Ivan Antunović Pokrie li tko tuđim jezikom svoju narodnost, onda sin zataja svog otca i osrami svoju mater.. (citat 16. str.93.) SRIĆAN USKRS RIČ UREDNIKA U susrit Uskrsu Uskrs pridstavlja jedan od najveći i najvažniji kršćanski praznika, a Bunjevci ga oduvik slave i obilužavaju. Isusovo uskrsnuće se uzima ko temelj naše vire, jel je ono najočiglednije svidočanstvo Kristova Božanstva, a ujedno je i potvrda našeg uskrsnuća u vični život. Ko sridišnji praznik crkvene godine, Uskrs se slavi puni pedeset dana do Dova. Najveći simbol Uskrsa je šaranje jaja, običaj koji je osto do dan danas med Bunjevcima, jel jaje pridstavlja simbol novog rađanja. Srićan Uskrs! U OVOM BROJU: Foto: Arhiva KUD “Bunjevka” RIČ BUNJEVAČKE MATICE dvomisičnik za nauku, kulturu i stvaralaštvo Godina: VI Broj: 53-54 Februar - Mart 2011. Tiraž: 600 Izdavač: Bunjevačka matica VISTI IZ MATICE str. 3 POPIS LIKE I KRBAVE 1712. GODINE str. 6 i 7 Glavni i odgovorni urednik: Tamara Babić Lektor: Ana Popov Priprema za štampu: Grgo Križanović GODIŠNJA SKUPŠTINA BUNJEVAČKE MATICE str. 12 i 13 Fotograf: Marija Horvat Redakcija: Mijo Mandić Ivan Sedlak Ana Popov Joso Poljaković Ružica Parčetić Kata Kuntić Stipan Šarčević Adresa Subotica, Korzo 8 Telefon: 024/557-213 E-mail: ric_matice@open.telekom.rs bunjevackamatica@open.telekom.rs web: www.bunjevacka-matica.org Štampa: “Čikoš štampa”, Subotica 2 NOVA KNJIGA “DRAGA SIĆANJA” str. 14 SVOJIM SNAGAMA DO SLOBODE (III) str. 15 i 16 KORIZMOM DO USKRSA str. 17 Februar - Mart 2011. Visti iz Matice Dana 13. 01. 2011. godine Izašla je iz štampe knjiga pisama Jelisavete Buljovčić Vučetić iz Novog Sada, člana Književnog odbora Bunjevačke matice, pod nazivom „Draga sićanja“. Izdavač je Bunjevačka matica. Promocija knjige održaće se 05. 04. 2011. godine u Matici sa početkom u 18 časova. Dana 17. 02. 2011. godine Udruženje Rusina je u svojim prostorijama u Subotici priredilo prijem povodom obilužavanja njevog nacionalnog praznika. Isprid Bunjevačke matice je prisustvovo potpridsidnik Marko Marjanušić, koji je domaćinima čestito praznik. Dana 21. 01. 2011. godine Na otvaranju „Svetosavske nedelje“ koja je održana u prostorijama SKC „Sveti Sava“ u Subotici, odžana je i izložba slika poznatog srpskog slikara Miloša Šobajića. Isprid Matice bio je prisutan potpridsidnik Marko Marjanušić. Dana 23. 01. 2011. godine U prostorijama SKC „Sveti Sava“ u Subotici, u okviru „Svetosavske nedelje“ održana je promocija „Srpske enciklopedije“ - I tom i knjige „Pravopis srpskog jezika“ u izdanju Matice srpske. O izdanjima su govorili akademik Čedomir Popov, pridsidnik Matice srpske, dr Dragan Stanić i dr Mato Pižurica, ko nosioci projekta. Isprid Matice je promociji prisustvovo pridsidnik Ivan Sedlak. Dana 29. 01. 2011. godine U Bajmaku je u organizaciji BKC „Bajmok“ održano tradicionalno „Bajmočko bunjevačko prelo“. Na prelu je, u ime Matice, domaćine pozdravio potpridsidnik Marko Marjanušić. Dana 25. 02. 2011. godine Na 17. Salonu knjiga u Novom Sadu, koji je održan od 24. 02. do 01. 03. 2011. godine, promovisana je knjiga Jelisavete Buljovčić Vučetić „Draga sićanja“ ko i druga izdanja Bunjevačke matice. Dana 11. 03. 2011. godine Dana 02. 02. 2011. godine Bunjevački nacionalni praznik „Dan velikog prela”, obilužen je onako kako dolikuje, u organizaciji Bunjevačkog nacionalnog savita i uz podršku svi bunjevački institucija. Umisto akademije, priređeno je „Veliko bunjevačko prelo”, na tradicionalan način, na sam „Marin dan” u restoranu „Spartak“, di se okupio velik broj svita, uz visoke zvanice, med kojima su bili i državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska pitanja Jan Sabo, ko i gradonačelnik Subotice Saša Vučinić sa saradnicima. Dana 05. 02. 2011. godine U Somboru je u organizaciji UG „Bunjevačko kolo“ održano tradicionalno „Veliko bunjevačko prelo“. Na prelu su isprid Matice bili prisutni potpridsidnici Ivan Skenderović i Marko Marjanušić, ko i Geza Babijanović, član Glavnog odbora. Februar - Mart 2011. Održana je Redovna godišnja skupština Bunjevačke matice. Usvojeni su izveštaji o radu i materijalno finansijskom poslovanju, planovi rada i finansijski projekti za 2011. godinu. Usvojen je i novi Statut Matice usklađen sa Zakonom o udruženjima, i dat je nalog pridsidniku da izvrši upis Matice u Registar udruženja, koja su nadležna za vođenje evidencije po novom Zakonu. Dana 21. 03. 2011. godine Povodom obilužavanja „Svetskog dana poezije“ u Zavodu za kulturu Vojvodine u Novom Sadu, pridstavila se i Matica sa pismom Stipana Šarčevića „Napušteni salaš“ objavljene u Antologiji savrimene bunjevačke književnosti „Lipota naši riči“ koju je pročitala mr Suzana Kujundžić Ostojić. Ona je ujedno i bila pridstavnik ispid Bunjevačke matice na ovom skupu. Ivan Sedlak 3 ZNAMENITI BUNJEVCI Nikola Kujundžić (1861-1906) Rodio se u Subotici 9. februara 1861. godine od oca Mije Kujundžića i matere Teze Vojnić Kortmiš iz, takozvane, Mišakove grane. Osnovnu škulu i gimnaziju završio je u Subotici. Još je u gimnaziji ispoljio svoje rodoljublje. Posli položenog ispita zrilosti 1878. upiso je filozofiju u Pešti,a u ono vrime Budim još nije bio spojen sa Peštom. Godine 1880., nakon prve godine filozofije u Pešti, stupio je u Kaločko simenište, odnosno Bogosloviju. Nakon završene Bogoslovije, zaređen je za svećenika 26. juna 1884. godine. U Dušnoku mu je bila prva kapelanska služba, zatim u Bikiću, Aljmašu i Lemešu, a od 1891. godine je kapelan usrkvi sv. Terezije Avilske u Subotici di je osto deset godine. Umro je u Bajmaku 22. januara 1906. godine. Već ko mlad svićenik javlja se na književnom polju. Njegovi su pseudonimi: Tarkamen, Mikelja, Bučilović, Jabukovič, Ranko, Mišakov. Izdo je nikoliko dila: - "Mala Biblija" (u Subotici). Ovo dilo je napiso za učenike osnovni škula. - "Živa Ružica" (u Subotici, 1898). To je molitvenik za pobožnost Blaženoj Divici Mariji. - "Svete pisme" (u Subotici 1900. god). To je zbirka pobožnih pisama, a note za nih je sastavio Stipan (Krunoslav) Mukić, slipi kantor Franjevačke crkve u Subotici. Mnogi njegovi članci su štampani u "Nevenu" kojeg je Mijo Mandić 1884. godine pokrenio u Baji, zatim u "Subotičkoj Danici"i "Subotičkim novinama". Spivo je pisme, piso pripovitke i razne članke. Još ko filozof i mladi svećenik javlja se sa svojim pismama u "Nevenu". Spivo je više epski i lirski pisama, za koje su napisane i note, pa ji narod rado piva. Naročito se ističu one pisme koje je spivo za Bunjevačko prelo. U epskim pismama teme je uzo iz naše narodne prošlosti, a u viđenju gleda lipšu budućnost. Spivo ih je u desetercu, u narodnom duhu, iznoseći u njima narodne motive. Poznatije su: "Boduljka Mara", "Alaga", "Dvi mlade Algaševe". U ovoj pismi opivo je istiniti događaj iz prošlosti grada Subotice, di spominje i kapetana Sučića. U pismi "San guslara", ističe značaj i poslanstvo narodnog guslara. U pismi "Prkos" piva o junaštvu mladog junaka Kajića. U lirskim pismama ističe veliku ljubav prema svome rodu i hrabri ga da se odlučno bori za svoja prava. Posebno su mu lipe pisme budnice, koje je spivo za “Bunjevačko veliko prelo”. Prvu svoju pismu "Kolo igra tamburica svira" spivo je 1879. godine, još ko student filozofije. Ona mu je najlipša, i po njoj je posto miljenik naroda. Note je za nju napiso Stipe (Krunoslav) Mukić. Pivala se prvi put na Velikom prelu 1879. godine. Poznate su mu još pisme: "Milom rodu", "Didovi nam izdaleka", "Čuj, Bunjevče, veso glas", "Materice i Oci", "Mali Mićo", "Uskrs", "Božić", "Dida i unuci". Poznatije pripovitke su - "San materine maze", "Dobro dite", "Dida Kajica". U jednom svom članku u "Nevenu" brani ikavski govor, koji je takođe pravilan, jer njime divane svi Bunjevci i Šokci. To znači da je piso na ikavici i pisme, i članke, i time se očituje njegova BUNJEVŠTINA. Mijo Mandić 4 Februar - Mart 2011. POZNATE BUNJEVAČKE FAMILIJE Somborski Bošnjaci Bunjevačka graničarska porodica Bošnjak u Somboru je najranije zabeležena 1699. godine, kada su u delimično sačuvanom zapisu matične knjige bili upisani Stojić i Ivan Bošnjaković (kao očevi novokrštene dece), te Marko Bošnjaković (kao kum na krštenju). Prezime Bošnjak zabeleženo je među Bunjevcima u Segedinu još 1677. godine, a u Subotici 1686. godine. U Segedinu je 1695. g. zabeleženo i prezime Bošnjaković (Bošnjaci su sa ovim oblikom prezimena u Somboru primarno beleženi sve do polovine XVIII stoleća). Bošnjaci su stari i veliki rod u Lici, a ovo prezime postojalo je i u krajevima oko Sinja i Imotskog. Poreklo ličkih Bošnjaka, preseljenih kasnije u Bačku, nazire se još na popisu Bosne iz 1604. godine, kada je u nahiji Kobaš (okolina današnjeg Prnjavora, odakle se znatan broj rimokatoličkog, ali i pravoslavnog stanovništva preselio kasnije u Liku) zabeležena baština Pere Bošnjaka i njegove braće Matije i Filipa, sinova Petreta Bošnjaka. U neposrednom susedstvu zapisanih sela Drenova i Mravica, gde su popisani Bošnjaci, zabeležena je i mezra (napušteno selište) Bošnjak, drugim imenom Koljenovići. Ovaj podatak bi mogao da ukazuje na staro prezime ove porodice, koja se nakon propasti srednjovekovne bosanske države (1463) doselila u predele nahije Kobaš, koji su se nalazili u predelima današnje severozapadne Bosne,i koji su i u vreme bosanskog kraljevstva, a i u vreme prvih pola stoleća turske uprave Bosnom, bili pod upravom ugarskog vladara (otuda kasnije novo prezime Bošnjak za doseljenike iz stare Bosne). Prezime Koljenović u Bosni očuvano je samo u Visokom kraj Sarajeva (pripadnici ove porodice danas su islamske veroispovesti). Na istom popisu, u nahijskom središtu Kamengrad (kod Sanskog Mosta), naseljenom rimokatoličkim stanovništvom, zapisan je i Ivan Bošnjak, na baštini u sopstvenom posedu. Na prvom sačuvanom popisu somborskih graničara iz 1720. g. zabeleženi su Martin (Marcika) Bošnjaković, zastavnik Februar - Mart 2011. (barjaktar) u prvoj konjičkoj četi, Marko Bošnjaković, konjanik (husar) prve konjičke čete, Matija Bošnjaković, kaplar u drugoj pešadijskoj četi (umro je 1725. g. u 56-oj godini), te Antun Bošnjaković, graničar u drugoj pešadijskoj četi (on je bio zarobljen u Austrijsko-turskom ratu 17171719, pa se vratio nakon isplaćenog otkupa od 150 srebrnih forinti; umro je 1728. g. u 50-oj godini). U najstarijim zapisima iz matičnih knjiga krštenih i