INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, SIJEČANJ - VELJAČA 2013. GODINA xVI., BROJ 87. PRIJATELJSKI SUSRET U ZELENDVORU POTVRĐENA DOBRA SURADNJA LOVAČKIH SAVEZA HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE SVIM SVOJIM SURADNICIMA I PARTNERIMA ZAHVALJUJEMO NA ČESTITKAMA Pogled s č eke ..... iz sadržaja Prazan “koš”, želimo još ..... str. 5. Prijateljski susret u Zelendvoru Potvrđena dobra suradnja lovačkih saveza Hrvatske, Slovenije i Herceg Bosne ..... str. 11. Remize u lovištu Ciljane remize put su prema povećanju broja divljači u lovištu ..... str. 12. LD Pavlovica Novi Travnik Dok se ne bude znao vlasnik lovišta, ništa od napretka ..... str. 38. Aktualne zoonoze Bjesnoća (Rabies, lyssa, hydrophobia, Tollwut) ..... str. 44. Labrador retriver Odličan donosač odstrijeljene divljači T ko baci pogled na zaglavlje ovoga broja Hoopa, vidjet će da tamo, između ostaloga, stoji: Godina XVI. Istina, to je tako samo ako se broji 1998., kad je 4. srpnja u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu predstavljen prvi broj ovoga lista, i 2013., kad je izašao Hoop! br. 87, odnosno prvi broj u ovoj godini. Od rođendana do rođendana, matematički bi to ipak bilo nešto drukčije. Petnaest godina izlaženja bilo kojega lista, Hoopa možda i na poseban način, značajan je jubilej. Glede toga, nije nimalo nebitno ponoviti da je riječ o listu koji ne pripremaju profesionalci, dakle ljudi kojima je to jedini posao. No bilo bi netočno reći i da ga rade amateri, dakle ljudi koji iz ljubavi rade neki posao a nemaju potrebne naobrazbe za nj. Ne, u stvaranju Hoopa najvećim dijelom sudjeluju kompetentni ljudi, samo što im je to „usputni“ posao. To „usputni“ nikako ne treba shvatiti u nekakvu lošem značenju te riječi, jer da je tako veliko je pitanje bi li ovaj list vrijedio koliko vrijedi danas i, u konačnici, bi li Lovački savez Herceg Bosne tolike godine blagonaklono gledao na neodgovoran odnos prema svojoj „kralježnici“. Sigurno je da ne bi, kao što je sigurno i to da je „amaterski ambijent“ u kojem se list priprema ipak nekakav limitirajući čimbenik. Očekivati je da će ovakva situacija potrajati još neko vrijeme i da će se onda nešto promijeniti, odnosno da će Hoop! nastajati i razvijati se u nekim novim, boljim okolnostima i uvjetima. Jednostavno, to je interes onih zbog kojih list i postoji, lovaca, oni to žele, oni će osigura(va)ti sve što treba za daljnje normalno izlaženje ovoga glasila. Ako tako ne bi bilo, list bi možda postao elitistički, odvojen od tzv. običnih lovaca, a to mu nije svrha i smisao, to ne želi ni njegovo uredništvo, niti njegov urednik. Da bi Hoop! mogao i dalje obavljati svoju glavnu zadaću, potrebna nam je vaša suradnja, poštovani lovci, njegovi čitatelji. Ako nitko od vas ne napiše ni slova o onome što se događa u njegovoj lovačkoj udruzi, ako se nitko ne pobrine za fotografiju iz lova ili s nekog drugog događaja, ako nitko u tom smislu ne surađuje s nama, kako onda možete očekivati „nešto o nama“ u listu? Poznati su vam, uostalom, oni komentari tipa „opet ništa o nama u Hoopu“, „iz ove udruge pet priloga, iz naše ni jednoga“ i sl. Vjerujte, „u košu“ ne završi ništa ili gotovo ništa od onoga što nam stigne iz lovačkih udruga. Takvim stavom ponekad iskopamo i kakvu „rupicu“ u izgledu i sadržaju lista, ali svjesno to činimo kako bismo maksimalno otvorili prostor svima koji žele surađivati. Načelno govoreći, zadovoljni smo suradnjom s lovačkim udrugama i dopisnicima, ali nam nije jasno zašto jedan broj naših lovačkih udruga u tom smislu i dalje „spava“, neke i dubokim snom. Zar je tako teško prepoznati i vlastiti interes u suradnji s Hoopom?! Nije nimalo teško razumjeti frustraciju jednoga lovca koji godinama redovito dobiva Hoop!, a rijetko kad u njemu može pročitati nešto o svojoj udruzi, sekciji, o svome kolegi… Nepotrebno i neodrživo. Nije ovo prvi put da pozivamo na suradnju, poglavito one udruge koje nemaju ni redovitog, niti „slučajnog“ dopisnika. Svaki je put bilo rezultata, jer sve je više i više novih imena, mladih i obrazovanih, među našim dopisnicima. Ali, može to još i bolje, uz malo truda i dobre volje. Više suradnika znači kvalitetniji Hoop! i više zadovoljstva na svim stranama. Naravno, i veću mogućnost da neki od vas, poštovani suradnici, već sada postanete dijelom uredništva i pomognete nama koji smo, u prosjeku, poprilično „u godinama“. Dragan Naletilić Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 ZANIMLJIVOSTI LD VEPAR Prozor-Rama: NEOBIČAN LOVAČKI TROFEJ Trorogi srndać L ovci sekcije Ploča odrađivali su uobičajene poslove u svome lovištu: čišćenje lokava, popravljanje solila, prosijecanje staza itd. Uz to su i lovili. Jedan od lovaca, Nikola Čuljak Ginge, spazio je srndaća i primijetio da ima neobične rogove. Uporno i strpljivo je čekao priliku. Tri puta ga je dočekao, ali je tek četvrti put odlučio pucati. Koliko se pripremao govori činjenica da ga je uspio odstrijeliti iako je prvi hitac bio promašaj. Sve se to događalo u sumrak, na lokaciji Kragulja. Za Nikolu kažu da je veoma iskusan lovac, iako nema baš previše godina – četrdeset. Nikada mu divljač nije pobjegla ako je došla na domet njegove puške. Ulov je, naravno, bio povod za feštu, a dodatni motiv bio je veoma vrijedan trofej – glava s tri roga. „Bio je postariji srndać i vjerojatno je krenuo u parenje“, skromno će Nikola umanjujući tako svoje dobre lovačke sposobnosti. Bez trofejne vrijednosti, ali zato prirodni fenomen Stanko Ćurčić su ga lovci viđali čitavu jesen, nigdje se nije udaljavalo. Međutim, zbog velikih kiša u prosincu, rijeka Trebižat je nabujala i magarac se još nije bio ni snašao a voda mu je došla „do ušiju“. I tko zna koliko bi ostao tako izoliran, a možda bi se i utopio u podivljaloj rijeci, da mu hrabri lovci nisu priskočili u pomoć. Nisu puno razmišljali kad su ga vidjeli u ovoj nevolji. Odmah su uzeli čamac i konopac i došli do magarca. Vješto su ga uhvatili i svezali mu noge („sputili“ ga) te ga preko divlje rijeke prebacili čamcem na sigurnu obalu. Lovci su magarcu odmah napravili i svojevrsno utočište u jednoj „ogradi“ (zemljište ograđeno/omeđeno čvrstim materijalom, najčešće kamenom i dračom), gdje su mu skovali nadstrešnicu da se može skloniti od kiše. Magarcu su se najviše obradovali najmlađi, djeca, koja su ga lijepo prihvatila. Ne prođe niti jedan dan da Klara, Nidžo, Ivan i ostala mala ekipa ne obiđe ovoga novog prijatelja i donese mu hrane-sijena. Nisu mogli dobiti bolji dar za Božić. Jure Musulin Spašeni kenjac Crni Lovci spasili magare J edna zanimljiva zgoda dogodila se u mjestu Gorica kod Čapljine, nekoliko dana uoči Božića. Lovci Vjeko Bošković, Mile Bošković i Mario Vukanović od podivljale rijeke Trebižata spasili su ni manje ni više nego magare (magarca, kenjca). Dogodilo se to u predjelu zvanom Otok. Navedeni predjel nalazi se između dva rukavca Trebižata i u biti je svojevrsni otočić, kako mu i ime govori. U predjelu Otoka dolutalo je magare, dok je voda još bila mala, pa je moglo i pregaziti rijeku, da bi došlo do dobre paše na ovoj livadi. Tu 4 Nabujala rijeka Trebižat Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ SAVEZA PRIJATELJSKI SUSRET U ZELENDVORU Domaćin susreta predsjednik HLS-a Đuro Dečak Potvrđena dobra suradnja lovačkih saveza Hrvatske, Slovenije i Herceg Bosne N akon prošlojesenskoga zelendvorskog susreta i natjecanja u lovnom streljaštvu, Hrvatski lovački savez ponovno je bio domaćin još jednog susreta predstavnika Hrvatskoga lovačkog saveza, Lovačkog saveza Slovenije i Lovačkog saveza Herceg Bosne, koji je upriličen 21. i 22. siječnja u poznatom lovištu Zelendvor kod Varaždina. Susret je započeo popodnevnim okupljanjem sudionika, zajedničkom večerom i druženjem u idiličnom zimskom ambijentu zelendvorskog lovišta. Sutrašnje aktivnosti odvijale su se u dva dijela. U prvom dijelu, u prijepodnevnim satima, upriličen je lov na fazane koji se odvijao u snježnom okružju, što mu je, uz lovački adrenalin, davalo posebnu draž i neponovljiv ugođaj. U drugom dijelu, nakon lova, uz ugodno pucketanje bagremovih oblica u kaminu, ukusne delicije i čašicu prijateljskog razgovora, održan je i službeni dio susreta na kojem se razgovaralo o aktualnim temama u lovstvu te sadašnjoj i budućoj suradnji. U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne, ovom trilateralnom lovačkom sastanku nazočili su Ivica Lučić i Vlado Soldo. Lovački savez Slovenije predvodili su predsjednik Srećko Felix Krope, direktor Srečko Žerjav te Tone Vrščaj, predsjednik CIC Foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Hrvatski lovački savez, uz predsjednika Đuru Dečaka, predstavljali su i dopredsjednici Mladen Balić, Mirko Bošnjak, Ivica Halapir, Vlado Kireta i Josip Malnar, te tajnik Ivica Budor. Susretu su nazočili i domaćin skupa Ivan Kutnjak, predsjednik Lovačkog saveza Varaždinske županije i Petar Silić, direktor zelendvorskog lovišta. Bez obzira na to što ovi lovački savezi imaju višegodišnju prijateljsku suradnju, ovaj sastanak bio je nova prigoda za razmjenu iskustava i dogovore za buduće aktivnosti na domaćoj i međunarodnoj lovnoj sceni. I ovom prigodom hrvatski i slovenski lovački savez dali su nesebičnu potporu Lovačkom saveza Herceg Bosne u njegovu radu i aktivnostima. Uz zahvalu sudionicima sastanka na odzivu, predsjednik HLS-a Đuro Dečak upoznao je predstavnike Herceg Bosne i Slovenije s lovištem Zelendvor i dugom tradicijom lovstva i uzgoja fazanske divljači, te stanjem u hrvatskom lovstvu. – U proteklom vremenu imali smo dobru suradnju i nadam se da www.lovackisavez-hb.ba Susret prijatelja: Tone Vrščaj i Vlado Soldo će tako biti i ubuduće i da ćete štiteći svoje interese štititi i naše, jer su nam interesi u lovstvu zajednički. Naravno, to ćemo činiti i mi. U konačnici, sigurno je da smo jedni o drugima ovisni i da radimo rame uz rame, a to najbolje dolazi do izražaja u područjima uz granicu, gdje naši lovci i savezi izvrsno surađuju. Nadam se da će ta suradnja biti i dalje kvalitetna i održavati se na dobrobit svih nas – kazao je predsjednik Dečak. U znak sjećanja na ovaj susret, Dečak je gostima darovao knjigu „Lovstvo“ Kurta G. Bluchela. Ovaj susret lovačkih saveza imao je i posebnu međunarodnu lovnu dimenziju jer su mu nazočili već spomenuti predsjednik CIC Foruma Tone Vrščaj i novoizabrani dopredsjednik FACE-a Srečko Žerjav. Ivica Lučić Domaćin Petar Silić nazdravlja gostima nakon uspješnog lova 5 IZ SAVEZA PROBLEMATIKA LOVSTVA U BRČKO DISTRIKTU Predloženo uređenje lovstva po feudalnom modelu Nakon ovakvog prijedloga Smjernica za izradbu zakona o lovstvu, nemoguće je ne zapitati se kako je moguće da netko u 21. stoljeću predlaže zakon o lovstvu utemeljen na feudalnom modelu prava lova ukinutom i odbačenom prije više od 200 godina. Dragan Guberac i Vlado Soldo s domaćinima Dževdetom Šahovićem, Antom Domićem i Ljubicom Ivić na sastanku u Brčkom V eć odavno prisutna problematika lovstva na području Brčko Distrikta prije dvije godine rezultirala je uvođenjem potpune zabrane lova divljači. Zabranu su uvele tamošnje vlasti pravdajući je nepostojanjem kvalitetne zakonske regulative iz oblasti lovstva. Uvođenje zabrane lova najviše je pogodilo brojnu populaciju tamošnjih lovaca, onemogućivši im pravo na legalan lov. Zabrana se osobito pokazala štetna za provedbu nužnih gospodarskih mjera lovnog gospodarenja vezanih za uzgoj i zaštitu divljači. Oduzimanje prava lovcima da love divljač i da na bilo koji način gospodare lovištima, imala je za posljedicu nezadovoljstvo lovaca i stvaranje negativnog ozračja koje otvara prostor za bezvlašće i krivolov. Nezadovoljni ovakvim stanjem u lovstvu na području Brčko Distrikta, čelnici lovačkih udruga „Sokol“ Seonjaci i „Jarebica“ Štrepci za pomoć su se obratili Lovačkom savezu Herceg Bosne. Ova inicijativa naišla je na plodno tlo i vrlo brzo je upriličen sastanak predstavnika Saveza s predstavnicima vlasti Brčko Distrikta. Sastanku, koji je održan 24. siječnja 2013. u Brčkom, nazočili su Vlado Soldo i Ivica Lučić, kao predstavnici Saveza, a u ime Vlade Distrikta sastanku su nazočili gradonačelnik Anto Domić, predstojnik Odjela za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Dževdet Šahović, te savjetnica 6 gradonačelnika za poljoprivredu i šumarstvo Ljubica Ivić. Na sastanku je, u otvorenom i konstruktivnom razgovoru, razmatrana problematika lovstva na području Distrikta kao i mogući koraci za njezino razrješenje, od kojih je svakako najvažniji izrada novog zakona o lovstvu Distrikta. Nakon sastanka, uime Lovačkog saveza Herceg Bosne gradonačelniku Distrikta upućen je pismeni prijedlog mjera za poboljšanje stanja u lovstvu, kojima se predlaže ukidanje postojeće zabrane lova i izradba novog zakona o lovstvu. Jedan od zaključaka ovoga sastanka bio je i da se u idućem razdoblju održi sastanak predstavnika vlasti Distrikta s predstavnicima triju lovačkih saveza u Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da su lovačka društva s područja Distrikta članice nekog od ovih lovačkih saveza. Ovom sastanku, koji je održan 19. veljače 2013. u Brčkom, uime vlade Distrikta ponovno su nazočili Anto Domić, Dževdet Šahović i Ljubica Ivić, a lovačke su saveze predstavljali Dragan Guberac, Vlado Soldo i Ivica Lučić (LSHB), Salem Alihodžić i Jasmin Dlakić (SLOuBiH) i Vlajko Ilić (LSRS). Na sastanku se ponovno raspravljalo o problemima u lovstvu i njihovu rješavanju, a težište rasprave bilo je usmjereno na izradbu zakona o lovstvu, odnosno na Smjernice za njegovu izradu koje je predložio predstojnik Odjela Dževdet Šahović. LOV NA SREDNJOVJEKOVNI NAČIN Predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne ponovno su se zauzeli za ukidanje zabrane lova na području Distrikta obrazlažući to ponajprije potrebom provedbe nužnih mjera uzgoja i zaštite divljači te uređenja lovišta. Izrazili su i svoje neslaganje s predloženim Smjernicama za izradbu zakona o lovstvu, koje su svojevrstan dekret bez uvažavanja demokratskih procedura, načela transparentnosti, privatnog vlasništva, tržišnih standarda i lovne sruke. Znajući da regalni sustav prava lova datira iz vremena feudalizma (srednji vijek) i da je ukinut još u 18. stoljeću (Francuska buržoaska revolucija, 1789.), nemalo su bili iznenađeni i zatečeni prijedlogom koji glasi: „Osnovni koncept zakona je lovna politika zasnovana na regalnom sistemu prava na lov (od latinske riječi rex – kralj, vladar), po kojem pravo na divljač i na lov pripadaju državi. Prema tom konceptu Distrikt ima pravo lova bez obzira na to u čijem je vlasništvu zemljište.“ Nakon ovakvog prijedloga nemoguće je ne zapitati se kako je moguće da netko u 21. stoljeću predlaže zakon o lovstvu utemeljen na feudalnom modelu prava lova ukinutom i odbačenom prije više od 200 godina??? Predstavnici Lovačkog saveza Republike Srpske također su izrazili neslaganje i rezerviranost prema predloženim Smjernicama za izradbu zakona o lovstvu i predložili da se prije izradbe zakona pristupi izradbi Strategije razvoja lovstva Brčko Distrikta. Također su podržali ukidanje zabrane lova na području Distrikta. Za razliku od predstavnika LSHB i LSRS, predstavnici Saveza lovačkih organizacija u BiH u potpunosti su podržali predložene Smjernice za izradbu zakona o lovstvu smatrajući ih odličnim rješenjem za lovstvo u Brčko Distriktu. I oni su podržali prijedlog o ukidanju zabrane lova i izrazili spremnost na suradnju u izradbi zakona o lovstvu kao i drugim aktivnostima, poput obuke lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači. Rezime sastanka dao je gradonačelnik Distrikta Anto Domić ističući da će na razini Vlade razmotriti mogućnost ukidanja zabrane lova, te predložiti izradbu Strategije razvoja lovstva a potom donošenje zakona o lovstvu Brčko Distrikta. I nakon ovoga sastanka uime LSHB gradonačelniku Distrikta i predstojniku Odjela, u pisanoj formi, upućene su primjedbe na Smjernice za izradbu zakona o lovstvu. Ovom prigodom treba istaknuti ozbiljnost i profesionalnost gradonačelnika i njegovih suradnika, kao i požrtvovnost i potporu lovaca „Jarebice“ i „Sokola“ predstavnicima Lovačkog saveza Herceg Bosne u provedbi ovih aktivnosti. Ivica Lučić Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ SAVEZA odluka provedena u cijelosti, u nekim djelomice. Jedino LD „Tetrijeb“ iz Kreševa nije izradilo niti jedne nove lovne iskaznice!!! Kad se Tabela 1 Broj lovaca na Broj lovaca primljenih kraju 2012./13. od 1996. god. 1. LD „Radovanj“ Posušje 254 285 2. HLU „Malič“ Grude 332 491 3. HUL „Kravica“ Ljubuški 701 873 4. LD „Jarebica“ Mostar 333 364 5. LD „Galeb“ Čapljina 225 272 6. LD „Kamenjarka“ Stolac 242 266 7. LU „Cincar“ Livno 214 346 8. LD „Tetrijeb“ Glamoč 51 72 9. LU „Vran“ Tomislavgrad 193 275 10. LD „Sokol“ Nova Bila 124 162 11. LD „Pavlovica“ Novi Travnik 148 188 12. LD „Sokol“ Seonjaci 188 266 u pojedinim udrugama usporedi broj izdanih lovačkih iskaznica sa sadašnjim brojem lovaca, onda je mnogo više onih koji posjeduju iskaznicu od sadašnjeg brojnog stanja članstva u udruzi (Tabela 2). Gdje nam nestaju lovci Z avršila je još jedna kalendarska godina. Kad Hoop! bude u rukama čitatelja, pri kraju će biti i lovna godina. U lovačkim udrugama vrijeme je za svođenje računa o (ne)uspješnosti gospodarenja lovištem u 2012./13. lovnoj godini. Na temelju podnesenih izvješća i usporedbi s prethodnim godinama, prave se planovi za sljedeću lovnu sezonu. I u Lovačkom savezu Herceg Bosne završene su sve planirane aktivnosti za prošlu godinu, koje su okončane uspješnom proslavom 20. godišnjice utemeljenja Saveza, o čemu smo opširno pisali u prošlom broju Hoopa. Krajem godine završeno je i polaganje lovačkih ispita po lovačkim udrugama. Ove godine, koja je u prosjeku nekoliko prethodnih, lovački ispit položilo je 378 lovnih pripravnika. Također, u prošloj godini na stranicama Hoopa objavili smo 64 osmrtnice naših lovaca. I ta brojka je u prosjeku u posljednjih desetak godina. Na temelju ovih činjenica očekivati je da nam se članstvo u udrugama povećava. No, je li tako?! Analizirajući istodobno tri vrste podataka (broj izdanih lovačkih iskaznica, broj lovaca koji primaju Hoop! i broj lovnih pripravnika koji su položili lovački ispit) došlo se do zanimljivih podataka. Pođimo redom. Prvo polaganje lovačkih ispita u organizaciji Lovačkog saveza Herceg Bosne održano je u LD „Galeb“ iz Čapljine 18. srpnja 1996. godine. Od tada do danas sve članice Saveza skoro svake godine imaju određen broj lovnih pripravnika i po toj osnovi očekivati bi bilo povećanje njihova članstva. Prema podacima iz godišnjih izvješća za proteklo razdoblje, broj lovaca od 2000. do danas u većini udruga se neznatno promijenio, a istodobno su u tom razdoblju primili preko 100 posto novih članova (Tabela 1). I u ostalim udrugama broj „novih“ lovaca približan je broju stvarnog stanja u udruzi. Posljednji broj Hoopa, br. 86, prema popisu koje su u Savez dostavile članice, primilo je na svoje adrese 8099 lovaca, što bi trebao biti i stvarni broj lovaca na razini Saveza. Od 1997. do danas lovački je ispit položilo 7388 lovaca. Postavlja se pitanje gdje su nam lovci koji su u članstvu bili do tada. A njih i danas u većini udruga ima bar 40 posto. Glede toga, zanimljiva je još jedna opservacija. Prije četiri godine donesena je odluka o izdavanju novih iskaznica na razini Saveza. U većini lovačkih udruga ova je www.lovackisavez-hb.ba 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Tabela 2 Broj lovaca na Broj lovaca s novim kraju 2012./13. lovačkim iskaznicama LD „Jarebica“ Mostar 333 510 LU „M. M. Bikan“ Vir 104 114 HUL „Kravica“ Ljubuški 701 779 LD „Galeb“ Čapljina 225 433 LD „Kamenjarka“ Stolac 242 362 HLU „Orao“ Čitluk 232 272 LU „Cincar“ Livno 214 302 LD „Tetrijeb“ Glamoč 51 81 LU „Vran“ Tomislavgrad 193 264 LD „Sokol“ Nova Bila 124 139 LD „Pavlovica“ Novi Travnik 148 179 LO „Vitez“ Vitez 105 126 LD „Jeleč“ Žepče 266 304 UL „Kuna“ Jajce 227 241 LD „Sokol“ Seonjaci 188 264 LD „Fazan“ Odžak 315 369 Na temelju svih ovih pokazatelja može se zaključiti sljedeće: • Već desetak godina broj članova nam stagnira, kreće se između 8000 i 8500 lovaca. • Broj novih članova u posljednjih 10 godina je između 350 i 400 lovaca godišnje. • Broj umrlih članova (prema objavljenim osmrtnicama u Hoopu) u prosjeku je oko 60 članova godišnje. Logično bi bilo da nam se u ovom razdoblju članstvo na razini Saveza povećalo za dvadesetak postotaka, možda i više. Zašto nije tako? Iz prakse znamo da dosta „lovaca“ uđe u lovačku udrugu da bi mogli legalizirati lovačko oružje i tada odustaju. Lovačke udruge, u ovakvoj državnoj upravi, nemaju mehanizme da im se to isto oružje stavi pod kontrolu jer su ga nabavili isključivo za lov. Također, neke članice zbog neredovita podmirenja obveza svojih članova prema udruzi te iste članove ne prijavljuju u evidenciju Saveza. I dok po ovom pitanju lovačke udruge ne mogu donekle efikasnije utjecati, na izdavanje lovačkih iskaznica mogu i moraju. Nitko ne bi trebao dobiti lovačku iskaznicu tko nije izmirio svoje obveze prema udruzi. Lovci koji dobiju lovačku iskaznicu i odustanu od članstva dužni su je vratiti u udrugu. A očito da tako nije u svim udrugama, ili... Netko je jednom o statistici rekao: „Statistike imaju jednu vrlinu. Ne slažu se“. Na ovim primjerima to je očito. Vlado Bošnjak 7 IZ SAVEZA LOVNO ZAKONODAVSTVO Izmjene i dopune federalnog Zakona o lovstvu Lovački savez Herceg Bosne je u roku dogovorenom na javnoj raspravi Federalnom ministarstvu dostavio svoj prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu. Mišljenja smo da bi se prihvaćanjem ovih prijedloga izmjena i dopuna Zakona o lovstvu otklonili svi bitni nedostaci Zakona o lovstvu i omogućila njegova potpuna provedba. Z akon o lovstvu Federacije BiH na snazi je od 9. veljače 2006. godine („Službene novine Federacije BiH“, broj 04/06). Iako je prošlo šest godina od njegova usvajanja, Zakon se ne provodi ili se provodi tek djelomice. Procedura ustanovljenja županijskih lovišta još nije završena, nisu ustanovljena lovišta u Srednjobosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, kao što nije izvršena ni zakonska dodjela lovišta na korištenje, osim dodjele koncesije na jedno lovište u Hercegbosanskoj županiji. Slična situacija je i s Posebnim (federalnim) lovištima. Od šest Posebnih lovišta koja su u Federaciji BiH egzistirala do 1992. godine, Vlada Federacije potvrdila je status samo dva Posebna lovišta: Hutovo blato i Konjuh, te obnovila status još tri nekadašnja Posebna lovišta: Hrbljine – Kujača, Plješevica i Igman – Bjelašnica. Odlukom o utemeljenju Posebnih lovišta, Vlada Federacije je istodobno odredila i korisnike lovišta, ali lovišta još nisu dodijeljena na gospodarenje. Spora provedba, odnosno neprovedba Zakona o lovstvu, od strane županijskih ministara opravdava se propustima federalnog Zakona o lovstvu, nepostojanjem jasne i cjelovite procedure za dodjelu lovišta na gospodarenje, kao ni postupka za utvrđivanje jedinstvenih uvjeta i raspodjele koncesijske naknade. PROPUSTI ZOL-a U članku 36. stavak 1. Zakona o lovstvu propisano je: „Lovište se daje na gospodarenje korisniku lovišta, u skladu s ovim zakonom i Zakonom o koncesijama („Službene novine Federacije BiH“, broj 40/02). Ovako načelna odredba iz stavka 1. ovog članka podrazumijevala je da se u nekom od idućih članaka ovog zakona, prihvaćajući smjernice i načela vezana za koncesiju iz Zakona o koncesijama, propišu jedinstveni uvjeti i procedura za dodjelu lovišta koncesijom i raspodjela 8 koncesijske naknade. Federalni Zakon o koncesijama je sistemski zakon, pa u njemu nije propisan i razrađen postupak i uvjeti za dodjelu koncesije za pojedine predmetne oblasti. Osim toga, svrstavanjem lovstva u predmet koncesije u Zakonu o koncesijama, Parlament Federacije BiH je lovstvo svrstao u gospodarsku djelatnost, namijenivši mu gospodarsku funkciju, za čije se korištenje mora odrediti i plaćati naknada, bilo da je riječ o zakupu ili koncesiji, kada je korištenje lovišta u pitanju. U članku 37. stavka 1. Zakona o lovstvu propisano je: „Vlada županije na prijedlog županijske komisije za koncesije dodjeljuje koncesiju najpovoljnijem ponuđaču koji je ispunio i zadovoljio sve kriterije utvrđene u tenderu (poziv na javni tender) i visokog je ranga u odnosu na ostale ponuđače.“ Odredbe ovog članka obvezuju na tržišne principe i isključuju svaki oblik neposredne dodjele lovišta na gospodarenje. Da bi se ovaj članak implementirao i da bi se osigurali jednaki uvjeti za dodjelu lovišta na gospodarenje, bilo je potrebno u Zakonu o lovstvu propisati jedinstveni zakonski kriteriji za dodjelu lovišta na gospodarenje, kao i početni iznos naknade za koncesiju prava lova putem javnog natječaja, što u ovom Zakonu nije učinjeno. