INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, OŽUJAK - TRAVANJ 2011. GODINA xIV., BROJ 76. Smeđi medvjed Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi Luksuzni brzojavi LX – 12 LX – 17 LX – 18 LX – 104 GL Sve vrste brzojava: obične, luksuzne i glazbene brzojave moguće je poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar. Za više informacija nazovite besplatni info telefon 080 088 088! www.post.ba LX – 5 LX – 1 LX – 102 GL u svakom domu . . . Pogled s č ..... iz sadržaja ..... str. 5. eke Sto maraka članarine! Ne, to nije dovoljno Dragan Naletilić Sastanak Povjerenstva za lovno streljaštvo K “Pucat“ će se u Domaljevcu i Kreševu ..... str. 7. Županijsko vijeće za lovstvo Središnje Bosne Nužna je još veća suradnja među društvima ..... str. 9. Smeđi medvjed Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi ..... str. 16. LU “Jadran”, Neum Morski i lovni turizam, ruku pod ruku ..... str. 38. Otrovnice u našim lovištima Poskok, naša najveća i najopasnija otrovnica, i riđovka, naša najraširenija otrovnica oliko znam, u našim je lovačkim udrugama godišnja članarina uglavnom sto KM, kod nekolicine nešto malo više. A tako je, izgleda, i u udrugama članicama druga dva saveza. I to traje već godinama i godinama. Sto KM?! Zašto baš sto? Zašto nije, primjerice, pedeset, ili sto dvadeset, sto osamdeset? Što je to toliko magično u toj „stotki“? Sve mi se čini da je netko nekada, kad je sto maraka često bila „mjera za sve“, odlučio, bez mnogo planiranja i računanja, i godišnju lovačku članarinu ukalupiti u nju. „Orlu“, dakle, ništa ne dodavati, ali ni oduzimati, bez velika kusuranja. Iskreno govoreći, već davno je sazrelo vrijeme za povećanje članarine. Ne samo zato što je ovdje novac, znači i tih sto maraka, značajno izgubio na svojoj vrijednosti, nego i zato što su narasle potrebe u lovstvu. Znam, odmah će se naći onih koji će „na nož“ dočekati ovakav stav i koji će navesti sto i jedan razlog, i sve učiniti, da se ne mijenja visina članarine. Razumljivo je to, ljudi, u načelu, teško prihvaćaju „udar“ na svoj džep. Čudni su, međutim, argumenti kojima neki od njih dokazuju ispravnost svoga stava. Nekima ne treba ni Savez, ni udruga, ni lovočuvar, ni tajnik, ni ured, ni Hoop, ni... Oni, tako kažu, mogu bez svega toga. Dovoljna im je puška, pas bez rodovnika i – u lovište. A tamo, što bude, valjda će nešto „naletjeti“. Ovakvi su obično i najglasniji, pa bez velike muke nađu sljedbenike. I tako to traje, kad dođe skupština i prijedlog o povećanju članarine, redovito od toga ne bude ništa, zastupnici glasuju protiv i sve ostaje po starom. A čelnim ljudima u sekcijama i članovima upravnih odbora lovačkih udruga takva demokracija taman dobro dođe, ne želeći se zamjeriti svome članstvu samo kažu, evo, ja jesam za povećanje, ali što ću kad nije baza za to. Ne daj Bože malo utjecati na tu bazu, pa i zamjeriti joj se. A ima i onih čelnika, ne mali broj, koji su kruti zagovornici postojećeg stanja što se članarine tiče. U njihovim se udrugama ništa ne radi, nemaju lovočuvara, ureda, ne ulažu u lovno streljaštvo, kinologiju, jedino što poštuju je lovni kalendar, odnosno maksimalan broj lovnih dana. Što lovci, tj. baza neće da prihvate povećanje članarine, „kriva“ su i vodstva udruga. Kako to jednom napisa Vlado Bošnjak, dobar poznavatelj lovačke prakse, svjedoci smo situacije u kojoj lovac, kad se „smiluje“ dati tih sto maraka, misli kako je time stekao poziciju da mu netko sve servira. A zašto bi taj netko to radio, ni na kraj pameti mu nije to upitati. Doduše, za takvo stanje „zaslužni“ su i ljudi koji godinama „za ništa“ rade kojekakve poslove u udruzi, pa su navikli članstvo na komfor u tom pogledu. A vrijeme besplatna rada, jednostavno, curi, ako već nije iscurilo. Profesionalizam i plaćanje, u tom smjeru stvari idu. Bilo bi normalno da se adekvatno vrjednuje rad u lovačkoj udruzi, pa i novčano. Ne mora to biti, i ne može, neka „masna“ zarada, ali plaćati se mora. S kojim se pravom može od nekoga očekivati da troši svoje vrijeme i svoj novac, da bude dežurni krivac kojekakvim pametnjakovićima, i da kvalitetno i na vrijeme odrađuje svoje obveze? Lov danas ne može biti socijalna kategorija. Onaj tko želi biti dijelom lovačke populacije, mora biti spreman i na sve veća financijska odricanja. Jedno od njih je i lovačka članarina. Sa sto maraka članarine, udruge ne mogu živjeti. Mnoge ni opstati. Sto pedeset, dvjesto? To bi već bilo nešto, barem u ovome trenutku. Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 OBLJETNICE DVADESETA OBLJETNICA ZAUSTAVLJANJA TENKOVA S jedne strane tenkovske, s druge lovačke cijevi Kad je kolona tenkova iz Mostara krenula prema Širokom Brijegu, ovdašnji je puk odlučio – nema prolaska. A lovci, ne samo širokobriješki, uzeli su oružje u ruke i bili spremni, ako zatreba, i upotrijebiti ga. Njihova je uloga u tom povijesnom događaju nemjerljiva Vlado Bošnjak N eću politiku u svoju butiku – poznata izreka Meštra iz Velog mista – vrijedi i za naš Hoop. Iako se sve ovo vrijeme izlaženja uredništvo drži toga načela, jer u temeljnim odredbama statuta lovačkih udruga i Saveza stoji da smo nestranačka i nepolitička udruga građana, u ovom ću se osvrtu ipak donekle dotaći politike. S razlogom. Sedmi svibnja 1991. godine. Lijepo i sunčano jutro u Širokom Brijegu nagovještavalo je uobičajeni radni dan. I dok se po kafićima još ispijala jutarnja kava, brzinom munje proširila se vijest – uz Žovnicu, iz Mostara ide kilometarska kolona tenkova. Za većinu strah, nevjerica i pitanje, što će se dogoditi. No nije se sjedilo skršenih ruku. Veličina pojedinaca najčešće je u tome što su u određenim, posebice kriznim trenutcima sposobni donositi brza i odlučna rješenja. Tako je bilo i oko ovoga događaja. Za čas su na granici širokobriješke i mostarske op- Sa strelišta na Mostarskom blatu 4 Godine 1993., podignut je jarbol sa zastavom na mjestu zaustavljanja tenkovske kolone ćine Mladen, Marinko, Damir, Ivan, Miroslav … postavili svoja teretna vozila i put je bio blokiran. Kolona je žurila prema Širokom Brijegu, ali puk je rekao – NEMA PROLAZA! Bez obzira na tenkove s uperenim cijevima. Tri je dana trajalo nadmudrivanje dviju strana o uvjetima prolaska kolone. Danas povjesničari i vojni analitičari ovaj događaj smatraju ključnim u otupljivanju oštrice srbočetničke agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Ove godine, na dvadesetu godišnjicu ovog događaja, uz ostale sadržaje upriličeno je i svečano otvaranje lijepo uređenog spomen-obilježja. A sada ona druga strana ovoga događaja, koja ima veze s lovstvom. Naime, nasuprot tenkovskim cijevima, iza zidova, drača, kuća, karoserija kamiona bile su u pripravi lovačke puške i velika i junačka srca onih koji su ih držali u rukama. Bili su to lovci ne samo iz širokobriješkog Mosora nego i iz okolnih društava, sve do Imotskog. Lovačke grupe bile su raspoređene i po okolnim brdima jer se najavljivao desant. To lovačko oružje i ostalom je puku davalo određeno samopouzdanje i vjeru u sebe. Nema dvojbe, da ga je tada trebalo upotrijebiti, bilo bi učinkovito. Dvije godine poslije, u jeku Domovinskog rata, na inicijativu Marinka Hrkaća, predsjednika LD „Mosor“ iz Širokog Brijega i Lovačkog saveza Hrvatske zajednice Herceg Bosne, na mjestu zaustavljanja tenkova lovci su podigli jarbol i upriličili svečano podizanje zastave Herceg Bosne. Nekoliko je godina bilo tako, a onda su ovaj ceremonijal preuzeli politički subjekti iz Širokog Brijega i Mostara. I još jedan događaj vezan za ovaj dan. Sada već tradicionalno natjecanje u streljaštvu lovaca LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, koje je i službeno ušlo u protokol općinske manifestacije „Svibanjska sjećanja“, održava se svake godine u povodu ovoga događanja. Od prošle godine u ovo natjecanje uključili su se i strijelci LD „Jarebica“ iz Mostara. Lovci, kao tada jedina legalno naoružana formacija u hrvatskom nacionalnom korpusu, mogu biti ponosni na svoju ulogu u ovom povijesnom događaju. I poslije, u Domovinskom ratu, lovci i oružje koje su imali dalo je, posebice u početku, nemjerljiv doprinos otporu agresoru. Zato i na stranicama našega lovačkog glasila o ovome trebamo govoriti. Da se ne zaboravi. Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ SAVEZA SASTANAK POVJERENSTVA ZA LOVNO STRELJAŠTVO “Pucat“ će se u Domaljevcu i Kreševu Usvojen program i kalendar lovnostreljačkih natjecanja za 2011. godinu, a raspravljalo se i o mogućem natjecanju na državnoj razini žen je optimizam da se upravo na novom strelištu u Čapljini iduće godine održi jedno od streljačkih natjecanja na razini Saveza. Po završetku rasprave po točkama dnevnog reda, sudionicima sastanka, u svojstvu domaćina ovogodišnjega Otvorenog prvenstva Saveza, obratio se predsjednik LU„Kuna“ iz Domaljvca Joso Leovac. Zahvalio je Savezu na ukazanom povjerenju za organizaciju natjecanja i izrazio za- Ivica Lučić L ovnom streljaštvu kao veoma bitnom segmentu lovstva, Lovački savez Herceg Bosne već godinama pridaje veliko značenje. Brojne su lovnostreljačke aktivnosti, manifestacije, natjecanja i uspjesi obilježili proteklo razdoblje, a da će i ova godina biti bogata streljačkim aktivnostima najbolje govore odluke donijete na sastanku Povjerenstva za lovno streljaštvo održanom 12. travnja ove godine u sjedištu Saveza u Mostaru. Prvi put u novom sazivu, sastanku Povjerenstva predsjedao je Ivica Bačić, a nazočili su mu Slavenko Lasić, Đuro Oršolić, Zvonko Udovičić, Stipan Sičenica i Marko Cvitković, članovi Povjerenstva, te djelatnici Saveza Vlado Bošnjak i Ivica Lučić. Sastanku je, u svojstvu gosta, nazočio i Joso Leovac, predsjednik Lovačke udruge „Kuna“ iz Domaljevca. Na sastanku se rasparavljalo o streljačkim aktivnostima i natjecanjima održanim u protekloj godini, o čemu je podneseno i detaljno izvješće. Izvješće je usvojeno, uz jednoglasnu ocjenu da su sve planirane zadaće uspješno realizirane i da je u svim segmentima streljaštva, bez obzira na poteškoće, ostvaren značajan napredak. Također, nazočni članovi Povjerenstva podnijeli su izvješća o stanju i aktivnostima u lovnom streljaštvu na županijskim razinama, ističući kao najčešće probleme narazumijevanje i izostanak potpore čelnika lovačkih udruga te nezainteresiranost lovaca za bavljenje lovnim streljaštvom. Rješavanje ovih problema istaknuto je kao jedna od težišnih zadaća u budućem radu Povjerenstva. Glavna tema sastanka, o kojoj se i najviše raspravljalo, odnosila se na program i kalendar lovnostreljačkih natjecanja i aktivnosti u 2011. godini. Kad su u pitanju streljačka natjecanja, Povjerenstvo je razmatralo mogućnosti i opcije održavanja natjecanja na razini županijskih vijeća za lovstvo, na razini Saveza te na državnoj razini. O natjecanju na razini županijskih vijeća za lovstvo, zaključeno je da se organiziraju između lovačkih udruga članica Vijeća kao selekcijska prednatjecanja za natjecanja koja će uslijediti na razini Saveza. Na razini Saveza, odlučeno je da se organiziraju dva natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu – disciplina trap, koje će se održati 28. svibnja 2011. na strelištu Lovačke udruge „Kuna“ u Domaljevcu i Prvenstvo članica Saveza u lovnom streljaštvu – disciplina trap, koje će se održati 6. kolovoza 2011. na strelištu Lovačkog društva„Tetrijeb“ u Kreševu. Kad je riječ o streljačkom natjecanju na državnoj razini, o čemu se već nekoliko godina ozbiljno razmišlja i progovara u Lovačkom savezu Herceg Bosne, zaključeno je da se ovo pitanje pokrene na razini Savjeta lovačkih saveza BiH, te da se tri lovačka saveza u BiH dogovore o organiziranju streljačkog natjecanja na državnoj razini, što bi bio veliki korak u razvoju i afirmaciji lovnog streljaštva u Bosni i Hercegovini. Razmatrajući pitanja vezana za financiranje lovnoga streljaštva na razini udruga i izgradnju strelišta, Povjerenstvo je www.lovackisavez-hb.ba Prvi sastanak Povjerenstva u novom sazivu predložilo da se u Financijskom planu svake lovačke udruge za tekuću godinu planira i novac za lovno streljaštvo i da to bude obvezna stavka iz koje će se financirati streljačka natjecanja i izgradnja strelišta. Na sastanku je sa zadovoljstvom konstatirano da je, nakon izgradnje strelišta na Kupresu prošle godine, ove godine započeta izgradnja strelišta u Čapljini. Izra- dovoljstvo i spremnost svoje lovačke udruge da bude domaćin natjecanja, ističući da imaju kvalitetnu infrastrukturu, iskustvo i znanje, i da vjeruje da će uz tradicionalnu posavsku gostoljubivost biti dobri domaćini. Neka ove riječi Jose Leovca budu ujedno poziv i motiv lovačkim udrugama i strijelcima da dođu u Domaljevac natjecati se i družiti na lovački način. DOBITNICI ODLIČJA Odličje prvoga reda dobili su: Jure Musulin-Đur, Tadija Rebac, Jakov Krešić i Ševko Lizde iz LD „Galeb“, Čapljina; Jozo Miličević, Marinko Zelenika i Slavko Čuljak iz LD „Vepar“ Prozor – Rama. Odličje drugoga reda dobili su: Ivan Bošnjak, Ivan Mandić, Vinko Čolak, Vlado Jelić, Nikola Zovko i Zdenko Milićević iz LD „Mosor“, Široki Brijeg; Ivan Bakalar, Mirko Zovko, Niko Žilić i Stjepan Brajković iz LD „Galeb“, Čapljina, te Božo Grgić iz LD „Fazan“, Odžak; Ivan Lovrić, Nikica Drežnjak, Božo Jakovljević, Marko Barišić, Vlado Džalto, Ivan Krešo i Vlado Brizar iz LD „Vepar“, Prozor – Rama. Odličje trećega reda dobili su: Žarko Bošnjak, Cire Šaravanja, Jozo Marušić, Branko Slišković, Miljenko Zovko, Miljenko Crnjac, Damir Milićević, Ivan Gilja i posmrtno Jozo Lasić, svi iz LD „Mosor“, Široki Brijeg; Vinko Kordić, Đure Pavlović, Damjan Jarak i Salko Zaklan iz LD „Galeb“, Čapljina, te Muradif Omerbašić, Nihad Hodžić-Mehić, Dragan Martinović, Husein Šišić, Nihad Huremović, Pero Kovačević, Mato Topolovac, Nedžad Garić, Stjepan Ilić, Mustafa Puzić, Marko Kljajić, Mato Ivelj, Sretko Kovačević, Matije Jurić, Tado Karlović, Hasan Jašarević, Blaž Majić, Sulejman Puzić, Mika Lešić i Amir Omerbašić iz LD „Fazan“, Odžak; Vlado Soldo, Anto Lončar, Vladimir Drežnjak, Vladimir Brizar, Jure Beljo, Žarko Zelenika, Rade Ivanko i Petar Baketarić iz LD „Vepar“, Prozor – Rama. 5 IZ SAVEZA ZAJEDNIČKI SASTANAK DVAJU ŽUPANIJSKIH VIJEĆA ZA LOVSTVO Jednoglasno prihvaćeni veoma bitni zaključci Ugodan ambijent, ugodno radno ozračje Dragan Naletilić B rojni su zajednički interesi i problemi lovaca iz dviju susjednih županija, Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske. Sastanak, upriličen 27. travnja 2011. – svojevrsno međužupanijsko vijeće – korak je naprijed, što je potvrdio i Ilija Vrljić, predsjednik Saveza, riječima: „Pozdravljam ovu inicijativu, i bilo bi dobro ovakav sastanak upriličiti jednom godišnje. Čim ste se sastali, već to je korak naprijed. Razgovarajući otvoreno i dobronamjerno, smanjit će se mogućnosti za kojekakve glasine i međusobne podjele“. Sastanak je, kao domaćin, otvorio Ivan Primorac, predsjednik LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, a Vlado Bošnjak, djelatnik Saveza i svojevrsni moderator ovoga sastanka, predložio je teme i svaku od njih ukratko obrazložio. Spomenut ćemo nekoliko zanimljivih podataka koje je Bošnjak iznio, i nekoliko njegovih ocjena Džinks i Doni, predsjednici vijeća 6 stanja u lovstvu, primjerice: „Hercegovačko-neretvanska županija ima 8 lovačkih udruga i 2147 članova, a u Zapadnohercegovačkoj županiji je 7 udruga i 2465 članova, što je ukupno 4612 lovaca. A to je oko 55 posto članstva Lovačkog saveza Herceg Bosne … Ukupna površina lovišta u Zapadnohercegovačkoj županiji je oko 125.000 hektara, što je malo više nego što ima općina Livno, a broj lovaca u Livnu dvostruko je manji od broja lovaca u širokobriješkom Mosoru … Prošla su vremena kad je priroda mogla pružiti lovcima divljači više nego je trebalo. Danas je došlo vrijeme da se moramo pomučiti za svaki primjerak divljači u lovištu … Lovac, kad plati 100 KM, hoće sve servirano, a često je teško naplatiti i tih 100 KM …“ Na sastanku se razgovaralo o visini lovačke članarine za sezonu 2012./2013., o otvaranju i zatvaranju sezone 2011./2012. te o zakonskim propisima u lovstvu. U raspravi o visini lovačke članarine sudjelovali su svi akteri sastanka. Iz njihovih riječi jasno su se vidjeli mnogi problemi s kojima se susreću njihove lovačke udruge, a mnogi od njih izravna su posljedica manjka novca, tj. nedostatne lovačke članarine. I svi su se složili da članarinu treba povećati, jer se s ovom, jednostavno, ne može opstati. S tom ocjenom složio se i Ivica Lučić, tajnik Saveza, i dodao: „Društva su se uspavala, a Zakon o lovstvu mnogo traži. Dolazi vrijeme profesionalaca, plaćanja, i vrijeme je da se stvari malo drukčije postave i slože“. Nakon rasprave, jednoglasno je usvojen sljedeći zaključak: Za sezonu 2012./2013., godišnja lovačka članarina bit će 150 KM. U tih 150 KM uključeno je 30 KM na ime odstrjela divljači. Ovaj zaključak, naravno, nema obvezujuću dimenziju, ali ima svoju težinu i nakon njega bit će mnogo lakše donositi odluke o povećanju članarine tamo gdje se takve odluke donose. Oni koji su se na ovome sastanku izjasnili za ovu odluku – a svi su to učinili – ne bi trebali, pod kojekakvim pritiscima, mijenjati svoje mišljenje. O otvaranju i zatvaranju lovne sezone, odnosno o lovnom kalendaru, već dugo se lome koplja. Ovaj problem opterećuje rad udruga, narušava međuljudske odnose i izaziva brojna nezadovoljstva. Istina, Zakon o lovstvu je jasan u pogledu kalendara lova, i svaka udruga ima pravo organizirati lov na svoj način, poštujući zakonske odredbe, što se sada i čini. Međutim, nastalo je pravo šarenilo u pogledu početka i završetka lova. Neki jesenju lovnu sezonu otvaraju 1. listopada, neki prve nedjelje u listopadu, neki druge, a neki u posljednjoj nedjelji listopada, što zbunjuje obične lovce. Istina, ima i opravdanih razloga za to, ovisno o tome je li udruga „brdska“ ili „nizinska“, ali su i više nego opravdani razlozi da se postigne dogovor oko ovog pitanja. U raspravi, gotovo stidljivo bi se provuklo i poneko mišljenje tipa „moramo i mi otvoriti sezonu kad su je otvorili oni tamo“, što je do sada redovito bio argument za održanje ovoga šarenila. No kad se, nakon rasprave, pristupilo glasovanju o prijedlogu, sve su ruke opet bile u zraku, što znači da je prijedlog postao zaključkom. A prijedlog je glasio: Jesenja lovna sezona (2011./2012., op. a.) otvara se druge nedjelje u listopadu, a zatvara se posljednje nedjelje u siječnju, s tim da se zec lovi do 31. prosinca. Lov s goničima završava se prve nedjelje u siječnju. Tijekom veljače, organiziranim hajkama, loviti štetočine. Lov prepelice počinje druge nedjelje u kolovozu, a završava s kalendarskim, odnosno zakonom propisanim završetkom lova na prepelicu. U sklopu ove teme, raspravljalo se i o lovu blagdanima i praznicima. Kao rezultat, opet jednoglasno, usvojen je sljedeći zaključak: Lovni su dani 3., 18. i 25. studenog te 1., 2. i 6. siječnja, a nelovni su 1. i 2. studenog te 25. i 26. prosinca. O primjeni zakonskih propisa u lovstvu govorilo se u kontekstu postojećih (i nepostojećih) zakona o oružju te kako se to reflektira na rad lovačkih udruga. Prevladava mišljenje kako treba oduzimati oružje onim lovcima koji nisu platili članarinu, što je opet, na određeni način, sastavni dio zakonskih odredbi o držanju i nošenju oružja. Kao zaključak, stav je većine da inicijativa za kontrolu lovačkog oružja (njegove ispravnosti i zakonitosti) prema policiji mora krenuti iz lovačkih udruga, a ne obrnuto. Ocjenjujući sastanak, Ivan Primorac je izrazio zadovoljstvo pristupom i zaključcima, a sličnoga su mišljenja bili i Doni Mikulić i Željko Džidić Džinks, predsjednici dvaju županijskih vijeća za lovstvo. Sudionici sastanka: Ivan Primorac, Vlado Bošnjak, Željko Džidić Džinks, Mario Herceg, Matan Pavlović, Miran Radišić, Doni Mikulić, Zoran Bakula, Ivan Đerek, Ljubo Pavković, Zdravko Matijić, Ivica Bačić, Dragan Ostojić, Josip Vekić, Mate Mikulić, te gosti iz Saveza: Ilija Vrljić i Ivica Lučić. Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ SAVEZA ŽUPANIJSKO VIJEĆE ZA LOVSTVO SREDIŠNJE BOSNE Nužna je još veća suradnja među društvima Od koncesije još nema ništa, potreban je dakle novi dogovor sa susjedima. Uz to, glavne teme ovoga sastanka bile su krivolov, suradnja među društvima u pogledu ujednačavanja kriterija i normativnih akata te nezadovoljstvo formiranjem posebnog lovišta na području Vranice jer su u posljednjih 20-ak godina kriteriji u ovoj oblasti potpuno izmakli kontroli. Istaknut je i jedan problem koji posebno zabrinjava i koji se širi u skoro svim okolnim županijama: čak u ožujku ide se u lov na divlje svinje s lovačkim psima. Zakon je jasan: „S goničima nije dopušteno loviti od 5. siječnja do 1. listopada.“ Zaista začuđuje da se ovako jasna odredba Zakona o lovstvu ne razumije, ili se ne želi razumjeti, pa se ne poštuje. Dogovoreno je da se naša lovačka društva pridržavaju propisa i da ne krše Zakon o lovu, a susjedima neka se pozabavi inspekcija, policija i druga ovlaštena državna tijela. Dobroslav Vrdoljak Č elnici lovačkih društava iz Središnje Bosne koja su članovi Lovačkog saveza Herceg Bosne sastadoše se 31. ožujka ove godine u prostorijama Lovačkog doma u Busovači kako bi se dogovorili o aktivnostima u idućoj lovnoj godini, s osvrtom na rezultate postignute u lovnoj 2010./2011. godini. Sjednicu je sazvao i vodio predsjednik Vijeća Jako Čavara, uz nazočnost Slavka Marina, dopredsjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne. Sjednice skupština u lovačkim društvima diljem Županije su u tijeku, ili su zakazane za idućih nekoliko dana. Osim izvješća o radu, izvješća o financijskom poslovanju i drugih uobičajenih točaka za ovu priliku, trebalo bi više pozornosti dati planovima i programima rada za sljedeću godinu. S obzirom na to da od koncesije još nema ništa, bit će potrebno ponovno stupiti u kontakt sa susjedima u općini i dogovoriti se o zajedničkom korištenju lovišta. A to znači definirati zajedničko ulaganje u razvoj lovstva, planirati eventualne nabavke divljači, odstrjel, početak i završetak lova na pojedine vrste divljači, lovne dane, plaćanje pristojbi za odstrel, korištenje lovačkih pasa u lovu, zajedničke lovove, reprezentativne lovove, lovočuvarsku služba itd. Ovaj posao treba uraditi na vrijeme, da ne dođe do problema kad se treba otvoriti lov na srnjaka. U prošloj godini primijećeni su češći prelasci lovaca iz jednoga lovačkog društva u drugo, a razloge za to nitko nije detaljno istraživao. Utvrđeno je, ipak, da je riječ o lovcima sumnjiva karaktera, bolje rečeno lovcima sklonim krivolovu. Kad su u svome društvu osumnjičeni i samo je pitanje dana kad će im se suditi, oni lijepo prijeđu u susjedno društvo i tamo nastave svoje prljave poslove. Odlučeno je da se nitko ne prima bez provjere, odnosno dok se ne utvrde pravi razlozi prelaska. Inače, krivolov je bila tema o kojoj se dugo raspravljalo. Mnoga društva još nemaju stalnu profesionalnu lovočuvarsku službu. Radi se najčešće volonterski i s češćim ophodnjama po lovištu. Za okorjele lovokradice to nije velika prepreka, oni su skloni izigrati i one stare prave profesionalce, koji su svu svoju radnu karijeru proveli u lovočuvarskoj odori. Istaknuto je da sva društva imaju lovočuvare s položenim ispitima, ali se čeka koncesija. Čeka se odluka novoga ministra za lovstvo. U skoro svim društvima ima slučajeva da mladi ljudi, poslije polaganja lovačkog ispita i kupnje oružja, prestaju biti redoviti članovi lovačkog društva. Čemu im onda služi oružje? Zaključeno je da se redovito prave popisi ovakvih sada već bivših lovaca i dostavljaju policiji na uvid www.lovackisavez-hb.ba Vijeće je ozbiljno razmotrilo brojne lovačke probleme i eventualnu kontrolu korištenja takvog oružja. Inače se najavljuje pitanje jačeg nadzora prava na lov, koji je uvjetovan i drugim obvezama lovca, a ne samo plaćanjem članarine. RAZLIČITA PRAKSA Bez obzira na redovite županijske sastanke, postoji potreba za većom suradnjom između lovačkih društava, poglavito oko ujednačivanja kriterija te približavanja normativnih akata i odredaba u njima. Uglavnom je riječ o kojekakvim pristojbama koje su različite od društva do društva, te o članarini i roku njezina plaćanja. U nekim društvima još nisu odrađeni svi poslovi oko zamjene lovne iskaznice. Negdje se odstrjeli plaćaju skoro simbolično, a o plaćanju promašaja visoke divljači nema ni govora. O počasnom članstvu bi se, mišljenje je ovoga Vijeća, trebalo jedinstveno odlučiti na razini Saveza, pa i na razini lovstva u BiH, Kao i na niz posljednjih sjednica, ni na ovoj se nije mogla zaobići rasprava o formiranju posebnih lovišta. Ponovno je istaknuto nezadovoljstvo formiranjem posebnog lovišta na području Vranice, posebice ne u okvirima koje je predložila komisija koju je utemeljilo Ministarstvo za lovstvo Županije Središnja Bosna. Takav prijedlog ide na štetu svim lovačkim društvima koji okružuju Vranicu, a ne jamči uspješno gospodarenje tim područjem. Nije to sada ono lovište što ga davnih godina utemelji Austro-Ugarska. Sada je to područje ispresijecano komunikacijama svakakvih vrsta te objektima turističkog i sportskog karaktera. Svi se sudionici ovoga skupa nadaju da će se pronaći novo rješenje ovoga problema koje će zadovoljiti obje zainteresirane strane. Sljedeći sastanak Vijeća najavljen je za konac svibnja, i na njemu bi trebalo riješiti neka pitanja u svezi s lovom srnjaka. 