POLITIKA Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo 1 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo 2 POLITIKA www.bosnjackenovine.com BOŠNJAČKENOVINE POLITIKA Informativno javno glasilo Broj 29. Godina VII decembar, 2012. god. Osnivač i izdavač “BICENT” d.o.o. Rožaje CRPS: 5-054720/001 Direktor Senad Mujević Glavna i odgovrna urednica Mirela Avdić Tehnički urenik Adis Pepić Saradnici mr. Sead Ibrić Jakub Durgut Alisa Džogović Bajro Agović Almina Bučan Lejla Sijarić Emil Kolić Damir Šabanović Samir Sofović Mirsad Feleć Emil Šabotić Admir Adrović Fadil M. Kardović Zumber Muratović Vaid Drešević Mirsada Šabotić Mensur Kalender Počasni saradnici Akademik Alija Džogović Sait Šabotić Velid Bajramović Dopisnici Irfan Sancakli Kurpejović Selahattin Bölükbaşı Ruždija Adžović Adresa redakcije Bošnjačke novine PC Sofico- Rožaje 84310 Rožaje-Crna Gora Kontakt telefon 069/283-600 e-mail: bosnjacke.n@gmail.com www.bosnjackenovine.com Račun kod ATLASMONT banke Bicent-bošnjački informativni centar 505-88595-66 Štampa Štamparija Kujević Tiraž 1.500 primjeraka Broj 29- decembar, 2012. RIJEČ UREDNICE BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Dosta je bilo riječi, vrijeme je da se radi Besjedništvo kao proizvod razmišljanja je prvi korak ka donošenju odluke da se nešto i uradi. Zašto se, kad su u pitanju krupne odluke kod Bošnjaka, na besjedništvu obično mnogo šta završava? Toliko je bilo čvrstih odluka da se sudski procesi pravilno završe, da se konačno pred očima javnosti osude dželati i bar moralno nagrade žrtve, a opet se na kraju pomiješaju uloge i sudski procesi bivaju samo farsa kojom se pune tabloidi i popunjava televizijski prostor. Zašto sve hladnije nove generacije gledaju na nekadašnju zbilju i otkud pravo starijima da nam to dozvole? Ima još mnogo pitanja koja počinju sa ”zašto”, a nastavak ide prema nečinjenju nečega ali to ćemo Vam kroz članke iz broja u broj odgonetati. Bošnjačke novine su u protekloj godini pokušale, a nadam se i uspjele, da Bošnjake i bošnjaštvo približe Bošnjacima. Prikupili smo dovoljno iskustva da i narednih godina djelamo još spremniji i stručniji za ovaj posao, ali nam je potrebna i Vaša pomoć, jer je svaki posao u grupi miliji, brži i kvalitetniji; to su naši stariji znali zato se i do dan danas zadržao običaj “moba”. Vjerujem da je to itekako održalo dobre odnose, solidarnost i jedinstvo Bošnjaka, pa bi valjalo da to sačuvamo. Postavljali smo pitanja, tražili odgovore, upućivali i dali Vam dovoljno prostora da nas usmjeravate. Mnoge odgovore nismo dobili, ali gdje ima pitanja biće i odgovora. Približili smo Vam naše stvaraoce i njihova djela. Krali Vam Vaše slobodno vrijeme i ispunjavali Vaše domove. Iznenadila me je situacija kad sam u jednom lokalu u Istanbulu upoznala porijeklom našeg čovjeka, koji je već treća generacija koja se rodila tamo, ne govori naš jezik ali redovno uzima naše novine. Pitala sam ga zašto to radi, a on mi je odgovorio da one pripadaju njemu, jer nose duh bošnjaštva i nečeg što nije mogao da mi objasni ali je jako osjećao. Dakle, zaključak bi bio da mi pripadamo Vama, pod kojom god zastavom da živite i kakva god interesovanja imate. Ukoliko valjano djelate pronaćićete se u mnogim tekstovima, ukoliko ne djelate valjano, opet ćete se pronaći, jer smo i jedno i drugo Mi; dobri i loši ali smo opet “mi”, a to mi je najljepša odrednica od svih odrednica na svijetu. Mirela Avdić 3 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA AKTUELNO Izabrana nova Vlada Crne Gore, Rafet Husović potpredsjednik Poslanici Skupštine Crne Gore na drugoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2012. godini, većinom glasova, izabrali su 40. Vladu Crne Gore, koju čine 18 ministara, na čelu sa premijerom Milom Đukanovićem. Glasao je 71 poslanik, 44 za, 26 protiv i jedan je uzdržan, glasanju je prethodila skoro šestočasovna rasprava. Đukanovićev kabinet ima četiri potpredsjednika i 14 ministara, od kojih je šest novih. Dosadašnji premijer Igor Lukšić biće potpredsjednik Vlade i ministar inostranih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo finansija vodiće dosadašnji guverner Centralne banke Crne Gore, Radoje Žugić. Branimir Gvozdenović se vraća u Vladu Crne Gore i postavljen je na mjesto ministra turizma i održivog razvoja. Po prvi put član Vlade biće i Predrag Ivanović, koji će voditi Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja. Novi ministar rada i socijalnog staranja je Predrag Bošković, a dosadašnji prvi čovek tog resora Suad Numanović preuzeće Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Duško Marković ostao je potpredsjednik Vlade 4 za politički sistem i ministar pravde i ljudskih prava. Na čelu Ministarstva odbrane i dalje će biti Milica Pejanović-Đurišić, dok će resor prosvjete i sporta i dalje voditi Slavoljub Stijepović. Vladimir Kavarić ostaje ministar ekonomije, Miodrag Radunović ministar zdravlja, Branislav Mićunović i dalje će voditi resor kulture, a Sanja Vlahović, Ministarstvo nauke. Lider Bošnjačke stranke, Rafet Husović, izabran za potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj, dok je Mariji Vučinović iz Hrvatske građanske inicijative pripala funkcija ministra bez portfelja. Socijaldemokratska partija ima tri mjesta u novoj Vladi - jedno potpredsjedničko i dva ministarska - unutrašnjih poslova i saobraćaja i pomorstva. Vujica Lazović zadržao je mjesto potpredsjednika Vlade za ekonomska pitanja, dok je Ivan Brajović funkciju ministra unutrašnjih poslova zamenio čelnom pozicijom u Ministarstvu pomorstva Admir Adrović i saobraćaja. Novi ministar unutrašnjih poslova je Raško Konjević. Ekonomski i socijalni oporavak primarni cilj nove Vlade Osnovni zadatak nove Vlade je ekonomski i socijalni oporavak Crne Gore od posljedica ekonomske krize. To će predstavljati težak test odgovornosti za zaustavljanje nepovoljnih ekonomskih trendova, saopštio je Milo Đukanović predstavljajući program Vlade u crnogorskom parlamentu. Đukanović je najavio kadrovske promjene, smanjenje naknada državnim funkcionerima, analwww.bosnjackenovine.com POLITIKA AKTUELNO BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Nova Vlada Crne Gore izu dosadašnjih privatizacija, privlačenje novih investicija, povećanje broja zaposlenih. Nova Vlada mora da vodi intenzivnu ekonomsku politiku kako bi zaustavila nepovoljne ekonomske trendove izazvane ekonomskom krizom, saopštio je mandatar Milo Đukanović predstavljajući ekspoze u Skupštini crne Gore. Crna Gora nedovoljno stvara, zbog čega se zadužuje, uvoz je pet puta veći od izvoza, platni bilans je opasno neuravnotežen, a to su razlozi zbog kojih nova Vlada mora u što kraćem roku povratiti održivost državnih finansija, rekao je između ostalog Đukanović najavljujući da predstojeći posao neće biti nimalo lak. Broj 29- decembar, 2012. Lider BS-a Rafet Husović imenovan za potpredsjednika zaduženog za regionalni razvoj Rafet Husović, lider Bošnjačke stranke i dosadašnji Ministar bez portfelja izabran je za potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj. Time je po prvi put u Crnoj Gori jedan autentični predstavnik bošnjačkog naroda dobio tako visoku državnu poziciju i što je još bitnije pokazano je svima da su Bošnjaci kao narod realnost u Crnoj Gori, a Bošnjačka stranka nezaobilazan politički faktor na političkoj sceni u Crnoj Gori. „Očekujemo da pomognemo nerazvijenim opštinama, donekle nerazvijenom sjeveru Crne Gore, odnosno da iskoordiniramo rad među ministarstvima koji u svom djelokrugu imaju i regionalni razvoj. Želimo jednostavno da djelujemo i kroz aplikacije prema evropskim fondovima, jer je regionalni razvoj aktuelan i kod EU. Želimo da pomognemo sjever Crne Gore, da zainteresujemo ljude da konkurišu, da prave projekte, da napravimo infrastrukturu koja bi se uključila oko pomoći regionalnom razvoju države”, istakao je nakon imenovanja predsjednik Bošnjačke stranke i novoizabrani potpredsjednik Vlade Crne Gore, Rafet Husović. Admir Adrović 5 INTERVJU POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo PISANJE, ŽIVOT INTERVJU SA KEMALOM MUSIĆEM, BJELOPOLJSKIM NOVINAROM I PISCEM BIOGRAFIJA Kemal Musić je rođen 1972. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Završio je studije bankarstva i osiguranja. Objavio je knjige priča »Zasjeda«, »Luda kuća«, »Kad su vukovi gladni biće oštra zima« i roman »Žig«. Dobitnik je književnih nagrada »Avdo Mežđedović«, »Odzivi« i novinarske nagrade »Boško Pušonjić« za najbolju reportažu u 2008. godini. Roman »Žig« je ove godine nominovan za prestižnu Nagradu »Meša Selimović« u Tuzli. Kemal Musić je zastupljen u Čitanci za šesti razred u Crnoj Gori, Studijskom programu bosanskog jezika i bošnjačke književnosti Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, antologijama i izborima proze. Priče su mu prevođene na francuski jezik. Član je Savjeta Javne ustanove »Ratkovićeve večeri poezije«. BN: Gospodine Musiću, na početku našeg razgovora Vam se u ime REDAKCIJ BN zahvaljujem na izdvojenom vremenu. Vi ste novinar i pisac. Koliko Vam novinarstvo pomaže u književnom zanatu, a koliko književnost u novinarstvu? Novinarstvo je zaraza. Virus koji kad jednom dobijete, nema tog ljekara specijaliste, konzilijuma ljekara, koji vas mogu izliječiti. Ja sam se prvo, kao učenik osnovne škole „Šukrija Međedović“ u Godi- 6 jevu, zainteresovao za književnost, a onda sam počeo da pišem za novine i – zarazio se. Kolege, pisci, govorili su mi da batalim. Upozoravali me da će mi novinarski upropastiti književni stil. Ali, kao što rekoh, ljekari još nijesu uspjeli da pronađu lijek protiv novinarskog virusa i ja sam tu gdje jesam. A književnost je ljubav. Ljubav prema ljepoti i načinu iskazane riječi. Pošto nijesam imao snage da presječem: novinarstvo ili književnost, ja sam pokušao da spojim jedno sa drugim. Književnost mi pomaže da se u novinarstvu izražavam ljepše i slikovitije nego što to rade oni koji su samo novinari a, sa druge strane, novinarstvo mi Kemal Musić pomaže da moje književne rukopise ne mrcvarim do najbanalnijeg cjepidlačenja, koja ponekad mogu i da upropaste rukopis, kako rade oni koji su samo pisci. U prilog opravdanosti mog književnog stvaralaštva idu i dvije nagrade, dok sa druge strane stoji i jedna nagrada za novinarstvo. Ipak, draže mi je kad me prepoznaju kao pisca. BN: Kako opisujete književnu tematiku? Vašu To je tematika koja se kroz moje dosadašnje četiri knjige kretala od tradicionalizma do modernizma. No, ono što je važno, u kojem bilo pravcu da su usmjereni moji motivi, trudim se da na neki način priredim www.bosnjackenovine.com INTERVJU POLITIKA iznenađenje čitaocu. Jer, umjetnost mora da šokira, da izazove rekaciju, bila ona pozitivna ili negativna. Bez toga nema ništa. BN: Vaša posljednja knjiga „Žig“ našla se u užem izboru za uglednu regionalnu književnu nagradu Meša Selimović. Ujedno, to je Vaš prvi roman. Da li taj roman predstavlja zaokret u vašem pripovjedačkom okviru? Moglo bi se reći da roman „Žig“ predstavlja mene kao pisca u jednom drugačijem, jačem, svijetlu, u odnosu na prethodne knjige priča. Drugačiji način pripovijedanja, drugačiji jezik, drugačiji motivi i, ono što je posebno karakteristično za tu knjigu, pojava tri pripovjedača. U prethodnim knjigama sam imao priče sa sličnim načinom pripovijedanja ali, što se kaže, bolji je osrednji roman nego dobra knjiga priča, pa je taj moj stil primijećen tek u romanu „Žig“. Ipak, nijesam siguran da ću i od sada tako pisati. Jer, ako se pisac uljuljka u jednu formu, postoji opasnost od ponavljanja. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo ju ako slijedimo uzora, što više to radimo naše pisanje sve besmislenije biva. Ipak, bez kvalitetnog čitanja nema ni kvalitetnog pisanja. Zbog toga treba birati štivo i paziti se da vam neki pisac, slučajno, pod kožu ne uđe. Obzirom da sporo pišem, imam dosta vremena za čitanje. U poslednje vrijeme čitam Kormarka Makartija, Haruki Murakamija, Ljosu, Toni Morison, i pazim se od njih kao od zmije. BN: Da li se može živjeti od pisanja ili ipak samo živjeti za pisanje? - Od pisanja se može živjeti veoma lijepo: Kada se piscu natovari na grbaču kakva tema, kad mu ne da kročiti, sjesti, leći, ustati, nego ga proganja u svakom božjem času, pa kad pisac počne da se oslobađa tog tereta, kad izruči svu svoju muku na papir i kad bezbrižno stane ispred ogledala, konačno shvati kako se lijepo živi od pisanja. A takvom piscu, bez pisanja nema čivota! BN: Da li je, po Vašem mišljenju, književnost na sjeveru Crne Gore BN: Za koje književnike možete u medijskoj sjenci književne reći da su neposredno uticali na scene Podgorice i juga? Vaše stvaralaštvo? Najbolji pisci u Crnoj Gori Pisac uvijek mora da traži Mihailo Lalić, Ćamil Sijarić, Miosvoj put, svoj izraz, svoj način drag Bulatović, Ismet Rebronja, komunikacije sa auditorijumom. Risto Ratković, Radovan Zogović, Bez prepoznatljivosti, nema us- Husein Bašić i nenadmašni Avdo pjeha u umjetnosti. Zbog toga Međedović su sa sjevera Crne pisac ne bi smio da ima uzora. Gore. I danas, od Plava i Rožaja Pisanje nije košarka. U košarci, do Kolašina, ima veoma dobrih recimo, što više slijedimo uzora, pisaca, ali rijetko dobijaju prostor više napredujemo i rezulati su u podgoričkim medijima. Nema nam sve bolji. Međutim, u pisan- ni promocija pisaca sa sjevera u Broj 29- decembar, 2012. Podgorici i na jugu. Ali, kao što se kaže u jednom kur’anskom ajetu: „Lijepa riječ je kao lijepo stablo, korijen mu je duboko u zemlji a grane se pod nebo uzdižu“, takođe i oni pisci sa sjevera koji su „duboko zaorali“ književne brazde jednog dana dobiti svoje mjesto u književnosti Crne Gore, htio to neko ili ne. BN: Šta za Vas znači pisati? Možda sam nesvjesno odgovorio na to pitanje u jednom poglavlju romana „Žig“. U onom dijelu kad se pojavljuje Limanova mrtva žena, sa koje od straha nijesam smio pogled da odvojim. Tako mi je i sa pisanjem. Toliko se plašim svake napisane riječi, da ne mogu bez pisanja. BN: Kad možemo očekivati Vašu novu knjigu? Nakon što sam se odmorio od „Žiga“, nametnule su mi se nove teme. Vrzmaju mi se po glavi razni motivi koji će biti pretočeni u knjigu kratkih priča, ili roman u fragmentima. Vidjeću... Dobar dio tog rukopisa je gotov, pa bi knjiga mogla izaći do septembra – oktobra 2013. Biće to knjiga potpuno drugačija od dosadašnjih. BN: Želim Vam mnogo uspjeha u radu i sa radošću očekujemo Vaša nova djela, kojim obogaćujete bošnjačko književno stvaralaštvo prevazilazeći regionalne okvire i mnogo uspjeha u Vašem novinarskom poslu. Redakcija BN 7 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA PONOS NE SMIJE DA NESTANE (day after the election) Dolazim ispred zgrade u namjeri da uđem u kancelariju, standardna procedura radnim danima, a tako je trebalo biti i toga dana koji ću dugo pamtiti posebno zbog radosti kojom sam bila ispunjena, ali i ponosa koji sam tada osjećala. Količina i jednog i drugog bila je viša nego obično, a sjaj u očima govorio je o tome koliko sam zapravo bila srećna. Kao i obično ispred zgrade dočekale su me kolege, ali tog jutra doček je bio dugačiji nego prethodnih dana. Tog jutra nije bilo uobičajenog toplog pozdrava za ugodan početak radnog dana, umjesto toga, bilo je radoznalih i upitnih pogleda uprtih u mene...Iako sam negdje u dubini duše osjećala uzrok toga, pokušala sam se odbraniti mišlju da sam zapravo u nekom svom svijetu i da je sve uobičajeno i standardno... Tako koračajući sigurnim koracima, moju putanju i tok misli prekinuo je glas. Neko me je oslovio nacionalnom odrednicom, oslovio me sa "Bošnjakinjo!". Moji koraci više nijesu tako sigurni, osjećam da drhtim, pogled mi postaje blijed, kao da gledam u prazno. Zaustavljam se, okrećem i vidim nasmijanog kolegu, koji mi hita u susret postavljajući pitanje: „Koleginice Bučan, zašto se ne odazoveš kad te zovem?” Hm, pa da, koga drugog, pa jedina sam Bošnjakinja tu, 8 kao i u toj instituciji, što će, nadam se, u bliskoj budućnosti biti promijenjeno na bolje. Moje misli opet su prekinute, ali ovog puta upućenim čestitkama, čestitkama za uspjeh postignut pethodnog dana. Rekao je: “Dobar izborni rezultat, čestitam ti“. Opet tišina.Pa to nije samo moj uspjeh, to je uspjeh svih koji su dali svoj glas, a i onih koji nisu, to je uspjeh svih Bošnjaka jednako. Umjesto hvala, sa osmjehom na licu uzvratila sam: “Odličan rezultat kolega, odličan!