Uvodnik Hrvatska će praktički za par dana, 01. srpnja ove godine postati punopravna članica Europske unije. Što to znači za sve nas a posebno za nas željezničare? Postoje različiti dijametralni stavovi i mišljenja o našem pristupanju Europskoj uniji; neki su za pristupanje, neki su protiv, ima i suzdržanih… Ipak svi se možemo složiti oko jednoga: da je osnovna karakteristika pristupanja EU prvenstveno usvajanje promjena. Pristupanjem EU pristali smo na promjene. ti u sferi strateškog upravljanja cijelim prometnim sustavom. To konkretno znači da će Ministarstvo prometa morati ozbiljno razmotriti svoju ulogu strateškog upravitelja prometnim sustavom i koliko je uopće spremno i sposobno da je obnaša. Glavni teret promjena morat će podnijeti samo Ministarstvo. Promjene tipa uštede na dnevnicama i toalet papiru, reduciranje čistačica ili takozvani outcorsinga kao ni samo otpuštanje radnika uz parcijalne investicije tipa glavno da se gradi i inMoramo biti svjesni i da glavne vestira nipošto nisu dovoljni. promjene tek slijede a da je čin pris- Efikasan prometni sustav, a tome tupanja tek priznanje da je Hrvatska težimo, zahtijeva puno, puno ozbilspremna na promjene. jnije promjene koje prvenstveno treKakve nas konkretno promjene čeka- ba obaviti u sferi strateškog planiranju u prometnom sustavu. ja i upravljanja. Prva i osnovna promjena je ta da će SPVH se prometni sustav morati promatrati kao jedna integralna cjelina u kojoj i željeznica ima svoju odgovarajuću (dosada zanemarivanu) ulogu. Druga promjena je dovršavanje procesa jasnog odvajanje poslovanja na tržištu od poslovanja države . To konkretno podrazumijeva i jasno odvajanje operativnog i strateškog upravljanja od obavljanja poslova na mreži - operateraTreća promjena odnosi se na involviranje ekonomskih i vrijednosnih načela u cijeli javni sektor pa tako i u prometni sustav. Ipak, n a jvažnija promjena morat će se obavi- Suradnici: Ante Kunčić, Branko Cindrić, Neven Topolnjak, Željko Bokulić, Željko Vukelić, Josip Tirić, Tomislav Tonković, Krešimir Belak, Dražen Lihtar, Danijel Rendulić, Robert Jukić, Mario Grbešić, Srećo Stijepić, Jakov Rašić, Domagoj B. Foto: SPVH Kolumnisti: Nenad Katanić, Nikola Bezerić Uređuje i odgovara: Anto Iličić Naslovnica: Anita Vukmirović, samostalni referent za radne odnose Zadnja strana: Nebojša Gojković, predsjednik SPVH podružnice Našice na peronu br. 18 lipanj 2013. VAŽNO! Imate li potrebu za pisanjem o izvršnim radnicima, HŽ Infri, “Maloj voćki poslije kiše”, ili nečemu drugome adresa je: Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, Trg kralja Tomislava 12, 10000 Zagreb, e-mail: spvh@zg.t-com.hr Gledajte nas na: www.spvh.hr 3 lipanj 2013. PRIJAVA PROTIV NARUŠAVANJA SIGURNOSTI SIGURNOST NA RADNOM MJESTU - TRAŽIMO Upravi HŽ INFRE na peronu br. 18 UNION OF CROATIAN TRAIN DISPATCHERS HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Uprava članovima uprave Poštovani, predmet: Sigurnost na radnom mjestu - tražimo Poštovani, dana 18./19. svibnja 2013. godine prometnik vlakova u kolodvoru Turčin, Tomislav Golubić, odrađivao je prema rasporedu rada noćnu smjenu, kada su oko 01:30 sati, na vrata prometnog ureda došla dvojica nepoznatih mlađih osoba u alkoholiziranom stanju želeći nasilno ući u prostoriju prometnog ureda. Napadači su, pokazujući agresivnost, počeli lupati po vratima želeći ući u prostoriju prometnog ureda. Prometnik je zbog toga telefonom obavijestio Policijsku upravu Varaždin i zatražio njihovu pomoć, no napadači su u međuvremenu obili vrata, ušli u prostoriju prometnog ureda i brutalno prebili Tomislava nanijevši mu ozljede glave. Zbog zadobivenih ozljeda Tomislav je završio u bolnici, te je i danas na posebnoj njezi. Napad na radnika koji pošteno i odgovorno obavlja svoj posao i napadači u gluho doba noći – to nije usamljeni slučaj. Podsjećamo da je 22. svibnja 2005. u kolodvoru Garčin na jednako brutalan način pretučen kolega Branko Majić. Svjedočili smo sličnom nasilju i u kolodvoru Andrijevci, u kolodvoru Gračac (koji nikad nije prijavljen)… Ovo se događa jer je sustav zaštite i odgovornosti zakazao. Kako već sutra ne bi pisali novi apel tražimo da žurno odgovorite na pitanja: 1. Namjeravate li, kad i kako zaštititi radnice i radnike u onim kolodvorima koji su izvan naseljenih mjesta i gdje njihov vapaj za pomoći nitko ne može čuti i gdje se napad može dogoditi u bilo kojem dijelu dana? 2. Namjeravate li, kad i kako osigurati protuprobojnu i protuprovalnu zaštitu svih službenih prostorija sukladno kategoriji probojnosti (stropova, zidova, prozora, vrata)? 3. Nastavno, namjeravate li uspostaviti cjelokupni sustav sigurnosnih mehanizama i procedura koji bi jamčio radnicima odgovarajuću sigurnost u okviru Zakona o privatnoj zaštiti i pravilnicima donesenim na temelju ovog zakona kao i Kaznenom zakonu RH? 4. Namjeravate li u dogovoru s MUP-om osigurati odgovarajući sustav obilazaka i intervencija u slučaju poziva kakav je uputio kolega Golubić? Držimo da ovakvi slučajevi ukazuju da radnici Hrvatskih željeznica nemaju dostatne uvjete za rad, te ćemo, ukoliko se ovaj problem na odgovarajući način ne riješi, poduzeti sve raspoložive mjere i korake da zaštitimo njihova prava u skladu s važećim propisima. Naše posljednje pitanje jest – ako mislite da je sustav sigurnosti preskup, koliku će cijenu HŽ Infrastruktura platiti zbog kršenja Zakona o radu i tužbi za naknadu štete kad se ovakvi slučajevi ponove? S poštovanjem. Anto Iličić tajnik SPVH SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE, 10 000 ZAGREB, TRG KRALJA TOMISLAVA 11, OIB: 85555259238, ŽIRO-RAČUN: 2360000-1101367698 tel.: +385 1 3783 171, fax.: +385 1 4576 007, ŽAT: 855/3171 GSM: 098/ 284-171, VPN: 74001 e-mail: spvh@zg.t-com.hr www.spvh.hr nesenim na temelju ovog zakona kao i Kaznenom zakonu RH? 4. Namjeravate li u dogovoru s MUP-om osigurati odgovarajući sustav obilazaka i intervencija u slučaju poziva kakav je uputio kolega Golubić? Držimo da ovakvi slučajevi ukazuju da radnici Hrvatskih željeznica nemaju dostatne uvjete za rad, te ćemo, ukoliko se ovaj problem na odgovarajući način ne riješi, poduzeti sve raspoložive mjere i korake da zaštitimo njihova prava u skladu s važećim propisima. Naše posljednje pitanje jest – ako mislite da je sustav sigurnosti preskup, koliku će cijenu HŽ Infrastruktura platiti zbog kršenja Zakona o radu i tužbi za naknadu štete kad se ovakvi slučajevi ponove? temeljem članka 8., st. 5. Zakona o Agenciji za sigurnost željezničkog prometa, jedan od elemenata sustava upravljanja sigurnošću je procjena rizika. Željeznička poduzeća dužna su provoditi procjenu rizika kod značajnijih organizacijskih, tehnoloških i tehničkih promjena. S izradom ministarskog akta iz čl. 69. st. 1. Zakona o sigurnosti željezničkog prometa kojim se propisuje uspostavu i način djelovanja sustava upravljanja sigurnošću kasni se već nekoliko godina. Ista situacija je i s izradom internih akata željezničkih poduzeća iz čl. 69. st. 2. istoimenog Zakona. na taj način i izbjegava provođenje procjene rizika koje se odnose na sigurnost željezničkog prometa. U zadnjih nekoliko tjedana Sustav upravljanja sigurnošću je izradio Pravilnik o organizaciji sustava upravljanja sigurnošću u HŽ Infrastrukturi d.o.o. (Pravilnik HŽI-663) i Pravilnik o organizaciji i načinu obavljanja kontrole nad sigurnim tijekom prometa u HŽ Infrastrukturi d.o.o. (Pravilnik HŽI-659). Uprava društva je usvojila navedene akte bez prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem. Nakon uvida u odredbe navedenih akata jasno je zašto su rađeni u tajnosti – odredbe nisu u skladu s Direktivom 2004/49/ EZ o sigurnosti željeznica. Sve to dovodi do dodatne otežavanja pri izvršenju prometa pa samim tim i do narušavanja sigurnosti prometa, a s druge ODGOVORI