Godina IX. broj 21. Boţić, 2012. - Župa sv. Danijela

Obavijesno glasilo ţupe svetog Danijela—Danilo
Godina IX. broj 21. Boţić, 2012.
Ĉitateljima našega lista ţelimo
sretan Boţić i blagoslovljenu Novu Godinu 2013. uz obilje Boţjeg blagoslova!
RIDER je list ţupe Sv. Danijela—DANILO; Izdaje: Ţupski ured Sv. Danijela u Danilu, Riderska cesta 15, 22
205 Perković, tel. fax: ++385 (22) 779581, mbtel: 098 677629; Glavni i odgovorni urednik fra Krešimir Mikelić.;
TISAK: “Print-centar”; Rukopisi i slike se ne vraćaju;e-mail: kresimirmikelic@gmail.com; Ţiro raĉun: 24110061100025857; SADRŢAJ LISTA ZAKLJUĈEN DANOM 02. 12. 20012.
Pred nama je Boţić. Dan je to neposrednog susreta ĉovjeĉanstva s Bogom. Odnosno, nije to samo susret, nego je to sjedinjenje Boga i ĉovjeka u osobi Isusa Krista.
Boţić je mali Bog, što znaĉi da se u tajni
Boţića krije najdublja istina kršćanske
vjere, istina o Bogu koji posta ĉovjekom,
malenim djetetom. Bog je zakoraĉio u
ljudsku povijest i zahvatio ĉovjekov ţivot.
Bog nam je postao dohvatljiv, posve nam
se pribliţio.
Velebne slike o Bogu ostaju, ali se u nama pojavljuje i
nova zvijezda, novo otkriće:
Bog je i velik i malen, nedokuĉiv i pristupaĉan, prebiva u
nedostupnu svjetlu i moţe ga
se naći u štalici u Betlehemu.
Ta je istina previše jednostavna da bi je odrastao ĉovjek
lako prihvatio, previše lijepa
da bi je racionalan ĉovjek
mogao shvatiti. A ipak najavljuje se znak: "Naći ćete Dijete povijeno u pelene i poloţeno u jasle".
Mali Bog, Boţić, neprestani je izazov svima nama. On je poziv na evanĊeosku malenost u kojoj moţemo Bogu dati da se rodi
u nama.
Isus je našao stan u krilu Bl. Dj. Marije. Zatim, nalazi stan u štalici u Betlehemu.
Potom se djeĉak Isus seli u razliĉita mjesta, te se naposljetku nastanjuje u Nazaretu. Kao odrastao obilazi sela i gradove i
"nema kamo bi glavu naslonio" (Mt8,20).
Rado zalazi u kuće prijatelja, ljudi koji mu
iskazuju gostoprimstvo, ljubav i povjerenje. Njegovim ulaskom u svaki dom ulazi
spasenje. Njegovim dolaskom na svijet dolazi spasenje svijetu.. njegovim dolaskom u
povijest, ona postaje povijest spasenja.
Bog se udomio u našoj sredini i ţeli
stalno imati dom u našim srcima. No, dogodi se da "k svojima doĊe a njegovi ga ne
prime". Zašto? Zato što su mnogi danas
zasljepljeni grijehom, bogatstvom, poloţajem i uţicima.
Jesmo li mi upoznali Isusa?
Ako smo redovito na polnoćki
i u svoj stan stavimo boţićno
drvce, ne znaĉi da smo potpuno prihvatili i upoznali Isusa
Krista. Moţda je to samo odraz tradicionalnog boţićnog
raspoloţenja, nostalgije za
lijepim patrijarhalnim obiĉajima… Ustima rado pjevamo
boţićne pjesme, a jesmo li ga
primili u svoje srce? Bog kuca, a mi mu trebamo otvoriti
vrata svoga srca. Što to znaĉi? Trebamo
biti duhom slobodni i odvaţni. To je otvaranje duhu. Goethe je rekao: "I najsjajnije
svjetlo prati sjena!" I uz najveću ljubav pridolazi mrţnja.
Zato se moramo boriti protiv svakovrsnog zla u sebi i
oko sebe. Stoga uvijek budimo duhom slobodni, djelima
odvaţni, srcem neustrašivi, govorom prijazni, rukom
dareţljivi, ustrajni u molitvi i ĉuvanju pravde, u odlukama promišljeni, umom domišljati, u nevolji postojani, u
sreći blagi.
SRETAN BOŢIĆ I BLAGOSLOVLJENE BOŢIĆNE BLAGDANE ŢELE VAM VAŠ ŢUPNIK
FRA KREŠIMIR MIKELIĆ
RIDER 3
Godina vjere
Okruţnica Crkvi koja je u Šibenskoj biskupiji.
Svim vjernicima laicima,
redovnicama, redovnicima,
svećenicima i ţupnicima.
Vjerujemo! ?
Mogli bismo s pravom reći ili pitati, zašto posebna Godina vjere kad je svaka naša godina godina vjere!? Moţemo li uopće ţivjeti svoje godine i dane bez vjere!?
Svaku godinu ţivimo s vjerom da je Bog Stvoritelj vremena, svemira, svijeta, i svakog ĉovjeka i svih
ljudi. Vjerujemo da nam se Bog objavio imenom Jahve, Bog koji je po svojem Svetom Duhu svojom
Ljubavlju uvijek prisutan i djelatan u svim stvorenjima. Vjerujemo da nam je Bog objavio Radosnu
vijest EvanĊelja, da je On u svome Sinu Isusu Kristu u vremenu na zemlji postao ĉovjek - Emanuel.
Vjerujemo da ga je po (istom) Duhu Svetom zaĉela i rodila Djevica Marija ţena Josipa iz Nazareta.
Vjerujemo da je Bog Isus Krist došao i ţivio na ovoj zemlji, i „prošao svijetom ĉineći dobro.., s nama
u svemu jednak osim u grijehu". On nam je rekao da je došao zato da svi oni koji mu vjeruju i ţive po
toj vjeri „imaju ţivot u izobilju". Vjerujemo da je On Bog Spasitelj svega svijeta i svih ljudi. Rekao je
da je On „Put, Istina i Ţivot." I da su svi oni koji slušaju i vrše njegovu Rijeĉ, te kuću svoga ţivota
grade na toj Rijeĉi: „mudri ljudi koji svoju
kuću grade na stijeni, na ĉvrstom, pa navale kiše i bujice i sruĉe se na tu kuću ona ne pada jer je utemeljena na stijeni. A oni koji ne vjeruju i ne vrše Rijeĉ Boţju da su sliĉni ludom ĉovjeku koji svoju kuću
grade na pijesku... Kad navale kiše i bujice na tu kuću, ona se sruši. I bude to ruševina veoma velika!"