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O LOVSTVU Suočeni s pritiscima javnosti, kao posljedicom neprovedbe Zakona o lovstvu, Zastupnički dom Parlamenta Federacije u prošloj je godini donio Zaključak kojim je obvezao Vladu Federacije, a Vlada resorno ministarstvo da se u najkraćem roku pripreme izmjene i dopune Zakona o lovstvu kojima će se otkloniti postojeći zakonski nedostaci i stvoriti mogućnost nesmetane provedbe Zakona o lovstvu. Sukladno Zaključku Parlamenta, Federalno resorno ministarstvo je u listopadu 2012. pripremilo prednacrt Zakona o izmjenama i dopunama ZOL-a koji je proslijedilo interesnim stranama za komentare i mišljenja. Nakon prikupljenih komentara od interesnih strana i njihove ugradnje u unaprijeđenu verziju Prednacrta zakona, Federalno ministarstvo je 17. veljače u Sarajevu organiziralo javnu raspravu kojoj su nazočili predstavnici lovačkih saveza iz Federacije, predstavnici Šumarskog fakulteta, Federalne i županijskih uprava za inspekcijske poslove, predstavnici županijskih ministarstava i predstavnici Federalne i županijskih uprava za šumarstvo. Predstavnici ministarstva su na javnoj raspravi prezentirali dopunjenu verziju prednacrta Zakona, te nazočnima obrazložili svoje razloge za prispjele primjedbe i prijedloge koje nisu mogli prihvatiti i ugraditi u zakon. RAZLOZI ZA PROMJENU ZAKONA Za razliku od prve, početne verzije prijedloga izmjena i dopuna Zakona, kao novina u dopunjenoj verziji Zakona propisan je zakup za korištenje športsko-gospodarskih lovišta i uvedena je obveza plaćanja za korištenje svih vrsta lovišta. Uz konstataciju i priznanje za značajan pomak u dopunjenoj verziji Prednacrta zakona, sudionici javne rasprave zaključili su da ni s ovom dopunjenom verzijom nije postignut cilj, te da novim odredbama još uvijek nisu otklonjeni nedostaci iz Zakona o lovstvu, koji su dosad priječili njegovu provedbu. Ozbiljne primjedbe i zabrinutost za (ne)mogućnost implementacije Zakona o lovstvu istaknuo je predstavnik resornog ministarstva iz Zapadnohercegovačke županije, istaknuvši činjenicu da je u županiji Zapadnohercegovačkoj većina površina na kojima se trebaju ustanoviti lovišta u privatnom posjedu, pa se pita kako je moguće da državna, bilo federalna ili županijska, vlast može ustanoviti i dodijeliti lovišta, odnosno izdati koncesiju za korištenje lovišta na zemljištu većinskog privatnog vlasništva. Mišljenja je da se koncesija može dodijeliti isključivo i samo za lovišta koja su ustanovljena na državnom zemljištu. Poziva se na pravo zaštite vlasništva i pravo nesmetanog uživanja imovine s pravom vlasništva, propisanog i zajamčenog Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Federalnim zakonom o vlasništvu. Da bi se izbjegle posljedice neuvažavanja privatnog vlasništva, predlaže da se u prednacrtu izmjena i dopuna Zakona o lovstvu propiše mogućnost osnivanja privatnih lovišta na vlastitom zemljištu i da se vlasnicima zemljišta bez prava lova osigura odgovarajuća naknada za korištenje zemljišta u njihovu vlasništvu. Osim toga, sudionici javne rasprave konstatirali su da ni ovaj Zakon o izmjenaBroj 87, siječanj - veljača 2013. LOVIŠTE ma i dopunama Zakona o lovstvu ne propisuje transparentnu i potpunu proceduru za dodjelu lovišta na gospodarenje, kao ni postupak za utvrđivanje jedinstvene vrijednosti i raspodjele koncesijske naknade. Posebno je naglašeno da sve predložene izmjene i dopune Zakona koje se načine, moraju sadržavati prijedlog konkretnih i neposrednih zakonskih rješenja kojima bi se osigurali jasni i jedinstveni zakonski standardi i procedure za dodjelu i korištenje lovišta u Federaciji Bosne i Hercegovine. Bilo kakva zaobilaženja ili prijedlozi za naknadno rješavanje ovih pitanja zahtijevali bi dodatne radnje i vrijeme, a rezultirali bi primjenom različitih standarda i procedura, čime bi se štetilo provedbi jedinstvene politike upravljanja i korištenja lovnih resursa. Istaknuto je da su to, zapravo, i bili glavni razlozi zbog kojih se Zakon trebao i morao mijenjati. Na završetku rasprave zaključeno je da njezini sudionici u što kraćem roku, u pisanoj formi, dostave svoje primjedbe i prijedloge za poboljšanje teksta Zakona, nakon čega će predstavnici Federalnoga resornog ministarstva analizirati i obraditi te primjedbe i prijedloge, te na temelju toga i zaključaka s javne rasprave, pripremiti prečišćeni tekst prednacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Predloženo je također, da će predstavnici Federalnog ministarstva nakon ugradnje primjedbi, a prije slanja Zakona u proceduru, ponovno organizirati uži sastanak s predstavnicima lovačkih saveza i predstavnikom nastavnog kolegija za lovstvo na Šumarskom fakultetu u Sarajevu. Ciklus rasta i razvoja rogova kod srneće divljači Rog je živi sastavni dio tijela dok raste i dok se razvija. Nakon potpunog dozrijevanja postaje mrtva kost, koju tijelo odbacuje. Za razliku od rogova rožište je prava „živa“ kost i sastavni je dio lubanje. POSTIGNUTI KONSENZUS Prihvaćajući dogovorene obveze s javne rasprave i rezultate rasprave, a vezano za postignuti konsenzus o pojedinim pitanjima, Lovački savez Herceg Bosne je u dogovorenom roku i u pisanoj formi Federalnom ministarstvu dostavio svoj prijedlog dopuna i izmjena Zakona o lovstvu. Mišljenja smo da bi se prihvaćanjem ovih prijedloga izmjena i dopuna Zakona o lovstvu otklonili svi bitni nedostaci Zakona o lovstvu i omogućila njegova potpuna provedba. Očekujemo da će Federalno ministarstvo prihvatiti i ugraditi sve dobronamjerne prijedloge i sugestije proistekle s javne rasprave, kao i naknadno dostavljene primjedbe i prijedloge interesnih strana, te kako će prije puštanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu u proceduru, organizirati radni sastanak s užim krugom interesnih strana radi uvida u učinjeno i njegova konačnog usuglašavanja. Vlado Soldo www.lovackisavez-hb.ba P rema građi rogova u dvopapkara preživača, razlikujemo dvije porodice: porodicu jelena (Cervidae) i porodicu šupljorožaca (Bovidae). Pripadnici porodice jelena (obični jelen, lopatar, aksis, srna i dr.) nose rogove koštane tvorbe, koji s rožištem čine sastavni dio kostura životinje. Oni svake godine otpadaju i ponovno rastu. Rogovi pripadnika porodice šupljorožaca (divokoza, kozorog, muflon i dr.) rožnate su tvorbe, čvrsto srasle s čeonom kosti i ostaju cijelog života na glavi. Rogovi se kod Cervidae sastoje od rožišta i grana, a na grani se nalazi vijenac-ruža, parošci (prednji, stražnji i vršni), ikre i brazde. DIJELOVI ROGOVLJA. Rožište je prava „živa“ kost i sastavni je dio lubanje. Valjkasta je izgleda i obavijeno je pokosnicom i kožom. Rožište je i sastavni dio grane roga. Dok grana roga raste, rožište mu je fiziološka osnova i vezivni dio s tijelom, sve do trenutka kad se pojavljuje demarkacijska linija. S vremenom rožišta postaju niža, jer svake godine kad otpada rogovlje, otkida se sloj rožišta. Vršni dio rožišta se ne obnavlja u smislu nadoknađivanja koštane tvari, nego zacjeljuje kao rana nakon odbacivanja roga. Na grani razlikujemo njezin bazalni dio, koji naliježe na rožište i prema tradicionalnoj lovnoj terminologiji zove se ruža. Ruža kod srnjaka ovisi o donjoj debljini grane roga, a ukrašena je tzv. kukricama, ikricama. Na vrhu rožišta stvara se vezivno tkivo u obliku hrskavice iz kojeg raste rog. Tkivo je pri rastu mladog roga zaštićeno kožom koja je obrasla gustim dlačicama i prepletena gustom mrežom osjetljivih živaca. Rog je živi sastavni dio tijela dok raste i dok se razvija. Nakon potpunog dozrijevanja postaje mrtva kost, koju tijelo odbacuje. CIKLUS RASTA ROGOVA. Proces rasta, okoštavanja, skidanje čupe i opadanje rogova naziva se ciklus rasta rogova. Na njega djeluju ekološki faktori (hrana, klima, svjetlost i dr.), te fiziološki faktori (srž čeone 9 LOVIŠTE kosti, hipofiza, žlijezda štitnjača, sjemenici i živčani centri rogova). Štitna žlijezda proizvodi hormon rasta tiroksin, koji pojačava izmjenu tvari i usmjerava spolno sazrijevanje. Djelovanjem hormona rasta razvijaju se i rastu rogovi. Rog nastaje od hrskavičnog vezivnog tkiva, njegovim bujanjem, prelaskom u hrskavicu te naposljetku okoštavanjem. Ti procesi rasta kreću iz rožišta. Novo izraslo tkivo zaštićeno je posebnom kožom koja se zove čupa a pokrivena je gustim dlačicama. To je, dakle, specijalizirana koža koja osigurava regeneraciju rogova te odumire i skida se na kraju svakog ciklusa rasta. Prvi je indikator početka rasta roga bubrenje i mijenjanje boje kože na gornjem dijelu rožišta, dakle po završetku zacjeljivanja iz tog tkiva kreće rast roga. Rast roga potiče hormon rasta, a prekida ga testosteron, koji djelovanjem hipofize izlučuju sjemenici. Oblikovanje karakteristično za vrstu provodi centar za rast rogovlja, iz kojeg se određenim ritmom i intenzitetom odašilju impulsi putem živaca, što dovodi do stvaranja koštane mase izvan glavne grane roga, odnosno formiranja parožaka. Rast roga je završen do parenja kad povremeno prestaje proizvodnja spolnog hormona. Rast roga kod srnjaka traje oko 90 dana. Okoštavanje rogovlja kreće od same baze i unutrašnjosti rogovlja, a završava na vrhovima. U razdoblju rasta rog opskrbljuje dvostruki krvotok, unutarnji i vanjski. Vanjski je između pokosnice odnosno hrskavice rastućeg roga i same čupe, a unutarnji prolazi sredinom roga. Zbog tako opsežna krvotoka i dobre opskrbe, moguć je dinamičan rast i razvoj roga. Jače lučenje testosterona započinje tek u posljednjoj trećini rasta rogovlja, a zbog toga se pospješuje i posljednja faza mineralizacije. Taj proces kreće od baze rogovlja, preko grana i parožaka i na koncu zahvaća vrhove. Mineralne tvari koje dolaze u posljednjoj fazi rasta i mineralizacije ne mogu se potpuno staložiti pa se nastali višak minerala ugrađuje u vijenac i granu roga. Zato nastaju kvržice i zadebljanja na ruži i površini roga. Krvne žile vanjskog krvotoka ostavljaju svoj otisak na glavnoj grani, jer se proces mineralizacije odvija oko njih, osobito u posljednjem stadiju okoštavanja. Minerali potrebni za gradnju rogovlja pristižu iz probavnog trakta, te iz kostiju tijela a to su rebra, kosti zdjelice i kosti ekstremiteta. Skidanje čupe-basta. Smanjenjem protoka krvi i nestajanjem krvotoka u bastu počinje postupno odumiranje kože basta. Struganjem takva rogovlja o žbunje i drugo raslinje, odumrli bast otpada ponajprije s vrha rogovlja, a naposljetku i s baze roga i vijenca. Tek rog očišćen od basta ima bjelkastu boju kao kost, i na njemu su vidljivi ostaci krvi. Tako očišćeno rogovlje naziva se i zrelo rogovlje, i to nije mrtva nego je prava 10 živa kost. Nakon toga ostaje dio kapilarnog sustava koji vodi kroz koštanu srž do rožišta, čime je omogućena daljnja „prehrana“ rogovlja ali to je nedostatno pa rogovlje, ipak, počinje postupno odumirati, i to od vrha prema bazi roga. Boja rogova nastaje kemijskom reakcijom ostatka krvnih sudova na površini rogova (hemoglobina) u kontaktu s kisikom, te od biljnih sokova biljaka o koje srnjak češe rogove (tanina, trijeslovina), genetskoga faktora te hrane kao prirodne fiziološke sredine. Što je više krvi ostalo u otvorima rogova, to će boja biti tamnija. Odbacivanje rogovlja. Tijekom odumiranja roga, koji je dugotrajniji proces, istodobno se odvija i svojevrstan povratak minerala kostima skeleta. Rog neposredno iznad rožišta nikad ne odumire, jer biva odbačen prije nego procesi odumiranja stignu do rožišta. U procesu odbacivanja intenzivno sudjeluju stanice osteoklasta (stimulira ih razina testosterona) koje intenzivno razgrađuju koštano tkivo i u gornjem dijelu rožišta se stvara demarkacijska linija. Ta linija predstavlja lomno mjesto, na kojem se slabi veza roga i rožišta, sve do trenutka odbacivanja. Razgradnja koštanog tkiva u procesu odbacivanja roga može teći brže ili sporije, ali u konačnici oba roga gotovo nikad ne otpadnu istodobno. OD „VILAŠA“ DO „ŠESTERCA“. U kolovozu prve godine života muškom lanetu započnu rasti rožišta. Ona se razvijaju u obliku dvije valjkaste koštane izrasline. To su roščići bez čupe, koji su izrasli iz rožišta i probili kožu. To su tzv. mladenački rogovi. Takvi roščići nemaju ružu, otpadaju u siječnju i odmah počinju rasti prvi rogovi u čupi. Prvi rogovi koje nosi srnjak godišnjak obično su šila bez parožaka, tada govorimo o srnjaku „vilašu“; ako rog ima dva paroška plus vršni, onda govorimo o srnjaku „šestercu“. Mužjak nosi rogove koje redovito odbacuje svake godine u listopadu ili studenom, a u prosincu počinju u bastu rasti novi. Rast roga se završava najkasnije u travnju, kada srnjak češanjem o mlada stabla skida obamrli bast. Vrhunac razvoja rogova u srnjaka najčešće je između četvrte i sedme godine života. Smatra se da kvaliteta roga počne izrazito opadati nakon sedme godine života srnjaka. Rogovi se ne razvijaju uvijek pravilno. Pojavljuju se razne nepravilnosti, koje mogu imati različite uzroke. Najčešći uzroci nepravilnosti su ozljede kosti, testisa, tijela, rožišta i grane roga u bastu i slično. Pri ozljedi čeone kosti stvore se nusrožišta i nusrogovi. Kod ozljede testisa dolazi do pomanjkanja spolnog hormona i tada se kod srnjaka tvore gubasti rogovi. Kod ozljede grane ili paroška roga u vrijeme rasta rogova razviju se rogovi nagrđenih grana. Mr. Ivan Jurić R adi poboljšanja uvjeta prehrane potrebno je poboljšati uvjete sredine u kojoj obitava divljač, a to postižemo zasijavanjem ili zasađivanjem manjih površina u lovištu koje divljači služe za zaklon i prehranu. Remize mogu biti jednogodišnje ili višegodišnje. Jednogodišnje remize zasijavaju se na čistinama unutar šumskoga kompleksa. Višegodišnje remize nastaju tako da se na manjim površinama u lovištu zasadi razno šumsko plodonosno bilje, najčešće glog, kupina, divlje voćke, lijeska, malina, jarebika, drijen i drugo. Remize se zasijavaju kako bi divljač imala što manju potrebu za izlaskom na polja, u voćnjake i vinograde, čime se ujedno smanjuju štete na usjevima. Najbolju hranu srnećoj divljači možemo osigurati na poljima i prirodnim pašnjacima, koje treba kositi i prihranjivati gnojivom. Zasijanim djetelinsko-travnim smjesama, lucerkom ili čičokom, oranicama namijenjenim za sjetvu ratarskih kultura koje divljač konzumira kao pašu (ječam, raž, grahorica ili kao zrele usjeve zob, kukuruz, kelj). Pšenica, kelj, kupus i ostale poljoprivredne vrste daju divljači zaklon i obilnu hranu. Nažalost, danas je takvih terena sve manje i da bismo se ponovno vratili kvalitetnom prirodnom uzgoju trofejne divljači potrebno je početi s unapređenjem staništa u smislu hrane i zaklona. U zimskom razdoblju veoma je važno dodatno hranjenje ili prihranjivanje srneće divljači. Lovišta u kojima ima ove divljači moraju ne samo iz etičkih načela voditi posebnu brigu o prihrani srna, nego treba misliti na važnost ovog razdoblja vezano uz biologiju te divljači. Utvrđeno je da je utrošak hranljivih tvari različit u ovisnosti od godišnjeg doba, starosti, spola i fizičkog stanja divljači. Rast mladih grla, razdoblje rasta rogovlja kod srndaća pa i prestanak razdoblja embriotenije kod srna, negdje pred kraj zime, glavni su razlozi za prihranu jer zahtijevaju pojačanu prehranu. Kvalitetna hrana mora biti zastupljena u hranidbi srneće divljači, između ostalog i zato što ona već u prvoj godini života formira 80 posto težine skeleta pa se izgubljeno u prvoj godini teško može nadoknaditi. Zimska prehrana ima ključnu ulogu kod većine divljači, a posebno kod sitne. Čak i u slučaju blagih zima količina hrane u lovištu nije dovoljna i zbog toga što pojedine prehrambeno kvalitetne biljne vrste kao što je klupčasta oštrica (Dactilys glomerata), livadna mačica (Phleum pratense) završe sa svojom vegetacijom te ih tijekom zime više nema. U tom slučaju na neobrađenu zemljištu treba sijati remize koje će, uz zaklon, pružiti visokoenergetsku prehranu divljači na jednom mjestu. Takve zasijane Broj 87, siječanj - veljača 2013. LOVIŠTE REMIZE U LOVIŠTU Ciljane remize put su prema povećanju broja divljači u lovištu Zimska prehrana ima ključnu ulogu kod većine divljači, a posebno kod sitne. Čak i u slučaju blagih zima količina hrane u lovištu nije dovoljna i zbog toga što pojedine prehrambeno kvalitetne biljne vrste završe sa svojom vegetacijom te ih tijekom zime više nema. U tom slučaju na neobrađenu zemljištu treba sijati remize koje će, uz zaklon, pružiti visokoenergetsku prehranu divljači na jednom mjestu. površine ključne su za sitnu divljač, hrana i zaštita za fazana, trčku i zeca. Razlog tomu je znanstveno dokazana povezanost između hrane, zimskog zaklona, migracije i mortaliteta. Prirodna zaštita u krajoliku drastično se mijenja tijekom zime. Ono što se tijekom ljetnih mjeseci može činiti kao idealno stanište za sitnu divljač, zimi nakon skidanja usjeva može biti mjesto bez hrane i zaklona u lovištu. Zimi se fazani počinju skupljati na prostorima s čvrstim zaklonom, kao kupina i crni trn, odakle se odmiču što je moguće manje. Upravo zbog toga je hrana u blizini takvih zaštitnih dijelova brzo iskorištena. U tom slučaju fazani ne nalaze hranu u blizini i primorani su kretati se dalje od zaklona te su izloženi predatorima i jakoj zimi. Ovakva situacija još je pogubnija za ženke fazana. Kod njih nije upitna www.lovackisavez-hb.ba samo osnovna prehrane i preživljavanje, već moraju sredinom zime nadoknaditi i gubitak težine koji je nastao dok su inkubirale jaja i vodile mlade u protekloj sezoni. Takve koke, koje su podvrgnute stresu tijekom zimskih mjeseci, pate od najvećeg stupnja mortaliteta u idućoj proljetnoj sezoni parenja. Velika je povezanost između proljetne tjelesne težine koke i uspješnog vođenja mladih. Dobro postavljene remize daju sigurne putove, ograničavaju nepotrebno kretanje i daju potrebnu hranu za koke. U ovom slučaju one bi preživjele i dočekale iduću sezonu parenja u dobroj tjelesnoj kondiciji. U slučaju blagih zima, što se bolje postavi remiza s hranom i zaklonom, bit će veći proljetni prirast fazana. ŠTO SIJATI? Remize i njihovo mjesto treba pozorno odabrati i to uzimajući u obzir prethodno navedene činjenice i najlošije vremenske nepogode. Sijanje ciljanih remiza koje se ne skidaju tijekom zimskih mjeseci, s omjerom vrsta koje će dati hranu i zaklon na jednome mjestu, put je prema povećanju fonda sitne divljači u svakom lovištu. Žito, sirak i kvinoa najpouzdanije su vrste kao izvor hrane. Ove vrste zasijane pojedinačno ili zajedno idealne su i zbog toga što kod njih zrno ostaje na stabljici, dobro podnose zimsko vrijeme, ostaju uspravne i uz to daju visoko energetsku hranu. Takve veće površine žitarica u kombinaciji sa sirkom i kvinoom daju izvrsnu zaštitu i hranu na jednom mjestu. Pšenica, soja, proso, raž i heljda izvanredni su izvori hrane, no njihova je mana što budu lako pokrivene snijegom i tjeraju divljač na otvoreno da ih traži. Za sam odabir vrsta (koje bi trebalo zajedno sijati) najbolje se posavjetovati sa stručnjacima jer je potreban idealan omjer te uz standardne agrotehničke mjere zasijati željene površine. Bitno je paziti na udio pojedinih korova koji bi mogli kasnije ugušiti plemenite usjeve koji daju zrnatu hranu. Dva najkritičnija faktora, što se tiče sijanja remiza, njihova su lokacija i veličina. Općenito gledajući remize mogu biti zasijane bilo gdje. Ključ uspjeha njihovo je sijanje na lokaciji blizu dobra zimskog zaklona, za koju već otprije znate da je divljač posjećuje tijekom zimskih mjeseci. Na potpuno otvorenom terenu polovina uspravnih usjeva remize može biti pokrivena snijegom u jednoj jačoj snježnoj vijavici. U tom se slučaju na takvim terenima preporuča sijanje što je moguće veće remize, odnosno da se siju male raštrkane površine. Velika prednost kod nas su manji šumarci kojih gotovo ima posvuda te se uz njih vežu remize suprotno od smjera vjetra. Ako ovo nije moguće, tada je najbolje pronaći neki stariji zimski zaklon u vidu kupine, crnog trna i slično, te uz njega vezati remize. U slučaju sijanja malih površina remiza treba što je više moguće smanjiti možebitne snježne nanose praveći takozvane snježne klopke, odnosno kod sijanja remize treba okrenuti suprotno od smjera vjetra. Takvi manji šumarci divljači daju i prenoćište. Uz ove elemente treba eventualno pogledati koji drugi izvor hrane (ostatci požnjevenih usjeva) u blizini i povezati ga s ovim remizama kao liniju premeta divljači. U svakom slučaju treba objektivno pregledati teren, s posebnim naglaskom na ono što nedostaje u tom staništu te koji zaklon i hrana postoje u okolini i uzeti u obzir najlošije moguće vremenske uvjete koji mogu zadesiti lovište. Uz malo obilaska terena te uz pomoć stručnjaka (agronoma, šumara, veterinara) može se lako odabrati najbolja pozicija i veličina parcele za sijanje remiza koje će u kratkom razdoblju kvalitetno pomoći preživljavanju i povećanju fonda divljači. Tomislav Mihaljević 11 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA U Novome Travniku, gdje u siječnju dođosmo napraviti reportažu o ovdašnjem lovačkom društvu, dočekaše nas predsjednik Društva Mirko Lešić, tajnik Anto Cvitanović i glavni lovnik Vlado Knežević. Dan je bio bez padalina, ali nekako tmuran i bez sunca, a temperatura za koji stupanj iznad ništice. Popismo kavu, napravismo kratak plan rada, pa s lovnikom i tajnikom krenusmo put lovišta. Obišli samo dosta terena, vidjeli lijepih lovnih predjela, lovnih objekata. Imaju dosta hranilišta, solila, čeka, promatračnica i lovačkih kuća. Nismo sve mogli obići jer je na putovima bilo ponegdje u osinju smrznuta snijega, preko kojega se nije dalo dalje, pa se moralo odustati od daljnjeg obilaska lovišta. U centru Novoga Travnika imaju službene prostorije i kavanu veličine 70-ak kvadrata s odvojenim prostorom za uredske poslove, ostalo dio služi za okupljanje lovaca na jutarnju ili pak večernju kavicu. Poveo se razgovor o utemeljenju Društva. Ovdje je nekada davno bila utemeljena sekcija Kasapovići, po imenu sela gdje se izgradi velika tvornica namjenske opreme, pa se tako od malog sela uskoro rodi lijep i suvremen grad koji dobi ime Novi Travnik. Kako se poveća naselje, poveća se i broj žitelja, pa samim tim i broj lovaca. Tako se stekoše uvjeti za utemeljenje lovačkog društva, što se dogodi 8. kolovoza 1953. godine. Dadoše mu ime Pavlovica, po imenu planine koja je i naj- REPORTAŽA većim dijelom njihovo lovište. Raspodijeliše Društvo na pet sekcija (Gradina, Bučići, Mravinjac, Sebešić i Novi Travnik gradska sekcija). Bilo je to Društvo s 24.000 ha površine, što je za društva u Središnjoj Bosni solidna površina. Godine 1980. gradu dadoše ime Pucarevo, a u Domovinskom ratu ponovno mu vratiše njegovo prvobitno ime – Novi Travnik. Kako je grad mijenjao ime, tako je i Društvo mijenjalo predsjednike, pa su se redali: Andrija Tus, Mijat Gavrić, Jure Brkan, Fuad Mešanović, Vlado Anić, Stjepan Alojz Ružić, Ivica Fišić, Eniz Lendo, Ramiz Hajrić, Pero Ljubas, Slavko Marin i Mirko Lešić. Kad je Društvo utemeljeno bilo je 30 članova, sada ih imaju 163. U Domovinskom ratu došlo je do formiranja lovačkog društva naziva „Srndać“, pa je postignut privremeni dogovor da oba društva zajednički koriste cijelo lovište, imajući u vidu i zajedničko unošenje i iznošenje iz lovišta, što u praksi nije baš poštovano. Članarina je 100 KM, uz obveznih pet radnih dana u lovištu. Trajno uposlenu osobu nemaju, ali honoriraju dva lovočuvara i tajnika u minimalnim iznosima na ime nadoknade za gorivo i streljivo. Društvo financijski dobro stoji i pozitivno posluje bez posebnih problema, no ne znači da nemaju novih želja i planova. Ali dok vladaju ovakvi vlasnički odnosi nad lovištima, to neće biti moguće ostvariti. Naime, ovdje postoji dobra osnova za razvoj lovnog turizma, ali za sada od toga ništa. Graniče s lovištima Viteza, Nove Bile, Travnika, Bugoj- Panorama Novog Travnika LD PAVLOVICA Novi Travnik: NEIZVJESNOST – ZBOG ČEGA I DO KADA Dok se ne bude znao vlasnik lovišta, ništa od napretka Društvo financijski dobro stoji i pozitivno posluje bez posebnih problema, no ne znači da nemaju novih želja i planova. Ali dok vladaju ovakvi vlasnički odnosi nad lovištima, to neće biti moguće ostvariti. Dio novotravničkog lovišta 12 na, Uskoplja, Fojnice i Busovače i imaju sa svima dobre odnose, a posebice s Novom Bilom i Vitezom. Imaju tri počasna člana i jednoga počasnog predsjednika (Franjo Cvitanović, Vlado Lešić, Ivo Kolar i Stjepan Alojz Ružić). DIVLJAČ S obzirom na to da je ovo čisto brdsko-planinsko lovište, očekivati je da u njemu ima najviše visoke divljači. Ovdje je puni kapacitet lovišta dostigao jedino medvjed. Odgovara mu stanište, a i ne lovi se. Dok se ne Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Solilo za srneću divljač riješi pitanje vlasništva nad lovištem, slabi su izgledi da će se postići dogovor oko lova medvjeda, iako po koji primjerak strada u krivolovu. Naime, u lovište upadaju krivolovci iz susjedstva, a najčešće iz graničnog dijela s Fojnicom. Osim medvjeda, u lovištu obitava divlja svinja, srna i niska divljač primjerena ovakvim uvjetima. Lovci, kao i u mnogim drugim sličnim lovištima, najradije love divlju svinju. To je Lovačka kuća sekcije Gradina www.lovackisavez-hb.ba užitak za lovce, dolaze i gosti pa se druženje upotpunjuje. I psi imaju priliku pokazati se, jedino što lovci ne treniraju svoje goniče da ne tjeraju srne, što je slaba strana u skoro svim lovištima brdsko-planinskoga tipa, pa se ozbiljno razmišlja o nabavci kratkonogih goniča. Srnjake love po planu gospodarenja, ali im je trofejna vrijednost dosta slaba. Tu, zapravo, nešto ne štima, jer je lovište Bogom dano za uzgoj dobrih i trofejno vrijednih srnjaka. Unosili su u lovište i fazansku divljač, ali od kada se teže postižu dogovori s drugom stranom o ovom pitanju, unos fazana je prestao. Lovi se redovito zec, lisica, nešto pernate divljači i razne štetočine, kojih i dalje ima u lovištu. Posebice ima dosta mačaka i pasa lutalica, a lisice je u prošloj sezoni bilo znatno manje nego ranije. Vjerojatno je uzrok tomu bjesnoća od prije dvije godine, kad je dosta lisica uginulo. Oko četiri hektara miniranog prostora u Sebešiću i Vilenici i dalje ugrožava sigurnost kretanja ovdašnjim lovcima. OBJEKTI, KINOLOGIJA I STRELJAŠTVO O izgradnji i održavanju lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata vodi se trajna briga, pa je u posljednje vrijeme izgrađeno dosta hranilišta i solila za srneću divljač. Pojila ne grade jer za to u ovakvim lovištima nema potrebe. Izvora pitke vode, potoka i potočića ima na sve strane. U svakoj sekciji imaju izgrađene visoke zatvorene čeke i promatračnice. Svaka sekcija ima izgrađenu lovačku kuću gdje se okupljaju lovci prije i poslije lova, za vrijeme uništavanja raznih štetočina i u drugim zgodama. Lovački dom u gradu kupljen je u tijeku privatizacije, pa osim što u njemu imaju uredski prostor, od ostalog dijela uzimaju i nešto najamnine. Kinološka aktivnost je u manjem zastoju. Imaju Povjerenstvo za kinologiju i kinološku sekciju o čijem se radu brine Stipo Marin. Naslanjaju se na kinološki klub iz Viteza s kojim ostvaruju dobru suradnju. Od pasa, dominiraju dugonogi goniči, ponajviše posavci. Javljaju se ideje o nabavci kratkonogih goniča, kojih je u ovome društvu nekada bilo mnogo više. Streljaštvo je u fazi razvoja i o njemu se brine Povjerenstvo za streljaštvo, na čelu kojeg je Frano Fišić. U sekciji su uglavnom mlađi lovci koji se još nisu ogledali na nekom natjecanju, no to planiraju već ove godine. Problem je što nemaju svoju streljanu, niti je planiraju graditi, jer su novci za izgradnju gradske streljane otišli u druge svrhe. BUDUĆNOST JE U LOVNOM TURIZMU I lovci ovoga kraja, kao i ostali lovci u ovome dijelu BiH, kada govore o svojim planovima ističu da dok se ne bude znao pravni korisnik lovišta, svako planiranje je uzaludno. Sve ovo što sada rade, rade samo zato da bi dobili pravo korištenja lovišta za jednu godinu, i to ako se postigne dogovor s onim drugim lovačkim društvom u općini. Među planovima, lovni turizam je na prvom mjestu. Imaju divljač, imaju objekte za prihvat lovaca, ali nemaju, pravno, svoga lovišta. Ostvaruju dobru suradnju s ribolovcima, planinarima i udrugom za zaštitu okoliša. Podižu lovačku mladež, o čemu se brinu Frano Cvitanović i Stipo Ivoš. Za sada ih ima 15-ak, a bit će ih i više. U Društvu ima i lovaca ljepšeg spola, što je u BiH još i dalje rijetkost. Mara Plavčić i Janja Cvitanović prve su lovkinje, a ima naznaka da će ih biti još. Ima nešto u ovome Društvu što se rijetko viđa. Organiziraju posebne večeri na kojima se druže uz igranje „prstena“. To je ovdje omiljena igra i oni to najmanje pet puta godišnje organiziraju u raznim sekcijama i u raznim prigodama, kao što su otvaranje i zatvaranje lovnih sezona, u povodu obilježavanja Sv. Huberta itd. I na kraju, što još kazati, osim da nam je žao što za boravka u Novome Travniku nismo mogli obići još neke dijelove lovišta. Nismo mogli načiniti još koju i još bolju fotografiju na terenu, jer je počela kiša i vidljivost se jako smanjila. A sigurni smo, još je dosta toga u lovištu ovoga Društva što treba i vidjeti i spomenuti. Dobroslav Vrdoljak 13 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD FAZAN Odžak: OPASNOST ZA LJUDE I ŽIVOTINJE Nomadska ispaša stoke donosi bolesti u Posavinu Stada ovaca - prijetnja ili ... P rema članku 67. i članku 134. stavak 9. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Službeni list Federacije BiH br. 52/09) i Odluci općine Odžak br. 01-02.202/04. od 7. 6. 2004., nije dopuštena nomadska ispaše stoke. No, bez obzira na to… Dana 23. prosinca 2012., lovočuvarska služba Društva izvijestila je poljoprivrednog županijskog inspektora i Policijsku stanicu Odžak o nomadskoj ispaši ovaca. U petak 18. siječnja 2013., opet isto. Spomenuto stado (ili više njih) do danas luta poljoprivrednim zemljištem i šumama na teritoriju općine Odžak i prijetnja je sigurnosti ljudi, domaćim i divljim životinjama glede pojave i širenja bolesti, no nitko odgovoran ništa ne poduzima već mjesec dana. Osim toga, prave štete na hranilištima za divljač rušeći ih i jedući kukuruz iz njih kao i sol za srneću divljač koja se nalazi u solilima. Pravljenje fiktivnih ugovora i izdavanje zemljišta vlasnicima stada jedna je velika prijevara koja se može utvrditi na terenu jer stada ostavljaju trag na zemljištu kuda prođu. Imaju, istina, dozvolu za jednu parcelu, ali sa stadima lutaju po poljoprivrednom zemljištu cijele općine Odžak. Nije ih bilo nekoliko godina, a čini se da su ih ove doveli neki čudni vjetrovi… Nedžad Garić HUL KRAVICA Ljubuški: SEKCIJA RADIŠIĆI Lovačka kućica pri završetku L ovačka sekcija Radišići, sa svojih stotinjak članova, druga je po veličini sekcija u HUL „Kravica“ iz Ljubuškog. Njezino je lovište uz prometnicu Ljubuški – Grude, južnim je dijelom naslonjeno na polje, a sjevernim, preko Butorovice, na brdski predio. Lovci ove sekcije rado idu u lov kod prijatelja iz okolnih lovačkih udruga i sekcija, pa se izgradnja vlastite lovačke kućice nametnula kao svojevrsni prioritet, kako za druženje lovaca, tako i za potrebe mladeži (budućih lovaca). Lovačka se kućica davno počela graditi, ali zbog njezine veličine i financijske situacije nije mogla biti dovršena. Lovci su, ipak, pronašli nešto financijskih sredstava i sada će postupno prići dovršenju ovoga objekta. Po izrađivanju unutarnjeg i vanjskog dijela, preostaje samo pokrov i uređenje okoliša s parkiralištem. Lovci ove lovne jedinice kroz razne vidove pomoći mogu uspješno dovršiti ovaj lovno-gospodarski objekt i na taj način dokazati da i oni gospodare u lovištu svim resursima. U prošloj su godini pustili u lovište 30 fazana i 14 jarebica na proljeće, 10 zečeva te 116 fazana na jesen. Digitalna hranilica koja je postavljena u brdskom predjelu umnogome privlači crnu divljač, a lovci zasijavaju u polju pšenicu i ječam za prehranu sitne divljači. Radovi na kućici i druženje Mario Herceg 14 Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD MOSOR Široki Brijeg: SEKCIJA TRN-ČERIGAJ U ljudima su svi problemi i sva rješenja Miro Hrkać: Svima nam treba više dobrote i tolerancije K ada nam se predsjednik sekcije Trn-Čerigaj Miro Hrkać ponudio da kaže nešto o svojoj sekciji i svome angažmanu u njoj i u lovstvu uopće, negdje u prikrajku svoga poimanja nazirali smo njegovu želju za publiciranjem i nekom vrstom marketinga, međutim, nakon nekoliko podijeljenih riječi, shvatili smo da smo bili u krivu. O svemu je više govorio nego o svojoj osobi, a cilj je bio jako prepoznatljiv – učiniti sve da se u Društvu i lovištu koje mu pripada uvede red i rad, da ima više ljepote i divljači kao krajnjeg cilja lovaca. Pogotovo da se napokon riješi i sredi stanje u Lovnoj jedinici Desna obala, koja već dugo vremena cijelo Društvo opterećuje svojim imaginarnim problemima, isključivošću pojedinaca koji sve lovce drže kao svoje taoce i jako zagađuju i društvenu i prirodnu ljepotu gotovo jedne četvrtine lovišta. Desna obala tako postade sino- www.lovackisavez-hb.ba nim neshvaćanja, nemara, netolerancije i uopće ljudske tjeskobe, a kada ponaosob razgovarate s lovcima toga područja, svi su korektni, pošteni i zagovaraju dobro. Očito je, međutim, da se svatko treba donekle ispraviti, korigirati i pokazati više volje i dobrote prema svom bližnjemu. Otprilike ovako mi je opisao stanje u svojoj lovnoj jedinici predsjednik Hrkać. Njegova sekcija broji tridesetak lovaca, od kojih očekuje puno razumijevanje i podršku za lovačka pitanja, a spreman je osobno svakom lovcu pružiti sve svoje kapacitete. Prošetali smo okolo njegova gatera, smještena u miru hrastove šumice i odmaknuta od stambenih objekata. Makar se pomalo čuju vozila s prometnice, mjesto je ipak povoljno za uzgoj crne divljači. Nastoji Miro još proširiti to stanište da bude barem pet duluma površine, samo ako se uspije dogovoriti sa susjedima. U gateru se sada vide dvije svinje, a ima ih još samo trenutno nisu tu, reče mi plahi sugovornik. „Evo, pogledaj ljepote, tu moje društvo i ja sa svojom dicom uživamo priko cile godine, ličimo dušu i nastojimo činiti dobro za divljač i lovce, a opet to nekomu smeta, pa nas gledaju s podozrenjem i znadu i štetu napraviti...“, onako nevoljko mi pridoda. „To je svojstveno ljudskoj rasi i svugdje toga ima, neka te to ne uznemiruje“, želio sam ga malo primiriti. Uz samu ogradu gatera vlaga prekriva priručne stolove i daske na kojima se sjedilo, a kontejner sada zjapi prazan. „U njemu uvik na lipu vrimenu ima i rane i pića za društvo i svakog lovca i čovika koji tuda naiđe ili namjerno svrati“, reče nam Miro. Na naš upit o kolikoj skupini lovaca je riječ, Miro odgovori: „Sve su to pretežito ljudi iz naše lovne jedinice, istinski zaljubljenici u lov i prirodu. Na prvo bi misto stavio kuma Bracu koji je ujedno i vođa naše lovačke grupe, pa grupa nazvana ‘Bećari’ na čelu s Ivom Marušićem-Kitićem; tu je često kao gost Tomo Kožul-Zekanović iz sekcije Turčinovići, za njega se uvik pita ako ga slučajno nema. A tek koliko nam znači Zdenko Ćorić zvani Doktur, koji ‘pregledava pse’, njihove zube, uši i sve druge pojedinosti...“. Vjerojatno bi Miro još nabrajao da smo mu dali prostora. „Gater sam napravio prije osam godina, otkako sam uočio da u lovištu nema dovoljno svinje. Ne bi ja to sve uspio uz svoj svakodnevni rad da nije i moja žena zagrijana za to. A tek mali moj sin David, isti je ćaća, umro bi da on nema svoga psa. On upija svaku rič kad se o lovu priča, pogotovo kad dođe moj učitelj za odstrel svinje – Rapić.“ Naš sugovornik aktivan je i u drugim športovima osim lovstva. Dugo vremena je bio nogometni sudac u nižerazrednom rangu, i nikada, kako kaže, nisu iza njega ostajali neki repovi i nečasni poslovi. Do 2010. Bio je član Upravnog odbora Društva i u tom svojstvu nastojao pripomoć jednom normalnom radu. Nije zadovoljan onim što je u tom razdoblju učinjeno, ali su za to više krivi čelnici. Miro je lovac dvadeset godina i, kako kaže, ima osjećaj da se stanje u lovstvu stalno pogoršava. Divljači je sve manje, a lovci više nemaju onoga vedra i vesela duha i poštovanja prema prirodi i jedan prema drugomu kao ranije. No, kada vam led nespokoja, nepovjerenja i ne daj Bože mržnje okuje i stegne srca, znajte da ga nikakvo sunce niti neki drugi izvor topline ne može otopiti, doli ta magična ljubav! Ali nju treba htjeti i znati izgraditi. To lovci, među njima i Miro, zacijelo znadu! Jer, tužno je gledati kako pojedinci teturaju i spotiču se o vlastite zablude, dodali bismo na to. Povjerovali smo mu gotovo sve što je kazivao i zaželjeli da David ima bolje uvjete za lov nego mu otac, a pogotovo smo mu sugerirali još sveobuhvatniji angažman među lovcima za sređivanje stanja u njihovoj lovnoj jedinici, što mu je kao predsjedniku sekcije i dužnost. Blago Lasić 15 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD FAZAN Odžak: IZVJEŠĆE O SEZONI LOVA 2012./2013. Ovogodišnja sezona daleko uspješnija od prošle Lov srnjaka. Ovogodišnji lov srnjaka trajao je četiri tjedna, odnosno ispunjen je plan odstrela za ovu lovnu godinu. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je dobra, što je jasan pokazatelj da se može nastaviti s ovakvim načinom uzgoja i lova srneće divljači. Lov prepelice, divljega goluba i grlice. Lov prepelice, divljega goluba i grlice odvijao se kao i prošlih godina, uz napomenu da je ove godine bio dobar prelet prepelica. Ova je divljač sve atraktivnija našim lovcima, ali i onima iz okruženja, i na tome se može graditi lovni turizam. Lov divljih svinja čekom i hajkom. U lovu divljih svinja čekanjem na mjestima gdje čine štetu na usjevima te pogonom i prigonom premašen je odstrel planiran Godišnjim planom gospodarenja. Divlja svinja je divljač „visokog lova“ i prema njoj lovac treba izmijeniti dosadašnji odnos kako u pogledu gospodarenja lovištem, tako i u pogledu načina izlova. Lov fazana i zeca. Lov fazana i zeca bio je neusporedivo uspješniji nego prethodne sezone. Najviše raduje činjenica da je dostignut planirani odstrel i fazana i zeca za ovu godinu, jer je to dokaz da se domaćinski gospodari. Osim toga daleko smo zadovoljniji što je ostao matični fond fazanskih koka i fazana poslije završene lovne sezone. Zapaženo je i znatno poboljšanje matičnog fonda zečje divljači. Lov močvarica. U punom je zamahu lov močvarica, i na osnovi dozvola za lov odstrel je ove godine, u usporedbi s proteklim godinama, nešto slabiji od očekivanog. To možemo zahvaliti promjenjivim vremenskim prilikama. Nadamo se da će zima u veljači pokazati zube i da će „lovci na pero“ doći na svoje. Lov lisice. Svake nedjelje u organizaciji sekcije i svake zadnje nedjelje u mjesecu na razini Društva, u prva četiri mjeseca tekuće godine organizirat će se aktivnosti čišćenje terena Lov prepelice Lov predatora Lov fazana Lov divlje svinje 16 od predatora, prebrojavanje divljači, kontrola terena i iznošenje hrane i soli. Ova lovna sezona bila je daleko uspješnija u odnosu na prošlu, ali konačna analiza uslijedit će poslije sjednica sekcija i skupštine Društva u ožujku i poslužit će kao dobra osnova za planiranje lovne 2013./14. godine. Ispunjeni plan odstrela svih vrsta lovne divljači dokaz je domaćinskoga gospodarenja lovištem i realnog utvrđivanja brojnog stanja divljači u proljeće. Nedžad Garić Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO VITEZ Vitez: DOLETJEO SURI ORAO Akcija spašavanja mladoga surog orla P očetkom ove godine nazvao nas je Dragan Strukar, glavni lovnik, ujedno i lovočuvar u našoj udruzi. Informirao nas je da je u jednom dijelu lovišta primijetio veliku pticu grabljivicu, kakvu već dugo nije vidio na ovim prostorima. Još nam je rekao da ptica dopušta da joj se priđe relativno blizu, što bi jamčilo i dobru fotografiju. Uz sva ograničenja koja smo uzeli u obzir (loši vremenski uvjeti – oblačno vrijeme s teškim oblacima iz kojih su padale sitne, ali guste kapi kiše, dodatno nošene vjetrom; da ne posjedujemo potreban dugožarišni objektiv relativno velike svjetlosne jačine) krenuli smo kako bismo ga pokušali snimiti, jer se ovakva prigoda nekada ukaže samo jednom. Na temelju fotografija i motrenja trebalo se utvrditi o kojoj je vrsti riječ. Kao što to većina snimatelja divljači uradi, napravili smo prvo snimanje s veće udaljenosti, nakon čega smo se pokušavali još više približiti, kako bismo napravili snimanje iz blizine. Ono nam je trebalo dati pticu u krupnijem planu, na temelju čega bi se mogla ... i u mjestu privremenog boravka www.lovackisavez-hb.ba napraviti što kvalitetnija usporedba sa stručnom literaturom. Množila su se pitanja: Što ovdje radi ptica čiji dom su planinske vrleti, nenaseljena brda, klisure i kras? Odakle je ptica doletjela? Što je razlog njezine migracije? Kakve su šanse za njezin opstanak na ovom suburbanom području? Čime će se hraniti? Skromni izvori prehrane i sužena staništa i danas su najveći problem ove vrste. Zbog toga mu često preostaje da se hrani strvinama. No one su nekada bile trovane i njima su trovani najčešće vukovi. Uz vukove stradali su i mnogi suri orlovi. Kako je suri orao vrsta u samom vrhu hranidbenog lanca, posebno je osjetljiv na otrove kao štetne kemijske spojeve. Suri orao je u Europi ugrožena vrsta s tzv. Crvene liste. Ponašanje mlade ptice na terenu ukazivalo je da postoje problemi, te je glavni lovnik dobio zadaću da češće obilazi područje u kojem se ptica nalazi. Svim lovcima preporučeno je da se kojim slučajem netko ne bi odlučio odstrijeliti pticu, te da izvješćuje o svim promjenama koje kod nje uoči. No, ptica Suri orao u prirodi... je dalje slabjela, te je koncem siječnja već toliko onemoćala da nije mogla bježati. Pticu je udomio Perica Strukar, koji je nastavio voditi brigu o njoj, a vodstvo Udruge pokrenulo je široku akciju za spašavanje ove ugrožene vrste. Kontaktirani su mnogi, od udruženja za zaštitu životinja, preko resornog ministarstva Županije Središnja Bosna, do Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Nekoliko elektroničkih poruka, s fotografijama, te kontakt informacijama i zamašnjak je pokrenut. Odmah sutradan kontaktiralo nas je osoblje Veterinarskog fakulteta iz Sarajeva. Budući da je već bio kraj radnog dijela tjedna, sugerirano je da se, ukoliko je moguće, orao doveze u Sarajevo. Lovci su nastavili brigu o orlu, nastojeći ga održati na životu i u što boljem stanju. Osoblje Veterinarskog fakulteta preuzelo je obvezu transporta orla, jer su ptice i životinje vrlo osjetljive na transport. Dogovoren je i točan datum preuzimanja. No i on je morao biti pomaknut, zbog inspekcijskog nadzora ove udruge od strane Federalne Uprave za inspekcijske poslove. Obje strane su do sada izvršile svoj dio zadaće. Mladi orao je dobivao dovoljne količine hrane i jako je živnuo. Od fizičkih nedostataka, osim neuhranjenosti, nedostajalo mu je nekoliko letnih pera iz jednog krila. Osoblju Veterinarskog fakulteta predan je u oporavljenom stanju i takvog su ga prevezli u Sarajevo. I ova priča, po tko zna koji put, pokazala je da su lovci istinski zaštitnici prirode. Ostala udruženja za zaštitu životinja uglavnom vode brigu o održivosti, udomljavanju napuštenih pasa i mačaka, ali nemaju sluha za brigu o ugroženoj vrsti. Daje im se mnogo prostora kad je u pitanju kritika, pa čak i „linč“ drugih, no konkretnog rada u ovom slučaju nije bilo. Stoga kapa dolje osoblju Veterinarskog fakulteta, među kojim posebno ističemo prof. dr. Maida Rifatbegovića, Zavod za epizootiologiju, te prof. dr. Vedada Šakića, Zavod za zootehniku i peradarstvo, koji su s nama bili od prijma informacije, savjetovali, dogovarali aktivnosti, te na koncu i preuzeli daljnju brigu o ovoj ugroženoj vrsti. Na Veterinarskom fakultetu bit će detaljno provjereno njegovo zdravstveno stanje, a po potrebi će se primijeniti i odgovarajuća terapija. Razvijeno je nekoliko inačica djelovanja, koje će ponajprije ovisiti o zdravstvenom stanju orla te o sposobnosti orla da samostalno preživi u surovoj prirodi. Krajnja je namjera, u idealnim uvjetima, oporaviti (izliječiti) mladunče orla, prstenovati ga i vratiti u slobodnu prirodu. Uspjeh ove akcije ovisit će o mnogo čimbenika. Nadamo se da ovo nije posljednja priča o ovom orlu. Ivica Drmić 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO VITEZ Vitez: OBAVLJEN INSPEKCIJSKI NADZOR Primjedbi nema, a zabrana po starom L O „Vitez“ bila je objekt redovitoga inspekcijskog nadzora. Inspekcijski nadzor obavili su Muhamed Hodžić, glavni federalni šumarski inspektor i Muharem Ćosibegović, federalni šumarski inspektor. LO „Vitez“ predstavljao je predsjednik Upravnog odbora Dragan Stojak. Inspekcijskom nadzoru bili su nazočni i Saliha Hrelja, glavna županijska inspektorica, te Ivica Drmić, tajnik Udruge. Inspekcijski nadzor sastojao se iz nekoliko faza. U prvoj fazi inspektori su kroz razgovor ponovili cijelu kronologiju događanja, koja je u konačnici dovela do raskida ugovora o privremenoj dodjeli lovišta. Pri tome su naglasili da će oni u idućih nekoliko dana u Vitezu pokušati riješiti nagomilane probleme u lovstvu. Mnogo su pričali i o sadašnjim rješenjima u Zakonu o lovstvu, što valja, a što ne valja, te kako se ona primjenjuju ili ne primjenjuju u praksi. U drugoj fazi ažurirani su podatci o registriranju udruge. Upisan je puni naziv udruge, te osobe ovlaštene za zastupanje udruge. Pregledani su i normativni akti koje je donijela lovačka udruga, uključujući statut i pravilnike o radu. Pregledan je i katastar lovišta, godišnji plan gospodarenja, dokumentacija o organiziranju lovočuvarske službe, dokument o određivanju stručne osobe za lovište, kao i dokument posljednjeg ugovora o dodjeli lovišta „Vitez“ na gospodarenje. U trećoj fazi inspekcijskog nadzora načinjen je i potpisan zapisnik, te su nazočnima dane smjernice kako riješiti sadašnje probleme u oblasti lovstva na području općine Vitez. Zamjerke utvrđene pozornim čitanjem zapisnika o inspekcijskom nadzoru su sljedeće (uz komentar pisan kurzivom): - Pravilnik o načinu korištenja lovišta, vršenja lova, uporabe divljači, lovnih pasa i lovačkog oružja, donesen 2008. godine, vjerojatno nije usklađen s najnovijim minimalnim cjenikom donesenim od strane mjerodavnog ministarstva (novim cjenikom je smanjena cijena određenih vrsta divljači, ponajprije srneće divljači i divlje svinje, u odnosu na one definirane u pravilniku. Međutim, propis time nije prekršen. Udruga može držati više cijene divljači iznad minimalnih, ali udruga ekonomski nije tržišno konkurentna zbog viših cijena divljači u odnosu na druge udruge. Stoga bi zasigurno interes lovnih turista bio manji. Budući da je zbog nametnute zabrane svakako isključena mogućnost lova, nije bilo nikakvih štetnih posljedica); - Nije rađen klasični elaborat prebrojavanja divljači (Udruga posjeduje svu potrebnu dokumentaciju, odloženu u arhivski materijal); - Udruga nije radila lovnogospodarsku osnovu, jer nije dobila ugovor na dugoročno korištenje lovišta, nego je poslove iz oblasti lovstva obavljala na temelju suglasnosti na godišnje planove gospodarenja lovištem (ovo dopušta čak i Zakon o lovstvu do godinu dana nakon dodjele lovišta na korištenje). Što se tiče obavijesti Ministarstva šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Županije Središnja Bosna (MŠPiV ŽSB), Upravni odbor je nju razmatrao, te poslao obavijest u kojoj u tančine obrazlaže neprimjerenost obavijesti, ali i informira mjerodavno ministarstvo i inspektorat da praktično sa prijmom obavijesti prestaju sa svim lovačkim aktivnostima u lovištu „Vitez“, uključujući uzgoj, zaštitu i korištenje divljači. Nadalje je istaknuto da pripadnici ove udruge smatraju da je MŠPiV ŽSB odgovorno i za dobro i za loše što se bude događalo na području općine Vitez. Budući da smo u posljednjih nekoliko godina uložili velike napore u gospodarenju lovištem, te znatno povećali brojnost 18 Obavljanje inspekcijskog nadzora glavnih gospodarskih vrsta, zainteresirani smo da se i u idućem razdoblju povede briga o divljači. Nažalost, mjerodavno ministarstvo je pokazalo da ih to zanima „kao snijeg o Petrovu danu“. Naime, premda zima nije bila strašna, zalihe hrane za prihranu u prirodi su smanjene, ponajprije na mrciništima, ali i na drugim hranilištima. Obilasci terena, bez prava na intervenciju, poslužili su samo za konstatiranje činjenica. Nekoliko odvojenih vučjih čopora, ne računajući „dvonožne vukove“, krstari lovištem. U uvjetima većih snježnih padalina, kakve su upravo bile koncem siječnja i početkom veljače, ceh će platiti srneća divljač. Također, kako nema lova, nema ni izlučivanja, odnosno svođenja na podnošljivu brojnost predatora, ponajprije lisice i obje kune, te pasa i mačaka lutalica, povećat će se pritisak ovih vrsta na sitnu divljač, poglavito na zeca i jarebicu, što bi moglo imati znatnoga negativnog utjecaja na proljetno brojno stanje divljači. Premda zapisnik o inspekcijskom nadzoru ni ovaj put ne konstatira bitne propuste i nedostatke u radu ove udruge, iz razgovora s inspektorom moglo se zaključiti da se nakon njega neće dogoditi ništa spektakularno. Na našu žalost, glavni inspektor još nije shvatio da se ovi nagomilani problemi trebaju riješiti na razini Vlade, odnosno resornog ministarstva Županije Središnja Bosna. Županija prvo treba napraviti prijedlog za formiranje lovišta, koje bi vlada dodijelila na dugoročno korištenje. S obzirom na to da je u pitanju velik i dugotrajan projekt, čije realiziranje nije daleko od početka (premda je prošlo više od šest godina), bit ćemo primorani na nove pregovore. Sve bi to bilo u redu kad bi se znalo s kime treba pregovarati. Postojeće lovačke udruge s bošnjačkom većinom stalno se deklarativno udružuju, no formiranja jedinstvene udruge nema. Uz to, stalno im se mijenjaju ovlaštene osobe. Čak i kad bi se stupilo u razgovore i postigli određeni sporazumi, postavilo bi se pitanje legitimnosti. Zbog toga će ova udruga sačekati stvarno realiziranje dogovorenog, te probati postići tražene sporazume, kakve uostalom imaju i ostale lovačke udruge. Što se tiče lovišta, naše sumnje su se pokazale opravdane. Praksa je pokazala da je opravdana zabrinutost ove udruge glede svih pitanja koja je postavila mjerodavnom ministarstvu, od kojih je svakako najznačajnije gospodarenje lovištem do dodjele lovišta. Zakon o lovstvu je jasno precizirao da je mjerodavno ministarstvo titular nad lovištem. Mjerodavno ministarstvo je još jednom pokazalo da ono što je državno, a u ovom slučaju je riječ o divljači, nije ničije i da se o tome nitko ne treba brinuti. Nakon raskida ugovora nastao je, kako fizičari kažu, „zrakoprazan prostor“ što se gospodara tiče. Još jednom se potvrdila narodna izreka: „Kad mačke nema, miševi kolo vode“. A u toj situaciji lovištem vršlja nekontroliran broj krivolovaca, drvosječa, krupnih i sitnih predatora, pasa i mačaka lutalica. Stoga ironično, ali i smiješno, djeluje upozorba upravo glavnoga federalnog šumarskog inspektora o zabrani proganjanja divljači psima izvan terena ograđenog za obuku pasa u razdoblju od 5. siječnja do 31. srpnja. Ivica Drmić Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD FAZAN Odžak: LOVAČKA VEČER Da je bilo mjesta, bilo bi još gostiju… S redišnja svečanost u povodu obilježavanja Dana općine Odžak bila je tradicionalna lovačka večer LD „Fazan“. U subotu 9. veljače, hotel „Euro“ bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Bilo je tu oko pet stotina gostiju i uzvanika, među njima i predstavnici Županije Posavske, Općine Odžak, susjednih općina, lovačkih udruga iz okolnih gradova... Tu večer u Odžaku je bilo gostiju iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i iz inozemstva, koji su bez obzira na zimske uvjete došli na ovu tradicionalnu lovačku zabavu. Ove je godine zanimanje onih koji su željeli doći na lovačku večer bio daleko veći od kapaciteta hotela i mnogi nisu uspjeli rezervirati ulaznicu. Predsjednik Društva, Dragan Guberac, pozdravio je goste u ime domaćina i zaželio im ugodnu večer. Načelnik Općine, Hajrudin Hadžidedić, pozdravio je nazočne, građanima Odžaka čestitao Dan općine, a ostalim gostima zaželio ugodnu zabavu, uz napomenu da odžački lovci uvijek naprave Večer za pamćenje. A tajna njezina uspjeha je u nenametljivoj i vrhunskoj organizaciji. Bend „Bolero“ s pjevačicom Merimom Džafić zabavljao je goste na večeri, a plesni se podij praznio samo u stankama za uživanje u vrhunskoj lovačkoj večeri. Točno u ponoć upriličena je lovačka tombola, sa 60 dobitaka: tri lovačke puške – od toga dvije petometke i jedna jednocijevka, LCD televizor, kućni kino, digitalni fotoaparat, preparati od divljači, lovačka odjeća i oprema, lovačko streljivo, itd. Svi koji su kupili tombole dali su prilog izgradnji lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata te će se novac od tombole namjenski potrošiti. Nakon