INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNE MOSTAR, STUDENI - PROSINAC 2010. GODINA xIII. BROJ 7˝4 Zimska hranidba divljači Hranjena je divljač jača, otpornija i boljega zdravlja Nek je čestit Božić i neka je blagoslovljena nova godina svim našim članovima-lovcima, svim ljubiteljima prirode, svim našim poslovnim partnerima, svim čitateljima Hoopa ... Lovački savez Herceg Bosne Pogled s č ..... iz sadržaja ..... str. 10. eke Božićne čestitke i upozorenja lovnog inspektora Ivica Lučić Zimska hranidba divljači Hranjena je divljač jača, otpornija i boljega zdravlja B ..... str. 14. Jesensko-zimska lovna sezona Jesu grabežljivci i štetočine, ali imaju i dobrih strana ..... str. 19. Novi korak Saveza u izobrazbi članstva Lovnici „lovili“ moslavačka iskustva ..... str. 25. Dokle ovako u lovačkim udrugama Mnogi misle da su za 100 KM članarine kupili “sve živo” ..... str. 42. Umjetničko drugovanje s oružjem Stručan graver pušci može dati posebnu vrijednost rojne su čestitke, s gotovo svih strana svijeta, ovih dana pristigle na adresu Saveza. Od Kanade, Rusije, Španjolske, Francuske, Belgije, Bugarske, Češke... do susjednih zemalja i zemalja u regiji. Javljaju se pojedinci i institucije, lovački prijatelji, lovci, lovačke udruge, lovačke savezi, krovne svjetske i europske lovačke organizacije... Čestitaju nam božićne i novogodišnje blagdane, žele obilje blagoslova, zdravlja, mira, sreće, radosti, poslovnog i osobnog uspjeha. Uistinu je ugodan osjećaj, u ozračju najvećega obiteljskog blagdana, osjećati se, pripadati i biti dijelom velike svjetske lovačke obitelji. Uz brojne čestitke u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana, ovih su dana u Savez stigla i tri upozorenja koje je lovcima, odnosno lovačkim udrugama uputio Glavni federalni šumarski i lovni inspektor. U njima inspektor upozorava lovačke udruge na poštovanje zakonskih propisa, vezano za lovne i nelovne dane na nisku divljač, također upozorava na obvezno izdavanje propisane dokumentacije lovcima prilikom lova odnosno odstrela divljači, te na staru, dobro nam poznatu „boljku“ nezakonitog lova rijetkih, zaštićenih i ugroženih vrsta ptica. Reklo bi se, već viđeno, ništa novo, poznata stvar. Ne želim reći da su ova upozorenja došla u krivo vrijeme, ali u usporedbi s blagdanskim čestitkama, ipak su ostavila malo gorčine u ustima i uspjela, bar za trenutak, pokvariti ugodan osjećaj svečarskoga blagdanskog raspoloženja. Vjerujem da inspektor nije imao te namjere i, u svakom slučaju, držim da ovakve poteze lovnoga inspektora, bez obzira na njegova česta nerazumijevanja i nesporazume s lovcima, treba pozdraviti i bezrezervno podržati. Ponajviše radi nas samih. Jer, vrijeme je da se napokon, kao istinski i pravi lovci, kao ljubitelji i zaštitnici divljači, kao humanisti i legalisti, kao čestiti i karakterni ljudi, počnemo tako i ponašati. Vrijeme je da napokon upremo prstom u sve one koji ne poštuju lovne zakone i pravila i koji svojim nerazumnim postupcima nanose nesagledivu štetu našoj lovačkoj populaciji i našem lovstvu. U one zbog kojih su lovci negativci u očima javnosti, zbog kojih su u crnim kronikama i policijskim izvješćima. Pomoći ćemo tako i sebi i lovstvu i lovnom inspektoru, koji s upozorenjima treba pokucati na vrata i onih kojima je provedba Zakona o lovstvu u „opisu poslova“ i koji za to primaju plaću, a zbog čijeg je nerada i nebrige lovstvo već godinama ničija briga i nerješiv problem. Ne mogu uvijek samo lovci snositi odgovornost i biti dežurni krivci za stanje i probleme u lovstvu. Ako uistinu želimo dobro lovstvu na ovim prostorima, moramo zaboraviti nesporazume, udružiti snage i zajedničkim naporima, transparentno, iskreno i odlučno krenuti u konačnu i potpunu implementaciju Zakona o lovstvu. Ma koliko on nekomu bio dobar ili loš i ma koliko se on nekomu sviđao ili ne. To je u ovom trenutku jedini pravi izbor i jedini mogući put za ozdravljenje i razvoj lovstva na ovim prostorima. A možda i posljednje šansa, bar što se tiče sadašnjeg Zakona o lovstvu. Stoga držim da bi nova godina trebala biti nova prilika, a možda i prekretnica, koja će konačno udariti čvrste temelje zakonitog, organiziranog i planskog razvoja lovstva i trasirati put koji će naše lovstvo dovesti do vrhunskih lovnih standarda i svjetskih lovnih razina, koje mu po mnogočemu i pripadaju. S ovim promišljanjima i iskrenim željama da se ostvare, želim vam, poštovani čitatelji, čestit Božić i sretnu novu godinu. Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 ZANIMLJIVOSTI LOV NA KANADSKO-HRVATSKI NAČIN Tisuću osamsto kilometara do lovišta Zvonko Luburić H rvatsko lovačko i ribolovačko društvo Sokol iz Norvala (Ontario, Kanada) utemeljeno je 1978. u Hrvatskom centru u Norvalu, i od tada neprekidno djeluje. Osnivači društva bili su fra Berto Dragićević, Krešimir Mance te ostali članovi, da ih ne nabrajamo. Sudjelujemo u različitim društvenim aktivnostima naše Hrvatske zajednice. Od godine 1983. radili smo na izradbi spomenika bleiburškim žrtvama. Spomenik je djelo hrvatskih kipara i odliven je u bronci. Nakon 1990. i stvaranja hrvatske države, spomenik smo, uz pomoć Udruge „Hrvatski domobran“, otpremili u Hrvatsku i, uz odobrenje nove hrvatske vlasti, postavili ga na Mirogoju u Zagrebu. Za vrijeme Domovinskog rata i poslije njega, naše je društvo preuzelo brigu za 30-ero hrvatske djece koja su trebala pomoć u zbrinjavanju. Poznato je, Kanada je velika zemlja. Njezin životinjski svijet raznolik je i bogat, veoma dobro očuvan i kontroliran. Lov i ribolov jedne su od većih industrija ove zemlje. Lov je ovdje tradicija i mi Hrvati koji ga volimo uključili smo se u bogate tradicije ove zemlje. Neki članovi našega društva, a ima ih oko 80, vole 4 pernatu, neki sitnu, a neki krupnu divljač. U lov idemo s prijateljima. Ako se ide na krupnu divljač, onda idemo u grupama, taj lov traje oko dva tjedna i ide se na sjeverni dio Ontaria. Naša lovačka zona udaljena je od nas oko 1800 kilometara. Za ovu vrstu lova potrebne su pažljive i opsežne pripreme. Ide se na dalek put, u divljinu i šume ove prostrane zemlje, gdje nema većih mjesta osim indijanskog rezervata (i to samo ponegdje), tako da se treba na sve misliti i treba sve ponijeti sa sobom. U našoj grupi je 8 do 10 članova, ovisno o tome mogu li svi ići. Lovi se divljač koja se ovdje zove moose, a u Hrvatskoj los. To je najveća vrsta jelena. U isto vrijeme lovimo vuka, medvjeda, jednu vrstu lještarke i maloga zeca (jedinstvenog za ove hladne i snježne krajeve), a i u ribolov ide onaj koga to zanima. Poslije lovačke sezone naše društvo, u Hrvatskom centru, organizira lovačku večer. Te su večeri oduvijek bile popularne u našoj zajednici, a hrana se priprema od divljači ulovljene tijekom sezone. Dvorana prima preko 450 ljudi, ali nekada nema mjesta za sve one koji žele biti na ovoj večeri. Isto tako, naši ribiči spremaju ribarsku večer za vrijeme korizme, jer koliko god je lov u Kanadi bogat i popularan, ona je još više poznata po sportskom ribolovu. A kako i ne bi bila kad, primjerice, samo Ontario (to je naša provincija) ima oko 150 tisuća jezera. Nadamo se, poštovani prijatelji, da će ovo javljanje otvoriti vrata međusobnoj razmjeni naših doživljaja i iskustava i da će se pretvoriti u trajnu suradnju. Svim lovcima Lovačkog saveza Herceg Bosne puno srdačnih pozdrava, neka vam bude na zadovoljstvo lovačka sezona i neka vam je sretan Božić i uspješna nova godina. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ SAVEZA ILIJA VRLJIĆ, PREDSJEDNIK LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE Utisnuli smo prepoznatljiv trag Poštovani prijatelji, evo nas na koncu još jedne kalendarske godine. U blagdanskom smo ozračju, uživamo u idiličnom zimskom ugođaju, ugodnim druženjima i blagodatima blagdanske trpeze, i po običaju sumiramo rezultate, pravimo analize i krojimo nove planove. Promišljajući o aktivnostima koje smo provodili i zadaćama koje smo realizirali, a koje su težišno obilježile rad našega Saveza u protekloj godini, prisjetio sam se poznate narodne i lovačke mudrosti koja kaže: “Ne pada snijeg da prekrije brijeg već da svaka zvjerka pokaže svoj trag“. IZOBRAZBA I DIPLOMACIJA A „naš trag“ vodi na početak godine, koja je započela na najbolji način – edukacijom lovočuvara i polaganjem lovočuvarskog ispita. Realizacijom ovoga iznimno značajnog edukacijskog projekta, koji je obuhvatio sve naše članice, ispunili smo zakonske preduvjete za obavljanje lovočuvarske službe i stvorili pretpostavke profesionalnog, stručnog i organiziranog lovnog gospodarenja i zaštite naših lovišta. Proljeće je obilježeno „lovnom diplomacijom“, koja se ogleda kroz dvije vrlo značajne međunarodne aktivnosti Saveza. Prva je posjet izaslanstva Saveza međunarodnom sajmu lova održanom koncem ožujka u Brnu u Češkoj. Posjet je upriličen na poziv češkoga ministarstva šumarstva s ciljem informiranja o ulozi Češke u pristupnim pregovorima i pomoći bh. lovstvu u procesu pristupanja Europskoj uniji. Ovim je posjetom naše lovstvo otvorilo vrata prema europskom lovstvu, prema pristupnim fondovima i drugim vidovima suradnje i pomoći na putu k Europskoj uniji. Druga međunarodna aktivnost je sudjelovanje našega izaslanstva na Generalnoj skupštini CIC-a (Svjetske lovačke organizacije) koja je početkom svibnja, u organizaciji Hrvatskog lovačkog saveza, održana u Dubrovniku. Na ovoj najvišoj svjetskoj lovnoj manifestaciji naš je savez „ostavio trag“ dajući svoj doprinos njezinu radu, i time još jednom potvrdio i učvrstio svoju poziciju punopravne i međunarodno priznate članice Svjetske lovačke organizacije. STRELJAŠTVO I ISPITI Ljeto je proteklo u znaku streljačkih natjecanja, prvo otvorenog prvenstva Saveza u lovnom streljaštvu koje je koncem svibnja održano u Mostaru, koje je imalo međunarodni karakter, a potom prvenstva članica Saveza koje je početkom kolovoza održano na Kupresu. U razdoblju između dvaju streljačkih natjecanja, koncem lipnja u Mostaru, po modelu „dva u jedan“, održana je redovita i izborna Skupština Saveza na kojoj je jednoglasno izabrano novo, ili bolje reći potvrđeno staro vodstvo, koje je dobilo povjerenje voditi Savez u još jednom četverogodišnjem mandatu. Ovom prigodom u ime svih izabranih zahvaljujem na ukazanom povjerenju, uvjeren da ćemo maksimalno savjesno, odgovorno i pošteno obnašati svoje dužnosti, na dobrobit našega Saveza, www.lovackisavez-hb.ba naših članica i cjelokupnog lovstva u BiH. Jesen su, po običaju, obilježili lovački ispiti i tradicionalno otvorenje jesenje lovne sezone, ali i još jedna edukacijska aktivnost. Riječ je o edukaciji lovnika iz naših lovačkih udruga koja je organizirana i provedena kroz edukacijski posjet lovištu „Moslavina“ u vlasništvu koncerna Agrokor, koje je 2003. proglašeno lovištem godine u cijelom svijetu. Ovim činom započeli smo jedan planski proces izobrazbe lovnika, kao nositelja svih aktivnosti u lovištu, s ciljem uspostave vertikale od lovnika grupe, preko lovnika sekcije do lovnika društva, kako bi u stručnom i organizacijskom smislu lovnicima dali mjesto, značenje i ulogu koja im pripada u društvu, odnosno u provedbi svih mjera i aktivnosti vezanih za gospodarenje lovištem. Konac godine obilježen je imenovanjem radnih tijela Saveza i obilježavanjem 85 godina Hrvatskoga lovačkog saveza koje je početkom prosinca upriličeno u Zagrebu, a na kojem je, kao dio jedinstvenog nacionalnog i lovačkog korpusa, sudjelovalo i izaslanstvo našega Saveza. Uz navedene težišne aktivnosti i sadržaje, u protekloj godini „ostavili smo traga“ i kroz provedbu brojnih svakidašnjih zadaća jednako bitnih za cjelokupno funkcioniranje naše lovačke organizacije. Spomenut ću izradu novih lovačkih iskaznica, provedbu mjera organiziranog i planskog lovnog gospodarenja, te jačanje administrativnog, stručnog, tehničkog i organizacijskog ustroja naših članica. ZAKON O LOVSTVU – NOĆNA MORA Sve naše aktivnosti u protekloj godini odvijale su se u nepovoljnim političkim, gospodarskim i socijalnim prilikama, koje su nam ponekad bile i zapreka u provedbi naših zadaća. Ovdje prije svega mislim na neprovedbu Zakona o lovstvu, čija agonija traje već petu godinu i koji se od dugo očekivanog i obećavajućeg projekta pretvorio u lovačku noćnu moru. Negativne posljedice već su umnogome prisutne na terenu i mogle bi biti nesagledive za cjelokupno lovstvo na ovim prostorima. Neprovedba Zakona izravno ugrožava postojeću organizaciju lovstva utemeljenu na lovačkim društvima i savezima i urušava postojeći sustav lovnoga gospodarenja. Lovišta su otvorena za krivolov i devastaciju, a lovačke organizacije napada sindrom anarhije, bezvlašća i osipanja članstva. Zato u vremenu koje je pred nama svoje snage i resurse moramo ponajviše usmjeriti na provedbu Zakona o lovstvu i uspostavu organiziranog, planskog i samoodrživog lovnog gospodarenja, vodeći računa o zaštititi interesa svih naših članica u tim procesima. Također, nastavljamo i s provedbom svih naših planiranih aktivnosti i sadržaja utemeljenih na načelima provedbe jedinstvene lovne politike, razvoja i unaprjeđenja lovstva, uzgoja, zaštite i korištenja divljači, te zaštite prirode i ljudskoga okoliša, koje naš lovački korpus i naš Savez čine jedinstvenim, snažnim i prepoznatljivim simbolom, identitetom i ponosom svih naših članica i svih naših lovaca, u zemlji i inozemstvu. Uz najiskreniju zahvalnost na potpori i suradnji, želim vam čestit i blagoslovljen Božić i puno sreće i uspjeha u novoj, 2011. godini! 5 IZ SAVEZA SVEČANO OBILJEŽENO 85 GODINA HRVATSKOG LOVAČKOG SAVEZA Čvrste spone između dva bratska lovačka saveza Obraćajući se sudionicima svečane sjednice, Ilija Vrljić je naglasio velike zasluge i potporu Hrvatskog lovačkog saveza utemeljenju i radu Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivica Lučić U povodu obilježavanja 85 godina Hrvatskog lovačkog saveza, u petak 10. prosinca 2010., u Hotelu „Panorama“ u Zagrebu održana je svečana sjednica Skupštine Hrvatskog lovačkog saveza. Svečanoj sjednici Skupštine, uz zastupnike iz Županijskih lovačkih saveza, nazočili su brojni uglednici i gosti iz političkog, kulturnog i javnog života Republike Hrvatske, predvođeni predsjednikom Hrvatskog sabora Lukom Bebićem i ministrom znanosti, obrazovanja i športa u Vladi Republike Hrvatske Radovanom Fuksom. Svečanoj sjednici nazočili su i Ilija Vrljić i Ivica Lučić, predsjednik i tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Voditelj programa bio je poznati estradni umjetnik i lovac Davor Dretar-Drele. Svečana sjednica započela je intoniranjem hrvatske himne i minutom šutnje za sve umrle lovce članove Hrvatskog lovačkog saveza, a potom se skupu obratio predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Đuro Dečak. U iscrpnom i dugom obraćanju Dečak je iznio kronološki Priznanja u pravim rukama prikaz rada Hrvatskog lovačkog saveza i prilika u hrvatskom lovstvu od utemeljenja Saveza do danas, ističući prilike i stanje hrvatskog lovstva u pojedinim povijesnim razdobljima i u različitim društvenim uređenjima. DOBITNICI ODLIČJA Odličje prvoga reda dobili su: Zdenko Pandža i Hrvoje Lovrić iz LD „Jarebica“ Mostar; Grgo Jukić, fra Milan Lončar, Petar Polić, Vjekoslav Bakula i posmrtno Živko Žulj, svi iz LD „Radovanj“ Posušje. Odličje drugoga reda dobili su: Marijan Galić, Slavo Crnogorac i Željko Karamatić, svi iz LD „Radovanj“ Posušje. Odličje trećega reda dobili su: Ivan Begić, Ferdo Šušak, Marinko Oreč, Branko Čutura, Rudolf Marić, Ivan Šarić, Veselko Miličević, Ante Galić, Vlado Mitar i Luka Lončar, svi iz LD „Radovanj“ Posušje. 6 Nakon Dečakova iscrpnog izlaganja, sudionici svečane sjednice imali su priliku pogledati i kratki film o povijesti organiziranog lovstva u Hrvatskoj, a predstavljene su im i dvije nove knjige koje se bave tematikom lovstva: Blago baranjskog podunavlja od Dražena Degmečića i Štete od divljači autora Domagoja Križaja. Potom je uslijedilo obraćanje gostiju, među njima i Ilije Vrljića. Vrljić je Hrvatskom lovačkom savezu i hrvatskim lovcima čestitao ovaj značajan jubilej ističući velike zasluge i potporu Hrvatskog lovačkog saveza utemeljenju i radu Lovačkog saveza Herceg Bosne. „Hrvatski lovci iz BiH i lovci iz Hrvatske dio su jedinstvenog nacionalnog i lovačkog korpusa, i mi iz Herceg Bosne Hrvatski lovački savez doživljavamo kao starijeg brata, od kojeg imamo što naučiti, koji nam može mnogo pomoći i koji nas, s obzirom na to da je stariji, ima pravo i kritizirati“, istaknuo je u svome obraćanju predsjednik našega Saveza. Potom je ukratko objasnio model organizacije lovstva u BiH s tri nacionalna lovačka saveza, preporučujući ga političarima kao model mogućeg državnog ustrojstva Bosne i Hercegovine. Nakon obraćanja gostiju uslijedila je dodjela odličja i priznanja najistaknutijim i najzaslužnijim članovima Hrvatskog lovačkog saveza, te razmjena darova, a potom uz zvuke rogista završetak svečane sjednice. Druženje je nastavljeno prigodnim domjenkom u opuštenijoj atmosferi uz slasne delicije i ugodnu tamburašku glazbu. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ SAVEZA SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA Zaključena još jedna uspješna godina Ivica Lučić U pravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne svoju redovitu, a ujedno i posljednju sjednicu u 2010. godini, održao je 15. prosinca u Mostaru. Na dnevnom redu sjednice našla su se pitanja vezana za rad Saveza i njegovih članica, a sjednica je uz radni imala i svečarski karakter. U fokusu sjednice našla su se personalna pitanja vezana za rad Saveza: konstituiranje Upravnog odbora i izbor članova radnih tijela Saveza, sukladno Statutu Saveza i izborima provedenim na razini županijskih vijeća za lovstvo. Na sjednici se raspravljalo i o primanju novih članica u Savez, odnosno razmatran je zahtjev za prijam Lovačkog društva „Kravica – II Jug“ iz Ljubuškog, kao i o financijskom stanju i izmirenju dugovanja članica prema Savezu. Pod tekućim pitanjima razmatrana je mogućnost uspostave jedinstvenog računalnog sustava u koji bi bile uvezane sve članice Saveza, zatim o organizaciji zajedničkog lova za lovnike, predsjednike i tajnike lovačkih udruga, te o nabavci fluorescentnih sigurnosnih traka za sve lovce članove Saveza. Nakon konstituiranja novog Upravnog odbora i izboUPRAVNI ODBOR SAVEZA Ilija Vrljić, LD Jarebica Mostar, predsjednik ∙ Članovi: Darinko Mihaljević, LU Cincar Livno ∙ Branko Vukoja, LD Rujan Kočerin ∙ Slavko Marin, LD Pavlovica Novi Travnik ∙ Dragan Guberac, LD Fazan Odžak ∙ Željko Džidić, LD Jarebica Mostar ∙ Doni Mikulić, HLD Malič Grude ∙ Mijo Matešković, LU Vran Tomislavgrad ∙ Jako Čavara, LD Zec Busovača ∙ Ivica Širić, LD Jeleč Žepče ∙ Pavo Kosić, LU Sava Orašje ∙ Ivica Bačić, LU Jadran Neum ∙ Tomislav Petrović, HUL Kravica Ljubuški. RADNA TIJELA SAVEZA Stručno vijeće za lovstvo Jako Čavara, Busovača, predsjednik ∙ Vlado Soldo, Mostar, zamjenik ∙ Članovi: Ivan Brizić, Jajce ∙ Zoran Dujmović, Mostar ∙ Milan Andrijanić, Mostar ∙ Ivan Primorac, Široki Brijeg ∙ Stipe Martinović, Čitluk ∙ Anto Vranjić, Orašje. Dosta posla oko personalnih pitanja ra članova radnih tijela Saveza, te rasprave o svim točkama dnevnog reda, usvojeni su i odgovarajuću zaključci. Tako je Upravni odbor donio zaključak da novoformirano Lovačko društvo „Kravica – II Jug“ trenutno ne ispunjava uvjete za prijam u članstvo Saveza, kao i zaključak koji obvezuje sve članice na izmirenje obveza i dugovanja prema Savezu. Upravni je odbor podržao ideju uvezivanja svih članica u jedinstven elektronski računalni sustav, što će se u idućem razdoblju nastojati realizirati, kao i prijedlog organiziranja zajedničkog lova u kojem bi Savez preuzeo dio troškova. Također, slijedom najnovijih tragičnih stradavanja u lovu, zaključeno je da sve članice Saveza za svoje lovce nabave sigurnosne fluorescentne trake. Nakon radnog uslijedio je svečarski dio s prigodnim domjenkom i blagdanskim darovima, uz opću konstataciju da je iza Saveza još jedna uspješna godina. gan Marjanović, Nova Bila ∙ Mladen Bešlić, Posušje ∙ Ivica Lučić, Mostar. Marina Čuljak, Mostar ∙ Ljubomir Vučur, Posušje (Vir) ∙ Mirko Šarac, Tomislavgrad. Povjerenstvo za statutarna i pravna pitanja Branko Vukoja, Široki Brijeg (Kočerin), predsjednik ∙ Ivica Širić, Žepče, zamjenik ∙ Ivica Lučić, Mostar, član. Povjerenstvo za lovnu kinologiju Pavo Kosić, Orašje, predsjednik ∙ Željko Džidić, Mostar, zamjenik ∙ Članovi: Mirko Pavlović, Vitez ∙ Ante Brčić, Livno (Lištani) ∙ Stipe Bulić, Čitluk ∙ Ivica Bejić, Usora. Povjerenstvo za lovno streljaštvo Ivica Lučić, Mostar, predsjednik ∙ Stanko Ivanković, Široki Brijeg (Kočerin), zamjenik ∙ Članovi: Nedjeljko Pokrajčić, Tomislavgrad ∙ Vlado Soldo, Mostar ∙ Jako Čavara, Busovača ∙ Alojz Dunđer, Žepče ∙ Ilija Šego, Čitluk ∙ Marko Rošić, Domaljevac ∙ Ilija Jakovljević, Jajce. Ivica Bačić, Neum, predsjednik ∙ Slavenko Lasić, Široki Brijeg, zamjenik ∙ Članovi: Zvonko Udovičić, Kiseljak ∙ Marko Cvitković, Mostar ∙ Ante Kesedžić, Usora ∙ Đuro Oršolić, Orašje ∙ Slavenko Lasić, Široki Brijeg ∙ Stjepan Sičenica, Tomislavgrad. Izdavačko vijeće Povjerenstvo za ekologiju Stručno vijeće za izobrazbu kadrova u lovstvu Dragan Naletilić, Široki Brijeg, predsjednik ∙ Vlado Čuljak, Mostar, zamjenik ∙ Članovi: Ivica Jurić, Mostar ∙ Blago Lasić, Široki Brijeg ∙ Ante Đikić, Tomislavgrad (Roško Polje) ∙ Drawww.lovackisavez-hb.ba Dragan Guberac, Odžak, predsjednik ∙ Ivica Drmić, Vitez, zamjenik ∙ Članovi: Ivanko Šimić, Žepče ∙ Povjerenstvo za lovačka odlikovanja i priznanja Mijo Matešković, Tomislavgrad, predsjednik ∙ Tomislav Petrović, Ljubuški, zamjenik ∙ Članovi: Slavko Marin, Novi Travnik ∙ Pavo Kosić, Orašje ∙ Ivica Širić, Žepče ∙ Ivica Bačić, Neum. CIC nacionalno povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja divljači i izložbe Vlado Soldo, Mostar, predsjednik ∙ Stjepan Đivić, Tomislavgrad, zamjenik ∙ Članovi: Ivo Zane, Prozor/ Rama ∙ Dobroslav Vrdoljak, Busovača ∙ Josip Škutor, Mostar ∙ Ivica Lučić, Mostar. Međunarodno izaslanstvo za CIC i FACE Ilija Vrljić, Mostar, predsjednik ∙ Slavko Marin, Novi Travnik, zamjenik ∙ Članovi: Vlado Soldo, Mostar ∙ Ivica Lučić, Mostar. 7 IZ SAVEZA SVEČANO OBILJEŽENA 19. OBLJETNICA UTEMELJENJA HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNE Zajednički od početka do danas Pred početak svečane sjednice Ivica Lučić H rvatsku zajednicu Herceg Bosnu, kao političku, kulturnu, ekonomsku i teritorijalnu organizaciju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini utemeljio je, 18. studenog 1991. godine, politički vrh Hrvata u Bosni i Hercegovi- ni kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. Svečanom akademijom, koja je održana 18. studenog 2010. godine u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru, obilježena je 19. obljetnica utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Svečanoj akademiji nazočili su brojni gosti i uglednici iz političkog, kulturnog, gospodarskog i javnog života Hrvata iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, čelnici hrvatskih političkih stranaka u BiH, predstavnici vjerskih, kulturnih, zdravstvenih i znanstvenih institucija, predstavnici škola i fakulteta, umirovljeni generali HVO-a, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici gospodarskih i drugih institucija i brojni drugi gosti. Skupu su se obratili Vladimir Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća HZ HB, Zvonimir Kukić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, Vlado Majstorović, rektor Sveučilišta u Mostaru, Zvonko Jurišić, predsjednik HSP-a BiH, Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990. i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Svi su oni u svojim obraćanjima istaknuli značenje i povijesnu ulogu Herceg Bosne, koja danas djeluje kao udruga građana, u opstanku Hrvata na prostorima Bosne i Hercegovine. Brojne su poveznice između Lovačkog saveza Herceg Bosne i Hrvatske zajednice Herceg Bosne, od imena, zajedničkog teritorija, do zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, ali je svakako najznačajnija ta da je Lovački savez Herceg Bosne utemeljen kao osnovna sastavnica Hrvatske zajednice Herceg Bosne i da danas djeluje na njezinu, odnosno na teritoriju na kojem većinski žive Hrvati u Bosni i Hercegovini. Ove su činjenice i razlogom ovoga članka u našem lovačkom glasilu, jer je dobro poznato da nema budućnosti narod koji zaboravlja svoju prošlost. UPOZORENJE GLAVNOG FEDERALNOG ŠUMARSKOG I LOVNOG INSPEKTORA Sadržaj: Vandalizam talijanskih lovaca u lovištima BiH Ministarstvo kulture – Uprava za inspekcijske poslove zaštite prirode Republike Hrvatske obavijestila je Federalnu upravu za inspekcijske poslove u Sarajevu da je carinska služba Republike Hrvatske zaustavila četiri talijanska lovca u pokušaju krijumčarenja 627 primjeraka strogo zaštićenih vrsta malih ptica pjevica iz Bosne i Hercegovine. Ubijene ptice bile su skrivene u kombi vozilu ispod vozačeva sjedišta. Lovci su u Hrvatsku ušli preko graničnog prijelaza Jasenovac. Prema izjavi zaustavljenih lovaca, ptice su ulovili u Bosni i Hercegovini, spakirali ih u plastične vrećice, zamrznuli i spremili u kartonske kutije. Stručnjak ornitolog utvrdio je da su većina ubijenih ptica prugaste trepteljke (Anthus trivialis), zatim nekoliko poljskih ševa (Alauda arvensis), jedan smeđoglavi batić (Saxicola ruberta), jedan vivak (Venelus venelus), dvije plavetne sjenice (Parus caeruleus), jedna žuta partirica (Motacilla flava), jedan šumski zviždak (Philloscopus colybita). Od 627 ubijenih ptica, 481 ptica bila je s perjem i 146 očišćenih trupova ptica za koje se nije moglo utvrditi kojoj vrsti pripadaju, ali prema veličini i obliku tijela moglo se zaljučiti da i one također pripadaju pticama pjevicama. Upozorenjem broj 13-06-26-6939/09 od 23. 