“. Sjaj u očima, koji je otkrivao moju sreću ponovo je bio tu, ponos je bio još veći, bila sam ponosna na svoje Bošnjake. Poseban ponos osjećala sam zbog mladih, čija podrška je bila ogromna, podrška čija se veličina zapravo ne može izreći riječima, podrška koju su dali bezrezervno i bez ikakvih uslova i zahtjeva. Veliko bravo za našu omladinu! Osjećala sam ponos i zbog naše dijaspore, koja je ovog puta stala uz svoje, znajući da ćemo imati sluha za njihove zahtjeve i da ih nećemo zaboraviti, kao što neki, nažalost, jesu. Ali, osjećala sam ponos i zbog svoje porodice, koja je bila uz mene i bila moja podrška i davala mi snagu svih ovih godina, čineći tako moj politički izbor još ispravnjim. Vjerujem da su i mnogi drugi toga dana osjećali istu ra- dost i isti ponos, radost jer su shvatili da Bošnjaci vjeruju u njih, a ponos zbog pripadnosti njima. Sada je na nama, ne smijemo dozvoliti da ti osjećaji nestanu, trebamo učiniti da se prošire i tamo gdje ih nije bilo, da stanemo rame uz rame jedni sa drugima, bez izuzetaka. To nam daju za pravo oni koji su stali uz nas, koji su omogućili da na našim licima bude ovoliko radosti, daje nam i postignuti izborni rezultat i ostvarena podrška, koja je svakim danom sve veća. Trebamo učiniti da svaki Bošnjak bude ponosan sa svoje autentične predstavnike, kao što je i do sada bio slučaj, a tome treba da doprinesu i sami poslanici, čineći svoj rad konstruktivnijim i transparentnijim, kao i svi drugi koji podržavaju ideje i program Bošnjačke stranke, koja je i dalje jedini autentični zastupnik Bošnjaka, što nesumnjivo dokazuje i rezultat ostvaren na izborima 14. oktobra. Na kraju, želim da poručim novim/starim poslanicima u novom sazivu Parlamenta da ne zanemare obećanja koja su dali tokom izborne kampanje, jer će njihov rad biti na provjeri na nekim od narednih izbora. Želim da radost i ponos koju sam osjećala tog dana budu dio svkodnevnice svakog Bošnjaka. Almina Bučan www.bosnjackenovine.com DRUŠTVO POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo PETNJIČKI KRAJ U CRNOJ GORICRNA GORA U PETNJIČKOM KRAJU Sredinom oktobra ove godine navršio se vijek od kako je područje Petnjice, moramo naglasiti one u Bihoru, ušlo u sastav Crne Gore, pa je to prilika da se taj datum obilježi na prigodan način. Naravno, jedan takav povod nije samo stvar istorije i istoričara i kalendarskog posmatranja događaja, već i svih drugih koji društvena pitanja promišljaju iz sebi svojstvenog ugla. Sto godina je svakako vrijeme dovoljno dugo, ali i nedovoljno dugo, da jedan kraj kakav je Petnjički, bude poznat, a možda čak i nepoznat kutak države Crne Gore za većinu njenih građana. Može zvučati pomalo čudno, ali jedna od prvih asocijacija kad se spomene Petnjica, jeste pomisao da se radi o Petnjici kod Šavnika, a ne o Petnjici kod Berana. Naravno, zbivanja koja su tokom ljeta koje je za nama, bila aktuelna povodom refernduma za vraćanje statusa opštine Petnjici kod Berana, učinila su da je ime tog kraja bilo nešto prisutnije u medijima, pa je i ukupnom stanovništvu Crne Gore to ime postalo kud i kamo bliže. Komentari među građanima Crne Gore uglavnom su išli u pravcu hoće li Petnjica biti opština ili ne, a malo njih se zapitalo kakav je to kraj; da li ga kao stanovnik Crne Gore dovoljBroj 29- decembar, 2012. prirodnih vrijednosti Petnjičkog kraja, koje bi turistički mogle biti valorizovane, bilo bi dovoljno da se o njima napiše sasvim priličan tekst. No, kako je u pitanju jedan istorijski datum i jedno istorijsko vrijeme, nama se ovdje čini zanimljivim uspostavljanje jedne kratke istorijske paralele Petnjice nekada i sada, koja bi mogla ukazati na one najsnažnije pečate koji su ostali prepoznatljivi na njenom istorijskom profilu i uopšte licu. Ovakve analize mogu, ali uvijek i ne moraju biti uvjerljiv pokazatelj istorijskog hoda određenog područja, te ih stoga prije svega treba shvatiti kao podstrek za razmišljanje koje treba usmjeriti u pravcu daljeg jačanja i razvoja konkretne geoSait Šabotić grafske sredine. U tom jenju legitimisali upravo preko smislu i mi ćemo u našoj ananjih, ili taj kraj ima još vrijednosti lizi, koja treba da bude doprikoje ga svakako preporučuju da nos obilježavanju datuma koji smo već pomenuli, krenuti izbije u neke krupnije kadrove. Kada je u pitanju onim uobičajenim redoslijedom Petnjički kraj dovoljno je samo koji obično polazi od granica i reći da je to prelijepa oaza ko- veličine određenog geografskog joj je priroda podarila ne samo prostora. ljepotu krajolika, već i druga Područje koje je Petnjički bogatstva dovoljna da ga dru- gi prepoznaju po njima. Čak kraj zahvatao početkom XX vii razmišljanje u pravcu koji bi jeka skoro da je ostalo isto do bio usmjeren ka predstavljanju danas, što će reći da je i tada na no poznajem; da li u njemu ima nekih prirodnih resursa; da li bih u tom kraju mogao pronaći nešto interesantno za sebe i sl. U tom smislu trebalo bi se zapitati da li su zbivanja kakav je bio referendum, potrebna da bi se jedno mjesto ili jedan kraj, javnom mn- 9 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo njemu postojalo 20 i više seoskih naselja. Međutim, ono što je u trenutku ulaska u sastav Crne Gore karakterisalo taj prostor, jeste činjenica da je on administrativno bio razjedinjen, jer je pripadao opštinama koje su tada egzistirale – Lozanskoj, Koritskoj, i jednim dijelom Rožajskoj. No, kako je vrijeme proticalo, taj prostor je ipak uspio da se na izvjestan način ustali, tako da Petnjica danas u svom teritorijalnom opsegu objedinjuje 26 sela i tri zaseoka, koji su i u regionalnom smislu riječi, prirodnim granicama omeđeni u sastavu cjelokupnog područja poznatog pod imenom Bihor. U geografskom i uopšte egzistencijalnom pogledu Petnjički kraj je uoči balkanskih ratova, a i znatno prije, bio stočarsko-poljoprivredni kraj, koji je centralnoj osmanskoj blagajni davao mali finansijski prihod, no bez obzira na tu činjenicu tada je zajedno sa znatno širim područjem koje su činili Pljevaljski, Sjenički, Pećki i još neki sandžaci, predstavljao granično područje prema Kraljevini Crnoj Gori, u čemu je zapravo i bio presudni značaj ovog podneblja. Za granična mjesta, poznato je, važi stara izreka koja kaže da je takvim mjestima dobro u miru, ali teško u ratu. Drugim riječima kazano, Petnjičanima i uopšte Bihorcima, bilo je suđeno da u tom vaktu sa teškim naporima grabe naprijed. Kao granično područje Petnjički kraj je u svom funkcionalnom pogledu predstavljao tranzitno područje preko koga su vodili značajni karavanski putevi, koji 10 su se na svom kraju uključivali u one glavne carske džade na kojima je protok života bio znatno brži i intenzivniji, ali čiji je dah, zahvaljujući baš tim sporednim džadama, stizao i do područja kakvo je bilo Petnjica. Po ulasku u sastav Kraljevine Crne Gore 1912. godine, Petnjički kraj je i dalje ostao poljoprivredno-stočarski kraj kome kraljevska vlada, sve da je i htjela, nije mogla posvetiti dovoljno vremena i pažnje, jer je već 1914. godine izbio Prvi svjetski rat, koji je Petnjici i Petnjičkom kraju donio ogromne nevolje. Dakle, dvogodišnji period od 1912-1914. godine, nije bio dovoljan da se Petnjički kraj integriše u Kraljevinu Crnu Goru. Neophodnu integraciju su