umrlih crkve Sv. Trojstva u Somboru, dvadesetih godina XVIII veka sa ovim prezimenom zabeleženi su i Vid Bošnjaković (1719), Đorđe (Đura) Bošnjaković, koji je kasnije često beležen i sekundarnim prezimenom, odnosno patronimom (očinstvom) u oblicima Franjetin, Franjetić, Vranjetin, Vranetić, Vranjetić i Vranješić (zapisan je u više navrata 1719, 1720, 1722, 1725, 1728), Nikola Bošnjaković (1719, 1720, 1722, 1723, 1725, 1728), Blažo Bošnjaković (1720, 1726), Toma Bošnjaković (1721, 1724, 1725, umro 1726. godine u 65. godini), Tadija Bošnjaković (1721, 1726, 1728), Ivan Bošnjaković (1723, umro 1726. u 38. godini), Franja Bošnjaković (1725), Jakov Bošnjaković (1725), Mihajlo Bošnjaković (1727), te Petar Bošnjaković (1728). U knjizi umrlih zabeležena je i Ljiljana Bošnjaković, koja je umrla 1723. g. u 78-oj godini života. Na popisu somborskih graničara 1745. g. su zabeleženi Jakov, Nikola i Tadija Bošnjaković, a među potpisnicima zapisnika sa protestnog zbora somborskih graničara, koji je održan 18. novembra 1745. godine zbog ukidanja statusa vojničkog mesta Somboru, nalazio se i Đurađ Vranetić, odnosno Bošnjaković. Na spisku razvojačenih Somboraca 1746. g. zapisana su osmorica Bošnjakovića: Đurat (u domaćinstvu sa oženjenim bratom), Franja (u domaćinstvu sa oženjenim sinom), Ivan, Marijan (u domaćinstvu sa oženjenim bratom), Martin, Nikola (u domaćinstvu sa oženjenim sinom) i Tadija Bošnjaković (u domaćinstvu sa oženjenim sinom), te Đurađ Vranjetić, inače Bošnjaković. Kada je 1747. g. komorska uprava osnovala selo na mestu nekadašnje somborske graničarske pustare Čonoplja, kako bi raselila deo ovdašnjih graničara, Plemićki grb jedne od grana somborski Bošnjaka iz Sombora su se u Čonoplju (uz nekoliko ogranaka ovdašnjih bunjevačkih porodica Beretić, Burnać, Džinić, Mijić, Palić, Paštrović, Pletikosić, Probojčević, Vuković i Žuljević) preselili i Ivan Bošnjaković (sa dva oženjena brata), te Đurat, Marko i Petar Bošnjaković, a njihovih potomaka (sa prezimenom Bošnjak) u Čonoplji ima i danas. U Somboru je ostalo pet kuća Bošnjakovića, čije su starešine zapisane iste godine na poreskom popisu somborskih stanovnika: Toma Bošnjak, Đurica Bošnjakov, užar Andrija Bošnjaković i Nikola Bošnjaković, kao i Đura Bošnjaković, zabeležen patronimom Franetić, koji je zapisan kao trgovac i veletrgovac stokom. On je 1748. godine (kao Đurađ Franjetin) zabeležen na spisku oštećenih vlasnika useva u najezdi skakavaca, sa posedom u ataru pustare Ivanovo Selo (danas salaši Lenija). Sudeći prema površini oštećenih useva (14 jutara) i iznosu štete (12 forinti) on je imao najveći posed u ataru ove pustare. Na istom popisu zabeležen je i Martin Bošnjak, koji je imao posede u ataru susedne pustare Gradina, sa štetom na devet jutara zemlje. Milan Stepanović 5 TRADICIJA POPISA BUNJEVACA Popis Like i Krbave 1712. godine u odnosu na Bunjevce Karl Kaser je autor dila sa naslovom POPIS LIKE I KRBAVE 1712. GODINE. Popis je obuhvatio porodice, zemljišni posed i nacionalnost, odnosno etničke zajednice u jugozapadnoj Hrvatskoj. Analiza ovog popisa je važna jel smo u godini 2011. kad se na ovom području vrši popis, a za Bunjevce je interesantno saznanje da je popis iz 1712. godine obuhvatio i Bunjevce, odnosno katoličke Vlahe. U pridgovoru Karl Kaser navodi di je naišo na svežanj spisa koji je nosio naslov „Conscriptio terrenoum et hominum beeder gra ffscfften Lica und Corbavia“ (Popis zemalja i ljudi obje grafovije Like i Krbave)“. Ti spisi su se nalazili u Štajerskom zemaljskom arhivu. On dalje navodi kako se bavio LEGENDA: N - Neohrišćani - oni koji su bili muslimani i ponovo su prišli na hrišćanstvo u istorijskim istražikatoličku viru; H - Hrvati; B - Bunjevci; V - Vlasi (Srbi) - Tabela 1 vanjem porodica sa aspekta demografskog i antropolo- „Prvi veliki osvajački pohod u Lici, ko lika skupina dragovoljaca – većinom škog. Ko rezultat ti istraživanja na- i u dalmatinskom području izveli su Bunjevaca iz dijela Krajine, zvanog stala je knjiga „Porodica i srodstvo na dragovoljački odredi 1684. godine. „Primorska krajina“ – više manjih Balkanu, analiza kulture u nestajanju“, Predvođeni knezovima – tradicionalni mjesta u blizini Velebita“. Pošlo im je u kojoj je rekonstruisana prošlost „bal- naziv za vojne vođe među Vlasima i za rukom osvojit i veća naselja, ko priBunjevcima – Jerkom Rukavinom i merice Oštarije i Brušane. Nakon vojkanske porodice“. U uvodu je značajno istać sledeće Dujmom Kovačevićem, napala je ve- nog pohoda Bunjevaca, uslijedile su 6 Februar - Mart 2011. 1685. godine i druge dragovoljačke grupe iz habsburškog pograničnog područja ko i iz Dalmacije“. Ovde se jasno navode Bunjevci ko ratnici , dobrovoljački odredi. O ovim Bunjevcima i njihovim doseljavanjima su sa područja Dalmatinske Zagore, detaljno je opiso Rikard Pavelić u svojim izdatim knjigama ,i sam Bunjevac, kod koga sam boravio u Krpotama 1984. godine. Ovo navodim iz razloga što postoji utisak kako na tom području nema Bunjevaca, jel se oni na popisima tako ne izjašnjavaju. Kad se vršio popis, bila je dovršena administrativna podila Ličkog distrikta na kapetanije. To je dovršeno u avgustu 1712. godine. Lika je bila podiljena na devet kapetanija i tri porkulabije. Navešću one u kojima su bili Bunjevci, a i danas tamo žive, a to su: kapetanija Lovinac, koja se sastojala od sela Lovinac, Ploča i Raduč. Porkulabije Smiljan i Pazarište su dodeljene kapetaniji Novi. Karlobag i Senj su 1717. godine izdvojeni iz Vojne Krajine i stavljeni pod upravu Dvorske komore. Jedan od zadataka Dvorskog vojnog poverenstva je bio sprovođenje „Conscripcije“ – to jest popisa ljudi i posida u Liki, kako bi se dobio uvid u broj već naseljeni porodica, njihovi zemljišnji posida i broja raspoloživi vojnosposobni muškaraca. Bio je to prvi popis, koji je bio sproveden u jednom većem, cilovitom dilu Vojne Krajine, i jedini, koji je Februar - Mart 2011. gotovo u potpunosti sačuvan, sa svim detaljnim podacima. Novo krajiško društvo Like čine: Novokršćani, Hrvati, Bunjevci i Vlasi. Za Bunjevce se novodi „Problem podrijetla i etničke pripadnosti Bunjevaca nije još uvijek objašnjen na zadovoljavajući način, Vojna uprava u Lici nazivala ih je katoličkim Vlasima“. Dalje se navodi: „ Takozvani Bunjevci ili „ Valachi Catolici“ kako ih se naziva u izvorima, došli su u Liku iz dva pravca. Jedna je skupina stigla iz dalmatinskog podru- Prosečana veličina porodica u pojedinim selima ličkog distrikta 1712. godine - Tabela 2 čja i ušla preko Zrmanje. Bunjevci, došli iz tog smjera, naselili su se su se migracije veliki razmera, pa su većinom u području oko Gračaca i Lo- se brojni stanovnici iz ravnice povukli vinca. Druga skupina Bunjevaca došla je u planine. To stanovništvo nije samo iz obalnog područja Karlovačkog genera- pravilo društvo pastirima, koji su tamo lata, iz Jablanca, Jurjeva, iz okolice Senja napasali svoju stoku, već je priuzelo iz Krpota itd. Područje naseljavanja ovi iskustveni obrazac balkanskog patriskupina odvija se uglavnom na području jarhata. Na patrilinearnoj osnovi stvoSmiljan – Pazarište. Tako je, primjerce, ve- reni su društveni oblici organizovanja liki dio Bunjevaca u Pazarištu došao iz Ja- koji su odolivali svim „napadima“. blanca. Prije nego su se naselili u Jablanac, Središni elemenat su pridstavljale složene porodice, a Bunjevci su bili tipibili su oni nastanjeni u Krpotama.“ Dakle, radi se o Bunjevcima koji i dan čan primer, čak i u Podunavlju. Ja bi pritpostavio da su koreni tog danas obitavaju na tim područjima.U ono vrime su popisani ko Bunjevci što se vidi balkanskog patrijarhata ILIRI, kako su se često Bunjevci nazivali. iz tabele broj 1 i broj 2. Mijo Mandić Nakon turskog osvajanja pokrenile 7 Ričnici Ambrozija Šarčevića – okolnosti i značaj ( III) U ovom ričniku, koji ima samo “magyarsko-jugoslavenski” dio, privedeni mađarski termini, daju se u tri varijante – bunjevačkoj, srpskoj i hrvatskoj, kao što se vidi iz primera: Birtokos- b-posidnik, s-pritežatelj, hposjednik U najvećem dilu nema razlike u ova tri jezika kaoBetét –b.s.h. ulog, uložak Egyenjogúság- b.s.h. jednako pravo, ravnopravnost Lenyomat –b.s.h. otisak Često je razlika samo u zamini jata: Fogadalom; -b.-zavit, s.-zavet, h. zavjet. Ako govorimo o bunjevačkim ekvivalentima mađarskih termina, Šarčević se ne oslanja samo na postojeće izvore, već traži nova rišenja, kada smatra da srpska ili hrvatska rič ne odgovara, jer je njegovi, kako kaže „rođaci“ ne bi ispravno razumili. Dosta je primera turcizama i latinizama, uobičajenih u živom govoru, umisto domaćih riči, ko na primer: Ablak-adó – b.-danak od pendžera, s.h. -prozornina, porez od prozora Börtönbüntetés- b. -tamnična zatvorna kaštiga, pedepsa, s.h. -kazna zatvora Problem je bio posebno kako pridstaviti apstraktne pojmove, pa tako privod na bunjevački, u stvari, sadrži više samo objašnjenje, kao što –Fogalom –b.-Umni svaćaj s.h. -pojam . Samu rič –pojam u isto vrime, pišući novinske članke, Šarčević redovno koristi upravo u obliku –pojam. Postoji i određena tendencija stvaranja bunjevački ekvivalenata mađarskim terminima, kako bi lako bili shvatljivi, pa tako tvori kalkove – Kezeskédes –b.-dobrostojanje, s.h. jamčenje Velika ujednačenost u tri jezika, dilomično je uslovljena i namirom autora da sastavi jugoslavinski ričnik, kako bi se mogo priminjivat u sva tri jezika, na prostoru madžarske države. Ovaj ričnik autor obrađuje vrlo detaljno, pošto su pravo i mudroslovlje bili upravo njegova stručna oblast. Tako je prosičan broj termina na jednoj strani tek 14, a ima strana na kojoj je obradio 5 pojmova. Ričnik je izdat u Subotici, 1870. godine, štampan u štampariji udove Karla Bitermana, a kako stoji na koricama, -čist dohodak naminjuje razprostiranju prosvite bunjevačko-šokačkog naroda. Posvićen je, ne bez jakog razloga –Vrlom rodoljubu i 8 sirotinskom ocu slobodne kraljevske varoši Subatice, Petru Vojniću Rogiću, u znak iskrenog bratskog sićanja i štovanja. 