Jedno
vrijeme je iz Velikog Trojstva putovao na posao, a nakon učešća u Domovinskom
ratu, 1993. godine preselio se u
službeni stan iznad prometnog
ureda.
- „Križevci su kolodvor s puno
prometa. Buka je ali navikneš
se. “
U međuvremenu se obitelj
odlučila ovdje trajno zadržati pa
su 2005. godine kupili kuću u
kojoj sada uz suprugu Snježanu
živi i dvoje djece, Mateja i Antonio. I danas žive opterećeni
kreditom kao prosječna hrvatska obitelj.
Križevci su kolodvor sa sedam
kolosijeka i devetnaest skretnica. U smjeni ovdje rade unutarnji i vanjski prometnik.
Vanjski je sistematiziran na radnom ukinutom radnom mjestu
telegrafiste. Nakon što je remontirana pruga od Križevaca do
Koprivnice, „Podravka“ od Zagreba do Koprivnice stiže
za 59 minuta.
U Križevcima
se od izbijanja krize nije
bitno sman-
JEDAN OD NAS
JEDAN OD NAS
srpanj / kolovoz 2013.
Piše: Domagoj B.
29
srpanj / kolovoz 2013.
na peronu br. 19 / 20
PROMETNIK VLAKOVA
U KOLODVORU KNIN
Iznenada i prerano napustio nas
je 17. lipnja, u 50 – oj godini života prometnik vlakova kolodvora
Čakovec – Stjepan Varga, član
podružnice Međimurje SPVH.
Stjepan se zaposlio na željeznici
1984. godine i gotovo cijeli radni vijek radio je kao prometnik
vlakova u kolodvoru Čakovec.
Bio je odličan suradnik i kolega,
iskren prijatelj, komunikativan,
skroman i vedra duha, te uvijek
spreman na šalu. U nama svima
koji smo ga poznavali i koji smo
s njim provodili puno ugodnih
radnih trenutaka ostaje jedna
praznina koju će popunjavati
sjećanje na njega i na zajednički
provedene trenutke.
Stjepan je iza sebe ostavio suprugu i četvero djece – školaraca, koje je neizmjerno volio i
nadasve se ponosio njima kao
odličnim učenicima, a pri gotovo svakom razgovoru u društvu volio je spomenuti poneku
zgodu koju je doživio sa svojom
dječicom. Kako život ide dalje,
ostaje nam da nikad ne zaboravimo njegov lik i djelo, a njegovoj
obitelji neka Bog podari neizmjernu snagu da nastave živje-
ti i dalje sa sjećanjima na svog
dragog i voljenog oca i supruga.
Radnici kolodvora Čakovec i svi
ostali željezničari iz Međimurja
i Područja regulacije prometa
Varaždin koji su ga poznavali
iskazuju mu počast i zahvaljuju što je željezničkom kolektivu
u kojem je radio punih 30 godina pružao
nezaboravne
i ugodne trenutke.
Ante Marin rođen 29. lipnja
1974. godine u Drnišu, sa prebivalištem u obližnjem Trbounju. Osnovnu školu završava u
Drnišu, a Srednju prometnu
školu u Splitu. Poslije okupacije
Drniša i rodnog kraja prijavljuje
se u 142. Drnišku brigadu. Nakon oslobođenja upisuje tečaj za
skretničara i manevristu u Kninu,
te se zapošljava na željeznici
u
kolodvoru Knin kao
manevrista.
2000. godine
završava prekvalifikaciju za
prometnika
vlakova u Splitu. 2003. godine
polaže stručni ispit za prometnika vlakova u Kninu i prelazi
na radno mjesto popisnog vlakovođe u kolodvoru Knin na
kojem i danas radi, a povremeno
po potrebi radi i kao prometnik
vlakova na zamjeni. Oženjen je
i sa suprugom živi u Kninu. Što
se tiče posla kao popisni vlakovođa u kolodvoru Knin zadovoljan je sa poslom i radnim
okruženjem. To je dinamičan
posao koji zahtijeva angmažman
i na poslovima vođenja dokumentacije tj. popratnih isprava
vlakova i posluživanja terminala
UIS-a. Također zahtijeva i rad
na terenu, komercijalni pregled
vlakova, popisivanje i pregled
sastava vlakova, i odgovornost
da je vlak propisno sastavljen i
da je spreman za otpremu. Zatim komunikacija sa nadzornikom lokomotiva, prometnim
dispečerom, vanjskim prometnikom, pregledačima vagona,
rukovateljima nanevre i dr. Sve
u svemu na poslu nikad nije
dosadno i zaista atraktivan i dinamičan posao.