7 IZ SAVEZA J edna od županija u kojoj stvari idu teže od očekivanog jest Županija Središnja Bosna. Lovna problematika ovoga područja u najmanju je ruku složena, tako da se u bližoj budućnosti ne nazire kraj našim mukama. I ove će godine lovci strepiti hoće li se ministar smilovati i izdati odobrenje za lov. Gledajući objektivno, donekle ga i opravdavamo. Nije zahvalno staviti potpis na odobrenje za lov na području gdje jedno lovište istodobno koristi više lovačkih udruženja, gdje glavni lovnik ne zna i ne može znati koliko točno lovaca ima u lovištu, gdje se lovcu na čeki ne može sa sigurnošću odrediti sektor paljbe, gdje početak i kraj lova ne vrijede za svakoga, jednostavno gdje ništa nije onako kako bi trebalo biti. S druge strane ni zabrana lova nije rješenje. Ona dodatno pogoršava situaciju jer pogoduje samo krivolovcima. Tko je glavni krivac za ovakvu situaciju? Lovci nisu zasigurno. Oni uredno uplaćuju članarinu i očekuju da im se za njihov novac omogući ono što im je zajamčeno zakonom. Zakonodavac? U nekoj mjeri jest sigurno. Zakon o lovstvu, donesen 2006. godine, nedorečen je, u prvoj godini prilagodbe vidjelo se da će biti teškoća pri implementaciji, a ni podzakonski akti doneseni 2008. godine nisu polučili rezultate. Očigledno je da golem dio krivnje leži na trećoj strani, tj na izvršiteljima zakona odnosno na mjerodavnom federalnom i županijskim ministarstvima. Osnivanje i dodjela lovišta na gospodarenje korisnicima u Središnjoj Bosni očekuje se s velikim zanimanjem. Interes je još veći uzmemo li u obzir da u većini općina županije egzistiraju dva lovačka društva, djeluju pod okriljem dvaju saveza, dijele ista lovišta i oba za sebe kažu da su oni pravni nasljednici prijeratnoga lovačkog društva. Situacija na terenu je sve osim idealne. Kao u ne tako davnoj prošlosti crtaju se karte, u pojedinim se općinama osnivaju, nazovimo ih kvazidruštva, sve radi stjecanja bolje pregovaračke pozicije prilikom dodjele lovišta. Jedni po savjete trče u Sarajevo, drugi u Mostar, umjesto da sjednu za stol i pronađu rješenje koje će donekle zadovoljiti obje strane. Zbog neinformiranosti predviđaju se različiti scenariji, težište problema usmjerava se u krivom smjeru, a ministarstvo oko toga ne radi baš 8 SREDIŠNJA BOSNA: ZAKON O LOVSTVU I LOVIŠTA Pametnome i dvije dosta O Zakonu o lovstvu vode se mnoge rasprave, radni sastanci i okrugli stolovi, a po svemu sudeći njegova se provedba nije pomakla s mrtve točke. Jedno je sigurno, Zakon ili nije dovoljno dobar ili je riječ o opstrukciji i nestručnosti onih koji ga trebaju provoditi a to su mjerodavna županijska ministarstva Velimir Šekerija ništa. Stručna komisija, formirana od strane ministarstva, sastavljena je od nedovoljno stručnih kadrova (više je tajnica i vozača nego kvalificiranih stručnjaka iz oblasti lovstva i šumarstva) koji očito ne mogu na pravi način odgovoriti ovom problemu. U sličnoj pat-poziciji jedne se godine našao i naš lovac Luka kupivši traktor za vlastite potrebe. Po običaju negdje je moralo poći po krivu. Zbog kabine traktor nije mogao ući u garažu, smetalo je nekih 5-6 centimetara. „Dumao“ je Luka 7 dana kako riješiti problem, ali se nije mogao dosjetiti. Ništa mu drugo nije preostalo nego da odreže kabinu, što on i učini. Taman kad je završio priđe mu njegova žena Staze i nagrdi ga zašto nije mogao malo ispuhati gume i proći „ko čoek“ a ne da džabe reže kabinu. „Bogarca ti ženskog poljubim, pa vidiš da ne smetaju gume već kabina, ženska glavo“, odgovori ljutito stari lisac. Pametnome i dvije dosta. UMJESTO SLATKIH, GORKE BRIGE Pitanja koja su se iskristalizirala i na koja bi odgovor umnogome riješio novonastalu konfuziju kod lovaca Središnje Bosne su sljedeća: 1. kakva su to lovišta koja će biti osnovana (sportska, gospodarska, sportsko-gospodarska, posebna itd.) 2. veličina lovišta 3. način na koji će se dodjeljivati (natječajem, tenderom) 4. na koliko godina se nudi koncesija i kolika je cijena zakupa. Po mišljenju mnogih, gospodarsko-sportska namjena sigurno je najprihvatljiviji model osnivanja lovišta za ovo područje. Ukoliko bi se osnovala samo sportska lovišta ona ne bi bila dugoročno ekonomski isplativa, a osnivanje gospodarskih lovišta ima za posljedicu komercijalizaciju čime bi se izgubila draž lova, jer ići u lov isključivo radi profita ne donosi ništa dobra. Po uputama federalnog ministarstva, lovišta za sitnu divljač ne bi mogla biti manja od 1000 ha, a za visoku divljač od 3000 ha. Manja su lovišta lakša za učinkovito gospodarenje, a ministarstvo zagovara veća lovišta. Natječaj ili tender? Natječajem bi prednost imali sadašnji korisnici lovišta, tj. postojeća lovačka društva, a na tender bi mogle konkurirati sve pravne osobe iz zemlje i inozemstva bez obzira na djelatnost. Time bi se stekli uvjeti da se lovište dodijeli onomu tko ima najviše financijskih sredstava. Što se tiče četvrte stavke, možda bi slovenski primjer mogao biti vodilja. Naime, Slovenci nisu dali nikom drugom osim lovačkim udrugama da zakupe lovišta. Koncesije su dane na 20 godina, a iznos koncesije se ne mora odmah platiti već je podijeljen u više jednakih rata. Ovaj bi model riješio sve bojazni lovaca, lovišta bi sigurno ostala u ovlasti lovačkih udruga, a istodobno bi im se dalo dovoljno prostora da osiguraju i ovaj financijski dio. Završimo, prostor Središnje Bosne prebogat je kvalitetnim lovištima u kojima obitava dovoljno divljači, tako da bi pitanja dodjele lovišta trebale biti “slatke brige” za vlastodršce. Ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je pogledati primjere drugih, stvari postaviti na zdrave osnove i pokušati dugoročno riješiti problem. Vjerojatno će biti nezadovoljnih, ali uvijek se treba voditi logikom da je bilo kakvo rješenje bolje od nikakva. Broj 76, ožujak - travanj 2011. LOVNA DIVLJAČ SMEĐI MEDVJED – zaštita, uzgoj i korištenje Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi U našem Zakonu o lovstvu, članak 17., medvjedi se tretiraju kao lovostajem zaštićena divljač na uzgojnim područjima. Za njih su – kao i za ostale lovostajem zaštićene vrste – u odredbama zakona (i podzakonskih propisa) utvrđene obveze stručnog pristupa u utvrđivanju veličine i kvalitete staništa u lovištu, s jedne strane, i redovito utvrđivanje proljetnog stanja pri izradi godišnjeg plana gospodarenja, s druge strane Živko Rapaić P redmet ovoga priloga neće biti biologija medvjeda, jer je ona do sada u raspoloživoj literaturi, pa i u brojnim člancima ovoga časopisa – elaborirana, te držimo i dovoljno poznata našim čitateljima. Želja nam je ovim prilogom ukazati na značenje i položaj populacija ove vrste u zemljama Europe, načine zaštite, mjere uzgoja i sprječavanja prekomjernih šteta drugim gospodarskim granama, oblike korištenja njegove prisutnosti u prirodi i korištenje realnoga godišnjeg prirasta putem odstrela, sve s ciljem da se osigura njegov trajan i održiv opstanak u prirodi u optimalnoj brojnosti (i podnošljivim štetama) koju nudi kvaliteta staništa, s posebnim naglaskom na prilike u BiH. Počet ćemo od brojnosti populacija medvjeda u Europi. Činjenica je, riječ je o najkrupnijim, ali i najmalobrojnijim predatorima u tom prostoru, koji za svoju hranidbu koriste biljne i životinjske sastojke te svojom prisutnošću mogu nanijeti znatne štete razvoju stočarstva, poljoprivrede (pa) i šumarstva, zbog čega su u najvećem broju europskih zemalja bili značajno reducirani, čak i istrijebljeni. Njihove www.lovackisavez-hb.ba brojnije populacije zadržale su se samo u manje naseljenim zemljama i krajevima gdje nije bilo značajnijeg napretka u osuvremenjivanju navedenih oblika gospodarenja. ZAKONSKI NORMATIVI S napretkom ekoloških saznanja u oblasti prirodnih znanosti u svijetu – a osobito u oblasti zaštite prirode – na jednoj od konferencija Ujedinjenih naroda za ljudski okoliš iz 1972. godine razmatrani su problemi zaštite flore i faune, i tom prilikom „svjesni stalnorastuće vrijednosti divljih životinja i biljaka, s estetskog, znanstvenog, kulturnog, rekreacijskog i gospodarskog stanovišta“ zaključili da je potrebno donijeti odgovarajuću (međunarodnu) konvenciju koja bi to regulirala. Ovaj zaključak realizi- ran je 1973. u Washingtonu, kad je veći broj zemalja donio „Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka“, koja je ponuđena svim ostalim državama svijeta na usvajanje. Njezin je sadržaj razmatran u Savjetodavnoj skupštini Vijeća Europe, a potom je, na zahtjev toga tijela, godine 1979. u Bernu usvojena „Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa“, kojom se, u cilju zaštite prirode „prepoznajući, da divlja flora i fauna čine prirodno naslijeđe estetske, znanstvene, kulturne, rekreacijske, gospodarske i vlastite vrijednosti koja se mora sačuvati i predati budućim naraštajima; prepoznajući, osnovnu ulogu divlje flore i faune u održavanju prirodne ravnoteže“, normira odnos prema ugroženim vrstama na europskom prostoru, i poziva sve države u Europi da ih usvoje i primjenjuju. Od tog su vremena brojne europske zemlje ove konvenciju usvojile i njihove odredbe ugradile u svoje zakonodavstvo, što je doprinijelo primjetnom povećanju interesa za zaštitu ugroženih vrsta, a kod nekih se započelo i s konkretnim aktivnostima za reintrodukciju pojedinih ugroženih vrsta na nekadašnja staništa. Naša je zemlja navedene konvencije ratificirala 2008. godine i objavila ih u Službenom glasniku BiH broj 8 i 11, kad su i stupile na snagu, s obavezom da se usvojene odredbe ugrade u domaće zakonodavstvo. Po njima, dužnost je zemlje potpisnice organizirati evidentiranje postojećeg stanja ugroženih vrsta (posebno medvjeda, vuka, risa i divokoze) i uredno pratiti dinamiku u populacijama, i na osnovi nje – u okolnostima dostignutog optimuma – utvrditi godišnje planove ko- 9 LOVNA DIVLJAČ rištenja. Naš je problem, međutim, u činjenici da neke od prihvaćenih obveza još uvijek nisu u našem zakonodavstvu realizirane i zbog toga i dalje traju organizacijski problemi u izvozu žive divljači ugroženih vrsta ili plasmanu lovno-turističkih usluga kad je u pitanju iznošenje trofeja odstrijeljenih primjeraka tih vrsta divljači preko granice. U našem Zakonu o lovstvu, članak 17., medvjedi se tretiraju kao lovostajem zaštićena divljač na uzgojnim područjima. Za njih su – kao i za ostale lovostajem zaštićene vrste – u odredbama zakona (i podzakonskih propisa) utvrđene obveze: (a) stručnog pristupa u utvrđivanju veličine i kvalitete staništa u lovištu – da bi se utvrdili optimalni kapaciteti i godišnja dinamika populacije pri izradi lovne osnove (ZOL, čl. 45. – 47.), i (b) redovito utvrđivanje proljetnog stanja – pri izradi godišnjeg plana gospodarenja (čl. 48. ZOL-a). STRUČNI POSLOVI U LOVIŠTU Do planskih i optimalnih kapaciteta medvjeda u lovištu dolazi se stručnom (i objektivnom) procjenom veličine i kvalitete staništa (bonitiranjem) za ovu vrstu, uz prihvaćanje životnih potreba vrste i ukupne ponude staništa u pogledu hrane, vode, zaklona i ostalih uvjeta koji utječu (pozitivno ili negativno) na razinu podmirenja njihovih životnih potreba. Pri tome se, u granicama staništa, obvezno uzimaju u obzir i legalni interesi drugih gospodarskih grana, i procjenjuju mogućnosti korisnika lovišta za podmirenje (podnošljivih) šteta koje medvjedi mogu učiniti u poljoprivredi, stočarstvu, voćarstvu, pčelarima i šumarstvu, i na osnovi svega – dolazi do veličine optimalnog kapaciteta. Za izvedeni kapacitet populacije potom se radi tabela idealne godišnje dinamike populacije u kojoj se iskazuje odnos spolova i starosti u (idealnom) proljetnom stanju, a potom i godišnje promjene (prijelaz u više razrede, priplod i gubitci), da bi se dobilo stanje pred korištenje, na osnovi kojeg se planira godišnje korištenje realnog godišnjeg prirasta s nastojanjem da se za iduću produktivnu sezonu osigura optimalan kapacitet staništa. Idealna tabela istodobno je model kojem u godišnjim planovima gospodarenja treba težiti, da bi se dostiglo planirani optimum, a potom ga i trajno održavati. 10 Ovdje bi – kad je riječ o medvjedima – ponovno naglasili da govorimo o najkrupnijem, ali i najmalobrojnijem predatoru u našem prostoru, kojim treba stručno gospodariti, što znači: štititi – da bismo ga imali u optimalnom kapacitetu, uzgajati – da bismo dobili optimalan priplod i koristiti - uz mjere gospodarske selekcije, u granicama realnoga godišnjeg prirasta. Ovim planskim mjerama treba pribrojiti i mjere uređenja lovišta za ovu vrstu, koje trebaju omogućiti uspješnu realizaciju prethodnih. Pod mjerama zaštitite podrazumijevamo brigu o zaštiti optimalne brojnosti jedinki u lovištu u neometanu razvoju i dobru zdravstvenom stanju, o čemu se promatranjem brine redovita čuvarska služba, uz poduzimanje potrebnih mjera. Redovito i pažljivo promatranje u gospodarenju medvjedima izuzetno je bitno. Da bismo ga uspješno obavili nužno je u lovištu imati izgrađene zatvorene čeke s uređenim i aktivnim hranilištima (o kojima smo pisali u Hoopu br. 66), jer ti objekti omogućuju (komotan) duži boravak radnika i detaljno promatranje primjeraka koji dolaze na hranilište i priliku da sa sigurnošću utvrde brojnost, zdravstveno stanje jedinki, veličinu priploda, kondiciju primjeraka i njihovu trofejnu vrijednost, tj. sve što nam je od značenja za planiranje mjera zaštite, uzgoja i korištenja. Pod mjerama uzgoja vidimo brigu o osiguranju dovoljnih količina hrane (biljnoga i životinjskoga podrijetla) sadnjom i sjetvom (drvenastih ili zeljastih biljaka) u staništu ili nabavku potrebnih količina hrane (biljnoga i životinjskoga podrijetla) za prihranjivanje, s transportom do hranilišta. Realizacijom tih planova osiguravamo stalnu prisutnost ove vrste u planiranoj brojnosti u lovištu i, istodobno, utječemo na značajno smanjenje štete drugim gospodarskim granama. (Poznato je, naime, da pri redovitu prihranjivanju šteta gotovo i nema!) Mjerama korištenja obvezno prethodi ostvareni uvid o utvrđenoj brojnosti, spolnoj i starosnoj strukturi u prisutnoj populaciji, kao i o zdravstvenom stanju i trofejnoj zrelosti primjeraka dobiven pozornim promatranjem, kako bismo na osnovi toga donosili odluke o korištenju hvatanjem ili odstrelom, a kod odstrela – i o potrebi izlučivanja iz sanitarnih, uzgojnih ili trofejnih razloga. Mjerama uređenja lovišta za ovu divljač treba omogućiti i olakšati izvršenje prethodno naznačenih zadataka na planu zaštite, uzgoja i korištenja. Kad je u pitanju zaštita lovišta, planovima rada se predviđa: označavanje granica (osobito na putnim ulazima u prostor lovišta), izgradnja zatvorenih čeka s uređenim hranilištima i skloništa za lovočuvare u područjima udaljenijim od naselja i komunikacija, održavanje zaštitnih ograda na kritičnim mjestima i održavanje lovački staza i putova. Uzgoj divljači obvezuje na organizirano i redovito praćenje brojnosti i promjena u populaciji, na osnovi kojeg se planiraju i provode mjere za osiguranje vode, hrane i skloništa. Voda se osigurava uređenjem odgovarajućih pojilišta u bezvodnim dijelovima lovišta, hrana: sadnjom i njegovanjem plodonosnih vrsta drveća i grmlja na pošumljenim površinama, obradom i zasijavanjem proplanaka odgovarajućim žitaricama (najčešće zobi), nabavkom, transportom, (po potrebi i skladištenjem) kao i ponudom nedostajućih hraniva biljnoga i životinjskoga podrijetla na hranilištima. Suvremeno korištenje medvjeđe divljači – zbog njihova zakonodavnog statusa, ograničenog kapaciteta i malobrojnosti, organizira se selektivno u uređenim dijelovima lovišta s izgrađenim zatvorenim čekama i organiziranim prostorom ispred njih (zastrtim bijelim pijeskom, izgrađenim automatskim hranilicama, hvataljkom i ostalim pomagalima za lakšu procjenu veličine promatranih jedinki) da bi se što točnije ocijenila brojnost i struktura (starosna i, po mogućnosti, spolna), zdravstveno stanje i trofejna zrelost jedinki, ali i omogućio uspješan plasman usluga promatranja i snimanja divljači, hvatanje kao i izlučivanje grla odstrelom iz sanitarnih, uzgojnih ili trofejnih razloga. Realizacijom opisanih mjera na više izabranih područja u staništima medvjeda u lovištu, stvaramo uvjete za cjelovitije i lakše obavljanje posla stručnih radnika u lovištu, poBroj 76, ožujak - travanj 2011. LOVNA DIVLJAČ glavito da mogu pažljivo promatrati divljač koja dolazi na hranu, što nam omogućuje da steknemo pouzdan uvid u realno stanje pojedinih primjeraka i populacije u cjelini kojom gospodarimo. Samo na osnovi tako prikupljenih podataka u lovištu mogu se poduzimati mjere gospodarenja koje udovoljavaju odredbama međunarodnog i domaćeg zakonodavstva i koje su usmjerene na očuvanje ugroženih vrsta (u granicama optimalnih kapaciteta) i korištenje u granicama realnoga godišnjeg prirasta, što sve jamči (propisano) trajno gospodarenje njima. PRAKTIČNA ISKUSTVA Naglasili smo da su rezultati promatranja u poslovima gospodarenja medvjedima od golemog značenja. Stručni radnici za izvršenje tog zadatka najčešće koriste dvogleda s povećanjem do 7 puta (koji omogućuju cjelovitu sliku jedinke na kratkom razmaku) i otvorom objektiva od 50 i više mm – koji pri oskudnim izvorima svjetla (zbog većeg promjera) nude jasniju sliku. Promatranja se obavljaju svakodnevno u razdobljima s mjesečinom prikladnom za večernja promatranja. Na promatranje se dolazi prije mraka, a tijekom promatranja uredno se bilježi vrijeme dolaska pojedinih primjeraka na hranilište, vrijeme zadržavanja i dojmove (o starosti, spolu, primijećenim ozljedama ili zaostalosti u rastu, trofejnoj zrelosti i dr.) o promatranoj jedinki ili ženki s mladima. Zabilješke i dojmove u daljnjem postupku razmatra stručna služba korisnika lovišta i na osnovi konkretnih podataka donosi odluke o načinu korištenja. Tako će odluku o ponudi usluga promatranja i snimanja divljači s čeka, moći plasirati u razdobljima s povoljnom mjesečinom tijekom cijelog razdoblja boravka medvjeda izvan brloga, jer ova divljač – naviknuta na sigurne izvore hrane – redovito dolazi, pa se gostima može jamčiti da će divljač vidjeti i, odgovarajućim fotoaparatima ili kamerama, snimiti. Kad je u pitanju hvatanje, stručna služba će odlučiti da se pred hvatanje hrana divljači nudi isključivo u hvataljki i – na osnovi izvješća o redovitom ulasku divljači u nju – promatraču će izdati nalog za zatvaranje hvataljke padajućim vratima kad u nju ulazi jedinka – ili jedinke, koje treba naručitelju predati. Uhvaćena divljač u hvataljki ostaje do jutra kad se poduzimaju daljnje radnje (omamljivanje – po potrebi, prebacivanje u odgovarajući kavez i prijevoz na odredište). Izlučivanju odstrelom također obvezno prethodi pouzdano izvješće o promatranim jedinkama s prijedlogom za sanitarni (zbog ozljeda, deformiteta ili bolesti ), uzgojni (zbog zaostalosti u razvoju, prestarjela grla) ili trofejni odstrel (dozrelih jedinki bez izgleda za daljnje napredovanje). Stručna služba provjerava izvješće promatrača i donosi odluku o opravdanosti odstrela. Ovdje treba naglasiti da je odstrel medvjeda (odredbom čl 57. ZOL-a) zabranjen pogonom i prigonom, što znači da ga se može loviti samo s čeka. To istodobno obvezuje na pažljivo promatranje jedinke za odstrel prije hica, kako ne bi došlo do pogreške u odabiru u odnosu na planirano i kako bi se izlučivanje uspješno obavilo. Za odstrel medvjeda isključivo se koristi oružje s izolučenim cijevima i optičkim ciljnikom. U obzir dolazi oružje čije su cijevi kalibra 7 mm i više, uz korištenje streljiva čije je zrno teško 11 (i više) grama s udarnom snagom od (najmanje) 3500 džula na udaljenosti od 100 m. Kao najpovoljniji optički ciljnik koristi se „varjabl“ varijanta s povećanjem od 1,5 do 6 puta, pri čemu se – zbog blizine promatranog objekta – koristi najmanje povećanje da bi se dobila što cjelovitija slika tjelesne konture i što većim promjerom objektiva (najbolje 56 mm), www.lovackisavez-hb.ba koji jamči bolje korištenje oskudnog svjetla. Ovdje valja spomenuti da je, zbog večernjih lovova, vrlo bitan izbor „končanice“ u optičkom ciljniku, pa zbog toga preporučamo standardnu „varijantu 1 ili 4“, jer one – zbog svojih markantnih elemenata – pružaju najbolje uvjete za ciljanje u večernjim uvjetima lova. TROFEJI Lovački trofeji od medvjeda su lubanja, krzno i kost iz spolnog organa mužjaka. Njihovoj obradi poklanja se puna pozornost već od trenutka nakon odstrela. Započinje se porenjem, da bi se odstranili probavni i ostali unutrašnji organi i time prekinuli fiziološki procesi i ubrzalo hlađenje, a zatim se nastavlja skidanjem krzna – pri čemu je izuzetno bitno pokloniti pozornost osnovnim (podužnom i poprečnim) rezovima na krznu – prema naputcima iz stručnih priručnika, kako bi se osigurale maksimalne (mjerne) veličine koje diktira formula za ocjenu trofeja. Nakon toga slijedi pozorno skidanje krzna, nastojeći ga ne prorezati ili na bilo koji drugi način oštetiti – osobito u predjelu glave, oko ušnih i očnih šupljina, nosnica i usana – i ono se otprema na daljnju obradu. Lubanja se potom odvaja od trupa i otkuhava da bi se s kostiju odstranili svi mesnati dijelovi, a potom izbijelila peroksidom. Kost iz spolnog organa mužjaka se, također kuhanjem, oslobađa od mesnatih dijelova. Na izložbama trofeja ocjenjuju se samo lubanje i uređena krzna, po propisanim formulama koje su potanko obrazložene u (brojnim) priručnicima za ocjenu lovačkih trofeja, pa ih ovdje ne obrazlažemo. Ostaje nam samo ovdje napomenuti: na međunarodnim lovačkim izložbama, najvrjednija priznanja - „Grand Prix“ izložbe, mogu se dodijeliti samo najbolje ocijenjenim lubanjama divljači, a ne i za krzna (koja se inače službeno ocjenjuju i ocjena se unosi u službenik katalog) zbog činjenice da se pri obradi može utjecati na njihovu veličinu. Mogli bismo, na kraju, zaključiti kako je neusklađeni odnos čovjeka prema prirodnom okružju rezultirao brojnim negativnim posljedicama na iskonsku prirodu u mnogim dijelovima svijeta i neminovno izazvao potrebu za odgovarajućim mjerama kako bi se takav odnos promijenio. Jedna od takvih je – a nju je 2008. godine prihvatila i BiH – međunarodna „Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa“, usvojena u Bernu 1979. godine, koja je normirala odnos prema ugroženim vrstama divljači na području Europe. Na nama je obveza njezine odredbe implementirati u naše zakonodavstvo, a zatim je, po kod nas poznatoj i propisanoj stručnoj tehnologiji, provesti u praksi. Time ćemo udovoljiti zahtjevu za očuvanje ugroženih vrsta našega podneblja u optimalnoj reproduktivnoj brojnosti i s optimalnim godišnjim prirastom koji, u takvim okolnostima, racionalnim gospodarenjem možemo iskoristiti i time osigurati stabilan opstanak vrste, uz podnošljive štete drugim gospodarskim granama koje te vrste divljači mogu učiniti. 11 RIJETKE VRSTE DABAR (Castor fiber) Dabar se uspješno vratio i u Bosnu i Hercegovinu S ovih je područja nestao u drugoj polovici 19. stoljeća, zbog velikog izlova i potražnje za njegovim krznom, ali i zbog bolesti. Njegovim povratkom željelo se obogatiti faunu i uključiti u europski projekt vraćanja velikog glodavca na ranija staništa Mr. sc. Ivan Jurić RASPROSTRANJENOST I BROJNOST Rod Castor čine dvije živuće vrste: europski dabar (Castor fiber) i kanadski dabar (Castor canadensis). Obje vrste pripadaju redu glodavaca (Rodentis) i porodici dabrova (Castoridae). Europski dabar je u ne tako davnoj prošlosti nastanjivao gotovo cijeli prostor europskog kopna. Već u 19. st. bilježi se intenzivan nestanak ovoga najvećeg glodavca, te ostaje kao autohtona vrsta samo na nekoliko lokaliteta u čitavoj Europi. Preostale populacije bile su relativno malobrojne i izolirane. Razlozi za to bili su višestruki. S jedne strane dabrovo je krzno bilo na cijeni, što je dovodilo do prekomjerna izlova, ali su i različite bolesti i zaraze dovele do smanjenja broja jedinki. Početkom 21. st. ostao je i opstao na četiri lokaliteta: u južnoj Norveškoj, na rijeci Elbi u Njemačkoj i Poljskoj, u donjem toku rijeke Rone u Francuskoj i u području Voronježa u Rusiji. Iako se upravo čovjeku, odnosno njegovim izravnim i neizravnim utjecajima, pripisuje krivnja za nestanak dabrova, pravodobni razvoj ekološke svijesti u sjevernoj i zapadnoj Europi iznašao je načine za zaštitu i spas ove životinjske vrste od gotovo sigurnog izumiranja. Prve akcije oko naseljavanja dabra u staništa s kojih je nestao proveli su Šveđani još 1922. godine kad su dopremili dabrove iz Norveške. Taj primjer slijedi Finska, koja dabra vraća 1935. godine. Zahvaljujući akcijama povratka dabra na nekadašnja staništa u Europi, dabar je ponovno rasprostranjen na svojim starim staništima i razmjerno je u dobru brojnom stanju. Prema podacima za 2000. godinu, veličina populacije europskog dabra kreće se od 600.000 do 650.000 jedinki, 12 od čega oko 300.000 u Rusiji. U Hrvatsku je dabar ponovno naseljen od 1996. do 1998. godine. U Bosnu i Hercegovinu je u travnju 2005. pušteno 20 dabrova u rijeku Semešnicu u blizini Donjeg Vakufa, u sklopu projekta „Reintrodukcija dabra u Bosni i Hercegovini“. Iako su dopremljeni iz njemačke pokrajine Hesen, bili su jako vitalni, a u rijeci Semešnici osjećali su se kao kod kuće. Daljnju brigu i čuvanje preuzelo je županijsko poduzeće šumarstva Srednjobosanske šume d.o.o. Prema vrijedećem Pravilniku o lovostaju, vrijeme zabranjenog lova (lovostaja) na novonaseljenog dabra traje od 1. siječnja do 1. prosinca. IZGLED I OPIS Dabar je najveći glodavac sjeverne polutke, masivne je i zdepaste građe, izvrstan plivač i ronilac, što mu omogućuje građa tijela. Dužina tijela dosegne do jednoga metra, visina u hrptu do 30 cm, a široki i plosnati rep dosegne također do jednoga metra. Odrasla jedinka teška je 20 – 30 kg. Tijelo je snažno, pogrbljeno u leđima. Trbuh je obješen, vrat kratak i debeo. Glava je straga široka i sužena, a prema naprijed završava kratkom i tupom njuškom. Noge su kratke i vrlo snažne, stražnje su malo duže od prednjih, a završavaju s pet prstiju. Prednje noge imaju snažne prste i nokte, kojima dobro kopa zemlju, a na stražnjima među prstima ima plivaću kožicu. Tijelo je pokriveno dlakom (osim repa, koji je ljuskav), koja je na vanjskom dijelu čvršća, a ispod nje su vrlo sitne malje. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu svjetlija. Kao i svi glodavci, i dabar se razlikuje vrlo izraženim prednjim zubima, glodnjacima, koji su crvene boje. Snažne čeljusti i oštri glodnjaci omogućuju mu griženje drva te rušenje i prigrizanje stabala. Ukupno ima 20 zubi. Zubna je formula: 11/0, P1/3, M1/3. RAZMNOŽAVANJE Dabar je monogamna životinjska vrsta, spolno je zreo s 2,5 godine, kad se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu familiju. Parenje traje od siječnja do ožujka i odvija se u vodi. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti 1 – 5 mladih, koji gledaju i Broj 76, ožujak - travanj 2011. RIJETKE VRSTE ŽIVOTNI PROSTOR dlakavi su odmah nakon okota. Mladunci su teški 500 – 700 grama i dugi 30 – 35 cm. Sišu oko 2 mjeseca. Hranu počinju uzimati nakon 2 mjeseca starosti, kad počnu izlaziti iz nastambe. Dabar doživi starost od 17 do 20 godina, a do 16. aktivno sudjeluje u reprodukciji. OSJETILA, GLASANJE I TRAGOVI U dabra je najbolje razvijeno osjetilo vida. Dobro vidi i noću, kad je i najaktivniji. Dobro su mu razvijeni i sluh i njuh, ali se uz vid, češće oslanja na sluh. Osim što ima dobra osjetila, vrlo je inteligentan pa dobro ocjenjuje potencijalne opasnosti i rijetko dolazi u neprilike. Zbog zdepaste građe i kratkih nogu spor je i nespretan na tlu pa se radije zadržava u vodi ili neposredno uz nju. Dabar nema izrazit i specifičan oblik glasanja. Obični dabar opasnost ili preplašenost očituje jakim puhanjem odnosno specifičnim režanjem. Ljeti se iz nastambe može čuti cičanje mladih, koje sliči na cičanje miša. Karakterističan je dabrov zvučni efekt snažan udarac repom po vodi kad je preplašen, što se čuje poput jaka udarca veslom po vodi. Iza dabra ostaju brojni tragovi, po kojima se može prepoznati njegova nazočnost u nekom prostoru. Karakteristični su sljedeći njegovi tragovi: otisci nogu u blatu ili snijegu, izlazni jarci na obalu, izlazne rupe, nagrižena i porušena stabla, nastambe iznad zemlje-humci i brane. Dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni su mu stanišni uvjeti stalna i dovoljno duboka voda (najmanje 30 cm). Ako nastanjuje manji vodotok, koji katkad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi razina vode bila dovoljna da bi zaštitio ulaz u nastambu. On svoje nastambe i hodnike gradi tako da su ulazi uvijek ispod razine vode. Dužina tunela može biti i po nekoliko metara, i oni završavaju jednim proširenjem u obliku kazana presjeka 60 – 90 cm i visine 80 cm, to je centar svih zbivanja u životu dabra i nalazi se iznad površine vode. U ovom prostoru odgajaju se i mladi. Voda je dabru prostor kojim se kreće, kojim transportira građevinski materijal za nastambu ili branu i koja mu služi za regulaciju tjelesne temperature. Voda mu je ponajprije zaštita. Idealna su mu staništa prirodne vodene površine, potoci, manje rijeke i jezera, ali se dobro snalazi i na kanalima i umjetnim jezerima ako su dobro obrasli vegetacijom. Izbjegava velike rijeke sa snažnim vodenim strujama i velikim oscilacijama vode. Iako je dabar prilagodljiva vrsta, ipak dolazi do konfliktnih situacija između dabra i čovjeka i to najčešće tamo gdje je čovjek s obrađivanjem zemljišta došao do same obale. Ali zajednički suživot dabra i čovjeka ipak je moguć, ako se dabru za njegov životni prostor ostavi dovoljno širok obalni pojas s dosta priobalnog rastinja koje on koristi kao hranu. NAČIN ŽIVOTA I PONAŠANJE Dabar živi u familijama u kojima je okosnica roditeljski par. U jednoj familiji može biti od 2 do 6 jedinki, ovisno o prirodnom prirastu. Naime, uz roditeljski par ostaju mladi do spolne zrelosti. Dakle, u istoj familiji žive roditelji s dvije generacije mladih. Mladi su u trećoj godini spolno zreli i tada napuštaju roditeljski par. Vrlo su privrženi i brižni. O mladima se brinu oba roditelja, a kad ih ženka odgaja, mužjak joj donosi hranu u nastambu. Složni su i u radu. Tako pri gradnji većih brana rade svi članovi familije, a katkad se udružuje i više familija. Poštuju teritorijalnost, tako da se u neposrednoj blizini jedne familije ne nastanjuje druga, ako bi to i pokušavala, nastaju sukobi i borba za teritorij. Teritorij jedne familije uglavnom je u promjeru od jednoga kilometra od nastambe. PRIRODNI NEPRIJATELJI S obzirom na svoju veličinu i prostor u kojem obitava, dabar ima razmjerno malo prirodnih neprijatelja. Nekada mu je glavna opasnost bio vuk, a katkad za mladunce lisica i orao. Najviše je stradavao zbog svoga krzna. Danas je za dabra ponajprije opasnost promet, potom čovjek sa svojim zahvatima u staništu, a u blizini naselja i psi lutalice. HRANIDBA Dabar je isključivi biljožder. Ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Jede trave, šaševe, mlade izbojke i lišće mekih listača, a zimi, izvan vegetacijskog razdoblja, glavna mu je hrana kora mekih listača, i to samo živa i mlada. Svojim tipičnim čeljustima za glodanje (parni sjekutići na gornjoj i donjoj vilici) dabar je u stanju oboriti stablo. Tako je moguće da on u toku jedne noći obori stablo presjeka 15 cm. Uvijek jedna jedinka obrađuje jedno stablo. Tipičan znak da je to dabrovo djelo je kuglasta forma reza na stablu. Dnevne potrebe dabra iznose oko 1 – 2 kg kore stabla. Stabla ruši ponajprije zato da bi došao do mlade kore u krošnji, ali i za gradnju brana. Od drvenastih vrsta za hranu mu najviše služe vrba i topola, potom breza a rjeđe hrast, joha, ljeska, brijest, jasen a vrlo rijetko četinjače. Jede više od 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta. www.lovackisavez-hb.ba 13 LOVNA DIVLJAČ ALPSKI SVIZAC (Marmota marmota L., 1758.) I kad izađe, gleda biti što bliže rovu Svizac se najuspješnije lovi u rujnu, po lijepu vremenu, čekanjem i šuljanjem, kad se ipak znatno udalji od rupa u potrazi za što boljom pašom. Lako uočava lovca ako nije dobro skriven i tada, uz zvižduk, bježi u sklonište. Dogodi li se da nas opazi, moramo ostati mirni i čekati da ponovno iziđe, a to može potrajati Antun Džaja – Bosanac S vizac je autohtona divljač središnjih Alpa: Austrije, Italije, Francuske i Švicarske. Iz ovih zemalja, od 1953. do 2000., s 250 jedinki naseljen je u Sloveniji, što je u potpunosti uspjelo i što je potvrđeno prebrojavanjem te divljači i planiranim odstrjelom. ŽIVOT POD ZEMLJOM Tijelo svisca obraslo je gustom dlakom, po gornjem dijelu tamnije boje, a s donje svijetlo smeđom. Noge su mu jake, kratke, s oštrim dugim kandžama kojima se služi za kopanje podzemnih rovova. Na tijelu se ističe jaka glava s čvrstom čeljusti u koju su usađeni oštri dugi sjekutići narančaste boje. Sporo se razvija i tek nakon četiri godine izraste u odraslu životinju, kad može dosegnuti težinu od 8 kilograma. Spolno sazrijeva u trećoj ili četvrtoj godini. Izraziti je biljojed – glodar, ali rado jede larve različitih kukaca, ja jašca i crve. Voda mu nije potrebna, nju nadoknađuje sočnom pašom i rosom. Pred zimski san, ako mu je voda u blizini rovova, pije manje količine. Naseljava planinske pašnjake iznad gornje granice šume pa ga često nalazimo na visinama iznad 2000 metara gdje kopa duge i duboke ljetne i zimske rovove zaštićene od velike hladnoće, s većim proširenjima u kojima više svizaca provodi zimski san u trajanju do 8 mjeseci. Živi u skupinama do 15 jedinki. Dnevno pojede od 1 do 1,5 kg različitih trava, brusnica, malina i ostalih plodova, da bi u što kraćem vremenu skupio veću količinu sala. Jedna familija zauzima oko 3 hektara životnog prostora, koji obilježava mirisnim tragovima i ne dopušta ostalim sviscima pašu ni kretanje 14 unutar omeđenog prostora. Svisci su veoma oprezne životinje koje po izlasku iz rovova pomno promatraju okolinu stojeći na stražnjim nogama. Kad se uvjere da im ništa ne ugrožava izlazak na pašu, polako se udaljuju od ulaza u rov, spremni brzo se povući u slučaju nadlijetanja orla, uz lisicu njihova najvećeg neprijatelja. Ako primijete opasnost glasaju se oštrim prodornim zviždukom, poslije čega cijela družina nestaje u rovovima, u kojima ostaju duže vrijeme, sve dok se ne uvjere da je opasnost prošla. Po lijepu vremenu, poslije paše dugo se sunčaju u blizini rupa. Početkom jeseni svisci su utovljeni i u listopadu se povlače na zimsko spavanje u zajedničke prostorije, obložene suhom travom. Dan-dva prije početka zimovanja prestaju jesti i isprazne crijeva. Kod svisca je izražena prava hibernacija kad zapada u duboki san. Metabolizam mu se usporava, masne zalihe minimalno troši, dnevno ne više od 2-3 grama. Sve mu se životne funkcije smanjuju, tako da tjelesna temperatura s 39 °C pada na 7 °C, a za veoma oštrih zima i pri slaboj izoliranosti rovova može se spustiti na 1 °C. Broj otkucaja srca s normalnih 90 spušta se na 3-4 u minuti, a broj udisaja s 30 smanjuje se na 1 do 4 u minuti. Poslije zimskog sna, koji traje od listopada do sredine svibnja, počinje parenje. Nakon 34 dana na svijet dolazi 2 do 5 golih, slijepih mladunaca, koji jedva dosežu težinu od 30 grama. Sišu 6 tjedana, a onda napuštaju rov zadržavajući se još nekoliko tjedana uz majku. Mladi svisci jedu velike količine hrane, jer im ostaju samo 3 mjeseca da steknu zalihe masti prije početka spavanja. U tom kratkom razdoblju dosegnu težinu do 2 kilograma. PRAVILA LOVA Lov na svisca spada u veoma atraktivne i naporne lovove. Jer se odvija na visokim planinama, od lovca zahtijeva dobru kondiciju. Ova je divljač, već smo rekli, veoma oprezna i ne udaljava se daleko od ulaza u podzemne rovove. Najuspješnije se lovi u rujnu, po lijepu vremenu, čekanjem i šuljanjem, kad se svisci znatno udaljuju od rupa u potraBroj 76, ožujak - travanj 2011. LOVNA DIVLJAČ zi za što boljom pašom. Lako uočava lovca ako nije dobro skriven i tada, uz zvižduk, bježi u sklonište. Dogodi li se da nas svizac opazi, moramo ostati mirni i čekati da ponovno iziđe, a to može potrajati. Nikad ne smijemo pucati u njega ako nije dovoljno daleko od rupe, jer se može dogoditi da, premda dobro pogođen, pobjegne u rov, odakle ga je teško izvući jer su hodnici često ukopani ispod velikih kamenih gromada. Od oružja, upotrebljavamo uglavnom male kalibre: 22 Hornet, 5,6x50 i 22-250 Rem. Često se mora ciljati s udaljenosti od stotinjak koraka i sa što većom preciznošću, što je najlakše kad svizac stoji. Ako svizac, ranjen, uđe u podzemne hodnike i ugine, familija ga napušta i užurbano kopa druge hodnike, čega je posljedica gubitak stečene količine sala. Savjesni lovci nastoje „iskopati“ odstrijeljenu divljač i tako omogućiti povratak svizaca u staru nastambu. Od svisca nam, kao trofej, ostaje djelomični ili cijeli preparat, koža tepih s glavom i sjekutići bijele ili narančaste boje, koji izrastu do 8 cm. Od njegova se sala pravi ulje koje se koristi u zacjeljivanju rana od opeklina i smrzavanja. (Nikako ne shvaćam da ova vrijedna divljač nije svrstana u popis europske, koja se ocjenjuje prema ustaljenim formulama.) ili se skloniti od nevremena. Zatekli smo sve uredno, a na otvorenom ognjištu bila su pripremljena drva, što je ovdje, izgleda, nepisano pravilo. Zapalio sam vatru i za nekoliko trenutaka koliba je bila ispunjena dimom. Štipao nas je za oči, ali nakon jednoga sata dim je nestao i uživali smo uz čaj u ugođaju poznatu lovcima i ostalim ljubiteljima prirode kad se pred noć nađu na sigurnu konačištu. Kiša ne prestaje, na svim vijestima slušamo vremensku prognozu, ohrabrujuću za sutrašnji dan. Pripremamo večeru – pečemo slaninu na štapićima i zalijevamo je dobrim crnim vinom. Lovnik je stavio fenjer u prozor da možda nekom zaostalom planinaru ili lovcu olakša put do kolibe. Ubrzo sam zaspao, prethodno razmišljajući o sutrašnjem lovu, o kome malo znam. Nešto poslije ponoći ustajem, izlazim iz kolibe i vidim čisto zvjezdano nebo, što mi je ulijevalo nadu u uspješan lov. Naložim jaku vatru i uz pucketanje suhih drva ponovno utonem u san. Ustajemo prije svitanja. Trebamo do mjesta koje je odredio lovnik, tu ćemo, s prvim sunčevim zrakama, čekati svisce. Hladno je i sve oko nas pokriveno je jakim mrazem, ali dobro smo odjeveni i strpljivo čekamo. Već se bilo dobro razdanilo kad je moj pratitelj ugledao svisca, uporno mi pokazujući mjesto na kojem stoji. Ne vidim ga jer je njegova boja prilagođena okolišu, pogotovo kad je u blizini kamenja. Dvogledom pretražujem cijeli prostor i konačno ugledam svisca kako se povremeno podiže i promatra okrećući glavu na sve strane. Lovnik kaže, nije za odstrjel, mlad je. Za nekoliko minuta ugledali smo još dva svisca, od kojih je jedan bio veći, na njega mogu pucati. Naslonio sam se na kamen, podmetnuo pod pušku ruksak i kroz optiku pratio svisca kako zalazi za veću gromadu. Lovnik mi daje znak da čekam. Nakon nekoliko minuta ponovno ga vidim u polustojećem stavu. Povlačim ubrzicu i pucam, a svizac brzo potrči prema rupama, no ostaje dese tak metara od otvora. Žurno idemo do lovine, nekih 70 metara. Moj mu pratitelj stavlja u usta posljednji griz trave, meni čestita pružajući mi vlat trave obojenu s nekoliko kapi krvi kapitalnog svisca, teškog oko 6 kg. Čekamo jaču sunčevu svjetlost da napravimo nekoliko fotografija koje će me, uz trofej, podsjećati na ovaj nezaboravni lov. STRPLJIVOST SE ISPLATILA Godine 1983., sredinom rujna, lovio sam ovu alpsku divljač u Austriji, na planini Maltatalu, u pratnji profesionalnog lovca, bez koga nema uspjeha. Vozili smo se terenskim automobilom do 1200 metara nadmorske visine, a dalje stazom uz jaku strminu krećemo do kolibe izgrađene na 2000 metara visine. Uspon je težak, nosimo dosta opreme i potrepština za nekoliko dana. Cijelo vrijeme pješačenja prati nas kiša, s maglom mjestimice toliko gustom da se i lovnik, koji dobro poznaje teren, teško orijentirao. Na 1800 metara ušli smo u neki oblak, činilo nam se da je dan kraju premda je do noći bilo ostalo još nekoliko sati. Polako napredujemo, šutimo, sa željom da se vrijeme popravi i da što prije stignemo do kolibe. Osjećam umor i pospanost, možda zbog razrijeđenog zraka, iako smo na visini na kojoj se ti simptomi obično ne javljaju. Poslije dugog pješačenja stižemo do male kućice-kolibe koju koriste lovci i planinari. Lovnik otvara vrata, koja nisu zaključana jer koliba služi svakomu tko želi ovdje prenoćiti www.lovackisavez-hb.ba 15 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA LU „Jadran“, Neum: MALA UDRUGA, S VELIKIM POTENCIJALOM Morski i lovni turizam, ruku pod ruku Do prije dvadeset godina, u ovdašnjem je lovištu bilo oko šezdeset muflona. Rat je učinio svoje, danas ih je svega dvadesetak, i to na nepristupačnu terenu. Od ostale divljači, za lov je najatraktivnija divlja svinja. Nje ima u svim dijelovima lovišta, ovdje nalazi hranu i zaštitu, premda joj u posljednje vrijeme narasla vučja populacija ne da mira Vlado Bošnjak L ovačku udrugu „Jadran“ iz Neuma, najjužniju lovačku udrugu našega Saveza i jedinu čije lovište zapljuskuju morski valovi, posjetili smo krajem travnja. Po dogovoru, nađosmo se s predsjednikom Udruge Ivicom Bačićem na kavi u središtu Neuma. Lijep i sunčan dan mamio je pogled na morsko plavetnilo, a Ivica (tajnik Saveza, o. a.) u šali reče kako smo na vrijeme otvorili turističku sezonu. Uz kavu, evo i prvih informacija „za zapisati“. Predsjednik Bačić nam reče da se lovište ove udruge prostire na cijelom području općine Neum, površina mu je oko 22.000 hektara. Zemljište je brdovito, krečnjačko, obraslo bjelogoricom, a uz morski pojas ima nešto crnogorice, od koje je za divljač posebno značajan hrast crnika. Između brdskih uzvisina prostiru se kraška poljica, od kojih su najveća Moševičko, Gra- 16 dačko, Broćanac, Prapratničko i Hutovsko. Na sjevernom dijelu općine, lovištu Jadrana pripada i dio Popova polja. Baš na tom dijelu, skupa s LU „Lisac“ iz Ravna, prije nekoliko godina dogovoren je zajednički projekt – naseljavanje jarebice poljke na ovaj teren. Postojali su svi uvjeti za to, od terena, vode do hrane. No jedan drugi projekt – Gornji horizonti – pokvario im je planove. Velike poplave posljednjih godina promijenile su dosta toga u ovom području, pa tako i staništa nekih vrsta divljači. U udruzi je oko 130 članova, razvrstanih u 4 sekcije: Neum, Gradac, Hutovo i Hrasno. Zec, jarebica kamenjarka i divlja svinja glavna su divljač. Da se ova reportaža radila prije dvadesetak godina naši bi se domaćini mogli pohvaliti stadom od oko 60 muflona. Ratna događanja učinila su svoje, pa danas računaju da ih ima dvadesetak u pogra- ničnom dijelu s Republikom Hrvatskom, i to na, zbog mina, nepristupačnu terenu. Od divljači koja se seli bude nešto prepelice i šljuke bene. Ipak, najatraktivnija i divljač koja se najviše lovi je divlja svinja. Ima je u svim dijelovima lovišta. Ovdje nalazi hranu tijekom cijele godine, a u kršu zaštitu. Najveći je problem nedostatak vode za ljetnih suša, što lovci pokušavaju riješiti izgradnjom lokava po lovištu. I povećan broj vučje divljači u posljednje se vrijeme odražava Betonski zid, malo kiše i evo lokve za divljač Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Malo polja, malo brda, malo planine na populaciju divlje svinje. Ne pamti se ovoliko vukova na ovim prostorima. Poneki se odstrijeli, no to je nedovoljno, vuk ostaje najveća opasnost po ostalu divljač. MUFLONI? SVE JE DO LJUDI Pođosmo u obilazak lovišta. Mogli smo birati među nekoliko maršruta, odlučismo se poći u pravcu sela Dubravice. Uz put zamjećujemo dosta urađenih parcela, vinograda, voćnjaka. Penjemo se južnom stranom Gradačkog polja i ulazimo u Dubravice. Prema sjeverozapadu je najviša uzvisina u neumskoj općini, planina Žaba, s vrhom od 955 metara. – Prije četiri godine cijeli prostor Žabe i okolnih brda stradao je u požaru, što je utjecalo i na staništa divljači. Za naše lovište, čapljinsko, stolačko i metkovićko, prostor Žabe od iznimnog je značenja kao stanište divlje svinje tijekom cijele godine, a i migracijski putovi iz Deranskog jezera idu preko Žabe u druge terene – govori nam Ivica. Prolazimo kroz selo Dubravicu. Stare kamene kuće, kao i u svim selima neumskog zaleđa, odišu duhom prošlih vremena. Koliko je samo truda trebalo uložiti da bi se ovdje živjelo i preživjelo! Susrećemo lovca Ivicu Tapalovića (treći Ivica u mom društvu), on nas uputi da obiđemo tek izgrađeno pojilište na prijevoju Grabovice. Dok se penjemo dosta dobrim makadamskim putom, na mjestima i betoniranim, Ivica nam reče da se i lovci redovito uključuju u seoske akcije. Dolazimo do pojilišta. Po onome kako je napravljeno moglo bi biti uzor i drugim udrugama. Naime, preko jedne drage napravljena je betonska ustava i voda je tu. Svaka, pa i najmanja kiša niz okolne stijene napunit će „akumulaciju“. – Tlo iza ustave nismo trebali betonirati. Bog zna koliko su debele kamene ploče ispod ove vode – objašnjava nam Ivica Tapalović, koji nam se u međuvremenu pridružio, i nastavlja: –Voda je ovdje život. Ako imaš vodu imaš i divljač. Na ovom je terenu prije rata bilo veliko stado muflona. Znao sam ih po dvadesetak nabrojiti u stadu. Ima ih i danas nešto. Dali bi se oni ponovno razmnožiti, ali... Sve je do ljudi. Pri povratku, najprije zastajemo kod lovačke kuće u izgradnji lovaca lovne grupe Dubravica, sekcija Gradac, ispred koje nam Ivica pokazuje okolne terene i prepričava www.lovackisavez-hb.ba svoje lovačke doživljaje. Sljedeća nam je zaustavna postaja jedna lijepo uređene nadstrešnice, obilazimo i jedan od četiri gatera koji su u privatnom vlasništvu lovaca a služe za obuku pasa i uzgoj mladih svinja za potrebe lovišta. Pridružuje nam se i lovac Ivica Čamo (četvrti Ivica!), koji je pun informacija, prijedloga, ali i kritika, prije svega zbog krivolova i odnosa institucija vlasti prema lovstvu. Problem im je, naravno, što nemaju koncesiju na lovište. Da je imaju, realizirali bi neke planirane projekte. Možda bi se ozbiljnije kre- nulo u uzgoj muflonske divljači. No i ovako se o lovištu brinu domaćinski. Svake godine unesu u njega nešto divljači, zasiju određene površine, očiste stara i izgrade nova pojilišta, grade lovačke kuće… Imaju lovočuvara profesionalca. Krivolova ima, posebice u pograničnim dijelovima sa susjednim lovištima, gdje je se najlakše „ubacivati“ krivolovcima sa strane, naravno uz pomoć domaćih. LU „Jadran“ s tri strane graniči s udrugama iz Republike Hrvatske, a od sjeveroistoka do sjeverozapada graniči s udrugama iz Ravnog, Ljubinja, Stoca i Čapljine. Od ostalih aktivnosti, posebno su ponosni na lovno streljaštvo. Na svome lijepo uređenom strjelištu prije tri godine bili su domaćini Prvenstva Lovačkog saveza Herceg Bosne. Neko su se vrijeme natjecali u streljačkoj ligi Dubrovačko-neretvanske županije. Sudionici su svih strjeljačkih natjecanja koje je organizirao Savez. Ostvarili su dosta dobrih rezultata, kako u momčadskoj, tako i u pojedinačnoj konkurenciji. Jedan od Ivica, u šali, nam reče: – Da nije Širokog, bili bismo vjerojatno na njihovu mjestu. Napuštamo ovu našu „primorsku“ udrugu pod dojmom da je lovište kojim gospodari u pravim rukama. Iako po članstvu relativno mala udruga, što se odrazi i na financijsku stavku, svoje obveze uspješno izvršava. Po dobivanju koncesije otvaraju im se nove perspektive. Gdje je more, tu je turizam, zašto ne i lovni. Poželimo im da tako i bude. Sekcija Gradac gradi svoju lovačku kuću 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Mosor“, Široki Brijeg: LOVAČKA VEČER Kao u neka ranija vremena Kada bismo iz svih pozdravnih riječi sublimirali (ukratko sadržaj uzvisili), glasila bi rečenica: Široki Brijeg je bio i ostao perjanica i barjaktar svega onoga što Lovački savez Herceg Bosne znači i značio je! Mosor je armatura Saveza, a to Društvo su ljudi koje svakoga ponaosob valja pridobiti preko svih naših možebitnih i nepotrebnih lovačkih nesporazuma, preko naših ljudskih slabosti i uništio taloge od zlih nakana i jezika. Barem bismo tako željeli! Lijepo i ugodno bilo je pogledati unutar okićene dvorane, kako blizu pet stotina lovaca i gostiju veselo čavrljaju, gestikuliraju i dijele osmijehe jedni drugima. Lovci imaju vedre, vesele i dobre duše, samo ih valja odvojiti od izvora zala. Među gostima su bili i predstavnici općinske vlasti, a opunomoćenik načelnika Mire Kraljevića, lovcima dragi prijatelj Predrag Naletilić – Cobra nas je sve i pozdravio i zaželio daljnji uspješan rad. Nastupni i pozdravni govor predsjednika Društva Ivana Primorca, kojega netko duhovito nazva „predavanjem“, bio je toliko impresivan, slikovit, iscrpan i znakovit, pa se svatko od lovaca i gostiju mogao naći i odrediti u njemu. Nije to bilo nikakvo hvalisanje, već pogled u zrcalo bogate povijesti i tradicije našega društva. Iskrena hvala predsjedniku Lovačkoga saveza Herceg Bosne Iliji Vrljiću, koji je, pozdrav- Blago Lasić L ijepa i ugodna tradicija održavanja lovačkih večeri među lovcima je uvijek prepoznatljiv i izazovan događaj. Stjecajem različitih nesretnih okolnosti, širokobriješki lovci nisu posljednjih nekoliko godina organizirali tu lijepu priredbu za lovačku populaciju. Međutim, predsjednik Ivan Primorac sa svojim užim timom se ove godine odlučio i uspio prirediti ugodnu večer po stilu i rejtingu nekadašnjih sretnijih vremena, kada se u Širokom Brijegu mjesecima pripovijedalo o snazi, skladu i sposobnostima lovaca za druženja i sreću mimo lovišta, pucanja i odstrjela. Večer je simbolizirala završetak još jedne lovne sezone, u kojoj se moglo zamijetiti stanovit manjak Neki od uglednih gostiju na širokobriješkoj lovačkoj svečanosti Ivan Primorac, predsjednik Mosora 18 svih vrsta divljači, ali i naraslu želju i nastojanja lovaca da se to prevlada, da se duhom zajedništva, jačim radnim angažmanom i naraslom kulturom tolerancije među lovcima, lovište i ozračje u njemu učini ugodnim, kako za lovce tako i za pučanstvo koje se sve više u cilju rekreacije i zdravlja kreće po lovištu. Večer je, na neki način, početak radova u lovištu koji znače i dalje druženje lovaca, ali i prilika za pozitivna promišljanja u povodu početka korizme. To je bila prilika da pojedinci obdareni duhom altruizma (skrbi za svoje bližnje) prenesu taj dar i na skupine, jer nam toga uistinu treba. Nadamo se da je taj 4. ožujka, kada se večer uspješno i ugodno provela u Svadbenom salonu „Sunce“, navukao neprozirnu koprenu ljajući nas toplo, sve to lijepo naglasio i dao službenu potvrdu mjestu i ulozi Društva u lovačkim i društvenim širinama naših prostora! Iz svoga kuta gledanja, možda još iscrpnije je fra Petar Krasić, predsjednik Kinološke unije BiH, doticao i ukazivao na sva pitanja, potrebe, probleme i perspektive lovstva i kinologije u nas. Kada bismo iz svih pozdravnih riječi sublimirali (ukratko sadržaj uzvisili), glasila bi rečenica: Široki Brijeg je bio i ostao perjanica i barjaktar svega onoga što Lovački savez Herceg Bosne znači i značio je! Mosor je armatura Saveza, a to Društvo su ljudi koje svakoga ponaosob valja pridobiti! Lovačka večer bijaše i zgodna prigoda da se u svečarskom ozračju dodjele lovačka odličja zaslužnima. Lijepo i nadahnuto u ime odlikovanih zahvalio je stari lovac i bivši predsjednik Franjo Grbešić. Isto tako, mladi lovci koji su protekle godine uspješno položili ispit za lovce, dobili su diplome potpisane od predsjednika Saveza. Diplome je svečano uručio tajnik Saveza Ivica Lučić, gost naše večeri. Uspjesi i postignuća naših strijelaca (koji su već dugi niz godina nedostižni za ostale udruge i njihove strijelce), na čelu sa Slavenkom Lasićem, također su obilježeni na ovoj Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA svečanosti, a priznanje je uručio glavni lovnik Društva Vlado Bošnjak. Tehničku i uljudbenu potporu svim poslovima unutar večernjih aktivnosti, uredno i pedantno su obavljali: tajnik Društva Dragan Naletilić, djelatnica Saveza Jelena Ljubić, Mirko Čolak..., i ne znam kakva bi izgledala ova večer bez velikoga doprinosa Vlade Bošnjaka. Bilo bi neumjesno ne spomenuti, i ovom prilikom zahvaliti našim poštovanim gospodarstvenicima koji su nesebično sponzorirali našu lovačku večer, i tako omogućili preko osamdeset vrijednih nagrada. Bilo je tu donatora iz susjednih općina, kao što su među gostima i uzvanicima bili predstavnici susjednih društava. Lovačka širina se ogledala i u primjerima darivanja dobivenih tombola. Primjerice, Mario Herceg se odrekao dobitka dviju tombola; Bileša je darovao dobitak (lovačka puška) mladomu lovcu, svomu rođaku Mirku Bošnjaku; Ivan Knezović iz Mostara, također se odrekao dobitka – lovačka puška; dobitnik iz Posušja je svoj dobitak velikodušno uručio jedinoj dami Jeleni... Sve to govori o plemenitosti i dobroćudnosti lovaca! „Kad kolo zaigra i Bole zasvira“, moglo bi se opisati zabavni i umjetnički dio večeri, koju su uz pomoć radijskoga voditelja Marinka Karačića, vodili Širokobriješki dukati i Kulturno-umjetničko društvo Uzarići. Osim što su prodavali tombole, članovi KUD Uzarići su u pitoresknim narodnim nošnjama