Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development 2014, 3(6): 307-316 Izvorni naučni članak Original Scientific Paper UDC: 165:5:328.185:343:352:1e(497.15) DOI: dx.doi.org/10.12803/SJSECO.3610014 JEL: M14, Z13 MODEL O3P KAO TEMELJ EKONOMSKOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE The O3P Model as the foundation for economic development of Bosnia and Herzegovina Elvira Ćatić-Kajtazović1 Univerzitet u Bihaću Ekonomski fakultet Apstrakt Društveno odgovorno djelovanje i etično ponašanje podrazumijeva snažnu borbu protiv korupcije, nameće odgovornost (ličnu i kolektivnu) za uticaj na društvo, razvija privredu koja je ekonomski efikasnija i atraktivnija stranim ulagačima. Uzimajući u obzir značaj etike i društvene odgovornosti za ekonomski razvoj, te poražavajuće činjenice o nedostatku odgovornosti, etike i morala u Bosni i Hercegovini, u ovom radu je prezentiran model implementacije etike i društvene odgovornosti, prigodno nazvan model O3P. Model prikazuje partnerski odnos ključnih aktera implementacije društvene odgovornosti i etike koji se temelji na odgovornosti i povjerenju, a rezultira u povoljnom poslovnom okruženju. Riječ je o kontinuiranom i međusobno uslovljenom procesu. Ključne reči: etika, društvena odgovornost, korupcija, ekonomski razvoj, Bosna i Hercegovina 1 Empirijsko istraživanje na osnovu kojeg je i kreiran model O3P provedeno je za potrebe doktorskog rada autora. Istraživanje je finansirano od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, a na osnovu Konkursa za finansiranje/sufinansiranje naučno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih projekata u Federaciji Bosne i Hercegovine za fundamentalna i primijenjena istraživanja, kao i posebna istraživanja od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine u 2011. godini (Rezultati Konkursa za finansiranje/sufinansiranje naučnoistraživačkih i istraživačko-razvojnih projekata od značaja za Federaciju u 2011. godini). Na osnovu Odluke Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke potpisan je Ugovor broj 02-94-1/2012. između Univerziteta u Bihaću i ovog ministarstva o realizaciji istraživanja na području Federacije Bosne i Hercegovine. Kontakt autora: elviracatickajtazovic@gmail.com. Autor izjavljuju da ima značajne finansijske interese koji se odnose na istraživanje opisano u ovom radu. Takođe, autor izjavljuje da je podneti članak njegov originalan rad i da nakon izdavanja ništa od sadržine neće predstavljati povredu autorskog prava. Rad primljen 08.10.2014. godine. Odobren za objavljivanje 30.12.2014. godine. The author declare that he has financial interests that relate to the research described in this paper. Also, the author declare that the submitted paper is his original work and that, upon publication, nothing contained in it will not constitute an infringement of any copyright. Paper received 08.10.2014. Approved 30.12.2014. 307 Elvira Ćatić-Kajtazović Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine 1. Uvod Neminovno je da društveno odgovorno i etično djelovanje utiču na razvoj privrede. I to privrede u okviru održivog razvoja. S druge strane, samo u zdravom okruženju preduzeće može rasti i razvijati se. Rast i razvoj preduzeća, kreiranje novih radnih mjesta, omogućava razvoj privrede. Međutim, da bi okruženje bilo „zdravo“ potrebni su mu „zdravi članovi.