na peronu br. 19 / 20
30
Ante Marin
JEDAN OD NAS
U SJEĆANJE
POSLJEDNJI
POZDRAV
Piše: Krešimir Belak
31
radnika u Čakovcu, te je po
završetku iste počeo raditi
kao manevrista u kolodvoru Čakovec odakle je 1990.
po potrebi službe preraspoređen na radno mjesto
postavničara u kolodvoru Čakovec. Na radnom
mjestu postavničara radi i
dan danas punih 24 godine.
Voli raditi svoj posao, a kao
njegovom životu i radu mu
je supruga Gordana, a neizrecivu radost svakodnevno
mu predstavljaju kćerka Petra koja je završila srednju
medicinsku školu u Varaždinu, te sin Dino koji je nastavio željezničarsku tradiciju u obitelji Sermek završivši
školu za prometnika vlakova u ŽTŠ Zagreb. Dino se
malo prije njega željeznici se
pridružio njegov stariji brat
Zvjezdan. Nakon završene
srednje škole za pogonskog električara u Čakovcu,
Krešimir je
1986. godine
upisao školu
za prometno – transportnog
vrijednom radniku i željezničaru velika mu je želja
povratak teretnih vlakova i
prometa kakvog se rado i s
nostalgijom sjećaju stariji
željezničari.
Krešimir je rođen u
međimurskom mjestu Belica 20. veljače 1963. godine
kao mlađi brat u obitelji
Sermek. Velika potpora u
pred nekoliko godina zaposlio kao manevrista u kolodvoru Varaždin, a trenutno
radi na poslovima popisnog
vlakovođe u Koprivnici. Velika mu je želja raditi kao
prometnik vlakova za što se
zapravo i školovao.
na peronu br. 19 / 20
na peronu br. 19 / 20
U Međimurju je zanimanje željezničar tradicija
već punih 150 godina i u
mnogim obiteljima djeca
idu putem svojih očeva raditi na odgovornom poslu željezničara. Krešimir Sermek
je također nastavio tradiciju svoje obitelji, jer mu je
otac Ivan 20 godina radio
na željeznici u Sloveniji, a
Krešimir Sermek
POSTAVNIČAR U
KOLODVORU ČAKOVEC
32
JEDAN OD NAS
JEDAN OD NAS
srpanj / kolovoz 2013.
Piše: Neven Topolnjak
33
na peronu br. 19 / 20
Većina naših kolodvora nalaze se u
samom mjestu po kojem su i dobili ime, no s kolodvorom Jalžabet je
druga situacija. Nalazi se udaljen od
prvih kuća istoimenog mjesta oko
2,5 km na pruzi R 202 Varaždin Koprivnica. Sa spojne ceste Jalžabet
- Šemovec koja se proteže među
oranicama i prije prijelaza spomenute ceste preko pruge, odvaja se
cesta prema kolodvoru. Upravo taj
položaj kolodvora u prošlosti je imao
značaj zbog mogućnosti dopreme sa
okolnih polja, skladištenja i utovara
šećerne repe. Uz to značajan rad je
bio s prijevozom šumskog drveta,
ugljena... Danas je to samo sjećanje. Brojem vagona kojima se nekad
prevozilo dnevno, sad se prevozi
par mjeseci. Kolodvor je otvoren za
prijem i otpremu putnika ali ne i za
prodaju prijevoznih isprava, a kroz
kolodvor dnevno voze 22 putnička
vlaka. U kolodvoru su sistematizirana za radno mjesto prometnika
četiri izvršioca u turnusu devetki
i za radno mjesto skretničara dva
izvršioca u turnusu 12/36. Nadzor
obavlja šef kolodvora sa sjedištem
u Ludbregu. Prekid obavljanja prometne službe je u vremenu od 23:20
do 4:20 sati. Upravo zbog takvog
radnog vremena radnicima je otežan
dolazak na posao jer nema javnog
prijevoza u to doba. Ako nemate
svoj automobil onda ste primorani
snalaziti se na razne načine, pa čak
i spavanjem na klupi u PU kako bi
ujutro mogli započeti prometnu
služba na vrijeme. Kolodvor je osiguran jednoznačnim mehaničkim
likovnim signalima s predsignalima,
raspolaže sa tri kolosijeka od kojih
je prvi manipulativni a drugi i treći
glavni za prijam i otpremu vlakova i obavljanje križanja vlakova. U
informatičkom smislu nadređen je
kolodvor Ludbreg, pa u PU ne postoji ni terminalsko mjesto niti informatička oprema. Radnici su mi u
razgovoru skrenuli pažnju na problem rješavanja sanitarnog čvora ,
koji se pak nadovezuje na problem s
vodom. Naime, kolodvor nije priključen na mjesni vodovod zbog udaljenosti a iz bunara koji se koristio do
nekoliko godina unazad analizom je
utvrđeno da voda nije zdravstveno
ispravna. No, ima i dobrih pomaka.
