KULTURA - POVIJEST - ZNANOST - DRUŠTVO Prosinac 2013. godina izdanja I POLOŢAJ SRIJEMSKIH KATOLIKA U 17. I 18. STOLJEĆU PREDBLAGDANSKO DARIVANJE KAZNA ZBOG BOŢIĆA MEA CULPA, MEA CULPA, MEA MAXIMA CULPA... ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SRETNA NOVA 2014. GODINA INTERVJU: DRAGOSLAV DRAŽEN ILIĆ PREDSJEDNIK HRVATSKOG KULTURNOG CENTRA NOVI SAD broj 5 ISSN 2334-8216 HRVATSKE NOVINE HRVATSKE NOVINE KULTURA - POVIJEST - ZNANOST - DRUŠTVO SADRŢAJ Prosinac 2013. IMPRESUM Osnivač: Udruga Hrvatska nezavisna lista Izdavač: Udruga Hrvatska nezavisna lista Glavni i odgovorni urednik: Antun Horvat Uredništvo: Ivan Stipić, Stipan Vojnić, Donko Balažević, Mirko Vidić, Šime Peić Tukuljac Uredničko vijeće: Ivan Tumbas Dipl ing Marijeta Beloševac Zlatko Ifković Tisak : Za sadržaj članaka odgovara autor Članak sa ličnim stavom odražava stajalište autora Hrvatske novine izlaze jednom mjesečno Hrvatske novine su glasilo udruge Hrvatska nezavisna lista web: www.hnl.org.rs e mail: hrvatska.nezavisnalista@gmail.com Telefon: 060/562-7570 24000 Subotica Ivana Sarića 85 3. Uvodnik 4. - 5. Poloţaj Srijemskih katolika u 17. i 18. stoljeću 6. Predblagdansko darivanje 7. Lice drugoga, lice Boţjeg osmijeha 8. U Subotici ništa novo 9. Osnutak drame na hrvatskom jeziku – realnost ili utopija 10. - 11. Hrvatsko školstvo u Baĉkoj 12. - 13. Intervju: Predsjednik Hrvatskog kulturnog centra Novi Sad, Dragoslav Draţen Ilić 14. - 15. Specifiĉnosti crkvenih prilika u Hercegovini u XVII. stoleću 16. - 17. Depresija moţe postati blagoslov Svi autorski tekstovi podliježu zakonu o zaštiti autorskih prava Republike Srbije i međunarodnom zakonu zaštite autorskih prava. Svako objavljivanje teksta u cijelosti ili njegovog dijela bez suglasnosti uredništva Hrvatskih novina ili autora teksta podliježe djelu zlouporabe autorskih prava. https://www.facebook.com/hrvatskenovine.su http://hnl.org.rs/broj5/hrvatske5.html Kontakt: hrvatskenovine.su@gmail.com 325-9500700031188-42, OTP Banka, Novi Sad Broj raĉuna i naziv banke/IBAN i SWIFT RS 35325960170005176289, OTP Banka Srbija AD NOVI SAD, EUR 325960170005176289 SWIFT CODE>COBADEFF, SWIFT CODE>OTPVRS22 Grafička i tehnička obrada: Horvat Antun 2 18. - 19. Kazna zbog Boţića 20. Nova knjiga naše srijemske knjiţevnice Ljubice Kolarić-Dumić 21. Uskoro će se zamrznuti Palićko jezero ... 21. Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa... 22. Gospodarstvo RH juĉer, danas, sutra 23. Kad miris iziĊe iz poljskog cvijeća 24. Kalendar proste 2014. godine Prosinac 2013 COBISS.SR-ID 280313351 Hrvatske novine br. 5 Hrvatske novine br. 5 UVODNIK Poštovani ĉitatelji studeni je mjesec doprinos hrvatskoj zajednici kroz naše su nas lijepo darivali, donijevši nam kada se jedan period završava i drugi djelovanje. No to nama nije toliko vaţno najljepši dar, zadovoljstvo u radu, da poĉinje, bez nekih bitnih i znaĉajnih što ako netko zazire od nas i našeg vama i mi kao blagdanski dar donesemo dogaĊanja. Zato ga je i papa Grgur djelovanja. To je samo dokaz da smo na naše i vaše Hrvatske novine. Kada odabrao za mjesec kom će oduzeti 13 pravome putu i dodatni nam je podstrek. budete ovo ĉitali mi ćemo traţiti Boţićni dana kada je uvodio novi kalendar. Dok u Konferencija prosincu dolazi sv. Nikola sa darovima, za organizaciji za tisak Hrvatske i medije nezavisne u Bor, koji ćemo unijeti u svoje domove da liste nam donesu duh i radost Boţića, roĊenja njim je odmah i sv. Lucija koja takoĊer napravila je veliki odjek u svim medijima. sina Boţijeg Isusa Krista. Okupit ćemo dariva, zatim veliki blagdan Boţić. Predstavljen je rad Hrvatske nezavisne naše bliţnje koji su nam blizu srcu, otvorit ćemo vrata namjernicima svijetu da i zajedno putnicima sa nama proslave roĊenje Spasitelja našeg. Nije bitno koliko će trpeza biti bogata, bitna je radost i sreća u srcu koju dijelimo sa bliţnjima svojim. Na badnje veĉe posle veĉere polnoćku smijerno pohoditi. A kada se vratimo sa blagoslovom sjest ćemo za blagdansku trpezu, iz špajca izvaditi paĉa (hladetina) posut ih crvenom mljevenom paprikom i nasjeći ĉešnjaka, i naravno zamedljanom rakijom sve zaliti. Pohodit ćemo drage naše da vidimo kakav bor imaju i kako su ukrasili svoj dom, poĉastit ćemo se sa Stipanima (Stjepanima) i Ivanima da njihovo ime lijepo zalijemo i blagdanski proslavimo. Ured Predsjednika RH, snimio Filip Širanović, sluţbeni fotograf Od dvora do dvora bez umora jer radost Ivan Tumbas; Zlatko Ifković; Predsjednik RH Ivo Josipović; Antun Horvat; Lajčo Alaga Nama je studeni bio jako lijep i sretni smo zbog toga. Bili smo u posjetu predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću, koji nas je srdaĉno primi, pomno saslušao i pohvalio imamo naše njegovu djelovanje potporu rekavši za da daljnje djelovanje. Bili smo zadovoljni i sretni ipak je on predsjednik naše matiĉne drţave, Republike Hrvatske. Moje dodatno zadovoljstvo je bilo što sam mogao osobno da mu uruĉim Hrvatske novine i kada sam vidio osmjeh odobravanja na njegovu licu. treba podijeliti, jer radost treba primiti. liste pogotovu je stavljen akcenat našem naporu da se u Suboticu vrati Hrvatska drama u Subotiĉko narodno kazalište. Naravno nismo zaboravili ni predstaviti Hrvatske novine kolegama novinarima, koji jako problematika dobro razumiju djelovanja u koja je prijenosu pisane rijeĉi ĉitateljima. Što se moţe oĉekivati koji poticaji i koja spoĉitavanja ali kao krajnji cilj koji je pred nama je dobrobit i jedinstvo Hrvatske zajednica a to je vrijedno svakog umora, svakog neprospavanog sata, svake kritike pa i Idemo naprijed ka blagdanima, neki nas kritizerstva bezrazloţnog. podrţavaju i cijene naš rad a neki još uvijek pokušavaju da umanje vrijednost i 3 Ispratili smo sv. Nikolu i sv. Luciju koji Prosinac 2013 Dragi ĉitatelji sretni vam blagdani, provedite ih u miru i veselju. Sretan i blagoslovljen Božić i sretna Nova Godina. Horvat Antun Hrvatske novine br. 5 Marko Kljajić POLOŢAJ SRIJEMSKIH KATOLIKA U 17. I 18. STOLJEĆU Pomanjkanje domorodnog klera u Prekosavlju, Podunavlju i Potisju nakon osmanskog osvajanja tih krajeva trajalo je vrlo dugo Osmanska osvajanja u Slavoniji, Srijemu i Ugarskoj okonĉana su sredinom 16. stoljeća. Nova vlast izmijenila je ne samo dotadašnju politiĉko upravnu nego i društvenu, kulturnu, gospodarsku, vjersko crkvenu i donekle etniĉku fizionomiju tih krajeva. Kad se promatraju vjerske prilike ka toliĉk og stan o vniš t va u ti m pokrajinama, moţe se utvrditi da je osmanska drţava, iako teokratska utemeljena na postavkama islama, pravno jamĉila odreĊene vjerske slobode neislamskom stanovništvu, ali je ĉinjenica da je stavila u krizu mnoge elemente opstojnosti i funkcioniranja Katoliĉke crkve. 1 Nakon pustošenja izazvanih ratnim razaranjima krajem 17. i poĉetkom 18. stoljeća broj stanovnika u Srijemu do kraja 18. stoljeća neprekidno je rastao. Tridesetih godina istog stoljeća prema podatcima kanonskih vizitacija u Srijemskoj je biskupiji bilo oko 5 000, a u dijelu Srijema u sastavu Peĉuške biskupije izmeĊu 8 000 i 9 000 katolika, dakle, ukupno izmeĊu 13 000 i 14 000 vjernika katoliĉke vjeroispovijesti. Pedesetih i šezdesetih godina Srijemska biskupija je imala izmeĊu 11 000 i 12 000, a srijemski dio Peĉuške biskupije preko 19 000 katolika, dakle, ukupno oko 30 000 vjernika katoliĉke vjeroispovijesti, što znaĉi da im se broj za dvadesetak godina više nego udvostruĉio. 2 U Srijemu se odmah po osloboĊenju od osmanske vlasti pristupilo obnovi katoliĉke crkvene organizacije i vjerskog ţivota. Iako taj proces nije tekao bez poteškoća, moţe se zakljuĉiti da je od tridesetih godina 18. stoljeća poloţaj Crkve bio stabilan uz njezino kontinuirano jaĉanje u materijalnome i u društvenom pogledu. O tome svjedoĉi kako povećanje broja katoliĉkog stanovništva, tako i povećanje broja ţupa i intenziviranje vjerskog ţivota na svim razinama. Crkva je svojim djelovanjem u velikoj mjeri prodrla u svakodnevnicu obiĉnog vjernika upućujući ga na poţeljno ponašanje, ukljuĉujući ga u obvezne vjerske obrede, brinući se za njegovo obrazovanje i tako što je svojim obredima obiljeţavala najvaţnije dogaĊaje u ţivotu pojedinca i obitelji kao što su roĊenje, vjenĉanje i smrt. Na taj je naĉin razvijen osjećaj katoliĉkoga vjerskog identiteta koji se izraţavao u tipiĉnim oblicima poboţnosti i vjerske prakse, organizaciji ţivota unutar ţupa, odnosu prema drugim vjerskim 4 zajednicama te sakralnoj umjetniĉkoj i svećenika, što je potaknulo Svetu Stolicu obrtniĉkoj proizvodnji. 3 da šalje misionare u Prekosavlje, Podunavlje i Potisje i to osobito nakon Srijemska i Bosanska ili Đakovaĉka 1622. godine kad je brigu za ta podruĉja biskupija su bile teritorijalno meĊusobno preuzela Kongregacija za širenje vjere. odvojene, jer se izmeĊu njih nalazio dio Vjernici su na tom podruĉju sami traţili Peĉuške biskupije zbog ĉega je Sveta svećenike. Peĉuški su katolici ţeljeli Stolica 1780. godine ukljuĉila u 1581. godine pastoralnu skrb bosanskog novosjedinjene biskupije (Bosansko- biskupa fra Antuna Matkovića, a katolici u Ċakovaĉku i S r i j e m s k u ) Potisju koji govore „slavonski jezik“ molili sjeveroistoĉnoslavonske i su 1584. godine svećenike koji govore taj zapadnosrijemske ţupe Peĉuške jezik. Spomenute okolnosti pojašnjavaju biskupije. Tako je sav prostor izmeĊu zašto u Slavoniji i Srijemu 1591. godine Save, Dunava i Drave od Broda i Osijeka ima oko 35 svećenika, od kojih 20 pripada do Zemuna (dakle, cijela sjeveroistoĉna biskupijskom, a 15 franjevaĉkom kleru. Hrvatska) bio crkveno i pravno ujedinjen u Istovremeno su u juţnoj Ugarskoj tu i dvije, ali praktiĉno u jednu biskupiju tamo bili nazoĉni biskupijski svećenici i Bosansko-Ċakovaĉku i Srijemsku sa isusovci, dok su u Podunavlju i Potisju uz sjedištem u Đakovu. Nova je biskupija franjevce Ugarske provincije Presvetog ipak ostala u sastavu Kaloĉke metropolije Otkupitelja, koja je u svoj sastav preuzela kao što je to tada bila i Zagrebaĉka talijanske franjevaĉke misionare, takoĊer biskupija. Peĉuški biskup zadrţao je na djelovali i franjevci Bosne Srebrene.6 slavonsko hrvatskoj strani dva dekanata, Valpovaĉki i Donjomiholjaĉki.4 KONGREGACIJA ZA ŠIRENJE VJERE POLOŢAJ SVEĆENIKA U SRIJEMU U Srijem je pod osmanskom vlašću u 16. I 17. STOLJEĆU crkvenom pogledu bio misijsko podruĉje. Pomanjkanje domorodnog klera u Nakon više pokušaja da se u Rimu Prekosavlju, Podunavlju i Potisju nakon utemelji centar za misije, napokon je papa osmanskog osvajanja tih krajeva trajalo je Grgur XV. (1621. – 1623.) na vrlo dugo i znaĉajan je element crkvene Bogojavljanje 6. sijeĉnja 1622. u sastavu stvarnosti u tim krajevima i nakon Rimske kurije utemeljio Kongregaciju za osloboĊenja od osmanske vlasti. U širenje vjere (danas postoji kao izvješću o broju svećenika iz 1712. Kongregacija za evangelizaciju naroda ili godine piše da je Kaloĉko baĉka za „širenje vjere“), kao središnje i vrhovno nadbiskupija imala samo jednoga tijelo zaduţeno za širenje katoliĉke ili, biskupijskog svećenika, Transilvanska kako neki suvremeni dokumenti kaţu, manje od 20, a Bosanska zajedno sa r i m o k a t o l i ĉ k e vjere. Osnutak Srijemskom i Velikovaradinskom izmeĊu Kongregacije za širenje vjere (dalje u 20 i 30. Ni u graniĉnim podruĉjima pod tekstu Kongregacija) ili Vjeroplodnice, vlašću kršćanskih vladara broj klera nije kako je u starim bosanskim spisima bio mnogo veći.5 nazivaju, bio je znaĉajan dogaĊaj za razvoj katolicizma i u Srijemu. Na taj je Zagrebaĉki biskup Šimun Bratulić je naĉin od strane Rimske kurije uveden 1610. godine istaknuo da njegova stalan dodir, nadzor i potpomaganje biskupija pati od nestašice klera. Budući katolika u Osmanskom Carstvu (osobito u da mjesni biskupi u tim krajevima u Bosni i Albaniji gdje je ţivjela glavna vrijeme osmanske vladavine nisu mogli skupina sultanovih podanika katoliĉke redovitim putem povećati broj svećenika vjere). Tako je i spašeno mnogo toga što traţili su pomoć sa strane. Crkvene vlasti bi vjerojatno posve ili djelomiĉno propalo. u Rimu postale su krajem 16. stoljeća S druge strane, u arhivu Kongregacije svjesne naglog povećanja broja kalvina i saĉuvano je mnoštvo dragocjenih drugih protestanata, pa su poslali dokumenata kako iz Bosne, tako i iz apostolske (papinske) vizitatore Bonifacija Slavonije i Srijema koji svjedoĉe o Drakolicu, Augustina Quintiusa i ţivljenju katolika na tom podruĉju. Aleksandra Komulovića da ispitaju opće Kongregacija je vrlo brzo uoĉila da se vjerske prilike. Tek poĉetkom 17. stoljeća katolici u tim krajevima nalaze u teškom poslali su Bartola Kašića i Petra stanju. Nesnosni porezi i vrlo skuĉena Mazarekija da izvide kako riješiti vjerska sloboda, kakve su nametale novonastalu opću pastoralnu situaciju. I osmanske vlasti, pritiskali su dušu jedni i drugi vizitatori naglašavali su u narodu. Zub vremena i vandalizam rušili svojim izvješćima premalen broj Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 su jednu crkvu za drugom. Samostani su se privremeno, a ponegdje i definitivno zatvarali, a malo se novih podizalo. Nedostajalo je i svećenika u tim krajevima. Prijelazi katolika na pravoslavlje, kalvinizam i islam nisu bili rijetka pojava. Zato je Sveta Stolica ţeljela znati istinu o prilikama u tim krajevima. Upućivala je vizitatore na ta podruĉja koji su slali svoja izvješća. Iz tih izvješća ostali su mnogi podatci o katoliĉkim vjernicima, svećenicima, ţupama i biskupijama od 17. stoljeća nadalje.7 PRILIKE U BEOGRADSKOJ BISKUPIJI I VRŠITELJI BISKUPSKE VLASTI U SRIJEMU U 17. STOLJEĆU Povijest Crkve na srijemskom prostoru nije dovoljno prouĉena. Znaĉajno je što je Jacobus Coleti (1734. – 1827.), nastavljaĉ djela Danielea Farlatija (1690. - 1773.) Illyricum Sacrum, utvrdio da se o beogradskim biskupima ne zna ništa do 15. stoljeća, kao ni o Beogradskoj crkvi (biskupiji) (...) bilo katoliĉkoj bilo pravoslavnoj (VIII, 146., Venetiis MDCCXIX). Prvi po imenu poznati biskup bio je Martin (1290.). Slijedilo je još 17 njegovih nasljednika, sve do Nikole Ivana koji je ţivio još ĉetiri godine nakon pada Beograda 1690. u ruke Sulejmana II., ali obitavao je izvan svog sjedišta. Beogradska katedrala bila je posvećena Mariji Djevi, vrlo poštovanoj u Ugarskoj i Srbiji, kako tvrdi 1419. papa Martin V. (1417. – 1431.). Mehmed paša Sokolović dao je porušiti tri kršćanske crkve i jednu sinagogu u Beogradu. U gradu je prije dolaska Osmanlija bilo dosta katolika, a sliĉno je bilo i po drugim mjestima Maĉve, osobito u onim rudarskim. 