Poštovani g. Iličić uvodni navodi iz vaše prijave koji se odnose na potrebu provedbe procjene rizika u potpunosti su točni ali su za sada teško provedivi jer, kao što i sami navodite, nije donijet pravilnik kojim se uređuje uspostava i način djelovanja sustava upravljanja sigurnošću (pravilnik kojeg temeljem postojećeg Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu donosi Ministar). Tijelo ili osoba koja bi mogla raditi objektivnu procjenu odnosno analizu rizika u svim dijelovima procesa u željezničkom prometu na temelju kojeg bi se propisale mjere i postupci radi očuvanja željene razine sigurnosti u Hrvatskoj za sada nije prepoznato pa se do daljnjega, u prvome redu vi unutar HŽ Infrastrukture, morate osloniti na vlastita znanja i iskustva. Nadalje, interni akti upravitelja infrastrukture koji počinju uređivati sustav upravljanja sigurnošću (Pravilnici HŽI-659 i HŽI-663) predstavljaju polazni osnov za kvalitetnu organizaciju sustava upravljanja sigurnošću i kao takvi zahtjevaju daljnju i detaljnu razradu za sve dijelove procesa i za sva mjesta na kojima se sustav upravljanja sigurnošću primjenjuje. Moramo vas podsjetiti da Agencija za sigurnost željezničkog prometa temeljem postojećih ovlasti nije u mogućnosti poništiti interne akte upravitelja infrastrukture koje u svom dopisu navodite kao ni traženje odgovornosti za nadređene radnike pojedinih službi unutar upravitelja infrastrukture. Za to što vi tražite od Agencije odgovorna je i nadležna isključivo uprava upravitelja infrastrukture primjenjujući u potpunosti razvijen i primjenjiv vlastiti sustav upravljanja sigurnošću. na peronu br. 18 4 dana 18./19. svibnja 2013. godine prometnik vlakova u kolodvoru Turčin, Tomislav Golubić, odrađivao je prema rasporedu rada noćnu smjenu, kada su oko 01:30 sati, na vrata prometnog ureda došla dvojica nepoznatih mlađih osoba u alkoholiziranom stanju želeći nasilno ući u prostoriju prometnog ureda. Napadači su, pokazujući agresivnost, počeli lupati po vratima želeći ući u prostoriju prometnog ureda. Prometnik je zbog toga telefonom obavijestio Policijsku upravu Varaždin i zatražio njihovu pomoć, no napadači su u međuvremenu obili vrata, ušli u prostoriju prometnog ureda i brutalno prebili Tomislava nanijevši mu ozljede glave. Zbog zadobivenih ozljeda Tomislav je završio u bolnici, te je i danas na posebnoj njezi. Napad na radnika koji pošteno i odgovorno obavlja svoj posao i napadači u gluho doba noći – to nije usamljeni slučaj. Podsjećamo da je 22. svibnja 2005. u kolodvoru Garčin na jednako brutalan način pretučen kolega Branko Majić. Svjedočili smo sličnom nasilju i u kolodvoru Andrijevci, u kolodvoru Gračac (koji nikad nije prijavljen)… Ovo se događa jer je sustav zaštite i odgovornosti zakazao. Kako već sutra ne bi pisali novi apel tražimo da SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE broj: A/31-5/2013. U Zagrebu, 31. svibnja 2013. strane omogućava da se značajne organizacijske promjene provode bez adekvatne procjene rizika sa čime se izravno ugrožava sigurnost željezničkog prometa. Ovim putem prijavljujemo uočene navedene nepravilnosti u HŽ Infrastrukturi d.o.o., te tražimo: • poništavanje navedenih akata (Pravilnika HŽI-663 i Pravilnika 659) te izradu akata kojim će se regulirati procjena rizika na pravilan način, • odgovornost za nadređenog radnika sustava upravljanja sigurnošću zbog svjesnog i izravnog narušavanja sigurnosti željezničkog prometa, • odgovornost za nadređenog radnika iz Organizacije i regulacije prometa zbog nesavjesnog rada i izostanka argumentiranog suprotstavljanja odredbama navedenih akata koje su štetne za izvršne radnike prometne djelatnosti. U konačnici, tražimo od Uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. da se do izrade novog akta ne smije raditi na bilo kakvim izmjenama organizacije i sistematizacije kojima bi se ugrozila sigurnost prometa (ukidanje radnim mjesta čuvara ŽCP-a bez osiguranja više razine sigurnosti i slično). AKTIVNOSTI AKTIVNOSTI Poštovani, žurno odgovorite na pitanja: 1. Namjeravate li, kad i kako zaštititi radnice i radnike u onim kolodvorima koji su izvan naseljenih mjesta i gdje njihov vapaj za pomoći nitko ne može čuti i gdje se napad može dogoditi u bilo kojem dijelu dana? 2. Namjeravate li, kad i kako osigurati protuprobojnu i protuprovalnu zaštitu svih službenih prostorija sukladno kategoriji probojnosti (stropova, zidova, prozora, vrata)? 3. Nastavno, namjeravate li uspostaviti cjelokupni sustav sigurnosnih mehanizama i procedura koji bi jamčio radnicima odgovarajuću sigurnost u okviru Zakona o privatnoj zaštiti i pravilnicima do- Agencija za sigurnost željezničkog prometa Vladimir Habuš, ravnatelj S poštovanjem Vladimir Habuš Ravnatelj/Director Thank you for your email. I will draw it to the attention of the executives at the European Railkway Agency. Best wishes, Christopher Irwin, ERA Hvala Vam na mailu. Dat ću na znanje izvršnim direktorima Europske Željezničke Agencije. Lijep pozdrav, Christopher Irwin, ERA 5 na peronu br. 18 6 relaciji Sisak – Zagreb, Anita Vukmirović uočila je brojne detalje. Neki od njih su pozitivnog predzaka, a ima i onih suprotnog značenja: - „Najbolje što se nama koji svakodnevno putujemo na posao iz Siska dogodilo u posljednjih sto godina je uvođenje brzog vlaka koji do Zagreba vozi sat vremena. I vrijeme polaska i povratka odlično su pogođeni. U Zagreb vlak dolazi u sedam sati tako da se ljudi stignu razvesti do posla. Natrag, iz Zagreba vlak kreće u 15,30 što je opet dobra i brza veza. Sada se govori kako je u planu ukidanje tog vlaka jer nije rentabilan. To je malo kome jasno. Vlak je odlično popunjen i nitko ne brudna kada treba platiti dodatak od 12 kuna za brzi vlak. Nova garnitura je klimatizirana i vožnja je u svako doba godine ugodna. Druga su strana medalje „Mađarci“. Kao putnički vlakovi oni pedeset dva kilometra do Zagreba klaparaju devedeset minuta. Ako ljeti na plus četrdeset otvoriš prozore, a moraš ih otvoriti jer se inače skuhaš, od propuha ti poispadaju zubi. Nikome nije jasno zašto vlak po deset minuta stoji u Turopolju, Velikoj Gorici i Lekeniku. Uz to pruga je raskopana i voljela bih prije mirovine dočekati normalnu i brzu vožnju do Siska.“ I na kraju malo o ljetovanju. U Sisku su dosta problema izazvala sindikalna nadmetanja zbog nekad zajedničkog željezničkog odmarališta predanog Sindikatu željezničara Hrvatske. Novonastala situacija toliko je ogorčila Anitu Vukmirović da je odlučila napustiti staro društvo iz Sindikata željezničara Hrvatske i preći u Sindikat promentika vlakova: - „Ovi dečki ipak malo više brinu o radniku i nadam se da će već ove godine uspjeti otvoriti odmaralište na Ugljanu. Premda šira javnost o tome malo zna, željezničari iz Siska vlastitim su sredstvima i vlastitim radom, također na otoku Ugljanu, izgradili svoje radničko odmaralište. Počeli su 1968. godine. Na otok su najprije dopremili drvene barake, a kasnije su ulažući svoje novce i vlastiti rad izgradili zidane objekte. I moj svekar i svekrva su tamo radili. No ljudima nije bilo žao jer su svi nekako mogli doći na red i otići na more. Prema Zakonu o udrugama iz 1997. godine, to je odmaralište pripalo Sindikatu željezničara Hrvatske koji ga od tada drži samo za svoje članove. To znači da današnji umirovljenici koji su gradili to odmaralište i dvije trećine radnika u Sisku ne mogu ljetovati u nekadašnjem „svom“ objektu. Ljude se ucjenjuje članstvom u sindikatu i zbog toga sam se ispisala. U Sisku su radnici podijeljeni na više sindikata, a sada samo jedni mogu ljetovati. Nije u redu da se ljude tako dijeli i ako ne mogu drugi ne treba niti meni. No neka se zna da to nije u redu“ na peronu br. 18 Anita Vukmirović IZGLEDA DA O NAMA MALO TKO BRINE Otkako je s Glavnog kolodvora preselila u zgradu na Tomislavovom trgu, Anita Vukmirović, samostalni referent za radne odnose prvi je susjed Sindikatu prometnika vlakova. Dijeli ih nešto dulji hodnik, no u osnovi oni su vrata do vrata. Nakon što je dvadeset osam godina bila „kod kuće“ i radila u Sisku, posljednje četiri godine svakodnevno na posao putuje u Zagreb. Zajedno s kolegicom, Dragicom Fijačko „na brizi“ ima oko 900 radnika Regionalne jedinice organizacije i regulacije prometa Centar. Krajem prošle godine u mirovinu je otišla Dragica Lukačin, a nitko novi nije došao. Kako se čini niti neće, pa se tako se obim posla povećao, za radnice koje su ostale. - „Što reći, sada svaka od nas šuti i radi. Radnicima radimo rješenja za zdravstveno osiguranje, prijave, odjave, plaćene dane... pripremamo podatke za SAP. I sve to ide kako ide. Lakše bi nam bilo kada bi uspjeli dobiti fotokopirni uređaj i telefaks. Na Glavnom kolodovru smo bili u većoj grupi, pa smo si mogle pomoći. Ne znam koliko te mašine koštaju, no nama su neophodne za posao. Općenito imamo hrpu problema koje nitko ne rješava. Nekako stječem dojam da se u Službi nitko o nama ne brine.