toga nastavilo se s pjesmom i igrom do jutarnjih sati. Nisu se štedjela ni grla ni ruke. Još jedna nezaboravna lovačka večer je prošla… Dogodine… Nedžad Garić LD JAREBINJAK Rakitno: USPJEŠAN LOV DIVLJIH SVINJA Raspukla se petometka! D ivlje svinje cijelu su godinu jako aktivne u nanošenju štete na ovdašnjim poljoprivrednim kulturama, posebice na Štitaru. Skladna grupa lovaca, koja je u danima lovostaja hranila divljač i obilazila lovište štiteći ga od krivolova i kojoj lov na sitnu divljač i nije osobito zanimljiv, dogovori se jedne siječanjske večeri da sljedeće jutro pođu u lov na divlju svinju. Osvanuo je lijep, sunčan dan. Lovci su se smjestili na svoje kote, a psi tragači ubrzo su bili na tragu divljih svinja. Podigli su ih, i one su naišle na strastvenog lovca Miroslava Pavkovića (Tokića), koji je iz svoje petometke odstrijelio tri divlje svinje, jedna se izvukla. Od silnog pucanja cijev na njegovoj pušci se raspukla! „Nema veze“, veselo će Miroslav, „kad ih je toliko palo“. Druženje i veselje zbog uspješnog lova potrajalo je do kasno u noć. Zvonko Sabljo www.lovackisavez-hb.ba Rezultat petometke 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA N a 9./10. veljače 2013. u Sebešiću je organizirano tradicionalno lovačko natjecanje u igranju prstena između pet sekcija LD „Pavlovica“. Osim lovaca iz LD „Pavlovica“, natjecanju su nazočili lovci iz susjednih lovačkih društava i mnogobrojni građani ove općine. Okupljane je trajalo do 16 sati, kada je predsjednik sekcije Stipo Ivoš pozdravio nazočne, zaželio svima dobrodošlicu i dobru zabavu u sebešićkom kraju, a potom pozvao nazočne na minutu šutnje za sve umrle lovce Društva. Tajnik Društva, Anto Cvitanović, također je pozdravio nazočne, a posebno igrače prstena, zaželjevši da sve protekne u fer borbi i primjereno lovačkoj etici. Nakon uobičajenog izvlačenja natjecateljskih parova, kome je, da bi regularnost bila i dodatno zajamčena, nazočila i gospodična Adina, djevojka lovca Vatroslava, čast da turnir otvore pripala je sekcijama Gradina i Sebešić. Drugi par činile su sekcije Mravinjac i Novi Travnik, a sekcija Bučići ušla je izravno u četvrtzavršnicu. Nakon prvog kruga igre, poluzavršnicu su izborile sekcije Gradina i Mravinjac. Kako su ostale tri ekipe, ponovnim izvlačenjem, voljom „šešira“, u finale se plasirala ekipa Mravinjca, a drugi finalist postala je sekcija Gradina nakon što je u međusobnom susretu bila bolja od sekcije Bučići. U finalnom susretu, sekcija Gradina bila je znatno bolja od sekcije Mravinjac i tako osvojila prvo mjesto u ovogodišnjoj igri prstena. Treće mjesto pripalo je sekciji Bučići. Pehare pobjedničkim ekipama, ove godine u trajno vlasništvo, uručio je Mirko-Mićo Lešić, predsjednik Društva. Za osvojeno prvo mjesto sekcije Gradina najzaslužniji je Franjo Cvitanović, koji je proglašen i najboljim igračem turnira. Kako neki rekoše, nema igrača koji ga može pobijediti i Gradina će biti prva dok on bude igrao. Po završetku natjecanja, na poziv Ante Cvitanovića uslijedilo je skupljanje drago- Pobjednička ekipa 20 Sudionici u igri prstena LD PAVLOVICA Novi Travnik: IGRA PRSTENA U finalu, Gradina bolja od Mravinjca voljnih novčanih priloga za pomoć u liječenju jednoga bolesnog člana Društva. Taj je poziv naišao na veliko odobravanje nazočnih, uz obećanje da će svi oni pokušati alarmirati i ostale članove Društva da daju svoje priloge do redovite skupštine Društva, nakon čega će Mirko-Mićo Lešić, Anto Cvitanović i Slavko Marin dostaviti tako prikupljeni novac svome bolesnom kolegi. Drugi dio „igre“ odigrao se za stolom, uz bogat meni i sebešićku „gromovaču“ koju su za ovu prigodu pripremili Stipo Ivoš, Draženko Jakić i Slavko Jakić. Za svirku su se pobrinuli Vatroslav Grubešić, Draženko Jakić i Marinko Kajdl, izvodeći na harmonici izvorne pjesme i kola ovih krajeva do jutarnjih sati. Na kraju, evo i imena natjecatelja u igri prstena. Za Gradinu su nastupili Franjo Cvitanović, Vlado Marković-Adeša (kapetan), Anto Cvitanović, Josip Slipac, Krunoslav Cvitanović, Vlado Krišto i član lovačke mladeži Goran Marković. Za sekciju Bučići nastupili su: Dragan Jukić, Stipo Marin (kapetan), Slavko Marin, Božo Radman, Fabijan Mlakić i Saša Baškarad. Ekipu sekcije Mravinjac predstavljali su: Stipo Zlatunić (kapetan), Mirko-Mićo Lešić, Ilija Tomić, Velimir Zlatunić, Stipo Lešić i Jozo Lešić. U ekipi sekcije Sebešić igrali su: Stipo Ivoš (kapetan), Draženko Jakić, Slavko Jakić, Željko Fišić, Vatroslav Grubešić i Mijat Ivoš. Za ekipu sekcije Novi Travnik nastupili su: Mijo Stanić (kapetan), Jure Stanić, Marinko Kajdl, Zlatko Denkić, Marinko Kajdl i Igor Božić. Anto Cvitanović Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD VEPAR Prozor-Rama: LOKVA, KUĆA, ČATRNJE… Neumorni Rumbočani L ovci sekcije Rumboci: Petar Baketarić, Ivan Šarčević, Jure Petrović, Almir Ugarak i budući lovac Tomislav Baketarić napraviše akciju na lokaciji Grkašnica-Grgin pod i urediše lokvu. Mikser betona darovala je Općina na čelu s dr. Jozom Ivančevićem, a sve ostale troškove Sekcija. Radovi su izvedeni pod „dirigentskom palicom“ Jure Petrovića. S predsjednikom Sekcije Ivanom Baketarićem Rabom obišli smo lokvu, dvije hranilice i lovačku kuću. Povod je bila lokva, ali u posljednje vrijeme učinjeno je još toga. Na kući je postavljena lamperija, dvije čatrnje i kuća je ograđena. Radoznalo smo htjeli pitati zašto dvije čatrnje, ali su nas preduhitrili i kroz smiješak objasniše „jedna je za pivo hladiti, a druga za ostalo“. „Postavili smo dvije hranilicesolila za srneću divljač, a u planu nam je još pet, tako da svaki revir ima po jednu“, reče nam veoma aktivni predsjednik Rabo, te koristi priliku zahvaliti načelniku Jozi Ivančeviću na velikoj pomoći i koji se odazove na svaku akciju. Za kraj nešto ružno. U obilasku hranilice iznad lokve zatekosmo je izvrnutu. Stvarno, zašto i komu treba taj „hir“. Stanko Ćurčić Nova lokva u lovištu LD VEPAR Prozor-Rama: LOVAČKA VEČER Fina i dobra zabava N akon „najdužeg“ mjeseca u godini, koji poprilično dosadi u malim mjestima kao što je Prozor-Rama, lovci LD „Vepar“ organiziraše lijepu zabavu u motelu „Rama“ te unesoše malo živosti i prekidoše monotoniju koja trajaše od Nove Godine. Oko 350 gostiju, većinom lovaca, pozdravili su predsjednik Društva Ivo Zane, predsjednik Saveza Ilija Vrljić i načelnik općine Jozo Ivančević. Osim domaćih lovaca iz svih sekcija, na večeri bijaše gostiju iz cijele BiH a najviše iz susjednog Uskoplja, cijele Hrvatske, izaslanstvo Ramske zajednice iz Požege na čelu s Draganom Kapčevićem. Iz Saveza Ilija Vrljić, Ivica Lučić i Vlado Bošnjak. Večeri su nazočili i župnici ramskih župa s dekanom Franjom Ivandićem i gvardijanom Tomislavom Brkovićem. Predsjedništvo Društva u znak zahvalnosti biv- Lov je, pretpostavljamo, bio glavna tema razgovora www.lovackisavez-hb.ba Mladi su lovci bili posebno raspoloženi šem predsjedniku Anti Doliću, za njegov veliki doprinos, darova ručni sat. Stipo Sičaja Stipeša sekciji Ploče darova 1000 KM za pomoć pri izgradnji lovačke kuće na Maglicama. Tombola je bila vrijedna, ukupno 64 nagrade, od toga šest pušaka. Dobitnici pušaka su: Ivo Džalto, Marko Džalto Džon, Marko Džalto Svirač, Ivan Kolakušić, Tomislav Rotim i najvrjedniju Anto Džolan. Najvrjedniju pušku, ujedno i nagradu, uručio je načelnik Jozo Ivančević. Još uvijek najorganiziranije društvo u Rami priredi finu i dobru zabavu. Goste su zabavljali Trio Gušti. Koliko nam ovakvih priredbi treba govori činjenica velik broj gostiju te priča prije i poslije o zabavnom događaju, vjerojatno, godine, kako je i u svom pozdravnom govoru spomenuo predsjednik Saveza Ilija Vrljić. Stanko Ćurčić Anto Džolan i Jozo Ivančević 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf: TRADICIONALNI ZAJEDNIČKI LOV Uskopljani odgovorili zadatku, lov nikad uspješniji S ad već tradicionalni društveni lov na divlju svinju članova lovačkih društva „Uskoplje“ i „Vepar“ iz Rame, u Uskoplju je, sredinom siječnja, po deveti put okupio velik broj lovaca s područja Središnje Bosne i Hercegovine. Osim domaćina lovu su se odazvali i gosti iz Bugojna, Travnika, Novoga Travnika, Kupresa, Glamoča, Busovače, Čitluka i Sinja što je u konačnici rezultiralo brojkom od preko 250 lovaca. Na platou ispred osnovne škole nazočnima su se obratili predsjednik i lovnik LD „Uskoplje“ Pero Perić i Jerko Šapina. Uz pozdravne i riječi dobrodošlice predsjednik je posebno pozdravio visoko izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne: dopredsjednika Slavka Marina, tajnika Ivicu Lučića i Vladu Soldu, člana uređivačkog kolegija Hoopa. Glavni lovnik je potanko iznio plan lova, podijelio lovce u 5 skupina i za svaku odredio vodiče kojima je zadatak bio rasporediti skupinu na predviđene čeke u dodijeljenom području. Posebno skrenuvši pozornost na sigurnosne mjere, lovnik je istaknuo da je uspješan lov samo onda kad se svi lovci, živi i zdravi, okupe na zbornome mjestu. Na kraju svog obraćanja nazočnima je zaželio dobru kob i pozvao ih na zakusku koja će, nakon lova, biti upriličena u lovačkoj kući na Mačkovcu. Da su organizatori lova ozbiljno pristupili zadatku vidjelo se odmah na početku. Naime, prilikom odlaska na čeke na svim prilaznim putovima lovce su dočekale obilježavajuće trake i pisana upozorenja za planinare i šetače da taj dan, do 13 sati, izbjegavaju ovo područje. Prohladno vrijeme i nekoliko centimetara staroga snijega u visinama ukazivali su na dobre preduvjete 22 za uspješan lov. Međutim, smrznut i sklizak teren otežavali su kretanje vozilima, što je usporilo početak lova. Ipak, u 9 sati lovnik je dobio potvrdu od vodiča da su svi lovci raspoređeni na svoje čeke. Lovilo se na području planine Raduše, od novootvorenog Ski-centra na Palama, preko Podova, Mačkovca, Pidriša, Zekine grude pa sve do Draševa. Sva ova lovišta se vežu jedno za drugo i sva su bogata „crnom divljači“, stoga niti jedna od skupina nije ostala zakinuta u pogledu atraktivnosti čeka. Također, za svaku skupinu su određeni pogoniči koji su na dogovoreni znak, u isto vrijeme, pustili svoje ljubimce s povodaca. Nije dugo trebalo i lavež lovačkih pasa je odzvanjao planinom. Prvi hitac ispalio je Alojzije Živko iz Bugojna odstrijelivši lisicu. Nedugo zatim pogoniči iz uskopaljske sekcije Voljice javili su da su naišli na krdo divljih svinja i da je tom prilikom Tadija Rajić odstrijelio vepra od stotinjak kilograma. „Jučer nešto prije mraka smo, Petar Arežina i ja, išli u izviđanje te ustanovili da je krdo ušlo u naše lovište i o tome obavijestili glavnoga lovnika. Naša nadanja da divljač tijekom noći neće napustiti ovo područje su se ostvarila tako da smo jutros veoma brzo bili na tragu, a kad imate kera kao što je Petrova istrijanerka Bisera, sve ostalo je lako“, govori nam Tadija. I prije dvije godine u istom ovom lovu, navodi Tadija, Bisera je bila prva na tragu odstrijeljene lovine pokazavši da je pas za „velike utakmice“. Za treći trofej se pobrinuo Mato Jakovljević iz ramske sekcije Lug. Njegov vepar, također težak oko stotinu kilograma, zaokružio je priličLovačka vatra Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Postrojavanje prije početka lova no uspješan lovni dan. Snijeg koji je počeo padati a potom i kiša, organizatorima nisu ostavili drugu mogućnost osim da, već oko 12 sati, proglase završetak lova i pozovu lovce na zborno mjesto na Mačkovcu. Nimalo lak zadatak imali su kuhari Marko Vukadin, Zrinko Katić i Tomo Topić-Čoma. Trebalo je nahraniti 300 promrzlih i izgladnjelih duša, 250 lovaca i pedesetak uzvanika, gostiju članova i vodstva LD „Uskoplje“. „Uvijek se rado odazovem pozivu lovaca na ovakva druženja jer znam da je kod vas fešta zajamčena. Kao liječnik svaki dan svojim pacijentima preporučujem bilo kakav vid hobija i aktivnosti što značajno pomaže u liječenju tjelesnih ali i duševnih bolesti kojih je sve više. Mi u Uskoplju imamo lovačka, ribolovna i planinarska udruženja, eko-udrugu, kulturno društvo, mažoretkinje, šahovski klub i mnogo drugih sadržaja koji mogu pomoći za kvalitetno provođenje slobodnog vremena“, kazuje nam doktor Tvrtko Krajina, deklarirani ljubitelj prirode. Osim njega veliki prijatelj lovaca i rado viđen gost je i uskopaljski župnik fra Vinko Marković, koji je ovom prigodom kratko prokomentirao kako bi se odmah sutra učlanio u lovce samo da lovni dan nije nedjeljom. LU CINCAR Livno: KOMERCIJALNE ČEKE U FUNKCIJI Po vuka iz Makarske u Livno P očela je sezona komercijalnog lova na vuka u LU „Cincar“ u Livnu te su zabilježeni prvi rezultati. Početkom siječnja dolazili su gosti iz Varaždina koji su vuka lovili s triju čeka u lovačkoj udruzi. Iako nisu ništa odstrijelili, gosti su bili zadovoljni jer su na svim čekama ili vidjeli ili bar čuli vukove. Krajem siječnja dolazi nam gost Branko Filipeti iz Makarske, koji je trebao biti tri dana na nekoj od čeka te po mogućnosti odstrijeliti kapitalnog vuka. Prvi dan na čeku smo došli već oko 17 sati, kako ne bismo ostavili nikakve tragove, a uz pomoć noćnih kamera već smo bili utvrdili da vukovi ne dolaze na mrciništa prije sitnih noćnih sati. Čekali smo, i u 8.30 opazili smo vučicu i izrazito velikog www.lovackisavez-hb.ba vuka kako prilaze mrciništu. Branko se brzo pripremio za pucanj i opalio. Činilo nam se, pogodio je vuka, ali je on velikom brzinom ipak pobjegao u grmlje nedaleko od čeke. Poslije nekoliko minuta čekanja izašli smo provjeriti je li vuk pogođen i što se s njime dogodilo. Na snijegu smo vidjeli da je vuk dobio prostrjelnu ranu i da baca krv na obje strane. Da bismo lakše pronašli vuka pozvali smo još nekoliko lovaca, među njima i Četku, čovjeka koji se najviše brinuo oko čeke. Slijedeći krvavi trag, pronašli smo ga već nakon 150 metara. Bili smo zadovoljni jer je odstrijeljen prvi vuk s jedne od novoizgrađenih čeka za komercijalni lov, a Branko je bio zadovoljan jer je on imao tu sreću. Niti sve obilnija mješavina snijega i kiše nije mogla pokvariti slavlje okupljenih. Oni najhrabriji su s pjesmom i veseljem čak ušli dugo u noć prkoseći na taj način vremenskim neprilikama. Zadovoljstvo na licima domaćina i njihovih gostiju moglo se vidjeti i osjetiti na svakom koraku. Zajednički je dojam da je organizacija ovoga društvenog događaja podignuta jednu razinu više. Kolegama iz Rame bačena je „rukavica u lice“ i ne sumnjamo da će sljedeće godine u Rami lov biti još uspješniji, masovniji i kvalitetnije organiziran. Velimir Šekerija Gost iz Makarske, Branko Filipeti, s domaćinom i priželjkivanim trofejom Nakon guljenja vuka izmjerili smo kožu i vidjeli da je dužine 153 cm i širine 74 cm, a točnu trofejnu vrijednost ustanovit će komisija nakon obrade kože i lubanje. Davor Barać 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD GALEB Čapljina: HAJKA NA ŠTETOČINE Veljača u znaku “čišćenja” lovišta S hajke u Milanovači V odstvo LD „Galeb“ Čapljina, na čelu s novim predsjednikom Perom Zekušićem-Pepsijem, odredilo je dva termina u veljači (dvije nedjelje) za hajke na štetočine u čapljinskom lovištu: 10. i 17. veljače 2013. godine. Predsjednici sekcija dobili su uputu, da na svome terenu organiziraju i provedu hajke na štetočine u dogovorenim terminima, što je u većini sekcija i urađeno. Lovne sekcije-ogranci Gorica-Struge-Jasenica-Crnići i Trebižat, odnosno predsjednici ovih sekcija Mile Bošković LU KUNA Domaljevac: LOVAČKA VEČER Zabava do kasno u noć U nazočnosti oko 350 uzvanika, 27. prosinca 2012. u salonu T. C. Yimor u Domaljevcu upriličena je lovačka večer LU „Kuna“ iz Domaljevca. Priredbu je vodio Lovro Ivić, a na njezinu početku nazočne je i Marin Rebac, dogovorili su zajednički zbor lovaca ove dvije sekcije u nedjelju 10. veljače na parkingu ispred groblja na Gorici, jer ove dvije sekcije graniče jedna s drugom i lovci najviše love na istim terenima. Kako je dogovoreno, tako je i učinjeno. Nedjelja jutro osvanula je ko naručena za lov. Noću je pao lagani snijeg, taman da pokrije zemlju i uvjeti za pse goniče nisu mogli biti bolji. Na dogovorenom mjestu skupio se dobar broj lovaca ove dvije sekcije. Lovci su stali u lovački zbor i od vodstva sekcija dobili upute za hajku. Kako je bio dobar odaziv lovaca (pedesetak lovaca), dogovoreno je da lovci sekcije GoricaStruge hajkaju na lokalitetu Milanovača, a lovci sekcije Trebižet na lokalitetu Crno brdo. Bilanca dana: jedna odstrijeljena lisica u Milanovači. Po izjavama lovaca, još bi bilo odstrela da je bilo malo više discipline i manje priče mobitelima, jer je viđeno još nekoliko lisica. Ali nitko to nije ni zamjerio, jer se znalo zašto su mobiteli bili „užareni“. Naime, tog je dana bilo i maškaranje po ulicama Čapljine (pokladni dani). U ranim poslijepodnevnim satima mnogi su lovci bili u gradu i sudjelovali u maškaranju. Za iduću nedjelju, 17. veljače, dogovorena je hajka na brdu Crnici poviše Čapljine i lovačka veselica poslije lova u organizaciji lovne sekcije Trebižat. Jure Musulin pozdravio Joso Leovac, predsjednik LU „Kuna“, zaželjevši svima dobrodošlicu i ugodnu zabavu, za koju su se, između ostalih, pobrinuli i glazbenici iz „Matići-benda“. Među nagradama na tomboli bilo je svježe i preparirane divljači, dvije lovačke puške, televizor, odlazak na hodočašće u Međugorje i Mariju Bistricu, itd. Od dobitnika spomenut ćemo Marijana Živkovića-Cilju iz Matića, koji je dobio televizor, te Marka Koturića i Darka Leovca, koji su dobili po lovačku pušku. Mato Piljić Čelnici Društva Ipak, žene kolo vode... 24 Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD SOKOL Nova Bila: LOVAČKO ZAJEDNIŠTVO Lov i druženje u sekciji Dolac S Lovište Bukovica - Strane ekcija Dolac je među mlađim sekcijama LD „Sokol“. Njezino je lovište na lokalitetu Bukovica – Strane, odakle se pruža prelijep pogled na Travnik i njegovu okolicu. Članovi ove sekcije izuzetno su vrijedni i složni u svakom pogledu, pa tako nesebično ulažu i trud i novac ne bi li završili gradnju svoje lovačke kuće. Pred Božić 2012., lovci ove sekcije pozvali su sve članove Društva na zajednički lov i druženje. Poslije lova, uz vatru, prepričavali su se brojni zanimljivi događaji iz lova, a u popodnevnim satima vodstvo sekcije Dolac pozvalo je sve lovce u svoje prostorije na zakusku i piće. Tom su prigodom posebno iznenađenje bile Travničke tamburice, koje su svojim nastupom još više uljepšali ovo nesvakidašnje druženje. Ružica Bajo LSUG JAREBICA Štrepci: SOLIDARNOST NA LOVAČKI NAČIN Ugodan doček i uspješan lov S obzirom na to da je lov u Brčko Distriktu BiH zabranjen odlukom Inspektorata Vlade Brčko Distrikta BiH, ovdašnjim lovcima ne preostaje ništa drugo nego puške u sefove, lovačke pse u boksove i do ponovnog otvaranja lova strpljivo čekati. Ipak, da sve ne bude baš tako, pobrinuli su se članovi susjednih lovačkih društava. Svoje prijatelje i kolege iz brčanskih lovačkih udruga nerijetko pozivaju u goste radi lova i zajedničkog druženja. Takvu solidarnost i osjećaj za nevolje u kojima su se našli brčanski lovci pokazali su i članovi LD „Vjetrenik-Šibošnica“ iz Čelića, koji su u nekoliko navrata pozvali i ugostili članove naše udruge. Predsjednik sekcije Begovača iz sastava LSUG „Jarebica“ Štrepci, Denis Selimbašić, prilikom jednoga dobro organiziranoga skupnog lova odstrijelio je mladoga vepra. Po njegovim riječima, suradnja i prijateljstvo članova ova dva društva posebno su intenzivirani u zadnje dvije godine, otkako traje zabrana lova u Distriktu. On se nada da će lov u Distriktu biti otvoren u idućoj lovnoj sezoni i da će tada kolegama iz LD „Vjetrenik-Šibošnica“ moći uzvratiti zajedničkim lovom u brčanskom lovištu. Denis Selimbašić LU ZAVELIM Roško Polje: ŠIROKOBRIJEŽANI I GRUĐANI NA MOŠNJAČI Namjesto zeca, kapitalni mačor U Roškom Polju u lovu na zeca bila je skupina širokobrijeških lovaca: Ivo, Željko, Marko i Ćićo. Za tu prigodu pojačali su se grudskom trojkom: Mirom, Ćipom i Picmanom. Znaju Širokobriježani da je teško uloviti „roškoga“ zeca koji kad ga se pokrene juri kao da je na raketni pogon. Lovili su na potezu brda zvanom Mošnjača. Kako rekoše bilo je šteka i dobra gona, a time i prave uživancije za svih. Puškaralo se za pokrenutim zečevima, www.lovackisavez-hb.ba Denis Selimbašić i Edin Smajlović Miro Mikulić s rijetkim trofejom dva komada, ali sve ostade na tome. Zečevi izvukoše žive glave, a ekipa lovaca sa svojim vjernim goničima taj se dan pošteno nahodala. Da dan, ipak, ne prođe bez lovine potrudio se Miro Mikulić, slijedeći svoje neumorne istarske goniče. Njegovi psi istjerali su iz zaklona divljeg mačka koji je potražio spas na obližnjem drvetu, ali samo za kratko. Miro je odstrijelio mačka kakva je rijetko naći u drugim lovištima. Tek kad je mačak dospio Miri i kolegama u ruke vidjelo se da je to kapitalni mačor. Po dolasku u Rogove vaga pokaza ni manje, ni više nego 11 kilograma i 800 grama. Tako Miro s ekipom loveći zeca ulovi, slobodno se može reći, trofejno „zlatnoga“ mačka koji će, nakon što prođe ruke preparatora, dodatno krasiti zbirku Mirinih trofeja. Ante Đikić 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Z bog visoka snijega i velikih minusa u planinama, divlja se svinja u velikom broju spustila u lovišta s nižom nadmorskom visinom. Kako je lov u LU „Livanjsko polje“ sa psima goničima zatvoren 5. siječnja, ostao je lov na divlju svinju čekom. U jedan tako organiziran lov, u ranim jutarnjim satima, pošli su Zdravko Konta, Stipo Semren, Jakov Šiško, Dalibor Barać, Frano Mihaljević i Dino Konta. U lovištu je bilo puno traga od divljih svinja, koje su gotovo cijelu noć boravile na tome području. Nakon kraćeg čekanja svinje su se pokrenule, a u toj situaciji tri su i odstrijeljene. Jedna od njih bila je teško ranjena, i nađena je 500 metara dalje. Najuspješniji je bio Jakov Šiško, koji je odstrijelio svoj prvi trofej divlje svinje. Pri izvlačenju odstrijeljenih divljih svinja u pomoć je priskočio lovnik Mirko Kovač, što je značajno olakšalo posao ostalima. Nakon izvrsnog ulova, dan je nastavljen uz roštilj na posljednjim zrakama sunca. LU LIVANJSKO POLJE Livno: LOV DIVLJE SVINJE Odličnim hicima, Jakov stekao svoj prvi trofej divlje svinje Dan upamćen po dobru ulovu Davor Barać D onedavno se na ograđeni prostor za divljač – gatere gledalo kao na poligon za natjerivanje divljači u svrhu obuke lovačkih pasa. Sada su gateri ponovno „in“, ali kao uzgajališta divljači koja će biti uzgojena i nakon toga puštena u lovište. Lovna jedinica Vinjani slovi kao jedna od najaktivnijih u LD „Radovanj“ iz Posušja. Na čelu s predsjednikom Mirom Galićem, ovdašnji su lovci ogradili uzgajalište u koje su smjestili nekoliko divljih krmača koje su ubrzo podigle potomstvo koje već sada izgleda jako zdravo i divljačno. Vrijedni lovci ove lovne jedinice ulažu velik trud i uglavnom svoj novac za podizanje kvalitete i vrijednosti lovišta. Tako su bezbroj puta za loših vremenskih uvjeta iznosili hranu za divljač, a u vrijeme ljetnih suša kopali lokve, kaljužišta i pojilišta. Osim što su napravili dva ograđena prostora (gatera), u lovištu su sagradili i dvije lovačke kuće, a nedaleko od njih betonirali su i lokve pa ih je sada u lovištu četiri. Posljednjih 4-5 godina, redovito svakog proljeća preoravaju zapuštane oranice i zasijavaju ih žitaricama i divljim krumpirom (čičokom). Ova lovna jedinica veliku pozornost poklanja svom lovačkom pomlatku. Svake 26 LD RADOVANJ Posušje: SEKCIJA VINJANI Divljač za popunu lovišta Miro Galić u gateru - uzgajalištu godine u svoje redove prime po 2-3 nova mlada člana, koje educiraju i pripremaju za polaganje lovačkog ispita. Lovna jedinica Vinjani dobro surađuje s drugim lovnim jedinicama u sastavu LD „Radovanj“ Posušje, ali i s lovačkim društvima koja se nalaze s druge strane granice njihova lovišta. Miro Galić Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Doprinos lovaca nezaboravu LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf: LIJEP ČIN SEKCIJE ŽDRIMCI Da se ne zaboravi “Dvadesetdrugoga prosinca zaplakat će mati iz Ždrimaca, u taj sveti trenutak, na vrhu Vidaka sedam mladih ljudi padoše za nas“ početni su stihovi pjesme uskopaljske grupe „Noćna smjena“ iz sredine devedesetih, koja svjedoči o stradanju mladih ljudi pred Božić 1993. godine. Kako se obljetnice stradanja ovoga tužnog, ali za Ždrimačane ponosnog dana u posljednje vrijeme obilježavaju i više nego skromno, vodstvo i članovi lovačke sekcije Ždrimci odlučili su dati svoj doprinos kako bi se ovom nemilom događaju vratilo značenje koje zaslužuje. Za početak lovci su na taj dan upriličili čin polaganja vijenaca i paljenja svijeća na spomen-obilježju poginulim braniteljima Ždrimaca na Vidaku. „Njihova žrtva nas obvezuje da ih se sjetimo i da im zahvalimo na onome što su učinili za sve nas, jer ovi ljudi su za svoje Ždrimce, za svoje Uskoplje dali ono najviše što se može dati, dakle dali su svoje živote. Na nama je pokazati da njihova žrtva nije bila uzaludna te da ćemo ustrajati u borbi za ostanak i opstanak hrvatskog naroda na ovim područjima“, kazuje nam Stanko Katović upalivši svijeću ispod imena svoga poginulog brata Joze. Nekoliko dana poslije lovci su, zajedno s članovima Planinarskog društva „Raduša“, u www.lovackisavez-hb.ba čast stradalih branitelja organizirali jednodnevno druženje u lovačkom domu u Rasovi. Iako lov toga dana nije bio u prednjem planu, lovci su u prijepodnevnim satima ipak napravili jedan prigon. Pogoniči su po mokru snijegu veoma brzo našli svjež trag divlje svinje, međutim za odstrel je falilo malo više lovačke sreće. I prije nego što su lovci završili s lovom, prethodnica u sastavu Brankan, Zele, Markan i Mapek u Rasovi je već odrađivala pripremne radnje kako bi spremno dočekali ostatak ekipe. Trebalo je pripremiti drva i naložiti vatru, skuhati lovački čorbanac i ispeći odojak na ražnju. Kako su se mnogi u Rasovu iz Ždrimaca uputili pješice, dolazak svih se očekivao oko podneva. Nekolicina je svoju