2. Iste 1870.godine izdaje i „ Tolmač izvornih, književnih i zemljopisnih jugoslavenskih riči“ . U podnaslovu stoji -Na korist prijateljah bunjevačko-šokačke književnosti. Izdat je o trošku „Bunjevačkih i šokačkih novinah“, štampan u Subotici, u štampariji udovice Dragutina Bitermana. Dimenzije su mu 16,5x24 cm, ima ukupno 185 strana. Prosično po stranici definiše 33 riči. U Pridgovoru na bunjevačkom, autor kaže: Ja sam –u koliko mi je moguće bilo – književni naš jezik i ričnike njegove do najnovijeg doba promotrio i svaku onu rič i naričje, o kojem sam mislio da je narodu našem nepoznato, neobično ili nerazumno po mogućnosti brižljivo zabilužio i u ovoj knjigi, ukoliko sam znao i umio našim bunjevačkim jezikom protolmačio. Dragi moj prijatelju! I narodi se isto tako kao i pojedini ljudi vasciloga života svoga kušanjem, vižbanjem neprestano uče. U životu naroda svaki čas, svaki dan nove i nove stvari, nove i nove potribe rađa, koje nam, u međusobnom društvenom životu imenom valja nazvati. Pleme našega naroda na velikom prostoru živi, pak koliko zavičaja, toliko običaja. –Stari Bunjevci i Srbi proveli su mlogo vrimena pokraj izobraženog naroda grčkog, pak ih je posli turska sila oborila, te stoga se u naš bunjevački i srbski jezik mlogo grčkih i turskih riči uvuklo, isto tako kao što je jezik Mađara, koji su s nama vikove zajedno proživili – vrlo mlogo naših slavenskih riči poprimio, tako da dan danas , sve ono što su od nas naučili, što su kod nas vidili –našim ričima nazivaju. Osim toga, poglavito pak mi Bunjevci živimo na ravnici i na takoj zemlji, gdi se zemljodilstvom i ostalim gazdinstvom poljskim bavimo. Kod nas nema gorah, planinah, šumah, - od nas je more daleko, a koliko je u gorama, planinama i šumama rastinja, zvirenja, tica, a u moru životinja. Sve to, pa i one stvari i poslove, što je život tamošnje naše braće proizveo, mi imenom nazvati ne umimo. 3. 1893. OSNOVNO ŠKULSKI MADŽARSKO BUNJEVAČKO ŠOKAČKI RIČNIK za bunjevačko-šokačku dicu u osnovnim škulama, za učitelje koji na madžarskom jeziku vode nastavu i za lakše temeljno učenje Ovaj ričnik pisao je i izdao, kako stoji u knjigi Šarčević Ambrus, jel drugim ričima Ambrozije Šarčević, u Subatici 1893.godine. Štampana je kod Sekelj Šimuna i ima ukupno 27 strana. Izdavač je na korice (na mađarskom) pored ovih podataka, metnijo i priporuku da je knjiga pogodna kao nagrada u škulama. Sadrži 10 osnovnih poglavlja, koja su još podiljena na sekundarna i tercijalna. Pošto je naminjen za upotribu u početnim razredima, ima svega 26 strana i jednu stranu ispravaka, dimenzije 11x18,5 cm. Objašnjenja nisu opširna kao u Pravosudnom ričniku, te je tako prosičan broj pojmova po strani čak 46. U vrime izdavanja ovog ričnika, Šarčević je već u dubokoj starosti, to je čitavih 23 godine od objavljivanja prithodna dva spomenuta ričnika. Ovaj mali škulski ričnik, svojevrstan je prilog i utemeljenje Bozinoj životnoj ideji i akciji, uvođenja materinskog jezika bunjevačke dice u škulsku nastavu u Ugarskoj, jer okosnica njegovog rada bila je u funkciji toga, otvaranje bunjevačko-šokačkih škula. U pripremanju ovog ričnika, Šarčević se po svemu sudeći služio Karadžićevim, Stulijevim i Šulekovim ričnicima, što se može zaključiti po slidećim ričima, a koje se ne nalaze u drugim ričnicama, ko: -samodržstvo kod Stulija u obliku samodaržstvo; -pasjad –kod Stulija i Šuleka; -nevidi, praživotinje, infuzorije, (kod Karadžiča i Šuleka); -rudstvo –samo kod Šuleka. Naša su dica, da bi štogod postigla u životu, morala ići putom obiluženim madžarskim jel nimačkim znakovima, pa ko neće jel nek ostane kod kuće, jel nek nauči zvanični jezik. Naši su intelektualci obično morali dobro znati madžarski, nimački, a zbog uobičajenog zvaničnog dopisivanja, prija i latinski. Dakle, bili jim je fajin teže neg drugima. E sad, koliko je to teško bilo onima koji nisu odrasli u mišovitoj sridini, svisni su svi koji su učili strani jezik, pa ga ni posli fakultetske pozitvine ocine, nisu u stanju upotribljavat u živoj komunikaciji, a kamoli službovat, jel sve učit na tom jeziku. Struktura ovog ričnika pokazuje nam zorno šta su sve, za nevirovati, dica naša još 1893. i posli, učili u osnovnoj škuli. Ipak, najinteresantniji je vokabular koji je kadgod tribo biti usvojen, od te male dice i to na obadva jezika, da znaš značenje u svom maternjem bunjevačkom jeziku, pa onda i kako se to kaže mađarski. (nastaviće se) Zvonko Stantić Februar - Mart 2011. Svitski Dan poezije U Zavodu za kulturu Vojvodine prvog dana prolića, 21. marta, obilužen je Svitski Dan poezije i sve je proteklo u svečanom raspoloženju nuz lipe stihove. Prisutne je pozdravio Lučian Marina, koordinator ove ustanove, i ukazo na važnost koju je poezija imala kroz vikove. „ Poezija koja koriguje i podučava, koja daje moralnu podlogu umetnosti, jer ona je ta koja čuva svet u kome živimo i čini ga lepšim i boljim. Pisanje poezije dokaz je da nismo ostali potpuno bez osećanja prema okolini i svemu što se oko nas i u nama dešava. Poezija je naše odupiranje zlu.“ Da podsitimo, Svitski Dan poezije proglasio je UNESCO 1999. godine, s željom da se skrene pažnja i na ovaj dio književnosti. U ovo prvo prolićno poslipodne tekli su stihovi u Zavodu za kulturu Vojvodine, kako to i priliči ovoj multinacionalnoj sridini na: srpskom, madžarskom, bunjevačkom, rusinskom, rumunskom, nimačkom, romskom, makedonskom i esperanto jeziku. KUD „Isidor Bajić“ pobrinio se za muzički dio programa sa starogradskim pismama, a bilo je i klasični nota, koje je izveo mladi violinski trio. Bunjevačku maticu ode je pridstavila mr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica Odbora za jezik i obrazovanje, tako što je kazala koju rič o zna- čaju poezije za Bunjevce. Nakon tog je pročitala stihove Stipana Šarčevića „Napušteni salaš“ . NAPUŠTENI SALAŠ Tamo di je samo bagrem goli grana, a jorgovan cvata ne donosi više, tamo je još temelj jednog salaša – kadgod lipe slike, subotičke dike. Po ravnici vidik puca, Digod drač još koji osto, Ni dudova nema više. Ljudska dušo, nek ti prosto. Dok leluja žito litnji povetarac, pupe Suncu sjajnom okrenile lice, uzdigle se samo ševe, tužne tice, ko usamljen simbol na nebu ravnice. Oj, rataru, di si, di si? Na salašu svom sad nisi. Di su konji upletene grive? Zorna jutra i sad zovu njive. Uspomene na salaše blide, još u pismi oni žive samo. Nek se piva salašima više, uspomena da se ne izbriše. Suzana Kujundžić Ostojić Bunjevačka matica Korzo 8 Subotica NAGRADNI KONKURS Za Četvrtu smotru mladih stvaralaca na maternjem, bunjevačkom jeziku ,,Bunjevačka lipa rič“ – Subotica 2011. Dragi naši učenici, i ove godine Bunjevačka matica raspisuje konkurs za sve one koji vole i poštuju svoj maternji jezik. Na konkursu mogu učestvovat učenici od 7 do 18 godina. Radovi mogu biti pisani u prozi ili u stihu na maternjem bunjevačkom jeziku. Broj radova po učesniku može biti od 1 do 3, tema je slobodna. Radove dostaviti otkucane, sa sledećim podacimaIME I PREZIME UČENIKA IME ŠKOLE I RAZRED ADRESA STANOVANJA I BROJ TELEFONA Radove će pregledati žiri i na svečanoj priredbi u prostorijama Bunjevačke matice uručit prigodne nagrade. Nagrađeni, najoriginalniji radovi, razvrstani po uzrastu, biće štampani u Četvrtom zborniku ,,Bunjevačka lipa rič“. KONKURS JE OTVOREN DO 22. APRILA, A SVEČANA PRIREDBA ĆE SE ODRŽAT U BUNJEVAČKOJ MATICI 14. MAJA 2011. GODINE SA POČETKOM U 11 ČASOVA. Za sve eventualne dodatne informacije obratite se na telefon 024-557- 213 Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice Februar - Mart 2011. 9 MARIN DAN JEDAN OD PRAZNIKA BUNJEVACA Veliko bunjevačko prelo 2011. godine Na Marin dan 2. februara 2011. godine u pripunoj sali restorana “ Spartak” (bivši restoran “ Kluba zanatlija”) održano je “ Veliko bunjevačko prelo 2011.” u organizaciji Bunjevačkog nacionalnog savita . Program samog prela, pored muzičkog dela, koji je sastavni dio ovakog programa, obuhvatio je izbor najlipše prelje i izbor najlipše preljske pisme . Pored mnogobrojni gostivi iz Subotice, Sombora, Beograda, Novog Sada i Republike Mađarske, na prelu su bili prisutni pridstavnici gradske, pokrajinske i republičke vlasti, koji su došli i uveličali ovaj praznik Bunjevačkog nacionalnog savita. Prisutnima se ovom prilikom obratio Saša Vučnić, sadašni gradonačelnik Subotice, Jan Sabo, državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, koji su svojim govorom odali podršku Bunjevcima i ujedno jim čestitali praznik. Blaško Gabrić, aktuelni pridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita, takođe je pozdravio sve prisutne i ukazo na značaj ovog praznika.Nakon njegovog govora, uz zvuke već daleko poznate prve preljske pisme iz 1879. “ Kolo igra tamburica svira”, prelo je otpočelo. Veliko bunjevačko prelo ove godine je positio veliki broj Bunjevaca i njevi prijatelja koji su se lipo zabavili Za muzički dio programa bili su zaduženi tamburaški orkestar “Hajo” sa solistima Antunom Letićom Nunetom i Tamara Babić, koji su se ,porid svog standardnog programa, pridstavili i kolažom već davno zaboravljeni bunjevački preljski pisama Po konkursu za izbor najlipše preljske pisme stiglo je tušta lipi pisama ,al je samo jedna mogla bit izabrna, a to je pisma Gabrijele Diklić pod nazivom “Sićanje na Veliko prelo 1879.”. Pisma, koja posebno pofaljena, je pisma mlade bunjevačke pisnikinje Alise Prćić “Uzajdajte se u nas mlade”. SIĆANJE NA VELIKO PRELO 1879. Vrime je prela, svudan se prave, za zimu, kanda, ne mari niko, da sačuvamo od zaborava spomen na prvo Prelo veliko. Bunjevcima vlast nije dala da se usprave, slobodno dišu našu Kasinu zvali su „ Pučka“ da „ Bunjevačka“ što prija zbrišu, Tamburaški orkestar “Hajo” i Nela Ivić, voditelj 10 al nisu mogli svist Bunjevaca. Vik devetnajsti nji je pritisko kad su na Marin, veliki svetac, napravili prelo marinsko. Dotle su bila svud po selima i salašima kad snig navije, al varoško, s toliko svita, još Subotica vidila nije. Jasne poruke prela su bile da se s ponosom pokaže svima običaj, nošnja i kaže glasno: „Nas, Bunjevaca, još uvik ima!