INSTITUCIJA OMBUDSMENA/OMBUDSMANA ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE ИНСТИТУЦИЈА ОМБУДСМЕНА/ОМБУДСМАНА ЗА ЉУДСКА ПРАВА БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ Ured u Sarajevu Broj: Ž-SA 05- 256/11, P- 175/12 Datum : 25.10.2012. godine Federalno ministarstvo pravde Ul. Valtera Perića 15 71000 S a r a j e v o I Uvod Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine dostavljena je 09.03.2011. godine žalba Kurtović Aziza iz Sarajeva, putem notara Mutevelić Nedžada, koja je u Instituciji registrovana pod brojem Ž-SA 05- 256/11, radi kršenja prava na imovinu. II Činjenično stanje Iz žalbenih navoda proizilazi da je presudom Kantonalnog suda Sarajevo broj 009 0 Gž 09 000439 potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda Sarajevo, kojim je odbačen prijedlog podnositelja žalbe za uknjižbu prava vlasništva na stanu u ulici Buka 3, koja je tražena na osnovu zaključenog ugovora o doživotnom izdržavanju od 31.07.2008. godine sačinjenog u notarskoj formi, prema odredbi člana 73 Zakona o notarima. Podnositelj žalbe smatra da je stupanjem na snagu Zakona o notarima nadležnost u sačinjavanju ugovora o pravnim poslovima čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih prava na nekretninama u nadležnosti notara, da se radi o specijalnom zakonu koji je svojim odredbama i primjenom derogirao odredbe drugih zakona koji su u koliziji sa njim, pa kako je donesen mnogo kasnije u odnosu na Zakon o nasljeđivanju, da treba primijeniti taj zakon. Notarska komora je već više puta intervenisala kod redovnih sudova i nadležnog Ministarstva pravde da se ne treba primjenjivati odredba člana 120 stav 3 Zakona o nasljeđivanju. Međutim, prvostepeni sud je na osnovu utvrđenja da ugovor o doživotnom izdržavanju nije ovjeren kod nadležnog suda, nego je obrađen i ovjeren od notara, zauzeo stanovište da je to u suprotnosti sa članom 120 Zakona o nasljeđivanju. Suprotno stanovište je zauzeo Kantonalni sud Tuzla u svojoj odluci broj 03 DN 004395 08 Gž. Iz obrazloženja odluke proizilazi: ..“ u konkretnom slučaju radilo bi se o konkurenciji dva zakona tj. odredbe člana 120 Zakona o nasljeđivanju i odredbe člana 73 i 80 Zakona o notarima. U takvoj pravnoj situaciji, po mišljenju suda, bio bi pravno valjan i ugovor o doživotnom izdržavanju, koji za Ravnogorska 18, 78000 Banja Luka, BiH Tel/Fax: +387 51 303 992 E-mail : bl.ombudsmen@ombudsmen.gov.ba Grbavička 4, 71000 Sarajevo,BiH Tel: +387 33 666 006 Fax: +387 33 666 007 E-mail: ombudsmen@ombudsmen.gov.ba Kralja Zvonimira 6, 88000 Mostar BiH Tel/Fax: +387 36 334 248 E-mail: mo.ombudsmen@ombudsmen.gov.ba Trg mladih 8/1, 76000 Brčko BiH Tel/Fax: +387 49 217 347 E-mail: br.ombudsmen@ombudsmen.gov.ba predmet ima prenos nepokretnosti, a koji je zaključen nakon stupanja na snagu Zakona o notarima, pa ne bi bila potrebna i dodatna ovjera od strane sudije, u smislu člana 120 stav 3 Zakona o nasljeđivanju. U protivnom, bilo bi povrijeđeno pravo podnosioca zahtjeva za upis na poštovanje i mirno uživanje njegove imovine iz člana 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prema kojemu svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava“. S obzirom na kontradiktornost važećih zakona u FBiH, te činjenicu da sudovi o istom činjeničnom i pravnom osnovu zauzimaju različita pravna stanovišta, koja dovode ili bi mogli dovesti do različitog tretiranja prava građana u BiH i činiti osnov za diskriminaciju, Ombudsmeni BiH u skladu sa čl. 23 i 25 Zakona o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine1 i čl. 30 Pravila postupka Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine 2 su pokrenuli postupak istraživanja i od Visokog sudačkog i tužilačkog vijeća BiH ( u daljem tekstu: VSTV BiH ) zatražili preduzimanje mjera iz njihove nadležnosti, a shodno odredbama člana 17 tačka 28 Zakona o Visokom sudačkom i tužilačkom vijeću. U dostavljenom izjašnjenju VSTV BiH, broj 08-50-1294-2/2011. od 10.05.2011. godine navodi se da VSTV BiH ne može davati upute o postupanju sudovima prilikom odlučivanja u konkretnim sudovima, ali da će dati svoje mišljenje na eventualni nacrt izmjena i dopuna zakona koji tretira ovo pitanje. III Relevantno zakonodavstvo 1. Međunarodni standardi Europska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda3 Član 6 stav 1. “Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona…” Član 14 (Zabrana diskriminacije) Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status. 1 Službeni list BiH broj 19/02, 35/04 i 32/06 Službeni glasnik BiH broj 45/04 3 Usvojena 04.11.1950. godine od strane Vijeća Europe u Rimu 2 2 Protokol broj 12. Europske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama: Član 1 (Opća zabrana diskriminacije) 1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. 2. Nikoga ne smiju diskriminisati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je i navedeno u stavu 1.'' Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 4 Član 2 2. Države članice ovog pakta obavezuju se da garantuju da će sva prava koja su u njemu formulisana biti ostvarivana bez ikakve diskriminacije zasnovane na rasi, boji, spolu, jeziku, političkom ili kakvom drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovinskom stanju, rođenju ili kakvoj drugoj okolnosti. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima5 Član 14. Pakta propisuje: “ Svi su jednaki pred sudovima i sudovima pravde. Svako lice ima pravo da njegov slučaj bude raspravljen pravično i javno pred nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim na osnovu zakona koji odlučuje o osnovanosti svake optužbe podignute protiv njega u krivičnim stvarima ili o osporavanju njegovih građanskih prava i obaveza.“ Član 26. Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zakonsku zaštitu. Zakon treba da zabrani svaku diskriminaciju i da garantuje svim licima jednaku i djelotvornu zaštitu protiv diskriminacije bilo na osnovu rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog i društvenog porijekla, imovine, roda ili bilo koje druge okolnosti. 4 Usvojen i otvoren za potpis, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine 2200A (XXI) od 16. decembra 1966. godine, stupio na snagu: 3. januara 1976.godine. 5 Usvojen i otvoren za potpis, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine 2200A (XXI) od 16. decembra 1966. godine, stupio na snagu: 3. januara 1976.godine. 3 2. Zakonodavstvo BiH Ustav Bosne i Hercegovine6 Član II stav 1. „Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda“. Član II/3.k) :”…Katalog prava… Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: k) Pravo na imovinu…”, člana 1. Protokola 1 uz Konvenciju koji glasi:“ Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nikome se ne može oduzeti imovina osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava...“ Član II/4 (Nediskriminacija) ''Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.'' Zakon o nasljeđivanju7 Uslovi za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju Član 120 Ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da izdržava doživotno drugog ugovarača, ili neko treće lice, a u kome drugi ugovarač izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u nasljeđe nije ugovor o nasljeđivanju. To je ugovor o otuđivanju uz naknadu cijele ili dijela imovine koja pripada primaocu izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, čija je predaja davaocu izdržavanja odložena do smrti primaoca izdržavanja (ugovor o doživotnom izdržavanju).Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije. Prilikom ovjere sudija će pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.Kao ugovori o doživotnom izdržavanju smatraju se i ugovori kojim je uz obećanje nasljedstva poslije smrti i ugovorena zajednica života ili zajednica imanja, ili obaveza jednog ugovarača da će čuvati, paziti drugog obrađivati njegovo imanje i poslije smrti ga sahraniti ili učiniti nešto drugo u istom cilju. 6 Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini“ 7 Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80), koji se primjenjuje kao federalni zakon na osnovu člana IX 5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 4 Ovaj ugovor mogu međusobno zaključiti lica koja su po zakonu obavezna da se međusobno izdržavaju. Zakona o notarima8 Obаveza notarske obrade isprava Član 73 Pravni poslovi za koje je obаvezna notarska obrada isprava Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se na: 1. pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, kao i između osoba koje žive u vanbračnoj životnoj zajednici, 2. raspolaganja imovinom malodobnih i poslovno nesposobnih osoba, 3. pravne poslove kojima se obećava neka radnja kao poklon s tim što se nedostatak notarske forme, u ovom slučaju, nadomješta izvršenjem obećane radnje, 4. pravne poslove, čiji je predmet prijenos ili stjecanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, 5. osnivačka akta gospodarskih društava i utvrđivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta. Pravni poslovi, za koje, protivno stavku 1. ovog članka, nisu sačinjene notarski obrađene isprave, ništavi su. Nezavisno od odredbe stavka 1. ovog članka, obaveze notarske obrade isprava mogu biti predviđene i u drugim zakonima. Stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove, koji nisu navedeni u stavku 1. ili 3. ovog člana. Odredbe ovog članka vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage. Član 80 Postupak notarske obrade isprave U okviru postupka notarske obrade isprave notar mora provjeriti da li su stranke sposobne i ovlaštene za preduzimanje i zaključivanje pravnog posla. Notar mora ispitati pravu volju stranaka, objasniti situaciju, stranke poučiti o pravnom dometu posla i njihove izjave jasno i nedvosmisleno pismeno sastaviti u obliku notarskog izvornika. Pri tome notar mora paziti da se isključe zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevješte stranke ne budu oštećene Izvornik se mora strankama pročitati u prisustvu notara, neposrednim pitanjima notar se uvjerava, da sadržaj izvornika odgovara volji stranaka, nakon toga stranke moraju odobriti i vlastoručno potpisati taj izvornik. U izvorniku se mora, prije potpisa stranaka, konstatovati da se tako postupilo. Prilozi se također moraju uvijek pročitati, osim ako se stranke ne odreknu tog prava i izjave da su 8 Sl. Novine FBiH, br.45/02 5 upoznate sa sadržajem priloga. Ovo mora biti zabilježeno u izvorniku. Sastavljanje izvornika može se vršiti samo onda, kada prilikom čitanja izvornika prilozi stoje na raspolaganju strankama. 