12. 2009., preko lovačkih saveza u FBiH upozorena su sva lovačka društva-udruge u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja primaju lovce-goste iz Italije, na opasnost krivolova od strane tih lovaca i da ti lovci moraju biti pod stalnim nadzorom vođe lova. Ovo upozorenje dalo je svoj efekt u pogledu smanjenja krivolova od strane talijanskih lovaca, ali je očigledno da se određena lovačka društva-udruge nisu pridržavale upozorenja glavnog federalnog šumarskog i lovnog inspektora, što ima za posljedicu opisani nesavjesni lov lovaca iz Italije. Skrećemo pozornost na činjenicu, da bi se navedeni broj ptica pjevica odstrijelio, sigurno su u lovu morala biti korištena nedopuštena sredstva (različite vrste vabila koje je nova tehnologija dovela do savršenstva). Potrebno je napomenuti, da su za ovako vandalsko ponašanje talijanskih lovaca odgovorne uprave lovačkih društava, koje za male pare omogućuju i odobravaju uništavanja bosansko-hercegovačkih kulturnih i prirodnih bogatstava. Molimo sve lovce koji imaju saznanja o boravku talijanskih lovaca u lovištima na području FBiH da obavijeste Federalnu upravu za inspekcijske poslove – Šumarski inspektorat, ulica Fehima Efendije Čurčića broj 6 u Sarajevu, da bi ova inspekcija izvršila pojačanu kontrolu tih društava i utvrđene nepravilnosti sankcionirala. Muhamed Hodžić Glavni federalni šumarski i lovni inspektor 8 Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ SAVEZA BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNA UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE БOCHA И ХEPЦEГOBИHA ФEДEPAЦИJA БOCHE И ХEPЦEГOBИHE ФEДEPAЛНA УПPABA ЗA ИHCПEKЦИJCKE ПOCЛOBE BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNA UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE BOSNIA AND HERZEGOVINA FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA FEDERAL DEPARTMENT FOR INSPECTION AFFAIRS БOCHA И ХEPЦEГOBИHA ФEДEPAЦИJA БOCHE И ХEPЦEГOBИHE ФEДEPAЛНA УПPABA ЗA ИHCПEKЦИJCKE ПOCЛOBE BOSNIA AND HERZEGOVINA FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA FEDERAL DEPARTMENT FOR INSPECTION AFFAIRS FEDERALNI ŠUMARSKI INSPEKTORAT FEDERALNI ŠUMARSKI INSPEKTORAT Broj: 13-26-4017/10 Sarajevo, 18. 11. 2010. godine Broj: 13-26-3797/10 Sarajevo, 5. 11. 2010. godine LOVAČKO DRUŠTVO-UDRUGA LOVAČKO DRUŠTVO-UDRUGA SVIMA SVIMA Predmet: Upozorenje glavnog federalnog šumarskog i lovnog inspektora Predmet: Upozorenje glavnog federalnog šumarskog i lovnog inspektora Poštovana gospodo, Poštovana gospodo, ovom inspektoratu, u posljednje vrijeme, učestali su izljevi ogorčenja pojedinih lovačkih društava u kojim se žale da njihova susjedna lovačka društva vrše organizirani skupni lov lovostajem zaštićene „sitne“ divljači u nelovne dane a najčešće subotom. Ovaj lov subotom i drugim nelovnim danima lovostajem zaštićene „sitne“ divljači najčešće se organizira pod izgovorom uništavanja štetočina u lovištu. ovaj inspektorat vrlo često dobiva pritužbe s terena koje se najčešće odnose na to: U svezi s navedenim, prilikom vršenja redovitih inspekcijskih kontrola lovačkih društava ovaj inspektorat će, između ostalog, posebno kontrolirati organizaciju lova i provođenje akcija uništavanja štetočina u lovištu koje se organiziraju nelovnim danima. Odredbama članka 13. stav 6. Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovištem („Službene novine FBiH“, broj 63/06), propisano je da u lovištu članovi udruženja mogu loviti lovostajem zaštićenu „sitnu“ divljač samo nedeljom i državnim praznikom, a divlje patke i i divlje guske i radnim danima koje odredi Upravni odbor korisnika lovišta. Glavni federalni šumarski i lovni inspektor UPOZORAVA da će se protiv prekršitelja navedenih propisa poduzimati vrlo oštre mjere koje mogu dosezati i do zahtjeva za oduzimanje prava korištenja lovišta. GLAVNI FEDERALNI ŠUMARSKI I LOVNI INSPEKTOR Muhamed Hodžić Sarajevo, Turhanija broj: 2, Tel.: +387 33 563 360, Fax: +387 33 563 361 www.lovackisavez-hb.ba - da se u lovištima na području Federacije Bosne i Hercegovine vrši odstrel i iznošenje divljači iz lovišta bez izdavanja potrebne propisane dokumentacije, što je suprotno odredbama članka 63. Zakona o lovstvu, a koju čine: - dozvola za lov - propratnica - trofejni list - da se u lovu na zeca koriste lovački psi terijeri, ptičari, jazavčari i drugi, što je u suprotnosti s odredbama članka 10. stav 3. Pravilnika o vrsti i broju pasa za lov na pojedine vrste divljači u određenim područjima, kojim je propisano da se u lovu na zeca mogu koristiti samo psi goniči. Odredbama članka 12. stav 2. citiranog Pravilnika propisano je da se psi goniči mogu koristiti u lovištu samo nakon dobivene dozvole korisnika lovišta. U svezi s naprijed navedenim, prilikom vršenja redovitih inspekcijskih kontrola lovačkih društava ovaj će inspektorat posebnu pozornost posvetiti kontroli izdavanja propisane dokumentacije potrebne za lov i iznošenje divljači iz lovišta, te izvještajima o obavljenom lovu. Glavni federalni šumarski i lovni inspektor UPOZORAVA da će se protiv prekršitelja navedenih propisa poduzimati vrlo oštre mjere koje mogu dosezati i do zahtjeva za oduzimanje prava korištenja lovišta. GLAVNI FEDERALNI ŠUMARSKI I LOVNI INSPEKTOR Muhamed Hodžić Sarajevo, Turhanija broj: 2, Tel.: +387 33 563 360, Fax: +387 33 563 361 9 LOVIŠTE ZIMSKA HRANIDBA DIVLJAČI Hranjena je divljač jača, otpornija i boljega zdravlja Hrana koju izlažemo divljači mora biti zdrava – ne smije biti pljesniva, gnjila, trula, sijeno se ne smije prašiti. Jer, divljač je prisiljena jesti ono što nađe, ali nenavikla na lošu hranu, dobije teške probavne smetnje, a može i uginuti S obzirom na doba godine, ovdje će biti riječi o zimskoj prehrani ili, bolje rečeno, dohrani divljači. ZNAČENJE ZIMSKE HRANIDBE Mladen Bešlić U jesen, kad zahladi, smrzavaju se mnoge jednogodišnje biljke i nadzemni dijelovi dvogodišnjih i višegodišnjih biljaka, a drvenaste listopadne vrste ostaju bez lišća. Većina insekata tada ugiba, a ono što ostaje duboko se zavuče pod zemlju ili se skrije ispod kore nekoga drveta. Tijekom ovih promjena ili poslije njih, počinje padati snijeg, jedno od glavnih obilježja druge polovine jeseni i zime, a u planinama i dobrog dijela proljeća. Snježni pokrivač donosi mnoge promjene divljači i mnogo zanimljivosti lovcima. Velika količina hladnoga snijega snižava temperaturu, najčešće ispod ništice. Tada je tlo zamrznuto i divljač teško dolazi do hrane. Tanki sloj snježnog pokrivača 10 čini nedostupnom hranu jarebici i fazanu, a deblji sloj papkastoj divljači. Razumije se, lovci pomažu prihranjivanjem na određenim hranilištima, i to ne samo kad ima snijega nego tijekom cijele zime, do sredine proljeća. Zna se da su četiri čimbenika prijeko potrebna za normalan broj i razvoj plemenite divljači: osiguranje mira u lovištu, uvijek dostupna voda, sol kao neizostavni dodatak hrani i, na kraju, obilje ljetne i zimske hrane. Kad posve letimično analiziramo bilo koji od ova četiri jednako bitna čimbenika, uvidjet ćemo da ih priroda zadovoljava samo djelomice, ostavljajući lovcu pune ruke posla, ali i odgovornost za dobrobit prirode i divljači. Divljač zimi treba kvalitetnu hranu za održavanje organizma i da u što boljoj kondiciji uđe u vrijeme kad izvodi podmladak, a za neke, koja u razdoblju zime stvaraju trofeje, da se što bolje razviju. Srneća divljač, divokoze i divlje svinje bremenite su u tijeku zime, srndaći stvaraju rogove, a zečevi počinju s parenjem, nošenjem i donošenjem mladih još u tijeku zime. Fazani, jarebice poljke i kamenjarke, odmah po prestanku zime odvajaju se u parove i počinju razmnožavanje. Zimi teško nalaze kvalitetnu hranu, jer u tom razdoblju vegetacija miruje a snijeg pokrije ionako oskudnu hranu, pa je potrebna zimska dodatna prehrana njih i skoro sve divljači, zavisno od količine i dužine trajanja snježnog pokrivača prirodne hrane do koje divljač može doći kad nema snijega. Ako se ustanovi da u lovištu nedostaju izvjesni hranjivi sastojci ili ako neku divljač (fazane, jarebice, divlje svinje, jelene) želimo okupiti u dijelu lovišta, zadržati je da ne odlazi iz njega, da ne čini štete na okolnim usjevima, može se pristupiti zahvatima popravljanja krmne osnove. Popravka prehrambene baze vrši se sadnjom pogodnih kultura, krmnog bilja ili drveća i žbunja po lovištu, ako nam za tu svrhu stoji na raspolaganju slobodno zemljište. Hranjena je divljač jača, otpornija i boljega zdravlja, a očita je neposredna korist u tome što zadovoljna divljač rijetko napušta „restoran“ u kojem se dobro hrani, tj. neće Broj 74, studeni - prosinac 2010. LOVIŠTE VRSTA HRANE Divljač Zrnata sočna kabasta Sol kg po grlu na dan kg po grlu godišnje Obični jelen 1 3 1 3 Srna 0,5 1 0,5 1 Divlja svinja 1 0,5 0,5 1 Muflon 0,8 1 1 1 Tabela količinskog normativa za prehranu pojedine vrste divljači. izići izvan granica lovišta s dosta raspoređenih hranilišta. Valja imati na umu da je uvijek bolje postaviti više manjih hranilišta nego jedno veliko. VRSTE I NAČINI HRANIDBE Konstrukciji različitih hranilišta treba posvetiti posebnu pozornost, a njihov broj u lovištu ovisi o procijenjenom broju divljači. Za divlje papkare treba podignuti jedno dobro opskrbljeno hranilište, za pet do deset jedinki. Jednim hranilištem zadovoljit ćemo petnaestak zečeva, dvadeset do trideset fazana te tri jata poljskih jarebica. Jasno, s gradnjom hranilišta ne treba oklijevati, ona moraju biti gotova već u ranu jesen, kako bi se do zime divljač na njih posve priviknula. Prihranjivanje divljači najbolje je vršiti prirodnim putem, jednogodišnjim i višegodišnjim remizama i poboljšanjem hranidbenih prilika u staništu i drugim prirodnim načinima ili, pak, izlaganjem gotove hrane za divljač. Hranilišta su natkriveni manji prostori u prirodi ispod kojih izlažemo hranu. Razlikujemo hranilišta za krupnu i hranilišta za sitnu divKemijski sastav Kalorije Bjelančevine Ugljikohidrati Masti Vlakna Minerali: Ca, P, Fe, Mg, Zn, K Vitamini: A, B1, B2, B5, B6, D, E ljač. Prema vrsti hrane prilagođavamo i hranilište, tako za krupnu divljač izlažemo kabastu hranu, gomoljače i žitarice. Za kabastu hranu (sijeno, djetelinu…) pravimo natkrivene jasle, tako da hrana ne kisne. Najčešće ispod njih napravimo korito u koje stavljamo žitarice i gomoljastu hranu (repa, mrkva) ili kesten, žir, bukvić. Za prehranu divljih svinja možemo iskoristiti izbušene metalne bačve koje napunimo određenom žitaricom, tako one valjanjem isipaju sadržaj koji može dugo potrajati a biti svjež. Gdje je veća koncentracija divljači pomažu automatska hranilišta i ona s pomičnim krovom, a i hranilišta sa skladištem. Ako ih nema, hranu treba svakodnevno iznositi i dopunjavati ih. Za sitnu divljač postavljamo gotovu zrnastu hranu (žitarice) i gomoljastu (repa, mrkva) ili, pak, još bolje zasijavamo jednogodišnje remiza pšenicom, kukuruzom, raži, ječmom, stočnim keljem, zobi. Ona tu pronalazi sigurnu hranu, a ujedno joj je takvo tlo odličan zaklon od grabežljivaca. ČIME HRANITI DIVLJAČ Bez obzira na već uvriježenu kj % % % % Kukuruz 1515 12 70 5 12 Pšenica 1322 12 61 2 10 Ječam 1339 10 64 2 10 Zob 1499 12 60 7 5,5 Suncokret 2531 22 12 49 6,3 % 1 15 14 15,5 10,7 Tabela kemijskog sastava hrane namijenjene za prehranu divljači pokazuje nam njezinu kvalitetu i sveukupnu vrijednost, odnosno značenje raznovrsnosti prehrane. www.lovackisavez-hb.ba kombinaciju suhog sijena i kukuruza u zrnu i klipu, ječma, suncokreta, izbor je ipak mnogo širi. Divljač se može hraniti divljim keljem, stočnim keljem, repom, čičokom, različitom kabastom krmom i koncentriranim krmivima, voćem (jabuke, kruške). Dakako, ne treba zaboraviti ni kesten bukvić ili žir, te sitno zrnaste žitarice zajedno s pljevom. Zečevima će goditi ako im se u sijeno doda pokoja korjenjača ili gomoljača, a ni glavicu kupusa neće odbiti. Hrana koju izlažemo divljači mora biti zdrava – ne smije biti pljesniva, gnjila, trula, sijeno se ne smije prašiti, jer divljač je prisiljena jesti ono što nađe, ali nenavikla na lošu hranu, dobije teške probavne smetnje, a može i uginuti. Vrlo je bitno da hranilišta imaju uvijek hranu, jer hranilišta bez hrane ničem ne služe i ona će zasigurno otjerati divljač na druga mjesta u potrazi za hranom. SOL Sol je najznačajniji mineral u prehrani divljači, može se reći nužan, posebno kod krupne. U nedostatku soli, divljač ima lošiju probavu, slab apetit i nedostatak nekih kemijskih elemenata koje divljač u prirodnoj hrani ne nalazi u dovoljnim količinama, osobito zimi. Ona ima i te kako značajnu ulogu u izgradnji tjelesne mase – mišića, kostiju, rogova. Sol je potrebna u lovištu tijekom cijele godine. Zato je nužno izgraditi dovoljan broj solišta, iz kojih divljač uzima i liže sol koliko joj je potrebno, odnosno koliko joj organizam traži. Tijekom godine jelenu je potrebno oko 3 kg, lopataru 2 kg, a srni 1 kg soli. Sol se izlaže o obliku blokova ili koluta ili pak mljevena u posebnim solištima. 11 LOVIŠTE Solišta mogu biti na zemlji, na nisko odrezanom panju ili, pak, podignuta na visinu do 1,5 metra. Na odrezano stablo nabijemo šupljikavu cijev napunjenu sitnom solju ili kolut nataknut na račvu. Njih će kiša i vlaga ispirati, a slana će voda teći po stablu koje će divljač lizati. Solila postavljamo u šumi blizu premeta divljači, u blizini pojila i nedaleko od hranilišta, kako bi je divljač mogla lako pronaći. Kad jednom pronađe solilo, lako ga ne zaboravlja i nakon uklanjanja još dugo dolazi kopati na to mjesto. (SLIKA 5.) PRIPREMA HRANE Ipak, uzgoj ili skupljanje hrane iziskuje trud tijekom mjeseci kad je zima još daleko. Primjerice, stočni kelj ili repa uzgajaju se postrno, dakle početak uzgoja je u srpnju, poslije žetve glavnih ratarskih usjeva. Uz pravilno siliranje, stočni je kelj vrlo ukusna zimska hrana za divljač, puna visoko vrijednih bjelančevina. Sijeno se za zimsku prehranu skuplja već od svibnja. Dobro prosušeno, sadrži tek 15 posto vlage, što je preduvjet za dugo čuvanje. Čičoka (neki je još zovu divlji krumpir) je veoma zahvalna za hranidbu divljači, posebno zeca, srne i divlje svinje. Može uspijevati gotovo svuda, otporna je na bolesti i sušu, a uz minimalan rad i male troškove, daje siguran prinos. Zec i srna brste njezino lišće u vrijeme vegetacije, a divlja svinja rujući vadi gomolje iz zemlje (često napravi velike kratere u potrazi za podzemnim izdancima). Na ovome mjestu valja podsjetiti na jedan od mogućih načina dodavanja soli. Naime, uz njezino izlaganje u solištima ili u obliku tzv. stočne soli (u kamenu), sol se može dodavati i kao slana otopina kojom se škropi suha voluminozna hrana, primjerice sijeno. Na kraju, lovce treba podsjetiti da u zimama s visokim snježnim pokrivačem ili, pak, s ledenom pokoricom, prilaze do hranilišta valja održavati što čišćim, kako bi divljač mogla doći do njih. LOVIŠTA POD SNIJEGOM I PRIHRANA DIVLJAČI Prihranjivanje treba prilagoditi uvjetima u lovištu Tomislav Mihaljević S dolaskom zime, dodatni izvori hrane divljači trebali bi poslužiti stvaranju masnih naslaga, kako bi u zimu ušla u dobroj kondiciji. Dobro uhranjena divljač, u doba većega snježnog pokrivača miruje u zaklonu, racionalizirajući tako potrošnju tjelesne energije i ne iscrpljuje se tražeći hranu, a slabo uhranjena i neprihranjivana divljač u potrazi za hranom još više se iscrpljuje i slabi. Ovakva divljač svakako je lak plijen predatora, a i podložna je bolestima. S prihranjivanjem treba početi početkom jeseni, tako će divljač znati gdje može naći hranu kad joj stvarno zatreba. Teorija i praksa pokazale su da divljač koja nije pravilno i pravodobno prihranjivana u zimskom razdoblju, migrira u druga lovišta i ako tamo nađe 12 dovoljno hrane i mira, tamo i ostaje. Hranilišta trebaju biti smještena prema rasprostranjenosti divljači kojoj se hrana iznosi. Nije potrebno posebno naglašavati da su bolja natkrivena hranilišta, u kojima hrana ne može kisnuti i kvariti se. Ipak, najvećom se greškom može smatrati iznošenje nekvalitetne hrane za divljač, bilo da je riječ o sijenu, kukuruzu ili vrlo rijetko o silažnoj hrani. jenastih treba davati stočnu repu, mrkvu, stočni kelj i čičoku. Količina hrane za, primjerice, 100 zečeva mogla bi izgledati ovako: oko 5 kg sijena, 3 kg zrnaste i 5 kg korjenaste hrane na dan. Dakle, potrebe hrane u jednom lovištu izračunavaju se na osnovi broja dana za prihranu i brojnog stanja zeca pred korištenje, primjenjujući ovakav normativ utroška hrane. Osim ovih osnovnih vrsta hrane, zečevi rado jedu i grane mekih stabala topole i vrbe, pa je dobro povezati snopiće nakresanih grančica i postaviti ih na visini dostupnoj zečevima, čime ćemo im upotpuniti hranidbu, a zasigurno i smanjiti štete na mladim voćkama. PRIHRANJIVANJE ZEČEVA PRIHRANJIVANJE SRNEĆE DIVLJAČI Za dvadesetak zečeva dovoljno je jedno hranilište, a koliko ih treba biti u lovištu, svakako zavisi o bonitetnom razredu, odnosno broju jedinki na 100 ha. Osnovne vrste krmiva za zeca su kvalitetno sijeno djeteline ili lucerke, od žitarica kukuruz ili zob, a od kor- Rast mladih grla, razdoblje rasta rogovlja srndaća pa i prestanak razdoblja embriotenije kod srna, negdje pred kraj zime, glavni su razlozi za prihranu, jer i zahtijevaju pojačanu hranidbu u zimskom razdoblju. Kvalitetna hrana mora biti zastupljena u hranidbi srneće divljači, između ostalog i zato što ona već u prvoj godini života formira 80 posto tjelesne mase pa se izgubljeno u prvoj godini života ne može nadoknaditi. Od mineralnih tvari, Broj 74, studeni - prosinac 2010. LOVIŠTE PRIHRANJIVANJE DIVLJIH SVINJA nužno je iznositi sol u solila tijekom cijele godine, a osobito u doba mijenjanja dlake. Od ostalih minerala najvažniji su kalcij i fosfor, kao i vitamini D i A. Smatra se da je za gradnju srednje kvalitetnog rogovlja dnevno potrebno po 2,5 grama soli, kalcija i fosfora, a za vrhunski trofej potrebno je dnevno 4 grama kalcija i fosfora, uz osnovne hranjive tvari. Sve ovo nameće zaista strog kriterij za kvalitetu prihrane srneće divljači, a srne su i veoma probirljive pri uzimanju hrane. Od kabastih krmiva, za srneću je divljač najbolje sijeno djeteline lucerke, dobro livadsko sijeno i lisnik. Davanje lošeg sijena nepotreban je trošak, jer srne ga neće jesti. Bitno je također da sijeno u stogu ili hranilištu bude nabijeno, da ga divljač uzima s izvjesnim naporom, jer to smanjuje rastur. Sijeno koje iznosimo zimi upija veće količine vlage te gubi kvalitetu i ukus i tamni. Za prehranu srna može poslužiti i žir, bukvica i kesten, ali trebaju se na vrijeme skupiti i iznijeti u hranilišta. www.lovackisavez-hb.ba Osim kabastih krmiva, srnama obvezno moramo u hranilišta stavljati žitarice i korjenastu hranu u valov (korito), koji treba biti sastavni dio svakog dobro izgrađenog srnećeg hranilišta. Žitarice kao koncentrirana krmiva osiguravaju dovoljne količine energije, a sočnim se hranjivima osigurava dovoljna količina vode za pravilnu probavu. Od žitarica, srnećoj divljači treba davati kukuruz i zob, a od sočne hrane stočnu repu, stočni kelj, čičoku i mrkvu. Bilo bi također poželjno u doba rasta rogovlja (siječanj – ožujak) u hranilišta dodavati koncentriranu smjesu, a isto tako i u vrijeme laktacije-dojenja lanadi (svibanj – lipanj). Uvjeti u pojedinim lovištima znatno se razlikuju, prema tome potrebno je osigurati prihranjivanje u razdoblju od studenog do ožujka (ovisno o debljini snježnog pokrivača i dužini zime). Svinje se zadržavaju na hranilištu više sati i tijekom noći se vraćaju nekoliko puta. Budući da se ponekad porodične zajednice međusobno ne podnose, treba dobro procijeniti koliko je hranilišta potrebno na jednom području. Dodano krmivo treba rasporediti na što većoj površini, jer krmače nisu blagonaklone prema nazimadi, neovisno o srodstvu. Vrlo dobro rješenje za odrasle je takozvani „valjak“ za hranjenje. Riječ je o valjkastoj, metalnoj posudi iz koje ispada kukuruz pri okretanju. Za hranidbu se rabi i sitni industrijski krumpir, otpaci žitarica, voće neprikladne kvalitete i žir. Preporučuje se hranilište postaviti na suhom tlu (manja mogućnost invazije parazitima) i najmanje jednom godišnje provesti dezinfekciju nekim od preparata. Drugi način prihranjivanja je podizanje jednogodišnjih i višegodišnjih nasada, kao što su repa, stočni kupus, kelj i kukuruz. Tijekom vegetacije potrebno je ove nasade zaštititi ogradom ili električnim „pastirom“. Konačno, treći način prihranjivanja je osnivanje hranidbenih putova. Rade se na taj način što se pokraj šumskih putova, prolaza, kaljužišta ili na šumskim proplancima izoru brazde i u njih siju krumpir ili druga krmiva. Ovo je vrlo efikasan način dopunskog hranjenja, koji istodobno zadovoljava potrebe svinja za rovanjem. Polovinom rujna počinje jednolična prehrana, uglavnom žirom i bukvicom, što dovodi do nedostatka bjelančevina, budući da je omjer bjelančevina i škroba u navedenim plodovima 1 : 16, tako da je u tom razdoblju bitno obogatiti hranu nekim proteinskim krmivom. Treba voditi računa i o tome da se ovisno o starosti i stupnju razvijenosti tijela mijenjaju i potrebe za hranjivim tvarima. Tako u svinja u dobi do 4 tjedna primarno mjesto u razvoju imaju kostur i mišići, a poslije raste količina masnog tkiva. Normativi hrane koja se planira, priprema i iznosi, ovise o broju divljači, broju hranidbenih dana, klimatskim uvjetima u lovištu, broju snježnih dana, ledenim kišama i nizu faktora, a plan prihrane je složen i stručan zadatak u lovištu. 