8 Nije poznato kako se i iz kojih razloga pojavljuje poĉetkom 16. stoljeća Smederevska biskupija, iako je ondje bio neznatan broj katolika. Sudeći po imenima i narodnosti njezinih prvih osam biskupa, oni vjerojatno nisu ni vidjeli dodijeljene im biskupije, a nosili su samo njezin naslov. Tako ni kasniji smederevski biskupi franjevci s domaćih prostora nisu imali puno posla u biskupiji ĉiji su naslov nosili. Katkada su stolovali u Beogradu, a u Smederevu su imali svog vikara, primjerice don Šimuna Matkovića, poţrtvovanog svećenika iz Olova u Bosni. Smederevski biskup fra Blaţ Kovaĉić utopio se u Drini 1545. bjeţeći pred Osmanlijama, a jedan od njegovih nasljednika, fra Nikola Ugrinović, poginuo je 1604. u svom rodnom kraju Poljicama kod Splita takoĊer od Osmanlija. Nakon pada Beograda pod osmansku vlast 1521. skoro je nestalo katoliĉkog stanovništva u gradu, osobito MaĊara i Nijemaca.9 U Rimu je 1622., kako je već spomenuto, osnovana Kongregacija za širenje vjere, da bi 1624. godine zalaganjem iste Kongregacije bila osnovana i Beogradska misijska biskupija. Ta se biskupija prostirala na podruĉju 10 biskupija: Beograd, Smederevo, Srijem, dijelovi Zagrebaĉke, Peĉuh, Kaloĉa i Baĉ, Ĉanad, Vác, Ostrogon i Eger.10 Beogradski biskupi nisu imenovani punih 126 godina, sve do fra Marina Ibrišimovića (1647.). Briga za biskupiju tada se povjeravala apostolskim administratorima koji su redovito bili biskupi susjednih ili barem bliţih biskupija pod osmanskom vlašću. Do imenovanja prvoga apostolskog administratora u Beogradu prošlo je 50 godina. U meĊuvremenu i kasnije kroz te krajeve pod osmanskom vlašću prošlo je više crkvenih ljudi da izvijeste Svetu Stolicu o stanju tamošnje Crkve. Jedan od njih bio je isusovac o. Bartol Kašić s otoka Paga (1612./1613.) koji je ondje boravio preobuĉen u dubrovaĉkog trgovca. Njegovim zalaganjem Sveta Stolica je postavila tri rezidencijalna biskupa za podruĉja pod osmanskom vlašću: jednoga u Bosni, drugog u Beogradu za Srbiju i Juţnu Ugarsku i trećeg u MaĊarskoj. Deset godina kasnije po nalogu Svete Stolice prizrenski svećenik Petar Mazareki obišao je više zemalja, pohodio je više katoliĉkih ţupa u Srbiji i Makedoniji. U Beogradu, u to vrijeme, katoliĉka zajednica sastojala se od 1 500 1 Bošnjaka i 200 Dubrovĉana koji su se uglavnom bavili trgovinom. U gradu je postojala bosanska i dubrovaĉka ĉaršija, ţupnik franjevac i mala isusovaĉka rezidencija sa školom (1613. – 1634.) i 32 uĉenika, a pomagali su je Dubrovĉani. Neki biskupi stolovali su u Beogradu sa znanjem Osmanlija, a ti su bili: Petar Katić, Petar Mazareki, fra Albert RenĊić i dr. Oni su nosili naslov beogradskih biskupa (1646. - 1720.), a u razdoblju austrijske vlasti imali su naslov beogradsko smederevskih biskupa (1732. – 1739.). Najdulje je sluţbu beogradskog biskupa vršio fra Mato Benlić (1651. – 1674.) iz Banja Luke, odakle je potjecalo i više banjaluĉkih trgovaca u Beogradu. Nakon pobjede princa Eugena Savojskog nad Osmanlijama i njegovim zauzećem Beograda, te nakon Poţarevaĉkog mira 1718. Beograd je ostao 22 godine pod austrijskom vlašću. Tada je imao znatan broj katoliĉkog stanovništva sa šest crkava i pet samostana te nekoliko ţupa u okolici (Grocka, Ostruţnica, Višnjevac i dr.). Nakon osmanske pobjede u bitci kod Grocke 1739., s austrijskom se vojskom povuklo i katoliĉko i dio pravoslavnog stanovništva preko Save, a Osmanlije su uništili brojne crkve, meĊu njima i katoliĉke.11 Srednja i istoĉna Slavonija, kojima je pripadao i Srijem na poĉetku 17. stoljeća bili su jedinstveno crkveno upravno podruĉje. Bosanski biskup Franjo Baliĉević (1588. - 1615.) imao je tada u Srijemu svog vikara fra Vinka Bošnjaka. Pod utjecajem apostolskog vizitatora Bartola Kašića Srijem se odvojio od srednje Slavonije i Bosne te je prikljuĉen apostolskom vikarijatu ĉije je sjedište bilo u Beogradu, a koji je obuhvaćao sjevernu Srbiju, Srijem i sve one ugarske biskupije koje su bile pod osmanskom vlašću. Biskupsku vlast u istoĉnoj Slavoniji i Srijemu od 1618. godine pa sve do kraja 17. stoljeća vršili su biskupi apostolski vikari koji su u Nijemcima u Srijemu imali svoga posebnog vikara. Marko Kljajić A. DEVIĆ, A. Ţupe Ĉerević i Beoĉin, str. 451. Dubravka BOŢIĆ BOGOVIĆ, „Odrednice identiteta katolika u Srijemu u 18. stoljeću“, Zbornik radova Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti, Nijemci 2008., str. 390. 3 D. BOŢIĆ BOGOVIĆ, isto, str. 392. 4 Stjepan SRŠAN, Hrvatska povijest sjeveroistoĉnog podruĉja, Osijek 1994., str. 190. 5 A. DEVIĆ, isto, str. 451. 6 Provincija Bosna Srebreniĉka ili Bosna Srebrena sa sjedištem u Srebrenici, prostirala se pod osmanskom upravom. Širenjem osmanske vlasti u hrvatske i mletaĉke krajeve širila se i Bosna Srebrena. Ostala je nasljednica stare Bosanske vikarije osnovane 1340. sve do danas. (Kod diobe 1514. imala je samostane u Srebrenici, Zvorniku, Mostaru, Ljubuškom, Olovu, Sutjesci, Fojnici, Kreševu, Rami, Konjicu, Imotskom, Zaostrogu i Makarskoj). Od nje su se povremeno odvajale druge provincije. Tako je provincija Bosna Srebrena ostala na teritoriju Bosne. Širila je svoje djelovanje na Srbiju i osnovala je svoje samostane u Beogradu (1521. i današnji 1927.) i u Đakovici (1958.). Provincija ima svoje sjemenište, novicijat i bogosloviju. Redovnici se uglavnom bave ţupnim pastoralom. Provincija Bosne Srebrene izdaje reviju "Svjetlo rijeĉi" koje je takoĊer tiskalo velik broj pouĉnih knjiga. Isto, str. 452.; više o Bosni srebrnoj vidi na: (www.bosnasrebrena.ba) 7 A. DEVIĆ, isto, str. 452. 8 Opći Šematizam Katoliĉke Crkve u Jugoslaviji Cerkev v Jugoslaviji 1974., Zagreb 1975., str. 655. – 656. 9 Isto, str. 655. – 656. 10 Stjepan BERETIĆ,“Povijesni kutak“ (www.zvonik.rs/arhiva/169/povijesni.html) 11 Opći Šematizam Katoliĉke Crkve u Jugoslaviji Cerkev v Jugoslaviji, str. 655. – 656. 2 5 Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 Antun Horvat Predblagdansko darivanje Ne sporim nikome kako će se tko izjašnjavati naravno svatko ima svoju glavu da razmišlja drţavna dokumenta za popis stanovništva da se uvidjeti da su Bunjevci kao kategorija stavljeni tek 1991. godine za vrijem vladavine Slobodana Miloševića kom su u to vrijeme najveći neprijatelji bili Hrvati. I tako ostvarivši 150 godina dugu teţnju razbijanja Hrvata na sjeveru Baĉke, od strane asimilacijske i hegemonistiĉke vlasti u Beogradu. Ono što nisu uspjele mnoge vlasti i vladari pošlo je za rukom sadašnjim vladarima u No ono što je za nas i za mnoge takozvanoj demokraciji. ostavilo snaţan dojam je druga Ne sporim nikome kako će se tko uzastopna posjeta predsednika Republike izjašnjavati naravno svatko ima svoju Srbije Tomislava Nikolića Subotici. Ovaj glavu da razmišlja, da li će biti ovo ili ono, put je došao na skup Bunjevaca neali isto tako ne ţelim niti meni da bilo tko Hrvata koji su obiljeţavali jedan od svojih spori što ću ja biti. Da li ću biti Hrvat ili novo proklamovanih datuma a to je Hrvat-Bunjevac, jer sve su to narodi i godišnjica velike narodne skupštine u subetniĉke grupe jednog naroda, koje se Novom Sadu koja se odrţala 25. razlikuju po govoru, obiĉajima, tradiciji, Studenog 1918. godine. Na tome skupu teritoriju na kom ţivimo. Kod nas Hrvata je darivao Bunjevce poruĉivši im „Niste ni postoje mnoge moţda i najšarolikije Srbi, ni Hrvati, već autentiĉna slavenska subetniĉke grupe kao što su: Bunjevci, narodnost koja ima sve atribute Šokci, Zagorci, Liĉani, Imoćani, posebnosti i jedinstvenosti, svoj kulturni Hercegovici, Bosanci, Primorci, Istrijani, identitet, folklor, povijesno naslijeĊe.” i još Dalmatinci... i još mnogi, neka se nitko ne u daljnjem govoru dodao “da se razumije ljuti ako ga nisam pomenuo. A isto tako i kako je Dekret iz 1945., kada su bili kod Srba postoji šarolikost subetniĉkih prisiljeni izjašnjavati se kao Hrvati, grupa: Šumadinci, Ĉarapani, Lale, nevaţeći" te im je "vraćeno pravo da se Baĉvani… isto je podugaĉak spisak kao i slobodno i ponosno izjašnjavaju kao kod nas Hrvata svi su razliĉiti a svi su isti Bunjevci". u jednome pripadnost jednome narodu. Te rijeĉi su me strahovito zaintrigirale Jedna ĉinjenica koja potvrĊuje da svatko pa sam uvidjeo da postoje neke ima svoju slobodu izjašnjavanja bez nelogiĉnosti u tome izlaganju. I bio sam prisile, zastrašivanja… jeste da se u potpuno u pravu jer za vrijeme Austro- Republici Ĉeškoj pojavilo nekoliko tisuća Ugarske monarhije nije posojala zvaniĉna viteza Dţedaja, to im pravo garantiraju kategorija Bunjevac u drţavnim spisima u meĊunarodni zakoni o ljudskim pravima i vrijeme popisa stanovništva. Poslije slobodama. Nitko nema prava da prisvaja Prvog svjetskog rata i prisjedinjenja tuĊu povijest i tuĊe velikane i to Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca u garantiraju zakoni o meĊunarodnim prvome popisu iz 1921. godine postojala ljudskim pravima i slobodama. Bunjevci je samo kategorija vjeroispovjesti i stvaraju svoju povijest u posljednjih 20 i pripadnost slavenskom ili neslavenskom nešto godina pa se postavlja pitanje tko narodu. Naknadni popisi u Kraljevini su njihovi stvarni velikani i koja je njihova Jugoslaviji takoĊer nisu sadrţavali stvarna povijest. kategoriju Bunjevac, nego izriĉito Srbin, Postoji još jedna velika nelogiĉnost kod Hrvat, Slovenac za slavenske narode, nije onih koji se izjašnjavaju kao Bunjevci, postojala ĉak ni kategorija Makedonac, jedan dobar dio njih ima dvojno niti Crnogorac. Pa kako se onda moţe drţavljanstvo Republike Srbije i Republike nešto vratiti što nije ni postojalo. Tako da Hrvatske. Postavlja se pitanje kako su taj famozni Dekret iz 1945. godine na koji mogli dobiti drţavlajnstvo Republike se pozivaju da im je napravio prisilu da se Hrvatske kada su se morali izjasniti kao ne mogu izjasniti po slobodnoj volji kao Hrvati da bi dobili isto ili dokazati svoje Bunjevci samo je naslijeĊen iz prijašnje hrvatsko porijeklo. I ponovno pitanje što drţave. Kada se pogledaju zvaniĉna Nešto se ĉudno dješava u posljednje vrijeme. Subotica je postala centar dješavanja i centar svijeta. Mnoge su oĉi i ţelje uprte u njenom pravcu. Netko je darivan prije Boţićnih blagdana, a netko je gurnut u zapećak. Dolazak dva predsjednika, pa ponovna posjeta predsednika Srbije i promjena vlasti i politiĉke ravnoteţe u općinskom rukovodstvu. 6 Prosinac 2013 su oni doista? Da li su Hrvati ili Bunjevci? Jer ako tako lako mijenjaju strane što će biti sutra? Kada su dokazivali svoje Hrvatsko porijeklo diĉili su se svojim roditeljima i svojim hrvatskim precima i bili ponositi Hrvati niti su jednom zanijekali svoje Hrvatstvo. A sada iz samo njima znanog razloga postali su Bunjevci. Kao što sam rekao ne sporim nikome pravo izjašnjavanja po slobodnoj volji. U potpunosti razumijem mnoge koji su se 1991. godine izjasnili kao Bunjevci. Postali su zategnuti odnosi izmeĊu Srbije i Hrvatske, toliko zategnuti da je samo bilo pitanje kada će pući, što se ubrzo i dogodilo. A ovdje na ovom našem lijepom podneblju gdje smo svi mirno i skladno ţivjeli, postojao je stalni pritisak na sve što je Hrvatsko. Od malih nogu su nas uĉili da sve što ima izriĉiti hrvatski predznak krajnje je šovinistiĉki, nitko nam nije sporio da se izjasnimo kao Hrvati ali poţeljnije bi bilo da se izjašnjavamo kao Jugoslaveni, jer to je nešto najljepše što nam se u ţivotu moţe dogoditi. I tako se desilo te nesretne 1991. godine da je uvedena kategorija Bunjevac i Šokac za one Hrvate koji se nisu htjeli izjasniti kao Jugoslaveni. Sa ratom na vratima i straha za svoj liĉni opstanak i opstanak svojih bliţnjih mnogi Hrvati do tada, izjasnili su se kao Bunjevci. Još jedna velika reĉenica mi je privukla pozornost. „Niste ni Srbi, ni Hrvati, već autentiĉna slavenska narodnost koja ima sve atribute posebnosti i jedinstvenosti, svoj kulturni identitet, folklor, povijesno naslijeĊe.” Postavio sam sebi pitanje u ĉem je razlika izmeĊu narodnosti i nacionalnosti? Nacionalnost je pripadnost jednome narodu koji ima svoju drţavu. A narodnost je narod bez svoje matiĉne drţave koji je nastao na odreĊenom teritoriju sa svojim jezikom, kulturom i obiĉajima. Kao što su Katalonci, Baski, Kurdi… koji nemaju svoju drţavu, ali njihova je teţnja da se odvoje od drţava u kojima sada ţive i da oforme svoju drţavu. Tko zna moţda će i Bunjevci sada kada su dobili potvrdu o svojoj autentiĉnoj narodnosti jednom poţeljeti da stvore svoju drţavu, na isti naĉin kako sada prisvajaju tuĊu povijest i tuĊe velikane. Antun Horvat Hrvatske novine br. 5 Zvonko Franc Lice Drugoga, lice Boţjeg osmijeha Boreći se protiv svojih strahova, a ta borba u ljudskom ţivotu nikad ne prestaje, čovjek se zapravo bori za sebe, svoj mir i sreću. U toj borbi ima i poraza. Moţe se sklopiti truli kompromis i osigurati privid slobode Moja je majka imala samo jedno oko. Zbog toga sam je se sramio i pomalo mrzio. Kako bi nas prehranila, radila je kao kuharica u školi. Jednog dana u osnovnoj školi, došla je da me vidi. Bilo me uţasno sram, jer su mi se druga djeca rugala. Poţelio sam da umre i nestane i to sam joj otvoreno rekao. Ona nije ništa odgovorila. Šutjela je. Otad sam još marljivije uĉio da što prije završim školu i odem od kuće. U tome sam uspio. Dobio sam stipendiju i otišao u grad na studij. Tamo sam se oţenio, zasnovao obitelj i izgradio kuću. Jednog dana pred vratima se pojavi moja majka. Došla je da me posjetio i vidi po prvi puta svoje unuke. Kad su je djeca vidjela poĉeli su se smijati. Opet me obuzeo bijes kao u djetinjstvu i ja sam je otjerao s kućnog praga. Rekao sam joj da je više nikad ne ţelim vidjeti. Ona je samo smireno odgovorila: “Oprostite, izgleda da sam pogriješila adresu“ – i otišla. Nakon nekoliko godina doĊe mi pozivnica da se odazovem susretu uĉenika škole u svojem rodnom mjestu. Odazvao sam se i nakon susreta odluĉio sam iz radoznalosti vidjeti svoju rodnu kuću i majku, no obavijestiše me da mi je majka umrla. Nisam pustio ni jednu suzu. Uruĉiše mi i njeno pismo: „Dragi sine, dosta sam o tebi razmišljala. Oprosti što sam dolazila i uplašila tvoju djecu. Bila sam jako sretna kada sam ĉula da ćeš doći na susret u školi. Ja se moţda neću moći dići iz kreveta i doći te vidjeti. Oprosti što sam te u tvom ţivotu znala dovoditi u neugodne situacije. Ne znam jeli znaš, ali kad si bio dijete, u prometnoj si nesreći ostao bez jednog oka. Nisam 7 mogla podnijeti da bi ti moje dijete svijet gledao samo jednim okom zato sam ti dala svoje. Bila sam presretna kad je operacija uspjela i ponosna na sve tvoje uspjehe. S ljubavlju, tvoja majka“. iz priĉe otišao u veliki grad. Ne znam jesu li to i moji roditelji primijetili. Vjerojatno jesu, jer roditeljsko srce osjeti i najmanji titraj tuge djeteta. Danas mogu samo zahvaliti Bogu što me spasio od mrţnje i gorĉine. Što mi je saĉuvao srce Vjerojatno ste već negdje proĉitali ovu od boli koju ništa ne moţe izbrisati. priĉu ili neku od verzija priĉe. Ona nije samo dirljiva, nego duboka istina o Boreći se protiv svojih strahova, a ta svakome od nas. Svi mi imamo nešto ili borba u ljudskom ţivotu nikad ne nekoga ĉega ili koga se sramimo. prestaje, ĉovjek se zapravo bori za sebe, Ponekad su to roditelji, bliţnji, a ĉesto svoj mir i sreću. U toj borbi ima i poraza. neke naše mane i nedostatci. I sve je to Moţe se sklopiti truli kompromis i na neki naĉin „normalno“ u ţivotu, u osigurati privid slobode, ali samo pobjeda smislu da na neke situacije i ljude ne moţe osigurati unutarnji mir. moţemo utjecati niti ih birati, ali ono što Dragi prijatelji, usuĊujem se zvati vas moţemo je naĉin na koji ćemo se tako, doista samo Bog moţe ĉovjeku odnositi spram situacija i ljudi koji nas pomoći u borbi sa strahovima. Ţivi Bog. dovode u neugodne situacije, ispunjaju tugom, bijesom ili osjećajem manje Onaj, ĉiji glas nam neumorno i s beskrajnom ljubavi i strpljenjem uporno vrijednosti. ponavlja da nas ljubi. Ĉovjek iz priĉe sramio se svoje majke. Odabirući