FOTO LUIGI OPATIJA
51. Glazbena tribina Opatija | Cantus Ansambl u Kanadi | Putovi
hrvatske glazbe u svom kvartu | Damir Poša: Šest žica traži autora
| 75. rođendan Đele Jusića | 50 godina Zagrebačke škole šansone
| In memoriam Branko Polić | Moć kreativnih industrija | Intervju s
Nenadom Marčecom, glavnim direktorom ZAMP–a
ISSN 1330–4747
NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 188 | STUDENI 2014. | CIJENA 22 kn
Jana Haluza
glavna urednica časopisa
Cantus
2
Mjesto susreta i
platforma za razmjenu
Osim što donosi mir i opušta, album motivira, donosi veselje velikima i malima te pomaže
u stvaranju bliskosti
T
Piše: Nina Čalopek
erapijska blagodat glazbe poznata je otkad je
i same glazbe. Antički bog Apolon nije bio
samo bog glazbe, već i
medicine, a osim u staroj
Grčkoj, glazba kao terapija primjenjivala
se i u starom Egiptu. Platon je raspredao o glazbi i karakteru, a Aristotel ju je
smatrao pročišćivačem emocija. Čak
i Biblija spominje moć Davidove harfe.
Otac svih liječnika, Hipokrat, glazbom je
liječio mentalno oboljele. Glazba, ali i ples
prisutni su i u narodima američkih kontinenata, dok su arapske bolnice imale
uz parne i nešto poput glazbenih kupelji.
Stoga ne iznenađuje što su se moderne znanosti također zainteresirale za
tu tako važnu i korisnu stranu glazbene
umjetnosti. Mozart i krvni tlak, depresija
i pjevanje, glazba kao sredstvo bolje komunikacije. Sve to i još mnogo više čini
veliko polje muzikoterapije, a samo jedan
njezin mali, ali važan dio je i prenatalna
glazbena terapija te glazba za bebe.
Upravo je to i naziv nosača zvuka skladatelja Luke Balvana, člana Hrvatskog
društva skladatelja, kojeg su osim speci-
na srca kad je odmorna
i opuštena te pomaže u
smirivanju beba, trudnica
i majki. Pozitivne reakcije
roditelja, koje su poznate
iz vrlo živih razmjena mišljenja na forumu portala klokanica.hr, na prvo
izdanje projekta Glazbe
za bebe iz 2013., potvrdile su da instrumentalna glazba zaista pomaže u smirenju djeteta te
da je takva glazba itekako djelotvorna i u praksi.
Vrijednost drugog izdanja je i vrlo korisna popratna knjižica koju je
opremio portal klokanica.hr o utjecaju glazbe u
svim stadijima odrastanja
djeteta, od majčine utrobe do puberteta. Novina je
i uvodna riječ psihijatra, prof. dr. sc. Mire
Jakovljevića. Glazba osim što opušta i
motivira, donosi veselje velikima i malima te pomaže u stvaranju bliskosti. Stoga je projekt Glazba za bebe samo još
jedan doprinos radosti, ali i kompleksnosti života.
jaliziranog portala klokaLuka Balvan
nica.hr, poduprli i 24 sata
d.o.o. te Croatia zdravGlazba za
stveno osiguranje. Gotovo dvadeset pet godina
bebe
kontinuiranog skladanja,
izvođenja i promicanja
Klokanica.hr
hrvatske duhovne glazbe
postavilo je Luku Balvana na mjesto jednog od
najpoznatijih i najplodnijih kantautora na području duhovne glazbe u Hrvatskoj. Ima više od sto
pedeset pjesama, dvadeset nosača zvuka, više
od tisuću održanih koncerata u Europi, Kanadi,
Americi i Australiji te brojne suradnje s eminentnim imenima hrvatske
Glazba za bebe
estrade.
Dokaz u praksi
Nosač zvuka »Glazba za bebe« sadrži petnaest instrumentalnih skladbi u
aranžmanu Adriana Vinkovića Rangela.
Jedna od skladbi uključuje snimku srca
u kontinuiranom ritmu od 60 otkucaja u
minuti, što odgovara otkucajima majči-
Hrvatsko društvo skladatelja 1. prosinca 2014. raspisuje
NATJEČAJ
Za potporu produkcije hrvatske glazbe u inozemstvu
I. Hrvatsko društvo skladatelja (dalje:
HDS) Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih skladatelja, svojih članova, na međunarodnoj glazbenoj sceni
ili tržištu.
II. Cilj Natječaja je povećati konkurentnost glazbenih djela i produkcije hrvatskih autora u međunarodnom i
globalnom kontekstu, čime bi na kvalitetan način ostvarili dodatnu prepoznatljivost svoje zemlje, njezine kulture,
glazbe i identiteta. Natječajem se podupire i promiče glazbeno stvaralaštvo
svih žanrova na način kojim se stimulira
kvaliteta i izvrsnost. Projekti koji se prijavljuju moraju biti osmišljeni za prezentaciju na međunarodnoj sceni ili tržištu,
iz čega se isključuju zemlje regije (Slovenija, BiH, Srbija, Kosovo, Crna Gora,
Makedonija).
III. Natjecati se mogu isključivo redoviti članovi HDS–a koji taj status imaju
dulje od pet godina i koje HDS i nje-
gova Služba ZAMP putem punomoći
zastupaju u cijelom svijetu. Natjecatelji
također moraju biti državljani Republike Hrvatske sa stalnim prebivalištem u
RH, koji su prije pristupanja Natječaju
ostvarili prepoznatljivu umjetničku karijeru u RH.
IV. Natjecatelji su dužni podnijeti
HDS–u detaljan umjetnički, organizacijski i financijski opis projekta za koji
traže sufinanciranje, zaključno s 12. siječnja 2015. godine, s naznakom »Za
međunarodni natječaj« na urudžbeni
zapisnik ili poštom na adresu: Hrvatsko
društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10
000 Zagreb. Svi materijali čuvat će se
najviše 15 dana nakon objave rezultata.
V. Materijali svakako moraju sadržavati dokumentaciju iz koje su razvidni
kontakti sa stranim partnerima: izvođačima, producentima, diskografima i
slično. Također moraju sadržavati kvalitetne audio ili notne zapise.
Mjesto elektroničke glazbe u programu: elektronička slušaonica i luminoakustički koncert
G
Piše: Karolina Rugle
lazbena tribina u
Opatiji, zamišljena
kao mjesto susreta
i prostor za razmjenu novosti, glazbe i razmatranja
glazbenog stvaralaštva i scene, već
pedeset godina okuplja skladatelje,
muzikologe, izvođače, profesionalce
s područja glazbenog obrazovanja i
predstavnike kulturnih institucija. Ove
godine Tribina je ponudila niz susreta
na okruglim stolovima, predavanjima,
predstavljanju 28. MBZ–a te dakako
koncerte s djelima hrvatskih skladatelja u izvedbi istaknutih ansambala i
solista, gdje se našao i niz novih djela
prvi put predstavljenih upravo opatijskoj publici.
Praizvedbe same po sebi ne jamče izvrsnost niti su izostale s većine dosadašnjih tribina, no ovogodišnjih osamnaest novih djela te brojne
(nove) suradnje i vrlo uspješne izvedbe ipak se mogu istaknuti kao pomak
u jednom od mogućih (konkretnih)
smjerova razvoja Tribine. Čvrstim pristupom o toj se problematici govorilo
i na tribini Suvremena glazba u loopu na hrvatskoj sceni koja ima potencijala nastaviti se i izvan Tribine, ali i
razgranati se u pojedinačne diskurse
koji se obraćaju određenoj problematici, žanru, mediju i pitanjima glazbene scene i relativno uskoga kruga koji
Tribina (zasad) uključuje. Jedno od
većih i važnijih područja je svakako i
elektronička glazba, ali i drugi novoglazbeni izričaji uvelike prisutni u suvremenoj glazbi. Osim skladbi Ane
Horvat, Stanka Juzbašića i Tomislava Babića, koje su bile dijelom autorskog projekta Katje Šimunić, u sklopu
scenskog uprizorenja Zvučne geste,
»radioigre« temeljene na tekstovima
Antuna Gustava Matoša, elektroničkoj je glazbi bila posvećena slušaonica–koncert koji je vodio skladatelj
Tibor Szirovicza. Skladbe (nastale u
različitim razdobljima, prema različitim idejama i u različitim programima)
Davorina Kempfa, Frane Đurovića,
Srđana Dedića i Stanka Juzbašića
tom su prilikom stavljene u kontekst
razvoja elektroničke glazbe — s tehnološke, ali i umjetničke strane — pri
čemu se Szirovicza trudio pojasniti
skladateljski proces (njegov tehnički
ili/i poetički aspekt) pojedine skladbe,
usmjeravajući tako slušatelje upravo
na onu dimenziju djela koju su skladatelji imali u prvom planu ili koja ih je
potaknula na nastanak skladbe.
Poseban je dio Tribine bilo gostovanje umjetničkog dvojca Lightune G,
koji čine inženjer elektroakustike i
glazbenik Miodrag Gladović te multimedijski umjetnik Bojan Gagić, koji su
pripremili impresivan uvod u program
tribine predstavljanjem svojeg, sada
već i u svijetu poznatog, izuma i umjetničkog projekta luminofona. Inovativni aspekt pretvaranja svjetla u zvuk
još je prilično nov i neistražen među
umjetnicima koji se bave elektroničkom glazbom, sound artom ili sličnim
vrstama istraživanja u zvuku, a osobito je neistražen na području tzv. suvremene umjetničke glazbe. Nesvakidašnju priliku slušanja luminoakustičkog koncerta, pri čemu se sklada
isključivo manipulacijom svjetlom na
solarnim panelima, imali su posjetitelji prvoga dana Tribine u vili Angiolina, na izvedbi Lighterature Reading
No. 19. Kao začetnik projekta Sine Linea, platforme koja okuplja umjetnike
s područja improvizacije, elektroakustičke glazbe, glazbe koja se zasniva
na drone zvukovima i sl., Bojan Gagić
poslije je sudjelovao i na razgovorima
u sklopu tribine unutar tribine. Trebamo se nadati da takvo ispreplitanje
raznovrsnih suvremenih umjetničkih
struja i inicijativa neće ostati izoliranim
slučajem, nego da će projekti predstavljeni na ovogodišnjoj tribini rasvijetliti djelić trenutačnoga zvuka i slike
naše scene te umjetničkih potencijala
i odgovornosti koje ona treba.
I
novativni aspekt pretvaranja
svjetla u zvuk još je prilično nov i
neistražen među umjetnicima koji se
bave elektroničkom glazbom, sound
artom ili sličnim vrstama istraživanja
u zvuku, a osobito je neistražen na
području tzv. suvremene umjetničke
glazbe
Elektroničku
slušaonicu vodio
je mladi skladatelj
Tibor Szirovicza
VI. HDS može uvjetovati dodjelu potpore određenim izmjenama u projektu,
suradnjom u medijskom predstavljanju
te odgovarajućom promocijom važnosti zaštite autorskog prava, HDS–a ili
ZAMP–a u projektu.
VII. Potpora iznosi najviše 150.000
kuna, namijenjena je jednom projektu i nedjeljiva je. Udio HDS–a u financiranju projekta ne može biti veći od
50%. HDS pridržava pravo da potporu
ne dodijeli. HDS će od dobitnika potpore tražiti financijsku i programsku
dokumentaciju o utrošku dobivenih
sredstava.
VIII. Odluku o dobitnicima potpore
donijet će Predsjedništvo HDS–a na
prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljenog od istaknutih skladatelja i
drugih umjetnika odgovarajućeg područja, najkasnije do 27. siječnja 2015.
godine, o čemu će javnost biti obaviještena preko interneta.
Foto Luigi Opatija
BROJ 186, SRPANJ 2014.
za nas je najgušće
razdoblje aktivnosti
u organizaciji HDS
ZAMP–a. Velikim prilogom popraćeno je
bogatstvo događanja
na ovogodišnjoj 51. Glazbenoj
tribini Opatija; spretan voditeljski dvojac Silvio Foretić i Vanja
Lisjak uspio je obuhvatiti ono
najkvalitetnije i najintrigantnije
od suvremenog glazbenog
stvaralaštva. Ovjenčan lovorikama, završen je prvi RockOff
festival novog zvuka u Tvornici
kulture, na kojemu se zahtjevni
žiri oduševio punk blues bendom iz Sinja, M.O.R.T.–om (a
na natječaj je pristiglo više od
sto šezdeset prijava!). Tvornica
je općenito postala vodeća
platforma za novi glazbeni
mainstream koji u posljednje
vrijeme stvaraju bendovi poput Vatre, Detoura, Pavela i
Buđenja, čije smo nastupe u
tom prostoru pratili proteklih
mjeseci. Odsad će hrvatski
autori moći ubirati prihod i od
glazbe na internetu, zahvaljujući prvim ugovorima HDS
ZAMP–a s vodećim globalnim
digitalnim servisima (YouTube i
Google Play Music). Vjerujemo
da će to biti dodatni poticaj za
stvaranje, to više što se u posljednje vrijeme često javno
govori o tome da su kulturne
i kreativne industrije najbolji
put izlaska iz krize. Time su
se detaljno pozabavili ovogodišnja Međunarodna autorska
kreativna industrija (MAKK) i
projekt Kreativna Hrvatska,
okupivši vodeće domaće i
strane stručnjake iz ekonomije, gospodarstva, marketinga,
prava i kreativnog stvaralaštva
da bi raspravljali o toj temi. O
njihovim zaključcima i istraživanjima, kao i o mnogočemu
drugome u ovom blagdanskom smiraju godine pročitajte na stranicama koje su pred
vama. Ako nam nešto želite
poručiti, predložiti ili prigovoriti,
stojimo vam na raspolaganju.
U ime uredništva
Doprinos radosti života
BROJ 188, STUDENI 2014.
i
Dragi čitatelji,
Miodrag Gladović predstavlja svoj izum
Svirajuća svjetlost: Lighterature Reading No. 19
Foto Luigi Opatija
Riječ urednice
51. G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a , 6 . — 9. s t u d e n o g a 2 014 .
Foto Luigi Opatija
UVODNIK
Rijetki nosač zvuka s ciljem glazboterapije za najmlađe
3
BROJ 188, STUDENI 2014.
51. G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a
Foto Luigi Opatija
4
Četiri
koncerta –
četiri glazbena
doživljaja
LP Duo: Andrija Pavlović i Sonja Lončar
Četiri praizvedbe
Na koncertu Svečanog otvorenja, u četvrtak, 6. studenoga 2014. u 20 sati u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial,
nastupio je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem svjetski renomiranog dirigenta Aleksandra Markovića. Prije početka koncerta nazočne su
pozdravili predsjednik Hrvatskog društva skladatelja
Zoran Juranić, gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić i skladatelj Silvio Foretić, a dodijeljene su i nagrade HDS–a,
čiji su dobitnici proglašeni još na Godišnjoj skupštini 31.
svibnja 2014. Za autorske i glazbeno–istraživačke projekte s hrvatskim klapama i ansamblom Lado, Nagradu Franjo Ksaver Kuhač primio je dr. sc. Joško Ćaleta,
za projekt transkripcije, prijevoda i komentara Glazbenog rječnika Julija Bajamontija Nagrada Josip Andreis uručena je dr. sc. Ivani Tomić Ferić, a za Koncert za
klavir i orkestar Concerto corale, čija je praizvedba bila
12. travnja 2013., Nagradom Boris Papandopulo nagrađen je skladatelj Davorin Kempf.
Koncert Svečanog otvorenja s novim djelima pisanima
za orkestar počeo je izvedbom skladbe In media ignis
Dubravka Palanovića. Tim je djelom skladatelj odlučio
istražiti religiozni aspekt ljudske duše, pletući zanimljivu
orkestralnu potku brojnih instrumentalnih boja te jasne
i privlačne unutarnje logike. Ante Knešaurek se, s druge strane, u skladbi Mjesec poigrao kolorističkim kombinacijama koje nisu sasvim uobičajene. Ističući kontraste, blokovsku gradnju, pa i sam ton koji kod njega
zvuči dugo i s ljubavlju, Knešaurek je zamišljenim gledanjem nebeskog tijela slušateljsku percepciju učinio
gotovo taktilnom. Sanja Drakulić se, pak, poslužila pričom o trkačici i ratnici Atalanti. Zorno ocrtavajući napetost trke, u kojoj je trkačici stalo da izgubi, Drakulić se
obratila repetitivnosti teških uzoraka koji su zasjali tvrdoglavom upornošću u odličnoj izvedbi Simfonijskog
orkestra HRT–a i dirigenta Markovića. Deep Sea Baby
Frana Đurovića u tom je kontekstu zazvučala gotovo
oporo. Đurović nije izlazio iz svojeg uobičajeno izbrušenog stila temeljenog na ravnopravnom suodnosu konsonance i disonance.
Poredane tako kako su izvedene na koncertu, skladbe
su bile svojevrsni sukus odnosa prema tonalitetu, orkestraciji, sadržaju i formi te njihovu novom životu u hrvatskoj skladateljskoj svakodnevnici. Zanimljivo je da se u
»formulu« odlično uklopilo djelo koje je istodobno slavilo i svoju stotu obljetnicu i svoju praizvedbu. Naime, Tri
pjesme Charlesa Baudelairea dr. Dragana Plamenca,
u izuzetnoj izvedbi mezzosopranistice Martine Gojčete
Silić, nastale su 1914. godine. Izvedene nakon Palanovićeva In medio ignis, a prije Knešaurekova Mjeseca,
svojim su impresionističkim zvukom prirodni nastavak
Palanovićeva zanosa i Knešaurekove igre zvukovnim
bojama. Djelo je zazvučalo ne samo zahvaljujući Plamencu nego i zahvaljujući skladatelju Silviju Foretiću.
Potpuno zaljubljen u Plamenčeve Tri pjesme Charlesa
Baudelairea, Foretić je svojom drugom orkestracijom
Poput koncerta otvorenja, i Zvučna gesta — scensko uprizorenje radioigre
čiji je povod bila stota godišnjica smrti
Antuna Gustava Matoša, očekivala se
s nestrpljenjem. Zvučna gesta izvedena je u subotu, 8. studenoga u 11 sati,
također u Zlatnoj dvorani. Redateljica
Katja Šimunić vidjela je u Zvučnoj gesti
priliku da predstavi Matoševe tekstove
o glazbi i plesu koje je pisao početkom
dvadesetog stoljeća u Parizu. Tekstove
je oživio glumac Boris Bakal, a oči gledatelja počivale su i na plesačici Silviji
Marchig, koja je u predstavi sudjelovala
vlastitom plesnom gestom. Povezivanjem vizualnog s auditivnim, radijski se
medij proširio, nudeći gledateljima niz
pokreta u kojima je htio–ne htio morao
sudjelovati. Pokret je potjecao od glazbe. Petero skladatelja ponudilo je svoje skladbe za uprizorenje Matoševih lucidnih tekstova o Frédéricu Chopinu,
o plesu, o Isadori Duncan, o piščevu
nesuđenom instrumentu violončelu...
Skladbe su poredane prema načelu
progresije: od plesno–tonalitetnog Trećeg podatka za novo vrijeme Mire Kadoića i Ragtime elipse Stanka Juzbašića, djela su prolazila svojevrsni proces starenja. Slijedili su La danse des
masques i Jour sombre Tomislava Babića te Doremifasola i Disidentni valcer/
Isadora Stanka Juzbašića koji su doveli do Simbolskog plesa i elektroničke skladbe Ružičasto, mramorno djevojče Ane Horvat. Djela su izvodili članovi kvarteta Alisios Camerata, pijanist
Tomislav Babić te sopran–saksofonist
Miro Kadoić.
Zvučna gesta temeljila se na nizu različitih »igara« — od glazbenih uobličenja
plesa i plesanja kroz vrijeme, preko suigre plesačice i glumca, gdje je ekspresiju ponekad nosio glumac, a ponekad
plesačica. Kretnje plesačice u jednom
su se trenutku ispreplele s kretanjem
pijanistice Mije Elezović, članice kvarteta Alisios Camerata, koja je preuzela poziciju »one koja se kreće«, pa se
glumac počeo obraćati njoj, kao što se
obraćao publici i kao što se prije obraćao plesačici. A čitanje Matoševa teksta nije stalo samo na glumcu, nego se
prenijelo na plesačicu, čime su se uloge umjetnika počele premještati na neočekivan način.
Opreka u spoju
Zamisao je bila izuzetno zanimljiva, jer
je provocirala (nisu li radio i scensko
uprizorenje u opreci?), ponekad iznenađivala (plesačica se ili kretala ili je nepomično stajala ili sjedila), a ponekad
čak i zbunjivala (u nizu kretanja gledatelj je morao odlučiti koga gledati —
Novosadski kvartet
Istoga dana, 8. studenoga, u 16 sati,
Zlatnu dvoranu Hotela Imperial ozvučio je gudački kvartet Tajj iz Novoga
Sada. Koncert je bio raznorodan, s obzirom na stilove, pristupe, razmišljanja
i inspiracije. Poveznica je ipak bio sastav — gudački kvartet, koji je u rukama četvorice skladatelja i jedne skladateljice zazvučao na pet različitih načina.
Drugi gudački kvartet Aleksandre Verbalov slušatelja je držao u napetosti zahvaljujući čvrstim potezima gudala i gustom slaganju vertikale. Skladateljica je
tu intenzivnu skladbu napisala u New
Yorku 1996., a hrvatsku je praizvedbu
Drugi gudački kvartet doživio upravo
te subote u Opatiji. S tim je kvartetom
bilo zanimljivo usporediti Drugi gudački
kvartet nedavno preminulog skladatelja Krešimira Šipuša. Kvartet je, noseći
podnaslov Requiem minor, skladan za
Muzičku tribinu održanu u Opatiji 1977.
Premda pisano za gudački kvartet,
djelo nosi konture pravog Requiema
te od izvođača traži da tijekom izvedbe izgovaraju latinske tekstove Introitusa, Sequence, Offertoriuma, Sanctusa i Communia. Rezultat je duhovno djelo u kojem su članice gudačkog
kvarteta Tajj djelovale poput mističnih
svećenica.
Oklada s prijateljem
Dresden Quartet Aleksandra Simića
izrazito se izdvojio iz konteksta kao djelo temeljeno na tonalitetu i privlačnoj
melodiji. No svatko tko je u programskoj knjižici pročitao autorov životopis,
mogao je očekivati takav iskorak. Simićeva je glazbenička priča nevjerojatna
od točke u kojoj piše da je naučio svirati na »klavijaturi« kalkulatora CASIO,
do točke da je Fakultet muzičke umetnosti upisao bez prave namjere, zbog
oklade s prijateljem. Užitak u onome
što radi, bez obzira na okolinu, čuo se
u Dresden Quartetu čiji je optimizam
upravo rasvijetlio Zlatnu dvoranu.
Pitko je bilo i djelo In Circles... Tibora
Szirovicze čiji su krugovi iz naslova bili
dugoga daha, a čija je repetitivnost djelovala gotovo nježno. Dugoga daha bili
su i tonovi alt–saksofona koji je u svojoj
skladbi Arp Quintet s gudačkim kvartetom Tajj odsvirao Gordan Tudor. Tudor
se od početka Glazbene tribine pred-
Foto Luigi Opatija
Radioigra
stavio kao mladi glazbenik širokih, neiskvarenih pogleda, a njegova je potreba za istraživanjem i otkrivanjem zvonila u Arp Quintetu. Po uzoru na zvukove ARP sintesajzera iz sedamdesetih godina, Tudor je oblikovao gusto,
živopisno gudačko tkivo koje je poslužilo kao podloga za dijalogiziranje gudača i njegova vlastitog instrumenta,
alt–saksofona.
Loop na loop
U 20 sati, u subotu 8. studenoga, posljednjeg dana Glazbene tribine u Opatiji, vjerna je publika nagrađena izuzetnim koncertom izuzetnog LP Dua. Glasovirači Andrija Pavlović i Sonja Lončar
taj su koncert usmjerili prema sebi omiljenom, a i publici dragom načelu ponavljanja uzoraka. Izvodeći djela srpskih i hrvatskih skladatelja, LP Duo razmatra granice između suvremene klasične i suvremene popularne glazbe,
kao i suvremenog iščitavanja internetskih stranica, elektroničke glazbe, loopova i tako dalje. Koncert je doslovno nastavak tribine Suvremena glazba
u loopu te je u praksi pokazao kako danas doista postoji veza edukacije, produkcije, kritike i publike, i to ne samo na
hrvatskoj sceni.
Da je zapravo riječ o igri koja se ponekad pretvara u maštanje i fantaziranje,
a ponekad u spajanje i razilaženje, pokazala je skladba Duo per Duo skladatelja Milimira Draškovića i Miroslava Savića. Bila je to idealna skladba za početak, jer nije samo najavila smjer, nego
je igru izvođača protegnula i na skladatelje: svaki je skladatelj, naime, skladao
dionicu za jedan klavir. LP Duo nastavio se igrati svirajući skladbu Severni
pojas Božidara Obradinovića, a njihova
je igra dosegla vrhunac kad su na red
došli citati. Miloš Raičković posjeo je
protagoniste–glasovirače za jedan klavir, a u svoj je Duet without You upleo
Schubertovu Fantaziju u f–molu (kao i
nešto manje uočljiv motiv Schubertove
pjesme Gretchen za vretenom). Na sličnom je tragu, ali opet sasvim drukčije,
bio Antun Tomislav Šaban koji se u Tri
etide poigrao idejom glazbe koja zvuči kao »posuđena« (od Mozarta), ali to
zapravo nije. Ako je Raičković publiku
raznježio, Šaban ju je razveselio glazbenim dosjetkama i humorom iznesenim s puno šarma.
Ideju pattern–glazbe nastavili su Vladimir Pejković svojom skladbom Jesen,
Dalibor Bukvić skladbom Bis te Ivan
Božičević skladbom Spring Passes. A
na kraju koncerta publiku je još jedanput razveselila poznata tema: LP Duo
za završetak je odabrao Varijacije na
temu La Fiesta Chicka Coree danskog
skladatelja Kima Helwegga. I za svoje
su sviračko nadmudrivanje zaradili veliki, iskreni pljesak oduševljene publike.
Mnogobrojna publika u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial
Foto Luigi Opatija
edeset prva opatijska Glazbena tribina
tradicionalno je bila ispunjena koncertima kojima su predstavljene najnovije
skladbe hrvatskih autora. No osim njih,
obnovljeno je poznavanje nekih starijih
djela, a publici su predstavljena i djela
skladatelja iz susjednih regija, kao i nekih stvaralaca čija
je domovina geografski udaljenija od naše.
plesačicu, pijanisticu ili glumca; a morao je odlučivati i kojem zvuku pridati veću pozornost — glazbi ili čitanom
tekstu). No budući da su se govorene
i plesne geste počele ponavljati, vizualno je uprizorenje dovelo do zamora,
pa je iz perspektive znatiželjnog gledatelja Zvučna gesta bila zanimljiva otprilike do polovice. Da je ostala na razini
radioigre, gdje zvuk povlači subjektivni
vizualni doživljaj, možda bi koncentracija gledatelja, kao i osjećaj kohezije različitih umjetničkih elemenata, bio veći.
Novosadski Kvartet Tajj i saksofonist Gordan Tudor
Foto Luigi Opatija
P
Piše: dr. sc. Irena Paulus
(prvu je napisao 1964.), osnažio zamišljeni debussyjevski zvuk koji se ugodno provlačio među sjedalima Zlatne
dvorane Hotela Imperial.
Foto Luigi Opatija
Svečano otvorenje, Zvučna gesta,
Kvartet Tajj i LP Duo
Plesna gesta Silvije Marchig uz radijski medij
Dirigent Aleksandar Marković otvorio je Tribinu programom
orkestralnih praizvedbi
5
Dječja predstava
»Performans« se doista može promatrati kao »zaigrani postmodernistički
projekt«, no drukčija perspektiva, ona
dječje predstave, to bi događanje obilježila mnogo preciznije. Koncept »red
riječi, red glazbe« doista je zahvalan za
predstavljanje takozvane ozbiljne glazbe najmlađoj publici, pa bi se kao takav
sigurno sjajno uklopio u program, recimo, Hrvatske glazbene mladeži. Upravo zato iznenađuje i uvrštavanje takve
predstave na program Glazbene tribine Opatija, jer u publici, naročito u tom
terminu, najmlađi nisu ni mogli bili prisutni, već naprotiv, odrasla, glazbeno
(visoko)obrazovana publika. Informacije o povezivanju jazza i baroka svode
se na prepričavanje onoga što se u engleskom jeziku zove fun fact ili se u časopisima za djecu nalazi pod rubrikom
»Jeste li znali?« — dubinskog povezivanja jazza i baroka nije bilo. Besmisleno
je tvrditi da povezanosti jazza i baroka
nema; za početak, zanimljiva je činjenica da se učenicima i studentima takozvane notes inégales u francuskoj baroknoj glazbi tumače upravo preko jazz
glazbe. Takva bi razina povezivanja već
bila primjerenija publici na Glazbenoj
tribini Opatija. Osim ako umjetnički voditelji publici tom predstavom nisu htjeli
poručiti da je zapravo infantilna?
D v o d n e v n a t r i b i n a n a 51 . G l a z b e n o j t r i b i n i u O p a t i j i , 7. — 8 . s t u d e n o g a 2 0 14 .
Suvremena glazba u loopu
Položaj pojma suvremene glazbe u društvu razmatrao se u odnosu na četiri okvirne karike: edukaciju, produkciju,
kritiku i publiku
D
Piše: Višnja Požgaj
vodnevna
tribina
Suvremena glazba
u loopu na hrvatskoj
sceni — edukacija,
produkcija, kritika,
publika otvorila je
niz aktualnih pitanja i pokušala odgovoriti na koji način pojedine karike u toj
petlji (loopu) utječu jedna na drugu i
međusobno funkcioniraju u odnosu na
mogućnost djelovanja. Uz četiri okvirne
karike navedene u podnaslovu teme,
uz edukaciju je vezano opće i glazbeno
obrazovanje, uz produkciju financiranje, uz kritiku uredništvo, a publika se
odgaja pod utjecajem svih ostalih elemenata.
Zanimljivost suvremenog
T r e ć i n o ć n i t e r m i n n a 51. G l a z b e n o j t r i b i n i O p a t i j a , u s u b o t u , 8 . s t u d e n o g a 2 014 .
Barok i jazz?
Performans multiinstrumentalista Ratka Vojteka u dvorani Hotela Imperial neprimjeren publici Tribine
Autorice i moderatorice te zanimljive
Tribine, mlade muzikologinje Davorka
Begović i Petra Pavić pozvale su nekoliko uglednih skladatelja, muzikologa, interpreta, glazbenih pedagoga i
kritičara da sudjelovanjem na tribini zajedno s auditorijem odgovore na pitanja gdje se i na koji način danas bavimo
suvremenom glazbom, koliko je i na
koji način ona prisutna u svakodnevici
nastave u obrazovnim institucijama te
u pripremama koncerata pa i na koji je
način takva glazba tretirana na suvremenoj kulturnoj sceni i u društvu. Unatoč bogatoj produkciji (novih) djela na
dvadesetak manifestacija suvremene
glazbene scene u našoj sredini, pitanje
je koliko je ona zanimljiva širem krugu
slušatelja i kako je približiti tom krugu.
Izdvojit ćemo neka od razmišljanja i prijedloga sudionika Tribine.
Dr. sc. Diana Grgurić, muzikologinja i
docentica na Kulturalnim studijima pri
Filozofskom fakultetu u Rijeci, na početku je rekla da je dobro što se otvorila ta zanimljiva tema, jer je opće glazbeno obrazovanje u alarmantnoj krizi,
gotovo pred ukidanjem. Sve je podređeno zabavnoj glazbi. Stoga bi dobro
došao novi udžbenik koji bi podučavao
o audiokulturi. Skladatelji Mirela Ivičević
i Gordan Tudor iz Splita kažu da je bitan
način na koji se predstavlja suvremena
glazba. Važno je animirati i pridobiti publiku odličnim interpretima koji uživaju u
svojem poslu.
O poticanju kreativnosti mladih, primjerice povezivanjem likovne i glazbene umjetnosti, govorili su multimedijski
umjetnik i glazbenik Bojan Gagić (pokretač platforme nove glazbe Sine Linea), Naima Balić i Dubravka Dujmović
Kušan, koja je iznijela pozitivna iskustva
suradnje Hrvatske glazbene mladeži s
raznim ustanovama kao što je HDS,
Cantus ili Hrvatski radio, kako bi se u
nedostatku umjetničkog odgoja u školama učinilo što više za mladu publiku.
A pišu li suvremeni skladatelji dovoljno
glazbe za mlade? Odgovor je negativan, ali je pozitivan primjer amaterske
scene i ljubavi prema glazbi koju primjerice voditelji pjevačkih zborova kao
glavni animatori usađuju u izvođače i
publiku, izvodeći mnogo hrvatskih djela (oko 50%), pa i suvremenih (10–15%),
o čemu je govorila Srđana Vrsalović iz
Hrvatskog sabora kulture.
Estetski otpori
Dirigent i predsjednik Hrvatske glazbene mladeži Tonči Bilić smatra da se suvremena glazba ne smije izvoditi »reda
radi«, već mora tražiti nove načine prezentacije u edukaciji, jer se iz neznanja
pružaju estetski otpori. Pritom je vrlo
važna suradnja skladatelja i izvođača kako bi se novo djelo što potpunije predstavilo i pridonijelo prijemljivosti.
Profesor teorijskih predmeta u srednjoj
glazbenoj školi i predsjednik Hrvatskog
društva glazbenih teoretičara Tihomir
Petrović potvrđuje da je glazbeno obrazovanje »zadnja rupa na svirali«. Programi su više popis želja negoli realne
mogućnosti. Obrazovanje treba osuvremeniti i povezati s ostalim karikama
u loopu. S obzirom na realnost
našega školstva,
Seadeta Midžić se zalaže za
praktično uključivanje djece u
ko n zu m i r a n j e
kulture.
Najslabija karika
Bilo je dosta riječi i o glazbenoj kritici.
Branimir Pufuk je rekao da je kritika najslabija karika u tom loopu, koji je zamka
iz koje bi svi htjeli izaći. »A što je izvan
loopa?« upitao se Trpimir Matasović.
Ključni problem je, prema njegovu mišljenju, zatvorenost pojedinaca. Svatko se naime mora permanentno samoeducirati kako bi proučio ukupnost
suvremene glazbe. Nažalost, mediji
Foto Luigi Opatija
Foto Luigi Opatija
Ivan Bete, Josip Nalis i Seadeta Midžić
6
Multiinstrumentalist Ratko Vojtek oduševio je u džezističkom dijelu programa
Antun Tomislav Šaban, Dubravka Dujmović Kušan, dr. sc. Gorana Doliner i Tonči Bilić
BROJ 188, STUDENI 2014.
ašto se »zaigrani
postmodernist« bavi lošim
izvedbama barokne glazbe ako
jazz svira izvrsno?
Publika je prije nastupa od informacija
o glazbi koja će se izvoditi imala navedene jedino skladatelje: Georga Friedricha Händela, Milivoja Körblera, Antonija Vivaldija, Zeza Confreyja, Georga
Philippa Telemanna te samoga autora predstave i izvođača, Ratka Vojteka. Taj, kako se u programskoj knjižici navodi, »zaigrani postmodernistički
projekt« sadržajno je koncipiran prema
načelu »red glazbe, red govora«. Govorni dio predstave sastojao se uglavnom od popularnokulturnih referencija
na biografije glazbenika, uz poneki citat iz strukovne, muzikološke literature (citira, primjerice, muzikologa Ennija Stipčevića). Nakon govora, autor bi
sjeo za klavir, bas–klarinet ili djembe i
izveo skladbu. Na početku je to bila Passacaglia, posljednji stavak iz Sedme
suite u g–molu za čembalo Georga Friedricha Händela, i to ne baš najvještije izvedena. Uslijedila je skladba Milivoja Körblera, Spotlight, u kojoj se Vojtek
prikazao u nekom sasvim drukčijem
svjetlu — kao jazz glazbenik. Izvedba
obrade Vivaldijeva djela za klavir jednako je bila »nespretno« izvedena kao i
Händelova Passacaglia, dok je u skladbi Dizzy Fingers Zeza Confreyja autor
ponovno pokazao svoje umijeće jazz
pijanista. Naposljetku se nametnulo pitanje: zašto se autor bavi lošim izvedbama barokne glazbe ako jazz svira izvrsno? Izvedba Fantazije u a–molu Georga Philippa Telemanna na bas–klarinetu bila je naročito zanimljiva zbog
specifične boje toga instrumenta, kao
i činjenice da Ratko Vojtek na bas–klarinetu mnogo bolje vlada izvođenjem
baroknog repertoara. Na samom kraju
izvedena je improvizacija u čast Milesu
Davisu na djembama.
uglavnom imaju negativnu ulogu. Podilaze čitateljima, umjesto da kreiraju.
Plasira se »puno smeća«, favorizira se
popularna glazba, a suvremena glazba
nije prisutna u javnosti, tako da se kritičar u tom globalnom svijetu treba (iz)
boriti za svoje mjesto. Izuzetak je Hrvatski radio koji sustavno predstavlja i promiče suvremenu glazbu, pogotovo hrvatsku (emisija Putovi hrvatske glazbe
urednice Ive Lovrec Štefanović).
Foto Luigi Opatija
Z
reći, noćni, koncertni
termin na 51. Glazbenoj tribini Opatija u
subotu, 8. studenoga
2014. bio je rezerviran za performans
multiinstrumentalista Ratka Vojteka.
Na pozornici u Zlatnoj dvorani Hotela
Imperial, mahom stručnoj publici (kad
je u pitanju glazbena naobrazba), predstavio je svoju predstavu Barok i jazz?
Majstorski jazz
Glazbeni kritičar Trpimir Matasović ključni problem vidi u
zatvorenosti pojedinaca prema suvremenoj glazbi
K
ako kaže Mladen Tarbuk,
treba časno i odgovorno
pristupati problemu. Tako će se
razvijati ljubav prema glazbi, čak
i kod ljudi bez sluha
Foto Luigi Opatija
T
Piše: Dario Poljak
Ipak, dobro je da je glazba danas zahvaljujući internetu dostupnija nego ikada, ali je pitanje kako je plasirati? Širenjem polja rada, kaže Antun Tomislav
Šaban, a Mladen Tarbuk dodaje da treba krenuti od sebe. Časno i odgovorno
pristupati problemu. Tako će se razvijati ljubav prema glazbi, čak i kod ljudi
bez sluha. Zaključak je bio da umjesto
prepuštanja statusu quo valja prionuti na posao i naznačene inicijative izrečene tijekom Tribine pokrenuti i provesti u djelo.
7
BROJ 188, STUDENI 2014.