“ Preljska pisma onda izvedena, od najlipši stihova satkana ko da je za vičnost naminjena, budi ponos i danas u nama. A noć ova, marinska, kad prođe, sićanje će u duši ostati. U đerdanu naši običaja još će jedno zrno zasijati. Gabrijela Diklić UZDAJTE SE U NAS MLADE Ja ne poznam običaje, al bi rado tila znati, sve što vridi i što traje nek zauvik vrime vrati. Februar - Mart 2011. Jan Sabo, državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, u razgovoru sa Ivanom Sedlakom, pridsidnikom Bunjevačke matice Jan Sabo, državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, na prelu Ono lipo što imamo da zaborav ne ukrade u nidrima mi čuvamo. Uzdajte se u nas mlade. Nika druga su vrimena i kandar se brže živi, jučer dite, danas žena, što se rodu svojem divi. Volila bi da u svilu zaodenem vitki stas i zaigram ja na prelu. Pivala bi na sav glas. Februar - Mart 2011. Slavko Parać, pridsdnik Gradske skupštine, i Saša Vučinić, gradonačenik Blaško Gabrić, pridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita, pridaje lentu Mini Čordaš najlipšoj prelji Čašom dobrog, starog vina, oduška bi sebi dala, pa s rumenim obrazima ja u kolo pohitala. Nek se vidi da mi znamo čuvat naše običaje, preljske pisme zapivajmo, što je lipo, nek i traje. Vi ste tu da podsitite, da zaborav ne ukrade. Našu želju ositite. Uzdajte se u nas mlade. Alisa Prćić Da se lipoti i mladosti triba diviti, mogli smo vidit i pri izboru nalipše prelje ovog prela, di se prijavilo, takođe, tušta lipi divojaka. U tisnoj kokurenciji, za najlipšu prelju izbrana je Mina Čordaš, za prvu pratilju Anita Knjur, a titulu druge pratilje ponela je Danijela Gedović. Bilo je to još jedno podsićanje na kadgodašnja prela, jel tako su se kadgod nigovali običaji koji su i dan danas sačuvani u narodu, i koji će trajat još mnogo lita. R. B. M. 11 ODRŽANA REDOVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA BUNJEVAČKE MATICE Određeni prioriteti Na Godišnjoj skupštini Bunjevačke matice usvojeni izveštaji o radu u prošloj, i planovi rada za ovu godinu. Izdavaštvo, očuvanje bunjevačkog identiteta i podmlađivanje – najvažniji poslovi u ovoj godini. Minutom ćutanja odana počast Marku Peiću i Miodragu Mendragiću Bunjevačka matica je 11. marta održala Redovnu Godišnju skupštinu na kojoj su usvojeni izveštaji o radu, finansijski izveštaj i izveštaj Nadzornog odbora, a posli tog i plan rada i finansijski plan za ovu godinu. Isto tako su usvojene izmene Statuta, što je bilo potribno čerez usklađivanja sa novim zakonom, a porid tog je doneto još nikoliko odluka i imenovanja, kako bi Matica mogla da radi kako triba. Radom skupštine rukovodilo je Radno pridsidništvo u sastavu Ivan Skenderović, potpridsidnik, Zvonko Stantić, sekretar i Ana Popov, član Glavnog odbora Bunjevačke matice. Zapisnik je vodila Kata Kuntić, dok su Alisa Prćić i Slobodan Vujković izabrani za ovirače zapisnika. Da bi sve bilo u redu i da bi skupština mogla donosit pravno valjane odluke, starala se verifikaciona komisija u kojoj su bili Geza Babijanović, Tamara Babić, Marija Horvat i Stipan Šarčević, koji su obavistili da skupštini prisustvuje 52 člana i da mož radit po zakonu. Izveštaj o radu je podno Ivan Sedlak, pridsidnik Matice, koji je izno da su u izveštajnom periodu realizovani skoro svi zacrtani zadaci iz plana i programa rada Matice, što nije bilo ni malo lako, jel priliv sridstava nije u potpunosti ispratio naše aktivnosti. Oma na početku je istako da su prošlu godinu obilužile aktivnosti oko formiranja Posebnog biračkog spiska bunjevačke nacionalne manjine i neposridni izbori za Bunjevački nacionalni savit. Ova dva događaja iz bogate aktivnosti Matice se posebno izdvajaje jel su značajna za budućnost našeg nacionalnog korpusa. U aktivnostima, na formiranju Posebnog biračkog spiska, koje je vodio Privremeni organ Bunjevačkog nacionalnog savita,, Bunjevačka matica je dala značajan doprinos uspišno završenom poslu koji je Bunjevce uvrstio u politički zrile nacionalne manjine jel smo stekli pravo da na najdemokrackiji način, putem ne12 Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice podnosi izveštaj o radu u prošloj godini posridni izbora biramo članove za Nacionalni savit. Nakon što su raspisani izbori za Nacionalni savit,, Bunjevačka matica je zajedno sa KUD,, Bunjevka”, UG ,,Bunjevačko kolo” iz Sombora i Bunjevačkom strankom Vojvodine formirala zajedničku izbornu listu pod nazivom “Sad i uvik samo Bunjevci - mr Suzana Kujundžić Ostojić”, koja je na izborima dobila najveću podršku našeg naroda. Nažalost, ovi rezultati nisu bili dovoljno uvaženi prilikom konstituisanja i izbora rukovodni struktura Nacionalnog savita. Godinu je obilužilo i veliko priznanje, koje je od strane grada, na pridlog Matice, dobio prvi i počasni pridcidnik Marko Peić za svoj višedecenijski rad na društvenom i kulturnom planu, postavši počasnim građaninom Subotice. To je prvi put, od uvođenja takog zvanja, da ga je dobio jedan Bunjevac koji je dao veliki doprinos očuvanju bunjevačkog nacionalnog identiteta. Ovo priznanje je došlo u zadnjem mo- mentu jel je nakon kraćeg vrimena naš „čika Marko“ preminuo, što pridstavlja ozbiljan gubitak za naš narod. Važno je istaknit da je Matica i u ovom periodu nastavila sa realizacijom projekata značajni za očuvanje i razvoj kulturnog i nacionalnog identiteta. U jednoj od najznačajniji delatnosti Matice, a to je izdavaštvo, izdali smo kapitalno dilo iz oblasti muzike ,,Muzička baština Bunjevaca” Tamare Babić, knjigu pisama Stipana Šarčevića - ,,Napušteni salaši” i Jelisavete Buljovčić Vučetić -,, Draga sićanja”, ko i Drugi zbornik dičiji radova ,,Bunjevačka lipa rič,” a održana je i promocija u čijem sklopu su pridstavljeni i nagrađeni pobednički radovi sa III konkursa. Redovno je izlazila i ,,Rič bunjevačke matice”, koja porid kulture, nauke i stvaralaštva, služi i za informisanje o dešavanjima u Matici i svojim komentatorskim tekstovima doprinosi boljem razumivanju aktuelni problema u našem korpusu i odnosima u društvu koji utiču na naš status ko Februar - Mart 2011. manjine. “Večeri utorkom” su već postali pripoznatljiv projekt Bunjevačke matice. U ovom periodu održano je trinaest manifestacija, pretežno u prostorijama Bunjevačke matice. Bilo je organizovani i u Somboru, u Zavodu za kulturu u Novom Sadu i kod naši Bunjevaca u Baji. U izveštajnom periodu Zavičajna biblioteka Bunjevačke matice bogatija je za knjige, časopise i rukopise iz zaostavštine počasnog pridsidnika Marka Peića. Matica je i ove godine ostvarila dobre odnose sa lokalnom samoupravom u Subotici, Maticom srpskom, slovačkom, drežničkom, SKC ,,Sveti Sava” iz Subotice, ko i sa Pučkom kasinom. Kako je istako pridsidnik Sedlak, ove godine Bunjevačka matica obavljaće svoju dilatnost u skladu sa Statutom, sridnjoročnim planom razvoja za period od 2008-2012. godine, ko i sa godišnjim planovima koji se zasnivaju na realnim osnovama. Prioriteti Bunjevačke matice u narednom periodu će bit obilužavanje 100 godina od održavanja “Dužijance”, kroz istorijski prikaz, značaj i uloga Dužijance u životu našeg naroda, štampanje trećeg zbornika ,,Bunjevačka lipa rič” i obezbeđivanje stalnog izlaženja “Riči bunjevačke matice”, dvomisičnika za kulturu i stvaralaštvo. Prioritet će bit i angažovanje mladi ljudi kroz prilago- Radno pridsidništvo: Ana Popov, Ivan Skenderović, Zvonko Stantić i Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice đene programske aktivnosti, di će se tražit kreativni, obrazovani i stručni ljudi za realizaciju predviđeni projekata i programski aktivnosti. Isto tako je važno rišavanje statusa Matice na nivou Vojvodine, saradnja sa drugim Maticama, Nacionalnim savitom, drugim našim institucijama i Bunjevcima u Mađarskoj Isto tako će se radit na daljem razvoju Zavičajne biblioteke, kroz prikupljanje bibliotečke građe, njeve Gosti: Branko Pokornić, pridsidnik IO BNS, Blaško Gabrić, pridsidnik BNS, Nikola Babić potpridsidnik BNS, Mirko Bajić, direktor BIC i Marko Marjanušić, potpridsidnik BNS i potpridsidnik Bunjevačke matice Februar - Mart 2011. evidencije i stavljanje u funkciju biblioteke ljudima koji se bave istraživanjima, ko i čitaocima. Kad je u pitanju izdavačka dilatnost, planirano je izdavanje knjige pisama Marka Peića - ,,Oscilacije života”, dopunjeno izdanje knjige pisama ,,Ispod starog bagremara” Geze Babijanovića, zbirka pisama Alise Prćić i knjige pripovidaka ,,Tragovi vrimena” Stipana Šarčevića. U cilju što kvalitetnijeg doprinosa i bavljenja na višem nivou pitanjima standardizacije jezika, obrazovanja, istraživanjima iz oblasti političke istorije, etnologije, muzike i likovnog stvaralaštva i organizacijom naučni skupova, pridloženo je formiranje Odbora za nauku i Odbora za jezik i obrazovanje. Kroz tim stručnjaka u navedenim odborima, daće se kvalitetniji doprinos nastavku rada na Bunjevačkom ričniku, gramatiki i udžbeniku, zajedno sa odgovarajućim odborima Nacionalnog savita, Maticom srpskom i drugim stručnim institucijama iz ove oblasti. Nastaviće se organizovanje kulturni priredbi u okviru projekta “Večeri utorkom” koji je tradicionalni projekt oko kojeg se skupljaje stvaraoci koji pridstavljaju svoje umetničke i naučne radove iz različiti oblasti, a sve u cilju očuvanja jezika, muzike, likovnog stvaralaštva, tradicije, običaja i kulture našeg naroda. Joso Poljaković 13 Draga sićanja Jelisvata Buljovičić Vučetić rođena je u selu Bikovu di se ravnica raširila raspuštivši se ko divojka kosu. Ta ravnica, koja je po kadgod blatnjava, ispucana, suva i prašnjava, al rodna, bila je okićena bilim biserima i ukrašena dračovima, mrišila na jorgovan, a na salašima je vrilo od čeljadi: „Kad jutro bilo osvane sva čeljad na salašu ustane, dida raspored posla pravi majka loži šporelj garavi.