“ Nakon četiri godine svakodnevnih dvosmjernih putovanja na IZ NAŠEG VRTA IZ NAŠEG VRTA lipanj 2013. piše: Domagoj B. 7 lipanj 2013. VRHOVNI SUD ODLUČIO na peronu br. 18 Naime, Sindikat infrastrukture Hrvatskih željeznica pokrenuo je u lipnju 2009. sudski pos- 8 Općinski građanski sud u Zagrebu presudom broj Pr-1157/09 -17 od 17. ožujka 2011. odbio je tužitelja sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti III. aneksa KU-u sklopljenog 11. veljače 2009., dok je u povodu žalbe tužitelja Sindikata infrastrukture Hrvatskih željeznica Županijski sud u Zagrebu presudom broj Gžr-885/11-2 od 12. srpnja 2011. preinačio presudu na način da je utvrdio da je III. aneks Kolektivnom ugovoru djelatnosti HŽ Infrastrukture d.o.o. ništetan. U povodu revizije izjavljene pro- tiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Revr 408/12-2 od 3. travnja 2013. preinačio presudu Županijskog suda u Zagrebu, odbivši žalbu tužitelja Sindikata infrastrukture Hrvatskih željeznica kao neosnovanu i potvrdivši presudu Općinskoga građanskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2011. godine. Prema pravnome shvaćanju Vrhovnog suda RH, ne postoji obveza sastavljanja novih pregovaračkih odbora za postupak sklapanja Aneksa Kolektivnom ugovoru jer je u sklapanju tog aneksa sudjelovao Pregovarački odbor sindikata koji je bio sastavljen za sklapanje osnovnoga kolektivnog ugovora. Time je III. aneks Kolektivnom ugovoru djelatnosti HŽ Infrastrukture od 11. veljače 2009. zakonit i ima pravne učinke, što znači da je poslodavac za 2009., 2010. i 2011. godinu obračunao i isplatio plaće svim radnicima HŽ Infrastrukture d.o.o. u skladu s odredbama važećeg KU-a i nema obvezu isplatiti razlike u plaći od šest posto za tri navedene godine. U skladu s time neosnovane su sve tužbe i postupci koje su radnici pokrenuli protiv Uprave HŽ Infrastrukture radi isplate razlike u plaći od šest posto za navedeno razdoblje i Uprava HŽ Infrastrukture nema obvezu isplatiti tu razliku. NOVI DVORI Jedinstvena kulturno-povijesna spomenička baština Novi Dvori nalazi se uz cestu koja od Zagreba vodi prema Hrvatskom zagorju kroz Zaprešić. Od središta Zagreba Novi su Dvori udaljeni 20-ak kilometara, a od središta Zaprešića 1,5 km. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi Dvori čine dvorac Novi dvori, Kapelica sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić. Dvorac Novi dvori nekada je pripadao obitelji Čikulin, koja ga je ukrala Zrinskima poslije njihove propasti. Ban Josip Jelačić kupio ga je od jednog od grofova Erdődy 1851. godine. Danas su Novi dvori u vlasništvu grada Zaprešića. U neposrednoj blizini smjestio se željeznički kolodvor Novi Dvori. Prema zadaći u reguliranju prometa kolodvor Novi Dvori je među kolodvor pruge Z apre š i ć - Č a k - ovec. Sredina kolodvorske prihvatne zgrade nalazi se u km 4+210. Nadmorska visina kolodvora je 130 metara. Kolodvorska zgrada je izvedena kao prizemna građevina sa ravnim krovom. Centralni ulaz u čekaonicu koji je funkcionalno povezan sa ulazom u uredom robnog blagajnika. S lijeve strane je ured šefa kolodvora. Na desnoj strani kolodvorske zgrade je prometni ured povezan sa čajnom kuhinjom i garderobom za osoblje. Tu su još prostorije za smještaj releja i spremište u kojem je smješten etažni plinski bojler. Prema obavljanju zadaća u prijevozu putnika i robe kolodvor Novi Dvori otvoren je za prijem i otpremu vagonskih pošiljaka stvari svih vrsta u unutrašnjem i međunarodnom promet dok nije otvoren za otpremu putnika. Kolodvor Novi Dvori osiguran je relejno signalno sigurnosnim uređajem Posit tipa SS – 74. Kolodvor je zaštićen dvoznačnim svjetlosnim ulaznim signalima i njihovim pripadajućim predsignalima. Izlaz iz kolodvora osiguran je skupim izlaznim signalima. Kolodvor ima dva kolosijeka namijenjenih za prijem i otpremu vlakova te križanja i pretjecanja. Prvi kolosijek je utovarno-istovarni. Kolodvor Novi Dvori ima četiri industrijska kolosijeka i to: Industrijski kolosijek „Unija –metali 1“ i „Unija –metali 2“ te industrijski kolosijek „Inker“ koji se odvajaju u kolodvorskom području . Industrijski kolosijek „ Vijadukt“ odvaja se s otvorene pruge Zaprešić – Čakovec u km 7+058 u mjestu Pojatno. U neposrednoj blizini je izgrađen još jedan industrijski kolosijek tvrtke „Špoljar“ koja se bavi skladištenjem i prodajom automobila. Pojavom ekonomske krize vlasnik je odustao od spajanja istog na prugu, pa je kolosijek već pomalo zarastao u travi. piše: Milan Kovačićek na peronu br. 18 Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 408/122 donesenom 3. travnja 2013., a koju je ovih dana zaprimila Uprava HŽ Infrastrukture d.o.o., okončan je sudski postupak koji je pokrenuo Sindikat infrastrukture HŽ-a. U skladu s tom presudom Uprava HŽ Infrastrukture d.o.o nema obvezu isplatiti razliku u plaći od šest posto, koja bi, prema procjenama, za sve radnike HŽ Infrastrukture d.o.o. iznosila između 150 i 170 milijuna kuna. tupak radi utvrđenja ništetnosti III. aneksa Kolektivnom ugovoru djelatnosti HŽ Infrastrukture d.o.o. sklopljenog 11. veljače 2009., kojim su se poslodavac i sindikati sporazumjeli da nema p ov e ć a nj a cijene sata rada za šest posto, a koje je utvrđeno odredbom čl. 223. Kolektivnog ugovora djelatnosti HŽ Infrastrukture koji je sklopljen 25. srpnja 2007. godine. KOLODVOR AKTUALNO Uprava HŽ Infrastrukture nema obvezu isplatiti razliku u plaći od šest posto 9 na peronu br. 18 DAN ZA DANOM, PA KAKO BUDE 10 mi teško stižemo na vrijeme. Stalno trčimo, a ne znamo hoćemo li stići na vrijeme. To je kao sudbina.“ Katarina ustaje u 3 sata ujutro popije kavicu i polako se sprema na posao. Suprug Dalibor, isto radi na željeznici. Prometnik je u Sesvetama i s obzirom da doma ostaje dvoje djece, trebaju regulirati smjene. Šefovi im izlaze ususret, no kako god okreneš, suprug u noćnu smjenu odlazi vlakom u 16 sati, a Katarina se iz dnevne smjene vraća u 22 sata. - „I kada je sve idealno složeno nedostaje nam osam sati. Pomažu nam bake, a kada i one ne mogu onda su tu kumovi i susjedi. Snalazimo se i sve to dobro funkcionira. Posla je danas manje nego prije deset godina. Nekada je u smjeni bilo po 25 vlakova i radile su po dvije ekipe. Sada pak nedjeljom imamo samo dežurstva i rade po dva vlakovođe. Manjak sati tokom mjesec moramo nadoknaditi pa nam se događaju dvije uzastopne noćne ili dnevne smjene.