9 Zakon o zabrani diskriminacije Član 2 (Diskriminacija) (1) Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života. (2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga. Član 3 (Oblici diskriminacije) (1)Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovama određenim članom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama. (2)Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica. Član 6 (Oblast primjene) Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim a posebno u sljedećim oblastima: a) zapošljavanja, rada i radnih uslova, uključujući pristup zaposlenju, zanimanju i samozapošljavanju kao i radne uslove, naknade, napredovanja u službi i otpuštanja s posla; (...) h) javnog informisanja i medija; (...) 9 Sl. glasnik BiH, br. 59/09 6 Član 7 (Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije) (1) Centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne i Hercegovine). (...) (2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadležnosti: (...) i) daje mišljenja i preporuke s ciljem sprečavanja i suzbijanja diskriminacije, te predlaže odgovarajuća zakonska i druga rješenja nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini; Zakon o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine 10 Član 1 1. Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nezavisna institucija uspostavljena u cilju promovisanja dobre uprave i vladavine prava, zaštite prava i sloboda fizičkih i pravnih lica, kako je zajamčeno posebno Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku tog Ustava koja će s tim u vezi nadgledati aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i distrikta Brčko, u skladu sa odredbama ovog Zakona. Član 2 1. Institucija će razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcionisanje ili povrede ljudskih prava i sloboda počinjene od strane bilo kojeg organa vlasti u Bosni i Hercegovini. 2. Institucija će djelovati po prijemu žalbe ili ex officio.... VII –Obaveza saradnje sa Ombudsmenom Član 25 1. Organi vlasti u Bosni i Hercegovini obavezni su Instituciji pružiti odgovarajuću pomoć u istrazi i vršenju kontrole. X – Preporuke Član 32 1.Ombudsmen može dati preporuke organima vlasti u Bosni i Hercegovini .... 10 7 IV Mišljenje ombudsmena BiH Zakonom o Ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine predviđeno je da Ombudsmeni mogu reagovati u slučaju kada osnovano sumnjaju da način na koji su primijenjeni Zakon i međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, vodi nepravičnim rezultatima. Osnovi sumnje na kršenja ljudskih prava, po ocjeni Ombudsmena BiH u konkretnom slučaju, odnose se na moguću povredu prava na pravičnu javnu raspravu kod odlučivanja u građanskim pravima iz člana 6, zabranu bilo kog vida diskriminacije iz člana 14, te prava na imovinu iz člana 8. Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1 Prvog protokola uz Europsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda., kao i zabrane diskriminacije iz člana 2 Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te člana 14 i 26 Pakta o građanskim i političkim pravima prema kojima su „Sva lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zakonsku zaštitu“. Ombudsmeni BiH ukazuju da principi vladavine prava ukazuje na to da su organi dužni postupati na način kako je to prije svega propisano Zakonom, a zakoni moraju biti u skladu sa međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Radi toga odluke organa i tijela institucija u Bosni i Hercegovine ne mogu biti u koliziji sa vladavinom prava i međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava, ne mogu kod podnositelja žalbe stvarati osjećaj pravne nesigurnosti, iz razloga što takvo postupanje za posljedicu u konačnici ima kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ombudsmeni Bosne i Hercegovine zaključuju da su odredbe člana 120 Zakona o nasljeđivanju i odredbe člana 73 i 80 Zakona o notarima u suprotnosti sa citiranim međunarodnim dokumentima i da su već proizvele negativne posljedice u smislu različitog postupanja sudova u predmetima sa istim činjeničnim i pravnim osnovama, što predstavlja vid diskriminacije građana pred zakonom. 8 Iz naprijed navedenih razloga Ombudsmeni Bosne i Hercegovine u cilju zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda smatraju, da postoji potreba izmjena i dopuna naprijed navedenih zakona, pa donose s l j e d e ć u PREPORUKU 1. Nalaže se Federalnom ministarstvu pravde da u okviru svoje nadležnosti preduzmu sve neophodne mjere kojima će se izvršiti izmjene i dopune Zakona o nasljeđivanju i Zakona o notarima u Federaciji Bosne i Hercegovine ili iste harmonizirati i uskladiti sa međunarodnim dokumentima na način da otklone svako različito postupanje sudova u postupcima po istom činjeničnom i pravnom osnovu 2. u roku od 2 mjeseca od dana prijema ovog Izvještaja obavijestiti Instituciju ombudsmеna BiH o načinu realizacije ove preporuke OMBUDSMENI BOSNE I HERCEGOVINE Nives Jukić, s.r. Ljubomir Sandić, s.r. Jasminka Džumhur, s.r. Dostavljeno: 1 x VSTV BiH, ul. Kraljice Jelene 88, 71000 Sarajevo 1 x podnosiocu žalbe, putem notara 1 x spis 9