Vjerujemo u Isusa Krista, koji je : „jer je ljubio svoje do kraja ih je ljubio", u Euharistiji i na kriţu,
predao svoje tijelo i krv i cijelu svoju osobu, svoje ĉovještvo i boţanstvo, „za ţivot svijeta". Vjerujemo
da je Isusa Krist ušao u tajnu umiranja i smrti, da je bio pokopan i da je uskrsnuo od mrtvih na novi
ţivot. Tako ispunio „Pashalno otajstvo", prijelaz iz smrti u Ţivot Kraljevstva Boţjega. Vjerujemo da je
Uskrs najveće i vjeĉno svjetlo naše vjere, u kojemu sav naš ţivot, naše godine i dani imaju svoj puni
smisao, i po kojem se moţe sigurno graditi blagoslovljena i sretna zemlja za sve ljude i narode.
Vjerujemo u Boga Duha Svetoga koji nas svjetlom i snagom svoje Ljubavlju okuplja u Kristovu zajednicu Crkve. U Duha koji po svetim sakramentima trajno obogaćuje i posvećuje sav naš ţivot i djelovanje na zemlji. U Duha Svetoga koji obnavlja lice zemlje i otvara nam Put u Ţivot vjeĉni, u zajedništvu
svetih, u Kraljevstvu Nebeskom.
Vjerujemo da nas u svem našem ţivotu i radu, pred Boţjim licem
RIDER 4
prati i zagovara Isusova i naša majka Marija, naši anĊeli ĉuvari i svi naši sveti, koji su ovdje na zemlji
vjerno ţivjeli Boţju Istinu i ljubav. Vjerujemo da zajedno s njima išĉekujemo „Novu zemlju i novo
nebo" u kojem će Bog biti „sve u svima zauvijek." Kaţemo: vjerujemo!? Kako to vjerujemo, pita nas
Godina vjere?
Sveti Otac Papa, Apostolsko pismo: „Vrata Vjere"
„Godina vjere", koju će sveti Otac otvoriti u Rimu, 11. listopada ove godine, i trajat će do svetkovine
Krista Kralja,24. Studenoga 2013., treba biti „godina u kojoj moramo s novom radošću u srcu uţivati
BOŢJU RIJEĈ, koju je na vjeran naĉin prenijela Crkva, i KRUH ŢIVOT koji se kao potpora daju onima koji su njegovi uĉenici (VV. 3; lv 6.51), poruĉuje Sveti Otac Benedikt XVI. u svom pismu: „Vrata
vjere".
U središtu Godine vjere treba biti „Katekizam Katoliĉke Crkve", prereĉen i potvrĊen na II. Vatikanskom Koncilu, koji će nam pomoći da razmišljamo i ponovno otkrivamo evanĊeosku vjeru Crkve, da
vjeru evanĊeoski ţivimo u svijetu, da je bez bojazni svjedoĉimo i prenosimo ljudima svoga vremena.
„Godina vjere je poziv na autentiĉno i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta" (VV 6.) ,,U njoj ćemo intenzivnije razmišljati o vjeri.., ispovijedati vjeru u Uskrsloga, u našim Katedralama i crkvama, u našim kućama i našim obiteljima, ţupnim i redovniĉkim zajednicama, u starim i
novim Crkvenim stvarnostima. (VV 8)
„Godina vjere je prigoda za intenzivnije slavljenje vjere u liturgiji, napose u Euharistiji, koja je vrhunac
kojem teţi djelovanje Crkve i ujedno vrelo iz kojega struji sva njezina snaga" (VV 9.) „Ispovijedati
vjeru podrazumijeva javno svjedoĉenje i djelovanje. Kršćanin nikad ne smije smatrati vjeru privatnim
ĉinom. Vjera zahtjeva i društvenu odgovornost za ono što se vjeruje." (VV 10.). „Ispovijedanje vjere je
u isto vrijeme osobni i zajedniĉki ĉin. Vjerujem, to je vjera Crkve koju ispovijedamo osobno, i vjera
Crkve koju ispovijedaju biskupi okupljeni na koncilu, vjera Crkve koju ispovijedaju svećenici i laici i
sav narod Boţji okupljen na liturgijskim slavljima. Ispovijedanje vjere je umni i voljni pristanak i prianjanje uz ono što Crkva predlaţe vjerovati (VV 10.)
„U Godini vjere bit će presudno vratiti se povijesnim tragovima naše vjere koja je oznaĉena nedokuĉivim misterijem isprepletenosti svetosti i grijeha. Treba nam neprestano svoj pogled upirati u Isusa Krista: „Poĉetnika i dovršitelja vjere (Heb 12,2). U njemu sve boli i ĉeţnje ljudskoga srca nalaze ispunjenje... U njemu, umrlom i uskrslom za naše spasenje zasjali su u svom punom sjaju primjeri vjere koji su
oznaĉili ovih dvije tisuće godina... To je u prvom redu vjera Marije, koja je vjerom prihvatila i s vjerom
slijedila Gospodina u njegovom propovijedanju i ostala s njime do Golgote i do uskrsnuća. Ona je tu
vjeru prenijela dvanaestorici okupljenih s njom u dvorani Posljednje veĉere da bi primili Duha Svetoga,
(usp. Dj 1,14; 2,1-4)... To je vjera apostola, muĉenika, vjera muškaraca i ţena koji su posvetili svoj
ţivot Kristu. To je vjera mnogih kršćana koji su ĉinili djela pravde da provedu u djelo rijeĉ Gospodina,
koji je došao navijestiti osloboĊenje potlaĉenima i godinu milosti za sve. (usp. Lk 4,18-19). To je vjera
onih koji su dali svjedoĉanstvo svojeg kršćanstva: u obitelji, u svom zvanju, u javnom ţivotu, u vršenju
karizmi i sluţbi na koju su bili pozvani." (VV. 13)
RIDER 5
„Godina vjere je prigoda osnaţiti svjedoĉanstvo ljubavi. Vjera bez ljubavi ne donosi ploda, a ljubav
bez vjere bila bi osjećaj prepušten na milost i nemilost sumnji. Vjera i ljubav se uzajamno zahtijevaju." (VV 14.)