“ Noćna smjena, koliko god neki govore kako se čovjek na nju jednostavno navikne, ipak itekako umara. Katarina cijelu noć gleda u ekran kompjutera i u posljednje vrijeme peku je oči. Kako bi se posao korektno odradio nužna je koncentracija, jer ukoliko pogriješi mogu joj pomoći „dečki na papuči“ ili centralni prometnik. Ako pak vagoni odu na otpremu onda je problem nešto veći. Iako dvanaesto satne smjene zamaraju ipak radnicima ostavljaju nešto slobodnog vremena. Ukoliko bi se uvele „osmice“ na posao bi se dolazilo preko dvadeset dana u mjesecu i kada se tome pribroji vrijeme provedeno na putu do posla radnici bi kod kuće samo prespavali Otkako su na Ranžirnom kolodvoru ukinuti tranziteri taj dio posla „pokrivaju“ popisni vlakovođe. Uz šetnju do posla treba odnijeti poštu se do postavnice 2 i tako prošetati još par kilometara. Zamjena s vanjskim vlakovođama u prijemnoj skupini, Katarini ne pada teško. Zimi ili kada pada kiši nešto je drugačije, ali inače obilazak vlaka i čitanje brojeva preko „motorole“ zna biti i relaksirajuće. -„Nekad je dobro i prošetati. Vani se popišu vlakovi i do drugog vlaka si miran. Ovdje, uz kompjuter „napišeš cijelu biblioteku“, a cijelo to vrijeme zvoni telefon. Ni na zraku nije uvijek loše.“ S obzirom na brojna previranja koja se u posljednijih desetak godina događaju na željeznici malo tko može nešto dugoročnije planirati. Razmišljanja u stilu – siguran posao, a plaća, iako mala, stalno kapa, više jednostavno „ne drže vodu“. Druga su vremena i „restrukturiranje“ može svakoga okrznuti. Katarina je zadovoljna poslom i radnim okruženjem, a o tome što će se eventualno događati ne razmišlja previše: -„Kako je krenulo tko zna gdje ćemo mi biti i gdje ćemo raditi. Živimo i radimo iz dana u dan pa kako bude...“ na peronu br. 18 Katarina Milašinović Zagrebački ranžirni kolodvor je mjesto na kojem u velikoj većini rade muškarci. Popisni vlakovođa, Katarina Milašinović jedna je od rijetkih žena na Ranžirnom kolodvoru i po malo čemu je iznimka u odnosu na svoje muške kolege. Kao i većina njih završila je Željezničku tehničku školu i na posao putuje izdaleka. Premda je rodom iz Dugog Sela, živi u Novskoj pa na posao putuje vlakom oko dva i pol sata. Ne tako davno brzi vlakovi su do Novske putovali oko sat vremena, a sada se to oduljilo. Dolazak u 6,30 na Glavni kolodvor nije kraj putovanja. Ekipa iz Novske tada kroz pothodnik juri da „uhvati“ autobus za Dugave. Nakon dvadesetak minuta vožnje stižu do posljednje točke koju povezuje javni prijevoz i oko dva kilometra nastavljaju pješice. Oni koji rade na postavnici 1 konačno stižu na posao, a onima koji rade na postavnica 2 preostaje još šetnje. Naša sugovornica na Ranžirnom kolodvoru radi već deset godina i navikla je na putovanja: -„Navikli smo na svakodenvna putovanja. Vozimo se sve dulje i dulje, a putovanja putničkim vlakom „ubijaju“. Šef ima razumijevanja za našu situaciju jer doista nije jednostavno na vrijeme stići na posao. S vlaka, trčimo na autobus i nakon toga dva kilometra hodamo do posla. Tako je u svako doba godine i ukoliko kasni vlak ili nam pobjegne autobus IZ NAŠEG VRTA IZ NAŠEG VRTA lipanj 2013. 11 na peronu br. 18 MALI ČOVJEK S VELIKIM SRCEM 12 27.9.1962. godine kao najstariji sin u obitelji Kovačićek. Nakon sretnog djetinjstva u pitoresknom zagorskom kraju, odlučio je krenuti put Zagreba i upisao se u željezničku školu u Zagrebu, koju je uspješno završio je 1981. godine. Iste se godine zaposlio na poslovima prometnika vlakova u kolodvoru Konjščina gdje je ostao raditi do 1999. godine, nakon čega je prešao u kolodvor Budinščina jer mu je to bilo bliže domu. U tridesetak godina rada na mjestu prometnika bio je na zamjenama u svim kolodvorima od Budinščine do Novih Dvora, što mu je kasnije uvelike pomoglo pri radu u sindikatu na mjestu predsjednika podružnice Zabok jer je dobro upoznao i ljude i radne specifičnosti svakog kolodvora. Podružnica Zabok SPVH danas broji 55 članova, a pokriva područje od 12 kolodvora smještenih u prekrasnom Hrvatskom Zagorju. Stanovnici Hrvatskog Zagorja najveći i najvjerniji su korisnici žel- jezničkog prijevoza jer je mnogima željeznica jedini način putovanja na posao u Zagreb. Ovo „najvjerniji“ možemo komentirat kao: uvijek se voze u najstarijim ili demode željezničkim vagonima i sa brzinom pri kojoj ih prestižu i biciklisti, ali oni vole željeznicu, željeznica im je u krvi, jedini im je izbor i ona im je tradicija. Milan tu koristi svaku moguću priliku da bi ukazao na neadekvatni i neprilagođeni vozni red, te na nužnost ulaganja u prijevozne kapacitete putničkog prijevoza i obnovu „zagorske pruge“, kako bi ti ljudi brže i ugodnije putovali. Također, Milan stalno ukazuje na probleme u svom djelokrugu sindikalnog rada, a najveći problemi radnicima su ne isporuka službene i zaštitne odjeće i obuće, te neulaganje u obnovu i održavanje službenih mjesta. Prometni uredi nisu okrečeni već 10- ak godina, a radnici bi i sami okrečili iste da im se osigura boja i koja slobodna smjena. Milan danas živi sa suprugom i dva sina u Obiteljskoj kući u Donjem Kraljevcu, nedaleko svog kolodvora Budinšćina. Obitelj mu je najveća sreća i blagodat koju mu je Bog podario, a u slobodno vrijeme bavi se filatelijom i planinarenjem po prekrasnim zagorskim bregima. na peronu br. 18 Milan Kovačićek Proljetni je dan. Tamni, plavo sivi oblaci prekrili su područje srednjeg Međimurja. Uređujem voćnjak i travnjak u dvorištu, te uživam u cvrkutu ptica i milovanju blagih sunčevih zraka. Svu tu idilu prekidam i odlazim pisati nekoliko crtica o Milanu Kovačićeku – predsjedniku podružnice Zabok SPVH. Milana sam prvi put sreo na sportskim susretima SPVH na Zagreb Ranžirnom kolodvoru 2002. godine. Tada Milana nisam poznavao i u njemu sam vidio samo jednog od dužnosnika SPVH - predsjednika podružnice Zabok. Milanove osobine dobrog i poštenog čovjeka, odanog prijatelja, vrijednog radnika i brižnog oca imao sam prilike upoznati sljedećih godina tijekom zajedničke suradnje na sindikalnom planu. Na području Prometne sekcije Varaždin prvo je 1997. godine nastala podružnica Varaždin SPVH, a podružnica Zabok odvojena je od podružnice Varaždin odlukom Predsjedništva SPVH, 19. veljače 1999. godine. Milan Kovačiček je bio sudionik osnivačke skupštine podružnice Varaždin SPVH, te je od onda do danas stalno u samom vrhu rukovodstva SPVH. Milan je u tri mandata bio član radničkog vijeća PS Varaždin, a kratko i predsjednik Radničkog vijeća. Od 2000. godine neprekidno je povjerenik radnika za ZNR. Milan je rođen PONOS SPVH PONOS SPVH lipanj 2013. piše: Neven Topolnjak 13 lipanj 2013. Kolodvor Šapjane je granični kolodvor između HŽ-a i SŽ-a na jednokolosiječnoj pruzi Rijeka –Ilirska Bistrica. Nalazi se na nadmorskoj visini 426m, i udaljen je od kolodvora Jurdani 11,96 km, a od kolodvora Il.Bistrica 11,7 km. U kolodvoru Šapjane vrši se izmjena prometa HŽ-SŽ i sučeljavaju se sustavi elektrovuče, istosmjernog 3 kV i izmjeničnog sustava 25 kV 50 Hz. JEDAN OD NAS na peronu br. 18 Kolodvor je zaposjednut radnicima izvršne službe: šef koldvora, prometnik vlakova, manevrista, popisni vlakovođa, pregledač vagona, carinski skladištar i radnicima Slovenskih željeznica pregledačem vagona i popisnim vlakovođom. Rajko Palangetić PROMETNIK I UMJETNIK 14 Jedan od radnika u kolodvoru Šapjane je i prometnik vlakova Rajko Palangetić, koji je rođen 27.lipnja 1948. godine u mjestu Radačići kod Olova u BiH. Zadnju smjenu na radnom mjestu prometnika vlakova odradio je 30. travnja 2013. godine i sada koristi godišnji odmor do 27. lipnja, kada mu prestaje radni odnos zbog dine u Postojni završio kurs za skretničara i počeo raditi kao skretničar u Šapjanama, a 1985. je u Ljubljani završio jednogodišnje školovanje za prometnika vlakova i nastavio raditi kao prometnik vlakova u kolodvorima Šapjane, Jurdani Opatija Matuli i na kraju ponovo u Šapjanama. Rajko živi sa suprugom u Šapjanama pored željezničkog kolodvora u kućici koju je otkupio od HŽ-a. Ono što je zanimljivo za spomenuti je da zidove njegovog doma krase neobične osobne rukotvorine - slike od slame na podlozi od lesonita obojenog crnom bojom. Rajko svoje slike izrađuje od raznobojnih komadića slame i kukuruzovine zalijepljenih na lesonit obojen cnom bojom. Kako kaže, bakreno-crveni na peronu br. 18 Kolodvor Šapjane ima 8 (osam) kolosijeka i to: 1 (prvi) kolosijek je manipulativni, dok su kolosijeci broj 2,3,4 i 5 prijemno - otpremni a kolosijeci br. 6,7 i 8 su garažni - krnji kolosijeci zajedničkog naziva „PARK“ koji služe za deponiranje vagona i vlakova, te za utovar i istovar vagona. Na području kolodvora je 13 jednostrukih skretnica koje su opremljene skretničkim signalima s reflektirajućom folijom. i zlatno-žuti preljevi boja na tamnoj podlozi dobivaju bezbroj nijansi pa stvaraju poseban utisak sjaja i svjetlosti. Ova tehnika je u slikarstvu poznata kao intarzija, ali to Rajka previše ne zanima jer je samouk, a ljubav prema umjetnosti ne zahtijeva obavezno i neophodno poznavanje umjetničke teorije i enciklopedijskih termina. Inspiraciju za svoje slike nalazi u povijesnim znamenitostima naših gradova, prirodi, narodnim običajima ali i nezaobilaznoj željeznici koja je sastavni dio njegovog svakodnevnog života jer na njoj radi a pored nje živi. Tako se u njegovoj kolekciji pored slika sa motivima starih gradova i mostova nalazi i veliki broj slika sa motivima parnih lokomotiva ali i novijih lokomotiva serija 1061 koje su nakon ovogodišnje izmjene sustava elektrovuče također otišle u povijest. Do sada je izradio oko 500 slika koje je većinom poklanjao kolegama i prijateljima, posebno starijim strojovođama koji su željeli da imaju zanimljivu i neobičnu uspomenu na željeznicu u obliku slike parne lokomotive, a neke je i prodao jer se radilo o posebno naručenim motivima, tako da mu je ostalo još oko dvadeset slika od koji se ne može odvojiti i koje su mu posebno drage. Obzirom da mu prestaje radni odnos, Rajko kaže da mu je radni vijek jako brzo prošao i teško mu je prihvatiti činjenicu da više nema obaveza. Ali on je svestran i svaki posao mu je drag, pa pored redovitog željezničkog posla on voli uređivati vrt i voćke te zidati, piturati, variti, i još dosta toga, tako da uz opisane hobije i zanimacije sigurno mu neće biti dosadno. JEDAN OD NAS Kolodvor je osiguran mehaničkim blok uređajem sa pouzdano zaključanim skretnicama koje su u ključevnoj ovisnosti sa glavnim signalima. Ulazni signali i predsignali su likovni a kolodvor nije opremljen izlaznim signalima. odlaska u punu starosnu mirovinu sa 65 godina života i 44 godine i 28 dana radnog staža, i to bez dana benificiranog. Ovo je rijedak slučaj da prometnik vlakova ili neki drugi radnik izvršne službe odradi cijeli radni vijek sa prvom zdravstvenom grupom, i odlazi u redovitu mirovinu bez poticajne otpremnine. Rajkov radni vijek je započeo 29. svibnja 1969. godine u tvornici betonskih elemenata PROGRES u Kladnju, a na željeznicu je došao sasvim slučajno, kada je 1980. sreo jednog slovenskog konduktera koji ga je uz piće upitao da li bi htio raditi na željeznici jer su plaće u to vrijeme bile dobre, oko tri puta veće u odnosu na njegovo dotadašnje radno mjesto. Tako je Rajko 1980. go- Imate li kakvu poruku kolegama koji ostaju na željeznici i trebaju još dosta raditi do mirovine? - Radite i pazite jer ni ne trepnete a 65. godina proleti!!! piše: Josip Tirić 15 na peronu br. 18 U NOVOM OKRUŽENJU 16 tavno zakonitost posla: - „U operativi ima puno posla i tu može raditi samo netko tko ima dosta iskustva. I kvalitetnim prometnicima koji ovdje dolaze treba do godine dana za prilagodbu. Od telefonskih poziva zna zaboliti glava. Jedino što ovako na brzinu uspijemo popiti kavu i to je sve.“ Kada je razmišljala o ovom poslu, Ružica je zamišljala nešto mirnije radno mjesto. Opet, to je htjela i ne bi bilo u redu prigovarati. Na rad u turnusu se navikla i to joj zapravo ide u prilog: - „Turnus mi odgovara. Sedamnaest godina u Sesvetama bilo je dovoljno vremena da se naviknem na takav ritam. Ipak noć je noć. Putnički promet noću miruje, a teretni je pojačan. Suprug mi radi isti posao, pa se dobro razumijemo. Doma imamo troje djece tako da i tamo ima dosta posla. Da je lako, sigurno nije.“ U uvjetima podijeljene željeznice i prijevoznici imaju svoje operative, tako da dispečeri HŽ Infrastrukture rade s više operativa, što komplicira posao: - „Puno je stavki i bilo je lakše dok je bila jedna operativa. Sada se u procesu javlja puno ljudi različitih ćudi pa nekada do krajnje točke dođe iskrivljena informacija. U zagrebačkom željezničkom čvoru ima kolodovra i puno posla, a trend je da prometnici za sve pitaju operativu. Tako im je lakše jer operativa je posljednja karika, tu se odlučuje i preuzima odgovornost.“ I premda je kalendarski zima iza nas, ova je zima željezničarima, a i putnicima ostala u živom sjećanju. Nije bilo dovljno niti lokomotiva, niti garnitura. Nekako je nepodjeljeno mišljenje među željezničarima kako se vlakovi nisu smjeli otkazivati, pogotovo ne u tolikom broju kao ove godine. Operative HŽ Carga i HŽ Putničkog prijevoza jednostavno su otkazivale vlakove, što je u osnovi čudan potez. No to je već druga tema… piše: Domagoj B. na peronu br. 18 Ružica Bilić Prije nekoliko mjeseci Ružica Bilić zamijenila je radno mjesto prometnice vlakova u Sesvetama, radnim mjestom prometnig dispečera na postavnici u Zagrebu. Za sebe će reći kako je „relativno friška na postavnici“, a dečki koji su ovdje u velikoj većini za nju će reći da se ovdje dobro snašla te da, naravno, kuha i odličnu kavu – „..ona ne broji, samo sipa... pogleda u žlicu i veli to je to.“ Od 1996. godine, Ružica Bilić radi kao prometnica u Sesvetama. Tamo joj je bilo jako dobro i za svoje bivše „muške“ kolege ima samo riječi hvale: -„Posao prometnika vlakova u Sesvetama je zahtjevan. Dnevno ima oko 120 vlakova i nema vremna za opuštanje. Opet, društvo je bilo odlično, a dečki su stvarno bili jako dobri prema meni i držali su me „kao malo vode na dlanu“. U veljači ove godine, Ružica je preselila u Zagreb i od tada radi u operativi. Umjesto nekadašnjih pet radnih mjeste, u novoj su organizaciji ostala tri. Posla ima puno i naša je sugovornica još u fazi prilagodbe. Njeni kolege tumače mi kako svatko treba proći određeni period kako bi bez problema mogao raditi. To je jednos- IZ NAŠEG VRTA IZ NAŠEG VRTA lipanj 2013. 17 na peronu br. 18 18 sa dovoljno kapaciteta da ispuni zahtjeve koji bi pred njega bili stavljeni u koliko se ovi planovi ostvare. Prema zadaći u reguliranju prometa, rasporedni je i ranžirni kolodvor iz kojega se odvaja jednokolosiječna pruga Slavonski Brod d.g. – Bosanski Brod, koja od Domovinskog rata nije u funkciji. Kolodvor je osiguran elektro – relejnim SS uređajem tipa „Lorenz“, koji omogućuje kompleksan rad u kolodvoru sa više mogućnosti istovremenih vožnji vlakova i manevarskih vožnji. Uređaj kontrolira i pokazuje slobodnost ili zauzetost prijemno – otpremnih kolosijeka (od 1. do 9.) i omogućuje davanje izlaznih vožnji sa ranžirno – otpremnih kolosijeka (od 10. do 15.) u oba smjera. Uređaj se nalazi u posebnoj zgradi, postavnici, od kuda se pored reguliranja prometa vlakova i rada sa manevrom najavljuju vlakovi putnicima i rukuje objavnom pločom za putnike na peronu. Pored kolosijeka za prometne i transportno – manipulativne potrebe, tu su kolosijeci za potrebe vuče vlakova, Sekcije za održavanje pruga, kontaktne mreže, garažni za putničke i teretne vagone, izvlačni kolosijeci, te šest industrijskih kolosijeka koji se izdvajaju iz kolodvora. Od ukupno 87 skretnica, 59 ih ima središnje osiguranje. Radna mjesta u prometnoj službi su šef kolodvora i njegov p o moćnik, tehnolog, prometnik vlakova, skretn i č a r – kolodvorski radnik i čuvar CPR-a. Unut ar kolodvorskog područja nalazi se vagonska vaga, praonica vagona i RPV. Sve ovo ukazuje na