skladno izveli niz pjesama i igara ovoga kraja. Dukati su pozlatili našu lovačku večer i pokazali dio svoga bogatoga repertoara, čak se i bećarcem nisu puno razlikovali od nedostižnih „bećarina“ Blaćana, koji su uistinu profesionalno „tresli“ nekoliko puta. A, nekoliko skupina gangaša natjecalo se i u snazi i u ljepoti, i oduševilo lovce, željne ove izvorne narodne umotvorine, kakva god se ganga nekomu činila. Možda su izostale diple, dvojnica i još ponešto (narodni guslar je korektno obavio svoju točku), međutim, sve su to nadoknadili domaći vicmaestri: Frano Vukoja i Marko Knezović – Ćopo koji su svojim „bezobrazlucima“ozbiljno „ izobličili“ naša lica. Što reći o kvaliteti posluge, jela i pića? Pa nismo mi lovci tako gladni, pogotovo žedni pa nam toliko mnogo i tako kvalitetno, uredno i pravodobno servirate. Hvala svima koji su se potrudili i uspjeli ovu lovačku večer dovesti do istinskoga užitka. A, onda tako brzo i nečujno svi smo se potrudili ugodnu večer uvesti u duboku, sanjivu i, zahvaljujući upornim pušačima, maglovitu noć koja nas pozva kućama. Jedna od više ekipa gangaša www.lovackisavez-hb.ba Među 80-ak dobitnika na tomboli, ovi su bili najradosniji Franjo Grbešić prima Odličje I. reda iz ruku Ilije Vrljića, predsjednika Saveza Društvo za jednim od pedesetak ovakvih stolova 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: BROJNE PTICE SELICE NA ZIMOVANJU Doletjela i dva para labudova Ivica Drmić A kumulacija male hidroelektrane na rijeci Lašvi godinama je zimovalište mnogih vrsta ptica, kako stalnih gnjezdarica, tako i prolaznica. Najbrojnije su divlje patke gluhare i patke kržulje, zatim sive čaplje, ali se mogu primijetiti i pojedini primjerci patke pupčanice, patke zviždare, crne liske i kormorana. Sredinom prosinca prošle godine na spomenutu su akumulaciju doletjela i dva para labudova. Po svemu sudeći riječ je o primjercima labuda grbca (Cygnus olor), i to par odraslih i par mladih labudova. Jedan od ključnih znakova raspoznavanja ove vrste je narandžasti kljun, s crnom grbom pri osnovi. Najvjerojatnije je da ova populacija potječe iz srednje ili sjeverozapadne Europe, odakle se seli kada se voda zamrzne. Karakteristično je da je unesen u mnoge zemlje, te je vrlo teško razlikovati prave prirodne populacije od poludivljih ili čak pitomih populacija. Najstarija registrirana divlja ptica doživjela je Ljudi se pitaju, a oni su tu i mirno “plove” starost od 15 godina i 4 mjeseca, a poludivlja 19 godina i 5 mjeseci. Jesu li se labudovi spustili samo radi odmora, pa poslije odlučili ostati? Jesu li ih privukli pitomi labudi na jezercima u okviru obližnjega ribogojilišta „Izmišljeni potok“? Ili pak brojna populacija ptica močvarica? Jesu li ovdje našli povoljne uvjete, možda i za stalni ostanak? Odgovori na ova pitanja su tajna, barem za sada. Budući da je većina ovih ptica do sada stradala od strane krivolovaca, treba maksimalno poraditi na zaštiti ovih ptica od krivolovaca. Ukoliko bi se zadržale na ovim prostorima dodatno bi se poboljšale mogućnosti naše lovačke organizacije za lovni turizam, ponajprije kroz ponudu organiziranog fotografiranja i snimanja. Jer zaista je prava rijetkost i ljepota vidjeti ove ptice u slobodnoj prirodi. LU „Lještarka“, Kiseljak: ŠTETE OD DIVLJAČI Poslije vukova, došao i medvjed Zvonko Udovičić U noći sa šestog na sedmi travnja 2011., na gospodarstvu Paške Milušića podno planine Zahor „gostovao“ je medvjed. Ušavši u tor u kojem su bile ovce, medvjed je usmrtio jednu ovcu i jedno janje. Veću štetu na stadu spriječili su tornjak Šargo i sam vlasnik Paško, kojeg je probudio lavež psa. Osjetivši čovjekovu prisutnost u blizini, medvjed je uz glasno brundanje pobjegao u planinu. Posljednja šteta na stoci u ovom dijelu općine Kiseljak bila je od vukova na dva gospodarstva u susjednim selima. To se dogodilo u prosincu 2007., kad su vukovi na jednom gospodarstvu usmrtili četiri, a na drugom šest ovaca. 20 Ostat će tajna koga se medo više poplašio, Šarge ili Paške Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HLU „Malič“, Grude: HAJKA NA PREDATORE Gruđani, čista petica za ugođaj! Vlado Bošnjak A ko je po onoj narodnoj „konac djelo krasi“, onda to doista vrijedi za HLU „Malič“ iz Gruda. Lovnu sezonu završili su dobro organiziranom hajkom na čišćenju terena od predatora. Od početka, na zbornome mjestu kod gatera u 7 sati, pa sve do večeri na Raškom polju gdje je organiziran ručak i druženje, sve je bilo vrhunski. Organizatorima je sve išlo od ruke. Lijep, sunčan dan. Odličan odziv lovaca, posebice lovaca gostiju. Bili su tu lovci iz Širokog Brijega, Ljubuškog, Kočerina, Posušja, Rakitna, Vira, Roška Polja i Imotskog. I predsjednik Saveza Ilija Vrljić sa svojim suradnicima odazvao se pozivu, što je među lovcima, osobito kod organizatora, izazvalo posebno zadovoljstvo. Nakon ispijene jutarnje kave u gaterskome bifeu i upisa u listu sudionika hajke, slijedilo je postrojavanje. Sve sudionike pozdravio je predsjednik Udruge Doni Mikulić, pojasnio protokol hajke i posebice skrenuo pozornost na sigurnosna pravila u lovištu. Lovci su raspoređeni u grupe, određeni su njihovi voditelji i pozicije s kojih će krenuti. Sastanak je zakazan u 10 sati na platou Raškoga polja. Kad nas je naš vodič Goran Miloš, predsjednik sekcije Grude i jedan od najaktivnijih u organizaciji ove hajke, rasporedio na čeke i vezom javio da je sve u redu, hajka je mogla početi. U napetu očekivanju hoće li se iz gustiša začuti kakvo kvrcanje grančica ili šuštanje lišća što bi bio znak da se koja lisica pokrenula, moglo se uživati u razgledanju krajolika. I tako u trenu se začuju i pogoniči i svi pođosmo na dogovoreno mjesto, s kojega je lagani sjeverac širio miris roštilja. Na prostranu livadu Raškog polja sa svih strana pristižu lovačke grupe. I dok se izmjenjuju pozdravi onih koji se u jutro nisu vidjeli i nazdravlja čašicom „žestokog“, Doni poziva sve u stroj. Zahvaljuje svima na odzivu i dobru držanju tijekom hajke. Kako odstrela nije bilo, netko primijeti da je lovište navrijeme očišćeno od predatora, a drugi dodaše da su lisice još uvijek lukave. Saznale su one za današnju akciju i sklonile se na sigurno. Sudionike hajke pozdravio je i predsjednik Saveza Ilija Vrljić, izrazivši zadovoljstvo njezinom organizacijom, a posebice je naglasio značenje ovakvih lovova i napora koji Savez ulaže u tom pogledu. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje, i ručak na pripremljenim www.lovackisavez-hb.ba Rošilj u pravim rukama stolovima pod otvorenim nebom mogao je početi. U tren je bilo posluženo 170 sudionika. „Ljudi, ovo je samo ‘prva ruka’. Vidite šta toga ima, samo vi polako uživajte, a ti, pajdo, slikaj ovo za Hoop“, govore nam majstori na roštilju Damir Sesar i Robert Kondža. A Jure Babić, koji nas je ujutro počastio dobrom kavom, dijelio je ukusan lovački gulaš. Kad se sve to zalilo kapljicom dobroga vina, užitak je bio potpun. Grupa mosorskih lovaca iz sekcije Biograci, koji tradicionalno razmjenjuju druženje s lovcima sekcije Dragićina, poče s gangom i bećarcem. Dobru atmosferu upotpuniše i lovci koji su došli konjskom zapregom. Doni zatim još jednom pozva sve da napune čaše i uz zdravicu poželi svima što više ovakvih susreta. U ispijanju čaša poneki prekršiše lovački kodeks ispijanja pića lijevom rukom. Zato su, po kazni, morali ispiti još po jednu, a predsjednik Vrljić nazočnima objasni anegdotu o ovome običaju. Sunce je naginjalo prema zapadu. Većina dočeka i njegov počinak iza obronaka Biokova. I dok je vedra i hladna noć ledom okivala proplanke Raškoga polja, a jedna lisica, koja je u dubokoj jazbini preživjela hajku, nestrpljivo čekala da iza „gostiju“ pokupi mrvice, valjalo je poći kućama. Bilo je ovo odlično organizirano lovačko druženje, kakvo, po mom mišljenju, do sada nije organizirano na području hercegovačkih lovišta. Svaka čast Gruđanima. 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Galeb“, Čapljina: LOVAČKA VEČER Ubuduće, redovito Jure Musulin L ovačka večer, u organizaciji LD „Galeb“, održana je u petak, 4. ožujka, u svadbenom restoranu „Astorija“ u Čapljini. Bila je to peta poslijeratna lovačka večer u Čapljini (i druga uzastopna), i ta će priredba, ako Bog da, postati tradicionalnom. Velik je broj Više od 230 lovaca i njihovih prijatelja nazočilo je ovoj lijepoj lovačkoj svečanosti. Bili su tu i gosti iz susjednih lovačkih društava: „Lisac“ iz Ravnoga, „Kamenjarka“ iz Stoca, „Vepar“ iz Prozora-Rame, „Kravica“ iz Ljubuškog, „Golub“ iz Čitluka, „Jadran“ iz Neuma, te „Muflon“ i „Liska“ iz Metkovića. Nakon tombole, bogatiji za lovačke puške Zajedno u lovištu, zajedno na slavlju lovaca ovoga društva godinama, naime, odlazio na lovačke večeri u susjedne općine, ponajviše zato što ih u Čapljini nije bilo. Nazočnima se, na početku Večeri, najprije obratio Josip Vekić, predsjednik LD „Galeb“ iz Čapljine, pozdravivši prisutne i zaželjevši im JURE MUSULIN-ĐUR, stari lovac i slavljenik Naše je prijateljstvo bilo veliko Jure Musulin N a lovačkoj večeri u Čapljini, 4. ožujka, posebna je čast pripala jednomu od najstarijih lovaca Društva, Juri MusulinuĐuru (1931.), da se obrati lovačkoj „sviti“ na početku svečanosti i da se pomoli dragom Bogu prije same večere. Naime, Jure ove godine slavi više jubileja: 80. rođendan, dijaman- 22 tni pir, odnosno 60 godina braka sa svojom suprugom Stanislavom i dobitnik je Odličja prvoga reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Sve to više je nego dovoljan razlog da malo porazgovaramo s ovim našim počasnim članom i slavljenikom. Ukratko, kako je izgledao Vaš lovački put? Godine 1951. postao sam pri- ugodno druženje, a onda je za govornicu pozvao jednoga od najstarijih članova LD „Galeb“, Juru Musulina-Đura (1931.) iz Gorice kod Čapljine. Djed Jure je, nakon što je pozdravio svoje kolege i prijatelje, spomenuo da je u lovačkim redovima još od 1951. godine, da je kao lovac doživio najljepše trenutke u svome životu družeći se i surađujući s ljudima, zaželio je lovcima još mnogo ovakvih večeri, a onda je, skupa s uzvanicima, prije večere izmolio Očenaš. Tijekom večeri dodijeljena su odličja i priznanja Lovačkog saveza Herceg Bosne najstarijim članovima Društva iz svih ogranaka-sekcija za njihov doprinos razvoju lovstva i zaštiti prirode (popis u rubrici: Iz Saveza, op. a.), a ostali koji ispunjavaju uvjete za dobivanje ovih priznanja doći će na red već na nadolazećim skupštinama Društva. Središnji dio Večeri bila je, uobičajeno, bogata lovačka tombola. Među 55 nagrada, vrijedi posebno istaknuti 5 lovačkih pušaka, sušilicu rublja i policu autoosiguranja. Prodano je više od 1300 listića tombole. Voditelj Večeri bio je poznati čapljinski radijski novinar Dušan Musa, koji je ovoj manifestaciji na poseban način dao jedan lijep, pozitivan i duhovit „štih“. Večer je protekla u odličnoj atmosferi, nije falilo „ni ića, ni pića“, a uz veselu glazbenu grupu pjevalo se do sitnih sati. pravnik u LD „Galeb“ iz Čapljine. Prve godine bio sam lovac pripravnik, a druge sam išao u lovište bez oružja, s iskusnijim lovcima. Tek se treće godine pripravništva moglo pristupiti polaganju lovačkog ispita, tako da sam 1953. godine ispit i položio. Od tada pa sve do 1990. bio sam redovan lovac i uredno izmirivao svoje obveze prema Društvu. Obnašao sam razne dužnosti: bio sam član upravnog odbora, član nadzornog odbora, član komisije za polaganje lovačkih ispita, tajnik lovačkog društva, itd. Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća vršio se otkup krzna od kuna, lasica, lisica, zeca itd., pa sam desetak godina djelovao kao posrednik u otkupu s jednim sarajevskim poduzećem. U tom kontekstu, godine 1986. dobio sam od Saveza lovačkih organizacija BiH iz Sarajeva Odličje 2. reda. Kako ste, sjećate li se, došli do prve puške i prvoga psa? Od svoga pokojnog oca Mate – a on od svoga oca Jure – naslijedio sam lovačku pušku nabijaču, koju sam koristio u svojim prvim godinama lova. Godine 1964. kupio sam pušku marke Simson Shul 12 položaru s duplim ključevima. Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Sjećam se, stajala je puno novaca i trebalo je mnogo plaća zaraditi da bih je kupio. Tih sam godina nabavio i svoga najboljeg psa, njemačkoga kratkodlakog ptičara kojeg sam zvao Tel. Bio je to strašan pas u lovu na zeca i jarebicu. Sprijateljio sam se s trojicom Talijana, gostiju koji su godinama dolazili kod nas u lov. Nudili su mi velike pare za Tela jer njihovi mu nisu bili ni blizu. Naravno, nisam ga prodao. Lov danas u odnosu na Vaše vrijeme? Najveće bogatstvo našega lovačkog društva bilo je to što je u Upravnom odboru Društva bilo dvadesetak zastupnika iz svih sela i mogli smo se o svemu dogovoriti. Najbolji predsjednik, po meni, bio je pokojni Jozo Pehar, koji je 10-ak godina bio na toj dužnosti. Tada smo uspjeli donijeti odluku da se svake godine zabrani lov na trećini lovišta, s tim da je prve godine bila potpuna zabrana lova na čitavom tere- nu, što je odmah rezultiralo velikim brojem divljači u lovištu, poglavito zeca i jarebice. U Društvu je vladala velika disciplina, u lov se išlo grupno. Imali smo lovovođu i tek kad bi on zatrubio počinjao bi lov. Posebno se sjećam lovova u hajkama u kojima je sudjelovalo stotine lovaca. Jedne sam godine bio u četiri hajke na vuka i uspjeli smo odstrijeliti sedam vukova na terenima Ljubuškoga, Čitluka, Stoca i Čapljine. Mi lovci gajili smo takvo prijateljstvo da je to bilo nezamislivo. I vama mlađima želim da idete u lov, da se družite i surađujete kao što su i vaši stari. Jure Musulin - Đur LD „Sokol“, Nova Bila: U PONIRU ODSTRIJELJEN JOŠ JEDAN VUK Progoneći srnu, naletio na Stipu Drago Marjanović U Čipin vuk zaslužuje medalju prošlom broju Hoopa pisao sam o susretu vuka i lovočuvara. U potpori mojoj tvrdnji da je vučja populacija u porastu i da su česti susreti lovaca s vukovima, evo još jednog dokaza. Još jedan vuk pao je od lovčeve puške, u istom lovištu i skoro na identičan način. Stipo Kolenda-Čipe izašao je kao pobjednik u susretu s odraslim vukom na Vlašiću. Stipo je iskusan lovac, s ispitom za lovočuvara. Na zadaći prebrojavanja divljači u lovištu Ponir na Vlašiću zajedno s lovočuvarom Antom Pešom iznenada mu se ukazala prilika, koju nije propustio. Naime, pritajen i maskiran u zelenilu šumske vegetacije, izdaleka je čuo lom suvaraka i neku potjeru. Potjera je išla pravo prema njemu. Stipo je bio spreman s puškom i čekao priliku. Nedugo zatim, na širem putu koji prolazi kroz lovište pojavila se vučina, zastala je razgledajući pravac kojim je mlada srna umakla. Stipo nije čekao ni trenutka, opalio je na vuka koji je bio tridesetak metara od njega. Sve se ovo dogodilo 19. ožujka u prijepodnevnim satima. Iako još nije izvršena ocjena trofeja ovoga odstrjela, riječ je o krupnom primjerku vuka koji, prema procjenama, zavrjeđuje medalju. U kratko vrijeme dva su vuka, dakle, uklonjena iz lovišta u kojem LD „Sokol“ sustavno radi na zaštiti srneće, zečje i drugih vrsta plemenite divljači. LU „Sava“, Orašje: IZBORNA SKUPŠTINA Bez velike rasprave o predloženim kandidatima Adam Dabić U nazočnosti 35 zastupnika, 27. ožujka 2011., u restoranu „Centar“ u Orašju, održana je izborna Skupština LU „Sava“. Za predsjednika Udruge izabran je Pavo Kosić, dosadašnji predsjednik, a za predsjednika Upravnog odbora izabran je Drago Prgić. U Nadzorni odbor izabrani su Asmir Redžepović, Stanko Mikić i Marko Dominković, za predsjednika Disciplinske komisije izabran je Josip Dominković, a njezini članovi su Luka Mikić, Pavo Župarić, Drago Vincetić, Marijan Brašnić i Joso Brezović. Predsjednik Kinološke sekcije postao je Ivo Brašnić, a predsjednik Streljačke sekcije Đuro Oršolić. Glavni lovnik je dr. vet. med. Jasmin Redžepović. www.lovackisavez-hb.ba Usvojen je financijski plan za 2011./2012. godinu, a u Komisiju za nabavku divljači izabrani su Marinko Džoić, Jasmin Redžepović i Mladen Benković. Na prijedlog zastupnika, izabrana je i komisija za pregovore oko utvrđivanja vlasništva nad lovačkom kućom u Begovoj Bari. U nju su ušli predsjednik Udruge, predsjednik Upravnog odbora i predsjednik Nadzornog odbora. Nakon izbora, zastupnici su razmatrali i usvojili Plan gospodarenja lovištem za 2011./2012. godinu. Odobren je odstrjel 10 srnjaka i 10 veprova samaca u prolazu, s tim da se nakon odstrjela srnjaka vepar nastavi loviti do roka predviđenog zakonom. Ostale vrste divljači (patka, guska i sl.) lovit će se do 1. rujna. Fazan i zec lovit će se od početka listopada do konca prosinca, a lovne dane odredit će Upravni odbor Udruge. Na koncu, donesena je odluka da LU „Sava“ na ime pomoći obitelji poginulog lovca Davida Orkića dade 1000 KM. 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Sokol“, Nova Bila: ZAJEDNIČKI LOV NA VUKA Vuka nigdje, druženje za pamćenje Drago Marjanović U nedjelju 20. ožujka 2011., na tromeđi općina Vitez, Travnik i Novi Travnik, na širem području niskoga lovišta ova tri društva, organiziran je zajednički lov na vuka. Povod za ovaj lov je često pojavljivanje vuka na ovim prostorima i mnoge štete koje ova krvoločna divljač nanosi ovdašnjim vlasnicima stoke. Ideja za zajednički lov potekla je od tajnika i lovnika ova tri društva, upriličen je sastanak u Novoj Biloj, ideju su prihvatili predsjednici društava. Lovci ovih triju društava sa zadovoljstvom su prihvatili zajednički lov i u Lujića dolovima toga dana u sedam sati odziv je bio impozan- tan. Lovnici su preuzeli organizaciju lova, pogon i doček, raspored lovaca i komuniciranje. Lov nije bio uspješan, vuk nije bio pronađen niti odstrijeljen, pronađeni su tek tragovi i mjesta gdje se vuk gostio ukradenim ovcama. Naravno, ovo okupljanje nije za cilj imalo samo lov, nego i druženje. Stoga je organiziran zajednički ručak kod lovačke kuće Jelinjak na Velikom drževu. Za logistiku se pobrinulo LD „Pavlovica“, za organizaciju i domaćinstvo LD „Sokol“ i LO „Vitez“. Druženje za pamćenje uveličano je nazočnošću tajnika Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivice Lučića, kao i gostiju iz drugih društava Središnje Bosne: Uskoplja, Busovače i Bugojna. Lovačke priče, razmjena mišljenja i iskustava, dragi susreti prijatelja, uz lovačke vatre (zbog prohladna vremena), fotografiranje a nadasve pjesme uz pratnju harmonikaša Danijela Štrpca i Lašvanske tamburice. Ostalo se do kasno u noć u dobru raspoloženju i perfektnoj organizaciji. Upravo susreti za pamćenje. Ideja koja bi trebala prerasti u tradiciju, što kazaše lovci iz Viteza, na rastanku. LU „Zavelim“, Roško Polje: HAJKA NA LISICU Ugodno i korisno druženje Ante Ðikić K ako prošle tako i ove godine, po završetku lovne sezone organizirana je hajka na lisicu. U nedjelju, 13. ožujka 2011., na hajku su se odazvali naši prijatelji lovci iz Gruda, Posušja, Kočerina, Imotskog, Rakitna i Tomislavgrada. S nama domaćim lovcima, ukupno nas je šezdeset pet jutrom krenulo put lovišta. Zborno mjesto i ovaj put bilo je u Radošima. Kako i priliči, prije polaska u lov svi sudionici hajke na lisicu dobili su naputke kako loviti i što loviti, a poseban naglasak stavljen je na sigurnost u lovu kako ne bi, ne daj Bože, došlo do neželjenih događaja. Jako jugo nije nam ovaj put išlo naruku, a na kraju je ispalo dobro, nije kišilo unatoč velikoj 24 naoblaci. Lov je potrajao do podne, a nakon toga zajednički ručak i druženje u našoj lovačkoj bazi u Rogovima. Rezultat hajke: dvije od- Pred zajednički lov Lovačka vatra, priče i pjesme uz Lašvanske tamburice strijeljene lisice. Za vrijeme hajke dalo se vidjeti nekoliko zečeva, što je dobar znak za lovce LU „Zavelim“.Valja istaći da su odmah izjutra pri polasku u lovište viđena četiri vuka, a za djelovanje lovaca bilo je pokasno jer su se vukovi na brzinu izgubili između Radoša i Hambara. Nakon što su svi lovci stigli u Rogove napravljena je zajednička fotografija, a zatim je započela priprema za ručak. Naš novi župnik, fra Jozo Radoš- Đoka, prije ručka blagoslovio je nas i jelo koje smo blagovali. Ovaj put posao glavnog kuhara obavio je naš vrijedni i neumorni Štef - Longić. U pripremi ukusnog gulaša dao mu je ruke Marinko Šapina. Uz gulaš našli su se i pečeni odojci, a da grla ne budu suha tu se našla i dobra kapljica. Kao i obično razlaz je uslijedio u sumrak. Još jedno lijepo i korisno druženje je za nama. U Rogovima, po povratku iz lova Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Fazan“, Odžak: SOL, PREBROJAVANJE I NOVI FAZANI Uobičajena briga o divljači i lovištu Nedžad Garić K ako bi bila očuvana, pa i podignuta razina lova i skrbi o lovištu, u odžačkome lovačkom društvu „Fazan“ lovci su, već od početka ove godine, počeli s akcijama usmjerenim upravo ka tome cilju. Svjesni smo da se lovište nikako ne može i ne smije prepustiti samo sebi i da divljač nije nešto što se podrazumijeva, te vjerujemo da će i ovih nekoliko poslova koje smo odradili i koje ćemo ovdje spomenuti značajno utjecati na kvalitetu našega lovačkog života. Sekcija Sava SOL U LOVIŠTU Cijelo je naše lovište pokriveno solištima, divljač je na njih navikla, redovito ih posjećuje, a lovci se brinu da ne budu prazna. Tako je, 1. veljače 2011., Društvo kupilo 250 kg soli, u kockama od po 5 kg. Putem donacije dobili smo i oko 1500 kg soli u rinfuzi. Dio soli rasporedili smo po sekcijama, što znači da smo pokrili čitavo lovište, a ostatak stoji u pričuvi kako bi se solila mogla dopunjati tijekom godine. Sekcija Lipa PREBROJAVANJE DIVLJAČI Prema Godišnjem planu gospodarenja, za prošlu lovnu godinu planirane su dvije akcije na prebrojavanju divljači, na koje je obvezan odazvati se svaki član ovoga Društva. Dana 30. siječnja 2011. izvršeno je prebrojavanje divljači u komercijalnom lovištu „Mera“, a 27. veljače na oglednim površinama sekcija „Bosna“, „Kadar“, „Lipa“ i „Sava“. Ova prebrojavanja jasan su pokazatelj stanja divljači i smjernica za izradu Godišnjeg plana gospodarenja Lovačkog društva „Fazan“ za lovnu 2011./2012. godinu. NABAVKA FAZANSKE DIVLJAČI Upravni odbor Društva, na svojoj 31. sjednici, održanoj 9. ožujka 2011., donio je odluku o nabavci odraslih fazana. Vodeći računa o kvaliteti, cijeni i rokovima isporuke, komisija za nabavku odabrala je fazaneriju „Posavina“ iz Posavske Mahale, u kojoj je kupljeno 1000 odraslih fazana. Dio novca za nabavku divljači doniralo je Županijsko ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, po Projektu nabavke fazanske divljači, a predstavnik toga ministarstava, Marko Matanović, radi kontrole i uvida u dokumentaciju bio je nazočan isporuci i puštanju divljači. Ugovorena divljač isporučena je od 12. do 17. ožujka, i tada je i puštena u lovište, a 26. ožujka pušteno je još 200 primjeraka. Dakle, pušteno je ukupno 1200 odraslih fazana, po 300 primjeraka u svakoj od 4 sekcije. Poučeni iskustvom, ove godine nismo ponavljali greške. Lovište u koje smo pustili divljač prethodno smo očistili od predatora, iznijeli smo zrnastu hranu u hranilišta i fazane smo puštali u razmacima od nekoliko dana, a lovci, raspoređeni po grupama, imali su zadatak mjesec i nešto dana svakodnevno kontrolirati prilagodbu fazana na nove uvjete. www.lovackisavez-hb.ba Sekcija Kadar Sekcija Bosna 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Pavlovica“, Novi Travnik: SKUPŠTINA DRUŠTVA Lovište i lovnogospodarska osnova i dalje u prvom planu Anto Cvitanović P očetkom ožujka 2011., uz nazočnost 21 zastupnika (od 30 ukupno) iz sekcija Gradina, Bučići, Sebešić, Mravinjac i Novi Travnik, a pod predsjedanjem Slavka Marina, održana je redovita sjednica Skupštine Društva. Izvješćujući o radu Društva u 2010. godini, njegov predsjednik Mirko Lešić spomenuo je brojne aktivnosti i zadaće realizirane prema planu i programu. U tom kontekstu, Lešić je posebno istaknuo napore u primjeni Zakona o lovstvu i podzakonskih akata, sudjelovanje na sjednicama Županijskog vijeća za lovstvo i sastancima kod županijskog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva glede dobivanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja, dovršetak izgradnje lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata, sudjelovanje u sprječavanju krivolova, čišćenje lovišta od štetočina, prosijecanje staza, suradnju s Lovačkim savezom Herceg Bosne, Županijskim vijećem za lovstvo, Policijskom postajom Novi Travnik, općinskim strukturama vlasti i medijima, pripremu i polaganje lovačkih ispita, nakon čega je Društvo bogatije i jače za sedam novih članova, itd. Slavko Marin, predsjednik Skupštine, predložio je zastupnicima da se u program rada uvrsti obilježavanje obljetnice Društva, što je jednoglasno i prihvaćeno. Nakon rasprave, uz punu potporu predsjedniku i Upravnom odboru, izvješće je jednoglasno usvojeno. Izvješće o materijalno-financijskom poslovanju Društva u 2010. godini i prijedlog financijskog plana za 2011. iznio je tajnik Društva Anto Cvitanović, a izvješće Nadzornog odbora njegov predsjednik Ivica Fišić. Nakon rasprave, oba su izvješća jednoglasno usvojena. Po usvajanu izvještajnih i planskih dokumenata, svoje je izvješće pročitao i Vlado Knežević, glavni lovnik Društva. U tom je izvješću 26 bila jasno izražena briga oko dobivanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja lovištem, što je, s obzirom na zabrane lova i potpisane ugovore s ovlaštenim ministrom, tema koja istinski zanima svakog člana ovoga društva. Glavni je lovnik predložio Skupštini da usvoji nekoliko zaključaka sa sjednica lovnika društva, što su zastupnici i učinili i zadužili Upravni odbor da to realizira prema prioritetu. Kako se i očekivalo, najviše rasprave bilo je oko dobivanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja i oko implementacije Zakona o lovstvu u smislu određivanja granica i dobivanja lovišta na gospodarenje kako bi se moglo pristupiti izradi lovnogospodarske osnove, koju gospoda iz ministarstva uporno traže a svjesni su da valjanju lovnogospodarsku osnovu ne posjeduje ni jedno ovdašnje lovačko društvo. Na ovoj sjednici upriličeno je i prvo poslijeratno proglašenje počasnih članova Društva. Naime, na prijedlog sekcija i Upravnog odbora Društva, Skupština je za posebne zasluge na promicanju uzgoja divljači i zaštite