temu ove kolumne, a dosta sam dugo o njoj razmišljao misleći na situacije u kojima ţivite, u kojima svi ţivimo, htio sam vas pozvati, a i sebe, da vam ovo Došašće bude posebno. Da mu se posvetite što je moguće otvorenijeg srca. A zapravo sramio se samo sebe. Taj osjećaj ga je gonio poput zvijeri na stalan bijeg od svog straha. Zasigurno nije bio sretan, jer ĉovjek koji se boji ne moţe biti sretan, niti moţe sreću pruţiti drugome. Ţivi zarobljen u svom strahu i na svaki šum svojih unutarnjih strahova bjeţi. Pritom uopće ne razmišlja o tome je li moţda u tom svom bijegu nekog pregazio, ponizio, rastuţio ili pak duboko ranio. Dopustimo svom Nebeskom Ocu da posveti prostore našega srca. Otvorimo Mu vrata. Ne bojmo Mu se pokazati svoje rane. On ih ionako zna. Zato i kuca stalno na naša vrata. On ih ţeli zacijeliti. On to i moţe. Jedino On to moţe. Uvjerio sam se u to nebrojeno puta. Kako u svojim trenucima radosti i uspjeha tako na poseban naĉin u trenucima muka i poraza. On je tu. Za svakoga. Uvijek iznova. Neka Vam je blagoslovljeno Došašće i neka se u ovo milosno vrijeme u vašim srcima pripravi kolijevka za malog Boţića. Njegovim roĊenjem svaki je ĉovjek dobio niĉim zasluţeni dar - zvati se i biti djetetom Boţjim. Svima, dragi prijatelji, ţelim sretan Boţić! Neka naša i srca naših bliţnjih ispuni osmijeh malog Boţića! Znate li kako on izgleda? Ako dovoljno dugo I ja sam, priznajem, u svom ţivotu imao budete gledali u lice bliţnjega kad-tad će situacija kada sam se sramio svojih vam se otkriti. roditelja. Znalo me to teško muĉiti. S tim strahovima dosta sam se dugo borio. Pogotovo kad sam i sâm poput ĉovjeka Zvonko Franc Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 Zlatko Ifković U Subotici ništa novo! U modernom političkom rječniku lustracija podrazumijeva pročišćenje od ljudi koji su provodili ideologiju bez obzira na razinu upravljanja Danas smo svjedoci da nam je gospodarstvo vaţnije od samog ĉovjeka. Vaţnije od toga što mnoge obitelji ţive loše i nemaju što jesti. Svjedoci smo krize ĉovjeka, koja uništava samoga ĉovjeka. Tih godina su sustavno vršeni pritisci u poduzećima gdje su direktori ili većina uposlenika bili hrvatske nacionalnost, da bi se kasnije mogli obezvrijediti i uništiti: Agrokombinat, Agroseme, Aurometal, Sigma, Medoprodukt…Neki od onih koji Jeste li se ikada pitali kako to da je su trebali biti lustrirani su nam se ukazali netko siromašan? Ili, ima li netko previše, ovih dana. a netko premalo? Naţalost u posljednja dva desetljeća uspješnost u poslu više je Miran san subotičana ovisila od niza ĉimbenika vezanih za Napokon, nakon 6. svibnja 2012. politiku i drţavne institucije. MeĊutim, nije problem u onima koji su se obogatili uz desetine tisuća Subotiĉana mirno spava pomoć drţavnih institucija, ali je problem zbog prekomponiranja lokalne vlasti. ukoliko su isti zaboravili što znaĉi biti Savez vojvoĊanskih MaĊara (SVM) je ĉovjek, zaboravili odakle potjeĉu, svoje napravio koaliciju sa Srpskom naprednom korijene. Svjedoci smo da je „mali“ i strankom(SNS), strankom vojvoĊanskih materijalno siromašan ĉovjek humaniji i Hrvata (DSHV), Socijalistiĉkom partijom za svoju zajednicu će uraditi više od onog Srbije (SPS), uz potporu Srpskog pokreta „velikog“ i materijalno bogatog. Svjedoci obnove (SPO), Saveza baĉkih Bunjevaca smo da „mali“ poljodjelac, stoĉar nemoţe (SBB), odbornice Pokret socijalista dobiti u najam zamlju od općine, grada, Aleksandra Vulina (odborniĉki mandate Crkve, iz razloga što nije u svezi sa onima dobila kao ĉlan SRS), i neovisnim Jo s ip om I va n k o vić koji imaju moć da donose odluke, a što o d b o r ni co m otvara pitanje stvaramo li opet velike (odborniĉki mandat dobila kao ĉlan LDP-a gazde i one koji će biti sluge. Što na i koja je imala viziju kada je odbila mjesto koncu velike gazde to zlorabe, uništavaju pomoćnice gradonaĉelnika i plaću od 90 i poniţavaju malog poljodjelca i od njega tisuća dinara iz razloga što je morala ţele opet napraviti slugu. Naţalost i podnijeti ostavku na mjesto odbornika). postojeće poljoprivredne udruge štite Što je samo dokaz koliko su pojedinci samo interese bogatog poljodjelca, spremni uloţiti sredstava da Hrvatska stoĉara. To je jedan od korijena nezavisna lista nema odbornika, te da bi se na drugi naĉin zastupali interesi Hrvata razjedinjenosti naše zajednice. u Subotici. Demokratska stranka(DS) nije Sve gore nabrojano vrijedi u nizu mogla ponuditi više i nije uspjela zadrţati primjera i za pripadnike hrvatske svoje koalicijske partnere DSHV, SVM, zajednice na ovim prostorima. SDPS, SPO, SBB i neovisne odbornike. Svjedoĉimo nizu djela „maloga“ ĉovjeka To dokazuje da su svi spremni da koji nije zaboravio svoja vlastita uvjerenja suraĊuju sa bilo kim radi osvajanja vlasti i vjerovanja, koji ima svijest o sebi samom ili opstanka na vlasti. i o pripadnosti svojoj zajednici, i koji O ovakvoj koaliciji moţe se postaviti svojim entuzijazmom i ustrajnošću treba da sluţi kao primjer mnogima, a osobito pitanje postoji li uopće stranka koja institucijama koje su ga vrlo ĉesto provodi svoju ideologiju i program. ostavljale na cjedilu ili su bile gluhe za Politiĉka ideologija se uglavnom bavi time kako rasporediti vlast i u koje svrhe se njegove potrebe i zahtjeve. vlast ima koristiti. Neke stranke prate U modernom politiĉkom rjeĉniku odreĊenu ideologiju priliĉno dosljedno sve lustracija podrazumijeva proĉišćenje od dok nedobiju ponudu da obnašaju vlasti. ljudi koji su provodili ideologiju bez obzira Neke koriste široku inspiraciju iz grupe na razinu upravljanja. Posebice se time razliĉitih ideologija bez da ĉvrsto prigrle danas misli na komunistiĉki totalitarni ijednu od njih ili prihvataju sve. Tako da sustav i na one koji su 90-tih godina kod nas vlast zajedno obnašaju stranke prošlog stoljeća bili ĉimbenici, elementi svih ideologija (ljevica, centar, desnica, represivnog ratno-huškaĉkog aparata, koji nacionalne stranke). su sudjelovali u zastrašivanju svojih Naţalost nema stranke koja provodi sugraĊana koji nisu ništa skrivili osim što su bili druge nacionalnosti a posebno ako svoj program. I onda se postavlja pitanje: su bili hrvatske nacionalnosti. To kakva je to stranka bez ideologije?! Ili je zastrašivanje je imalo za cilj da stvori njihova jedina ideologija novac? Politiĉka strah od progona. Taj strah je bio veći stranka bez ideologije je kao brak bez problem nego progoni sami. Konaĉno, ljubav i„nit’ smrdi, nit’ miriše“. Koja spona broj progona je ograniĉen, ali je strah od ih povezuje? Koji su ciljevi ako nema progona beskrajan. Zato su ti pritisci ideologije? Kakvu politiku će provoditi? vršeni na subotiĉke Hrvate da bi mijenjali Lijevu,desnu, socijalnu, nacionalnu? Koji kuće, neki nisu izdrţali pa su zamijenili je program? Samo priĉe, magla i laţi... svoje kuće i napustili svoj grad Suboticu. Konaĉno i sami politiĉari provode 8 Prosinac 2013 programe svojih stranaka. Ĉije interese oni zastupaju? Pa naravno, samo svoje! A takva je, naţalost, većina naših politiĉara. Koliki su Hrvati čimbenik u svom gradu? Naţalost sve gore nabrojano vaţi i za one koji bi trebali zastupati interese Hrvata u Subotici. A mi subotiĉki Hrvati moramo se zapitati koliki smo ĉimbenik u svom gradu? Još se nismo oporavili od izbora priznanja Poĉasnog graĊanina S u b o t ic e k ad a s mo p r e t rp j e li omalovaţavanje i potcjenjivanje s obzirom na to da priznanje nije dodijeljeno po prvi put od kada se ono dodjeljuje i to zbog nacionalne pripadnosti jednog od predloţenih kandidata gospodina Nace Zelića. A sada, prekomponiranjem vlasti u Gradu Subotici, ponovno smo poniţeni budući da su Hrvati poslije dvadeset godina izgubili mjesto dogradonaĉelnika, a uz to da se nije poštovalo pravilo da se tri funkcije (gradonaĉelnik, dogradonaĉelnik, predsjednik Skupštine grada) dijele izmeĊu pripadnika srpske, maĊarske, hrvatske nacionalnosti. Od uvoĊenja višestranaĉja do 2006. godine zalagali smo se da pripadnici nacionalnih manjina suraĊuju, onda smo ušli u avanturu iz koje smo izišli, a rezultate da smo dobili mjesta u Skupštini Srbije i uposlenog u administraciji AP Vojvodina, a da nismo dobili politiĉka prava i da je koalicijski partner našu nacionalnu zajednicu uspio još više podijeliti i asimilirati. No, to im nebi uspjevalo da se pojedini pripadnici naše nacionalne manjine ne utrkuju u tome da dobiju povlašteni status i postanu dvorske lude. Naţalost, bojimo se da se povijest ponavlja. I vrijeme će pokazati hoćemo li se odreći politiĉkih prava i ovoga puta biti na listi Srpske napredne sranake (SNS). Ovo bi trebala biti posljednja opomena svim pripadnicima hrvatske nacionalne manjine, i nemojte više samo sjediti doma i “rondzati”, ukljuĉite se u rad hrvatskih instutucija u cilju opstanka na ovim prostorima. Nema drugoga puta no ozbiljnije nego ikada prije, sloţno i bez sebiĉnosti, zaboravljajući podjele, poĉeti djelovati jedinstveno, skupa. Takav primjer trebamo svi pokazati u narednom periodu. Zlatko Ifković Hrvatske novine br. 5 Grgo Bačlija Osnutak drame na hrvatskom jeziku – realnost ili utopija Svi nadleţni su se pravili nijemi, kao da nikada nije postojala Drama na hrvatskom jeziku u Narodnom kazalištu Ovih dana u povodu najnovijeg priopćenja Veleposlanika Republike Hrvatske u Beogradu, gospodina Gordana Markotića, u svezi sa njegovim posjetom Subotici i prijemu koji mu je bio upriliĉen od strane bivšeg gradonaĉelnika grada Subotice, gospodina Modesta Dulića, da će se Republika Hrvatska „potpaĉiti“ oko navodnog sufinanciranja izgradnje Narodnog kazališta u Subotici, u svakom sluĉaju vrijedan je paţnje ali uz jedno veliko „ALI“. Naime, u samom startu da krenemo od megalomanskog, mastodontskog i mamutskog projekta izgradnje nove zgrade Narodnog kazališta koji je u samom startu bio totalni promašaj, kako u odnosu na vrijednost projektovane zgrade tako i u odnosu na buduće kadrovsko osposobljavanje punog sastava Drame na hrvatskom jeziku u koje se nije ulagalo. Svi nadleţni su se pravili nijemi, kao da nikada nije postojala Drama na hrvatskom jeziku u Narodnom kazalištu. „Zlatni“ period Hrvatskog narodnog kazališta Nakon Drugog svjetskog rata ovo je moglo biti uraĊeno „preko noći“, jer je izmeĊu dva svjetska rata u Subotici djelovalo više dramskih sekcija pri raznim hrvatskim kulturno-umjetniĉkim udrugama iz kojih su se regrutirali glumaĉki kadrovi amateri i naturšĉici koji su se vremenom dodatnim osposobljavanjem na raznim glumaĉkim teĉajevima osposobili za kakva-takva glumaĉka ostvarenja. To najbolje dokazuju glumaĉki bardovi koji su tih poslijeratnih godina stasali u prave glumaĉke veliĉine, kao što je Geza Kopunović, vrsni interpretator komediografskih i dramskih uloga, potom Mirko Huska, glumac i redatelj, Josip Bajić, glumac i redatelj te izvjesno vrijeme i upravnik Narodnog kazališta, zatim Mihajlo Janĉikin, takoĊer glumac i redatelj, Katarina Baĉlija, glumica i jedna od najboljih komiĉarki sa ovih prostora, Erţika Jelisaveta Kovaĉević, takoĊer vrsna glumica karakternih uloga, Ivica Jakoĉević, glumac i pisac komada na bunjevaĉkoj ikavici („Albina mijana“) i drugi koji nisu imali akademsko dramsko obrazovanje. Tih godina je Narodno kazalište bilo popunjeno sa nekim „uvezenim“ glumcima i glumicama iz Republike Hrvatske, ukazima Ministarstva kulture 9 bivše Jugoslavije napose prije svega iz Zagreba, Osijeka i Splita koji su se brzo uklopiili i adaptirali u domaći sastav glumaĉkog ansambla koji je tih godina „proizvodio“ vrsne predstave, svjetske klasike, poĉev od Ĉehova, Maksima Gorkog, Ibzena te domaćih pisaca, Miroslava Krleţe, Josipa Kozarca, Augusta Šenoe i drugih. Posebice je bio znaĉajan „zlatni“ period Hrvatskog narodnog kazališta kada su izvoĊene komedije Matije Poljakovića, vrsnog komediografa i dramatiĉara, koji je imao „kućni“ status u kazalištu jer su mu izvoĊena maltene sva njegova djela pisana na bunjevaĉkoj ikavici i bunjevaĉkom dijalektu kao što su antologijske i nikad prevaziĊene predstave koje su izvoĊene više od stotinu puta a ponekad ĉak i dvije predstave dnevno, u 17 i 20 sati kao što je to bio sluĉaj sa komedijom „Ĉa Bonina razgala“. O instaliranju opernog ansambla za sada nema ni govora bar u narednih nekoliko godina jer za tako veliki zahvat treba daleko više novca i muziĉki obrazovanih umjetnika tj. kadrova. Najveći promašaj dvadeset prvoga stoljeća je bilo rušenje zgrade Narodnog pozorišta - Népszínház. Uzgred, Narodno kazalište se moglo komotno preseliti u bivši Dom Vojske Srbije na Korzou koji je toboţe sagraĊen na prostoru nekadašnjeg hotela „Jagnje“ ĉija je navodno samo spoljna fasada oĉuvana dok je sve drugo sagraĊeno u suvremenim gabaritima i enterijerima što je još jedan promašaj stoljeća u našem gradu. Najveći promašaj dvadeset prvoga stoljeća je bilo rušenje zgrade Narodnog pozorišta Népszínház od strane bivše nomenklature Demokratske stranke na U svezi sa osnutkom drame na ĉelu sa tadašnjim gradonaĉelnikom hrvatskom jeziku hvale je vrijedna Gezom Kuĉerom i njegovim stranaĉkim inicijativa udruge graĊana Hrvatska satrapima. nezavisna lista koja je pokrenula peticiju O porušenom graĊevinskom materijalu za potpisivanje zainteresiranih graĊana, a kazališta da i ne govorimo prije svega o prije svega pripadnika hrvatske manjinske tzv. „ĉivutskim cigljama“ koje su neslavno zajednice za ponovni osnutak Drame na završile na nekim destinacijama i hrvatskom jeziku, kojoj se na ţalost nisu ogradama poslovnih objekata prikljuĉile Demokratski savez Hrvata u novokomponiranih tajkuna i politiĉara kao Vojvodini, Hrvatsko nacionalno vijeće, i na ogradama nekih vikendica na Zavod za kulturu vojvoĊanskih Hrvata i obodima grada u Kelebijskoj i drugi, vjerojatno iz razloga što to nisu Radanovaĉkoj šumi i na Paliću. inicirale. Sve u svemu, na dovršenje izgradnje Za realiziranje projekta instaliranja nove zgrade ćemo se još naĉekati a moja Drame na hrvatskom jeziku potreban je malenkost neće doţivjeti da se presjeĉe period od najmanje pet godina period za vrpca škarama prilikom sveĉanog koji bi se na dramskim akademijama u otvorenja niti osobno za time ţalim. Zagrebu i Osijeku obrazovali glumci koji bi nakon diplomiranja mogli odmah Šminkanje u odnosu na rekonstrukciju „uskoĉiti“ u zahtjevne uloge u hrvatskoj šest „Korintskih stupova“ i „Balske drami. dvorane“ neće popraviti utisak ogavnosti ostale „staklene menaţerije“ i fasade koja Za ovo treba naroĉito „zaleći“ matiĉna će se naslanjati na ulicu Korzo, domovina, Hrvatska, u odnosu na Branislava Nušića i druge uliĉne gabarite. stipendiranje najmanje desetak glumaca i glumica kako bi se postigla ravnoteţa u Mi graĊani Subotice ćemo i nadalje budućim rapodjelama uloga a ostali dio odlaziti autobusima na kolektivne posjete ansambla bi se mogao regrutirati iz predstave Srpskog narodnog pozorišta u lokalnih dramskih sekcija koje djeluju pri Novom Sadu, Narodnog pozorišta u raznim kulturno-umjetniĉkim udrugama Somboru ili u neka kazališta u Beogradu kao i statisti ili nosioci sporednih uloga. Ali moţda na predstave Hrvatskog narodnog to sve nije razlog da grad Subotica ispuni kazališta u Osijeku. pravo koje pripada Hrvatima i da ga odmah poĉne realizirati, dati pravni osnov i izdvojiti sredstva u proraĉunu za Grgo Bačlija narednu godinu. Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 Ivan Tumbas HRVATSKO ŠKOLSTVO U BAĈKOJ U našim mjestima sa većinskim hrvatskim ţivljem nastojalo se postaviti učitelje ili nastavnike naše narodnosti koji bi našoj djeci prenijeli nešto duha naše narodne kulture Poĉetkom prošlog stoljeća bunjevaĉko- Somborci su sagradili Zavod, te u njemu i svoj povijesni govor u kom je rekao: „Mi šokaĉki Hrvati su sa radošću doĉekali škole. Ove škole su se zvale graĊanske nemamo linije, a te linije su škole. Mi raspad Austro-Ugarske monarhije, i škole. Nastankom nove drţavne nemamo škole! A bez te linije ćemo mirnim su putem preuzeli vlast u Subotici, zajednice ovi samostani sa školama su propast. Zato vas pozivam da udarimo još prije ulaska srpske vojske, i postavili ostali u funkciji. 1921. godine ministarstvo temelj našoj narodnoj školi. Imamo mi na Gradsku kuću veliki hrvatski barjak. U prosvjete u Beogradu nije ukinulo sve škole, a u njima loših uĉitelja. Ali nemamo novu zajednicu slavenskih naroda ušli privatne škole. Od tog zakona je izuzeta u školama našu zapadnu kulturu. Tako su sa velikom nadom da će bunjevaĉka škola pri samostanu u Subotici. Ĉasne naša djeca ostavljaju osnovnu školu djeca konaĉno moći uĉiti materinski jezik, sestre su ostale u školama uĉiteljice, ali prazni, hrvatski. No vrlo brzo uslijedilo je su morale polagati drţavne bez iĉega, sa izobliĉenim ispite. pojmovima, pravi duševni bogaljevi. Mi razoĉaranje. Tako se odlukom 30. rujna Zahvaljujući sestrama u tom periodu u smo bez svojih škola inferiorna masa. 1920. godine ministar prosvjete oglašava spomenutim prema rješenju glavnog školama ta tanka nit Iskaţimo odluku: skupljeni Bunjevci i prosvjetnog hrvatskog školstva se oĉuvala do 1941. Šokci – Hrvati, mole kraljevsku vladu, savjeta za nastavu i uĉenje materinskog Godine kada je ovaj teritorij okupiran od putem hrvatskih misionara, da se što prije jezika i udţbenike za prvi i drugi razred, Hortijeve vojske, te je i to malo školstva otvore hrvatske osnovne i srednje škole“. da će se uĉiti ćirilica kao i u višim ukinuto. razredima. Izuzev mjesta gdje ţivi u većini slavenski ţivalj katoliĉke vjere, te će izuĉavati jedno i drugo pismo. Iz ove odluke se jasno vidi da od hrvatskog školstva u Subotici, i uopće u Baĉkoj, nije moglo biti ni govora. U našim mjestima sa (Subotiĉke novine 12. sijeĉnja 1940.) Mons. Blaško Rajić osniva redovniĉku Velika manifestaciona zajednicu Sestara kćeri milosrĊa, sada zakazana je za već blaţenice Marije od skupštinu 9. i 10. oţuljka 1940. Propetog godine na nogometnom igralištu Baĉke i Petković. Zaţivjela je u najĉistijim dijelu gradskom kazalištu, te na trgu ispred hrvatskog ţivlja u Subotici, u Keru, u ţupi njega. MeĊutim policija je zabranila ovo svetog Roka 1930. godine. Utemeljena je okupljanje. Tako je i ovaj pokušaj propao. većinskim hrvatskim ţivljem nastojalo se prva predškoska odgojna ustanova na Došao je i Drugi svjetski rat. Baĉka je postaviti uĉitelje ili nastavnike naše hrvatskom jeziku. opet potpala pod maĊarsku vlast, tako da narodnosti koji bi našoj djeci prenijeli o hrvatskom školstvu nije moglo biti ni nešto duha naše narodne kulture. Od Ĉinjenice konkretno svjedoĉe kako rijeĉi. kada je ministarstvo poĉelo donosit zamisao o potrebi hrvatskog školstva, za odluke o imenovanju uĉitelja i nastavnika, koje se zalagao veliki rodoljub i kulturni u ĉiste hrvatske sredine imenovali bi se djelatnik i svećenik Pajo Kujundţić, i nije Misao o potrebi hrvatskog školstva u novoj Jugoslaviji iz bila prekinuta ni u razdoblju izmeĊu dva Pri koncu rata partizanski pokret je centralne Srbije. U samom gradu Subotici svjetska rata. Davne 1868. godine borio je bila nešto povoljnija situacija. se za formiranje hrvatskog školstva, a veoma silno podrţavovao hrvatski ţivalj Subotiĉkoj ţenskoj gimnaziji za ravnatelja predlagao je školskim odborima: „zato na ovim prostorima, jer je on bio jamstvo je bio postavljen dr. Matija Evetović, koji predlaţem da u svim osnovnim školama da će ovi krajevi ostati u sastavu za j e d n i c e . P r vi se nije nikako mogao zaobići jer je bio gdje su Bunjevci, nastavni program bude J u g o s l a ve n s k e narodnooslobodilaĉki odbor grada za iznimno visoke kulture i veoma istaknuti hrvatski a usporedo da uĉe maĊarski intektualac. Uz njega se našao i stanoviti jezik“. Tadašnje vlasti nisu izglasale, prvog predsjednika izabrao je voĊu baĉkih Hrvata mons. Blaška Rajića. U broj hrvatskih prosvjetnih radnika po „ĉudnovato“. odbor za kulturu izabran je Ivan Prćićsrednjim školama u gradu. uĉitelji srpske nacionalnosti i to Velika javna manifestacija za Uloga Crkve u uvođenju hrvatskog uvođenje hrvatskog školstva školstva Godišnji Razgovor 1940. godine, ta Gospodar, koji je vješto iskoristio poloţaj pa je okupio intelektualce koji su imali fakultetsku naobrazbu, uĉiteljsku školu, dapaĉe, i one koji koji nisu imali tu 1868. pa do 1918. godine maĊarske godišnja manifestacija koju je osnovao naobrazbu. Njima je omogućeno ĉasne sestre Školske sestre Notre dame biskup Lajĉo Budanović u okviru doškolovanje, te ih je postavio po našim iz svog sjedišta u Kalaĉi otvarale su Subotiĉke matice, odrţan je sijeĉnja mjesnim i salašarskim školama. Tako su redovniĉke kuće po Baĉkoj. Slale su mjeseca na godišnjicu smrti biskupa u tom razdoblju, moţda po prvi put u sestre koje su hrvatske nacionalnosti. Ivana Antunovića, a bio je posvećen povjesti, u velikoj većini naših škola bili Otvara se kuća–sirotište u Baĉu 1876. problematici hrvatskog školstva. Tom naši uĉitelji. No to nije dugo trajalo. Ĉim godine,1878. u Novom sadu, Subotici. zgodom je mons. Blaško Rajić odrţao 10 Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 Boljitak će se pokazati tek kada svi svoje dijete upisuju da uče svoj materinski jezik i ponosno ističu svoju pripadnost hrvatskom rodu. Ta djeca su i pod ovakvim uvjetima najbolji učenici u okruţenju, što se pokazalo pri dodjeli pohvalnica djeci u Velikoj vijećnici gradske kuće se vlast konsolidirala, poĉeli su procesi „neće moći protiv „neprijateljskih elemenata“ u našoj srpskom nastaviti jeziku, školovanje pa ionako na U proteklim godinama pojedinci koji ne nemate pripadaju vodećoj eliti, skupini sredini. Nadaleko su poznati procesi srednje škole“. Izgovora je bilo na pretek. ĉastohlepnika, ukazivali su na potrebu protiv „kriţara“ u koje je bio ukljuĉen veliki Takve glasine u jednoj sredini gdje su ne uvoĊenja hrvatskog programa u broj naših uĉitelja i nastavnika. Ta akcija tako davno, bili zastrašivani, oĉevi slani predškolske ustanove, dok je ista elita je bila usmjerena protiv hrvatske na ratišta, protiv svoje volje nasilnim koĉila formiranje hrvatskih skupina u inteligencije i protiv predratnog vrlo jakog putem i postavljani u tampon zone, na vrtićima ili su to vješto zaobilazili. Svake kriţarskog pokreta, koji je osvijestio našu prvim crtama bojišnice. Nadalje godine se broj prvaša smanjuje a sama inteligenciju. Većina tih naših uĉitelja bila upošljavaju se uĉitelji drugih nacinalnosti zajednica gubi, te nitko ne vidi odgovornu je katoliĉkog vjerskog odgoja, pa su da uĉe našu djecu našim materinskim osobu za javašluk, dok drţavne institucije pokrenuli bilten „Mladi uĉitelj“. Od tog jezikom, dok sami uĉitelji hrvatske sa velikim argumentima omogućuju pravo biltenĉića, na svega desetak stranica sa nacionalnosti ne upisuju svoju djecu kao na školovanje na hrvatskom jeziku. Za iskljuĉivo struĉnim sa dr ţa jem koji i je pedagoškim primjer ili poticaj našem puku za hrvatske udţbenike do danas nije regulirano umn o ţa van odjele, i samim tim pokazuju tihi bojkot tiskanje iako je potpisan meĊudrţavni šapirografski u dvadeset primjeraka i koji prema hrvatskom nastavnom programu. sporazum, što roditelje i danas sputava se dijelio iskljuĉivo meĊu uĉiteljima, Ako se tome doda pasivnost i inertnost upisati svoje dijete na hrvatski nastavni napravljen je sluĉaj. Dvadeset mladih ĉelnika unutar ljudi, dijelom nepostojanje intelektualaca, najvećim hrvatskog korpusa, te program. opće strategije razvoja uĉitelja, bili su osuĊeni i sklonjeni sa školstva na hrvatskom jeziku ne moramo uĉiteljskih poloţaja, a na njihova mjesta, se ĉuditi što dobivamo ove porazne razumije se, došli iz drugih krajeva, a rezultate pri upisu u hrvatske odjele. najviše iz Srbije. Propadanjem i Naravno jedan dio svjesnih smišljenom likvidacijom seljaštva, najprije svojim primjerom pokazuju agrarnom reformom, formiranjem zalaganje za hrvatske odjele. zadruga, pa drugom agrarnom reformom, velika većina podruĉnih, osobito salašarskih škola je nestalo. U tom vremenu odvijala se nastava na tzv. srpsko-hrvatskom jeziku. uĉitelja, svoje Lokalne samouprave gdje ţivi veći postotak Hrvata racionalizaciju nedovoljnim kadrovskom ţele izvršiti školstva , izlikom brojem uĉenika sistematizacijom te svojeg podobnog nastavnog kadra, dakako ĉitavi program je tako ispleten i nije ĉudo što Naš puk, kad je najteţe, pokazuje svoju sami ĉlanovi u vodstvu politiĉkih partija tvrdoglavost i ustrajnost što se vidjelo i Hrvata ne upisuju svoju djecu u hrvatske proteklih velikim godina, prezirom gdje ţrtvovanjem pruţaju i odjele, ĉast izuzetcima. nesebiĉnu ustrajnost, iako djeca bez udţbenika uĉe Naša zajednica Prosinac 2013 napravit će i morati školski sa Hrvatsko školstvo u našoj najnovijoj iz biljeţnica, kopiranih udţbenika te sami zategnutim odnosima hrvatske i prevode sa srpskog na hrvatski jezik, kao stvarnosti bunjevaĉke opcije koje smo sami da su u prošlom stoljeću, a njihovi Donošenjem novog zakona o pravima i pretvorili u Gordijski ĉvor. Boljitak će se vršnjaci u srpskim odjelima ih zadirkuju zaštiti nacionalnih manjina, hrvatskoj je pokazati tek kada svi svoje dijete upisuju jer njima drţava financira ćiriliĉne nacionalnoj manjini konaĉno priznat da uĉe svoj materinski jezik i ponosno udţbenike. Nositelji odgovornosti u našoj status manjine u Srbiji i samim tim i pravo istiĉu svoju pripadnost hrvatskom rodu. zajednici nemilo troše novac koji se moţe na školovanje na materinskom jeziku. Ta djeca su i pod ovakvim uvjetima namijeniti školstvu u druge svrhe, projekti Tako je školske 2002/2003 došlo do najbolji uĉenici u okruţenju, što se oko stvaranje Hrvatskog školskog centra otvaranja prvih odjela na hrvatskom pokazalo pri dodjeli pohvalnica djeci u su davno isparili, a politiĉka elita jeziku. Te godine je upisano u prvi razred Velikoj vijećnici gradske kuće. nekompetentnih osoba koji vode 56 uĉenika, u svega nekoliko škola u obrazovanje, se sjeti hrvatskih odjela u Pruţimo ruke pomirenja braćo. Subotici i okolici. No, mora se priznati da rujnu mjesecu, angaţira se oko upisa Zajedništvo neka nas vodi u ovim je zamisao došla do tihog otpora sredine, djece ne bi li dobili po koju pohvalu tmurnim vremenima za nas Hrvate. pa su pojedinci u mješovitim sredinama politiĉku za angaţiranost, od svojih Nemojte da nas se naši preci stide, poĉeli širiti glasine „pa zar ćemo se diliti“, voţdova. Takvim postupcima udaljavaju budimo sloţni, imaćemo u školskim bez obzira što se u sredinama s roditelje koji se razmišljaju o upisu na klupama puno djece. maĊarskom ili drugom nacionalnom hrvatski nastavni program sa ĉime manjinom to dogaĊa već desetljećima. A Ivan Tumbas ostvaruju svoj politiĉko-financijski interes. pojedinci, toboţe pravi Hrvati, su govorili: 11 program objediniti Hrvatske novine br. 5 Intervju sa predsjednikom Hrvatskog kulturnog centra Novi Sad Dragoslav Draţen Ilić Poštovani g. Iliću, hvala vam na HKC okuplja u ĉlanstvo udruge i vašem vremenu što ste odvojili za ovaj pojedince radi angaţiranja na oĉuvanju razgovor. jezika, tradicije, kulture i spomenika kulture Hrvata u R. Srbiji. Ostvarenja Za poĉetak recite nam nešto o Novom Europske razine napretka kroz programe Sadu i Hrvatima u njemu i okolici. razvitka u oblasti kulture, umjetnosti, ekonomije, gospodarstva, obrazovanja, i Novi Sad predstavlja upravno, drugih znanosti i domena, sukladno gospodarsko, kulturno, prometno i Statutu i Zakonu o udrugama R.Srbije, znanstveno sjedište Autonomne ĉija svrha nije sticanje dobiti. Teţi i pokrajine Vojvodine. doprinosi stvaranju zdravog, humanog, Grad Novi Sad leţi na sjevernoj obali demokratskog i pluralnoga društva. Mira, rijeke Dunav, koji je ujedno I granica sigurnosti i povjerenja izmeţu Baĉke sa sjeverne strane I Od kada djeluje Hrvatski kulturni centar Srijema sa juţne strane. U katastarske knjige prvi put je upisan 1694.g. pod imenom Petrovaradinski šanac . Stanovnici su bili Srbi, Nijemci, MaĊari, Grci i Hrvati. Dok je sam Petrovaradin današnja novosadska općina bio naseljen skoro iskljuĉivo Hrvatima i to preko 95%. VojvoĊanskih Hrvata. Uĉinjene su velike stvari, ali pošto smo bili neformalna grupa grĊana stvari koje smo uradili mnogi su svojatali i predstavljali kao svoj uspijeh. Od samih poĉetaka vašeg djelovanja što bi ste mogli istaći kao neki od vaših dostignuća. Na moju inicijativu 2001. godine u suradnji sa HTR-om i tadašnjim urednikom Vanjske politike gospodinom Ivom Kujundţićem i direktorom Televizije Vojvodina gospodinom Aleksandrom Novi Sad sa okolicom ima oko 400 000 stanovnika po popisu iz 2011. godine u Novom Sadu ţivi oko 13 000 Hrvata ovi podatci kao i podatci sa poslednjeg popisa stanovnistva potpuno su netoĉni jer veliki dio hrvata i danas se izjašnjava kao jugoslaveni a neki pak kao vojvoĊani. Po našim procjenama u gradskoj zajednici Novi Sad danas ţivi oko 16 000 Hrvata. Novi Sad je u mnogome bitan za hrvatsku zajednicu u Vojvodini i Republici Srbiji, a povjesno i kulturno za sve Hrvate. Po navodima supetarskog kartulara Srijemsku stranu Hrvati naseljavaju još u ranom srednjem vijeku gdje i danas ţive. U Petrovaradinu 1801 godine roĊen je veliki Hrvatski Ban Josip Jelaĉić na Uspenskom groblju u Novom Sadu sahranjen je skladatelj Hrvatske himne “Lijepa naša” Josif Runjanin. Tu je crkva Majke Boţije Gospe Tekiske, samostan i crkva sv Juraja u kome je zareĊen Josip Juraj Štrosmajer, prva Dragoslav Draţen Ilić, nadbiskup Stanislav Hočevar gimnazija na hrvatskom jeziku… itd. U Novom Sadu su roĊeni i ţiveli mnogi u Novom Sadu Kravićem uvedena je prva emisija na Hrvatski glumci ,znanstvenici spisatelji. Hrvatski kulturni centar registriran je Hrvatskom jeziku “Tv Divani” Vi ste predsjednik udrgu Hrvatski 05. travnja 2013. godine i od tada 2001 U suradnji sa našim veleĉasnim kulturni centar, koji su pravci djelovanja zvaniĉno djeluje. Markom Kljajićem i uz blagoslov Biskupa vaše udruge Da li ste i prije registriranja udruge monsinjora Đure Gašparevića obnovili Udruga Hrvatski Kulturni Centar –Novi djelovali kao Hrvatski kulturni centar kao smo spomen ploĉu na rodnoj kući Bana Sad djeluje na oĉuvanju tadicije, govora, neka neformalna grupa graĊana ili na Josipa Jelaĉića. Koja je do tada bila pod ţbukom. Nakon toga organizirali smo obiĉaja i spomenika hrvatske kulture u neki drugi naĉin. 