dovoljno raspoloživih kapaciteta za planove sa početka priče, a u koliko se planovi ostvare, iako „usidren“, Slavonski Brod bi „zaplovio“ punim jedrima. na peronu br. 18 SLAVONSKI BROD „Usidren“ na lijevoj obali rijeke Save, Slavonski Brod je grad sa 64 000 stanovnika. Tradicionalnim paljenjem krijesa, 16. svibnja, u čast blagdana Svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika grada, započele su Ivanjske svečanosti kojima se obilježava Dan grada. Slavonski Brod je poznat po metaloprerađivačkoj i drvoprerađivačkoj industriji, a ono što bi naročito važno trebalo biti za željeznicu je riječna luka. HŽ Cargo je 2010. godine potpisao ugovor kojim je dobio koncesiju na 25 godina, za obavljanje prijevozne i logističke djelatnosti u lučkoj zoni. Planirao se godišnji pretovar i prijevoz dva milijuna tona nafte i milijun tona žitarica, šećera, bio goriva i ostalih industrijskih proizvoda. Predviđena je izgradnja termoelektrane na plin i pogona za proizvodnju bio etanola, kapaciteta 200 000 tona godišnje. Radovi bi trebali započeti u jesen ove godine. Kolodvor Slavonski Brod nalazi se na magistralnoj, dvokolosiječnoj pruzi Tovarnik d.g. – Zagreb i raspolaže KOLODVOR KOLODVOR lipanj 2013. piše: Branko Cindrić 19 na peronu br. 18 DVA RADNIKA I CVIJEĆE U SL. BRODU Poslovi Upravljanja ljudskim potencijalima su 10. svibnja u Vinkovcima, regija istok, održali skup radnika. Najzanimljivije teme, što se vidjelo po trajanju rasprave, bile su Pravilnik o organizaciji i program zbrinjavanja viška radnika. Nakon završetka skupa imao sam utisak da smo razgovarali sa osobama koje vide našu budućnost!!! Što se zbivanja na HŽ-u tiče, vjerujem da znaju više o budućnosti nego radnici. Radnicima su ovdje samo najavili da će se nešto događati. Možda su htjeli sačuvati nas straha od onoga što bi saznali, a proizveli su strah od nepoznatog, što sam saznao razgovarajući sa zabrinutim radnicima, nedugo nakon skupa. Nakon redovito isplaćene plaće za mjesec travanj u HŽ Infrastrukturi, htio sam posjetiti grupu za obračun plaća, našu, u Slavonskom Brodu. Da, grupu, u Slavonskom Brodu. Tako i sada kažemo: „Nazovi obračunsku …“ Previdio sam Pravilnik o organizaciji, koji je grupu za plaće organizirao u Vinkovcima, u sklopu Službe za obračun plaća, koja pripada poslovima Upravljanja ljudskim potencijalima. Što je ostalo u Slavonskom Brodu? Jedan samostalni referent za obračun plaća i jedan glavni referent za obračun plaća, kojima je u Ugovoru o radu mjesto rada Vinkovci, ali zbog nekoliko razloga koji su u korist radnika koje oni obračunavaju, fizički ostavljeni u Slavonskom Brodu. Na ovome smo im zahvalni. Telefoni, mobiteli, računala, sve je povezano, umreženo, pa u koliko radnik svoj posao obavlja kvalitetno, nije bitno u kojoj prostoriji sjedi. Prostorija „naše obračunske grupe“ je zaposjednuta samostalnim referentom (glavni referent ima svoju). Puna je zelenila koje svakodnevno održava Vesna Lukšić, radnica koja je na ovom poslu od 1979. godine. Voli svoj posao, uvijek je dobrog raspoloženja, nasmijana, što joj ne može promijeniti niti radnik sa svojim problemima (krediti,ovrhe i razne potvrde), niti sindikati sa svojim zahtjevima, za koje znam da su česti. Izdvajanjem 78 radnika u Pružne građevine, broj radnika koje obračunava je ispod „normativa“ od 300 radnika, što proizvodi zabrinutost za radno mjesto. Treba napomenuti da radnici drugih društava, koji su nastali podjelom HŽ-a, čiji se podatci o plaći nalaze u arhivi naše „obračunske grupe“ često dolaze po potvrde koje su im potrebne za mirovinsko osiguranje. Neka to bude kompenzacija do „normativa“. Pred kraj razgovora pitao sam Vesnu od kuda joj toliko cvijeća u uredu, zar je sve to sama nabavila i uzgajala? „ Nešto jesam, ali vidiš koliko je ureda prazno. Sistematizacija je „odnijela“ kolegice koje su ga njegovale. Ovo nije samo cvijeće. To su i uspomene.“ piše: Branko Cindrić piše: Krešimir Belak Rođen sam 05. travnja 1960. u Drnišu. 1978. godine sa 18 godina zapošljavam se na željeznici u kolodvoru Solin i radim na radnim mjestima skretničar i manevrista. 1984. godine polažem ispit za nadzornog skretničara i obavljam poslove nadzornika u kolodvoru Solin. Poslije „Oluje“ i oslobađanja okupiranih područja dolazim u Knin na poslove nadzornog skretničara što i danas radim. Oženjen sam, otac dvije kćerke 20 i 23 godine i sina Jurice 17 godina. Dragovoljac sam Domovinskog rata. Sa područja bloka I kolodvora Knin u kojem na peronu br. 18 20 radim se poslužuje osam prijemno-otpremnih kolosijeka i sedam ranžirnih kolosijeka sa 30 skretnica od kojih šest dvopostavnih tzv. englezera. Od bloka I se odvajaju tri pruge: Lička, Zadarska i Unska koja trenutno nije u funkciji. Skretnice na području bloka I nisu u ovisnosti sa glavnim signalima (pritvrđene) i sigurnost prometa ovisi isključivo o ljudskom faktoru. Blok I je permanentno zaposjednut skretničarom i nadzornim skretničarom, dok je na bloku II u Kninu poslodavac ukinuo nadzornog skretničara. Radi sam skretničar i kod većeg posla jedva stigne obaviti sve radne zadatke, te apeliram na nadležne da na blok II u Kninu vrate nadzornog skretničara ili uvedu još jednog skretničara. I na kraju poseban pozdrav svim kolegicama na HŽ-u i SŽ-u od Ivice Kero. JEDAN OD NAS SPVH SPECIJAL lipanj 2013. 21 lipanj 2013. na peronu br. 18 22 u Sloveniji, a tu valja istaknuti podatak da oni sa 40 zaposlenih sudjeluju u prijevozu sa 11% od ukupnog željezničkog teretnog prijevoza u Sloveniji. Kao zaključak bih spomenuo samo da smo u Međimurju svi pomalo sretni da se nešto pokrenulo i nadamo se da je to bila samo iskra koja će pokrenuti vatru i da će nam se teretni prijevoz opet povećati kao u dobra stara vremena. Optimizam možemo graditi i na tome da sama EU u koju ulazimo veoma potiče razvoj željezničkog prijevoza, a u Bijeloj knjizi iz 2011. godine između ostalog se navodi da je ključan cilj do 2050. godine, da se 50% međugradskih (srednje dalekih) putovanja putnika i roba preusmjeri s cestovnog na željeznički i vodni promet. PS. Još jedna sitnica. Direktora Ivana Novaka očekivali smo sa vlastitim šoferom u recimo A8 ili Mercedesu, a on nas je ugodno iznenadio jer je došao u društvu svojih suradnika i radnika u upravljačnici lokomotive, a obučen ne u najmodernije odijelo, već u žuti reflektirajući prsluk?! Nagradno pitanje: kojim modom prijevoza bi došao neki Hrvatski željeznički direktor i kako bi bio obučen? na peronu br. 18 RCA u željezničkom kolodvoru Čakovec kada je lokomotiva serije 2016 (Hrecules) 18. svibnja ušla iz pravca Ormoža na treći kolosijek kolodvora Čakovec. Sa strojovođama SŽ – a bili su strojovođe koji rade za Rail Cargo Austria – podružnicu Slovenija i koji su se vozeći probni vlak školovali da mogu kasnije samostalno voziti do Čakovca, a nakon 1. srpnja i sređivanja licenci, te potrebnih dozvola i do Mađarske što će im liberalizacija željezničkog tržišta omogućiti, a isto tako i drugim Operaterima. Naš HŽ Cargo će tada dobiti konkurenciju, a mi u Infrastrukturi morati ćemo svima i pod jednakim uvjetima iznajmljivati i prodavati tražene trase vlakova. Sa RCA lokomotivskim vlakom stigao je i sam direktor RCA Slovenija gosp. Ivan Novak koji se srdačno pozdravio sa svim prisutnima i djelatnicima kolodvora Čakovec. Svi zajedno smo gosp. Novaku zaželjeli dobrodošlicu u nadi da će sa svojom podružnicom RCA povećati broj teretnih vlakova kroz Međimurje ili općenito kroz Hrvatsku, tako da mi u Infrastrukturi imamo dodatni broj trasa na kojima ćemo solidno zaraditi, a nama željezničarima će to garantirati dodatnu sigurnost na radnim mjestima. Nakon kratkog razgovora direktor nas je upoznao sa radom RCA AKTUALNO AKTUALNO EU NA MALA VRATA UŠLA U HRVATSKU Republika Hrvatska 1. srpnja ulazi u Europsku uniju što apsolutno predstavlja