Jedno od pitanja koje se nametnulo
studentima je što sa skladbama nakon
praizvedbe. Na 51. Tribini imali smo priliku čuti dvadeset tri praizvedbe, što je
svakako pohvalno, jer je jedan od ciljeva Tribine, kako je istaknuo Vanja Lisjak, upravo promicanje suvremenog
glazbenog stvaralaštva. Prema riječima skladatelja Ivana Božičevića, Tribina treba biti mjesto na kojem će skladatelji pokazati što su radili. I zaista, organizatori s tog aspekta trebaju biti ponosni, jer smo zahvaljujući njihovoj inicijativi čuli velik broj praizvedbi ili prvi
put slušali izvedbu nekog djela u Hrvatskoj. Primjetan je njihov trud te trud i
rad skladatelja, ali čini se da je masovno potrošačko društvo ostavilo trag i
na glazbenoj umjetnosti. Prema riječima Vanje Lisjaka, cilj Tribine nije stvoriti remek–djela. I to je istina, jer organizatori nisu odgovorni za stvaranje remek–djela. Za to su odgovorni umjetnici, u ovom slučaju skladatelji, koji bi
svakom svojem djelu, bilo ono veliko ili
51. G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a — T r i b i n a s t u d e n a t a m u z i ko l o g i j e i ko m p o z i c i j e
»Koliko je glazba komunicirala s nama?« pitaju se studenti
muzikologije i kompozicije na posljednjem danu opatijske Tribine
8
P
osljednji dan
51. Glazbene
tribine Opatija
bio je rezerviran za Tribinu
studenata
muzikologije i kompozicije, za
dijalog s autorima novih djela,
čije su praizvedbe studenti
imali priliku čuti na koncertima
6., 7. i 8. studenoga. Na tribini je sudjelovalo osamnaest
studenata muzikologije, što je
najveći broj studenata Drugog
odsjeka Muzičke akademije
koji se u posljednjih nekoliko
godina pojavio na Glazbenoj
tribini. Muzikolozima su se
priključila samo četiri studenta kompozicije koji, nažalost,
nisu aktivno sudjelovali u raspravi.
Svrha je djelovanje
Odlika suvremene hrvatske glazbe je,
prema riječima Mladena Tarbuka, stilska šarolikost u odnosu na sloven-
N
Jedan od najstarijih hrvatskih
skladatelja, 89–godišnji Miroslav
Miletić, izvedbe svojih djela riješio je
osnivanjem kvarteta Pro Arte
Mladen Tarbuk istaknuo je stilsku
raznolikost hrvatske glazbe, dok
Ivan Božičević smatra da je ona
komunikativnija nego prije
Studentska
promišljanja
Iako su studenti najprije imali
namjeru razgovarati sa skladateljima o njihovim praizvedenim djelima, rasprava o temi
Suvremena glazba u loopu na
hrvatskoj sceni — edukacija, produkcija, kritika, publika,
koju su u sklopu 51. Tribine
vodile Davorka Begović i Petra Pavić, mnoge je potaknula na razmišljanje o suvremenoj glazbi. Tako su i studenti
svojom tribinom odlučili nastaviti prethodnu temu te se osvrnuti na cjelokupnu Tribinu. Na
pitanja kojima su željeli razjasniti stanje, ali i ukazati na slabe točke suvremene glazbe,
spremno je odgovaralo nekoliko skladatelja koji su do posljednjeg dana ostali u Opatiji
i pokazali otvorenost za dija-
Foto Luigi Opatija
Nove
generacije,
nove
komunikacije
Piše: Karmen Širović
A što bi trebali raditi muzikolozi? Muzikolozi bi takva djela trebali prepoznati,
a onda se pobrinuti da i druge, izvođače i publiku, informiraju o njima. Mnogi će se složiti s konstatacijom da je
glazba način komunikacije, ali studenti su se zapitali koliko je glazba zaista
komunicirala s njima. Gordan Tudor je
istaknuo kako sa studentima treba poraditi na pristupu suvremenoj glazbi, a
onda i na načinu kojim će je prezentirati. Mladi muzikolozi pokazali su inicijativu da se aktivno uključe u život suvremene glazbe, ali se Domagoj Kučinić (student četvrte godine muzikologije i potpredsjednik studentske udruge
fusNota) retorički zapitao: »Tko će nas
usmjeriti? Gdje su naši profesori?« Naime, uz tolik broj studenata muzikologije, uistinu na ovogodišnju Tribinu nije
došao nitko od njihovih profesora s odsjeka. Iako nisu ni mali ni nesposobni
da se brinu za sebe i misle svojom glavom, studenti još uvijek nisu formirane
ličnosti u profesionalnom smislu i potrebno im je usmjerenje te savjet iskusnijih i starijih kolega i mentora.
adamo da će nove generacije
napokon otpetljati loop u
kojem se suvremena glazba nalazi
na hrvatskoj sceni
Foto Luigi Opatija
»Tko će nas usmjeriti? Gdje su naši
profesori?« retorički se zapitao
student muzikologije i potpredsjednik
udruge fusNota Domagoj Kučinić
Gdje su profesori?!
sku i srpsku, čemu je publika mogla i
posvjedočiti na Tribini. Ivan Božičević
smatra da skladatelji pišu glazbu koja
je komunikativnija danas nego prije. Ali
ta suvremena glazba, osim kod nekoliko specijaliziranih ansambala, nije često dio koncertnih programa. Glazbeni
kritičar Trpimir Matasović konstatirao je
da takvu glazbu ima priliku slušati uski
krug ljubitelja glazbe u Opatiji, a veći
broj publike tek svake druge godine na
Muzičkom biennalu Zagreb. U raspravi
su se mogli čuti i neki domišljati pothvati skladatelja koji su riješili taj »problem«.
Kako bi izvodio svoju glazbu, Miroslav
Miletić osnovao je gudački kvartet. I
Gordan Tudor nastupa sa svojim kvartetom saksofona (Papandopulo kvartet) koji često izvodi njegova djela, ali i
djela drugih suvremenih skladatelja. A
u »pomoć« suvremenoj glazbi Tudor je
zajedno sa skladateljicom Mirelom Ivčević priskočio i osnivanjem festivala
Dani Nove glazbe Split. »Svi smo mi
na tržištu«, rekao je Ivan Božičević, a
uz nove medije i tehnološki napredak
danas je skladateljima i glazbi olakšana
i komunikacija. Dobra volja je tu, sada
napokon treba naprijed. Studenti muzikologije kreću s poznatog terena. Predložili su održavanje koncerta za studente kompozicije na idućoj Glazbenoj tribini Opatija. Ideja je pozitivno prihvaćena pa se nadamo da će nove generacije napokon otpetljati loop u kojem se
suvremena glazba nalazi na hrvatskoj
sceni.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Što nakon praizvedbe?
malo, trebali pristupiti kao remek–djelu.
Foto Luigi Opatija
log i komunikaciju: Gordan Tudor, Tibor
Szirovicza, Mladen Tarbuk, Ivan Božičević, Vladimir Pejković, Ana Horvat,
Davorin Kempf, Ratko Vojtek i Sanda
Majurec. A u raspravu su se uključili i
organizatori Tribine, Vanja Lisjak i Silvio
Foretić, te muzikologinja Marija Saraga,
koji su inicijatori aktivnog uključivanja
studenata u Tribinu.
9
51 . G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a — U z k o n c e r t C a n t u s A n s a m b l a , o d r ž a n 7. s t u d e n o g a 2 0 14 .
Z l a t n a d v o r a n a H o t e l a I m p e r i a l , 7. s t u d e n o g a 2 0 14 .
Anomički vremenski kontinuitet
Alisios Camerata
Praizvedbe djela Vjekoslava Nježića, Sande Majurec, Borisa Jakopovića i Mirele Ivičević
Foto Luigi Opatija
Foto Luigi Opatija
Od Sande Majurec na ovogodišnjoj smo Tribini u izvedbi Cantus Ansambla čuli Contratempo
Š
ulekova Sonata za trubu i klavir te …sempre… Borisa
Jakopovića na neki su način sumirali sva (ne nužno
negativna!) proturječja ne samo između Cantus Ansambla i
Glazbene tribine Opatija nego i unutar sâmih tih institucija
10
Sumirana proturječja
I upravo su te dvije skladbe na
neki način sumirale sva (ne nužno negativna!) proturječja ne
samo između Cantus Ansambla
i Glazbene tribine Opatija nego
i unutar sâmih tih institucija. Jer,
ostatak je programa bio posve
u skladu s uvriježenom praksom
i Cantusa i Tribine pa je u tom
smislu i ispunio očekivanja. Prve
note Vjekoslava Nježića, Contratempo Sande Majurec i Dominosa Octarine Mirele Ivičević tipična
su (kvalitetna) djela za ansambl i
manifestaciju tipičnih (kvalitetnih)
skladatelja, i u tom smislu nijedno od njih nije donijelo osobita
iznenađenja.
Dobrodošlo
osvježenje
Upravo je zbog toga skladba ...
sempre... Borisa Jakopovića —
koji nije ni neposredan ni posredan izdanak Šulekove škole — bila dobrodošlo osvježenje
na programu, primjer skladanja
kvalitetne glazbe i izvan u nas
dominantnih skladateljsko–tehničkih (a i estetičkih) obrazaca.
To je djelo, uostalom, unutar cijele Tribine izazvalo najveće polemike. Doduše, ne (kako bi se
očekivalo) zbog svojega glazbenog sadržaja, nego zbog skladateljeva popratnog teksta. Naime,
mnogi su se zbunili (možda čak
i uvrijedili!) tom jednom jedinom
rečenicom u kojoj se spominju
»anomički vremenski kontinuitet«, »akustički potencijal spektralističkih tekstura«, »zoniranje
zvučnih masa« i »antipozitivistička sinteza«. Da, stil je te rečenice
možda pomalo hermetičan; no
ako Jakopovićevi kolege skladatelji te studenti muzikologije u njoj
navedene pojmove ne razumiju
— a ne žele se ni raspitati za njihovo značenje — to više govori o
njima sâmima nego o Jakopoviću i njegovoj glazbi.
Foto Luigi Opatija
Šulekova Sonata za trubu i klavir jest »stršala«, ne svojom kalendarskom nesuvremenošću,
nego još više onom estetičkoga
svjetonazora. Uostalom, nije čak
ni riječ o jednom od reprezentativnijih Šulekovih djela — kako je
spomenuto u programskoj knjižici, ta skladba je »do sada doživjela brojne izvedbe, osobito na
studentskim koncertima« — ali
ne i izvan akademsko–pedagoškog okvira. Ipak, Šulek je imao
smisla u navedenom programu
— jer, hrvatski skladateljski establišment ionako je najvećim dijelom izašao (izravno ili posredno)
ispod Šulekova šinjela. I koliko
god se Šulekovi nasljednici trudili (ili ne trudili) to prikriti, odzvone
Učiteljeva svjetonazora nalazimo
i u glazbama njegovih učenika,
kao i učenika njegovih učenika.
Mladen Tarbuk
A
lisios Camerata po
sastavu je ansambl
tipičan za Messiaenov
Kvartet za kraj vremena
(klarinet, violina,
violončelo i klavir)
K
Piše: Višnja Požgaj
vartet Alisios Camerata u nepunih
se godinu dana djelovanja nametnuo
i afirmirao u hrvatskom glazbenom
životu zahvaljujući neuobičajenom sastavu vrhunskih glazbenika — iznimnih
solista međunarodnog ugleda, koji su
pronašli zajednički interes u kvalitetnom komornom muziciranju. Radovan
Cavalin (klarinet), Vlatka Peljhan (violina), Branimir Pustički (violončelo) i Mia
Elezović (klavir) u Opatiji su se predstavili kao iskusni komorni glazbenici u zanimljivom, pretežito novom programu
hrvatskih autora s čak pet praizvedbi.
Židovski melos
Davor Bobić skladbu Menora (svijećnjak) posvetio je upravo naručitelju —
ansamblu Alisios Camerata, koji je djelo praizveo prošle godine u Japanu,
predstavio ga zatim i na Cipru, a sada
prvi put i u Hrvatskoj. To virtuozno djelo
s karakterističnim »vriskom« klarineta i
energičnom pratnjom klavira temelje-
no je na židovskom folklornom melosu, u očekivanju moguće obnove varaždinske sinagoge. Svileni pokret Viktorije Čop asocira na specifičan protok
i oblikovanje vremena u toj nešto mirnijoj skladbi koja glazbeni sadržaj pronalazi u kontrastnim fragmentima, prepuštajući »svileni« sjaj klarinetu. Skladbu Introduction napisao je Ivan Josip
Skender za Alisios Cameratu s podnaslovima Intimno, Hvalisavo i pomalo vulgarno, Bolna ispovijed, Bijesno i
Razilaženje. Pojedini instrumenti predstavljaju se u solo odsječcima i motivima te postupno dobivaju reakciju od
ostatka ansambla, svaki put na različit
način, poput četvero neznanaca koji
prvi put zajedno sjede i razmjenjuju životna iskustva te proživljavaju emotivna
stanja različitog intenziteta.
Ogledalo imena
Iznimnu atmosferu dočarala je Olja
Jelaska u skladbi Vjetar u planini Karmel. Ideja je bila potraga za određenim
oblikom simetrije u proporcijama forme kao i ravnoteža zvuka na više razina, dok je sadržaj — prožet elementom zraka — ogledalo naziva skladbe i
imena samoga kvarteta (alisios je vjetar
koji puše na Kanarskim otocima gdje
živi Radovan Cavallin). Može li se vjetar
vidjeti, pita se autorica, ili ga opažamo
tek micanjem grana na stablu? Što je
to i odakle dolazi? Skladba neobična
naslova –oso Mladena Tarbuka lingvistička je dosjetka. Objašnjavaju je podnaslovi koji završavaju tim istim nastavkom: Giocoso istražuje kontraste dinamike, boje, ritamske strukture i tempa,
Noioso pokušava dosađivati, Nervoso počinje izvlačenjem ceduljica iz šešira s uputama za svakog glazbenika
kako da izvede svoju dionicu, a Tenebroso iskušava proširivanje zvukovnih
mogućnosti klasičnih instrumenata:
primjerice, po klaviru se svira čekićima, klarinet izvodi multifone, a gudači
Fawcettove flažolete.
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Mirela
Ivičević
predstavila
je skladbu
Dominosa
Octarine
d Cantus Ansambla, kao
»kućnog«
i z vo đa č ko g
tijela Hrvatskoga društva
skladatelja logično je očekivati
da se pojavljuje i na HDS–ovim
manifestacijama. Tu je zadaću
ansambl odradio i na ovogodišnjoj Glazbenoj tribini Opatija,
predstavivši se programom koji
je istodobno i reprezentativan
za njega sâmog, ali i za cjelinu
programske koncepcije ovog
izdanja Tribine. U pomirivanju tih
dviju (ne potpuno kompatibilnih!)
smjernica došlo je i do nekih nužnih kompromisa s obiju strana.
S jedne strane, obljetničarska
je programska politika Cantus
Ansambla (ovaj put pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera) bila
predstavljena Sonatom za trubu
i klavir Stjepana Šuleka, djelom
koje je svojom »nesuvremenošću« iskakalo iz programskih
okvira Tribine. S druge, danak
posve svjesnoj »šarolikosti« Tribine bila je izvedba skladbe ...
sempre... Borisa Jakopovića,
autora koji ne pripada više ili
manje formaliziranom HDS–ovu
skladateljskom establišmentu
te je kao takav bio pomalo neočekivan na programu Cantus
Ansambla.
Nesuvremeni eklektik
Jedino djelo koje na tom koncertu nije
praizvedeno bila je skladba za klarinet
solo 11 per 1 in 1 Dubravka Detonija,
nastala u Dubrovniku 1983. Posvećena je Radovanu Cavallinu koji ju je i praizveo 1985. u Zagrebu. Uz mnogobrojne zvukovno–tehničke efekte, čak i uz
povremenu upotrebu glasa, Radovan
Cavallin je to dosjetljivo njemu posvećeno djelo i ovom prigodom izveo suvereno, angažirano i virtuozno.
Foto Luigi Opatija
O
Piše: Trpimir Matasović
Klarinetist Radovan Cavalin, violinistica Vlatka Peljhan, violončelist Branimir Pustički,
violončelo i pijanistica Mia Elezović u Opatiji su se predstavili kao iskusni komorni
glazbenici
Alisios Camerata u Zlatnoj dvorani Hotela
Imperial
11
Naš je jedini ansambl za suvremenu glazbu s kontinuiranim djelovanjem pronašao uspješan recept za privlačenje
publike
a je pronašao uspješan recept za privlačenje šireg kruga
publike na koncerte
suvremene glazbe,
potvrdio je Cantus
Ansambl i na svojem drugom koncertu
iz ciklusa Cantus & Lisinski, održanom
10. studenoga 2014. u Maloj dvorani
Vatroslava Lisinskog u sezoni (s) povodom 70 godina Hrvatskog društva
skladatelja, 100. godišnjice rođenja
Stjepana Šuleka i 90. rođendana Milka Kelemena. Kvalitetno osmišljena
programska koncepcija ansambla u
aktualnoj sezoni više je nego atraktivna
i kreirana da bi zadovoljila različite ukuse, od poklonika stvaralaštva izniklog
na tradiciji (Stjepana Šuleka i njegovih
učenika), preko ljubitelja suvremene
glazbe u najaktualnijem smislu riječi, do
najnovijih glazbeno–scenskih ostvarenja.
Vedran Metelko
Trolist Šulekovih učenika
12
Sopranistica Gorana Biondić i mezzosopranistica Ivana Srbljan u drugoj epizodi operne sapunice čija je autorica Mirela Ivičević
Kročeći putovima skladateljskog izričaja Stjepana Šuleka i njegovih učenika,
Cantus Ansambl u ovoj sezoni iznosi
detaljni prikaz stvaralaštva pripadnika
njegove škole, izniklih na istim temeljima, a opet različitih svjetonazora i težnji. Među prvima je iz Šulekova razreda potekao ovogodišnji slavljenik Milko
Kelemen, čije je Konstelacije za komorni ansambl Cantus Ansambl izveo na
svojem prvom ovosezonskom koncertu nakon Šulekove Prve sonate za klavir. Na istom je koncertu svoje mjesto
našao i posljednji opus Stanka Horvata, Silazak na vrh za glas i komorni ansambl, skladan na stihove Luke Paljetka. Niz je nastavljen na drugom koncertu na kojem je predstavljeno stvaralaštvo dvojice pripadnika Horvatove skladateljske generacije koja je diplomirala
1956. i 1957. godine, Nikole Glassla i
nedavno preminulog Krešimira Šipuša te Dubravka Detonija, koji je uz studij kompozicije završio i klavir u razredu
Svetislava Stančića. Stvaralaštvo skladatelja i pijanista Nikole Glassla vrlo je
malo poznato, što u najvećoj mjeri možemo pripisati njegovu životu i djelovanju izvan Hrvatske, točnije u Münchenu, u koji je otišao 1964. godine. Sve
do koncerta koji je navedenom skladateljskom trojcu godine 2005. upriličilo
Hrvatsko društvo skladatelja, a potom
i susreta u povodu skladateljeva 90. rođendana pet godina poslije, njegov je
Mirelina Operna sapunica
Osobitost ovosezonskog ciklusa Cantus Ansambla čini podciklus Soap
Opera, ostvaren u koprodukciji s Muzičkim biennalom Zagreb i Kulturom
promjene SC–a. Atraktivan projekt stapa elemente opere s onima tipičnim za
sapunice u pet epizoda koje potpisuje
petero skladatelja (Mladen Tarbuk, Mirela Ivičević, Zoran Juranić, Silvio Foretić i Gordan Tudor), stvarajući prema
dramaturškom predlošku Irene Škorić
i u režiji Dore Ruždjak Podolski. Pojedinačne (pra)izvedbe na svakome od
koncerata bit će zaokružene u cjelinu
na MBZ–u 2015. Nakon prve epizode
Mladena Tarbuka, u kojoj se dvije protagonistice susreću u prostoru Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog,
na koju su podsjetili i videoisječci uoči
nastavka, koncept, glazbu i libreto za
drugu epizodu (nastavak) osmislila je
Mirela Ivičević, naslovivši je 853211
Dreamgirls! Epizodu jedne od najinventivnijih skladateljica mlađe generacije s
bečkom adresom, koja u svojim ostvarenjima pronicavo ironizira društvene
norme i zbivanja, najbolje opisuje njezin
citat: »Moje Dreamgirls nastale su kao
antipod Irmi i Mireli iz nadasve inspirativnog Irenina predloška. Dreamgirls
nisu nikakav ultimativni uzor, nisu savršene, nisu ništa bolje, moralnije ni kvalitetnije od predloženih im ‘kolegica’ Irme
i Mirele čije su uloge dobile, nisu čak
ni simpatične. Dreamgirls jesu jedan
od tisuću alternativnih ženskih snova
mimo ili uz onaj o bivanju nezamjenji-
Samoborska praizvedba
U nastavku prvoga dijela koncerta, uz
ansambl, pod vodstvom stalnog dirigenta Ivana Josipa Skendera, nastupio je sve uspješniji pijanist mlađe generacije Aljoša Jurinić, izvevši prvi put
nakon praizvedbe u Samoboru, 14. listopada 2014., skladbu Dubravka Detonija Noć između srijede i petka za klavir i komorni orkestar. Nastavak je to
uspješne višegodišnje suradnje sa Samoborskom glazbenom jeseni, u sklopu koje Cantus Ansambl iz godine u
godinu praizvodi djela hrvatskih skladatelja uz laureate Međunarodnog natjecanja mladih glazbenika Ferdo Livadić. Nakon akustične franjevačke crkve u Samoboru u kojoj je praizvedena, skladba, koju prema riječima autora
čini »14 među se povezanih, a naizgled
kontrastnih pogleda… na jednu ponešto neobičnu noć, samo jedno od
mnogih mračnih ili neuobičajenih stanja
u umjetnikovu životu, noć koja može biti
i metafora za dan, ljubav, život ili neke
druge manje važne pojave i stvari«, dobila je novu zvukovnu dimenziju u Maloj
dvorani Lisinski. Nastala u rano proljeće 2014. u Dubrovniku, pisana je upravo za Aljošu Jurinića i Cantus Ansambl,
koji su njezinoj najnovijoj izvedbi pristupili s velikim entuzijazmom, kreirajući
zanimljive i moćne zvukovne kontraste.
Pijanist Aljoša Jurinić uspio je proniknuti u njezinu virtuozitetom obavijenu srž,
prožetu izmijenjenim citatima iz popularnih repertoarnih ostvarenja Beethovena, Mozarta i Chopina i kontrastnim
raspoloženjima.
Requiem minor
Početak drugoga dijela večeri pripao
je posljednjem iz generacijskog trolista
Šulekovih studenata koji su na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji diplomirali 1956./1957. godine, nedavno preminulom skladatelju i dirigentu Krešimiru Šipušu. Nastavivši se usavršavati u
inozemstvu, a potom i nižući dirigentske uspjehe diljem Europe, Krešimir Šipuš za prebivalište je odabrao Oslo, u
kojem je i njegovo posljednje počivalište. Iz bogatog opusa koji čine brojna
orkestralna, komorna, vokalno–instrumentalna i scenska djela, članovi Can-
N
adahnjujući nastavak
operne sapunice Mirele
Ivičević, naslovljen 853211
Dreamgirls!, ispunjen je
domišljatim skladateljskim
rješenjima i izvrsnim
poznavanjem prilagodbe sceni
vo savršenom suprugom i majkom, a
koje se mnoge žene boje (priznati) da
sanjaju. Snova koje sanjati, a ni provoditi u djelo ne moraju, ali ako se na to
ikad odluče, bit će to sasvim u redu. Za
razliku od Irme i Mirele, životna sreća
Dreamgirls ne ovisi o njihovoj fizičkoj i
socijalnoj kvalificiranosti za posjedovanje emocionalnog i materijalnog imetka nekog drugog (odnosno o bivanju
u posjedu tog nekog drugog), jer najvažnije već i same posjeduju — žive u
svijetu u kojem mogu biti vlasnice onog
čime se još uvijek tužno mali broj stvarnih žena može pohvaliti: vlastitog tijela,
misli, egzistencije; vjere u samu sebe.«
Nadahnjujući nastavak sapunice Mirele
Ivičević ispunjen je domišljatim skladateljskim rješenjima i izvrsnim poznavanjem prilagodbe sceni. U skladnoj interakciji sa članovima Cantus Ansambla
pod dirigentskim vodstvom Ivana Josipa Skendera, dojmljive su bile solistice, sopranistica Gorana Biondić i mezzosopranistica Ivana Srbljan, ostvarivši uvjerljivu izvedbu na tragu provokacije. Nastavak Zorana Juranića slijedi u
veljači.
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Mirele Ivičević i Šulekovi studenti
obilježili drugi ovosezonski koncert
D
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
tus Ansambla, violinisti Ivan Novinc i
Martin Draušnik, violist Tvrtko Pavlin i
violončelist Jasen Chelfi, izveli su jedno od njegovih najvažnijih ostvarenja,
peterostavačni Drugi gudački kvartet,
Requiem minor, posvećen uspomeni
na skladateljeva preminulog oca, čije
je ishodište moguće pronaći u srednjovjekovnoj kadenci Dies irae.
Vedran Metelko
Dreamgirls
M a l a d v o r a n a L i s i n s k i , 10. s t u d e n o g a 2 014 . S e z o n a C a n t u s A n s a m b l a
opus bio gotovo nepoznat. Novu priliku
za upoznavanje Glasslove skladateljske osobnosti pružio nam je uvijek pouzdani pijanist Filip Fak, otvorivši drugu
ovosezonsku koncertnu večer Cantus
Ansambla konciznom i usredotočenom izvedbom Glasslove dvadesetominutne Sonate za klavir u F–duru, nastale 1980. godine. Trostavačno ostvarenje eklektičnog karaktera, vjeran je
odraz skladateljeva pijanističkog umijeća i prisnosti s glazbalom, ali i tradicijom, razvijenih melodija karakterističnih
za neoromantizam, uz prevladavajuće
elemente neoklasicizma.
U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja,
čija je 70. godišnjica središnji povod turneje, u
suorganizaciji Canadian Sinfoniette i uz potporu
Veleposlanstva RH u Ottawi i konzularnog odjela
u Mississaugi, ansambl je na četiri koncerta
predstavio djela dvanaest probranih hrvatskih
skladatelja
P
Cantus puhači i Glenn Gould u trenucima opuštanja
Karolina Rugle
14
ust raspored
glazbenika
Cantus Ansambla u listopadu
rezultirao
je
nizom izvrsnih
nastupa početkom studenoga:
počeli su (pra)izvedbama na opatijskoj Glazbenoj tribini, gdje su izvedena djela Stjepana Šuleka, Borisa Jakopovića, Sande Majurec,
Vjekoslava Nježića i Mirele Ivičević,
čija se skladba za solo flautu Danija Bošnjaka i ansambl pripremala
i za veliki koncert koji će uslijediti
nešto više od tjedan dana poslije u
Torontu. Odmah nakon Opatije, na
zagrebačkom koncertu u sklopu
ciklusa Cantus&Lisinski u prvom
je planu bila druga generacija Šulekovih studenata: Nikola Glassl,
Krešimir Šipuš i Dubravko Detoni,
a praizvedena je i druga epizoda
ovosezonskog projekta Cantusa,
MBZ–a i Kulture promjene, Soap
Opere, iz pera jedine skladateljice
iz skladateljske petorke sapunice,
Mirele Ivičević. Pokusi tih dana
nisu prestajali jer se već dva dana
nakon posljednjeg ovogodišnjeg
koncerta ciklusa krenulo na prekooceansku turneju.
Vedran Kocelj
Toronto TN Tower gdje je Studio Glenn Gould
G
Piše: Karolina Rugle
ubliku su
činili kanadski
Hrvati,
brojni članovi
diplomatskog zbora i
nekoliko ljubitelja glazbe
koji su uspjeli doći na
koncert unatoč velikoj
hladnoći i snijegu koji
je tih dana zahvatio i
Ottawu
Kanadske veze
Razvijajući kulturne veze s Kanadom te nastavljajući višegodišnju
suradnju s ansamblom Les Amis iz
Kanade, od 14. do 20. studenoga
ove godine Cantus Ansambl održao je koncerte u trima najvećim
kanadskim kulturnim središtima:
Torontu, Ottawi i Montrealu, a potom je gudački kvartet Ansambla
održao koncert u Kitcheneru, na
poziv kolega iz gudačkog kvarteta
Penderecki. U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, čija je 70.
godišnjica središnji povod turneje,
u suorganizaciji Canadian Sinfoniette i uz potporu Veleposlanstva
RH u Ottawi i konzularnog odjela
u Mississaugi, ansambl je na četiri koncerta predstavio djela dvanaest probranih hrvatskih skladatelja
suvremene glazbe: Milka Kelemena, Krešimira Šipuša, Anđelka Klobučara, Stanka Horvata, Marka
Ruždjaka, Frane Paraća, Berislava Šipuša, Srđana Dedića, Mladena Tarbuka, Krešimira Seletkovića,
Ivana Josipa Skendera i Mirele Ivičević. Svoj prvi koncert u Kanadi
ansambl je održao još 2008. godine, otkad traje suradnja i kulturna
razmjena između ansambla Les
Amis, Cantus Ansambla i Muzičkog biennala Zagreb. Toj se skupini pridružio i Gudački kvartet Penderecki, ugostivši gudački kvartet
Cantus Ansambla (Ivan Novinc,
Martin Draušnik, Tvrtko Pavlin i
Jasen Chelfi) u ciklusu podnevnih koncerata na Sveučilištu Wilfried Laurier, gdje su izveli gudačke
kvartete Krešimira Šipuša, Srđana Dedića, Krešimira Seletkovića i
Ivana Josipa Skendera.
Vedran Kocelj
BROJ 188, STUDENI 2014.
Unatoč
hladnoći
i snijegu
Posjet Ottawi zaokružio je koncert
Cantus Ansambla
u MacKay United
Church, na kojemu
su članovi ansambla izveli puhački kvintet Stanka
Horvata (Appel),
Nonet Milka Kelemena, kvartet
messiaenovskoga sastava Marka
Ruždjaka (Prudent
Views of My Love
Passing by the Season) te repertoarnu skladbu AnCantus Ansambl s članovima Les Amis pod vodstvom Ivana Josipa Skendera u Studiju
sambla, Tan Hetti
Glenn Gould
Berislava Šipuša.
Koncert je održan uz srdačnu potporu publike
koju su činili kanadski Hrvati, brojni članovi diSuradnja na koncertima
plomatskog zbora i nekoliko ljubitelja glazbe koji
su uspjeli doći na koncert unatoč velikoj hladPrvi koncert ovogodišnje turneje održan je u
noći i snijegu koji je tih dana zahvatio i Ottawu.
glasovitom studiju Glenn Gould u Torontu, a na
programu su bile dvije praizvedbe stranih autoSunčani Québec
ra (Dance, Song and Celebration katalonskog
skladatelja Beneta Casablancasa i Yacami Variazioni kanadskog skladatelja Michaela Pepe) Prijelazom na francusko govorno područje
te prve izvedbe izvan Hrvatske skladbi Mirele promijenile su se pomalo i vremenske prilike,
Ivičević (Dominosa Octarine) i Berislava Šipuša pa smo imali priliku prošetati vjetrovitim i pro(..un breve viaggio verso le luci di Amaraath..). hladnim, ali ipak sunčanim Montréalom. TaUz Cantus Ansambl nastupili su i članovi an- mošnja Chapelle de Bon Pasteur, većini glazsambla Les Amis, u izvedbama skladbi Micha- benika dobro poznata koncertna lokacija, bila
ela Pepe i Berislava Šipuša, a kao solisti poseb- je savršenim mjestom posljednjeg koncerta u
no su zablistali udaraljkaši Marko Mihajlović i velikom sastavu, kad su izvedeni Prvi gudačHrvoje Sekovanić u izvedbi Šipuševe skladbe ki kvartet Ivana Josipa Skendera, Scherzo za
za dva klavira, udaraljke i ansambl. Osim njih, u puhački kvintet Frane Paraća, Glazba za Canglavnim su ulogama bile pijanistice Srebrenka tus Ansambl Anđelka Klobučara i tri stavka iz
Poljak i Erika Crino, a u skladbi Mirele Ivičević Sjećanja na Issu Mladena Tarbuka, djelo zbog
flautu solo svirao je Dani Bošnjak. Izrazito po- kojega su maestro Skender i članovi ansambla
zitivne reakcije mnogobrojne publike u dvorani prepoznati u podzemnoj željeznici u Montréalu.
označile su uspješan početak turneje i dale po- Publika u Montréalu doista je bila iznenađenje.
Naime, osim dugog pljeska i pozivanja ansamticaj za daljnje koncerte.
bla na dodatni izlazak pred publiku, nekoliko je
slušatelja ostalo upoznati glazbenike te razgoUnatoč snijegu
varati o nekim našim skladateljima čija su djela
upoznali u vrijeme studija, a pojavila su se i piU Ottawi su ansamblu toplu dobrodošlicu pritanja koja smo već čuli od nekoliko posjetitelja
redili veleposlanik RH u Kanadi, gospodin Vekoncerta u Torontu — gdje se može kupiti CD
selko Grubišić, i djelatnici našeg tamošnjeg veCantus Ansambla? Na put nismo došli praznih
leposlanstva. Nakon primanja, večere i družeruku, pa su svi naši kanadski suradnici i domanja u veleposlanstvu, dio ansambla bio je smjećini na dar dobili neka izdanja hrvatskih skladašten i u rezidenciji veleposlanstva za boravka u
telja, no nakon svega ostaje pitanje montrealOttawi, što će im zasigurno ostati zabavna usske publike i nada Ansambla da će prije sljepomena. Posjetili smo i zgradu kanadskog pardećega susreta na nekom od gostujućih konlamenta, čuli sve zanimljivosti o kanadskoj pocerata zaista i osvanuti već dugo planirano CD/
vijesti i snimili neizbježne fotografije uz portreDVD izdanje Cantus Ansambla, ujedno i prvo
te kraljice Viktorije, nakon čega su predstavnipravo reprezentativno izdanje s kojim se može
ci Veleposlanstva i zamjenik ministrice kulture,
uputiti na neki budući boarding pred uzbudljivu
Berislav Šipuš, održali nekoliko uspješnih sastai uspješnu turneju poput ove kanadske.
Pijanist ica Tamara Jurk ić S viben kao
znanstvena novakinja–asistentica
održala lecture–recital u Kanadi
Sedmero
veličanstvenih
S
lobodna sam objaviti čitateljstvu Cantusa da
sam kao znanstvena novakinja–asistentica
5. listopada 2014. otputovala avionom (o
vlastitom trošku) u Kanadu održati pozivno
predavanje i dva koncerta na Muzičku akademiju Sveučilišta Laval u Quebec Cityju.
Nakon dolaska, na uvodnom su me sastanku predstavili
dekanu fakulteta, profesorima i studentima te sam 8. listopada u 16 sati održala lecture–recital na francuskom jeziku
na temu Trois compositeurs Juifs de Croatie: La tragedie
des camps de concentration (Tri hrvatska skladatelja židovskog podrijetla: tragedija koncentracijskih logora). U
sklopu predavanja predstavila sam i kulturnu povijest Hrvatske i hrvatske glazbe, glavne odrednice glazbenih stilova u Hrvatskoj u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća te sam
izvela djela hrvatskih skladatelja Žige Hirschlera, Rikarda
Schwarza i Alfreda Schwarza, kao tri paradigmatična primjera različitih stilova u hrvatskoj glazbi prve polovice 20.
stoljeća. Dana 9. listopada u 19.30 održala sam recital s
hrvatskim kornistom Hrvojem Pintarićem i kanadskim
umjetnikom na trombonu, profesorom Jamesom Lebensom, na kojem su predstavljena djela sedmoro hrvatskih
skladatelja: Miljenka Prohaske, Ivana pl. Zajca, Ivane Lang,
Alfija Kabilja, Tomislava Uhlika, Ive Josipovića i Davora Bobića. Posebnost toga koncerta bila je svjetska praizvedba
Prijateljskog trija Alfija Kabilja, skladanog u listopadu ove
godine posebno za navedeni sastav. U petak, 11. listopada, ista je skladba, s djelom Kasno jutro Alfija Kabilja,
snimljena u specijalnom tonskom studiju LARC Sveučilišta
Laval. (Tamara Jurkić Sviben)
BROJ 188, STUDENI 2014.
naka s ministricom
Kanadske ostavštine i službenih jezika Shelly Glover,
te sa šeficom kabineta predsjednika
Parlamenta Kenzie
Potter. Uslijedio je
jednako uspješan
sastanak u Kanadskom vijeću za
umjetnosti.
K a n a d s k a t u r n e j a C a n t u s A n s a m b l a (14 . — 2 0 .
s t u d e n o g a 2 014 . u To r o n t u , O t t a w i , M o n t r e a l u i
Kitcheneru)
Tamara Jurkić Sviben, Hrvoje Pintarić i James Lebens
15
Susret gudača izmjenjuje se bijenalno sa susretom pijanista Darko Lukić
D
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
vije godine nakon
150. godišnjice rođenja
hrvatskog
violinista i skladatelja Franje Krežme,
njegov rodni Osijek
odužio mu se još jednim, 23. Memorijalom Franjo Krežma, međunarodnim
susretom mladih gudača, održanim od
7. do 9. studenoga u Koncertnoj dvorani Glazbene škole Franje Kuhača i u
Atriju Gradske straže Muzeja Slavonije.
Jedna od najvažnijih kulturno–glazbenih manifestacija istočne Hrvatske koja
se održava u spomen na toga prerano
preminulog violinskog virtuoza, bijenalno se izmjenjujući s pijanističkim
memorijalom Darko Lukić i okupljajući
odabrane gudače iz zemlje i inozemstva, i ove je godine upriličena u organizaciji Glazbene mladeži u Osijeku, pod
pokroviteljstvom Grada Osijeka, Osječko–baranjske županije i Ministarstva
kulture Republike Hrvatske.