„Neka nam ova Godina vjere uĉini ĉvršćim naš odnos s Kristom Gospodinom, jer je samo u njemu
naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i trajne ljubavi... S ĉvrstim pouzdanjem vjerujemo da je Gospodin Isus pobijedio zlo i smrt. S tim pouzdanjem povjeravamo s njemu: On,
prisutan meĊu nama, pobjeĊuje moć zla, a Crkva, vidljiva zajednica njegova milosrĊa, ostaje u njemu
kao znak konaĉnog pomirenja s Ocem... Povjerimo Godinu vjere Majci Boţjoj, koja je proglašena
„blaţenom" zato što je povjerovala. (Lk. 1,45). Godina vjere je zaista vrijeme milosti." (VV 15.).ţ
„Godina vjere" u našoj Biskupiji.
1.Sveĉano otvaranje Godine vjere za zajednicu Crkve u našoj biskupiji šibenskoj biti će u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku u subotu, 13. listopada ove godine u 11 sati. Svaka ţupa će preuzeti „Svijeću
godine vjere, Apostolsko vjerovanje i Katekizam Katoliĉke Crkve" za svoje ţupnu crkvu.
Otvaranje Godine vjere u ţupama biti će na svetim Misama u nedjelju, 14. listopada, uz sveĉano
paljenje svijeće i molitvom „Apostolskog vjerovanja".
2. Naša Biskupija će se ukljuĉiti u nacionalno hodoĉašće u Rim od 4.do 10. studenoga ove godine.
3. Svakog petka u godini vjere, u svetištu Gospe Vrpoljaĉke u 17 sati, ĉitanje „Katekizma Katoliĉke Crkve", molitvu i svetu Misu, predvodit će o. biskup Ante.
4. Biskupijska hodoĉašća u Gospina svetišta naše Biskupije bit će: Gospi od Vrpolja, u subotu 4. svibnja 2013. a u Gospinom svetištu u Biskupiji kod Knina, u subotu 14. rujna 2013.
5. Biskupijski susreti mladih, ministranata, obitelji, krizmanika, osoba posvećenog ţivota, bratovština,
katoliĉkih udruga, molitvenih skupina, puĉkih misija i duhovnih obnova, biti će najavljeni tijekom
godine.
6. O susretima i dogaĊanjima u dekanatima dogovoriti će dekani sa svojim ţupnicima, a o susretima i
dogaĊanjima u ţupama dogovorit će ţupnici sa svojim ţupnim vijećima.
7. „Katekizam Katoliĉke Crkve" glavni je priruĉnik u Godini vjere za sve vjernike ,,u kojemu svi
mogu pronaći dragocjeno i nezaobilazno pomagalo.., za ponovno otkrivanje i prouĉavanje temeljnih
sadrţaja vjere, koji su u njemu temeljito i sveobuhvatno prikazani... Listajući stranicu po stranicu,
otkrivamo kako ono što je u njemu predstavljeno nije neka teorija, već susret s Osobom koja ţivi u
Crkvi." (VV 11.).
RIDER 6
8. U posebnom izdanju „Okruţnica", donijet ćemo detaljnije upute, programe i potrebne materijale za
Godinu vjere.
U „Godinu vjere" sa Mihovilom i Gospom.
Naša biskupija šibenska od svog osnutka 1298. godine slavi zaštitnika cijele Crkve Svetog Mihovila
arhanĊela i svojim glavnim zaštitnikom. Svoju povijest i svekoliku kulturu ţivota naša je biskupija
gradila na vjeri Gospinoj i na poruci imena Mihovil: „Tko je kao Bog!?" Tako je odolijevala svim nasrtajima Ċavolskim da Bogu Trojedinom otkaţe vjeru i poslušnost. Uz velike ţrtve i muĉeništva, od svetog Nikole Tavelića muĉenika, od velikih svjedoka vjere majke Klare i oca Ante Antića, do brojnih
vjernika laika, biskupa, svećenika i redovnica, svjedoka i hrvatskih branitelja našeg vremena, saĉuvali
smo vjeru, branili i obranili svoj narod i Domovinu Hrvatsku i ustrajali u vjernosti Bogu i Rodu.
Godina vjere je veliki poziv našoj generaciji Crkve da i danas „dobar boj bijemo, vjeru ţivimo, svjedoĉimo, saĉuvamo i prenesemo, kako nam je naredio Gospodin, da bismo zadobili „ţivot u izobilju!"
Dragi vjernici, Gospa naša Marija, majka našeg velikog krsnog Saveza, bila s vama i u ovoj Godini
vjere. Neka na sve vas siĊe i neka vas vazda prati Boţji Blagoslov! Uputimo se u miru Boţjem!
S vam u istoj vjeri i putu vaš brat,
+ Ante, biskup šibenski
RIDER 7
Grĉka rijeĉ baptizein - odakle latinski izraz baptismus - znaĉi
"uroniti", "uranjati". Uranjanje u vodu je središnji obred krštenja.
U hrvatskom i drugim slavenskim jezicima rijeĉ krstiti (krst, krštenje) pobliţe znaĉi: unijeti u Krista, uĉiniti (nekoga) Kristovim.
Krštenje je sakrament kojim postajemo djeca Boţja, oslobaĊamo
se od istoĉnog grijeha i brišu nam se svi osobni grijesi. Njime postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja. Krštenje utiskuje kršteniku u dušu neizbrisiv duhovni biljeg koji vjernika posvećuje za bogosluţje kršćanske vjere. Zbog toga peĉata krštenje se ne moţe ponoviti. Nuţno
je za primanje ostalih sakramenata.
Nauk Katoliĉke crkve oduvijek govori da "bez krštenja nema spasenja". Taj nauk treba shvatiti u bitnome, a ne doslovno, te se danas obiĉno tumaĉi da je krštenje nuţno za spasenje
onih kojima je evanĊelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraţe sakrament. Crkva
ne pozna drugog sredstva osim krštenja da zajamĉi ulazak u vjeĉno blaţenstvo; zbog toga
uvijek nastoji provoditi zapovijed što ga je primila od Gospodina da krsti sve ljude.