Osim što se prišlo rješavanju problema s vodom, izmijenjena je stolarija na PU, pa su sad umjesto trule
drvene stolarije ugrađena nova
PVC ulazna vrata i prozor. No nadamo se da neće samo na tome ostati
jer potreba ima još - od krovišta,
odvodnje, bojanja zidova. Živi bili
pa vidjeli...
Piše:
Dražen Lihtar
Jakov Vržina
SKRETNIČAR U
PRIMORSKOM DOLCU
Rođen je 23.03.1962. u Primorskom Dolcu. Na željeznici se
zaposlio 1996.godine kada je
završio tečaj za prometno transportnog radnika. Kao skretničar
je počeo raditi u kolodvoru Split
predgrađe gdje
je odradio pripravnički staž i
odlazi u kolodvor
Primorski dolac gdje
i danas radi
na
radnom
mjestu skretničara. Kolega Jakov
je oženjen i ima jednu kćerku.
Inače je završio mornaričko-tehničku srednju školu u Splitu i do
dolaska na željeznicu radio je kao
dočasnik u bivšoj vojsci.
Rekao nam je da radni uvjeti na
njegovom radnom mjestu nisu
baš najbolji pa i ovim putem apelira da se i njihova „mala kućica“malo dotjera. Jakov je aktivni
član našega sindikata a u podružnici Split obnaša funkciju
blagajnika.
na peronu br. 19 / 20
34
KOLODVOR NA OSAMI
JALŽABET
JEDAN OD NAS
KOLODVOR
srpanj / kolovoz 2013.
U slobodno vrijeme sudjeluje u
radu lokalnog Kulturno-umjetničkog društva u Primorskom
Dolcu gdje obnaša i dužnost
dopredsjednika društva a svira
gusle i piše stihove. Tako nam je
za kraj ispjevao pjesmu o našoj
firmi: “Oj željeznico mila majko
naša ti si kuća muževa i snaša,hvali onog ko te kruhom rani ferati su vjerni Dolačani“.
Piše: Ante Kunčić
35
na peronu br. 19 / 20
ČOVIK OD MORA
36
ešić, Labin Dalmatinski
i konačno u kolodvoru
Kaštel Stari gdje i stanuje zajedno sa suprugom i
manje roni jer ronjenje
zahtjeva dobru fizičku
pripremljenost.
Uz razgovore o moru
dotakli smo se i željezničkih tema pa nam
je tako Plejić rekao za
probleme vezane uz rad
prometnika vlakova u
kolodvoru Kaštel Stari
a vezano za rad prometnika s putničkom
blagajnom. Prometnici
ostvaruju mjesečni prihod oko 50 tisuća kuna a
Splitu. Nakon završene
osnovne škole odlučio
je biti željezničar. Dvije
godine srednje škole pohađa u Moravicama a slijedeće dvije godine u željezničkoj tehničkoj školi
u Zagrebu gdje je 1991.
završio za tehničara željezničkog prometa i
transporta. Nakon završene škole zaposlio se
kao prometnik vlakova
u prometnoj sekciji Rijeka, u kolodvoru Šapjane.