Davorin Tram
Kratki život
16
Dvadesetpetogodišnja dubrovačka violinistica Đana Kahriman
Jedan od brojnih istaknutih hrvatskih
glazbenih umjetnika 19. stoljeća, Franjo Krežma, rođen je u Osijeku, 2. rujna
1862. godine. Pokazavši iznimnu nadarenost za glazbu već u ranom djetinjstvu, preselivši se u Zagreb, violinu
počinje učiti kao četverogodišnjak kod
Đure Eisenhutha na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Nakon toga sa sestrom odlazi na studij u
Beč, završivši tamošnji Konzervatorij u
dobi od samo trinaest godina. Postavši
slavan tijekom višegodišnjega koncertiranja po najuglednijim europskim glazbenim središtima, godine 1879. prihvaća ponudu Benjamina Bilsea za mjesto
koncertnoga majstora u njegovu vrlo
popularnom orkestru u Berlinu, koji je
poslije izrastao u Berlinsku filharmoniju,
a s kojim je nastupao i solistički po Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Austriji i drugim europskim zemljama. Franjo Krežma preminuo je od posljedica teške
upale uha na vrhuncu karijere, tijekom
turneje, 15. lipnja 1881. u Frankfurtu na
Majni, a njegovi su posmrtni ostaci tri
godine poslije pokopani na zagrebač-
Unatoč iznimno kratkom životu, Krežma je uspio ostvariti svoje snove i
ostaviti trag na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj sceni. U njegovu skladateljskom opusu najbrojnija je salonska
glazba — virtuozne minijature i fantazije za violinu i klavir kojih je skladao
stotinjak, a koje je, istražujući njegovu
ostavštinu, otkrio Franjo Kuhač. Simfonija u a–molu, tri uvertire, nekoliko koračnica i plesova, Scherzino za violinu
i klavir, više skladbi za violinu i orkestar,
skladbe za violinu (romance, Bosanski
guslar, Iz hvatskog primorja), gudački kvartet, zborske skladbe i solo pjesme tek su dio njegova sačuvanog naslijeđa, o čijoj neupitnoj vrijednosti svjedoče i snimke iz fonoteke Hrvatskoga
radija.
Entuzijastične izvedbe
Važnost Franje Krežme u razvoju violinističke tradicije na našim prostorima
tijekom više od četiri desetljeća potvrđuje i Memorijal koji je utemeljila nekadašnja ravnateljica Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, profesorica Gordana Gojković. Podijeljen u tri koncertne večeri, Memorijal je i ovaj put imao
isti cilj: predstaviti nadarene mlade gudače i približiti klasičnu glazbu široj javnosti, ponajprije mladima. Sudeći po
reakcijama i broju posjetitelja, misija je
uspjela. Prva je večer u do posljednjeg
mjesta ispunjenoj Koncertnoj dvorani
Glazbene škole Franje Kuhača protekla
u znaku najmlađih sudionika, učenika
Glazbenih škola Pavla Markovca, Blagoja Berse i Vatroslava Lisinskog iz Zagreba, Franje Kuhača iz Osijeka i Konzervatorija za glazbu i balet iz Ljubljane, nagrađenih na državnim i međunarodnim natjecanjima, od kojih su neki
od ove jeseni studenti na zagrebačkoj
Muzičkoj akademiji. Jedna za drugom
nizale su se tako entuzijazmom prožete izvedbe; nakon dopadljivog nastupa
najmlađe violinistice Matee Barišin slijedila je izvedba temperamentne violončelistice Sare Čano, koja je potom
nastupila u duu s odmjerenim violinistom Nikolom Pajanovićem, izazvavši oduševljenje publike uigranim nastupom. Violinist Matej Mihaljević odsvirao je ljupki Menuet za violinu i klavir, op. 18 Dore Pejačević, a drugi dio
večeri obilježili su virtuozni nastupi pedantne srednjoškolke Noami Konforte
te spretnog i vrlo muzikalnog kontrabasista Igora Šajatovića, dobitnika druge
nagrade na nedavno održanom Natjecanju Papandopulo, koji je, poput senzibilne violončelistice Ive Ilakovac, koja
je zaključila prvu koncertnu večer, odnedavno student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Drugi dan 23. Memorijala Franjo Krežma protekao je u znaku
koncerta studenata violine na Muzičkim akademijama u Beču, Budimpešti i
Zagrebu. Raznolik i zahtjevan program
nisu činila samo popularna repertoarna
ostvarenja, što je tome koncertu dalo
dodatnu težinu. Mlada violinistica Eva
Šulić, studentica uglednoga profesora
Leonida Sorokowa koji violinu predaje u Beču i Zagrebu, istaknula se temperamentnim, intonativno preciznim i
filigranski istkanim izvedbama virtuoznih skladbi Giuseppea Tartinija i Fritza
Kreislera. Uslijedio je nastup Osječanina Zvonimira Krpana, studenta zagre-
bačke Muzičke akademije iz razreda
Davora Philipsa, koji je uz djela Paganinija i Sibeliusa, izveo salonski profinjenu interpretaciju skladbe Souvenir
à Steinbrück Franje Krežme. Gošća iz
Budimpešte, Eszter Kökény, ostavila je
snažan dojam uvjerljivim promišljanjem
skladbi Ernesta Blocha i Bele Bartóka,
a studentsku je večer zrelom i preciznom izvedbom skladbi Leoša Janačeka i Fritza Kreislera zatvorio violinist
Martin Krpan, student treće godine na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu Leonida Sorokowa.
Sjajna Kahriman
Završna večer Memorijala već je tradicionalno u znaku solističkog recitala, a
ovaj je put ta čast pripala mladoj violinistici također iz razreda prof. Leonida Sorokowa na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu, dvadesetpetogodišnjoj Đani
Kahriman. Dobitnica najviših nagrada
u Hrvatskoj i inozemstvu, već ima zavidan broj održanih koncerata i nastupa
uz ugledne orkestre, a uz to je stalna
članica ansambla Zagrebački solisti. Uz
pouzdanu klavirsku pratnju Renate Hil,
dugogodišnje umjetničke suradnice na
Memorijalu Franjo Krežma, ta je profinjena glazbenica izvedbama dojmljivih
skladbi Johannesa Brahmsa, Claudea
Debussyja i Manuela de Falle, iskazala
visoku razinu tehničke spreme, istančanu sposobnost tonskog oblikovanja
te preciznost i višeslojnost u iznošenju
glazbenog sadržaja. Briljantnim nastupom Đane Kahriman završio je još jedan uspješni međunarodni susret mladih gudača, koji je, zahvaljujući uistinu
visokoj razini kvalitete, ove godine nadmašio sva očekivanja.
V
ažnost Franje Krežme u
razvoju violinističke tradicije
na našim prostorima tijekom
više od četiri desetljeća potvrđuje
i Memorijal koji je utemeljila
nekadašnja ravnateljica
Glazbene škole Franje Kuhača
u Osijeku, profesorica Gordana
Gojković.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Gudači nadmašili
očekivanja
kom Mirogoju. Tijekom kratkoga života
bavio se i skladanjem i dirigiranjem, a
zahvaljujući iznimnom virtuozitetu cijenili su ga mnogi slavni suvremenici, poput Giuseppea Verdija, Franza Liszta i
Henrija Vieuxtempsa.
Davorin Tram
2 3 . M e m o r i j a l F r a n j o K r e ž m a u s k l a d a t e l j e v u r o d n o m O s i j e k u , 7. — 9 . s t u d e n o g a 2 0 14 .
Završna večer Memorijala Franjo Krežma u Osijeku nadmašila je očekivanja
17
S t u d i o Z v o n i m i r B a j s i ć H R T– a i e t e r T r e ć e g a p r o g r a m a H R – a , 2 4 . l i s t o p a d a 2 014 .
Radio u
svojem C
kvartu
Dario Njavro
Radijska emisija Putovi hrvatske glazbe u povodu jubilarne, 15.
sezone ugostila Vokalni ansambl Brevis u radijskom koncertnom
studiju
iklus emisija Putovi hrvatske glazbe koji od 2000.
godine na Trećem programu Hrvatskoga radija uređuje i vodi Iva Lovrec Štefanović, iz tjedna u tjedan
petkom ugošćuje hrvatske skladatelje i interprete,
a aktualnu, 15. sezonu emitiranja uživo obilježava
temom putovanja. Neupitnu vrijednost emisije koja
sustavno i predano promiče hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, pružajući hrvatskim skladateljima jedinstvenu priliku detaljnog predstavljanja vlastitih uradaka i prateći sve novosti s toga područja, potvrđuju
i priznanja: Nagrada HDS–a Josip Andreis za doprinos području
muzikologije i glazbene publicistike za 2011. godinu, koju joj je dodijelilo Hrvatsko društvo skladatelja te Godišnja nagrada Hrvatske
radiotelevizije za osobit doprinos u produkciji programskog sadržaja
2014. godine.
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka pod vodstvom Antoanete Radočaj-Jerković
Popularizacija klasike
18
Dario Njavro
Prateći tematsku poveznicu putovanja, 24. listopada 2014., Putovi hrvatske glazbe u suradnji s Hrvatskom
glazbenom mladeži i njezinim projektom Glazba u mom kvartu, ugostili su
u »svojem kvartu«, točnije u Studiju
Zvonimir Bajsić HRT–a, izvrsni Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka. Hrvatska
glazbena mladež ove godine obilježava šest desetljeća djelovanja. Navršilo
se i četrdeset pet godina Međunarodnog kulturnog centra u Grožnjanu, važnog uporišta za razvoj i napredovanje
mladih glazbenih, likovnih, dramskih i
filmskih umjetnika na međunarodnoj
razini. Svojim najnovijim projektom, koji
od 2012. godine ostvaruje s Uredom
za obrazovanje, kulturu i sport Grada
Zagreba i centrima za kulturu, Hrvatska glazbena mladež nastavlja misiju
približavanja glazbene umjetnosti mladim naraštajima, s ciljem popularizacije klasične glazbe i odgajanja buduće
koncertne publike, omogućujući djeci i mladima primjeren doživljaj glazbe,
u odgovarajućim prostorima i u neposrednoj blizini stanovanja. Edukativnim
koncertima visokokvalitetnih glazbenika i ansambala, Hrvatska glazbena
mladež nastavlja promicati ideju zajedništva i proniknuća u sve tajne glazbene umjetnosti, kao i njezina smisla.
Hrvatska glazbena mladež u Studiju Bajsić na javnom emitiranjeu emisije Putovi hrvatske glazbe
O vrijednosti toga projekta razgovarale su u uvodu emisije, izravno iz Studija Zvonimir Bajsić, glavna tajnica HGM–
a Dubravka Dujmović Kušan i uredni-
ca Iva Lovrec Štefanović, prepustivši
potom glavnu riječ Vokalnom ansamblu Brevis iz Osijeka koji je, pod vodstvom Antoanete Radočaj–Jerković
i uz klavirsku pratnju Davora Dedića,
brojnim učenicima osnovnih i srednjih
škola predstavio presjek svojega standardnog i novog repertoara. Jedan od
vodećih hrvatskih djevojačkih zborova
osnovan je 1995. godine kao rezultat
višegodišnjeg rada na području vokalnog obrazovanja u Osijeku, nastavljajući rad već postojećeg Dječjeg zbora
Osječki zumbići. Ansambl od sedamdesetak članica, u dobi od 14 do 26
godina, ostvaruje brojne uspjehe na
festivalima i natjecanjima u Hrvatskoj,
Grčkoj, Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj,
Austriji, Kanadi i Švedskoj, osvajajući niz nagrada i priznanja. Svojim najvećim dostignućem smatraju nastup u
Carnegie Hallu u New Yorku, 2013. godine. Gostovanje »u kvartu« Putova hrvatske glazbe članice ansambla otvorile su uigranom i profinjenom izvedbom
ciklusa Pjesni ljuvene Josipa Hatzea,
zabilježenog i na njihovu nosaču zvuka iz 2009. godine. Na istom izdanju
svoje su mjesto našle i Varijacije na narodnu temu Slavka Zlatića, čija je dojmljiva izvedba u Studiju Bajsić ostavila
iznimno dobar dojam na mladu publiku. Nakon Primorskih napjeva srpskog
skladatelja Stevana Stojanovića Mokranjca, predane su brevisice, predvođene preciznom rukom Antoanete Radočaj–Jerković, uz potporu pijanista
Davora Dedića, izvele efektno ostva-
renje Borisa Papandopula, Vanjkušac.
Uhlikov rođendan
Uz izvedbu simpatične skladbe Mak
Tomislava Uhlika, koji je baš toga dana
slavio rođendan, čime je zaslužio i jazzy
interpretaciju pjesme Happy birthday,
bila je vezana i zanimljiva priča o njezinu nastanku, koja je ispričana publici i slušateljima Trećega programa Hrvatskoga radija. Glazbeno putovanje
hrvatskim krajolicima gošće iz Osijeka zaključile su nadahnutom izvedbom popularne pjesme Ftiček veli Josipa Štolcera Slavenskog. U drugom
dijelu nastupa ljupke mlade glazbenice
predstavile su dio najnovijeg repertoara; Kyrie i Gloriju iz Mise br. 6 mađarskog skladatelja rođenog u Transilvaniji,
Györgya Orbana, Salve Reginu baskijskog skladatelja Javiera Busta te naposljetku skladbu Adiemus velškog skladatelja Karla Jenkinsa. Upravo zahvaljujući snimci navedene pjesme objavljenoj na YouTubeu, Vokalni ansambl
Brevis dobio je poziv na gostovanje
u Carnegie Hallu pa stoga nije nimalo iznenadio očit emotivni naboj s kojim su te entuzijastične mlade glazbenice pristupile njezinoj izvedbi. Bio je to
prikladan završetak dojmljivog glazbenog događaja, zbog kojeg valja čestitati svim sudionicima, a brevisicama i njihovim voditeljima poželjeti puno uspjeha i više koncerata na domaćoj glazbenoj sceni.
J
ubilarnu, 15. sezonu
emitiranja uživo emisija
Putovi hrvatske glazbe obilježava
temom putovanja
19
Fortunae rota
Frane Paraća
Za rezidencijalnog skladatelja u sezoni 2014./2015. glazbenih ansambala HRT–a
odabran je jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja Frano Parać
BROJ 188, STUDENI 2014.
kolu sreće koje se okreće bez milosti.
Taj početni, odnosno posljednji stavak
sasvim su slični i nose najdojmljiviji glazbeni materijal, građen na motivu od čvrsto protisnute riječi »sors« na koji se nastavlja kratka punktirana ideja riječi »salutis«, u posljednjem stavku »immanis«.
Dario Njavro
Grananje dionica
Zbor HRT–a i Tonči Bilić
S
kladba Fortunae rota svakako
je vrijedan doprinos repertoaru
Zbora HRT–a, a budući da se pjeva
na latinskom, nema razloga da ne
nađe i izvođače izvan Hrvatske
20
O
Piše: Zrinka Matić
dlična zamisao vodstva glazbenih ansambala Hrvatske
radiotelevizije
da
angažira rezidencijalnog skladatelja,
urodila je novom skladbom već na prvom koncertu ciklusa Sfumato Zbora
Hrvatske radiotelevizije, održanom 7.
listopada 2014. u Muzeju Mimara pod
vodstvom maestra Tončija Bilića. Za
rezidencijalnog skladatelja u koncertnoj
sezoni HRT–a 2014./2015. odabran je
Frano Parać, jedan od najistaknutijih
hrvatskih skladatelja, prepoznatljivog
skladateljskog rukopisa, čije skladbe
imaju stabilno mjesto na repertoaru
hrvatskih umjetnika. Naravno, kao što
je to općenito slučaj sa suvremenom
glazbom, ona nije u većem opsegu zastupljena na standardnim koncertnim
programima velikih orkestara ili opernih
kuća. Zato je ovo prilika da suvremena
glazba ove sezone dodatno prosperira novim skladbama ne samo za zbor
nego i za violončelo i orkestar jer nas
Paraćev Koncert za Moniku Leskovar
očekuje na proljeće na jednom od koncerata Simfonijskog orkestra HRT–a.
Prvo Paraćevo novo djelo u ovoj sezoni jest skladba za šesteroglasni zbor, a
cappella, Fortunae rota. Možda nešto
u tom naslovu zvuči poznato, svevremenski, što nije neobično jer je tekstovni predložak skladbe preuzet iz slavne
bavarske srednjovjekovne zbirke Carmina burana. Stare tekstove trubadura, studenata, svećenika, redovnika i
drugih poetski darovitih žitelja srednjovjekovne Bavarske i obližnjih europskih
regija, izabrao je Tonko Maroević, koji
je s Paraćem surađivao već više puta,
najviše na libretu opere Judita prema
Marulićevu spjevu. Ujedinjeni naslovom
Kolo sreće, Fortunae rota, našli su se
ulomci tekstova o sreći, proljeću, krčmi i učenju. Na te vječne teme, u pet
kratkih stavaka, kao da je na trenutak
bačeno svjetlo i one su nam približene
glazbom koja kombinira suvremenost
sa skladateljskim postupcima koji imaju korijene u srednjovjekovnoj glazbi, u
nekim arhaičnim melodijskim insertima,
nalik na samu gregorijaniku, poput lijepe melodije baritona u prvom i posljednjem stavku, koji nose isti naslov, Fortuna, zaokružujući ciklus i govoreći o
Ono što stavak (odnosno stavke) čini
posebno lijepim jest grananje dionica u
raskošne vertikale superponiranih molskih i durskih akordâ, prožetih istom
punktiranom ritmikom, u kojima onda
u srcu strukture začujemo vrlo zanimljivu spomenutu melodiju baritona
koja teksturu dodatno boji harmonijski.
I u ostalim stavcima pojavljuju se dojmljive glazbene ideje, primjerice u Krčmi (Taberna), odnosno trećem stavku,
kad tu krčmu ne doživljavamo kao veselu pijanku. Zbog kromatskoga gibanja staccato struktura koje izviru iz nekih rustikalnih kola, glisanda provučenih u dionicama, promjena tempa, povremenog pljeskanja i sličnoga, krčmu
doživljavamo u prizmi nekog deliričnog
mamurluka. Proljeće (Ver), u drugom
stavku, rađa se iz zgusnute teksture
tremola i sekundi u nižem vokalnom registru; posebno je zanimljiv četvrti stavak Učenje (Studium), koji uspijeva prikazati ugasnuli entuzijazam stihova čija
je tema propast učenja i znanja. Iz paučinastog sloga dionica, u piano dinamici, tu se izvijaju silazni tugaljivi motivi koji
ocrtavaju takvo apatično raspoloženje.
Finoća višeglasja
Pet ne predugih stavaka vrlo se prirodno koristi vokalom, ne zahtijevajući
neke ekstreme u pogledu raspona i dinamike glasa. Međutim finoća višeglasja, različiti intonacijski prohtjevi, izdiferenciranost dionica koje čas funkcioniraju kao ritamski puls, čas kao melodija
ili neki drugi element u kompleksnom,
vrlo promjenjivom i fluidnom šesteroglasju, teško da mogu biti zadovoljeni, osim u izvedbi visokoprofesionalnog vokalnog ansambla. Skladba Fortunae rota svakako je vrijedan doprinos
repertoaru Zbora HRT–a, a s obzirom
na to da nema ni jezične barijere jer je
pisana latinskim jezikom, nema razloga
da ne nađe i izvođače izvan Hrvatske.
Hr vatski glazbeni zavod, 11. studenoga 2014. dodjela nagrada i diplome Milka Trnina Hr vatskog društva glazbenih umjetnika
Nagrađeni za promicanje hrvatske glazbe
Nagrađeni su skladatelj Zoran Juranić, dirigent Ivan Repušić i pijanist Srđan Čaldarović, dok je diploma otišla u
Split (Splitska opera i Zbor Umjetničke akademije)
H
Piše: Višnja Požgaj
rvatsko društvo glazbenih
umjetnika već
gotovo pola
stoljeća dodjeljuje godišnju nagradu imena velike operne
umjetnice Milke Trnine istaknutim
hrvatskim umjetnicima za posebno
uspješan i zapažen nastup u Republici Hrvatskoj u protekloj kalendarskoj godini. Nagrada se sastoji od
medalje u srebru (rad akademskog
kipara Koste Angelija Radovanija)
te diplome i novčane nagrade.
Iz obrazloženja Nagrada Milka Trnina za 2013. izdvojit ćemo ona koja
se odnose na hrvatsku glazbu:
Nagrada za operu
»Skladatelj i dirigent Zoran Juranić,
redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i predsjednik Hr-
padu 2013. s velikim uspjehom gostovao na Festivalu Armel u mađarskom Szegedu, a u travnju 2014.
njegovu je dojmljivom ostvarenju
dodijeljena Nagrada HAZU–a.«
Klavirski presjek
N
agrada se sastoji od medalje u srebru
(rad akademskog kipara Koste
Angelija Radovanija) te diplome i novčane
nagrade
Prizori iz opere »Posljednji ljetni cvijet« Zorana Juranića
BROJ 188, STUDENI 2014.
M u z e j M i m a r a u Z a g r e b u , 7. l i s t o p a d a 2 0 14 . , c i k l u s S f u m a t o Z b o r a H R T – a
O nagrađenima
O nagrađenima za 2013. odlučivao je žiri koji su činili: Pavle Dešpalj
(predsjednik), Vlatka Oršanić, Katarina Krpan, Tonči Bilić, Anđelko
Krpan, Milko Pravdić i Prerad Detiček (predsjednik HDGU–a). Nagrađeni su skladatelj i dirigent Zoran Juranić, za opernu fantaziju
Posljednji ljetni cvijet, dirigent Ivan
Repušić za koncert s djelima Vatroslava Lisinskog, Frederica Chopina i Petra Iljiča Čajkovskog, održan 28. prosinca 2013. uz Simfonijski orkestar HRT–a i Ivu Pogorelića
u sklopu Dana Dvorane Lisinski te
pijanist Srđan Čaldarović za koncert s djelima hrvatskih skladatelja, 17. studenoga 2013. u HGZ–u.
Diplomu Milka Trnina dobio je ansambl Opere HNK–a Split i zbor
Umjetničke akademije u Splitu za
izvedbu Devete simfonije u d–molu
op. 125 Ludwiga van Beethovena
18. svibnja 2013. u HNK–u Split. U
izvedbi su sudjelovali sopranistica
Valentina Fijačko, altistica Terezija Kusanović, tenor Branko Robinšak, bas Luciano Batinić i dirigent
Loris Voltolini.
Nagrade i diplomu uručio je predsjednik HDGU–a Prerad Detiček
11. studenoga u prepunoj velikoj
dvorani HGZ–a, a u nastavku večeri održan je dojmljiv koncert dobitnika Nagrade Milka Trnina u 2012.
godini. Pijanistica Katarina Krpan,
sopranistica Tamara Franetović Felbinger i bas Luciano Batinić nastupili su kao solisti u djelima Wolfganga Amadeusa Mozarta uz Hrvatski
komorni orkestar pod dirigentskim
vodstvom Berislava Šipuša.
Srđan Čaldarović
vatskog društva skladatelja, dobio
je Nagradu Milka Trnina za opernu fantaziju Posljednji ljetni cvijet
koju je s velikim uspjehom 28. ožujka 2013. praizveo ansambl Opere Srpskog narodnog pozorišta u
Novom Sadu uoči podjednako dobro prihvaćene hrvatske premijere na Muzičkom biennalu Zagreb,
8. travnja u zagrebačkom HNK–u.
Djelo je nastalo prema dojmljivom
dramskom predlošku Luke Paljetka prožetom poetskom dimenzijom, neuobičajenom dramskom
strukturom i elementima melodrame. Ta je jednočinka u pravom
smislu odraz Juranićeve umjetničke osobnosti, u kojoj je zaslužan ne
samo za glazbeni sadržaj nego i za
libreto (kao koautor s Paljetkom) te
redatelj i dirigent. Neospornu i vrlo
visoku razinu kvalitete to osebujno ostvarenje duguje upravo višestrukom angažmanu Zorana Juranića u njegovoj realizaciji, počevši
od same ideje, preko skladateljskog izraza, do izvedbe, u kojoj je
vrsne i predane suradnike imao u
članovima orkestra i zbora novosadske Opere čiji je stalni gostujući
dirigent. S opernom fantazijom Posljednji ljetni cvijet Juranić je u listo-
»Pijanist Srđan Čaldarović, izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dobio je Nagradu Milka Trnina za koncert s djelima hrvatskih skladatelja, održan
17. studenog 2013. u Hrvatskom
glazbenom zavodu. Za umjetnika
s osobitim osjećajem za ton i fraziranje, koncertna 2013. godina bila
je iznimno dinamična i uspješna,
podjednako u domovini i inozemstvu, gdje je solistički i u komornim
sastavima između ostalih izvodio i
djela hrvatskih autora s kojima se u
travnju predstavio na turneji po Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama te u studenome u HGZ–u,
potvrdivši se kao vrsni i nenametljivi interpret koji o glazbi promišlja
duboko i sistematično. Pristupajući
s razumijevanjem i neupitnom muzikalnošću svakoj od skladbi s programa, redom iz pera Josipovića,
Slavenskog, Berse, Papandopula,
Sorkočevića, Kunca, Bjelinskog i
Frane Paraća, Čaldarović je studiozno predstavio presjek hrvatskog
glazbenog stvaralaštva kroz povijest. Tim je uspješnim i hvalevrijednim koncertnim projektom Srđan
Čaldarović okrunio svoju proteklu
koncertnu godinu.« 21
Andreja Jandrić, Ema Janković, Grigor Baždar, Josipa Kukor i Ivana Oršolić
J
Piše: Iva Nerina Sibila
asna Čižmek Tarbuk, koreografkinja koja je dugi niz
godina
prisutna
u plesnoj profesiji
kao vrsna pedagoginja, a u autorskom smislu često
okrenuta glazbenom i dječjem
kazalištu, 2008. osnovala je grupu Fronesis. Predstavom Vrata
percepcije premijerno izvedenom 2013. godine na 30. Tjednu
suvremenog plesa, u suradnji s
prof. dr. sc. Svenom Lončarićem
i njegovim studentima FER–a te
redateljem Lovrom Krsnikom,
mapirala je svoje trenutačno polje
interesa, a to je umreženost tijela i tehnologije. U tom je radu na
vizualno impresivan i koreografski
jasan način stvorila koherentan
vizualno–zvučno–kinetički prostor i doslovno zavrtjela dvoranu
Zagrebačkog plesnog centra
u magično–virtualnu cirkularnu
zonu.
Energije u prostoru
Nastavljajući tu uspješnu suradnju, 30. listopada 2014., ista je
autorska ekipa, dopunjena kostimografkinjom Jadrankom Hlupić
Dujmušić, premijerno izvela Pokrenuti prostor. U središtu njihova istraživanja ovaj su put energi-
je koje ispunjavaju prostor nakon
što osoba više nije na istom mjestu. Pokrenuti prostor vizualno je
stišaniji nego prošla predstava,
ali zato traga za dubljom komunikacijom tehnologije i tijela, virtualnog i realnog prostora, digitalno
generirane i modificirane slike s
onom plesnom. Tehnologija i virtualni avatari neprijeporno su postali dio svakodnevice, no odnos
tog polja s plesom kao nostalgično tjelesnim i inertnim fenomenom, živo je i često kritično mjesto. Tijelo se, za razliku od zvuka, ne može modificirati, umnožiti
ili animirati i tvrdoglavo ostaje dosljedno jedinstvu vremena i prostora. Na koji se način dakle povezuju techna i ples?
Navedimo samo dva primjera.
Na našoj plesnoj sceni zasigurno
je najdalje stigao zagrebački kolektiv BAD.co koji redovito u svojim predstavama primjenjuje novu
tehnologiju, a vrlo je zanimljiv primjer i njihov koreografski softver
Whatever Dance Toolbox koji je
dostupan na njihovim mrežnim
stranicama. Spomenimo i nedavnu produkciju Zagrebačkog plesnog ansambla Rekvijem za Z, u
kojem je dominantan segment interakcija plesača i kamere te golema simultana projekcija snimljenog. Tako je augemented reality
tehnologija tu uvedena kao noseća dramaturška strategija.
Intervencije
termokamere
Jasna Čižmek Tarbuk i njezina ekipa ne tematiziraju odnos virtualnog i realnog, niti
ga dovode u pitanje. Njihova
propozicija je primjena tehnologije kao alata za prikazivanje finijih razina prostornosti i tjelesnosti. Tako je u središtu Pokrenutog prostora
pojam topline koja se pojavljuje isprva kao rekvizit — crvena lopta, potom se razigrava između dva tijela, nevidljivo ih držeći u međusobnoj
napetosti te na kraju intervencijama termokamere.
U prvoj slici predstave, prostor se pokreće projekcijom
geometrijskih oblika kroz koje
prolazi plesač, potpuno stopljen s njima, a kako se oblici mijenjaju, tako se pokreće i
animacija. Jedini scenski element je bijeli pano iza kojega
se povremeno skrivaju plesačka tijela, a projekcijama
na njemu ostaju vidljivi tragovi tijela, obrisi i sjene. Vizualno
je dojmljiva trodimenzionalna
projekcija koja podsjeća na
nebesko zviježđe čije gibanje
prati pokret plesanog tijela,
kao tijek unutarnje transformacije energije.
Ema Janković
U koreografskom smislu, Pokrenuti prostor ambiciozniji je zahvat nego
prošli rad. Kako se uglavnom radi o
vrlo mladim plesačima, koreografkinjina je pozornost posvećena upravo njima. Tako koreografska građa izrasta iz
tjelesnih i interpretativnih mogućnosti
svakog ponaosob i ističe ih do maksimuma. Strategijom sljedova čestih repeticija motiva, razvijaju se jasne i dojmljive scenske slike, gotovo karakteri
koji se čvrsto upisuju u prostor. Sama
koreografija iznenađujuće je snažna i ekspresivna, artikulirana u detaljima, gura tjelesnost u brzini, eksploziji i
ekstenzijama.
Plesačku je ekipu povela Ema Janković, plesačica velikih mogućnosti, eksplozivne snage i poetske kvalitete, čiji
je materijal koreografski najzahtjevniji i
najrazrađeniji. U duetu s njom, središnji dio predstave nosi Andrea Jandrić,
zanimljiva, energična mlada plesačica
spremna na rizik. Gotovo kontorcionističke sposobnosti, ali i fini senzibilitet
pokazala je Josipa Kukor, a svoje su dijelove lijepo izveli Grigor Baždar i Ivana Oršolić.
Fronesis se svojim radom na hrvatskoj
plesnoj sceni profilira kao znanstveno–
umjetnički projekt koji spajanjem mladih snaga i sa znanstvene i s umjetničke strane razvija nova i uzbudljiva područja unutar živog, aktualnog i otvorenog polja u kojem se sukobljavaju techna i koreografija.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Kruno Marinac
Gazarov i
samoozvučivanje
T
ijelo se, za razliku od zvuka, ne može modificirati,
umnožiti ili animirati i tvrdoglavo ostaje dosljedno
jedinstvu vremena i prostora
Jasna Čižmek Tarbuk prepoznatljiva
je i po višeslojnom pristupu glazbi. U
ovom radu uglavnom se koristi klavirskom glazbom Davida Gazarova, no
taj pristup mijenja u već spomenutom
središnjem duetu samoozvučivanjem
tijela. Plesačice tako prate svoj pokret snažnim izdisajima kao ekstenzijama pokreta, dodajući spontanu vokalnu izvedbu onoj plesnoj. U kontekstu teme predstave, na taj način razina
»nevidljivog«, energije ili topline, dobiva
novu dimenziju prostorne prisutnosti
— one zvučne.
Kruno Marinac
U najizravniji odnos tehnologija ulazi u
repeticiji dueta Eme Janković i Andreje
Jandrić, kad se prostor otvara velikim
projekcijama termokamere, kao duplicirana slika plesnog tijela, odnosno njegove energetske sjene. Tako tehnologija čini vidljivim razinu tjelesne prisutnosti koja je oku nedostupna.
Kruno Marinac
22
Nevidljive razine prisutnosti
BROJ 188, STUDENI 2014.
Umjetnička organizacija Fronesis/Jasna Čižmek Tarbuk (kor.): Pokrenuti prostor
F
ronesis se svojim radom na hrvatskoj plesnoj sceni
profilira kao znanstveno–umjetnički projekt koji
spajanjem mladih snaga i sa znanstvene i s umjetničke strane
razvija nova i uzbudljiva područja
23
Razmjena suvremenoga glazbenog stvaralaštva između Bugarske i Hrvatske
Hrvatsko–bugarske veze
B
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Žanina Carić
ugarska i Hrvatska
proteklih su se nekoliko dana, tjedana
i mjeseci družile uz
suvremenu komornu
glazbu hrvatskih i bugarskih skladatelja. U Sofiji su održana
dva seminara hrvatskih profesora Kristine Beck–Kukavčić i Vlatke Peljhan.
Hrvatska vokalna lirika odjekivala je
hodnikom Muzičke akademije u Sofiji;
bugarske studentice solo pjevanja dorađivale su naučena djela Mile Cipre,
Huberta Pettana, Brune Bjelinskog, Ive
Paraća, Ivane Lang. Nekoliko soba dalje intenzivno se s bugarskim studentima gudačima radilo na izvođenju djela
Berislava Šipuša, Borisa Papandopula,
Mladena Tarbuka, Pavla Dešpalja, Ive
Mačeka i Ivane Lang. Bugarske pijani-
stice Galina Apostolova i Angelina Dečeva, profesorice Muzičke akademije
u Sofiji, uvelike su pridonijele tome da
se rezultat rada na seminarima pokaže
na izvrsnom koncertu održanom 22.
studenoga 2014. u dvorani Nacionalne
muzičke akademije Pančo Vladigerov
u Sofiji. Sva djela odjeknula su na koncertu poletno, snažno i profesionalno:
Imam jednu želju Josipa Vrhovskog,
Rapsodico za violu solo Mladena Tarbuka, Serenada Josipa Hatzea, Mirni
zaljev Ive Paraća, Violin Caprices no. 2
za violinu solo Pavla Dešpalja, Vrabec
Huberta Pettana, Sve utaman Jakova
Gotovca, Sonata za violu i klavir Borisa
Papandopula, Puste šume Adalberta
Markovića, Sonata za violinu i klavir
Ive Mačeka, Žabe Brune Bjelinskog i
Gonars trio Berislava Šipuša. Nakon
koncerta predana je donacija vrijednih
notnih i CD izdanja Cantusa d.o.o. i Muzičkog informativnog centra iz Zagreba
knjižnici Muzičke akademije u Sofiji.
Djela za djecu
Istoga je dana na Nacionalnom glazbenom učilištu Akademik Andrej Stojanov u Sofiji održan odlično prihvaćen
koncert suvremene hrvatske glazbe
za djecu te predavanje o autorima tih
djela. Žanina Bilić svirala je Sonatinu u
C–duru te ciklus malih preludija Iverje
Ive Lhotke–Kalinskog, Pjesmu bez riječi op. 10 Dore Pejačević, Crno–bijelu etidu Frane Đurovića, Nokturno op.
29 Ivane Lang te Kotač, Lutkino kolo i
Uspavanku Žige Hirschlera. Više klavirskih pedagoga spremno je izjavilo da
će hrvatska djela uvrstiti na repertoar svojih učenika. Jutro nakon toga u
bugarskom gradu Gabrovu u prekrasnoj Galeriji Hristo Cokev održana je
koncertna matineja hrvatske komorne
glazbe. Tom su prilikom pred punom
dvoranom dvije hrvatske umjetnice:
mezzosopranistica Biljana Keserić–Košćal te violinistica i violistica Vlatka Peljhan u suradnji s bugarskim pijanisticama Galinom Apostolovom i Angelinom
Dečevom izvele ciklus pjesama Neizrečeno Ivane Lang, solo pjesmu Ostavljena Blagoje Berse, Serenadu Borisa
Papandopula i baladu Djevojka i mjesec Jakova Gotovca te u drugom dijelu Ples sablasti za violinu i klavir Ivane
Lang, Rapsodico za violu solo Mladena Tarbuka i Sonatu za violinu i klavir Ive
Mačeka. Koncert je sjajno odjeknuo.
Uzvratni posjet
U uzvratnom posjetu bugarskih umjetnika Hrvatskoj, 28. studenoga 2014.
održan je vrlo zanimljiv seminar pijanistice Galine Apostolove u Pakracu
o suvremenoj bugarskoj glazbi, konkretno za klavirski duo te glas i klavir.
Na seminaru su hrvatski mladi glazbenici uvježbavali djela bugarskih autora
(Krasimir Taskov, Atanas Atanasov, Dimitar Petkov, Marin Goleminov, Dobri
Hristov, Ljubomir Pipkov, Velislav Zaimov i Andrej Stojanov). Pijanisti Tea Silađi, Kristina Kačarovski, Ivana Godec–
Vinceković, Danijel Oto, Martina Juras,
Galina Apostolova i Žanina Bilić te pjevači Sofija Cingula (mezzosopran), Aleta Arbanas (sopran), Peter Schmidt
(bariton) i Chris Holman (bas) na koncertu su vrlo nadahnuto u prekrasnoj
dvorani Glazbene škole Pakrac izveli
Noveletu Krasimira Taskova i Bugarski
ples za klavir četveroručno te niz pjesama za glas i klavir (Son mi dojde, Mesečinko lju grejlivka, Oda cvijetu, Vino
pija, Baštin dvor, Gana i mlad kaluger).
Skladatelj Velislav Zaimov predstavio je
ukratko život i stvaralaštvo svojih istaknutih kolega. Sljedećega je dana odr-
žan recital mladih bugarskih umjetnika,
još uvijek studenata na Muzičkoj akademiji u Sofiji: basa Chrisa Holmana i
pijanista Svetlina Hristofa. Na programu su bila sljedeća djela: Vino pija i
Hajduška pesen Dobrija Hristova, Stari
djado stado pase Panča Vladigerova,
Tri balade opus 5 Ljubomira Pipkova,
Rondo za klavir Svetlina Hristova i Koja
si ti Atanasa Atanasova.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Proteklih nekoliko mjeseci
Bugarska i Hrvatska
družile su se na nizu
koncerata, radionica i
predavanja
Glavni cilj ovog bilateralnog projekta
bio je u obje zemlje predstaviti umjetničku bugarsku i hrvatsku suvremenu
glazbu, motivirati mlade glazbenike i
studente glazbe da aktivno upoznaju
djela umjetničke suvremene glazbe tih
zemalja o kojima se dosad znalo vrlo
malo. Projekt su poduprli Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske, Zaklada
Hrvatska kuća, Cantus d.o.o., Muzički
informativni centar, Grad Pakrac, Glazbena škola Pakrac, Nacionalna muzička akademija Pančo Vladigerov i Nacionalno učilište Akademik Andrej Stojanov u Sofiji te Grad Gabrovo. Organizator je Udruga za promicanje umjetnosti Svetkovina iz Zagreba.
G
lavni cilj ovog
bilateralnog
projekta bio je u obje
zemlje predstaviti
umjetničku
bugarsku i hrvatsku
suvremenu glazbu,
motivirati mlade
glazbenike i
studente glazbe da
aktivno upoznaju
djela umjetničke
suvremene glazbe tih
zemalja
24
Sudionici radionice i recitala hrvatske glazbe u Bugarskoj
Sudionici uzvratnog posjeta bugarskih umjetnika Pakracu zajedno s hrvatskom pijanisticom Žaninom Bilić
25
M a t o š i j a n a, v i o l o n č e l i s t i č ko – p o e t s ke v e č e r i u z a g r e b a č ko j g o r n j o g r a d s ko j P a l a č i D v e r c e o d r u j n a d o p r o s i n c a 2 014 .