Nauk o nuţnosti krštenja za spasenje kroz povijest je ipak stvarao mnoge probleme jer se
osjećalo da je prestrog shvaćen doslovno. Stoga se nastojalo omogućiti alternativne metode
spasenja.
Crkva je oduvijek uvjerena i da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili
krštenje, spašeni. Kaţe se da su oni kršteni svojom smrću za Krista i s njime. To je krštenje
"krvlju". TakoĊer, ako osoba (katekumen) koja se iskreno ţeli krstiti umre prije ispunjenja te
ţelje, smatra se da je krštena "voljom". Krštenje voljom i krštenje krvlju nisu sakramenti, ali
osiguravaju spasenje.
Što se tiĉe djece umrle bez krštenja, niti njima Crkva nije nikada nijekala mogućnost spasenja. Crkva ih povjerava Boţjem milosrĊu. Veliko Boţje milosrĊe, koje ţeli da se svi ljudi
spase, i Isusova njeţnost prema djeci, dopuštaju da se nadamo, da postoji put spasenja i za
djecu umrlu bez krštenja. Ipak, u srednjem vijeku je izumljen pojam limba kamo idu pravednici koji su umrli bez krštenja, uglavnom djeca (odraslima se uvijek moţe naći neki grijeh
po kojem bi zasluţili pravi pakao). Limb je takoĊer pakao, jer bez krštenja se ne moţe u raj,
ali bez muka; jedina muka je Boţja odsutnost. Danas limb teolozi uglavnom odbacuju, što je
formalno uĉinio i papa Benedikt XVI.
TakoĊer, prema tumaĉenju većine današnjih teologa svaki ĉovjek koji, ne poznavajući KrisRIDER 8
tovo evanĊelje i njegovu Crkvu, traţi istinu i ĉini volju Boţju onako kako je spozna,
moţe biti spašen.
Radi svih problema, nauk o nuţnosti krštenja ne moţe se tumaĉiti kao nuţnost sakramenta za spasenje. Za sada nam preostaje da se nadamo da je krštenje, odnosno efekt
krštenja moguć za sve ljude. Sama ĉinjenica da Crkva ni za koga nije konaĉno rekla da
je u paklu, a ima jako puno nekrštenih, ostavlja nam mnogo prostora za tu nadu.
Ipak, nauk da bez krštenja nema spasenja je definitivan; jedino je moguće jasnije ga
protumaĉiti, a tumaĉenje ne moţe ići u smjeru negiranja nauka, koliko god to u ovom
sluĉaju izgledalo kao najjednostavnije rješenje. U svakom sluĉaju, krštenje je jedino
redovito sredstvo spasenja koje Crkva posjeduje i stoga vrlo ozbiljno treba shvatiti svoju obvezu krštenja.
Katoliĉka crkva svako krštenje smatra valjanim, uz uvjet na je krštenik imao nakanu
ĉiniti ono što ĉini Crkva te da je krstio u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, tj. svakako je
nuţno spomenuti sve tri boţanske osobe pri krštenju.
Svi ovako kršteni, neovisno o crkvi kojoj pripadaju, kršćani su, dok oni koji nisu tako
kršteni, Katoliĉka crkva ih ne smatra kršćanima.
U smrtnoj pogibelji svatko smije krstiti, pa i nekršteni. Krštenik, ukoliko je sposoban
iznijeti volju, mora se sloţiti sa krštenjem. Razlog za tu mogućnost vidi Crkva u Boţjoj
volji sveopćeg spasenja i u nuţnosti krštenja za spas.
U Katoliĉkoj crkvi redoviti sluţbenici krštenja su biskup i svećenik, u Latinskoj crkvi
takoĊer i Ċakon.
Vidljivim znakovima sakramentalnog obreda simboliĉki se oznaĉuju razliĉiti krsni
uĉinci. Uranjanje u vodu upozorava na smrt i ĉišćenje, ali takoĊer na obnavljanje i novo roĊenje. Dakle, dva poglavita krsna uĉinka jesu oĉišćenje od grijeha i novo roĊenje
u Duhu Svetome.
U Latinskoj crkvi sluţbenik uz trostruko polijevanje izgovara rijeĉi: "I. (ime), ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga". U istoĉnim liturgijama katekumen je okrenut
prema istoku, a svećenik govori: "Sluga Boţji I. (ime), krsti se u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga". Na zaziv svake od osoba Presvetog Trojstva on ga uranja u vodu i pridiţe.
Krste se redovito djeca jer se smatra da će oni odrastanjem u kršćanskom obiteljskom
ozraĉju samim odrastanjem primiti kršćanski duh. Za tu praksu je stoga nuţno imati
temelja za to oĉekivanje, pa se krštenje djece moţe i odbiti. Ipak, radi nuţnosti krštenja
za spasenje u smrtnoj pogibelji se djeca uvijek krste, pa i mimo volje roditelja.
RIDER 9
Iz prošlosti D. Birnja
RIDER 10
Prikupio: Ive Blaće
RIDER 11
NAŠI PRVOPRIĈESNICI
(07. 06. 2012.)
1. Lucija Klarendić 2. Luka Klisović 3. Petra Klisović
4. Kaja Milišić 5. Melani Pilipac 6. Šime Višnjić
NAŠI KRIZMANICI
(30. 06. 2012.)
KRŠTENI U ŢUPI
Ante Spahija (Jurica Spahija i Andrea r. Vulić)
Tia Spahija (Jurica Spahija i Andrea r. Vulić)
Tonka Spahija (Jurica Spahija i Andrea r. Vulić)
Matea Erceg (Šime Erceg i Katarina Maretić)
Lucija Blaĉić (Šime Blaĉić i Dijana r. Škubonja)
Leona Erceg (Marko Erceg i Marina r. Malenica)
Cvita Perković (Josip Perković i Jelena Marinov)
Leon Crljen (Daniel Crljen i Ana r. Paţanin)
Matija Milišić (Renato Milišić i Alenka r. Perković)
Ivan Malenica (Marijo Malenica i Danijela r. Puljić)
Šime Vuĉenović ( Ivan Vuĉenović i Ana Ĉibula)
Danijel Vukšić (Romeo Vukšić i Svjetlana Lucić)
Karla Spahija (Ante Spahija i Marina Budimir)
Marta Vukšić (Frane Vukšić i Tonkica Labor)
Šimun Perković (Jerko i Ivana Perković)
Luce Abramović (Nediljko i Ivana Abramović)
Danijela Vuĉić (Milenko Vuĉić i Marija r. Svalina)
Gabriela Perković (Dragan-Frane Perković i Martina r.