rutu za šetnju namjeravala produžiti do Radovine, ipak bez kraplji se dalje nije moglo. Ovisno o visini snijega odabire se i mjesto za održavanje ovoga susreta. Planinarski dom u Radovini je prostraniji i pruža bolje uvjete za prihvat većeg broja ljudi, međutim zbog obilnna snijega to jednostavno nije bilo izvedivo. „Prije 15 godina, od nas nekoliko lovaca i planinara krenula je inicijativa o održavanju zajedničkog druženja u kojem će biti dobrodošli svi oni koji su na bilo koji način vezani za ovo područje. Drago nam je vidjeti da se svake godine broj sudionika povećava, što je dokaz da je ideja naišla na plodno tlo“, objašnjava nam Drago Perić, predsjednik sekcije Ždrimci. Posebno značenje ovaj događaj ima za one koje je život prisilio da napuste svoje rodno mjesto i sreću potraže u zemljama zapadne Europe. Ovo je jedinstvena prigoda da se prijatelji, rođaci i znanci nakon nekoliko godina okupe na jednome mjestu, stoga su ovakvi susreti prožeti velikom dozom emocija. I kako to obično biva u ovakvim prigodama, sve završi pjesmom i veseljem. A Ždrimačani su po tome nadaleko poznati. Čak je netko u šali neskromno dobacio da, ako su Englezi izmislili nogomet, onda je i prvi bećarac zapjevan u Ždrimcima. Ritual povratka kućama dobro je znan svima i nikad ga ne treba posebno naglašavati. Najsporiji vozač ide prvi u koloni i obvezno se stane na povratnoj točki okupljanja, poznatoj „rampi“, s koje se vidi cijela uskopaljska dolina. Još jednom se nazdravi „putna“ i zapjeva ždrimačka himna: „Radovino, slapu i jezera, vi ste ponos ždrimačkoga sela…“ Velimir Šekerija Pjesma na kraju 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HLU MALIČ Grude: LOV GRABEŽLJIVACA Ne obična hajka, nego praznik lova I ove je godine, u organizaciji HLU „Malič“ Grude i lovne sekcije Grude, 10. veljače organiziran zajednički lov – hajka na predatore na sjevernom dijelu grudskoga lovišta. Vrijedni organizatori na čelu s lovnikom Udruge Donijem Mikulićem za hajku su obavili temeljite pripreme. Dan-dva prije Pravo se dimilo na roštilju od kamena 28 najavljene hajke vremenska prognoza nije bila najpovoljnija. No, dogodilo se nešto nesvakidašnje za ovo podneblje. Deseti veljače osvanuo je prohladan, vedar, a cijelo lovište prekrilo je nekoliko centimetara snijega. Ljepšeg ugođaja nije se moglo poželjeti. Na zborno mjesto kod gatera „Grude“ uz domaće lovce došli su i gosti iz drugih društava (Širokog Brijega, Ljubuškog, Posušja, Vira, Rakitna, Roška Polja, Čitluka, Kočerina, iz LD „Srndać“ Nevesinje…), iz Lovačkog saveza Herceg Bosne na čelu s tajnikom Ivicom Lučićem. Nakon odrađene prijave za hajku i ispijene jutarnje kave u gaterskom bifeu, Doni je sve pozvao na postrojavanje. U pozdravnoj riječi upoznao je sve sudionike s cjelodnevnim programom i hajka je mogla početi. Kako bi se koja skupina prozivala dobila bi svog vodiča i odlazila bi na odredište. Tako je preko 200 lovaca raspoređeno po već unaprijed planiranim kotama. Okupljanje po završetku hajke zakazano je na platou Raška polja. Po dolasku na ovo odredište svi sudionici ostali su ugodno iznenađeni ponuđenim dočekom. Po stolovima je bilo postavljeno piće i kruh. Tik do stolova, u kanalu dugačkom desetak metara, bila je pripremljena vatra za roštilj. Pokraj vatre čitava „drvarica“ zašiljenih drinovih grana i kazan s izrezanim mesom. Svatko je sebi po želji pravio ražnjiće, a još su dodatno radila dva velika roštilja. I lovci su iz svojih ruksaka izvadili domaću pečenicu, kobasicu, špek, luk… Ponetko je častio i suhim mesom od „divljaka“. Ugođaj je upotpunila i uspješnost u hajci. Odstrijeljeno je 7 lisica i jedna divlja mačka. Kad je došla i posljednja grupa kočerinskih lovaca, Doni je ponovno sve pozvao u stroj. Zahvalio je svima na uspješno odrađenoj akciji, domaćinski pozvao sve za zajednički stol i dao riječ Ivici Lučiću da se obrati lovcima. Pozdravljajući lovce, Lučić je rekao: „Današnje okupljanje ovolikog broja lovaca i besprijekorna organizacija lova, još jednom, po tko zna koji put, potvrđuju činjenicu da to mogu napraviti samo lovci. Danas smo vidjeli sve ono što jedan uspješan i organiziran lov treba sadržavati. Od zbornog mjesta, popisa sudionika lova, upoznavanja s načinom lova i sigurnosnim pravilima, do lovačkih odora, sigurnosnih oznaka, discipline, i na koncu izvršenja odstrjela i prekrasnoga lovačkog druženja. Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA U ime svih nas, sudionika lova, zahvaljujem domaćinima što su nam priuštili jedno istinsko i nezaboravno lovačko zadovoljstvo, jer ovo nije bio običan lov, nego istinski praznik lova“. Potom je predsjednik Skupštine HLU „Malič“ Jerko Boban uručio prigodan dar Lovačkom savezu Herceg Bosne, koji je primio Ivica Lučić. Nakon zajedničkog fotografiranja nastavljena je fešta. U međuvremenu su pristigli momci iz širokobriješkoga tamburaškog sastava „Tamburaši s kamena“ i dali dodatnu draž ovom druženju. Održano je i natjecanje u potezanju konopa, bacanju kamena s ramena i potezanju klipa. Najbolja u potezanju konopa bila je miješana ekipa lovaca iz Posušja, Vira i Roška Polja, a u bacanju kamena s ramena i potezanju klipa bez premca je bio Jozo Radoš. Tako je uz dosta sadržaja do samog sumraka, iako je veljača, završio ovaj uspješan lovni dan – kako reče Lučić, „praznik lova“. Treba istaknuti da su tjedan dana ranije u ovoj udruzi u još dvije sekcije održane uspješne hajke. Prva u sekciji Ružići koja Ulov - sedam lisica i divlja mačka je završila feštom u gateru Krune Žulja „Ćilkića“, kojem je na čašćenju zahvalio predsjednik sekcije Ivan Žulj. Druga, također uspješna, bila je u lovnoj sekciji Sovići – Grude, a uz bogat stol završena je u lovačkoj kući na Svetigori. Za uspješnu organizaciju ove hajke svim lovcima zahvalili su dopredsjednik Udruge Ivan-Iko Paradžik i predsjednik sekcije Sveto Boban. Emil Jurčić HAJKA U GRUDAMA Kalandora, pola zime prođe U nedjelju koja prije dođe Čujem Vicu jestel zvali Micu Znate da je hajka na lisicu Na lisicu i sve štetočine Malič Grude pod kraj zime čine Bit će fešta da ne može bolja Mene zovu hajde i ti Mile Bit će lovci Herceg Bosne cile Hoću zašto ne bi iša Mice Bih zbog zeca bih zbog jarebice Bih zbog pivca a i zbog kokoši Da ih više lisica ne troši Kad u jutro dan je osvanuo Mali snijeg zemlju je pokrio Mene zovu pokraj radnje tvoje Možda tebe čekaju svi stoje Nek polaze ja sam reko Mati Autom ćemo sve do u Poprati U Popratim su Karmelić i Buda Nismo vele uložili truda Govore mi naređuje tilo Da bi vakat doručkovat bilo Malo rano tek je osam sati Uzbrdo je treba gasa dati Livo desno nogama se mrda www.lovackisavez-hb.ba I evo nas došli na vrh brda Mislio sam nećeš duše žive Počeše se kerovi da krive Po Lončacim stala pusta jeka Ne može se ostati od šteka Vidim danas neće biti šala Tomu zovu već je prva pala Zatim pade i druga i treća Još će koja ako bude sreća O tome vam nemam kada više Svi se lovci zdravo okupiše Dvi stotine i više ih biše Na ledinu lije postaviše Nije jedna kao ono lani Sedam lisic vidim naredani Sedam lisic među njima mačka Znači na i stavljena je točka Ljudi moji ma ko li je skide Svi su lovci došli da je vide U očima lovaca je bila Veća nego Boran age Sila Tamo malo dalje vatra dimi Sad bi mogli do nje otić i mi U koritu desetak metara Napunjeno žerave i žara Kraj korita ima jedna teća Ja to mislim ne postoji veća Napunjena izrezanog mesa Ko ovlike pršutine skresa A kod mesa od metra su štapi Na njih može kilo mesa stati Za vrtiti na njem su rogovi Svi drinovi i to ganjci novi Govore mi evo ti štap drži Samo bodi niži peci prži Ako neko ne može da čeka Eno tamo sa roštilja špeka Nigdje špeka ne vidih takvoga Malo bila puno crvenoga Na loncima poklopci se čuju Jedni vade drugi ubacuju Sva su pića domaća i prava I od njih te neće bolit glava Atmosfera vesela vi lipanj Ajmo viču konopa i klipa I kamena baciti s ramena Ljudi moji zavitlja ga i ja Ne daleko ko nekada prija Ja ga baci on prid mene pade Tu sam bio prvi al sa zade Ovo ne bi rado da se čuje Nije važno nek se sudjeluje Gledam sunca nema nad Veleži Danas brže putuje ne leži Od podne je nizbrdo mu bilo Nad Imocki već je se spustilo Bogu hvala na ovakvom danu Gruđanima za piće i hranu Sad polako ćemo niza stranu Dođem kući nisi ni keks reka Žena s guslam na vratima čeka Evo kaže gudalom privuci Možeš onu lisice i vuci Nuder ti nje zamalo se siti Ajde samnom zapjevaj je i ti Oj lisico lukava i luda Zapamtit ćeš Maliča iz Gruda Žena viče upamtit ćeš i ti Sutra kada budeš tlak miriti Govorim joj neka bude trista Za Gruđane srce ima mista Znam šta misliš ima i za vina Svim lovcima pozdrav s Kočerina I da pjesma bude vam još bolja Svima pozdrav sa Raškoga polja. Mile-Mico Mikulić 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD PAVLOVICA Novi Travnik: SKUPŠTINA DRUŠTVA Godišnji plan gospodarenja i Zakon o lovstvu, glavne teme S kupština LD „Pavlovica“, kojoj je nazočio 21 zastupnik od njih 25 ukupno, upriličena je 22. veljače 2013., a predsjedao joj je Slavko Marin, predsjednik Skupštine. Izvješće o radu Društva u 2012. godini podnio je Mirko Lešić, predsjednik Društva. U izvješću je naglašeno da su realizirane gotovo sve planirane zadaće Društva, među kojima su posebno spomenute aktivnosti u primjeni Zakona o lovstvu i podzakonskih akata, sudjelovanje u radu Županijskog vijeća za lovstvo, razgovori glede dobivanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja lovištem, dovršetak izgradnje lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata, sudjelovanje u sprječavanju krivolova, čišćenje lovišta od štetočina, suradnja s Lovačkim savezom Herceg Bosne, policijom, općinskom vlasti, polaganje lovačkih ispita itd. Nakon rasprave, Izvješće je jednoglasno usvojeno. Izvješće o materijalno-financijskom poslovanju Društva u 2012. i prijedlog financijskog plana za 2013. podnio je Anto Cvitanović, tajnik Društva, a iz- Radno predsjedništvo Skupštine Dobro raspoloženje među zastupnicima Anto Cvitanović LD JAREBICA Mostar: SEKCIJA GORANCI Dobra suradnja Miće i njegovih posavki S an svakoga lovca je odstrijeliti vuka. Na početku ove godine božica Dijana bila je naklonjena lovcu MilenkuMići Drežnjaku, članu sekcije 30 vješće Nadzornog odbora njegov predsjednik Ivica Fišić. Uz konstataciju da Nadzorni odbor nije našao nepravilnosti u poslovanju Društva, Izvješće o materijalno-financijskom poslovanju prihvaćeno je jednoglasno, kao i prijedlog financijskog plana. U izvješću Vlade Kneževića, glavnog lovnika Društva, jasno je vidljiva briga oko dobivanja suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja lovištem, odnosno o čuvanju lovišta. Glavni lovnik je predložio Skupštini nekoliko zaključaka sa sastanka lovnika sekcija, koji su jednoglasno prihvaćeni i za njihovu je provedbu zadužen Upravni odbor Društva. Prema očekivanjima, najviše je rasprave bilo oko dobivanja suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja i provedbe Zakona o lovstvu glede određivanja granica lovišta i dobivanja lovišta na gospodarenje, a sve kako bi se moglo pristupiti izradbi lovnogospodarske osnove, koju gospoda iz Ministarstva uporno traže, a svjesni su da valjanju lovnogospodarsku osnovu nema ni jedno društvo. Na kraju Skupštine, zastupnici su razmatrali prijedlog jedne skupine lovaca o utemeljenju nove sekcije Društva. Nakon rasprave, Skupština je zaključila da ne postoje uvjeti za formiranje još jedne sekcije, odnosno da se sve aktivnosti mogu odvijati u okviru dosadašnjih sekcija. Goranci LD „Jarebica“ iz Mostara, koji je uspio odstrijeliti vučicu. Dogodilo se to na samom rubu Vilina polja, po pravom „vučjem vremenu“, naime snijeg je padao od ranih jutarnjih sati. Nakon puštanja pasa ubrzo se začuo pomalo čudan lavež posavki, koje su potjerale dva vuka od kojih se jedan odvojio i došao pred nišan sretnom i spretnom lovcu. Riječ je bila o dobro uhranjenoj zreloj vučici dosta dobre trofejne vrijednosti. Nakon odstrjela lovci su se okupili i krenuli prema zbornom mjestu, u restoran „Kod Dekića“ u Gorancima, proslaviti ovaj nesvakidašnji događaj. Vijest se ubrzo proširila među ovdašnjim lovcima i stočarima, kojima su posljednjih godina vukovi na- činili velike štete. Glede toga, valja istaknuti da je ove sezone odstrijeljeno nekoliko kapitalnih primjeraka vuka na prostorima Goranaca. Mića je ulovljenog vuka dao iskusnom preparatoru urediti ga i uskoro bi ovaj trofej trebao krasiti njegovu lovačku prostoriju. Osim lova, Milenko ima još jedan hobi – kinologiju, gdje je sa svojim psima za kratko vrijeme postigao vrhunske rezultate. Josip Vukoja Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU VRAN Tomislavgrad: SEKCIJA „ORLOV KUK“ Hajka na vuka i lisicu K ao i prijašnjih godina, lovci sekcije „Orlov kuk“ LU „Vran“ Tomislavgrad, zadnjih nekoliko izlazaka u lovište organiziraju hajku na vuka i lisicu. Tako su organizirali hajku 10. i 17. veljače na širem području Crvenica i Mesihovine. Razlog za odabir baš ovoga područja je taj što se u zadnjih nekoliko godina ovdje udomaćila znatna populacija vuka i lisice te čini štete na srnećoj i zečjoj divljači. Ivan Radoš Cikojić Također, mnogi su lovci primijetili da u posljednjih nekoliko lovnih sezona na ovom terenu, ali i širem području lovišta nema divljih svinja u onolikom broju koliko ih je bilo prijašnjih godina. Mnogi razlog tomu vide upravo u povećanoj populaciji vuka, koji nije samo u prolazu ovim terenima, nego se konstantno zadržava. Samo prošle godine, a tijekom snježnih nepogoda, na užem području ispod Vrana i Grla vukovi su, barem što se zna, udavili i pojeli gotovo pedesetak grla srneće divljači. Također, primijećen je i povećan broj lisičje divljači, ali isto tako smanjen broj zečje. Sve ove činjenice dovele su do zaključka da se vučju, ali i lisičju populaciju treba svesti na minimum. Tako je u hajci od 10. veljače odstrijeljena jedna lisica. U terenu je bilo i vuka, ali se on pokazao lukavijim i spretnijim od „hajkača“, izbjegnuvši ovaj Sudionici hajke put ono što mu se spremalo. No, ako je te nedjelje „dolijala lija“, sljedeće bi mogao i vuk. Prateći stanje na terenu sljedećih nekoliko dana, primijećeno je da vukovi ponovno ulaze i zadržavaju se u tom terenu. U ranim jutarnjim satima u nedjelju 17. veljače, lovci ove sekcije ponovno su krenuli u hajku. Zauzeti su položaji na čekama i javljeno ostalima da mogu krenuti u pogon. Tek što je akcija krenula, začuo se pucanj. Javljeno je svima da je Ivan Radoš Cikojić odstrijelio vuka. „Prvo pa muško“, rekli bi naši stari, jer je Ivan tek nedavno položio lovački ispit i evo, sreća mu se osmjehnula. Ivan je, dakle, već na početku svoga lovačkog staža ispunio san mnogih lovaca, koji neki nikad ne dosanjaju. Akcija je nastavljena, a nakon nekoliko sati prebiranja terena i ustanovljivanja da su ostali vukovi probili čeke, vođa akcije pozvao je sve da napuste teren i vrate se na zborno mjesto. Okupljeni lovci su od srca čestitali sretnom strijelcu i nastavili druženje u vikendici iznad Mesihovine. Za ukusan i obilan ručak, kao i uvijek, pobrinuo se Paško Miloš i njegovi asistenti, a za humor, od kojega je nekih i stomak zabolio, pobrinuo se Ante Petrović Ajc. Mate Buntić LD SOKOL Nova Bila: ULOVLJEN VUK Franjino lovačko krštenje Z atvaranje ovogodišnje lovne sezone u LD „Sokol“ upriličeno je, kao i dosad, u lovištu sekcije Pakovac. Po prekrasnu danu, okupilo se dvadesetak lovaca, krenuvši u potragu za divljači. Tom su prilikom mladi lovac Franjo Ramljak i njegov kolega Ivica Sučić-Čičo odstrijelili vuka, no kako su pucala obojica, tek nakon vijećanja svih lovaca i iznesenih argumenata, jednoglasno je odlučeno da trofej pripadne Franji, s čime se, čestitavši mu, složio i njegov kolega Čičo. Kako je to bio Franjin prvi odstrel, kolege su mu priredile lovačko krštenje, a poslije toga uslijedilo je slavlje kod Franjine kuće. Ružica Bajo LU SAVA Orašje: SEKCIJA DONJA MAHALA Održavanje lovišta B ez kvalitetne skrbi o divljači, osobito prihranjivanja, zaštite i održavanja mira u lovištu, jako je teško doći do zdrave i brojne divljači. Lovci iz sekcije Donja Mahala LU „Sava“ Orašje to dobro znaju pa redovito „čiste“ lovište od predatora i čuvaju ga od krivo- www.lovackisavez-hb.ba Jednoglasnom odlukom, vuk je Franjin lovaca. Zahvaljujući ovim mjerama, te uz dobru prihranu divljači, puna i uredno održavana hranilišta i solišta, imaju brojnu i zdravu divljač u svome lovištu. Oko svih hranilišta i solišta uočljiva je prisutnost i kretanje divljači, osobito srneće, koje ima dosta na njihovu terenu. Kad je u pitanju lov predatora u ovoj lovnoj godini, lovci iz sekcije Donja Mahala mogu se pohvaliti izvrsnim odstrelom od 15 lisica, što će svakako doprinijeti još većoj brojnosti plemenite divljači. Uz tako dobar rad i održavanje lovišta, u ovoj lovačkoj sekciji mogu se očekivati samo dobri rezultati. Josip Vinković 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HLU MALIČ Grude: NOVI OBJEKTI U LOVIŠTU Briga o lovcima i divljači Drinovci – lovačka kuća Na putu od Plavila prema Kamenicama, u borovoj šumi, lovci sekcije Drinovci završili su gradnju svoje lovačke kuće. Za nepune tri godini izgrađen je objekt koji u potpunosti može zadovoljiti potrebe lovaca sekcije Drinovci, ali i ostalih ljubitelja prirode. Najviše novca za gradnju dali su članovi sekcije, no dio su osigurali i donatori: firme, kafići i pojedinci, kojima je, u razgovoru, zahvalio Edvard Leventić, predsjednik Sekcije. Završetak ovoga objekta proslavljen je na svečan način, a valja napomenuti da je ideja o početku njegove gradnje, i početak gradnje, djelo Ivice Glavote, bivšeg predsjednika Sekcije. Ružići – pojilišta za divljač U Planu rada sekcije Ružići za 2012. godinu, jedna od stavki je i izgradnja lokava-pojilišta za divljač na terenu Ružića, Cerova Doca i Borajne, a radovi su najprije započeli na dijelu Polica. Radove izvode članovi Sekcije uz pomoć mehanizacije, a lokve se betoniraju i pune vodom, nužnom za preživljavanje divljači na ovim prostorima poznatim po nesnosnoj suši i vrućini. Akciju vodi predsjednik Sekcije Ivan Žulj “Andrijić”, i ona se nastavlja. Lovačka kuća sekcije Drinovci Obavijest Molimo sve lovce koji imaju lovačke trofeje za ocjenu da ih do 31. ožujka 2013. donesu u prostorije HLU „Malič“. Ocjenjivat će se kljove vepra, rogovi srnjaka i divokoze, krzna i lubanje medvjeda i vuka. Pozivamo, također, sve lovce koji imaju trofeje od ranijih odstrela da ih donesu na amnestiju i ocjenjivanje. Lovci sekcije Ružići ŠGD Hercegbosanske šume Kupres Lovištu vratiti sjaj D ržavno lovište Klekovača nalazi se na području kojim gospodari ŠGD Kupres. Početkom 90-ih godina pretrpjelo je velike gubitke na matičnim fondovima svih vrsta divljači. Navedeno lovište spada među najljepša lovišta u BiH, ali zbog gospodarske krize i nedostatka novca trebat će proći još neko vrijeme dok ovo lovište ne zauzme svoje zasluženo mjesto u našoj zemlji i u ovom dijelu Europe. U ovim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama još uvijek se mogu čuti zvukovi koji su zaboravljeni u mnogim europskim zemljama, kao što je pjev velikog tetrijeba, a i vidjeti tragovi mrkog medvjeda, srneće divljači i vepra. Na ove davno zaboravljene zvukove i mirise trebalo bi podsjetiti lovce, planinare i sve ljubitelje prirode koji su u LD GOLUB Čitluk: ODSTRIJELJENE TRI LISICE Nesvakidašnji lovni dan S redinom veljače, grupi lovaca sekcije Vionica osmjehnula se sreća na način da su u samo sat i pol odstrijelili tri lisice. Tog su dana, naime, u lov krenuli Boško Tadić, Ante Primorac, Zdravko Mršić, Mario Sušić i Dragan Dragičević. Lovili su u prostoru lovišta sekcije Vionica, s ciljem odstrela štetočina jer je lov na zeca 32 Emil Jurčić mogućnosti provesti vikend na ovoj prelijepoj planini. U revitalizaciju i povratak nekadašnjeg starog sjaja ovome vrijednom i poznatom lovištu uključili su se, na sreću, ŠGD Hercegbosanske šume Kupres, šumarija Drvar, na čijem se području i nalazi navedeno lovište, te Lovačko društvo „Drvar“, s kojim je postignuta suradnja o čuvanju lovišta. U ovim teškim vremenima ŠGD Hercegbosanske šume Kupres omogućilo je rad posebne službe u sklopu šumarija na čijem području gospodari državnim lovištima. Tako je šumarija Drvar pokrenula službu za lov i ekologiju od 1. kolovoza 2012. u kojoj osim voditelja Ratka Šobota, dipl. ing. šum., rade još dva uposlenika, lovnik Vanja Krivošić, bacc. ing. agr. i lovočuvar Blaško Roša, šum. tehn. s položenim lovočuvarskim ispitom. Nadajmo se da će uskoro lovište s ovakvim potencijalom biti puno divljači i kao takvo prepoznatato od strane domaćih i stranih lovnih turista, kojima će pružiti lovačke doživljaje koje će pamtiti cijeli život. Vanja Krivošić odavno završio. „Kerovi su radili kao ludi, jednu lisicu odstrijelimo, oni uzmu drugu, pa onda i treću, čudo jedno“, sav sretan priča Zdravko. Na upit tko su sretnici koji odstrijeliše štetočine, Zdravko veli: „Najdraže mi je što je jednu lisicu odstrijelio Boško zvani Čilkić, jedan od najstarijih članova Društva i njegov počasni član, dokazavši tako da još ima lovačko oko. Druge dvije odstrijelili su Mario Sušić i Dragan Dragičević, mlađi lovci, uz veliku pomoć Ante Primorca, također počasnog člana Društva“. Nema druge nego reći: Čestitamo, momci, jer je to jako važno za opstanak zeca na ovim prostorima. Gojko Prskalo Broj 87, siječanj - veljača 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD RADOVANJ Posušje: LOVAČKA VEČER Glavna nagrada – ugodno druženje S vetom misom s posebnom nakanom, koju je predvodio fra Milan Lončar, župnik župe Bezgrješnog začeća B. D. M. u Posušju, počelo je tradicionalno druženje lovaca, koje se uz glazbu, hranu i bogatu tombolu nastavilo u svadbenom salonu „Viktorija“ u Posušju. Ovome lovačkom skupu, osim lovaca LD „Radovanj“ Posušje, nazočili su predstavnici okolnih lovačkih društava, predstavnici vlasti, predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne, Kinološkog saveza Herceg-Bosne, predstavnici brojnih sponzora te drugi uzvanici i gosti. Skup je pozdravio Petar Mandurić, predsjednik Društva, te poželio ugodnu večer i mnogo sreće kako u lovu tako i pri izvlačenju lovačke tombole. Poslije njega pozdravnim govorom obratili su se tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivica Lučić i načelnik Općine Posušje Branko Bago. Nakon molitve koju je predvodio fra Milan Lončar te intoniranja himne „Lijepa naša“, uz bogat meni i glazbu grupe „Sunce“ iz Neuma, druženje se nastavilo u vrlo ugodnom ozračju. Predsjednik Društva Petar Mandurić svečano je uručio diplome o položenom lovačkom ispitu desetorici mladih lovaca: Branimiru Mariću, Petru Manduriću, Anđelku Galiću, Damiru Manduriću, Dominu Lončaru, Vladi Duspari, Zoranu Bakuli, Ivanu Kovaču i Marinku Duspari. Upriličena je i dodjela lovačkih odličja, te prigodnih darova, pohvala i zahvalnica. Svake se godine na lovačkoj večeri proglašavaju počasni članovi Društva. Ove su godine počasnim članovima proglašeni: Ivica Jukić, Mirko Galić, Luka Lončar, Slavko Galić, Jerko Jukić, Ante Kutleša, Ivan Ivanković, Rudolf Marić i Miroslav Lončar. Oni koji nisu dobili odličja, zahvalnice, monografije Saveza ili diplome, imali su priliku nešto dobiti na tomboli, koja je i ovaj put bila bogata, zahvaljujući mnogim sponzorima, od kojih svakako treba spomenuti Općinu Posušje i načelnika Branka Bagu, Ministarstvo gospodarstva ŽZH, MUP ŽZH te trgovinu „S“ koja se bavi prodajom lovačke i ribolovačke opreme, čija je vrijednost sponzorstva prešla 1000 KM (preračunato). Mnogi dobitnici nagrada otišli su svojim kućama zadovoljni, a kako i ne bi kad je bilo preko 120 nagrada, a od toga 10 pušaka i jedno terensko vozilo marke „Suzuki“, kojeg je vlasnik postao Miro Šušnjar. Mladen Bešlić Dobitnik terenskog vozila na lovačkoj tomboli Miro Šušnjar Uručenje prigodnih darova starim članovima Društva Detalj s lovačke večeri Ivan Gavran prima plaketu od predsjednika Petra Mandurića www.lovackisavez-hb.ba 33 IZ LOVAČKIH LOVAČKO ORUŽJE DRUŠTAVA LOVAČKO STRELJIVO Streljivo s oznakom R za puške prelamače Razni modeli i tipovi kombiniranih pušaka počeli su se proizvoditi početkom 20. stoljeća, a samim time i ovo streljivo datira iz toga vremena. Gledajući u praksi, kombinirano je oružje dosta uporabljivo i praktično. U kombinaciji više kalibara oštrog zrna ili pak zajedno sa sačmenim kalibrom, čine univerzalno lovačko Streljivo s oznakom R namijenjeno je isključivo za puške prelamače i ne može se koristiti kao karabinsko streljivo. K ad je riječ o karabinskom lovačkom streljivu, mnogi lovci, najčešće iz neznanja, brkaju neke veoma bitne, ponekad i krucijalne pojmove. Tako neki od njih ne znaju da osim standardnih lovačkih kalibara ima i onih koji su namijenjeni samo za puške prelamače. Takve lovačke puške najčešće se izrađuju u kombinacijama: sačma/kugla, ali gotovo svi proizvođači svoje vrhunske prelamače izrađuju, istina u manjoj količini, i s jednom ili više cijevi u varijanti kugle, bez sačme. Kad je u pitanju kombinacija sa sačmom, najčešće se koriste sačmeni kalibri 12, 16 ili 20. DVOJBE KOD LOVACA Kod lovaca koji koriste kombinirano lovačko oružje često se javlja dvojba s kojim kalibrom i kojim zrnom krenuti u lov na visoku divljač našega podneblja. Ovu dvojbu često pojačavaju i stalna prepucavanja u stručnoj literaturi i lovačkim glasilima, tako da i sam lovac u konačnici nije siguran je li odabrao pravi kalibar i je li napravio najbolji izbor za lov koji želi. Streljivo s kuglom za lovačke puške prelamače označava se velikim slovom R (od riječi „rim“ ili „rund“ što znači vijenac, obod), koje se stavlja na kraju oznake kalibra predviđenog za ovu vrstu pušaka. Ono mora biti vidljivo označeno i stavlja se uz oznaku kalibra koja je utisnuta na dnu čahure, a također i s vidljive strane na pakiranju streljiva. Oznaka R znači da metak na dnu