“ Lipota suncokretovog cvata, očarala je Jelisavetinu senzibilnost: „U svakom osvitu malo Sunca Latice žute, srce crveno Cilo polje Suncu okrenuto Ljubav vode gordo uzdignuto“, ko i lelujanje žitnog klasja na povitarcu: „Vitar leluja klasje zlaćano Sunce obasjava lišće tanano Čele lete od klasa do klasa Nektar uzimaju najbolji“, Noći, pune svitlosti i misečine, nisu Lizu Bikovačku mogle napuštiti ni kad je sa svojim mužem očla daleko od rodnog mista, u Trstenik. Jelisaveta je sa sobom ponela ravnicu sa raskošnim njivama, salaše, bunjevačke pisme: „Poljem se ori bunjevačka pisma Vedrog života, vrta čarobnog I ljubav dragog sa draganom Za ljubav čeda premilog“. Nije autorka zaboravila ni prela,dužujancu, oluje i snigove, al i sićanje na roditelje, tete, braću i Bunjevce. Jedna latinska izreka kaže:,,Reč odleti, a pisano ostane“. Jelisaveta nije tila da uspomine na doživljaje iz njezine mladosti, ko rič odlete, već se latila olovke i artije i sve svoje uspomine napisala u kitice, a kitice naređala u strofe, i sve ji nanizala u pisme koje je sabrala u zbirke. „Draga sićanja“, zbika pisama pisana na štokavskoj ikavici – bunjevačkom jeziku, samo je jedna od zbirki koje je ova autorka objavila u izdanju Bunjevačke matice iz Subotice. Od 1991. godine Liza Bikovačka je član kluba „Moravski biseri“ i od tada se pojavljuje u javnosti sa svojom poezijom u zajedničkim zbirkama, časopisima i novinama. Prvu zbirku poezije pod nazivom „ Život je tajna“ 14 objavljuje u Trsteniku u izdanju „Moravskih tokova“, a drugu „Orfeji mira“ objavljuje u izdanju Pokrajinskog zavoda za kulturu Vojvodine, u Novom BUNJEVAČKI VINAC Samun kruva na astalu stoji Plemenitost u očima sija Mlada snaša uspavanku piva Stari dida svoju lulu čisti. Pivac risare mlade budi Vranac u košari rže Nana rani piliće i pućke U kujni se miris mlika širi. U voćnjaku sazrijale kruške U oboru prasici se tuku A u bašči bostan zeleni se Čele zuje oko suncokreta. Svatovi se rano okupljaju Snaši užna, veče mladoženji Veselo se i do zore igra A kumovi goste ispraćaju. Polje ravno i pšenica rana Pisme bruje mladi kopača Suncokret se Suncu okrenio I ditelina je stigla za košenje. Veče tijo i molitve blage Za potomstvo blaženo i dugo Ljubav pravu za bližnjega svoga Za osićaj blagi prijatelja dragog. Na zastavi plavo bilo čuva Žele blagoslov žitnog kruva Narod koji svoje kolo igra Polagano tijo tamburica svira. VELIKO KOLO Zasvirali svirci veliko kolo Bunjevci se uvatili oko struka Igraju sitno i polagano Veliko kolo odavno je znano. Uvatilo se kolo u krug Divojke, momci i svi drugi Dragan do dragane svoje Veličantveno kolo moje. Jelisaveta Buljovčić Vučetić Sadu, tokom 2004. godine. „San na Moravi“, takođe zbirku pisama, Jelisaveta objavljuje tokom 2009. godine u izdanju „Moravski tokova“ iz Trstenika, da bi „Draga sićanja“ objavila 2010 godine u izdanju Bunjevačke matice. Daleko od rodnog kraja, daleko od svog jezika, Liza Bikovačka ga ne zaboravlja.To je jezik kojem su je učili njezina nana i baćo: „Bunjevka sam tim se dičim Ja na mamu sasvim ličim Koja me je naučila Svakom dobru i poreklu“ Taj jezik Bunjevaca, koji još uvik nije standardizovan, živi u srcu Jelisavete i inspiriso je da baš njim ispiva pisme i sabere ji, ko kruške u pregaču, u zbirku „Draga sićanja“, sa žarkom nadom da će s njima doprineti da se njezin jezik i jezik njezini sunarodnika, ozvaniči. Marija Crnković, profesor, u svojoj recenziji kaže:,,Pisnikinja nije svoja osićanja prikazivala u strogo rimovanom metričkom stihu, nego je taj salašarski govor i običaje, koji su ostavili trag kao idilična slika porodičnog i salašarskog raja, di se imala sloboda i prostor širine.“ To je Jelisaveta Buljovčić Vučetić, pisnikinja slobodnog izražavanja osićanja, prostora i širine ko njezina ravnica. Stipan Šarčević Februar - Mart 2011. ULOGA I ZNAČAJ BUNJEVACA NA VELIKOJ NARODNOJ SKUPŠTINI U NOVOM SADU ODRŽANOJ DANA 25. NOVEMBRA 1918. GODINE (III) Svojim snagama do slobode U nedilju, u prepodnevnim satima, 24. novembra 1918. godine u dvoranama hotela “Hungarije” održana je II bunjevačko – srpska skupština u Subotici. Na sastanak su u pratnji Blaška Rajića i dr Stipana Matijevića došli i svi članovi gradske uprave, uz pratnju velike mase svita. Skup je otvorio pridsidnik Narodnog odbora Šime Milodanović, dok je dr Jovan Petrović – Ćata, obavestio prisutne o cilju zbora. S oduševljenjem se prišlo izboru delegacije grada Subotice za Veliki narodni zbor u Novom Sadu, na kome triba da se proglasi otcipljenje Vojvodine od Austro-Ugarske. Iz Subotice je vozom, u dobrom raspoloženju, krenilo 80 delegata za Novi Sad. Delegati su se okupili u Matici Srpskoj u Novom Sadu. Bilo je dileme kojim će putom Vojvodina nakon otcipljenja od AustroUgarske, ući u novu južnoslovensku državu - da li preko Zagreba il Beograda, odnosno Narodnog vijeća iz Zagreba, il putom prisjedinjenja Kraljevini Srbiji. Te dileme su rišene sledećeg dana, 25. novembra 1918. godine u Novom Sadu na Velikoj narodnoj skupštini, koja je donela odluku o otcipljenju Vojvodine od Mađarske i prisjedinjenju Kraljevini. Doneta je i odluka da Blaško Rajić i Jaša Tomić budu pridstavnici Vojvodine pri beogradskoj vladi t.j. da budu veza između Srpske vlade i Narodnog odbora u Novom Sadu, a dr Jovan Manojlović, advokat iz Subotice, i Petar Konjović iz Novog Sada, izabrani su da imaju istu misiju u Zagrebu pri tamošnjom Narodnom vijeću i vladi. Tom prilikom je pop Blaško Rajić, ponet euforičnom atmosferom koja je vladala na skupštini, imo zapaženi govor o značaju ovake odluke, u kome se, između ostalog, javno prid Narodnom skupštinom, u ime našeg potlačenog bunjevačkog naroda dosada na uništenje osuđenog, zafvalio Srbiji i njezinoj pobedonosnoj vojski koja nas je oslobodila jarma i smrti! Njegov govor je praćen burnim odobravanjem i klicanjem bunjevačkom narodu. Februar - Mart 2011. Prvi jugoslovenski Gradski savit Subotice “Neven” je obaveštavajući javnost o tom velikom događaju, u svom 8. broju objavio veliki članak na prvoj strani, pod naslovim: “Priključili smo se svojoj braći. Otcipili smo se od Ugarske. Odluke Velikog narodnog zbora u Novom Sadu. Subotičani među izaslanicima za Beograd i Zagreb”. U narednom broju “Neven” se osvrnio na događaje u Novom Sadu, a na uvodnom mistu pod naslovom “Započo je naš državni život” dono je i sledeće u svom tekstu: “Posli jučerašnjeg istorijskog događaja slobodno možemo kazati da smo se dušom i srcom sjedinili sa svom našom braćom, i da smo se priključili Kraljevini Srbiji, koja se herojski borila za našu budućnost, za nas, sve Slavene koji smo na Jugu”. Interesantno je napomenuti da je ti dana Mijo Mandić otpočo organizaciju škulstva radi obuke dice na maternjem jeziku, ne samo u gradu, nego i po salašima. Mijo Mandić je priuzo na sebe najteži prosvitni zadatak, jel je tribalo ponovo uvest našu rič u obrazovni program, koja je bila izmištena iz svi škula. U Subotici je vladalo oduševljenje nakon Velike narodne skupštine jel je pored mađarskog ponovo bio u upotribi i naš jezik, naš grad je posto i Subotica, a ne samo Szabadka, kako je bilo prija otcipljenja od Austro–Ugarske. Krajom novembra, Narodna uprava u Novom Sadu priuzela je vlast u ciloj Vojvodini i ona je bila u vezi sa Narodnim odborom Bunjevaca i Srba i u Subotici, di je postignuta harmonična saradnja između gradske uprave i vojske. Na krilima doneti odluka u Novom Sadu organizovala se i subotička nacionalna omladina koja je održala 30. novembra zbor u prostorijama Narodnog odbora Bunjevaca i Srba u Gradskoj kući. Na zboru je bunjevačko-srpska omladina istakla da je njiov najveći ideal ujedinjenje svi južnih Slovena u jednu jedinstvenu državu! Izabran je i odbor koji će sastavit pravila. U ovaj odbor, na čijem se čelu nalazio Petar Zvekić, od Bunjevaca ušli su: Lazar Orčić, koji je bio i potpridsidnik, Mara Malagurski i Matija Evetović, sekretari, Kata Prćić, Tonika Pešut, Anica Miković, Pavka Malagurski, Katica Neorčić, Lajčo Kopunović, Koloman Jaramazović, Andrija Ćakić, Lajčo Vidaković i Lazar Ivandekić, članovi. Dugo čekano ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstvenu državu je izvršeno 01. 12. 1918.godine u Beogradu. Ujedinjenje je svečano proglasio regent Aleksandar Karađorđević, naslidnik Prestola. Kad je stigla vist u Suboticu, prim15 ljena je s velikim oduševljenjem i to je smatrano ko dokaz snage i pobede. Virovalo se više nego prija da će Subotica sasvim cigurno bit sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Počelo se živit novim životom, u izgradnji je bio novi duh, nov mentalitet, novo svatanje, novi putovi, kulturni, privredni, socijalni i nacionalni, na koje se nije bilo svima lako u početku navić. Jedan od prvi koraka Narodne uprave u Novom Sadu je bio postavljanje veliki župana u Vojvodini. U Subotici je postavljen dr Stipan Matijević, koji je obavljo i funkciju gradskog načelnika. Za velikog župana Baje postavljen je dr Stipan Vojnić Tunić, podnačelnik Subotice, koji je napuštio taj položaj i privatio funkciju u Baji, a njegov naslidnik u Subotici posto je dr Joso Prćić. U daljoj reorganizaciji vlasti Narodna uprava Baranje, Bačke i Banata donela je naredbu da se u svakoj varoši imaju raspuštiti Narodni odbori i ponovo birati odbori od 30 lica, koji bi sa varoškim senatom i sa Novosadskom narodnom upravom donosili odluke. Narodni odbor Bunjevaca i Srba, koji je osnovan 10. novembra 1918. godine pristo je da postoji 26. decembra iste godine, kad je održana poslidnja sidnica. Na njoj je položio zakletvu nadžupan dr Stipan Matijević, koji se pored ostalog, obavezo na virnost Narodnoj upravi za Banat, Bačku i Baranju. Na kraju zadnje sidnice, pridsidavajući dr Babijan Malagurski, u sporazumu sa nadžupanom i varoškim senatom, pridložio je 60 članova za Odbor po nalogu Novosadske narodne uprave, koja je na molbu iz Subotice, zbog njene veličine, privatila da umisto 30 članova, odbor ima 60. U odbor su izabrana i 42 bunjevačka prvaka . Jedan od najvažniji zadataka u 1919. godini bio je popis stanovništva od kojeg je zavisila i sudbina Subotice, jel su te godine u Parizu počeli mirovni pregovori i Mađari su se spremali da na osnovu svoji statističkih podataka dokažu da je Subotica veliko mađarsko naselje. Popis je izvršen na početku godine, čiji je rezultat bio objektivan i dokazo da je Subotica slovenska i u velikoj većini bunjevački grad. Ta činjenica, po osnovu etničkog principa u razgraničavanju sa mađarskom državom, bila je i opridiljujuća da Subotica bude u novoosnovanoj južnoslovenskoj državi. Nova vlast u Subotici, koja je potpadala pod Narodnu upravu u Novom Sadu, priuzela je brigu i o organizaciju života u gradu. U teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji nasta16 loj ratom, nije lako bilo obezbediti proizvodnju i distribuciju rane, obuće i odiće neophodne narodu, održati red i mir. Rišavanje svi ti bitni pitanja za građane, otežavala je i opstrukcija odlazeće mađarske vlasti putom činovnika u gradskoj upravi i sudija, ko i činovnika u sudovima koji u najvećem broju nisu tili položit zakletvu na virnost Narodnoj upravi i staviti su u funkciju izvršavanja svoji zadataka. U gradskoj upravi je gradski načelnik dr Stipan Matijević, umisto neposlušni postojeći činovnika, postavio i unapridio niže činovnike, koji su imali sva potribna znanja, al nisu mogli napridovat zbog svoje nacionalne nepodobnosti, a na njeva