13 GRABEŽLJIVCI JESENSKO-ZIMSKA LOVNA SEZONA Jesu grabežljivci i štetočine, ali imaju i dobrih strana I vuk, i čagalj, i lisica, i kuna, i ris čine štete na divljači i domaćoj stoci. Tako gledano, trebalo bi ih sve potamaniti. Ali, sve to treba gledati i iz drugoga kuta. U lovištima uvijek ima slabih, iznemoglih i bolesnih primjeraka divljači. Da ih nitko ne uklanja – a to čine ovi grabežljivci – šume bi bile prepune svakojakih uginulih životinja, što bi uzrokovalo razne bolesti koje bi se prenosile na stoku i na ljude Dobroslav Vrdoljak K raj jedne i početak druge godine mnogim je lovcima najznačajniji dio lovne sezone. Ovih je dana pri kraju lov na zeca i još neku nisku divljač, a dolazi najbolje vrijeme za lov divljih svinja. Divlja je svinja u posljednje vrijeme u mnogim našim udrugama divljač koja se najradije lovi. Možda je razlog i u tome što je u svim lovištima u BiH, bila ona nizinska, brdska ili planinska, ima sve više. Istodobno, u mnogim se lovištima sve manje lovi zec, bilo zato što ga sve manje ima, bilo zato što se lovci, posebice mlađi, sve više žele ogledati u lovu na crnu divljač. Loveći divlje svinje, često se, usputno, puca i na neke od grabežljivaca. A od njih, u našim lovištima najviše ima vuka, lisice, čaglja i kune, a u nekim se krajevima pojavljuje i ris. Negdje ih je više, negdje manje, za neke su lovci zainteresirani, za neke i nisu. U zimsko doba znaju se u nekim udrugama organizirati i posebni, skupni lovovi na grabežljivce, najčešće na vuka. Mnogi lovci gore od želje odstrijeliti vuka, jer je vuk ipak najveći grabežljivac u našim lovištima. Opjevan je u pjesmama, priče se o njemu pričaju, najčešće s dosta mašte i neistina. Ljudi s ruralnih područja imali su velikih problema s vukom, nanosio im je goleme štete na stočnom fondu. VUK (Canis lupus ) Vuka ima u cijeloj Europi, Aziji i Sjevernoj Americi, i svugdje mu je ćud ista, ona vučja. Opaka je to zvijer, ali i dovoljno lijepa, i skoro svaki lovac rado bi je odstrijelio. U našim je šumama nekada bio velik broj vukova. Nažalost, postojeći po- 14 datci nisu bili najtočniji i pravi broj vukova nikada nismo znali. Brojnost se najčešće procjenjivala na temelju prijava počinjenih šteta i broja odstrijeljenih primjeraka. Do donošenja Zakona o lovstvu FBiH, 2005. godine, vuk je bio kod nas nezaštićena divljač, a novi ga je zakon zaštitio lovostajem. U nekim susjednim zemljama lov na vuka drukčije je reguliran, pa je u Hrvatskoj od 1995. godine pod zakonskom zaštitom, u Crnoj Gori dopušten je samo higijenski odstrel, u nekim ga zemljama Europe nema, pa ga i ne love. Zapravo, bilo ga je i u tim zemljama, ali je bezrazložno istrijebljen. U BiH vuka nema uz rijeku Savu. Može se reći da od 1998. do 2008. nijedan vuk nije primijećen niti odstrijeljen sjevernije od crte Bosanska Dubica – Prnjavor – Derventa – Gradačac – Bijeljina. Evidentirano je da je od 1880. do 1907. odstrijeljeno, odnosno uništeno 15.447 vukova, što je oko 550 primjeraka godišnje. Procjenjuje se da je u tom razdoblju u BiH bilo oko 1000 vukova. U to vrijeme, a i poslije, u narodu se cijenio lovac koji odstrijeli vuka, i on je posebno darivan. Vučju su kožu nosili kroz sela i dobivali darove. Između Prvoga i Drugoga svjetskog rata broj vukova je stagnirao, a poslije Drugoga svjetskog rata pojavio se u velikom broju. Zbog velikih šteta koje su vukovi činili stočarstvu te pod pritiskom javnosti, Vlada BiH donijela je Uredbu o trovanju vukova, u cilju smanjenja njegova brojnog stanja. Od 1946. do 1953. u BiH je provedena nezapamćena kampanja uništavanja vuka svim raspoloživim sredstvima i metodama. Svi lovočuvari i šumari koji su se bavili lovom bili su educirani kako postavljati otrovne meke (sa strihninom ili cijanvodikovim ampulama), kako postavljati različite zamke ili gvožđa. U tom je razdoblju uništeno preko 5500 vukova. Bilo je stradavanja i ostalih zvijeri, stoke, pa i ljudi. Sada se cijeni da u BiH nema više od 300 do 350 vukova. Vuk jest najveći i najopasniji predator u našim lovištima i on praktički nema neprijatelja, ali nisu točne sve priče o njemu. Hrani se svime što stigne uhvatiti: srnu, divokozu, Broj 74, studeni - prosinac 2010. GRABEŽLJIVCI muflona, divlju svinju, lisicu, zeca, od domaćih životinja: ovcu, kozu, tele, magarca, konja (osobito ždrijebe), a u nedostatku svega nabrojanog ide i na niže vrste, pa i na strvine. Vuku je posebna poslastica pas, ali i pas ne voli vuka. Ne zna se otkuda tolika netrpeljivost tako bliskih srodnika. Manji psi i oni manje ratoborni kad osjete vuka u svojoj blizini, bježe glavom bez obzira. Veći psi i tornjaci ulaze u borbu s vukom, pa on njih radije izbjegava. Čovjeka ne napada, respektira ga, pa se u posljednjih sto godina ne bilježi da je vuk napao čovjeka. Postupamo li pravilno s vukom u posljednjih 50-ak godina? Na ovo je pitanje teško izravno odgovoriti, ali je sigurno da će različite grupacije i udruženja građana različito odgovoriti na njega. Za neke je vuk štetočina koju treba istrijebiti. Za druge je, pak, vuk simbol prirode i divljine, i za njih od vuka nema ljepše zvijeri u našim šumama. Mislim da je istina negdje između. Mijenjaju se zakonski propisi koji se odnose na vuka, mijenja se i svijest građana, a posebno se odnos prema vuku mijenja kod mlađe populacije. U suvremenom civiliziranom svijetu razdoblje bjesomučnog uništavanja vuka je prošlost. Njegov broj i njegova rasprostranjenost stalno se povećava. Da bi mu se osigurao opstanak, potrebno je suštinski mijenjati stav prema vuku. Treba voditi evidenciju i utvrditi točne podatke o broju vukova u lovištima, o štetama koje on čini na lovnoj divljači i na stoci. Tek nakon stvarnog uvida u njegovu brojnost i štetnost, mogu se donijeti pravilne procjene o njegovoj koristi ili štetnosti. Vuk je, nesumnjivo, koristan u lovištu, bez obzira na štete koje nanosi, ali se njegov broj mora svesti na podnošljivu mjeru. ČAGALJ-ŠAKAL (Canis aureus ) Osim vuka, potrebno je navesti još neke grabežljivce u našim lovištima. Čagalj je zvijer kojoj je pradomovina južna i zapadna Azija, ali se postupno širi i na ostale dijelove Azije i u Europu. Južne dijelove Europe odavno je naselio, a u posljednje vrijeme sve je češći gost na jadranskim otocima, u Dalmaciji, Lici, Hercegovini i zapadnoj Bosni. Prijeti opasnost da naseli i ostale dijelove BiH. www.lovackisavez-hb.ba Ovaj grabežljivac je po visini i težini između vuka i lisice, pa mu težina ne prelazi 20-ak kilograma. Po načinu života i prehrani, sličan je lisici. Lovi noću, u čoporima, a danju se odmara u brlogu. Bezobrazan je i drzak grabežljivac. Napada sve što može svladati: srne (posebice lanad), ovce, koze, jarad, janjad, zeca, sitnu perad i glodavce. Rado ide na strvine. S obzirom na blisku srodnost sa psom, parenje i skotnost su im jednaki. Više jede lešine i otpatke u blizini naselja. Velika je opasnost stočarima jer im nemilosrdno napada stada ovaca i koza. Tamo gdje živi, lako se prepoznaje po svom dugom i otegnutom zavijanju. LISICA (Vulpes vulpes) Opisivati lisicu suvišan je posao, ona je veoma dobro poznata svakom lovcu. To je zvijer s bezbroj lukavstava, mogla bi ih pozajmiti i drugim životinjama. Osjeti su joj neobično izraženi, pa je s njom teško uspoređivati neke druge životinje. Ne zovu je bez razloga „teta lija“. Najvećim dijelom godine hrana su joj miševi, voluharice, žabe, puževi, rakovi, insekti i lešine. Lija tamani ptičja gnijezda pa jede jaja, a i mlade ako su se izlegli. To je posebice nezgodno za ptice koje se gnijezde na zemlji (fazan, jarebica, patka, guska…), jer ih lako pronalazi. Posebno je opasna dok odgaja mlade. Brižna je majka, pa donosi velike količine hrane, koju lisičići ne mogu ni pojesti. U to doba sve što može svladati donosi u jazbinu. Jazbine najčešće otima od jazavca, malo ih preuredi i napravi na njima još nekoliko otvora za bježanje ako dođe u opasnost. O lisici kruži bezbroj priča, ali uvijek je naglašena njezina dosjetljivost, lukavstvo i drskost. Najviše strada u vrijeme lova na nisku divljač, jer je lovački psi rado pronalaze i gone. Iako se dobro skriva i zavarava trag, tada naleti lovcu na nišan. Dok joj je krzno bilo na cijeni, mnogo je lisica stradalo ponajviše zbog dobre prodaje njezina krzna. Prije 50-ak godina bilo je malo udruga u kojima se ne bi odstrijelilo lisica koliko je i lovaca u njima. Seoski živalj lisici najviše zamjera upade u peradarnike i torove i uzimanje ponajboljih koka i janjadi. No, ona čisti okoliš od strvina i bolesnih životinja, pa bi je trebalo osloboditi od bjesomučnog proganjanja. Iako je posljednjih godina nitko ne lovi radi krzna, ipak ih u jednoj lovnoj sezoni mnogo strada. Lovci tako daju loš primjer, jer poslije odstrela najčešće nitko o njima ne vodi brigu i one ostaju tamo gdje su i odstrijeljene. Bez obzira na sve njezine nevaljalosti, lisicu bi trebalo planski loviti. Potrebna je u lovištu, ona je „šumski doktor“, a zna se da su svi doktori potrebni. KUNA (Martes martes) Među najznačajnijim i najopasnijim štetočina u lovištu su kuna zlatica i kuna bjelica (Martes foina). To je ujedno i najmanja štetočina, težina joj je jedva 2 kg, a dužina do 80-ak cm, s repom. Znali su se uloviti i primjerci od 105 cm, ali to je prava rijetkost. Takve kapitalne primjerke stari su krznaši zvali krstašima. Teško je opisati njezinu hitrost i spretnost u preskakanju s drveta na drvo. Vrlo je radoznala. Sakrije se između grana i uporno promatra tko se kreće oko „njezinih dvora“. Živi svugdje, najradije u duplji staroga drveća, a u nedostatku takvih skloništa prisvaja gnijezda vjeverice ili neke veće ptice. U posljednje vrijeme česti su stanari u napuštenim kolibama, kućama, štalama, šupama, u gomili drva ili kamenja. Hrana joj je: pacov, miš, kunić, zec, ptice i ostala živina. Na žrtvu skače hitro, hvata je oštrim zubima za vrat i presijeca joj krvne žile. U stanju je na taj način svladati i desetostruko veću žrtvu. Mnogo ne jede, ali ubija mnogo. Od ubijene žrtve najčešće posiše malo krvi ili po- 15 GRABEŽLJIVCI pucajući na nju. Neoštećenoj kuni bila je daleko viša cijena. Što sada raditi s kunom? Krznaša više nema, poumirali su, a novi se ne upuštaju u taj zanat, jer krzno kune skoro i ne vrijedi. Kuna se doista namnožila. Zahvaljujući prekobrojnosti kune, zečeva i kunića sve je manje. Ona svoj jelovnik ne mijenja. Nanosi štete i domaćoj peradi. Jedino je dobro to da u prostorijama gdje se ona naseli više neće biti pacova ni miševa. Za vrlo kratko vrijeme ona sve to potamani. RIS (Linx linx) jede mozak iz glave neke ulovljene ptice. A kako tek progoni vjevericu! S grane na granu, s drveta na drvo, progoni je dok je ne ulovi. Kuna se u posljednjih 20-ak godina iznimno namnožila, a razlog je i u tome što ona sada skoro i nema neprijatelja. Njezino je krzno bilo na visokoj cijeni, pa su je i radi toga mnogo lovili. Sada je i njezino krzno i krzna ostalih krznaša izgubilo vrijednost, pa nitko nema interesa da je samo zbog toga traži. A nekada, stari lovci krznaši tražili su je danima. Pamtili su njezina gnijezda i obilazili ih u vrijeme kad je krzno najbolje, u siječnju i veljači. Za jedno krzno kune mogli su platiti lovačku članarinu, sve streljivo za godinu dana i opet da im ostane za jedne opanke. Bilo je i onih okorjelih lovaca na kune koji su je hvatali golim rukama, da joj ne oštete krzno IZVJEŠĆE O TAMANJENJU ŠTETOČINA, koje je, godine 1951., donio Savez lovačkih društava NR BiH Hajke na vukove održavane su u mnogim područjima NR BiH. Lovci su se odazivali pozivima na hajku, ali hajkači – iako je baš njihova stoka bila ugrožena od vukova – nisu se odazivali. Ako i jesu, bili su nedisciplinirani, kasnili su, što je utjecalo na slab uspjeh hajke. Odstrijeljen je poneki vuk, ali je sve to neznatno prema broju vukova na našem području, koji čine goleme štete kako našim lovištima, tako i stočarima našega kraja. U tijeku jedne godine, 1950., vukovi su uništili 29.980 ovaca, 2370 koza, 4800 goveda, 1850 konja, 1450 mazgi i magaraca i 1270 svinja. To su bile milijunske štete, za koje su i lovci djelomično bili odgovorni. Tada se kao najefikasnije sredstvo za tamanjenje štetočina, osobito vukova, pokazao otrov. Godine 1947. održan je u Sarajevu tečaj za „tamanjenje štetočina“. Pohađali su ga lovci – po jedan iz skoro svakoga lovačkog društva – i tako su društva dobivala osposobljenog lovca za rukovanje otrovom, što im je omogućilo da svoja lovišta uspješno očiste od štetočina i u njima omoguće uzgoj i normalan razvoj divljači. Osim hajki i trovanja štetočina, svim je lovačkim društvima preporučeno da uništavaju podmladak vukova u leglu, da se vuci hvataju u gvožđa i druge zamke, da se čekaju kod krvi i strvina, itd. Prema podacima istoga saveza, u 1952. godini odstrijeljeno je ili utamanjeno 1767 vukova, 10.501 lisica, 1760 kuna zlatica i 683 kune bjelice. M. Bešlić 16 Ris je jedna od najzanimljivijih zvijeri u Europi, ali je, nažalost, skoro iščezla. Prije 50-ak godina smatralo se da ga ima još jedino u Makedoniji. Ris je ponovno naseljen u Sloveniji početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u blizini Gorskoga kotara, pa je ubrzo prešao u Hrvatsku. On rado ide za hranom i za mirnijim područjima, pa se spustio ubrzo u Liku i Dalmaciju. Već duže vrijeme naši se lovci susreću s risom u šumama BiH. Neki su primjerci i odstrijeljeni. Nailazilo se i na mrtve primjerke divljači koju je ris zaklao. Ris dostiže dužinu od 130 cm, a težinu i do 25 kg. Visina mu je oko 75 cm, što mu omogućava kretanje po dosta visoku snijegu. On je naša najveća mačka. Ima tri karakteristična znaka prepoznavanja: kratak rep, zaliske i čuperke crnih dlaka na vrhu šiljatih ušiju. Staništa su mu veliki kompleksi starijih šuma. Dobro mu je razvijen sluh, a nešto slabije njuh i vid. Plijen čeka skriven u krošnji drveta ili iza nekog panja. Skače na žrtvu i odmah je zakolje. Ako sve odmah ne pojede, vraća se dovršiti započeto. Hrani se uglavnom srnama, kozama i divokozama, ovcama, pa i lisicama, te i drugim nižim vrstama divljači. Živi do 14 godina, ako ranije ne ugine, jer i on obolijeva od bjesnila. Ris, osim čovjeka, gotovo i nema neprijatelja, jer ga vuk ne napada osim u čoporu. S obzirom na to da ris tek naseljava lovišta u BiH, prerano bi bilo govoriti o štetama koje nanosi našem lovstvu i plemenitoj divljači u lovištima, pa neka ta procjena ostane za neko drugo vrijeme. Svi nabrojani predatori ujedno su i najveći grabežljivci u našim lovištima. Svi su u lancu prehrane uglavnom mesožderi. Napadaju divljač, a i stoku. Čine štete na obje strane. Ako tako gledamo, trebalo bi ih sve potamaniti. Ali, imaju oni i dobrih strana. U lovištima uvijek ima slabih i iznemoglih primjeraka, bolesnih jedinki. Da ih nitko ne uklanja, šume bi bile prepune svakojakih uginulih životinja, što bi uzrokovalo razne bolesti koje bi se prenosile na stoku i na ljude. Ovi nam grabežljivci osiguravaju da u lovištima nema slabih, nemoćnih, sakatih, šmrljavih i tko zna kakvih sve primjeraka, koji nisu sposobni za život a kamoli da u reproduktivnom ciklusu donose na svijet zdravu mladunčad. Problem je kad se grabežljivci toliko namnože, da dođe do poremećaja prirodne ravnoteže. Tada nekih vrsta nestaje. Na nama lovcima i ljubiteljima prirode zadatak je da do toga ne dođe. Mora se pratiti stanje i brojnost svakoga predatora i ne smije se dopustiti poremećaj ravnoteže u prirodi. Ako se želi uspješno gospodariti lovištem, svake se godine mora planirati koliko koje divljači treba naseliti, koliko koje divljači treba odstrijeliti, te koliko koje divljači treba privremeno zaštititi. Mora se priznati da u nekim našim sredinama još ima lova i odstrela „napamet“, bez plana i brojanja, držeći se samo broja dana koji su kalendarom određeni za lov neke divljači. U odnosu na nekada, sada je stanje daleko bolje, ali ima još prostora za stvaranje više reda, za mijenjanje odnosa lovac – divljač – priroda. Broj 74, studeni - prosinac 2010. LOVNA DIVLJAČ JELEN LOPATAR (Dama dama L.) Atraktivna i izuzetno cijenjena krupna divljač Jelen lopatar najprikladnija je jelenska vrsta za uzgoj u ograđenom prostoru. Uzevši u obzir skromnost stanišnih zahtjeva, otpornost na bolesti, visoku plodnost i brz rast i razvoj te relativno veliku prilagodljivost na postojeće uvjete života, ova vrsta jelena ima izrazitu prednost u odabiru za umjetni uzgoj Mr. sc. Ivan Jurić J elen lopatar (Dama dama), kojeg nazivamo još lanjac ili šarenac, pripada redu papkara (Arctiodactyla), podredu preživača (Ruminantia), porodici jelena (Cervidae) i rodu (Dama). Potječe iz istočnog Sredozemlja. Rimljani su već u 3. stoljeću naselili njime neke svoje provincije (područje današnje Španjolske, Francuske i Njemačke) i poslije ga prenijeli na područje Engleske. Danas je rasprostranjen gotovo u cijeloj Europi, osim Islanda, sjeverne Skandinavije, sjevera Rusije te Grčke. Osobito je brojan u Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Slovačkoj i Danskoj. Najčešće je u ograđenim lovištima i uzgajalištima, ali i u otvorenim šumskim područjima. U susjednu Hrvatsku i Srbiju lopatar je unesen sredinom 19. stoljeća. U Bosni i Hercegovini lopatar je uzgajan u Bugojnu, a u poslijeratnom razdoblju uzgaja se u ograđenom lovištu Rakovica na području općine Ilidža i na privatnoj farmi kod Gornjeg Vakufa. U lovište Rakovica, u organizaciji JP „Sarajevo-šume“, godine 2005. nabavljena je potrebna uzrasna struktura matičnog stada iz Hrvatske. Danas ovo lovište, na površini od 190 ha ograđenog prostora, ima oko 135 jedinki. Opredjeljenje investitora za uzgoj jele- www.lovackisavez-hb.ba na lopatara u lovištu Rakovica je da osim lovnog i ekonomskog značenja zasigurno ima i valorizaciju lovnog turizma kao i povećanje jedinki za rasplod, kako u županiji/kantonu Sarajevo, tako i u drugim područjima Bosne i Hercegovine. VANJSKI IZGLED I OPIS Jelen lopatar manji je od običnog jelena. Dužina je tijela od 90 do 150 cm, rep je dugačak od 10 do 23 cm, a visina je u grebenu do 110 cm. Težina jelena kreće se od 60 do 90 kg, a ženke oko 50 kg. Veličina i težina znatno ovise o staništu, prehrani, gustoći populacije i nizu ostalih čimbenika. Boja dlake lopatara ljeti je svijetlokestenjasto-smeđa, s tamnom prugom na hrptu. Na tijelu se ističu bijele pjege, koje se prema vratu gube a u donjoj trećini ograničava ih svijetla uzdužna pruga. Donji dio vrata, prsa i noge su svjetliji, trbuh je bijel. Stražnji dio tijela, ogledalo, s obje strane ograničen crnom prugom, rep je s gornje strane smeđecrne, a s donje bijele boje. Zimska dlaka je jednolično sivo smeđa, po hrptu tamnija, prema trbuhu svjetlija, a trbuh i stražnji dio, ogledalo, bijeli. Treba reći da opisana boja dlake varira, ovisno o staništu i starosti jedinke. Jelen lopatar ima 32 zuba, zubna formula glasi: I 0/4, P 3/3, M 3/3. Sva osjetila lopatara dobro su razvijena, a vid mu je razvijeniji nego u običnog jelena. Papci su slični papcima običnog jelena, ali su manji, izduženiji, zašiljeniji s prednje strane, pa su im takvi i otisci. Otisak papaka prednjih nogu ima jajolik, a stražnjih kruškolik oblik. Izmet je oblikom i bojom sličan izmetu običnog jelena, ali lopatarov ima na tupom kraju manje udubljenje, a na zašiljenom kraju izraženiji vrh koji prelazi u šiljak. Jedna od najznačajnijih karakteristika lopatara je morfološki vrlo specifičan oblik rogova. Oni se bitno razlikuju od rogova običnog jelena i unekoliko sliče rogovima losa. Potkraj prve godine života, muškom teletu počinju rasti prvi rogovi, i to su uvijek šiljci dugački 3 do 12 cm, bez parožaka ali s jakim vijencem. Prve rogove čisti od lika u kolovozu a odbacuje u svibnju, potkraj druge godine života. Drugi rogovi, posebno u dobrim stanišnim uvjetima, imaju razvijen parožak nadočnjak i srednjak, a treći i sljedeći rogovi se, iznad središnjeg paroška, šire i dobivaju lopatast izgled. Prednji je rub lopate ulegnut, stražnji izbočen i nazubljen. Nove lopate, koje se razvijaju u idućim 17 LOVNA DIVLJAČ godinama, sve su duže, jače, šire i teže i na njih otpada 2/3 dužine roga. Razvoj rogova može biti vrlo različit, ovisno o kvaliteti populacije, staništu, razini intenzivnosti uzgoja, pa vrhunac u razvoju rogova može biti dosegnut između osme i desete godine života ili, u nešto lošijim prilikama, između desete i dvanaeste godine. Rogovi iznimno jakih jelena lopatara dosežu težinu od 3 do 4 kg. NAČIN ŽIVOTA, PREHRANA I PONAŠANJE Jelen lopatar je divljač krda, u kojem živi cijele godine. Krda nisu odvojena po spolovima, nego se sastoje od jedinki oba spola i različite dobi. Jedino stariji jeleni žive sami i pridružuju se krdima, odnosno košutama u vrijeme parenja. Nema sklonosti migriranju, zadovoljava se relativno malim životnim prostorom, što je jedan od glavnih razloga njegova uzgoja u ograđenim prostorima. Svojim prehrambenim zahtjevima jasno pokazuje da potječe iz šumsko-stepskih područja i skloniji je travama i zeljastu bilju nego brstu drveća i grmlja. Osim trava i raznih zeljastih biljaka rado jede žir, različito šumsko sjeme, kestenje, divlje voće i gljive. Na pašu izlazi u ranim poslijepodnevnim satima, a ujutro se na paši zadržava dosta dugo, ako nije uznemirivan. Jedino u lovištima s premalo mira izbjegava otvorene prostore do sumraka. Osim kretanja hodom, kasom i trkom, za jelena lopatara karakteristično je odskakivanje s tla sa sve četiri noge istodobno. Nasuprot običnog jelena, jelen lopatar se ne kaljuža. Pri dosezanju hrane na šumskom drveću i grmlju, koja mu je visoka, vrlo se uspješno služi rogovima, a prilikom iskopavanja hrane, rogovima i papcima. RAZMNOŽAVANJE Ovisno o nadmorskoj visini, klimi i vremenskim prilikama, parenje počinje početkom listopada, a u nekim lovištima i potkraj listopada. Parenje lopatara nazivamo rikom, isto kao i kod običnog jelena i zvuči više kao promuklo roktanje. Rika traje 20-30 dana i ovisi o vremenskim prilikama u listopadu. Ričući jeleni na mjestima parenja okupljaju košute i silovito se bore protiv svakoga drugog ričućeg jelena koji im se želi približiti i pruža otpor. S košutom uvijek ostaje jači jelen koji iz borbi 18 izlazi kao pobjednik. U otvorenim lovištima, u doba parenja mužjaci u potrazi za ženkama prelaze udaljenosti i do 20 i više kilometara. Jelen lopatar u rici je temperamentniji i borbeniji od običnog jelena. Tijekom razdoblja parenja jeleni izgube 10 do 15 posto svoje težine, jer u to vrijeme uzimaju vrlo malo hrane, ali često piju vodu. Košute spolno sazrijevaju u drugoj godini života i uglavnom bivaju sve oplođene, a mužjak spolnu zrelost dostiže u četvrtoj godini. Gravidnost košute traje oko 240 dana, a oteli jedno tele (rijetko dva) potkraj svibnja ili početkom lipnja. Telad siše 3-4 mjeseca. Košute koje se nisu parile u vrijeme rike najčešće se pare u siječnju i veljači. Potpuno se osamostaljuju nakon 9 do 12 mjeseci. Godišnji je prirast oko 75 posto od matičnog broja košuta. teže je ocijeniti. Mlade košute imaju usku duguljastu glavu, vitak trup i tanak vrat. Pri utvrđivanju dobi na osnovi stvaranju zubnog cementa, očitavaju se tamniji i svjetliji slojevi na presjeku zuba (prvog kutnjaka). Svjetliji slojevi svjedoče o proljetnoljetnom razdoblju, a tamniji o zimskom, kada u hrani ima manje kalcija. NEPRIJATELJI I BOLESTI Jelen lopatar najčešće se uzgaja u ograđenim lovištima i uzgajalištima divljači, čime je mogućnost utjecaja većine mogućih predatora znatno smanjena. Lisica i psi skitnice mogu činiti štete na teladi u prvim danima života, dok još ne prate košutu. Ako je ograđeno lovište locirano unutar risova areala, postoji mogućnost njegova ulaska, jer mu penjanje po drvenim stupovima ograde nije problem. Divlje svinje mogu uništavati telad, ali s obzirom na korist koje čine jedući svu uginulu i svladavajući bolesnu i nemoćnu divljač, štete od divljih svinja neznatne su. Jelena lopatara napadaju iste bolesti kao i običnog jelena, ali je na njih daleko otporniji. ŽIVOTNI VIJEK I UTVRĐIVANJE STAROSTI Životni je vijek lopatara od 20 do 25 godina. Dob mu se utvrđuje prema vanjskom izgledu, rogovima, ponašanju i načinu života, a i, što je pouzdanije, na osnovi analize slojeva zubnog cementa. Stari zreli jeleni imaju kratak i debeo vrat, širu glavu, i prednji im je dio tijela jače razvijen od stražnjeg. Mladi jeleni izgledaju vitko i elegantno, vrat im je tanji, a glava izduženija i uža. Dob košuta Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZOBRAZBA NOVI KORAK SAVEZA U IZOBRAZBI ČLANSTVA Lovnici „lovili“ moslavačka iskustva Sukladno programskoj orijentaciji – stalnom obrazovanju i odgoju svoga članstva – Lovački savez Herceg Bosne upriličio je posjet lovnika svojih udruga LG „Moslavina“, elitnome hrvatskom lovištu čiji je koncesionar Agrokor, odnosno obitelj Todorić. Jednodnevni boravak u ovome lovištu lovnici su iskoristili za razgledanje lovnotehničkih objekata i za razmjenu iskustava sa svojim kolegama, kako bi nešto od toga pokušali primijeniti u svojim udrugama Dragan Naletilić A utobus, sa sedam-osam putnika, krenuo je iz kišnoga Mostara 10. studenoga oko 9 sati. Usput se zaustavljao, primajući lovnike koji su čekali na dogovorenim mjestima, što je tajnik Saveza, Ivica Lučić, vrlo pedantno i savjesno koordinirao. Putovali smo, naime, pravcem Tomislavgrad – Bugojno – Novi Travnik – Zenica – Doboj – Bosanski Brod pa autocestom prema Zagrebu, kako bismo većini lovnika omogućili prijevoz ovim autobusom. Rekoh, u Hercegovini je kišilo, i teško je bilo očekivati da će nam vrijeme ići naruku. No, što smo dublje zalazili u Bosnu, brisači vjetrobrana na autobusu bili su sve manje „zaposleni“. U Novoj Biloj dočekalo nas je i nešto vedrine na nebu, a već u Žepču, gdje smo i doručkovali, bio je vrlo ugodan, sunčan dan. „Meteorolozi“ među nama, kad su to vidjeli, „smjelo“ su najavili lijep sutrašnji dan. Podiglo se raspoloženje u autobusu i nekako smo lakše, osobito mi koji smo od jutra bili u njemu, „podnijeli“ kilometre do odredišta, odnosno do izlaza s autoceste prema Popovači, a onda još četrdesetak minuta vožnje, uglavnom šumovitim i brdovitim terenom, do Vile Garić, gdje smo večerali i prenoćili. Tu nas je, u društvu svojih prijatelja-lovaca, dočekao Ilija Povratak na zborno mjesto www.lovackisavez-hb.ba Vrljić, predsjednik Saveza, i prije večere ukratko nas upoznao sa sutrašnjim programom. A jutro, kakvo se samo poželjeti može. Pohitali smo vani vidjeti gdje smo, zapravo, jer smo došli noću i ništa, naravno, nismo vidjeli. Pred vilom jezerce, šumarci i livade oko nje. U blizini i obiteljske kuće, tipične za ovaj kraj. Neki neobični mir „zvoni“ na sav glas, čovjek bi poželio ostati ovdje još neko vrijeme i prepustiti se ovoj ljepoti. No, ne možemo, moramo dalje, u lovište. Desetak minuta vožnje autobusom i pred lovačkim smo domom, „Jelendom“ se zove. Tu je naš domaćin, direktor lovišta Mijo Todorić, kojeg smo već upoznali na večeri u Vili Garić. Poneko piće, kratak razgovor i u dvorani smo gdje će početi radni dio našega posjeta LO „Moslavina“. A počeo je riječima dobrodošlice Mije Todorića, koji je iskoristio prigodu i prenio nam pozdrave i dobre želje Ivice Todorića, „gazde“ kako ga ovdje zovu, i spomenuo nekoliko podataka bitnih za lovište na čijem je čelu. A onda je riječ dao Luki Manojloviću, veterinaru koji je već dvadesetak godina u ovom lovištu. Premda nije lovac (to mi je rekao