čahure ima rub ili vijenac koji služi za izvlačenje metka iz ležišta kod prelamanja i pražnjenja puške. Važno je napomenuti da je streljivo s oznakom R namijenjeno isključivo za puške prelamače i da se ne može koristiti kao karabinsko streljivo. Razlike metaka 7x57 i 7x57 R oružje prilagodljivo višenamjenskom lovu. San svakoga iskusnog lovca je imati dobru lovačku pušku kombinirku. Zbog kvalitetne izradbe, takve puške zasigurno dugo traju i služe besprijekorno u svim uvjetima, a s obzirom na broj metaka (jedan ili dva) imaju i svoju etičku dimenziju što govori da su oduvijek postojali lovci koji lov doživljavaju kao vitešku disciplinu. Ne treba zaboraviti bitnu činjenicu da su u prošlosti veliki svjetski lovci koristili upravo puške jednometke. UNIVERZALNI KALIBAR Izgled prelomljene driling puške 34 Kad je riječ o streljivu s oznakom R, dakle streljivu za puške prelamače, ono ima iste vrijednosti, svojstva i balističke karakteristike kao i ono istog kalibra namijenjeno za lovačke karabine. Primjerice, kalibar 7x57 R ispunjava osnovni uvjet za pušku prelamaču, jer se na dnu čahure nalazi istureni rub ili vijenac zbog čega, kako je već rečeno, oznaka kalibra i dobiva slovo R. Ovaj kalibar nastao je krajem 19. stoljeća kao nastavak na već postojeći 7x57 metak. Njegovom prilagodbom puškama prelamačama dobili smo jedan fini univerzalni kalibar, ne prejaka trzaja i izvrsnih balističkih svojstava. Izbor ovoga kalibra nikako ne znači da ostali ponuđeni kalibri nisu dobri za najraznovrsnije vrste lova. Međutim, ovaj kalibar (uz 7x65 R), odnosno prelamača s ovim streljivom, mnogim lovcima najviše odgovara jer se uklapa u percepciju lagane, univerzalne lovačke Broj 87, siječanj - veljača 2013. LOVAČKO LOVAČKAORUŽJE ETIKA puške namijenjene za lov divljači u rasponu od srneće, do crne i jelenske. Manji broj lovaca koristi veće kalibre kao što su 9,3x72 R (koji je velik po konstrukciji ali nije brz ni jak, te je namijenjen za srneću divljač) i jače R kalibre kao što su 8x60 R i 9,3x74 R. Tabela nekoliko najkorištenijih svjetskih karabinskih kalibara R izvedbe, namijenjenih za puške prelamače. Kalibar Težina zrna (g) Početna brzina (m/s) Energija (J) 5,6x50 R mag. 2,6 – 4,6 750 – 1050 820 – 1750 5,5x52 R 6,0 940 2600 6,5x57 R 5,5 – 10,4 745 – 1010 2500 – 2805 7x57 R 9,0 – 11,2 700 – 900 2745 – 3360 7x65 R 7,8 – 11,5 820 – 920 2200 – 3700 8x57 R 11,7 – 12,8 800 – 820 3900 – 4096 9,3x72 R 8,53 – 13,0 614 – 825 2213 – 2981 9,3x74 R 18,5 720 4794 Cijene streljiva s oznakom R nešto su više od cijena klasičnog karabinskog streljiva. Opravdan razlog za to gotovo ne postoji, osim što se R-ovi koriste rjeđe i u manjim količinama, samim time – samo zbog prestiža, cijena im je nešto viša. Ovo streljivo važna je komponenta lovačke aktivnosti, jer u konačnici, pravilnim izborom kalibra i puške, najviše doprinosi potpunoj realizaciji lova. U tabeli su prikazani pojedini kalibri koji imaju širi raspon težina zrna, početnih brzina i energija, što će reći da je skoro svaki od gore navedenih metaka napravljen u nekoliko varijanti koje se razlikuju u težini, brzini i energiji zrna. Ovo je, dakako, najviše povezano s proizvođačem i modelom zrna, te s namjenom za koju je konstruiran. Za kraj, vrijedi upamtiti riječi poznatoga njemačkog balističara Lutza Mollera: Problematika postizanja što preciznijih pogodaka uvijek je aktualna. Svaka disciplina lovnog streljaštva podrazumijeva postizanje što boljeg rezultata ispaljenjem određenog broja streljiva. Da bi se postigao vrhunski rezultat, potreban je izniman trud strijelca. Samo gađanje zahtijeva ispaljenje više streljiva i učestalo precizno pogađanje najviših vrijednosti na meti. No važne su i vještine strijelca, kvalitetno oružje i oprema. Mladen Bešlić Najbolji lovački nož N ož kojim možete otvoriti konzervu a potom se obrijati? Teško je povjerovati, ali takav nož zaista postoji. Proizvodi ga tvrtka „Peter Herbst“ iz Njemačke, a može se naručiti kataloškom prodajom robne kuće „Franconia Jagd“. Cijena je 1900 eura, s najobičnijom drškom i duljinom sječiva 12 cm. “Super nož“ nosi oznaku CPM 440 V i CPM 420 V. Osnovni materijal je čelik do maksimalnog sadrža ugljika (C) od 0,6 posto. Ugljik je najtvrđi prirodni element, dijamant je čisti ugljik. Međutim, taj čelik nema sva poželjna svojstva za izradbu ovih noževa, pa mu se radi poboljšanja kvalitete u određenim omjerima dodaju još neki elementi. Čelik koji se rabi za izradbu noža oznake 440 V u sebi sadrži: ugljik – 2,2 posto, mangan – 0,5 posto, krom – l7,7 posto, vanadij – 5,75 posto i molibden – 9,5 posto, a za nož oznake 420 V, također u postotcima: ugljik – 2,2 posto, silicij – 0,5 posto, mangan – 0,5 posto, krom – 13,3 posto i vanadij – 9,10 posto. Tehnologija izradbe vrlo je složena, zahtjevna i skupa, zbog čega je i nož tako skup. Nož sličnih karakteristika napravili su Šveđani i Japanci, ali na bazi keramike. Ovi su proizvodi poznati pod nazivom „kera titan“. Ovom se materijalu dodaje titan, element koji nije baš elastičan, ali je zato vrlo www.lovackisavez-hb.ba tvrd, posebno kad se miješa sa srebrom (manji postotak) i karbidom. Japanci tvrde da je njihov proizvod čak i bolji od CPM-a. Nijemci kažu da je možda nešto tvrđi, ali je kompletan proizvod sa svim karakteristikama, posebno njegova elastičnost, proizvod koji nosi oznaku CPM. Stručnjaci njemačke tvornice „Solingen“ napravili su rang-listu kvalitete nekoliko vrsta noževa. Kao polazište uzeli su broj divljači koju može oderati neki nož bez oštrenja. Omjer je bio 3 : 2 u korist manje divljači (srna-jelen). Tabela izgleda ovako: Standardni Solingenov nož 440 C 154 CM D2 Stellite 6 K CPM 440 V CPM 420 V iznad 2 kom. 5 kom. 6 kom. 7 kom. 10 kom. 25-30 kom. 30 kom. Ovakav dio lovačke opreme uklapa se u opremu imućnijih lovaca i znak je prestiža. Mirko Filipović 35 PRIRODA EKSTREMNE HLADNOĆE I SNJEŽNE PADALINE PRAĆENE VJETROM Tamošnji zimski „ugođaj“ koji ledi krv u žilama dodatno povećavaju snažni vjetrovi. U tom kontekstu i Hercegovina se može pohvaliti svojom burom, koja zna biti i orkanske jačine, znade puhati i brzinom do 150 km/h. Najsnažniji udar bure u Hrvatskoj izmjeren je 24. prosinca 2003., na autocesti A1, između tunela Sveti Rok i Maslenica, na vijaduktu Božići. Jedan od rijetkih instrumenata za mjerenje brzine vjetra koji je uopće uspio neoštećen izdržati nalete vjetra, zabilježio je tada brzinu od 307 km/h, što je najveća ikad izmjerena brzina vjetra u Hrvatskoj. SNJEŽNA MEĆAVA Oluje od kojih se ledi krv u žilama P rošlo je tek nešto više od godine dana od kada je Hercegovinu zatrpao snijeg, koji ne pamte ni oni najstariji. Mostar, poznat po blagoj klimi, bio je potpuno blokiran 4. veljače 2012. godine. Snježno nevrijeme, koje je trajalo više od 60 sati, izazvalo je prometni kolaps i paraliziralo život u gradu, a 5. veljače 2012. izmjereno je 88 cm snijega. Mostarci tvrde kako ne pamte takvo nevrijeme i rekordnu visinu snježnog pokrivača. No, taj snijeg je „mačji kašalj“ u usporedbi s nekim ekstremnim snježnim padalinama. Tako je godine 1959. oluja na planinu Shasta u američkoj saveznoj državi Kaliforniji „istresla“ 4,8 metara snijega. To je najveća zabilježena količina snježnih oborina tijekom jedne oluje. Začudo, tolika količina snijega nije imala velik utjecaj na lokalno stanovništvo, koje je naučilo na snježne oluje. REKORDNI „MINUSI“ Postoje mjesta na našem planetu za koja je naš „minus“ proljeće. Zime kakve doživljavamo u našem kutku Europe ovim bi se ljudima mogle učiniti kao loš vic, a ne kao prava smrzavica. Temperature koje oni uspijevaju preživjeti svakako spadaju u ekstreme. Godine 1942. temperatura se još uvijek nije mjerila na Igmanu, ali na osnovi kasnije prikupljenih podataka možemo pretpostaviti da je za vrijeme tzv. Igmanskog marša, kada je u Sarajevu izmjerena najniža temperatura ikad, na ovoj planini bilo i do minus 50 stupnjeva. No, kada se govori o niskim temperaturama, odmah pomislimo na Sibir. Stoga evo jednog predstavnika, točnije rekordera. Oymyakon je selo koje se nalazi u regiji 36 Yakutia, a može se podičiti činjenicom da je najhladnije stalno nastanjeno mjesto na Zemlji. Najniža zabilježena temperatura u Oymyakonu izmjerena je 1926. godine, a bila je toliko niska da se smrzavamo i od same pomisli na nju. Iako je teško povjerovati, zimi je tamo u prosjeku 50 stupnjeva ispod ništice, a rekord je nevjerojatnih minus 71,2 stupnja Celzijevih! Ipak, najniža temperatura koja je zabilježena na Zemlji bila je 1983. godine, a iznosila je 89,2 stupnja ispod ništice! Riječ je o Vostok Station na istočnom djelu Antarktičke ploče, nedaleko od Južnog pola, i on je nedodirljivi šampion. Vostok je osnovan 1957. kao sovjetska stanica za istraživanja i tako je „šljakala“ punih 37 godina. Danas služi Rusima, Amerikancima i Francuzima. Mjesto je zaista negostoljubivo, no bez obzira na to i prosječnu temperaturu od minus 65 stupnjeva, 13 vrijednih znanstvenika zimi tamo neprekidno čeprka po ledu i snijegu. No, spojimo li snježne padaline s jakim vjetrom i niskim temperaturama, dobijemo mećave. Najsnažnija mećava zabilježena ja na sjeveroistoku SAD-a 1888. godine. Ova snježna oluja bila je toliko velika da je postala povijesni događaj. Prema standardima kojima se definira jačina oluje, ova je imala sve – goleme količine snijega, niske temperature, olujne vjetrove koji su stvorili divovske snježne nanose te veliko područje na koje je utjecala. Više od 400 ljudi umrlo je tijekom te oluje, uključujući i više od 100 ljudi koji su se izgubili na moru. Snježna mećava pogodila je sjeveroistok SAD-a početkom ožujka, a u početku je zapravo bila riječ o kišnoj oluji. U New Yorku je zabilježeno i do metar i pol snijega, a snježni nanosi bili su visoki i po 18 metara. Gradovi su bili potpuno paralizirani, a dodatnu štetu uzrokovale su poplave nakon otapanja snijega. Dok čovjek za vrijeme oluja boravi u toplom domu, životinje svoje skrovište traže u jazbinama, zaklonima, granama, pod zemljom i slično. Priroda je brojnim životinjskim vrstama u umjerenom i hladnom pojasu pružila mogućnost da zimu prežive spavajući. Mnogi mali sisavci spavaju zimski san: ježevi, puhovi, šišmiši, hrčci, svisci, neke vjeverice. Zimi spavaju i neke zvijeri: medvjedi, jazavci, rakuni i drugi. Pero Zelenika Kako se ponašati u ekstremnim zimskim uvjetima! Što manje boravite na otvorenom ili u negrijanom zatvorenom prostoru. Prije izlaska na otvoreno obucite dovoljno toplu odjeću i obuću, ne zaboravite zaštititi glavu i šake. Ne izlazite na led na zaleđenim vodenim površinama zbog opasnosti od pucanja leda, propadanja u ledenu vodu i utapanja. U prostorijama koje nisu grijane, prije nastupa jake zime ispustite vodu iz vodovodnih cijevi, spremnika ili grijača vode te sustava centralnog grijanja koji nije u funkciji, a u zahodsku školjku i podne sifone ulijte nesmrzavajuću tekućinu. Koristite obuću s gumenim hrapavim đonom da smanjite opasnost od klizanja i pada na poledici ili snijegu. Budite oprezni hodajući uz zgrade ili ispod drveća jer s njih iznenada može pasti snijeg ili led te iz istog razloga ne parkirajte svoje vozilo na tim mjestima. Ne otresajte i ne čistite neizolirane električne vodiče – smrtna opasnost! Ukoliko ste zbog obilnih snježnih padalina i neočišćenih putova ostali izolirani, a u hitnoj ste situaciji (slučaj potrebe liječničke ili veterinarske pomoći, bolničkog liječenja, opskrbe nužnim namirnicama ili energentima i slično), nazovite broj 112 ( poziv u hitnim slučajevima) s kojeg će se usklađivati pružanje potrebne pomoći. Broj 87, siječanj - veljača 2013. STRELJAŠTVO Intervju DRAGAN IVANKOVIĆ Tko osjeti draž streljane, drži ga do kraja života N aš sugovornik Dragan Ivanković ove godine obilježava vrijedan jubilej – 50 godina lovačkog staža i isto toliko godina bavljenja lovnim streljaštvom. Iza njega stoje izuzetni rezultati u oblasti streljaštva i u natjecateljskom i u organizacijskom dijelu. Još uvijek ne propušta natjecanja, bar na razini svoga društva „Mosor“ Široki Brijeg, iako je duboko zagazio u sedmo desetljeće života. GOSPODINE IVANKOVIĆU, KAKO SU IZGLEDALI VAŠI POČETCI U LOVNOM STRELJAŠTVU? Prvi sam put za lovno streljaštvo čuo od svoga djeda kad mi je pričao o gađanju „crknutih“ žarulja još za Austrougarske. Drugi put bilo je to 1954., kad je moj otac osvojio prvo mjesto na natjecanju LD „Mosor“ na Kočerinu. Svoje prvo službeno natjecanje imao sam 1965. na improviziranoj streljani kod groblja Sajmišta u Širokom Brijegu, na prvenstvu LD „Mosor“. Na natjecanje me prijavio moj stric Ivan, znajući da dobro pucam, posebice na pernatu divljač. Od tada pa do danas bio sam sudionik vjerojatno 95 posto svih natjecanja koja su organizirana u općini, regiji, BiH i dalje. KAKVA JE BILA ORGANIZIRANOST LOVAČKIH UDRUGA GLEDE LOVNOG STRELJAŠTVA DO 1990. GODINE? Sva su se natjecanja organizirala pod pokroviteljstvom lovačkih društava, iz kojih bi ekipe odlazile na regionalna i republička natjecanja. Prvaci republika sudjelovali bi na saveznom natjecanju, kao i pojedinci koji bi ispunili zadanu normu. Problem je bio što većina lovačkih društava nije imala nikakve uvjete za ovaj vid lovačke aktivnosti. Na ovim prostorima jedino su, za to vrijeme, solidnu opremu imali strijelci LD „Jarebica“ iz Mostara i LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, što ih je diglo u sam vrh lovnog streljaštva u BiH. Do kraja šezdesetih i početkom sedamdesetih strijelci „Jarebice“ bili su sudionici skoro svih republičkih i saveznih natjecanja (Zvonko Begić, Tonćo Stojčić, Andrija Milas, Slavko Cvitković, Marko Cvitković, braća Jovanović…), a početkom sedamdesetih pojavljuje se grupa strijelaca moje generacije u „Mosoru“ (Jozo Mandić, Jozo Mandić-Prše, Dragan Zovko, www.lovackisavez-hb.ba Brojni pokali najbolje govore o Draganovim streljačkim kvalitetama Miljenko Lasić…) koji su bili temelj kasnijih uspjeha „mosorskih“ strijelaca. ŠTO JE UTJECALO NA TO DA NAKON DOMOVINSKOG RATA LOVNO STRELJAŠTVO, POSEBICE U ŠIROKOM BRIJEGU, DOŽIVI OVAKAV USPON? Cijelo desetljeće osamdesetih godina, u „Mosoru“ su se, na streljani na Mostarskom blatu, redovito održavala prvenstva Društva, na kojima bi sudjelovalo dosta strijelaca. Ovo natjecanje bilo je „društveni događaj“ za našu općinu. Tu bi se okupljalo po nekoliko stotina ljudi i na kraju bi se sve pretvorilo u opće veselje i nezaboravno druženje. Na kvalitetu mostarskih i širokobrijeških strijelaca utjecalo je i to što su lovci bili orijentirani na lov močvarica, prepelice, jarebice i šljuke, što je omogućilo da se „istreniraju“ za gađanje letećih meta. Iz te masovnosti stasalo je dosta kvalitetnih strijelaca. Tijekom Domovinskog rata, samo 1992. i 1993. nije bilo organiziranog natjecanja, a već 1994. održano je prvenstvo LD „Mosor“, a 1995. Prvenstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne. I to traje do danas. I SAMI STE DALI DOPRINOS RAZVOJU LOVNOG STRELJAŠTVA NA RAZINI SAVEZA. KAKO OCJENJUJETE DANAŠNJE STANJE U OVOM VIDU LOVAČKE AKTIVNOSTI? O svom osobnom doprinosu ne bih govorio, neka to drugi ocijene. Sadašnje bih stanje ocijenio veoma pozitivno, posebice u sredinama gdje su izgrađene nove streljane (Kupres, Kreševo, Orašje, Neum, Domaljevac, Čapljina…). Trebale bi ih slijediti i ostale udruge, koje nemaju streljana. Međutim, sredine koje su u ovom prednjačile, mislim na Mostar i Široki Brijeg, u posljednje su vrijeme na polju masovnosti zapale u određenu krizu. Razlozi su uglavnom u vodstvima ovih lovačkih društava jer i jedni i drugi imaju mogućnost, tradiciju i infrastrukturu i dalje biti nositeljima ove aktivnosti. O stanju u Mostaru ne bih govorio, vjerojatno će to elaborirati netko drugi, a u Širokom Brijegu masovnost i bazu ovog športa uništava elitizam koji ide na vrhunski rezultat, a zapuštanjem baze, po onoj narodnoj od drveća se ne vidi šuma, gubi se osnovni smisao lovnog streljaštva. Nadam se da će se ova pogreška ispraviti. KOJE BISTE TRENUTKE IZDVOJILI IZ SVOJE BOGATE AKTIVNOSTI U LOVNOM STRELJAŠTVU I VAŠA PORUKA MLADIM STRIJELCIMA I LOVCIMA? Sve što je bilo vezano za ovu aktivnost, bilo da se radilo o natjecanju, gradnji novih streljana, organizaciji natjecanja, pomoći mlađim kolegama i svemu ostalom, radio sam s velikim zadovoljstvom i u dobroj namjeri. To me još uvijek „drži“ premda sam u poodmaklim godinama. Jasno, vrhunsko zadovoljstvo bila su natjecanja, a u pedesetak godina bilo ih je dosta. Draž putovanja, natjecanja, druženja i bezbroj uspomena ne mogu se ničim mjeriti, mogu se samo doživjeti i poželjeti da potraju. A rezultata, i pojedinačnih i momčadskih, bilo je dosta i svaki ima svoju draž i svoju priču. Poruka mladim lovcima je da se sada, kad su izgradnjom streljana u dosta društava stvoreni uvjeti za masovno bavljenje ovim športom, uključe u to. Nisu presudni rezultati, mnogo je važnija ona druga strana koja čovjeka ispunjava zadovoljstvom. U općoj krizi i nestašici divljači, lovno streljaštvo može biti nadopuna općem doživljaju lova i statusa lovca. Na streljanu treba otići jednom i osjetiti njezin zov. Drugi put bit će mnogo lakše, a dalje, kako reče jedan moj kolega strijelac, tko jednom osjeti draž streljane, drži ga do kraja života. Evo, to i svojim primjerom potvrđujem. Vlado Bošnjak 37 BOLESTI DIVLJAČI AKTUALNE ZOONOZE Bjesnoća (Rabies, lyssa, hydrophobia, Tollwut) U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj slučajevi ljudske bjesnoće bilježe se već od šesnaestog stoljeća, a silvatična bjesnoća pojavila se 1977. te se od 1985. proširila cijelim područjem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Bjesnoćom mogu biti zahvaćeni sisavci (pas, mačka, tvorovi, lisice, vukovi, krave, konji, ovce, svinje i druge životinje), no nisu svi sisavci jednako osjetljivi za virus bjesnoće. B jesnoća je posebno opasna, specifična akutna virusna bolest čovjeka i više vrsta životinja, ponajprije sisavaca koja se očituje encefalomijelitisom a prenosi se ugrizom bolesnih životinja ili kliconoša. U posljednje vrijeme utvrđena je kod lisica na području Širokog Brijega te psa i mačke na području Neuma. Bjesnoća je jedna od smrtonosnih bolesti čovjeka. Prvi put se ova bolest spominje u zapisima iz Mezopotamije 2200 godina pr. Kr. I Demokrit je pomno opisao bolest 400 godina pr. Kr. Krajem prvog stoljeća Celsus prvi put preporučuje postupak sanacije (izrezivanje i paljenje) rane ugrizenog čovjeka. Louis Pasteur je 1884. objavio da stabiliziran submikropski uzročnik bolesti (nazvao ga je virus fixe), kroz serijske pasaže na mozgu životinja, pojačava svoju virulenciju za te laboratorijske životinje (smanjuje virulenciju za druge životinje) i skraćuje inkubacijsko razdoblje. Zaključio je da psi ugrizeni od bjesne životinje tako mogu biti zaštićeni vakcinacijom jer prirodna infekcija ima dugu inkubaciju. Godine 1885. Pasteur je uspješno vakcinirao po prvi put čovjeka, jednog 9-godišnjeg dječaka kojeg je bijesni pas ugrizao više puta. Epizootije bjesnoće javljaju se po cijelom svijetu osim u Australiji i Antarktici. Neke otočne zemlje (Velika Britanija, Irska, Japan) iskorijenile su bjesnoću i štite svoj teritorij oštrom karantenom. U mnogim razvijenim zemljama svijeta zapaža se opadanje epizootije u pasa a povećanje u divljih životinja. Incidencija humane bjesnoće značajno opada u mnogim dijelovima svijeta, ali još uvijek od bjesnoće umire godišnje oko 35.000 ljudi. Prema podacima SZO incidencija humane bjesnoće, što ujedno znači i mortalitet, na 10-om je mjestu među infektivnim bolestima u svijetu. U umjerenom klimatskom području javlja se najčešće od 38 svibnja do rujna, kad čovjek češće boravi izvan kuće i kad je epizootija kod pasa u porastu. Bjesnoća se javlja u dva glavna epidemiološka oblika: 1. urbana bjesnoća – bjesnoća pasa kod koje je bijesni pas vektor odgovoran za 95 posto slučajeva humane bjesnoće u zemljama u razvoju (Azija, Afrika i Latinska Amerika) i virulentnost tzv. uličnog virusa prisutnog u pasa veća je od virusa koji cirkulira u lisičjoj populaciji, 2. silvatična bjesnoća – bjesnoća divljih životinja po cijelom svijetu. Koja će vrsta divljih životinja biti najčešće zahvaćena bjesnoćom ovisi o geografskom području, to npr. mogu biti poljski sisavci i šišmiši. U Europi bjesnoća je u crvenodlakih lisica (Vulpes vulpes) počela 1939. na rusko-poljskoj granici te se u posljednjih pedeset godina proširila iz sjeverozapadne Poljske prema jugu i zapadu Europe. U Europi osim lisica obolijevaju šišmiši, srne, jazavci, kune, tvorovi, lasice, vidre te druge domaće i divlje životinje. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj slučajevi ljudske bjesnoće bilježe se već od šesnaestog stoljeća, a silvatična bjesnoća pojavila se 1977. te se od 1985. proširila cijelim područjem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Bjesnoćom mogu biti zahvaćeni sisavci (pas, mačka, tvorovi, lisice, vukovi, krave, konji, ovce, svinje i druge životinje). Nisu svi sisavci jednako osjetljivi za virus bjesnoće. Lisice, vukovi, poljske voluharice, lasice ekstremno su visoko osjetljive; mačke, šišmiši, kunići, rakuni, mungosi, goveda – visoko; primati, pas, ovce, koze, konji, vjeverice – umjereno. Čak i kod silvatične forme bjesnoće, pas je glavni prijenosnik virusa na čovjeka. Već je Pasteur zamijetio da pas može preboljeti bjesnoću, a daljnja istraživanja su potvrdila da zaraženi pas može nositi virus i izlučivati ga, a da nema izražene kliničke slike. KLINIČKA SLIKA U ŽIVOTINJA Inkubacija kod svih životinjskih vrsta traje između 2 i 8 tjedana, rijetko kraće ili dulje. Inkubacija ovisi o količini inokuliranog virusa, mjestu ulaska infekta kao i o imunitetnom stanju pojedine životinje. Bolest obično traje od 1 do 7 dana, izuzetno dulje. Izrazita su tri stadija bolesti – prodromalni, ekscitacijski i paralitički i dva oblika – agresivna i tiha bjesnoća. Mogući su i atipični oblici bjesnoće. Temperatura je u početku povišena, na kraju bolesti subnormalna, puls je ubrzan a disanje otežano. U prodromalnom stadiju psi se promijenjeno ponašaju, često jedva uočljivo Broj 87, siječanj - veljača 2013. BOLESTI DIVLJAČI pa to vlasnici lako predvide. Psi postanu neobično plašljivi, nemirni, neposlušni, sakrivaju se, grizu okolne predmete, bez ikakva povoda grizu na prazno, pokazuju pojačani svrbež posebice na mjestu ugriza. Već u ovom stanju opaža se otežano gutanje i jako slinjenje. Ovakvo stanje traje pola dana do tri dana. U stadiju ekscitacije pojačava se nemir i uzbuđenje, životinje napuštaju mjesto boravka i lutaju bez cilja, napadaju životinje i ljude pa i one poznate. U ovom stadiju nađu se već i pareze pojedinih živaca. Glas je promukao, a gutanje jako otežano. Zbog pojačanog lučenja sline i nemogućnosti gutanja slinjenje je još jače. Ovaj stadij traje dan ili dva. U paralitičkom stadiju pas postaje mirniji, mnogo leži, opušten je, javlja se paraliza mišića donje vilice, jezika i očiju. Zbog promjena nervnih stanica u leđnoj moždini javlja se kljenut mišića trupa i udova pa se životinja nije više u stanju pokrenuti. Smrt uslijedi nakon tri do četiri dana paralitičkog stanja, zbog iznemoglosti. Kod tihe bjesnoće ne javljaju se prva dva stadija, već se jave samo znakovi paralize. Temperatura je u početku neznatno povišena, a kasnije subnormalna. Životinja ima preplašen pogled i jako slini. Ugiba većinom za 2 do 4 dana. Poznati su i atipični oblici bjesnoće pasa pod slikom gastroenteritisa a tek pred smrt javlja se paraliza, no mogući su drugačiji atipični slučajevi. U mačaka su simptomi slični kao i u pasa, inkubacija traje 14 – 30 dana. Mačke se u početku zavlače, da bi zatim napadale čovjeka i životinje, poglavito pse. Nakon 2 – 4 dana od prvih simptoma očituje se kljenut, no i mačke mogu bolovati od tihe bjesnoće. Kod goveda inkubacija traje 30 – 60 dana, životinje postaju nemirne i uzbuđene, počinju mukati, osobito u blizini pasa, na paši kopaju zemlju rogovima i nogama. Životinje vezane u staji postaju plašljive, nastoje se otrgnuti s lanca a ponekad glavom udaraju o zid ili jasle, glas im je promukao. Kod pojave paralize muskulature glave očne jabučice se izbulje, životinja pohlepno uzima hranu i vodu ali ne može gutati pa se voda i neprobavljena hrana vraćaju natrag, slinjenje je obilno. Zbog paralize crijeva često se javljaju kolike i proljev. Moguća je kljenut stražnjih nogu. Bolest obično traje 3 – 6 dana. U ovaca obično nema stadija ekscitacije ili on traje samo kratko vrijeme, a koze često imaju znakove nemira. Ovce ugibaju uz znakove kljenuti za 3 – 5 dana, a koze za oko 8 dana. Bolesni konji pojačano reagiraju na podražaje, na mjestu ugriza javlja se svrbež, lupaju nogama i grizu jasle, katkad se napadno agresivno ponašaju prema drugim konjima kao i čovjeku, a osobito prema psu. Slinjenje je pojačano, a žvakanje i gutanje otežano. Ponekad se opaža www.lovackisavez-hb.ba drhtanje čitavog tijela, koje se pojača pri pogledu na vodu. Životinja srlja naprijed, neki konji ne reagiraju nemirom, stoje sa spuštenom glavom, njišu se ili puno leže. Temperatura zna biti umjereno povišena, bolest traje 4 – 5 dana. Kod svinja bolest počinje izrazitom ekscitacijom, promuklo rokću, ruju po stelji i po tlu, a ponašanje im je agresivno. Na vanjske podražaje jako se uzbuđuju, po oboru lutaju besciljno i obilno sline. Pokazuju prohtjev za vodom, ali ne mogu piti. Nakon pojave paralize ugibaju za 2 – 4 dana. Bijesne lisice gube strah od čovjeka, danju dolaze u naselja i dvorišta, ne boje se pasa i grizu se s njima. Česti su znakovi kljenuti izraženi, donja čeljust visi i mogu se uhvatiti bez poteškoće. Uz gubitak straha od čovjeka, karakteristična je potreba za ujedanjem, bolesne životinje jako smršave i imaju kuštravo krzno bez sjaja. Rijetko se nađu lisice s napredovalim znakovima paralize, nemaju snage da se dovuku do naselja već se zavlače u skrovišta i tu ugibaju. U