upražnjena mista postavljeni su ljudi, koji su prominama bili zaslužni sa nacionalnog gledišta, a imali su i znanja za obavljanje poslova. Oma, na početku ovi promina, za upravnika Gradske javne bolnice je postavljen lekar dr Paja Ivković Ivandekić. Problemi su bili i u škulstvu jel se teško mogla pokreniti nastava na našem jeziku, zbog tog što su većina učitelja bili Mađari i nisu znali naš jezik, a jedan dio nastavnog osoblja nije tio položiti zakletvu novoj vlasti. Međutim, početkom januara 1919. godine, počela je nastava u osnovnim škulama u Subotici. Cilj je bio da osnovna nastava bude na maternjem jeziku. U Subotici je škulski nadzornik Mijo Mandić sa Matijom Išpanovićem, Bogdanom Svirčevićem i drugim učiteljima, uspio da osnovna nastava bude na srpskom i bunjevačkom u mnogim škulama. Tim je otvoren proces sloveniziranja nastave dolaskom novi učitelja. Da bi sudstvo funkcionisalo u novonastaloj situaciji, pozvane su sudije i činovnici da polože zakletvu novoj vlasti, što su oni odbili. U februaru 1919. godine je dr Svetozar Ognjanov, sekretar velikog župana priuzo sud i prido Sudbeni sto dr Josi Vojnić Hajduku, advokatu, a Sreski sud Dimitriju Tešiću. Na ovaj način se u svim segmentima vlasti i javni službi u upotrebu vratio južnoslovenski jezik, s čim su se vratila prava i dostojanstvo većinskog naroda na ovim prostorima. Narodni savit u Novom Sadu, koji je bio vojvođanski parlament, održo je 26. februara Veliku skupštinu na kojoj su izabrani poslanici koji će zastupati Vojvodinu u Beogradskom parlamen- tu. U ime Bunjevaca izabrani su pop Ivan Evetović, pop Blaško Rajić, dr Stipan Vojnić Tunić i dr Martin Matić. Narodna uprava za Banat, Bačku i Baranju pristala je raditi 12. marta 1919. godine. Vojvodina je pridala svoj dilokrug rada vladi Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, jel je izvršila sve što je Velika narodna skupština u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine u svojoj rezoluciji odredila. To je značilo da su sve pridstavke, spise, molbe, žalbe koje je do sad rišavala Narodna uprava, upućene Ministarstvu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, pri kome su formirani odseci za Banat,Bačku i Baranju. U Novom Sadu je bilo sedište Odseka za prosvetu, isranu i snabdevanje za privredu i socijalne reforme i za narodno zdravlje. Ostali odseci imali su i za Vojvodinu sedište u Beogradu. Pridavajući civilnu upravnu vlast, Narodna uprava se zafalila svim gradskim i lokalnim vlastima u Vojvodini na kooperativnosti u izvršavanju dobijeni zadataka. Sve je to učinjeno u saradnji sa srpskom vojnom vlašću koja je bila nezaobilazni faktor u obezbeđivanju bezbedonosni uslova za civilno priuzimanje i organizovanje vlasti. U Subotici su promine dobro primljene jel je ostvarena želja Bunjevaca i Srba da vlast funkcioniše u novonastaloj južnoslovenskoj Kraljevini. Započete promene u škulstvu su nastavljene, tako da je po nalogu velikog župana dr Stipana Matijevića, u martu 1919. godine, profesor Ivan Vojnić Tunić priuzo upravu gimnazije i osnovo Bunjevačku gimnaziju. Nedugo zatim, u aprilu misecu, Kata Sudarević – Taubert, osnovala je mušku i žensku građansku škulu. Nakon šest dana postavljen je Petar Zvekić za nastavnika Bunjevačko – srpske više trgovačke škule, koja se kasnije pritvorila u Trgovačku akademiju. Prvi nastavnici građanski škula su bili Etela Kujunđžić, Dragutin Šarčević, Ivan Malagurski, Jelena Šarčević i Jelena Orčić. Za upravnika Šegrtske škule je postavljen Matija Išpanović. Na ovaj način se polako zaokruživo obrazovni proces na maternjem jeziku i ostvarivala težnja našeg naroda nerealizovana u Austro – Ugarskoj monarhiji. Ivan Sedlak (nastsviće se) Februar - Mart 2011. Ekologija u primeni pesticida Primenom pesticida omogućena je veća proizvodnja hrane i njeno čuvanje u skladištima. Međutim, pri nepravilnoj upotribi pesticidi pridstavljaju veliku opasnost za životnu sredinu i zdravlje ljudi i životinja. Nakon primene pesticidi dospivaju u zemljište ili na lisnu površinu biljaka, odakle ih one usvajaju priko korena i lista. Mogu se usvojiti značajne količine pesticida, bilo priko listova i u prirađevinama što ulazi u lanac ishrane ljudi i domaći životinja. Intenziviranjem biljne proizvodnje priko uvođenja visokorodni sorti i hibrida ostvarena je veća osetljivost biljaka na bolesti i štetočine. Povićanom primenom đubriva, posebno azotnog, povićanjem sklopa biljka, navodnjavanjem i drugim agrotehničkim merama, takođe se utiče na povićanu osetljivost biljaka pre svega na bolesti. Smatra se da godišnji gubici hrane u svitu koje nanose bolesti, insekti i glodari iznose oko 33 miliona tona. U cilju suzbijanje bolesti i štetočina, te proizvodnji više hrane, potrošnja pesticida godišnje raste po stopi od 5%. Pesticidi kod ljudi oštećuju organe za disanje i varenje, jetru, bubrege i centralni nervni sistem. I ako su niki od nji prije 20 i više godina isključeni iz upotribe, ostaci DDT još uvik se mogu otkriti u namirnicama životinjskog porikla. Prilikom primene pesticida koji dospivaju u biljke, a priko biljaka u životinjski organizme koji se hrane biljkama, te često izazivaju trovanja. Poznati su slučajevi trovanja ptica simenima tretirani insekticidima za zaštitu od zemljišnji štetočina. Učestala su trovanja divljači pri avio tretiranju Februar - Mart 2011. usiva insekticidima, ko i prilikom trovanja glodara, di nepažnjom mamci ostaju na površini zemljišta. Često stradaju pčele jel se u fazi cvatanja voćnjaka koriste organofosforni insekticidi. U zemljištu pesticidi utiču na mikroorganizme, što ima za poslidicu smanjenje korisni insekata i mikroorganizama. Stradaju predatori, prije svega trčuljak koji dnevno uništi dvi do četri larve žičara, stradaju korisne celuloiudne bakterije koje razlažu žetvene ostatke. Intenzivna primena hemijski sridstava, prije svega insekticida u zaštiti bilja, mož da izazove akutno i hronično trovanje ljudi, jel mogu da deluju fitotoksično na biljke te ugrožavaju divljač, ribe i pčele, a deluju i na korisne mikroorganizme u zemljištu, čime se narušava biološka ravnoteža. Masovna primena pesticida dovela je do pojave rezistentni štetočina koje je teško suzbiti, ko i do pojave novi, manje poznati štetočina za koje nisu pripremljena sridstva za suzbijanje. Kako bi se nepovoljni efekti pesticida sveli na najmanju moguću miru, potribno je biljke štiti od štetočina i bolesti samo ako je u pitanju ekonomska opravdanost tj. da se ne naruši rentabilitet proizvodnje. Pri upotribi pesticida koristiti one koji su najmanje toksični za ljude i korisne organizme – predatore, a efikasni u suzbijanju odriđeni bolesti i štetočina. Triba ih primeniti ukoliko ne postoji drugi način zaštite biljaka, biološkim, mehaničkim i agrotehničkim putem. Posebno agrotehničkim putem, di se primenom plodnog simena i obradom zemljišta značajan deo insekata uništava. Kod primene pesticida pridržavati se upustva za upotribu koje garantuje da će se očuvati zemljište, biljka i životna sredina bez poslidica na zdravlje ljudi. dr Andrija Peić 17 Išli smo na Bunjevačko prelo Jedan od četri bunjevačka Nacionalna praznika, Marin dan - Dan Velikog prela, svečano je i veselo obilužen, prvi put, u Bunjevačkoj kući, u Somboru. Za Bunjevce u Somboru i okolini, ovo je već tradicionalno okupljanje uz pismu, igru i lipu nošnju. Nakon izvođenja državne himne i svečane bunjevačke pisme „Bunjevačka vila“ u izvođenju pivačke grupe „Varošanke“, prelo je otvorio počasni pridsidnik UG „Bunjevačko kolo“ gospodin Đuro Bošnjak koji je tom prilikom pozdravio mnogobrojne goste, a među njima i tadašnjeg pomoćnika ministra za ljudska i manjinska prava Belu Ajzenbergera koji se prigodnim ričima obratio domaćinima zahvaljujući na ukazanom gostoprimstvu, čineći nigovanje i očuvanje kulture i običaja kao bogatstva naše sredine. Među članovima i prijateljima Bunjevačkog kola, prelo su svojim prisustvom uveličali predstavnici Gradske uprave u Somboru-Veljko Stojnović, zamenik gradonačelnika, predsednik Bunjevačkog nacionalnog savita Blaško Gabrić, direktor Bunjevačkog informativnog centra Mirko Bajić i ostali predstavnici bunjevačkih insti- Domaćini Bunjevačkog prela u Somboru tucija. Za lip kulturno-umetnički program bili su zaduženi sjajni igrači iz Gradskog kulturno-umetničkog društva ,,Ravangrad“ koji su lipom igrom i bogatstvom bunjevačke narodne nošnje, prikazali splet bunjevačkih narodnih igara. Prelo su ulipšali lipi stihovi i sićanja na nekadašnja prela iz pera potpridsidnice Kola Aleksandre Medurić Kalčan. Gosti su se lipo zabavili, pa su uz dobru večeru imali zadatak da bi- raju najlipču žensku punđu, najlipču mušku kravatu, a sve je uveselila tombola za koju su se pobrinili svojim doprinosom svi članovi i prijatelji ,,Bunjevačkog kola“. Veselje uz lipe tamburaške note Somborskog tamburaškog orkestra Đure Parčetića i potporu podmladku, deranima Tamburaškog sastava "Somborski bećari" potrajalo je do rani jutarnji sati. Najlipče i najslađe se veseli u svojoj kući. Ružica Parčetić Prvi korak do Bugarske Tamburaško veče "Somborski bećara" održano je u subotu 05. marta u prostorijama ,,Bunjevačkog kola”u cilju prikupljanja sridstava za odlazak na Deveti internacionalni festival mladih "Primorsko 2011". Mladi tamburaši su oduševili mnogobrojnu publiku za koju se tražila stolica više. Tambruraški sastav se potrudio da u više od dva sata programa, publika jednako uživa u melodijama od starogradskog evergrina, pa sve do bećarca. Veče je obogatio nastup pionira i seniora Plesne škule Ravangrad,,Dance” koji su i ovog puta potvrdili da su najbolji somborski plesači. Tamburaši su, ko iznenađenje večeri ,imali pomoć u vokalu mlađane Ane Parčetić, koja je sa ,,Bećarima” otpivala dvi pisme i izmamila aplauze i simpatije publike. Veče "Somborski bećara" je prvo u nizu, kako planiraju, koje će i odvest na prestižni festival u Bugarskoj. Deveti Internacionalni festival mladi "Primorsko 2011" zajednički organizuje Ministarstvo 18 kulture Republike Bugarske, Fondacija Evropa, grad Primorsko i Firma ,,Medinex“ koja je i zavanični promoter festivala. Festival će bit održan od 16-30.juna sa oko 1500 učesnika iz 50-tak zemalja Evrope, što mu s pravom daje naziv Evropskog festivala folklora. Selektor za ansamble i orkestre iz Srbije je Miroslav