prirode, nesebičnog rada i zalaganja u izgradnji imena društva, počasnim članovima proglasila Franju Cvitanovića, Vladu Lešića i Ivu Kolara. Franjo Cvitanović, iz sekcije Gradina, član je Društva od 1971. godine. U dugogodišnjem radu obnašao je brojne dužnosti u Društvu: član Upravnog odbora i Skupštine u šest mandata, stegovni tužitelj, član stegovnog suda, predsjednik i član brojnih povjerenstava Društva, za što je više puta pohvaljivan i nagrađivan, a i odlikovan je Odličjem prvoga reda. Prvi je od predsjednika sekcija koji je, sa svojim članstvom, uspio izgraditi lovačku kuću, zvanu „novotravnički neboder“. Vlado Lešić član je Društva od 1984. i idejni je tvorac sekcije Mravinjac i izgradnje lovačke kuće na Mravinjcu. Koliko ga poštuju članovi njegove sekcije, svjedoči i to da kad se Vlado ne pojavi na zbornom mjestu, lovci ga idu tažiti kući provjeravajući je li sve u redu; ako jest, obvezno zahtijevaju da im se pridruži u lovu i druženju. Obnašao je brojne dužnosti u sekciji i Društvu, za što je više puta nagrađivan i pohvaljivan. Ivo Kolar-Ribar, sekcija Bučići, član je Društva od 1971. godine. Prošao je sličan put kao i njegove kolege Franjo i Vlado, za što je također više puta pohvaljivan i nagrađivan. Franjo, Vlado i Ivo pridružili su se tako počasnom članu i počasnom predsjedniku Društva Alojzu Ružiću, pa sada na 150 lovaca Društvo ima četiri počasna člana. Puno povjerenje zastupnika u svoje vodstvo Radno predsjedništvo Počasni članovi, zasluženo priznanje Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: SMANJENJE BROJA PREDATORA U LOVIŠTU Čekao lisicu, a ulovio divlju mačku Ivica Drmić K raj kalendarske godine je i vrijeme prestanka lova na većinu plemenite sitne divljači. Započinju organizirani lovovi na divlje svinje, ali i značajnije aktivnosti lovaca na smanjenju broja predatora u lovištu. Organiziranim lovovima, ali i lovovima s visokih čeka, znatno se popravila realizacija godišnjeg plana gospodarenja. Pri tome se koriste i još uvijek nedovršeni lovnotehnički objekti (jedan od razloga je i često spominjana recesija), zbog čega se lovi u prilično surovim uvjetima – višesatno čekanje na niskim vanjskim temperaturama, snježna mećava i vjetar samo su neki od nepovoljnih vremenskih uvjeta u kojima se odvijalo čekanje. U jednome od takvih čekanja autor ovoga teksta je, čekajući lisice, odstrijelio trofejno vrijedan primjerak divlje mačke. Divlja mačka odstrijeljena je s visoke zatvorene čeke, koja još nije u cijelosti završena, u veoma nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uvjetima (višednevna niska temperatura, oblačno vrijeme sa snježnim padalinama, na mahove jaka mećava, noć). Na mrciništu se prvo pojavila lisica. Prišla je oprezno i započela jesti. Pritom je glavu stalno podizala, ali u smjeru iz kojeg me nije mogla osjetiti. Naime, na čeku sam došao znatno ranije, vjetar je puhao u drugom smjeru, a snijeg je već pokrio tragove. Na kraju je i otišla s mrciništa. Odlučio sam i dalje strpljivo čekati, Trofej divlje mačke jer mi je pala na pamet potvrđena teorija i praksa pok. Vladimira Ostarčevića. Prva o mjerama predostrožnosti kod divljači, a druga o hijerarhiji kod divljači. Mlađa i neiskusnija divljač, a samim time i manje trofejne vrijednosti, prva dolazi na hranjenje. Starija, iskusnija i trofejno vrjednija divljač duže se zadržava u blizini hranilišta. Tek kad utvrdi da joj ne prijeti nikakva opasnost, ona se približava hranilištu. U prirodi vlada „zakon jačega“, stoga se lisica, u mom slučaju, povukla pred divljom mačkom i prepustila joj scenu. I ona je dugo njušila, podizala glavu s vremena na vrijeme, sve dok glad i „prazan želudac“ nije nadvladao ostala osjetila. U takvim ekstremnim uvjetima posebno je LD „Mosor“, Široki Brijeg: LOVNA JEDINICA OROVNIK došao do izražaja kvalitetan optički ciljnik velike svjetlosne snage i snage u sumraku. Odmjeren hitac iz drilinga i divlja je mačka pala u „vatri“. Kao i u većini slučajeva, i ovaj ulov divlje mačke bio je slučajan. Naime, sve je ukazivalo da će se na mrciništu pojaviti lisica, kuna ili u krajnjem slučaju vuk. Ovo je treći poznati primjerak trofejno visoko vrijednog primjerka divlje mačke na području općine Vitez u posljednjoj godini dana. Divlja je mačka bila 76 cm duga, mase 7,6 kg, a lubanja joj je bila visoke trofejne vrijednosti – 17,75 točaka. Trofejna vrijednost krzna bit će ocijenjena nakon njegove završne obrade. Trenutak iščekivanja Puštenu divljač valja sačuvati do početka lovne sezone Vlado Bošnjak K raj lovne sezone u Lovnoj jedinici „Orovnik“ završen je planiranim puštanjem u lovište 32 zeca iz uzgajivačice Ivice Sabljića s Kočerina. Kako je zec na ovim prostorima još uvijek divljač broj jedan, ovaj čin vodstva lovne jedinice naišao je na odobravanje cijeloga članstva. Uz nazočnost lovnika svih sekcija i lovočuvara, pri puštanju zečeva vidjelo se da su zečevi u dobroj kondiciji i za očekivati je bogatiji fond ove divljači u idućoj lovnoj godini. www.lovackisavez-hb.ba U ovome se lovištu provode i druge aktivnosti. Dosta se radi na prosijecanju staza, čišćenju pojilišta, a lovci sekcije Gornji Gradac u nekoliko su navrata iznosili zrnastu hranu za jarebicu kamenjarku. Još samo kad bi se napravio kvalitetniji pomak u čuvanju i zaštiti divljači do početka lovne sezone, onda bi i ovo ulaganje, financijsko i radno, imalo smisla i dalo bi očekivani rezultat. 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Jeleč“, Žepče: ZATVARANJE LOVNE SEZONE U SEKCIJA NOVI ŠEHER I proslava i planovi “o istom trošku“ šta i solila, izgradnja triju nadstrešnice, odstrel i uništenje štetočina, dovršetak radova na lovačkoj kući u Matinoj (popravak krova), sjetva kukuruza i divljeg krumpira po rubnim dijelovima lovišta, za što su suglasnost dali svi prisutni članovi. Na kraju izlaganja, predsjednik Mrkonjić čestitao je našim novim kolegama: Marku Budimiru, Draganu Jurušiću i Franji Mrkonjiću, a onima koji više nisu s nama: Ivo Mrkonjić, Ivo Antolović i Pero Jurušić poželjeli smo mir i laku crnu zemlju. Anto Perković J oš jedna lovna sezona prođe zahvaljujući tebi, dragi Bože, i svetom Hubertu, našem zaštitniku, koji nam je dao uspješan lov s dovoljno lovine, koji nas je očuvao od svih nedaća, pa smo živi i zdravi dočekali lovostaj. Kao svake godine, i ove se okupila sekcija Novi Šeher u lovačkoj kući u Matinoj da se sumiraju rezultati u proteklom razdoblju. Sastanak je počeo u 12 sati, odojak se peče, a predsjednik lovačke sekcije Ivo Mrkonjić krenuo je objašnjavati što se u protekloj sezoni ulovilo i koje su daljnje aktivnosti tijekom lovostaja na području ove sekcije. Za trajanja lova odstrijeljeno je nekoliko fazana, koji zec i jedna divlja svinja. Skromno, ali i više nego dovoljno, znajući da se nije sve odstrijelilo što se našlo na nišanu. Treba nešto ostaviti i za buduće naraštaje. Predsjednik Ivo Mrkonjić pred- Lovci sekcije Novi Šeher ložio je plan aktivnosti za naredno razdoblje. Njegove glavne točke su: prehrana divljači, izgradnja hranili- LD „Galeb“, Čapljina: KRAJ LOVNE SEZONE Okupljanje u povodu završetka lovne sezone Jedan od naših najstarijih lovaca, Pero Šimunović zvani Jerkin, koji je inače zadužen za pečenje, skinuo je odojka s vatre, te se sekcija pridružila sofi uz jelo i piće, do kasnoga popodneva. Na Bodeniku, sve kao i prije, za svaku pohvalu Jure Musulin S vake godine, u povodu otvaranja i zatvaranja lovne sezone, lovna sekcija Trebižat organizira lovačko druženje i ručak kod svoje lovačke kuće na Bode- 28 niku. Tako je bilo i ove godine, 20. veljače, kad se ovdje okupilo četrdesetak lovaca i ljubitelja prirode, najviše, naravno, iz Trebižata, ali i iz Gorice, Grabovina, Gabele i Doca. Vrijeme je bilo lijepo, sunčano, tiho, najljepše kakvo veljača može „dati“. Vrijedni domaćini, koje je predvodio predsjednik sekcije Zdenko Bakalar, pripremili su brojne delicije. Iz pekarnice u Strugama stiglo je pečeno prase, a Tiho, Ante, Ilija i Vice servirali su specijalitete s roštilja i lešo meso. Za „gašenje žeđi“ služilo je crno i bijelo vino, te pivo, i stvarno ničega nije falilo. Lovci su se ugodno osjećali i još se ljepše družili. Padale su šale na svačiji račun, pjevalo se, pričale su se lovačke priče… U jednom je trenutku čak i jedna drvena klupa „popustila“ pod veselom ekipom, pa je nastao opći smijeh i hvatanje za stomak. Fešta je potrajala do same večeri. Dogovoren je novi sastanak na istome mjestu, ako Bog da na jesen pred otvaranje lova s goničima, što je ujedno i poziv svim zainteresiranima da se pridruže ovoj veseloj ekipi. Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Pavlovica“, Novi Travnik: AKCIJE U LOVIŠTU Manje štetočina, više šume Pošumljavanje Lipe Anto Cvitanović I ove je godine, 14. ožujka, na razini Društva organizirano uništavanje štetočina i lutalica u lovištu. Tri dana prije njezina početka, lovnik Društva Vlado Knežević dogovorio je s lovnicima svih pet sekcija plan, pravce kretanja i sve drugo što je potrebno za uspjeh ove značajne akcije. U sekciji Mravinjac okupilo se 40 lovaca. Nakon što ih je pozdravio predsjednik Stipo Bošnjak – Mima, lovnik ih je rasporedio u 3 grupe. Prvu grupu vodio je Jozo Jurišić – Đira u pravcu Mravinjac – selo Dijakovići – Vučje jame, do granice lovišta Travnik. Drugu grupu vodio je Ilija Tomić u pravcu Gornje Pećine – Ravno Rostovo, do granice s bugojanskim lovištem. Treću grupu vodio je Jozo Zlatunić – Migan u pravcu sela Ruda Dahovo kraj Bećarove kuće do sela Kovačići. Akcija je trajala do 14 sati, kad su se na polazišno mjesto vratile sve tri grupe, nakon čega su grupovođe izvijestile da je u akciji odstrijeljeno 7 pasa lutalica i jedna lisica. Umorne lovce ove sekcije slasnim je gulašom okrijepio Stipo Zlatunić, na čemu su mu zahvalili svi sudionici akcije i osobno Vlado Lešić, tvorac ove sekcije i počasni član Društva. U sekciji Novi Travnik akciji se odazvalo 13 lovaca. Zahvalio im je predsjednik Zlatko Senkić, a lovnik Slavko Čabro obavijestio ih je da će se akcija odvijati u gradu, širem predgrađu i u selima Zubići i Rankovići. Po povratku, konstatirano je da su odstrijeljena 3 psa i jedna lisica. Za okrjepu lovaca ove sekcije pobrinuo se Željko Pobrić. Kod svoga „nebodera“, uz predsjednika Franju CvitaOdmor nakon akcije www.lovackisavez-hb.ba novića našlo se 25 članova sekcije Gradina. Lovnik sekcije Anto Cvitanović dao je početna nužna upozorenja, nakon čega je krenula akcija na lokalitetima Vilenice i Gradina, prema granici s travničkim lovištem. U ovoj sekciji odstrijeljena su 3 psa, jedna mačka i 2 lisice. Hranu za svoje kolege pripremili su Mirko Cvitanović i Ivo Barnjak. Stipo Ivoš, predsjednik sekcija Sebešić, prije početka ove akcije pozdravio je dvadeset četvericu svojih kolega, a onda je Slavko Jakić, lovnik sekcije, izvijestio lovce da će pročešljati teren na lokalitetu Sebešić – Rostovo, što je bio veoma zahtjevan zadatak za ovu malobrojnu sekciju. Po završetku akcije, lovci su obaviješteni da je odstrijeljeno 7 pasa, jedna mačka i jedna lisica. Za ugodan odmor, dobar ugođaja i nadasve ukusno pripremljenu hranu pobrinule su se domaćice sebešićkih lovaca. Ništa manje radno i uspješno nije bilo ni u sekciji Bučići, u kojoj je predsjednik Drago Jukić okupio 35 lovaca. Lovnik sekcije Stipo Marin upoznao je lovce sa značenjem akcije i „poslao“ ih na područje Kazan – Gradina – Bučićka ravan, prema granici lovišta Nove Bile i Viteza. Za „kazan“, ovdje je bio zadužen Fabijan Marin. Treba, na kraju, istaknuti je ove godine u lovištu manje štetočina i lutalica, za što su zaslužni svi članovi ovoga lovačkog društva. No, nije to bila jedina akcija u ovome lovištu tijekom lovostaja. Dana 8. travnja izvedena je radna akcija na pošumljavanju devastira- ne šumske površine Lipa u lovnom reviru sekcije Bučići. Ta je akcija plod dogovora vodstva LD „Pavlovica“ odnosno Mirka Lešića, predsjednika, Ante Cvitanovića, tajnika i Vlade Kneževića, glavnog lovnika Društva, s vodstvom Šumarije Novi Travnik na čelu s ravnateljicom Dragicom Čurak i njezinim djelatnikom Nenadom Ivošom. Vrijedno je istaknuti da je Dragica Čurak umnogome zadužila sve članove Društva još u prijeratnom vremenu kad je, radeći kao lovna inspektorica, svojim nesebičnim zalaganjem i stručnom pomoći mnogo doprinijela razvoju ovoga društva, zaštiti divljači i očuvanju prirode u novotravničkom lovištu. S neskrivenim zadovoljstvom i radošću možemo reći da nam i danas pomaže kad je riječ o stručnoj i materijalnoj pomoći, a posebno pri uzgoju i zaštiti divljači te izgradnji i popravku lovnih i lovnotehničkih objekata, skupa sa svojim djelatnicima, među kojima posebno izdvajamo Nenada Ivoša. Odziv lovaca na akciju bio je dosta dobar, a kad je ona završila, Nenad Ivoš je obavijestio sudionike da su devedeset peterica lovaca zasadila deset tisuća sadnica, što je, prema njegovim riječima, za svaku pohvalu. Uz to, Ivoš je naglasio značenje pošumljavanja i zaštite šuma te njihovu golemu ulogu u opstanku ljudi i životinja. Lovci su obećali da će se uvijek rado odazvati na ovakve akcije, i zbog njihova značenja kao takvih, ali i zbog druženja i uživanja u prirodi. 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU „M. M. Bikan“, Vir: POVEĆANJE MATIČNOG FONDA DIVLJAČI Puštene divlje svinje Optimizam s pokrićem Mladen Bešlić L ovačka udruga „M. M. Bikan“ iz Vira, sa svojih stotinjak članova, veoma aktivno radi i gospodari lovištima u zapadnom dijelu posuške općine. Lovište je srednje veličine i obiluje različitom divljači, a najviše i najradije se lovi divlja svinja. Ove godine, potaknuti željom većine lovaca, nabavili su šest krmača koje su bile u fazi prasenja i pustili ih u lovište na nekoliko različitih lokacija s potrebnim uvjetima za opstanak kako krmača, tako i mladih. Predsjednik udruge Ljubomir Vučur zadovoljan je na vrijeme odrađenim poslom te napominje kako su rezultati toga već vidljivi u prirodi. Naime, nekoliko je krmača već izvelo potomak, a tragovi na hranilištima i kaljužištima u lovištu svjedoče i o prisutnosti druge divljači. O dobrom gospodarenju lovištem, radu i redu brinu se kako stariji i iskusniji, tako i mlađi, vođeni željom za dokazivanje „lovačke poslušnosti“. Ova udruga osigurala je žitarice i sol za prehranu divljači, također i sjetveni materijal koji lovci siju i sade u lovištu tijekom ovoga proljeća. Uskoro se očekuje izgradnja nekoliko lokava i pojilišta na mjestima LD „Sokol“, Nova Bila: USPJEŠNA PROTEKLA SEZONA gdje je vodoopskrba slaba, tako da će divljač u vrijeme ljetnih vrućina imati pitku vodu, tj. odgovarajuće uvjete za opstanak i nesmetan boravak do početka lovne sezone. „S ovakvim odnosom prema prirodi i divljači, koji potvrđujemo predanim lovačkim radom, imamo pravo s optimizmom očekivati iduću jesensku lovnu sezonu“, na kraju zaključuje Vučur, predsjednik ove udruge. LU „Sava“, Orašje: ZATVARANJE LOVNE SEZONE Više članova, više aktivnosti Anto Mihaljević s ulovom Drago Marjanović S ad, kad je završena lovna godina i kad se sumiraju rezultati lova i lovnih aktivnosti u lovištu, opća je ocjena pozitivna. Iako će konačnu ocjenu o izvješćima dati Skupština Društva, na temelju izvješća iz sekcija i općeg izvješća glavnog lovnika vidljiv je zadovoljavajući izlazak lovaca u lov, lovcima je omogućen izlazak u lovišta te korištenje lovišta i lovnih objekata u skladu s pravilima lova i odlu- 30 kama upravnih tijela LD „Sokol“. Osim odstrjela više primjeraka sitne divljači i štetočina, u skladu s odobrenjem mjerodavnog ministarstva izvršen je i plan odstrjela krupne divljači. Odstrijeljena su dva srnjaka, dva vuka i jedna divlja svinja. O odstrijeljenim vukovima već smo pisali, a ovih nekoliko redaka posvetit ćemo odstrjelu divlje svinje u siječnju ove godine u lovištu Korićani. Izvršitelj je mladi lovac Anto Mihaljević, kome je to bilo i lovačko krštenje. Anto je, inače, vrlo primjeran i ozbiljan lovac, uredan u izvršavanju lovačkih obveza, aktivan u radnim akcijama i zaslužuje sve pohvale. Lovačka sekcija Ponir – Korićani bila je nositelj lovnih aktivnosti za sve lovce Društva jer se većina lovnih aktivnosti i radova u lovištu odvijala u ova dva lovišta visokog lova na Vlašiću. S povećanjem članstva u LD „Sokol“ nadamo se i povećanju lovnih aktivnosti, u prvom redu ulaganja u lovišta, zaštitu ugroženih vrsta, čišćenje lovišta, ali i više druženja, zabave i suradnje kako sa susjednim lovačkim udrugama, tako i sa svim relevantnim čimbenicima na prostoru Središnje Bosne. Zima je, šator dobro dođe Ručak na snijegu Adam Dabić K ad završi lovna sezona, svake se godine u ovoj udruzi upriliči prebrojavanje divljači. Tako je bilo i ove godine, 27. veljače, a nakon prebrojavanja, u novoj lovačkoj kući u Orašju bio je ručak za sve lovce i goste. Ovaj običaj traje već niz godina i polako prelazi u tradiciju. Lovci lovačke sekcije Orašje, na čelu s predsjednikom Irfanom Pervanovićem, uložili su dosta truda i muke da po teškom zimskom vremenu primjereno dočekaju svoje goste. Pod šatorima na snijegu, pri temperaturi u debelom minusu, lovci su se dobro snašli i u veselu ozračju ispratili još jednu lovnu sezonu. Krajem ožujka, LU „Sava“ pustila je u lovište matično jato fazana, njih pet stotina, u omjeru 2 : 1 u korist koka. Fazani su kupljeni u fazanerijama Gold MG, Donji Žabar i Posavina, Odžak. Raspoređeni su po sekcijama i pušteni u nazočnosti povjerenika za lovstvo Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske i lovočuvara LU „Sava“. Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf: ODRŽANA SKUPŠTINA DRUŠTVA U Uskoplju ne postoji treće lovačko društvo Zastupnici živo prate tijek skupštine Velimir Šekerija S voju redovitu godišnju sjednicu Skupštine, LD „Uskoplje“ održalo je 5. ožujka 2011. u motelu „Raduša“. Skupštini je prethodila sjednica Izvršnog odbora na kojoj su usuglašeni stavovi vodstva Društva i određene smjernice za odvijanje sjednice Skupštine. Sjednicu je otvorio predsjednik Društva Slavko Čurić, pozdravio prisutne te istaknuo kako je na sjednici prisutno 39 zastupnika, što je značilo da sjednica može početi. Nakon izbora radnog tijela, podnesena su izvješća o radu Društva u 2010./11. godini: izvješće predsjednika, lovnika, tajnika, Nadzornog odbora, izvješće o materijalno-financijskom poslovanju, doneseni su godišnji Plan rada i gospodarenja u lovištima na temelju Lovnogospodarske osnove i Financijski plan za 2011./12. godinu. Sva su izvješća i planovi jednoglasno usvojeni dizanjem ruke članova Skupštine s pravom glasovanja. U svojem izvješću, predsjednik Čurić istakao je da su u prethodnoj godini nastavljeni razgovori s LD „Rog“ iz Uskoplja-Gornjeg Vakufa i s mjerodavnim županijskim ministarstvom oko podjele lovišta. Pritisak iz ministarstva bio je da se jedno lovište i dalje dijeli između triju društava: LD „Uskoplje“, LD „Rog“ i novoformiranog LD „Vranica“ koje nitko ne priznaje. Društvo na ovaj prijedlog nije pristalo iz razloga što je takozvano LD „Vranica“ nastalo iz LD „Rog“ te da je formirano poslije donošenja Zakona o lovstvu, samim time nema legitimitet polagati pravo na trećinu lovišta u Uskoplju. Ministarstvo je uvažilo ovu primjedbu nakon čega je slijedilo potpisivanje Ugovora o korištenju www.lovackisavez-hb.ba lovišta za 2010./11. godinu između LD „Uskoplje“ i LD „Rog“ na temelju kojeg je dobivena suglasnost za lov. Također, nastavljena je dobra suradnja s LD „Vepar“ iz Rame i ostalim društvima iz susjednih općina, što je rezultiralo zajedničkim lovom na Mačkovcu. Lovački ispit položilo je 8 novih lovaca, Društvo je novčanim prilozima sudjelovalo u humanitarnim akcijama za oboljele osobe, ali i u nadoknadi štete koju je počinio medvjed na obiteljskim gospodarstvima. Ovo zadnje izazvalo je buru negodovanja među pojedinim zastupnicima. Najglasniji je bio Slavko Blažević, zastupnik lovačke sekcije Dobrošin, koji je istakao kako je medvjed zaštićena divljač, te da ovlašteno ministarstvo nema zakonske osnove teretiti lovačka društva za počinjenu štetu. Spomenuti Blažević imao je i primjedbu na stavke radovi u lovištu i hrana i sol za divljač u financijskom planu za iduću lovnu sezonu. On drži da bi ove stavke trebalo povećati. Blaško Barnjak predložio je da sve sekcije Društva dostave svoje planirane potrebe u pogledu ovih stavki, te da se nakon toga iznosi korigiraju na sjednici Izvršnog odbora. Prijedlog je jednoglasno usvojen. Između ostalog, raspravljalo se i o visini članarine, odstrjelne takse i ulaznice za goste. Izglasano je da za sve tri kategorije novčani iznosi ostaju isti kao i prethodne godine. Također, odlučeno je da se svim članovima Društva koji uredno ne plaćaju članarinu pošalje pismeno upozorenje da dugovanja izmire najkasnije do 25. ožujka 2011. godine. U protivnom, bit će isključeni iz Društva. Nakon toga sjednica je nastavljena u nešto opuštenijem ozračju. Prijedlog lovačke sekcije Ždrimci da se Ivan Žuljević proglasi počasnim članom, jednoglasno je usvojen. Nakon što je sjednica završila, kao i svake godine uslijedila je zakuska na koju su bili pozvani svi zastupnici. Skupštinu je otvorio predsjednik Slavko Čurić 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Zec“, Busovača: SKUPŠTINA Brojne nepoznanice na putu novoj strategiji lova Sve je proteklo u najboljem redu Veliko zanimanje za skupštinu Dobroslav Vrdoljak U četvrtak, 14. travnja 2011., održana je redovita Skupština LD „Zec“ iz Busovače. Velika sala Općine bila je popunjena do posljednjeg mjesta, što je bio znak da su se lovci zaželjeli sastanaka, dogovora i druženja. A možda je na to utjecala i svijest kako neke odnose u lovstvu Busovače treba prilagoditi novonastalim uvjetima života i rada. U radno predsjedništvo Skupštine izabrani su Dragan Bilić, Osman Pugonja i Vinko Miljak, a prije razmatranja radnih materijala usvojen je novi Poslovnik o radu Skupštine. Predsjednik Društva Jako Čavara obrazložio je Izvješće o radu u protekloj godini. U njemu su naglašene određene teškoće u pribavljanju novca za rad Društva. U prvom redu, izostali su prihodi od odstrjela divljači. Naime, lovac koji je trebao odstrijeliti medvjeda u posljednji je čas otkazao, a poslije toga vrijeme i ostali uvjeti lova su se pogoršali pa je lov propao, a time i ostvarenje planom predviđenih prihoda od odstrjela. Nije u potpunosti ispunjen ni plan odstrjela srnjaka. Našim su lovcima nove cijene ipak previsoke, pa se teže pronalaze ozbiljniji lovci za odstrjel srnjaka. U tom smislu, 32 glavni lovnik i sekcije imaju obvezu razraditi plan odstrjela srnjaka, uz maksimalnu brigu za sigurnost lovaca u lovu. No, osim ovih ima i drugih razloga za ovakvo stanje. Naše je lovište pretrpano svim i svačim čega ne bi smjelo biti u njemu. Imamo, primjerice, dva skijališta s vučnicama, tj. dva naselja s jako mnogo vikendica. A gdje su vikendice, tu su i vikendaši, koji imaju svoje ciljeve kad dođu u šumski ambijent. Zabavljaju se, sviraju, pjevaju, šeću lovištem, beru gljive, jagode, maline, kupine i tko zna što još sve rade. Stvara se prevelika buka, divljač se povlači u gušće i teže pristupačne terene, a sve to onemogućava normalan lov s otvorenih ili, pak, sa zatvorenih čeka. S obzirom na sve ovo, morat će se praviti nova strategija lova. Rad lovnih sekcija nije potpun. Lovci se slabije odzivaju na radne akcije i sastanke sekcija, pa će trebati intenzivnije raditi na evidenciji izvršenja radnih obveza, jer se tek s potpunim izvršenjem tih obveza stječe pravo na lovljenje. Lovočuvarska služba dolazi u teška iskušenja. Sve su manji izgledi za redovito plaćanje profesionalnog lovočuvara, jer se ne ostvaruju prihodi od lova. Odlučeno je, tako, da se u svakoj sekciji formira lovočuvarska služba na volonterskoj osnovi, u nadi da će ova varijanta koliko-toliko zadovoljiti zahtjeva današnjeg vremena. Ako se to pokaže lošim izborom, tražit će se neki drugi način. Društvo još nema točnih naznaka kad će se u FBiH početi ozbiljnije primjenjivati Zakon o lovstvu. Ne zna čime će trajnije gospodariti, koliko novca treba uložiti u obnovu postojećih i u izgradnju novih lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata. Ne zna se koliko će novca Društvu trebati da bi moglo gospodariti lovištem po odredbama Zakona o lovstvu. Ne zna se hoće li se morati ići na povećanje članarine. Mnogo je toga, jednostavno, i dalje nepoznanica. Ponuđena izvješća Upravnog i Nadzornog odbora prihvaćena su uz manje primjedbe, koje su više tehničke nego li materijalne prirode. Usvojene su izmjene i dopune Statuta Društva, jer se i za to ukazala potreba. Usvojen je Plan rada za 2011./2012. lovnu godinu, evo njegovih najznačajnijih dijelova: - prioritetna je zadaća dosljedna implementacija Zakona o lovstvu i podzakonskih akata koja donose federalna i županijska ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva - u prijelaznom razdoblju do osnivanja i dodjele lovišta nastaviti suradnju s LD „Kaćunski zec“ u smislu pribavljanja zajedničke lovne suglasnosti za 2011./2012. lovnu godinu - redovito i aktivno sudjelovati na sjednicama Županijskog vijeća za lovstvo, s ciljem pravodobnog pribavljanja informacija o dostignutom stupnju aktivnosti na dodjeli lovišta na korištenje - izraditi elaborat izgradnje sportskog strjelišta - zajedničkim aktivnostima tijela Skupštine podizati svijest lovaca, posebice kad je u pitanju sigurnost u lovu, kao i kod zaštite uzgoja i nesmetane reprodukcije divljači - krivolov i nedolično ponašanje lovaca svoditi na najmanju moguću mjeru, a protiv prekršitelja poduzimati stegovne mjere - održavati dobru suradnju s Policijskom postajom Busovača u smislu razmjene informacija, smanjenja krivolova i vođenja evidencije naoružanja - održavati dobre odnose s lovačkim savezima, županijskim vijećima i susjednim društvima - posebnu pozornost posvetiti pitanjima ekologije, a osobito detektiranju divljih odlagališta u lovištu i njihovoj sanaciji - kontrolirati predatore u lovištu i poduzimati mjere da se njihov broj svede u normalne okvire. Za ovu lovnu godinu, Skupština je donijela odluku o novoj visini članarine, 120 KM po lovcu. Članarina će se moći platiti u dva dijela. Prvi dio do 31. svibnja, drugi dio do 30. rujna