Kunĉić)
Marko Ronĉević (Šime Ronĉević i Ivana r. Škugor)
RIDER 12
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Slavica Bedrica
Maretina Ćorić
Duje Klisović
Kristina Klisović
Lovre Kranjac
Marko Malenica
Kristijan Mišura
Ivan Perković
Mihovil Rak
Franko Ronĉević
Lucija Rupić
Petra Rupić
Mate Jakov Višnjić
Ivan Vuĉić
Mia Vukšić
Ivan Zelić
Ana Zorĉić
BOG NAM JE ŽIVOT PODARIO RADUJMO SE
Z
a mene je radost življenja neiscrpna, bez obzira na sve nedaće. Treba se znati radovati svakom novom
svitanju, primijetiti leptira
u letu, čuti cvrkut
ptica, šum valova,
uživati u zalasku
sunca i zahvaliti se
Bogu za svaki protekli dan, pa će svijet u kojem živimo
biti bogatiji i ljepši,
jer ljubav ne vlada,
ali zato odgaja i to
je mnogo više. Dokaz svemu tome je i
ovaj protekli rat.
Naši neprijatelji su
tamo negdje daleko
od nas i guše se u
svojoj nemoći. Ja
sam ponovno u
svom domu, nakon svih patnji, spokojna, zadovoljna i sretna što mi dušu nije obuzela mržnja,
jer nitko nije toliko vrijedan da uništi moju sreću i
okalja ljubav koju mi je podario Bog i odgoj mojih
roditelja.
ljepšu stranu življenja.
Svijet je sukob dobra i zla, a veličina je čovjeka u tome da pobijedi zlo i shvati da je dobro činiti
dobro, jer nijedna sreća nije tako velika kao duševni mir.
Toplo se nadam da će budućnost moje generacije i svih generacija iza nas biti ispunjena srećom i mirom; nadam se da smo toliko jaki da možemo mijenjati svijet, ali ne oružjem nego srcem i
dobrim djelima.
Ljudski je vijek toliko kratak
da je zločin ne živjeti ga
puninom duše i srca.
Vjera, koja je temelj svega,
nas uči da je čovjek kao
cvijet - puhne vjetar, otrgne
ga i ne pamti ga više ni
mjesto njegovo. Ali, cvijet
je nešto najljepše u prirodi.
On, inače, raste, pupa,
lista, cvjeta, miriše i prkosi
trnju.
I na kraju želim da svako
rođeno dijete, postane čovjek u pravom smislu riječi,
pa ćemo onda svi biti ljudi i
svijet će biti ljepši.
Zato, "čovječe, pazi da ne ideš malen ispod
zvijezda" (A. B. Šimić).
Josipa Drezga
Istina, mnoge rane su svježe da bi se mogle
zaboraviti i zato molim Boga da dadne snage
svim napaćenima, da im odagna boli i ukaže na
RIDER 13
“ZADUŢILA / ZADUŢIO ME DO
KRAJA ŢIVOTA!”
Braĉni odnos je dugotrajno meĊusobno davanje i primanje raznih usluga.
Ĉesto se dogaĊa da jedan od braĉnih
partnera smatra kako je dao više no
što je primio, pa to naziva svojim odricanjem i ţrtvom za drugoga prtnera.
To se partneru stalno naglašava pa ga
se pomalo pretvara u «vjeĉnog duţnika».To je vezivanje braĉnog partnera
uza se naglašavanjem svoje ţrtve, odricanja i zasluga za njega.
Jedna mi je ţena kazala:
»Kako da ga ostavim? Toliko je uĉinio za mene i djecu. Kada ne pije, nema boljeg ĉovjeka. »Sjećam se i
jednog supruga: »Sada je
nemoguća i najradije bih je
ostavio, ali je bila doista
divna majka i još bolja ţena. Sav je svoj ţivot podredila nama. Dvorila nas je,
kuhala nam, dizala se rano
ujutro da bi djeca imala sve
za školu. Premda više nemam ništa od nje, ne volim
je, nemam je srca ostaviti. »U braku se
ĉesto stvaraju »vjerovniĉki» odnosi i
doţivotna zaduţenost. I to je naĉin vezivanja braĉnog partnera. Ĉesto je to
planirano i namjerno osiguravanje doţivotnog partnerstva bez potrebe daljnjeg ulaganja.Ĉesto sam takve braĉne
partnere nazivao »rentijerima». Oni
ţive od »rente», do onoga što sada ulaţu. Prestali su ulagati. Misle da imaju
pravo ţivjeti od uloţenog «kapitala».
Svi navedeni oblici meĊusobnog vezivanja u braku sami po sebi ne moraju
biti nešto loše.Problem nastaje kad se
to zloupotrebljava,kad jedan od njih ili
RIDER 14
oboje prestanu dalje ulagati i aktivno
odrţavati braĉnu zajednicu,kad poĉinju naglašavati svoje pravo na braĉnog partnera,kad se prestanu boriti
za njega, a poĉinju samo «uţivati» u
onome što su uloţili. Brak nije
«renta» od koje se moţe ţivjeti. On se
mora u ĉitavom tijeku svoga trajanja
obstrano aktivno odrţavati i pravedno s obje strane u njega ulagati. Braĉna veza se mora stalno obnavljati, a
ne pretvarati u meĊuovisnost, u nešto
što samo od sebe ili prisilno mora trajati. Brak se
na taj naĉin pretvara u
psihološku prisilu i meĊusobno psihološko ucjenjivanje. Ne radi se o fiziĉkoj
prisili. Iz takve braĉne vezanosti jednostavno se ne
mo ţe
izići.