“ Otud potreba sagledavanja šire slike, međusobne uslovljenosti i sinergetskih efekata koji proizilaze iz navedenih neraskidivih veza odgovornog i etičnog djelovanja pojedinca, preduzeća, vladinog i nevladinog sektora. Bez obzira na navedeno, u Bosni i Hercegovini izostaje odgovorno i etično djelovanje pojedinca, preduzeća, vladinog i nevladinog sektora. Korupcija, neodgovornost i bahatost prožima skoro sve i svakoga. Čak i nevladin sektor (koji treba da bude „moralno ogledalo“ društva) nije imuno na korupciju. Poslovni sektor, odnosno, menadžeri u BiH su mišljenja da su prinuđeni ponašati se društveno neodgovorno i neetično u BiH, a vladin sektor se već godinama tako i ponaša. Očit nedostatak odgovornosti, morala i etike koče i onemogućavaju ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. 2. Bosna i Hercegovina kao zarobljena država uskih partikularnih interesa Bosna i Hercegovina je država sastavljena od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Distrikta Brčko kao posebne teritorijalne jedinice. Proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, preklapa se sa procesom tranzicije, koja ima za cilj demokratizaciju i razvoj zapadnoevropskog tipa tržišne ekonomije. Proces tranzicije prati niz problema: neadekvatno izvršena privatizacija, velika nezaposlenost, velike socijalne razlike i nezadovoljstvo građana, te neodrživ vanjskotrgovinski deficit. Kada se navedenim problemima doda veoma kompleksno ustavno-pravno i političko uređenje države koje omogućava razdijeljenost tržišta i zakonskih propisa, te podstiče podijeljenost u provođenju ključnih ekonomskih reformi, onda se dobije uvid u nezavidno stanje u kojem se nalazi BiH. I to nažalost nije sve, BiH je „zarobljena“ u kompleksnosti ustavno-pravnog uređenja, sa dubokim etničkim podjelama koje najčešće i potenciraju pojedini bahati i beskrupulozni političari koji se besramno bogate na račun integriteta ove države, njenog imidža i njenih siromašnih građana. Bezbroj je primjera „bezobrazluka“ ličnih političkih interesa nauštrb mogućnosti poboljšanja stanja u BiH. Samo nakon izbora 2010. godine bilo je potrebno 16 mjeseci da se uspostavi Vlada na državnom nivou, da bi odmah nakon 3 mjeseca došlo do krize vlasti. Kao prilog navedenim tvrdnjama dovoljno je da se pogleda posljednji nalaz studije Sistema nacionalnog integriteta BiH 2013,2 u kojem se navodi slijedeće: 1. U cjelini gledano, sistem nacionalnog integriteta u BiH počiva na vrlo krhkim političkim, društvenim i ekonomskim temeljima, zbog čega značajniji napredak u odnosu na stanje koje su zabilježile studije iz 2004.g. i 2007.g i nije bio moguć. 2 Studija Sistema nacionalnog integriteta BiH 2013 (koju je radio tim na čelu sa Borisom Divjakom) te je publicirana od strane Transparency International Bosna i Hercegovina) nastoji da, kroz analizu tri dimenzije – kapacitet institucije da funkcioniše, njeno unutrašnje upravljanje u smislu integriteta, transparentnosti i odgovornosti, te njena uloga u doprinosu ukupnom integritetu sistema državne vlasti – pruži detaljnu i cjelovitu procjenu nacionalnog sistema integriteta, odnosno da predstavi odnose između pojedinih stubova koji čine sistem integriteta. 308 Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development 2014, 3(6): 307-316 2. Iz poređenja sa studijama iz 2004.g. i 2007.g. vidljivo je da su vakuum moći koji je nastao smanjenjem uloge međunarodne zajednice popunile političke elite, stavljajući pod vlastitu kontrolu jedan za drugim stubove sistema društvenog integriteta. Vođeni uglavnom partikularnim interesima i kratkovidim politikama, političke partije su onemogućile provođenje reformi koje bi dovele do stvaranja tržišne ekonomije i poštivanja ljudskih prava i sloboda. 