ove godine. Svi oni koji ne uplate članarinu u ovim rokovima gube pravo lova i prestaje im članstvo. Broj 76, ožujak - travanj 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: PROLJETNO PREBROJAVANJE DIVLJAČI Nepovoljna godina za većinu vrsta sitne divljači Na zbornom mjestu u Nadiocima Ivica Drmić O vogodišnje proljetno prebrojavanje divljači (obveza prema Zakonu o lovstvu FBiH) na području LO „Vitez“ obavili su lovci i lovni pripravnici 13. ožujka 2011. godine. Prebrojavanje sitne divljači obavljeno je na području lovne jedinice „Kuber“. Za organizaciju je bio zadužen Dragan Strukar, glavni lovnik. Na zbornom mjestu kod objekta „Vila“ u Nadiocima sudionici akcije su upoznati sa zadaćama i pravilima, podijeljeni su im listići za prebrojavanje, određen raspored te plan prijevoza do ranije određenih pozicija, nakon čega je akcija mogla započeti. Jutro sa suncem, koje je grijalo cijeli dan, snijeg samo u područjima u sjeni te u gustoj šumi, omogućili su dobru vidljivost i pregled terena odabranih za prebrojavanje, a na raskvašenim područjima i područjima sa snijegom mogli su se jasno uočiti tragovi divljači. Prebrojavanje divljači obavljeno je na dvjema oglednim plohama: prvoj, koja obuhvaća šire područje na potezu Jezero – Đidina bara – Panjca – Doline – Braline kuće – Kratine i drugoj, koja obuhvaća šire područje Kratine – Marino guvno – Dobra voda – Šamijine njive – Gola kosa – Krčevine – Ćitar. Akcija je završena druženjem kod lovačke kuće na Kratinama u organizaciji Vlade Čalića, predsjednika Lovne jedinice „Kuber“ i lovačke specijalitete Želimira Paara. Dobronamjerna kritiku upućena je svim lovcima koji se nisi odazvali na akciju. Broj zečeva, jarebice poljke i fazana na oglednim plohama je na zadovoljavajućoj, premda ne na prošlogodišnjoj razini. Na smanjenje brojnog stanja bitno su utjecali: - nepovoljni klimatski uvjeti – velike količine padalina tijekom cijele godine (smanjenje vidnog dijela dana zbog oblačnosti, smanjenje aktivnosti divljači, dulje zadržavanje u skloništima, otežano hranjenje divljači i podmlatka, odgođen početak nošenja jaja, itd.); poplave u ravničarskom www.lovackisavez-hb.ba kraju u zahvatu vodotokova, koje su utjecale na proces leženja jaja i vođenja mladunaca, uništile su druga i treća legla zečje divljači, te smanjenje broja kasnije iznesenih jaja, a znatno je umanjena mogućnost preživljavanja, kako podmlatka, tako i divljači iz matičnog fonda. Osim izravnih gubitaka divljači zbog utapanja, divljač je u određenim razdobljima bila i iscrpljena i gladna, sklonija pojavi bolesti, poremećen joj je ciklus razmnožavanja, kratkotrajno joj je smanjen i životni prostor; - požari – proljetno paljenje trave i korova, te strništa u kasno ljeto, veoma često je izmicalo nadzoru čovjeka, a posljedice su uništenje velikog broj legala divljači, prirodne hrane i zaklona prijeko potrebnih divljači; - smanjenje životnog prostora divljači – građenjem različitih poslovnih ili stambenih objekata na području lovišta smanjuje se površina lovišta pogodna za život divljači i količina hrane za divljač; - mir u lovištu – prisutnost predatora u lovištu (u velikoj mjeri su prisutni kuna bjelica, lisica i kuna zlatica, a u manjoj mjeri vuk i divlja mačka. Također ima i naznaka prisutnosti čaglja, ali ovo još nije potpuno provjereno), te pasa i mačaka lutalica umanjuje uspješnost leže- nja, povećava se gubitak kod podmlatka, umanjuje godišnji prirast i intenzitet korištenja divljači. Zakon o dobrobiti životinja izuzetno je negativno utjecao na mir u lovištu, budući da nema uklanjanja pasa i mačaka u gradu i prigradskim naseljima, osim kad se nalaze u lovištu, na dovoljnoj udaljenosti od naselja (naime, oko svih naselja nalaze se dijelovi lovišta, tako da psi i mačke lutalice veoma često ulaze u lovište); - nedovoljna hranidba divljači u kritičnim razdobljima – izostalo je pravodobno iznošenje hrane, hrana nije iznošena kontinuirano u lovište, posebice u situaciji kad divljač nije mogla doći do hrane, uglavnom je izostala proizvodnja vlastite hrane, nije osigurana pravilna disperzija hrane po lovištu, što je izazivalo pojavu koncentriranja divljači, ali i predatora, a time i povećane gubitke divljači, a dio divljači vjerojatno je migrirao u susjedna lovišta; - lovokrađa i krivolov – određena količina divljači izgubljena je i u lovokrađi i krivolovu. I dok su se članovi LD „Kruščica“ i LO „Vitez“ uglavnom domaćinski odnosili prema divljači (smanjen je broj odstrjela glavnih vrsta divljači, čime se spriječilo zadiranje u matični fond divljači), to se ne bi moglo reći za lovce iz LD „Jelen“ iz Vitez, trećeg društva, koje nije dobilo lovište na gospodarenje, ali je zlouporabilo klauzulu koju im je osigurao ministar šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Županije Središnja Bosna. Također, osim aktivnosti nekolicine lovaca, izostalo je značajnije smanjenje broja predatora u lovištu, koji su dodatno smanjili broj plemenite divljači. Lovci su djelomice mogli utjecati na neke od prethodno nabrojanih uvjeta. Držim da smo se mogli bolje organizirati oko hranidbe divljači, lovočuvarske službe i odstrjela predatora, pa i u suradnji s policijom. Sveukupno gledano, unatoč činjenici da je protekla godina bila izuzetno nepovoljna za divljač, broj glavnih vrsta lovne divljači kojim gospodari LO „Vitez“ u blagom je opadanju (osim divlje patke gluhare), a mi lovci možemo biti zadovoljni rezultatima prebrojavanja sitne divljači. 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Jarebica“, Mostar: BRIGA O DIVLJOJ SVINJI Svake godine sve bolji uvjeti Saša Džidić P osljednjih godina divlja svinja postaje naša najatraktivnija lovna divljač. Izuzetno je prilagodljiva u svim staništima gdje ima dovoljno hrane i mira. U našem lovištu bila je uglavnom migracijska divljač, povlačeći se pred snijegom prezimljivala je u našim krajevima, a s dolaskom proljeća vraćala se u svoje stanište. Tek pokoji primjerak i to uglavnom krmače ostajao bi u našem lovištu. U posljednje vrijeme Društvo čini mnogo na poboljšanju uvjeta da ovu atraktivnu divljač zadrži tijekom cijele godine u svome lovištu. Izgrađen je veliki broj pojilišta, postavljane su automatske hranilice, iznosi se hrana i sol u lovište. Svake se godine zasijava sve veći broj parcela da se osigura dovoljno hrane tijekom cijele godine. Iz sezone u sezonu vidljivo je da se brojnost divljači koja obitava cijele godine u lovištu povećava. Sve ovo doprinijelo je da je i trofejna vrijednost odstrijeljenih veprova iz godine u godinu sve veća. Posljednje dvije lovne sezone odstrijeljeno je nekoliko primjeraka koji po broju CIC točaka spadaju u neku od medalja, a ove godine odstrijeljen vepar u zlatnoj medalji. Ovakvim radom na poboljšanju uvjeta u lovištu lovci LD „Jarebica“ Mostar sve više će se ponositi kljovama ove izuzetne divljači. SEZONA LOVA NA SRNJAKA Tijesna vezanost uz „vlastiti“ teritorij Gospodarenje lovištima, osobito danas, kad su prirodni uvjeti staništa u mnogim dijelovima svijeta narušeni a opstanak divljači više ili manje ugrožen, može se uspješno organizirati samo ako se lovišta prethodno pripreme Tomislav Mihaljević P rema Pravilniku o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači i popisu vrsta ptica i sisavaca koji se smatraju korisnim za poljoprivredu i šumarstvo („Službene novine Federacije BiH“, broj 4/06), srnjak se lovi od 1. svibnja do 30. rujna u nizinskim i brdskim lovištima, te od 1. lipnja do 30. listopada u planinskim lovištima. Srna i lane love se od 1. listopada do 31. siječnja. Gospodarenje lovištima, osobito danas, kad su prirodni uvjeti staništa u mnogim dijelovima svijeta narušeni a opstanak divljači više ili manje ugrožen, može se uspješno organizirati samo ako se lovišta prethodno pripreme. Pripremu lovišta čini provedba 34 mjera utvrđenih u lovnogospodarskoj osnovi. Uređivanjem lovišta osigurava se uspješno gospodarenje lovištem uz održavanje optimalnog broja i strukture divljači kojom se postižu maksimalni ekonomski efekti uz podnošljive štete koje divljač čini staništu. Dvije su bitne odrednice (radnje) uređivanja lovišta. Prvo, utvrđivanje lovišta, izrada katastra i karata lovišta, obilježavanje granica lovišta i izrada dugoročnog i kratkoročnog plana gospodarenja lovištem. Drugo, poboljšanje prirodnih uvjeta staništa i izgradnja objekata različite namjene u lovištu. Pod izgradnjom objekata u lovištu podrazumijevaju se različiti tehnički radovi, i ti su objekti u lovačBroj 76, ožujak - travanj 2011. LOVIŠTE koj terminologiji poznatiji kao „lovni“ i kao „lovnotehnički objekti“. Uređivanje lovišta podrazumijeva niz radnji koje se izvode na temelju lovne osnove lovišta i drugih planskih dokumenata za gospodarenje lovištem, a obuhvaćaju označavanje granica lovišta i dijelova lovišta prema namjeni (lovni reviri, rezervati, tereni za obuku lovačkih pasa, polja za divljač, remize), te izgradnju lovnih, lovnotehničkih i drugih objekata u lovištu. Zakoni o lovstvu pojedinih zemalja posebno obvezuje korisnike lovišta da moraju, radi osiguranja neometane reprodukcije i razvoja lovostajem zaštićenih vrsta divljači, u lovištu ustanoviti rezervat, čija površina ne može biti manja od 1/5 (20 posto) ukupne površine lovišta. U rezervatu je, određeno vrijeme (od dvije do pet godina), zabranjen lov lovostajem zaštićene divljači. Po lovnoj klasifikaciji, srneća divljač pripada u divljač visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovu u krupnu divljač zaštićenu lovostajem. To je naša autohtona divljač. Mužjaci, uglavnom, jedini nose rogove, izuzetak čine stare, jalove ili na neki drugi način predodređene srne (bolesti jajnika), kod kojih se mogu pojaviti roščići. Srneću divljač odlikuje izgled tipičnog stanovnika gustiša i livada. Ženke su neznatno manje i lakše od mužjaka (5 – 10 posto). Težina tijela ovisi o području na kojem živi, obilju i kvaliteti hrane, godišnjem dobu, spolu i dobnom razredu, genetskim svojstvima te načinu i ciljevima prirodnog uzgoja. Jedna od značajki građe srna je mali kapacitet pluća i razmjerno skroman kapacitet srca. Zato se srneća divljač pred predatorima ne spašava dugotrajnim trčanjem, nego pokušava u velikim skokovima zamaći u zaklon gdje se primiri. Upravo radi toga srne se hrane na rubnim dijelovima šuma i pašnjaka mladicama i izbojcima grmlja, trave i sl. Srneća divljač ima, osim osjetila vida, dobro razvijena www.lovackisavez-hb.ba osjetila sluha, njuha i okusa. Za srneću je divljač značajna tijesna vezanost na razmjerno malen životni okoliš – osobno područje koje životinja nerado napušta. Stoga je nazivamo „teritorijalnom vrstom“. Štoviše, srna s lanetom kreće se na području od svega jednoga kilometra četvornog. Dakle, srneća divljač veći dio godine boravi na svojem području, u kojem nerado podnosi prisutnost iste vrste, iako na granici osobnog područja održava određene kontakte s drugim srnama. Srna ne pozna život u velikim, organiziranim krdima, kao ni sezonsku seobu po određenom području. Osnovno stanište i životni prostor u kojem srna obitava su šume s gustim podrastom, mlade šume, odnosno rubovi šuma, livade i polja s grmljem. Gustoća naseljenosti srneće divljači razlikuje se ovisno o godišnjem dobu, količini hrane, stupnju iskorištavanja (lova) i prisutnosti predatora. Srneća divljač živi u sva tri visinska vegetacijska pojasa: u nizinskom, gorskom i visokogorskom. U najviši gorski pojas, iznad granice vegetacije, srneća divljač odlazi samo ljeti, nalazeći tamo odličnu pašu tijekom vegetacijskog razdoblja. Nakon većih snježnih oborina, srneća se divljač spušta, tražeći hra- nu na nižim nadmorskim visinama. Načelno se može reći da joj najviše odgovaraju područja do 600 ili 700 m nadmorske visine. Zbog kratkotrajnosti i manje dubine snježnog pokrivača, napučenost srneće divljači u ovom je pojasu najveća. Najveća aktivnost srna zabilježena je danju, uz maksimum kretanja u popodnevnim i večernjim satima (16 – 20 sati, ujutro 4 – 5 i 7 – 9 sati). Vođa krda redovito je srna-majka, koja uz ovogodišnju lanad okupi i lanad iz prethodne godine, a tek poslije im se pridruže i srnjaci, koji u proljeće prvi napuštaju krdo. Kako se u proljeće raspada krdo, tako i majke napuštaju prošlogodišnju lanad, što je ujedno i nagovještaj novog ciklusa parenja. Srneća divljač nastoji ostati na teritoriju gdje se olanila. Kad je riječ o načinu glasanja srneće divljači, razlikujemo nekoliko tipova, tj. načina na koje se ova divljač glasa. Treba reći da je tip glasanja uvjetovan spolom, dobi, fiziološkim stanjem jedinke te načinom i stupnjem njezina uznemirivanja. Glasanje poput piskanja tipično je za lanad koja doziva majku, i to je određena komunikacija između srne i lanadi. Piskanjem se glasa i uspaljena srna (u estrusu). Jauk, plač i deranje zvukovi su koje proizvode pretežno odrasle jedinke ovisno o situaciji u kojoj se nalaze. Baukanje je način glasanja mužjaka koji oglašava opasnost, ali isto tako i u vrijeme parenja, kad srnjak baukanjem označava zaposjedanje određenog teritorija. U našem podneblju srne se pare od sredine srpnja do sredine kolovoza, za lijepa i vruća vremena. Prvo se pare dvizice (prošlogodišnja lanad), a potom starije srne. Mirisom žlijezda na zadnjici i piskutanjem, srna privlači srnjaka na parenje. Srnjak prati srnu koja se tjera, tijekom 4-5 dana. Srnjak oplodi najviše 4-5 ženki. Srne su, dakle, monoestrične životinje, no ukoliko nisu sparene tijekom sezone, ženke će se redovito pregoniti u kasnu jesen. Druga značajna osobitost u razmnožavanju srneće divljači je tzv. embriotenija ili, jednostavnije, usporen razvitak zametka. Graviditet u srna prema tome traje 150 dana, odnosno s embriotenijom 285 – 290 dana. Prosječna starost ove divljači je 13 – 15 godina, a gospodarska starost iznosi 7 – 8 godina. 35 LOVAČKO STRELJIVO RAZVOJ MODERNIH POJEDINAČNIH PROJEKTILA ZA PUŠKE SAČMARICE Revolucija s projektilima Vilhelma Brennekea Paralelno s razvojem Brenneke municije s pojedinačnim zrnima, mnogi proizvođači iz Europe i SAD-a ostvarili su značajne inovacije u ovoj klasi lovačke municije, bilo da je riječ o kalibarskim ili podkalibarskim projektilima. Primjerice, američka tvrtka Winchester je, godine 1997., unijela revolucionarno poboljšanja u sve svoje proizvode, pod nazivom „Supreme line“ Mladen Bešlić R adi proširenja mogućnosti korištenja lovačkih pušaka glatkih cijevi (sačmarica) i radi odstrjela krupne divljači na kraćim udaljenostima, stvorila se potreba za konstruiranje metka s jednim projektilom u obliku kugle izrađenog od bakra, mesinga ili olova. Godine 1898., njemački konstruktor Vilhelm Brenneke ostvario je revolucionaran uspjeh u konstrukciji ovakvih projektila. On je u početku svoga usavršavanja pojedinačnih projektila valjkasto-cilindričnog oblika s rebrima ili prstenima za njihovo centriranje dodao na stražnjem dijelu lakši materijal radi stabilizacije. U početku je to bilo drvo, a poslije se usavršavanjem došlo do tvrdog filca koji je ostao do danas. Brenneke projektili u lovu divljih svinja i svih drugih vrsta krupne divljači pokazali su znatno bolje odlike od dotadašnjih pojedinačnih kugli. Svoj prvobitni projektil Brenneke je usavršio 1935. godine tako što je na njega postavio olovno-stožasti vrh s 12 umjesto dotadašnjih 6 kosih bočnih rebara. Ovakve Brennekove projektile danas izrađuju mnogi poznati proizvođači, primjerice RWS, BROWNING, FIOCCHI, a neke druge tvrtke samo ih neznatno modificiraju. Precizni su i imaju dovoljno udarne energije za visoku divljač na udaljenosti od 50 do 70 metara. Znatno bolja svojstva od klasičnih pokazali su Brennekovi Magnum projektili, koji su znatno precizniji, brži i probojniji, tako da je njihova učinkovita uporaba na udaljenosti od 70 do 90 metara. Nakon ovoga došlo je do daljnjega usavršavanja njemačkih Brennekovih pojedinačnih projektila. Naime, krajem prošloga stoljeća ova 36 Različita pojedinačna zrna za puške sačmarice je tvrtka plasirala na tržište podkalibarski projektil tipa Super Sabot čije je tijelo, opsega 16 mm, napravljeno od mesinga. Ovaj projektil smješten je u plastični nosač čije dno ima funkciju čepa. Lovna praksa, a prije toga eksperimentalna ispitivanja, potvrdila je veliku učinkovitost, preciznost i probojnost zrna, koja se može mjeriti čak i s preciznošću zrna lovačkih karabina. U početku, veliki nedostatak ovim projektilima bio je taj što se nisu mogli, zbog tvrdoće mesinga od kojeg su bili napravljeni, ispaljivati iz čokiranih cijevi, i to im je znatno ograničavalo upotrebljivost. Ovi nedostatci potaknuli su konstruktora da pronađe rješenje i napravljen je isti ali mekši projektil u olovnoj varijanti. Nazvali su ga Rubin Sabot, koji se i danas veoma uspješno koristi. Osim toga, cilindrični olovni projektil ima duboka uzdužna rebra koja se stišću prilikom prolaska kroz čokirani dio cijevi. To pruža mogućnost da se projektil Rubin Sabot može ispaljivati iz svih sačmarica, bez obzira na čokiranost cijevi. Preciznost ovoga u odnosu na prethodni Super Sabot (s mesinganim projektilom) je manja. Stoga je upotrebljiA B Potkalibarna zrna, mesingano (A) i olovno (B) Broj 76, ožujak - travanj 2011. LOVAČKO STRELJIVO Pokazatelj preciznosti Brennekeove kugle na udaljenosti od 50 m Winchesterov projektil “Supreme Partition Gold” vost ovih projektila u Njemačkoj i drugim zemljama Europe relativno mala. No ovi projektili imaju i neke prednosti. Primjerice, manji domet, koji je bitan za sigurnost u lovu, posebno u situacijama kad se ne puca s čeka. Osim toga, opasnost od zalutalog hica, tzv. rikošeta, manja je nego kod onih ispaljenih iz klasičnih karabina. PODKALIBARSKI PROJEKTILI Paralelno s razvojem Brenneke municije s pojedinačnim zrnima, mnogi proizvođači iz Europe i SAD-a ostvarili su značajne inovacije u ovoj klasi lovačke municije, bilo da je riječ o kalibarskim ili podkalibarskim projektili- www.lovackisavez-hb.ba ma. Kao primjer navest ćemo neke od njih: WINCHESTER SUPREME, AQUILA, FOSTER, FERANDI, DIABOLO, S –BALL PLASTIK, SILVESTER PLUS, itd. Da ne bi sve ostalo na jednoj tvrtki ili jednom proizvođaču, u nastavku ćemo predstaviti i najnoviji model ove kategorije poznatog svjetskog proizvođača oružja i streljiva, američkog Winchestera. Winchester je, godine 1997., unio revolucionarno poboljšanja u sve svoje proizvode, pod nazivom „Supreme line“ (vrhunska, odlična, izvrsna linija). Ona se kod streljiva odnosila na posebnu konstrukciju projektila, pa je tako tri godine poslije, dakle godine 2000., uspostavljena konstrukcija nazvana „Partition Gold“ (zlatna pregrada) koju su primijenili na streljivo za sačmarice u kalibrima 12 i 20. Ono se puni podkalibarskim projektilima promjera 12,7 mm za kalibar 12 i promjera 11,45 za kalibar 20. Streljivo konstrukcije „Partition Gold“ je 2000. godine od američke institucije „Shooting industry“ proglašeno streljivom godine. Winchesterovo streljivo „Supreme Partition Gold Slug“ u kalibrima 12/70 i 20/70 punjeno je tzv. podkalibarskim projektilima. To su projektili čiji je promjer (kalibar) manji od kalibra cijevi kroz koje prolaze. Podkalibarski projektili nisu novost na tržištu lovačkog streljiva. Primjerice, još 70-ih godina prošloga stoljeća francuska tvrtka Souvestre konstruirala je veoma uspješan podkalibarski projektil, koji je poslije uspješno u Hrvatskoj kopirala tvrtka Moni, a u Srbiji tvrtka Krušik iz Valjeva i to u dvije varijante, pod nazivima Gold Hawk i Silver Hawk. Podkalibarski projektili streljiva za sačmeno oružje imaju razantnu putanju, veliku brzinu (oko 580 m/s) i energiju (početna energija za kalibar 12 je 4205 džula, a za kal. 29 je 2834 džula), veoma dobru točnost pogodaka na daljini do 100 metara, odlično razlijeganje (deformiranje u obliku gljive) te ostatak oko 95 posto početne težine projektila. Jedini su mu nedostaci visoka cijena (oko 5 konvertibilnih maraka po komadu) i nemogućnost nabavke u svaka doba godine, osim u većim i bolje opskrbljenim lovačkim trgovinama. Dakle, ove podkalibarske kugle veoma su precizne i ubojite, i svaki lovac mora dobro znati kako mu njegova sačmarica „nosi“ olovnu kuglu. Zbog toga bi bilo dobro prije upotrebe u lovu isprobati nekoliko hitaca u zamjensku metu – siluetu divlje svinje – na nekoliko različitih udaljenosti (50, 75 ili 90 metara), kako bi se uvjerili u preciznost puške pa na kraju krajeva i svoju osobno spretnost. Brennekeov “Rubin Sabot” 37 ZMIJE I PAUCI OTROVNICE U NAŠIM LOVIŠTIMA Poskok, naša najveća i najopasnija otrovnica, i riđovka, naša najraširenija otrovnica Zmije su od svih vodozemaca i gmazova lovcima vjerojatno najzanimljivija skupina. U ovome, i u nekoliko sljedećih brojeva, nastojat ćemo temeljito predstaviti i opisati naše otrovnice i poluotrovnice, te veoma opasnog i otrovnog pauka zvanog crna udovica Mladen Bešlić Z mije su, od svih vodozemaca i gmazova, lovcima vjerojatno najzanimljivija skupina. Evolucijski gledano, strah od zmija posve je normalan. U doba kad je čovjek bio mnogo više povezan s prirodom poželjno je bilo bojati se zmija, jer strah od nečega dovodi do izbjegavanja samog toga. Zato i danas postoje mnogi koji se boje zmija, gledajući u svakoj od njih otrovnicu. Zapravo, postoje samo ljudi koji mogu vladati svojim strahom prema zmijama i oni koji to ne mogu. A da bismo taj strah mogli kontrolirati, zmije treba znati prepoznavati i razlikovati one koje su potencijalno opasne od onih koje to nisu. Naše otrovnice spadaju u porodicu ljutica. Ta je porodica rasprostranjena širom svijeta. Značajka je sviju njih da, među svim zmijama, imaju najučinkovitije građen otrovni aparat. To ne znači da su pripadnice ove porodice najotrovnije zmije (otrov nekih afričkih ljutica spada u najjače zmijske otrove), nego da građa otrovnih zubi, mišićnog aparata i kostiju vezanih uz njih, te otrovnih žlijezda omogućava najsigurnije unošenje otrova u žrtvu prilikom ugriza. U ovih zmija otrovni su prednji zubi (imaju 2 otrovna i 2 rezervna otrovna zuba), koji su uvijek duži od ostalih zuba (u gabonske ljutice i do 5 cm) i građeni su poput injekcijske igle. Otrovni su im zubi u zatvorenim ustima polegnuti unazad, smješteni u kožnim naborima i tek otvaranjem usta ispravljaju se i omogućuju ugriz. Prilikom ugriza, duboko u ranu automatski se uštrcava mala količina gustog uljastog otrova. To omogućava 2 i više uzastopnih ugriza. Zmija nakon ugriza pušta žrtvu i tek je poslije, tragom mirisa, nalazi i mrtvu jede. 38 Otrovni zubi zmija ljutica Tijelo ljutice uglavnom je debelo i zdepasto te je rijetko koja egzotična vrsta dulja od 150 cm. Rep im je jako kratak, od jedne osmine do jedne sedmine dužine tijela. Većinom su spore i trome te se u slučaju opasnosti, ako na vrijeme ne pobjegnu, svijaju u kolut i spremaju na obranu. Napad im je munjevit i pritom se prednjim dijelom tijela bacaju prema objektu napada. POSKOK (Vipera ammodytes) U narodu poznat pod različitim imenima, a najčešće se koriste: brzoskok, crnostrig, ljutac, šarac, itd. On je naša najveća i najopasnija otrovnica, čiji najveći primjerci na jugu naše zemlje mogu dostići dužinu do 90 cm. Prepoznatljiva je po roščiću na vrhu glave, krupnom valjkastom tijelu i vrlo kratkom repu, koji zauzima manje od šestine ukupne dužine tijela. Mužjaci su obično sivi, a ženke su sivkaste, smećkaste ili crvenosmeđe (rjeđe žućkaste ili ružičaste). Po sredini leđa jasna je cik-cak tamna pruga. Trbuh je sivkast ili ružičast, s tamnim mrljama, a rep može biti crvenkast, žućkast ili zelenkast. Poskok je raširen u dinarskom lovnom području. Zadržava se u nižim predjelima, od obale do 1000 m nadmorske visine, šireći se do brda koja se spuštaju u savsku ravnicu ne prelazeći rijeku. Obično je dnevna zmija koja u toplom dijelu godine lovi i noću. Hibernira u pukotinama stijena ili u rupama u tlu, često u zajednici, sve do ožujka ili travnja, kad hibernaciju prvi napuštaju mužjaci, a dva tjedna poslije i ženke. Otporan je na hladnoću, pa se u južnim krajevima može sresti i zimi, za toplijih dana. Poskoci djeluju tromo, ne udaljavaju se od skrovišta, a mogu se vidjeti na granama i grmlju, ljeti kad ženka rađa žive mlade ili pak u jesen kad traže hranu. Tada su posebno opasni pa se događa da s grana ugrizaju prolaznike, u našem slučaju lovce i lovačke pse. Takvi se ujedi najčešće događaju u predjelu glave ili vrata ili pak izravno u krvnu žilu i mogu, bez pravodobne pomoći, kobno završiti. Osnovna su mu hrana mali sisavci, ali ne zazire ni od ptica, drugih zmija, guštera. Mladi se hrane ponajprije malim gušterima i velikim kukcima. Plijen kao što smo rekli – ubija otrovom. Razmnožavanje mu počinje u svibnju, a ženka potkraj ljeta ili u ranu jesen koti u prosjeku 8 – 20 živih mladih, dugačkih oko 15 – 23 cm, koji su otrovni kao i odrasli, samo što im treba više vremena da stvore otrov. Poznato je da poskoci kao i riđovke rađaju žive mlade. Prof. Miroslav Horvat u jednom svom napisu tvrdi da „prvorotkinje“ rađaju do 10, a kako bivaju sve starije broj se povećava do 20 jedinki u jednom okotu. Mužjak je redovito veći od ženke. RIĐOVKA (Vipera berus) Naša je najraširenija otrovna zmija. Živi u sva tri lovna područja. U jadranskom i dinarskom sreće se na većim visinama dopirući i iznad šumskog pojasa, povlačeći se ispred poskoka. U panonskom području gdje nema poskoka naseljava brdska područja birajući sunčane strane s rijetkim šumama i livadama, a spušta se i u močvarne predjele nizina. Kod nas u Bosni nerijetko se sreće riđovka koju nazivaju Broj 76, ožujak - travanj 2011. ZMIJE I PAUCI Poskok bosanski šargan. To je ista zmija, dakle lat. Vipera berus, koju su samo zbog svoje obojenosti regionalno nazvali šargan. Riđovka naraste do 65 cm dužine (uključujući i rep), a samo iznimno do 90 cm. Ženke su najčešće veće od mužjaka. To je ljutica debela tijela i plosnate njuške. Većina jedinki ima jasno izrađenu cik-cak leđnu prugu, a u rijetkim slučajevima ta pruga je ravna, isprekidana ili je čak nema. Obojenost tijela ovisi o spolu. Mnogi su mužjaci veoma kontrastni, posebno u proljeće, kad su bjelkasti, ili svijetlosivi s intenzivnim crnim uzorkom. U nekim populacijama nalazimo i do 50 posto potpuno crnih