Vojnić Hajduk, diplomirani koreograf i Tamburaški orkestar Somborski bećari član Međunarodnog odeljenja Bugarske akademije nauka i umet- jemo, dostojno pridstavljat Srbiju. Prvi korak ka Bugarskoj "Somborski nosti (NABIK). Pridsidnik Devetog internacionalnog festivala mladi "Pri- bećari" su učinili u nadi da će sridstva za morsko 2011" je profesor dr Ivan Todorov, odlazak na festival obezbediti svojim svirkama, a dobro bi došla i pomoć ili najveći živi koreograf na Balkanu. Tokom festivala, svaki ansambl je dužan donacija od strane oni koji vridnuju i pošda posebno pridstavi zemlju iz koje dolazi, tuju rad i angažovanje ovi mladi derana. Ružica Parčetić pa će tako i TS "Somborski bećari", viru- Februar - Mart 2011. Pisnici “Bunjevačke matice” MOJ BUNJEVČE Pivaš pisme stare iz davnina Prve preljske, prava je milina Do običaja tvoji, obaško ti stalo Posebno danas na Bunjevačko prelo. Ni za Dužijancu nisi zaboravio Pop Blaško ti je na slavu ostavio Betlemare, polivače i kraljice Sačuvaj na slavu svoje dice Pisma ova od srca ti spivana Napisala je bunjevačka nana U knjigama sad nek svudan stoji Vikove milim Bunjevcima nek broji. Došlo opet vrime, račun se pravi Koliko još osta Bunjevaca pravi O Svevišnji pokaži nam puta Da pravi Bunjevac ne zaluta. Eto nije prošlo ni godina sto Kad se Slaven miru zdravo radovo U Subotici vijorili se Slobede barjaci Nosili je dični bunjevački prvaci Nova era, Slobodu im nudila U Kraljstvu, rodoljublje budila Al crna slutnja u narod se sakrila Bajski trokut cio u crno zavila Našem rodu, teški sud se sprema Bunjevštini opet spasa nema Zalud čast, slave dični praotaca. Nesta onda trist iljada Bunjevaca Teški bol boluju, Bunjevci od Bačke Privareni, od lažne ljubavi bratske. Granicom prisičen bunjevački rod Ugarska istribi do simena, porod. Rođeni u patnji, patnju podnosidu Bunjevački, još samo kod kuće divanidu Uzeli njim škule, kasine i sve drugo Šta njim više ostalo, o živote - tugo Bunjevačko srce tuče, duša kida Sačuvati ime “Bunjevaca još ima”. Al pocrveni nebo, prid nevrime, ampu A vitrina jaka, spušti životnu rampu. Uzeše nam dušu, viru praotaca Dično ime, slavu Bunjevaca Pedeset godina tugu tugujedu Rodoljublje - potomstvu ostavljadu. Februar - Mart 2011. Po vika prošlo u miru i Titinoj slavi Svi Bunjevci po ključu Hrvati postali Rajić naš slavni, sačuvat nas tio Jugoslovenski jaram težak nam bio. Duh pridaka slavni ponovo se diže Poslidnja opomena pokolenju stiže Sačuvati, jezik, viru, običaje, slime Uzeće ji Tuđin... dičiće se snjime Ustaj brate, sestro, bunjevački rode Nedaj svoju Bačku rođen si ti ode. Započme se borba, laži sa istinom Zavist i zloba, s blagosti pravednom. Od svi sila i moći, istina je jača Probudi se ona iz kandži osvajača Izleže se ona u prolićnom danu Da izliči Bunjevcu najveću ranu. SIĆANJA NA KADGODAŠNJA PRELA U SUBOTICI, SOMBORU I GRADINA SALAŠIMA Kupi meni nano svilu, pa me vodi u Kasinu na to prelo bunjevačko divojačko i momačko. Kupi meni baćo svilu iz Liona, al na grane pa me vodi ti na prelo. Već na lito biću snaša pa od prela - više ni marjaša! Nejaki u borbi s braćom po slavi Ranjeni u duši od braće po krvi Časno su stali, ne daju svoje Sem dragog Boga, nikog se ne boje Stigo vagon iz Sombora na veliko prelo Subačana. Piva lipo Tamarica naša lipa Bunjevčica. Ona piva dušu dira... Sad već kući triba ići na pragu je čista srida. Budite se braćo, Antunović opet zove Umova nam triba, bracki da se bore Za svoj rod, viru i za bratsku slogu Sto godina dana, On se moli Bogu. Ja na prelo moram ići ta sviraće Cicvarići ja ću igrat sve do zore dok me noge ne zabole! Nicale su stranke, centri i Matica Bunjevka i Kolo veselila su srca. Bunjevački savet i novine naše Poruku bracku svom rodu poslaše. U Somboru u "Slobodi" svi na prelu, i mladi i stari, al se igra al se piva dok Cicvarić Toša svira. Svira Toša da pokida žice srce dira pisma tamburice! Prošlo je već eto, dvadeset leta Bunjevačka vila slobodno sad šeta Subotica bila i Sombor nam bratski Rastrli su bilo plavi barjak bunjevački Vratili smo slavu, diku roda svoga Svoj maternji jezik, naši pradidova Groktalice stare, pisme, običaje Bunjevštinu!... to nam viru daje Dvi iljade deseta, opet nevolje stigle Demokratska prava, ale su se digle Nesloga je strašna, došlo teško vrime Na sve strane rasulo se bunjevačko ime. Globalna svicka kriza utiče na ljude Cilom svitu kriminal i pohlepu nude Mili Bože, pomozi bunjevačkom rodu Da sačuva svoje ime, jezik, viru i slobodu. Kata Kuntić U Gradini u srid zime, ušuško se salaš mali stigli gosti sa svih strana opaklije poskidali, i u salaš ušetali. Na astalu puno rane to je prelo naše teta-Ane. Na salašu prelo bilo a na prelu Pišta sviro. Sviro Pišta sve do zore dok se gosti ne umore. Igralo se kolo na dvi strane i logovac, onaj sa dvi nane! Čista srida i Korizma nema prela ni posela. Triba dušu očistiti i s Bogom se pomiriti. Marija Bojanin 19 Bunjevački prosvetitelj biskup Ivan Antunović – u pridgovoru „Slavjana“ kaže: „Dolazim evo i tom namjerom k’milom rodu momu, da mu nazočnom knjigom koliko mogu koristim, želeći, da ga ona o našim svetkovina i blagdanih crkvenih pouči“ - “odlučih „Slavjana“ izdati, te ga rodu u slici knjige tom toplom željom uručiti, e da bi mu ovaj što više koristio, te njemu i meni, spasenje duše pribavio“. ( III dio ) Korizmom do Uskrsa Biskup Ivan Antunović, opisujući naše bunjevačke običaje vezane za Uskrs, više puta spominje da su niki nastali još u „vrime Adama“ il „u prastarom vrimenu“. Mi, Bunjevci, vikovima smo čuvali i održavali naše običaje sve do danas. Možmo bit posebno ponosni, jel po njima smo pripoznatljivi, pa i jedinstveni u svitu. Nije bilo lako odabrat odlomke iz prilipog teksta, izdvojeni su oni dilovi u kojima nas autor uči „ zašto i kako održavat običaje“. Naši stari obično su kazali da „ sve mora bit onako kako nas dragi Bog uči, po bunjevačkom redu i običaju“. KORIZMA Bunjevac dobro pamti, šta mu se na čistoj sriedi prigodom pepelanja kaže: „Spomeni se čovječe, da si prah, i u prah ćeš se obratiti!“ pa zaoto tiem danom ne same da ukine svakojake zabave, nego dapače i isti posao s’njekom nabožnosću začinjava. Sveta majka crkva svakoga čovjeka poziva da čini dobro koliko mu se hoće ili koliko može, te ga odjedno sjeća, da djeluje kriepost ne samo posteć, nego takodjer moleć i lemozinu (milostinju) dieleć. Bunjevac je i u postu- štono se velimomak i čovjek od oka; jerbo što nase preuzme, to valjano i tačno ovrši. Ako ćeš nutarnjasvih drugih naroda proučavati, to ćeš se uskoro uvjeriti, da je Slaven u obdržavanju posta, najrevniji, on bo još i više čini, nego šta mu sveta majka crkva obavezuje. On ima dana, u kojih jiela ničim nezačinja, već ih jiede posve suhoparno. Znade Slavjan, da je post zauzdanje svakojakih nagona i strastij, pa se navadno kroz korizmu odriče vina i rakije, te pomiri sa svojim zlotvori. Još i oni, koji imaju zlu navadu, pa se inače psovke nečuvaju, prieko korizme strogo paze na svoj jezik. Ako korizmeni dnevi niesu hladni, to se onda večeri ide na kalvariju ili, gdje takove nije, pod križ, te se one krasne pjesme od muke i smrti Isusove pjevaju. 20 BLAGOVIST Bunjevac drži da on nije kriv tom, što ovaj na 25.03. padajući svetac, uviek u korizmi pada i dolazi, te misli, da on mora na ovaj dan vina piti. Istina je doduše, da i drugi narodi piju, ali ovdje valja ipak naročiti zabilježiti i naglasiti, da Bunjevac navodno u korizmi nepije vina i rakije, - a drugo, šta on nedrži da je pio, ako se nije i napio. Na ovom danu je sazorila ona radost, koja je veseljem svetog Evangjela, sviest obasula. U tom dnevu je začet Isus koga je blažena mati njegova, posli devet mjesecih, u Betlemu rodila. Bunjevaci dakle drže, da se na ovom danu valja malo proveseliti, ne kakvom bukom, nego ipak u bratskom i prijateljskom razgovoru,... Nije dakle čudo, što se kod Slavena zavladala vjera, da vino koje se popije, ovijem danom u krv pretvara, što je takodjer uzrokom, da se na ovaj da molo ponapiju. CVJETNA NEDJELJA Ovaj dan nakanio se Isus u Jerusolim unići, da njegovim stanovnikom posliednju propovied rekne, i tvrdokorne Židove na pokoru skloni. Isus sjede na magare i idjaše u Jerusolim; a mali i veliki, koji su ga stranom sliedili a stranom pred njega izišli, pjevaše svete pjesme Davidove, lomeć grane sa stabala, i skidajuć sa sebe odječu svoju, steraše na put pred njega, da mu, glasom proročanstva Jeremije proroka, put ljepši i svetčaniji bude. Takovom svetčanosću unidje Isus u Jerosolim, i u crkvu gdje mu djetčica „Slavu“ (Hosana) pjevahu, svuda propoied držaše. Pred ovu nedjelju postaraju se Slaveni, da si naberu zelene grančice ponajviše od tako nazvane cicamace (vrbice), koja po najviše onim na istoku rastećim maslinovim grančicami naliči, te se svete i podjedno na ovaj dan djele u crkvi, a što od njih preostane, ostave, se u crkvi da se od njih dojduće godine, za čistu sriedu za pepelisanje pepeo priugotovi. Takove grančice nose Slaveni u rukuh u crkvu, da kroza to uspomenu Isusova slavna sprohoda u Jerusolim ponove. Pa počiem Slaveni znadu, da se svašta u Isusu i po Isusu spašava, to oni od ovih posvećenih grančica prave križiće, koje u svojih stanijih kojegdje pozabadaju, na njive iznesu, tamo pozabadaju, i tako blagoslov, kojega su u crkvi dobili, milost božiju proseć, na sve svoje stvari prenešavaju. VELIKA NEDJELJA Zašto se ovaj tjedan velikom nedjeljom zove to nije potriebno da kažem, jerbo to već i oni znadu i osječaju, koji neće ili baš i neumiju ono veličanstvo, koga se mi kao kršćani ove nedjelje spominjemo. I one ljude, koje nepovoljne okolnosti ili pako glupo i naduveno neznanje, tečajem ciele godine, od crkve odaljene drži, opaziti je ove nedjelje, gdeje kao njekim nutarnjim nagonom prinukani, dolaze izmučenom se Isusu pokloniti. Dakako mi neznamo, dali im je namjera pridružiti se onoj velikoj pokornici Mandalieni, i onim pobožnikom, koji su svoje i drugih zasliepljenih griehe oplakivali, ili pako onima, koji su u sudištu Pilatovu „propni ga, propni ga!“ vikali, i na križu razapetom Isusu rugajuć se govorili: „Ako si sin božji, a ti snidji s’križa.