200. obljetnicu roĊenja Bana Josipa Vojvodini i R. Srbiji i pomaţemo u Od 1999 g. djelujemo kao neformalna Jelaĉića, na toj proslavi sveĉano je objedinjavanju zajedniĉkih interesa svih grupa graĊana, mnogo smo djelovali na otkrivena spomen ploĉa na rodnoj kući Hrvata koji ţive u Republici Srbiji. oĉuvanju spomenika k u l t u r e Bana Josipa Jelaĉića, otkrio ju je 12 Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 da se obnovi spomenik Josifa Runjanina nismo uspjeli. Jer JKP “Lisje” iz Novog Sada u čijoj su nadleţnosti novosadska groblja Pomoćnik Ministra Vanjskih Poslova Republike Hrvatske Nenad Prelog. Na toj prosalvi prisustvovali su mnogi uzvanici iz republike Hrvatske i predstavnici Veleposlanstava u Republici Srbiji. je pretvorimo u Muzej, naţalost nismo spomeniku i pored toga što su sve uspijeli ali od te nakane nismo odustali. ustanove dale pisanu suglasnost. O ovom problemu će mo obavijestiti Rekli ste da se zalaţete za predsjednika Republike Srbije pa moţda rekonstrukciju spomenika Josifa on uspije da nam obezbijedi dozvolu za Runjanina tvorca Hrvatske himne, dokle ulazak u groblje radi obnove spomenika ste stigli sa tim vašim projektom i da li našeg Hrvatskog velikana Josifa Imamo ţelju obnoviti spomenik Josifa postoje zapreke oko ostvarenja. Runjanina. Da li se nešto promijenilo od kada ste registrirani i kakvi su vam sada rezultati. Na sve naše zahtijeve uvijek se odgovaralo negativno. Zahvaljujući Vladi A.P. Vojvodine i gospodinu Bojanu Pajtiću, Hrvatski kulturni centar Novi Sad je jedina organizacija sa predznakom Hrvatska koja ima svoj prostor u zgradi Vlade A.P. Vojvodina. Kako vidite hrvatsku zajednicu Novom Sadu i Petrovaradinu. u Hrvatska zajednica u Novom Sadu nije najbolje organizirana iz prostog razloga jer u Novom Sadu glavnom gradu Vojvodine sve nacionalne manjine imaju svoje sluţbene prostore samo hrvatska nacionalna manjina nema ! Da li se nešto promijenilo sa ovom promjenom vlasti u posljednjih godinu dana. Promenom vlasti u Novom Sadu za Hrvate ostalo je sve isto obećanjaobećanja i samo obećanja !!!, a hrvatska zajednica od toga nema ništa. Koji su vam ciljevi za naredni period. Naš cilj je ujedinjenje Hrvatske zajednice u Srbiji i sigurni smo da smo na dobrome putu. Moţe se vidjeti i po našim ĉlanovima predsjedništva i skupštine Hrvatskog kulturnog centra. Rukovodstvo Hrvatsko kulturnog centra ĉine Hrvati od Niša do Subotice. Ujedno sa našim suradnicima iz drugih hrvatskih udruga otvaramo vrata svim Hrvatima za vraćanje vjere i povjerenja u Hrvatske institucije u Vojvodini i R. Srbiji što ćemo u narednom kratkom vremenskom period i ostvariti. Spomenik Josifu Runjaninu skladatelju Hrvatske himne “Lijepa naša” Runjanina skladatelja Hrvatske himne Uz suglasnost i dobru volju “Lijepa naša”, koji je pokopan na gradonaĉelnika Novog Sada gospodina Uspenskom groblju u Novom Sadu, naţalost spomenik je u veoma lošem Miloša Vuĉevića i suglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture da se obnovi stanju. spomenik Josifa Runjanina nismo Kakvo je sada stanje sa rodnom uspjeli. Jer JKP “Lisje” iz Novog Sada u kućom Bana Jelaĉića. ĉijoj su nadleţnosti novosadska groblja od lipnja mjeseca ove godine na naš Uz naše veliko zalaganje i pokušaje da zahtjev i mnoga insistiranja nije nam se otkupi rodna kuća Bana Jelaĉića i da dozvoljen ulazak u groblje i rad na 13 Prosinac 2013 Što imate poruĉiti našim ĉitateljima za predstojeće blagdane i novu godinu. SVIM VAŠIM ĈITATELJIMA DILJEM SVIJETA ŢELIM SRETNE I BLAGOSLOVLJENE PREDSTOJEĆE BLAGDANE SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŢIĆ I SRETNU NOVU GODINU Horvat Antun Hrvatske novine br. 5 Specifiĉnost crkvenih prilika fra. Andrija Nikić u Hercegovini u 17. stoljeću katolike potĉiniti, ona je uvijek iznovice Slaveni su osjećali 4. Daljnje navale U tom stoljeću spominje se i pokušaj "unije" Pravoslavne crkve iz Hercegovine s katoliĉkom. Primjerice prije 7. oţujka 1661. iguman manastira Tvrdoš stigao je u Rim s pismom svoga brata mitropolite Vasilija. Priznali su jedinstvo. [19] Iguman je zatraţio: nastojala barem im naškoditi, pri ĉemu da im se radi o glavi, stoga je Tvrtko zloća igraše svoju gadljivu ulogu. U poslao jaĉi odred vojske u pomoć Srbima, pastirskom pismu od 17. veljaĉe 1777. a i Hrvati sa sjevera priskaĉu u pomoć biskup fra Marko Dobretić piše: "Budući u odredom vojske. MeĊutim, ta pomoć je ovoj tuţnoj provinciji ţivimo, meĊu bila uzaludna. Srpska se drţava raspala nevjernicima i, što je još daleko gore, na drţavice, a one su se postepeno meĊu raskolnicima sudovima tako koji kleveću nas da pred rastvarale i pretvarale u turske pokrajine. svojim Padom Smedereva 1459. zamrla je nada 1. kakav naboţni dar s odgovorom na napadima nadmašuju i samoga Ċavla, u skoro oţivljavanje i ujedinjenje drţave, htijući nas podjarmiti i naša svetišta uvaliti a osvajanjem Zete 1499. i posljednji Vasilijevo pismo u svakovrstan jad, spremni da nas ostatak nekadašnje drţave doĊe pod 2. preporuku kršćanskim vladarima globama 3. novĉanu pomoć za putne troškove 4. predlaţe da dvojica njihovih i odgovornost". pljenidbama pozivaju na osmansku vlast. Srpski narod s vjerom i [22] crkvenim Fra Filip Lastrić je naveo ĉetiri sluĉaja. studenata budu primljena u rimski kolegij [23] na daljnji studij. [20] i, uz ogromne novĉane izdatke, uspio ih Biskup Ogramić je oko 1670. godine razotkrio Propagandi namjere pravoslavnih monaha i upozorio da njihov dolazak u Rim nema za cilj izraz poslušnosti papi, nego da dobiju novĉanu pomoć i darove od istog pape. Kaleţe zatim prodaju Turcima pa istim Turcima U posljednjem i sam je branio katolike obraniti. Tragove ovoga nastojanja Grĉke i Srpske crkve moguće je uvijek iznovice otkriti ĉak i u sluţbenim dokumentima što ih je, kako u korist pravoslavaca tako i radi zaštite katolika, izdavala Visoka Porta. [24] Tako ustrojstvom primljenim od Bizanta, rastakao se na razne strane. Kad se ima na umu da je srpski narod potpao pod osmansku vlast prije nego hrvatski narod, i u većem dijelu ostao dalje pod istom vlašću, mogli bismo pomisliti da su Osmanlije više tlaĉili Srbe nego Hrvate. Sudeći po povijesnim izvorima i samim dogaĊajima, stvari stoje drukĉije. Dok su Hrvati stalno i dosljedno provodili politiku nepopustljivog otpora, dotle su Srbi vrlo 1779. godine hercegovaĉki rano zapoĉeli s oportunom politikom govore isto što i drugim reĉenim našim mitropolita pokušava podloţiti katolike kolebanja. Prije svega pada na pamet katolicima, to jest da im papa daje porez kadiluka Trebinje, Blagaj, Mostar, Ljbuški ona njihova politika ţenidbe: Olivera, kći kao podloţnik njihova patrijarha, i da još i Duvno pod jurisdikciju Pravoslavne pokojnog cara Lazara, udaje se za više, isti papa zapovijeda, da isto to crkve. Zahvaljujući franjevaĉkoj budnosti, sultana Bajazita, a Mara, kći despota ĉinimo i mi ostali latini (katolici). S novĉanim izdatcima ali i podmićivanjem ĐorĊa Lazarevića, udaje se za sultana novcem što ga dobiju zatim idu u mitropolita, kao i mostarski vladika su Murata. Carigrad i kupuju od Porte fermane protiv odbijeni. bijednih katolika. Oni tvrde da papini skudi (novac) više mogu, nego sav ostali novac, na primjer "da više mogu uĉiniti protiv istih katolika s deset papinih skudi, nego s tisuću drugih". Biskup Ogramić, [25] Pravoslavci poboţnim vjernicima". su ţeljeli isposlovati odobrenje, koje bi im dopuštalo slaviti svoje bogosluţje u katoliĉkim crkvama, u njima propovijedati katoliĉkome puku itd. [26] Srpska drţava, narod i crkva bili su Pravoslavne crkve nastavlja. Budući da Kosovu 14 nije vjernih neku naklonost, privilegije i prešla u inicijativu. Prema svjedoĉanstvima srpskih povjesniĉara njihova je Crkva priznala Osmanlijama vlast, prihvatila kompromis i sklopila neki pakt, a dokument. Pravoslavna crkva je sa svom Zaključak [21] hijerarhiji politika vjerojatno dobila u prilog i koji sultanov I u 18. stoljeću se uhodana praksa jedan organizam koji je od boja na pravoslavnoj slijedi vazala i crkvena politika koja je dobila konaĉno, je naglasio da navedena akcija ide na "veliku sablazan i štetu meĊu onim Zatim (1389.) poĉeo proţivljavati uspjelo odvojenost. Nakon boja na Kosovu juţni Prosinac 2013 ozbiljnošću nastojala obilno iskoristiti svoj pravno i stvarno povoljni poloţaj u osmanskome carstvu katoliĉke interese. [27] napadajući Ona je trajno, posebno nakon obnove Pećke patrijaršije Hrvatske novine br. 5 Bogu hvala, ni jednima ni drugima se planovi nisu ispunili ni tijekom osamnaestoga stoljeća. Naţalost, katolici su u pojedinim područjima gubili teren i crkvene objekte u korist pravoslavaca nastojala prisiliti katolike da im plaćaju navedeno vrijeme trpjeli redovnici (sv. nema fratara u našoj drţavi, sav bi ovaj crkvene namete. Provedbu tog pothvata Franje) u sluţbi Boga i sv. vjere, jer narod bio muhamedanski; a drugi tvrde: omogućavali su joj sultanovi iskazi naţalost ne bih imao snage pisati, nego Da nema ovdje fratara, sav bi ovaj narod, (fermani i berati), zatim turski sudovi – radije plakati i suze roniti. Ali, kao koji je danas latinski (katoliĉki), bio grĉki kao i fiziĉka prisila osmanskog drţavnog svećenik, premda nedostojan, kaţem (pravoslavni)." [29] aparata. istinito da u tim krajevima nema pedlja Osmanska bujica vrlo brzo se razlila preko ruševina srpske drţave i stala nadirati kroz sve pukotine u Bosansku drţavu. Stanovništvo je ţrtvovalo nezavisnost i slobodu. Godine 1463. pade Bosna, a 1482. i posljednji predjeli Hercegovine pod turski zulum. Crkva u Bosni i Hercegovini, napuštena od biskupa koji se već skloniše izvan njezinih granica, ostala je na franjevcima koji su uspjeli pravno – na temelju ahdname utemeljiti svoju nazoĉnost. zemlje, koji nije natopljen krvlju siromašnih fratara. Tu istinu potvrĊuju ne samo ljetopisi spomenute provincije (Bosne Srebrene), nego to dokazuju oni oronuli starci, od kojih je jedan hrom zbog Lastrić otvoreno kaţe: "Mi u njima imamo ljuće dušmane nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi na tome, da nas sprave pod svoju vlast" [30] Bogu hvala, ni jednima ni drugima se batina, drugi pun rana što ih je primio od planovi nisu ispunili ni tijekom Turaka, a treći ĉvrsto uz krevet privezan. osamnaestoga stoljeća. Naţalost, katolici Nju dokazuju i sami samostani, koji su bili su u pojedinim podruĉjima gubili teren i ne samo jedanput, nego i više puta od crkvene objekte u korist pravoslavaca. Turaka paljeni, a s njima mnogi redovnici Tako priraštaj pravoslavaca u Bosni i ranjeni…. Hoću reći samo Bog i onaj , tko Hercegovini nakon turske okupacije, a je bio u ovim zemljama, zna znoj koji posebno nakon obnove Pećke patrijaršije pada s ĉela redovnika sv. Franje…" [28] bijaše stalno sve više i više pospješivan. Generalni pohoditelj fra Ivan de Vietri, Provincijal fra Bone Benić napisao je Turcima se to moglo ĉiniti pogodnim, a nakon što je obišao podruĉje koje su 1768. Propagandi slijedeće: "Mi smo u ponekad oni su se ponašali i posve pastorizirali franjevci Bosne Srebrene Bosni (i Hercegovini) meĊu dvije vatre, indiferentnim. 1708. pismeno je obavijestio Propagandu: koje uvijek gore: s jedne strane Turci, a s "Neću opisivati patnje, koje su kroz druge Grci pravoslavni. Prvi govore: Da [19] fra. Andrija Nikić Arhiv Propagande, SOCG, sv. 125., ff. 330r- 353r. Tu se nalaze originali i prijevod odgovarajućih dopisa i ispovijesti vjere. Usp. ff. 344r i 345v, te Acta, sv. 29.,ff. 58r-59r. KaluĊeri iz Mileševa su odluĉili izraziti poslušnost Papi (SOCG., sv. 474., f. 523rv). A kaluĊeri iz Ţitomislića su 1682. poslali svoga igumana da izrazi poslušnost (Acta, sv. 55., ff. 17v-18r i SOCG, sv. 492., f. 85r. [20] Arhiv Propagande, Acta, sv. 29, ff. 58r-59r; sv. 30, f. 23v. Saţetak slijedi iz zapisanih odgovora. [21] Arhiv Propagande, SOCG., sv. 459., f. 127rv. Usp. SOCG, sv. 436., ff. 188rv i 186+188r prijevod. Preporuka biskupa Primia (Prvića?) nalazi se na ff 183rv i 184rv. [22] JULIJAN JELENIĆ, Izvori za kulturnu povijest franjevaca Bosne Srebreniĉke. Sarajevo 1912., str. 50.-51. citirano prema Draganioviću, str. 104. [23] FILIP LASTRIĆ, Pregled povijesti Bosanske provincije. Sarajevo 1977. priredio dr. fra Andrija Zirdum. Odgovarajuće poglavlje fra Filip je naslovio: Nevolje pretrpljene zbog bezdušnosti i spletkarenja Grka, , str. 91-92. [24] Usp. A. NIKIĆ, Lastrićev opis obrane katolika od pretenzija Pravoslavne crkve, Zbornik o fra Filipu Lastriću Oćevcu u povodu 300. obljetnice roĊenja, Mostar, 2000., str. 157.-178.Fojniĉka regesta, br. 172., 233 i 546.; DOMINIK MANDIĆ, Acta Hercegovinae… Mostar 1934., br. 209. i K. DRAGANOVIĆ, Masovni prijelazi.., str. 105. [25] Usp. ĆIRO TRUHELKA, Studije o podrijetlu (etnološka razmatranja iz BiH), Zagreb, 1941., str. 39.-40. [26] ARHIV PROPAGANDE, SC, Bosnia, sv. 2., f. 97r. [27] Posebice je zanimljivo pismo carigradskoga patrijarha Genadija II. (1454.-1457.) sinajskom monahu Maksimu, svjetovnim imenom Sofijanu (Migne, Patrologia Graeca, sv. 160., str. 304.). U tome pismu patrijarh izvješćuje "de episcopo Bosniae, qui multos ex latinae religionis hominibus ad fidem Ecclesiae Graece adducebat; de Chartzrega (Herceg Stjepan Vukĉić – Kosaĉa u Hercegovini) principe, quem ad eandem adducere idem episcopus conabatur…" Tako je već davno Pravoslavna crkva poĉela s promićbom meĊu našim katolicima. [28] Arhiv Propagande, SC, Bosnia, sv. 5., f.2 [29] Isto, sv. 6., f. 210r. To je simboliĉno izrazio Krunoslav Draganović rijeĉima: "Ujaci su tada sv. misu slavili s kaleţom od drveta, a ujaci su bili od zlata!" [30] Usp. D. FARLATI, Illyricum sacrum, sv. IV., str. 87. Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14., VIII., 1986. Subotica, 1987., str. 19.-47. 