Godine 1994. dolazi u
prometnu sekciju
Split te radi
u
kolodvorima Un-
dvoje djece.
Kolegu Davora zatekli
smo u njegovom domu
kako priprema svoju
barku za porinuće. Davor
obožava more i ribolov
(kao svaki dalmatinac).
Hobi mu je ronjenje ali
kaže da što je stariji sve
nemaju nikakvu naknadu za taj rad.
Na kraju razgovora kolegi Davoru zaželjeli smo
puno sreće i mirno more.
na peronu br. 19 / 20
Davor Plejić
Davor Plejić prometnik vlakova u kolodvoru Kaštel Stari. Rođen
je 06. siječnja 1972.u
JEDAN OD NAS
JEDAN OD NAS
srpanj / kolovoz 2013.
Piše: Ante Kunčić
37
srpanj / kolovoz 2013.
LEKTIRA
na peronu br. 19 / 20
radna mjesta šefa kolodvora (sa
sjedištem u Gospiću), prometnika vlakova (5 izvršitelja) i skretničara (5 izvršitelja).
U obilasku zatičemo šefa kolodvora Domagoja Pavletića i kolege
– skretničara Milana Krpana i
prometnika vlakova - Nenu Hrgu.
I dok Milanu nije neki problem stići na posao iz susjednog
Gospića to nije slučaj sa Nenom koji živi u Kninu pa njegovo
putovanje iznosi 98 kilometara
u jednom smjeru !
Kolodvorska zgrada je u
katastrofalnom stanju i stvarno
je ružno i žalosno vidjeti razbijenu i slomljenu stolariju, krovište koje ostavlja dojam da će
svaki tren propasti, razrušene
blok-kućice i očitu nebrigu
poslodavca za svoje objekte.
Na sreću postoje ljudi kao Neno
i Milan koji svojim veseljem, optimizmom i pozitivnim stavom
popravljaju tu
svakodnevnu
sliku.
Piše:
Tomislav
Tonković
„Djevojka iz dvadesetih“
Sophie Kinsella
Novi roman jedne od najprodavanijih
i najčitanijih
britanskih
autorica chiclita, Sophie
Kinselle, autorice
serijala o
šoping
holičarki Becky
Bloomwood, ponovo donosi
isto što i njeni dosadašnji
romani – puno
smijeha, nepredvidivih situacija i zanimljivih
dijaloga, sve to ovoga puta
u priči o dvadeseto godišnjakinji Lari Linghton. Laru
upoznajemo u teškom životnom razdoblju; dečko ju
je upravo ostavio bez riječi
objašnjenja, tvrtka koju je
pokrenula s prijateljicom piše: Željko Vukelić
sve je bliže bankrotu, a uz
na peronu br. 19 / 20
38
Kolodvor Medak je međukolodvor na “Ličkoj pruzi”, na rasporednom odsjeku Vrhovine –
Gračac. Proteže se u dužini 1122
m, a nalazi se između kolodvora
Gospić i Lovinac u km 129 + 300.
Osiguran je crvenim i žutim
signalnim loparima, ima četiri
skretnice i dvije iskliznice koje
se postavljaju ručno na licu
mjesta i koje nisu u ovisnosti sa
glavnim signalima, ima 3 kolosjeka od kojih je prvi manipulativni a drugi i treći su
prijemno-otpremni.
U kolodvoru su sistematizirana
sve te nevolje nema se snage
oduprijeti roditeljima koji je
tjeraju na pogreb 105 godina
stare pratete koju nikada nije
čak niti upoznala!
No, upravo na tom pogrebu
Larin život počinje se
mijenjati.
Ukazuje joj se duh
pokojne pratete Sadie,
koja je moli da joj pomogne
vratiti ogrlicu bez koje ne
može pronaći spokoj na drugom svijetu. Lara se tome isprva odupire. No, kako joj
se Sadie, umjesto u liku osušene starice, ukazuje kao
djevojka u svojim najboljim,
dvadesetim godinama života, vrckasta, samouvjerena
i ponosna „vršnjakinja” iz
ere charlestona uskoro joj i
protiv volje postaje sve bliža,
pa će naposljetku jedna drugoj pomoći u učenju važnih
životnih lekcija.