“ U taj sud se Boga koji bubrege istražuje – tiče, a nami je dosta samo znati, da je ova nedjelja pred svakim Slavjanom najveća i najsvetlija, poklie on znade, da se je ove nedjelje dovršila ona gorka i strašna muka, koju je sin božji Isus Nazarenski, da nas od vječnje smrti izbavi, na križu podnieo. VELIKA SRIEDA Djetca se već u naprijed raduju ovim večernjama, jerbo im je na njih Februar - Mart 2011. za koji čas dozvoljeno u pod crkveni s’onim kucalicami, koje im matere od vrbovi šiba naprave – lupati. Ove šibe da budu šarene pridredjuju se na taj način: Svuče se sa šiba Zelena Jora s ovom se onda šibe poput zmije obmotaju i na vatri malo opale. Ono što je nepokriveno, ogori i pocrni, a pokriveno liepo bielo ostane. Slavjan znade, da se kucanjem u crkvi spominjemo onog strahovitog dogadjaja, kada se je o izdahnuću Isusovu, sva zemlja potresla... gorku i strašnu muku, koju je Isus danas za nas pretrpio. Vierni, kada na veliki petak svoju pobožnost u crkvi izvrše, povrate se kući i svaki posao obavljaju, samo što USKRS VELIKI ČETVRTAK Poznano je svakoj obitelji Slavjanskoj, da je Isus na taj dan svoju posliednju večeru držao, i posvetilište svete mise u oltarskom sakramentu ustanovio. Kod ove večeri oprao je Isus svojim apoštolom noge, da ih poniznost, t.j. onu kriepost nauči, koja je temeljem i majkom svih drugih kriepostih; a podjedo je opominjo i navadjo Judu Iškariota, da svoj grieh, svoje izdajstvo prizna, i na pokoru se obrati. I nama je dopušćeno moliti, da se odnesu od nas svakojake boli i nevolje, samo nam je k’takvoj molitvi jošter to dodati, da smo našu volju, božjoj volji podvući pripravni. Majke slavjanske! Kada vam srdce vrhu vaših sinova i kćerih, kojih udaljenih od vas, teške boli i nesrieće trpe, bez da im vi pomoći možete, u moru žalostih pogiba; pogledajte tu noć velikog četvrtka, zapuštena i osamljena sina božijega Isusua i njegovo gorko rscviljenu majku, pa će vam nedvojbeno bol uminiti a srdcu odlahnuti. VELIKI PETAK Skidajmo kapu, da se poklonimo križu, na kojem je strašne muke pretrpio spasitelj! Klecajmo koljenima, te cjelivajmo križ, koji je skupocienom krvlju sina božjeg obliven! ... Zato neka nas niko ne osudjuje, što na ovom danu pred križem koljena prigibamo, jerbo ovaj dan sve ćuti zahvalnosti za dar slobode koju smo s’križa i po križu primili, u nami probudi. S’čustvom srdačne zafalnosti, prevraćamo listove svetog Evandjelja, te na koljenih klečeć, štijemo onu Februar - Mart 2011. nekoji od večere velikog četvrtka, sve do uskrsnoga jutra, ništa niti jiedu niti piju. O, kako će oni pred Bogom strogo odgovarati morati, koji u kojem Slavenu vjeru uzdrmaju! O tome punim pravom možemo ono kazati, što je Isus o izdajici rekao: „Bolje bi mu bilo, da se na svijet nije rodio čovjek ovaj“. u zemlju ne diraju, a gdjekoji ni konje u kola neprežu. VELIKA SUBOTA. Naši stari ovaj dan više puta pohode crkvu, da se tamo u grobnici izloženom presvetom oltarskom otajstvu klanjaju i Isusa pozdravljaju. Nemanje polaze i križeve, da Isusa u njegovih gorkih zanas pretrpljenih muka, pozdravljaju, te mu na prevelikoj ljubavi i milosrdju prama nam, zahvaljuju. Oni sve svoje mladje u te muke Isusove preporučujuć zamataju, da im svakdanje suprotivštine olakšaju... Oni ih podučavaju, da kada ih tuge i nevolje ovoga svieta poput takve more pritisnu, na Isusov križ pogledaju i s’njime reknu: „Otče, ako je moguće neka me mine kalež ovaj; ako li pako nije moguće, a ono neka se svrši volja tvoja!“ Naša se djetca već u napried raduju onim šarenim jajim, koje su djevojke i snaše, kičicom našarale i varzilom obojadisale. – Težkom mukom ju moraju matere odbijati od stola, gdje se kolači miese i zakuhivaju, od ognjišta, gdje šunke, djevenice i jaja kuhaju, od peći, gdje se jagnje peče. Djeca bi rado koji zalogaj već u napried okusili, ali im Slavenke nipošto nebi dale, neima bo ciene, za koju bi ovih svietih dana ili same omrsile, ili se pakom drugom kome omrsiti dale. Veliki broj Slavjana, više dana ništa kuhanoga nejiede, drugi opet u njekojih dnevih s’malom ne začinjaju, nego samo suhoparno jelo blaguju, djočiji Buduć da se u crkvi dan mjeri po žudinskom starom običaju, koji predvečerjem počime, to je u zapadnoj katoličkoj crkvi zavladao običaj, uskrsnuće Isusovo već na veliku subotu u večer slaviti; a pošto se misa samo jutrom obslužuje, to se u sv. Misi već u subotu jutrom, u čast uskrsnuća Isusova „Alleluja“ zapjeva, i zvona, koja su na velik četvrtak, na pjesmu angjeosku zamukla, na istu angjeosku pjesmu „Gloria in excelsis Deo“ t,j. „Slava na visini Bogu“ – odjeknu, te zoru radosti uzkršnje, navieste. Ovo uskrsnuće slavi sveta mati crkva svetčanim sprohodom, u kojem se presveto oltarsko otajstvo uz veselo pjevanje „Uskrsnuo je naš spasitelj“ po ulica nosi. Sve što je u općini živo, hiti kući, te se što bržje čisti, umiva se i češlja, - malo i veliko iz svih ulica izlaze, kutljaju i kod crkve se skupljaju , očekujuć onaj čas, kada će zazvoniti. Na dan uskrsa ustano rano snaše (mlade) i oprave košaru, u kojeg metnu pečeno jagnje, kolač, kuhano jaje i šunku, djevenice, bjela luka i soli, te nose u crkvu, da se blagoslivlje, posveti. Valjan župnik štuje običaje svojih viernih župljana, pa zaoto i on rano ustane, da im uzkrsno jaje i ostalo blagoslovi... I ovo nam uzmnožaje ono uvjerenje, da se Slavjan čvrsto drži Boga, te nepropušta ono činiti, čime se Bogu svome približuje. Drugim danom uskrsa, postaje veselje još živahnijim. Na taj dan se djevojčice, djevojke i žene polivaju, i šarena jaja razdjeljuju. Ovo već nije samo Slavenski, već kako se čini – obći običaj. Kao što vjera ob uskrsnuću čak tamo do Adama dosiže, tako se i ovaj običaj, da se jajetom zamenjuje uskrsnuće čovječanstva, u prastaro doba proteže. uredila Kata Kuntić 21 MISLI IVANA ANTUNOVIĆA Odabro: Ivan Sedlak JUGOSLAVEN Jedinstvena je sjeverna Amerika, jedinstvena Njemačka, Italija, Španija, Francezka itd. jedinstvena u suštini, čestini ili poljštini, Bože sveti! daj, da bude već jednoć i zmožna Slavija! (Ib. str.248.) Ta slavenska obitelj, napose pako bunjevačka, razvriežena je na sve strane, kao zdravo korienje ogromnog stabla.- (Ib. str. 17) Ta Srbi su jedne krvi i jednog jezika, da, oni su rođena braća sa Bunjevcem i Šokcem… A jedva da im nije jednaka i povijest u onih sjajnih vremenih, kada ovuda nisu poznavali ni Srbska ni Hrvatska imena, već pod raznim osobnimi imeni Ilira, Panonaca ili Slava, u kojih su živili i naši stari kao Bunjevci i Šokci. (Ib. str. 147) Neka si otaru oči te vodje, i razgledaju okolo sebe po ruševinah i paljevinah i lješinah, pa neka spoznadu, da li se nismo zadosta već mrzili? – (Ib. str. 160) Bog bi dao da je žuč mržnje već izkipila, pa slast ljubavi bratinske zamedila medjusobne odnošaje. – (Ib. str. 159) Riči iz „ Rečnika bačkih Bunjevaca“ kabanica ž. „poduži ogrtač koji se nosi povrh odela za zaštitu od zime ili od kiše“ – Njemu se dopalo što mu mater fali kabanicu i baci je priko ramena – promeniti mišljenje, opredeliti se za protivnika, skrojit kome kabanicu, osvetiti se. kačat – am nesvr. „kidati suviše listove na vinovoj lozi ili povrću“ – Sutra ćemo kačat vinograd. kadarka ž. „vrsta loze, crnog grožđa i vina od ovog grožđa, kadarka“ kajgana ž. „jaja pržena na masti“ – Ne volim kajganu s brašnom. Izr. Dosta mu je ko pretelju kajgane! U svakoj prilici čašćavati kajganom. kalančov – ova m. 1. Ukrasno remenje na konjskoj opremi, kožna kićanka, resa na amovima i biču. „ Imam bič sa novim kalačovom. 2. „podvala (kada se neko šalje po kalačov, vreća mu se napuni kamenjem, ciglom da bi ga nasamarili, naročito u periodu maškara)“ – Nađite vi drugog koga ćete slat rad kalačova. kamara ž. „savedeno žito, slama, seno u pravougaonom obliku i visoko ( sa polukružnim završetkom ili poput krova kuće)“ – Sadili smo dvi kamare žita. Izr. Ima taj kamaru novaca „mnogo“. kapica ž. 1. dem. od kapa. 2. „deo ženske nošnje, nosila se umesto marame – samo mlađe žene i devojke starije su povezale maramu na kapicu (sašivenu od raznobojne svile ukrašene i rađene zlatnim gajtanom)“. karaba (mn. karablje) ž. „vrsta pastirske svirale od trske“ – Iz daleka se čula čarobna karaba. karabulje zb. im. ž. v. vašange – Sklanjajte se, dico, iđu karabulje, čujem kako pivaje: Poklade, poklade, dida babu spopade! odabro:Mijo Mandić 22 SIĆANJE Julka Babijanović (1913-2011) U subotu 26. marta 2011. godine umrla je Babijanović Julka nastariji član Bunjevačke matice u svojoj 98 godini života. Rodila se 5. oktobra 1913. godine u Subotici u porodici Katančić od oca Josipa i majke Marije rođene Ivković kao drugo dite u sedmočlanoj familiji. Osnovnu škulu i građansku završila je u Subotici. Po završenom škulovanju zaposlila se u krojačkoj firmi „ Fačao“ di je radila sve do svoje udaje za Gezu Babijanovića 1938. godine. U braku je imala troje dice, najstariju ćer Anicu rođenu 1939., Gezu rođenog 1942. i Jelenu rođenu 1946. godine. Nakon okupacija brinila se o svoje dvoje dice jer su joj čovika odneli u logor. Nakon završetka rata zaposlila se u rejonskom odboru kao činovnik, a potom nakon preseljenja u Novi Sad 1949. godine od 1952. godine, zaposlila se kao administrativni službenik u gradskoj bolnici u Novom Sadu. Nakon povratka u Suboticu 1961. godine zaposlila se u Antituberkuloznom dispanzeru kao službenik odakle je i otišla u penziju 1965. godine. Od osnivanja Obnoviteljske Bunjevačke matice 1995. godine bila je njen redovni član. Volila je bunjevački rod, bunjevačke običaje. Zaspala je tiho i mirno, zauvik 26. marta 2011. godine. Počivala u miru i nek joj je vična slava i hvala. Februar - Mart 2011. NAJNOVIJA IZDANJA “BUNJEVAČKE MATICE” 1.000 dinara 500 dinara 500 dinara 400 dinara 200 dinara 200 dinara 250 dinara 200 dinara 200 dinara 200 dinara 600 dinara 400 dinara OSTALA IZDANJA “Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara “Istinu tražim” - Ivan Bašić palković Didan - 150 dinara “Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara “Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara “Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara Februar - Mart 2011. 23 Ovako ne triba 5HNODPQLPDWHULMDOLEURãXUHNDWDOR]L 3URVSHNWLþDVRSLVLQRYLQHNQMLJH .RPSMXWHUVNLEHVNRQDþQLREUDVFL âNROVNLSULERU²VYHVNHPHNLLWYUGLSRYH] 2EUDVFL]DSODWQLSURPHWEORNRYVNDURED .XWLMHDPEDODåDYL]LWNDUWHSR]LYQLFH )D[UROQHDGLQJUROQHUHJLVWUDWRUL .RULþHQMHGLSORPVNLKPDVWHUUDGRYD 'LJLWDOQDãWDPSDPDORJLYHOLNRJIRUPDWD Ovako triba 6XERWLFD%RNHOMVND 7HOID[
© Copyright 2024 Paperzz