15 Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 Nada Ivošević, hagioasistentica Depresija može postati blagoslov Činilo se da će me emocionalni i mentalni izazovi s kojima sam se suočavala dotući Ljudi svakodnevno priĉaju o nesreći, tuzi, bolesti i patnji toliko mnogo da bismo mogli ustvrditi da je patnja neizbjeţni sastojak ţivota. Upitajmo se, uĉimo li u patnji bitne ţivotne lekcije dobivajući nevidljive blagoslove Neba? Je li tuga sastavni dio ţivota? Razlozi za tugu i patnju sigurno postoje i oni imaju svoj uzrok. Duhovne boli upozoravaju da zlo ĉovjeka izbacuje iz transcendentala, iz postojanja te da on ĉini nešto krivo u svom ţivotu. Kako prihvatiti tugu i transcendirati depresivnu patnju? Jesu li depresija i patnja put kojim se pribliţavamo Istini? Crna ţuč Depresija je stara koliko i ĉovjeĉanstvo, opisuje se i u Bibliji. Ubraja se ne samo u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, nego i u najĉešće psihiĉke poremećaje današnjice. Sama rijeĉ depresija podrijetlom je iz latinskoga jezika - latinski depressio dolazi od deprimere, što znaĉi potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlaĉiti. Depresija je, takoĊer, uobiĉajeni naziv za jarak ili udubljenje u zemlji. U financijskom svijetu oznaĉava razdoblje ekonomskog pada. Hipokrat ju je opisivao u Corpus hippocraticumu, kao melankoliju (napad tjeskobe, straha i umora), odnosno crnu ţuĉ (od grĉ. melan za „crno“ i cholia za „ţuĉ“. Biblija, takoĊer, govori o Šauoloj depresiji koja ga je dovela do samoubojstva, o Nabukodonozorovoj teškoj depresiji i o Ilijinoj u Starome Zavjetu. U Novome Zavjetu istaknut je lik apostola Pavla koji je po svojoj naravi bio sklon depresiji, tu stranu apostolove osobnosti ţivopisno je oslikao Romano Guardini u knjizi Isusov lik u Novome zavjetu. Pisac 31. psalma, sigurno je znao što je depresija, što je i izrazio kroz rijeĉi: Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. Ţivot mi se troši u gorĉini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule (10-11). Dakle, depresija napada ĉak i kosti pisaca psalama. Interesantno je da psalmisti već tada znaju da su naše tijelo i duša jedno, da je duhovna bol istovremeno i tjelesna bol. Iako su depresija i paniĉni poremećaji bolesti suvremenog svijeta i modernog naĉina ţivota, za potištenost i melankoliju znali su i Vincent Van Gogh, Isaac Newton, Ludwig van Beethoven, 16 Abraham Lincoln Winston Churchill i drugi. I još mnoge druge, poznate osobe, muĉila je depresija i poremećaji raspoloţenja. Neki su zbog toga izgubili svoje ţivote, a drugi su ih uspjeli izgraditi usprkos depresivnim stanjima. Švicarski psihijatar, dr. Daniel Hell, smatra da je u današnje vrijeme neukorijenjenost ta koja ljude ĉini depresivnima. Naime, depresija se jednako javlja i kod ljudi koji ţive izrazito miran ţivot. Ali sve veća mobilnost i moderni stil ţivota vode k tomu da se ljudi osjećaju neukorijenjeni. Ĉudan ih nemir tjera za uspjesima i nagradama, za prvim mjestima, pohvalama i ĉastima. Imamo automobile, avione i brza prijevozna sredstva, a sve više nam se nekuda ţuri. Nigdje se više ljudi ne mogu osjećati domaćima, a ukorijeniti se i znati postaviti granicu znaĉi postojati. Ţivotna harmonija nastaje upravo kad smo u direktnom kontaktu s tom granicom, u duhu ukorijenjeni. Neukorijenjenim naĉinom ţivota gubimo ne samo izvanjski nego i onaj unutarnji zaviĉaj. Depresija je ĉesto krik duše za pomoć za zdravim korijenima za temeljem na kojem je moguće graditi svoj ţivot i za zaviĉajem u kojem ćemo se osjećati sigurno i uspravno, kaţe dr. Hell. Moderni ĉovjek, našao se u suprotnostima, stoga je prestrašen i ţivĉan te duhovno smeten. Boji se samoga sebe. godinu dana, ţivjela sam 300 km udaljena od roditeljskog doma. Kroz daljnje odrastanje uslijedile su mnoge stresne i traumatiĉne situacije. Potom razoĉaranja u braku, porod, ratne prilike... Iritirajuće izvanjske situacije i sve veća duhovna okrnjenost tjerali su me u bijeg od ţivota u razne bolesti, funkcionalne i organske naravi. Bijedan i bolestan ţivot, doimao se, kao dobar model za nadomjestak manjka ljubavi, paţnje i suosjećajnosti. Brojna razoĉaranja slabila su duh i volju dovodeći moj ţivot do potpune ispraznosti. Ţivotni usponi bivali su prestrmi, koraci slabašni i teški, a hod sve nesigurniji i naporniji. Ţivot sam doţivljavala do krajnosti teško, naporno i neugodno. Ĉinilo se da će me emocionalni i mentalni izazovi s kojima sam se suoĉavala dotući. Zapadajući u sve ĉešća tjeskobna stanja tama se spuštala u moj ţivot bez da sam je pozivala. Nenadno me potresao ţestok depresivni napadaj. Osjećaj ustrašenosti i straha sve do panike uz psihomotornu napetost i unutrašnji nemir, te osjećaj da ću „eksplodirati“, obuzeo bio me iz nutrine i bez vidljivog izvanjskog uzroka. Sama pomisao na vlastitu ništavnost i mogući gubitak, vodila je prema osjećaju propadanja i gubitka tla pod nogama. Na psihijatrijskom odjelu u mjesnoj klinici, gdje sam se obratila, dijagnosticirali su p a n iĉ n o d ep r es i vn i po r e me ć a j . Depresivne epizode gotovo su me sasvim paralizirale. Paniĉno sam tapkala u mraku Depresiju stoljećima pokušavaju i pokušavala pronaći sebe. opisati i razumjeti mnogi filozofi, teolozi i lijeĉnici. Ona je više od tuge i smetenosti, Napadaji i strah od gubljenja razuma, u njoj ĉovjek iskušava strahotu kojoj ne javljali su se i uz psihoterapijsku i zna imena i ne usudi je se izreći. Bolest antidepresivnu terapiju. Toneći sve dublje nas potiĉe da traţimo pomoć, a ĉesto u depresivnu tamu, u plimi sapinjajućeg nam nedostaje bilo kakva duševna straha, jedina moja nada bila je u energija. Ţelimo promjenu, a potajno je se Stvoritelju. U najdubljoj tami duše, na plašimo. Volja za promjenom je naša samom dnu dna, u mojoj svijesti, ostao je velika pokretaĉka snaga i odluĉujuća za još samo Bog, a u srcu molitva: izljeĉenje. Kad se radi o bolesnom, „Predajem ti se potpuno“, „Oĉe, otkloni turobnom i neveselom ţivotu, kao sve ono, za ĉim sam ţarko ţudila, a kardinalno nameće se pitanje: Ţelim li ja moţda je postalo uzrokom ove tame“ i ozdraviti? tako bi ponavljala te rijeĉi, pretaĉući ih u Moja priča To pitanje visilo je i nadamnom dok sam prolazila kroz vlastito iskustvo depresije. RoĊena u siromašnoj obitelji, od ranog djetinjstva suoĉavala sam se s raznim emocionalnim i mentalnim izazovima. Zbog egzistencijskih prilika, Prosinac 2013 molitvu, dok me ne bi preplavio mir. I pitala sam se: Zašto ja? Zašto meni? Iz kojeg razloga? Hoće li se svjetlost ţivota vratiti u moj turobni i mraĉni ţivot? Iako sam tada vjeru ţivjela bez većeg razumijevanja, samo tradicionalno i intuitivno, u najdubljoj boli uspjela sam u svoj ţivot dozvati Izvor ţivota, bitak kao Hrvatske novine br. 5 Stvoritelj nam je dao slobodnu volju, mi odluĉujemo. Jer ono što govorimo, kakve misli upisujemo u svoj mozak i djela koja ĉinimo odreĊuju naš ţivot. To danas jasno potvrĊuju i brojna neuroznanstvena istraţivanja ţivu Osobu. Tek kasnije, postala sam svjesna istine sadrţane u reĉenici koju sam negdje proĉitala: „Vjera me nije oslobodila straha, no, strah me je natjerao da vjerujem“. Nakon toga se i moj tradicionalni pristup vjeri promijenio. Moja vjera postala je dublja, smislenijai nanovo oţivljena. U potpunom predanju Nebeskom Ocu ugledala sam svjetlost na kraju mog depresivnog tunela. Duboki jaz kojeg je ispunila depresivna tama i bolnu odjeljenost duše od Izvora, premostio je On, koji je Apsolutni izvor ţivota, uz moju volju i suradnju. Upravo na toj premosnici, u ozraĉju Njegove ljubavi, mogla sam vidjeti sebe, obasjanu svjetlom nove spoznaje te u intimi tog prostora uĉiniti ţivotni zaokret. Dotaknuta „Boţjim svjetlom“, mogla sam jasnije vidjeti i spoznati istinski svijet i ţivot, izvan sebe i u sebi. To je bio i novi poĉetak, poĉetak mog rada na sebi. Iskorakom u novu ţivotnu dimenziju, jaĉale su moje duhovne snage, a lijeĉniĉku terapiju sam ubrzo u potpunosti prestala koristiti. ProbuĊena volja vodila me novim spoznajama, a vjera u uspjeh budila je novu nadu i povjerenje. Radost i mir, polako su se nastanjivali u srcu, dok sam obogaćivala svoje znanje ĉitajući duhovnu literaturu. S oduševljenjem sam kucala na mnoga vrata, traţeći zadovoljavajuće odgovore na moje dileme i brojna pitanja. Stvoritelj je briţno usmjeravao moj hod i jaĉao još nespretan korak. Put mog izljeĉenja i izlaska iz depresije, prije 12 godina, zapravo me vodio ravno u susret Antropološkoj medicini i hagioterapiji. Zakonitosti duha i vlastito iskustvo iscjeljujućeg djelovanja hagioterapijskih lijekova iskusila sam, primjenom istih u konkretne ţivote situacije. Koristeći hagioterapijske maksime: Ja vjerujm, ja mogu i ja hoću, Dobro uvijek pobjeĊuje, Nikada nisam sama, Stvorietelj je uvijek sa mnom, Na Njegovu snagu se uvijek oslonjam, s Njim sam u cijelosti sigurna, Zdrava sam, zdravlje je jaĉe od bolesti, Svjetlost je jaĉa od tame..., pritjecala je nova ţivost i sigurnost u moj ţivot. U svoje duhovno srce svakodnevno sam unosila pozitivne misli, rijeĉi i djela, gradeći tako svoj novi unutarnji svijet. Postupnim otkrivanjem i razumijevanjem duhovnih kvaliteta i talenta, u sebi i oko sebe, postala sam svjesna dragocjenosti i vrijednosti u Stvoriteljevom miljeu 17 postojanja, kako svoje, tako i ponaosob, svakog drugog ĉovjeka, bez razlike. Probudila se i svijest o mojoj osobnosti, dostojanstvu i originalnosti. Proces opraštanja ĉlanovima obitelji, od kojih sam doţivljavala neprihvaćanje, s razumijevanjem da praštanje oslobaĊa i ozdravlja, iscijelio je naše obiteljske odnose. Hagioterapisjkim hodom izrastalo je i moje „novo srce“, ispunjeno s ljubavlju i povjerenjem u dobrotu, istinu, ljepotu i zajedništvo s drugima. U svakom trenutku, sa svakim novim danom ispoĉetka, raĊa se u meni svijest o temeljnoj istini, o putu prema duhovnom zdravlju, a to je: spoznaja, odluka, djelo. Polazeći na Hagioterapijski studij, slušajući brojne seminare i predavanja prof. dr. Tomislava Ivanĉića te prateći suvremana medicinska dostignuća na podruĉju duha, stjeĉem novo znanje i jasan uvid u duhovnu dimenziju. Radost je iskusiti istinu da steĉeno znanje pretoĉeno u praksu, donosi sigurne plodove prosperiteta. Antropološka medicina i dalje je moj najveći izazov, a postala je i stil mog ţivota. Velika je zahvalnost i blagoslov iscijeliti svoju dušu i moći pomagati „bliţnjemu“ u potrebi duhovnog zdravlja. umanjilo. Primjerice, ako je zlo razorilo cjelovitost organa ljubavi, to se u nama oĉituje fenomenom mrţnje i taj „zrakoprazni prostor“, ili „rupa“ gdje se mrţnja ugnijezdila moţe ispuniti ĉista i bezuvjetna ljubav. Ljubavlju se mrţnja lijeĉi - staro je pravilo. Ako na mrţnju dodajemo mrţnju, ona nikada neće prestati. Na taj naĉin „sjeme mrţnje“,odnosno zlo, se umnaţa, oduzimajući od nas našu duhovnu snagu i ţivot. Duhovno zdrav ţivot i osmišljena patnja vode nas korak bliţe mudrosti i zrelosti. Naša duhovna duša je naš prioritet Stvoritelj nam je dao slobodnu volju, mi odluĉujemo. Jer ono što govorimo, kakve misli upisujemo u svoj mozak i djela koja ĉinimo odreĊuju naš ţivot. To danas jasno potvrĊuju i brojna neuroznanstvena istraţivanja. Zato je iznimno vaţno prestati se saţalijevati, prestati upisivati u sebe negativne sadrţaje koji nas vode u patnju, depresivnu tamu i druge boli. Vaţno je okrenuti se ljubavi, zahvalnosti i dobroti, usprkos svim negativnostima i onda prava radost i mir, sigurno neće izostati. Darujmo ljbav i dobrotu bliţnima, jer lijepa rijeĉ, osmijeh, zagrljaj ili pruţena ruka ponekad za naš ţivot i zdravlje mogu uĉiniti više od bilo kojeg lijeka koji će nam lijeĉnici propisati. Izlazak iz depresije postoji. Imajte hrabrosti prihvatiti bol duše, vjerovati u njezinu poruku i razloge. Stavimo svoju duhovnu dušu u prioritet, jer ona je nositeljica Ţivota. Ona nosi naš „vjeĉni“ jedinstveni duhovni potpis, ona ĉuva jedinstvo i cjelovitost naše duhovne forme i drugih ţivotnih razina, odnosno cjelovitost i zdravlje duha i tijela. Zahvaćeni strahom i duhovnom boli „branimo“ se od ţivota, od prihvaćanja i primanja ljubavi. Ĉovjek se boji sebe i novog drugaĉijeg ţivota. Boji se smrti, smrti ţivota kakvog sada ţivi, tj. plaši se da će s njime i sam umrijeti. No, ne umiremo mi, umire samo naše laţno ja, naš ego, a kad ego umre, tek tada istinski poĉinjemo ţivjeti. Svatko od nas ima snage i energije to promijeniti ili prihvatiti. Kroz depresiju sam iskusila da se u svakoj boli nalaze skrivene zakonitosti i blagoslovi, da svi naši ţivotni problemi ţele biti shvaćeni i u dubini ţivljeni, da probleme koje u ţivotu imamo treba shvatiti i kao zhtjev da sami sebe lijeĉimo i mijenjamo. Sukobi, rastajnaje, medikamenti i „ovisniĉki dopinzi“ nisu rješenje, nego samo odgoda ozdravljenja... Riznica zdravlja, harmonija odnosa, mira, dobrote i ljubavi, skrivena je duboko u našoj duhovnoj dimenziji; ne negdje u svemiru, ne izvan nas, ona se nalazi u nama! Potraţite put koji će vas odvesti u vaše dubine, otkrijte Nebo istuinskog ţivota, upotrijebite svoj duhovni potencijal kojim moţete ozdraviti i izgraditi novoga sebe i zdravije meĊuljudske odnose. Mnoge psihosomatske bolesti mogle bi se pojasniti manjkavim i okrnjenim ĉovjekovim duhom te prekinutom niti kojom smo bili vezani uz Bitak. Taj nedostatak ne moţemo nadomjestiti prividom ţivota, nego samo onom duhovnom stvarnošću koju je zlo u nama Ĉlanak je izvorno objavljen u popularnom edukativnom ĉasopisu o antropološkoj medicini – hagioterapiji „Hagiohar“, u broju 20. god.IV sijeĉanj/ veljaĉa ΄13. Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 Ljubica Kolarić—Dumić KAZNA ZBOG BOŽIĆA Godina ni po čemu nije bila drukčija od prijašnjih koje pamtim. Prošlo je još jedno ljeto, a s prvim jesenskim danima ponovno sam krenula u školu Već vidim kako ste se zaĉudili. Mislite da je u naslovu neka velika grješka, jer zbog Boţića nitko ne moţe biti kaţnjen. Tada se svi ljudi raduju, a djeca još više dok gledaju okićeni bor i ĉekaju otvaranje darova. Ali u mojemu djetinjstvu, zato što je bilo i veselo i tuţno, moglo se svašta dogoditi, pa ĉak i kazna zbog Boţića. Godina ni po ĉemu nije bila drukĉija od prijašnjih koje pamtim. Prošlo je još jedno ljeto, a s prvim jesenskim danima ponovno sam krenula u školu. Kad vjetar skine sve lišće s grana, znali smo da će zima brzo zagospodariti. Snijeg zabijeli, a našemu veselju nikada kraja. Da se bliţio Boţić, osjećalo se po svim zbivanjima u kući. Sve je poĉelo prvom zornicom, ranom misom koju nikada nismo propuštali. Cijeloga adventa baka nas je budila prije zore i vodila u crkvu. Ĉesto bih ponovno zaspala, a ponekad se samo pravila da spavam, ne bi li me bar jedno jutro pustila u toplu krevetu. Nije bilo takve odjeće koja bi me zaštitila od jutarnje hladnoće. Mraz je štipao za obraze dok sam onako pospana gazila po snijegu i molila baku da sutra ostanem kod kuće. Na zornice smo morali ići. Bile su vaţan dio priprema za slavlje Boţića. Dani adventa sliĉili su jedan drugomu. Najteţe mi je bilo rano ustajanje, ali igre na snijegu poslije škole sve do veĉeri, nije mogla prekinuti ni hladnoća ni majĉine i bakine opomene. Uzalud su govorile da ću se prehladiti i razboljeti. – Još samo malo! Vikala sam kroz snjeţnu bjelinu. A kad onako promrzla uĊem u kuću i pribliţim se toploj peći, prsti bi me pekli od bola, a suze su same tekle niz hladne, crvene obraze. S kose i odjeće otapao se smrznuti snijeg i stvarao lokvicu oko mojih nogu. Tada bi me majka pozvala k sebi i svojim bolesnim rukama, ne hajući za hladnoću, obgrlila moje govoreći da će bol brzo proći. Samo neka prestanem plakati. To se ponavljalo svakoga dana, a ja sam sebi uzaludno obećavala da se sutra ne ću sanjkati ili makar ranije 18 ostaviti prijatelje i igru. No, to je obećanje vrijedilo samo dok ne proĊe ona najjaĉa bol u prstima, a zimske veĉeri u mojemu selu upravo su zvale da ostanem vani. U snjeţnoj bjelini, dok se zaigrane pahuljice tiho spuštaju na kosu i trepavice, osjećala sam se kao u najljepšoj bajci. Krovovi kuća sjedine se s bijelim oblacima. Snijeg zapali kristalne svjetiljke pa ne znaš prosipa li nebo pahuljice ili zvijezde padaju po nama. Vjetar naĉas zastane, a onda još glasnije zafijuĉe. Tada se prepustim igri pahuljica i zaboravim na hladnoću, a one, njeţne i lepršave, lete po zraku, penju se i padaju pokrivajući svaki kutak. Onda se opet penju i padaju kao u nekom ĉarobnom krugu. Tada bih sklopila oĉi i kroz trepavice gledala negdje u daljinu... Je li to bila slutnja moga odlaska ili tek igra zanesene djevojĉice? Pred Boţić kao da se cijelo Nebo radovalo. Badnjak sam ĉekala s velikim nestrpljenjem. Osvane zimsko jutro, puno radosti i uzbuĊenja. – Ĉestitam Ti Badnji dan, Adama i Evu! Ĉestitali smo najprije ocu, a potom majci i baki već u rano jutro. Stol je bio pun brašna i tijesta. Baka je mijesila boţićni kruh s predivnim