veliku i važnu prekretnicu za našu Domovinu, a za nas nove članove takve zajednice kao što je EU to znači jednu avanturu za koju nitko živ ne može precizno ustvrditi kako će završiti. Svi mi se nadamo da će nam tamo biti bolje, da ćemo živjeti u pravednijem društvu, da će se nezaposleni zaposliti ili da će siromašni postati ako ne bogati onda bar bogatiji. Sve to pomalo podsjeća na religiju, tj. da Hrvatska predstavlja Zemlju, a EU predstavlja Kraljevstvo nebesko. Nekako smo ponekad i skeptični, a zatim većinom opet vjerujemo i nadamo se da će nam biti barem malo bolje nego dosada, iako moramo priznati sami sebi da živimo u jednoj od najljepših i najsigurnijih zemalja, da u nama još uvijek postoje vrednote kao što je milosrđe, praštanje, dobrota, prijateljstvo, samilost, pomaganje, vjernost…. Najvažnije od svega je da i ako postanemo mali milijunaši ne izgubimo te vrijednosti i ostanemo ljudi, a ako nam kojim slučajem bude gore da pad u realnost ne bude pre bolan. U željezničkom kolodvoru Čakovec osjetili smo dah te Europe piše: Neven Topolnjak 23 na peronu br. 18 SINDIKALNA ZBIVANJA U REGIJI ISTOK Sindikalni rad podružnica u regiji istok temeljio se na obilasku radnika po radnim mjestima. Kroz razgovor sa radnicima saznalo se za razne probleme vezane za uvjete rada koji će se pokušati otkloniti, čuli smo kritike pozitivne i negativne, koje će služiti da poboljšamo svoj rad. Koncem travnja podružnica Vinkovci organizirala je druženje svojih članova, na kojemu su ugostili kolege iz Slavonskog Broda. Održani su skupovi vezani uz informacije o novoj organizaciji: - 06.svibnja u Slavonskom Brodu i Vinkovcima; - 07. svibnja u Slatini, Našicama i Osijeku. Poslovi Upravljanja ljudskim potencijalima održali su 10. svibnja u Vinkovcima skup radnika, na kojemu smo bili prisutni. Povećan je broj članova SPVH u regiji, unatoč nedavnim odlascima u mirovinu. Za posjeta kolodvoru Okučani, gdje se radi remont i rekonstrukcija kolodvora, upozoren sam na uvjete rada (buku i prašinu) u prometnom uredu, na što je upozoren direktor regije. 28. svibnja podružnica Slavonski Brod organizira tradicionalno, petnaesto sportsko druženje svojih članova. Vezano uz druženje, treba spomenuti Klub članova SPVH podružnice Slavonski Brod, koji organizira druženje uz stolni tenis i mali nogomet. 29. svibnja u Osijeku, u organizaciji SPVH, održati će se Okrugli stol na temu „Budućnost željeznice u Slavoniji“, te se sindikalne aktivnosti nastavljaju u smjeru animiranja članstva i ostalih sudionika za ovaj događaj. piše: Branko Cindrić Kolodvor Novi Marof smjestio se na maloj uzvisini iznad grada po kojem je i dobio ime. Prvi povijesni spomen Novog ladanja (Novimaroff), 1666. godine, vezan je uz ime konjaničkog časnika Nikole III. Patačića. Novi Marof se smjestio na granici između Hrvatskog Zagorja i Prigorja, kao razmeđa između Kalnika i Ivanšćice, na geoprometnom položaju na strateškim cestovnim i željezničkim pravcem pa je tako kroz mjesto 1886. godine prošla željeznička pruga Varaždin - Zaprešić. Upravo ovaj pravac prometne infrastrukture bio je glavna razvojna osovina te je i najveći broj gospodarskih subjekata smješten uz željeznički koridor kao okosnica prijevoza sirovi- na i gotovih proizvoda, a prema Knauf Insulation postoji i industrijski kolosijek, koji se prema potrebi može i proširiti. Kolodvor Novi Marof je međukolodvor, otvoren za prijam i otpremu putnika u unutarnjem prometu, te za otpremu i prijam u teretnom unutarnjem i međunarodnom prometu. Kolodvor raspolaže sa sedam kolosijeka od kojih drugi i treći služe za prijem i otpremu putničkih vlakova dok su ostali manipulativni i industrijski. U funkciji osiguranja prometa u uporabi je relejni uređaj tipa SS - 74 koji obuhvaća svjetlosne dvoznačne ulazne signale s predsignalima i skupne svjetlosne izlazne jednoznačne signale. Organizaciju prometne službe obavljaju prometnici vlakova u A turnusu i skretničari - kolodvorski radnici u turnusu 12/36, a nadzornu službu u kolodvoru i podređenom kolodvoru Turčin obavlja šefica kolodvora. Putnički i CARGO poslovi organizirani su prema Poslovnicima područnih centara od navedenih trgovačkih društava. Nekad je kolodvor bio jedan od značajnijih u segmentima teretnog i putničkog prijevoza sa veliki radom, no kriza i recesija pogodila je gospodarske subjekte koji su koristili usluge željezničkog prijevoza pa je i rad kolodvora pao. Prije nekoliko godina sanirano je krovište, a prema obećanjima regionalnog direktora ove se godine očekuje i unutrašnje uređenje radnih prostorija i fasade za što su u planu poslovanja i osigurana novčana sredstva. Živi bili pa vidjeli.... na peronu br. 18 24 NOVO LADANJE ILI NOVIMAROFF KOLODVOR IZ PRVOG REDA lipanj 2013. piše: Dražen Lihtar 25 lipanj 2013. ROBERT RADNIĆ - MANEVRIST LEKTIRA na peronu br. 18 u kolodvor Perković na radno mjesto manevriste. Kolega Robert inače služi kao „kućni meštar“ na željeznici obzirom da je po struci vodoinstalater godinama pomaže kod sitnih popravaka i ovim putem mu zahvaljujemo na njegovoj pomoći a nadamo se da će nam i dalje biti na usluzi. Inače Robert radi u Perkoviću zajedno sa svojim bratom Ivanom koji je također manevrist pa kaže kad mu je potrebna smjena onda proradi bratska ljubav i zamjena se lako riješi. Moram priznati kako ne znam za niti jedan sličan slučaj na HŽ-u da dva brata rade isti posao u istom kolodvoru a i pokojni otac Šime je radio u kolodvoru Perković pa je očito da se tradicija željezničara u obitelji Radnić sigurno nastavlja. Kolega Radnić je inače strastveni lovac i ribolovac pa ga na kraju pozdravljamo lovačkim pozdravom i želimo mu dobru kob. piše: Ante Kunčić Iz hladne Rusije i stravične prošlosti, treći roman kojega vam dana s predstavljamo vodi nas u Italiju, u sadašnjost i suncem ok- lo. Ondje nam popularni talijanski književnik predstavlja svoje junake; 12-godišnjeg Pietra, sramežljivog, no ambicioznog dječaka iz siromašne obitelji, njegovu najbolju prijateljicu, lijepu i samosvjesnu Gloriju, sredovječnog ženskara Graziana i tajanstvenu učiteljicu na peronu br. 18 26 Rođen je 10. srpnja 1974. godine u Šibeniku. Oženjen je, ima suprugu i troje djece. Završio je srednju školu za zvanje vodoinstalater. Na željeznici se zaposlio 1996. godine kada se prekvalificirao za manevristu-skretničara. Od tada je radio kao manevrist u kolodvorima Split Predgrađe i Perković. Obzirom da je bio među mlađim radnicima 1999. prebačen je za skretničara u kolodvor Pađene a još je radio i u kolodvorima Kosovo i Plavno. Nakon toga 2003. dobio je premještaj u čvor Šibenik gdje je radio sve do 2012. kada je raspoređen Floru. Radnja romana vrti se oko ova dva neobična para, a oko njih Ammaniti plete čitavu galeriju osebujnih likova; heavy metal pastira, kuhanjem opsjednutih majki, bandu ljubomornih dječaka, školskog portira čija su tajna, strast crne prostitutke, proračunatih starleta i nemoralnih policajaca. Svi oni imaju svoju nezamjenjivu ulogu u sudbinama glavnih likova, i poput domino kockica svojim bizarnim postupcima grade završne kadrove ove tople priče. Ovo je roman o odrastanju i sazrijevanju, čiji neočekivano morbidni rasplet šokira i neminovno daje na razmišljanje, jer jednom kada pročitate njegovu zadnju stranicu, nemoguće je, ne zapitati se, koliko je nečija sudbina zapravo proizvod njegovog truda, volje i ambicije, a koliko su za nju zaslužni puka sreća i slijed slučajnosti. LEKTIRA JEDAN OD NAS upan provincijski gradić Ischia n o S c a- piše: Željko Vukelić 27 lipanj 2013. FILM SVADBENI FILMOVI Svadbeni filmovi jedan su od omiljenijih žanrova filmske publike. Tema vjenčanja obrađuje se na različite načine i s različitih aspekata. Muški dio publike znatiželjan je u pogledu tajni koje se kriju u sobi mladenke, a još više u pogledu onoga što rade djeveruše