uveliko tada ometali i pojedini bahati predstavnici vlasti, koji su uspijevali da se otrgnu i kontroli samog kralja Nikole, pa su i Petnjičani zbog toga bili primorani da mu se žale i radi raznih pojašnjenja, zatraže i audijenciju kod crnogorskog vladara. Da bi olakšao i ublažio stanje na terenu, kralj Nikola je počeo izgradnju puta od sela Bioče prema Petnjici, u čemu ga je omeo novi rat. Sa izbijanjem Prvog svjetskog rata uslijedila je austro-ugarska okupacija Petnjičkog kraja, koja je potrajala do 1918. godine, a tokom nje je uslijedio grozomorni i smrtonosni grip španjolica, koji je naprosto, sa ratnim strahotama, nanio nenadoknadive gubitke ovom kraju koji se ionako borio sa teškim problemima. Ali, život je, morao ići naprijed.... Ipak, ono što je posebno bitno istaći iz tog istorijskog vremena, jeste da je i Petnjički kraj uprkos teškim trenucima podijelio istorijsku DRUŠTVO POLITIKA sudbinu sa onim prostorom koji je tada činio Crnu Goru. Posmatrano sa distance duge jedan vijek, danas je vrlo teško dočarati demografsku sliku Petnjičkog kraja, onakvu kakva je ona bila prvih godina XX vijeka. Podaci kojima raspolažemo uglavnom su nepotpuni i odnose se na broj domova u pojedinim selima koja danas pripadaju Petnjičkom kraju. U tom smislu potrebno je reći da je 1912. godine u Godočelju bilo 40 domova, u Hazanama 31, u Vrševu 43, u Orahovu 18, u Lješnici 6, u Dobrodolima 35, u Tucanju 61 u Johovicama i Paljuhu 39 domova itd. Vjerovatno da se taj broj uoči samih balkanskih ratova na cjelokupnom području kretao oko 400 domova, što bi uz indeks 7, moglo ukazati da je u Petnjičkom kraju živjelo oko 3.000 stanovnika. Ali, kada je već bilo izvjesno da će i Petnjički kraj zahvatiti plamen rata, jedan dio Bošnjaka se iselio sa tog područja u potrazi za što sigurnijim utočištem. Migracioni talas koji je tada zapljusnuo područje Petnjičkog kraja, nije ga više napuštao, s tom razlikom što su „udari“ nekada bili slabiji, a nekada vrlo jaki. Da bismo navedenu tvrdnju potkrijepili, navešćemo da je prema podacima popisa iz 1991. godine na području Petnjičkog kraja živjelo 9.124 stanovnika, a prema podacima popisa iz 2003. godine 5.841. stanovnik. Ogroman iseljenički talas krenuo je iz Petnjičkog kraja u poslednjoj deceniji XX vijeka i sa izraženim intenzitetom powww.bosnjackenovine.com DRUŠTVO POLITIKA trajao sve do samog početka XXI vijeka. Ipak, za Petnjički kraj bi i dalje mogla da važi stara izreka da je to kraj koji je nepresušno vrelo života i koliko god da se sa njegovog prostora „po svijetu naseljavalo“, on sebe nikada nije raselio. Uzroci iseljavanja stanovništva sa područja Gornjeg Bihora ili Petnjičkog kraja, bili su različiti, a jedan od njih je svakako bio slaba privredna razvijenost ovog kraja i vrlo loša saobraćajna infrastruktura. Prateći brojne istorijske procese koji su prohujali ovim područjem, lako je primijetiti da su ga uglavnom zaobišla sva značajnija investiciona ulaganja počevši od agrarne reforme iz vremena Kraljevine SHS, pa preko svih onih procesa koji su bili prisutni u poslijeratnoj Jugoslaviji (obnova i izgradnja ratom opustošene zemlje, petogodišnji plan, zemljoradničke zadruge, socijalističko samoupravljanje itd). Iako je Petnjički kraj, kao i mnogi drugi, na odar slobode priložio brojne ljudske živote, iako su i tada stanovnici tog kraja jasno iskazali svoju opredijeljenost za slobodu, bratstvo i jednakost, iako je dao i nekoliko narodnih heroja, ipak su ga zaobišli planovi o privrednom razvoju. No, u jednom od tih već dalekih istorijskih vremena, Petnjica je bila mjesto sa statusom opštine (ukinuta 1957.), čije je rukovodstvo uspjelo da makar za kratko uspori iseljavanja stanovništva koja su i tada bila u toku. Tada se uspjelo doprinijeti i izgradnji kakve-takve putne infrastrukture, koja je sve do naših dana, naravno uz „krpljenja“ i „trpljenBroj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo ja“, odolijevala vremenu i koja još uvijek čeka da, makar asfaltnom trakom najskromnije širine, bude povezana sa putem koji do Goduše, dolazi sa bjelopoljske strane. Poznata je činjenica da je Petnjički kraj u prošlosti imao, a i danas ima vrlo povoljan geografski i saobraćajni položaj i da je, posmatrano u tom kontekstu, preko ovog područja najlakše i najkraće doći do područja koja su na teritoriji Republike Srbije. Uz to, pođemo li od činjenice da su nedavna arheološka iskopavanja ukazala na činjenicu da je život na tom prostoru dug preko 5.000 godina, onda je to povod za pitanje da li jedno takvo otkriće i jedan takav lokalitet zaslužuju da se nađu na turističkoj mapi i uopšte u žiži određene turističke valorizacije, ili da budu gurnuta na marginu društvenih zbivanja. Da bi bilo koji kraj koji je u sastavu Crne Gore koliko i Petnjički, a ima ih hvala Bogu, bio što bolje poznat svim njenim građanima, neophodno je prema njemu usmjeriti i određena kretanja stanovnika, u prvom redu mladih naraštaja, gdje prevashodno podrazumijevamo đačke ekskurzije. Naravno, nije mi poznato da je i jedna od njih, u skorije vrijeme, prošla makar rubnim krajem ovog područja i eto odgovora na pitanje sa početka ovog teksta zašto pri pomenu imena Petnjica prva asocijacija bude Petnjica kod Šavnika. Ona je ipak smještena pored jednog, danas sasvim novog puta. U perspektivi se svakako i ovakvim pitanjima mora posvetiti dužna pažnja – i putnoj infrastrukturi i boljem međusobnom upoznavanju i zbližavanju raznih krajeva Crne Gore po svim osnovama, čime se zapravo jačaju integrativne veze i u teritorijalnom i u kulturološkom smislu riječi. Petnjički kraj je u trenutku referenduma organizovanog 21. maja 2006. godine za obnovu državne nezavisnosti Crne Gore, još jednom jasno potvrdio svoju čvrstu opredijeljenost da na geografskoj mapi bude prepoznatljivi dio ukupnog crnogorskog prostora, odnosno zajednice u kojoj vidi svoju budućnost. Zbog toga Crna Gora kao država od koje se očekuje da će u Evropskoj uniji pokazati svoje vrijednosti, svakako mora računati na potencijale sa kojima raspolaže i područje Bihora. Tu u prvom redu mislimo na kvalitetne izvorske vode, na voćarske potencijale, šumsko bogatstvo, dobre pašnjake, turističke i naravno na ljudske potencijale. Zbog svega navedenog, Petnjičkom kraju neophodno je pružiti punu podrušku i dati mu šansu koja bi pospješila njegov ukupni razvitak, koji bi pokazao da je ovaj kraj dio Crne Gore opredijeljene za „strujanja novog vremena“ i napredak u svim sferama života. Sait Šabotić, prof. 11 DRUŠTVO POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POSJETA UDRUŽENJU HAUS SANDŽAK- FRANKFURT Redakcija Bošnjačkih novina, posjetila je udruženje Haus Sandžak iz Frankfurta. Predsjednik Udruženja Samir Sofović i blagajnik Muhamed Agović, popričali su sa gostima iz redakcije i pokušali da na što približniji način pojasne kako žive Bošnjaci u Njemačkoj, koji su njihovi problemi bili odmah po dolasku u novu zemlju, na koji način su ih riješavali, razloge postojanja njihovog Udruženja i čime se ono prvenstveno bavi. Po svemu sudeći, rad Udruženja je opravdao svoju funkciju i na dostojanstven način približio međusobno Bošnjake u Njemačkoj, a služi i kao jaka spona sa Bošnjacima u Sandžaku. Postojanje naših udruženja u inostranstvu, koji se trude da sačuvaju Bošnjački identitet, ma koliko dugo Predsjednik udruženja Haus Sandžak, Samir Sofović i direktor Bošnjačkih novina, Senad Mujević 12 Bošnjaci tamo živjeli je najbolja garancija ojačavanja Bošnjaka kao pojedinca i Bošnjaštva kao kolektivne odrednice. Članovi Udruženja su iskazali veliko interesovanje za Bošnjačke novine, kao i za sva glasila koja donose vijesti iz njihovog rodnog Sandžaka. Drugog dana, redakcija BN je pozvana na proslavu dana državnosti BiH, druženje koje je u Frankfurtu organizovala Bošnjačka islamska zajednica HOCHST, na čelu sa Ef. Muharemom. Na proslavi dana državnosti je bilo prisutno