figurama. Zvijezde, pastiri, ovĉice, maleno dijete, ĉak i bor, budili osjećaje neĉega nadnaravnog što nisam znala protumaĉiti. Badnja noć moga djetinjstva otišla je sa mnom u daljinu, a njezina ĉarobnost nikada me nije ostavila... razredu bio neki drugi uĉitelj. Kad je zvono oznaĉilo kraj nastave, rekao je da još ostanemo, jer nam mora nešto vaţno reći. Ustali smo kao vojnici, a on je – nekako na brzinu i potpuno drukĉijim glasom kazao – da sutra svi moramo doći u školu. Zabezeknula sam se i zadrhtala. U tišini smo krenuli kući. – Zašto mi se uĉinilo da je i uĉitelj zbog te naredbe bio uplašen? – Na Boţić u školu! To se još nije dogodilo. – Glasno su govorili stariji uĉenici. Snijeg je jaĉe zapadao, vjetar snaţno zafijukao. Poĉeli smo se grudati, a kad smo se malo udaljili, zaĉuli su se snaţni povici: – Sutra je Boţić! Ne ćemo doći u školu, ali uĉitelj nas nije mogao ĉuti. Znala sam da o tome ne će odluĉiti ni uĉitelj ni ja, već jedino moj otac i zato nisam brinula. Došavši kući posebno sam naglasila uĉiteljevu prijetnju: – Tko sutra ne doĊe u školu, bit će kaţnjen! Kako kaţnjava uĉenike, bilo nam je svima dobro poznato, stoga sam pomislila da za kaznu i nije potreban Boţić. Nije prošao ni jedan dan, a da u razredu nije zaplakalo bar nekoliko uĉenika. Pošto nas je zvao imenima ţivotinja, i on je dobio novo. Prema njegovu prezimenu prozvali smo ga Vuĉina. Te je godine prvi put prekinuta moja Boţićna radost. Nakon ĉestitanja otišla sam u školu. Badnjak je i svi smo se veselili ĉestitajući jedni drugima. Jedino Školsko zvono se našem novom uĉitelju nitko nije usudio ĉak ni spomenuti da je sutra Boţić. Bio je Mi smo se bojali batina, a naši roditelji to onaj uĉitelj koji nas je jako tukao i zvao nove vlasti, kojoj je pripadao i naš uĉitelj. imenima domaćih ţivotinja. Kao da u selu više ništa nije bilo vaţno, nego samo što će pripadnici nove vlast To jutro nije ĉak ni vikao. uĉiniti, a oni su se trudili da nam što više Cijeli je dan prošao mirno, kao da je u napakoste. – Nije ni ĉudo što ništa ne Prosinac 2013 Hrvatske novine br. 5 To su bili ljudi koji su se uselili u kuće i na imanja protjeranih Nijemaca. Kolonisti nisu išli u crkvu i pripadali su vlasti za koju su naši govorili da je došla iz šume i da valjda zato ništa ne poštuje poštuju i nemaju milosti kad su došli iz napunila uĉionicu dok smo poput vojnika šume! – Ljudi iz šume! – Ĉudila sam se, mirno stajali. ali baku nisam pitala iz koje su šume Kako su mi uvijek na um padale ĉudne došli. Moţda ni ona nije znala, pa je misli, proĊe mi glavom kako bi bilo dobro, nisam htjela muĉiti. kad već stojimo da se poĉnemo moliti za U našoj se kući sve više šaputalo, a manju kaznu. – Što će se danas dogoditi? strah je zavladao ĉitavim selom. - Evo, Rekao je da će biti kaţnjeni svi koji na sad će nam i Boţić zabraniti! - Kroz suze Boţić ne doĊu u školu, a sada samo hoda je dodala majka kad sam kazala da sutra uĉionicom i šuti. Kakva je to kazna? Zašto svi moramo doći u školu. Otac je kratko šutio, a onda zakljuĉio: – Kod nas se na Boţić ide u crkvu, a ne u školu! - Zašto danas stalno šuti? Smišlja li kaznu koju ne ćemo moći izdrţati? Boţić je vaţniji od svih rijeka i planina na karti, zbog kojih su kao kamenje padale batine uĉiteljeve teške ruke. Planinu nije teško naći ako se uĉenik samo malo potrudi. Frušku goru nikada nismo morali traţiti. Znali smo gdje je najslaĊe groţĊe i svatko je uvijek našao svoj vinograd. Premda u strahu, koji je skoro vidljiv stajao preda mnom, veselje Badnje veĉeri nitko mi nije mogao pokvariti, pa ni uĉiteljeva prijetnja. Unošenje slame u kuhinju, sveĉana veĉera od devet jela, treperenje svijeće na stolu, rezanje kruha i zalijevanje vinom. Otac i brat bi poljubili svaki svoju polovicu kruha, a nakon obreda i molitve, poĉeli smo u tišini Stara učionica veĉerati. Do odlaska na polnoćku slijedile su igre na slami. Na povratku iz crkve Još uvijek ima onih koji se sjećaju drvenih ponovno smo jeli. Mislim da smo bili više klupa, drvenih podmazanih podova i pospani nego gladni, ali i najsitniji detalji nastavničke šibe obiĉaja morali su se njegovati i ĉuvati od ništa ne govori? Ĉak nije ni viknuo. Ili zaborava. nam priprema nešto strašno, što nismo Prošao je prvi dan Boţića. Slavili smo mogli ni zamisliti. – Mora da nas ĉeka tri dana, no drugi i treći dan u školu smo najstrašnija i najstroţa kazna! – Ovako ćete stajati do kraja sata. – Nakon duge šutnje progovorio je Vuĉina, a meni se uĉinilo da je odjedamput postao drukĉiji. I lice mu je nekako blago zasjalo. Kao da je ogromni teret skinuo s leĊa. išli. Zvono je najavilo poĉetak nastave i u razred je ušao uĉitelj Vuĉina. Bacio je dnevnik na stol i znaĉajno nas pogledao. Sledila sam se. – Tko juĉer nije bio u školi, neka ustane! – Ustala sam i potom se neprimjetno okrenula oko sebe. Stajao je skoro cijeli razred. U našem selu svi smo išli u crkvu. Oduvijek. Zato su toga Boţića u školu došla samo djeca kolonista. To su bili ljudi koji su se uselili u kuće i na imanja protjeranih Nijemaca. Kolonisti nisu išli u crkvu i pripadali su vlasti za koju su naši govorili da je došla iz šume i da valjda zato ništa ne poštuje. I dalje se ništa nije zbivalo, osim uĉiteljeve šetnje razredom. Dok nas je pogledavao onako ispod oka, meni se ĉinilo kao da nas prvi put vidi ili traţi nešto posebno i jako vaţno. Naĉas bi se zaustavio pokraj nekog uĉenika, a ja bih zadrhtala oĉekujući glasan udarac njegove ruke po glavi toga nesretnika kojega je sluĉajno odabrao. Ali ta prva zabrana i kazna ostala je u srcu, koje je uvijek slavilo i kojemu ništa pravedno ne moţe biti zabranjeno. Od toga Boţića u mojemu srcu ostalo je duboko urezano i novo lice našega uĉitelja. Nakon izdrţane kazne odluĉila sam da ga – kad se udaljimo da nas ne moţe ĉuti – više nikada ne ću zvati Vuĉina. Svi smo bili jednako krivi, a udarati po toliko lica bilo bi previše i za uĉitelja, koji je po našemu mišljenju uţivao u Ċaĉkim suzama. Iako ne priliĉi Boţiću, u ušima su mi odzvanjali uĉiteljevi udarci. Uĉenika bi uhvatio za kosu pa glavom udarao po ploĉi ili zemljopisnoj karti na zidu. Iako me Vuĉina nikada nije udario, bojala sam se i njegove pojave. Kad bi nas poslije, dok hoda razredom, opet onako ispod oka gledao – ja sam vjerovala da je u našim djeĉjim oĉima pronašao radost Boţića. Uĉitelj Vuĉina je bez rijeĉi šetao razredom. Nikoga nije udario. Samo nas je promatrao kao da u svakom ţeli otkriti nešto što do sad nije poznavao. Ili se i on uplašio neke ĉudne snage, koja je 19 Prosinac 2013 Kazna zbog Boţića trebala je biti bar tri put jaĉa od nesnalaţenja na svim kartama svijeta! – Zar će stajanje u razredu biti jedina kazna? – Ĉekala sam znak zvona, kojim će, ako se do kraja sata ništa ne dogodi, završiti naše kaţnjavanje. U stavu mirno bez rijeĉi, stisnutih usana zapoĉeli smo, ali nikada prihvatili teror, koji će trajati dugo, dugo godina... Boţić više nismo smjeli slaviti. Navikli smo da djeca idu u školu, a odrasli na posao. Ljubica Kolarić-Dumić Iz zbirke priĉa Uz baku je raslo moje djetinjstvo Hrvatske novine br. 5 Nova knjiga naše srijemske knjiţevnice Ljubice Kolarić-Dumić Treće izmijenjeno i prošireno izdanje slikovnice "Ja se mraka ne bojim" s CD-om na kojemu je pjesma "Ja se mraka ne bojim" i još devet dječjih pjesama. CD je dar autorice! Nakladnik: Društvo hrvatskih knjiţevnika, Ogranak Rijeka, Ilustarcije: Vjekoslav Vojo Radoičić; Glazba: Doris Kovačić, Natalija Banov i Suzana Štefanić Urednik: Igor Ţic Rijeka, prosinac, 2013. Blaga vedrina kao vodič kroz mrak Ljubica Kolarić-Dumić: Ja se mraka ne bojim Zbirĉica pjesama Ljubice Kolarić-Dumić namijenjena je djeci, osobito onoj manjoj, koja imaju sreće da im roditelji, prije nego što ih ušuškaju u krevet, ĉitaju priĉe i pjesme. I, dakako, roditeljima koji su dovoljno dosjetljivi i mudri da svoju djecu priĉom i pjesmom – i svojom toplinom – uvode u san. U ovoj zbirĉici od malo stihova, od malo rijeĉi, Ljubica Kolarić-Dumić na prisan i lepršav – i to uvjerljiviji – naĉin govori o dobroti koja nas u svako doba okruţuje i proţima. Svojim viĊenjem svijeta dariva spokoj i povjerenje da smo u ovom, nerijetko zbunjujućem, svijetu kod kuće. Prisnošću koja ohrabruje i potiĉe da budemo osjetljivi na ljepote, uvodi nas u san (kao ravnopravan dio našega ţivota i svijeta) i otkriva nam da i mi sami moţemo dodati ljepote (i ne samo svojim) snovima, te da i snove moţemo 20 preoblikovati u zbilju. Otkrivajući nam mrak kao prijatelja, potiĉe nas da ne usvajamo predrasude koje su se udomaćile i koje se neprestano pridodaju, gomilaju, i ĉine svijet i meĊuljudske – meĊudjeĉje – odnose teţe prohodnima, katkada i neprohodnima. Ljubica Kolarić-Dumić prepoznaje prijateljstvo svih bića, stvari i pojava, prepoznaje prijatelje i u posve uzgrednome. Njezinim se stihovima razlijeva vedrina, jednostavna i ţivotna vedrina koja se udomljuje u djetinje duše. Potiĉe nas na radost koju je posvuda moguće naći. Dan se ulijeva u noć, iz noći se izlijeva dan, i sve postaje razumljivo i blisko. U svijetu je uvijek moguće prepoznati svoj dom – kazuje nam Ljubica KolarićDumić – ako ga se gleda i prihvaća srcem, ako u njemu postoji srce spremno dobrim glasom ĉitati dobre stihove i ako ih se saĉuva u sebi kao oslonac i nadahnuće i u godinama odrastanja. Da, i Prosinac 2013 ako djetinja duša ne pristane da ti stihovi ikada zamru u njoj, pa ih – kada tome doĊe vrijeme – bude ĉitala svojoj djeci, i djeci svoje djece… I kroz toplinu tih stihova, kroz svoju toplinu, darivala im i svoju vjeru i nade. U tome je, zasigurno, poslanje i ljudsko i pjesniĉko. Ova blaga knjiga htjela bi ohrabriti dijete, djetinju dušu, ukazati mu na dobrote ovoga svijeta,otkriti mu prisan zagrljaj i snagu molitve, reći mu da se opusti – i dopusti sebi samome da ţivi obdaren. Da bude prijatelj i prihvati dobra i lijepa prijateljstva koje mu ţivot nenametljivo nudi. U ovoj knjizi Ljubica Kolarić-Dumić pjeva o onome što u suvremenoj knjiţevnosti za djecu nije moguće ĉesto ĉitati: o ljepoti doma, obitelji, dvorišta i igrališta, škole i zaljubljenosti, o dobrohotnosti i obzirnosti mraka. O smislu koji zapoĉinje od malih stvari. Ako im posvetimo svoju pozornost. Stjepan Lice Hrvatske novine br. 5 Uskoro će se zamrznuti Palićko jezero kao i pitanje sudbine njegove sanaciji do pojave prvih ljubiĉica Značajniji rezultati ostali su još daleko od očekivanih. Priznanje krivice ili traţenje krivca bilo bi smiješno i tipično za nas koji se prihvatamo i zalaţemo da ćemo obećano i ispuniti (naravno, koja sam i ja dobivala od nadleţnih) na dijelu ostvarivanja projekta za spas našeg Palićkog jezera. Znaĉajniji rezultati ostali su još daleko od oĉekivanih. Priznanje krivice ili traţenje krivca bilo bi smiješno i tipiĉno za nas koji se prihvatamo i zalaţemo da ćemo obećano i ispuniti, ali trebam napomenuti Ovom mjesecu imamo još puno posla da sav naš trud moţe biti nedovoljan na ostvarenju naših poslovnih planova, ukoliko oni koji obnašaju vlast ne ono što još ţelimo dovršiti kao i poslova podrţavaju na pravi naĉin naše projekte. oko pripreme za nadolazeće boţićne A sada, malo o nekim uspjesima koje blagdane i doĉek Nove godine što bi su vidni i nisu beznaĉajni. Uspješno smo trebalo svima nama znaĉiti radost i kratki formirali uredništvo za mjeseĉnik predah od jedne priliĉno teške godine. Hrvatske novine. Odajem priznanje Kao prvo poţeljno je da rezimiramo ljudima koji se nesebiĉno zalaţu kako bi rezultate našega rada, kako uspjehe, tako omogućili našim ĉitateljima da budu greške, propuste i sve što smo uĉinili ili pravodobno informirani o svim aktualnim mogli da uĉinimo ali nismo, hteli ili moţda dešavanjima u našoj zajednici, gradu, nismo smjeli...?! Bilo je puno propusta u drţavi i van nje, na europskom nivou. našem radu, pa tako i za opće dobro Bila sam poĉašćena kada mi je naših sugraĊana, za našu ţivotnu sredine. Pomaka je bilo, ali su ipak omogućeno da pišem o ekološkim rezultati na ekološkom planu slabo vidljivi. temama, a najaktualnije o problematici tj. Najviše me muĉi spoznaja da sam u o spašavanju Palićkog jezera. Prihvatila sopstvenom radu davala više obećanja sam sa entuzijazmom i zadovoljstvom da ću savjesnoi što toĉnije informirati naše Zakoraĉili smo u mjesec prosinac što nam nagovještava dolazak zime kao i kraj ove, 2013. godine koja nam je proletjela. Da zastanemo na kratko i osvrnemo se na ono što nam se sve dogodilo tijekom godine kao i da se zapitamo što nas još ĉeka do nastupajuće nove godine? ĉitatelje o ekološkom programu zaštite Palićkog jezera i njegove okolice. Imala sam sopstvenu viziju o realizaciji programa, usklaĊenog sa dosad zapoĉetim rješenjima sanacije. To su razni filter ureĊaji što, bar na neki naĉin, za neko vrijeme odlaţu umiranje našeg jezera. Ovdje naglašavam da su to bili sitni koraci napretka ka cilju, ali cilj smo zacrtali. MeĊutim, iznenada je došlo do promjene vodstva grada i za oĉekivati je da u svim resorima dolaze mahom novi ljudi, sa novim idejama i planovima, uz nadu da će ekologija zauzeti znaĉajnije mjesto i da će se odgovornije i savjesnije rješavati sanacija našeg Palićkog jezera. Dolazi zima, hladniji dani. Mališanima će jezero sluţiti za šliĉuhanje i klizanje, a ni nama strijima neće biti na odmet da se rekreiramo. Ţelim vam blagoslovljene boţićne blagdane, sretne prazniĉne dane i nastupajuću novu 2014. godinusa najljepšim ţeljama! Dipl. ing. Beloševac Marietta Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa... Uzalud sam htio odagnati vraga koji me je očito stavio na kušnju..., jednostavno nije išlo... Bio sam, moram vam priznati, ganut do suza gledajući izravni prijenos proslave petogodišnjice postojanja stranke Naprednjaka... godine bili u ogromnoj zabludi glede ovoga velikoga pokajnika koji vam otvoreno sa govornice kaţe da je bio grješnik, ali je sada pokajnik koji hoće dobro svome narodu... oprostiti svome bliţnjemu..., pa ni ovome pokajniku na govornici koji oĉito vjeruje u ono što govori. Kao što je vjerovao u ono što je nekada govorio... Dobro, postoji oĉito priliĉno velika Dijelom zbog svojih poodmaklih godina, I ne samo s v o m e narodu, nego i razlika izmeĊu onoga što je nekada a dijelom zato što sam i inaĉe obiĉna plaĉi..... koja je podloţna psihozi masa, te ostalima koji su se tko zna kako zatekli u govorio i ĉinio i onoga što s a d a govori i kani uĉiniti. mi se dešava da se najeţim od milja ovoj lijepoj drţavi... No, ne lezi vraţe! Ali to u politici ne nazivaju lagarijama kada, recimo, gledam neku vojnu paradu. Da stvar bude apsurdnija, bio sam Već negdje na polovici izlaganja nego e v o l u c i j o m ispravnih ideja, jer osloboĊen od „sluţenja“ armiji u tzv. gospodina predsjednika stranke, poĉeše ideje politiĉara su uvijek ispravne! mirnodopsko vrijeme, a kao što znamo naša zemlja ionako nije bila u ratu sa pomahnitalim susjedima, pa joj moje usluge oĉito nisu bile potrebne. Što se pak izravnoga prijenosa tiĉe, kao što rekoh, bio sam preplavljen kršćanskim emocijama... Bio sam spreman pruţiti i drugi obraz bez razmišljanja, i svojim najgorim zlotvorima, i oprostiti im sve moguće grijehe... da mi naviru sjećanja i to takvim intenzitetom da sam se uplašio gubljenja kršćanske niti koja