Nova djela za violončelo
Četverodijelni ciklus u povodu stote obljetnice smrti Antuna Gustava Matoša, pjesnika i violončelista, uključio je i narudžbe novih djela od Frane Đurovića, Tomislava
Olivera, Krešimira Seletkovića i Sare Glojnarić
Matoš violončelist
Odabir violončela, instrumenta najsrodnijeg ljudskom glasu, nikako nije
slučajan. Naime, Zagrepčani su u Zajčevo doba mogli upoznati Matoša,
osim u recitiranju poezije i intelektual-
nim raspravama o društvenim pitanjima, i u ulozi glazbenika, i to violončelista. Danas, više od stoljeća poslije,
također na Gornjem gradu, u prostoru koji odražava neka prošla vremena,
spoj poezije i glazbe pružili su interpretacijama visoke razine glumci recitatori
Zoran Kelava, Urša Raukar, Rene Medvešek i Sven Jakir te violončelisti Branimir Pustički, Smiljan Mrčela, Monika
Leskovar i Vinko Rucner.
Mora Sare Glojnarić
Svaki od naših skladatelja pri izražavanju pjesničkog predloška posezao je za
drugim sredstvima, no u konačnici su
svi postigli srodan rezultat, od čega je
tek istupala skladba Mora Sare Glojnarić. Za razliku od preostalih skladbi inspiriranih sonetima, najmlađa skladateljica u skupini skladala je na stihove slobodnijeg književnog oblika. Fantastična
izvedba Monike Leskovar pokazala je
da se Glojnarić odlučila koncentrirati na
makroformu s malo glazbenog materijala i mnogo skladateljske razrade, ponajprije na artikulacijskom planu, te na
osluškivanje (uvijek drukčijeg) odzvuka
tona violončela. U dva je navrata uporabom ljudskog glasa same violončelistice stvorila pregledno i logično djelo
neupitne umjetničke kvalitete, ugodno iznenadivši skladateljskom zrelošću. Na istom je koncertu, održanom 3. studenoga, zanimljivo bilo čuti i Lamentaciju Antuna Tomislava Šabana iz 1993., koja se, iako sasvim drukčija od
skladbe Mora, vrlo lijepo uklopila u tu glazbenu večer.
Pjesnik i Notturno
Suprotno Glojnarić, preostala su trojica autora krenula od
mikroforme. Frano Đurović također se poigravao artikulacijom, ocrtavši uspješno ozračje Utjehe kose (o čemu je
već bilo riječi u prošlom broju Cantusa), dok je Tomislava Olivera Matošev sonet Pjesnik prema njegovim riječima »iznova inspirirao i poticao da prihvati vječitu sumnju
kao naličje stvaralačkog čina«. Pritom je motive »pjeva« i
»gnjeva« prikazao dvama intervalima kvinte, udaljenima
najvećim mogućim rasponom tonaliteta — tritonusom.
Na taj je način unutarnjim glazbenim sadržajem prikazao
pjesnikovu dvojbu s početka soneta. Tu je dvojbu, izraženu atmosferom i variranjem melodijskog materijala Smiljan
Mrčela izrazio odlično 20. listopada, na zadovoljstvo skladatelja i publike. Na posljednjem koncertu, održanom 1.
prosinca, na stihove soneta Notturno, Vinko Rucner praizveo je istoimenu skladbu Krešimira Seletkovića. Koncipirana trodijelno, donosi promišljeno i skladno supostojanje središnje vrlo sjetne melodije koja dočarava opći dojam soneta i rubnih odsjeka. U njima se na različite načine
razrađuju elementi s početka — onomatopejske imitacije
elemenata soneta, koji su, iako možda odveć banalni, vrlo
dobro uklopljeni u jezgrovitu, smislenu glazbenu cjelinu, a
ona je naišla na pozitivne reakcije slušatelja.
Poezija i glazba
Uz izvrsne interpretacije stihova povezanih s praizvedenim glazbenim djelima, glumci su vrlo nadahnuto recitirali
i druge Matoševe pjesme, različitih tema. Pomalo paradoksalno, no nakon završetka ciklusa teško je bilo oteti
se dojmu da će Matoševa poezija u sljedećim desetljećima biti suvremenija, odnosno sadržajno aktualnija od samih skladbi, od čega kao mogući izuzetak treba istaknuti
Moru Sare Glojnarić.
Nikola Seljan
A. G. Matoš s violončelom, rad
akademskog kipara Tomislava
Kršnjavog
26
Violončelist Vinko Rucner i glumac Sven Jakir
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
godini u kojoj se
u književnoj umjetnosti diljem Hrvatske na brojne
načine obilježavala
stota
obljetnica
smrti Antuna Gustava Matoša, njezina
sestra po muzama, glazbena umjetnost, također je odala počast tom velikanu. Koncertna poslovnica ArtAgent
organizirala je ciklus od četiri koncerta
u četiri koncertne večeri, od kraja rujna
do početka prosinca, u intimnom am-
bijentu gornjogradske Palače Dverce.
Na predloške četiriju Matoševih poetskih ostvarenja četvero hrvatskih skladatelja skladalo je djela za violončelo
solo. Praizvedbe su povjerene našim
vrsnim glazbenicima, čije su interpretacije nesumnjivo pridonijele dobroj prezentaciji i recepciji.
Programski koncept Matošijane zadao je osim praizvedbe novog djela, po jednu Suitu za violončelo solo Johanna
Sebastiana Bacha te djela koja su izvođači birali sami, u
ovom slučaju mahom ona 20. stoljeća. Raznolik repertoar
iskoristili su potpuno, predstavivši se publici kao umjetnici
bogatog iskustva, izvrsne tehničke spreme, velike muzikalnosti i istinskog razumijevanja glazbe koju sviraju. Ona
se, iako je varirala od umjetnika do umjetnika i od skladbe
do skladbe, ipak pokazala ključem za uspjeh cijelog ciklusa, a ponajviše u pogledu novih djela. Uspjehu cijelog projekta zanimljivog koncepta pridonijela je i grafički i sadržajno dobro opremljena programska knjižica muzikologinje
Ane Vidić, stoga je šteta da se organizator nije malo više
potrudio u promidžbi. Izostanak promidžbe (osim koncerta Monike Leskovar) rezultirao je slabom posjećenošću
koncerata.
P
omalo paradoksalno, no nakon
završetka ciklusa teško je bilo
oteti se dojmu da će Matoševa
poezija u sljedećim desetljećima
biti suvremenija i sadržajno
aktualnija od novih skladbi, od
čega kao mogući izuzetak treba
istaknuti Moru Sare Glojnarić.
Skladatelj Krešimir Seletković iskazao je zadovoljstvo izvedbom Vinka Rucnera svoje nove skladbe Notturno
Nikola Seljan
U
Piše: Ivana Jurenec
27
50 godina
poslije…
agrebačko
gradsko
kazalište Komedija 14.
studenoga 2014. ugostilo je manifestaciju
koja već sedamnaest
godina slavi, prati i
stvara šansonu, tj. pridonosi razvoju
Zagrebačke škole šansone. No kako
se ove godine navršilo pola stoljeća
od osnutka nekadašnjeg Studija 64,
nukleusa Zagrebačke škole šansone,
prigodno je trebalo zastati, pogledati
unatrag i prisjetiti se velikana koji su
u proteklih pedeset godina stvarali
glazbenu kulturu, nastojeći ostvariti
odmak od populističkog izraza i stvoriti trajne, a ipak omiljene skladbe.
Glavne zvijezde
Pedeset godina od Studija 64 i sedamnaest godina od prvog Chansonfesta
Jacques Houdek
Arsen Dedić
Martina Majerle
28
Može se pretpostaviti s velikom sigurnošću da je taj pogled unatrag, pregled i odabir postojećih ostvarenja
otkrio da ima i previše toga da bi se
mogla prema bilo kojem kriteriju obaviti zastupljenost ovog ili onog autora
ili interpreta. Svaki od autora i osnivača autohtone hrvatske šansone mogao bi izvedbama svojih skladbi napuniti gledalište Komedije i po tri večeri zaredom: Dedić, Kabiljo, Gotovac, Hegedušić, Kalogjera… Stoga
je koncertni raspored svečarskog i
svečanog koncerta u počast autorima, pjesnicima, skladateljima i izvođačima bio više poput natuknica i
uhu ugodnog podsjetnika u velikom
leksikonu, negoli neka obvezujuća
smotra.
Poput svjećica na slavljeničkoj torti zasjala su imena pjesnika Dragutina Tadijanovića, Dobriše Cesarića,
Zvonimira Goloba, Željka Sabola, Ivice Krajača, Vesne Parun, Jadranka
Črnka i nadasve neizbrisivih doprinosa Drage Britvića i Arsena Dedića, da
nabrojimo glavne zvijezde toga omiljenog žanra. Bili oni kraljevi interpretacije poput Zvonka Špišića, Ibrice
Jusića, Hrvoja Hegedušića ili nadareni skladatelji, pjesnici i pjevači poput
Arsena i Hrvoja Hegedušića, njihovo
je djelovanje započeto u optimističkim godinama sredine prošloga stoljeća, stvorilo je toliko toga lijepoga,
dobroga i umjetnički vrijednoga da s
pravom možemo reći da su šezdesete, kad je nastajalo novo doba (finski
dizajn, putovalo se na Mjesec, stvorene su eurovizija i mondovizija) u Hrvatskoj, doba nastajanja originalne i
samosvojne kulture, zahvaljujući en-
Lara Antić
tuzijazmu i naravno, darovitosti nekolicine glazbenika koja se može staviti uz bok tzv. Zagrebačkoj školi crtanog filma. Šansone nisu dobile Oscara, ali s obzirom na svoj dugi životni
vijek, dobile su i više od toga: trajnu
ljubav i privrženost slušateljstva i publike koja je posjetila te večeri Kazalište Komedija da uživa u onome što ju
je nadahnjivalo i osmišljavalo njihove
dane proteklih pedeset godina.
Ljubavne pjesme i
kabaret
Naše su šansone imale izvore u mediteranskoj, bolje reći romanskoj tradiciji te pjesme o ljubavi, melankoliji,
individualnom iskustvu i životu. Šansona je izravno socijalističkim »trudbenicima« otkrivala njihovu duševnost i doživljaje intimne i individualne. Moderato cantabile kojom je Arsen otvorio svečani koncert, dirljivo je
prihvaćena kao vječno lijepa i uspjela
pjesma, ali nas je i podsjetila na to koliko je mnogo značila u doba svojega
nastanka, kad je hrvatskim jezikom
ispričala jedan intimni trenutak i doživljaj koji je tadašnja površna stvarnost skrivala.
Bicikl Zvonka Špišića uputio nas je
na drugu tradiciju koja je asimilirana
u zagrebačke šansone, a to je kabaret. Od svih poznatih pjesama, upravo je Bicikl virtuozna bravura zasnovana na tzv. Sprachgesangu brechtijanskoga teatra i možda se može usporediti jedino s Alabama Song Kurta
Weilla.
Treći i završni akcent osnovnih struja
koje su se tkale prošlih desetljeća je
Music hall i zapadni utjecaji, što je bilo
više nego bjelodano kad je Jacques
Houdek u velikom stilu otpjevao Milionera Zvonka Špišića pa se činilo da
nas je čarobnim štapićem teleportirao u Las Vegas na koncert Georgea
Michaela ili Toma Jonesa. Taj je stilski utjecaj baštinjen iz trajne tradicije
mjuzikla, djelatnosti Alfija Kabilja i neprekinute posvećenosti Kazališta Komedija pjevanome žanru.
stup i ona crvena nit koja žari u tim
našim zimzelenim pjesmama; Danijela je unutarnjim uhom »skinula« Terezine piano sublimacije, Mario Huljev
je u Djevojci za jedan dan »čuo« Arsenov kolorit, i tako redom da ne zapostavimo ničiji napor, svi su se izvođači kasnijih naraštaja nastojali spontano osloniti na izvedbe prvih autora i
donijeti neku novu snagu, vlastiti izričaj, bez oponašanja. Bilo je tu i novih,
osvježenih aranžmana, možda i aranžmana radi pokoja bossa nova kad
zapravo nije potrebno, ali i zgodnih,
pikantnih obrada (npr. Moj osmijeh i
ja Jadranka Črnka).
K
oncertni raspored svečarskog
koncerta u počast autorima,
pjesnicima, skladateljima i izvođačima
bio je više poput natuknica i uhu
ugodnog podsjetnika u velikom
leksikonu, negoli obvezujuća smotra
Osmijeh ili stih
Svakako, veliki su to umjetnici i glazbenici, koji su osnutkom Studija 64
pola stoljeća obogaćivali našu glazbenu kulturu, a svaki od njih pjevao
je o životu s velikom ljubavlju, svakom opjevanom doživljaju dodavao
»osmijeh ili stih«, što je vjerna publika
tog petka navečer osjećala i prepoznala, svakoga nagrađivala pljeskom,
spontano razgovarala s voditeljem
Vojom Šiljkom i osjećalo se srodstvo,
gotovo vlasništvo publike nad tom
uzbudljivom glazbenom ostavštinom.
No iskrena i istinita šansona može
ukazati i na svoj vijek i njegovu prolaznost. Massimo Savić (»Majstor je
majstor«, komentirao je Vojo Šiljak
snažni pljesak Massimu) tako je vrhunski donio Trešnjevačku baladu
tria Špišić–Britvić–Bosner, da se činilo kao da je sad skladana, da je čujemo prvi put, ali se u to umiješao neki
magleni sentiment pitanja: gdje je sad
ta Trešnjevka o kojoj se pjevalo s takvom simpatijom prije više desetljeća? Očito u srcima onih koji su je živjeli i posvojili. Prava vrijednost je uvijek aktualna, a Balada iz predgrađa
koju je otpjevala Lea Dekleva nekako
više pristaje današnjici.
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Đurđa Otržan
Anastazija Vržina
Z
G r a d s k o k a z a l i š t e K o m e d i j a ,14 . s t u d e n o g a 2 0 14 . , F e s t i v a l š a n s o n e C h a n s o n f e s t 2 0 14
Hrvoje Markulj
Nasljednici velikana
Ta je pak praksa omogućila karijere
velikih pjevača, performera i talenata:
Tereza, Radojka, Gabi i mnoge druge
čija je izravna nasljednica, kako je to
pokazala izvedbom pjesme Put u raj,
Danijela Pintarić. Lijep, sonoran glas,
slobodan i ujednačenih dinamičkih
prijelaza, uz to scenski siguran na-
Helena Bastić
29
Anastazija Vržina
Paula Jusić i član dubrovačke klape Kaše uz Dubrovački simfonijski orkestar pod dirigentskim vodstvom Đele Jusića
75 . r o đ e n d a n Đ e l e J u s i ć a , 16 . s t u d e n o g a 2 014 . u H r v a t s ko m g l a z b e n o m z a v o d u
Bokunić dubrovačkog srca
u srcu Zagreba
Koncertom je obilježen rođendan našeg najnagrađivanijeg skladatelja
S
Anastazija Vržina
Piše: Jagoda Martinčević
30
Rođendanskom se koncertu glasom pridružila i skladateljeva dugogodišnja prijateljica
Tereza Kesovija
lobodna sam malo
»privatizirati« ovaj tekst.
Naime, mislim da imam
za to dobar razlog, s
obzirom na doista dugogodišnje poznanstvo
sa slavljenikom, jer se već na početku
toga poznanstva zbila zgodna anegdota. Godine 1972. u Kazalištu Komedija
praizveden je mjuzikl Dundo Maroje
Đele Jusića. Unatoč općem uspjehu
kod publike i kritike, tada još jako mlada i nadobudna kritičarka Vjesnika J.
M., tj. autorica ovih redova, napisala je
negativan prikaz o djelu i izvedbi. Tko
zna zbog čega mi se gotovo ništa nije
svidjelo? U svakom slučaju, već iste
godine Dundo Maroje odlazi u Sovjetski Savez i ubire lovorike. Ansambl se
vraća u Zagreb sretan i ponosan, a
meni stiže kartolina s gosparskim tekstom: »Poslije velikog uspjeha Dunda u
SSSR–u — poljubi Vas dundo Đelo u
pametno čelo!«
Posipanje pepelom
Autora je očito bocnulo kritičarsko prenemaganje jedne mladice, a bogme i
nju. Otišla sam pogledati još nekoliko
predstava, gledala sam Jusićeva Dunda i na Dubrovačkim ljetnim igrama i na
zagrebačkoj obnovi. U djelu i predstavi zapravo se ništa nije promijenilo, ali
jest u meni. Shvatila sam koliko sam
bila nepravedna, u krivu zapravo, i odlučila popraviti stvar. U povodu jedne
Glazba optimizma
I počeo je u skladu s naslovom, orkestralnom suitom Dubrovački kantuni
(izvođeni i u baletnoj verziji), drugoj po
redu orkestralnoj skladbi, nakon Suite
Ragusine, koju je autor posvetio svojem
gradu 1992. godine. Bilo je to vrijeme
Domovinskog rata kojemu je Đelo Jusić svjedočio ne napuštajući Grad. Ali u
tom trenutku još je bilo snage za glazbu koja je svojim optimističnim tonom,
pa i programskim naslovima, opisala prelijepi grad pod Srđem. No upravo je treći stavak, Pred Kneževim dvorom, ostao kao ružna uspomena autoru koji je u tom trenutku gledao rušenje
križa na Srđu. Svi ostali stavci još uvijek nose neki prikriveni optimizam poput Dobro jutro, Dubrovniče, Obrisi nad
Gradom, Igra galebova i Svjetla Grada,
a osobito izvanredno duhovit pretposljednji stavak Pjesnik Luko — vrckava
kontradanca posvećena Đelinu prijatelju i suradniku, slikovitom renesansnom
čovjeku naših dana — Luki Paljetku.
No uskoro se Jusićev i glazbeni i ljudski osjećaj promijenio. Znao je da ranjenom gradu mora posvetiti glazbu
koja se izravno doticala ratnih događanja i stradanja njegovih sugrađana. I
tada, u istoj 1992., nastaje Istina o Gradu slobode — De civitate libertatis veritas, oratorij za mezzosopran, recitatora, zbor i orkestar, čiji je stavak Oče naš
praizveden 21. prosinca 1992. u dubro-
Slavljeniku je u ime HDS-a okruglu obljetnicu čestitao
glavni tajnik Antun Tomislav Šaban
BROJ 188, STUDENI 2014.
A koliko je publika danas zahvalna 75–
godišnjem maestru, pokazao je rođendanski koncert u prepunoj dvorani HGZ–a, s pomno odabranim programom Jusićevih djela iz obje njegove autorske domene — tzv. ozbiljne i
tzv. zabavne glazbe. Kao da je stari, dostojanstveni prostor Hrvatskoga
glazbenoga zavoda nekako uvjetovao
odabir u kojem se, moram to istaknuti na prvome mjestu, poput dobre vile
pojavila pjesma Prijatelji stari, gdje ste
u posve novom ruhu, s dirljivim orkestralnim uvodom i završetkom koji je
s osobitim poštovanjem podsjetio na
stare Sorkočeviće. Pjesmu je nenadmašno interpretirala Tereza Kesovija,
kao i Jusićev hit Kad zazvone dubrovačka zvona. Interakcija dvoje među
najmuzikalnijim dubrovačkim suvremenicima bila je gotovo opipljiva i u Jusićevoj pratnji na gitari, ali i u lijepom zvuku
pomno uvježbanog Dubrovačkog simfonijskog orkestra, kojim je cijelu večer
ravnao autor. Uostalom, koncert je i nazvan Bokunić dubrovačkog srca u srcu
Zagreba!
Zapis vremena
Anastazija Vržina
BROJ 188, STUDENI 2014.
Prepuna dvorana
Melodioznost kao temeljna oznaka Jusićeva autorskoga pera, ali i odlična orkestracija čije je temelje, kao i dirigentsku vještinu u mladosti naukovao kod
Lovre pl. Matačića, čine to djelo s pravom jednim od najizvođenijih iz njegova opusa.
P
oput dobre vile pojavila se
pjesma Prijatelji stari, gdje ste
u posve novom ruhu, s dirljivim
orkestralnim uvodom i završetkom
koji je s osobitim poštovanjem
podsjetio na stare Sorkočeviće
Anastazija Vržina
od izvedbi ponovno sam napisala kritiku o Dundu Maroju, posula se pepelom i rekla kako danas (tada) vidim djelo i izvedbu. Iznenađenje je u Komediji bilo veliko, a redatelj Vlado Štefančić
u nizu je javnih prigoda govorio kako u
Zagrebu postoji valjda jedina kritičarka na svijetu koja je javno priznala da
je bila u krivu. Od tada, svih mojih kritičarskih pustih godina, barem sam dva
puta dobro promislila kad sam pisala o
novim djelima osobito naših autora jer
me dundo Đelo poučio ako ni o čemu
drugom, a ono barem o čestoj kritičarskoj brzopletnosti. I zahvalna sam mu
na tome.
Altistica Aida Vidović Krilanović u Jusićevu stavku Oče naš
vačkoj franjevačkoj crkvi uz sudjelovanje Ruže Pospiš–Baldani, mješovitog
zbora Libertas i Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Praizvedba cjelovitoga
djela održana je 6. prosinca 1994. na
istome mjestu, ponovno s našom primadonom, uz Ivicu Barešića kao recitatora, zbor Opere HNK–a Split i Dubrovačke simfoničare, a taj je put autor
dirigentsku palicu prepustio Ivi Lipanoviću. Jedanaest kraćih stavaka tekstualno se temelji na stihovima akademika
Luke Paljetka, ali i zapisa msgr. Želimira
Puljića: »Oratorij Istina o Gradu slobode svojevrsni je zapis jednog vremena i
sudbonosnih događaja. Ali i zapis o prkosu i hrabrosti stanovnika Dubrovnika.
Danas to djeluje nevjerojatno. Premda
nismo imali ni struje ni vode, a i hrana
je bila na rezervi, pjevali smo i održavali koncerte. I izdavali novine. Okupljali smo se po skloništima i po crkvama,
gdje smo molili i upućivali žarke vapaje i
nebu i zemlji. I bili odlučni u tome da se
oni u naš Grad neće skalat, a mi ćemo
za dišpet balat. Eto, u tom ozračju molitve, suradnje, prkosa i ponosa rađao
se oratorij o Gradu slobode.«
Cijeli glazbeno–poetski krug obavija
to djelo u kojem se tjeraju okupatori,
moli se puk da ne napušta Grad, tipičnom pučkom rugalicom snaži se nada
u očekivanju konačne slobode i obraća se Svevišnjemu kao prvom i posljednjem utočištu. Za ovu prigodu autor je odabrao upravo taj prelijepi stavak Oče naš u interpretaciji pastoznoga
alta Aide Vidović Krilanović, nekadašnje učenice primadone Pospiš–Baldani, koja je temperamentno otpjevala i ariju iz Jusićeve neizvedene opere
Andaluzija.
Efektna djela
U koncertantnom dijelu autor se predstavio i efektnim Koncertom za gitaru
i orkestar, nastalim 1997. na narudžbu
Međunarodnoga festivala Chor–Festival Steyr u povodu 1001. rođendana
Austrije. Koncert je i virtuozno i lirično
izveo odlični Maroje Brčić. A i do kraja svečanosti sudjelovali su sami Dubrovčani. Paula Jusić i jedan član Klape Kaše podsjetili su songom Život je
lijep na mjuzikl Dundo Maroje, a sjajna Klapa Kaše pjesmom i svirkom i na
neke hitove Jusićevih nekad proslavljenih Dubrovačkih trubadura.
I tako je Bokunić dubrovačkog srca ra-
zveselio Zagrepčane i Dubrovčane koji
su bivanjem postali Zagrepčani. Sjetili smo se i Lera i leuta, publika je pjevušila s izvođačima, a ostalo je još mnogo
toga iz opusa s više od tisuću pjesama
scenske i filmske glazbe. Mogli smo se
zapitati — kada je sve to stigao, uz dirigiranje, vođenje zbora Mali raspjevani Dubrovnik, društveni rad… Doprinos
Đele Jusića hrvatskoj glazbi doista je
velik. Poznaje ga i inozemstvo kao dirigenta i skladatelja u Berlinu, Dresdenu,
Beču, Vatikanu, Petrogradu i drugdje.
Struka ga je nagradila brojnim priznanjima; između ostalog, dobitnik je triju
Porina, jednog za životno djelo, Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli,
Nagrade Ivan pl. Zajc za najbolji mjuzikl, priznanja Ruke sv. Vlaha u povodu 40. obljetnice umjetničkog djelovanja i mnoge druge. Poznaje ga i Haški
sud kao jednog od svjedoka o agresiji
na Dubrovnik. Za sudjelovanje i doprinos Domovinskom ratu dodijeljeno mu
je odlikovanje Reda Danice hrvatske s
likom Marka Marulića.
Svaka čast, Maestro! I, dakako, sretan
75. rođendan, koji je slavljeniku u ime
Hrvatskog društva skladatelja čestitao
glavni tajnik Društva Antun Tomislav
Šaban.
31
Domaća popularna glazba u programu nacionalnih televizija u Hrvatskoj
K
Kako se ispunjava kvota
vota je ispunjena, apetiti
zadovoljeni, novac od tantijema
podijeljen, ali su gledatelji ostali
zakinuti
N
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Dubravko Jagatić
edavno je na programu RTL–a
pokrenut šou Hrvatski broj jedan
— licencirana hrvatska inačica
dugogodišnjeg njemačkog TV
šoua Die Ultimative Chart Show
koji ima već nevjerojatnih sto
dvadeset pet epizoda. RTL je u prvoj sezoni naručio
osam epizoda, a ovisno o gledanosti, povijest hrvatske popularne glazbe nastavit će se možda i tijekom
godine. Iako vrlo dobre gledanosti, šou je izazvao
mnoga pitanja pomalo zbunjenih gledatelja o slaganju
popularnih pjesama, ali je istovremeno načeo i temu
(ne)zastupljenosti domaće glazbe u programu televizijskih kuća. Možda prvi put unatrag dvadeset i više
godina, što na žalost nitko javno nije primijetio, jedna
je televizijska kuća posvetila cijelu večer popularnoj
domaćoj glazbi. Zašto? Ako ste pomislili da je to zato
što im je stalo do poštovanja domaćih autora i glazbenika koji su zaslužili bolji tretman, prevarili ste se. U
pitanju je licenca njemačkog šoua, jer neke zapadne
zemlje s vremena na vrijeme vole rekapitulirati povijest
svoje popularne glazbe u takvim i sličnim emisijama.
Zastupljenost domaće glazbe u programu možda je i
zakonski poštovana, ali prije svega samo da bi se poštovao zakon, a ne zato da bi se domaćim autorima
dalo odgovarajuće vrijeme pred televizijskim gledate-
televizija prije više je godina s predstavnicima HGU–a
i HDS–a postigla dogovor o većoj zastupljenosti domaće glazbe u programu. Kvota je ispunjena, apetiti
zadovoljeni, novac od tantijema podijeljen, ali su gle-
menuti da je ipak riječ pretežito o izvođačima Croatia
Recordsa, dok je ostatak hrvatskih glazbenika ostao
prepušten sebi i svojoj snalažljivosti.
nikakve informacije, ali to je već druga priča. Postojanje nekadašnje top–ljestvice domaćih i stranih hitova
u programu Hrvatske televizije Hit depo gotovo je cijelo jedno desetljeće (devedesete) bilo odličan poligon
Kriteriji izbora
»Stare« pjesme
Ukratko, kad smo vidjeli kako to drugi rade, poželjeli
smo i mi. Makar i prema licenci, ali barem sad imamo
cijelu večer posvećenu domaćim glazbenicima, od
kojih su mnogi nepravedno zapostavljeni i zaboravljeni, čak i unatoč činjenici što su neki od njih ostvarili
i veće naklade svojih albuma nego mnoge globalne
zvijezde. Neki hitovi ostali su vječno zapisani u vremenu kao evergreeni, bez obzira na glazbeni žanr, iako ih
se vrlo rijetko može čuti u eteru domaćih radiopostaja, a gotovo nikad u programu televizijskih kuća. Da
ne spominjemo cijelu jednu generaciju koja je odrasla
i postala punoljetna, a tek je sad dobila priliku prvi put
čuti neku od pjesama koje su bile izuzetno popularne
kad su njihovi roditelji bili djeca. Kako bi i znali kad te
pjesme gotovo nitko nikad nije emitirao u eteru. Bilo
bi nekako logičnije da je takav šou otkupila nacionalna televizijska kuća pa posvetila jednu večer domaćim glazbenicima jer to nije samo šou i to nisu samo
brojke, nego cijela povijest jedne glazbe uz koju su
odrastale generacije. Pritom je za potrebe šoua prvi
put provedeno sustavno istraživanje popularnosti izdanja, autora i pjesama. Gotovo povijesno istraživanje, iako bi se takvo što moglo očekivati od Instituta
hrvatske glazbe koji je osnovan prije deset godina s
ciljem očuvanja, afirmacije i razvoja hrvatskoga glazbenog stvaralaštva.
Nepoželjan susjed
32
Domaća popularna glazba godinama je u programu
domaćih televizijskih kuća bila poput nepoželjnih susjeda. Izbjegava se kada i kako je to god moguće.
mladi izvođači imali su priliku predstaviti se široj javnosti. I Cro Pop Rock je također bila emisija za svakoga tko je htio saznati što se novo sprema na domaćoj
sceni, kao i za sve domaće glazbenike da barem u
nekoliko suvislih rečenica najave aktualni album, pjesmu, koncert... Ukratko, domaća popularna glazba
bez ikakve sumnje zaslužuje bolji tretman u programima televizijskih kuća pa stoga treba pozdraviti potez RTL–a što je otkupio njemački šou i ponudio večer
posvećenu hrvatskim glazbenicima i pjesmama koje
su ostavile neizbrisiv trag u Hrvatskoj.
ljima. Naime, kao što je poznato, svaka špica, svaki jingle, svaka domaća reklama ili glazbena podloga neke emisije koju je stvorio domaći autor broji se
pod minute domaće glazbe u programu televizijske
kuće. Osim ako nije u pitanju doista poznat i priznat
autor, malo će tko pripaziti na odjavnoj špici (ako uopće bude emitirana) tko je skladao glazbu. Hrvatska
datelji ostali zakinuti. Noćni glazbeni program, koji se
sastoji od niza domaćih glazbenih spotova i snimljenih
koncertnih nastupa, prikazuje se između ponoći i jutra. Ukratko, kad je uvjerljivo najmanji postotak gledatelja pred malim ekranima. Valja svakako spomenuti i
CMC (Croatian Music Television), televiziju koja je program posvetila hrvatskoj popularnoj glazbi, ali i napo-
Situacija nekoć
Istodobno domaća glazbena scena nije nikad bila
tako uzbudljiva, atraktivna i sadržajna kao danas. Na
žalost, ni o brojnim gostovanjima izuzetno zanimljivih
i cijenjenih glazbenika iz inozemstva nemamo gotovo
za predstavljanje. Barem do trenutka kad su emisiju
izgurali na termin oko ponoći. Bila je to zabavna emisija koju su gledali brojni gledatelji upravo zbog aktualnih domaćih hitova. Tih su godina profitirali i glazbenici i diskografi i voditelji klubova i mnogi iz glazbenog
biznisa jer su gledatelji, tj. publika, znali što se događa
na sceni. Pjesme su bile mnogo popularnije, a novi,
BROJ 188, STUDENI 2014.
Svaka špica, svaki jingle, svaka domaća reklama ili glazbena podloga neke emisije koju je stvorio domaći autor broji se pod minute domaće glazbe u programu televizijske kuće
I da na kraju pomognemo svima koji su gledali »Hrvatski broj jedan« i ostali pomalo zbunjeni ponuđenim
top–ljestvicama popularnosti domaćih hitova, zamolili smo doajena hrvatske diskografije i na neki način
drugog domaćina šoua — Sinišu Škaricu da pokuša pojasniti kako su nastale top–ljestvice na kojima
se temelji šou. »Za ovih prvih osam od velikog broja
odabranih naslova (više od šesto), selekcija i redoslijed radili su se na temelju raspoloživih naklada ploča,
prema broju tjedana ili mjeseci provedenih na top–
listama (ondašnjim ili aktualnim — uzete su u obzir
top–liste Studija sedamdesetih i osamdesetih, Plavog
vjesnika iz druge polovice šezdesetih i početka sedamdesetih te Pop extra s početka devedesetih), prema broju prodanih primjeraka CD–a i broju emitiranja
pjesama prema podacima ZAMP–a i HDU–a (uspoređujući liste Top of the Shops i listu Instituta hrvatske
glazbe HR TOP 40), prema broju ‘youtube pogleda’,
napokon prema nagradama koje su pjesme osvojile
(festivalskim ili porinovskim) te mogućim korektivom
angažirnih ‘glazbenih stručnjaka Hrvatskog broja jedan’, među kojima su uz mene poznati glazbeni kritičari Ante Perković i Dubravko Jagatić, time što je matematika u osobi statističarke Ivane Radić stavila sve
podatke ‘na kup’ kako bi se došlo do što objektivnijeg
redoslijeda. Pritom postoje dva pravila RTL–ova šoua.
Prvo, da jedan izvođač ne može biti na istoj top–listi
s više pjesama, osim ako nije riječ o suradnji, kao što
je to u prvoj bio slučaj s Ivom Robićem i Zdenkom
Vučković. (Da se izbjegne, recimo, da Oliver Dragojević ili Mišo Kovač ili Novi fosili zauzmu nekoliko mjesta
na jednoj top–listi; primjerice u ‘dalmatinskoj’ Oliver i
Mišo možda bi zauzeli pola od ukupno četrdeset mjesta!) I drugo, da se jedna pjesma ne ponavlja na više
top–lista (kad god je to moguće). Tako spomenuta
Cesarica koja je postala najpjesma svih vremena nije
nominirana i za najljetnu, najljubavnu, najdalmatinsku
(navodim top–liste koje slijede sljedećih petaka), a inače, složit ćete se, mogla je biti. Drugim riječima, ideja
je da se predstavi što više pjesama, što više laureata, što više izvođača i autora, jer ovo je šou o njima.«
Još kad bi neka televizija posvetila emisiju mladim
glazbenicima čije vrijeme tek dolazi, stvari bi možda
napokon sjele na svoje mjesto.
33
Tv o r n i c a k u l t u r e Z a g r e b u s t u d e n o m e i p r o s i n c u 2 014 . n a n i z a l a č e t i r i u s p j e š n a k o n c e r t a
Petak (ali ne 13.) za domaću glazbu
Četiri petka zaredom bili su pravi desant i desert vrlo različitog i zanimljivog zvuka domaće rock i pop glazbe s bendovima Vatra, Pavel, Detour i Buđenje
Ivan Gari Suvalj
Ima li budnih?
Ima nas budnih, no jesmo li predugo
spavali? Odgovor je pozitivan. Znamo
za probleme koje s »bolešću publike«
imaju mnogi poznati izvođači. Sve to,
naravno, ne govori ništa o vrijednosti
glazbe, ali govori nešto o tome kako
promovirati glazbu i kakav odjek publike se može, ili ne
može, očekivati.
Pomlađivanje i razvoj
Vatru sam prvi put gledao prije trinaest
godina, kad su nastupili s dvije pjesme
na koncertu posvećenom ostavštini
Ekatarine Velike u Tvornici, kao najmlađi bend u društvu Rundeka, Urbana i
Massima. Već tada su oduševili sve u
dvorani, i publiku i glazbenike i organizatore, a profesionalnost koju su pokazali ukazivala je na to da neće stati na
tome. I nisu, pa su nakon mnogih albuma i koncerata u velikom pogonu Tvornice došli i do rasprodanog. S potporom triju velikih hitova i stalnim boravkom na ljestvici HR TOP 40 i u medijima, Vatra je dobar primjer kako glazba može biti korisna i za glazbenike i za
medije. Jer jedno bez drugog ide teže.
Sljedeća stepenica mogla bi biti mala
dvorana Doma sportova? Sjećate li se
kad je Hladno pivo pred više od deset
godina prepunilo mali Dom sportova,
kad je petsto ljudi ostalo vani? Mnogi
su im govorili da bi trebali »prijeći« u veliku dvoranu, kao što su sada sugerirali i Vatri, da bi možda trebali prebaciti
koncert u mali Dom sportova. No bolje
je raditi temeljito. Kao što je mali Dom
sportova za Hladno pivo bio razdjelnica na kojoj je sve krenulo prema velikoj dvorani, Šalati, Jarunu i Areni Zagreb, prelazak Vatre i drugih bendova
u jaču tržišnu kategoriju nasušna je
potreba radi pomlađivanja i logičnog razvoja domaće glazbene
industrije.
Nove snage
34
Pomlađivanje scene novim
imenima najvažnije je za njezino funkcioniranje u budućDetour
nosti. I Britanci i Amerikanci vrlo dobro
znaju da samo nove snage u društvu
sa starosjediocima mogu značiti rast
glazbene industrije, pa su tamo u stanju stvarati i od ničega nešto, samo da
se albumi prodaju, mediji imaju zahvalnih tema, a publika puni klubove, dvorane i stadione. Na žalost, kod nas i
kad imamo nešto u ponudi, neke stvari
ne funkcioniraju tako lako. Vatra je oduvijek bila visokoprofesionalna scenska
jedinica, a sa sadašnjim zaletom jednostavno ne mogu pogriješiti. Izvrstan
koncert u Tvornici, kao i nastup tjedan
dana poslije u Noći vještica na zabavi u bivšem kinu Mosor — na kojem
ste se među fenomenalno uređenom
publikom pod elaboriranim Halloween maskama osjećali kao da ste ušli u
neki njujorški klub — pokazao je bend
u naponu snage, moderne i strastvene svirke, s Ivanom Dečakom koji je u
međuvremenu izrastao u samosvojnu
rock–zvijezdu.
štati u drugačijim, ali itekako privlačnim zvucima. Jer, nemojmo si lagati,
sve je to dobra glazba, a razlika između »otfrljenih« električnih gitara ili sofisticirane akustike i electronice često je
u ovo postmodernističko vrijeme manje
bitna nego što mislimo. Pogotovo ako
su u igri odlične pjesme kakve potpisuje Aljoša Šerić stigle i do vrha domaće top–ljestvice. S Ramirezom je prošao svoju fazu »buke kao nauke«, s Pavelom donosi nježniju ali privlačnu, itekako komercijalnu glazbenu strategiju
koja odličnim pjesmama i visokoestetiziranom svirkom predstavlja jedan od
najzanimljivijih dijelova suvremene domaće rock–scene.