srna siguran znak bjesnoće je nasrtanje na ljude. Osim toga nasrću na drveće i na grmlje. Česte su paralize donje čeljusti i udova. Slični simptomi javljaju se u kuna i jazavaca. Pojedinačno se bjesnoća pojavi u jelena i divljih svinja. Bjesnoća u ptica očituje se ekscitacijom i agresivnošću. Životinje ugibaju nakon 2 – 3 dana uz znakove kljenuti. KLINIČKA SLIKA U LJUDI Inkubacija kod ljudi može biti kratka samo sedam dana ili duga čak nekoliko godina. Prosječna inkubacija traje od 30 do 78 dana. Kraću inkubaciju imaju osobe s teškim ozljedama posebice na licu i glavi gdje virus za kraći put dolazi do sjedišta u SŽS. Prodromalni simptomi traju 2 – 10 dana a očituju se kao opća slabost, glavobolja, mučnina, povraćanje, dijareja, grčevi u trbuhu, respiratorni simptomi, anoreksija i vrućica. Na mjestu ugriza javlja se osjećaj boli, peckanja, svrbeži ili umrtvljenosti, a potom slijedi akutna neurološka faza bolesti koja traje 2 – 7 dana i u ovoj fazi bolesti redovito se vidi hiperaktivitet, dezorijentacija, halucinacije, razdoblja uzbuđenosti, bizarno ponašanje, a hidrofobija kao karakterističan znak bolesti javlja se u 17 – 50 posto slučajeva. Nastaje zbog bolnih kontrakcija larinksa i farinksa. Razvija se odbojnost prema gutanju i vodi te i sama pomisao na vodu provocira takve grčeve. Zatim se javlja aerofobija i fotofobija. Razdoblja razdražljivosti izmjenjuju se s razdobljima lucidnosti. U furioznom stanju bolesti čovjek pojačano izlučuje slinu i ima nagon da grize, time virus osigurava svoje preživljavanje u novom domaćinu. Paralitična faza bolesti je ili drugi oblik akutne neurološke faze ili sljedeća faza bolesti koja traje od 2 do 10 dana i 15 – 60 posto bolesnika pokazuje paralize kao jedini manifestni oblik bolesti, a paralize se javljaju ili u području ugriza ili su mlohave ascendentne i redovito dovode do respiratorne insuficijencije zbog zahvaćanja inervacije respiratornih mišića. Ako bolesnik ne završi fatalno u ovoj fazi bolesti, razvija se koma praćena različitim komplikacijama (cerebralni edem, plućne komplikacije, dijabetes insipidus i druge komplikacije) koje dovode do smrti bolesnika. LIJEČENJE I PROFILAKSA U liječenju bjesnoće specifičnog lijeka nema. Prije svega bjesnoću treba spriječiti sljedećim mjerama: - otklanjanje pasa lutalica iz naseljenih područja - razumno smanjenje populacije divljači - suradnja s lovačkim udrugama - suradnja sa zdravstvenim ustanovama - suradnja s veterinarskim stanicama - suradnja s dijagnostičkim laboratorijima - kontrola bjesnoće cijepljenjem domaćih životinja koje su spona čovjeka i bijesnih divljih životinja - profilaksa osoba (preekspozicijsko cijepljenje) koje bi mogle biti izloženi zarazi (ljudi koji se bave životinjama, laboratorijski djelatnici, veterinari i dr.) - prevencijom pojave bolesti (postekspozicijskim cijepljenjem) osoba koje su bile izložene zarazi nakon ugriza životinje CIJEPLJENJE Nakon Pasteurove vakcine početkom 19. stoljeća pojavila se Sample-ova vakcina dobivena na mozgu miševa, godine 1948. dobivena je vakcina na pilećim i pačjim embrionima (Flury soj), a konačno 1973. uspjela je adaptacija Pasteurova virusa fixe na humane diploidne stanice. Od 1978. u uporabi je ova vakcina (inaktivirana) zbog svoje visoke efikasnosti i vrlo rijetkih komplikacija (sistemske alergijske reakcije, vrućica i glavobolja javljaju se u svega 0,16 posto slučajeva). Životinje se cijepe inaktiviranom vakcinom, po vakcinaciji imunitet traje najduže 2 godine. Vakcinacija divljih životinja radi se s pomoću oralne vakcine koja se inkorporira u hranu. Prva kampanja cijepljenja lisica oralnom vakcinom bila je 1978. u Švicarskoj i odmah je pokazala dobre učinke, tj. zaustavljeno je širenje bjesnoće na područjima koja su bila bez bjesnoće a bjesnoća je nestala i kod drugih divljih životinja (osim šišmiša). Oralna vakcinacija s uspjehom se radi u Republici Hrvatskoj u zadnja dva desetljeća i s dobrim učincima, a u Bosni i Hercegovini oralna vakcinacija provedena je u 2011. i njezini se rezultati prate na cijelom epizootiološkom području Bosne i Hercegovine. Dr. sc. Milan Andrijanić 39 LOVAČKE SUDBINE U jesen 2010., gljive jesenke, koje se kod nas lokalnim žargonom zovu „rudnjače“, rodile su više nego ranijih godina. Bilo ih je mnogo u polju, ali najjači „rudnik“ gljiva svakako je bio na visoravni Tavani, na pašnjacima iznad sela Ugaraka. Branko Šerbedžija iz sela Ugarci tada je već „gazio“ sedamdeset osmu godinu života i mirno stario uživajući u zasluženoj mirovini, uz lagani rad na seoskom obiteljskom imanju. Prethodni vikend išao je „u pečurke“ s unucima, već odraslim momcima, i sa zetom kojeg je posebno cijenio, a kako toga jutra nije baš bilo nešto puno pečuraka, Branko obeća zetu da će idući vikend opet skupa ići i nabrati pune ruksake. Našem je gorštaku u duši da svakoga, posebno svoje najmilije obraduje i dadne sve od sebe kako bi im ugodio a sebe na taj način ispunio osjećanjem dobrote i plemenitosti. Tako je i Branko, želeći obradovati unuke i zeta, otišao nabrati ruksak gljiva i ugodno ih iznenaditi kada dođu na vikend u Grahovo. Planina i njezina ćudljiva klima uvijek su moguća opasnost za one koji ih ne poznaju najbolje, a posebno u jesen i zimu kada se znadu sva četiri godišnja doba promijeniti u jednom danu. Toga popodneva, 27. rujna, oblaci su se naglo nadvili kao da je netko spustio tamnu zavjesu i sve je pokrila magla, gusta kao tijesto i hladna toliko da se u kosti uvlači. U sami sumrak susjedi su me pozvali da idemo u planinu potražiti Branka jer se nije vratio kući. Saznali smo i na kojem su ga mjestu, prije magle i zahladnjenja, zadnji put vidjeli čobani. Kiša je već naveliko padala. Krenuo sam svojim „terencem“ u pratnji dva sina i jednoga susjeda. Dobro poznajem taj teren i obišli smo svaki uvlačak i svaki krak ceste. Na nekim smo se mjestima zadržavali, dozivali, svijetlili baterijom, ali uzalud... Kiša je padala toliko jako kao da je htjela pomutiti tragove i onemogućiti 40 ŽIVOT S ĆUDLJIVOM PLANINOM Ljudi, koji gorom hodaju i starca i tragače da se snađu. Vratili smo se u selo bez rezultata i tu organizirali potragu za sutrašnji dan. Lovci, prijatelji, znanci, svatko tko je mogao pješačiti terenom odazvao se sutradan u potragu. Potraga je počela 28. rujna i svakodnevno se ponavljala idućih 20 dana. Zbog velikih obveza na poslu, tih dana nisam mogao osobno sudjelovati svaki dan u potrazi, ali sam se svaku večer konsultirao s ljudima kuda da se pretražuje i što još treba učiniti. Vrhunac pretraživanja bio je pothvat Gorske službe spašavanja iz susjedne Hrvatske. Tri četveročlana tima obučenih ljudi, s raznim tehničkim napravama, obučenim psima, uređajima i svakojakim „čudesima“ (kako bi naš narod rekao), dva su dana češljala teren temeljito, sustavno, profesionalno, ali rezultat pretrage bio je negativan. To je otprilike zapečatilo svaku nadu u pronalazak izgubljenog starca. A onda je za obitelj nastupilo mučno razdoblje neizvjesnosti i iščekivanja hoće li se negdje pojaviti bilo kakav trag... Čak su počele kružiti priče o predviđanjima vidovitih žena da je jedina nada da tijelo nestalog starca mogu pronaći lovci. Rano ujutro 24. listopada krenuo sam ujedno u obilazak terena i u lov s kumom, lovočuvarom Jovom i prijateljem Vojom u teren Bosanski Surdup, na teritorij uskoga pograničnog pojasa s Republikom Hrvatskom. Vrijeme povoljno, lovački psi „nabrijani“, mi raspoloženi... Sve kako se poželjeti može za uspješan lov. Od rana jutra maksimalna akcija, psi pronalaze veprove, tjeraju, nagone „u noge“ svoj trojici, ali kao da smo začarani toga dana – neobjaš- njivo promašujemo nekoliko puta bukvalno na metar, situacije koje ni sad ne bi mogao ni jedan od nas objasniti. Prošlo je podne. Nakon što smo se tako ispromašivali, sjeli smo zbrojiti dojmove i na silu nešto pojesti, tek toliko da imamo snage izaći uz velike uspone nazad do mjesta Bosanska Korita, gdje smo ostavili „terenca“. Kako se nismo mogli pomiriti s ishodom lova, predložio sam da u povratku pokušamo pretresti još jedan dio terena. Svakako nam je usput, a ništa nas ne košta pokušati. To su zapravo dvije teško prohodne jaruge koje se iz ušća račvaju i svaka za sebe ide ka Bosanskim Koritima. Jaruge su reljefno pregrađene Raškovića brijegom, koji dostiže 1140 metara i u obroncima Dinare jedna je od isturenijih kota. U vrijeme pojačanih Broj 87, siječanj - veljača 2013. LOVAČKE SUDBINE oborina kroz jaruge se formiraju krivudava potočna korita s čestim vodoskocima. Objasnio sam momcima da rubom jaruge kojom se oni trebaju kretati vijuga uska pješačka staza i da će ih ona dovesti do mjesta gdje se trebamo sastati, a ja sam krenuo drugom jarugom, da sa psima goničima pokušam pronaći divljač i preko brijega pokrenuti je u pravcu njih dvojice. Jaruge su teško pristupačne i duboke, tako da signala mobilne telefonije nema, čak se ni veza s pomoću „motorola“ ne može uspostaviti. Krećući se, povremeno bih osjetio „škljocanje“ „motorole“, pretpostavljao sam da me njih dvojica pokušavaju dozvati. Poslije dva uzastopna pucnja mislio sam da je u pitanju ulov i krenuo se pentrati na brijeg, uspostaviti vezu. Tu su mi saopćili da su u startu promašili stazu i da su, krećući se uz ko- www.lovackisavez-hb.ba rito, na jednom teško pristupačnom platou ispod stijene „nabasali“ na tijelo Branka Šerbedžije. Rekao sam im da dobro upamte poziciju te da se nastave po planu izvlačiti na Korita, odakle ima signala za poziv. Obaviještena je policija i rečeno nam je da čekamo patrolu. Vijest se brzo širila i neprestano su nam stizali telefonski pozivi s pitanjem, je li istina da smo pronašli Branka. Patrolu smo sačekali i predložili da do sutra ništa ne diramo jer se bliži noć, a tijelo je ležalo skoro mjesec dana, tako da još jedan dan ništa ne znači. U selu, u kući susjeda Branka, dočekali su nas tiho, s poštovanjem, kao neke spasioce. Nismo spasili starca od smrti, ali sudbina je izgleda stavila prst na nas da ga spasimo od misterija i odredila da se na ovaj događaj stavi točka, starcu dade spokoj, a obitelji mir. Sutradan smo u pratnji medicinskih, sudskih i policijskih djelatnika otišli na mjesto pogibije i ostatke Brankova tijela iznijeli dva kilometra, do mjesta gdje je dostupno vozilom. Branko je tajnu odnio sa sobom, a medicinska obdukcija utvrdila je da je smrt nastala zbog pothlađivanja. Nas nekolicina koji se krećemo, boravimo i lovimo u tom pograničnom području, jarugu koja ni po topografskim kartama do sada nije imala naziv, nazvali smo Brankovom jarugom. Od malih sam nogu s ocem, koji je bio lugar na Dinari, čuo priče o nazivima nekih dijelova terena, od kojih su mnogi dobili ime po sličnim događajima: Markov grob, Djevojački kamen, Mujin grob, Okamenjeni vojnik… i mnoga druga mjesta na kojima je netko okončao sudbinu. Kad sada u glavi „premotam film“, shvatim da nismo slučaj- no taj dan promašivali divljač, da nisu moja dva druga slučajno promašila stazu, jer da nije bilo tako, mi se i ne bismo uputili tuda i ne bismo riješili misterij. No, nismo mi neki posebni ljudi, mi smo samo lovci, oni koji gorom hodaju i kojima se svašta može dogoditi. Često mi se i događaju stvari u planini, o kojima izbjegavam i pričati, jer ljudi koji ne žive s prirodom to ne bi ni razumjeli. Ćudljiva je planina, lijepa u određenom dobu kada je svi posjećuju i uživaju dva-tri dana na godišnjem odmoru, ali lovci i prirodnjaci poznaju je i u drugom svjetlu, u situacijama kada su joj do zemlje zahvalni ako od nevremena i mećave izvuku živu glavu. Da se ponovno rodim, opet bih izabrao život i rad vezan za planinu, ma kako ćudljiva bila. Gagi Lončar 41 LOVAČKA PRIČA „L(i)jekovita“ fojnička veprovina Kako je Smetljište bilo tik pokraj puta, događalo se da divlje svinje, rujući u potrazi za hranom, cijeli put prekriju kojekakvim otpadom. Jedne su prilike tijekom noći izgurale toliku količinu smeća na put, da je promet bio obustavljen na nekoliko sati, odnosno sve dok nije došao bager s obližnjeg rudnika pijeska i napravio prolaz za vozila. P ut iz Fojnice prema selima Bakovići, Lužine, Gojevići itd. u dužini neka četiri kilometra vodi kroz stjenovitu i strmu kotlinu obraslu bukovom i hrastovom šumom. Kotlina je baš toliko široka da su ljudi pokraj rijeke Željeznice, koja kroz nju protječe, uspjeli utrpati asfaltni put, spajajući tako desetak sela s Fojnicom i ostatkom svijeta. Samo na jednom dijelu ove kotline nalazi se proširenje veličine nogometnog stadiona. Upravo to mjesto prijeratne vlasti odabraše kao idealno mjesto za odlaganje smeća. Iako za ljude neizgledno i neprivlačno, za životinje je ovo mjesto bilo pravi magnet na kojem su mogle doći do „jeftine“ hrane. Medvjedi, lisice, divlje svinje, gavranovi, vrane, psi lutalice i druge životinje stalno su posjećivale ovo mjesto. Svima je to mjesto poznato kao Smetljište, pa ću ga i ja tako zvati. Kako je Smetljište bilo tik pokraj puta, događalo se da divlje svinje, rujući u potrazi za hranom, cijeli put prekriju kojekakvim otpadom. Jedne su prilike tijekom noći izgurale toliku količinu smeća na put, da je promet bio obustavljen na nekoliko sati, odnosno sve dok nije došao bager s obližnjeg rudnika pijeska i napravio prolaz za vozila. Smetljište se nalazilo točno na pola puta između zavoda „Drin“ i zavoda „Bakovići“. To su ustanove za smještaj mentalno poremećenih osoba. Vjerojatno se sad mnogi pitaju kakve veze 42 imaju ova dva zavoda s lovom. E, pa imaju veze i to velike, ili bolje rečeno imala su. Naime, ove su ustanove trošile velike količine lijekova. Uglavnom su to bili lijekovi za bolesti psihičke prirode, najčešće lijekovi za smirenje. Naravno, mnogima od tih lijekova istekne rok trajanja, a onda bi se to skupilo u vreće i bacalo upravo na Smetljište o kojem pišem. Tu se stvarala veza između lova i ova dva zavoda. Rekao bih da su se divlje svinje pravo bile „navukle“ na ove lijekove. Po njima se točno moglo znati kada su lijekovi bačeni jer bi se tih dana mogle viđati kako u po bijela dana prelaze preko ceste ili rove uopće se ne obazirući na ljude ili aute u prolazu. A onda bi opet nakon nekoliko dana kad ih lijekovi popuste postale plašljive i teško bi se mogle vidjeti osim ponekad noću. Iznad Smetljišta se nalazila malo veća parcela zasađena sadnicama jele, koje su u to vrijeme bile visine otprilike tri metra. Kako je to bila jedina takva parcela u bližoj okolici, uvijek je bila puna divljih svinja, čak bih rekao prepuna. Sjećam se zime kad sam još kao dječak prolazeći s ocem u autu pogledao prema tom gustišu. Svuda po okolnoj šumi bila je kitina od snijega koji je napadao prethodne noći, samo se taj gustiš u toj bjelini isticao kao neka velika crna mrlja. Na moj upit, zašto iz njega izlazi dim, dobio sam odgovor od oca da to nije dim nego para od topline tijela divljih svinja koje su se unutra skrile. Cijele zime, ma koliko snijeg padao, na granama tog gustiša nije se mogao zadržati. To možda približno daje sliku koliko ih je stvarno bilo unutra. Tu su bile sigurne. Hrana je stizala svakodnevno, a u krugu nekoliko kilometara bio je strogo zabranjen lov. Dan prije posljednjeg otvorenja lova na srnjaka prije ovoga zadnjeg rata, nekakav nesretnik slupa „fiću“ u blizini Smetljišta udarivši vepra od nekih 150 kilograma. Kaže, jednostavno nije imao kamo pobjeći. Kad se pojavio iza krivine, cesta je bila prepuna divljih svinja. Nisu bježale čak ni kad je udario jednu od njih. Vjerojatno su noć ili dvije prije stigli lijekovi. Bilo kako bilo lovačko društvo je dobilo tog vepra da za otvorenje lova napravi gulaš. Otvorenje je organizirano na Pogorelici, gdje se nalazi jedan od najvećih i najljepših lovačkih domova u bivšoj Jugoslaviji. Nažalost, nebriga i nemar doveli su do toga da njegov izgled više nije tako impresivan kao nekad. To je bilo prvo otvorenje lova kojem sam i ja prisustvovao. Nisam sudjelovao u lovu jer sam tada bio maloljetan, ali sam se zato naslušao priča iz lova tog dana koliko sam uspio skupiti u uši stalno se premještajući od jedne do druge grupe lovaca. Skupilo se tu dvjestotinjak lovaca i napraviše ugođaj kakav znaju samo lovci napraviti. Bilo je svega, ali na ovakvim feštama gulaš je nešto što nitko ne propušta. Najedoh se kao kralj pa postavih sebi pitanje, što sad. Ako ne znaš kako se ponašati, uvijek gledaj što rade stariji od tebe. Tako sam i ja nakon jela slijedio primjer nekolicine starijih i iskusnijih lovaca te s njima potražih hladovine. Iz sna me prenu glasan žamor i smijeh. Sunce je već zalazilo. Ustadoh tako lagano da gotovo poskočih. Dok sam koračao, imao sam osjećaj da lebdim, kao da je zemlja nekim čudom ostala bez gravitacije. Razgledao sam oko sebe, a tijelom mi je strujala neopisiva mirnoća. Približavao sam se ostalim lovcima, istodobno se čudeći otkud se odjednom stvorilo toliko policijskih automobila i ljudi u plavim uniformama. Svi su veselo pričali i smijali se pa sam zaključio da to valjda tako ide na otvorenjima. Pogledavao sam u nebo. Nešto je gore bilo kako ne treba, ali nikako nisam mogao dokučiti što. Nakon nekoliko minuta saznah i otkud se stvorila tolika policija. Cijelu prethodnu noć primali su pozive zabrinute rodbine lovaca, a zabrinuti su bili jer se nitko od njih te noći nije vratio kući. Sad sam malo duže pogledao ka nebu. „Pa naravno!“ uzviknuo sam. Sunce nije zalazilo nego je tek izlazilo. Prespavao sam cijelo popodne i cijelu noć. I to izgleda ne samo ja, nego svi. Smijali su se policajci a i mi s njima. Kažu, kad su tog jutra došli provjeriti što nam se dogodilo, dočekalo ih je hrkanje dostojno Guinnessove knjige rekorda. Nismo tada još znali što je izazvalo ovakvu navalu spavanja. Počastili smo revnu policiju nezaboravnim gulašom od veprovine, a onda polako kući zabrinutim obiteljima. Sutradan se i mi dobismo priliku nasmijati policiji. Cijela prva smjena „prespala“ je na posao. Tek tada smo povezali gulaš i spavanje. Izgleda da se vepar od kog smo napravili gulaš baš predozirao lijekovima, a konzumirajući njegovo meso i mi s njim. Kažu da je sam Drug za svoga dugog života kad bi ga uhvatila nesanica nakon teških državnih poslova, naručivao ljekovitu veprovinu iz Fojnice. Upravo je to i bio razlog zašto je u tom dijelu lovišta na snazi bila stalna zabrana lova. Znali smo mi, a tako smo je i zvali, da je ta veprovina zapravo bila „l(i)jekovita“, ali to je bila javna tajna nas Fojničana o kojoj se u to vrijeme nije smjelo ništa znati. To su bila vremena kad se duže živjelo ako držiš jezik za zubima. Ima još mnogo događaja vezanih za fojničku veprovinu, ali ne može sve stati u jednu priču. Poslije rata se lijekovi više ne bacaju tek tako, od Smetljišta ostade samo ime što je dobro, ali nema ni veprova kao nekad. Dragan Perica Broj 87, siječanj - veljača 2013. KINOLOGIJA MANIFESTACIJE KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE ZA 2013. 10. 3. Smotra i IPO zec – KU Prijatelji, Čitluk 17. 3. CACT zec – KU Prijatelji, Čitluk 24. 3. Smotra i IPO zec – Stanojevići, KD Čapljina 1. 4. (Uskrsni ponedjeljak) IPO zec – KU Široki Brijeg 6. 4. IPO zec – Škarine, KU Vran, Prozor-Rama 7. 4. Smotra i IPO D. S. – KU Cincar, Livno 7. 4. CACT D. S. – Buna, KU Smiljan Barišić, Mostar 14. 4. CACT D. S. – KU Prijatelji, Čitluk 14. 4. Smotra i IPO ptičari – KU Domaljevac 20. 4. CAC Livno i specijalka šarplaninaca s kandidaturom CAC – KU Livno 21. 4. CACT zec – KU Grude 21. 4. IPO ptičari – Karaotok, KD Čapljina 27. 4. Smotra i IPO D. S. – KU Široki Brijeg 11. 5. Specijalka tornjaka s kandidaturom CAC Tomislavgrad (KU Tomislavgrad i KK Tornjak – Rama) 12. 5. CAC D. S. – KU Cincar, Livno 18. 5. IPO zec – KU Široki Brijeg 18. 5. 1. 6. 2. 6. 24. 8. 24. 8. 25. 8. 25. 8. 15. 9. 15. 9. 21. 9. 22. 9. 28. 9. 29. 9. 5. 10. 5. 10. 5. 10. 6. 10. 20. 10. IPO za službene pse – KD Čapljina CAC – KU Vitez CACIB – KU Vitez CACIB Posušje – KU Posušje CAC Posušje (noćna) CACIB Posušje Specijalka goniča i specijalka KO, SAO, CRT (popodne) Smotra i IPO zec – KU Grude Smotra i IPO D. S. – KU Raduša, Uskoplje IPO ptičari – Karaotok, KD Čapljina CAC zec – KU Grude CACT zec – KU Široki Brijeg IPO D. S. – KU Vitez IPO zec – KU Vitez IPO zec – Stanojevići, KD Čapljina CACT D. S. – KU Široki Brijeg Utakmica „C“ ptičara – KU Domaljevac IPO za službene pse – KD Čapljina BESPLATNI MALI OGLASI DOBITNICI ODLIČJA Nestao lovački pas (brak jazavčar, prerastao) u rajonu Zahor-Zavrtaljka, dana 3. 2. 2013. godine. Otjerao divljač prema selima Smajlovići i Pločari. Sumnja se da je pas ukraden, te molimo sve one koji imaju bilo kakvu informaciju o psu sa slike da se jave na telefon 063 882 615, Goran Gojsilović iz Kiseljaka. • Prodajem tri ženke epanjel bretona s rodovnicima, očišćene od parazita, stare godinu dana, odličnog eksterijera i rada. Tel. 063 386 219. www.lovackisavez-hb.ba Odličje prvoga reda dobio je Martin Marić iz LU„Sava“ Orašje. Odličje drugoga reda dobili su: Đuro Topić, Željko Župarić i Drago Prgić iz LU „Sava“ Orašje, te Zoran Tomas iz HLU „Malič“ Grude. Odličje trećega reda dobili su: Marijan Vulić – posmrtno, Zlatko Tomas – posmrtno, Ljubo Leventić – posmrtno i Mladen Šimunović – posmrtno, članovi HLU „Malič“ Grude; Tomislav Dragoja, Petar Petric, Milan Čutura, Jerko Oreč, Dragan Ćuk, Pavo Kutleša, Zdravko Budimir, Krešo Mitar, Miroslav Lončar, Mirko Galić, Zoran Marić, Jerko Galić, Ivica Jukić, Jerko Jukić i Mario Senjak, članovi LD „Radovanj“ Posušje; Luka Živković, Ivo Ivkić, Marko Dominković, Mirko Porobić, Ambro Živković, Ahmet Nurispahić i Ivo Baotić, članovi LU „Sava“ Orašje. 43 KINOLOGIJA LABRADOR RETRIVER (LABRADOR RETRIEVER) Odličan donosač odstrijeljene divljači Izvrsni su plivači. Kratka i gusta dlaka s koje voda klizi omogućava im da bez posljedica izdrže i niske temperature. Pojedini labradori sposobni su i roniti. Osim za lov koriste se kao vodiči slijepih osoba, terapeutski psi, a odlični su tragači za eksplozivom i narkoticima. OPĆI IZGLED Labrador retriver odaje sliku snažno i skladno građena psa. Poželjna, standardom propisana visina mužjaka iznosi 56-57 cm, a ženki 54-56 cm. Glavna pasminska obilježja labradora su njegova dlaka, glava i rep. Labradori imaju „dvostruko“ krzno. Njegova dlaka je gusta i tvrda s dobrom podlakom koja mu održava tjelesnu temperaturu i u hladnoj vodi. Voda s njega klizi kao kod tuljana. Labradorov rep veoma sliči vi- drinu repu, debeo je u korijenu, sužava se prema vrhu i nije predugačak. Rep mora stajati u ravnini leđne crte, ne smije se savijati preko leđa i ne smije imati kovrčavu dlaku. Glava labradora dosta je široka, uši viseće priljubljene, oči su tamne, pogled bistar, a izraz lica odaje pozornost, inteligenciju i poruku da je riječ o prijateljski nastrojenu psu. U pogledu standarda postoje dosta velike razlike između američkog (AKC) i britanskog standarda (FCI) kod labradora. Britanski labradori su kompaktniji (zbijeniji), kraćih nogu, kvadratični i niži. Američki je standard bliži autohtonom (izvornom) labradoru. Njihovi su labradori viši od engleskih, dužih nogu, nemaju kvadratičan izgled i vižljastiji su od engleskih. BOJE LABRADORA Labrador se pojavljuje u tri standardne priznate boje: crna, žuta i čokoladna. Žutima se nazivaju nijanse od bijele do lisičje crvene boje. Žuti labradori se mogu dobiti od crnih i obrnuto. Pravila nasljeđivanja boje su: ako su oba žuta, štenci će uvijek biti žuti, a nikad crni ili čokoladni; ako su oba roditelja čokoladna, mogu se dobiti žuti ili čokoladni štenci, ali nikada crni. Što se tiče boje nema nikakve razlike u pogledu radnih sposobnosti ili temperamenta. Pojedinci vjeruju da su crni labradori bolji lovci, žuti ljeniji, a čokoladni tvrdoglaviji. Ništa od toga nije točno. Razlog je čista genetika. 