3. Političke partije (ocjena 36), bez elementarne unutarstranačke demokratije, vrlo često finansirane nelegalno, predstavljaju izvor vrlo pogubnog uticaja na druge stubove, na način da je najveći dio sistema društvenog integriteta premrežen klijentelističkim imenovanjima koji osiguravaju paralelnu strukturu uticaja i nerijetko osiguravaju ilegalne tokove novca iz budžeta ka političkim partijama i liderima. Stoga su dobrim dijelom niske ocjene drugih stubova, kao što su pravosuđe (ocjena 29) i javni sektor (ocjena 35), rezultat upravo neprimjerenih uticaja političkih partija. 4. Hipertrofiran i glomazan javni sektor koji konzumira značajan dio bruto domaćeg proizvoda (prema podacima Svjetske banke samo za plate troši se 13,1 % BDP), nije dostigao elementarne standarde efikasnosti, odgovornosti i transparentnosti. Mehanizmi nadzora i kontrole u praksi gotovo da i ne postoje. Nacionalni ključ i partijska pripadnost predstavljaju efikasni paravan za bilo koju vrstu odgovornosti. 5. Pravosuđe (ocjena 29) i agencije za provođenje zakona (ocjena 42) dijele probleme koji proizlaze iz kompleksne administrativne podjele zemlje, nedovoljno jasnih i preklapajući nadležnosti između različitih nivoa vlasti i organizacionih jedinica kao i političkih pritisaka koji se na njih sistematski vrše. 6. Na kraju, može se konstatovati da je cjelokupan sistem nacionalnog integriteta veoma loš, obzirom da su svi stubovi podjednako loše ocijenjeni, iz čega proizilazi još uvijek snažno prisustvo efekta zarobljene države, odnosno situacije u kojoj su i zakonski okvir i politike podređeni interesima uskih partikularnih interesa vladajuće, oligarhije koja istovremeno ima potpunu kontrolu nad institucijama sistema. [Transparency International 2013, pp. 23-25] U BiH je posebno izražen problem korupcije. Tako npr. prema procjeni Transparency International BiH na osnovu provedenih analiza monitoringa samo za 2007. godinu više od pola milijarde KM budžetskih sredstava bilo je izgubljeno kroz korupciju i ilegalne transakcije u procesima privatizacije. [Transparency International, 2007] Korupcija je posebno bila na djelu kad je u pitanju donatorska pomoć Bosni i Hercegovini. Naime, „u periodu postkonfliktne rekonstrukcije BiH je primila najveći iznos donatorske pomoći po glavi stanovnika u historiji zemalja u razvoju. Konzervativne procijene govore da je iznos donatorske pomoći samo do 2000. godine prevazilazio iznos od US$ 5,1 milijarde.“ [Divjak 2007, p. 51] Indeks percepcije korupcije (CPI) izrađen od strane Transparency Internationala za 2013. godinu rangira Bosnu i Hercegovinu na 72. mjesto sa ocjenom 42 (na skali od 0 do 100) u konkurenciji 177 zemalja svijeta, što praktično znači da je nivo korupcije ostao isti u posljednjih par godina. [Transparency International, 2013] Prilikom objave Indeksa percepcije korupcije u Bosni i Hercegovini za 2013. godinu posebno se ističe slijedeće: „Kao i ranijih godina, Indeks percepcije korupcije ponovo pokazuje da BiH stagnira u borbi protiv korupcije, te da nikakvi ozbiljni napori vlasti nisu učinjeni koji bi mogli uticati na percepciju korupcije. Ovo je dokazano i urušavanjem antikorupcionih zakona, nedostatkom pravosnažnih osuđujućih presuda za krivična djela korupcije, te neprovođenjem strateških dokumenata za borbu protiv korupcije.