me je, barem za kratko, ĉinila plemenitim... Problem je u narodu... Bolje reći u vazda problematiĉnome dijelu naroda koji ima dobro pamćenje. I, naravno, sjećanja mi nisu bila nimalo Jer što bi se dogodilo kada bi cijeli narod kršćanska...! imao dobro pamćenje? Dogodilo bi se to Uzalud sam htio odagnati vraga koji me da bi prestala potreba za postojanjem je oĉito stavio na kušnju..., jednostavno politiĉara, a to je jednostavno nemoguće! nije išlo... Zakljuĉio sam da je krajnje vrijeme Ima li, pitam ja vas, veliĉanstvenijeg posjetiti ispovjedaonicu i veleĉasnome prizora od onoga kada ste dovedeni u priznati ĉinjenicu da sam obiĉno situaciju da ne vjerujete svojim ušima i zlopamtilo koje jednostavno ne umije oĉima...? Kada shvatite da ste sve ove 21 U ĉemu je onda problem? Prosinac 2013 Izem ti ţivot bez politiĉara!!! Šime Peić Tukuljac Hrvatske novine br. 5 Doc. dr. sc. Drago Kraljević Gospodarstvo RH (Juĉer – Danas – Sutra i za…5, 10, 50…godina) „Gospodarstvo RH jučer“ - je u svom povijesnom tijeku obiljeţilo niz znaĉajnih povijesnih datuma i razliĉitih prilika. Nestankom Austro – ugarske monarhije, te ulaskom u juţnoslavensku asocijaciju, relativno razvijeno hrvatsko gospodarstvo, u odnosu na srpsko, makedonsko, crnogorsko i većim dijelom BiH nerazvijeno gospodarstvo, nije više bilo u funkciji razvoja Hrvatske, nego cijele nove drţavne tvorevine. Uz stalna potkradanja jugoslavenskih vlasti, dolazi do „isisavanja“ hrvatskih vrijednosti, kako slovenskih a pogotovo srpskih te investiranja u zaostale drţavotvorne ĉlanice, ĉime one pristiţu ali i usporavaju razinu hrvatskog razvoja. Daljnje zaostajanje u odnosu na razvijeni svijet, donosi socijalistiĉko naslijeĊe. Nekoliko generacija je stasalo u uvjetima proizvodne ne efikasnosti, u industriji a posebice u poljoprivredi s tradicionalno ratarskom proizvodnjom na limitiranim površinama, te ukidanjem tradicijskog uzgoja, poglavito u hrvatskim podruĉjima. Nedostatak inovacija a posebice segmenta razvoja, jer se nije cijenila kreativnost, nego poslušnost i poltronstvo, a sve uz uravnilovku vodilo je u zaostalost, i to u uvjetima strelovitog uzleta svjetskog gospodarstva, a inteligencija umjesto da bude generator razvoja ostaje kontrolirana, potkupljena komforom, te uspavana i anemiĉna. TakoĊer je bila zabranjena svaka SAMOORGANIZACIJA (kako se ne bi ugrozio samoupravni socijalizam), ĉije su posljedice vidljive i danas, jer smo u segmentu organizacije daleko ispod svjetskih standarda, a najbolje su organizirani najneuĉinkovitiji segmenti društva, a posebice loši politiĉari i njihovi komitenti. Ovakvo naslijeĊe je pogubno i stvara iluzije o realnim vrijednostima tvrtki, cijeni rada, vrijednostima politiĉara itd.., te je daljnji izvor zabluda što uvećava zaostajanje. Domovinski rat donosi gotovo nemjerljive direktne i indirektne ratne i gospodarske štete. Nestaje dio proizvodnih subjekata. Dolazi do pucanja kooperantskih veza i gubitka većine trţišta, što dovodi do pada ili prekida proizvodnje, sve više nezaposlenih, a rezultat je daljnje uvećano zaostajanje. Poraće i tranzicija zapoĉinju sa zbrinjavanjem velikog broja izbjeglih, a njihovim povratkom zapoĉinje obnova domova tzv. „mrtvih kapitala”, i fokusiranje politike na: socijalne efekte, sve ĉešće proteste, štrajkove itd. Ulazak u kapitalizam se obavlja preko noći, ali bez kapitalista. Komunistiĉko vodstvo samozatajno ulazi u nove politiĉke opcije, te kroz njih i u kvalitetnije privatizacijske segmente. Novi kapitalistii se regrutiraju i privatizacijom “preţivjelih” i “bremenitih” tvrtki po modelu 50% : 50% uz uvjet “zadrţavanja svih zaposlenih”. Kako rat za posljedicu ima i dio ratne proizvodnje, isisavanje kapitala, to uz obnovu i nove populacije, već spomenutu izbjegliĉku, braniteljsku, jugo nostalgiĉarsku, 22 te nove nezaposlene, širom otvara vrata i korupciji, koja je na usluzi špekulativnog kapitala u preostalo “zdravo ili perspektivno” gospodarstvo, poglavito banke, osiguravajuća društva, trgovina, izgradnju cesta i sl.. Brana eventualnim produktivnim stranim investicijama, u vrijeme evropskog investicijskog buma su: birokracija, tromost, korupcija i reketiranje, socijalistiĉki mentalitet, te više plaće od okruţenja. U stvaranju klime za investicije su ponajmanje ukljuĉeni gospodarstvenici. Nezaposleni najĉešće odlaze u mirovinu ili politiku, a ta negativna selekcija, umjesto domaćeg gospodarstva potiĉe bujanje lobija i stampedo uvoza, što zadaje predzadnji udarac u zaostajanju gospodarstva RH. „Gospodarstvo RH danas“ – ima nepovoljno okruţenje: recesijsko, izrabljivaĉko, neprijateljsko. Negativno naslijeĊe - pad proizvodnje s pojaĉanom agresijom domaćih i stranih uvoznika bez regulatornih elemenata, guši dio domaćeg gospodarstva i potiĉe duţniĉku krizu – što pojaĉava efekt antipoduzetniĉke klime - negativnu spiralu i nastavak ţivota na slijepo bez kulta nacionalne strategije. Politika – djelom nesvjesno a djelom sa "zadanom zadaćom“ mjerama od danas do sutra, pod utjecajem agentura, te vlastitih slabosti – nepotizmom, zbrinjavanjem nesposobnih itd., dodatno opterećuje gospodarstvo, drţi umjesto gospodarstva sebe u fokusu nacije i bez strateške vizije za sutra. Ignoriranje - tradicije, odrţivog razvoja, EU propisa, ratne štete, stava “drugih” struĉnjaka, moderne organizacije i znanosti potiĉe anemiĉnost i uvodi politiku – lobije – špekulante – agenture - primitivni mentalitet u istu frontu protiv preostalog sposobnog gospodarstva. To se i pojaĉava tako da se svi navedeni propusti, kako bi se prikrili, ili minimalizirali, svaljuju na privatizacijski proces pod parolom „neviĊene pljaĉke gospodarstva“, jer eto ona je kriva za sve, dakle sami hrvati su deţurni krivci a posebice gospodarstvenici RH, koji „uz put“ najviše doprinose stvaranju novih vrijednosti, te opstojnosti drţave. Je li to alibi: lošim politiĉarima, neradnicima, špekulantima, nesposobnima, mrziteljima hrvatskoga, agenturama ili aspirantima na hrvatske resurse, gospodarstvu je sasvim svejedno ako ono sa ostalima ulazi u duţniĉko ropstvo. „Gospodarstvo RH sutra“ – Podrazumijeva postavljanja u fokus: razmišljanja, rasprave i realizacije cijelog društva, na temelju predviĊanja i planiranja sveukupnog budućeg stanja. Realizacija realno mogućih gospodarskih koraka, u nar ednom per i odu, te str at ešk o opredjeljenje, za sve buduće, posebice nove tehnologije uz uvoĊenje kulta gospodarstva. Potrebno je detektirati subjekte, projekte, metode i slabosti koji ubrzano osiromašuju Prosinac 2013 RH, te ih eliminirati ili barem minimalizirati. Traţiti hitno donošenje OSTVARIVE (PROVEDIVE) NACIONALNE STRATEGIJE - (oĉuvanje nac. interesa uz koncenzus svih vaţnih subjekata RH). U ladicama imamo naţalost nepokrenutih strategija i za izvoz. Mobilizacija intelektualne i gospodarske zajednice izvan domovinske i domovinske Hrvatske, radi definiranja studija i modela izvodljivosti, poticanje inovacija, transferi perspektivnih tehnologija, primjenom uspješnih svjetskih modela razvoja odrţivog gospodarstva, angaţiranje kapitalnih nacionalnih dobara u svim odrţivim uvjetima. Priprema za novi oblik geopolitiĉkih, ekonomskih, društvenih odnosa i modela te tehnologija budućnosti. Postoje znaĉajna podruĉja unutar RH, s vodnim, šumskim, zemljišnim resursima, koji imaju veliki potencijal, kako bi u segmentu proizvodnje energije, hrane, ekološke proizvodnje, te segmentu usluga, potakli znaĉajan gospodarski uzlet. Kako ne bi ostali bez tih nacionalnih resursa, i ne bi bili opet sluge stranih gospodara, gospodarski je vrlo opravdano razmisliti o ideji uvoĊenja RH u poziciju ekološke drţave, ĉime se moţe zaustaviti „raspaĉavanje“ preostalih nacionalnih resursa. Sve sigurnosne sluţbe, agencije staviti u sustav jedne Agencije za domovinsku sigurnost, koja u svemu, meĊu prvima treba procijeniti koji su propisi, zakoni, ulaganja, koncesije, dogaĊaji, potezi ministarstava, HNB, i ostalih vladinih a poglavito nevladinih udruga i organizacija eventualno dobri ili štetni za Hrvatsku. Realizacija i evaluacija dogovorenih programa gospodarstva RH neće biti moguća bez koncenzusa svih subjekata, kako bi ostvarili pravo na dostojanstven ţivot, nadu, obitelj…, pri ĉemu se mora eliminirati ona politika, koja je primarno u funkciji sebe same. Ovaj segment je najveća prepreka budućnosti RH, te nadolazećem duţniĉkom ropstvu, jer nije vrijeme za promjene revolucijom a intelektualni nivo politiĉkih elita baziranih na negativnoj selekciji, strahu od vlastite nesposobnosti, negativnom naslijeĊu, „zamorom stada“ itd. Organizacijski je tako postavljen, unutarnjom agresijom u RH podupiran, da nije sposoban postaviti, resurse i institucije RH kao potpora gospodarstva u funkciji povratne veze i pozitivne spirale za njih same te tako i za cijelo društvo. Znaĉajan dio gospodarskih planiranja, zahtjeva dugoroĉno planiranje, znaĉajno dulje nego li su to mandati politiĉkih elita, koje su najĉešće vremenski neosjetljive, budući zbog loše politiĉke konkurencije, (još ne stasalog „trećeg puta“), mogu raĉunati na brzi povratak na vlast. Tako se otupljuje jedno od najznaĉajnijih demokratskih postignuća, tj. biranje na izborima, i slabi interes javnosti, a što u konaĉnici potpomaţe vitalnosti negativne politiĉke selekcije. U dobro organiziranim sustavima politika je primarno u funkciji razvoja drţave, te se i u RH treba napraviti povijesni zaokret, i dovesti sve za „okrugli stol“, kako bi onima koji trenutno obnašaju vlast, pomogli „da iziĊu iz magle“, radi lakšeg ostvarenja povijesne zadaće koja je pred RH, tj. nacionalnog projekta - boljeg ţivota u RH. U suprotnom Boţe pomozi! Hrvatske novine br. 5 Mile Prpa KAD MIRIS IZIĐE IZ POLJSKOG CVIJEĆA Kad miris iziĎe iz poljskog cvijeća, kad milost iziĎe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje... ! (Tarabić) Jeste li ikada razmišljali o mirisu poljskog cvijeća?! Ako niste to je autor ovog teksta uĉinio za vas. (Rijeĉ je o mirisu poljskog cvijeća, a ne cvijeća u teglenicama ili plastenicima). Kao ribe morske ili ptice nebeske, leptiri ili koralji – u punoj slobodi izrasta i poljsko cvijeće. Širi paletu svojih ĉudesnih mirisa, kao što se širi ruţa vjetrova. I nikada niste sigurni da li puše - jugo, maestral, sjeverac, tramontana, moţda i lagana bura ili tko zna kakav dah prirode struji prema vašem licu. Isto tako, šetajući se poljima u mjesecu lipnju na granici proljeća i ljeta, ili ni u proljeću ni u ljetu – već u sezoni njegovog rascvata, mirisna paleta posvuda se stere, hrani vam dušu miomirisima nektra, peludi i nahranjuje vaše oĉi ĉudesnom i neizrecivom ljepotom svojih latica. I upravo ste naišli na stanište zrnate kamenike sa sitnim bijelim cvjetićima, i ako ste to pomirisali, taj miris ne biste mogli opisati, ali svakako asocira vas na miris raja. Par koraka dalje tu je stanište srĉenjaka, divljeg klinĉića, pušine i rumenike. Što kazati na njihove mirise?! I ako biste pomirisali i desetke tisuća razliĉitih cvjetova, svaki od njih imao bi drugaĉiji i prepoznatljiv miris. Šetajući proplancima naišli bismo i na brdsku sasu, cvijet nagnut, ljubiĉast, dlakav, a u poljima i na livadni pakujac, koji nas podsjeća pomalo i na ljubiĉicu. Bacili ste pogled na drugu stranu i tad primjetiste cvjetna staništa – cvjetovi zlatnoţute goruće boje; ţabnjak ljutić, kaljuţnica i planinĉica. Niste mogli odoljeti njihovoj ljepoti i zbog toga ih niste ubrali (a to nikada nemojte ni ĉiniti!) već ste se sagnuli i pomirisali ih, i što ste osjetili?! To se ne moţe iskazati jer ni u jednom jeziku svijeta za to ne postoje rjeĉniĉki pojmovi, već sve ostaje skrito, neizrecivo, tajnovito samo u dubinama vaše duše. Kao da se cvijet sa svojm mirisima povjerio samo vama, a vi ste zbog toga sretni i to nikome ne moţete, ali i ne ţelite kazati. Vaša šetnja kreće dalje, prelazite preko jedne livade i stiţete na neku neobraĊivanu tratinu. Kad tamo; ţuto svjetluca sedmoprsta ( ruţa), strše cvjetni grozdići ljekovite krvare. Poţeljeli ste i njih pomirisati, ali ste od toga odustali. Jer ne postoji niti ga je moguće saĉiniti – katalog mirisa, da biste neki miris u prirodi usporedili s registrom mirisa. Zato ćete teško razlikovati livadnu reţuhu od zrnate kamenike. Prva je malo ruţiĉastija, a druga bijelija. Potom niste uĉinili niti dvadesetak koraka i ušli ste u svijet lepirnjaĉa (male vije, ranjenika, esparzete, bijele djeteline, 23 Majčina Dušica potkovice i smiljkete). I one imaju tajne svojih mirisa. Ruţa mirisa nije isto što i ruţa vjetrova. Ruţa vjetrova kako god da se sloţi sastoji se samo od nekoliko latica (jugo, bura, tramontana, maestral i sl.) Ruţa mirisa ima na tisuće i tisuće latica, i ni jednu ne moţemo imenovati ili pronaći je u knjigama. To je tajanstveni, mistiĉni miris, moţete u njemu uţivati samo u nedirnutoj prirodi, onoj iskonskoj i boţanskog podrijetla. Da biste sve to shvatili morate biti topla ljudska duša, oĉišćena od svih zlonamjera – i buktati ljubavlju prema svemu ţivućem. A mi u našoj šetnji idemo i dalje preko livada, tratina, kamenjara, klisura, proplanaka, pašnjaka ili šumaraka. Nailazimo na sitnolisne mljeĉike, livadne iglice, pljuskavice i na svijet divljih maćuhica. Divlja maćuhica je svijet sam za sebe, kazali bismo svijet sui generis. Satima bismo mogli promatrati divlje maćuhice i pri tome nikada ne bismo mogli shvatiti zašto ih zovu divlje, kad je to nešto najplemenitije što smo moţda ikada u ţivotu i vidjeli. To bi isto bilo kao kad bismo slavuja nazivali divlji slavuj jer se ne da uloviti u krletku. Na jednoj šumovitoj klisuri naiĊosmo i na plavo-ljubiĉaste sirištare. Kakav je njihov miris? Odluĉismo i neistraţivati. Kao što sva vina imaju svoj bouquet koja vas zasite, ostadosmo zasićeni i cvjetnim mirisima, da više ništa ne bismo mogli ni razlikovati. Ne moţe more stati u – ljusku Prosinac 2013 oraha! Gle, livadna kadulja! Zeljasta trajnica, obrasla kratkim dlakama, ĉetverobridna, remek-djelo bilinarskog graditeljstva. Kakav li je tek njen miris i miris njenih eteriĉnih ulja!? To nam ostade kao tajna. Pred nama trputac, broćike, prţenica, i tko bi sve mogao znati sve tajne ĉudesnog bilinarstva, ljepote cvjetova, a iznad svega i tajni njihovih miomirisa. Ali – Kad miris iziĊe iz poljskog cvijeća...! Zar bi to bilo ikad moguće!?! Moguće je! Pesticidi, herbicidi i sl. uĉiniše svoje. Koliko smo puta na trţnicama i u cvjećarnam kupili neko voće ili buket nekog cvijeća. Niti smrdi, niti miriše, bez okusa i mirisa. Kad miris iziĊe iz poljskog cvijeća, to je kao da milost iziĊe iz ĉovjeka! A kad milost iziĊe iz ĉovjeka to je kao da miris iziĊe iz poljskog cvijeća. Nad tom proroĉkom tvrdnjom trebali bismo se dobrano zamisliti. Ne dopustimo da nam iz cvijeća ikada iziĊe miris, a ni iz ĉovjeka milost – jer to je miomiris ljubavi. Zar... tko skroman u duhu i poštenje gaji, nije kao zadnji cvijet što miriše Bogom. A takvih cvjetova je sve manje i manje! Jer... Kad miris iziĊe iz poljskog cvijeća, kad milost iziĊe iz ĉovjeka i kad rijeke izgube svoje zdravlje - prorok reĉe – otpoĉet će opći rat! Zar ni mirisa u cvijetu, ni milosti u ĉovjeka, niti zdrave (ĉiste) rijeke...!?! Kuda plovi ovaj brod!?! Mile Prpa
© Copyright 2024 Paperzz