Uz zborno pjevanje
i u velike dvorane. Dvosatni koncert u
Tvornici pokazao je sljedeće: Buđenje
danas želi osvojiti publiku isključivo vlastitim pjesmama, a imaju ih dovoljno za
dva sata ozbiljnog programa. I ozbiljnu
svirku koja ne odstupa ni milimetra od
pravila power–pop zvuka, bez velikih
gesti, ali s rijetko »civilnom«, uljuđenom
i atraktivnom vibracijom kakvu sam, recimo, osjetio na koncertima Ligabua u
Londonu i Trstu. Da smo Italija, srednja bi pop–struja rasla na takvim bendovima koji ne brkaju stilističke lončiće,
nego to što rade rade dosljedno i bez
ostatka. Čak im je i Neno Belan u Tvornici došao kao nenajavljeni gost. Nisu
ga ni spominjali po medijima (iako su
trebali), da ne ispadne da su se izvukli na popularnijeg kolegu. Tako su sve
Kad sam prije osam godina dobio za
recenziju treći album grupe Buđenje,
nisam ni poznavao nekoga od njih (čak
napravili vlastitim snagama, i to odlično,
za vlastitu publiku koje ima sve više pa
je zborno pjevanje nekih pjesama sve
češće.
Pomlađeni mainstream
Zaključak? Sindikalnim rječnikom rečeno, postoji glazbeni mainstrem koji još
nije dovoljno jak i koji na domaćem tržištu marljivo radi, ali se još uvijek »provlači« zbog nespremnosti svih subjekata da odrade svoje, od medija i publike do diskografske industrije. Pri čemu,
čini mi se, samo autori i izvođači redovito naprave najviše. A trebao bi postojati i mainstream — navedeni bendovi dobar su primjer — koji ne bi ovisio
o sezonskim hirovima publike, medija
i ostalih, koji bi trebao funkcionirati jasno i otvoreno kako se to radi na inozemnom terenu ozbiljnih anglosaksonskih rock–imperijalista. Pa da ne čekamo idućih deset godina da nakon
TBF–a, Jinxa i Hladnog piva dobijemo
iduće masovno popularne autore kod
široke publike. Ovi iz Tvornice to spremno čekaju, čak
i ozbiljno rade
na tome, usprkos recesijskim
uvjetima koji nisu
baš med i mlijeko. Vatra je morala čekati predugo, srećom,
ispalo je dobro i
za njih i za publi-
ku. Možda je masovnu publiku trebalo malo pričekati da sve shvati? Iako se
radi o različitim autorskim rukopisima,
svi nabrojeni, uključujući i Mayales, ne
samo da su vrhunski predstavnici svojeg žanra, nego bi se i oni neodlučni iz
široke publike mogli uz njih vrlo dobro
zabaviti, razmisliti, a nešto i naučiti.
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
ekoliko domaćih
koncerata koji su
četiri petka zaredom održani u
Tvornici u listopadu
i studenome bili su
pravi desant i desert vrlo različitog i
zanimljivog zvuka domaće rock i pop
glazbe. A bilo je i publike. Možemo
dodati i šest četvrtaka i jednu subotu
kad su održavani koncerti osamnaest
izvođača festivala RockOff pa je jasno
da je ponuda domaćih izvođača u ta
dva mjeseca bila ozbiljno pripremljena.
Vatra, Pavel, Detour i Buđenje održali
su samostalne koncerte u velikoj dvorani Tvornice, što u današnje recesijsko
vrijeme predstavlja vrlo ambiciozne
namjere. Vatra je imala rasprodanu
dvoranu, Pavel i Detour oko osamsto
ljudi, a Buđenje oko petsto. Pa iako
količina publike koja kod nas dolazi na
koncerte nipošto ne odražava kvalitetu
izvođača, izgleda lijepo kad se poklope
svi elementi u svojevrsni » faktor X« koji
pokazuje da, rekao bi Zečić, »ima nade
za nas«. Tj. da »ima budnih«, rekla bi
Vatra, sastav koji je s tri hit pjesme zaredom osvojio domaće radijske postaje i
široku publiku, što se materijaliziralo i u
efektnom rasprodavanju Tvornice.
Radi se o ozbiljnoj lutriji, a zbog takve
situacije čini se da su ta četiri imena
u Tvornici nedavno osvojila zasluženi
jack pot. Pop–glazba bi prema definiciji trebala biti popularna, a manjak volje, novca ili nečeg trećeg domaće publike da »izađe van« često je otegotni
čimbenik u kalkulacijama organizatora i izvođača. Jer, očito je, ima odličnih
rock–bendova, ali treba prokleto previše vremena da se stigne do cilja —
pune dvorane. Čak ni hvalospjevi kritičara po medijima tu ne pomažu, možda malo. Očito, nekoliko je elemenata
bitnih za takvu situaciju, ali posljednja
dva mjeseca sve je funkcioniralo bolje
nego što smo pretpostavljali.
Buđenje
Stilisti domaćeg rocka
Pavel i Detour neki su od najzanimljivijih
stilista domaće rock–glazbe. Sofisticirani autori traže pažnju i sofisticiranost
publike, pa je njihov recentni uspjeh to
veći. Gledao sam Pavel lani u Tvornici
na odličnom prvom samostalnom koncertu, a dvostruko više prodanih ulaznica ove godine u Tvornici znak je da
ima pomaka. Aljoša Šerić s Pavelom,
kao i Mayales, dodao bih, koji su nakon
Tvornice lani, nedavno svirali u Vintage Industrial Baru, jesu art–rock ukras
na tijelu domaće pop–glazbe, potreban ukras koji odličnim albumima i drugačijom glazbom daje suštinsko tkivo raznovrsnosti domaće scene. Koja
se, kao i svuda, uvijek dijelila na predstavnike estetike »krv, znoj i suze« i one
sklonije »zakulisnim« emotivnim i žanrovskim obrascima. Zamislite da nemamo Urbana ili Let 3? A onda zamislite da Pavel, Mayales ili Detour postanu u svijesti široke publike jednako neizostavni kao i oni, gdje bi bio kraj sreći
domaće glazbene scene, a i publike?
Glazba za ljestvice
Proširena postava Pavela na pozornici — kao i Detoura vikend poslije —
ravnopravna je najboljim inozemnim
indie–rock imenima, a ozbiljno popunjena Tvornica srećom je pokazala da
imamo i profilirane publike koja voli gu-
Pavel
ni Darka Bakića), ali sam napisao pozitivnu recenziju jer me iznenadila količina energije, odlična svirka i pop rafinman jasno vidljiv u izrazito melodičnim
pjesmama. Nešto kasnije gledao sam
ih na koncertu u klubu SAX!, došao
sam na pola sata, a ostao do dva ujutro. Tada su još svirali s gostima, i Mario Huljev bio je među njima, a između
vlastitih pjesama i obrada suvremenih
pop zgoditaka našao sam se na koncertu koji mi je nakon davnih nastupa
Dine Dvornika sa Songkillersima značio najbolji klupski provod s besprijekornom, ozbiljnom svirkom, duhovitim
i zanimljivim obradama i vlastitim pjesmama koje su frcale emocijama i zaraznim pop–melodijama. Da smo Italija, pomislio sam tada (a mislim i danas),
takav pitki pop–zvuk negdje između
Ramazzottija, Bon Jovija i Gibonnija
značio bi siguran ulet na top–ljestvice
Vatra
Anastazija Vržina
N
Piše: Hrvoje Horvat
35
Punk blues alkari oduševili žiri (Hrvoje Horvat, Josipa Lisac, Damir
Martinović Mrle, Pavle Miholjević i Jura Ferina)
36
Više od
sto šezdeset pristiglih
prijava na festival,
osamnaest bendova, šest koncerata
u Malom pogonu Tvornice uz internetski streaming
prijenos, festivalska kompilacija
RockOff 2014, potpora triju nacionalnih i više od četrdeset regionalnih
radijskih postaja, praćenje CMC–a i
Hrvatske televizije, časopisa Rolling
Stone, brojnih dnevnih novina i portala, jumbo plakati u Zagrebu i okolici te finale u Velikom pogonu Tvornice uz televizijsko snimanje, konačne
su brojke festivala RockOff te najbolja pozivnica bendovima i publici za
novo izdanje sljedeće godine!
Laureati RockOff festivala novog zvuka u zagrebačkoj Tvornici kulture
Piše: Josip Radić
Sinjski M.O.R.T. pobjednik je prvog izdanja RockOff festivala novog zvuka u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja. Odsviravši svoj singl »Nina« na finalu u
Velikom pogonu zagrebačke Tvornice, punk blues alkari
oduševili su žiri (Hrvoje Horvat, Josipa Lisac, Damir Martinović Mrle, Pavle Miholjević i Jura Ferina) te osvojili novčanu nagradu od 20.000 kuna.
Bučno i rasplesano
Subotnji finale 8. studenoga 2014. u Velikom pogonu bio
je kulminacija festivalskih događanja i koncertnih predstavljanja bendova koji su počeli još u listopadu u Malom
pogonu Tvornice. Nastupilo je osamnaest bendova: And
the kid, Big strip gorila, F5, Gatuzo, Kinoklub, Krešo i kisele kiše, Libar, Markiz, Mjuzikl, Morso, M.O.R.T.,
Nosači zvuka, Orange strips, Queen
of Sabe, Radio Luksemburg, Sane,
Sara Renar i Silente, a u otkačene
mortovce zaljubili su se i publika
i žiri. »Uživali smo u svirci i druženju, mislim da smo nagradu
zaslužili barem zbog najvećeg
postotka alkohola u krvi. Publika je bila bučna i rasplesana, kao i ekipa s afterpartyja, pa se ovom prilikom ispričavamo susjedima i policiji. Nagradu ćemo potrošiti
na gorivo i cestarinu,
pred nama je puno
kilometara i nastupa
po cijeloj Hrvatskoj«,
priča nam basist Kikos, dodajući kako ih je
preko RockOffa upoznala
publika i u ostatku zemlje.
Pohvale organizatorima
Hrvatsko društvo skladatelja nagradu za najemitiraniju
pjesmu dodijelilo je grupi Markiz i njihovu novom radijskom hitu Na kraju priče: »Nagrada za najemitiraniju pjesmu puno nam znači jer pokazuje da ljudi vole ono što
radimo. To nam je samo poticaj za daljnji rad i, nadam se,
poticaj organizatorima koncerata da nas češće zovu na
svirke. Što se tiče samog festivala, sve je funkcioniralo na
vrlo visokom nivou, počevši od komunikacije s direkcijom
festivala pa sve do tonaca i stage managera u Tvornici.
Posebno bih istaknuo odnose između bendova koji su
jedni drugima bili moralna podrška prije svakog nastupa.
Zaista se osjetila dobra vibra i vidim da to danas svi često
spominju«, izjavio je Andrej Babić, autor i gitarist Markiza.
Iz ruku Nikše Bratoša u ime Hrvatske glazbene unije nagradu za najbolju izvedbu dobila je Sara Renar koja je
svoju pjesmu Jesen izvela nesvakidašnje odvažno uz
spretno korištenje loop station pedale: »Nisam očekivala
da ću dobiti nagradu, tako da sam zaista ugodno iznenađena. Lijep je osjećaj kad se tvoj rad i trud prepoznaje, pogotovo kad to prepoznaju relevantni ljudi iz struke.
Lovu mislim uložiti u opremu i snimanje novog materijala. Moram pohvaliti sjajnu organizaciju na vrlo teškom zadatku tehničke potpore finalne večeri, svaka čast ekipi!«
Lijepa priča
Medijski partner festivala, časopis Rolling Stone, svoju je
nagradu dodijelio splitskoj grupi Libar. »Drago mi je što
smo bili dio te lijepe priče, to više što je velik dio bendova,
bez obzira na status, pokazao da hrvatski rock ima svijetlu budućnost. Svaka nagrada bendu je lijepo priznanje, a
ova mi je posebno draga kao autoru pjesme, ali i zato što
je prva nagrada bendu s predznakom rock«, izjavio je dobro raspoloženi Mario Alajbeg, autor pjesme Odrasli. Također treba napomenuti da je posebnu nagradu Rolling
Stone povećalo osvojila riječka grupa Morso.
Članovi grupe M.O.R.T. i voditeljica Martina Validžić u trenutku proglašenja pobjednika
Anastazija Vržina
V
iše od sto šezdeset
pristiglih prijava na
festival, osamnaest bendova
u završnici, šest koncerata
u Malom pogonu Tvornice
uz internetski streaming
prijenos, festivalska
kompilacija RockOff 2014…
samo su neke brojke
ovogodišnjeg RockOffa.
»Nakon svega, možemo samo zaključiti: bilo je iznad svih očekivanja.
RockOff smo zamislili kao festival
druženja i promocije glazbe, a uspjelo je upravo zato što su svi dali gasa
i začina kad je trebalo — od glazbenika, Hrvatskog društva skladatelja kao organizatora, ekipe Tvornice, tehničke ekipe Dine Bahtijarevića koja je u subotu provela dvadeset
četiri sata na terenu pa sve do ekipe
HTV–a čija će snimka dokazati sve
ovo o čemu govorim. Što se tiče žirija, žao mi je što nismo imali osamnaest nagrada na raspolaganju, svatko bi dobio neku. Ipak, na neki način
pobijedili su svi jer smo pokazali da
ima itekako dobre glazbe«, izjavio je
Hrvoje Horvat, umjetnički direktor festivala RockOff.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Pobijedio
sinjski
M.O.R.T.
Anastazija Vržina
BROJ 188, STUDENI 2014.
1. R ockO f f fes t i va l novo g z v u k a u or g a n i z aci ji H D S – a
z a v r š i o 8 . s t u d e n o g a 2 014 . u Tv o r n i c i k u l t u r e
37
Reper o kojem svi govore
Folder
s golim
ženama
Samo ove godine sa svojom pratećom grupom Gole žene nastupio je na festivalima Super
Uho, INmusic festival, Exit, Ferragosto Jam, Rock Live festival, Pannonian Challenge…
Dallas Records
BROJ 188, STUDENI 2014.
ako je od samog početka karijere 2009. godine imao nemali
krug obožavatelja i publike koja
je s najvećom pažnjom pratila
njegovu karijeru i uživala u njegovim stihovima i beatovima,
Kandžiju (pravim imenom Stjepko Galović) tek od ove godine traži i
cijeni veći broj
poklonika. Samo je ove
godine, sa svojom pratećom grupom
Gole žene, nastupio na festivalima Super
Uho, INmusic festival, Exit, Ferragosto
Jam, Rock Live festival, Pannonian Challenge... kao i na mnogobrojnim nastupima
diljem regije. Da dođe do sadašnjeg statusa trebala su mu tri studijska albuma,
jedan EP, nekoliko singlova te posljednji
objavljeni album Folder s golim ženama
snimljen u cijelosti uživo u studiju.
Kad podvučeš crtu, ova je godina jedna od
boljih u tvojoj karijeri, zar ne?
Mislim da je. Uz 1984., kad sam se rodio,
to mi je definitivno bila najbolja godina u
karijeri. Tad je cijela ulica slavila. Ko da su
znali da ću imati tako dobru probavu.
Vučem konce
38
Postoji li neki određeni razlog zašto te
»tek sad krenulo«?
Ne znam, najviše sam i snimao ove godine, a i prvi put radim sam i vučem sve
konce. Odlučio sam biti najbolji i shvatio da je modna industrija puna rasista i
nema mjesta za nas crnce.
Zanimljiv je slučaj s albumom Folder s golim ženama čije ste snimanje u cijelosti
snimili i kamerom, a singl po singl »puštaš van« preko YouTube kanala. Je
li se isplatilo tako promovirati album?
Je. Barem mislim. Promijenilo se vrijeme. Ne
trebaju nam mediji.
Svima se može pokazati tko što radi. Gole
žene su najgoliji bend
u svijetu i to se čuje
i vidi. A ja također
imam nekog ritma,
a možda i sluha,
valjda, i funkcioniram s instrumentima koji »tandrču« jako dobro.
Nisam baš klasični yo–yo reper, nego nešto između.
Tvoja popularnost raste iz dana
u dan, iako te
zapravo baš i nema u eteru hrvatskih radiopostaja. Nasuprot tome, tvoji koncerti su uvijek ispunjeni do posljednjeg mjesta. Kako objašnjavaš taj nesklad
nepostojanja u eteru, ali istodobno ispunjene klubove i zadovoljnu festivalsku
publiku?
Ne znam. Moguće zato što sam seljak iz
provincije i pjesme mi smrde. I zato što
vozim traktor koji nema kožna sjedala.
Ljudi slušaju nešto kod kuće, a na radiju
više i ne znam što svira. Zapravo, sve ovo
lažem, sagradio sam kuću od autorskih
prava. Od devet kvadrata doduše, al’ na
tri kata pa si ti misli.
Hibridi i turbo
Jedan si od rijetkih glazbenika u Hrvatskoj koji sa svojim bendom svira funk uz
neizostavnu dozu hip–hopa i repa. Nakon Dine Dvornika, funk kao da je nestao
iz ove zemlje, iako ga domaća publika
itekako priželjkuje. Kako komentiraš tu
činjenicu?
Kandžija: Harmonika se ovdje priželjkuje.
Ali moj bend i ja osim što ćemo uvijek raditi najbolje što znamo, malo ćemo vam
ubacivati u vodu i dizat’ ljestvicu, tako da
se ne brinete. Seljakluk domaći i plastika
izvana dovodi do lošeg hibrida i spuštanja neviđenih turbo razmjera.
Poznat si po svojim sarkastičnim stihovima u kojima nikoga ne štediš, ismijavaš
ponajprije malograđanštinu, upozoravajući na sve negativne pojave našeg društva. Jesi li ikad imao problema zbog svojih stihova?
Nisam, iako sam nekad izazivao i to je,
koliko god ekonomski neproduktivno,
bila i jest moja dužnost kao ljudskog
bića. I kao vlasnika ergele letećih konja
iz Đakova.
Ljudi otvorena uma
Početkom ove godine objavio si EP Dvojezična ploča u suradnji s beogradskim reperom Bvanom pa ste se zajedno nazvali Bvandžija, što je bio vaš sarkastični komentar problema dvojezičnosti u Vukovaru. EP ste »pustili van« preko besplatnog
downloada. Znaš li koliko puta je EP »skinut« do sada?
Nemam pojma, moja procjena je oko
milijun. Budući da živimo u svijetu u kojem vlada mir i sloboda, bez krvi, mržnje i
ucjene zastavama i grbovima.
Kako su EP prihvatili Bvanovi obožavatelji
i ljudi u Srbiji?
Kao i u Hrvatskoj. I tamo su ljudi jednako
liberalni i otvorena uma kao i ovdje.
Bio si neko vrijeme vezan ugovorom za
Dallas Records, ali si EP objavio bez njih,
iako je slijedio album Folder s golim ženama. Kako zamišljaš svoju diskografsku
budućnost?
Zlatne žbice rekordz su budućnost.
Može li se generalizirati stanje s hip–hop
scenom u Hrvatskoj? Gdje je ona danas i
mogu li hip–hop izvođači biti zadovoljni
tretmanom glazbe koju stvaraju u odnosu
na medije i struku?
Mislim da mogu biti zadovoljni. Uvijek treba neko punit’ novine. Ako želiš, to možeš biti baš ti.
Kineska pustolovina hrvatsko–slovenskog jazz kvarteta Cromatik
Nije daleko od Osijeka do
Vukovara, ali velika je razlika između vizura Kandžije Osjekanovića i Generala
Wooa. Dok depresivni i ratoborni Woo neumorno secira crnilo koje davi njegov
Vukovar, ali i cijelu Hrvatsku,
duhoviti Kandžija na to crnilo
odmahuje rukom ili se njime
sprda i obračunava uz dozu
humora dovoljnu da obasja pola ove čemerne i očajne zemlje. Kao i na prethodnom, trećem albumu Zlatne
žbice, Kandžija se inteligentno, zabavno i duhovito poigrava lokalnim i globalnim
pop–kulturalnim referencama u rasponu od Nene Belana do Beastie Boysa po čijem je modelu, kao i onom
Rage Against The Machine,
ustrojio svoj bend. Besramno Gole žene »posude«
neki rif ili beat, ali zauzvrat
Kandžija nudi dostatnu količinu vlastite »spike«, potencijalnu hitoidnost i lucidnu
zaigranost kakva ne krasi
mnogo naših izvođača, ma
o kojem žanru raspravljali.
Tim »alatima« mogli bi postati jedan od regionalno najjačih live izvođača za »urbanu«
publiku (što god to značilo), a
čak i kad bi im se realno moglo nešto zamjeriti, Kandžija
i Gole žene toliko oduševljavaju entuzijazmom i pozitivnošću da nam preko nekih
»sitnih zamjerki« valja prijeći.
S pjesmama Bič, Državnici novog kova i HŽ, a pogotovo genijalnom Donji Miholjac, otrovnom Mali mržnja i
nabrijanom Bicikl, Kandžija je
s Golim ženama u situaciji da
zauzme mjesto koje je Edo
Maajka ispraznio raspuštanjem Lexaurina. (Aleksandar
Dragaš)
BROJ 188, STUDENI 2014.
I
Razgovarao: Dubravko Jagatić
Stjepko
Galović,
umjetničkog
imena
Kandžija
Kandžija & Gole žene
Ti se ovdje boriš s publikom, a
u Kini te svi prihvate na prvu
Nakon povratka iz Kine, bend je održao koncert u zagrebačkom Mojo Baru i usporedio kineske i hrvatske prilike
na glazbenoj sceni
U
Piše: Vid Jeraj
tri prva tjedna
listopada
hrvatsko–slovenski gitaristički jazz kvartet
Cromatik održao je
sedam koncerata i
nastupio na dva jam–sessiona u Kini i
Macau. Od Pekinga do Šangaja prešli
su tisuću četiristo kilometara brzim vlakom koji vozi tristo pedeset kilometara
na sat... i vidjeli malo od ruralne Kine.
Slijedili su Guangzhou, Zhongzhsa,
Shenzhen i Hong Kong, a sve to kao
bend osnovan 2011. godine, u povodu
diplome zagrebačkoga gitarista Pavla Jovanovića na Konseu (kratica za
Das Kärntner Landeskonservatorium)
u Klagenfurtu. U bendu svira i alt–saksofonist Grgur Savić, koji je u Kini drugi
put, nakon što ju je 2012. posjetio sa
sekstetom Ines Tričković. Ritam–sekcija su kontrabasist Jošt Drašler iz Bistrice ob Sotli (zamijenio je Zvonimira
Šestaka) i bubnjar Bojan Krhlanko iz
Laškog, dok ih je pijanist Hrvoje Galler
bodrio iz Hrvatske. Jovanović je sa Savićem proveo više od pola godine u
Brooklynu razrađujući svoje skladbe.
Nakon povratka iz Kine, bend je održao koncert u zagrebačkom Mojo Baru
gdje je i održan ovaj intervju.
Bijela lica
– Svojedobno su glazbenici iz SFRJ svirali rock po SSSR–u, a danas vi kao hr-
vatski i slovenski glazbenici svirate jazz
po Kini. Kako gledate na to?
Pavle Jovanović: Nismo predstavljali jazz kao takav, nego smo predstavili
sebe... Gledamo na to prije svega kao
na sjajno iskustvo, zato što smo, kamo
god smo išli, uspjeli predstaviti svoju
mjuzu.
Bojan Krhlanko: Bilo je zapravo super,
ali možda valja istaknuti i to da Kinezi
radije vide bijela lica... Bijelce! Tako da
smo nastupili na pozornici kao bijelci i
već je to bilo pola obavljenog posla.
Gdje je nastala vaša glazba? Odakle
ime?
Bojan Krhlanko: Do ideje je došlo spontano. Ako se netko razumije u glazbu,
znat će da se riječ cromatik odnosi na
kromatsku ljestvicu od dvanaest tonova. Ne volimo komplicirati u glazbi, do
nje je došlo spontano, a svojevrsna je
parodija na hrvatsku samosvijest.
Pavle Jovanović: Grgine skladbe nastale su uglavnom dok smo živjeli u Brooklynu, kao i jedna moja, koju nismo
svirali večeras. U bendu skladamo još
Bojč i ja, imamo još dvadeset pet gotovih »stvari« koje nismo nikad ni probali...
Iako, naša mjuza nije baš specifična pa
su se jako iznenadili. Bilo je komentara i
od njih, ali bili su vrlo pozitivni.
Eklektični jazz
S obzirom na vaše raznorodne afinitete, Jošta koji dolazi iz free improviseda
i free–jazza i vas dvojice, Pavla i Bojča
koji imate autorskih projekata, kako ste
zamislili album?
Bojan Krhlanko: U našoj se glazbi odražava sve, od punka do fusiona, čak i
tradicionalnog jazza...
Pavle Jovanović: Ali prije svega pratimo
kompozicije, dok spomenute elemente
uvodimo kao neki kolaž, što sve zajedno ispada eklektično, kao neki fusion,
postmoderno... Znači, mi ne gradimo
zajedno te stvari, već ih pratimo od njihovih osnova.
Što se tiče turneje... pretpostavljam da
se boravak od tri tjedna u drugoj kulturi
odražava i na samu ekspresiju...
Bojan Krhlanko: Iskreno, meni je danas
bio veliki problem svirati, jer je u Kini publika bila dobra i naklonjena, bili su uz
nas. Dok se večeras (u Mojo Baru, 4.
studenoga — op. V. J.) trudimo prenijeti istu emociju, svirati isto, ali reakcija je
potpuno drukčija. Sad kad smo se vratili je u biti bad.
Pavle Jovanović: Ti se ovdje dugotrajno
boriš s publikom, a tamo te publika prihvati otprve. I u klubovima i na festivalima, ljudi dođu i poslušaju, kažu sviđa
mi se, ne sviđa mi se... Većinom je bilo
pozitivno ocijenjeno. Hvala Bogu.
Jošt Drašler: Još i to, gore smo dobili vintage pojačala... Tonski majstori bili
su na nevjerojatnom nivou, to je bilo da
poludiš. Otišli smo tamo s predrasudom kako ćemo to tehnički izvesti, dok
Molly LAM
Razgovor s osječkim hip –hoperom Stjepkom Galovićem, umjetničkog imena Kandžija
su oni reagirali muzikalnim pristupom
samoj stvari. Posvuda na većim svirkama bio je dobar zvuk i mi smo se odlično osjećali. Tako da... znaju! I trude se.
Bojan Krhlanko: Dok si mlad, dok još
ne znaš puno o svijetu i gledaš na svijet kao na različite kulture, vidiš li Kineza ili Indijca, zapravo i ne znaš što bi mislio o tim ljudima. Drukčije sve to pokopčaš. Jošt i ja smo se zapili od neke
žestoke rakije u Shenzhenu, s kineskim
basistom i bubnjarom. Dakle, sjedimo
slovenski basist i bubnjar te kineski basist i bubnjar... Na kraju, svi pijani, pa
kad vidiš tu razmjenu informacija u kojoj smo svi jednaki, onda se zaključi priča. Jednaki smo ljudi, po cijelom svijetu, iako su kulture i situacije različite,
ali kao ljudi smo jednaki i svi na isti način doživljavamo stvari. Kad osjetiš to
da netko s drugog kraja svijeta na isti
način osjeća i ima iste dojmove, ta je
spoznaja, da smo na emotivnoj razini
svi isti — najvrednija.
Jeste li se u nekom trenutku izgubili u velikim brojevima, spoznali našu
malešnost?
Pavle Jovanović: Imam dojam da oni
bolje poznaju nas nego mi njih. Što je
najbolje od svega.
Bojan Krhlanko: Ne znam, ja nisam.
Ja sam se osjetio jako domaće, siguran. A kad sam došao doma, shvatio
sam kako smo mi mali. Ali dok sam bio
tamo, nisam imao taj osjećaj. Ne smiješ
zaboraviti, ipak, da nemaš pristup Googlu i Facebooku.
39
HDS Z AMP potpisao ugovore s dva globalna digitalna ser visa
bati jedan mjesec potpuno besplatno,
pa pozivam sve da ga isprobaju i vide
kako je, zapravo, legalno koristiti glazbu na internetu.
Napokon
će i naši
glazbenici
zarađivati
na
internetu
To je treći veliki svjetski streaming servis na našem tržištu, zar ne?
Istina, već dulje vrijeme prisutan je
Deezer koji ima ugovor s HT–om. Tu
je i Rdio koji zbog manjih marketinških aktivnosti ima nešto manji broj
korisnika.
Alternativa velikima
Ima li novosti o dolasku iTunesa na hrvatsko tržište?
U principu nema. Mi smo više puta
pristupali Appleu i iTunesima s molbom da dođu u Hrvatsku, da zaključimo ugovor. Pregovori su čak i počeli, međutim imam osjećaj da za naše
malo tržište nemaju interesa ni želje za
ulaganjem. Srećom, s GPM–om smo
dobili neku alternativu.
Koliko je uopće teško privući tako velike svjetske servise na malo tržište?
Pregovori s megakorporacijama su,
moram priznati, vrlo težak i složen posao. Iskreno, oni na početku nisu bili
ni zainteresirani za pregovore, na što
smo mi onda okupili velik broj društava iz regije i dobili njihovu punomoć za
zastupanje u pregovorima za područje cijele regije. Kad smo se potom javili YouTubeu i Googleu kao predstavnici sedam zemalja, tek su onda pokazali zanimanje za poslovanje na ovim
prostorima.
Ključna uloga HDS ZAMP–a u dolasku globalnih
digitalnih servisa (YouTube i Google Play Music) u
Hrvatsku
D
Razgovarali: Milan Majerović–
Stilinović i Josip Radić
olazak
globalnih
digitalnih servisa u
Hrvatsku, YouTubea
i Google Play Musica, velika je stvar i za
ljubitelje glazbe i za
autore, odnosno tvorce sadržaja. Uloga
HDS ZAMP–a u cijeloj je priči bila ključna
da bi se uopće »veliki igrači« zainteresirali
za dolazak na tako malo tržište. O svemu
smo porazgovarali s Nenadom Marčecom, glavnim direktorom stručne službe
ZAMP Hrvatskog društva skladatelja.
40
HDS ZAMP je ovih dana objavio dvije
važne vijesti: jedna je važnija za glaz-
benike čija se djela gledaju na You Tubeu. Druga, o početku servisa Google
Play Music, zanimljiva je za sve koji
žele glazbu slušati s kvalitetnih legalnih
izvora na internetu.
Riječ je o dva vrlo važna ugovora.
Potpisom ugovora s HDS ZAMP–
om, YouTube praktički prvi put legalno posluje u Hrvatskoj. Tako će glazbenici zapravo prvi put otkad postoji
YouTube ostvariti financijske prihode.
S druge strane, potpisali smo i ugovor sa servisom Google Play Music
čija je usluga napokon dostupna i u
Hrvatskoj. Slično kao i na iTunesima, putem pametnog telefona sad
možete legalno kupovati pjesme ili,
uz mjesečnu pretplatu, preslušavati
milijune dostupnih pjesama iz njiho-
ve kolekcije.
Što novo donosi ugovor s You Tubeom i
otkad se ugovor primjenjuje?
Ugovor se primjenjuje od 1. listopada,
novost je dakle to što je uopće sklopljen ugovor s jednim od najvećih servisa na svijetu. Glazbenici će početi ostvarivati zaradu od reklama koje će se
pojavljivati na njihovim videospotovima,
a korisnicima i ljubiteljima glazbe neće
se puno toga promijeniti osim što će biti
svjesni da njihovi omiljeni glazbenici napokon mogu nešto i zaraditi od svojih
YouTube emitiranja.
Prema kojem će se ključu honorirati
spotovi?
Svaki spot će, na temelju klikova na
oglase, generirati prihod od reklama pa
će dio zarađenog novca od tih reklama
ići i glazbenicima.
Jednaki uvjeti
Je li HDS ZAMP dobio jednake uvjete
kao druga europska društva za svoje
članove?
Uvjeti su potpuno jednaki. Naime, dugo
smo pregovarali s YouTubeom kako bismo dobili isti tretman, što nije lako za
malu zemlju poput Hrvatske, međutim
uspjeli smo i naši će glazbenici biti potpuno ravnopravni sa svim ostalim europskim glazbenicima.
Mislite li da će to biti dobar izvor prihoda za vaše članove?
Nažalost, to neće biti veći prihodi. Riječ
je ipak o manjim iznosima, ali nadamo
se da će se s vremenom ta brojka povećavati. Mislimo da je važnije početi
nego da to odmah bude nešto veliko.
Sad je svima koji žele legalnu glazbu
dostupan i servis Google Play Music —
što on donosi? Jeste li zadovoljni ugovorom s njim?
Zadovoljni smo i tim ugovorom, to je
čak jedan od boljih ugovora koji smo
uspjeli ispregovarati s Googleom. Nadamo se da će korisnici i ljubitelji glazbe prihvatiti i taj servis, da će im biti
dovoljno zanimljiv i pružiti dovoljno sadržaja. Ja sam već isprobao taj servis, vidim da još nije potpuno cjelovit
što se tiče sadržaja; svi su naši izvođači prisutni, ali s manjim brojem pjesama. No GPM je tek počeo i još će se
dopunjavati. Servis je moguće ispro-
Na nedavno održanoj Međunarodnoj autorskoj kreativnoj konferenciji (MAKK), koju suorganizirate, predstavljen je i servis Google Music Play.
O čemu je još bilo riječi?
Gošća iz Googlea, Victoria Campoamor, predstavila je svoj servis,
što nam je bilo posebno drago, no
glavna tema konferencije bila je doprinos kulturnih i kreativnih industrija hrvatskom gospodarstvu. Budući da smo još u gospodarskoj krizi,
smatramo da je potrebno govoriti o
potencijalu kulturnih i kreativnih industrija u kojima se, s vrlo malo ulaganja, primjerice u kupovinu slikarskog kista ili glazbenog instrumenta, može dobiti proizvod s tržišnom
vrijednošću. Europska unija već to
uvelike uzima u obzir, stoga smatram da i našim političarima treba
skrenuti pozornost na veliki kapacitet tih industrija koje bi pomogle razvoju naše zemlje.
U Hrvatsku stigli YouTube
i Google Play Music!
Nositeljima prava plaćat će se naknada nakon što
njihova glazba generira prihod od reklama prikazanih
prije ili unutar nekog videosadržaja
P
Pišu: Milan Majerović–Stilinović i
Josip Radić
očetkom studenoga
realizirana su dva velika projekta na kojima
su djelatnici HDS ZAMP–a radili mjesecima: potpisani su ugovori s dva globalna digitalna servisa,
YouTubeom i Google Play Musicom.
Finaliziranjem ugovora s YouTubeom, hrvatskim i inozemnim glazbenim stvarateljima, skladateljima i nositeljima prava koje
zastupa
HDS
ZAMP omogućit će se prihodi
od YouTubea u
Hrvatskoj. HDS
ZAMP–ovim članovima i nositeljima prava plaćat
će se naknada
nakon što njihova glazba generira prihod od reklama prikazanih prije ili unutar nekog videosadržaja. Nove mogućnosti
»S novim izvorom prihoda naši članovi profitirat će i u financijskom smislu
od korištenja svojih djela u audiovizualnim i glazbenim videosadržajima na
servisu YouTube u Hrvatskoj. Sklapanje ugovora s YouTubeom je prekretnica koja otvara
nove mogućnosti
našim članovima«,
kaže Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a.
»Izuzetno
smo
zadovoljni postizanjem dogovora s HDS ZAMP–om
i njegovim članovima. To će potaknuti stvaranje hrvatskog sadržaja na našem servisu i omogućiti glazbenim
umjetnicima, skladateljima i autorima
da prime naknadu za videa na YouTubeu«, rekla je Gudrun Schweppe,
voditeljica odjela za glazbene licence EMEA. »To je također velik dobitak za YouTube zajednicu, kojoj je slušanje glazbe i otkrivanje novih glazbenika na YouTubeu važan dio korištenja
interneta.«
U istom tjednu potpis je stavljen i na
ugovor s Google Play Musicom koji je
najnoviji u nizu velikih svjetskih online
glazbenih servisa na teritoriju Hrvatske, nakon Rdioa i Deezera.
Glazba putem servisa Google Play
Music bit će dostupna korisnicima
web, Android i iOs platformi, a više od
dvadeset pet milijuna pjesama moći
će se kupiti ili streamati. Hrvatski korisnici pridružit će se Google korisnicima diljem svijeta koji svoju glazbenu
kolekciju mogu pohraniti u cloud, kreirati posebne playliste i radiopostaje te
u glazbi online i offline uživati sa svojeg telefona, tableta ili računala.
Prema podacima IFPI–ja, Google Play Music
je najbrže rastući pretplatnički
glazbeni servis
u 2013. Svi oni
zasad imaju oko
dvadeset osam milijuna pretplatnika
— što znači da je još mnogo prostora za rast i optimizam. Prošle je godine
prihod od streaming servisa u svijetu
rastao za čak pedeset posto i iznosio
više od milijardu američkih dolara.
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Intervju s glavnim direktorom stručne službe HDS ZAMP–a, Nenadom Marčecom
Važno je napomenuti da je upravo
HDS ZAMP pregovarao s Googleom
u ime cijele regije, odnosno sedam zemalja. »Iznimno smo zadovoljni priključivanjem HDS ZAMP–a našoj obitelji autorskih društava i partnera koji su
sudjelovali u dovođenju Google
Play Musica u Hrvatsku. Radujemo
se daljnjoj suradnji
s HDS ZAMP–om
i ostalim autorskim društvima,
na dobrobit konzumenata glazbe, ali i
kreativne zajednice koja će za svoj autorski rad ostvariti pravednu naknadu«,
izjavila je Victoria Campoamor, voditeljica glazbenih partnerstava Google
Play Musica za Europu, Bliski istok i
Afriku.
Broj domaćih autora i njihovih uradaka na Google Play Musicu svakim danom je sve veći, a na tome radi i sam
Google, pozivajući lokalne izdavačke
kuće da im se jave kako bi se i njihovi
katalozi uvrstili u ponudu toga glazbenog servisa.
41
M u z e j s u v r e m e n e u m j e t n o s t i Z a g r e b , 19. — 21. s t u d e n o g a 2 014 .
Svečano ot vorenje 2. Međunarodne autorske kreativne
konferencije MAKK 2014.
Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospodarstva
Zabava dobrodošlice
Uspješno održana Međunarodna autorska kreativna konferencija MAKK 2014. okupila vodeće stručnjake iz ekonomije, gospodarstva, marketinga, prava i kreativnog stvaralaštva
Irena Škorić, Antun Tomislav Šaban i Nina Obuljen
u zagrebačkom Muzeju suvremene
umjetnosti od 19. do 21. studenoga.
U organizaciji Instituta hrvatske glazbe
(IHG) i Hrvatskog društva za autorsko
pravo (HDAP), pod pokroviteljstvom
Ministarstva gospodarstva i Ministarstva kulture te s HDS ZAMP–om kao
glavnim partnerom, konferencija je
ugostila mnogobrojne utjecajne govornike iz različitih sektora kreativnog poslovanja te više od četiristo registriranih
sudionika.