“ [Transparency International, 2013] 309 Elvira Ćatić-Kajtazović Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine Bez obzira na spomenutu kompleksnost i uslovljenost organa vlasti u BiH, očita je njihova odgovornost (npr. poreske politike, statistička podrška, siva ekonomija, provođenje politika razvoja, itd.), koju oni još nisu preuzeli. Sve i da se spomenu poražavajuće činjenice o bosanskohercegovačkoj privredi najčešće se poteže „vitalni nacionalni interes“ te se otkrivanje istine smatra kao ugroženost jednog od tri konstitutivna naroda u BiH (u zavisnosti od političke partije koja je na vlasti). Iako neodrživo stanje sa crnim prognozama o tome da BiH čeka scenarij Argentine, bosanskohercegovačke vlasti se, ipak, najviše vole baviti same sa sobom. Ova prekrasna država „izdiše“ pod bremenom korupcije, neodgovornosti i neetičnosti. 3. Značaj etike i društvene odgovornosti za ekonomski razvoj BiH Nekoliko činjenica predstavljenih zajedno otkriva koliko etika i društvena odgovornost mogu doprinijeti ekonomskom razvoju BiH: 1. Poslovna etika ne postaje samo mjerilo uspješnosti preduzeća već „odraz kulture i razvijenosti zemlje…Gospodarsko okruženje u kojem su poslovni ljudi etični i odgovorno izvršavaju svoje obaveze nije samo časno, ugodno i opušteno jer nas lišava dijela noćnih mora, nego je ekonomski efikasnije, smanjuje troškove rizika i pravne potpore poslovanju te utiče na pad cijene kapitala. Ujedno je takvo privredno okruženje atraktivno stranim ulagačima jer je predvidivo stabilno i jer u njemu pravna država može lako i djelotvorno funkcionirati.“ [Srića 2003, p.81] 2. U bosanskohercegovačkim uslovima poslovanja veoma je važno izgraditi imidž društveno odgovornog preduzeća prvenstveno zbog preovladavajućeg negativnog stava prema privatnom sektoru kao nemilosrdnom i korumpiranom. Društveno odgovornim djelovanjem preduzeće može uticati na promjenu „slike“ koju javnost ima prema privatnom sektoru. 3. Nedostatak odgovornosti, morala i etike koče i onemogućavaju ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Bez aktualiziranja lične odgovornosti nema ozbiljnijeg napretka BiH. 4. Korupcija, kao rak rana bosanskohercegovačkog društva, je stran pojam etici i društvenoj odgovornosti. Etična i društveno odgovorna poslovna praksa kreira i razvija zdravo okruženje. Takva praksa bit će prepoznata stranim investitorima i bosanskohercegovačka privreda postaje poželjan poslovni partner. Poslovna praksa, ne može uraditi sve sama, niti je u njenoj nadležnosti. Tu se uključuje institucionalna podrška, prvenstveno u domenu zakona i pravne odgovornosti. Pravna država mora profunkcionirati. I poslovna praksa ima snage da je natjera da profunkcionira. Naime, za tango je potrebno dvoje. Za korupciju (kao najveće breme bosanskohercegovačkog društva) uvijek trebaju najmanje dvije strane. Rezultati empirijskog istraživanja (provedeno za potrebe doktorskog rada autora) koje je imalo za cilj da otkrije kakva je percepcija etike i društvene odgovornosti kod menadžera MSP u BiH pokazali su da su menadžeri malih i srednjih preduzeća u BiH svjesni važnosti etike i društvene odgovornosti, ali i im i dalje ne daju toliki značaj u odnosu na druga mjerila uspješnosti. Međutim, rezultati su pokazali da menadžeri preduzeća koja posluju izvan granica BiH poseban značaj daju etici i društvenoj 310 Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development 2014, 3(6): 307-316 odgovornosti ali na ino tržištu (što je u većini slučajeva i preduslov da se pojave na tržištu razvijenih zemalja). Da bi se shvatila neophodnost implementacije društvene odgovornosti i etike u bosanskohercegovačkoj privredi, a ujedno i potencijal koji preduzeća imaju ali ga još uvijek nisu iskoristila, slijedi