jedinki. Ženke su smećkaste ili crvenkaste, s tamnosmeđom uzorkom. Mlade jedinke često su crvenkaste. Trbuh je siv, sivo smeđ ili crn, kadikad s bijelim mrljama. Vrh repa je žut, narančast ili čak crven. Pruga koja počinje na glavi tamnom mrljom u obliku je križa. Dakle veoma je slična poskoku, samo nema roščić na vrhu glave nego karakteristično bjelkastu prugu uz rub gornje čeljusti, i tri velike rožnate pločice na tjemenu, kakve nema u poskoka. Dnevna je životinja, pogotovo u sjevernim krajevima. Kad se sunča tijelo joj je plosnato, da što veća površina apsorbira toplinu, a crne jedinke također brže upijaju toplinu, što je pak prednost u hladnijim krajevima, jer se prije zagriju i prije postanu aktivne, imajući više vremena za lov. Ipak nije ljubitelj velike vrućine, pa za vrućeg vremena postaje aktivna noću, dok se danju skriva u rupama od 0,5 do 2 km Kad u šetnji lovištem naiđete na zmiju, bilo otrovnicu ili neotrovnicu, nemojte odmah posegnuti za nečim da bi je smaknuli, nego svladajte prvo strah i polagano je zaobiđite. Ona vas, ako je ne uznemirujete i ne ugrožavate, neće napasti. U svakom slučaju, prikladna obuća i odjeća dobra su vam i korisna zaštita, naravno uz svu neizbježnu opreznost i pažnju. www.lovackisavez-hb.ba od mjesta gdje hibernira do mjesta gdje se hrani i pari. U proljeće se riđovke skupljaju i pare. Jaja se razvijaju u tijelu ženke, a mladi u jajovodu izlaze iz jaja pa se riđovke svrstavaju u živorodne zmije. Mlade ženke prvi put nakon četiri godine rađaju od 5 do 6 mladih, a starije do 15, dugih dvadesetak centimetara. Okoćene odmah se razilaze po okolišu i traže hranu, skakavce i druge kukce i tek poslije prelaze u lov na sisavce. Kad nastupe jesenske hladnoće riđovke se skupljaju, njih i do trideset, uvlače se u rupe u zemlji, šupljine u drveću, pukotine kamenjara, smotaju se u klupko i prezimljuju u „zimskom snu“. Mužjaci obično prežive tri sezone parenja, a ženke dvije. U pravoj divljini, međutim, mogu doživjeti i do deset godina. Ako isključimo opasnost od ugriza, koji je najčešće povezan s našom neopreznošću, riđovke su korisne zmije jer tamane male glodavce koji gospodarstvu čine velike štete. Neprijatelji su im ježevi, tvorovi, jazavci, dnevne grabljivice, a ne štede ih ni mačke kad ih sretnu na livadama i kamenjaru. DJELOVANJE OTROVA I PRUŽANJE PRVE POMOĆI Zmije otrovnice kao i sve druge zmije, napadaju radi hrane i u samoobrani, a osobito su razdražljive kad se presvlače. U tom razdoblju vid im je zamagljen pa da bi se obranile nervozno reagiraju na svaku opasnost. Zmijski otrov koji je ugrizom jedne od naših otrovnica ušao u krv, razara crvena krvna zrnca. Tijelo na ugriz odgovara upalom kože, crvenilo se širi, nastaju bolovi, nesvjestica, vrtoglavica praćena znojenjem. Opada krvni lak, javlja se proljev. Posljedice ugriza ovise o količini ubrizganog otrova. Što se otrov dulje zadržava u otrovnoj žlijezdi, postaje koncentriraniji. Pojačano izlučivanje otrova u žlijezdi pospješuje toplo sunčano vrijeme. Posebice je opasna otrovnica koja dugo nije ugrizla, a danima se grijala na ljetnom suncu. Jednim ujedom poskok izlučuje oko 20 miligrama suhog otrova, a riđovka oko 14 miligrama, što za čovjeka može biti smrtonosna doza. Od ugriza otrovnih zmija smrtno strada 2 do 3 posto ugrizenih osoba (starci, djeca, nepridržavanje pravila ponašanja nakon ugriza). Prva pomoć pri zmijskom ugrizu (nakon točnog utvrđivanja je li to bila otrovnica, što se manifestira dvjema točkastim ranicama od zubi ) podrazumijeva što hitniji transport unesrećenog do najbliže zdravstvene ustanove. Pri tome treba imobilizirati ugrizeni ekstremitet i dezinfekcirati ranu (ako imamo neko sredstvo), spriječiti unesrećenog da se kreće, jer tjelesna aktivnost ubrzava cirkulaciju a samim time i kolanje otrova po tijelu. Ugrizeno mjesto treba podvezati da što manje otrova prodre u organizam. Pri tom treba paziti da se ne zaustavi cirkulacija, jer to može uzrokovati gangrenu. Iako neki autori preporučuju da se rana razreže i isiše što više otrova, prof. Stjepan Mekinić u jednome svom napisu to ne preporučuje, da se ne bi dogodila nepotrebna infekcija rane. Ozlijeđena osoba ne smije nikako piti alkohol, jer on širi krvne žile i potiče cirkulaciju. Iz istog razloga rana se ne smije dezinficirati alkoholom, jedino hladnom vodom. Ugrizena osoba se liječi u zdravstvenoj ustanovi uz pomoć zmijskog antiseruma, koji se daje samo pod liječničkim nadzorom. Zmijski se serum može slobodno kupiti u ljekarnama, ali se nipošto ne preporučuje njegovo korištenje bez liječničkog nadzora, jer pojedine osobe mogu biti osjetljive na njega pa može nastati anafilaktički šok. To pak može biti opasnije od samoga ugriza jer taj šok često uzrokuje smrt. Ako otrovnica ujede psa, postupak prve pomoći i liječenja gotovo je identičan. Psa nakon ujeda otrovnice treba smiriti te po mogućnosti nositi do veterinara koji mu daje serum protiv zmijskog otrova, zaštitu protiv tetanusa i, po potrebi, antibiotike. Riđovka 39 LOVAČKA PRIČA „Živit brez paripčeta i ćuke je nikakav život! To su ti pravi i odani prijatelji, oni su ti, ne mišajuć, ravni ćaći i materi, a brezbeli bolji od ženeturine, osim onoga, da prostiš. Ono moraš imat ko čovik ili ga nemoj imat nikako. Nije to radi grija već zbog običaja i napritka svita i tvoga naroda. Tako je to Bog ostavija, tako su mi barem kazivali kad sam iša u školu ono osan dana uči rata, dabogda ga nikad ne bilo, more bit da bi i ja bija pravi čovik da san školu završijo!“ Otprilike tako je, koncem dvadesetoga stoljeća, pripovijedao svojim unucima i prijateljima starac Franjo u dugim zimskim večerima (a svi su ga zvali Vrane), tako je valjda bilo lakše izgovoriti, pa se tako i uobičajilo. Međutim, i pored njegovih ciglih osam dana „školovanja“, Vrane je imao jednu urođenu osobinu koja bi ga mogla svrstati u današnja vremena i trendove koji bi se mogli jednostavno iskazati sintagmom: sve raditi, samo da se ne umori! Kako je on postao moderan u današnjem smislu, postao prethodnik i utemeljitelj shvaćanja novoga odnosa spram rada, golemoga sloja današnje populacije, to samo možemo nagađati. Na konju je jahao od sela do sela, ponešto švercajući i popravljajući samare, a pas bi ih pratio i upozoravao na moguće opasnosti... Kad bi se (kao) umorio i privezao pred kakvom kućicom paripče, dobre žene i domaćice bi mu ponudile nešto za popiti, a Vrane bi bez razmišljanja probrao gutljaj vina, uz nezaobilaznu primjedbu: „Nemojte mi ništa protivu vina i države!“ A, zakleo bih se da nije znao je li država: Stara Juga, Nezavisna ili Titina! Ali je znao da se u Državu i tadašnjega vožda nije smjelo dirati, jer se išlo u „pržunu“. Kada nije jahao, onda je konja iznajmljivao susjedima za oranje ili tovarenje drva za ogrjev. Platiti se moglo nadnicom oko duhana i loze, novcem, mesom ili „onim što niko ne smi znat, a to mi je najslađa plaća“. Susjed, i malo dalji rođak, Juriša je još u ta doba imao čarkušu i bio dobar lovac, pa je plaćao najam Vranina Zekana ulovljenom divljači, najčešće zecom i kamenjarkom, premda je i Vranin Šaro išao u lov i pomagao Juriši. Tako je to išlo u to vrijeme, ljudi bi se „vladali međusobno“, često se nadmudrivali i nažalost ponekada HE MOSTARSKO BLATO 40 Oranje s “našminkanim” konjem Blago Lasić pripravljali posla sudcima i vještim fiškalima po Mostaru. Tako jedanput dotjerao Juriša na Zekanu pet tovara sirove grabovine iz Brda uoči samoga Uskrsa, dobro ga je oznojio i privezao kradom natrag na jasle Vranine štale, a nije ga ni nahranio – nije imao čime. Vidje Vrane kako mu je Zekan umoran i gladan, namiri paripče i ozbiljno se naljuti na susjeda: „E, vala ga nećeš više ti, mrcino jedna, šale natovarit! Nije moj Zekan budala pa ga gladna i žedna vezat, a i prošli put mi nisi ništa nadoknadijo za kiriju, a znaš se meni prinemagat kako si pošten i voliš živinu; kako ćeš volit živinu kad ne voliš ljude oko sebe!“ Tako je mislio, ali se suzdržao i kao da je ravnodušan, ode nakon nekoliko sati na vino kod Juriše, bez ikakvih primjedaba i zadjevica. Taman se Juriša bio vratio iz popodnevnoga „lova“ i donio jazavca, pa ga počeo krišom derati, više radi sala nego mesa, makar se nije mladomu jazi opraštalo, onako potajice bi ga lovci skuhali i pojeli, dok bi se obični svijet gadio na to. „Vala, Vrane, nisam ti dava najam za Zekana ni prošli put, pa ako nisi mučan doniću ti kasnije malo mesa od svinjčeta u to ime“, obrati se lovac svome „rođi“. „Oklen svinjče uva doba?“, začuđeno će Vrane, i svojim šarenim očima poče prebirati po neurednoj izbi. „Nađe se“, onako će službeno i zagonetno Juriša. „Pa dobro, ti donesi ako ti nije baš sve potribno“, cvrkutom iskapi iz čaše još zadnji gutljaj i trljajući zadovoljno ruke, odgega se svojoj kući. Isiječe Juriša jazavca na sitnije komade, da Vrane ne može odgonetnuti od čega je meso, i odnese ga, te ga onako diskretno odloži na stol Vraninoj ženi, misleći kako je napravio pravi posao. Kada je stari mudrijaš pregledao meso, odmah je ustanovio da se ne radi o svinjetini. Mrmljajući ga je odnio u podrum i za nekoliko dana dobro počastio svoga Šarova, ali se u svojim mislima zakleo da Zekan više neće u Jurišine ruke. Prošlo neko vrijeme, rođaci se viđaju i poprilično hladno pozdravljaju, ali nema neke velike ljubavi. Nitko ništa ne spočitava, ali onih ugodnih razgovora i uobičajenih šala više nema. Jedanput Juriši zatrebao Zekan i on se odvaži zatražiti ga, pa usput ponese pregršt suhih smokava, ne bi li rođu udobrovoljio i lakše dobio konja kad se malo „podmaže“. „Nešto je bolestan konj pa sam ga odveo tamo u ogradu nek se liči travam, i nemoj više pitat kljusinu“, odbrusi Vrane i ode na „glavni put“, jer se bio obukao u „misni prisvlak“, što je značilo da ide u grad. Da će bliže, jahao bi na Zekanu! Neugodno Juriši, ali mu bijaše jasno da je ljutnja velika i odnosi su ozbiljno ugroženi. Znao je da konj nije bolestan i mogao bi raditi. Ode on u ogradu i vidje konja kako veselo trčkara i pase ledinu, onda mu naglo dođe ideja uhvatiti Broj 76, ožujak - travanj 2011. KINOLOGIJA konja i otići na njivu i završiti posao! Ali, što ako se Vrane brzo vrati, može biti i ozbiljnih problema, znajući da ljudi u selu izbjegavaju sve sukobe i svađe s ćudljivim i plamenitim Vranom. Ta, on je jedanput gurnuo uprćenu stariju ženu, samo što ga nije pozdravila, a godinu ranije joj je djevera malo i nožem zaparao! Zagolicalo lovca oranje, ipak on uhvati konja i odvede ga ispred svoje kuće pa se dohvati čudnoga posla: U nekoj kanti rastvori par lopata crvenice zemlje koja je tako snažnu boju davala da su ljudi njome i zidove vanjske bojili; a u drugoj staroj šerpi razmuti malo kreča, te donese metlu i poče jadnoga Zekana piturati čas s lijeva čas s desna. Za tili čas od Zekana postade vrlo uvjerljiv dorat s velikom bjelinom na čelu i putastim nogama do koljena! Tako našminkanoga konja opremi i pođe na posao. Krsti se pobožna mu žena Ruža, glasno moleći Boga da njezinu Juriši prosvijetli pamet i odvrati ga od budalaština. „Eh, moja Ruže, zar ne vidiš da je na ovome svitu sve postalo nekako neprirodno, svi se šminkaju i pretvaraju u ono što nisu! Vidiš li, bona ne bila, kako dokturi, pratri i učitelji odoše u političare, a pojma o politici nemaju, neki vjerski službenici postaju živući sveci, liječnici; poštenima se sudi a zlikovci i lopovi drže moralne propovijedi, i vladaju državama, pa zašto i Vranin Zekan ne bi malo bio dorat?!“ i odvede konja na posao s našminkanim Zekanom. Pri samome kraju jarenja kukuruza, Juriša podiže glavu i ugleda Vranu kako se lagano poput sjene putom primiče, kaput mu na ramenima mlitavo visi kao na grabu a kapa malo nakrivljena, vesele je „ćere“ i očito je malo popio. Steže nešto Jurišu u prsima, nešto između strepnje, nelagode, straha i stida, i smišlja sve moguće varijante toga susreta. „Eto si kraju, brzo ćeš završit! A čije ti je paripče?“ procijedi susjed preko tankih crvenih usana i kroz ona dva preostala zuba i žmirka uljavim i umornim očima. Nabrzinu se Juriša sjeti jednoga konja koji je sličio „ovomu glumcu“, pa mu kaza vlasnika, nekoga Tolu sa dna sela. „A, je, vidim da je njegov Putalj, dobro kljuse, samo nije ravan momu“, i reklo bi se zadovoljan ode, povremeno se okrećući i smijući se na svoga susjeda, a i Juriša se smijao pobjedonosno i još slađe. Povede lovac konja nakon urađenoga posla, sveza ga za mladu murvu pokraj čatrnje i onom istom metlom ga, uz pomoć prepadnute Ruže, dobro opere. Zatim ga odvede na mjesto odakle ga je upregnuo. K večeri, Vrane se malo otrijeznio i pošao po svoga Zekana. Konj još uvijek podobro mokar i vidljivo umoran, niti po običaju rže, niti pase, niti se da milovati… „Znam šta mu je“, „misli“ Vrane i mazi se svojom golemom ručinom po čelu. Vrati se kući i ispriča svojoj ženi odavno poznatu legendu o nekoj ženi koja je postala vještica i onda po selu hvatala konje, pogotovo noću, i jahajući ih tako ih izmorila da bi neki i uginuli od silnoga tereta. Pri tomu bi mnogima zaplela grivu, koja se onda ničim ne bi mogla rasplesti, a konji bi poslije takvih činova obično bivali plašljivi i neposlušni, što je često bilo razlogom prodaje jadnih konja. Međutim, stari Vrane je uz pomoć šećera ponovo pripitomio svoga konja, a Juriša mu najesen darova zeca i rođaci opet bijahu dobri susjedi! Nikada nitko nije spominjao oranje s našminkanim konjem, osim staroga mudraca Vrane, na samrti je naime, dozvao svoga rođu Jurišu i na uho mu šapnuo, kako je lovac poslije otkrio: „Ne pričaj svoju sramotu nikomu, opraštam ti bojenje moga Zekana, ali ti nikako ne mogu oprostiti onu podvalu s lisičjim mesom! Izmislio sam priču o vili, ali gladan trbuh ne želi ništa lagati“, i izdahnuo je. www.lovackisavez-hb.ba MEMORIJAL “SMILJAN BARIŠIĆ” Hajda opet najbolja Organizatori i suci Tino Pehar D eseti državni ispit pasa glasnog gona na divlju svinju u gateru, ujedno i 2. po redu Memorijal „Smiljan Barišić“, u organizaciji mostarskoga kinološkog društva, srušio je sve lovno-kinološke rekorde. Naime u nedjelju, 27. ožujka 2011., u gateru na Buni okupilo se, po procjeni organizatora, skoro 500 kinologa i lovaca iz svih krajeva BiH, zainteresiranih vidjeti nastup, do sada u BiH nezabilježenog rekorda od 37 prijavljenih pasa. Iako i ova brojka zvuči nevjerojatno, organizatori su se ispričali vlasnicima još 15ak pasa jer unatoč svemu nisu bili u mogućnosti primiti ih. Bili su, naime, uvjereni da se ispit neće moći završiti za dana. Ipak, suci Tino Pehar (Hrvatska) i Joža Lasić (BiH), uloživši maksimalne napore, ispit su priveli kraju pred sami mrak, zadržavši do kraja jednake kriterije suđenja. Memorijal je prigodnim riječima otvorio dopredsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne Mirko Čolak, uručivši ujedno odličja Saveza zaslužnim pojedincima. Nakon toga suci su ukratko objasnili način i kriterije ocjenjivanja te se pristupilo prvoj disciplini – ispitu na pucanj, koju su svi uspješno prošli, a 3 psa ispit na pucanj prošla su kao nevezana što im je u startu omogućilo prednost od 10 bodova. Treba naglasiti da se ova disciplina zove ponašanje na pucanj te da pravilnik razlikuje dva načina ispitivanja – vezan i nevezan pas, a ne kako neki misle odloživost, jer je to potpuno različit pojam i u pravilniku nije predviđen, ali o tome drugom prilikom, možda već u sljedećem broju Hoopa. Nakon toga pristupilo se praktičnom dijelu ispita odnosno ocjenjivanju rada u gateru na vepru. Od 33 privedena psa, ispit je uspješno okončao 21 pas, i to njih 20 s brojem bodova koji ih svrstava u Inr (prvi nagradni razred) te jedan pas u IInr. Uvjerljivo najbolji rezultat ostvarila je prošlogodišnja pobjednica Memorijala, ženka srpskog goniča Hajda vlasnika Marinka Tadića iz Banja Luke, osvojivši 212 bodova, Ianr, kandidaturu CACT-BiH i pobjedu na Memorijalu „Smiljan Cilja Barišić“. Drugo mjesto s osvojena 202 boda (Ibnr) i kandidaturu R.CACT-BiH zauzeo je srpski gonič Bil Rašinovački vlasnika Predraga Uzelca, također iz Banja Luke, kojeg je do trona vo- 41 KINOLOGIJA dio vodič Nebojša Mirković, a treće mjesto s bodom manje (201 bodIcnr) osvojio je pas Deco pasmine talijanski gonič oštre dlake (segugio italiano) vlasnika Predraga Dujdupa iz Banja Luke. Njih je organizator nagradio prelijepim peharima, a pobjednica Memorijala osvojila je i prijelazni veliki pokal na kojem će po drugi put biti ugravirano njezino ime. Sudac Tino Pehar je, kao i prošle godine, u spomen na pok. Smiljana kao uspješnog uzgajača posavskih goniča, darovao pehar najboljem posavcu. Bila je to kuja Lasa vlasnika Želimira Šibarevića, opet iz Banja Luke. Nakon proglašenja pobjednika i podjele priznanja, organizator je zahvalio svim natjecateljima i posjetiteljima na korektnom ponašanju i sve nas pozvao na isto mjesto i sljedeće godine, na treći memorijal u čast pok. Smiljana. Kao sudac koji je po drugi put imao čast suditi Memorijal, istakao bih visoku kvalitetu rada privedenih pasa. Posebno bih naglasio pobjed- K inološko društvo „Smiljan Barišić“ iz Mostara planiralo je za 2011. upriličiti samo državne utakmice na divlju svinju u gateru. Međutim, na zahtjev velikog broja članova Društva kao i savjesnih lovaca koji su upoznati s odredbama Zakona o lovstvu po kojima psi za lov moraju imati rodovnike i položen ispit u radu, odlučeno je da se prije državne održi i lokalna utakmica na divlju svinju i smotra pasa na kojoj bi se zainteresiranim vlasnicima rasnih pasa koji iz nekih razloga nemaju rodovnike omogućio upis u rodovnu knjigu „B“, kao i da ostvare uvjet za nastup na ispitu višeg ranga (državnog). Takav je zahtjev upućen Savezu, a Savez je to odobrio. U nedjelju, 20. ožujka 2011., u gateru na Buni održan je lokalni ispit pasa glasnog gona na divlju svinju kojem je pristupilo 14 pasa. Suci Stipe Bulić i Tino Pehar prije nastupa pasa u gateru izvršili su ocjenu eksterijera 13 pasa kao i ocjenu 3 psa za upis u „B“ rodovnu knjigu. Od 14 pasa, njih čak 12 uspješno je okončalo ispit, unatoč jakim sudačkim kriterijima iako je bila riječ o ispitu lokalnog značaja (sudi se po istom pravilniku bez obzira na rang natjecanja – lokalni, državni ili međunarodni, s razlikom da je na lokalnim ispitima sucima dopušteno produžiti 42 nicu, kuju Hajdu, o kojoj smo kolega Lasić i ja u opisu rada napisali sljedeće: „Ponašanje na pucanj – nevezana. Odlično pretražuje teren. Prima u nos zadnji trag te ga punim štekom ispraća do svinje, koju bez prekida oblajava vrlo lijepim glasom do kraja turnusa, uz učestale pokušaje da je ugrizom pokrene. Na poziv vodiča dolazi na prosjeku. Školski primjer sljedoglasnog psa. Opaska: kuja nastupa pod rednim brojem 27, ulazi u gater prepun tragova svinje, ali ne javlja trag prije nego je u nos primila zadnji kojim je svinja prošla, nakon čega ga točno ispraća do divljači.“ Također bih želio istaći rad istarskog goniča Brnje vl. Milenka Drežnjaka iz Mostara, koji je jedini pas u svim disciplinama ocijenjen maksimalnom ocjenom i ukupnim brojem od 200 bodova, ali nije javio prethodno trag te mu je upisana vidoglasnost, inače pas koji bi uz malo truda na disciplini ponašanja na pucanj (nevezan pas) mogao uvijek konkurirati za plasman među najbolje. Hajda, s vlasnikom Marinkom Tadićem LOKALNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU – MOSTAR 2011. Prilika za upis u rodovnu knjigu Pobjednici utakmice na divlju svinju Tino Pehar vrijeme traženja sa 6 na 10 minuta). Uvjerljivo najbolji rad pokazala je kuja p. g. Đina vlasnika i vodiča Mustafe Kupusije iz Mostara, osvojivši visoka 192 boda i Ianr, a drugo- plasirana je bila kuja p. g. Buba vlasnika Jasmina Boškaila, također iz Mostara. U ime Kinološkog društva, predsjednik Dragan Barišić zahvalio je svim natjecateljima i sucima te pozvao one koji imaju uvjete (položen IPO ili lokalni ispit na d. s.) na državni ispit koji će uslijediti 7 dana poslije. Broj 76, ožujak - travanj 2011. KINOLOGIJA KU „Posušje“: REDOVITA GODIŠNJA SKUPŠTINA Brojne obveze pred udrugom i njezinim čelništvom be – a ona je planirana za 3. rujna 2011., te 4. memorijalne specijalke autohtonih i EX-YU goniča „Robert Oreč – Bobo“ i 1. specijalke pasa ruskih pasmina (SAO, KO i CRT) na dan 4. rujna 2011., obje s kandidaturom dodjele CAC-a. Može se reći da će ova dvodnevna manifestaciju biti posebna i do sada jedinstvena Mladen Bešlić S redinom travnja održana je redovita godišnja skupština Kinološke udruge „Posušje“. Dnevni red od pet točaka zastupnici su jednoglasno prihvatili, a nakon pozdrava i uvodnog slova predsjednika Ante Jukića – Tonće, započela je rasprava o dokumentima. Zastupnici su podržali i bez zamjerke prihvatili izvješće o radu udruge u protekloj sezoni i izvješće o članstvu, a u posebnom raspoloženju i vedrom ozračju prihvaćeno je financijsko izvješće, koje je, u odnosu na prethodnu godinu, imalo pozitivnu bilancu. Najviše vremena i pozornosti posvećeno je planu i programu rada udruge u tekućoj godini. Ova udruga, na čelu s predsjednikom Tonćom Jukićem, tajnikom Tomom Raičem i Darkom Vicanom, koji je nedavno proglašen predsjednikom kluba uzgajivača SAO – srednjoazijskih ovčara, KO – kavkaskih ovčara i CRT – crnih ruskih terijera, zadala je sebi opsežan program rada u idućem razdoblju. U prvom redu, razmatrat će se mogućnost organiziranja radnih manifestacija lovnih pasa, u velikom gateru za zečeve koji im besplatno ustupa vlasnik Zoran Šušnjar, a gater se nalazi u mjestu Ričina kraj Posušja. Nakon toga tražit će se od općinske vlasti prostorija za potrebe ove udruge, radi sastanaka i edukacije mladih članova kojih je iz dana u dan sve više zainteresiranih za kinologiju. Uskoro, možda i u svojim prostorijama Razmatrat će se mogućnosti sudjelovanja na kinološkim manifestacijama koje su pod okriljem Kinološke asocijacije - Unije u BiH, također i sudjelovanja na manifestacijama izvan granica BiH. Najvažnije zadaće u idućem razdoblju su organizacija 7. CAC izlož- na prostorima BiH, o čemu svjedoče i imena sudaca: Sanja Vretenčić i Miodrag Vretenčić iz Crne Gore, fra Petar Krasić iz BiH, Dragan Janjić iz Srbije i Dmitry Trofimov – RFF Moskva, Rusija. Voditelj izložbe bit će Mirko Čolak iz Širokog Brijega. KU „Ljubuški“, Ljubuški: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU Kvalitetan ispit i ugodno druženje Mario Herceg K Najbolji psi, s vlasnicima i sucima utakmice www.lovackisavez-hb.ba inološka udruga „Ljubuški“ je u Miletini, 10. travnja 2011., organizirala utakmicu za pse goniče na svinju s dodjelom ispita prirođenih osobina. Dan je bio suh, sunčan, s nešto sjevernog vjetra. Vepar je bio u odličnoj kondiciji, spreman za radnu utakmicu. Za ocjenu eksterijera bilo je prijavljeno 18 pasa, i 19 za utakmicu, od čega ih je samo 8 položilo ispit. Srpski trobojni gonič Lora, vlasništvo Slavena Mucića iz Crnopoda pokraj Ljubuškog, odnio je 189 bodova (I A.N.R), a time i prvo mjesto, pokal i vreću hrane za psa. Drugo mjesto pripalo je istarskom kratkodlakom goniču Biri, vlasništvo Andrije Dugandžića (Beca) iz Miletine, a treći je bio brak jazavčar Boki, vlasništvo Tomislava Dodiga iz Čitluka. Bilo je dosta posjetitelja, a kako i ne bi kad je vrijeme bilo lijepo, nedjelja i jedna ovakva manifestacija bila je odlična prilika da se susretnu ljudi iz dviju susjednih općina i okolnih kinoloških i lovačkih udruga. Domaćini su odlično organizirali prijam gostiju, „izlešali“ dva janjeta, pripremili bogat roštilj, a i pića je bilo u izobilju, o čemu govori činjenica da je druženje počelo u osam sati a završilo dobrano poslije ponoći. Sudci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili svoj dio posla, na zadovoljstvo članova Kinološke udruge „Ljubuški“. 43 KINOLOGIJA KU „Prijatelji“, Čitluk: IPO-zec i CACT-zec I organizator i sponzori „položili ispit“ Luka Odak K inološka udruga „Prijatelji“ iz Čitluka i ove godine nastavlja s uspješnom organizacijom kinoloških manifestacija za lovne pse. Upriličena je smotra IPO-zec i CACTzec BiH, a za 8. svibnja prijavljena je utakmica na divlju svinju (CACT-DS BiH 2011). Smotri održanoj 6. ožujka 2011. pristupilo je osam pasa i svi su eksterijerno ocjenjeni odlično. Smotru je sudio kinološki sudac Jozo-Joža Lasić. Istog je dana održan i ispit prirođenih osobina – IPO-zec, kojemu je pristupilo također osam pasa. Sedam ih je položilo ispit i dobit će certifikate o uporabljivosti psa u lovu. IPO-zec sudio je kinološki sudac Mirko Čolak. CACT-zec BiH 2011. održan je 7 dana poslije ove smotre, 13. ožujka 2011. Pristupilo mu je 18 pasa, od 21 prijavljenog, po ne baš idealnom vremenu. CACT-zec BiH položila su samo dva psa, od kojih je ženka posavskog goniča Buba-Dona, vlasništvo Gordana Miličevića iz Potpolja, osvojila prvo mjesto i stekla kandidaturu za CACT-zec BiH. Drugo je mjesto zauzela ženka istarskoga kratkodlakog goniča Bela-Ara, vlasništvo Tomislava Odaka i vodiča Vlade Marića, također iz Potpolja. CACT-zec BiH 2011. sudili su Marijan Čilić (BiH) i ovdje rado viđeni gost iz Republike Hrvatske, kinološki sudac Ante Udovičić. Delegat je bio, također kinološki sudac, Mirko Čolak (BiH). Za ljubav prema psima, upornost i stalnu prisutnost na natjecanjima, organizator je vrijednim pokalom nagradio lovca i kinologa Stipu Prusinu iz Donjih Hamzića. Posjećenost svih triju manifestacije bila je više nego zadovoljavajuća, a uz lovce, kinologe i ljubitelja pasa i prirode, bilo je i mnogo drugih znatiželjnika. Svi su se mogli okrijepiti, a to su uglavnom i činili, u konobi „Sv. Hubert“ vlasnika Marija Dugandžića, koji je ujedno i vlasnik istoimenog gatera. Gospodin Dugandžić poznat je kao veliki ljubitelj trobojnih goniča, iskusan lovac, kinolog i specijalist za pripremanje jela od divljači, koja se mogu kušati u konobi „Sv. Hubert“ u Donjem Malom Ograđeniku. Spomenut ćemo i sponzore ovih manifestacija: HLU „Orao“ iz Čitluka, poljoprivrednu ljekarnu „Agroodak“ i već spomenutog Dugandžića, ali i njihove organizatore iz KU „Prijatelji“: tajnika Milenka Luburića i predsjednika Tomislava Odaka, koji i ovim putem u ime svoje udruge zahvaljuju svim sponzorima i natjecateljima na odzivu, a bilo ih je iz Gruda, Ljubuškog, Širokog Brijega, Mostara, Čitluka i još nekih mjesta širom BiH. SMOTRA I IPO PTIČARA U DOMALJEVCU Primjetan ozbiljniji odnos prema zakonskim obvezama Mato Piljić K inološka udruga iz Domaljevca i ove je godine, na terenima lovačke kuće LU „Kuna“, organizirala proljetnu smotru i IPO u radu za ptičare. Sudjelovalo je 27 pasa, 14 u eksterijeru, 13 u radu. Za ovu je prigodu kinološka udruga osigurala 10 fazana, a osim fazana koji su bili pušteni za IPO, psi su imali priliku naići i na druge fazane. Naime, LU „Kuna“ je dva tjedna prije pustila u polje 200 fazana, kao novo matično jato i ujedno kao „osvježavanje krvi.