Umjetnost na tržištu
Prvog dana konferencije u fokusu su
bili autori i kreativci te golem gospodarski potencijal koji kriju njihova ostvarenja. Bogat i zanimljiv program privukao
je velik broj kreativaca, predstavnika njihovih organizacija i udruženja, medija,
ali i poslovnjaka, kako iz javnih, tako i iz
privatnih inicijativa. Okupljene su na početku pozdravile Iva Hraste–Sočo (Ministarstvo kulture) i Ana Rački Marinković (Državni zavod za intelektualno
vlasništvo), dok je Antun Tomislav Ša42
izložili realnost umjetničkog djelovanja u
Hrvatskoj.
Digitalni servisi
Posebnu pozornost privuklo je predstavljanje servisa Google Play Music
koji je odnedavno dostupan i hrvatskim
ljubiteljima glazbe. Victoria Campoamor, voditeljica glazbenih partnerstava
Google Playa za Europu, Bliski istok i
Afriku, predstavila je značajke servisa,
što je bio uvod u panel raspravu Digitalni servisi — poslovni modeli za njihove osnivače i korist za tvorce sadržaja.
Pod vodstvom marketinškog stručnjaka na internetu Nikole Vrdoljaka (404
Agency), izvršni direktor Porina Ante
Magzan, redatelj Daniel Kušan, poduzetnica Sanja Božić (Pickbox TV), glavni urednik Rolling Stone Hrvatska Toni
Moškov, Victoria Campoamor, Branko
Komljenović u ime Hrvatske diskografske udruge te Neven Frangeš u ime Hrvatske glazbene unije razmijenili su mišljenja o aktualnoj situaciji s digitalnim
servisima, modelima poslovanja te (neizvjesnoj) budućnosti, kako za kreatore sadržaja, tako i za tzv. Middlemen,
odnosno posrednike filmske i glazbene
industrije. Za kraj prvog radnog dana
MAKK–a održana je zagrebačka premijera dokumentarnog filma Bijelo dugme box set deluxe u produkciji Croatia Recordsa i televizije CMC. Na njemu
je zabilježeno kako su albumi legendarnog sarajevskog benda u londonskom studiju Abbey Road remasterirani te ponovno izdani na vinilu, čime
se potvrđuje status Bijelog dugmeta
kao jednog od najvećih bendova s ovih
prostora.
Online i offline
Drugi dan konferencije bio je rezerviran za savjetovanje o autorskom
pravu, a doprinos bogatom programu dali su ugledni pravni stručnjaci
iz zemlje i inozemstva. Posebno zanimljiv bio je panel Paradigma autorskih prava — treba li nam promjena? u kojem su sudjelovali Ivo
Špigel (Perpetuum Mobile), Nenad
Marčec (HDS ZAMP), Mladen Vukmir (odvjetnik Vukmir & Associates)
i Tomo In der Mühlen (IDM Music), uz
uvodnika i moderatora prof. dr. sc.
Igora Glihu (Pravni fakultet i Hrvatsko
društvo za autorsko pravo). Burna, ali
argumentirana rasprava kulminirala
je aktivnim sudjelovanjem publike, a
zaključak panela može se svesti na
rečenicu: bez obzira na to je li riječ o
materijalnom ili nematerijalnom, online ili offline, autorsko pravo potrebno je štititi!
O
Piše: Josip Radić
vogodišnji su dobitnici
nagrada i priznanja
grupe Bang Bang i Vatra
te televizija RTL
Svoje zadovoljstvo održanom konferencijom izrazio je Nenad Marčec, direktor HDS ZAMP–a: »Program ovogodišnjeg MAKK–a bio je izvrstan,
pokazalo se da tema kulturnih i kreativnih industrija zanima javnost i to
je ono na što treba skrenuti pozornost, pogotovo u vrijeme gospodarske krize. Sljedeći korak je izrada studije koja će, prvi put, utvrditi utjecaj
kreativne industrije na hrvatsko gospodarstvo; slijedi izrada strategije razvoja temeljenog na kreativnim i kulturnim industrijama.«
Z
abava dobrodošlice i
dodjela nagrada Instituta hrvatske glazbe
poslužili su kao svečano otvaranje drugog
izdanja Međunarodne
autorske kreativne konferencije MAKK
2014. Uz sjajan voditeljski par, Anu Radišić i Dorijana Klarića, brojni uzvanici
uživali su u jedinstvenom ambijentu
Muzeja suvremene umjetnosti te u posebnim mini koncertima grupa Bang
Bang i Vatra.
Institut hrvatske glazbe kao jedan od
organizatora konferencije dodijelio je
nagrade najuspješnijim glazbenicima
na temelju nacionalne liste radijskih
singlova HR TOP 40 te priznanje Prijatelj hrvatske glazbe za iznimno aktivnu
promociju domaće glazbene scene.
Panel rasprave
Ivana Nikolić Popović, predsjednica Hrvatskog klastera konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija, moderirala je prvi panel konferencije pod nazivom Gospodarski potencijal hrvatskih
kreativnih industrija. Svi sudionici panela suglasili su se s tvrdnjom Jasminke
Martinović (HUP) da Hrvatskoj nedostaje sustavno praćenje kreativnih industrija, a Antun Tomislav Šaban istaknuo je kako su udruge za kolektivnu
zaštitu temelj generiranja prihoda kreativaca te kako, primjerice, »djelovanje
jednog većeg rock–benda treba stotinu radnih mjesta«. Panel je također
poslužio kao prilika za usporedbu položaja filmske industrije u odnosu na
ostale kreativne industrije, o čemu su
više govorili redatelji Hrvoje Hribar (Hrvatski audiovizualni centar) i Irena Škorić (Društvo hrvatskih filmskih redatelja).
Glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban priznanje Prijatelj hrvatske glazbe uručio je televiziji RTL, odnosno zamjeniku predsjednika Uprave RTL Hrvatska, Ivanu Lovrečeku. Nagrada se prije
svega odnosi na zasluge za pokretanje emisije Top.hr koja je u televizijski
eter vratila domaću popularnu glazbu, čime se pomaže i podupire daljnji
razvoj domaće scene. S neskrivenim
ponosom okupljenima se obratio i Dorijan Klarić, autor i voditelj emisije, posebno istaknuvši ulogu svoje kolegice
Ane Miščević.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Blaise Mistler, direktor institucionalnih
odnosa Francuskog društva skladatelja (SACEM), ponudio je uvid u raster kulturnih i kreativnih industrija koje su jedan
od važnijih čimbenika
francuskog gospodarstva, a Gyta Berasneviciute iz Ureda za
harmonizaciju na međunarodnom tržištu
(OHIM) putem videojavljanja predstavila je
rezultate svojeg istraživanja o stavovima Europljana o industrijama
temeljenim na intelektualnom vlasništvu.
Anastazija Vržina
eđunarodna
autorska kreativna konferencija MAKK
2014.,
pod
sloganom Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospodarstva, uspješno je održana
ban, glavni tajnik Hrvatskoga društva
skladatelja, istaknuo kako su upravo
kulturne i kreativne industrije jedan od
sektora s najvećim gospodarskim potencijalom u zemlji. Također, istaknuo
je kako umjetničko djelo, osim što pridonosi kulturnoj raznolikosti, ima i svoju tržišnu vrijednost čiji se potencijal ne
smije zanemariti.
Ultimativni br. 1
Posljednja u nizu nagrada bila je ona
za Ultimativni broj 1 na HR TOP 40, a
ove godine, s čak dvadeset šest tjedana na vrhu, nagradu je zaslužio Tango grupe Vatra. Uzimajući posebno
dizajniranu statuu iz ruku Predraga
Martinjaka, autora prošlogodišnjeg ultimativnog broja 1 Suze nam stale na
put, Ivan Dečak, autor i frontman Vatre,
zahvalio je na priznanju i u šali dodao
kako se nada da će dogodine ponovno nagradu dodijeliti sam sebi. Nakon
Nagrada za Dubrovčane
Nagradu Najviši ulaz novog izvođača
na HR TOP 40 ove je godine osvojio
perspektivni bend Bang Bang predvođen karizmatičnim vokalom Lare Antić i autorom Hrvojem Prskalom. Nagradu su im uručili članovi grupe Silente, prošlogodišnji laureati, a primivši nagradu, Lara je okupljenima
otkrila kako je odrastala s braćom Karamehmedović (Tiborom i Saninom) iz
Silentea pa je nagrada, očito, »rezervirana samo za stanovnike jedne dubrovačke ulice«.
Drugi panel Živjeti za stvaranje, stvarati
za život ugostio je glazbenika Ivana Dečaka, književnicu Julijanu Matanović te
slikara Zlatana Vehabovića koji su, u
moderiranju Milana Majerovića Stilinovića, govorili o specifičnostima svojih
poziva. Opisujući svoje kreativne procese i izvore inspiracije, okupljenima su
Anastazija Vržina
M
Piše: Josip Radić
Dodjela nagrada Instituta hrvatske glazbe i priznanja
Prijatelj hrvatske glazbe
Ovogodišnja je konferencija MAKK napunila dvoranu Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu
Vatra
dodjele nagrada, nagrađeni glazbenici
izveli su kratke nastupe — Bang Bang
je svojim retro–pop zvukom rasplesao
publiku unutar MSU–a, dok su virovitički rokeri iz Vatre izveli svoje najveće
hitove: Tremolo, Tango i Saturn te tako
pokazali zašto su trenutačno jedan od
najvažnijih domaćih bendova.
43
P r o j e k t K r e a t i v n a H r va t s ka p r e d s t a v l j e n 5 . p r o s i n c a 2 014 . u z a g r e b a č ko m M u z e j u s u v r e m e n e u m j e t n o s t i
Rješenje izlaska iz krize
U
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Josip Radić
zagrebačkom
Muzeju
suvremene
umjetnosti, 5. prosinca
svečano je predstavljen
projekt
Kreativna Hrvatska kao zajednička
inicijativa Hrvatskog klastera kreativnih
i kulturnih industrija (HKKKI) i Hrvatske
HDS
ZAMP jedna
je od udruga
sudionika inicijative kojoj je cilj
skrenuti pozornost na golem, ali
neiskorišten potencijal kulturnih i
kreativnih industrija
udruge poslodavaca — Koordinacije
kreativnih i kulturnih industrija.
Potencijal kreativnosti
HDS ZAMP jedna je od udruga sudionika inicijative kojoj je cilj skrenuti pozornost na golem, ali neiskorišten potencijal kulturnih i kreativnih industrija u
kojima se krije moguće rješenje izlaska
iz gospodarske krize. Nenad Marčec,
glavni direktor ZAMP–a, predstavio je
upravo objavljenu studiju Stvaranje rasta: mjerenje kulturnih i kreativnih tržišta u EU, iznijevši brojke i činjenice o
utjecaju kreativnih i kulturnih industrija
(KKI) na europski rast i razvoj. »S ukupno 535,9 milijardi eura prometa i više
od sedam milijuna radnih mjesta, KKI
dokazuje impresivnu ekonomsku težinu, ali i specifičnosti koje bi mogle biti
vodilja i ostalim granama EU gospodarstva«, istaknuo je Marčec, dodavši da je riječ o sektoru fokusiranom na
lokalnu radnu snagu, pogotovo onu
najugroženiju nezaposlenošću, dakle
mladima.
Kreativna Hrvatska
Okupljenima se obratila i Ivana Nikolić Popović, predsjednica Klastera konkurentnosti KKI:
»Kreativne i kulturne in-
44
dustrije su svuda u svijetu najbrže rastuće industrije prema svim ekonomskim mjerilima, a to su broj zaposlenih,
prihod, izvoz te udio tih parametara u
gospodarstvu pojedinih država i Europske unije u cjelini. U sklopu projekta
Kreativna Hrvatska izradit će se i Nacionalna studija mapiranja kreativnih
i kulturnih industrija kako bi se vidjela
ekonomska snaga toga važnog sektora, a potom i prijedlog strategije razvoja.
Uz navedene, nazočnima su se obratili i načelnica sektora u Ministarstvu
gospodarstva
Marija Rajaković,
direktorica HUP
granskih
udruga
Jasminka Martinović, direktor EY
Mladim Bjelovarčanima čestitali su
i uručili instrumente Nenad Marčec,
glavni direktor HDS ZAMP–a i Milan
Majerović–Stilinović, član žirija i
voditelj komunikacija HDS ZAMP–a
Berislav Horvat, ravnateljica Muzeja
suvremene umjetnosti Snježana Pintarić, dekan Akademije likovnih umjetnosti Aleksandar Battista Ilić, predsjednik Hrvatskog audiovizualnog centra
Hrvoje Hribar te direktor prvog hrvatskog centra game dizajna Machina Lovro Nola.
Na predstavljanju su bili brojni zainteresirani predstavnici medija, institucija i
udruga, a govornici su poslali jasnu poruku domaćim političkim čimbenicima:
potencijal hrvatskih kulturnih i kreativnih industrija jedan je od važnih načina izlaska iz gospodarske krize! Cijela
studija Stvaranje rasta: mjerenje kulturnih i kreativnih tržišta u EU dostupna je
na www.creatingeurope.eu, a informativnu brošuru na hrvatskom jeziku možete downloadati na www.zamp.hr.
BROJ 188, STUDENI 2014.
P
objednici su učenici
Glazbene škole Vatroslava
Lisinskog iz Bjelovara, a žiri
je odlučio da je upravo njihova
obrada pjesme Ordinary
love grupe U2 zaslužila
vrijednu nagradu — glazbene
instrumente za cijeli
rock–postav benda
Zajednička inicijativa Hrvatskog klastera kreativnih i kulturnih industrija (HKKKI) i Hrvatske udruge poslodavaca
HDS ZAMP nagradio pobjednike akcije Glazbom reci stop maltretiranju
Glazbom do boljeg društva
U akciji radijske postaje Antena Zagreb od ove je godine i nagrada za najbolje sudionike
U
Piše: Aleksandra Marković
školama bi se djeca trebala osjećati
sigurno i sretno, a
uspomene na đačko doba svakoj bi
odrasloj osobi trebale biti asocijacija na lijepo i bezbrižno
razdoblje života. Nažalost, posljednjih
smo godina svjedoci sve većeg broja
žrtava nasilja na ulicama naših gradova, a vrlo često problemi počinju
upravo u školskim hodnicima i klupama. Kako bi upozorila na taj problem,
radijska postaja Antena Zagreb 2010.
godine pokrenula je akciju Glazbom
reci stop maltretiranju. Akciji su se ove
godine priključili školski bendovi iz cijele
Hrvatske, tako što su obradili po jed-
nu pjesmu iz glazbenog miksa Antene
Zagreb i potom objavljivali snimke na
Facebook stranici te radiopostaje.
Nagrada za Bjelovarčane
U žiriju su bili: Luka Bulić, Ivana Husar
Mlinac, Coco Mosquito, Martina Tomčić Moskaljov i Milan Majerović Stilinović iz HDS ZAMP–a. Odabrali su tri
škole čiji su predstavnici 6. studenoga nastupili u Vintage Industrial Baru
u Zagrebu. Ovogodišnji pobjednici su
učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara, a žiri je odlučio da
je upravo njihova obrada pjesme Ordinary love grupe U2 zaslužila vrijednu nagradu — glazbene instrumente
za cijeli rock–postav benda. Donacija
HDS ZAMP–a ostaje u trajnom vlasništvu škole.
O akciji je glavni direktor HDS ZAMP–
a, Nenad Marčec, izjavio: »Ovo je vrijedan primjer brige o stvaranju boljeg i sigurnijeg društva. Slogan HDS ZAMP–a
je Glazba daje vrijednost životu — a mi
glazbi. Zato nam je bilo prirodno uključiti
se u tu uspješnu priču. Kao služba koja
štiti i ostvaruje prava autora glazbenih
djela i svojim radom podsjeća na poštovanje prava drugih — u našem slučaju, intelektualnog vlasništva koje pripada tvorcima glazbe — drago nam je
da smo dio akcije. Nadamo se da će se
glazbeni instrumenti koje ćemo donirati
pobjednicima koristiti često i na radost
cijele škole koju bend predstavlja.
Rock na visini
Sven Pocrnić (14), Tin Pocrnić (12),
Hana Novoselec (13) i Borna Brekalo
(13) za svoju su glazbenu školu osvojili
instrumente, a svirajući na njima, kažu,
prekinut će tradiciju sviranja isključivo klasične glazbe u školi. U finalu su,
osim njih, nastupili i učenici Gimnazije
Josipa Slavenskog iz Čakovca s obradom pjesme Tamo gdje je sve po mom
grupe Jinx, te učenici Američke međunarodne škole iz Zagreba s pjesmom
All About That Bass Meghan Trainor.
Akciju su poduprli i Aljoša Šerić, Ivan
Dečak te Davor Gobac koji su u Vintageu zajedno s učenicima izveli pjesme
Autentično osrednji grupe Pavel, Tango grupe Vatra te Donnu grupe Psihomodo pop, čime su svima priuštili nezaboravan doživljaj. Čestitamo pobjednicima i nadamo se da ovom akcijom
borba protiv maltretiranja neće prestati.
Svakoga dana, cijele godine glazbom
recimo Stop maltretiranju!.
45
Glas autora na Radiju
101
O
BROJ 188, STUDENI 2014.
d početka studenoga 2014. u programu Radija 101
možete slušati emisiju Glas autora koja se emitira pod
pokroviteljstvom HDS ZAMP–a. Emisija je fokusirana na
rad hrvatskih autora i skladatelja, njihove najnovije aktivnosti, izdanja i koncerte, ali i na rad stručne službe
za zaštitu autorskih muzičkih prava. U emisiji se naravno nađe mjesta i za brojne projekte HDS–a, kao što su RockOff Festival
novog zvuka, Jazz.hr, Zagrebački festival i slično. Glas autora i educira o
problematici autorskih prava, ostvarivanju autorske naknade, a mladim se
autorima i glazbenicima nude savjeti i rješenja za probijanje kroz labirinte
glazbene industrije. Osim novosti i najava, u emisiji vas očekuju ekskluzivni intervjui i gostovanja članova HDS–a koji predstavljaju svoje nove
projekte. U dosadašnjim smo emisijama pratili festival RockOff, govorilo
se o digitalnim glazbenim servisima u Hrvatskoj, kao i o sklapanju ugovora HDS ZAMP–a i servisa YouTube i Google Play. Najavljena je i popraćena 2. Međunarodna autorska kreativna konferencija MAKK koja se
održala pod sloganom Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospodarstva. Propustite li koju emisiju Glas autora, možete je poslušati na Soundcloud kanalu HDS ZAMP–a čiji ćete link naći na stranici www.zamp.hr.
(Aleksandra Marković)
Druga sezona projekta
Tjedan autora na televiziji
CMC
K
ako i kada nastaje pjesma koju će publika zavoljeti? Pronađe li njezin autor inspiraciju u jutarnjoj tišini ili u gužvi
gradskog prijevoza? Odrede li otkucaji sata ritam pjesme,
a neki žurni koraci njezin tempo? Koji je trenutak presudan za odabir prve note? A za odabir svake iduće? Ili…
što je potrebno za donošenje odluke o tonalitetu? Mol ili
dur? Ženski ili muški vokal? Što bolje zvuči — gitara, klavir ili violina? Tematika... Ona nepresušna — ljubavna ili možda buntovna? Jedna ili dvije strofe,
ponavljanje refrena, prateći vokali, stanka... i tako dalje. Je li jednostavno biti
autor? Na to ćemo pitanje zasigurno dobiti nekoliko odgovora, no jedno je
sigurno: koliko je ideja, vremena, truda, znanja, odricanja, ljubavi, ali i materijalnih sredstava uloženo u stvaranje pjesama koje obogaćuju naše živote,
najbolje znaju oni od kojih sve počinje — oni koje najčešće ne vidimo i ne čujemo jer su negdje »iza pozornice«. Vjerujemo da javnost sve više prepoznaje
i priznaje vrijednost koju autori, stvaranjem svojih djela, pružaju svima nama.
HDS ZAMP je u suradnji s televizijom CMC 2013. godine pokrenuo projekt
Tjedan autora u kojem predstavljamo ugledne hrvatske skladatelje popularnih glazbenih žanrova. Upravo je taj projekt prilika za upoznavanje i susret
s onima koji čine svijet ljepšim — s onima koji svojim talentom udahnjuju život praznim crtovljima i koji vješto pronalaze put do tajnih odaja naših duša
gdje je ponekad i samo jedna nota ili jedna riječ dovoljna za lavinu emocija.
Druga sezona Tjedna autora počela je početkom studenoga, a ove smo se
jeseni već družili s Mladenom Grdovićem, Jerkom Marićem, Boytronicom,
Željkom Banićem i Branimirom Mihaljevićem koji su nam između ostalog otkrili gdje pronalaze inspiraciju, kako se nose s kritikama i jesu li zadovoljni
zaštitom svojih autorskih prava. Pratite Tjedan autora na CMC TV–u radnim
danima u 12 sati, a subotom i nedjeljom dvokratno, u 12 i u 18 sati, te na YouTube kanalu HDS ZAMP–a. (Aleksandra Marković)
Istraživanje HDS ZAMP–a provedeno telefonskom anketom
Ugostitelji svjesni
važnosti glazbe
za svoje
poslovanje
Većina ispitanih je zadovoljna brzinom i kvalitetom usluge te ljubaznošću i
dostupnošću djelatnika
S
Piše: Milan Majerović–
Stilinović
lužba ZAMP Hrvatskog društva skladatelja naručila je
istraživanje mišljenja
hrvatskih ugostitelja
o razini kvalitete njihova poslovnog odnosa. Istraživanjem se željelo ispitati zadovoljstvo
ugostitelja uslugom koju služba
pruža, doznati stajalište o naknadi
za korištenje glazbe, ali i prikupiti
sugestije kojima bi se poslovanje
poboljšalo.
Čvrsta četvorka
Istraživanje je provedeno telefonskom anketom na 1026 ugostitelja iz
sve dvadeset jedne županije. Ciljana
skupina bili su ugostitelji koji redovito podmiruju naknade za korištenje
glazbe u svojim objektima. Najspremniji za odgovaranja na anketu bili
su ugostitelji u sjevernim i kontinentalnim županijama te Istri, najmanje
u dalmatinskim županijama i u dubrovačkoj. Istraživanje je u četiri tjedna u proljeće 2014. provela agencija
D–Management iz Varaždina.
Alka Vuica u
novoj epizodi
Glasa autora
46
U pogledu poslovnog odnosa ugostitelja i HDS ZAMP–a, većina ispitanih je zadovoljna brzinom i kvalitetom usluge te ljubaznošću i dostupnošću djelatnika. Odnos sa službom za zaštitu autorskih glazbenih
prava ocijenili su ekvivalentom čvrste školske četvorke: više od 50%
ispitanih opisalo je svoj odnos s
HDS ZAMP–om kao povoljan, točnije »vrlo povoljan« (6%) i »uglavnom
povoljan« (45%), dok ih je još 32%
ocijenilo odnos kao »neutralan«. Odgovori na isto pitanje pokazuju i da
nešto manje od 14% ispitanih ugostitelja odnos s HDS ZAMP–om vidi
kao »uglavnom nepovoljan« te nešto
manje od 4% kao »vrlo nepovoljan«.
Utjecaj glazbe
Anketa je pokazala i da su vlasnici
restorana i barova svjesni važnosti i
vrijednosti pozitivnog utjecaja glazbe na njihovo poslovanje. Tako 62%
njih potvrđuje da glazba poboljšava poslovanje njihova lokala; 13%
pak misli da glazba uopće ne utječe
na njega, a 25% nije moglo ocijeniti utjecaj glazbe na poslovanje svojeg lokala. Neka anketna pitanja odnosila su se na razumijevanje same
naknade za javno korištenje glazbe
i stajalište ugostitelja o pravima koje
naknada uključuje (uz autorska prava, to su i prava izvođača te prava
proizvođača nosača zvuka).
»O
dnedavno je u
službi i savjetnik
za komunikaciju s
korisnicima, a uskoro
ćemo organizirati i
susrete s ugostiteljima
u svim županijama«,
kaže Nenad Marčec,
glavni direktor HDS
ZAMP–a
STAVOVI HRVATSKIH UGOSTITELJA
O NAKNADI ZA GLAZBU
POSLOVNI ODNOS UGOSTITELJA I
HDS ZAMP-a?
6% VRLO POVOLJAN
45% UGLAVNOM POVOLJAN
32% NEUTRALAN
14% UGLAVNOM NEPOVOLJAN
4% VRLO NEPOVOLJAN
BROJ 188, STUDENI 2014.
Radijska emisija pod pokroviteljstvom HDS
Z A M P – a p o k r e n u t a p o č e t ko m s t u d e n o g a 2 014 .
UTJECAJ GLAZBE NA POSLOVANJE?
62%
POBOLJŠAVA
25% NE MOŽE OCIJENITI
13% NE UTJECE
Poslovni odnos
Analiza pokazuje da većina, 59%
ugostitelja, račun koji im šalje HDS
ZAMP smatra normalnim poslovnim odnosom. Tako se 18% njih slaže da za korištenje glazbe treba plaćati naknade, kao i za korištenje bilo
kojeg drugog oblika tuđeg vlasništva. Još se 41% ugostitelja slaže da
bi naknade trebalo plaćati, ali prema nekom drugom kriteriju. Među
prijedlozima koje su naveli ti ispitanici najčešći su: smanjenje naknade
u iznosu od 10 do 40 %; privremeno smanjenje naknade dok se ne
oporavi gospodarstvo; »nagrađivanje« redovitih platiša. Bez definiranog stava o plaćanju naknade bilo
je 25% ispitanika, a 16% misli da te
naknade uopće ne bi trebalo naplaćivati. (Napomena: HDS ZAMP
već primjenjuje redovite popuste za
uredno plaćanje naknade, ali i za
područja od posebne državne skrbi, ugovorene s Hrvatskom obrtničkom komorom.)
PLACANJE NAKNADE ZA GLAZBU?
18%TREBA PLACATI
»HDS ZAMP je i na temelju navedene ankete odlučio poraditi na informiranju poslovnih korisnika glazbe. Odnedavno je u službi i savjetnik za komunikaciju s korisnicima,
a uskoro ćemo organizirati i susrete
s ugostiteljima u svim županijama«,
kaže Nenad Marčec, glavni direktor
HDS ZAMP–a. »Nadamo se da će
svi vlasnici lokala prepoznati vrijednost ove inicijative i odazvati se našem pozivu. Vjerujemo da više komunikacije znači i bolji poslovni odnos za obje strane u budućnosti«,
zaključuje Marčec.
41% TREBA PLACATI PO
NEKOM DRUGOM PRINCIPU
25% NEMA DEFINIRAN STAV
16% NE TREBA PLACATI
1026 ispitanih 21 zupanija
Anketa provedena: proljece 2014.
Anketu proveo: D Management d.o.o.
47
Prva snimka integralnog klavirskog opusa Ive Mačeka
(Zagreb, 24. travnja 1924. — Zagreb, 9. studenoga 2014.)
Odlazak renesansnog čovjeka
BROJ 188, STUDENI 2014.
Svoje je višestrane sklonosti i talente ujedinio u profesiji radijskog novinarstva kao urednik, komentator, kritičar i
autor niza emisija i ciklusa u sklopu nekadašnjeg Radio Zagreba i današnjeg Hrvatskoga radija
U
Piše: Višnja Požgaj
91. godini, 9. studenoga 2014., napustio nas je dragi
kolega, prijatelj i
suradnik Branko
Polić. Bio je svestrano obrazovan intelektualac enciklopedijskoga znanja, s osobinama renesansnog čovjeka koji se strastveno
zanimao za glazbu, književnost i jezike.
Iako nije studirao glazbu, već je privatno pohađao satove iz harmonike i glasovira, bio je opsjednut kazalištem, posebice operom, te je sa zanimanjem od
malih nogu, zahvaljujući roditeljskom
odgoju, pratio i mnoge druge kulturne
događaje. S diplomom francuskog jezika na pariškoj Sorbonni te engleskog
jezika i književnosti na zagrebačkom
Filozofskom fakultetu, svoje je sklonosti i talente ujedinio u profesiji radijskog
novinarstva kao urednik, komentator,
kritičar i autor niza emisija i ciklusa u
sklopu nekadašnjeg Radio Zagreba
i današnjeg Hrvatskoga radija. Radni
vijek mu je trajao od 1950. do umirovljenja 1985., ali je nastavio suradnju sve
do 2012., kad je snimio posljednje razgovore s velikim hrvatskim glazbenim
umjetnicima.
Oproštaj od vinila
48
Vrijedno je podsjetiti na cikluse kao što
su Književne večeri, Antologija svjetskih
pjevača, Shakespeare i muzika, Blagoje Bersa u svjetlu svojih učenika, Od
menueta do prašnjavih opereta, Note
i anegdote, Interpreti
i njihova ostvarenja,
Muzika i mi, Komparativne interpretacije i još na tisuće drugih emisija. Uz to je
obavljao vrijedan posao iniciranja i uređenja dokumentarnoga glazbenog arhiva
u suradnji s direktorom Ivom Vuljevićem i ton–majstorom
Ivom Bosnarom. Začetnik je serije iz povijesti zvučnih zapisa
te je u suradnji s ing.
Veljkom Lipovšćakom uredio niz starih snimki kao oproštaj od vinilnih ploča. Uz to su vezani ciklusi Glazbeni spomenar, Stari gramofon ili Zlatno doba zagrebačke Opere.
Dio tog materijala objavljen je na novim
nosačima zvuka, ali dosta toga, iako je
pripremljeno, još čeka.
Svjetski putnik
Branko Polić bio je znatiželjan svjetski
putnik, pratio je glazbene događaje i
festivale, snimao razgovore s mnogim
velikim umjetnicima i emitirao ih u svojim emisijama. Pisao je članke, rasprave, prikaze, eseje, kritike i prijevode u
domaćim i stranim časopisima, novinama, leksikonima i zbornicima. Bio je vrlo
marljiv, pronicav i temeljit, te je s razlogom za svoje radijske emisije dobivao
priznanja i nagrade. Nažalost, sudbina
je radijskog posla izgubljenost u eteru.
Dio je srećom sačuvan u dragocjenoj
dokumentarnoj arhivi. No Branko je
imao potrebu da zanimljive priče iz svojeg popularnog ciklusa Note i anegdote koje je kao umirovljenik prikupljao od
1997. do 2004. u sklopu noćnih emisija Klasikom po Drugom (Drugi program
Hrvatskoga radija) objavi i u dvije knjige
glazbenih anegdota (izdavač Durieux) s
nadom »da će svojim čitateljima priuštiti
malo razonode, a možda i pouke«.
Živa enciklopedija
U susretima sa svojim kolegama Branko Polić je bio nenametljiv, ali srdačan,
duhovit i susretljiv. Zvali smo ga »živom
enciklopedijom«, jer je znao odgovore
na gotovo sva pitanja ili nedoumice. Ali
ako slučajno nešto nije znao, to je pošteno priznao i rado je dao savjet gdje
bi se to moglo pronaći. Uvijek je bilo zanimljivo razgovarati s njim i slušati njegove doživljaje, komentare i anegdote.
Imao je mnogo prijatelja i rado se s njima družio na koncertima, u Operi, na
planinarskim izletima i skijaškim terenima. Pozivao je goste u svoju prostranu
kuću s vrtom na Gvozdu, koju je naslijedio od roditelja, prepunu starih vrijednih
stvari i uspomena, ali i najnovijih knjiga,
ploča i časopisa. Sam je pripremao odlične zakuske, ali je običavao društvo
pozvati i u Židovsku općinu u Palmotićevoj ulici, u ugodan ambijent koji mu
je uz Hrvatsko novinarsko društvo bio
drugi dom. Naime, bio je vrlo aktivan
član Kulturnog društva Miroslav Šalom
Freiberger te osnivač i urednik časopisa Novi omanut, u kojemu su vrijedni
prilozi o židovskoj povijesti i kulturi. Surađivao je i na Židovskom biografskom
leksikonu koji bi uskoro trebao objaviti Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
Autobiografija u
nastavcima
Branka Polića bolje smo upoznali tek
kad je 2004. počeo objavljivati autobiografske zapise. Svake dvije godine
pojavio bi se nestrpljivo očekivani nastavak — ukupno četiri knjige u izdanju
kuće Durieux i to je svakako najopsežnija autobiografija u hrvatskoj književnosti. Velikim autorskim talentom on je
zanimljivo, tečno, kritički i duhovito opisao mnogo detalja i doživljaja iz obiteljskih, a ponajviše vlastitih sjećanja i zapažanja. Podsjetit ćemo tek na znakovitu posvetu i početak njegove životne
priče iz prve knjige Vjetrenjasta klepsidra, koja se odnosi na razdoblje od rođenja, 1924., u Zagrebu do ratne godine 1942.:
»Danas, 1. travnja 2001. na 141. rođendan moga djeda, Aleksandra Frelića,
počinjem sastavljati ovaj svoj dugo pripremani obiteljski zapis, što ga posvećujem ne samo tom uzornom pretku,
velikom pregaocu, humanistu i dobrotvoru, mojoj nikad prežaljenoj baki Ernestini, kako bi znali reći, njegovoj ‘zlatnoj ženi’ i jednoj od šest milijuna nevinih žrtava zlosretnog Holokausta, nego
ujedno i svojim divnim roditeljima Dani i
Arturu Poliću kojima dugujem ne samo
ljubav i povjerenje nego i toliko uporna
nastojanja da me izgrade kao ljudsko
biće njima na radost i zadovoljstvo, pa
ću nastojati kročiti kroz život njihovim
stopama. Uvijek iznova mi se navraćaju
misli na Jean–Christophea, na taj imaginarni lik genijalnog Romaina Rollanda, i na njegov život koji protječe prožet
glazbom. Možda će se to činiti preuzetnim što se uspoređujem s njime, jer on
je ipak samo umotvorina, jedinstvena
u svjetskoj književnosti, a ja sam pak,
štoviše, i doista — živ. Nije isključeno
da sam čak i začet pod glazbenim nadahnućem, budući da su moji roditelji
prije mog rođenja posjećivali Salzburg
tijekom prvih festivalskih ljeta. Možda
tu ima nečeg sudbonosnog, a možda
je to obična pretpostavka s moje strane. Začetak i rođenje za čovjeka ostaju
vječne zagonetke...«
Autentični svjedok
Sretno i bezbrižno djetinjstvo i mladost
Branka Polića prekinuo je Drugi svjetski rat i ustaški progon Židova. To teško desetomjesečno prisilno izbjeglištvo u Kraljevici i u talijanskom logoru na
Rabu te odlazak u partizane, opisani su
u drugoj knjizi Imao sam sreće. Ostao
je živ i nakon rata kreće u novi život,
na put mladog čovjeka željnog znanja, novih saznanja i uspjeha. Svjedoči to treća knjiga Pariz u srcu studenta.
Kao autentični svjedok jednog burnog
i malo opisivanog razdoblja u kojem se
nadoknađuje izgubljeno vrijeme i štete
prouzročene ratom, Polić objavljuje posljednju, četvrtu autobiografsku knjigu
Na pragu budućnosti. Završava njegova dramatična mladost i počinje ozbiljan život posvećen novinarstvu i radiju.
Imali smo sreće
Dragocjena su to sjećanja ne samo na
vlastiti turbulentan i bogat život nego i
na socijalne, društvene i političke prilike koje su izravno utjecale na događaje kojima je svjedočio. Impresivno je
njegovo pamćenje, komentari, kritike
ili anegdote. Svojim se roditeljima, koji
su ga usmjerili na pravi put, dostojno
odužio svojim životom i radom. Zaista,
imali smo sreće, da parafraziramo naslov njegove knjige, što smo poznavali
Branka Polića i puno naučili od njega.
Ostat će nam u dragom sjećanju.
Manje je više
Glazba ovogodišnjeg obljetničara na izdanju najvećeg svjetskog neovisnog nakladnika za izdavačku glazbu
I
Piše: Sanja Raca
vo Maček (1914.–2002.) jedan je od trojice akademika i uglednika kojemu se u
2014. godini obilježava stota
godišnjica rođenja. Zahvaljujući pijanistu Goranu Filipecu,
Mačekova se glazba našla na izdanju
Naxosa, najvećega svjetskog (neovisnog) nakladnika za klasičnu glazbu,
koji je album objavio u ediciji Grand
Piano Premium Label. Edicija je utemeljena prije dvije godine i isključivo
je posvećena dosad neobjavljenom, a
malo poznatom međunarodnom pijanističkom repertoaru i, dakako, njegovim interpretima. U ediciji su objavljena
već trideset tri naslova — među njima
je i djelo jednog hrvatskog skladatelja.
Riječ je o Mačekovu zaokruženom klavirskom opusu uz koji je, kao bonus, i
njegova violinska Sonata praizvedena 1989. (Tonko Ninić i Jurica Murai)
za koju je autor primio Nagradu Josip
Štolcer Slavenski. Uz Gorana Filipeca,
prvoga hrvatskog umjetnika koji je integralno snimio Mačekova klavirska
djela, na CD–u se predstavila i talijanska violinistica Silvia Mazzon. Njih
dvoje ovoga su ljeta održali recital na
Osorskim glazbenim večerima, upravo
s izborom iz Mačekova opusa.
Prve snimke
Privlačnost Naxosova albuma (na kojemu uz pet od ukupno sedam skladbi stoji oznaka World Première Recordings) počiva na ekskluzivnosti njegove
građe, a ona je proistekla iz skladateljeve primarno pijanističke vokacije. Njegovo vrhunsko koncertantno umijeće
i znanje koje je prenosio kao klavirski
pedagog, zatim međunarodna karijera
i uopće prozapadna umjetnička orijentacija, čine ga jednim od minimalističkih
kreatora elitne glazbene kulture prošloga stoljeća, ujedno neospornog autoriteta na hrvatskoj solističkoj i komornoj
sceni onoga doba. Diskretna distanca
od svakodnevnog okruženja, posebno
u kasnijim godinama života, dodatno
ga je zaogrnula tišinom u kojoj je, vjerojatno, nastajao stvaralački opus, koji je
brojem mali. Danas je manjkavo vidljiv
na koncertnom repertoaru, posebno
kad su klavirska djela u pitanju, a povremena prisutnost skladbi najčešće
se odnosi na dvije partiture — intrigantni osmominutni Drugi gudački kvartet
te Sonata za violončelo i glasovir u a–
molu, zahvaljujući čijoj snimci o sklada- klavirskoga opusa, nego u cjelini sklatelju svjedočimo i kao o pijanistu. Radi dateljskih ostvarenja, daje naslutiti da
se o Jugotonovu LP albumu iz 1979. je na djelu modernistički koncept koji
(LSY–66050), na kojemu Valter Dešpalj funkcionalnost iskazuje stavom manje
uz autora izvodi tu skladbu, ali i Sona- je više. Taj ideal i umjetnički odnos pretu za violončelo i klavir Stjepana Šuleka. ma kreaciji na CD–u pijanista Gorana
Spomen Šulekova imena, uz Mačeko- Filipeca de facto donosi studiju rada Ive
vo, privlači još jednu legendu, Antonija Mačeka, i to studiju vezanu uz glasoJanigra, a time i nekad glasoviti klavir- vir, neosporno njegov najintimniji medij
ski trio u kojemu su ta tri mladića svoje- izražavanja.
dobno osvajala vrhunce europske
komorne literature za violinu, vioGoran Filipec
lončelo i klavir.