oko 800 ljudi, bilo je mnogo gostiju iz Bosne i Hercegovine, kao i Bošnjaka koji već duži niz godina žive u Njemačkoj. Redakciju su ugostili nekoliko uspješnih biznismena iz Sandžaka i pokazali veliko interesovanje za Bošnjačke novine, koje smatraju trenutno najboljom informativom vezom između Bošnjaka iz Sandžaka sa Bošnjacima u Njemačkoj Redakcija BN www.bosnjackenovine.com DRUŠTVO POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo „DALEKO SMO ALI NIKAD BLIŽE“ Udruženje Bošnjaka iz Crne Gore u Švajcarskoj, na čelu sa predsjednikom Edibom Kočanom, organizovalo je Bošnjačko-kulturno veče 17.11.2012.godine. u Oberburenu (Švajcarska). Druženju je prisustvovalo preko 700 gostiju iz cijele Švajcarske. Moto organizatora bio je „ Daleko smo, ali nikad bliže“, čime su htjeli da skrenu pažnju da Bošnjaci, gdje god bili, treba da budu uz svoj narod. Na manifestaciji su prisustvovali i gosti iz Crne Gore: potpredsjednik Skupštine Crne Gore Suljo Mustafić, konzul Crne Gore u Njemačkoj, Ervin Ibrahimović i direktor Bošnjačkih novina, Senad Mujević i dr.. Pozvani gosti Švajcarskih institucija nisu bili u prilici da prisustvuju, ali su poželeli Broj 29- decembar, 2012. uspješan skup. Gosti su mogli da uživaju uz izvođenje igara KUD-a Bihor iz Berana, kao i uz interpretacije pjevača Senada Durakovića. Druženje je trajalo do ranih vodopad “Rheinfall”,gdje su uz drženjenje razmjenjivali korisne informacije i planove o budućim aktivnostima. Skup je propratila i televizija Crne Gore. Džemat Udruženja bošnjaka iz Crne Gore u Švajcarskoj jutarnjih časova. Nakon predviđenih aktivnosti manifestacije gosti su obilšli planinu “Saentnis” i Redakcija BN 13 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo DRUŠTVO POLITIKA EMOCIONALNI PROFIL I DOŽIVLJAJ TIJELA KOD OSOBA SA TETOVAŽOM Tetovaže su trajna obilježja koja nastaju unošenjem pigmenta u dermalni sloj kože kroz njen gornji sloj. Kao i ostali oblici bodyart-a, odskora su postale jako popularne širom svijeta. Tetovaža je možda tjelesni ukras, ali zbog prisustva bola i trajnosti, veoma različit od uobičajenih ukrasa poput nakita i šminke. Starija istraživanja traže i uglavnom nalaze psihijatrijsku patologiju kod tetoviranih ljudi. Ali, ona su, u najvećem broju slučajeva, rađena na subpopulacijama kao što su vojnici, psihijatrijski pacijenti, narkomani, tako da se ne mogu odnositi na tetoviranog čovjeka danas. Da bi istražili fenomen današnjeg tetoviranog čovjeka, sproveli smo istraživanje koje se bavi pretpostavkom da se populacija ljudi sa tetovažom na izvjestan način razlikuje od populacije koja nije tetovirana. U istraživanju smo se opredijelili za ispitivanje doživljaja tijela i emocionalnog profila kod osoba sa tetovažom. Istorija tetovaže Kroz istoriju tetovaža nije bila samo ukras, već i znak pripadnja nekom rodu, totemu, svjedočila o socijalnoj pripadnosti vlasnika, ili joj se pridavala neka magijska sila. Tetovaža ima dugu i bogatu istoriju. Postoji u različitim kulturama od davnina. Vjeruje se da je postojala još kod pećinskih ljudi. Prvi neosporan dokaz je ledena 14 mumija s očuvanim tetovažama zvana ''Ötzi'' pronađena u Alpima, stara oko 5400 godina. Veruje se da je tetovaža postojala još kod pećinskih ljudi. Skoro da nema plemena, gde se nije praktikovala: Evropa, Azija, Sjeverna i Južna Amerika, Okeanija. U Borneu, žene su bile umjetnici tetoviranja, što je bila kulturna tradicija. One su pripremale crteže u zavisnosti od toga kakav je bio socijalni status u plemenu individue koja nosi te crteže. Dajaci sa Bornea su vjerovali da u lokalnom raju "ApoKezio" sve dobija novi kvalitet, suprotno od zemaljskih: svjetlo postaje tamno, gorko - slatko itd. Zato su se tetovirali u tamne boje. Poslije smrti, boja se mijenjala, postajala svijetla i te "svetline" je bilo sasvim dovoljno da prenese vlasnika tetovaže u lokalni raj "Apo-Kezio". Tetovaže među plemenima Indonezije i Polinezije su najbolji antropološki dokaz socijalnog značaja tetovaže. Polinezi su razvili tetovaže koje su označavale plemensku pripadnost, porodicu i status. Postoje dokazi da su i Inke i Maje koristili tetoviranje u ritualima. Postoje i opisi tetovaža u djelima grčkih, rimskih i egipatskih hroničara. Egipatske tetovaže imale su uglavnom ritualno značenje. U grčkoj i rimskoj kulturi tetovirani su robovi, ali je tetovaža služila i kao kaznena mjera. Grci su tetoviranje koristili i kao način komunikacije između špijuna. Tetovaže su označavale špijune i pokazivale njihov hijer- arhijski rang. Sa širenjem hrišćanstva običaj tetoviranja je bio zabranjen kao dio paganskih obreda, tim prije, što je i u Starom Zavjetu postojala zabrana. Bila je toliko stroga da se Evropljani nisu tetovirali do XVIII vijeka. Kapetan Džems Kuk je dao najveći doprinos renesansi tetovaže. Kada se vratio sa plovidbe 1769. godine donio je sa Tahitija ne samo riječ "tattoo", već i dovezao sa sobom Velikog Omai-ja, potpuno istetoviranog Polinežanina, koji je bio prava hodajuća galerija tetovaže (Earls i Hester, 1967). Nekoliko njegovih mornara su se i sami tetovirali. Tetovaža brzo postaje simbol avanturista i mornara. Jednom predstavljena Zapadu, tetovaža se sa mornara ubrzo širi na razne slojeve društva, od kriminalaca i narkomana do evropske aristokratije (Goldstein i Sewell, 1979). Ipak, tetoviranje je zadugo, uglavnom bilo privilegija mornara, kriminalaca i avanturista, da bi tek u današnje vreme postala toliko popularna da je mnogi smatraju modnim trendom. Postoje različite podjela tetovaža, zavisno od toga na kojoj osnovi se podjela pravi. Na osnovu značenja koju su imale u društvu kroz istoriju, postojale su plemićke tetovaže, identifikacione tetovaže, tetovaže kao oznake postignuća, terapijsko tetoviranje, obredno tetoviranje, dekorativno i kazneno tetoviranje. Sadržaj tetovaže dijeli ih na etničke, simbolične, religiozne, www.bosnjackenovine.com BOŠNJAČKENOVINE DRUŠTVO POLITIKA Informativno javno glasilo ljubavne tetovaže, tetovaže osvete i tetovaže za uljepšavanje. Emocionalni profil Emocionalni profil ispitanika određen je uz pomoć Pluchikovog Indeksa Emocija. Po Pluchiku, emocije su složena posljedica lanca događanja koji započinje opažanjem emotivnih draži, a kada se te emotivne draži kognitivno obrade, nastaje impuls za ponašanje i djelovanje na sredinu, u cilju prilagođavanja. Cio taj lanac, a ne bilo koja njegova karika zasebno određuje se kao emocija. Osnovne (primarne) emocije su «građevinski materijal» za strukturisanje velikog broja crta ličnosti, koje nastaju njihovim mijšanjem. Pluchikova teorija sadrži deset opštih postulata i to su: 1.Pojam emocije se odnosi na sve nivoe evolucije, od životinje do čovjeka. 2.Emocije imaju evolucionu istoriju i kod različitih vrsta se različito izražavaju. 3.Emocije služe prilagođavanju organizma i pomažu pri suočavanju sa ključnim problemima opstanka. 4.Uprkos tome što se emocije kod različitih vrsta ispoljavaju u različitim oblicima, postoje određeni zajednički elementi, odnosno prototipni (prvobitni) uzorci. 5.Postoji manji broj bazičnih, primarnih ili prototipnih emocija. 6.Ostale emocije su miješana stanja, derivati i kombinacije primarnih emocija. 7.Primarne emocije su hipotetički konstrukti. 8.Primarne emocije možemo da zamislimo kao parove polarnih Broj 29- decembar, 2012. suprotnosti. 9.Emocije se razlikuju prema stepenu međusobne sličnosti. 