Ta kva
«sigurnost» meĊusobne
veze ĉesto pretvara brak u
zatvor bez straţara i rešetaka. Brak prestaje biti
»slobodna zajednica slobodnih braĉnih partnera»
koji se svjesno i slobodno
vole i ţele biti zajedno , već se pretvara u «prsilnu zajednicu braĉnih zarobljenika» koji moraju ostati zajedno
jer «se osjećaju meĊusobni duţnici i
ne mogu jedan drugoga ostaviti». Kakav je naš brak? Prisila ili sloboda?
Uhodana navika ili svakodnevna iskrena ţelja biti zajedno? Egoistiĉni
interes ili bezuvjetna odluka? Linija
manjeg otpora ili svakodnevno ulaganje i «ugodni napor»? Prestanimo se
zavaravati! Napravimo inventuru i
poĉnimo iznova! Brak je ono što iz
njega svaki dan nanovo ĉinimo! Što
smo danas uĉinili iz nešeg braka i za
naš brak?
Dr Pavao Brajša
ĆAĆINO
BOŢIĆNA ĈESTITKA OCA BISKUPA
Boţiću, nemoj nas zaobići, kao što si ono morao zaobići Jeruzalem, jer
je u njemu ţivio Herod koji je izdao svoj narod zbog kraljevske isprazne krune i pohlepne vlasti. I zbog Pilata koji će na sudu podrugljivo
pitati: „A što je istina!“ i hladnokrvno presuditi Pravedniku: „Ibis ad
crucem!“ „Na kriţ ga pribijte!“ Nemoj nas zaobići kao što si ono zaobišao Jeruzalem, Jer je i sveti Hram Boţji pretvorio u „špilju razbojniĉku, trgovaĉku!“
Boţiću, nemoj nas zaobići, kao što si morao zaobići svratišta i gostinjce i kuće Betlehemske, jer u njima nije bilo mjesta ni za Josipa tvoga
oca, siromašnog radnika iz „prezrenog Nazareta“, ni za tvoju majku
Mariju koja je bila trudna da te rodi, da po njoj, kao jedan „ĉovjek od
nas“, doĊeš k nama, „ljudima srca tvrda“, i vratiš ljude Bogu ţivome i
pravome, Bogu ljubavi, pravde i mira, da na ovoj zemlji svi „imamo
ţivot u izobilju!“ Boţjem.
Boţiću, nemoj nas zaobići ! PronaĊi u nama, u našim dušama, u našim
obiteljima i narodu, kao i onoga prvoga Boţića, barem špilju neku kamenu, zabitnu, zaboravljenu. PronaĊi u nama barem štalu neku, neku
slamu i jasle neke u nutrinama našim… Neuredne su i nepometene..,
hladne i mraĉne, ali muka i bol i nemir, svakodnevno u njima širom
otvara vrata u nadi ĉekanja i išĉekivanja novoga svjetla i topline,
pravde i mira … Mi to Tebe traţimo, Tebe ţeljno ĉekamo i trebamo,
Boţiću dragi! Trebamo tvoju Rijeĉ u ovom vremenu, kad ljudske rijeĉi
postaju nerazumljive, prazne i varave. Trebamo tvoju Ljubav, kad
ljudski zakoni bez ljubavi postaju nepravedni i sramotni. Trebamo tvoju
svetu Obitelj, kad se naše obitelji sve više obešĉašćuju, raspadaju i
ruše, i ostavljaju bolne rane i ruševine u dušama djece i roditelja, naroda, Europe i svega svijeta. Trebamo tebe Boga pravoga, jer bez tebe
nema ni ĉovjeka. Ĉestitamo ti Boţiću, jer vjerujemo da Ti i ove godine
dolaziš k nama i meĊu nas. I s tobom Majka tvoja i naša Gospa Marija.
I Josip i anĊeli i pjesma boţićna, zanosna.: „mir se svijetu naviješta…!
Ĉestitam Boţić i svima vama koji ćete Boţiću otvoriti vrata svoje duše,
svojih obitelji, prostore svoga ţivljenja i djelovanja. Ĉestitam Boţić
svima vama koji ćete ga iskreno i s ljubavlju primiti, da vam donese mir
i radost, strpljenje i ljubav. I da vam pomogne pomesti i ukloniti svu
neĉistoću.., ispraviti sve što je stranputno.., zacijeliti sve što je izranjeno
i bolno.., izgraditi sve što je porušeno.., Da vam pomogne pomiriti se,
oprostiti, pruţiti bliţnjemu u nevolji i bolesti ruku pomoćnicu, nesebiĉno i velikodušno, kako je to Boţić uĉinio svima nama.
SLIME
SPOMINJEM KUĆU
ĆAĆINO SLIME
SVIĆU NA STOLU
OBID NA VRIME
JASTVO JE MOJE
JASNOĆA VRILA
CRLJENA KAPA
OKRUGLA BILA
VILINSKOM SUZOM
VRILO JE TKANO
MILOŠĆU VIŠNJEG
SVE NAM JE DANO
PONAVLJAM RIĈI:
SVIĆA SE KITI
NEK BOG DA ZDRAVLJA
SVEGA ĆE BITI
Braćo i sestre, Svima Vam od srca ţelim i kliĉem: Sretan Boţić !