Maček kao
iznenađenje
Ivo Maček —
sva klavirska
glazba
C
ijeli album očito je izrastao
iz delikatne umjetničke
povezanosti mladoga pijanista sa
skladbama nekadašnjeg majstora
glasovira
BROJ 188, STUDENI 2014.
Branko Polić in memoriam
Mačekov stvaralački zamah obilježavaju dvije vremenske etape.
Naxos/Grand Piano
Prva je bila u tridesetim godinama prošloga stoljeća, a druga u
osamdesetima i devedesetima.
Klavirske skladbe s CD–a upravo su Opisujući djela zabiljeiz tih razdoblja — Intermezzo, Impro- žena na CD–u, Richard
vizacija i Tema s varijacijama napisani Whitehouse, autor teksu 1935., 1937. i 1939., dok su Sona- sta u trojezičnoj protina, Sonata te Preludij i toccata nastali gramskoj knjižici (engle1977., 1985. i 1987. godine. U razgovo- ski/francuski/njemački),
ru za jedan tiskani medij, pijanist Goran ističe njegov sadržaj u
Filipec izjavio je da se sa skladatelje- poetičnosti Mačekovih
vim djelima prvi put susreo 2002., kad glazbenih struktura, u
je u riječkoj Guvernerovoj palači sudje- vrsnosti motivičke gralovao na in memoriam koncertu po- đe, izražajnosti, ritmičsvećenom uspomeni na tog rođenog ke britkosti à la Bartók ili Stravinski te u
Sušačanina. »Svirao sam dvije minija- harmonijskoj i tehničkoj eleganciji sloga
ture — nisam poznavao ostale sklad- u slijedu ravelovske i debisijevske fluidbe, a nije bilo ni vremena za pripremu nosti. Gledajući konzistentnost rukopinekog većeg djela. Potom sam u više sa koji je pred nama, sa stajališta internavrata uzimao u ruke njegovu Sona- pretacije kako je zabilježena na snimci,
tu, ali sam ozbiljno studiranje klavirskog zadovoljstvo pijanista dok je »stvarao«
opusa stalno odgađao… susret s Ma- te skladbe gotovo da je opipljivo. Opučekovim djelima bio je pravo iznenađe- si su svježi, na svoj način moderni i konje... njegova klavirska ostavština je au- munikativni. U njima ima velike snage,
tentična, vrlo kontrastna i stilski potpu- koju je možda najteže postići u minijano različita.«
turama, obliku koji je Mačeka intelektu-
Tihi skladatelj
Cijeli album očito je izrastao iz delikatne
umjetničke povezanosti mladoga pijanista sa skladbama nekadašnjeg majstora glasovira, a njegovo tumačenje
sedam rukopisa u ukupnom trajanju od
60:46 minuta osvijetlilo je na nov način
Mačekovo, dijelom zanemareno, stvaralaštvo, osobito u kontekstu vrijednosti ranije hrvatske pijanističke literature.
To je bogato, slojevito, karakterno, često virtuozno i raskošno pismo omeđeno klasičnim formama. Ono govori o smislu višega reda, a činjenica da
se njegov autor vodio procesom stvaralačke redukcije, ne samo u nastanku
alno privlačio. Čak su i njegove sonatne forme sažete u dva stavka. Na kraju krajeva, osmominutni Kvartet i uopće
cjelokupan broj opusa ukazuju na neuobičajenu skladateljsku sklonost malom formatu i preciznosti sadržaja, kao
da se radi o nekoj zrcalnoj inverziji unutarnjeg univerzuma u kojemu je stvarao
taj tihi i povučeni skladatelj.
Album je snimljen u Italiji (Koncertna
dvorana Fazioli, grad Sacile, pokrajina Pordenone) gdje je nastao i prethodni dvostruki CD koji je Goran Filipec objavio uz dvjestotu godišnjicu rođenja Franza Liszta. Idejno rješenje albuma oblikovao je norveški slikar Gro
Thorsen.
49
Izložba Jugoton — istočno od raja koju
su u Tehničkom muzeju priredili Sanja
Bacharach Krištofić i Mario Krištofić
konglomerat je sjećanja na najveću diskografsku kuću u istočnoj Europi, gdje
se spajaju dizajnerska rješenja ovitaka
sa strojevima za prešu vinilnih ploča,
gdje se šturi statistički podaci miješaju s intenzivnim emocijama i gdje bolja diskografska prošlost vapi za povijesnom revalorizacijom.
Soundtrack
bivše
Jugoslavije
Valorizacija u memoriji
Izložba Sanje Bacharach Krištofić i Marija Krištofića revalorizira Jugotonov doprinos zvučnom kontekstu generacija
koje su stasale u Hrvatskoj i regiji
P
ovjerenje u kvalitetu
koju su u Jugoton
imali licencni partneri
bilo je golemo pa su i neki
albumi najprije objavljeni
na jugoslavenskom tržištu,
a onda i drugdje u svijetu.
Zapravo, izložba je kompatibilna s nazivom prvog albuma
Ranog mraza iz 1979. — Mojoj majci umesto maturske slike u izlogu; dojam je da su Sanja i Mario napravili ovu izložbu »svojoj« diskografskoj kući
umjesto luksuzne monografije koja će se uz zlatni sat dijeliti
zaslužnim djelatnicima kad odlaze u mirovinu. Možda to i jest
bio običaj u vrijeme postojanja
te diskografske kuće, od 1947.
do 1991., no dosad ona nije
imala odgovarajuću valorizaciju
i mjesto u društvenoj memoriji.
omotnica rock–ploča koju je 1974. godine u Galeriji SC–a održao povjesničar
umjetnosti i rock–kritičar Darko Glavan,
kao pionirski pothvat te vrste u nas. I mi
smo uz predstavljanje prvog LP–ja grupe Dorian Gray u toj galeriji izlagali verzije omotnica i plakata, popunivši radnim materijalom cijelu galeriju. Bili smo
svjesni vrijednosti odnosa glazbe i slike
koja je tada utjecala na tisuće ljudi. Godinama smo osim ploča skupljali i knjige o dizajnu LP omota, pojedinim autorima, grupama autora ili izložbama koje
su se na više razina bavile tom temom.
Sudjelovali smo na jednoj većoj međunarodnoj izložbi (Artcoustics Medna-
muzejima, Glavan je nabavio neke radove inozemnih autora, u Zagrebu
smo obavili intervju s dizajnerom Johnatanom Barnbrukom, nedugo poslije
toga i razgovor s Patti Smith o sudjelovanju na izložbi. Na žalost, Darko je
poslije tog razgovora stradao. Mario i ja
smo dugo bili u šoku i trebalo je neko
vrijeme da se priberemo i vratimo ideji izložbe.
U međuvremenu smo osnovali našu
umjetničku organizaciju Kultura umjetnosti, svjesni promjena na tržištu kulture
i kao dio strateškog plana odredili bavljenje popularnom i urbanom kulturom,
Izložba i pripadajući artefakti —
izvrstan istoimeni katalog otisnut na formatu long play vinila i CD box–set s 9 EP–ja rock–
začinjavaca s ovih prostora nije
samo diskografski vremeplov u
»bolju prošlost« (tako se zove i
knjiga Pere Lukovića koja tematizira glazbenu scenu bivše
Jugoslavije od 1940. do 1989.
i gdje je od četrdeset četiri portretirana izvođača čak njih četrdeset snimalo za Jugoton, stalno ili u fazama), nego i precizan
pokazatelj načina na koji se formirao masovni glazbeni ukus u
negdašnjoj državi.
50
Sanja Bachrach-Krištofić
Kolekcionari ploča
O pripremi izložbe Sanja i Mario kažu:
»Priča je prilično duga. Izložba koja je
ove jeseni postavljena u Tehničkom
muzeju pod nazivom Jugoton — istočno od raja, 1947.–1991. (vizualna kultura, izgradnja i tehnologija) rezultat je
duljeg i pomnijeg promišljanja, poticaja
i iskustava, ali i spleta okolnosti. Počeli smo zajednički rad upravo dizajnom
omotnica ploča za Jugoton. Željeli smo
to raditi još dok se nismo poznavali.
Oboje smo slušali i skupljali ploče, kako
zbog glazbe, tako i zbog omotnica. Bilo
je samo pitanje vremena kada i kakvu
izložbu ćemo napraviti, jer smo istovremeno s komercijalnim radili i nekomercijalne projekte — izložbe. Još početkom 1980–ih, kad smo mnogo vremena provodili u Galeriji SC–a družeći se s
drugim (tada!) mladim autorima likovne
i glazbene scene, znali smo za Izložbu
N
a albumu Simple Mindsa
New Gold Dream našao se
veliki križ, što je izazvalo velike
polemike, no Virgin Records i
Simple Minds samo su Jugotonu
dali zeleno svjetlo da se napravi
prilagodba ovitka koju je
realizirao Mirko Ilić
objavljuje reizdanja pojedinih cjelina bogato popraćenih tekstom, bili smo sigurni da se želimo baviti vizualnim segmentom. U početku smo razmišljali o ideji Povijest Jugotona kroz 100 LP
omotnica, razgovarali smo
o tome sa Sinišom Škaricom kojem se ideja svidjela. No kako smo u to vrijeme radili i druge projekte,
upoznali smo npr. Deana
Vuletića, povjesničara naših
korijena koji je doktorirao u
SAD–u na temi razvoja popularne kulture i glazbe u
bivšoj Jugoslaviji. Pročitali
smo njegov doktorat, zatim
neke druge tekstove o tom
razdoblju i shvatili da ne želimo napraviti samo izložbu
omotnica ploča, već priču o
razvoju vizualne i popularne
kulture u najvećoj tvornici
glazbe istočne Europe. Uspoređujući povijest drugih
glazbenih nakladnika nekadašnjeg istočnog bloka,
bilo je vidljivo da su i Istočna Njemačka,
Čehoslovačka ili Rusija imale vrlo kvalitetan i bogat repertoar izdanja klasične, narodne, dječje, dramske ili govorne tematike.
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Bojan Mušćet
Sanja Bachrach-Krištofić
BROJ 188, STUDENI 2014.
I z l o ž b a J u g o t o n — i s t o č n o o d r a j a 19 47. — 19 91. , 2 0 . l i s t o p a d a — 3 0 . s t u d e n o g a 2 014 . u Te h n i č ko m m u z e j u Z a g r e b
rodni grafični center Ljubljana, 2006.)
koja se bavila temom dizajna omotnica ploča te na dvije manje izložbe (Sound and Vision, 2007., i My Favorite CD
Shop, 2012., obje Galerija Forum, Zagreb) koje su se prošlog desetljeća održale u Zagrebu, bili smo informirani o
sličnim projektima u svijetu.
Prvi pregovori
S dragim prijateljem, ali i ‘suborcem’ te
suradnikom na mnogim drugim programima (poput rada na izložbi o Andriji
Mauroviću ili monografiji upravo o spomenutoj Galeriji SC–a), Darkom Glavanom, počeli smo, oko 2008. godine, pisati sinopsis izložbe koja bi obrađivala
odnos umjetnosti, rock–glazbe i ovitaka ploča. Pregovarali smo s gradskim
očuvanjem naslijeđa dizajnerske, fotografske, industrijske baštine. Jedan od
projekata (prije Jugotona) bio je i Spasi
znak, akcija dokumentiranja znakova i logotipova zatvorenih tvornica na zagrebačkom području, u cilju njihova očuvanja. Obilazeći grad od istoka i industrijske zone prema zapadnom dijelu preko
središta grada, osvijestili smo da više ne
postoji znak/logotip Jugotona, ni u krugu
nekadašnje tvornice glazbe, ni na dućanu. Možda je to bila prekretna točka —
tada smo odlučili da radimo izložbu o Jugotonu, shvatili smo da je ta tema naša
škrinja s blagom. Jugoton je bio ‘naš teren’ gotovo deset godina, a do danas
smo nastavili rad s Croatia Recordsom,
Jugotonovim nasljednikom.
Budući da se Croatia Records već godinama brine o glazbenom naslijeđu i
Meko prema Zapadu
Upravo zbog politike i razlaza s Kominformom 1948. godine u bivšoj Jugoslaviji počinje proces mekog otvaranja
prema zapadnim potrošačkim vrijednostima. Sve je to, kao i kasnija povijest
Jugotona, vidljivo u razvoju dizajna na
omotnicama ploča. Možda se neki pitaju: zašto samo ploča? Činjenica je da
je šelakica, singlica, EP ili LP ploča bila
glavni nosač zvuka u razdoblju o kojem
govorimo, a njihova omotnica vrlo važna u vrijeme kad je postojao manjak, a
ne višak informacija, slika, fotografija.
51
Sanja Bachrach-Krištofić
Dizajn kaseta bila je kopija LP omotnice, slično je bilo i s drugim proizvodima:
plakatima, sličicama, autogram–kartama. Jugoton nije imao vlastitu videoredakciju do kraja 1980–ih, no ni tada
ona nije znatnije pridonijela povijesti videospota u nas.
lektiva Jugotona koji će 1991. prerasti
u Croatia Records, otvorio je slušateljstvu mogućnost da redovito nabavlja licencna izdanja, ali i da dobije platformu na kojoj će moći čuti domaće snage koje će revno podizati emocionalnu
kolektivnu svijest.
Svjesni širine teme, odlučili smo pozvati niz suradnika koji će stručno i objektivno obraditi teme koje su nam se nametale: očito važan prvi, formativni dio
povijesti Jugotona, zatim dizajn i vizualni identitet tvrtke i njezinih proizvoda,
izdvajanje možda najoriginalnije faze —
a to je faza novog vala — u usporedbi
s drugim izdavačima bivše države, arhitekturu koja je bila blisko povezana s
proizvodnjom, ali i drugom tvornicom
snova — onom Jadran filma, s kojom
Croatia Records i danas dijeli susjedstvo. Dakle, jedan pogled je bio onaj
izvana, objektivan, drugi (to su listovi
knjige tonirani drukčijom bojom) je bio
pogled iznutra, subjektivni — u vidu intervjua bivših zaposlenika, urednika, insajderska priča.
Dakako, Jugoton nije bio jedina diskografska kuća, niti je imao sve licencne
ugovore, ali većina glazbene produkcije
vrtjela se oko njega, pa ne iznenađuje
što je izrastao u diskografskog giganta istočne Europe. Povjerenje u kvalitetu koju su imali licencni partneri bilo
je golemo pa su i neki albumi (npr. izdanja Average White Banda ili Manfred
Mann’s Earth Banda) najprije objavljeni na jugoslavenskom tržištu, a onda i
drugdje u svijetu.«
Gigant istočne Europe
52
Kombinacija partijskih strateških odluka potkraj četrdesetih, kad je Jugoton nastao na razvalinama Edison
Bell Penkale (1926.–1937.) i Elektrotona (1937.–1947.) i kad je shvaćeno kako
popularna glazba može imati političku
i društvenu moć te iznimno profesionalnoga pregalaštva pojedinaca i ko-
O važnosti Jugotona i njegovih izdanja
tijekom godina dalo bi se uistinu beskonačno raspravljati, stoga je izložba
dvojca Bacharach–Krištofić samo vrh
ledene sante.
Originalni dizajn
Strojevi koje je Croatia Records donirao
Tehničkom muzeju, omoti ploča iz privatnih kolekcija autora i prijatelja uz koju
originalnu skicu (npr. skice za ovitak prvotnih izdanja Doriana Graya koji je autore izložbe katapultirao u diskografsku
orbitu, originalno idejno rješenje Dragana S. Stefanovića za ovitak albuma Bijelog dugmeta Uspavanka za Radmilu
M. ili grafika Jamesa Hutchesona iskorištena za dizajn drugog albuma Stevea Winwooda iz privatne arhive Veljka
Despota, kao i originalni dizajn za omot
singla All You Need Is Love Beatlesa) i
panoi na kojima su uvećani citati i fotografije iz kataloga, svakako nisu dostatni da ožive Jugoton u 21. stoljeću.
Kad je riječ o izložbenim favoritima,
tandem Bacharach & Krištofić kaže:
»Marijevi favoriti od izložaka su sigurno
omotnice The Beatlesa, jer je kao dijete
postao jedan od prvih članova Beatles
Fan Cluba u Zagrebu koji je vodio Veljko Despot. Veljko Despot nam je, osim
mnogih fotografija, ustupio za izlaganje
originalni, u svijetu jedinstven crtež i dizajn omotnice pjesme Beatlesa All You
Need Is Love, objavljene za Mondoviziju. Tu je i Marijev gramofon Tosca, jedan
od prvih koje je imao i na njemu ‘derao’
ploče. Sanji su drage omotnice ranih izdanja. Oboje i dalje volimo naš prvijenac, LP i singlove grupe Dorian Gray,
Sjaj u tami, rad koji je možda ‘krivac’ za
sve što je slijedilo.«
Multimedijska nadgradnja
Izložba je, zapravo, multimedijska nadgradnja kataloga koji je dizajnom i pristupom priredio autorski dvojac. Opsežno izdanje na više od sto dvadeset
stranica ima, poput godišnjeg izvješća velike korporacije, stranice na bijeloj pozadini i one na smećkastoj. Prvi
dio, na bijeloj pozadini, predstavlja uvid
Zato knjiga i izložba obrađuju istu temu,
preklapajući se u materijalima i cjelinama, ali na drugačiji način. Osim toga,
to su dva različita medija i nikad jedan
ne može oponašati ili biti drugi. Osmislili smo koncepciju, odabrali suradnike, uredili i dizajnirali publikaciju pa
mogu reći da je ona gotovo sto posto
naš proizvod — osim dijela Tehničkog
muzeja i Veljka Lipovšćaka koji obrađuje tehnologiju proizvodnje.«
Stroga selekcija
»Voljeli bismo da je knjiga mogla biti još
tridesetak stranica veća jer smo proveli jaku selekciju likovnih materijala, kojih
je na početku bilo gotovo trostruko više
od objavljenih. Osim više reprodukcija,
imali bismo dodatni prostor za komentar ili kontekstualizaciju središnjeg dijela, posvećenog omotnicama ploča.
No trudili smo se da kronološkim slijedom te suprotstavljanjem domaćih i licencnih izdanja čitatelj stekne osnovni
dojam razvoja likovnog jezika na omotnicama ploča — čini mi se da smo u
tome i uspjeli. Dosta strogim odabirom
vidljivi su glavni trendovi pojedinih razdoblja, a mi smo se uspjeli odvojiti od
subjektivnosti i eventualne prevage razdoblja u kojem smo i sami sudjelovali,
koji je često istaknut kao najvažniji —
onaj novog vala«, objašnjavaju Sanja i
Mario.
Zapisi i sjećanja
Najvredniji dio kataloga odnosi se na
posljednji dio, otisnut manjim fontom
na smećkastoj pozadini, pod nazivom
Razgovori, zapisi, sjećanja. Tomu je pridodana i kratka tehnološka povijest Jugotona pa se proučavanjem toga dijela može dokučiti vrijednost uređaja postavljenih na izložbi.
Razgovori, zapisi i sjećanja, zapravo na
najbolji mogući način odražavaju više-
desetljetnu relevantnost Jugotona. Autori su razgovarali s Ivanom Ivezićem, Đorđem Kekićem, Vojinom Kundićem, Veljkom Despotom, Dubravkom Majnarićem,
Sinišom Škaricom, Mirkom Bošnjakom,
Želimirom Babogredcem i Ivanom Pikom
Stančićem. Razgovor Siniše Škarice s Perom Gotovcem uglavnom je preuzet iz časopisa koji držite u ruci, dok je Aleksandar Dragaš napisao vrlo emotivan esej o
snovima klinca koji je došavši u dućan u
zagrebačkoj Bogovićevoj ulici i kupivši album Beatles for Sale, shvatio što želi raditi
u životu, a poslije su mu se snovi i ostvarili.
Nepoznati »štikleci«
Dok prvi dio kataloga donosi tekstove o
percepciji Jugotona izvana, drugi dio odnosi se na insajderske pozicije, pa se prilično precizno može dobiti dojam o uredničkom i programskom razvoju diskografske kuće. Urednici su ponajviše prostora
dali Veljku Despotu i Siniši Škarici: s pravom, jer je posrijedi dvojac koji je tijekom
godina oblikovao licencnu i ovdašnju repertoarnu politiku. U vrlo dobro vođenim
razgovorima s njima ističu se »štikleci«
koje šira javnost ne zna, a izvrsno začinjavaju tu mješavinu nostalgije i faktografije.
Na primjer, Veljko Despot je objasnio kako
se na albumu Simple Mindsa New Gold
Dream našao veliki križ, što je izazvalo velike polemike u svijetu i kod nas. No Virgin Records i Simple Minds samo su Jugotonu dali zeleno svjetlo da se napravi
prilagodba ovitka koju je realizirao Mirko
Ilić. Jugotonova verzija toga vinila danas
je raritet i visoko se cijeni na kolektorskim
ljestvicama.
Siniša Škarica objašnjava kako su, srećom, urednici u PGP RTB–u odbili Električni orgazam zato što im je smetao naziv
benda. Njemu i programskoj komisiji Jugotona nije, pa je serijal od prvih pet albu-
ma benda realiziran upravo za diskografa
iz Zagreba.
I autori izložbe imaju svoje »štiklece«: »Čini
mi se da su intervjui puni tih off the record
priča. Zato ih i volimo! Evo sitnice s naše
strane: na izložbi je i jedan fotelj koji je u
našem vlasništvu oko sto godina, na kojemu smo fotografirali gotovo sve protagoniste scene 1980–ih i 1990–ih: od Gopca,
Bregovića, Bogovića, Jure Stublića, Parnog valjka... do Tonija Cetinskog, Borisa
Novkovića, Tajči ili Vanne. Dakle, ako želite sjesti tamo gdje su sjedile te poznate
guze, sada imate priliku.«
Zajednička tvrtka
Dojam je kao da su svi ti intervjui kompilirani iz različitih izdanja pa sabrani u katalogu. Zapravo bila bi šteta da se ne dogodi
obratno — da intervjui koji se nalaze u katalogu ne završe u nekom drugom tiskovnom formatu gdje će ih pročitati mnogo
više ljudi nego što ima posjetitelja izložbe.
Premda je utaborena u Tehničkom muzeju, izložba bi svakako mogla biti upriličena
i u drugim gradovima, na primjer u mjestima u kojima je Jugoton imao svoje dućane. Jer Jugoton je bio zagrebačka tvrtka, ali kao što mu i ime govori, dobacivao
je daleko dalje i imao više desetaka milijuna poklonika koji su svoj glazbeni ukus
gradili upravo prema njegovoj repertoarnoj strategiji.
Kako su istaknuli Sanja i Mario, Croatia
Records je, srećom, očuvao to glazbeno bogatstvo i digitalizirao kompletan arhiv, tako da je i novim naraštajima jednostavno doći do melodija toga prohujalog
doba. Mnoge od njih, osobito iz osamdesetih, mogu se čuti na većini hrvatskih radijskih postaja. Kako su one, zapravo, zaživjele, objašnjava ova jedinstvena izložba
i formacijski joj pripadajući katalog.
Moj posao u Jugotonu
Esej Aleksandra Dragaša o prosvjetljenju koje je doživio kad je posjetio prodavaonicu Jugotona u Bogovićevoj 5 podsjeća me, svakako, i na moje iskustvo. Jedino
sam ja hodočastio u drugu prodavaonicu, onu koja se spominje u katalogu izložbe,
jer su pri kopanju temelja za zgradu u kojoj će osvanuti Jugotonova prodavaonica
pronađeni ostaci rimskih termi.
Riječ je o prodavaonici Jugotona u Užarskoj 3 u Rijeci. Ja sam ondje redovito kupovao singlove i albume, od prvijenca Bijelog dugmeta nadalje.
Poslije sam bio gotovo inventar ondje, pa sam čak imao i svoj oglasni prostor u izlogu prodavaonice. Dogovorio sam se s prodavačicama da istaknu svaki tjedan četiri
albuma koja sam recenzirao u rubrici Audio izbor u Novom listu.
Usporedno sa studijem bavio sam se i prodajom ploča za Jugoton. U ljeto 1985.,
u Rijeci je blizu HNK–a i glavne tržnice postavljena tzv. Turistička ulica sa štandovima s raznovrsnom robom za turiste. Jedan od štandova zakupio je Jugoton i nije
bilo ništa logičnije nego da angažiraju dvojicu mojih prijatelja i mene da ljeti prodajemo izdanja koja su prilično dobro išla, s obzirom na to da su bila jeftinija nego u inozemstvu, a kvaliteta je bila ista. Koliko se sjećam, najbolje su prolazili Beatlesi i Pink
Floyd, ali prilično dobro su se prodavala i tada aktualna izdanja Pet Shop Boysa i
Eurythmicsa. Literarno je taj dio Jugotonove povijesti opisao jedan od najboljih hrvatskih gitarista Vlado Simcich Vava u svojem prvom romanu Srce od gume. (Bojan Mušćet)
RAZNI IZVOĐAČI
Jugoton — istočno od raja / Original
EP Collection
Croatia Records
Izložbu Jugoton — istočno od raja prati i prigodno objavljena EP kolekcija s devet izdanja ovdašnjih pionira rocka. Jedan od autora kompilacije
je Mario Krištofić, koautor izložbe i kataloga. Ono čime se to izdanje izdvaja jest format — pjesme s devet EP–ja nisu skupljene na jednom ili
dva CD–a, nego je otisnuto devet CD–a koji su istovjetni originalima, a
takvi su i omoti. Zastupljeni su VIS Delfini, Grupa 220 i Kameleoni s po
dva izdanja te Zlatni akordi, Ivica Percl i Roboti s jednim. Neke pjesme s
tih izdanja već su reizdane na box–setu Kad je rock bio mlad koji je pratio
istoimenu knjigu Siniše Škarice, no u ovom slučaju nije im smisao dokumentaristički pristup ni faktografski rezon. Naime, da je tako, onda bi vjerojatno prednost imala neka starija izdanja ili možda ona koja su, u skladu s koncepcijom izložbe, imala atraktivnije ovitke. No ova EP kolekcija
izložbu prati tako da ističe važnost izdavačke politike Jugotona kad je u
šezdesetima objavljivao izvođače koji su kod domaće publike izazivali
ushit kao i njihovi inozemni pandani. Pritom se može vidjeti i kako se od
jednostavnog kopiranja originala preko prepjeva fokus izvedbi pomicao
prema autorskoj pjesmi. Među izdanjima svakako je najvažniji EP Grupe 220 koji sadrži i pjesme Osmijeh i Uvijek kad ostanem sam, no i EP
Robota s četiri prepjeva pokazuje kako je posrijedi bend koji je vještim
izvedbama zaslužio ovdašnju i međunarodnu popularnost.
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
u dizajnersku dimenziju Jugotona, uz
mnoge nezaboravne reprodukcije, ali
i pozicioniranje te diskografske kuće
kroz političku (tekst Deana Vuletića),
arhitektonsku (Andreja Der–Hazarijan
Vukić) i medijsku (Jasna Galjer) prizmu.
Dojam je da je u tom dijelu zalutao tekst
Branka Kostelnika o najboljim ovicima
novog vala i da bi to štivo ipak bolje »leglo« na nekom drugom mjestu u katalogu. Središnji dio kataloga odnosi se
na omotnice albuma po izboru Sanje i
Marija: »Naša strategija rada na izložbi
s knjigom je da, ako možemo, ne radimo ono što se često zove — katalog
izložbe. Po našem mišljenju, to je često
publikacija koja ima vrijednost samo u
kontekstu izložbe koja traje tek mjesec
ili dva. Mi polazimo od toga da publikacija mora imati dulji ‘rok trajanja’ te da
se mora moći čitati i bez ikakva znanja o tome ili gledanja izložbe te da bi
trebala biti dugotrajniji izvor informacija.
Zapravo, riječ je, kako se i navodi na ovitku, o »pomalo sentimentalnom
spomenaru na vrijeme kad je kourednik izdanja i koautor projekta o Jugotonu, Mario Krištofić, s dječačkom strašću skupljao ploče i potpise
bendova i mladića koji su u njemu nastupali.« Odabir je ponovo spoj
povijesnog, objektivnog i osobnog, intimnog. Unatoč prijašnjim izdanjima poput Bijelih strijela iz 1963. i 1964. godine, upravo na ovim EP–jima
počinje val rada domaćih autora pop–rock scene (poput Rajmonda Ruića na VIS Delfinima) s vlastitim skladbama, da bi EP grupe 220 iz 1967.
godine imao potpuno originalni, autorski repertoar koji im je — kao što
to i piše u liner–notesima originalnog izdanja — osigurao odmah veliku popularnost. »Taj EP, kao i nastupni LP Grupe 220, sigurno je jedna
od ključnih točaka domaće pop–glazbe i kulture«, objašnjavaju autori
projekta.
Upravo ta strast prema skupljanju vinila odražava i repertoarnu politiku
Jugotona, gdje su urednici u mnogim slučajevima riskirali i gurali projekte koji u početku nisu imali komercijalnu vrijednost, ali su svakako pomicali granice. Ova EP kolekcija zoran je primjer na koji se način to radilo.
Istočno od raja
Croatia Records
U Tehničkom muzeju u Zagrebu 20. listopada ove
godine otvorena je izložba Jugoton — istočno od
raja. U sklopu izložbe, koja prati povijest najveće
diskografske kuće bivše Jugoslavije, kao i povijest
proizvodnje gramofonskih ploča na ovim prostorima, objavljena je i knjiga o izložbi i vizualnoj pop–
kulturi Jugotona te ova kompilacija. Riječ je kolekciji od devet EP–a na CD–ima iz šezdesetih godina prošlog stoljeća na kojima su hrvatske grupe
koje su tada žarile i palile plesnim podijima i utirale
put rock’n’rollu. Tako kolekcija sadrži EP–e izvođača Zlatni akordi, VIS Delfini, Delfini Zagreb, Grupa
220, Perica, Kameleoni i Roboti. Odlično iskorištena prilika da se oda počast pionirima rock’n’rolla i pruži uvid u prve taktove rock–pjesama nastalih na našim prostorima. Danas zvuče pomalo
smiješno i naivno, ali tada je rock’n’roll tek prohodao. Istodobno, lijepa
uspomena svih sudionicima tog razdoblja, naročito samim glazbenicima. (Dubravko Jagatić)
53
Electronic Jugoton
Synthetic music
from Yugoslavia
1964. — 1989.
Portret jedne od autentičnijih osobnosti na hrvatskoj glazbenoj sceni
Damir Poša: Šest žica traži autora
Korčulanski kantautor je osebujnom pojavnošću i čvrstim kantautorskim uvjerenjima
postao jedan od zaštitnih znakova središta Zagreba
P
karijera, bez obzira na to što ne stvara
na engleskom jeziku, temelji se na dvije vrste poklonika: jedni su bečki ljubiremda njegovo ime telji šansonijerskog pristupa, a drugi su
nije baš u dometu me- strani turisti kojima se sviđaju njegovi nadijskog radara, Damir stupi u Korčuli. Damir Poša, kako piše u
Poša dugotrajna je njegovoj biografiji, godine 1988. dolazi s
konstanta na hrvatskoj otoka Korčule u Zagreb u kojemu upisuglazbenoj sceni, kan- je petogodišnju školu gitare. U to vrijetautor koji ima osam studijskih, tri live me osniva duo D.N. te počinje snimanje
albuma, dvije kompilacije i jedan DVD. svojih skladbi za Glazbenu proizvodnju
HRT–a; također počiUpravo priprema novi
nje s javnim i televizijlive album Uživo doma/
Damir Poša
skim nastupima. UbrLive in Korčula, snimljen
zo nakon toga počinje
ovoga ljeta na jednom od
Ples na žici
karijeru kao kantautradicionalnih godišnjih
tor. I dalje redovito snibesplatnih nastupa na
ma za HRT i nastavdomicilnom mu otoku.
lja suradnju s poznaCantus d.o.o.
tim hrvatskim glazbeDylan s Korčule
nicima: Dragom Mlinarcem, Vedranom
Nije čudo što uz njegoBožićem, Branetom
vo ime nerijetko ide i poŽivkovićem, Vanjom
štapalica Dylan s Korčule,
Lisakom, prije navešto zapravo više odgovadenim Zeletom Lira njegovu imidžu negopovačom, Ismetom
li glazbenim stilskim izveKurtovićem i mnogim
denicama. Uvijek sa šedrugima. U tom razširom, nerijetko s gitarom
doblju do 1990. snite sa stavom u pjesmamio je velik broj skladma, možda ga se uistinu
bi; prvi samostalni almože usporediti s Dylabum objavljuje 1993.
nom, no to je više hint za
godine pod nazivom
one koji se s Pošinim radovima nisu susretali, nego za one koji Pjesme (Orfej), a onda slijede i ostala
će se ipak ugodno osjećati na njegovim ostvarenja.
koncertima. A ondje je on u svojem prirodnom ambijentu, djeluje mnogo uvjerProdaja u buticima
ljivije nego na studijskim albumima. Uz
pratnju gitarskih suigrača zna stvoriti Albume je objavljivao za Orfej, Croatiapoticajnu atmosferu i slušateljima omo- ton, Dinaton i Croatia Records, a pogućiti da se vrate u doba kad glazba sljednja ostvarenja snima za Cantus.
nije pretežito bila roba široke potrošnje Ovogodišnji studijski album Ples na žici
za jednokratnu uporabu, nego je odre- zadržava sve kvalitete njegova glazbeđivala kulturni habitus pojedinca. Stoga nog pristupa: akustičarsku bazu na koju
ne iznenađuje što su njegovi gitaristički se povremeno nakalemljuju reski elekpartneri velika imena iz sedamdesetih trični pasaži, a sve uz dojmljive stihove
godina: Zele Lipovača iz Divljih jagoda i prepoznatljiv vokal. Zanimljivo je kako
i Ismet Kurtović iz Drugog načina. Jed- se tijekom karijere transformirao, od tranostavno, u Pošinu beskompromisnom dicionalnoga trubadura sa skalina preradu prepoznali su poveznicu s tim vre- ko raspojasanoga električarskog junoše
menima pa ne odbijaju njegove pozive do autora koji intimističke pripovijesti, ali
da zajedno nastupaju.
i društvene parole zna umotati u jedinstveni instrumentalni kontekst, što najbolje može osjetiti publika na njegovim
Mecena iz Beča
nastupima. Ona je, doduše, uglavnom
Nisu oni jedini, mnogo je iskusnih glaz- malobrojna, no Poša i ne stvara glazbu
benika udružilo svoje instrumente s Po- koja će se svidjeti svima. Prevedemo li
šom, a njegov rad prepoznao je i proi- to na jezik tržišnog poslovanja, možemo
zvođač žica za gitaru Thomastik–Infeld reći da se Poša ne bavi prodajom u šoiz Beča, postavši njegov mecena pa su ping–centrima i mallovima, nego u buPošini nastupi u austrijskoj prijestolni- ticima. Nije stoga neobično da Pošinu
ci učestali. Zapravo, njegova inozemna glazbu preferira odabrana publika, ona
BROJ 188, STUDENI 2014.
Piše: Bojan Mušćet
54
Croatia Records
Premalo je mjesta da se opiše kompilacija, a još manje da
se napišu hvalospjevi. Riječ je
velikom djelu audio arheologa i zaljubljenika u elektroničku
glazbu Višeslava Laboša i Željka Luketića koji su godinama
kopali po arhivima diskografske kuće Jugoton ne bi li stvorili ovu dvostruku CD kompilaciju te na taj način odali počast
pionirima elektroničke glazbe
na ovim prostorima, istodobno ih predstavljajući široj javnosti. Početna ideja bila je složiti ex YU kompilaciju s djelima
autora koji su se »usudili« poigrati se elektronikom kad još
nitko nije znao za nju, a mnogi su je i osuđivali. Konačni rezultat je ipak kompilacija djela
iz Jugotona. Možda bi prvotna
ideja bila zanimljivija, no ukupni
je dojam o elektroničkoj glazbi pronađenoj u Jugotonu više
nego impresivan. I dok prvi CD
predstavlja više autora popularne glazbe i pop–melodija (Braća Vranešević, Beograd, Denis & Denis, Dorian Gray, Zana,
Oliver Mandić…) koji su se prvi
poigrali tek rođenim synthesizerima, stavljajući ih u prvi plan
svojih pjesama, drugi CD nudi
uvid u još dalju prošlost i radove doista uvaženih skladatelja
(Igor Savin, Igor Kuljerić, Miroslav Miletić, Silvio Foretić…) koji
su i u svjetskim razmjerima napravili pionirske korake primjenom elektronike u stvaranju
glazbenih djela. Pritom treba
napomenuti i odličan booklet
kompilacije koji nudi odličan
i sažet prikaz svakog autora,
kao i uvodni tekst Željka Luketića. Jedna od najboljih domaćih
kompilacija posljednjih nekoliko godina i diskografski udžbenik za sve ljubitelje elektroničke
glazbe, u Hrvatskoj i u svijetu.
(Dubravko Jagatić)
P
oša vrsno spaja svoj
otočni background
s velegradskom vrevom
u skladbama koje
karakterizira kvalitativna
ujednačenost
koja želi čuti autentični šansonijerski pristup koji je bio dio mainstreama šezdesetih i sedamdesetih, no poslije se nepovratno izgubio. Danas se takav pristup može čuti na prigodnim manifestacijama ili festivalima (npr. Chansonfest),
no Poši je draže predstavljanje svojega
rada u vlastitoj režiji.
L o k a l L e s P o n t s G r e e n G o l d Z a g r e b , 17. s t u d e n o g a 2 0 14 .
Pjesme koje su nadživjele vrijeme
O
Predstavljanje drugog albuma iz HDS–ove edicije Zabavne melodije s notnim zapisima trideset uspješnica Nikice Kalogjere
U
Piše: Maja Sabolić
ponedjeljak,
17.
studenoga 2014.
predstavljen
je
drugi album edicije
Zabavne melodije
u
ekskluzivnom
prostoru Les Ponts u Zagrebu. U ediciji notnih zapisa skladatelja zabavne
glazbe, čiji počeci datiraju još iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, tiskan
je impresivan broj radova skladatelja
popularne glazbe, međutim u posljednjih dvadeset pet godina ta je aktivnost
zamrla pod pritiskom zahtjeva za suvremenijim (čitaj simplificiranijim) reproduciranjem glazbe i stihova. Toj glazbenoj pauperizaciji došao je kraj
prošle
godine inicijativom HDS–a da se objavi prvi notni album s pjesmama Đorđa
Novkovića, da bismo se sad okupili
radujući se objavi trideset uspješnica
Nikice Kalogjere.