Volite li chic-lit, ili ste
samo željni tople obiteljske
priče ispričane na zabavan
način, svakako preporučamo. Jedini savjet: Čitajte isključivo dok ste sami, jer bi
vas na javnim mjestima zbog
nekontroliranih napadaja
smijeha neki mogli početi
čudno gledati...
LEKTIRA
KOLODVOR
KOLODVOR MEDAK
39
srpanj / kolovoz 2013.
lipanj 2013.
ŠALA MALA
Kaput
Prava adresa
FILM
na peronu br. 19 / 20
Kraj svijeta nije utopija. Klimatske
promjene mogu biti toliko drastične, da
dovedu do nestanka čitavih vrsta, među
kojima i ljudske, koja je u specifičnom
položaju jer sama doprinosi promjenama koje je mogu dovesti do ruba
propasti. Smak svijeta je i omiljena
tema filmova koji taj tragični sadržaj
prezentiraju na zanimljive i inventivne
načine. Prvi od filmova koji spominjemo je ‘Zemlja: Novi početak’ (After
Earth, 2013.) M. Nighta Shyamalana
(Indijca koji se proslavio hororom ‘Šeto
čulo’), s radnjom smještenom u dalekoj budućnosti. Ljudska rasa je izbjegla
u svemir pred opakim osvajačima koji
su Zemlju naselili krvožednim bićima
željnim ljudske krvi. Jedan od vojnih
zapovjednika nove ljudske zajednice
(Will Smith) kreće svemirskim brodom
u misiju na koju povede i svojeg maloljetnog sina (Jaden Smith, sin Willa
Smitha), a brod pogode meteoritske
kiše. Jedini su preživjeli su Otac i Sin, s
time da je Otac teško ranjen, a Sin kreće
na dugačko putovanje u neprijateljskom okružju kako bi došao do signalnog uređaja i uputio poziv u pomoć...
Film zbog pojednostavljenog pristupa
nije ispunio očekivanja ni SF fanova ni
poštovalaca djela redatelja M. Nighta
Shyamalana, ali ima nekoliko specijalnih efekata i scena zbog kojih se isplati
pogledati film.
Smak svijeta na drugoj planeti događa
se u akcijskoj SF adaptaciji stripa ‘Čovjek od čelika’ (Man of Steel, 2013.).
Redatelj filma koji se oslanja i na prethodne filmove o Supermanu je Zack
Snyder. Zbog eksploatacijskog odnosa
prema resursima jezgra planete Krypton prijeti eksplozijom. U civilizaciji
u kojoj je zabranjena normalna reprodukcija, jedan od visokih dužnosnika
(Russell Crowe) dobiva sina prirodnim
putem, i dok Krypton umire u nizu eksplozija, šalje ga u svemir na planetu
Zemlju, gdje ga kao novorođenče nađe
bračni par farmera i odgoji kao svoje
dijete. Dječak, budući Superman, ima
nadljudska svojstva koja mora skrivati,
sve dok na Zemlju ne dođu njegovi sunarodnjaci koji prijete istrebljenjem ljudskog roda kako bi se tu sami naselili.
Mladi Superman mora odabrati stranu,
a to su ljudi među kojima je odrastao...
U ‘Svjetskom ratu Z’ (Worl War Z,
2013.) Marka Forstera na Zemlji se
pojavljuje nepoznati virus koji ljude
u kratkom vremenu pretvara u zombije. Ljudskom rodu prijeti potpuno
istrebljenje, a malobrojni nezaraženi
pokušavaju otkriti uzročnike epidemije i pronaći spasonosno cjepivo. Među
njima je i Gerry Lane (Brad Pitt), bivši
specijalni agent UN-a, a sada predani
Žensko oko
obiteljski čovjek, koji s malom ekipom
istražuje mjesto gdje je započela epidemija. Akcijski junak će se angažirati i u potrazi za rješenjem za opstanak
ostatka ljudske vrste. Dinamičan akcijski horor s agresivnim zombijima u
mravljim masama kojima je nemoguće
pobjeći, sa završnicom koja najavljuje
nastavak filma.