10.Svaka emocija može da se javi u različitom nivou jačine, odnosno stepenu uzbuđenja. Emocionalni profil određen je kroz 8 dimenzija i to su sugestibilnost, nekontrolisanost, zaštita, depresivnost, odbacivanje, istraživanje, agresija i društvenost. Slika tijela Slika tijela predstavlja sistem međusobno povezanih predstava, ideja, emocija o vlastitom tijelu; to je mentalna reprezentacija osećanja sopstvene tjelesnosti. Po Fisheru (1970) slika tijela nije statična, već je uvijek dinamična, osetljiva je na promjene okoline, raspoloženja i fizičkog izgleda. Ona je u svojoj prirodi subjektivna, psihološka i nije nužno identična sa stvarnim tijelom. U osnovi naše slike o sebi nalazi se doživljaj vlastitog tijela. Najvažnije dimenzije konstrukata o tijelu su: svijest o tijelu, granice tijela i diferencijalna os- jetljivost površine djelova tijela. Pojedinci se međusobno razlikuju prema osjetljivosti i svijesti za zbivanja u tijelu, kao i prema oštrini opažanja granica. Veličina tijela opaža se u zavisnosti od stvarne veličine, pola, crta ličnosti, uzrasta, stanja svijesti, ali i zavisno od razvojnih perioda i razvojnih kriza. Fisher (1970) izdvaja sljedeće dimenzije konstrukata o tijelu: Veliko-malo, Zatvorenostotvorenost, Granice, Koža, Prljavo i Depersonalizacija. Koliko je slika tijela danas važna, svedoši sve veći broj plastičnih operacija, psihičkih poremećaja, poremećaja ishrane, koji su upravo manifestacija negativne slike tijela. Ova epidemija poremećaja povezana je sa socijalnim i kulturalnim pritiscima da svi slijedimo jedan isti ideal ljepote i da ono što odstupa od tog stereotipa ocjenjujemo kao manje vrijedno. Spoljašnja ljepota ima gotovo odlučujuću ulogu u socijalnim relacijama. Moderna estetika podrazumijeva i tetovažu kao jedan od svojih elemenata. Po Bojanu Jovanoviću, etnologu na Balkanološkom insti- 15 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Jedno od novijih istraživanja sproveo je u Hrvatskoj Pozgain (2004) sa saradnicima. On je proučavao vezu između tetoviranih ljudi i crta ličnosti na uzorku populacije hrvatskih ratnih veterana. Koristio je Pluchikov Istraživanja test i zaključio da hrvatski ratni veterani koji posjeduju tetovažu Sredinom 20. vijeka psihijatri i psiholozi počeli su da proučavaju pokazuju povišenu impulsivnost, tetovirane osobe. Vršena su avanturizam, empatiju, i neurotiistraživanja na velikom broju cizam, u odnosu na netetovirane tetoviranih ljudi koji su pripadali ratne veterane. Po Kuczkowskiom pojedinim segmentima društva (2004), postoji mala razlika što se (mornari, kriminalci, psihijatri- tiče iskustava iz ranog djetinjstva i jski pacijenti, zavisnici od droge). ličnih karakteristika izmešu tetoviPsihijatri su pokušavali i uspje- ranih i netetoviranih osoba. Kod američkih studenata vali da dovedu u vezu tetovaže sa koji imaju tetovažu i pirsing postspecifičnim psihijatrijskim dijagnozama, kao što su šizofrenija ili oji značajno povišenje rizičnog poremećaji ličnosti ili sa nepovo- ponašanja, oni više upotrebljaljnim socijalnim prilikama, kao što vaju alkohol i marihuanu i manje su socijalno prilagođeni. je siromaštvo. Mnogi autori bavili su se Ferguson-Rayport i sarad- nici su 1995. iznijeli hipotezu da u svojim istaživanjima motivacisadržaj tetovaže ima dijagnostički je za tetoviranje i obično se kod značaj za određena psihijatrijska muškaraca navode: sklonost da se stanja. Međutim, dokazi koje je prati moda ili doživi identifikacija iznio Goldstein (1979) upućuju sa određenom grupom. Studija Burgera i Finna zaključak, da samo postojanje tetovaže, a ne njen umjetnički kela (2002) je pokazala da je sadržaj korelira sa pojedinim dij- glavna motivacija za tetoviranje povećavanje samopoštovanja. agnozama. Ispitanici tvrde da se sa tetovažom U skorije vrijeme tetovažom kao psihološkim osjećaju mnogo privlačnije. Kod fenomenom bavio se Paul Sweet- žena se kao razlog za tetoviranje man (2000). Po njemu porast obično navodi isticanje individualpopularnosti tetovaže, ne dovodi nosti i seksualnosti. do njene rekonceptualizacije u Zaključci modni fenomen. Permanentnost tetovaže ali i prisustvo bola, Može se zaključiti na osodvaja je od mode. Po njegovim nalazima tetovaže mogu biti in- novu istraživanja da tetovirane terpretirane samo kao pokušaji osobe u odnosu na netetovirane da se osigura ili stabilizuje osjećaj manje planiraju svoju budućnost i identiteta i tetoviranje; bez obzira manje su organizovane, pokazuju na današnju popularnost tetovaža manje samokontrole, agresivnije zadržava koncept fiksiranja iden- su, sklonije prepiranju, buntovnije i nesigurnije su u odnosu sa drutiteta. tutu smatra da ličnost postaje zanimljvija kroz neobičnu tetovažu. Ne samo da privlači pažnju na sebe, već i na ličnost koja je takvu vrstu obelježja izabrala. 16 DRUŠTVO POLITIKA gim ljudima, socijalno i emocionalno manje adaptirane,imaju slabiju kontrolu impulsa i više su sklone pustolovinama, više su tvrdoglave, zlovoljne i pokazuju veću sklonost da odbacuju tuđe ideje. Tetovirani ispitanici koji su se tetovirali pod uticajem društva pokazuju veće nezadovoljstvo sobom, potištenost i neraspoloženje. Kod tetoviranih ispitanika postoji veća mogućnost postojanja poremećaja ličnosti (psihopatija), veća mogućnost povećane oralne agresije (sklonost psovanju, vrijeđanju drugih). Što se tiče doživljaja tijela, tetovirani ispitanici imaju nešto iskrivljeniji doživljaj svoje kože nego netetovirani. Može se pretpostaviti da tetovirani subjekti svoju kožu i tetovaže na njoj doživljavaju kao način komunikacije sa okolnom sredinom, pa ona za njih ima drugačiju ulogu od one koju ima kod netetoviranih subjekata. Tetovirani ispitanici imaju manje iskrivljen doživljaj tijela na dimenziji Prljavo od netetoviranih subjekata pa se može pretpostaviti da tetovirane osobe bolje prihvataju svoje tijelo. Iako je tetoviranje postalo jako moderno, da ga neki čak smatraju i nakitom, dobijeni rezultati govore da ipak populacija koja se tetovira ima neke specifičnosti, koje je odvajaju od populacije koja se ne tetovira. Na osnovu rezultata može se zaključiti da tetoviranje, bez obzira na popularnost, nije samo trend već da obavlja i svoju psihološku funkciju. Grupa psihologa iz Srbije www.bosnjackenovine.com DRUŠTVO POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo U gradu ljubavi deset parova iz Novog Pazara stupilo u brak Time što je novih de- vjenčanja poželio je, u ime graset parova odlučnih da stupe u da, gradonačelnik Novog Pazara, brak svoj bračni zavjet dalo na Meho Mahmutović. „Želim da zapamtite ovo drugom po redu kolektivnom vjenčanju održanom ove godine, vaše bračno putovanje, a naša manifestacija polako ali sigurno je želja da ovu manifestacija prerasta u lijepu tradiciju koja nastavimo i da sledeće godine će i tokom narednih godina biti bude još više parova" - istakao je jasna asocijacija na specifična prvi čovek Novog Pazara. On je zahvalio predstavnicima turske dešavanja u Novom Pazaru. Deset mladenaca, odab- opštine Bajrampaša na svesrdnoj ranih javnim izvlačenjem na pomoći da se manifestaija orgaceremoniji prvog kolektivnog nizuje. „Od srca vam još jednom vjenčanja u septembru, obaveza- lo se na vernost svom bračnom čestitam i verujem da ćemo zbog partneru u foajeu Kulturnog velikog interesovanja mladih centra mladenci. Prve svadbene zainteresovanih da učestvuju darove dobili su od organizatora, u ovoj manifestaciji, grad Novi Grada Novog Pazara, grupe Pri- Pazar vrlo brzo steći uslove da jatelji Sandžaka iz turske opštine kolektivno venčanje organizuje Bajrampaša i Kulturnog centra. na mesečnom nivou“, rekao je Poklon koji će pamtiti prije svih Mahmutović. Putovanje u grad na je bračno putovanje u Istanbul, a najlepše želje povodom stupan- Bosforu ostaće mladencima u ja u brak, akterima kolektivnog sjećanju u toliko prije što je toBroj 29- decembar, 2012. kom njihovog boravka u Turskoj, osmišljen bogat programski sadržaj. Obilazak ,,Minijaturke“ i ,,Sultan Ejupa“, večera na ,,Pier Loti“ izletištu, u organizaciji Opštine Ejup, kao i posjeta muzeju ,,1453“ samo su neke od predviđenih zanimljivosti koje će obuhvatiti prvo zajedničko putovanje mladih parova. Ceremonija u Novom Pazaru zaokružena je nakon svadbenog ručka i tradicionalnog plesa mladenaca, a slavlju na balkonu Kulturnog centra prisustvovali su članovi porodica i prijatelji vjenčanih