originalni citat jednog menadžera koji je učestvovao u navedenom istraživanju: „POŠTOVANA: Želim Vam uspješnu pripremu i odbranu rada! Istovremeno žalim što doktorski rad pripremate u NEETIČNOJ, PRAVNO NEUREĐENOJ I NEODGOVORNOJ DRŽAVI u kojoj pojedinci i firme – etični i društveno odgovorni - nemaju šansu! Moja etičnost se, PONEKADA, kreće na ivici prekršaja ili (gluho bilo!) kriminala. Jer, ponekada nekome nešto moram dati da bih dobio ONO ŠTO MENI – ILI FIRMI - PRIPADA PO ZAKONU. A, to DAVANJE je nemoralno, neetično, protupravno ili antidruštveno ponašanje - i mene, kao pojedinca, ali i firme koju posjedujem i kojom rukovodim. Moja firma 50% proizvodnje izvozi u Njemačku. U gradaciji to tržište za mene je, u svakom pogledu, indeksno vrednovana sa 100, pa dođe skandinavsko 98, pa švicarsko 95, austrijsko 90....italijansko 65... Ostala tržišta su znatno ispod, a naše je, recimo, 20. Dakle – smatram njemačko tržište etičkim, moralnim i društveno odgovornim i tako se na njemu ponašam! Kako reče Marx (parafrazirajmo): „Na razvoj kapitalizma znatno su uticali protestanski moral i etika.“ Na tom tržištu se tako i ponašam! To je jedini način da, uz kvalitet proizvoda, opstanemo tamo. A – ovdje...? Uh, kako bi bilo lijepo da je sve jasno! Ali meni je potpuno jasno: njima je sve jasno da oni jasno svima nama daju do znanja da je sve postojeće nejasno jasno!!! Tako nam, po njima, mora biti! Ako smatrate da nešto nije po zakonima – pokrenite sudski postupak i dokaži da jasno, ipak, nije jasno! Vidjećete: „istrunućete“ pod zemljom, a o firmi se neće postojati ni traga dok sudskim procedurama dokažete da - jasno, ipak, nije jasno! Pravda može pobijediti nekada , ali nema ni firme ni vlasnika! Pa kako se ponašati? Ja sam u osnovi moralna i društveno odgovorna osoba! Po Vašem stepenovanju sebi dajem neskromih – 6 i 7! Na njemačkom tržištu sam odgovoran i moralan – 5, 6 i 7! Na afro-azijskom i arapskom tržištu sam – 3, 4 i 5 Na našem tržištu nastojim da druge „nagovorim“ da budemo kao Nijemci, ali gore sam rekao da se moja etičnost, PONEKADA, kreće na ivici prekršaja ili (gluho bilo!) kriminala. Žao mi je, ali teška srca i s moralnim i etičkim „ožiljcima“ se prilagođavam i tako opstajemo! Moji odgovori su, naravno, iskreni!“ Ovakvih i sličnih komentara je bilo mnogo. Zapravo većina menadžerskih komentara, napisana na kraju anketnih upitnika sadržava slijedeću poruku: Menadžeri su mišljenja da su prinuđeni ponašati se neetično i društveno neodgovorno u okviru granica BiH. Na ino tržištu se ponašaju i etično i društveno odgovorno. Uzimajući u obzir prethodnu konstataciju o nedostatku etike i društvene odgovornosti vladinog sektora, cjelokupnu situaciju u BiH dodatno usložnjava i percepcija bosanskoheregovačkih menadžera o „prinuđenosti“ da se etika i društvena odgovornost zanemare u Bosni i Hercegovini. Ipak, postojanje svijesti o značaju ovih kategorija za ekonomski rast, razvoj i stabilnost hrani nadu za „bolje sutra“ u BiH. 311 Elvira Ćatić-Kajtazović Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine Međutim, ono što nedostaje ključnim akterima u Bosni i Hercegovini je okrenutost dugoročnim rezultatima, holistički pristup i shvatanje sinergetskih efekata svoje ne/etičnosti i ne/odgovornosti. 