Spomenimo još film koji dolazi u hrvatska kina u kolovozu. ‘Ovo je kraj’
(This is the End, 2013.) redateljskog
dvojca Evana Goldberga i Setha Rogena urnebesna je komedija koja pokazuje još jednu varijantu smaka svijeta.
Sve započinje na jednom tulumu gdje
poznati glumci glume same sebe (Seth
Rogen, Jay Baruche, Jonah Hill, Craig
Robinson, Danny McBride, James Franco, Emma Watson, Paul Rudd, Channing Tatum, Rihanna...). U filmskoj
industriji i nestanak svijeta može se
interpretirati kao crnohumorna zabava.
Piše: Robert Jukić
Što je najveći prirodni
fenomen?
Žensko oko!
Zašto?
S deset metara vidi
plavu vlas na svijetlom sakou, a s pola
metra ne vidi okvir od
garažnih vrata!
Vaga
Govori žena svom
mužu, ribolovcu:
- Naš sin već ima 14 kg ,
sinoć sam ga vagala.
- Pobogu, ženo, ali on
ima samo 3 mjeseca!
Gdje si ga vagala?
- Na onoj tvojoj ribičkoj
vagi!
Šef je šef
Zaustavlja prometnik
vozilo koje je projurilo
kroz crveno svjetlo. I
taman da će tražiti dokumente, kad unutra njegov
šef: Dobar dan, šefe!
Što dobar dan, idiote, zašto
si me zaustavio?!
Pa, šefe, prošli ste na crveno. Pa što ako sam prošao
na crveno, valjda vidiš da
žurim!! Ma vidim šefe,
nego proći će neka budala
na zeleno i ima da vas ubije
na licu mjesta.
Svađa
na peronu br. 19 / 20
40
SMAK
SVIJETA
ŠALA MALA
Jednog dana na puničina vrata pokuca zet s
kovčegom u ruci.
Punica ga upita:
- Što ti tu radiš?
- Posvađao sam se s vašom
kćerkom!
- I ... ???
- Pa poslala me k vragu!!!
Dođe Mujo pijan kući
i odjednom se čuje
‘bum’.
Pita Fata:
- Mujo, šta je to palo?
- Kaput, odgovori
Mujo.
- Kako se kaput toliko
čuje?
- Bio ja u njemu!
Svađaju se Mujo i susjeda oko razgraničenja
u vrtu i počnu padati teške riječi s obje
strane. Susjeda se
ustoboči i zaurla:
- Znaš šta, jarane, da
s’ ti moj muž, ja b’ ti
sipala otrov za štakore
u pivo!
Mujo zaurla natrag:
- A da s’ mi ti žena, ja
b’ to i popio na eks!
41
srpanj / kolovoz 2013.
DIJETA
na peronu br. 19 / 20
SINDIKAT PROMETNIKA
VLAKOVA HRVATSKE
Uf, vani upeklo
preko trideset, a ja
na jogurtu i kruhu.
Što je najgore, što
se više znojim čini
mi se da sam sve
deblji i deblji…
Kako sam se uopće
doveo u tu
situaciju?
godine. Sigurno.
A dobro sljedeća košulja,
koju ću veličini dobiti?
Ha, to se ne zna.
Ništa, uljećem u prometni,
kolege već plaze jezike i cure
im suze na usta jer su skakali umjesto mene. Ja ulijećem
„u vatru“ da oni mogu koliko-toliko na miru jesti. A
ja? „Rupa“ je i tako prošla,
a sigurnije mi je na dijetu –
pa ću možda i stati u novu
košulju. Sendvič vraćam
kući. A iznad grafikona stavljam sliku Lesley Hornby
Lawson, inače poznatiju kao
Twiggy, kao bi mogao vidjeti
Da, podatak je unesen, ali dokle sam napredovao.
kao što je svima poznato,
putovanje broja 43 od tipkovnice do SAP–a. (ma što to i
gdje to bilo) u ovako žurnom
postupku biti će do kraja ove
na peronu br. 19 / 20
42
nenad katanich
sa logičnim naputkom –
imamo i mi svoje snage,
zašto da pare bacamo protivničkoj firmi, sami ćemo
se snaći i napraviti probu.