Uzor
generacija
Maestro Nikica Kalogjera ima silan opus
s više od tisuću radova, bezbroj partitura
kojima je u pravilu sam
i dirigirao, bilježio ih u
tonskim studijima na
tisuće kilometara magnetofonskih vrpci,
postići netko u današnjoj generaciji.
Doktor za pjesmu
Nikica Kalogjera
30 pjesama
HDS/Cantus d.o.o.
Izbor od trideset pjesama, na koliko je ograničeno notno izdanje,
nije bio ni lak ni jednostavan trojcu koji se prihvatio te zadaće. Rajko
Dujmić, Neno Ninčević
i Zrinko Tutić (koji je i
urednik izdanja) proveli su konačnu selekciju, svjesni da će se su-
bjavljivanje notnih zapisa
skladatelja zabavne glazbe
u posljednjih je dvadeset pet
godina zamrlo pod pritiskom
zahtjeva za suvremenijim (čitaj
simplificiranijim) reproduciranjem
glazbe i stihova
U šetnji gradom
Pritom ne bježi od promašaja, svjestan
je kako neke pjesme i nisu realizirane
kako su zamišljene, ali svaki novi diskografski projekt prilika je da se rašire vlastite granice i mogućnosti. Upravo velik
broj njegovih diskografskih izdanja pokazuje kako je posljednjih dvadesetak
godina neprestano pomicao kvalitativne dosege glazbenog izričaja. Sve se to
može vrlo dobro procijeniti posluša li se
njegov kompletan opus na web–stranici damirposa.bandcamp.com. Oni koji
žele downloadati album mogu to učiniti odmah, a zainteresirani za fizički CD
svakako mogu kontaktirati s autorom pa
ako ima još neprodanih zaliha, mogu računati na to da nabave svoj primjerak.
Zanimljivo je i da je Damir Poša svojom
osobnošću postao i jedan od zaštitnih
znakova središta Zagreba. Teško ga je
ne zapaziti u šetnjama gradskim trgovima i ulicama, jedan je od rijetkih koji
postojano nosi svoje šešire. Zapravo,
Poša vrsno spaja svoj otočni background s velegradskom vrevom u skladbama koje karakterizira kvalitativna ujednačenost. Drugim riječima, Poša nikad
nije imao pjesmu koja se uzvisila iznad
ostatka njegova repertoara, uvijek su
sve skladbe bile u funkciji albuma, kao
neraskidivi dio cjeline koja novo značenje dobiva tek na njegovim dojmljivim
nastupima na otvorenim i u zatvorenim
prostorima.
Začuđuje i tužno je bilo gledati te večeri tek petnaestak
osoba koje su imale volje, razloga i poticaja podijeliti tako
vrijedan trenutak hommagea
Društva jednom od svojih vrhunskih članova. Očekivali
smo s pravom vidjeti Terezu,
Arsena, da o Ljupki i ne govorim. Zar nam doista više nije
stalo — to više što je ta prošlost bila tako lijepa?
realizirao stotine i
stotine nekoć gramofonskih ploča, a poslije kompakt diskova, ali
on je bio i mnogo više, kao što je rekao Antun Tomislav Šaban u svojem
nadahnutom uvodnom izlaganju: »Nikica je mnogima bio uzor, mentor ne
samo jednoj generaciji, a mladi glazbenici doživljavali su ga kao doajena hrvatske glazbene scene, pojam glazbenog producenta i vrhunskog dirigenta
u tom žanru.«
Tako bogat opus maestra Kalogjere bio je često izvođen i u inozemstvu
(Njemačka, Francuska, Rusija, Italija…)
gdje je stvorio i plasirao poznati Adria
Sound na više od stotinu svojih skladbi
otisnutih na petstotinjak inozemnih diskografskih etiketa; uspjeh koji će teško
sresti
i s prigovorima, jer svatko od
nas u srcu je na poseban način vezan uz neku od Nikičinih skladbi. Ali čini mi se najvažnijim i najvrednijim to što je ta knjižica objavljena, s preciznom i minucioznom notografijom i
transkripcijom Josipa Cvitanovića, kao
i s brojnim obiteljskim fotografijama vezanima uz neke od najintimnijih i najradosnijih Maestrovih trenutaka.
Od Adio do Vratija se Šime nižu se lijepe i jednostavne melodije, da ti se čini
kako bi i ti sam to mogao napisati. I u
tome i jest ljepota, veličina i važnost dr.
sc. Nikice Kalogjere, doktora za pjesmu, kako su tog diplomiranog liječnika nerijetko zvali. Jer, manje je više, još
od vremena Miesa i Bauhausa.
A kako bi današnja generacija kompjutorske glazbe, i amatera i profesionalaca, više upoznala te radove, HDS plani-
ra već
za koji mjesec na
svojim internetskim stranicama omogućiti i download pojedinih
pjesama i cijelog albuma, kao korektiv onoga što se javno izvodi i kao poticaj da i dalje žive pjesme vrijedne toga,
pjesme koje su odavno postale dijelom
naše kolektivne svijesti.
Neke od
pjesama
iz notnog
albuma Nikice
Kalogjere
otpjevala
je Danijela
Pintarić
Bezbeli Apstraklije
Pad sistema
Kad je bal, nek’ je kanibal
Aquarius Records
Croatia Records
Premda je u karijeri
doživio barem jedan
»pad sistema« (Trama 11 koji je »vozio«
s Targetom), General
Woo se 2011. vratio
u »visokom naponu snage« s oštroumnim i zastrašujuće
depresivnim, no posve realističnim albumom Verbalni delikt. Tada sam napisao
da bi bilo jako dobro da netko Zoranu Milanoviću, koji je već izražavao problem doticaja s hrvatskom stvarnošću, proslijedi Verbalni delikt kao pismo iz Vukovara (u koji se
Woo vratio iz Zagreba) kako bi shvatio u kakvoj je zemlji postao premijer i što mu je činiti. Nažalost, Milanoviću ili nitko nije proslijedio
Verbalni delikt ili ga nije htio preslušati i izvući
zaključke. Tri godine poslije Woo je na dvostrukom, još crnjem i mračnijem albumu Pad
sistema jedino mogao konstatirati da je situacija u Hrvatskoj posve u skladu s posljednjim riječima generala Kurtza (Marlon Brando) u Apokalipsi danas Francisa Forda Copolle: »The horror! The horror!« U Hrvatskoj to
je strava beznađa, bijede, siromaštva, ludila,
pljačke i prijevare, u kojem će naši životi nepovratno otići u fade–out. Na albumu Woo
»rola« crne priče naše svakodnevice poput
kratkih, ali ne izmaštanih, nego posve stvarnih horor storija u kojima je gomila nas pretvorena u disfunkcionalne zombije iz vukojebine u kojoj nikoga ni za što više nije briga
pa ni za bebu bačenu u kontejner iz čije je
»vizure« napisao Ne voliš me, mama, jednu
od najstrašnijih i najtužnijih pjesama hrvatske popularne glazbe. To je vrhunska poezija koju bi hitno trebalo početi predavati u
školama, kako bi klinci na vrijeme shvatili što
ih čeka u životu o kojem im reklame i ekrani
gadgeta prodaju bajke pa ako se i ne slažem
s Generalovom konstatacijom o nepostojanju razlika između lijevih i desnih, Woo je u
pravu kad verbalno šiba i jedne i druge; od
HDZ–a i Crkve do socijalnih šminkera koji se
više čak i ne igraju socijaldemokracije, nego
se dobrovoljno uprežu u kola krupnog kapitala i banaka. Poput Laibacha i Borghesije,
tako i Woo svoju borbu prebacuje na razinu
razjedinjene Europske unije kao neke nove
Jugoslavije i globalni kapitalizam koji se danas pokazuje mnogo gorim od onog našeg socijalizma; sve uz tjeskobne, old school
podloge natopljene jazzom, soulom, rhythm
& bluesom, funkom. U međuvremenu i dalje
ćemo »čekati nova jutra, sanjajući djecu kako
žive bolje sutra« kao što to činimo već dvadeset godina, otkako smo shvatili da je »rat
bio samo predigra za dane ludila«. (Aleksandar Dragaš)
Kad su se pojavili niotkuda početkom godine s
pjesmom Fukara, jednostavno
su zaveli domaću
publiku. Iste godine bosanskohercegovački bend Bezbeli Apstraklije potpisuje za Croatia Records i objavljuje debitantski
album Kad je bal, nek’ je kanibal. Kreativna
trojka, skrivena iza »umjetničkih« nadimaka
Turbo avaz, Bassistaga i Estamlija, ponudila nam je album na koji svakako treba obratiti
pozornost. Prije svega zbog samog pristupa
glazbi, ali i zbog načina izvedbe. Mješavinom
indie zvuka u kombinaciji s punk estetikom,
ali i neskrivenim surf grooveom i psychobillyem, ovaj novi sarajevski bend ima sve
predispozicije da osvoji publiku regije. Specifičnim naglaskom riječi i drukčijim izgovorom stihova kao da su stvorili neki svoj jezik,
nudeći odličnu zafrkanciju, ali na vrlo ozbiljnoj glazbenoj podlozi. Album je ispunjen izvrsnim pjesmama, u zahtjevnim i vrlo maštovitim aranžmanima te skladbama koje doista
zvuče odlično. Na žalost, upravo zbog tog
specifičnog jezika djelomično se izgubila razgovijetnost pjesama, ali je dojam zato jači. Na
trenutke izrazom podsjećaju na glazbu Elvira Lakovića Lake, ali su ipak svoji i prije svega originalni. Sebe nazivaju teferić punk bendom pa vjerujem da su njihovi nastupi, kojih
će bez sumnje biti svakim danom sve više,
pravi »raspašoj« i dobra zabava uz odlične
pjesme kreativnih glazbenika čije vrijeme tek
dolazi. (Dubravko Jagatić)
Tonči & Madre Badessa
Panika
Croatia Records
Nedavno se zahuktala polemika o odluci časopisa Rolling
Stone da s Tončijem
Huljićem u povodu
drugog albuma Madre Badesse Panika objavi intervju, što
je zgrozilo niz »urbanih« hrvatskih izvođača. Malne je izbila panika, no mjesta
panici nema. Odluka Rolling Stonea je legitimna, a je li pametna — to je drugo pitanje.
Naime, dva albuma Madre Badessa jesu
nešto najsmislenije u njegovu opusu, često
impregniranom bestidno komercijalnom, no
autorski ne baš vrijednom glazbom, ali pitanje je koliko je Panika u širem glazbenom
kontekstu kvalitetna. Nije teško dokučiti da je
Huljić odlučio iz svoje perspektive pozabaviti se mediteranskim glazbenim bazenom na
potezu od domicilnog dalmatinskog okružja
preko turske i libanonske do grčke i južnota-
lijanske obale. Panika doista jest jedna moguća glazbena razglednica Mediterana, međutim da je to što čini Tonči baš tako bajno
i sjajno kako misle neki kolege — nije. Koliko god neke njegove intencije, od uporabe
hvarskog dijalekta do aranžmanskih poigravanja mandolinama i puhačima bile simpatične, teško se oteti dojmu da Huljić s Madre Badessom zvuči poput maloga od kužine Bregovića i njegova Orkestra sa svadbe i
sprovode, odnosno da dalmatinski i mediteranski »bazen« tretira i postavlja nalik na onaj
u kojemu je Bregović upotrijebio balkansko–
romsku glazbenu ostavštinu, u čemu također ima niz spornih elemenata. Huljić se pak
najviše spotiče kad zađe na teritorij sastava
poput napuljskog Spaccanapolija ili španjolske Radio Tarife, odnosno nespretnog pariranja određenim segmentima opusa Manu
Chaoa ili Gogol Bordella. Teško da može
izdržati i usporedbu s dosezima Gustafa ili
Šo!Mazgoona, a najspornija su naslanjanja
na Marleyja i Osibisu. Povijest Balkana, posebice nedavna i politička, impregnirana je
konvertitstvom, a u tom se svjetlu može promatrati i Huljićevo nastojanje da se s Madre
Badessom predstavi »čudnom glazbom«,
kako sam kaže na ovitku albuma, koja, ako
njega pitate, nema nikakve veze s onime
što je radio prije. Kad se malo razgrnu povremeno duhoviti i dosjetljivi aranžmani, ipak
je jasno da su Tonči i Vjekoslava, uz pomoć
Graše i Spalata, i na projektu Madre Badessa ostali glazbena obitelj Huljić. Panika nije
brodolom kakav priželjkuju »urbani« izvođači i kritičari, ali ni toliko fascinantno krstarenje glazbenim obalama Mediterana koliko se
drugima učinilo. Vjerojatno bi dojam bio bolji
da je Tonči Huljić zapakirao glazbu, a stihove i mikrofon prepustio Marijanu Banu. (Aleksandar Dragaš)
Jonathan
Bliss
Bandcamp (besplatni download)
Riječki Jonathan je
koliko kandidat za
najboljeg debitanta,
toliko i supergrupa
sastavljena od članova Pasa, Mandrila, Leta 3 i Saliona,
ali hype koji se oko
njih stvorio u vrlo
kratkom roku nije
uobičajen za standarde funkcioniranja hrvatske rock i pop scene. Premda bi
Jonathan mogao propasti u procijep koji je
progutao niz hrvatskih izvođača s pjesmama na engleskom jeziku, početni koncertni uspjesi ukazuju na to da i na tom planu
pušu neki novi, drukčiji vjetrovi, odnosno da
je hype bio utemeljen, a i engleski stihovi u
njihovu slučaju nisu perje za prikrivanje nedostatka pjesničke inspiracije. Prve asocijacije
pri slušanju debija Bliss Jonathana su Franz
Ferdinand i Interpol, a pažljivije slušanje otkriva i moguću naklonost članova Jonathana
bendovima poput Echo & The Bunnymen i
Psychedelic Furs, odnosno efektnom kom-
biniranju postpunka i neopsihodelije osamdesetih s daškom gothic i art–rocka koji su
česta odrednica riječkih bendova.
Bariton Zorana Badurine je koliko baršunast i
topao, toliko i moćan i jak, sličan baritonima,
senzibilitetu i sugestivnosti Stuarta Staplesa (Tindersticks), Jamesa Johnstona (Gallon
Drunk), Davida Eugenea Edwardsa (Woven
Hand) i Matta Berningera (The National).
No Badurina bi bio beskoristan da iza njega nema fokusirane i snažne potpore desperadosa koji kao da su izašli iz najpotentnijih skandinavskih rock–bendova o čijoj izvoznoj perspektivi, nažalost, ovi momci mogu
samo sanjati, kao i u devedesetima donekle
im stilski srodan slovenski bend Res Nullius.
Ali to nije prepreka da Jonathan proglasimo
jednim od najboljih i najzanimljivijih hrvatskih
bendova stasalih u dosadašnjem tijeku 21.
stoljeća. (Aleksandar Dragaš)
Autentično osrednji odradili su svoje u eteru;
ostale pjesme, nažalost ili na sreću, nisu pogodne za aktualni radijski format. Široka publika će tako ostati uskraćena za prave bisere: Pastoralu, Ispočetka te sjajan svjetovni
gospel 3:27 AM. Mračna Od svjetla i ptica ovdje je izgubila nabrijani U2–ovski aranžman s
posljednjeg albuma Ramireza, pretvorivši se
klavirsku ispovijed kakva bi se sjajno snašla na Caveovu Boatman’s callu. Ukratko, I mi
smo došli na red neće Pavelu donijeti veliki
uspjeh na top–ljestvicama, čak ni ljetnu koncertnu turneju po Jadranu. Hoće, međutim,
poštovanje publike i kritike te, za desetak
godina, počasno mjesto u franšizi 1001 albums you must hear before you die. Tim beskompromisnim uratkom Aljoša se osvrnuo
na kulturu snimanja i slušanja albuma. Velika
mu hvala na tome! (Josip Radić)
Pavel
Svemir
I mi smo došli na red
Tako jako
Dallas Records
Bandcamp (besplatni download)
U današnje vrijeme
SMS vijesti i blic informacija kratkog vijeka, napraviti punokrvni album, s razrađenim konceptom
i flowom, popriličan
je luksuz. Rijetki si
ga mogu priuštiti, a
i kad si ga i priušte,
osuđeni su na komercijalni neuspjeh i skučenu nišu fanova koji
i dalje kupuju albume. I to u najboljem slučaju! Pavel, odnosno njegov autorski motor
Aljoša Šerić, snimio je album baš onakav kakav se nekad proizvodio — kupite ga u dućanu, donesete doma, odmotate celofan, stavite u player i otputujete sljedećih pedesetak
minuta. Bez ometanja, digresija, notifikacija i
pop–upova. Uostalom, kad ste posljednji put
čuli album čije otvaranje, dakle A1, nije udarni singl, već ambijentalni uvod koji vas polako
uvodi u priču i ugođaj? A da ne spominjem
kako je već treća stvar na albumu zapravo
instrumental, simpatičan komad po uzoru na
mccartneyjevske vodviljske izlete... Potpuno
autentičan i nimalo osrednji, Aljoša vas neće
previše zamarati temama politike i socijale, to
je prepustio kolegama iz Elementala i TBF–a.
Tu se priča o bilješkama iz svakodnevnog života, novim poglavljima i starim strahovima te
»šljunku sa Žnjana«, kako god to shvatili. Bitna razlika je, naravno, i u nedjeljama — one
mamurne napokon su se »napušile« i danas
ponovno »imaju razlog i svrhu«. Spomenuto
laid back razmišljanje prelilo se i na glazbeni ugođaj albuma — opisati ga kao Beckov
Sea Change s pozitivnim predznakom možda je malo nespretno sročeno, ali poprilično točno. Akustične gitare, diskretni klavir i
glock, umirujuće orgulje i samozatajni Moog
čine instrumentalni imaginarij albuma, a Aljošin emotivni vokal dopunjuje baršunasti glas
Antonije Matković — »Šerić!«, kako je to ponosno dodao Aljoša na nedavnom koncertu u zagrebačkoj Tvornici. Singlovi Čuvaj me i
Dobar dio suvremene hrvatske kantautorske scene djeluje
izvan uobičajenog
hrvatskog diskografskog sistema, ponajprije zahvaljujući
internetu, ali i nastupima po malim prostorima, izvan većih
klubova koje samostalno još ne mogu
napuniti. Jedna od kantautorica oslonjenih
na takozvanu grassroots taktiku je i Zvonka
Obajdin koja je osmislila Bistro na rubu šume,
hvalevrijedan set internetskih kompilacija za
tvrtku Bandcamp, a netom objavila i drugi album Tako jako kojim je potvrđena transformacija Svemira u full–time bend. Nije Zvonka od jučer, iza sebe već ima dvoje odrasle
djece, no to je ne priječi da pokuša ostvariti svoje glazbene snove, besramno nositi
srce na reveru i pisati skladbe o nemiru svoje
duše. Ta intencija je prilično simpatična, posebice u naslovnoj pjesmi te skladbama Jednog dana, Kornjača i Jedro s usnom harmonikom Žalca iz Erotic Biljana & His Hereticsa. Šteta je što Zvonkin dopadljiv i, naravno,
zvonki, povremeno čak snažan glas nije dovoljno istaknut u finalnom miksu albuma na
kojem njezin Svemir, uz zanimljiva fraziranja
gitaristice Saše Dokmanović, krstari od neofolka i alt–countryja preko lagane psihodelije
i folk–rocka šezdesetih do akustičnog rocka
s nagnućem prema šansoni. Povremeno se i
sama autorica zaplete u nastojanju da ispadne što emotivnija ili joj glazbena tema ostane
bez katarzičnog rješenja. Unatoč iznesenim
zamjerkama koje ubuduće valja riješiti u pjesničkom, aranžmanskom i producentskom
dijelu posla, prosjek skladbi Zvonke Obajdin posve je dostatan za želju da dočekamo
još koji album njezina Svemira. (Aleksandar
Dragaš)
Hakuna Matata
Uspon i pad četvrtog reicha
Dallas Records
Treći album grupe
Hakuna Matata duboko je zakopan u
prošlom stoljeću, što
je osjetno ne samo
iz zvukovlja albuma
nego i iz imena koje
neodoljivo podsjeća
na pustolovine zgubidana iz jedne od
epizoda Alana Forda. Očito, Hakuna
Matata je razvedrilni bend bez većih ambicija koji na neki način funkcionira kao autorska varijanta benda Le Cinema, koji je pak
sljednik Filma. Ne iznenađuje zato što se na
albumu nalazi obrada pjesme Mi smo pali s
Marsa s nastupnog albuma Filma. Današnja
postava grupe Hakuna Matata spoj je bivših
članova Fantoma i Virusa, s tim da je vokalni solist i gitarist Krešimir Mišak svirao u oba
benda. Oba banda aktivno su djelovala u
prošlom stoljeću, a ono što je Hakuna Matata preuzela su novovalni manirizmi uz prilično
britke tekstove. Pritom se u produkciju uložilo
prilično malo, pa će neki reći da je produkcija zastarjela, što ima negativan predznak,
odnosno da je retro, što već puno bolje zvuči. Doista, čak je velik broj novovalnih albuma bolje snimljen od trećeg ostvarenja grupe Hakuna Matata, ali šarm koji izbija iz ovog
ostvarenja je neprijeporan. Red reaggea, red
punka, pop konotacije i povratak na kraj sedamdesetih razveselit će sredovječne naraštaje, no glazba trojca ionako ne pretendira na ponešto seriozniji pristup. Posrijedi je
klasični klupski bend kojem je svirka na prvom mjestu, tako da su njihovi nastupi uživo prije svega prvorazredna zabava na koju
često svraća i novovalna ikona Davorin Bogović. Zapravo, Hakuna Matata je čuvar novovalnog naslijeđa i pokazuje kako bi albumi
zvučali da kraj sedamdesetih zauvijek traje.
Vjerojatno bi ambiciozniji pristup, poliranjem
pjesama, razbio autohtonost benda čiji članovi, zapravo, »u stvarnom životu« funkcioniraju na nekim drukčijim poslovima i pozicijama. Stoga, bez obzira na kreativna i izvedbena zastajkivanja Četvrtog reicha, riječ je o
ostvarenju s pjesmama koje bi, sasvim sigurno, osvježile radijsku jednoličnost na način
na koji bend osvježava koncertnu ponudu na
klupskoj ravni. (Bojan Mušćet)
BROJ 188, STUDENI 2014.
BROJ 188, STUDENI 2014.
56
General Woo
57
Kuća
BROJ 188, STUDENI 2014.
Zlatne žbice
Iza umjetničkog
imena DaMental
krije se Slavonac
Bojan Vidović koji
već deset godina
živi u Rijeci, a ovo
mu je prvi album
kojim je odlučio
predstaviti se hip–
hop publici. Pod
neskrivenim utjecajem Kandžije
(Zlatne žbice), DaMental je ponudio vrlo solidan album prvijenac, koji ipak za početak
služi više kao njegova osobna iskaznica, a
manje kao neka potencijalna odskočna daska u karijeri. Nema sumnje u to da je DaMental talentiran jer inače ne bi sam složio
beatove, raspisao aranžmane i producirao
album. Na albumu je i ugostio kolege: Toxara, Zembo, DJ Chill, DJ Jopa i Yness. Miks i
mastering albuma potpisuje Kiddara. Međutim, unatoč trudu i neskrivenom talentu, album ne nudi nikakav korak naprijed na domaćoj hip–hop sceni. Ni tekstovi nisu »napeti«, niti su beatovi »ubojiti«, iako je sve na svojem mjestu. Uredan album i odličan početak
jedne karijere koja će, sudeći prema ovom
ostvarenju, ići isključivo uzlaznom putanjom.
(Dubravko Jagatić)
Dani’el
The Book Pt. II:
Redemption
Dita Entertainment
58
Danijel Majcen jedan
je od onih hrvatskih
glazbenika s klasičnom pričom o europskom uspjehu,
glazbenika koji kod
kuće ostaju anonimni i gotovo ignorirani. Pod umjetničkim imenom Dani’el
godine 2013. objavio je debitantski album The Book za njemačku etiketu Conzoom Records. S nastupnim albumom izborio
se za niz pozitivnih recenzija te izuzetno visoke pozicije na europskoj alternativnoj top–ljestvici, kao i na servisu Deezer. Rezultat tog
uspjeha je 15.000 online prodanih primjeraka
debitantskog albuma. Ni godinu dana poslije
objavljuje remix albuma naslovljen The Book:
Revision. Ovih dana objavio je i nastavak debitantskog albuma, EP s četiri nove pjesme
The Book Pt. II: Redemption. Njegove synth
pop–melodije i s razlogom hvaljeni vokal
bez ikakve su muke pronašli put do europske publike. Njegov skladateljski rad, pitki ali
fino nijansirani aranžmani te odlična produkcija pjesama, Dani’ela pozicionira u sam vrh
svjetske synth pop scene danas. Na žalost,
hrvatski mediji (većina njih) odlučili su ignori-
rati uspješne hrvatske glazbenike ako pjevaju na engleskom, ako ne sviraju mainstream
i ako su zbog nečega drukčiji od prosjeka.
Da je kojim slučajem PR novog EP–a vođen
tako da je predstavljen kao nova britanska
zvijezda, vjerojatno bi u ovom trenutku harao
inozemnim top–ljestvicama diljem Hrvatske.
Odličan EP talentiranog glazbenika i pjevača koji je tržište pronašao izvan Hrvatske —
ondje gdje vole dobru glazbu bez obzira na
to tko ju je i kako stvorio. (Dubravko Jagatić)
Kevlar Bikini
Hi–Fi Or Die
OverDub Recordings/ WormHoleDeath
Zagrebačka
eksplozivna četvorka
Kevlar Bikini već je
debitantskim albumom Explodisiac (koji je objavila britanska etiketa Freaky Pug
Records)
predstavila jedinstvenu
mješavinu temeljnog
rock’n’rolla,
psychobillya i metala i time oduševila medije
diljem svijeta (više od dvadeset izuzetno pozitivnih recenzija na glazbenim portalima svijeta, poput Expodisiac is a breath of fresh air
in the world of manufactured music...). Ovih
su dana objavili i drugi album, samo potvrđujući da nisu tu slučajno te da je pitanje dana
kad će ih kupiti neka velika major kompanija i
ponuditi im ugovor za world wide distribuciju i
turneju. Prvi album miksao je švedski producent Tomas Skogsberg, a masterirao njegov
sunarodnjak Pelle Henricsson. Obojica su se
dokazala i s poznatijim i svjetski uspješnim
bendovima (In Flames, Entombed, Hellacopters, Backyard babies…). Upravo zbog zadovoljstva članova benda finalnim rezultatom
prvog albuma, nije bilo razloga da se suradnja ne nastavi i na drugom albumu. Rezultat
je ponovo iznad očekivanja — eksplozivan!
Fantastična energija, fenomenalan pjevač
(jedan britanski portal usporedio ga je s Jamesom Hetfieldom iz Metallice) i doista jedinstven stil. Bučan i snažan, a istodobno pitak
i podatan. Taman toliko da vas izbaci iz cipela, natjera na bjesomučno skakanje i izmami iz vas onaj rijedak osjećaj potpunog zadovoljstva pri slušanju domaćeg benda koji
zvuči svjetski. Za početak su to prepoznali talijanski diskografi (OverDub Recordings/
WormHoleDeath), dok su hrvatski ostali potpuno nezainteresirani. Kevlar Bikini u svakom
slučaju zaslužuje svjetsku slavu! (Dubravko
Jagatić)
Kultur Shock
N akon čet ver o g odiš n je s t u di js ke s t a nke nov i a lbu m poz n at o g g lu mca , pjes nik a i g l a z benik a
IX
Rade se vraća kući
Kultur Shock Records
Nakon što je sredinom devedesetih,
kao talentirani glazbenik (bez perspektive kod kuće) uz pomoć Joan Baez napustio okruženo Sarajevo, Gino Srđan
Yevdjevich nastanio
se u Seattleu. Ondje okuplja glazbene
emigrante iz raznih
država i uz pomoć i potporu Krista Novoselica (Nirvana) i Billyja Goulda (Faith No More)
osniva Kultur Shock te za Gouldovu etiketu
Kool Arrow objavljuje tri albuma. Legenda je
stvorena, a Kultur Shock od tada je objavio
osam albuma, odsvirao na tisuće koncerata
na svim kontinentima i ostvario zavidnu karijeru. Uspoređujući ih s grupama kao što su
Gogol Bordello, System Of A Dawn, pa čak
i Manu Chao i The Pogues, Kultur Shock,
predvođen Yevdjevichem, nudi jedinstvenu
mješavinu balkanskog folka, energije heavy
metala, indie zvuka te punk veselja na koju
se rijetko nailazi kod bendova. Ne mijenjajući dobitnu kombinaciju vlastitoga glazbenog
izraza, Kultur Shock je postao svojevrsni rock
glasnogovornik emigranata sa svih strana
svijeta. Onih koji su odrasli uz rock’n’roll, kojima uvijek nedostaje domovina i koji ne mogu
živjeti bez rock–glazbe. Kreveljeći se istodobno američkim zakonima i licemjernoj politici
prema useljenicima, Yevdjevich nastavlja svoj
put i na najnovijem albumu IX koji se ubraja
među bolje u njegovoj/njihovoj karijeri. Istovremeno, oštrica u tekstovima nije otupjela,
nego je još oštrija i bode tamo gdje najviše
boli. Sjajan nastavak respektabilne karijere i
dobra vijest za sve ljubitelje Kultur Shocka —
bolji su nego ikada i spremni za nove eksplozivne nastupe. (Dubravko Jagatić)
Pjesme pomiruju šansone, sevdah i starogradske te prekmurski, zagorski, slavonski,
dalmatinski, bečki i mađarski melos
R
Piše: Aleksandar Dragaš
adi Šerbedžiji je posljednjih pet–šest godina glazba, kojom
se ionako već dugo
bavi, postala bitnom
gotovo koliko i gluma. Istodobno je objavio novi studijski
album Vrijeme je, draga, vrijeme je i
dvostruki Live 2013 kao dostojan podsjetnik na krasne koncerte iz prosinca
2013. godine, a njegov »prateći bend«
Zapadni kolodvor dočekao je debitantski album.
Poznati teren
U tom hat–tricku najzanimljivije je izdanje Vrijeme je, draga, vrijeme je, premda posrijedi nije iskorak u nepoznato ili
radikalan stilski zaokret. Rade je uglavnom ostao na dobro mu poznatom terenu, ali način na koji je sa Zapadnim
kolodvorom pomirio šansone, sevdah i
starogradske te prekmurski, zagorski,
slavonski, dalmatinski, bečki i mađarski
melos doima se kao da je na jednom
albumu uspio uhvatiti neke od najvažnijih sastavnica miteleuropskog kulturnog kruga. Uvodna naslovna pjesma u
kojoj oporim glasom uz zlokobni zvuk sto predivni. Posebna privlačnost albuviolončela sugerira pred kojom se ne- ma Vrijeme je, draga, vrijeme je leži u
voljom tu čovjek može
gustoj isprepletenosti
naći, težinom jednoRadina osobnog živoRade Šerbedžija
stavno smlavljuje sluta i konstantnog prošatelja. Poslije, pose& Zapadni
kletstva koje poput galbice u pjesmama iz
kolodvor band
gi iz Krležinih stihova
Radina pera — Odlastoje nad našim glavaVrijeme
ziš, odlazim, Internacima, bile one krive ili neje, draga,
onala, Povratak ratnidužne, odnosno ljubav
ka, Moj otac — postaje
vrijeme je
i naklonost koju Rade,
jasno kako opterećekao i većina nas, gaji
nost politikom i povijeCroatia Records
spram ljudi i zemlje iz
šću, crnima i crvenima,
koje je potekao. Ljudi
ratom i mirom, blatom
i asfaltom, sjećanjima na djetinjstvo i koji ga često nisu željeli razumjeti, ali su
maštanjima o spokoju kojeg, nažalost, ga rado napadali i verbalno gazili. Zenema na obzoru ostaje naš trajni usud. mlje koja je vjerojatno jako velika i potentna kad se sinova poput Rade tako
Prokletstvo nad glavama
lako odricala. Utješno je da se Rade
uspio vratiti kući, što je možda znak da
Ovdje su vremena uvijek gadna, iako ipak nije sve tako gadno i jadno, osim
su zemlja, žene, hrana, vino i pjesme
ako se kotač povijesti i života ponovo
lijepi. Poput Na vanjkušeku glava Pere
ne okrene tako da nas smrvi u prah.
Gotovca koju je svojedobno otpjevao
Vice Vukov, Arsenove Panonske treš- Onda će ponovo biti »vrijeme je, draga,
nje ili tradicionali poput Protuletje se vrijeme je«. Da se selimo. Kamo? E, to
otpira, a sjajno su u taj i takav Zeitge- više nitko ne zna jer u cijeloj Europi »divist i Weltschmerz uklopljene i Štulićeva lje svinje« iskapaju znakovlje zbog kojih
Meni se, dušo, od tebe ne rastaje i Ar- bi se krv iznova mogla razlijevati poput
slanagićeva Već sam ti pričao to — če- nabujale Save.
IZDAVAČI
Hrvat­­­­­­­­­sko društvo skladate­­­­­­­­­­­­­lja,
Zagreb, Berislavićeva 9,
Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna
Trenka 5
ZA IZDAVAČE
Antun Tomislav Šaban
Mirjana Matić
UREDNIŠTVO
Darko Bakić
Milan Majerović–Stilinović
Jana Haluza
(glavna urednica)
LEKTURA
Rosanda Tometić
FOTOGRAFIJA
Anastazija Vržina
BROJ 188, STUDENI 2014.
DaMental
GRAFIČKO OBLIKOVANJE
Luka Gusić
TISAK
Studio Flyer,
Aleja Seljačke bune 7a
10090 Zagreb
e–mail: cantus@cantus.hr
cijena: 22 kune
(za članove HDS–a besplatno)
ISSN 1330–4747
CJENIK OGLASA
ZA CANTUS
1/1 CIJELA STRANICA
6.000 kn
1/2 STRANICE
3.000 kn
1/3 STRANICE
2.000 kn
1/4 STRANICE
1.500 kn
Cijene oglasa izražene su bez
PDV–a
i ne uključuju dizajn oglasa.
Oglasi na vanjskom ovitku novina
navedenih formata naplaćuju se
dodatnih 30% od izražene cijene.
Sva pitanja o smještaju oglasa,
uputiti na
cantus@cantus.hr
59
62.
62 . Z a g r e b a č k i f e s t i v a l , u p e t a k , 16 . s i j e č n j a 2 015 . u ko n c e r t n o j d vo r a n i H y p o C e n t r a
Sada je i službeno
M
Novo festivalsko izdanje donosi i dvije nove nagrade: za najbolji radijski uspjeh i nagradu
festivalskih direktorâ
S
Piše: Josip Radić
ve pjesme naći će se u
radijskom eteru već od
1. prosinca, a koncertnu
premijeru doživjet će 16.
siječnja 2015.
eđu sto dvadeset
pristiglih prijava, žiri
(Ante Pecotić, Neno
Belan, Nikša Bratoš i Miro Buljan) odabrao je nove skladbe
koje će se predstaviti na festivalu, a čine presjek aktualne domaće pop i rock produkcije.
Sve pjesme naći će se u radijskom eteru već
od 1. prosinca 2014., a koncertnu premijeru
imat će 16. siječnja u Hypo Centru.
Radijski hit
Nadolazeće izdanje festivala donosi i dvije
velike novosti: jedna nagrada bit će dodijeljena retroaktivno, za pjesmu koja je u protekloj festivalskoj godini ostvarila najbolji radijski
uspjeh na HR TOP 40 nacionalnoj listi singlova. Već sada se zna da nagradu odnosi Aljoša Šerić, autor i frontman grupe Pavel čija je
Čuvaj me sa 61. Zagrebačkog festivala postala jedan od radijskih hitova godine. »Lijepo
nam je bilo svirati na festivalu, ekipa u organizacijskom timu učini da se osjećaš povlašte-
nim sudjelovati. Pavel će se svakako prijaviti
opet 2016. godine kad zgotovimo neke nove
pjesme«, izjavio je Šerić.
Druga novost je okupljanje stručnog žirija koji će birati pobjedničku pjesmu 62. Zagrebačkog festivala, a čine ga direktori hrvatskih festivala popularne glazbe. Tomislav Mrduljaš (Splitski festival), Branko Viljac (Festival dalmatinske šansone Šibenik), Mario Kovač (CMC festival) i Hrvoje Horvat (RockOff
festival) zajednički će donijeti odluku o najboljoj pjesmi, poštujući estetske, produkcijske,
autorske i izvođačke kriterije. Treba istaknuti
da je Zagrebački festival prvi domaći festival
koji se odlučio na takav potez, čime se šalje
poruka o »drugom i drukčijem« festivalu popularne glazbe.
Pjesme u konkurenciji
Izvođače ovogodišnjeg festivala čine eminentna domaća imena, od kojih je mnogima nastup na Zagrebačkom festivalu ujedno i prvo
festivalsko pojavljivanje, unatoč poduljem stažu na glazbenoj sceni. Denis Dumančić sa svojim je Letećim odredom prošle godine sudjelovao s pjesmom
Volim te još, a ove godine priprema nešto
potpuno drukčije: »Lanjski nastup bio je i više
nego uspješan, pa upravo zato imamo želju
pojaviti se i ove godine. U suradnji sa simpatičnim mladcem iz grupe Ulica kestena izvest
ćemo jednu šarmantnu pjesmu naslovljenu Charlie Sheen. S obzirom na golem broj
ovogodišnjih prijava, posebno mi je drago što
smo dobili priliku izvesti našu pjesmu!« izjavio
je Dumančić.
Ivana Kindl festival vidi kao izvrsnu priliku za
predstavljanje autorskih pjesama, a s moćnom pop soul baladom Sada znaš nada se
dobrom odzivu publike. Sličnog mišljenja su
i mladi Dubrovčani iz benda Silente: »Ovo će
nam biti prvi nastup na Zagrebačkom festivalu. Nadamo se da ćemo biti pozitivna promjena. Predstavit ćemo pjesmu Čudna ili čudesna. To je još jedan komad našeg srca i ideje koju gradimo posljednje dvije godine i ne
želimo stati«, izjavio je Tibor Karamehmedović, zahvalivši direkciji Festivala na povjerenju
i prilici.

Glazba u vašem poslovnom prostoru?

Godišnje izvješće 2010.

• Što je autorsko pravo? • Kako autor može ostvarivati

NOĆ HRVATSKOG FILMA I NOVIH MEDIJA

Godišnje izvješće 2012.

Godišnje izvješće 2011.

ovdje - ZAMP-a

Mladen Lojkić: Okultizam i sotonizam moderne glazbe

ANIMATORSKO PEDAGOŠKI PROGRAMI

HELGA JURETIĆ, mezzosopran JAKŠA ZLATAR, klavir

problem ne leži u aCta sporazumu ili u autorskim pravima

175 - HDS