parova. Preuzeto sa: www.novipazar.rs 17 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo EKONOMIJA POLITIKA MANIFESTACIJA KAO TURISTIČKA PONUDA Turizam, kao privredna grana ima veliki značaj za globalnu ekonomiju, a naročito za ekonomije zemalja u razvoju, kao što je Crna Gora. To je glavni razlog što se u ovoj privrednoj grani ulažu značajna sredstva. Ova specifična grana privrede je pokretač razvoja i drugih privrednih djelatnosti, kao što su poljoprivreda i infrastruktura. Veoma važna karakteristika turizma, u vremenu ekonomske krize je njegov potencijal da bude pokretač oporavka svjetske ekonomije i da poveća zaposlenost. Očekivanja savremenog turiste su sve veća, tako da jedna destinacija mora posebno obratiti pažnju na novije trendove u turizmu, u cilju zadovoljenja njihovih želja i potreba, posebno kada su u pitanju specifični doživljaji. Upravo se tu ogleda posebna uloga i značaj manifestacija u savremenom turizmu. Termin manifestacija potiče od latinske riječi manifestare, što znači-objaviti, javno nastupati, u svrhu zajedničkog izražavanja pripadanja jednom cilju. Savremeno značenje riječi manifestacije, može se reći da je organizovani događaj, kao što su: karnevali, festivali, smotre, svječanosti i dr. manifestacija ili događaj kao specifični proizvod, održava se jednom godišnje i ima jak uticaj na kreiranje imidža neke destinacije. Organizovanje manifestacija, u jednoj turističkoj destinaciji je od velikog značaja, pogotovo u sredinama koje su manje razvijene, koje posjeduju resurse za razvoj turizma za zadovoljavanje potreba turista kakav je sjever Crne Gore. Za ovakve regije, koje nisu dovoljno razvijene, organizovani događaji mogu biti i pokretači razvoja turizma, budući da su organizovani događaji sve više važni činioci pri donošenju odluke o putovanju. To proističe iz afiniteta savremenih turista, koji žele da kroz manifestacije upoznaju nedovoljno poznate kulture, da se zabave, steknu nova iskustva i doživljaje. Kada je u pitanju promocija jedne turističke destinacije, važnu ulogu imaju manifestacije 18 Amel Dedeić međunarodnog karaktera. Sportske, muzičke i kulturne, manifestacije sa međunarodnim učešćem imaju veliki uticaj na samu destinaciju u kojoj se održavaju i predstavljaju najbolji način za njen marketing i promociju. Što organizovani događaj ima širi opseg i značaj, veći procenat međunarodnog učešća i uključenost svjetskih i regionalno poznatih ličnosti, to je i zainteresovanost svetskih medija za njega veća, a time i promocija same destinacije, njene kulture i običaja, ali i ekonomije i privrede. Manifestacija kao turistički proizvod jedne države, regije ili grada je efikasno sredstvo za privlačenje domaćih i stranih turista i ostvarivanje prihoda. Manifestacije su odličan resurs za promociju turističke destinacije, lokalne kulturne baštine, a i same države u kojoj se manifestacija održava. Amel Dedeić www.bosnjackenovine.com EKONOMIJA POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo VIZNE OLAKŠICE MOGU STVORITI DODATNIH PET MILIONA RADNIH MJESTA U EKONOMIJAMA G20 Vizne olakšice su ključne u stimulaciji ekonomskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta kroz turizam. U ovom pogledu G20 industrijski razvijenih zemalja mogu imati posebno važnu ulogu. Ekonomije G20 bi mogle da povećaju broj međunarodnih turista za dodatnih 122 milion, generišu dodatnih 206 milijardi američkih dolara kroz turistički izvoz i stvore preko pet miliona dodatnih radnih mjesta do 2015. godine poboljšavanjem viznih procesa, prema preliminarnim istraživanjima Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih nacija (UNWTO) i Svjetskog saveta za putovanja i turizam (WTTC)koji su predstavljeni na sastanku MInistara T20 (Merida, Mexico 16.05.2012.) Preliminarni rezultati pokazuju da je od 656 miliona stranih turista, koji su posjetili zemlje G20 u 2011. godini, njih 110 milona trebalo vizu, dok su se milioni njih odvratili od putovanja zbog vremena čekanja i poteškoća u procesu dobijanja vize. Viznim olakšicama za ove turiste, mnogim iz zemalja svjetskih najbrže rastućih emitivnih tržišta, moglo bi se stvoriti dodatnih pet miliona radnih mjesta u ekonomijama G20 do 2015.godine i generisati dodatnih 206 milijardi $ prihoda od međunarodnog turizma. Uprkos velikim koracima koji su napravljeni za olakšanje turističkih putovanja u posljednjoj deceniji, još uvek postoje značajne oblasti mogućnosti, obzirom na mogućnosti maksimalnog korišćenja informacionih i komunikacionih tehnologija u poboljšanju vizne procedure. Dalje mogućnosti uključuju poboljšanje pružanja informacija, olakšavanje trenutne procedure za dobijanje vize, diferenciran tretman za olakšavanje turističkih putovanja, pokretanje eVisa programa i uspostavljenje regionalnih sporazuma za vizne olakšice. Primjena jedne ili kombinacija ovih mogućnosti može donijeti značajne doprinose u posjetama, prihodima od turizma i broju radnih mesta u ekonomijama G20. Pozivajući se naročito Broj 29- decembar, 2012. Anisa Murić na dramatičnu situaciju nezaposlenosti, Generalni sekretar Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih nacija (UNWTO), Taleb Rifai, pozvao je Vlade G20 da razmotre i povećaju vizne olakšice radi stvaranja novih radnih mjesta. „Mali koraci ka viznim olakšicama mogu dovesti do velikih ekonomskih koristi. Viznim olakšicama, zemlje G20 mogu ostvariti pet miliona radnih mjesta u vrijeme velike nezaposlenosti širom svijeta. Ovo je dodatak stotinama miliona direktnih i indirektnih radnih mjesta koje svaki dan stvara sektor turizma “. David Scowsill, predsjednik i izvršni direktor Svjetskog savjeta za putovanja i turizam (WTTC), je rekao: „Podsticanje slobode putovanja je jednostavan korak koji Vlade širom svijeta mogu da preduzmu kako bi podstakli više putnika i stvorili milione novih radnih mjesta i milijarde dolara BDP-a – bez ugrožavanja nacionalne bezbijednosti. Po prvi put, ovaj izvJeštaj pokazuje kolika je ovo mogućnost i ona se ne može ignorisati.“ Anisa Murić 19 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo KULTURA POLITIKA BIOGRAFIJA AKADEMIKA ALIJE DŽOGOVIĆA Rođen je 1929. godine u Laholu kod Bijelog Polja, u Sandžaku. Osnovnu školu završio je u Zatonu, a gimnaziju u Peći. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je književnost i jugoslovenske jezike. Diplomirao je 1955. godine. Prve stihove objavio je 1950. godine, kao srednjoškolac. Iste godine dobio je Prvu nagradu za poeziju na konkursu mladih pisaca Kosova. U prvom poslijeratnom zborniku književnih radova "Kosmet piše i peva" zastupljen je sa više pjesama. Od tada je poeziju objavljivao u sljedećim časopisima: Polet (Zagreb), Krugovi (Zagreb), Susreti (Titograd), Mostovi (Pljevlja), Ime (Beograd), Odzivi (Bijelo Polje), Delo (Beograd), Jeta e re (Priština, na albanskom jeziku), Stremljenja (Priština). Poeziju je objavljivao i u mnogim listovima za književnost i kulturu, kao naprimjer: Mlada kultura (Beograd), Vidici (Beograd), Novi Svet (Priština), Književna reč (Beograd); zatim u listovima: Omladina (Beograd), Prosvetni pregled (Beograd), Jedinstvo (Priština), Tan (Priština, na turskom jeziku), Rilindja (Priština, na albanskom jeziku). Poezijom je zastupljen u sljedećim zbornicima za književnost: Kosmet piše i peva (Priština, 1951. godine), Lumi dhe rima (Priština, na albanskom jeziku), Savremena poezija Kosova (Bijelo Polje, 1979), Shkrimtarët e Kosovës (Priština, 1984, na albanskom jeziku), Biravuç mavi (Istanbul, 1985, na turskom jeziku), Jedanaesti plavski susreti književnih stvaralaca SR Crne Gore, BiH, Srbije i SAP Kosova (Pljevlja, 1986), Baris kuslari (Istambul, 1987, na turskom jeziku), Čuvar svetlosti (Peć, 1988), Igi epitett apank hazat (Internet, 2007, na mađarskom jeziku), Felrat Materidža koven (Internet, 2007, na mađarskom jeziku). Uz zbornik grafičkih radova Afrim Ethemi (Peć, 