poslije, u vrijeme ručka), zaključujemo da Luka odlično vlada lovnom problematikom i da „u malom prstu“ ima sve ono što se ovdje događa. Iz njegova 19 IZOBRAZBA jednosatnog izlaganja o LO „Moslavina“ i divljači u njoj, najzanimljivijim i slušateljstvu najkorisnijim čine se razlozi zbog kojih je ovo lovište tako uspješno. Njih je, naravno, više: redovita košnja – tarupiranje pašnjaka, ali i svih dostupnih prosjeka i bankina; površinska odvodnja poplavnih livada; kalcizacija zemljišnog tla; zasnivanje umjetnih pašnjaka (TDS); zasijavanje jednogodišnjih poljoprivrednih kultura – remiza; iznošenje krepkih hraniva (ovisno o fiziološkim potrebama divljači); iznošenje sočnih i voluminoznih hraniva (ovisno o godišnjem dobu); dovoljno soli tijekom cijele godine; skrb o stalnoj dostupnosti vode za piće; zaštita od nepotrebnog uznemirivanja. Od lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata – neke od njih poslije ćemo i vidjeti – u lovištu ima: čeka – hranilica, hranilica, skladišta za hranu, solišta, objekata za prihvat i primarnu obradu divljači, natkrivenih sjenika i lovačkih nadstrešnica. Lovište ima svoje povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja i svako trofejno grlo koje se odstrijeli mora biti ocijenjeno. A pravila odstrela vrlo su jasna, i tu je golema uloga lovnika i lovočuvara, poglavito u pogledu selekcije u uzgoju, gdje se genetici i isključivanju iz parenja onih koji neće dati kvalitetno potomstvo poklanja izuzetna pozornost. Nekoliko pitanja naših lovnika i odgovora na njih, i izlazimo iz dvorane. Na redu je odlazak u lovište. U desetak džipova, uglavnom s ovdašnjim lovnicima kao vozačima, šumskom makadamskom cestom, mjestimice vrlo blatnjavom i skliskom, nakon petnaestak minuta stižemo do „prve postaje“, jedne nadstrešnice, a odatle pješačimo, od jednoga objekta do drugog. Razgledamo lijepo uređene čeke na rubovima travnatih čistina, a na čistinama hranilice i životinjskim papcima „uzorano“ zemljište. Ima tu „akcije i života“, zaključujemo, što nam potvrđuju i naši domaćini trudeći se odgovoriti nam na svaku našu, možda ponekad i nespretnu, radoznalost. Krstarili smo tako ovim lovištem dobra dva sata, gledali ovo i ono, i završili kod hvatališta divljih svinja, već poprilično uznojeni od hodanja i sunca koje je neobično snažno za ovo doba godine svojom toplinom obasipalo ovdašnje gore i brežuljke. Opet smo u džipovima, u koloni. Idemo nazad, prema Jelendomu, 20 Kraj hvatališta divljih svinja na ručak. Stižemo na vrijeme, baš u trenutku kad je jedan gospodin, na vatri u dvorištu, privodio kraju „nešto u loncu“. Kad smo k njemu, čovjek upravo završava lovački gulaš. Srneći je, kaže, to je za vas. Vidimo da je čovjek majstor svoga zanata, i da će gulaš biti pravi. Dok smo se motali po dvorištu, pozornost nam privuče i prostorija u kojoj jedan mesar dere kožu s jelena. To je sigurno jedna od onih „nekoliko glava“ o kojima je sinoć, na večeri, kao o svojim trofejima govorio poznati mostarski lovac Zoran Dujmović, pomislih. Ne znamo što će biti s tim jelenom, ali su nam domaćini kazali da se meso odavde, uz kontrolne markice, plasira na tržište, uglavnom u Vrbovec, i da od toga ostvaruju neki prihod. Opet smo u jutrošnjoj dvorani, ali sada na ručku. Zatičemo na stolovima daske pune kobasica svih vrsta, pršuta, sira..., različite salate, aperitive. Bio je tu i onaj gulaš iz dvorišta, rijetko je tko nasuo manje od dva tanjura. Kad smo pomislili, dosta je, baš smo se najeli, konobari donesoše pečenje. Čuo sam poslije više njih, pravih gurmana, kako govore da bolje pečenje u životu nisu jeli. Pridružujem se tim ocjenama, premda je upitno s kolikim pravom jer sam u autobusu bio jedan od vrlo, vrlo rijetkih koji je bio daleko „ispod sto“. Doček općenito, i ručak, za svaku pohvalu Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZOBRAZBA Ilija Vrljić i Mijo Todorić Jer nam se žurilo – valjalo je do Mostara „pregaziti“ oko 550 kilometara, a i domaćini su imali svojih obveza – sve je malo ubrzano. Kako i priliči, na kraju se predsjednik Saveza Ilija Vrljić obratio domaćinima s nekoliko prigodnih riječi: „Velika je čast doći u lovište obitelji Todorić. Da ovdje ostanemo i deset dana, imali bismo što gledati, premda smo i za ovih nekoliko sati vidjeli mnogo toga, vjerujem korisnoga našim lovnicima. Zahvaljujem vam, dragi domaćini, na gostoljubivosti i na pozornosti koju ste nam posvetili. Vrlo smo zadovoljni, a naše će zadovoljstvo biti potpuno ako se svi sretno vratimo svojim kućama.“ U znak sjećanja na ovaj posjet, predsjednik Vrljić uručio je prigodne darove Miji Todoriću i Luki Manojloviću. U povratku, u autobusu je bilo vrlo živo, ugodno. Daleko najzaslužniji za to bio je Zoran-Zoka Uložnik, lovnik LD „Vepar“ iz Prozora-Rame. Toliko energije, toliko nekoga sim- patičnog dara za pjesmu, priču, šalu... Bezbroj je puta prošetao s jednoga kraja autobusa na drugi, časteći sad ovom, sad onom rakijom sve po redu. S Vladom Bošnjakom – koji je bio „kažnjen“ osim svojih ispijati i čašice vozača Joze Ćužića i većinu čašica autora ovih redaka – Zoran je nekoliko puta i zagangao. Solidno, moglo se poslušati. Moram još spomenuti i Stipu Bulića, koji se sjajno uklopio u „Zoka show“, premda su zapravo svi, svatko na svoj način, doprinijeli da nam posjet LO „Moslavina“ ostane u ugodnu sjećanju. Cilj je bio da lovnici vide nešto novo, nešto što mogu prepoznati korisnim. Taj je korak učinjen. A hoće li biti učinjen i sljedeći? Ako je pak taj sljedeći korak skori zajednički lov svih lovnika – koji je načelno dogovoren u autobusu – u redu. Ali tu ne bi trebalo stati. Svaki bi lovnik mogao i morao dio iskustava s ovoga posjeta pokušati oživjeti u svojoj udruzi. Nije jednostavno, ali nije ni nemoguće. STRUČNA IZOBRAZBA KADROVA IZ OBLASTI LOVSTVA Održivo upravljanje lovištima u cilju povećanja prihoda Seminar je održan od 11. do 13. studenog 2010. u Travniku. Tijekom dvadesetak sati nastave, ugledni lovački i kinološki stručnjaci predstavili su polaznicima nekoliko vrlo značajnih tema o racionalnom korištenju šuma i divljači, nakon čega su polaznici pristupili i polaganju ispita Ivica Drmić U okviru projekta razvoja i zaštite šuma, Vlada implementira projekt „Održivo upravljanje lovištima u cilju povećanja prihoda“. Namjera je Vlade pomoći u provedbi zakonodavnih reformi u organizaciji šumarstva i lovstva te racionalnom gospodarenju produktima šumarstva, lovstva i divljači. Provedbom ovih reformi očekuje se povećanje prihoda od šumskih resursa, produkata lovstva, poboljšanje gospodarenja šumama i lovnom divljači, unaprjeđenje zaštite biodiverziteta kroz sudioničke pristupe u planiranju korištenja zemljišta i prirodnih resursa. Projekt je financirala Svjetska banka, a konzultantske usluge daju konzorcij MAGAPROJEKT d.o.o. Banja Luka i WALD-PROJEKT d.o.o. Bosanska Krupa. Jedna od komponenti projekta je i „Promoviranje biodiverziteta kroz zaštitu i racionalno korištenje šuma i divljači u oba entiteta“. Osim što uključuje potporu nacionalnoj strategiji za biodiverzitet i korištenje šuma i divljači, cilj joj je i osiguranje većih prihoda. U okviru projekta, u razdoblju od 26. rujna do 2. listopada 2010. realiziran je prvi dio projektnog zadatka – studijsko putovanje u okviru teme „Održivo upravljanje lovištima u cilju povećanja prihoda“. Drugi dio www.lovackisavez-hb.ba projektnog zadatka – stručna obuka kadrova iz oblasti lovstva o naprijed navedenoj temi, realiziran je kroz trodnevni seminar. Seminar je održan od 11. do 13. studenog 2010. u Travniku, u hotelu „Lipa“. Magaprojekt d.o.o. snosio je troškove smještaja i hrane, a sudionici troškove prijevoza. LOVSTVO KAO GOSPODARSKA GRANA Uvodnu riječ na otvaranju seminara dao je Miladin Bačić, ravnatelj Magaprojekta d.o.o., nakon čega su uslijedila predavanja eminentnih stručnjaka iz oblasti lovstva i lovne kinologije: mr. sci. Saše Kunovca, prof. dr. Zorana Popovića, predsjednika Lovačkog saveza Srbije, mr. sci. Živka Rapaića i dr. sci. Alena Salkića. U 19 i pol sati teorijske nastave, predavači su predstavili sljedeće teme: Mr. sc. Živko Rapaić „Načini korištenja lovišta, uz preporuke i smjernice“, „Uzgoj divljači“, „Mjere za sprječavanje šteta“, „Hvatanje žive divljači“, „Lovna kinologija“ i „Dodatni načini korištenja lovišta“. 21 IZOBRAZBA Sudionici edukacijskog seminara Francuski film o iskustvima iz lovišta „Koprivnica“ pozitivno je pokazao model gospodarenja medvjedom koji bi se mogao primijeniti za povrat medvjeda na područje Pirineja u Francuskoj. Drugi film, iz lovišta Židovice u Češkoj, pokazao je izvrstan primjer dobroga gospodarenja divljači različitih vrsta, te kako se ostale gospodarske grane nadopunjavaju s lovstvom. Zaista impresivno zvuči podatak o 1268 fazana odstrijeljenih tijekom jednoga lovnog dana, te 22 podatak da 10 od 15 odstrijeljenih najjačih muflona u svijetu potječe iz ovog lovišta. Polaznici seminara detaljno su se upoznali s intenzivnim uzgojem fazana, jelena i divljih svinja, te s istraživanjima provedenim na srnjacima. Ujedno su se podsjetili i zakonskih obveza, od obveze označavanja lovišta, kratkoročnih i dugoročnih mjera planiranja (lovnogospodarska osnova, godišnji plan gospodarenja), ažuriranja podataka o katastru, proljetnih prebro- javanja divljači, itd. Naglašen je i problem administrativnih granica između lovišta, koje divljač ne poznaje, što može utjecati na valjanost podataka, a što je jedan od razloga za ustanovljenje posebnih lovišta za medvjeda i divokozu. Razvrstavanja pasa po FCI skupinama, faktori koji utječu na njuh psa, obuka pasa, s posebnim osvrtom na radne ispite za pse, organizacija kinoloških manifestacija i briga o zdravlju pasa, dio su programa iz oblasti lovne kinologije. Na kraju su polaznici seminara upoznati s obvezama implementacije međunarodnih konvencija (Bernska i CITES), čiji je i BiH potpisnik. Sada je potpuno jasno zašto je veliki problem pronaći gosta-lovca iz inozemstva, koji bi bio zainteresiran za odstrel medvjeda, vuka, risa, itd. Ovo pitanje zahtijeva angažiranje lovnih stručnjaka koji bi omogućili da se u BiH legalno vrši planski godišnji odstrel, poglavito krupnih predatora. Polaznici seminara pokazali su veliku zainteresiranost, postavljajući brojna pitanja predavačima, te aktivnim sudjelovanjima u provedenim diskusijama. Prema slobodnom mišljenju autora teksta, najvažniji naglasci sa seminara su: - prioritetno mjesto u mjerama gospodarenja trebalo bi pripasti mjerama zaštite lovišta i divljači u njemu - broj predatora u lovištu treba držati pod stalnom kontrolom, ne ugrožavajući pri tome biološki opstanak niti jedne vrste - sva bi lovišta trebala poboljšati indirektne (neinvazivne) načine korištenja lovišta: promatranje divljači; snimanje i fotografiranje divljači; organiziranje obuke i utakmica lovnih pasa, te organiziranje „eko-učionica“ s odgovarajućim predavačima o staništima i vrstama koje u njima obitavaju. Da bi do toga došlo moraju se zadovoljiti određeni preduvjeti: izgrađeni lovno-gospodarski i lovno-tehnički objekti, zadovoljavajuća stalna nazočnost određenih vrsta divljači u lovištu i osposobljenost kadrova - poboljšati povezanost lovstva s ostalim gospodarskim granama. Na seminaru je sudjelovalo 46 polaznika iz oba entiteta, djelatnika šumarskih gospodarstava, koja se bave i lovstvom, te lovačkih udruga. Polaznicima seminara uručeni su i odgovarajući materijali za učenje, koji su uglavnom pratili tematiku predavanja. Na kraju su polaznici seminara polagali pisani ispit, kojim su trebali potvrditi spremnost za nastavak započetog procesa. Ispitu je pristupilo 35 kandidata, a ispit su položila 23 kandidata. Dopunski termin ispita za polaznike koji nisu pristupili ispitu ili nisu položili ispit u prvom roku bit će organiziran naknadno. Broj 74, studeni - prosinac 2010. LOVSTVO PLANIRANJE U LOVSTVU Ni stručnjacima ovo nije jednostavan zadatak Izrada svih dokumenata planiranih Zakonom o lovstvu Federacije BiH počiva na prikupljanju podataka i izračunima osnovnih parametara. U nekim slučajevima može to izgledati jednostavno i lako, no praksa je potvrdila (a i zakonodavac je tako naveo) da se taj posao mora povjeriti stručnim ljudima Mr. sc. Vjekoslav Kostijal U Federaciji BiH, planiranje u lovstvu reguliraju: Zakon o lovstvu (Službene novine Federacije BiH, prosinac 2006.), Pravilnik o sadržaju, načinu i nositeljima izrade, odnosno odobravanja lovno-gospodarske osnove, godišnjeg i privremenog plana gospodarenja lovištem (Službene novine Federacije BiH, rujan 2006.), Pravilnik o uvjetima gospodarenja lovištima (Službene novine Federacije BiH, rujan 2006.), Rješenje o osnivanju uzgojnih područja za medvjeda (Službene novine Federacije BiH, rujan 2008.), Rješenje o osnivanju uzgojnih područja za divokozu (Službene novine Federacije BiH, rujan 2008.) i Stručne podloge za bonitiranje i utvrđivanje lovno-produktivnih površina u lovištima Federacije BiH. Iz obveza koje su definirane navedenim zakonskim i podzakonskim aktima proizlazi sljedeća obvezna planska dokumentacija: - lovno-gospodarska osnova - godišnji plan gospodarenja lovištem - privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem (ako ne postoji lovno-gospodarska osnova, samo jednu godinu www.lovackisavez-hb.ba do donošenja osnove) - program uzgoja divljači (samo za uzgajališta divljači) - program zaštite divljači (samo za površine izvan granica lovišta) - plan gospodarenja smeđim medvjedom za uzgojno područje - plan gospodarenja divokozom za uzgojno područje. Izrada svih navedenih planskih dokumenata bazira se na prikupljanju i izračunima osnovnih parametara potrebnih za izradu planskih dokumenata, a to su: 1. prebrojavanje i procjena brojnosti divljači 2. izračun lovno-produktivnih površina za pojedine vrste divljači 3. bonitiranje staništa za pojedine vrste divljači 4. utvrđivanje matičnog fonda i prirasta pojedinih vrsta divljači 5. izrada planova: plan prihrane i prehrane divljači; plan izgradnje i održavanja lovno-tehničkih i lovnogospodarskih objekata; plan odstrela; financijski plan. Prebrojavanje i procjena brojnosti divljači u lovištu temeljni je postupak u pribavljanju osnovnih podataka o stanju divljači u lovištu. Taj je postupak obveza korisnika lovišta. O ovom smo postupku pisali u jednome od prethodnih brojeva Hoopa. Izračun lovno-produktivnih površina za pojedine vrste divljači, bonitiranje staništa za pojedine vrste divljači i utvrđivanje matičnog fonda i prirasta pojedinih vrsta divljači specifični su postupci koji se povjeravaju stručnim ljudima i vrlo su ozbiljan postupak u planiranju, od čije kvalitete ovisi korektnost svih podataka u planskim dokumentima. Kao pomoćno sredstvo kod utvrđivanja lovno-produktivnih površina, bonitiranja staništa i utvrđivanja matičnog fonda i prirasta divljači, zakonodavac je donio stručne podloge koji u formi tabličnih vrijednosti vode do krajnjeg rezultata, a to je optimalan broj divljači i prirast divljači u lovištu. Na prvi je pogled sve to jednostavno, izvade se podaci iz tablica stručne podloge i usvoje, te se dalje provedu potrebni obračuni. Međutim, stvari nisu tako jednostavne. Naime, u tablicama iz stručne podloge, posebno za krupnu divljač, osnovni su parametri dani u dosta širokom rasponu (tablica za izračunavanje LPP-a, tablica za bonitiranje kao i tablica za određivanje kapaciteta i prirasta u otvorenim lovištima). 23 LOVSTVO odabir vrijednosti, a taj posao može obavljati samo stručno osposobljena osoba koja može razlučiti prije svega utjecaje biotičkih od abiotičkih čimbenika, te unutar biotičkih čimbenika odnose unutar vrste, kao i odnose između vrsta, osoba koja može procijeniti ekološku valenciju pojedine vrste, osoba koja može procijeniti reproduktivnu sposobnost i druge parametre. Konačno, možemo zaključiti da je u pogledu bonitiranja stručna podloga odličan vodič i podsjetnik stručnim ljudima, koji jedini mogu stručno izraditi plansku dokumentaciju, pa je stoga i zakonodavac odredio da te poslove mogu obavljati samo vrlo stručni ljudi. UTVRĐIVANJE MATIČNOG FONDA I PRIRASTA Dakako, uvođenje više utjecajnih čimbenika u tablice kao još odlučnije razlučivanje kulture zemljišta (LPP) ili više čimbenika utjecajnih na bonitet (bonitiranje) ili još detaljnije razlučivanje tipova lovišta i boniteta (određivanje kapaciteta i prirasta) ove bi postupke učinilo vrlo kompliciranim, pa je stoga projektantu (dakle stručnoj osobi) ostavljeno da u okviru postojećih intervala iz tablica, a putem sagledavanja specifičnih elemenata staništa i stanja populacija divljači, odlučuje o konačnom ishodu cijeloga posla – definiranju kapaciteta i prirasta. Ako analiziramo pojedine postupke primjene tablica iz stručne podloge, lako ćemo uočiti da je taj posao skopčan s uvođenjem u igru i drugih parametara osim onih koji su dani u tablicama. ODREĐIVANJE LOVNO-PRODUKTIVNIH POVRŠINA Za smeđeg medvjeda, primjerice, stoji da se u lovno-produktivnu površinu uključuju između ostalog šume i šumsko zemljište, > 90 posto svih šuma i šumskog zemljišta. Pri izboru ovoga parametra projektant treba sagledati stvarnu strukturu i položaj tih šuma i šumskog zemljišta. Postoje šume u kojima se medvjed nikada neće pojaviti, iz različitih razloga, bilo da je riječ o velikoj otvorenosti cestama i gustom prometu ili je intenzivna ljudska aktivnost u tim šumama, pogotovo ako je kontinuirana, prepreka pojavi medvjeda. Ne smije se zapostaviti ni definicija lovno-produktivne površine (to je površina na kojoj divljač nalazi hranu, 24 razmnožava se, odgaja potomstvo i nalazi zaklon). Izostanak ili smanjenje vrijednosti bilo kojeg čimbenika na pojedinim površinama automatski „izbacuju“ tu površinu iz lovno-produktivne površine. Jednako tako i ponuda hrane i vode ima svoj utjecaj na odabir koeficijenta iz tablica (iako su hrana i voda kao utjecajni faktor uključeni kod bonitiranja). Bez obzira na to što su kod bonitiranja staništa uključeni hrana i voda, vegetacija, mir u lovištu i tlo te posebno opća prikladnost lovišta, pri određivanju lovno-produktivnih površina projektant mora voditi računa i o tim čimbenicima. ODREĐIVANJE BONITETA STANIŠTA U tablici za bonitiranje staništa krupne divljači, kao ulazni čimbenici definirani su hrana i voda, vegetacija, mir u lovištu i tlo te opća prikladnost lovišta, koji za svaku vrstu ovisno do vrijednosti pojedinog čimbenika poprimaju određenu numeričku vrijednost. Utjecaj (interval numeričke vrijednosti) je različit za isti čimbenik od vrste do vrste divljači. Rezultat je to dugogodišnjih istraživanja i iskustva, iz čega je rezultirao utjecaj pojedinog čimbenika u ukupnosti vrijednosti lovišta. Neki su autori za utjecaj na kvalitetu staništa koristili, primjerice, i nadmorsku visinu staništa, a neki su drugi prisutnost i brojnost predatora držali vrlo utjecajnim čimbenicima. Odabir vrijednosti pojedinog čimbenika podložan je različitim utjecajima, koje treba uključiti u Utvrđivanje matičnog fonda (kapacitet lovišta) i prirasta proizlazi iz definirane lovno-produktivne površine i prirasta te definiranog boniteta. Ta dva podatka, uz jedinične vrijednosti matičnog fonda i prirasta iz tablice kapaciteta i prirasta iz stručne podloge, definiraju kapacitet lovišta za pojedinu vrstu divljači. Za svaku vrstu tablica kao ulaz nudi tip lovišta (nizinsko, brdsko, gorsko i mediteransko) te ograničenja (plavljena lovišta i lovišta bez poplava, lovišta s krupnim predatorima i lovišta bez predatora). Svaki od ovih parametara uključen je u bonitetni razred pa se na koncu može pročitati matični fond divljači na 100 hektara, te godišnji prirast na 100 hektara iz kojeg je isključen procijenjeni otpad – dakle neto prirast. I ovdje je, najčešće, podatak o jediničnom matičnom fondu i prirastu iskazan intervalno (primjerice, srna u brdskim lovištima bez krupnih predatora, III. bonitet, matični fond 4 – 6 grla na 100 ha i prirast 0,6 grla na svaku ženku iznad dvije godine starosti). Pitanje odabira veličine matičnog fona u ovom slučaju može, ukoliko se ne uključe i drugi utjecajni čimbenici, dovesti do procjene matičnog fonda na 100 ha u intervalu 4 grla ili 6 grla, a ta razlika iznosi i 50 posto veličine populacije ukoliko se odabere niža vrijednost. Dakako, treba mnogo podataka o populaciji i lovištu kako bi se izvršio korektan odabir koji će odgovarati stvarnom stanju ili mu biti blizak. Za korektan odabir kako matičnog fonda, tako i prirasta, projektant mora poznavati biologiju vrste, njezine navike, njezino stanje u lovištu (u kojem se dijelu ekološke valencije nalazi divljač, kvantiteta predatora, obujam šteta na divljači i drugo). Izrada ostalih planova proizlazi iz ranijih rezultata (LPP, bonitetni razredi i kapacitet lovišta), pa ih ovdje ne tretiramo. NEŠTO O UZGOJNIM PODRUČJIMA Ministar je donio uredbe o osnivanju uzgojnih područja za smeđeg medvjeda i divokozu. Dakako da je te uredbe trebalo donijeti i da su one korektno definirale uzgojna područja. Međutim, realizacija tih uredbi vrlo je upitna s obzirom na članak 2. Uredbe, u kojem se kaže da planove gospodarenja uzgojnim područjem donose suglasno korisnici lovišta na uzgojnom području. Postavlja se pitanje kako će u praksi 10-15 lovačkih društava „suglasno donijeti plan gospodarenja za uzgojno područje“. Mislimo da bi kvalitetnije rješenje bilo da planove gospodarenja donosi Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ili neko drugo federalno tijelo a da suglasnost daje FMPViŠ, ako već ministarstvo ne može istodobno donositi plan i davati suglasnost na njega. Ovim smo željeli lovcima približiti planiranje u lovstvu, skrenuti pozornost na njihove obveze i ukazati na ozbiljnost ovoga postupka. Broj 74, studeni - prosinac 2010. RAZMIŠLJANJE DOKLE OVAKO U LOVAČKIM UDRUGAMA Mnogi misle da su za 100 KM članarine kupili “sve živo” Tvrdim, 70 posto lovaca u većini udruga u posljednjih nekoliko godina nije odradilo ni jednu dnevnicu u lovištu. Većina ih ne dolazi ni na sastanke svojih sekcija. Jedino što urade je da plate članarinu od 100 KM i time su „kupili“ svu divljač u lovištu i sebi dali za pravo prozivati čelništvo sekcije i udruge za manjak divljači u lovištu, zarasle staze, donošenje raznih odluka koje se kose s njihovom „demokracijom“ u lovstvu, itd. Vlado Bošnjak Č etiri su godine prošle od donošenja Zakona o lovstvu. Doneseni su i podzakonski akti. Papirnato, sve pokriveno. No, kako je u praksi? Prvo, još uvijek nije provedena najvažnija odredba Zakona, ona o davanju lovišta korisnicima na gospodarenje /Čl. 36. Zakona/. Krivce u opstrukciji provedbe Zakona treba tražiti u tijelima državne uprava, odnosno resornim ministarstvima vezanim za lovstvo. Tko je najviše oštećen ovakvim stanjem? Prije svega lovačke udruge, sadašnji korisnici lovišta. Ne samo da u ove četiri godine, zbog čekanja raspisivanja koncesije i „stvarnog“ dobivanja lovišta na gospodarenje, nisu mogle ništa značajnije planirati i uraditi, nego su zbog zakonskog vakuuma, kao bumerang, dobili nerad i javašluk velikog dijela svoga članstva u lovištu. Baš iz tih razloga, sudovi su poništili većinu prijava protiv nesavjesnih lovaca. Cilj je ovoga napisa, i uvoda, osvrnuti se na pitanje: Tko su ljudi koji rade, ili bolje reći održavaju na životu lovačke udruge? Tko stoji iza rezultata udruga koje dobro gospodare? Kakve su sankcije pretrpjele udruge koje „ništa“ ne rade osim papirnatog preživljavanja u županijskom registru udruga? Jesu li državna tijela uprave zadužena za lovstvo na ovaj način legalizirala nerad u lovačkim udrugama i www.lovackisavez-hb.ba lovce, na ovim prostorima još uvijek najveće zaštitnike divljači i prirode, pretvorila u izletnike s puškom u ruci u jeku lovne sezone? Tvrdim, 70 posto lovaca u većini udruga u posljednjih nekoliko godina nije odradilo ni jednu dnevnicu u lovištu. Većina ih ne dolazi ni na sastanke svojih sekcija. Jedino što urade je da plate članarinu od 100 KM i time su „kupili“ svu divljač u lovištu i sebi dali za pravo prozivati čelništvo sekcije i udruge za manjak divljači u lovištu, zarasle staze, donošenje raznih odluka koje se kose s njihovom „demokracijom“ u lovstvu. Dokle će članovi upravnih tijela udruge, a prije svega predsjednici i tajnici, biti žrtva većine svoga članstva? Pa sve dotle dok budu sami na leđima nosili teret rada u udruzi. Sve dotle dok trate svoje vrijeme, novac i zdravlje za lovstvo, koje im je, za razliku od drugih, ljubav i zadovoljstvo. Jer drugačije to ne bi radili. Posebno mi smeta način rasprave u lovačkim udrugama, tako je bar u mojoj, kod donošenja visine članarine. Članarina se donosi na temelju stava one većine, koju sam već spomenuo, koja u lovištu ne radi ništa. Naravno, njima je u interesu da članarina bude što manja. Obično su im argumenti socijalna strana lovaca, što bi plaćali članarinu kad u lovištu nema ništa, neće se mojim novcima nitko bogatiti i sl. Uzalud dobro urađeni financijski planovi i programi rada upravnih odbora, sve to pada u vodu. Kad se članarina usvoji, onda se pojedinci razmašu zahtjevima u traženju sredstava od udruge za lovačke kuće, putove, lokalnu zajednicu, nabavku divljači, socijalnu pomoć… Dobro mi neki dan reče predsjednik jedne lovačke udruge: „Ovo ovako više ne može, nismo izabrani da nekomu ugađamo.