Nakon toga ide drugi
ešalon. Ide pružno vozilo.
Tu je tek veća zbrka. Ovaj
put pregledači hoće raditi
probu, ali ne dozvoljavaju
vožnju, jer prikolica nije
kočena, i što ti još znam.
Vidim samo da se vanjski zacrvenio, nutarnji
se ne skida s „motorole“
pokušavajući manevri i
skretničarima
objasniti
gdje jer zapelo - bježim
u svoj ćošak i pokušavam
objasniti „pruzi“ PV ne
ide, zašto će vlak kasniti,
ali uzalud. U to ulijeće
unteršef (hrvatski: pomoćnik šefa kolodvora) i
daje „čitabu“ – još nisam
bio na mjeri za uniformu
a danas je zadnji dan. I što
da radim ? Jedina izgledna
„rupa“ (čitaj: vremenski
interval kada nema vlakova u međukolodvorskim
odsjecima) u kojoj krknem
burek ili sendvič. Ali pažljivo procjenjujući situaciju, zadubljen u obim mog
struka, odlučujem sendvič
ostaviti u hladnjaku i otići
na mjeru za uniformu.
E, tu tek počinju problemi.
Ne
nije
problem u
krojaču
–
profesionalcu koji mi je
u tili čas
jeme „rupe“ neumitno istječe, trkom do unteršefa po
obrazac. Ispunim, potpišem.
Lovi sada šefa da mi odobri
(!?). Naravno, šef je ipak stari
željoš pa ne želi to niti komentirati. Ponesem i obrasce
od kolega koji će me mijenjati i više poteći umjesto mene,
jer je „rupa“ već iscurila. Da
im se oduži za to sve nosim fletno na mjesto unosa u
SAP. Osobi koja to radi naravno, nemoguće je objasniti
čemu tolika priša. (Što se
žurite, što vam je to „rupa“?)
I onda šok.
U SKRETANJE
U SKRETANJE
u skretanje by
Nerado ovo priznajem,
ali čuveni željeznički SAP
(ne SARS) natjerao me da
držim dijetu kao manje zlo.
Da je inače započeo kao i
obično. Dođoh u prometni, primih službu kao centralni, uobičajena zvonjava
telefona. Ustvari, vještina
dobrog prometnika je razlučiti bitno od nebitnog i
u skladu s tim donijeti odluke. A kolegama je poznato, da na željeznici, pa i izvan nje, svatko tko bi nešto
radio na ne zna što kreće
od zamajavanja prometnika. Kao šta ima, je se nešto ovdje radi, je se sjećaš
onog vlaka što je preklane
išao u podne i tako dalje.
E onda kada uspijem stresti na brzinu kavu koju sam
kao i uvijek mislio polako
popiti, počnu sijevati sa
svih strana pošto su „natenane“ popili kavu i rakiju
i odlučili nešto raditi -jer
približava se podne a baš
danas misle, kao i obično,
otići ranije kući…
I onda uobičajena procedura, za koju željoši –
penzići, kada vide, kažu:
„Dobro da smo otišli u
mirovinu!“
Treba krenuti TMD, a koji
je naravno od „Infre“ a
pregledači iz protivničke
firme – „Cargo“ pa nemaju
interes raditi probu kočnica. Bar ne za siću para
koje za tu uslugu dobiju
od „Infre“. Naravno, onda
sijevne „čitaba odozgo“
„uzeo mjeru“. Već „ćato“
koji piše te brojke. U stvari,
pitanja i zaključak:
-koji Vam je broj kape?
58.
-koji Vam je broj košulje? –
do sada 42 s sada bih 43.
- E to ne može tako. Morate uzeti od šefa obrazac za
promjenu veličine, popuniti
traženu veličinu, i šef da vam
to odobri.
-Šef da mi odobri što sam se
udebljao, i trebam veći broj
košulje!?
- da, bez toga se ne može unijeti u SAP.
-moš’ mislit’, kao da SAP vidi
(ja već pomalo s krčanjem
u stomaku), pa zašto vi sad
pišete te veličine košulja?
-a eto, tako ima rubrika na
obrascu…
Ništa vidim da mi vri-
43