44 Geni određuju hoće ili labrador biti taman (crn ili čokoladan) ili svijetao (žut). Tamna boja je dominantna u odnosu na svijetlu. Ponekad je moguće dobiti sve tri boje u jednom leglu, što je rijetkost, ali dogodi se. ŠTO SU RETRIVERI Retriveri su skupina pasa pronalazača i donosača odstrijeljene divljači na kopnu i iz vode. Retriverskoj skupini pasa pripada šest pasmina: labrador retriver, zlatni retriver, ravnodlaki retriver (tzv. Flatcoated), retriver zaljeva Chesapeake, kovrčavi retriver (tzv. Curlycoated) i New Scotia DuckTooling retriver. Prve tri pasmine dobro su poznate i uzgajaju se i kod nas, a druge tri su vrlo rijetke, kod nas ih nema. U uzgojnom pogledu postoje dva tipa uzgojnih linija labradora: radna linija, tzv. field (polje) i izložbena „show“ (pokazati, izložiti) linija. Ova podjela više je izražena u SAD-u nego u Europi. „Field“ Broj 87, siječanj - veljača 2013. KINOLOGIJA linija se uzgaja s naglaskom na lovačke sposobnosti labradora. Kod „show“ linije više pozornosti se poklanja izgledu. PODRIJETLO RETRIVERA Labrador retriver i poluotok Labrador imaju samo zajedničko ime. Po jednoj teoriji ovaj pas vodi podrijetlo od St. John retrivera, psa s kanadskog poluotoka Nova Zemlja – New Foundland. Nije autohtona pasmina već je s ribarima stigao iz Europe. Europski ribari: Portugalci, Bretonci, Baskijci, Englezi i drugi otkrili su vode nevjerojatno bogate ribom. Lovili su u vodama Newfoundlanda najprije kao privremeni, a poslije kao stalni kolonizatori tog otoka. Jedna od pretpostavki je da potječe od portugalskog ovčara koji su na otok donije portugalski ribari. Boravak na tom surovom otoku učinio je od njega jako otporna psa, s izuzetnom sklonošću za vodu, odličnog njuha i smisla za traženje i aportiranje. Prilagođen na vodu pridružio se ribarima u www.lovackisavez-hb.ba svakidašnjem ribolovu. Tamo je bio poznat kao pas Sv. Johna i „mali pas za vodu“ da bi se razlikovao od druge pasmine, velikog Newfoundlanda. Područje St. Jonh (Sv. Ivan) na Newfoundlandu uglavnom su u to vrijeme nastanjivali Englezi. Povijest ove pasmine bilježi da je, godine 1780., guverner Newfoundlanda radi unaprjeđenja ovčarstva zabranio držanje više od jednoga psa po kućanstvu. Stotinjak godina kasnije, godine 1885., uveden je porez na ženke, pa su ljudi ne mogavši ga plaćati uklanjali žensku štenad odmah po koćenju. Prvi labradori iskrcani su u luku Pool Harbour u Dorsetu, glavnom mjestu za trgovinu ribom s Newfoundlandom. Engleski aristokrati (zemljoposjednici), koji su sebi mogli priuštiti držanje štenara, kupovali su pojedine primjerke, koje su križali s engleskim lovačkim psima. Britanski aristokrati kao što je lord Malmesbury (po kojemu je dobio ime labrador), lord Scott, pukovnik Peter Hawker, lord Knutdorf selektivnim su uzgojem najviše doprinijeli razvoju labradora kao lovnog psa i doprinijeli standardizaciji pasmine. Rad gore spomenutih uzgajivača bio je usmjeren prevođenju vodenog psa kao nelovnog, mirnog i jakog, u lovnog psa. Selekcijom i dodavanjem krvi pointera, setera i španijela rado poboljšanja njuha čega se prihvatila uzgajivačnica Gentry. Njihovi ptičari tražili su i markirali divljač, a labrador je pronalazio i donosio (aportirao) odstrijeljenu divljač na kopnu i iz vode. Sredinom devetnaestog stoljeća labrador postaje poznat po svojoj crnoj boji, gustoj dlaci otpornoj na vodu i vidrastu repu. Godine 1899. pojavljuju se žuti psi. U isto vrijeme pojavljuje se i čokoladna boja, ali ona nikada nije dostigla popularnosti prve dvije. NARAV I SOCIJALNO PONAŠANJE Ako vam je potreban pas čuvar, onda nabavite psa neke druge pasmine, jer labrador nije taj. Skupina: FCI VII- retriveri (donosači), dizači divljači (šunjkavci) i psi za vodu. Matična zemlja: Engleska – registriran 1903. u British Kennel Clubu. Namjena: lovački pas, vodič slijepih osoba, policijski i kućni pas. Labrador je pas blage naravi, izuzetno privržen svom vlasniku, a u društvu djece strpljiv i umiljat. Labrador neće nikoga ozlijediti, ali nesporazumi su uvijek mogući. Međutim, ako imate djecu i labradora, kućnog ljubimca, poduka treba biti dvosmjerna. Djecu morate poučiti kako se trebaju ponašati sa psom, a psa kako se ponašati s djecom i ostalim ukućanima. Labradori se redovito dobro slažu s drugim psima i domaćim životinjama, na koje se brzo priviknu. Istina je da mlađi psi, poneseni lovačkim nagonom, ponekad potjeraju perad, ali se od toga brzo i lako odviknu. UPORABA Labradori su višestruko upotrebljivi psi. U lovu su odlični donosači (aporteri) odstrijeljene divljači na kopnu i iz vode. Izvrsni su plivači pri čemu im pomaže „vidrasti“ rep. Kratka i gusta dlaka s koje voda klizi omogućava da bez posljedica izdrže i niske temperature. Pojedini labradori sposobni su i roniti. Osim za lov koriste se kao vodiči slijepih osoba, terapeutski psi, odlični su tragači za eksplozivom i narkoticima. Zbog svoje miroljubive naravi i strpljiva odnosa s djecom, labrador je jedna od najraširenijih pasmina kućnih ljubimaca. STANDARD – 122 Opći izgled. Snažno građen pas, kratak u slabinskom dijelu, vrlo živahan. Široka lubanja. Grudi i rebra duboki i dobro zaobljeni. Karakteristike. Uravnotežen, veoma budan, mekih usta, odlična njuha, s oduševljenjem ide u vodu, odličan pratitelj. Narav. Inteligentan, oprezan i poslušan. S velikom željom pruža radost svom vlasniku. Prijateljske prirode, nikada sa znacima agresivnosti ili plašljivosti. Glava i lubanja. Široka, s jasnim stopom, dobro oblikovana, bez mesnatih obraza. Vilice srednje duge, snažne, ne špicaste. Nosna pečurka široka, dobro formirana. Oči. Srednje velike, pokazuju inteligenciju i dobru narav. Smeđe ili boje lješnjaka. Uši. Ne velike i teške, dobro priliježu uz glavu, visoko i prilično dobro unazad usađene. Zubalo. Vilice i zubi snažni, s potpunim škarastim zubalom. Vrat. Snažan, prelazi uz dobro postavljene plećke. Prednje noge. Plećka duga i koso postavljena. Noge sa snažnim kostima i postavljene koso od lakata do zemlje. Tijelo. Dobre dubine i širine, rebra bačvasta, zaobljena. Leđna linija ravna i snažna. Široke, kratke i snažne slabine. Stražnje noge. Dobro oblikovane, nisu strme, koljeni zglob dobra kuta. Šape. Čvrsto zbijene, s dobro izraženim jastučićima. Rep. Veoma debeo u korijenu, ravnomjerno se sužava ka vrhu, srednje dužine, bez zastavica, odlakan kratkom, gustom i debelom dlakom, koja ga čini okruglim. Pomiče ga radosno. Nikad nošen iznad linije leđa. Dlaka. Prilično oštra, kratka, gusta, ravna s gustom podlakom, koja odolijeva vodi i lošem vremenu. Boja. Jednobojno crna, žuta ili čokoladnobraon. Žuta je svjetlije krem boje od lisičje crvene. Čokoladna može varirati od svjetlije do tamno čokoladne braon boje. Bilo koja druga boja ili kombinacija boja nije dopuštena. Visina. Idealna visina mjerena u grebenu: mužjaci 56-57 cm, ženke 54-56 cm. Testisi. Potpuni, normalno razvijeni, potpuno spušteni u mošnju (skrotum). Mirko Filipović 45 SVIJET GLJIVA PEČURKA (Agaricus macrosporus) Proljetni izazov, a jesenja utjeha gljivara Pri branju, uvijek se teži za što mlađom, ljepšom, mesnatijom pečurkom, a nemalo vesele i veliki primjerci koji se nađu na većim nadmorskim visinama. Pečurka s krške visoravni razlikuje se od one iz polja mekšim mesom i kraćim vremenom pripreme. što mlađom, ljepšom, mesnatijom, a nemalo vesele i veliki primjerci koji se nađu na većim nadmorskim visinama. Pečurka s krške visoravni razlikuje se od one iz polja mekšim mesom i kraćim vremenom pripreme. Nekad, zbog djelovanja sunca i vjetra, klobuk pečurke zna biti ocrtan ispucalim linijama, kao da se mimikrijom želi stopiti s okolnim kršem na kojem raste. Glavna obilježja su obal klobuk ispod kojeg skriva crvene i crne spore koje su indikator je li riječ o jestivoj gljivi. Nije preporučljivo brati pečurke koje je već načeo crv. ĆUDLJIVA VRSTA K ad priroda ozeleni a jurjevske kišice već dobrano natope tlo, kad su šume i šumarci već odjenuti u ono nježno i prozračno lisno zelenilo a divlje trešnje svojim bijelim buketima iskite šumski svod, kad su visibabe, drijenovci, lijeskine rese već gotovo zaboravljeni a šumsko tlo je pokrio naglo izrasli sag niskog raslinja iz kojeg se u podnevnom ranosvibanjskom suncu isparava nakupljena zemna vlaga, e to je pravo vrijeme u livanjskom krškom kraju kad treba poći u potragu za pečurkama, premda meteorološke prilike znaju pomaknuti to razdoblje čak do srpnja. To je razdoblje kad se Borova glava pokraj Livna zazeleni od mladih izbojaka i izdanaka hrasta, lijeske i graba čijem je društvu pečurka osobito sklona. Kvaliteti pečurke s Borove glave doprinosi i plodna, naplavna zemlja crvenica, a na pašnjacima su uočljivi krugovi, krivine i pravci na kojima je trava zelenija nego drugdje. To su pečurišta na kojima se nađe cijela kolonija ili obiteljsko stablo pečuraka, od najmanjih do najvećih. Za njih znaju iskusni gljivari. Vidjet ćete ih kako se lagano i obzirno, često i kriomice šuljaju šumarcima i rubovima šuma, zagledajući nekad i na posve neobična mjesta. Šeću livadama Li- 46 vanjskog polja obraslih topolama, uz obalu rijeka i potoka, pretražuju uvale i vrtače Kruga ispod Cincara, provlače se kroz grabovo i ljeskovo šiblje Orlovače, uz Ivovik i nazad. SVIJET ZA SEBE To su gljivari, tragači za pečurkama. Često nisu baš razgovorljiv svijet ako na kojeg nabasate. Ako vidi da ste više nabrali od njega, tad kaže da je u laganoj šetnji i da je usput nabrao nekoliko komada. Kriju „svoje“ lokacije i svoje znakove po kojima otkrivaju pečurke. Neke ćete, jer im se putovi katkad podudaraju, lako zamijeniti sa skupljačima jestivih puževa. Kao „suputnik“ puževima u vreći često se nađe i pokoja pečurka. Pečurka je često i neizostavan dodatak lovačkim gulašima, kao što rado „surađuje“ s bilo kojim kuhanim mesom. Ako uzmemo u obzir da preko 90 posto pečurke čini voda te da njezino konzumiranje smanjuje broj masnih stanica u krvi, broj triglicerida, tj. odmašćuje jetra, smanjuje tlak, možemo reći da nije zanemarivo djelovanje pečurke na zdravstveni bonitet. Berači pečuraka nemalo su uzbuđeni pri branju, iako to vješto kriju. Uvijek se teži za Kao i ostale gljive tako i pečurka ima svoju otrovnu dvojnicu. Jedina razlika između otrovne i jestive je u tome što otrovna dvojnica ima malo ispupčenje na vrhu klobuka žuto smeđe boje. Stoga iskusni gljivari kažu da se u branju gljiva griješi samo jednom. Isto tako pečurka je ćudljiva pri odabiru svoga staništa. Dvije naizgled iste njive, koje samo cesta dijeli, jedna kao snijegom bude ukrašena pečurkama, a na drugoj nema nijedne. Također se zna ispod kakva jablana u naseljenu mjestu pojaviti veliko stanište pečuraka, a da drugih nema kilometrima daleko. Kako na pojedinim mjestima pečuraka ima u izobilju, ljudi se ne pitaju u kojim se ekološkim uvjetima pojavljuju pečurke. Vjeruje se da je u nekim slučajevima riječ o simbiofilnim vrstama gljiva, takvima koje su svojim micelijima u tlu vezane uz nazočnost druge vrste biljaka. Koliko govori iskustvo ti simbionti su jablan, topola, jabuka, grab, lijeska, a o nekim drugim vrstama možemo tek nagađati. S obzirom na to da je pečurka bliska šampinjonu, iznenadi nas nekad na kojima se mjestima pojavi, tamnim i vlažnim naravno. No unatoč tomu, pečurka će svakog proljeća i jeseni privlačiti svoje ljubitelje i znance. Tomislav-Tomo Penjak Broj 87, siječanj - veljača 2013. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE VINOVA LOZA Nikada dovoljno znanja Za vinovu lozu, njezine plodove i vino znali su još i stari narodi nekoliko tisuća godina prije Krista i opisivali sve njezine dobre utjecaje. Danas, službena medicina poznaje i preporuča grožđe u niz ljudskih potreba, pogotovo kao prevenciju i lijek. Č vrsto sam uvjeren da je vrlo mali broj ljudi u kapljici jutarnje rose na izlasku „velike zvijezde“ promatrao predivnu dugu, kako se ubogo savila u tome malom drhtavom prostoru. Još manji broj ljudi je istu tu dugu promatrao u skamenjenoj dječjoj suzici na nježnom, usnulom licu. A sve se to može lijepo vidjeti, ako je nekomu to zanimljivo i ako želi promatrati takve sitnice koje ama baš ništa ne znače za ljudski život, rekli bi oni što samo usko i jadno bulje kroz prizmu životne zbilje. No, to je uistinu nebitno da bih vas time umarao, ali sam www.lovackisavez-hb.ba morao kao uvod prostrijeti tu misao, plašeći se usput da ćete mi spočitnuti, kako mlataram po opće poznatim i svakomu vidljivim stvarima i pojavama, a i sami znadete da nije baš tako. Ako je ona prvotno spomenuta kapljica rose na svibanjskome mladom listu vinove loze, a ona suzica na mekom lišcu vašega unučića ili vaše kćerčice, onda smo unišli u labirint neopisivih prirodnih ljepota i najsenzibilnijih ljudskih dubina, iz kojih možemo iscijediti toplinu i rumen misli, poput ozarenoga djevojačkog lica. Takvu rumen može, zacijelo, napraviti i čašica rumenoga vina! VINOVA LOZA (VITIS VINIFERA) L. Vitaceae Bilo bi nepotrebno i besmisleno opisivati ovu biljku, govoriti o njezinoj rasprostranjenosti i morfološkim značajkama, dakle o svemu onome što i crni kosovi znadu i koji prije oprobaju slast bobice grožđa od samoga vinogradara. Ali ćemo kazivati o vinogradima koji kriju i zaštićuju mnogu divljač, pružajući joj zaštitu i hranu, jer se po vinogradima ne bi smjelo pucati ni loviti, ako to nije svakomu poznato. Pisat ćemo o ljekovitim svojstvima grožđa, soka, lista, vina, rakije octa..., o čudotvornim i još neispitanim dobrima i ljepotama koje mi ljudi, nažalost poradi svoje nezasitosti i pohlepe, često zlorabimo i na štetu sebe i svojih bližnjih opačinom činimo. Nećemo pisati niti o vrstama, jer znademo da ima nebrojeno sorti, različitih po boji bobice, po obliku, vremenu sazrijevanja i uporabe itd. Nećemo naširoko niti o kemijskim sastavnicama koje su dosada istražene, jer bi nam trebalo mnogo prostora. Ipak, spomenimo bitno: Grožđe sadrži – najviše vode, grožđanoga šećera, mnogih organskih kiselina (vinska, octena, maleinska...), dušičnih spojeva, minerale i njihove soli (kalcij, fosfor, kalij, mangan, natrij, magnezij, klor, silicij, željezo, arsen, jod...), mnogo vitamina (A, B, C, P...), boje, enocijanin i niz drugih tvari koje se ni nabrojiti ne mogu (!) Za vinovu lozu, njezine plodove i vino znali su još i stari narodi nekoliko tisuća godina prije Krista i opisivali sve njezine dobre utjecaje. Danas, službena medicina poznaje i preporuča grožđe u niz ljudskih potreba, pogotovo kao prevenciju i lijek: grožđe je izuzetna i lako probavljiva hrana, potiče sve funkcije jetara, stimulira ukupan probavni trakt i čini ga zdravim, izuzetno dobro i nezamjenjivo djeluje na nadoknadu minerala u organizmu, čisti organizam od svih otrova koje na bilo koji način unesemo u sebe, diuretik je i laksativ. Koje sve ljekovite funkcije ima grožđe: liječi jetra i žuč, izuzetno je vrijedno za srce, tlak i uopće za krvožilni sustav, oporavak od svih bolesti, liječi slabokrvnost, oporavlja od psihičkog i fizičkog umora, povoljno djeluje kod ateroskleroze, reumatizma, preporuča se trudnicama, liječi i u ravnotežu dovodi ukupan živčani sustav... Grožđane kure u trajanju od dva tjedna bile su istinsko osvježenje i oporavak kod mnogih ljudi (dnevno pojesti 1-3 kg grožđa, i u tom razdoblju ne jesti masno, začinjeno niti mlijeko i mliječne proizvode). U opremljenim bolnicama ispiru se žuč i crijeva grožđanim sokom; kod svih bolesti jetara i žuči rabi se mošt kao najbolje sredstvo; kod slaboga srca i bubrega u vene se ubrizga grožđani sok; kod zatvora i hemoroida, nezamjenjivo je sredstvo kod bolesti pluća (dr. Rista Gostuški). Spomenuti biljar preporuča pijenje čaja od netretiranog lišća za sve navedene poteškoće. Nije vam pravdanje umjesno ako kažete da usred zime nemate dovoljno grožđa, jer ga ima na tržištu, a vrlo uspješno svježe grožđe mijenjaju grožđice, pogotovo od crnih sorti! Isto tako, možete u ledenice ostaviti mlado lišće, ili pak osušiti ga i u zimskom razdoblju namakati u hladnoj vodi pa koristiti ili kao varivo ili kao čaj. Narodna medicina ima nebrojeno podataka o uporabi lista, ploda sjemena i cvijeta vinove loze u medicinske svrhe i nemoguće ih je sve nabrojiti. Vjerojatno mnogi čitatelji nisu upoznali činjenicu da u prirodi raste nekoliko vrsta divlje loze (loznica) crnih i bijelih sorta koje su jestive i njima se u prirodi hrani divljač. Također, rastu i divlje loze koje ne daju plodove (grožđe), ali se mogu uspješno rabiti za dugovječnu podlogu, na koju se onda kalemljenjem uspješno nastanjuju vinogradi. Mlado lišće svih vrsta divlje i pitome vinove loze (pod uvjetom da nisu ničim prskane) služi za vrlo ukusnu hranu i lijek. Naše bake su znale listom loze slatko mlijeko pretvoriti u vrlo ukusno kiselo! Kakva vina, rakije i sokove možemo proizvesti od vinove loze, ovom prilikom nećemo kazivati! Blago Lasić 47 GASTRONOMSKI KUTAK Šaran (pijani) Fra Franjo Mabić Š aran, ne prevelik, najviše do dva kilograma, najprije dobro očistite iznutra i ljuske izvana. Ako ne znate, pitajte one koji znaju. Dobro ga posušite i izvana narežite, odnosno zarežite svaka četiri do pet centimetara ukoso po dubini tijela šarana, paralelno od glave prema zatku. Unutra ćete staviti u njega sve mirodije koje obično upo- 48 trebljavate za ribu, od ružmarina i salvije do češnjaka i rajčice. Hvala Bogu, imamo vegetu, koja će spasiti ono što nemate u kući ili nemate naviku koristiti. Također i izvana stavite sve mirodije po šaranu. Podlijete ulja da jedva pokrije dno posude i položite šarana, da se tako peče. Na napola pečena šarana dodajte bijelo vina, barem pola litre. Ne bojte se, vino će brzo nestati. Kada je nestalo vina a ostao onaj lijepi miris začina i vina, a sve je ušlo u gotovo pečenoga šarana, dodajte malo našega vinjaka ili francuskih konjaka, koji su od prirodnih alkohola. Ni slučajno ne dodajte naše konjake, koji su čisti etilni alkohol, odnosno otrov i u hrani, ali i otrov kada se konzumiraju sami. Ovaj konjak ili naš vinjak dodaju se samo radi mirisa ili ako netko želi radi flambiranja, što je jednako lijepo i za oko i okus. Servirajte tako da režete šarana niz dužinu rebara, da ostane lijep pogledati, s cijelom kožom i na tanjuru. Tako serviran će odavati i vašu stručnost i razumijevanje – kompetenciju u pripravljanju ovakvih jela. Vino ili pivo, šaranu je svejedno, on je svoje popio pa se zato i zove pijani šaran. Broj 87, siječanj - veljača 2013. ZABAVNI KUTAK TKANINA KOJA SE JEDNA OD NAJLJEPŠIH PROSTIRE NA ŠTO GLJIVA U BUKOVIM ŠUMAMA, NA SLICI UKRASNI GRM (mn.) POPITI NA... BITI STATIST INSTINKT IGOR TUDOR JUŽNOAMERIČKA DRŽAVA AUTOR: MARIOFIL SOLDO KALIJ ENGLESKI FIZIČAR, FRANCIS WILLIAM GLAVNI, NAJVEĆI DIO, VEĆINA LJESKOVO DRVO ION TIRIAC ČIPKA (SLAVONSKI...) NEKOĆ IGRAČ “hajduka” ANDRIJA GLUMAC MOKROVIĆ OGLAŠAVATI SE KAO SVINJA HVALOSPJEV VODENA BILJKA DRŽAVA, ZEMLJA (MAĐ.) ZORICA KONDŽA LEJDI OREB SINIŠA GLAVAŠEVIĆ STRUČNJAK GRAD U ŠPANJOLSKOJ KREŠIMIR ZUBAK KISIK LOŠ SIN “tONA” DIJAFRAGME TIP RUSKOGA TERETNOGA AVIONA HRV. POLITIČAR PICULA TRIJESKA KOJI PRIPADAJU VAMA PASMINA DIZAJNER I ILUSTRATOR, MIRKO SOKRATOV TUŽITELJ ŠAV NA ŽENSKOJ ČARAPI VRADŽBINE, ČARI, UROCI KISELINA KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha OZNAKA ZA DAMU U ŠAHU Frano Vukoja NEKAD I SAD Mariofil Soldo Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslov je već upisan u mrežu.   B    www.lovackisavez-hb.ba ALO, ARIJEVAC, CAN, ELENAK, EMERIK, EPIGON, ERNANI, EVI, GENEALOG, ISNA, JA, JAR, JI, KIKIRIKI, KINOLA, MIS, ODESA, ONAGER, REĆI, SKIP, SVE MOJE BITKE, SVOJAK, TKALAC, VIDARI, VIMINAL Vratio se imućni lovac iz lova i reče ljutitoj supruzi: – Prije 25 godina bio sam podstanar, vozio „fiću“ i imao ženu od 25 godina, a sad stanujem u vlastitoj vili, vozim „mercedes“ i imam ženu od 50 godina. – Slobodno ti nađi neku novu od 25 godina, a ja ću se pobrinuti da ponovno budeš podstanar i voziš „fiću“ – uzvrati ljutita supruga. LOVAC MLADOŽENJA Mladi lovac u vlastitim svatovima malo više popio pa upita kuma: – Hik, dokle traje ova lovačka večer?! MALO SUTRA Stari lovac zamoli nevjestu da mu očisti i izglača lovačko odijelo. – Malo sutra – odbrusi nevjesta. – U redu, malo danas, malo sutra i unaprijed hvala – zahvali stari lovac diplomat. VIŠE SREĆE Mladi lovac za Novu godinu oglasio se na internetskoj mreži: „Djevojkama koje me nisu upoznale u 2012. želim puno više sreće u 2013. godini!“ DIGLI MU PLAĆU Lovac radi u tvrtki u kojoj plaće kasne mjesecima te se „pohvali“ kolegama: – Digli mi plaću sto posto. – Čestitamo – čestitaše mu. – Ma, digli mi je skroz, sto posto, nemam je nikako! 49 IN MEMORIAM je još jedan udar. On nam ga je oteo iz naših redova, gdje je imao još mnogo toga reći i uraditi. Smrću pokojnog Vlade najviše su izgubili njegova obitelj, lovna jedinica Hum, te lovačka udruga u cjelini. LO „Vitez“, Vitez IVAN BORAS-RESKANOVIĆ (1940. – 2012.) MARIJAN ILIĆ (1944. – 2013.) Položio lovački ispit u našoj Udruzi, odlazi u Kanadu gdje živi i radi. Po povratku u domovinu ponovno aktivira svoje članstvo u Udruzi. Časno i pošteno ispunjava svoje obveze kao lovac i čovjek. Smrt ga rastavlja od nas lovaca, njegovih kolega, s kojima se rado družio. Na svemu što je učinio za lovstvo i oko lovstva zahvalni su mu lovci sekcije Vitina i HUL „Kravica“ Ljubuški. U 69. godini života, redove naše Udruge napustio je naš kolega i prijatelj Marijan Ilić. Bio je uzoran lovac i istaknuti član sekcije Boće. Znao je što znači biti lovac i što kao takav treba činiti, kakav primjer treba drugima davati. Bila nam je čast družiti se s njim i u ovoj prigodi zahvaljujemo mu za sve što je učinio za našu i svoju udrugu i sekciju. HUL „Kravica“, Ljubuški LSUG „Jarebica“, Štrepci NIKO OROZ (1947. – 2012.) IVAN ŠUTALO (1958. – 2012.) Nakon kraće bolesti zauvijek nas je napustio naš kolega i prijatelj Ivan Šutalo, član ogranka Svitava i njezin dugogodišnji predsjednik. U svome tridesetogodišnjem lovačkom stažu dao je velik doprinos razvoju lovstva i lovačke etike. Svima nama koji smo ga poznavali ostat će u trajnoj uspomeni, a poglavito članovima njegova ogranka Svitava. Počivao u miru Božjem. Pošten i častan čovjek, prijatelj, pravi kolega, poštovao druge i poštovan od svih, veliki zaljubljenik u prirodu, malo je lijepih riječi kojima bi se moglo opisati počasnog člana sekcije Gojevići koji iznenada napusti redove naše udruge, Niku Oroza. Iako sam nije često išao u lov, ne možemo zaboraviti iskru koja se pojavljivala u njegovu oku dok bismo mu prepričavali događaje po povratku iz lova. Uvjereni smo da sad s nekog boljeg mjesta prati svaki naš izlazak u lovište s istim onim žarom dok je bio među nama. Niko, velika Ti hvala u ime svih članova Društva. Počivaj u miru Božjem. LD „Jeleč“, Žepče 50 LD „Radovanj“, Posušje STJEPAN MARKOTA (1937. – 2012.) Iznenada, u 63. godini života, preminuo je naš kolega i prijatelj Ferdo Brkić, jednostavnije – naš Deda. Nenadoknadiv je to gubitak njegovoj obitelji, no istodobno su i lovačka obitelj, njegova sekcija Rasno-Dužice i Društvo u cjelini zauvijek ostali bez čovjeka koji je bio i ostao primjer istinskog lovca i ljubitelja prirode. Svjesni da mu dugujemo zahvalnost za ono što je učinio kao lovac, ostaje nam sjećanje na njega i vjera da će naći vječni mir u Bogu. Sve članove našega Društva potresla je vijest da nas je zauvijek napustio jedan od najstarijih naših članova, naš Stjepan. Bio je jedan od utemeljitelja Društva, njegov vrijedni i zaslužni član, dobitnik Odličja III. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Tijekom cijeloga lovačkog vijeka iskazivao je ljubav prema lovu, prirodi i lovačkim druženjima. Hvala mu za sve trenutke provedene s njim i za sve ono što je učinio za naše Društvo. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg LD „Jarebinjak“, Rakitno VINKO KOŽUL-KRIŽANOVIĆ (1933. – 2013.) U nedjelju 10. veljače 2013., nakon kraće bolesti, u 80. godini života preminuo je naš dragi prijatelj i dugogodišnji član Društva, lovac Vinko Kožul-Križanović. Ostaje sjećanje na njegovu društvenu narav, vedar duh i osobito lijepe uspomene na lovačke dane provedene s nama iz lovne jedinice Kočerin. Dragi Vinko! Neka ti Gospodin podari pokoj vječni! Tvoje kolege lovci. LD „Rujan“, Kočerin Nakon kraće i teške bolesti, u 59. godini života, 31. prosinca 2012., iz naših redova zauvijek je otišao naš cijenjeni kolega, lovac i prijatelj Vlado Maros. Član naše lovačke udruge postao je u ratnim godinama, u trenucima kad se vodila bitka za opstojnost na ovim prostorima. U tome je i on dao svoj obol. I to baš u redovima lovačke postrojbe. Bio je skroman i častan čovjek, zaljubljenik u prirodu i lov, a posebno je volio lovačka druženja, prije i poslije lova. Ulov mu nikad nije bio u prvom planu. I dok se uspješno borio s opakom bolešću, uslijedio Iznenadnom smrću redove našega Društva zauvijek je napustio naš kolega lovac i prijatelj Franjo Planinić, član sekcije Cerno. U svome lovačkom stažu dao je nemjerljiv doprinos razvoju lovstva i lovačke etike. Njegovim odlaskom izgubili smo velikog zaljubljenika u lov i lovačka druženja, za koja je uvijek nalazio vremena. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je časno i pošteno, s mnogo ljubavlju i krajnje odgovorno. Za sve ono čime je doprinio razvoju i boljitku našega Društva, velika mu hvala. Svima koji smo ga poznavali ostat će u trajnoj uspomeni, a poglavito članovima njegove sekcije Cerno. Počivao u miru Božjem. LD „Golub“, Čitluk TOMISLAV BABIĆ (1933. – 2013.) Iznenadnom smrću, napustio nas je naš dragi Tomislav, član sekcije Vitina. Bio je principijelan i predan lovu i svemu oko lovstva. Njegov rad i ljubav ostavili su neizbrisiv trag na mladim lovcima, i bit će vječno svjetlo mladim naraštajima. Mi lovci njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za sekciju Vitina i Udrugu. Počivao u miru Božjem! HUL „Kravica“, Ljubuški FRANJO PLANINIĆ (1954. – 2013.) VLADO MAROS (1954. – 2012.) Zauvijek nas je napustio naš član i dragi prijatelj. Kao dobar lovac, a prije svega dobar čovjek, ostat će u trajnom sjećanju svih koji su ga poznavali, a osobito nas lovaca. Počivao u miru Božjem! U 71. godini života, redove našega Društva i svoje sekcije Vinjani zauvijek je napustio naš prijatelj, kolega i dugogodišnji član Mirko Galić. Pokojni Mirko, za svoga lovačkog života obnašao je visoke i odgovorne dužnosti u Društvu. Između ostalog bio je i predsjednik Društva, a nakon toga proglašen je njegovim počasnim članom. Za zasluge u lovstvu odlikovan je najsjajnijim odličjima Lovačkog saveza Herceg Bosne. Kao čovjek bio je rado viđen u svakom društvu, posebice među lovcima. Njegovom smrću naše je Društvo izgubilo velikog čovjeka, a lik i djelo pok. Mirka ostati će nam u trajnom sjećanju. Počivao u miru Božjem. HLD „Vepar“, Fojnica LD „Galeb“, Čapljina ANTO TOMIĆ (1935. – 2012.) MIRKO GALIĆ (1942. – 2012.) FERDO BRKIĆ-DEDA (1950. – 2013.) ANTO FILIPOVIĆ (1939. – 2012.) NIKO PETRUŠIĆ (1940 – 2012.) Nakon kratke i teške bolesti, napustio nas je zauvijek naš dugogodišnji član, istinski prijatelj prirode i lova. Do posljednjeg dana vodila ga je ljubav prema prirodi, lovu, a napose prema lovačkom druženju. Za naše Društvo, nije štedio ni vrijeme ni sebe i uvijek je bio spreman priskočiti savjetom i radom. Velika Ti hvala, dragi Niko, na svemu što si uradio za naše Društvo. Počivaj u miru Božjem! LD „Jeleč“, Žepče Dana 28. studenoga 2012., nakon kraće a teške bolesti, redove našega Društva zauvijek je napustio naš Anto. Smrt ga je zatekla na dužnosti člana Upravnog odbora LD „Sokol“. U svojoj kratkoj lovačkoj karijeri dao je značajan doprinos u radu našega Društva. „Inspektor“, kako su ga zvale kolege, imao je izražen smisao za šalu i druženje s prijateljima lovcima. Pozitivna energija koju je pokazivao ostat će u sjećanju svih naših članova. Sekcija Lipovac-Ulović, koje je bio član, izgubila je aktivnog člana, dobra prijatelja i uzorna kolegu i lovca. Počivao u miru Božjem. LD „Sokol“, Nova Bila Broj 87, siječanj - veljača 2013. SA ZAJEDNIČKOG LOVA U GRUDAMA I USKOPLJU