“ I dobro je rekao. Evo, već desetak godina članarina je u većini udruga 100 KM. Taj iznos je, nažalost, dostatan za administrativno preživljavanje udruge, a lovište i divljač u ovom iznosu nisu predviđeni. Da zaključim: Za sada pojedinci svojim entuzijazmom, bolje reći žrtvom iz ljubavi prema lovstvu, drže lovačke udruge na životu. Zato će ih, kad na njihovo mjesto dođu drugi, najvjerojatnije kritizirati onih 70 posto kako su malo uradili, jer trebali su, navodno, puno više. Nadam se da će sljedeća godina biti značajna za lovstvo jer bi lovačke udruge trebale, konačno, prema Zakonu dobiti lovišta na gospodarenje. A tada bi trebala vrijediti neka nova pravila reda i rada u lovištu „svih“ lovaca. 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA LU „Cincar“, Livno: GLAVNI ADUTI – ŠUME, RIJEKE I POLJE Priroda im podarila kvalitetno i prostrano lovište Udruga nije prekidala rad ni tijekom Domovinskog rata. Predstavnici ove udruge sudjelovali su na utemeljiteljskoj Skupštini Lovačkog saveza Herceg Bosne, u Livnu je dva puta zasjedao Upravni odbor Saveza, a tu je, 2006. godine, održana i izborna Skupština Saveza. Riječ je, dakle, o respektabilnoj članici Lovačkog saveza Herceg Bosne Vlado Bošnjak P rvoga vikenda u prosincu posjetili smo LU „Cincar“ iz Livna. Kako su toga dana bili i lovački ispiti, u Livno krenuh s Vladom Soldom i Ivicom Lučićem, članovima Povjerenstva za polaganje lovačkog ispita, a u Tomislavgradu nam se pridruži i treći član, Nedjeljko Pokrajčić. Nakon dugo vremena, konačno je osvanuo dan bez kiše. Vozeći se pokraj Mostarskoga blata, Kočerinskoga, Posuškoga i Duvanjskoga polja, pa sve do ulaza u Livanjsko polje, svuda zemljište pod vodom. Ove su poplave nanijele dosta štete divljači i njihovu staništu. U Livnu, ispred prostorija lovačke udruge, dočekalo nas je tridesetak lovnih pripravnika, tajnik udruge Ivan Jozić, lovnik Nurko Ključo i predsjednik Sekcije Tribanj Igor Čondrić. Ispričaše nam izostanak predsjednika Udruge zbog obveza na radnome mjestu. Lovačke prostorije i prostor oko njih načeo je „zub vremena“. Osamdesetih godina prošloga stoljeća ovdje je bila fazanerija, koja je uzgajala fazane za svoje potrebe, ali ih i prodavala lovačkim društvima. To je sada prošlost, a sa širenjem grada sve se više osjeća potreba ovaj kompleks zemljišta prenamijeniti u druge svrhe. Općina Livno, pa tako i njezin lovni prostor, spada među najveće u BiH. Površina lovišta livanjske općine je oko 90 000 ha i njime je gospodario „Cincar“ sve do 2000. godine, kada je odlukom livanjskoga Općinskog vijeća lovište podijeljeno između Cincara i novoutemeljene lovačke udruge „Livanjsko polje“. U LU „Cincar“ danas je oko 300 lovaca, svrstanih u 6 lovnih sekcija: 26 Gradska sekcija, Priluka, Borova glava, Vidoši, Podhum i Tribanj. Treba reći podatak da udruga nije prekidala rad tijekom Domovinskog rata, a 1992. godine na raspolaganje HVO-u stavili su i 30 000 KM svoga novca. Sudionici su utemeljiteljske skupštine Lovačkog saveza Herceg Bosne i njegova su aktivna članica. Bili su domaćini dvaju zasjedanja Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne, a 2006. godine i izborne Skupštine. Od Domovinskog rata, predsjednici udruge bili su Ivica Erceg, Stipe Maglica, Darinko Mihaljević, Dubravko Suša i sada Ranko Kovač. Sve ove podatke i još dosta toga, saznah od Nurke i Igora, s kojima se uputih u obilazak lovišta. Naše prvo odredište bila je sekcija Tribanj. Lo- vište te sekcije smješteno je na rubu jugoistočnoga dijela Livanjskog polja, uključujući i sjevernu stranu Kamešnice. Svraćamo na dvije lokve, i na obje svjež ubod veprova traga. Igor nam pokazuje u kojem su dijelu postavili solila, gdje su zasijane parcele remizama i ostalo što su radili u lovištu. Lada Niva, vlasništvo Društva, dosta je dobro prolazila raskaljanim putovima. Dođosmo do jednoga proplanka na rubu crnogorične šume, ispred koje lovci ove sekcije grade lovačku kuću. „Izgradnja ove kuće“, priča nam Igor, „počela je prije Domovinskog rata. U ratu je djelomično devastirana i evo, odlučili smo je završiti. Svaki lovac sekcije novčano sudjeluje sa 100 KM, a iz Društva smo dobili pomoć od 5000 KM.“ A Nurko dodaje: „Lovačkih kuća, hranilišta i solila ima u lovištima svih naših sekcija. Svijest lovaca o potrebi izgradnje ovakvih objekata u lovištu i provođenje dogovorenih obveza, veća su nego ikad.“ BIT ĆE VIŠE REDA Vraćajući se, zastajemo na jednome proplanku iznad Držanlija odakle se mogu locirati kote koje okružuju cijelo lovište Cincara. Kamešnica na jugu, Tušnica i Borova glava s Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Divljači ima, kažu tragovi oko lokve istoka te Cincar i Golija sa sjevera, s koje se sa zapadne strane preko Livanjskoga polja crtom Prisap – Lipa zatvara krug. Šteta što nam oblačno vrijeme i magla na Cincaru (2006 m), po kojem je udruga dobila ime, i Goliji nisu dopustili da ovu prelijepu panoramu približimo čitateljima Hoopa. „Priroda nam je podarila dobro i prostrano lovište“, govore mi, nadopunjujući se, moji vodiči. „Prednost našega lovišta je u tome što se, posebice sa sjeverne strane, naslanjamo na velika i visokom divljači bogata šumska gospodarstva Glamoča i Kupresa. Iz rubnih nam dijelova dolazi medvjed, srneća divljač, tetrijeb, divlja svinja. Na Livanjskom polju i njegovim rubnim dijelovima ima zeca, trčke, prepelice, šljuke bene. Na riječnim tokovima Sturbe, Bistrice i Žabljaka, te na Malom jezeru i Buškom blatu, ima dosta močvarica. Svi ovi pokazatelji i dobro gospodarenje mamac su stranim lovcima. Za sada u ponudi imamo lov prepelice, šljuke bene i močvarica, a najčešći go- sti su nam Talijani i lovci iz Hrvatske. Kada dobijemo koncesiju na lovište, a očekujemo je u sljedećoj godini, morat ćemo dati veće značenje lovnome turizmu. Bit će više obveza i rada, ali nadamo se i koristi, ne samo za lovce nego i za širu društvenu zajednicu. Na razini Udruge donijeli smo nekoliko pravilnika po kojima ćemo raditi od sljedeće lovne godine. Uvest će se više reda u rad svih tijela Udruge i više odgovornosti svakoga pojedinca.“ U povratku, preko Držanlija i kroz Livno krećemo u pravcu Borove glave, našega sljedećeg odredišta. Kuća Sekcije Tribanj - devastirana u ratu, sad se obnavlja www.lovackisavez-hb.ba U razgovoru, dođosmo i do problema s vucima. Posebno su aktivni u podnožju Cincara, gdje ima i najviše stočara. U posljednja dva mjeseca stradalo je oko 200 ovaca. Odlukom Upravnog odbora Društva, na ovom je području odobrena izgradnja visoke čeke, koja bi se mogla i komercijalizirati, prije svega u lovu na ovu divljač. Prolazimo kroz naselja Potočare i Zagoričane i stižemo na prijevoj Borova glava, mnogo puta spominjan po snježnim nanosima na cesti Livno – Šuica. Predjeli pogodni za svu vrstu divljači. Ovdje ima zeca i grivne, ali su tereni prije svega za srneću divljač. Zbog ove divljači, dio lovišta u predjelu Jelovača je pod zabranom. Na prijevoju se nalazi velika lokva – izvorište Bunari, gdje tijekom cijele godine ima vode. Na Borovoj glavi i Kruškom polju žive krda divljih konja, koji su postala pravom turističkom atrakcijom ovoga kraja. Hladan vjetar s Cincara požuri nas na povratak u prostorije Udruge. Dok smo čekali da Povjerenstvo za ispite završi svoj posao, razgovarali smo i o drugim aktivnostima u Udruzi. Tako se, na razini Udruge, organizira zajednički lov na zatvaranju lovne sezone, a na razini sekcija organizira se otvaranje lova na srnjaka i zeca. Udruga je sudjelovala u financiranju županijskoga strelišta u Kupresu i ove su godine imali ekipu na prvenstvu Saveza u lovnom streljaštvu. Drže kako više trebaju poraditi na edukacija lovaca u primjeni zakonskih odredbi i u tom pogledu u Hoopu vide veliku pomoć. Udruga je lijepo predstavljena na web stranici www.ld-cincar-livno.com. Na kraju, evo i jedne zanimljivosti. Prije tri tjedna, u jednome lovu u predjelu Kruškoga polja, oko jednoga kamenjara psi su se počeli čudno ponašati. Lovci su u prvi mah pomislili da su divlje svinje. U napetu iščekivanju, pronašli su ovna koji je upao u škrapu i tu ostao. Spasili su ga, i kad su mu pronašli vlasnika, pokazalo se da je tri dana bio zarobljen na tome mjestu. Još bi se, naravno, dosta toga moglo napisati o aktivnosti i planovima ove udruge. U međuvremenu, Povjerenstvo je završilo s radom. Na licima, sada već mladih lovaca, vidjelo se zadovoljstvo. To tajniku Udruge potvrdi i Vlado Soldo, predsjednik Povjerenstva: „Joziću, dobri su ti ovi momci!“ 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Sokol“, Nova Bila: OTVORENA LOVNA SEZONA Svečano i prijateljski, bez i najmanjeg incidenta Drago Marjanović Pred lovački ručak Na druženje neki su došli u kočiji O tvaranju ovogodišnje lovne sezone prethodila je sjednica Predsjedništva LD „Sokol“ održana 23. rujna 2010. godine. Shodno preporukama, odlučeno je da se sezona, zbog izbora u BiH, otvori 10. listopada. Svi lovci članovi Društva dobili su pozivnice za otvaranje lovne sezone, kao i kalendar lova. Pozvani su i mnogi gosti. Najmasovniji lov i središnje okupljanje organizirano je u lovištu Grahovčići, a svečani ručak priređen je kod poznate vode Orovac, naravno uz nezaobilazni „Žikin kazan“. Jutarnja magla, karakteristična za ovo podneblje u jesen, brzo se razišla, pa je ostatak ovoga jesenjeg dana bio prekrasan za ugođaje u prirodi. Prijateljsko druženje, lovačke priče i nadmudrivanja, fotografiranja, obilan ručak i raznovrsna pića, bez i jednoga incidenta ili nezgode, to su obilježja početka ovogodišnje lovne sezone. Naravno, ni pjesma nije izostala. Kako je bilo u Grahovčićima, isto tako svečarski i u dobru raspoloženju, uz manji broj lovaca, otvaranje lovne sezone, u svojim lovačkim kućama, upriličile su i sekcije Bilakovina i Jelinjak. Predsjednik Društva Dario Sučić, tajnik Drago Marjanović, počasni i najstariji lovac Anto Bajo i predsjednik Sekcije Ponir Miroslav Marić, obišli su sva tri mjesta, porazgovarali s lovcima i gostima i izrazili zadovoljstvo dobrom organizacijom ovih svečanosti. LD „Jarebinjak“, Rakitno: SADAŠNJOST I PLANOVI Napredak prepoznatljiv Josip Vukoja O Naveliko se radi u rakitskom lovištu 28 va je godina u rakitskom lovištu obilježena velikim napretkom u izgradnji lovačkih objekata. Osim velikog broja izgrađenih lokava i hranilišta, u lovištu je obnovljena i jedna lovačka kuća, ona u Bosiljni. Za taj „krov nad glavom“ lovci su uložili dosta truda, vremena i novca. Za iduću godinu planirano je organizirati lovačku večer, kao i dosadašnjih godina, izgraditi još nekoliko pojilišta, itekako potrebnih u sušnim razdobljima, i organizirati smotru pasa, jer lovci LD „Jarebinjak“ posjeduju dosta kvalitetnih lovačkih pasa ali dio njih nema rodovnika, što bi značilo da im se izdaju B rodovnici. Broj divljači je u porastu, lisice je vidljivo manje. Poruka lovaca Jarebinjaka je čuvajmo, štitimo, hranimo divljač i doći ćemo do željenih rezultata. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Mosor“, Široki Brijeg: VEĆ SADA USPJEŠNA LOVNA SEZONA Ljudsko, i ono drugo, lice Mirko Čolak L ovci Lovne jedinice Desna obala LD „Mosor“, a posebno neke njezine sekcije, mogu se pohvaliti uspjesima u radu u lovištu i u odstrelu crne divljači. Ovih se dana, primjerice, završilo jedno pojilište-lokva, na predjelu Dugolaza. Ono je već davno iskopano, a sad je betonirana i volumen mu je približno 150 m³. Oba puta akciju je vodio Ivan-Ita Sesar, uz pomoć svojih suseljana i lovaca Sekcije Buhovo, ali i drugih sekcija. Sam kaže kako su mu najviše pomogli Geca i Gara, i nekolicina donatora kojima od srca zahvaljuje. Ako bude sve po redu, ovdje više divljač neće biti žedna, a bit će mjesta i za ponekog šarana. Što se lova tiče, na području Lovne jedinice Desna obala odstrijeljeno je sedam divljih svinja. To je značajan broj, poglavito ako se zna da su strijelci bili mladi, novopečeni lovci Ivan Skoko-Penava, Martin Musa, Nikola Medić i Jozo Nakić (koji je imao sreću i odstrijelio dvije svinje), te nešto stariji i iskusniji Ivan Banoža i Vinko Mikulić. Divlje svinje, Lijepo je u lovu kad su ljudi - ljudi naravno, nisu bile jedini ulov, znao je „pasti“ i poneki zec, premda je sve teže naići na njega. Uz ove lovačke uspjehe, koje treba pohvaliti, nužno je spomenuti i ono ružno, što zaslužuje svaku kritiku. I ove je godine, naime, bilo trovanja pasa, upravo na području Kosmaja, gdje je i odstrijeljeno najviše divljih svinja. Stradala su tri psa, od kojih je jedan već bio na putu za šampionsko radno grlo. Više je nego LU „M. M. Bikan“, Vir, Posušje: NAVALA VUKOVA U POSUŠKOME KRAJU Odstrijeljena četiri, uskoro hajka u lovištu Mladen Bešlić Božo, Jozo i Fidel Koštro s vučicom odstrijeljenom u sred sela U prošlome broju Hoopa pisali smo o vukovima u posuškoj općini. Spominjali smo i štete koje su učinili u posljednjih nekoliko mjeseci. Prisjetimo se, najviše www.lovackisavez-hb.ba Veselko Budimir s odstrijeljenom vučicom su stradavali lovački psi i ponešto domaće sitne stoke. Ni najstariji stanovnici ovoga kraja ne pamte da su žalosno da još ima pojedinaca koji stavljaju otrov u paštete i „siju“ ga po lovištu. U posljednjem slučaju, kad su stradali pas i kuna bjelica, svjedoci koji su vrlo brzo došli na mjesto toga užasnog čina pričaju kako je pas lajao, cvilio i dozivao u pomoć, no pomoći mu nije bilo, uginuo je. Vidljivo je, dakle, kako ljudsko biće može biti nečovjek, bez osjećaja i razuma. Što činiti? U Bibliji stoji: „Oprosti im Gospodine, jer ne znaju što čine“. se, u ovdašnjim planinskim masivima, namnožili ovoliki vukovi. Od početka ove lovne sezone odstrijeljena su četiri vuka. Prvoga je – kako smo već pisali u prošlome broju – na kućnom pragu odstrijelio Bruno Galić, drugoga Božo Koštro, također na kućnom pragu u sred Vira, kod nogometnog igrališta istoimenog kluba. Trećega vuka odstrijelio je Ivica Galić, sin poznatoga posuškog lovca na vukove Pepe Galića-Wolfa, na čeki u blizini svoje farme u Viru, a četvrtoga Veso Budimir, u po podne, tijekom lova u virskome lovištu Volujak. Što je razlog ovolikom broju vukova? Teško je dokučiti. U svakom slučaju, lovci se plaše puštati svoje pse u lovišta u kojima vuk caruje, te ih najčešće izbjegavaju, ne želeći riskirati. Lovačka udruga „M. M. Bikan“ iz Vira namjerava uskoro organizirati veliku hajku kako bi očistila lovište od grabežljivaca. Jednom ili, pak, više hajki očistili bi lovište od predatora, a nakon lovne sezone u čist teren ubacilo bi se nešto nove divljač za osvježenje krvi. Ozbiljnim pristupom ovom problemu divljač će se koliko-toliko zaštititi od najezde vukova. U suprotnom, lovišta će, zbog ovih krvoločnih zvijeri, za koju godinu postati pusta. 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA U prohladno zimsko jutro 5. prosinca 2010., oko 6 sati u goste nam dođoše stari, istinski prijatelji, lovci iz Uskoplja. Kod lovačke kuće Sekcije Sebešić u Kolonama, gdje smo dočekali goste, srdačno smo se pozdravili s Komarcem, Perićem, Pilićem, Matekom i ostalima i pošli popiti nešto vruće što su pripremili Slavko i Draženko Jakić. Nakon što je Vlado Knežević, glavni lovnik Društva, prisutne lovce pozvao „u zbor“, iskrene pozdrave i dobrodošlicu, još jednom, uputili su im tajnik Društva Anto Cvitanović i predsjednik Sekcije Sebešić Stipo Ivoš, a potom je lovnik Knežević obavijestio lovce da će se loviti na prostoru Vukovih vrata, on će voditi lov i rasporediti lovce po čekama, Mijat Ivoš i Slavko Jakić predvodit će hajkače, koji će na njegov znak pustiti pse, a lov će biti završen kad se hajkači spoje s lovcima na čekama. Posebnu pozornost skrenuo je lovcima da dobro gledaju u što pucaju, da budu mirni na čekama, ne lože vatru i mogu loviti divlju svinju, vuka, zeca, divlju mačku i lisicu. Zauzevši mjesta, uistinu je bio užitak izložiti se ovom prekrasnom sunčanom zimskom danu. Divili smo se prvom snijegu, zimskoj idili i hladnoći, upijajući što više sunčanih zraka koje su se probijale kroz krošnje visokih stoljetnih stabala. U uživanju nas je prekinuo poziv glavnog lovnika da dođemo na zborno mjesto u Kolone. Njegovo je izvješće bilo da su psi gonjali lisice, ali na divlje svinje nisu naišli. One su, LD „Pavlovica“, Novi Travnik: ZAJEDNIČKI LOV S USKOPLJANIMA S prijateljima je uvijek lijepo, u lovu na poseban način Anto Cvitanović Druženje novotravničkih lovaca i Ždrimačana poradi snježnih padalina, mirovale negdje u svojim zaklonima. Iako nije bilo odstrela, lov je uspio u onome što ga i krasi: ugodno druženje i boravak u lovištu. Po tragovima u snijegu i viđenoj srnećoj divljači, jasno je da ovdje ima divljači. A što se odstrela tiče, možda će više sreće biti u sljedećim druženjima. Za okrjepu, odnosno lovački gu- laš i pečenu prasetinu, pobrinuo se Matek, po našem mišljenju najbolji lovac-kuhar u Savezu, što je potvrdio i naš Ivo, koji se, pokraj Mateka, nije usudio pripremati današnje specijalitete. Zabavljačku stranu odradili su virtuoz na harmonici Draženko Jakić i pjevači Vlado Knežević, Stipo Ivoš i Draženko Jakić kod domaćina, a raspjevani Ždrimačani dodali su svemu tome svoj svatovac i pjesmu iz svoga kraja. Druženje do kasnih noćnih sati okončano je međusobnim zahvalama i pozivom Ždrimačana da u što većem broju posjetimo njihovo lovište, što smo radosno i prihvatili. Miranov prvi vepar LU „Zavelim“, Roško Polje: LOVNA SEZONA Ante Ðikić Z Lovac Miran Bakula 30 adnje lovne nedjelje mjeseca listopada, lovac LU „Zavelim“ Miran Bakula imao je lovačke sreće. Nije badava ona narodna tko čeka taj i dočeka. Miran je lovac s ne tako dugim lovačkim stažom. Imao je on i ranije priliku odstrijeliti divlju svinju, no doslovce nije ga išlo. Ovaj put loveći u Zavelimu, točnije na lokalitetu zvanom Bovan došao je na svoje. Vepar od sedamdesetak kilograma spašavao je živu glavu ispred dobro obučenih goniča. Sve se to događalo nedaleko od Mirana, koji se za kratko vrijeme našao na mjestu događaja. Nije oklijevao, ispalio je kuglu i na licu mjesta usmrtio vepra. Nakon odstrela, valjalo je pričekati ostale sudionike lova, pa s očišćenom lovinom put Rogova kako bi proslavili Miranova prvog vepra. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Galeb“, Čapljina: JESENJA SJETVA JEČMA NA JASENICI Ječam „pod relejom“ Jure Musulin N a brdskome terenu, podno relejnog odašiljača Federalne radiotelevizije Crno brdo (446 metara nadmorske visine), u čapljinskoj općini, lovci Sekcije Trebižat i ove su godine zasijali ječam za prehranu divljači. Ječam je zasijan stotinjak metara ispod releja, s južne strane brda, gdje se nalazi stari napušteni zaseok Pavlovići. Danas tu živi još samo jedan stanovnik, osamdesetogodišnja baka Šima Pavlović. Oni koji su tu nekada živjeli, ili su izumrli ili su sredinom prošloga stoljeća odselili u Trebižat, mjesto koje se nalazi u podnožju Crnoga brda, sa sjeverne strane, gdje danas žive njihovi potomci. Širi naziv za ovaj zaseok i za okolne zaseoke na ovom platou je Jasenica. Posljednjeg vikenda listopada, članovi Sekcije Trebižat zasijali su „pod relejom“ ječam za zimsku i proljetnu prehranu divljači. Lovci su zasukali rukave, upalili svoje freze, i ove pitome doce i ledine, nekada davno obrađivane, opet pretvorili u obradive. Ječam je zasijan na oko dva duluma površine, a sjeme je došlo iz matičnoga lovačkog društva, Lijepo zazelenjela parcela ječma Galeba. Ovo je postala već tradicionalna akcija, jer lovci Sekcije Trebižat na ovome terenu siju ječam već nekoliko godina. U ovoj vrijednoj akciji ovog su puta sudjelovali lovci Gogo i Vjeko Rebac, Zdenko Bakalar, Damir Pavlović, Mario Sušac i Ilija Prskalo. LD „Mosor“, Široki Brijeg, Sekcija Uzarići: LIJEPI STARI OBIČAJI I na Toću dođe red Blago Lasić O vogodišnja lovna sezona u Hercegovini otvorena je nekako kompromisno – ni najranije niti kasno, ali se priroda i klima pobrinuše da se divljač nekoliko tjedana može „bezbrižno“ skrivati ispred nabrušenih lovaca i razjarenih pasa. Zelenilo je bilo u početku tako bujno pa se ni prst pred očima nije vidio a kiša je obadvije prve nedjelje lila nemilosrdno, tako se lovcima uskratiše sve one silne čari šteka i pucnjave. Ipak, druge nedjelje pred vođu bukovačke skupine Toću, psi su natjerali jedno nazimče koje se „drznulo malo i našaliti“ s našim junakom. Što je učinilo i što tu može biti čudno, mogao bi netko reći! Pa, jest: Toća je jedan od onih časnih i savjesnih lovaca koji zadnjih nekoliko godina dobrovoljno i samoinicijativno nije nosio pušku u lovište, kako bi se pružila šansa rijetkim primjercima divljači preživjeti. To jutro je ponio pušku, ni sam nije znao pojasniti zašto. Osim toga, prije svega nekoliko sati vratio se sa svadbene zabave, još uvije sanjiv i pod dojmom glasne glazbe, duhanskoga dima i novoga vina..., jedva je korak za korakom povlačio. Kada se nazime pojavilo na jednome klancu svega desetak koraka pred sanjivim lovcem, u sačmarici je imao neki sitniš namijenjen pticama. Sjeti se Toća na brzinu, kada je ugledao malo šareno prase, da treba mijenjati naboj, a nazime stoji i gleda u čudu. Uspio je ubaciti samo jednu jaču i obično kako tada biva, povukao je prvo onu praznu, škljocnu obarača, svinjče zadovoljno trepnu a Toća se na brzinu otrijezni pa povuče onu pravu... – Kad hoće, hoće, uzalud su sve nedaće – skromno je prokomentirao lovac nakon deranja kože koju su Martin i www.lovackisavez-hb.ba Toća (krajnji lijevo) s prijateljima Pavić dobro izrezali; makar je ujko Srećko imao svoj uobičajeni komentar, od kojega nevještim lovcima suze na oči mogu navaliti, a Toća bi mu najradije zabranio svaku priču, ali Ujko je ujko. Na zajedničkoj večeri kod Gene drugoga se dana okupilo više od pola Sekcije. Odavno nije bilo tako zabavno, ugodno i svima nam bijaše drago, što je baš Toća bio taj sretni lovac. Ali nije se samo njemu posrećilo. Odmah sljedeće nedjelje, mladi ali već uspješni lovac Josip odstrijelio je mnogo većega vepra koji se također našao na trpezi uzarićkih lovaca u istom ambijentu. Izgleda da se obnavlja stara praksa i lijepi običaj naših lovaca da se divljač zajednički lovi, zajednički uživa i zajednički plaća odstrelna taksa. Nema sumnje da će te zajedničke večeri doprinijeti većem razumijevanju, lakšem i boljemu dogovaranju, a sve će to, nadamo se, povećati brojno stanje divljači i zadovoljstvo lovaca. 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU „Sava“, Orašje: ČORBANIJADA I FIŠIJADA LD „Sokol“, Nova Bila: ČIŠĆENJE LOVIŠTA Srećko i Dona, specijalisti za lisice Drago Marjanović Sve ugodniji mirisi iz kazana Adam Dabić U povodu Dana općine Orašje, 23. listopada ove godine, LU „Sava“, kao inicijator, organizirala je 4. međunarodnu čorbanijadu i fišijadu „Open 2010.“ U priredbi su sudjelovale i lovačke udruge i turističke zajednice iz okruženja, ali i iz susjedne nam Hrvatske. Cilj ove manifestacije je družiti se što više, razmijeniti iskustva u pravljenju čobanca i fiša te usavršiti se kao ekipe i pojedinci za nastup na međunarodnim i svjetskim manifestacijama. Uz sudjelovanje 33 ekipe, priredba je počela rano ujutro. Ispred gradskih bazena poredale su se ekipe lovaca i ribolovaca, neki su međusobno i skrivali recepte i začine. Suci: Martin Marić, predsjednik Povjerenstva i izvrstan kuhar čobanca, Blaž Živković i Matijan O., oko 13 sati počeli su ocjenjivati napravljene delikatese. U kategoriji ribarskog fiša pobijedio je Kristijan Oršolić iz Tolise, drugi je bio Marko Marošević, a treći Marijan Klaić iz Donje Mahale. U pripravljanju čobanca, prvo je mjesto odnijela sekcija iz Donje Mahale, na čelu s predsjednikom Dragom Prgićem, i Cajtom. Drugo mjesto osvojila je Sekcija Oštra Luka, na čelu s našim mlinarom zvanim Karti, a treće LU „Kuna“ iz Domaljevca. Ove smo godine najavili da ćemo i veterane uključiti u konkurenciju za nagrade. U toj kategoriji, najbolji je bio Đuro Prgić iz Ugljare, koji uopće nije lovac. Nagrade su uručivali Općinski načelnik Đuro Topić, predsjednik Turističke zajednice Županije Posav- 32 ske Hajrudin Hadžidedić i koordinatorica iz susjedne nam Hrvatske, Ruža Jurić. Generalni sponzor kompletne opreme za čobanac i fiš bila je Općina Orašje. A najbolje dosad viđene kotliće za prva mjesta osigurala je Turistička zajednica Županije Posavske. Ostali sponzori bili su: Matićanka d.o.o. Matići, Tina rad Tolisa, Fami koop Orašje, Iljazović d.o.o. Domaljevac, Magda Komerc Tolisa, Pečenjara Martin Marić Bok, Zvonko Kosi Maestral Bok, Vinarija Dragun Ilok, Trgovina ribo opreme Nećko Orašje, Hidrogradnja Tolisa, Nazif Garić preparator divljači Odžak, Pekara Posavka iz Orašja, Kinološka udruga „Posavac-Orašje“ Matići, Mesnica Pavlović iz Obudovca, a najveći dio lovačke opreme sponzorirala je Modna kuća Danial S–Koteks iz Tešnja, nedavno otvorena i u Orašju. Osigurana je hrana i piće za sve nazočne, a najviše se pilo vino iz vinarije Dragun iz Iloka. Prvom danu priredbe bilo je nazočno oko 700 posjetitelja, među kojima su bili mnogi županijski i općinski dužnosnici, a sve to pratilo je nekoliko TV kuća iz BiH i Srbije i posebno PTV, prva internetska televizija u BiH. Zahvaljujemo svim sponzorima i sudionicima ove manifestacije, a posebno Općini Orašje jer je iskazala povjerenje Upravnom odboru LU „Sava“, na čelu s predsjednikom Pavom Kosićem i Stankom Mikićem, te predsjedniku Ribarske udruge „Šaran“ iz Orašja, Josi O. Joki. O tkako je u lovištima ovoga Društva otvoren ovogodišnji lov na nisku divljač i štetočine, skoro da nije protekla nedjelja a da Srećko Strukar nije odstrijelio lisicu. Za pet izlazaka Srećko je očistio lovište za četiri lisice. On i njegova kuja Dona (oštrodlaki barak) specijalizirali su se za lisice. Dona natjera, a Srećko, u stilu iskusna lovca, zna dočekati na pravome mjestu. Srećko je, inače, primjeran i discipliniran lovac, i čovjek od ugleda. Član je Nadzornog odbora Društva, a po profesiji je aktivni policajac. Nadamo se da će u lovištu porasti zečja populacija nakon što Srećko očisti lovište od lisica, smrtnih neprijatelja zečjoj vrsti. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Pavlovica“, Novi Travnik: PRIMJER SEKCIJE SEBEŠIĆ Nije autohtona divljač ovdje slučajno tako brojna Anto Cvitanović N a dan 21. studenoga 2010., lovci Sekcije Sebešić organizirali su pregled i obnavljanje lovno-uzgojnih objekata u lovištu i dosipanje soli u solišta za srneću divljač. Ova sekcija, inače, ima dvadesetak lovaca, ima Skupštinu i Izvršni odbor kao i ostale četiri sekcije Društva. Skupštinu čine svi članovi sekcije, a Izvršni odbor predsjednik Sekcije Stipo Ivoš, lovnik Slavko Jakić, rizničar Draženko Jakić, tajnik Dalibor Jakić i član Nenad Ivoš. Sekcija provodi sve zadaće iz normativne regulative i Plana rada Društva. Sve svoje zadatke i obveze donosi na temelju zaključaka i odluka Skupštine i Upravnog odbora Društva. Specifičnost ove sekcije u odnosu na druge je u tome što je bogatija svim autohtonim vrstama divljači, prema kojoj se postupa manirama dobrog domaćina. Ovi vrijedni lovci izgradili su ne- Stipo Ivoš i Draženko Jakić sa sinovima Pavom i Lukom-Franom koliko visokih otvorenih i tri zatvorene čeke, do kojih, po odobrenju veterinara, izvlače leševe uginulih domaćih životinja, klaonički otpad i kukuruz do kojeg su došli donacijama, a i Društvo im je osiguralo tonu kukuruza i četiri tone klaoničkog otpada. Glavni lovnik Društva, Vlado Knežević, s lovnicima sekcija i članovima sekcije vodi dnevno brojčano stanje divljači koja se pojavi na mrciništu, gdje im najveće probleme i štete prave gavrani. U dnevnom izvješću može se vidjeti kad i u koje vrijeme izlazi pojedina vrsta divljači. Po ovim, i drugim, aktivnostima vidljivo je da je Sekcija Sebešić najaktivnija po ulaganju i radu u lovištu. U taj se posao uključuje velik broj mladih lovaca, kojih je najviše baš u ovoj sekciji. PARAZITSKA OBOLJENJA SRNEĆE DIVLJAČI U POSAVINI Voda se povukla, paraziti došli “na svoje” Nedžad Garić S vugdje, pa i na našim prostorima, poplave su jedan od uzroka gubitka divljači i imaju teže posljedice po nju, osobito na matični fond srneće divljači. No, tijekom ovogodišnjih poplava srneća je divljač uglavnom migrirala na viša područja i, što se izravnih posljedica poplava tiče, www.lovackisavez-hb.ba nije bilo većih šteta na toj divljači. Ali u klimatski neodgovarajućim godinama kao što je ova, došlo je do ekspanzije parazita. Kad se voda povukla, stvorilo se pogodno tlo za njihov razvoj. I baš su ti paraziti doveli srneću divljač u probleme, osobito u predjelu lovišta zvanog Rit. Nije to baš tako snažno izraženo, ali se povremeno može vidjeti divljač sa simptomima parazitskih oboljenja. Paraziti i parazitska oboljenja česta su u divljači. Značenje i težina parazitskog oboljenja ovisi o brojnosti i vrsti parazita. Posebno su teška oboljenja kod mlade divljači. Indirektna štete od parazitskih invazija ogledaju se u narušenoj otpornosti organizma te lakšem podlijeganju drugim oboljenjima. Očuvanje zdravlja divljači specifično je po tome što su moguće čovjekove intervencije vrlo ograničene. Ako se nešto i želi učiniti, potrebno je primijeniti specifične zaštitne mjere u smislu praktične provedbe takvih radnji. Samo u iznimnim slučajevima moguće je i preventivno cijepljenje divljih životinja ili davanje određenih lijekova na hranilištima, solištima i tome slično. Zaštita od bolesti obuhvaća uglavnom preventivne mjere u cilju sprječavanja pojave i širenja parazitskih bolesti u lovištu. To je, u prvom redu, održavanje higijene lovišta, što podrazumijeva pravilno odlaganje otpada i leševa odstrijeljenih životinja, redovitu veterinarsku kontrolu odstrijeljene divljači, pažljivo promatranje životinja osumnjičenih na bolest i njihovo uklanjanje iz lovišta. Uz to, jedino što stručna služba lovačke udruge može poduzeti protiv te bolesti jest sanitarni odstrel životinja za koje se sumnja da su oboljele, što se obično i čini. 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Sokol“, Nova Bila: SVETI HUBERT U Brajkovićima, misa za lovce Drago Marjanović T radicionalno, i ove je godine, 3. studenoga, na Sv. Huberta, u Brajkovićima slavljena sv. misa za lovce. Misu je predvodio župnik fra Pero Oršolić, uz koncelebraciju fra Danijela Nikolića iz župne crkve u Novoj Biloj i fra Leona Pendića iz župne crkve u Gučoj Gori. Ove je godine misi nazočilo sedamdesetak lovaca, dakle zanimanje za nju raste iz godine u godinu. Na početku misnog slavlja, fra Danijel je pročitao imena lovaca za čiji pokoj duša se danas moli: Ante Mihaljević, Mate Popović, Markeša Kolenda, Ivica Nakić, Jozo Sučić, Niko Palavra, Pero Babić, Drago Babić, Srećo Gučanin, Šimun Gazibarić, Ivo Brkić, Ante Matić, Zdravko Peša, Ante Blažević, Marijan Zlatunić, Bariša Matković, Marinko Sučić, Nino Andrić, Franjo Franjić, Matija Sučić, Ivo Andrić, Miran Radeljić, Ante Bušić, Nikola Perić, Ante Popović, Mate Matošević, Stipe Biljaka, Ante Mišković, Stipe Matošević i Dragan Palavra. U nadahnutoj propovijedi, fra Danijel je posebice govorio o slozi i međusobnom poštovanju lovaca, o međuljudskim odnosima, toleranciji i oprostu. Istaknuo je ulogu lovaca u društvu, njihov doprinos očuvanju prirode i divljači u njoj. Pomoć u očuvanju života a ne samo uništavanje života. Toga su lovci svjesni i tome trebaju dati puni doprinos. Nakon mise nastavljeno je uobičajeno druženje u dvorani. Tu su nazočne pozdravili Dario Sučić i Drago Marjanović, predsjednik i tajnik Društva, a skupu je bio nazočan i Ljupko Sučić, predsjedatelj OV Travnik. I u ovoj su prigodi lovci dali svoj skromni doprinos crkvenim potrebama (fasada na crkvi). Uz novopečenu šljivovicu i harmoniku Milke Grebenara, ponoć je brzo stigla, s njom i rastanak. LD „Jarebica“, Mostar: USPJEŠAN LOVNI DAN Dva vuka manje Saša Knezović B Saša i Tonćo s ulovom 34 rojnost vuka u hercegovačkim lovištima posljednjih je godina u porastu. Prave dosta štete stočarima, a i na divljači. Kako je lovna sezona u punom jeku, kod dosta lovaca lov na vuka postao je izazov i zadovoljstvo. U sjevernom dijelu lovišta LD „Jarebica“ iz Mostara, na predjelu Raška Gora – Vrdi – Goranci – Bogodol, u posljednjih nekoliko godina godišnje se odstrijeli po nekoliko vukova, o čemu smo često pisali u Hoopu. I ova godina nije izuzetak. Tako su dva mlada lovca, krajem studenog, u jednome lovnom danu odstrijelila dva vuka. Prvo je Saša Knezović imao sreću vuka odstrijeliti na čeki, a sutradan je njegov kolega iz grupe, Tonćo Krešić, u lovu odstrijelio vuka trofejne vrijednosti. U LD „Jarebica“ planiraju, s obzirom na zanimanje stranih lovaca za lov na vuka, ozbiljnije početi gospodariti ovom divljači. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Pavlovica“, Novi Travnik: PROSLAVA SVETOG HUBERTA Zastave, vijenci, svijeće i, nakon svega, sveta misa Priprema za polaganje vijenaca Anto Cvitanović N a blagdan sv. Huberta, zaštitnika lova i lovaca, lovci LD „Pavlovica“ upriličili su polaganje vijenaca na spomen-obilježje na trgu ispred zgrade Općine i sv. misu zadušnicu u gradskoj crkvi Uzašašća Gospodinova. U 17 sati, do kada je trajalo okupljanje lovaca kod kavane Društva u centru grada, prisutne je pozdravio predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić, a nakon njega protokol je objasnio tajnik Društva Anto Cvitanović. Potom je formirana kolona od šezdesetak lovaca, mještana i gostiju. Na čelu kolone bile su zastave. Zastavu hrvatskih obilježja i Herceg Bosne nosio je Goran Marković, zastavu Lovačkog saveza Herceg Bosne nosio je Mario Ljubas, a zastavu Društva Vlado Marković. Nešto iza zastava, sliku sv. Huberta nosio je najmlađi lovac, LukaFran Jakić. Kolona se uputila na gradski trg pokloniti se žrtvama Domovinskog rata, položiti vijence i upaliti svijeće. Vijenac su položili predsjednik Skupštine Društva i dopredsjednik Saveza Slavko Marin, predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić, tajnik Društva Anto Cvitanović i glavni lovnik Vlado Knežević, a svijeće su upalili predsjednici sekcija: Franjo Cvitanović, Sti- po Ivoš, Stipo Bošnjak, Zlatko Senkić i Dragan Jukić. Poslije ovoga čina lovci su se, dostojanstveno, uputili u župnu crkvu Uzašašća Gospodinova, gdje je upriličena sv. misa. U propovijedi, župnik don Stipo Knežević istakao je da nije teško prepričati život sv. Huberta, ali ga je teško živjeti, te se trebamo pitati što za nas znači biti čovjek, lovac i član jedne zajednice, što mi moja savjest kaže, koliko sam pomogao u unaprjeđenju i razvoju lovstva i zaštiti prirode i divljači. Završavajući misno slavlje, don Stipo je, zazivajući zagovor sv. Huberta, zamolio Boga da stalno čuva i prati ove lovce i njihove obitelji. Župnik se prisjetio umrlih i poginulih lova- ca, a posebno Joze Milanovića i Ive Marina, koji su posljednji napustili svoje obitelji i Društvo. I ovogodišnja proslava završena je zajedničkim slavljem i domjenkom, uz harmoniku Draženka Jakića i Marinka Kajdla. Posebne zahvale domaćin je uputio župniku don Stipi, zapovjedniku PS Travnik Fabi Staniću, njegovu djelatniku Stipi Zlatuni i ljudima koji su osiguravali kolonu od njezina polaska, polaganja vijenaca pa do dolaska u gradsku crkvu, te predsjedniku Napretka Nikoli Džambasu. Župnik je zahvalio i čelništvu Društva na tradicionalno uspješnoj i sadržajnoj proslavi Sv. Huberta, a na kraju i Luciji Cvitanović na pripremljenoj zakusci. Poslije svega, zakuska LU „Zavelim“, Roško Polje: SVETI HUBERT Pobožna proslava blagdana Ante Ðikić U čast svetoga Huberta, zaštitnika lovaca, 3. studenoga 2010. u župnoj crkvi sv. Ante i Ivana u Roškom Polju služena je sveta misa. Odziv lovaca bio je znatno manji nego prošle godine, što zbog radnoga dana, a što zbog zaboravnosti (ili „zaboravnosti“) pojedinih lovaca. Svetu je misu slavio župnik fra Marko Jukić. Pobožno moleći našega zaštitnika da nas prati i čuva na svakom koraku, ponajprije u lovu ali i u svakidašnjem životu, proslavili smo ovaj blagdan. Fra Marko nam je uputio čestitku, a u isto nas vrijeme pozvao da svojim životom štujemo i slijedimo primjer našega zaštitnika. www.lovackisavez-hb.ba Nakon svete mise završili smo u vjeronaučnoj dvorani na prigodnoj zakuski uz ugodnu priču i pokoju gangu. 35 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: NEZAKONITI ODSTREL DIVLJAČI Stop krivolovu na području Viteza Kako bi se sačuvali dokazi, najprije treba policiji prijaviti svaki nezakoniti odstrel divljači, a tek onda raditi na prekršajnoj prijavi, što bi bilo mnogo lakše kad bi lovočuvarska služba bila bolje organizirana Ivica Drmić D va slučaja krivolova iz drugog polugodišta 2010. na području općine Vitez povod su za ovaj članak. Prvi se dogodio 14. srpnja 2010., a u krivolovu je odstrijeljena krmača iz obližnjeg gatera za divljač. Naime, u okviru Lovne jedinice Jelovac izgrađen je gater za divljač. Izrađen je na ugovorom zakupljenom zemljištu od ŠGD „Šume Središnje Bosne“/ŠPD „Srednjobosanske šume“ d.o.o Donji Vakuf, a Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Županije Središnja Bosna dalo je suglasnost za njegovu izgradnju. Gater služi za potrebe Kinološkog društva „Vitez“ i LO „Vitez“ za potrebe obuke lovnih pasa, provedbu ispita prirođenih osobina lovnih pasa, te specijalnih utakmica na divlje svinje (u svrhu ocjenjivanja). U gateru su izgrađeni brojni gospodarski i uzgojni objekti, kako bi zadovoljio stroge zahtjeve za dobivanje potrebne licencije. Nabavljene su i dvije divlje svinje, mužjak i ženka. Ženka se već dvije godine prasila i podigla prasiće. Sredinom srpnja ove godine divlje su svinje provalile ogradu gatera i 36 otišle u obližnju šumu, gdje su se zadržale. Sljedećeg su dana krenule prema selu Tolovići. Lutajući, naišle su na mještane koji su tu sušili sijeno. Prema raspoloživim saznanjima, mještani su nazvali jednog lovca, koji je uz pomoć mještana Tolovića odstrijelio krmaču. Napominjemo da je krmača bila prilično pitoma, naviknuta na ljude i nije bježala, za razliku od vepra, koji je pobjegao. I do tada su divlje svinje više puta izlazile iz navedenog gatera, ali su se uvijek vraćale bez ikakvih posljedica. Odstrijeljena krmača navodno je prodana nama nepoznatom kupcu. Pripadnici LO „Vitez“ pokušavali su doći do informacija, na temelju kojih bi podnijeli prekršajnu prijavu, umjesto da odmah prijave slučaj policiji a da podatke za prijavu onda prikupljaju. Drugi slučaj krivolova dogodio se također ove godine. Naime, 22. studenog 2010. Elvedin Kermo pronašao je mrtvog srnjaka na lokaciji Hrastovi, iznad sela Nadioci, općina Vitez. O tome je odmah obavijestio policiju, te su pripadnici Policijske uprave Travnik izvršili očevid. Srnjak u drugoj godini sta- rosti (prema informacijama predsjednika LO „Vitez“ Slavka Mlakića, koji je sudjelovao u očevidu) prostrijeljen je puščanim zrnom. Zrno nije pronađeno. Srnjaka je ranio nepoznati počinitelj, ali je srnjak uspio pobjeći s mjesta ranjavanja. Nesavjesni krivolovac nije uspio pronaći ranjenog srnjaka. Ipak, rana je bila smrtonosna, srnjak je skončao, a policija dobila novi predmet istrage. Prema prvim provjerama u dvije lovačke organizacije, LO „Kruščica“ i LO „Vitez“, kojima je Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Središnja Bosna dodijelilo na korištenje prostor u granicama općine Vitez, oni su poštovali lovostaj. Iz izvješća o lovu za dan 21. studenog 2010. može se zaključiti da su njihovi članovi lovili na posve drugim prostorima. Prema novinskom članku objavljenom u „Večernjem listu“ od 25. studenog 2010., jedan od dužnosnika LD „Jelen“ priznao je da su lovci LD „Jelen“ lovili taj dan na tom području, ali nije mogao reći tko je ustrijelio srnjaka. Obdukcija je izvršena u Veterinarskoj stanici Vitez. Rezultati očevida, obdukcije, te nalazi vještaka, trebali bi usmjeriti istragu, a po njezinu okončanju bit će pokrenute odgovarajuće zakonske sankcije. Osim krivolova zabilježeni su i „upadi“ lovaca iz susjednih lovačkih udruga u lovište (pa čak i onih koji potječu iz lovačkih udruga s hrvatskim predznakom). Sve ovo dodatno naglašava potrebu boljeg organiziranja lovočuvarske službe. Strogi zakonski propisi za organiziranje lovočuvarske službe te teška financijska situacija u većini lovačkih udruga, ne omogućuju angažiranje profesionalnih lovočuvara. Do sada su dužnost lovočuvara obnašali lovočuvari volonteri. Što se tiče usklađivanja sa zakonom, napravljen je prvi korak te je osam lovaca položilo ispit i dobilo uvjerenje o položenom lovočuvarskom ispitu. Jedan lovočuvar dobio je službenu odoru lovočuvara (50 posto financirao Savez, a 50 posto lovačka udruga) te propisanu dokumentaciju (službena iskaznica, službena knjiga lovočuvara, zapisnik lovočuvara i potvrda o privremenom oduzimanju). U tijeku je prikupljanje podataka o veličinskim brojevima odjeće i obuće za ostale lovočuvare, koji će, nažalost, vlastitim novcem financirati nabavku odora. „Naučene“ lekcije: prvo, lovačke udruge trebaju prijaviti policiji svaki nezakonit odstrel, kako bi se provela cjelovita istraga i sačuvali dokazi, a paralelno raditi na prekršajnoj prijavi, drugo, pojačati mjere zaštite divljači, od kojih je samo jedan djelić organiziranje lovočuvarske službe, treće, lovočuvarsku službu uspostaviti sukladno Zakonu o lovstvu i podzakonskim propisima (Pravilnik o obliku i sadržaju obrasca iskaznice lovočuvara, te Pravilnik o vrsti uniforme, oznakama, uvjetima za nošenje lovačkog oružja, vrsti lovačkog oružja i veličini lovočuvarskog rajona), četvrto, možda ne bi bilo loše razmišljati i o angažiranju profesionalnog lovočuvara, kog bi zaposlila i plaćala lokalna zajednica (općina) – bio bi ujedno i čuvar lova i čuvar ribolova. Lovočuvari volonteri nastavili bi mu pomagati i izvršenju njegovih zadaća. U LO „Vitez“ očekuju odgovarajuće rezultate provedenih policijskih istraga. Namjera je ustrajati u zahtjevu za naknadu pretrpljene štete protiv počinitelja, a novac „vratiti“ u lovište – u naprijed navedenim slučajevima nezakonitog odstrela krmače i srnjaka iznos pričinjene štete je 7000 KM. Držim da bi visoke novčane kazne protiv prekršitelja za djela koja su učinili (u ova dva slučaja bi mogle ići i do 4000 KM) mogle preventivno djelovati u skoroj budućnosti na smanjenje ili čak potpuno eliminiranje krivolova i lovokrađe. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HUL „Kravica“, Ljubuški: ČELNIŠTVO DRUŠTVA U MILETINI Baš bješe svega i svačega Mario Herceg S ekcija Cerno je na sjeveroistočnom dijelu općine Ljubuški, čine je lovci Cerna, Crnopoda i Miletine, ima 44 člana. Divljači je ovdje dovoljno, za lov ali i za poglede gostiju koji rado dođu u ovaj kraj. Blizu je Međugorje, i ljudi koji se bave vjerskim turizmom znat će dobro da je sprega između Međugorja i Miletine jako velika. Divlja svinja je u prolazu, lovci je pokušavaju zadržati hranilicama, zeca puštamo svake godine iz svoga uzgajališta, fazana kupimo po potrebi, na proljeće matično jato a u jesen za odstrel, domaći lovci ga ne love već kažu neka turisti gledaju. Izaslanstvo naše udruge, na čelu s predsjednikom Tomislavom Petrovićem, 12. prosinca 2010. došlo je u posjet gostoljubivim lovcima iz Miletine, na čijem je čelu Andrija Dugandžić – Beca. Bio je to prvi službeni posjet Predsjedništva u ovom sazivu ovoj sekciji. Lovačka kućica smještena je u ravnici milećanskih gajeva, s pogledom na vijugave zasade vinove loze pa sve do prijevoja koji se u daljini obara prema rijeci Studenčici. Ispred kućice, za hrastove vezani psi goniči, većinom posavci i istrijaneri, kod nas bi se reklo „zečari“. Pod nadstrešnicom veseli lovci ispružene jake i čvrste desnice, kad ti stisnu ruku svaki gost vidi da je iz čista srca pozdrav. Kad smo ušli u kuću, šarenilo boja i mirisa ispunilo je svaki osjet, u prvi mah pomislih, Bože moj, koji će još tu viđeniji gosti doći. Domaćin kao da mi pročita misli i kaže, ljudi, sjednite i počnimo, da se ne hladi. Ne znam je li pošteno ovo što pišem, ali ja ne mogah www.lovackisavez-hb.ba odoljeti. Košare od tijesta napunjene mesom jarebice, sitno uvijena svježa cikla, okolo u slojevima domaće suho meso. Hladetina od srne i vepra poslagana u polukrug, a na rubu jedan aligator od tijesta s vanilijom. Fazan pod punim perjem u gnijezdu od sitnog pomfrita i pokoji kuhani karfiol, gleda u jestivu tikvu ukrašenu repom u obliku pera a u njoj salata od fazanova mesa i matovilca („pratarska“ salata). Dvije papige bijele od repe ukrašene mrkvom pogledavaju u šarenilo boja domaćega sušenog mesa. U jednoj visokoj posudi ispod koje su gorjele svijeće jelenovo meso sljubljeno sa zečjim u umaku od kadulje i crnog vina. U nešto manjoj posudi pokraj ove bilo je meso od jarebice poljke, šljuke i drozda, u bijelom umaku s vrijeskom i bijelim vinom. U trećoj posudi nalazili su se puževi i crvenilo riječnog raka, okus umaka blago je nanosio na šafran i balzamik. Pa tek mnogobrojni prilozi i dodatci, peciva i pura i tako red ovoga, red onoga, pravi doživljaj za gurmane i sladokusce. A tek vino, e vino! To je za Hercegovca pitanje časti i prestiža, imati dobru Blatinu ili Žilavku graniči s umjetnošću. Za ovu prigodu pili smo bijelo vino žilavku iz podruma Miće Buntića. Što reći o žuto-zelenoj tekućini iz koje iskaču iskrice a okus žarkosti i pitkosti svakim te gutljajem mami na JOŠ, poslije neka toplina iz želudca rasprostire se po cijelom tijelu. A crno, Blatina, iz sušnih vrtača i kamenjarom izvučenih njivica, mali grozdići u podrumima vještom rukom obrađeni „nektar Bogova“ u čašama crveno crna blaga i opojna tekućina na jeziku blagost i mekoća. Punina u ždrijelu i okus tanina u stomaku pospješuju rastvaranje onih delicija koje smo pojeli, Damir Dragičević stvarno ima izvrsno crno vino. Čovjek se igra genetikom i od ništa napravi ono što bi mu kao trebalo ili što bi nadomjestilo ono što je nekad imao s mnogo više truda, tako da je mesu pokvario i ukus mu oštetio u korist količine i cijene. Mi lovci ponosni smo što jedemo divljač koja nije genetski poremećena i još uvijek ima onaj stari okus i aromu, ovi mladi koji rastu uz nas mogu osjetiti miris kadulje, vrijeska, smilja i kamena. Da, kod nas i kamen miriše, mi Hercegovci ponosni smo na ovaj kamen na kojem smo rođeni i s kojim živimo, on za nas ima i specifičan miris, koji za nas život znači. LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje: LOVAČKA HUMANOST Josipu Iviću 1000 KM Velimir Šekerija N a jednoj od svojih sjednica, Upravni odbor LD „Uskoplje“ jednoglasno je donio odluku o odobrenju 1000 KM za Josipa Ivića iz Voljica, G. Vakuf-Uskoplje. Naime, ovaj dvadesetpetogodišnjak obolio je od teške bolesti srca, što je zahtijevalo hitnu operaciju za koju je trebalo 20.000 KM. Uskopljani su, kao i mnogo puta do sada, pokazali humanost i potrebni je novac prikupljen u vrlo kratkom roku. Znatan dio novca prikupili su radnici i vodstvo tvrtke TOM d.d. iz Uskoplja, gdje je oboljeli radio do operacije. Svoj doprinos nesebično su dali i ovdašnji lovci, ponovno pokazujući kako ljudska toplina nije iščezla iz njihovih srca, te da su uvijek spremni za suosjećanje i pomoć onima koji je trebaju. Neki će zlobnici reći „mogli su i više“, ali kako o ukusima, tako i o iznosima ne treba raspravljati. U svakom slučaju gesta vrijedna pohvale i spomena koja će umnogome doprinijeti pozitivnom mišljenju o lovcima. Raduje informacija da je Josip uspješno operiran u specijalnoj bolnici „Centar za srce BH“ Sveučilišnog centra u Tuzli i da oporavak teče očekivanim tijekom. 37 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Vepar“, Prozor-Rama: GRADNJA U LOVIŠTU Još jedno pojilište za divljač Stanko Ćurčić T ijekom, još uvijek, zabrane lova, lovci Sekcije Prozor LD-a „Vepar“ iskoristili su jedan dan vikenda praveći lokvu za divljač. Dobar povod za skup lovaca. Lokva je napravljena na potezu Pala planine Makljen. Zajedno s još jednom lokvom, onom u lovištu Sekcije Orašac, financiralo ju je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Predsjednik sekcije, Vlada, pokazao nam je lokvu i ovom prilikom, u ime lovaca Sekcije Prozor, zahvaljuje ministru Damiru Ljubiću, koji je odobrio taj novac. LU „Lještarka“, Kiseljak: LOV VUKOVA Od tri vuka, jedan ostao “u vatri” Zvonko Udovičić L ovci iz Sekcije Kiseljak „Rupa I“ nenadano su, loveći lisicu i zeca, u dijelu lovišta udaljenom oko dva kilometra od središta grada, odstrijelili vuka. Posrećilo se lovcu Peri Komšiću, zvanom Repa, da od tri viđena vuka odstrijeli jednoga. Ovo je peti vuk koji je poslije Domovinskog rata odstrijeljen na teritoriju općine Kiseljak. Tri preparata vuka već krase Lovački dom u Kiseljaku. LU „Sava“, Orašje: NAIZMJENCE, LOV I RAD Adam Dabić Jedanaesta lovačka O kuća u posljednjih nekoliko godina vogodišnji lov na fazana i zeca u ovoj je lovačkoj udruzi otvoren 10. listopada. Kao i obično, nakon postrojavanja, izvršena je kontrola lovaca, njihova naoružanja i opreme te njihovih lovačkih pasa. Na zbornom su mjestu bila 32 lovca, s gostima iz susjedne lovačke udruge Fazan iz Odžaka. U ovoj se udruzi mnogo cijeni lov pernate divljači i dan otvaranja lova na fazana svi lovci nestrpljivo očekuju. Treba spomenuti da se u ovoj prigodi okupi i najveći broj lovaca koji rade u inozemstvu, svi se oni žele naći sa svojim kolegama i provesti ugodan dan u lovu i druženju. Ove je godine obilato kišilo i veći je broj fazanske divljači stradao. Ali lovci ionako kažu da nije bitno što će se uloviti, već ima jedna uzrečica koju slijede: nema ptice do prasice, a tko želi nek lovi ptice i prepelice. 