“ Pri tako bogatoj ponudi fazanske divljači, jasno je da su i psi jako dobro radili. Dobar izbor fazana za ptičare 44 Sudili su domaći suci Marijan Đurković i Mato Piljić iz Kinološkog saveza Herceg-Bosne te sudac Nebojša Švraka iz Asocijacije kinoloških saveza Republike Srpske. Svake je godine osjetan porast pasa na ovakvim smotrama i ispitima, što je rezultat ponajprije dobrog rada same udruge, ali i ozbiljnog odnosa vlasnika pasa prema svojim ljubimcima. Naime, svim psima koji su položili IPO bit će izdan certifikat o lovnoj uporabljivosti psa, bez kog se ne bi smjelo ići u lovište, barem tako kaže Zakon o lovstvu. Suci su zaslužili čestitke Broj 76, ožujak - travanj 2011. EKOLOGIJA BUSOVAČKI RIBOLOVCI RADNO OBILJEŽILI SVJETSKI DAN VODA Iz godine u godinu ista slika Bez obzira na radni dan, Udruga sportskih ribolovaca iz Busovače ostala je pri odluci da i ovogodišnjeg 22. ožujka organizira radnu akciju na čišćenju i uređenju korita rijeke Lašve u Reviru i okolo njega. Odazvalo se 40-ak ribolovaca, mahom mlađeg uzrasta, dakle pravih ljubitelja prirode, voda i čistog okoliša Djelom se dokazuje ljubav prema prirodi Dobroslav Vrdoljak Ž ivimo u vremenu kad se sve više shvaća značenje pitke vode, koje je u svijetu sve manje, a potrebe su sve veće. Sjećam se nekih naših rijeka od prije 60-ak godina. Bile su čiste, na njihovoj su se površini biserno presijavale sunčeve zrake. Milina ih je bila gledati i u njima se ogledati kao u kakvu zrcalu. Mogao si se komotno prigeti i napiti do mile volje, bez ikakve bojazni od neke zaraze. Dobro pamtim ljepote Vrbasa, od Jajca pa sve do njegova izvora ispod Zec planine. Mogao si se svugdje napiti vode bez trunke straha da ćeš se razboljeti. Isti je slučaj bio i s drugim našim rijekama, primjerice Lašvom, Bosnom, Neretvom... Sve su one bile bogate ribom i riječnim rakom. Ljudski rod nije razumio kolika su ova bogatstva i da nisu neiscrpna. Uvjetovana su ljudskom brigom, koja je sve više izostajala. Ubrzo smo došli u situaciju da se rijeke, jezera, pa i mora više ne mogu prepoznati. Po njima plove kojekakvi otpaci što ih ljudska ruka u njih ubaci. Industrija se naglo ote kontroli, pa sve češće u rijeke dolazi industrijski otpad. Domaćinstva uvode nova pomagala u vidu različitih kemijskih sredstava koja pomažu boljem održavanju higijene, www.lovackisavez-hb.ba ali stvaraju velike količine otpadnih materija koje, opet, idu u rijeke bez prethodnih pročišćavanja. Naglo se povećala silna plastična ambalaža u svakakvim oblicima i za svakakve svrhe, te i ona na kraju završava u rijekama, jer se čovječanstvo još nije snašlo da to deponira bez štetnih posljedica. Sve češće rijekom teče pjenušava voda, neugodna mirisa i neprirodne boje. U rijekama među prvima nestaje riječnog raka, pa zatim salmonida kao što su lipljen, pastrva i drugi. Negdje ostade nešto ciprinida, a negdje niti njih. Rijeka Rajna je, primjerice, bila potpuno mrtva voda. Kod nas je to bila, primjerice, rijeka Bosna. U nekim krajevima mlađi ribolovci i ne znaju kako izgleda pastrva ili lipljen. Riječni je rak još rjeđi. Nema ovih vrsta u prljavim vodama. Odlažući različite vrste otpada bez odgovarajućih deponija, zatrovalo se i podzemlje, pa su pitke vode koje su se dobivale iz bunara sada zagađene, a bunari ostali nijemi spomenici ljudske nebrige. SVIJET JE SHVATIO PROBLEM Ipak, shvatilo se da ovako više ne ide. Počelo se brinuti za svoju okolicu, za zdravlje ljudi, za čistoću rijeka, jezera i mora. Oglasila se i najveća svjetska organizacija. UN je na konferenciji o okolišu i razvoju 1992. godine u Rio de Janeiru pokrenuo pitanje zaštite voda i okoliša. Opća Skupština UN-a je Rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujka obilježi kao Svjetski dan voda, pa da se na taj dan diljem svijeta skrene pozornost na probleme voda i vodnih resursa, kako bi se briga o zaštiti voda prenijela na cjelokupnu ljudsku populaciju, posebice na mlađi uzrast, pa se manifestacije provode svake godine uz drugi moto. Tako je godine 1995. obilježen pod motom „Žene i voda“, a 2004. „Voda i katastrofe“. Ovogodišnji je moto „Voda za gradove – odgovor na urbani izazov“. Razdoblje od 2005. do 2015. UN je proglasio desetljećem voda, pod geslom „Voda za život“. Znači, od prije 20-ak godina o vodi se počinje razmišljati na drugi način. Možda je trebalo dugo da do toga dođe. No, bolje ikad nego nikad, kaže naš narod. Diljem svijeta provode se aktivnosti u različitim oblicima. Kod nas ove aktivnosti najčešće provode mlađi uzrasti i različite udruge građana čija se aktivnost svodi na zaštitu okolišu i voda. Školski uzrast, predvođen svojim nastavnicima, među prvima je prihvatio ove ideje, ali ipak samo u okviru i u blizini svojih škola. Za njih je preopasno baviti se čišćenjem rijeka, jezera i riječnih korita. Ove su aktivnosti ostale za različite udruge, primjerice za brojne udruge zelenih, udruge za zaštitu životne sredine, udruge za zaštitu voda, udruge lovaca, sportskih ribolovaca, kanuista, itd. Velika je lista registriranih i neregistriranih udruga koje u svojim programima imaju zaštitu voda, ali su rjeđe one koje to stvarno i rade. RUŽNE SLIKE Na spomenuti dan često se na obalama rijeka i jezera mogu vidje- 45 EKOLOGIJA ti sportski ribolovci kako se bore sa silinom otpada svake vrste koji je čovječja ruka negdje gore, uzvodno ubacila. I tako se to ponavlja svake godine. Negdje je to izraženije, a negdje manje ili nikako izraženo. Ove je godine Svjetski dan voda pao u utorak, dakle u radni dan, pa imaju zgodan izgovor. Neke su udruge aktivnost pomakle za nedjelju prije ili poslije. Udruga sportskih ribolovaca Busovače ipak je ostala pri odluci da se 22. ožujka organizira radna akcija na čišćenju i uređenju korita rijeke Lašve u Reviru i okolo njega. Odazvalo se 40-ak ribolovaca, mahom mlađeg uzrasta. Bili su to pravi ljubitelji prirode, voda i čistog okoliša. Cilj je bio očistiti obale rijeke unutar Revira u dužini od 2000 m i izraditi ribičku stazu dužine 180 m a širine 80 cm. Jednu grupu entuzijasta zatekoh kako se bori uklanjajući odnekud doplivalo deblo topole. Samo stablo nije problem, bilo je toga uvijek, ali problem je onaj otpad što ga rijeka donosi i zaustavlja na stablu. Druga grupa malo podalje pravi ribičku stazu uz rijeku, koja osim ribičima može poslužiti i građanstvu kao šetnica uz rijeku, što posebice privlači u doba ozelenjivanja riječnih obala. Treća grupa, opet, uklanja nekakav otpad koji se zaustavio iza samog zavoja pa pruža ružnu sliku na cijeli Revir. Jedna se grupa trudi oko nekoga objekta koji je lociran u blizini rijeke, u kojem će biti milina prespavati noć slušajući žubor vode, cvrkut zrikavca i lavež seoskog psa negdje u daljini, sve dok te mio sanak ne odnese. Idući od grupe do grupe, dođoh i do Ivice Tomičića, zvanog Cavi, predsjednika Udruge. Iako to nije planirao, riješi se odvojiti od Vejsila, Bele, Bore, Želje... da malo porazgovaramo. Ivica naglasi da se oni svake godine na Svjetski dan voda okupljaju i radno ga obilježe, bez obzira na to u koji dan to bude. Malo je prohladno, ali ide, uglavnom su to mlađi ljudi. Najteže im pada što iz godine u godinu zatiču istu sliku. Voda donosi i samo donosi nove prljavštine različita sadržaja. Imaju problema i sa životinjskim otpadom. Zamislite samo, voda nosi cijelu iznutricu nekoga goveda, a na njemu je vrana koja jede ono što joj se dade otkinuti. Na kraju, to negdje zapne u grane i tamo ostane sve dok ne 46 Akcija na Reviru istrune ili ga netko ne ukloni. Teško je nabrojiti što sve voda nosi, lakše bi bilo reći što ne nosi. U ovoj godini očekuju ih razna županijska i federalna natjecanja, pa je i to razlog više što su danas ovdje. Možda bude i jedno državno natjecanje, ako budu spremni prihvatiti ga. Uspostavljen je i eko-policajac koji nadgleda kako se provode mjere zaštite okoliša. Uspostavili su stalnu ribočuvarsku službu, jer se pomalo pojavljuju krivolovci, posebice kad se izvrši poribljavanje. Kad završe s uređenjem i čišće- njem – nastavio je Cavi – doći će im 300 kg potočne pastrve nešto manje veličine kojom će se izvršiti poribljavanje Revira i rijeke Kozice u donjem toku. Pastrva ove veličine idealna je za mušičarenje, a to i jest svrha Revira. Ona manje napušta teren i ostaje uz mjesto prvog puštanja, a ako se prihranjuje, zadržavanje u Reviru skoro je zajamčeno. Na pitanje, kako se financiraju, odgovor je: samo članarinom i prihodima od Revira, uz maksimalan dobrovoljni rad i radne akcije. Plaća se samo ono što bez plaćanja nikako ne ide. Dan se primiče kraju, umorni momci se vraćaju, odlažu alatke, peru ruke i spremaju se za odlazak doma. Na kraju razgovora poželjeh i ja da im se pridružim nekom drugom zgodom, a za sada im mogu samo reći: Bistro, sportski ribolovci Busovače! Patke na rijeci Lašvi Broj 76, ožujak - travanj 2011. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE TRATINČICA Vizualni ugođaj također je potreban čovjeku kao lijek Izgleda da su tratinčicu ljudi samo gledali i uživali u njezinu anđeoskom izgledu a manje je istraživali u smislu njezinih ljekovitih svojstava, pa se vrlo malo znade o tvarima koje sadrži Blago Lasić U estetskom smislu (a estetika je znanost o lijepome – najsažetije kazano), ljekovito je bilje veoma bitan segment onih nenadomjestivih Božjih darova, koji čovjeka miluju i uveseljavaju kroz osjet vida, daju mu snagu i neki čudan poticaj i osjet sreće. Znameniti svjetski znanstvenici: psiholozi, estetičari, psihijatri... pisali su upravo o žeđi čovjekove duše i stalnoj potrebi oplemenjivanja duha kroz promatranje darova prirode, kroz šetnje i boravak u okruženju čistoga i zdravog okoliša. Na šarenoj ledini punoj zelenila i različitoga cvijeća ne pase samo divljač i ptice nebeske, tamo je mjesto i za izmoreni ljudski rod, utučen nepravdama, stresovima, mržnjom i različitim frustracijama. Duh ljudski se kupa i pomlađuje u prirodi, koju mi lovci nazivamo lovištem, on tamo dobiva nove širine i čudne obrise koji onda pozitivno odzvanjaju u ukupnoj ljudskoj interakciji. Tko to nije nekada promatrao dječicu kako razdragano čuče i čupkaju svojim nježnim prstićima po parkovima i vrtovima, otkidajući latice i stavljajući ih u nos, usta, uho, praveći vjenčiće od različitih cvjetova, najčešće od tratinčica, i stavljajući ih preko čela i okolo vrata! Čime se može izmjeriti njihova sreća i zadovoljstvo? TRATINČICA (BELLIS PERENNIS L.) Ljepotom svojom uistinu plijeni ova biljčica, koju još u različitim krajevima nazivaju: sunčeva nevjesta, krasuljak, katarinčica, iskrica, bilka, krsnica, bijela rada, dikino oko. Samo malo promatrajte ta prelijepa narodna imena i bit će vam jasno o kakvoj je biljci riječ. Ja bih je još nazvao „dječja radosnica“, ali... Dovoljno je kazati da ima na desetke pri- www.lovackisavez-hb.ba mjera gdje su pjesnici i pjevači svojim nadahnućem oslikali i opjevali ovu nježnu biljku! Tratinčicu je lako prepoznati i uočiti, jer je višegodišnja biljka i raste vrlo rasprostranjeno, po svim livadama, vrtovima, parkovima, uglavnom svugdje na osunčanim mjestima. Njezina je rozeta s listićima poput dječjih prstića, samo malko nazubljenih i širih prema vani. Usred rozete se na tankom zelenom stručku (5 do 10 cm) raznježio bijeli cvjetić sličan kamilici, s dvostrukim redom nježnih latica i žutim središtem. Latice su u mladosti po rubovima rumene i tako dobivaju još ljepši izgled. Za lijek se rabe cvjetne glavice koje se suše u hladu i lišće. Izgleda, međutim, da su tratinčicu ljudi samo gledali i uživali u njezinu anđeoskom izgledu a manje je istraživali u smislu njezinih ljekovitih svojstava, pa se vrlo malo znade o tvarima koje sadrži, napominjući: vitamine (C), karoten, sluz, šećer. Kakogod, u narodu je tretiraju kao ljekovitu biljku, još više kao izuzetno ukusnu salatu i zelje. Kod nekih je naroda (Nijemci) više cijenjena od nekih kultiviranih salata. Osim toga, tratinčicu ljudi koriste kao varivo, jer ona raste cijelo proljeće i ljeto pa može dugo biti na trpezi. Naravno, listove treba koristiti dok su mladi. Tratinčica se rabi kao odlično sredstvo za jačanje i liječenje mokraćnog mjehura i kanala. Drugi je rabe za proljetno čišćenje krvi i pluća. Čaj od cvjetova (može i svježih) ljudi koriste protiv upale pluća i različitih unutrašnjih ozljeda i nagnječenja. Osjećaj unutrašnje vatre u plućima i trbuhu također se ublažava tim čajem. Različite upale kože i gnojne osipe, narod liječi svježim lišćem tratinčice, često kombinirajući s bokvicom. Tratinčica se može samljeti, pa onaj sok se može miješati s medom i služi kao lijek za sve plućne tegobe. Isto tako, tratinčicu namočimo u crno vino i pustimo da odstoji petnaestak dana, onda pijemo to vino, a može poslužiti za masažu mišića oboljelih od distrofije. Ako nismo odlučili rabiti tratinčicu u ljekovite svrhe, ili smo zdravi pa nam ne treba, onda uživajmo u njezinoj ljepoti, promatrajući je kako ukrašava naš vidokrug. 47 GASTRONOMSKI KUTAK Jarebica – juha, umak, lučnica Fra Franjo Mabić O jarebici već mnogo toga znamo i u ovom smislu jer jedno tako lijepo stvorenje smo davno zavoljeli, pa i o njoj toliko toga čuli, vidjeli i naučili. Budući da nas ovdje zanima samo kuhinjski vid, onda ćemo pustiti da slike govore uz ono malo riječi ispod njih. Svakako da je i na ovim stranicama već bilo riječi o pripremi jarebice na nekoliko načina. Ovo samo neka bude jedna lijepa nadopuna već pisanoga i objavljenoga. Jarebicu dobro očistimo, operemo, rasiječemo na željene komade i stavimo je u lonac kuhati kao i svaku drugu perad, osim što nekada ne znamo starost, pa trebamo biti oprezniji u trajanju kuhanja. Moramo staviti malo i ovih začina da se onaj miris divljači ublaži, poglavito radi juhe, a to zacijelo vrijedi uraditi. Uza sve ovo i sol, ja uvijek stavim i soka od rajčice. Kuhanu jarebicu „prevrnemo“ na vrelom, domaćem maslu nekoliko minuta s obje strane da dobije svoj lijepi i prepoznatljivi miris Kad se malo ohladi prelijemo je spremljenom lučnicom i evo kako starinskoga, dobroga specijaliteta tako i današnjega za sve uzraste Juha s najobičnijom tjesteninom ukusna je i lijepa i uz to prepoznatljiva, što joj daje i dodatnu draž Jedan dio one kuhane jarebice može se pripremiti za kulaš ili na umak, ali je uvijek valja prokuhati, a to znači iskoristiti juhu, pa onda i ovo ostalo s malo muke i truda uz jednu vegetarijansku juha-kocku Jarebica se uvijek spremala na lučnicu kao za žutu ili bijelu puru. Lučnica se pripremi uobičajeno, a od jarebice smo već iskoristili juhu kuhanjem Da umijeće i trud budu još prepoznatljiviji, onda ovi dugi makarončići što glume velike špagete dobro dođu za ukras, ali i za prilog 48 Broj 76, ožujak - travanj 2011. ZABAVNI KUTAK AUTOR: MARIOFIL SOLDO ELEMENT MALI ŠUMSKI CENTRALNOG GLODAVAC GRIJANJA ZVIJER U GRUBO IMATI DRUGO GRČ“cARINSKA PLANINSKIM KONJ TAMNO EGOISTIČNA ORIJENTALNO TENISAČ ČILIĆ ŠPANJOLSKA STANOVITU KO SLOVO ISPOSTAVA” KRAJEVIMA RIĐE BOJE ZAMJENICA SUKNO VRIJEDNOST GUSTE RUNJAVE SMEĐE DLAKE BIVŠI KOŠARKAŠ KOMAZEC MALA PTICA SIVA PERJA, NA SLICI STIĆI, PRISPJETI DJEVOJKA DIO PLUGA, RAONIK IND. NOV. AGENCIJA SITNA LOVNA DIVLJAČ BIVŠA GLUMICA MAJIĆ POPRAVLJAČI SATOVA IVAN ĆUBELA “PRIMJER” ANATOLIJ LJADOV PRIKLJUČIVATI VRSTA DJETELINE, LUCERNA BELGIJA ZAŠTITNIK, BRANIČ (MN.) PJEVAČ VITASOVIĆ PTICA GRABLJIVICA, LUNJA OZLJEDA ZNAMEN, BILJEG njemaČKA “LITRA” KOBALT PJEVAČ, VINKO MRAK LETONSKI ŠAHIST NIMCOVIČ IVAN RAKITIĆ KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha Mariofil Soldo www.lovackisavez-hb.ba ZINEDINE ZIDANE ZAVARENO MJESTO PISAC ARALICA (“FUKARA”) IVAN TOMIĆ E UKUPNOST ZNAČENJA I STAVOVA ELITISTA A Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom, jednoslovi su već upisani u mrežu. ABLATIV, BRANIČ, BUNAR, BURA, CAKA, DERAČA, DEVE, DVORED, ITALIK, JARAK, KAK, LA, LI, LOREN, NA, OBRADA, ODOLIJEVATI, ODUŠAK, OJ, RAZVOJ, RASKILDE, SLADOR, TA, TBC, TUŠ, VAD, ZRAKA OZNAKA KRALJA U ŠAHU Frano Vukoja VESELO DRUŠTVO Lovac u jedan po ponoći dolazi doma, a supruga ga prekori: – Zar se u jedan po ponoći dolazi kući? – Kakvoj kući, ženo, doš’o sam samo po gitaru – veselo joj pojasni lovac, noćna ptica. VOKALNI JEZIK Sretnu se dva lovca: – Oooo – viknu prvi, oduševljen što ga vidi. – Eeee – javi se i on njemu. – I? – upita ga prvi. – Aaa – „objasni“ mu drugi. – Uuuu – zabrinuto primijeti kolega lovac. – Ae – reče onaj drugi, zaključivši da je to tako i da se tu ne da mnogo učiniti. ZAKON Lovčeva supruga bila na putu, a lovac je nazove mobitelom: – Kako ću ja oprati onu plavu majicu, što sam je zadnji put nosio u lov? – Je li od pamuka ili sintetike? – priupita supruga. – Ma, od kud ja znam od čega je. – Vidi što piše na njoj – objasni mu supruga. – Na njoj piše „Žuja je zakon“ – pročita lovac pivopija. SAMOOBRANA Na lovačkom ispitu pitaju budućeg lovca: – Što bi učinio da ti suprugu napadne medvjed? – Sam ju je napao, sam neka se i brani – šeretski odgovori budući lovac. 49 IN MEMORIAM ste bili vas dvojica. Na ovogodišnjoj lovačkoj večeri, tvoj unuk primi tvoje odličje. Znali smo, u mislima si s nama. Na svemu ti hvala. Živjet ćeš u lijepu sjećanju i lovcima i svojoj obitelji. Neka ti Bog podari pokoj vječni, počivaj u miru Šarampova, u procvalim livadama Mostarskoga blata. LD „Mosor“, Široki Brijeg DAVID ORKIĆ (1966. – 2011.) Tragično, u minskom polju, svoj život i svoj posljednji lov na fazana okončao je naš David Orkić, predsjednik lovačke sekcije Matići. Izgubili smo čovjeka i kolegu kojega smo poštovali i voljeli, a njegovih četvero djece i supruga ostali su bez svoga dragog oca i muža. Dragi naš Davide, ostat ćeš nam zauvijek u sjećanju. Hvala ti na svemu što si učinio za naše društvo i neka ti je vječna slava. LU „Sava“, Orašje Iznenada, u 56. godini, prestalo je kucati plemenito srce našega prijatelja i kolege. Fizički nas je napustio, ali njegov pravedni i mukotrpno građeni lik, sva dobra i sve vrline koje je utkao u svoju obitelj, sekciju Novi Travnik i lovačku udrugu ostat će nezaboravni. Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, dragi Branko, za sve predivne zajedničke trenutke. Počivaj u miru Božjem! LD „Pavlovica“, Novi Travnik HUL „Kravica“, Ljubuški LD „Rujan“, Kočerin U 85. godini života napustio nas djed Matan, jedan od najstarijih članova ovoga društva, njegov počasni član, istinski lovac i zaljubljenik u prirodu i divljač. Svi koji su se družili s njim trajno će se sjećati tih nezaboravnih trenutaka. Ostat će nam trajno u sjećanju kao vrijedan i častan čovjek i lovac. ANTO ŠIPIĆ – POPO (1944. – 2011.) MARTIN MARUŠIĆ (1944. – 2010.) Trećega travnja 2011., u vječni mir groblja Komarda ispratili smo našega Popu. Posljednjih godina zlokobne su bolesti pritiskale njegovo tijelo i dušu. Ali njegov vedri duh i nasmijano lice unosili su raspoloženje gdje god bi se pojavio. Izgubili smo omiljenog prijatelja, a njegova obitelj uzorna roditelja i domaćina. U nazočnosti brojnih žitelja ovoga kraja i uz lovačke počasti, ispraćen je na vječno počivalište. Počivao u miru Božjem! Redove našega Društva zauvijek je napustio naš kolega Martin, član lovne sekcije Biograci. Njegovom smo smrću izgubili dobra čovjeka i prijatelja, pravog zaljubljenika u lov i prirodu. Velika mu hvala za sve što je učinio za boljitak lovstva. Ostat će nam svima u trajnom sjećanju. Počivao u miru Božjem! U 84. godini života, redove našega društva i svoje sekcije „Sava“ zauvijek je napustio dugogodišnji i počasni član, djed Jakov. Bio je veliki zaljubljenik u prirodu i lov, a iznad svega volio je lovačka druženja. Njegovom smrću izgubili smo dobra prijatelja, časna čovjeka i velikog lovca. Ostat će nam u trajnoj i dragoj uspomeni. LU „Cincar“, Livno JERKO KAJIĆ (1956. – 2011.) LD „Jeleč“, Žepče LD „Mosor“, Široki Brijeg NIKOLA RAŠIĆ (1956. – 2011.) ZDRAVKO VUKŠIĆ (1960. – 2011.) JAKOV LUJIĆ (1927. – 2011.) lovcima. Dragi naš Stipe, nedostajat će nam tvoja pomoć i tvoj vedri lik, ali će živjeti u našim uspomenama. Velika ti hvala za sve što si učinio za lov i lovce. Počivaj u miru Božjem! Iznenada, zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član i prijatelj. Do posljednjeg dana života držala ga je ljubav prema prirodi, životinjama, lovu i lovačkim druženjima. Trajno smo mu zahvalni za sve što je učinio za razvoj lovstva. Kao dobar lovac, predsjednik sekcije i član Upravnog odbora Društva, a nadasve kao dobar i vedar čovjek, ostat će nam zauvijek u sjećanju. MATIJA-MATAN KOVAČEVIĆ (1926. – 2011.) NIKOLA ZOVKO (1943. – 2011.) 50 LO „Vitez“, Vitez LD „Sokol“, Nova Bila LD „Fazan“, Odžak Sve nas je potresla vijest da si nas zauvijek napustio, dragi Niko. Bio si jedan od najstarijih članova uzarićke sekcije i LD „Mosor“. Volio si lov i prirodu i svoje Ćorine doce, Dubravu, Batišta… Obilazio si staze svoga djetinjstva, makar i s jednom nogom. Tražio zečeve u rosom okupanoj Luki, na Mokašnici kraj mlinice, ispod busa tilovine Kosirova kuka. Znao si nam reći, došao sam se sjetiti svojih prijatelja ovdje u brdu, i s lica bi ti pala suza. Sjećanja su ti davala snagu, punio si baterije u lovu, da se lakše hrvaš s bolešću. Život te nije mazio, i kad si malen ostao bez oca, i kad te shrvala teška bolest, uspravno si se držao. Bio si britka jezika, velika srca, široke ruke. U bolesničkom krevetu stigla ti je vijest da ti je umro Makić, tvoj zet i veliki prijatelj, srce ti je puklo od tuge. Bog je htio okititi nebo takvom dobrotom kao što vo je lovačko srce stalo, njegovi su lovački puti završeni. „Legenda lova“ – slobodno se to za njega može reći – ostat će živjeti u sjećanjima njegovih Ljubotićana, njegovih kolega i prijatelja. Nemoguće je zaboraviti njegovu spretnost u lovu zeca, njegovo poštenje i iskrenost, njegovu spremnost da savjetom i ljudskim pristupom pomogne mlađima od sebe. Tko god bi ga susreo u lovištu na njegovu omiljenom Rujnu, istinski bi se razveselio. Rastajući se od njega na groblju Karača, kolege lovci učinili su to iskreno i toplo, uz počasni plotun, u mislima mu zahvaljujući za sve one lijepe trenutke provedene s njim. Počivao u miru Božjem! BRANKO ČABRO (1955. – 2011.) FERDO JURČIĆ (MAJUŠIĆ) (1936. – 2010.) Bio je uzoran član sekcije Klobuk. Kao dugogodišnji član HUL „Kravica“, susretao se s raznim obvezama i sve ih je uspješno izvršavao. Iz poznate je lovačke obitelji, svi njegovi rođaci bili su lovci, tako da mu je biti lovcem, u neku ruku, bila dužnost. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu udrugu. Počivao u miru Božjem. nost... Volio je lov i lovačke pse, posebno posavske i trobojne goniče. Uživao je u zimskom lovu na lisicu. Odgovorno se odnosio prema obvezama u udruzi. Omiljeni tereni za lov: Gradina, Duranov gaj, Drževo, Goli vrhovi i Perunove njive ostali su bez još jednoga pravog zaljubljenika. Mnogo je dao lovnoj kinologiji i lovačkoj etici. Radio je na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima. Godine 1999. postao je počasni član Društva. Generacije članova ove udruge, a posebno LJ „Drževo“ čiji je član bio, pamtit će ga kao časna i poštena čovjeka i lovca. Riječju, pok. Drago bio je „ljudina“. Počivao u miru Božjem! Bio je uzoran član sekcije Otok. Po naravi tih i povučen, samo u lovu nalazio bi odušak i užitak. Rado je u druženju s lovcima spominjao svoje lovačke doživljaje. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za sekciju Otok i Udrugu. Počivao u miru Božjem. Bio je istaknuti član sekcije Klobuk. Veliki zaljubljenik u lov i lovstvo, više od svega cijenio je život, radovao se svakom novom tragu divljači, svakom okoćenom zečiću. Ponosno bi govorio kako Klobučani gospodare lovištem kao malo, uredno domaćinstvo u kojem je svaki lovac jedan drugomu brat. Dobro se sjećamo lovačkih večeri s njim, njegova ponosna pogleda i njegovih riječi: „Vidi nas Klobučana“. Nikad ga nećemo zaboraviti, a najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za lovstvo. Počivao u miru! HUL „Kravica“, Ljubuški HUL „Kravica“, Ljubuški LD „Fazan“, Odžak JOSIP LASIĆ (1949. – 2011.) DRAGO GUDELJ (1940. – 2010.) Na Badnjak 2010., prestalo je kucati srce našega Drage. Premda dugo bolestan, zračio je optimizmom, imao je volju za životom i lovom. Pet dana prije smrti nazvao sam ga da mi pošalje fotografiju za novu lovačku iskaznicu. Dobio sam je odmah sutradan. No, umjesto za iskaznicu, fotografija je poslužila za ovo sjećanje. Bio je član naše udruge od 1974. god. Krasila ga je marljivost, požrtvovnost, predanost, nesebič- STIPO BABIĆ (1953. – 2011.) JOZO KVESIĆ (1932. – 2011.) Kratka ali teška bolest zauvijek ga je, 25. veljače 2011., otrgnula iz naših redova. Nakon lovačkog staža od gotovo šezdeset godina, njego- Prerano i iznenada napustio nas je naš dragi kolega Stipo. Jedan je od osnivača našega Saveza, bio je predsjednik sekcije Podhum, član Upravnog odbora Društva. Odlikovan je odličjem I. reda i proglašen počasnim članom. Nesebičnim radom, ljubavlju prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima bio je primjer drugim Nakon kraće bolesti, okončan je životni put našega kolege i prijatelja Josipa, člana sekcije Ljuti Dolac. U nešto više od 60 godina života, od kojih je one najljepše posvetio lovstvu Mosoru, pokazao je put i način kojim valja ići. Čovjek i lovac u njemu su živjeli u simbiozi. Za svoj rad nagrađen je Odličjem trećega reda. Dragi naš Josipe, u ovom trenutku možemo samo reći: Hvala ti za sve, trajno ćemo te se sjećati i neka ti je laka zemlja u kojoj počivaš. LD „Mosor“, Široki Brijeg Broj 76, ožujak - travanj 2011. LOVAČKA VEČER U ŠIROKOM BRIJEGU I ČAPLJINI
© Copyright 2024 Paperzz