prije nego mladenci dođu pred oltar. Komedija s elementima drame 'Djeveruše pod gasom' (Bachelorette, 2012.) redateljice Leslye Headland govori o tri prijateljice iz školskih dana koje, na pragu srednjih godina, dolaze četvrtoj prijateljici na vjenčanje. Trojka je iznenađena jer je njihova pretila prijateljica uspjela 'zgrabiti' naočitog i dobrostojećeg muškarca. Večer prije vjenčanja nestašna trojka u hotelskoj sobi, ismijavajući vjenčanicu velikog broja, uspiju je poderati (jer u nju ipak ne mogu stati dvije osobe). U noćnim satima započinje utrka s vremenom kako popraviti vjenčanicu, s nizom tragikomičnih dogodovština koje mogu upropastiti vjenčanje. Na vjenčanje su došle i neke njihove mladenačke simpatije, pa se pruža prilika za ispravak nekih starih propusta... Ne trebam ni sumnjati da će se 'izgubljena' vjenčanica pojaviti u pravom trenutku na pravom mjestu. U romantičnoj komediji 'Dajem im godinu' (I Give It A Year, 2013) redatelja Dan Mazara pratimo što se događa nakon vjenčanja s parom koji postupno počinje shvaćati kako nisu 'rođeni' jedno za drugo. Međutim, i to se da ispraviti ukoliko oboje istovremeno nađu srodne duše. On će konačno shvatiti da je njegova bivša djevojka ona prava, a Ona će na poslu sresti 'muškarca svojeg života', a u romantičnoj komediji to se može zajednički proslaviti u sretnoj završnici. Simpatična komedija 'Vjenčanje godine' (The Big Wedding, 2013.) redatelja Justina Zackhama okuplja odličnu glumačku ekipu. U starijoj generaciji su Robert De Niro, Diana Keaton, Susan Sarandon i Robin Williams, a od mlađih tu su Katherine Heigel i Amanda Seyfried. Priča je fokusirana na vjenčanje na kojem se okuplja velika obitelj rastavljenih roditelja. Problem je u tome što mladoženjina majka ne smije saznati da otac mladenke živi s drugom ženom (majčinom najboljom prijateljicom!) s kojom nije službeno vjenčan. U općoj pomutnji koja nastaje zbog improvizirane varke, otkrit će se neke istine, a jedna od njih je da mladoženjina majka i nije baš tako moralno isključiva, da ne bi mogla prihvatiti istinu. Vjenčanje, kao u svim takvim filmovima, na kraju će biti uspješno, iako je nizom prepreka bilo stavljeno u pitanje. Svijet u kome su najveći problemi kako postaviti svadbeni stol ili izabrati vjenčanicu idiličan je u odnosu na stvarnost i egzistencijske probleme, pa su ove romantične komedije popularne osobito u krizna i recesijska vremena. Oklen s’ti Dvije bake Hercegovac svrati u omiljeni kafić i u uglu spazi novu curu. Odmah mu se svidi, pa prikupi hrabrost i šarm te joj uleti: ON: Oklen s’ti, mala? ONA: Pogodi ON: Ajd rec’ prvo slovo… ONA: I ON: Ajd rec’ i drugo… ONA: Š ON: Ne znam… ONA: IšČapljine, budalo! Došle dvije bake u kineski restoran i naručile jelo. Donio konobar sve, a između ostalog i štapiće za jelo. Pogledaše se međusobno, pa mu se jedna obrati: “Ali sinko, mi smo došle jesti, a ne štrikati!” Tužan vic o našoj realnost Zna ona kako Ide direktor u obilazak svoje firme, zastane pored jednoga radnika i pita ga: - “I, koliko ti stolova napraviš na dan?”“Dva” – odgovori radnik. “Svašta! Ovo je nečuveno, ja ih mogu napravit i 10!” – ljutito će direktor. “Pa naravno, jer ste vi stolar. A ja sam diplomirani Napokon sam natjerala Muju da prestane gristi nokte’, hvali se Fata prijateljici. ‘Uh, bona, kako? Reci mi jer se ja mučim s Hasom!’ ‘Pa lijepo, natjerala sam ga da nosi cipele!’ ekonomista... Bez pretjerivanja, molim Pita Mujo Hasu: ‘šta bi htio za rodjendan? Jel’ da ti kupim knjigu?’ ‘Ne treba, hvala, imam već jednu!’ na peronu br. 18 na peronu br. 18 ŠALA MALA ŠALA MALA 28 lipanj 2013. Dilema Došao Haso doktoru: ‘Imam problema sa seksom.’ ‘Kad si zadnji put spavao s Fatom?’ ‘Ne sjećam se.’ ‘Evo telefona pa pitaj.’ ‘Halo, Fato, kad smo zadnji put vodili ljubav?’ ‘S kim to pričam?’ piše: Robert Jukić 29 lipanj 2013. NEXT GENERATION na peronu br. 18 SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE Koga vojnik najviše mrzi? Svog kaplara! Zašto? Zato što kaplar utjeruje red, rad i disciplinu? A koga vojnik najviše slavi? Generala! zašto? Jer je uvjeren da ga on dobro vodi i da je on, na mjestu kaplara, sigurno bi bio pravedniji i bolji, manje bi ga maltretirao i sigurno bi mu bilo bolje. Nažalost, i vojnik i kaplar poginuti će zbog generalove odluke. diti reakciji ljudi koji nemaju veze sa željeznicom. I na kraju, opet popijemo po jednu ljutu, jer ipak smo željezničari. Bilo bivši, bilo sadašnji. I opet nađemo zajednički jezik, vide starci da mi nije lako i tješe me pričama o željeznici iz njihovog doba. A meni uz gutljaj ljute šokačke šljive u glavi najnovije prijetnje otkazima. Da li će moja generacija doživjeti „happy end“ na željeznici i da li će postojati sljedeća generacija kojoj ćemo mi pričati priče i hrabriti ih? na peronu br. 18 30 nenad katanich se još drži u komadu zahvaljujući trudu supruge. Njihova dijagnoza je jednostavna – nema tu više discipline, nema posla kao nekad, vidjeli bi vi da ste u naše vrijeme radili… I što mi preostaje? Samo pokriti se ušima i klimati glavom i uzdisati. Niti ne znaju koliko su u pravu. Sada možda imamo mikrovalnu i štednjak u prometnom uredu, grijanje bez ćumura, malu „micu“ umjesto velikog fenjera i možda još toga što ne smijemo reći, jer je to kršenje propisa i radne discipline. Ali kao im objasniti da mi nismo krivi što se godinama ne maćehinski, već zlostavljački odnosi prema željeznici i to od gazde, pa do novinara koji izvještava da je „zločesti vlak naletio na nevino vozilo na ŽCP koje eto nije našlo za shodno da stane na znak „Stop“ jer na taj znak vjerojatno više se ne stoji niti na raskrižjima cesta… Ali da se vratim na temu. Gledajući tako st- ste nas doveli u takvo stanje!“ Što naravno nije točno, ali jedino pomaže da shvate u kakvom smo mi zapravo stanju i kao je to kad te okrive za nešto s čime nemaš veze. Onda mi bude žao. Tko zna kako bi se ja nosio s željeznicom i poslom onog vremena, ali uvjeren sam da ta generacija s današnjim načinom komunikacije i postavljanja teza da su radnici teret i da u stvari nisu zaradili plaću, već da lagodno živimo zahvaljujući iznadprosječno sposobnim managerima, to ne bi niti razumjela, a niti izdržala. Onda se ne moram ču- U SKRETANJE U SKRETANJE u skretanje by Već sam pisao kao je teško u prosincu proći kroz susjedstvo gdje žive bivši željezničari. Naime problem novog voznog reda. Međutim, tek sad shvatih, iako sam već sijed, da može uvijek biti gore. Znamo da je omiljena razbibriga umirovljenika gledanje televizije. Oni koji su rastrošniji, oni kupuju i čitaju novine. A nećete vjerovati, ima i penzića koji su na mreži svih mreža. I što mislite kakvu sliku o nama steknu ljudi koji su cijeli život proveli na šteki i točku. Ali nažalost, u potpuno drugim okolnostima.U okolnostima kada si bio „skinut“ jer nisi dao raspis da „vlak ide prije dolaska vlaka“ ili „crveni nalog“. Čak je bila i teža povreda ne salutirati nadređenom službeniku. Jedino je bila nebuloza, a u krugovima prijatelja, malo podbadanje da su željezničari ili lijeni seljaci ili propali đaci. I sad, kad tako dobro informirani penzići, sa iskustvom ali i navikama iz „onog“ sistema pita: „Jel’, susjed, što se to dešava?“ I odmjeri moju otrcanu demode uniformu, koja varno se ispitujem da li sam lijeni seljak ili propali đak. I kao kruna svega povlačenje teme po medijima da od sada „željeznica i željezničari moraju živjeti od svog rada i zarade“. Kako da objasnim njima, kad i ja ne shvaćam kako sam to do sada živio od nerada. Ajme, ako mi supruga poveže te naslove s logikom, kako ću joj objasniti što sam radio kada sam, navodno, išao raditi? Ili još gore, što ću reći odakle mi novac koji sam rekao da sam zaradio (čitaj: dobio plaću)? Jedino kad mi „pukne film“, odbrusim im: „Vi 31
© Copyright 2024 Paperzz