Vaš biskup + Ante
Miljenko Galić
RIDER 15
SIVI VUK
Do poĉetka razvitka poljoprivrede i stoĉarstva
vuk je bio najrasprostranjenija zvijer na zemlji. Bio je rasprostranjen u cijeloj Europi i
Aziji sve do sjeverne Afrike kao u sjevernoj
Americi. U velikim dijelovima tog nekada
divovskog podruĉja rasprostranjenosti, a naroĉito u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi,
ljudi su ga gotovo iskorijenili. U istoĉnoj Europi, na Balkanu, u Kanadi, Sibiru, Mongoliji
i u manjoj mjeri u Iranu još postoje veće meĊusobno povezane populacije vukova. Inaĉe,
moţe ga se sresti još samo u malim, meĊusobno izoliranim zajednicama koje obuhvaćaju i
manje od 100 ţivotinja. Vukovi ţive u velikom broju najrazliĉitijih okoliša. Zahvaljujući
svojoj velikoj prilagodljivosti, uspijevaju ţivjeti u ledenim podruĉjima Arktika, kao i u pustinjama sjeverne Amerike i centralne Azije. Većina vukova nastanjuju travnata podruĉja i
šume. Danas je poznat prije svega kao šumska ţivotinja, ali to je posljedica ĉinjenice, da ga
je ĉovjek vrlo davno istisnuo s otvorenih podruĉja. Svi ĉopori imaju teritorije ĉija veliĉina
ĉesto ovisi o koliĉini plijena ili terenu. Veliĉina teritorija moţe biti izmeĊu dvadesetak do
par tisuća kilometara i ĉesto varira zbog migracije plijena. Ĉopor će ĉesto obilaziti svoj teritorij i ponovno ga obiljeţavati, ponajviše alfa par. Teritorij obiĉno obiljeţavaju urinom i
izmetom premda to ĉesto ĉine i uz pomoć ţlijezdi na šapama te lizanjem ili trljanjem tijela o
obliţnja drveća i kamenje. Time daju drugim vukovima na znanje da odreĊeno podruĉje
pripada njima (to takoĊer mogu i ĉiniti zavijanjem). Vukovi su jako zaštitniĉki nastrojeni što
se teritorija tiĉe ali sukobi ĉopora nisu ĉesti jer se obiĉno meĊusobno izbjegavaju. Ipak, ako
nepoznati vuk upadne na njihov teritorij ĉopor će ga odmah otjerati ili ubiti.
Vukovi se sporazumijevaju govorom tijela, mirisom i ponekad zvukovima, a najĉešće koriste rep i uši. Kad vuk ţeli pokazati svoju nadmoć ukoĉit će sebe i rep. Uši će mu biti uspravne
i usmjerene prema naprijed, krzno će se malo nakostriješiti, a rep podići. Zuriti će u poniznog vuka, a moţe i pokušati stati preko njega tako da ponizni vuk leţi na zemlji dok je dominantni nad njim. Ljutom vuku će nakostriješiti krzno na vratu i leĊima, poĉet će reţati, uši će
mu biti uspravne, a usne će mu se podići pokazujući oĉnjake. Moţe se i pognuti tako da bude u poloţaju za skok i napad. Uplašeni vuk će se pokušati uĉiniti što manjim i tako izgledati
kao manja prijetnja. Skupit će se, uši će priljubiti uz vrat i podviti rep te poĉeti cviliti. Veseli
će vuk mahati repom kao pas i isplaziti jezik. Zaigrani vuk će podići rep preko leĊa i mahati
njime te se nakloniti, prednjim dijelom pri zemlji. Ovako se ĉesto ponašaju i psi pri igri. Pokoran vuk će se ponašati kao i uplašeni i lizati dominantnog vuka oko gubice (što je rep podvijeniji i što je vuk skuĉeniji to je veća pokornost), a najveći prikaz pokornosti je kada vuk
izlaţe svoj ranjivi vrat i trbuh tako da legne na leĊa i noge privije uz tijelo. Obiĉno i cvili.
RIDER 16
Iako se ponekad moţe u divljini sresti jednog usamljenog vuka, normalan društveni ţivot
vukova odvija se u ĉoporu. Vuĉji ĉopor se u pravilu sastoji od roditeljskog para i njihovih
potomaka, dakle, rijeĉ je o obitelji. Vukovi (za razliku od domaćih pasa) spolno sazrijevaju
tek s dvije godine i za to vrijeme ostaju s roditeljima. Prošlogodišnji mladunci pomaţu roditeljima u podizanju sljedeće generacije mladunaca. U normalnim uvjetima, u jesen se vuĉji
ĉopor sastoji od roditeljskog para, njihovih mladunaca iz prethodne kao i mladunaca iz te
godine. S dosizanjem spolne zrelosti, mladi vukovi u pravilu napuštaju teritorij svojih roditelja i kreću u potragu za vlastitim podruĉjem. Roditelji su uvijek dominantni u odnosu na svoj
pomladak, pa obiĉno i nema puno borbi oko dominacije. Do parenja izmeĊu srodnika u pravilu ne dolazi, ĉak i kad ne postoji drugi seksualni partner. Pri tome, muţjak je taj koji odbija
parenje. Vuk je monogaman (ostaje s jednim partnerom do kraja ţivota). Svoju druţicu osvaja borbom. Razdoblje skotnosti je oko šezdeset dana, a u jednom leglu je u pravilu izmeĊu
troje i sedam (ponekad se dogodi i ĉetrnaest) mladunaca.
Osnovu vuĉje hrane ĉine veliki biljoţderi, pri tome lovi onu vrstu koja je najĉešća u podruĉju
na kojem ţivi. Na sjevernim dijelovima podruĉja na kojem su rasprostranjeni preteţno love u
ĉoporu sobove, irvase, srne ili neku drugu jelensku divljaĉ. U njihovu lovinu u istoĉnoj Europi spadaju i divlje svinje. Redovno love i male glodavce te dvojezupce kao što su zeĉevi,
kunići, krtice i miševi. U sluĉaju nestašice divljaĉi, vukovi će jesti i strvinu kao i otpatke.
Vitamine i neophodne elemente u tragovima vukovi ne dobivaju iskljuĉivo hraneći se biljoţderima, nego i sami jedu biljnu hranu. U vrlo kvalitetnu hranu za vukove ubraja se razno bobiĉasto voće koje raste na njihovom podruĉju, kao i listovi nekog bilja i trave.
Posloviĉna proţdrljivost vukova spada u podruĉje bajki i legendi. Prema aktualnim istraţivanjima, godišnja potreba jednog vuka za hranom kreće se izmeĊu 500 i 800 kg po pojedincu.
U prosjeku, vuk jede oko 2 kg dnevno, ali se pri tome mora uzeti u obzir i duţa razdoblja u
kojima vukovi ne uspiju uloviti ništa. Izuzetno, vuk moţe pojesti odjednom i do 10 kg mesa,
ali on iza toga, na drugom mjestu, dio tog mesa povrati i zakopa ga kao zalihu. Mladi vukovi
ĉesto jedu kukce.
Dok su gubici stoke koji se pripisuju vukovima nesporni, napadi na ĉovjeka nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdravi vuk napao ĉovjeka nikada nisu podastrti, niti u sjevernoj
Americi, niti u Europi.