4. Model O3P Nakon ovako prezentiranog značaja etike i društvene odgovornosti za ekonomski razvoj BiH, nameće se pitanje: A kako to uraditi? Odnosno, kako implementirati etiku i društvenu odgovornost u Bosni i Hercegovini? Traženje odgovora na navedeno pitanje rezultiralo je u kreiranju modela implementacije etike i društvene odgovornosti predstavljen u šemi koja slijedi. Šema – 1. Model O3P implementacije etike i društvene odgovornosti u BiH Povjerenje Povoljno poslovno okruženje Odgovornost Partnerstvo Model je prigodno nazvan model O3P zbog početnih slova ključnih riječi u procesu implementacije društvene odgovornosti i etike u BiH: 1. Odgovornost, 2. Povjerenje, 3. Partnerstvo i 312 Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development 2014, 3(6): 307-316 4. Povoljno poslovno okruženje. Ključni akteri ovog modela su: poslovni sektor, vladin sektor, poslovne organizacije, stručne organizacije, nevladine organizacije, obrazovne institucije i mediji. Model prikazuje partnerski odnos navedenih ključnih aktera implementacije društvene odgovornosti i etike koji se temelji na odgovornosti i povjerenju, a rezultira u povoljnom poslovnom okruženju. Riječ je o kontinuiranom i međusobno uslovljenom procesu. Odgovornost U prikazanom modelu se polazi od postavke da odgovornost rezultira u povjerenju. Jednostavna postavka temelji se na slijedećem: svaki akter u implementaciji društvene odgovornosti i etike treba samo da radi svoj posao. I to da ga radi odgovorno. Naime, u BiH je prisutan i problem nedostatka specijalizacije, odnosno svi rade sve i pri tom najmanje ono što bi uistinu i trebali raditi. Odgovornost u djelokrugu svog posla traži specijalizaciju i koncentraciju znanja i vještina. Problem nedostatka odgovornosti u BiH je već spomenut u uvodnom djelu ovog rada. Ipak, to ne znači da se takva praksa ne može i ne mora mijenjati. Zapravo, lični stav autora ovog rada jeste da bez aktualiziranja lične odgovornosti neće biti ozbiljnijeg pomaka u državi BiH (u bilo kojem sektoru ili domenu djelovanja). Naime, upravo u Bosni i Hercegovini nedostatak lične odgovornosti je u predratnom periodu uspješno kamufliran u princip kolektivnog odlučivanja i samoupravljanja. Nedostatak lične odgovornosti je posebno vidljiv u postratnom periodu BiH, što za rezultat ima nezavidan položaj Bosne i Hercegovine i njenih građana u ekonomskom, socijalnom, kulturnom i svakom drugom smislu kad je u pitanju kvalitet života. S toga, aktualiziranje lične odgovornosti u državi BiH bi svakako predstavljao iznimno hrabar i prijeko neophodan potez. Povjerenje Dokazana odgovornost će rezultirati u izgradnji povjerenja. I ovo je jedan od velikih problema BiH. Građani ove države nemaju povjerenja u državne institucije. Izostaje povjerenje i u privatni sektor. Građani su izgubili povjerenje u političare i političke strukture iako su iste i birali (već im ukazali povjerenje). Interesantan je rezultat intervjua kojeg je autor proveo za potrebe ovog dijela rada. Naime, 60 građana (koji su birani slučajnim uzorkom na području grada Bihaća) je zamoljeno da kažu jednu riječ (asocijaciju) koja povezuje slijedeće kategorije: sudstvo, zdravstvo, školstvo i policija. Od upitanih 60 građana, njih 42 ili 70% je odgovorilo: korupcija. I to nije sve. I privatni sektor nema povjerenja u vladin i nevladin sektor. Niti državne institucije same između sebe nemaju povjerenja. Često se u ovoj državi može čuti vapaj privatnog sektora, sindikata, oštećenih radnika, socijalno ugroženih građana, itd. Svi krive „one druge“ za sve. Niko ne preuzima odgovornost. I pri tom niko ne vjeruje nikom. S toga se opet vraćamo na značaj odgovornosti na osnovu koje se gradi povjerenje, jer povjerenje kreira sigurnost. Bez sigurnosti nema stabilnosti. Bez stabilnosti (bilo političke, privredne, itd) nema prosperiteta. 