38 Uglavnom, tijekom dana u svim je sekcijama bilo burno i veselo, pekli su se prasići i janjići, a na više mjesta i lovački gulaši ili čobanci. Sekcija Bok jedna je od mlađih i organiziranijih sekcija. U njezine dvije prekrasne lovačke kuće redovito se druže lovci i djeca iz škola. Ove je godine u izgradnju lovačke kuće krenula i sekcija Oštra luka. Zemljište su kupili lani, udarili temelje i ove će godine nastaviti s radovima. Sekcija Orašje pokrenula je akciju i u roku od 12 dana sagradila lovačku kuću kanadskog stila, sa svom pratećem opremom (struja, voda i ostalo), koju ćemo, nadam se, predstaviti u idućem broju Hoopa. U ovoj se udruzi, dakle, uvijek nešto događa i radi, tijekom cijele godine. Kad se završi lovačka kuća u Oštroj Luci, bit će to 11 lovačka kuća izgrađena u posljednjih nekoliko godina, što je podatak koji ohrabruje. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Radovanj“, Posušje: GOSPODARENJE LOVIŠTEM Lovna jedinica Vinjani, kao primjer Mladen Bešlić L ovci LD „Radovanj“ iz Posušja, točnije članovi Lovne jedinice Vinjani, po tko zna koji put pokazali su da istinski i na pravi način gospodare svojim lovištem. Ovih su dana, naime, imali pune ruke posla, nastojeći po- sijati što više žitarica za prehranu divljači. Njihov predsjednik, Miro Galić, ističe kako su se ove godine dogovorili izaći u lovište i za jedan dan uzorati, zasijati i pobranati 12 parcela u predjelu Livakovica i Lončarevih ograda. U ovome području obitava najviše sitna divljač: zec i jarebica, a ponekad srna i divlja svinja. Vrijedne ruke vinjanskih lovaca posijale su oko 250 kg sjemena ječma i pšenice. Oralo se s 4 traktora, a orači su bili njihovi vlasnici: Miro Galić, Jugo Marić, Žarko Galić – Bilan i Željko Lončar. Treba, svakako, spomenuti i ostale članove ove vrijedne jedinice: Jozu Galića, Miru Galića – Bajića, Sanela Galića, Žarka Galića – Žoa, Davora Marića, Antu Galića, Josipa Galića, Eugena Galića, Maria Galića i Mirka Galića. Cijelu su akciju stručno nadgledala dvojica najstarijih lovaca: Luka Lončar i Marijan Galić, i među njima najmlađi član ove složne družine i budući lovac, mali Božo Galić. Ova je ekipa, inače, prije dvije godine započela izgradnju lovačke kuće i baš ovih dana spremaju se postaviti joj krov i potpuno je opremiti za ugodan boravak. CACT BiH 2010. ŠIROKI BRIJEG Titula otišla posavcu Bondu Josip Vukoja U z odobrenje Asocijacije – Unije kinoloških saveza u BiH a pod pokroviteljstvom KU „Široki Brijeg“ i Kinološkog saveza Herceg-Bosne, u gateru Kosmaj u Rasnu, 16. listopada 2010., upriličena je državna utakmica pasa goniča u radu na divlju svinju CACT BiH 2010. Široki Brijeg. Sudili su Mirko Čolak iz Širokog Brijega i Jure Puljiz iz Imotskog, a delegat je bio Jozo-Joža Lasić iz Širokog Brijega. Voditelj utakmice bio je Jozo Šušak. U katalogu se našlo 12 pasa. Nakon uvodnih riječi sudaca, pristupilo se disciplini ponašanja na pucanj, a zatim je slijedilo natjecanje u gateru. Prvo mjesto i titulu CACT BiH ponio je posavski gonič Bond vlasnika Drage Skoke iz Ljubuškog. Drugo mjesto i titula RCACT BiH osvojio je istarski kratkodlaki gonič Brnjo vlasnika Milenka-Miće Drežnjaka iz Mostara, treće mjesto osvojio je Brik-Paša vlasnika Drage Artukovića iz Gruda, a četvrto je mjesto pripalo crnogorskom planinskom goniču Cigi vlasnika Zdenka Križanovića iz Mostara, koji je imao isti broj bodova kao i trećeplasirani pas, ali se prednost daje mlađem psu. Nagradu i pehar za fair play dobio je vodič Josip Vukoja sa svojim goničima. www.lovackisavez-hb.ba Nakon utakmice priređen je ručak u konobi pokraj gatera kojem su nazočili suci, vodiči pasa i mno- gobrojni ljubitelji lova i prirode, uz dogovor za raspored manifestacija za iduću godinu. 39 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Golub“, Čitluk: LOVAČKA VEČER Nakon svega ostala ugodna sjećanja Gojko Prskalo U svadbenom salonu „Ananeri“ u Čitluku, 15. listopada ove godine, za svoje članstvo, simpatizere lova i prijatelje iz okolnih lovačkih društava – bilo je nazočno oko 400 lovaca i gostiju – LD „Golub“ iz Čitluka upriličilo je tradicionalnu Lovačku večer. U uvodnom dijelu Večeri, kao domaćin, nazočne je pozdravio Dragan Ostojić, predsjednik Društva, zahvalivši svima koji su na bilo koji način pomogli organizaciji ove priredbe. Nakon njega, prisutnima se obratio i Ivo Jerkić, općinski načelnik, pohvalivši organizatore i zaželjevši dobru kob svim lovcima u sezoni koja je upravo počela. Posebno raspoloženje unio je fra Marinko Šakota, u svom stilu ispričavši nekoliko istinitih lovačkih zgoda. Za nastavak priredbe u veselom duhu pobrinuli su se naši stalni gosti, Hercegovački bećari, pjesmom koja baš odgovara ovakvim druženjima. Naravno, ni ovdašnja Lovačka večer nije prošla bez lovačke tombole, gdje su podijeljene broj- Organizatori Večeri ne vrijedne nagrade, između ostaloga i pet lovačkih pušaka. Dio programa bila je i dodjela lovačkih odličja. Na prijedlog Upravnog odbora Društva, Odličje drugoga reda zaslužilo je 13 lovaca, a Odličje trećega reda 15 lovaca, iz Sreća je sastavni dio igre 40 svake sekcije po jedan lovac, na prijedlog same sekcije. Odličja je uručio Dragan Ostojić, predsjednik Društva. Zahvaljujemo svim sponzorima, te Nikoli Martinoviću, vlasniku Svadbenog salona „Ananeri“, na pomoći i iznimno korektnoj usluzi. Zahvaljujemo čelnim ljudima Općine Čitluk što su se odazvali našem pozivu, a na poseban način zahvaljujemo fra Marinku Šakoti, velikom prijatelju našega Društva. Hercegovački bećari razveselili lovce Broj 74, studeni - prosinac 2010. LOVAC B iti lovac, obično znači osjetiti i neke probleme. Primjerice, lov je prilično skup hobi (članarina, oprema, naoružanje, psi, terenci…), nerazumijevanje u obitelji (nema lovca da bar jednom nije „pokuso jezikovu juhu“ od strane supruge, djevojke, majke…), nerazumijevanje i osuda okoline (lovci se drže lažovima, pijancima, ubojicama…). LICEMJERSTVO IZ UDOBNIH FOTELJA Prve dvije teškoće lovcima su lakše podnošljive. Riječ je o privatnim stvarima svakoga od nas, na koje možemo utjecati, kontrolirati ih i rješavati, svatko na sebi svojstven način. No uglavnom negativan stav okoline (društva) prema lovcima i lovstvu općenito, to je nešto što nije nimalo ugodno. Lovci su odavno okarakterizirani kao ubojice životinja, pijanci i neradnici. Uzrok takvu mišljenju je u nedovoljnoj informiranosti, ali i u svjesnu prebacivanju krivnje na drugoga. Prvi koji na lovce „bacaju kamen“ redovito su oni koji o prirodi, njezinim ljepotama i blagodatima ne znaju ništa ili znaju vrlo malo. Ti isti često su članovi raznih udruga koje se financiraju iz županijskih, entitetskih ili državnih ministarstava, dobivaju pozamašan novac, a u biti ne rade ništa. Zbog takvih i njima sličnih, pokušat ću, koristeći se jednostavnim primjerima, ukazati na nekoliko činjenica. Istina, nerijetko se dogodi da lovac dođe kući iz lova u pripitu stanju, ali pitam, ide li ekipa s nogometa, tenisa ili balota odmah poslije „utakmice“ kući ili svrati na „po jednu“? Bliže sam mišljenju da je posrijedi ovo drugo. Da smo neradnici, također ne stoji, jer dovoljno je prošetati šumom i vidjeti prosječene staze, posijane njive, izgrađene lovačke domove, a sve to nije nastalo samo od sebe. Lovci često sudjeluju na radnim akcijama kojima je cilj očuvanje i zaštita okoliša (čišćenje rijeka i jezera, primjerice). Bitno je napomenuti da, u većini slučajeva, ono što radimo financiramo sami, a ne neka ministarstva ili europski fondovi, čiji novac obično završi u privatnim džepovima. O lovcima kao ubojicama životinja i o tome pridonosi li lov istrjebljenju ugroženih vrsta, vode se mnoge rasprave. Samo dvije napomene vezane uz to. Prvo, u oblasti Ženeve, u Švicarskoj, godine 1975. referendumom građana zabranjen je lov na ptice i sisavce. Od tada, lov nije zabranjen nigdje više, osim na kratko vrijeme. Zaključak je jasan: da zabrana lova donosi rezultate, lov bi vjerojatno dosad bio zabranjen svugdje, a ne samo u „nesretnoj“ Ženevi. Drugo, pripremajući ovaj članak, na internetu sam pretraživao blogove i forume koji imaju veze s ovom temom. Kao što sam i očekivao, negativno je 90 posto komentara. Ništa strašno, uzmemo li u obzir da su to mišljenja onih koji 20 sati dnevno provode za računalom. Kao takvi, nisu kompetentni komentirati bilo što u vezi s prirodom. Ipak, našao sam i nešto što me ohrabrilo. Urednik jednoga bloga, kako bi stekao potpunije mišljenje o lovcima, odlučio je, na poziv prijatelja, kao promatrač sudjelovati u lovu na srnjaka, nakon toga napisati zaključak i podijeliti ga s posjetiteljima bloga. Ako ste očekivali da je nakon lova promijenio mišljenje, prevarili ste se. U prvim redovima njegova teksta dominirale su riječi: daleko, kiša, blato, umorio se, pucanj, krv, kako mogu, ubojice i sl., a zatim se dogodilo nešto neočekivano. Dok je pisao članak, primijetio je da su se stršljeni nastanili na njegovu balkonu. Prekinuo je pisanje, uzeo posudu s vrelom vodom, izlio je na stršljene i vratio se ponovno za kompjutor. Nastavio je tamo gdje je stao, optužujući lovce što su odstrijelili srnjaka. No, u njegovoj se glavi ubrzo nešto promijenilo, zastidio se samoga sebe. „Optuživati druge, a istodobno raditi iste ili gore stvari, u najmanju je ruku licemjerno“, navodi urednik, prisjećajući se i događaja kad je, www.lovackisavez-hb.ba PREDRASUDE O LOVCIMA Tko to tamo laže? Velimir Šekerija na nagovor majke, u jezero bacio tek okoćene mačiće. Ovakvih je primjera u nedogled, ali malo je onih koji će to priznati. Pitamo se, zašto javnost amnestira gotovo redovita zlodjela nad različitim životinjama, a lovce se optužuje za sve i svašta? PAJIN I LUKIN „GOL KROZ NOGE“ „Priča lovačke priče“ česta je sintagma u pjesmama, pripovijetkama, vicevima, pa i u svakidašnjoj komunikaciji. Riječ je o sinonimu za govorenje neistine, odnosno za laganje. Jesu li lovci lažovi, jesu li to predrasude ili je to istina? Autor ovih redaka, u vrijeme kad je pristupao lovačkoj organizaciji, u svojoj je matičnoj sekciji, pred posebnim povjerenstvom, morao proći „ulazni test“ u laganju. Apsolvirao sam test pričom o ribama „babuškama“ koje je otac ulovio u jednome od triju ždrimačkih jezera. Noć su provele u zamrzivaču, a sutra su bile žive, da življe ne mogu biti. „Molenje mu njegovo, malog odma’ za predsjednika sekcije“, bila je tada reakcija pokojnoga djeda Jakova, člana povjerenstva. Dakle, u ovom je slučaju istina da lovci lažu. Nije to, međutim, laž koja bi naštetila nekomu, nekoga povrijedila ili koja bi služila za manipulaciju. Lovci lažu samo iz jednoga razloga – kako bi podigli atmosferu na svojim druženjima, i samo u određenom okruženju. S druge strane, svaki nas dan politički, gospodarski i medijski subjekti obasipaju lažima koje izravno ili neizravno utječu na naš život. Sjetimo se samo obećanja o novim radnim mjestima, povećanju plaća i mirovina, poboljšanju cjelokupne gospodarske situacije… U našoj bi zemlji, umjesto „priča lovačke priče“ mnogo bolje stajalo „priča političke priče“. Lovačkim se lažima stvara neki drugi svijet, svijet smijeha, opuštenosti, zezanja na račun jednoga ili drugoga, svijet koji nam pomaže zaboraviti ružnu zbilju. A s tom ružnom zbiljom, zajedničkih točaka zaista nemaju naši lovci Pajo i Luka, prijatelji od djetinjstva i rođaci, inače poluizmišljeni likovi naših priča. Razgovaraju oni tako o netom završenom europskom prvenstvu u vaterpolu u Zagrebu. – Jesi vidio, rodijače, onaj naš sinoć dade kroz noge gol onom talijanskom golmanu? – upita Pajo. – Je, je, al’ sudac ga ne prizna, valjda bili koraci – odgovori Luka, zadovoljan što konačno može kontrirati na Pajinu laž. – Čuj, koraci u vaterpolu, a i ti kad ga bubneš, nemere ni bager povući – uzvrati nezadovoljno Pajo. Negdje sam pročitao da pojedina društva organiziraju i natjecanja u lovačkim lažima, što nije ideja za odbaciti. Uz bogate nagrade (puška, 10 metara drva i sl.), vjerujem da bi se lovci i te kako potrudili da natjecanje bude zanimljivo. Nekada je na mjestima gdje se okupljala lovačka družina – bili su to lovački domovi ili seoske kavane – poviše šanka visjelo zvono, koje bi zazvonilo kad bi netko, i ne stideći se, „bacio patku“. Ulazi, tako, lovac Pajo jednoga dana u kavanu, sav zadihan i zajapuren. Žena ga, naime, poslala u zadrugu po namirnice, a on produžio do birtije na rakiju, nešto ispričati prijateljima. – Ej, ljudi, šta mi se dogodilo, živa istina, ko zazvoni odniće ga vrag. Prokvocala mi se kokoš i ja zajmio jaja od susjeda da je naležem, eno jučer mladi izišli (Mali, dalje od zvona, čuješ šta ti kažem!) i nećete vjerovat, odoše pilad svojim kućama odakle sam donio jaja – slaga naš junak i ostade živ među nasmijanom svjetinom. Poštovani čitatelji, pokušao sam kroz okular običnoga lovca sagledati odnos lovca i njegove bliže i dalje okoline. Namjera je bila argumentirano odgovoriti na učestale verbalne atake tobožnjih ljubitelja prirode i životinja, koji svoju „ljubav“ prema njima pokazuju iz toplih ureda i udobnih fotelja. Naš najjači argument u svemu tome smo mi sami, pod uvjetom da svaki svoj slobodan trenutak provodimo u prirodi, kao njezini svojevrsni ambasadori i ekopolicajci, čuvajući pritom svaku travku, grm, stablo, svakoga insekta i pticu, jer voljeti prirodu a ne raditi ništa na njezinoj zaštiti i očuvanju, grijeh je za svakoga lovca. 41 LOVAČKO ORUŽJE UMJETNIČKO DRUGOVANJE S ORUŽJEM Stručan graver pušci može dati posebnu vrijednost U puškarskom zanatu, graveri su posebno cijenjeni majstori. Njihov rad često ima umjetničku vrijednost, a donosi i najviše materijalne koristi, odnosno znatno poskupljuje oružje koristi odnosno znatno poskupljuje oružje. Tehnike ukrašavanja uglavnom su gravure na samom mehanizmu (glavi puške), a predstavljaju divljač u karakterističnim pozama, lovačke motive u obliku različitih šara i vezova, lišće pojedinih drveća, najčešće hrasta, monograme vlasnika oružja, itd. Mladen Bešlić A ko pratimo razvoj vatrenog oružja, možemo reći da je razlika između lovačkog i vojničkog oružja – što se više vraćamo u povijest – sve manja što se tiče funkcioniranja, a očituje se zapravo samo u duljini i masi, koje se smanjuju u korist lovačkog oružja. No „ukras“ je zapravo ono što posebno odlikuje lovačko oružje i u povijesti i dan danas. Nekadašnje ukrase od 42 zlata, srebra, slonove kosti, kornjačevine, sedefa, a često i dragog kamenja, danas su zamijenile brunaže različitih boja, krom, nikal, a osobito gravure metalnih i drvenih dijelova izvedenih vrhunskom preciznošću vrsnih majstora i suvremenih alata. U puškarskom zanatu, graveri su posebno cijenjeni majstori. Njihov rad često ima umjetničku vrijednost, a donosi i najviše materijalne Broj 74, studeni - prosinac 2010. LOVAČKO ORUŽJE Da bi se postalo vrstan graver, nije dovoljno samo uložiti veliki trud u svoju izobrazbu. Graver mora biti prirodno talentiran umjetnik za rad u drvu i metalu i tek nakon mukotrpne praktične obuke razvijaju se i dolaze do izražaja njegove kvalitete. Rezbarenje na kundaku vrsnom majstoru nije neka veća poteškoća. Umjetničko rezbarenje – graviranje metalnih dijelova puške vrlo je naporan i odgovoran posao. Nemojte sami pokušavati neki od rezbarskih zahvata na svojoj pušci. Taj posao prepustite stručnjaku, jer morate priznati da je on ipak za stručne, nježne i vješte ruke. Ipak, rad stručnjaka je skup i često njegova cijena nadmašuje vrijednost predmeta. U takvim slučajevima, ali tek nakon pomne procjene i atribucije predmeta, vlasnik se smije, na vlastitu odgovornost, odvažiti na obradu i rad na svome oružju. GRAVIRANJE Uz pomoć specijalnog alata graver rezbari čelik i na njemu izrađuje različite likove, prizore iz lova, divljač. Lovci posebno cijene graverskog stručnjaka koji je osposobljen nakon svega u graviranu površinu ugraditi zlato ili srebro. Takav treba dobro poznavati odlike plemenitih metala i osnovnog materijala – čelika, od kojega je izrađeno oružje. Majstori graveri, posebno oni malo stariji i s velikim iskustvom, graviranje na puškama izvode najčešće po vlastitoj www.lovackisavez-hb.ba inspiraciji i vrlo lako će udovoljiti željama kupaca. Tako urađene puške na kraju su, zapravo, umjetnički predmeti, i za njih se još može reći da su unikati. Naravno, svaki takav unikat ima svoju cijenu, koja u konačnici nije mala. Ako takvo oružje ima visoku cijenu, onda lovac mora procijeniti radi li se o tvorničkoj izradi serijske proizvodnje ili je u njezinu ljepotu ugrađen vrhunski umjetnički rad gravera. Tradicija lovačkog oružja s visoko kvalitetnim graverskim radom potječe iz austrijskog Ferlacha, njemačkog Suhla, a u svijetu su još poznati belgijski iz Liegea i u posljednje vrijeme talijanski graveri iz Brescie. Ne ulazeći u tipove vrjednovanja pojedinih graverskih uradaka, ne možemo se oteti dojmu da to ipak Austrijanci Nijemci najbolje rade i da njihovoj puškarskoj industriji nema premca, ali svakako ne treba podcijeniti ni visoku kvalitetu izrade ostalih europskih – prije svega fran- cuskih i španjolskih – majstora. Posjedovanje ili skupljanje skupih, finih ručno rađenih sačmarica ili karabina, osim prestiža predstavlja i veoma unosnu investiciju. Takve puške poslije nekoliko godina vrijede više nego u trenutku kupnje. O njima se piše, za njih se organiziraju posebne aukcije, njihovi vlasnici i ljubitelji imaju svoje klubove, odlaze u pozivne zatvorene lovove. Poznavanje i posjedovanje takvih pušaka zanimljiv je i jako skup hobi. Znamo da malo tko od nas može postati vlasnik neke od ovakvih skupih pušaka, ali gledajući ih i poznajući njihove karakteristike i priču koja ih prati, mi profinjujemo svoj ukus. Postajemo bolji i plemenitiji lovci i što je najznačajnije, smeta nam sve prisutniji neukus u lovištima. 43 EKOLOGIJA PRIRODNA (NE)RAVNOTEŽA Lovci ne bježe od svoje uloge u zaštiti prirode Bogatstvo vrsta – do danas ih je opisano oko milijun i šesto – činilo je skladnu ravnotežu u kojoj su one živjele sve do momenta kada je tehnološki razvoj dosegao današnje razmjere te svojim produktima ugrozio staništa. Danas svjedočimo pojavi nestanka vrsta, a jednome broju vrsta ugrožen je opstanak Mr. sc. Vjekoslav Kostijal O tkako je god. 1776. James Watt usavršio parni stroj, sve je, u ekološkom smislu, krenulo „nizbrdo“. Od tada je, naime, tehnološki razvitak krenuo ubrzano: god. 1797. parna turbina, god. 1876. benzinski motor, god. 1892. dizelski motor, koncem XIX. st. Nikola Tesla pronalazi generator naizmjenične struje i još oko 1000 epohalnih otkrića, oko 1900. god. u Kini raketni pogon, god. 1930. razvoj mlaznoga pogona, god. 1942. prva atomska bomba, god. 1945. prvo računalo, sredinom 50-ih godina prva komercijalna uporaba nuklearnog reaktora, god. 1957. prvi satelit, god. 1961. prvi astronaut, god. 1969. čovjek na Mjesecu, god. 1980. prvo personalno računalo (PC). Dakako, u okruženju navedenih otkrića javio se nebrojeni niz kolateralnih izuma i svi su imali cilj unaprijediti život ljudi na planetu. Zajedno s tim rasla je i potrošnja energije, time i njezina proizvodnja (fosilna goriva, radioaktivna goriva, hidroenergija te alternativni izvori, sunčeva energija, vjetar). Ubrzano povećanje ljudske populacije na planetu postavilo je zahtjev za sve većim količinama energije. U doba Julija Cezara na našem je planetu živjelo oko 250.000.000 ljudi, a danas se približavamo broju od 7 milijarda. Kao posljedica ubrzanog rasta broja stanovnika i, vezano za to, ubrzanog rasta potrošnje i proizvodnje energije, poremećena je ravnoteža u živom svijetu, a prvi znakovi poremećaja primijećeni su 60-ih godina prošloga stoljeća. Posljedice tehnološkog razvitka na našem planetu javljaju se u vidu mnogih zagađenja koja imaju nesagledive posljedice na okruženje u kojem živimo. Sva ta zagađenja proistječu iz ljudskih aktivnosti, a njihov 44 su uzrok produkti iz proizvodnje i potrošnje energije. Dakako da svi ti produkti mijenjaju uvjete u kojima se razvijaju i žive živi organizmi. Danas smo svjedoci toga kako je ubrzani tehnološki razvitak uzeo svoj danak kroz očigledne pojave zagađenja zraka, zagađenja vode, zagađenja tla, uništavanja ozonskog omotača, štetnih zračenja, kiselih kiša i globalnoga zatopljenja. A posljedica tih pojava je izumiranje vrsta, izumiranje šuma, širenje pustinja i promjena klime. Pojam ekologija prvi je uveo njemački znanstvenik Ernst Haeckel i definirao ga kao odnos živih organizama prema organskom i neorganskom okruženju. Podrijetlo vodi od grčke riječi „oikon“ što znači dom, okućnica, mjesto za život. S vremenom je tom pojmu promijenjeno značenje u svakidašnjoj uporabi, pa se danas sve više pod ekologijom podrazumijeva zaštita okoliša, zaštita našega mjesta življenja, zaštita prirode. Ta promjena značenja proistječe iz stanja u kojem se nalazi naše okruženje, za koje je evidentno da ga treba štititi. NEMA POVRATKA U PRVOBITNU ZAJEDNICU Lovci su, sa svojim aktivnostima koje se odvijaju u prirodi, možda najpozvaniji među prvima uočiti oštećenja u prirodi, ali i pomoći da se poremećena ravnoteža u prirodi ublaži i ponovno uspostavi, dakako u okviru svojih mogućnosti. Utjecaji kroz negativne pojave u prirodi najčešće se očituju kroz smanjenje bioraznolikosti – izumiranje vrsta. Naime, pretpostavlja se da na našem planetu živi oko 20.000.000 vrsta životinja, biljaka, gljiva, insekata, bakterija, od kojih je najveći broj insekata. Do danas je opisano oko 1.600.000 vrsta. To bogatstvo vrsta činilo je skladnu ravnotežu u kojoj su one živjele sve do momenta kada je tehnološki razvoj dosegao današnje razmjere te svojim produktima ugrozio staništa. Danas svjedočimo pojavi nestanka vrsta, a jednome broju vrsta ugrožen je opstanak. Čovječanstvo je suočeno s velikom opasnošću pa se stoga na razini UN-a poduzimaju mjere kako bi se umanjili Broj 74, studeni - prosinac 2010. EKOLOGIJA uzroci koji su doveli do takvih oštećenja prirode. Takve se aktivnosti odvijaju kroz dogovore (konvencije) među državama koji nalažu smanjenje emisija štetnih plinova i ostalih uzročnika ovakvoga stanja. Može se reći da je problem zagađenja okoliša dosegao razinu kod koje je većina zemalja zabrinuta za budućnost, pa se kroz konvencije i vlastito zakonodavstvo pokušava utjecati na smanjenje oštećenja i nametnuti obveze zaštite okoliša. Sveukupnost nastojanja da se štete na prirodi svedu na najmanju moguću mjeru ne znači da ćemo se odreći tekovina tehnološkog razvitka i vratiti u prvobitnu zajednicu, jer je to, jednostavno, nemoguće. Riječ je, zapravo, o smišljenom očuvanju prirode uz smanjenje štetnih utjecaja, danas poznatom pod nazivom održivi razvoj. No o toj temi drugom prilikom. Naš Zakon o lovstvu, u članku 1., izrijekom nalaže lovcima da se pri svojim aktivnostima usmjere na zaštitu okoliša, te u članku 1. stavak 2. navodi: „lovstvo, u smislu ovoga zakona, predstavlja javnu djelatnost i obuhvaća mjere zaštite i uzgoja divljači, uređenje lovišta, lovljenje divljači i racionalnu upotrebu divljači i lovišta, koji doprinosi očuvanju biološke raznolikosti ekoloških sistema i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači.“ Cilj ovoga prikaza je da se našim lovcima s jedne strane predstave geneza i uzroci ovakvog stanja u okolišu, ali i da se ukaže na potrebu aktivnog uključivanja lovaca u zaštitu prirode. NOVA RIBLJA VRSTA NA MOSTARSKOME BLATU Nije šaran već babuška Blago Lasić A ko se prisjetite onih redaka o blatskim fenomenima, posebice o širokom popisu i različitosti životinjskoga svijeta, doći će vam pred oči i riblje vrste, među kojima je prikanac bio neka vrsta nerazjašnjenoga rariteta – endem, o kojemu će se još dugo pojavljivati možebitno i kontroverzne informacije. Ovoga nas puta zanima jedna vrsta koja se nikada ranije nije pojavila u bistrim vodama Blata, ali joj je prikanac obilna hrana. Tko ju je i kada doselio, za sada se ne zna! Kasno jesenas, veliki zaljubljenik prirode, Darinko Čović Perunić, krtolario je (povlačeći oveću vrbovu korpu po travnatome dnu nabujaloga kanala, hvatajući tako prikance) i na svoje veliko iznenađenje u krtol ulovio ribetinu kakvu do tada nitko nije ni vidio na Blatu. Darinko se fotografirao s njom u rukama i kazivao o uspješnom ulovu, pojašnjavajući kako je posrijedi veliki šaran težak preko sedam kilograma. Pažljivijim promatranjem ulovljenoga uzorka, može se pouzdano zaključiti kako nije u pitanju šaran već babuška (Carassius gibelio), jedna druga vrsta a ima nekoliko podvrsta, koja je relativno nova u našim vodama. Smatra se da je polovicom prošloga stoljeća donesena iz Kine. Vrlo je karakteristična po načinu svoga razmnožavanja. Naime, njezina ikra ne mora biti oplođena da bi se rodila mlađ, što joj daje široke mogućnosti razmnožavanja bez sudjelovanja mužjaka. Babuška voli vode stajaćice, riječne rukavce, bare i jezera s mnogo biljnoga svijeta, koji joj također služi za hranu i zaklon. Ona je svejed i uvijek pliva po dnu. Nekoliko sam puta pripremao babušku (nikada lovio) i nisam osobito zadovoljan kvalitetom njezina mesa, što su mi i drugi ribići posvjedočili. U svakome njezinu dijelu ima toliko sitnih i oštrih kostiju www.lovackisavez-hb.ba koje najčešće završavaju trodijelnom račvom, poput vila za sijeno, koje se onda lako i napasno zabadaju po unutrašnjosti usta. Jedina alternativa je u kuhanju ribe i otresanju mesa s kostura, pa onda pripremiti neki specijalitet. Često joj meso zaudara truleži, zbog načina života i hranidbe. Babuška se i svojom bojom razlikuje od šarana, a najveća je razlika u tome što šaran ima izražene brkove, koji se kod babuške nikada ne mogu susresti. Iskusni ribolovci vjerojatno znadu i za druge razlike, pa i drukčije načine pripremanja ove sve češće slatkovodne ribe. Darinko Čović Perunić 45 LOVAČKA PRIČA Lov divojarca sa Slavoncima Dok smo objedovali, primijetili smo da se dva divojarca gone uz Lupoglav. Trčali su brzinom uz velike strmine na golom kamenjaru, i za relativno kratko vrijeme popeli su se nekoliko stotina metara visine Drago Lasić D ošla su mi dvojica prijatelja iz Slavonije u lov divojarca na Prenju. Dobili smo odobrenja za revir Pritresa. To je duboki kanjon, dužine nekoliko kilometara, od Neretve prema sjeveru i središtu planine. Omeđen je visokim brdima: s istoka Kapljučom, a od zapada Ovčom, koji dosežu nadmorsku visinu od dvije tisuće metara. Iznad sjevernog dijela kanjona je Poljice na visini od tisuću i petsto metara. Auto smo ostavili u Bijeloj, na koti oko stotinu metara i u samo svitanje krenuli s lovočuvarom Vinkom Krezićem, dijelom uz Bijelu, pa uz Pritres. Bila je subota, vrijeme vedro i svježe s laganim povjetarcem – idealno za lov u planini. Znali smo da u vrijeme predparenja, a bila je sredina listopada, divokoze idu s nižih terena na izdignute kote i vrhove planine, ali smo ipak, od početka kanjona išli vrlo pažljivo, kao što se i ide u lovu. Naime, uvijek postoji mogućnost da se i na nižem terenu, pogotovo u kanjonima, pa i u vrijeme predparenja, naiđe na starijeg divojarca, kakvi se i traže u lovu. Oni, kao da i ne žure na predparenje, a izgleda da na vrhove planine izlaze tek u studenom, kad je i parenje u punom jeku, jer i njih vuče navika i priroda, možda i više nego sam nagon. Izišli smo uz kanjon Pritresa i popeli se na Poljica, pa na Ovču. Idući uz kanjon, vidjeli smo dva-tri samca divojarca, pa i na samom početku zaravni uz Ovču, ali nismo nigdje uspjeli opaliti, jer su nam se brzo sklonili, ili su bili izvan dometa. Znao sam iz iskustva da je najbolji uspjeh u lovu, kad ide jedan lovac s lovočuvarom, jer sam tako najviše i lovio, a ovdje su nas bila trojica, pa je samim tim umanjena šansa da priđemo divljači na domet. Poznato je da se i divljač najčešće nalazi na terenima i mjestima odakle ima bolji pregled, pa i zbog toga treba velika opreznost pri kretanju. 46 Bilo je već iza podne, pa smo sjeli odmoriti se. Odabrali smo pogodno mjesto, u zaklonu, a da možemo promatrati teren. Sjedili smo u kleki, južno od Lupoglava, a dijelila nas je samo jedna veća uvala. Lupoglav je jedan od najviših vrhova Prenja, koji doseže nadmorsku visinu oko dvije tisuće i sto metara, pa izgleda kao da strši u nebesa, gledano s naše pozicije, a i mi smo bili na koti oko tisuću i osamsto metara. Dok smo objedovali, primijetili smo da se dva divojarca gone uz Lupoglav. Trčali su brzinom uz velike strmine na golom kamenjaru, i za relativno kratko vrijeme popeli su se nekoliko stotina metara visine i otišli su preko vrha Lupoglava prema sjeveru i vjerojatno se spustili na Soplje. Koja li je to energija, vitalnost i izdržljivost, pa s takvom lakoćom iziđu na Lupoglav i na tu visinu! I Božo i Jozo (prijatelji iz Slavonije), bili su iznenađeni i začuđeni, pa su izgledali kao da ne vjeruju svojim očima i govorili su da im to neće nitko vjerovati kad se vrate u Slavoniju. Lovio sam po Prenju godinama i imao sam priliku vidjeti da se divojarci gonjaju i po najvišim vrhovima, koji se izdižu preko dvije tisuće metara, pa ću neke navesti: Zelena glava s kotom od dvije tisuće i sto pedeset pet metara, kao najviši vrh Prenja, zatim: Otiš, Osobac i drugi, ali kod njih su nešto blaže strmine nego na Lupoglavu. Međutim, tek sam ovoga puta vidio da se divojarci gone i uz Lupoglav, pa sam pomislio i rekao da je ta „predstava“ za goste Slavonce. Krezo je, kao iskusan lovočuvar, objasnio da se to može češće vidjeti u vrijeme predparenja, pa i u parenju, na mnogim vrhovima Prenja, ali, kao po nekom pravilu, na velikim vrhovima i velikim strminama gone se samo najjači divojarci, pa i u vrijeme kad je snijeg i led. Vjerojatno je da time pokazuju svoju snagu, da oni tu caruju i kao da je njihova planina. Nameće se zaključak da su divokoze, po mnogo čemu, izuzetna divljač i da mogu opstati i razvijati se i na najopasnijim terenima i u najtežim uvjetima. Gledajući tu trku uz Lupoglav, i mi smo se malo opustili i komentirali, pa nas je Krezo upozoravao da tiho pričamo, jer se i ovdje mogu iznenada pojaviti divojarci. Ispričao nam je događaj kada je, baš na ovoj zaravni, bio s lovcem iz Zagreba i odmarali su se kao i mi. Najednom su se pojavila dva divojarca, koji su se gonili preko zaravni, na lijepom dometu, pa je lovac opalio i odstrijelio zadnjega. Odmah nakon pucnja, prvi divojarac se naglo zaokrenuo i pojurio na odstrijeljenog divojarca, te ga udarao rogovima, sve dok se oni nisu pojavili iz kleke i praktično ga otjerali od odstrijeljenog jarca. Iz ovog se primjera vidi da i kod divojaraca postoji neka zloba i osveta. GOLIČ Nastavili smo lov prema sjeverozapadu i Ćupu, pa u velikom blagom luku, iznad Modrih stijena, došli smo do Rajine drage i spustili se niz dragu prema kanjonu Pritresa. Ova je draga dobro strma i izgleda kao neki golemi žlijeb za otjecanje vode kod jakih pljuskova i topljenja snijega, pa smo morali pomagati Jozi da siđe niz dragu. Od podnožja Rajine drage, prema zapadu, visoke su, ravne i okomite stijene. Gornji dio tih stijena pomjeren je (smaknut), na približno vodoravnoj liniji, koja je u visini podnožja Rajine drage. Tako postoji mogućnost prolaza, uskom pasicom preko visokih stijena do predjela zvanog Golič. Krezo je predložio da odemo do Goliča, jer se tamo često nađu kapitalci, ali Jozo je odmah odustao i rekao je da će nas tu čekati. On je, inače, službenik i gradski čovjek, a Božo je inženjer šumarstva i lakše se snalazi u planini. Ostavili smo ruksake kod Joze, a karabine postavili niz leđa, s remenom preko prsa i krenuli pasicom, koja je, u osnovi, u blagom luku, pa nismo ranije ni vidjeli veliki bor, koji je pregradio pasicu, a nije nas na to ni Krezo upozorio. Samo Bog znade, kako je uopće tu bor izrastao u takvim stijenama i liticama. Krezo je išao prvi i jednostavno se uhvatio rukama oko bora i prebacio se na drugu stranu, te produžio pasicom, pa smo i Božo i ja isto uradili, ali nama je to bilo puno teže i opasnije. Golič je kao neka golema vrtača, koja je dobro upuštena u terenu, a lijepo je orijentiran i osunčan, te od sjevera zaklonjen visokim stijenama od ledenih vjetrova, pa je vrlo pogodan za sklonište, pogotovo starijim divojarcima. Ima tu i manjih točila, kleke i nešto borovine, ali ima i uski, vrlo visoki stećak, koji je sužen pri vrhu, a nalazi se u sredini Goliča, pa izgleda kao obelisk (ukrasni stup) na nekom gradskom trgu. Nismo tamo ni vidjeli divojarca, pa smo se vraćali. Krezo je kod bora opet prošao prvi, a Božo se čvrsto uhvatio rukama oko bora i zadržao se izvjesno vrijeme, pa se konačno prebacio na drugu stranu i produžio stazicom za Krezom. To njegovo priljubljivanje i zadržavanje uz bor, kod mene je Broj 74, studeni - prosinac 2010. LOVAČKA PRIČA izazvalo neku nelagodu, jer mi je djelovao kao „utopljenik“ i bojao sam se da se, kod prebacivanja, ne odbije od gornjih stijena, jer je staza dobro uska, a dolje veliki ambis. I ja sam se prebacio krajnjim naporom, pa smo sjeli kod Joze. Božo je odmah izvadio orahovaču iz svoga ruksaka, pa smo se malo okrijepili i lakše došli k sebi. Upitao sam Božu: „Zašto se onoliko vremena zadržao uz bor?“ a on je odgovorio: „Ne morate mi vjerovati, ali nikada i nikoga u životu nisam čvršće zagrlio, pa ni majku rođenu!“ I ja sam rekao da se nikada ranije u lovu nisam našao u težoj situaciji, a i inače ne volim velike visine. Dodao sam da tamo više nikada ne bih išao, bez obzira i na eventualne zlatne trofeje. DIVOJARAC Krenuli smo lovom ispod Poljica, na istočnu stranu kanjona Pritresa i sklonili se iza srta (grebena). Odatle smo promatrali teren i ugledali dva divojarca u stijenama ispod Kapljuče. Sjeverno od njih i na nešto višem terenu, bilo je nekoliko divokoza, koje su nas lakše mogle primijetiti, pa su Božo i Jozo dosta brzo opalili, i to Jozo u desnoga divojarca, a Božo u lijevoga, kako su i oni stajali iza srta. Oba su pucnja bila skoro u istom momentu. Božin jarac, skupa s divokozama, pobjegao je prema Poljicu, a Jozin je ostao na mjestu, jer je lijepo pogođen. Jozo je bio presretan, jer mu je to prvi divojarac, pa je nastala prava fešta, uz iskreno čestitanje, jer nam je svima bilo posebno drago da je baš Jozo odstrijelio. Sad je i pravda bila zadovoljena, jer je Božo odstrijelio divojarca u jednome ranijem lovu na Velikoj Vidovi iznad Glogova. Krezo je odmah otišao gore i provjerio da Božin divojarac nije slučajno pogođen, a to smo i ocijenili, jer smo dvogledima Krezo i ja pratili prilikom pucnja. Donio je Jozina divojarca, koji je bio star sedam godina, krupan i jak, s 96 poena, a Jozo je govorio da je to za njega više nego zlatni trofej. Krezo je vješto odvojio utrobu i iznutrice te čistom krpom (od kruha) istrao unutrašnjost, tako da divojarac može u škrinju čim dođemo kući. Dan je bio pri kraju, pa smo odmah krenuli, da siđemo bar niz gornji dio kanjona, dok se još vidi, jer je teren dobro strm i težak za spuštanje. Na jednome mjestu, trebali smo se spustiti niz stijene visine desetak metara, pa je Jozo, koji je išao odmah za Krezom, rekao da on tu ne može sići. Krezo se, držeći divojarca preko ramena, zaokrenuo na samome vrhu stijena i, valjda umoran noseći divojarca, nepromišljeno mu odbrusio: „Idi ti, Jozo, kuda idu volovi!“. Na to se Božo nasmijao na sav glas, a ja sam se nekako suzdržao, jer su to moji gosti. Zaobišli smo kroz šikaru i Božo i ja s Jozom, jer je i nama bilo dosta (i previše) stijena, pa smo sišli „kuda idu volovi“ i sastali se s Krezom ispod stijena, te produžili niz kanjon Pritresa. Kasno navečer, konačno smo s baterijama došli do auta. Idući smo se dan, uz čašicu pića i mezu, odmarali kod mene u dvorištu te otkuhali i poentirali trofej. Jozo je bio sretan i zadovoljan, pa je stvarao lijep štimung, ali i Božo je bio raspoložen, premda je promašio divojarca. I u ovome slučaju potvrdila se stara izreka, koja glasi: „Neuspjeh u lovu ne može pravome lovcu pokvariti raspoloženje, pogotovo ako je odstrijelio netko iz njegove grupe!“. Tako je Božo, kao vičan narodni pripovjedač, vrlo slikovito objašnjavao sve detalje lova i to ponavljao tijekom dana, kako su navraćali prijatelji-lovci, a i njih je sve to zanimalo i u tome su uživali. Spomenutim ponavljanjem, Božo je dobro uvježbao priče o detaljima lova, koje će ponijeti u Slavoniju. U ponedjeljak je i divojarac bio već potpuno zaleđen i spreman za put u Slavoniju. www.lovackisavez-hb.ba Bižmo kući dok je vrime Dubravko Brdar D akle, napokon sam kupio pušku i sad mogu za prave u lov. Predsjednik (Zgembo) kaže da je zborno misto u 7 na staroj lovačkoj kući u Tribnju, prije toga u 6 kava na benzinskoj BM. Noć prije me ispripadali kako krme oće napast ako ga samo raniš, a u mene samo dva metka pa ja ponio i pištolj – revolver, jebo ti budalu. Ujutro žena spava, a ja se oblačim u mraku i pade mi na pamet onaj vic kad su dva lovca pričala kako jedan uvik nešto ulovi a drugi ne. Kako to, pita prvi komšiju, a komšija odgovara: Ja uvik ujutro prije lova poljubim ženu, za sriću. Tako će i ovaj, i taman se on zavuko pod jorgan, kad ga žena upita: Šta je, komšija, ti opet u lov. E jebi ga sad. Izađem vani, potrpam stvari (malo rakije i vina, pršuta i sira) u đipa, ali nema kruva. Svratiću kod šiptara, kad tamo kolona imotskih đipova. Neka, sačekaću u redu, jer kako ću gladan. Stvarno kava na pumpi i loza medena za cirkulaciju. Nagovorio sam i šuru, gazdu benzinske, da ide u lov, jer čovik potrošio bogatstvo na opremu i puške, a ne ide u lov. To se okitilo, puste trake, svitle na nama prsluci, a pusti metaka da ne pričam. Nedo ti Bog da tribadneš izvadit metak iz onih novih prsluka, ne bi do sutra. Krećemo, ja reko, šura, napuni ti tu pušku, ako šta u putu naleti. Je, ali kako napunit kad to nije nikad radio, nego stani, izađi iz auta i puni na miru. Još nije dobro ni svanulo, temperatura – 4. Skupilo se te mrake kod kućice, ja gledam, bogami, ja sa svojih 50 najstariji, ali dolaze veterani, ja ću s njima, znam da ne mogu daleko. Lovnik raspoređuje di će ko, normalno da je mene rasporedio di od stoljeća sedmog nije viđena divljač, a meni nije mrsko. Puca led pod nogama, mi se smrzli ko nika stvar, ali Braco, stari lopov, ponio plosku pa je malo lakše. I da ne pričam, izdržo sam sat vrimena, još su me nečiji psi ispripadali letajuć kroz grmlje oko mene. Jedan crni se uzodo, ja reko, ako još jednom naletiš ovda, bogami si moj. Nego ajmo mi ložit vatru. Izvadili iz torba, iskrižali pa pomišali, ovo je gušt. Jedan momak donio domaći kruv, u krv se stvara. Hercegovci skuvali rep od bika, da vidiš, i to valja. Neko puče, ali daleko, mi se ne obaziremo, puške su uredno ispražnjene i u autima. Vraćaju se ekipe suva k…. mokrih opanaka. Ovi mlađi nemaju ni rusaka, jada i lovaca. Ajte vamo, ima svega. Roštilj se raspalio, povrće za čorbu se dinsta, sve ok. Kad zove predsjednik, pajdo, jeste li na Vučjim stinama. Di je to? Jesmo, kažem. Samo mirno, mi smo pucali, naletiće na vas krmad. Mi mirni da ne možemo mirniji bit, pijemo i jidemo. Nigdi krmadi, valjda se boje vatre. I onda kolateralna šteta, meštar od čorbe malo brže pio pivu, nema nego da ja priuzmem odgovornost za čorbu, srića nije mi prvi put. Dobro sam se i dugo borio. Lovnik prigleda oružje i oružne listove ko da smo pravi lovci, eto neka mu bude. Kad se malo pojilo i popilo, ko i obično rađaju se nove ideje, danas je tema popravak lovačke kuće. Ajmo po 100 kaemova. Jebi ga, ljudi nemaju para. U cilom je svitu lov zabava bogatih, jedino kod nas sirotinja iđe u lov. Nema veze, može u ratama, do Božića. Vidim, ima još pive, bižmo kući dok je vrime. Kad sam došo, moj najbolji prijatelj – trosjed tako mi se obradovo da se nismo dugo rastajali. (Priča se tiče otvaranja lova u LD „Cincar“, Livno) 47 LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE POLJSKA PRESLICA (Equisetum arvense) U tragu prapovijesti Blago Lasić D voumio sam se, je li uputno kazivati o nekim pretpostavkama koje neki autori lociraju u prapovijesno vrijeme i tvrde, kako je neka biljčica uspjela nadživjeti kataklizmu koju dinosaurusi nisu uspjeli nadživjeti. Onda, promišljam o sadašnjosti koja nije, niti može biti, izoliran isječak global- 48 noga vremenskog univerzuma, već je snažno i neraskidivo uronjena i utkana u maglovitu nam prošlost i neizvjesnu budućnost, ma kako se futurolozima činilo da imaju proročanske vizije. Tako promišljajući, ima smisla i vjerovati u mogućnost drugačije interpretacije onih stvaralačkih dana iz Knjige postanka koji, primjerice, nisu trajali 24 sata, kako mi to kratkovidno mislimo, već možda i nekoliko tisuća godina. (Neka mi Bog oprosti, ako je ovo blasfemija.) U takvom bi kontekstu jedna biljka mogla biti starija od druge i nekoliko milenija. Ali, to je već pitanje jedne druge ljudske aktivnosti. Naša biljka, za koju se smatra među znanstvenicima da je mnogo starija i otpornija od drugih, zove se POLJSKA PRESLICA (Equisetum arvense). Jako sam mnogo biljara konzultirao i stekao dojam vrlo različitih, čak oprečnih, znanja i poimanja oko preslice, koju i nazivaju vrlo različitim imenima: konjski rep, kositrenka, štukavac, rastavić, mala preslica, barska metlica, kositrena trava, cinkrot, borak, vošće, borić... Poljsku preslicu možemo relativno lako raspoznati, međutim postoji stanovita opasnost zamjene s nekim drugim preslicama iz ovoga roda, za koje se zna da mogu biti i blago otrove, i tako opasne po ljudsko zdravlje. Najbolji oblik preslice ne raste na barskom zemljištu, premda sve rastu isključivo na kiselom tlu, nema šuplje stabalce i nikada ne naraste preko 30 cm (druge vrste dosegnu i do 70 cm). Ona je trajnica, s dugim polegnutim korijenom poput pirike. U rano proljeće se iz korijena javljaju uspravni, debeli izdanci smeđe boje, poput šparoga, i mogu se koristiti za različita jela. Vrlo je zanimljivo da biljka u tome obliku nije ljekovita, već tek kada iz toga štapića izrastu zelene pršljenaste gole grančice. Nema nikakvih drugih listova. Smeđi dio se zove fertilni (plodni) stadij a zeleni je sterilni (neplodni), a ipak je ovaj drugi lijek, što ne slijedi logiku životnih sokova (!) Poljska preslica je, prije svega, provjereno sredstvo za izbacivanje otrova putem mokraće (diuretik), ali pri tom treba imati na umu njezino blagotvorno svojstvo – ne izlučuje minerale! Kada bih nabrajao sve dobre strane koje navodi ugledna travarka Marija Treben, potrošili bismo nekoliko stranica. Navodimo one bolesti koje je i službena medicina prihvatila: bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih putova. Učinkovito služi u terapiji protiv tuberkuloze te za zarastanje velikih rana i čireva, pogotovo protiv čira na želudcu i dvanaestercu. Vraća čvrstoću kostima, noktima i zglobovima, pa je izuzetno sredstvo u borbi protiv osteoporoze. Preslica se najboljom pokazala kod zastoja mokraće, pa je neki zovu prirodnom zamjenom za kateter. Zaustavlja sva vanjska i unutrašnja krvarenja, i istodobno tjera kamence i pijesak iz bubrega. Jedan švicarski travar misli, kako bi stariji ljudi svakodnevnim pijenjem čaja od preslice riješili sve svoje probleme oko: gihta, reumatskih bolova, živčanih teškoća, zastoja mokraće, tegobama s mjehurom, zakrečenja krvnih žila i gubitka pamćenja. Preslica je pouzdano sredstvo kod bolesti usne šupljine, karijesa, krvarenja iza zuba, upale krajnika, fistule, kroničnoga bronhitisa i opće slabosti organizma. Još se u jednome ne slažu biljari. Naime, neki preporučuju kombiniranje preslice s drugim ljekovitim biljem (gospina trava, medvjetka, plućnjak, imela, bokvica, kopriva i dr.), a drugi misle da se preslica treba koristiti sama i da je tako najučinkovitija. Valja upamtiti jedan savjet: Preslicu treba kuhati u vodi najmanje 5 do 10 minuta, pustiti da se ohladi još petnaestak minuta, onda ocijediti i piti nekoliko puta dnevno gutljajima bez šećera. Uvrstio sam samo dio materijala koji se odnosi na ovu biljku i toplo se nadam da će neko zgrčeno lice od brige i bola dobiti blaženi osmjeh ozdravljenja i mira. Broj 74, studeni - prosinac 2010. GASTRONOMSKI KUTAK NE BAŠ ČEST RECEPT Pašteta od zeca Obično ovo jelo ide kao predjelo, onda ide i kakvo lagano vino koje će otvoriti jezike i prijateljstva za ono bolje što tek slijedi Jetra divljega zeca, zapravo zečine, s plućicama i srcem Fra Franjo Mabić P ašteta od divljega zeca lijep je naslov, koji uistinu lijepo i zamamno zvuči. No, iza ovoga naslova stoji i lijep, zamaman, zanimljiv, ukusan i slastan recept, koji ne susrećemo baš često na našim trpezama. Naime, rijetko se dogodi da netko danas ulovi više ovećih zečeva ili da ga na diobi uvečer, poslije lova, zapadne toliko. Za ovaj recept potrebna su oveća jetra, da bi se moglo početi i dovršiti što se naumilo. Nedavno sam imao upravo takvu priliku i to sam iskoristio za napraviti ovaj recept i ove fotografije. Najprije treba jetra, plućica i srce očistiti i dobro isprati i skuhati na mjeru kako se i kuhaju svaka druga jetra. Kad se ohladi ili kad to odredimo raditi, onda kao prvo ide odluka kakvu paštetu želimo: oštriju ili onu mušku kako se to kaže, ili blažu, onda tvrđu ili vlašu, pa tek onda određujemo sastojke koje ćemo staviti u nju. U svakom slučaju treba dodati sol, malo papra ili feferona, limuna, maslinova ulja, vrhnja i kiseloga povrća po želji, odnosno koliko imate jetara da povrće ili začini ne preuzmu boju ili ukus glavnoga jela. Naravno, nikada se nećete bojati dodati još sastojaka koji vama odgovaraju, samo je bitno da ne oduzmu miris, okus i osnovnu boju onoga što se želi postići. Sve to dobro miksajte i ujedinite i uvijek okušajte kao što se to radi kod pripravljanja svake druge paštete, posebice one najzahtjevnije, ali i najbolje, one od bakalara. Ne zaboravite da se pašteta služi na prepečenom, vrućem, domaćem kruhu, ali i jučerašnji je već dovoljan, samo neka je pašteta prava. Obično ovo jelo ide kao predjelo, onda ide i kakvo lagano vino koje će otvoriti jezike i prijateljstva za ono bolje što tek slijedi. Krivci što nema više ove paštete uglavnom su lovci, zato se vi žene i kuharice ne ljutite na njihove prigovore da je – lijepo, ali je premalo. Odgovor je uvijek važeći: „A što je to lijepo da ga ima na pretek?!“ Samo malo pozornosti, dobre volje i malo kuhinjskih sitnica, i evo recepta o kojem su vam pričali bajke. Pripremili ste ga na svjetski način, zahvaljujući Vašem mužu ili sinu koji su Vam dali ovu priliku. U slast svima i SRETAN BOŽIĆ I NOVA GODINA svima vama, dragi prijatelji! www.lovackisavez-hb.ba Prvi korak je kuhanje jetara divljega zeca sa srcem i plućicama. I u kuhanju se uvijek može dodati začina kao peršin, celer ili origano Po volji ili po veličini jetara dodajete kiselo povrće (patlidžan, krastavci), vrhnje, topljeni sir, maslinovo ulje, limun… Poslije miksanja, koja kap limunova soka i maslinova ulja, i rezultat je tu 49 ZABAVNI KUTAK Mariofil Soldo AUTOR: MARIOFIL SOLDO LOVI SE OD 1. STUDENOGa DO mnogo28. (29.) veljače strukost (NA SLICI) mališan vjenčani... ili krizmeni... desni pritok save najdulja rijeka na svijetu američka glumica gardner pokojni bubnjar goran ... ivandić lavoslav ružička projektiučiniti napad, puniti ran pravac legalnim nasrt (mn.) tekućinom ceste uživatelj azila onaj koji se bavi tapeciranjem tajno djelovanje sobna biljka francuski geolog boue španjolska golem čovjek remetiti rad pjevačica indira vladić briga oko konja poticajni razlog glazbenoscensko djelo biti obvezan slika gologa tijela tantal austrija božidar alić sportska vedeta zarada; korist 50 2 VIRNA 3 PORAZ 4 STOKA 5 PRATO 6 L L L L L Pucanje od smijeha Frano Vukoja NEMA FRKE Mladom lovcu u goste stigli prijatelji. Čavrljali su o djevojkama i „surfali“ na internetu, a baka im reče: – Sad će vama baka nešto lijepo narezati. – Bako, nema frke, samo ti svoj posao – odvratiše mladići. Nakon desetak minuta baka na stol stavi pladanj suhomesnatih proizvoda i objasni: – Ja sam vama narezala, a Frka kad dođe, dođe! otok u jadranskom moru ZAMKE Lovac u prodavaonici lovačke opreme želi kupiti zamku za divljač. Prodavačici se nije baš žurilo s ponudama zamki, a lovcu se žurilo na vlak pa reče: – Požurite malo s tim zamkama, moram uhvatiti vlak! – E, toliko velike zamke nemamo – upozna ga prodavačica. ŠEHEREZADA Skupina lovaca raspričala se na temu lova i nogometa. – Jesi li sinoć gledao Ligu prvaka na televiziji? – upitaše jednog lovca. – Nisam, bila repriza Šeherezade na programu – objasni lovac. životinje koje gmižu riječni otok BRAVO L LAVOVI Dva lava pobjegla iz zoološkog vrta i dospiju na plažu. Jedan lav reče: – Ne mogu vjerovati, špica sezone, a na plaži nema žive duše! polifemov takmac neproFesionalac “carinska ispostava” ante vican 1 Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi, koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova. plašljiv kao ... “rabat” KEKSI DJEVOJKA Stariji lovac pita mlađeg kolegu: – Koja je ona plavuša koju sam u subotu vidio s tobom? – To je ona crnka koju si sa mnom vidio u četvrtak – objasni mu. RADNICI – Koliko u vašoj tvrtki radi ljudi? – upita lovac kolegu. – Sa šefom deset – odgovori. – A bez šefa? – A bez šefa nitko – objasni lovac. ZEMLJA – Tata, kako se Zemlja okreće? – upita sinčić lovca. – Da se ti, mali, nisi dočepao moje rakije? – priupita ga lovac. Broj 74, studeni - prosinac 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA SOLDO METALI d.o.o. Varaždinska b.b., 88220 Široki Brijeg Tel: 00 387 39 705 715 Tel: 00 387 39 704 900 Tel: 00 387 39 703 056 Fax: 00 387 39 703 498 web: www.soldometali.com Sretan Božić i Nova godina svim našim poslovnim partnerima i svim ljudima dobre volje! PRESAL EXTRUSION Knešpolje bb, Široki Brijeg tel: 039 701 240, 701 241, 702 060 35 Čestit Božić i sretna Nova godina! Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres Direkcija: Splitska b.b., Kupres Tel. + 387 34 274 - 801 Faks + 387 34 274 - 800 e-mail: proizvodnja.hbsume@tel.net.ba
© Copyright 2024 Paperzz