Prema najnovijoj procjeni Drţavnog zavoda za zaštitu prirode iz rujna 2007. godine, u Hrvatskoj ţivi od 180 do 230 jedinki vuka, tj. u prosjeku 205 jedinki, rasporeĊenih u 50-ak ĉopora. Prema kriterijima Svjetske zaklade za zaštitu prirode (IUCN), vukovi su na Crvenoj
listi sisavaca u Hrvatskoj, dakle na popisu ugroţenih vrsta. Vukovi u Hrvatskoj stalno su prisutni na podruĉju Gorskoga kotara, Like, Banovini i Dalmacije, odnosno na podruĉju veliĉine
17 468 km2 ili na 32,4% ukupne površine kopnenoga dijela Hrvatske.
RIDER 17
Tomislav Erak 50kn, Luka Pilipac 100kn, Ante Varnica 200kn, Oĉni odjel bolnice
Šibenik 570kn, N.N. 1000kn, Tonka Crljen p. Ante 300kn, Ţeljka Perkov 100kn, Dinko Mišura 200kn, Dane Kozić 200kn, Stipe Višnjić p. Nike 50kn, Šime Kozić 300kn,
Nada Junaković 200kn, Zlata Vuĉenović 100kn, Tonći Vukšić 200kn, Obitelj Cvite
Rak 250kn, Mijo Paić 150kn, prof. Jakov Vuĉenović 200kn, Darinka i Ivica Gatara
300kn, Nikica Vukšić 100kn, Mile Vukšić 200kn, Rade Junaković 100kn, Ante Kljajić
50kn, Z.B. 200kn, Gordana Junaković 200kn, Mara Mišura ud. Ante 200kn, Ante i
Nevenka Jakoliš 250kn, Neven Vukšić 100kn, Zorka Jakoliš ud. Ive 200kn, Franina
Mrković 100kn, Mate Jakoliš p. Marka 200kn, Jela Jakoliš ud Vlade 200kn, Dinko
Jakoliš p. Boţe 200kn
TKO JE ŢELIO, A NIJE STIGAO, DATI SVOJ PRILOG, MOŢE TO UĈINITI NAKNADNO. TKO ŢELI, MOŢE PRILOG UPLATITI I PREKO ŢIRO-RAĈUNA (2. STR.) NAKNADNE PRILOGE OBJAVIT ĆEMO U SLIJEDEĆEM BROJU ŢUPSKOG LISTA.
NAŠI POKOJNICI
Jela Erak; 30. 01. 2012. u Vodicama
Milka Višnjić; 08. 02. 2012. u Šibeniku
Ivan-Dušan Rak; 15. 02. 2012. u Šibeniku
Marija Višnjić; 17. 02. 2012. u Šibeniku
Tonka Malenica; 17. 02. 2012. u Birnju
Branko Striĉan; 11. 03. 2012. u Šibeniku
Jela Klisović; 18. 03. 2012 u Šibeniku
Marko Spahija; 21. 03. 2012. u Danilu
Danica Blaĉić; 28. 03. 2012. u Šibeniku
Ivanka Višnjić; 27. 03. 2012. u Šibeniku
Gajo Blaće; 30. 03. 2012. u Šibeniku
Ana-Milka Celić; 10. 04. 2012. u Šibeniku
Dane Mišura; 17. 05. 2012. u Šibeniku
Zorka Erak; 03. 04. 2012. u Kninu
Ţivko Mrković; 06. 06. 2012. u Splitu
RIDER 18
Stipe Klisović; 21. 06. 2012. u Splitu
Boţe-Stanko Malenica; 23. 06. 2012. u Šibe
Janja Ronĉević; 04. 07. 2012. u Birnju
Rade Krnić; 16. 07. 2012. u Splitu
Drago Vuĉenović; 18. 08. 2012. u Splitu
Radoslav Erceg; 23. 08. 2012. u Zadru
Zorka Spahija; 22. 09. 2012. u Kninu
Drago Grubišić; 05. 10. 2012. u Šibeniku
Edi Erceg; 06. 10. 2012. u Raţinama
Ante Mišura; 08. 10. 2012. u Šibeniku
Roko Vukšić; 12. 11. 2012. u Danilu
Cvita.Matija Mrdeţa; 13. 11. 2012. u Perkov
Damir Vrljac; 16. 11. 2012. u Šibeniku
Joško Rak; 22. 11. 2012. u Šibeniku
Janja Mrković; 27. 11. 2012. u Šibeniku
Šime Višnjić; 28. 11. 2012. u Kninu
26. XII.: Crljen, Stanĉić, Erceg
27. XII.: Perkovići do Celića
28. XII:: Petrovĉani i Norilj
29. XII.: Kraljice, Bedrice do
ţupske kuće
30. XII.: Spahije prema dućanu
31. XII.: Grubišići i Vukšići
Pilipci (kod crkve)
3. I.:
S. Blaće do Malenica
4. I.:
Malenice i Ronĉevići
Preskoĉene obilazim 2. i 5. I.
Prigodom blagoslova bolesnici
i starci se mogu ispovjediti

Za vrijeme blagoslova obitelji dolikuje da

svi ĉlanovi obitelji budu zajedno u kući
kući,,
da se netko sjeti ugasiti televizor i radioprijamnik
jamnik,, a na stolu da bude kriţ
kriţ,,

boţićna svijeća i blagoslovljena voda
voda..
Fra Krešimir Mikelić 098 677629
Sv. Nikolaa 11,00 Kraljice
3. Došašća
10,00 Danilo
11,15 Biranj
4. Došašća 10,00 Danilo
11,15 Kraljice
POLNOĆKE: 22,00 Biranj
22,00 Kraljice
24,00 Danilo
24,00 Slivno
BOŽIĆ
11,00 Sv. Petar
Sv. Stjepan: 10,00 Danilo
Sv. Ivan
10,00 Slivno
Mladenci
10,00 Sv. Petar
30. 12.
10,00 Danilo
11,15 Slivno
Nova Godina 10,00 Danilo
Tri Kralja
10,00 Danilo
11,15 Slivno
12,30 Biranj
13. I.
10,00 Danilo
11,15 Kraljice
Sv. Ante Opat 11,00 Kraljice
Blagoslov prometala
Sv. Nikola Biskup—Kapela u Kraljicama

Download Report