313 Elvira Ćatić-Kajtazović Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine Partnerstvo Izgrađeno povjerenje rezultirati će u stvaranju partnerstva. Partnerski odnosi koji će se temeljiti na povjerenju za rezultat će imati smanjenu disperziju znanja, vještina i kapitala. Pri tom je bitno odrediti strateške prioritete i koncentrisati svu moć koju pojedini akteri imaju na raspolaganju na sinergetsko djelovanje u postizanju tih prioriteta. Niko sebi danas ne može priuštiti luksuz disperzije znanja, vještina, kapitala, pogotovo ne država BiH (koja oskudjeva sa svim navedenim). Ako „Kapital igra kako talenat svira“ (Funky Business, Talent makes capital dance), da li se iko pita, gdje i kako završava bosanskohercegovački talent? Dakle, partnerstvo je ključ kreiranja povoljnog poslovnog okruženja. Povoljno poslovno okruženje Nakon zajedničkih napora na izgradnji i promovisanju partnerskih odnosa usmjerenih ka ostvarenju strateških prioriteta dokazuje se jedan nivo zrelosti, opredjeljenja i stabilnosti. Izgrađuje se povoljno poslovno okruženje čiji će rezultati motivirati odgovornost, povećati povjerenje i ojačati partnerstva. Iz tog razloga je riječ o jednom neprekidnom procesu sa konkretnim rezultatima koji motiviraju jačanje cjelokupnog procesa. Uspjeh navedenog procesa zavisi od toga kako će ključni akteri odigrati svoje uloge u implementaciji etike i društvene odgovornosti. Poslovni sektor treba da bude pokretač promjena i uvodi prakse etike i društvene odgovornosti. Poslovni sektor treba da bude okrenut dugoročnim rezultatima i opstanku gdje se etično i društveno odgovorno poslovanje nameće kao imperativ. Vladin sektor je odgovoran za donošenje, implementaciju i nadzor nad zakonskim propisima. Dakle odgovornost za pravni okvir implementacije etike i društvene odgovornosti u poslovne prakse bosanskohercegovačkih preduzeća leži na vladajućim strukturama ove države. Pored zakonskog okvira, vlada svake države (pa tako i BiH) odgovorna je i za ekonomske politike, te za kreiranje stabilnog političkog i pravnog okruženja. Stručne i poslovne organizacije su zadužene za osiguravanje tehničke pomoći, edukaciju, treninge, seminare, razmjenu informacija, podsticanje i promoviranje razvoja etične i društveno odgovorne prakse. Mjesto gdje se obrazuju budući lideri, menadžeri i poduzetnici su obrazovne institucije i na njima leži odgovornost izučavanja i promocije etike i društvene odgovornosti. I na kraju mediji koji utiču na formiranje javnog mišljenja itekako mogu i trebaju pomoći u implementaciji i promociji značaja etike i društvene odgovornosti. Dakle: „Nema preduzeća koje svoj dugoročni napredak može ostvariti ne mareći za interese zajednice u kojoj radi, i obratno, nema zajednice koja može prosperirati bez skladne simbioze sa svojim privrednicima.“ [Bebek i Kolumbić 2000, p. 228] I na kraju, prisjetimo li se teze da stepen razvijenosti etike pokazuje i stepen razvijenosti privrede, razvijanje etike i društvene odgovornosti u privredi BiH bi itekako doprinijelo ekonomskom razvoju ove države. Uostalom adekvatna implementacija prikazanog modela O3P bi bila odličan temelj ne samo ekonomskog, već i pravnog, političkog, socijalnog i kulturnog razvoja Bosne i Hercegovine, odnosno države u kojoj za etičku normu u odnosu nа povjerenje, postoji zvanična literatura o konceptu „štele“. [UNDP/NHDR 2009, p. 73] 314 Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development 2014, 3(6): 307-316 5. Zaključak U očitom nedostatku etike i odgovornosti u Bosni i Hercegovini nameće se potreba edukacije, promovisanja i implementacije ovih kategorija, jer razvoj etičkih normi i vrijednosti, razvijanje svijesti o značaju odgovornosti omogućilo bi liječenje uzroka a ne posljedica. Društveno odgovorno djelovanje i etično ponašanje podrazumijeva snažnu borbu protiv korupcije, nameće odgovornost (ličnu i kolektivnu) za uticaj na društvo, razvija privredu koja je ekonomski efikasnija i atraktivnija stranim ulagačima. S druge strane, samo u zdravom okruženju, preduzeće može rasti i razvijati se. Da bi okruženje bilo „zdravo“ potrebni su mu „zdravi članovi.“ Tu leži problem! Svi akteri bosanskohercegovačkog društva moraju se riješiti menadžerske kratkovidnosti. Fokusirati se na dugoročne rezultate i shvatiti sinergetske efekte koji proizilaze iz etičnosti i društvene odgovornosti. Naime, preuzimanje odgovornosti za vlastita (ne)djela i etično djelovanje bez obzira da li je riječ o preduzeću, pojedincu, vladinim i nevladinim strukturama neminovno dovodi do ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine. Prijeko neophodne korijenite promjene u BiH treba da se temelje na moralu, etici i društevenoj odgovornosti. Otud je model O3P postavljen kao temelj ekonomskog razvoja, koji prikazuje partnerski odnos ključnih aktera implementacije društvene odgovornosti i etike koji se temelji na odgovornosti i povjerenju, a rezultira u povoljnom poslovnom okruženju. Literatura 1. Bebek, B., Kolumbić, A. (2000) Poslovna etika. Zagreb: Sinergija. 2. Divjak, V., B. (2007) Peacebuilding and Corruption Case study Bosnia and Herzegovina, Bosnia and Herzegovina at the Crossroads: EU Accession or a Failed State?. Sarajevo: Transparency International Bosnia and Herzegovina. pp. 45-67 3. Nordstrom, K., A., Ridderstrale, J. (1999) Funky Business, Talent makes capital dance. Stockholm: Bookhouse Publishing. 4. Srića, V. (2003) Inventivni menadžer u 100 lekcija, kako postati i ostati pobjednik. Zagreb: Znanje. 5. Transparency International Bosnia and Herzegovina, Studija Sistema nacionalnog integriteta BiH 2013. Dostupno na : < http://ti-bih.org/wpcontent/uploads/2012/12/TIBIH-NIS-Web-FIN.pdf > [05.04.2014] 6. Transparency International Bosnia and Herzegovina, BiH i dalje stagnira u borbi protiv korupcije, Dostupno na: http://ti-bih.org/6791/bih-i-dalje-stagnirau-borbi-protiv-korupcije/ [15.01.2014] 7. UNDP/NHDR (2009) The Ties That Bind: Social Capital in Bosnia and Herzegovina, Sarajevo. ***** 315 Elvira Ćatić-Kajtazović Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine Abstract Socially responsible action and ethical conduct include dire confrontation against corruption and invoke accountability (personal and collective) for the impact on society, while developing economy that is more effective and more attractive for the foreign investors. While considering the significance of the ethics and social responsibility for economic development, and also the defeating facts of lack of responsibility, ethics and moral in Bosnia and Herzegovina, this paper presents the O3P model for implementation of ethics and social responsibility. The model illustrates relations of partnership between key stakeholders in the process of implementation of social responsibility and ethics, based on accountability and confidence, resulting in facilitation of attractive business environment. The model is based on continuous and mutually dependent processes. Keywords: Ethics, Social responsibility, Corruption, Economic development, Bosnia and Herzegovina. 316
© Copyright 2024 Paperzz