1990) objavio je veću pjesmu Ja, pisar Knjige, zapisah (i njen prijevod na albanski jezik: Unë, shkrues i Librit, shënova). Objavio je sljedeće samostalne knjige: Cvet i rana (poezija, Priština, 1976), Narodne pesme Metohije (Priština, 1976), Materidža (poezija, Novi Pazar, 1993), Aragonitski 20 Alija Džogović nakit (poezija, Novi Pazar, 1995), Sarajevo Guernica (poema, Prizren, 1995), Bijel behar (antologija pjesama bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka, Prizren, 2003), Porijeklo pjesme (poezija, Malmo/ Prizren, 2005), Gdje je ta otadžbina (poezija, …). Od 1979. godine Alija Džogović se intenzivno bavi naučnim radom, uglavnom iz oblasti lingvističkih disciplina i narodne književnosti. Objavio je devet knjiga iz oblasti onomastike i dijalektologije: Toponimija jugoslovenskog dela Prokletija (1983), Onomastika Dečana (1985), Onomastika severoistočnih ogranaka Prokletija (1986), Onomastika Đakovice (1987), Onomastika Gore (1996), Bošnjaci Vitomitice (2001), Onomastika Župe i Prizrenskog Podgora (2006), Onomastika plavsko-gusinjske dijalekatske oblasti (2011), Atlas dijalekatskih izoglosa u Sandžaku (…), zatim devetnaest većih radova iz oblasti onomastike i dijalektologije, u zbornicima naučnih radova sa www.bosnjackenovine.com POLITIKA KULTURA kongresa i simpozijuma onomastičara i leksikologa Jugoslavije, kao i dvadeset većih naučnih radova iz oblasti narodne književnosti, takođe u zbornicima sa kongresa folklorista Jugoslavije i drugih naučnih skupova. Naučni rad The oldest forms of folk lyrics poetry in the region of Gora (12-th International Congress of Anthropological & Ethnological Sciences, Zagreb, 1988) pobudio je veće interesovanje, s obzirom da je predmet ovog rada narodna književnost Goranaca, koji žive u egzotičnoj šarplaninskoj oblasti. Objavio je i oko dvije stotine radova iz oblasti aktuelne bošnjačke kulturološke tematike. Alija Džogović je prikupio i sistematizovao dijalektološku građu za četiri karakteristična punkta (selo Belo Polje kod Peći 1986, selo Vranište kod Dragaša 1987, Đakovica 1995, Novi Pazar 1995) za projekat Upitnik za srpskohrvatski/hrvatskosrpski dijalektološki atlas (SANU, Beograd). Alija Džogović se više godina bavio novinarstvom (od 1951. do 1970. godine, kao honorarni dopisnik i saradnik više dnevnih listova i periodičnih publikacija) i iz ove oblasti je objavio veliki broj raznovrsnih radova i reportaža. O književnom i naučnom radu Alije Džogovića objavljeno je oko 90 većih tekstova (eseja, prikaza), kao i veći broj raznovrsnih novinarskih članaka. Za svoje književno stvaralaštvo Alija Džogović je dobio sljedeće književne nagrade: Književnu nagradu mladih pisaca Kosova (1951), Specijalnu nagradu Književnog kluba prosvetnih radnika Srbije (1973), Književnu nagradu "Lazar Vučković" (1970), Književnu nagradu "Sabit Užičanin" (1993), Prvu nagradu za kniževno i naučno stvaralaštvo KUBS u Sloveniji (2004), Prvu nagradu za književno i naučno stvaralaštvo Udruženja Bošnjaka Kosova KUN (2010), Plaketu Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka za sveukupno stvaralaštvo i izuzetan doprinos u procesu obrazovanja sandžačkih Bošnjaka na bosanskom jeziku (2011). Alija Džogović je u Peći, sa nekoliko pisaca svoje generacije, bio osnivač i više godina predBroj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo sjednik Književnog kluba "Ivan Goran Kovačić", a u Beogradu, u vrijeme studiranja, bio je član Kluba pisaca Beogradskog univerziteta. Bio je član Društva književnika Kosova, zatim Književnog kluba "Karagač" u Peći, te član Udruženja pisaca Sandžaka i član Predsjedništva ovog udruženja. Alija Džogović je takođe, sa grupom eminentnih pisaca, osnivač tradicionalnog mitinga poezije u Peći. Džogović je takođe bio član Udruženja folklorista Kosova (Sekcija za narodnu književnost), kao i član SUFJ (Saveza udruženja folklorista Jugoslavije). Alija Džogović je učestvovao na više naučnih kongresa i simpozijuma onomastičara, leksikologa, dijalektologa i folklorista Jugoslavije, kao i na XII internacionalnom kongresu antropoloških i etnoloških znanosti (Zagreb, 1988). Takođe je učestvovao na simpozijumima BALTAM u Mostaru 2002, u Kotoru 2003, u Zagrebu 2007, u Prizrenu 2011, sa vrlo zapaženim naučnim saopštenjima iz oblasti balkanske turkologije. Sa grupom pisaca u egzilu, osnovao je u Švedskoj Udruženje bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama, sa sjedištem u Malmö-u, a u okviru Udruženja pokrenuo je izdavačku djelatnost kao ediciju ''Bihor'' u kojoj je štampano više knjiga poezije, proze i naučnih radova. Na poziv Bošnjaka iz švajcarskog grada Vatvil, 2003. godine, gostovao je više dana u ovom mjestu gdje je održao nekolika predavanja o nacionalnom identitetu Bošnjaka i o historiskoj afirmaciji bosanskog jezika. Takođe, na poziv Kulturnog udruženja Bošnjaka Sandžaka u Sloveniji, učestvovao je od 12. do 16. novembra 2004. godine na Prvim književnim susretima bošnjačkih pisaca u Ljubljani, gdje je istovremeno obavljena i promocija Antologije ''Bijel behar''. U ovom kontekstu Alija Džogović je govorio o antologiji, o bosanskom jeziku i njegovoj historijskoj komponenti, kao i o savremenim tokovima bošnjačke književnosti Sandžaka i Kosova. Na ovim književnim susretima Aliji Džogoviću je dodijeljena Prva nagrada za književno i naučno stvaralaštvo koju dodjeljuje Kulturno udruženje Bošnjaka Sandžaka u Sloveniji. 21 BOŠNJAČKENOVINE POLITIKA KULTURA Informativno javno glasilo Više generacija pisaca u Peći stvaralo je i formiralo se pod uticajem Alije Džogovića, koje je on upućivao u vještine i čari pisanja poezije, pa su ga s poštovanjem proglasili doajenom pećkih pjesnika. Od 1994. godine, a posebno poslije 2000, radio je na afirmaciji književne tradicije, jezika i kulture svih Bošnjaka Kosova, na projektima reforme školstva i izrade novih nastavnih planova i programa za bošnjačku nacionalnu zajednicu, kao i na iniciranju stvaralaštva kosovskih bošnjačkih pisaca nove generacije. Jedan je od osnivača i urednika revije ''Selam'' - prve publikacje na bosanskom jeziku na Kosovu. Sa grupom intelektualaca organizovao je književne susrete bošnjačkih pisaca Kosova u Župi kod Prizrena, kao i niz promocija novih knjiga u Prizrenu, Tutinu, Novom Pazaru, Rožajama i Bijelom Polju. Alija Džogović je prvi promovisao bosanski jezik u Sandžaku, u Osnovnoj školi u selu Ljeskova, kod Tutina (2005), uz čas Bosanski jezik je moj maternji jezik koji je održala nastavnica Ifeta Tutić u prvom razredu. Predavanja o uvođenju predmeta Bosanski jezik i književnost u škole u Sandžaku održao je prosvjetnim radnicima u Tutinu, Novom Pazaru i Sjenici. U ovom kontekstu Alija je uradio i nastavne planove za sve razrede srednjih škola sa nastavom na bosanskom jeziku na Kosovu – za predmet Bosanski jezik i književnost. DODATAK BIOGRAFIJI AKADEMIKA DŽOGOVIĆA ALIJE Alija Džogović je, sa svojim naučnim saopštenjima i književnim radovima, učestvovao na sljedećim naučnim skupovima, simpozijumima i kongresima, kao i na skupovima udruženja pisaca (književnika) Kosova, Sandžaka, Srbije, Jugoslavije: Kongres pisaca Jugoslavije (Mostar). Skup Udruženja folklorista Kosova (Priština, Prizren). Kongresi SUFJ (Saveza udruženja folklorista Jugoslavije): Tuzla (1987), Podgorica//Rožaje (1988), Sokobanja (1989), Zagreb//Plitvice (1990). Dvanaesti međunarodni kongres etnologa i antropologa (12th ICAES), Zagreb (1988). Kongresi onomastičara Jugoslavije: Dubrovnik (Četvrta jugoslovenska onomastička konferencija, 1979), Mostar (Peta jugoslovenska onomastčka konferencija, 1983), Donji Milanovac (Šesta jugoslovenska onomastička konferencija, 1987). Skup pisaca Međurepubličke zajednice - Pljevlja, Plav (1995). Simpozijumi BALTAM (Balkanološka turkološka istraživanja): Mostar (2002), Kotor (2003), Zagreb (2007), Prizren (2011). Simpozijum Bosanskog lingvističkog društva, Tuzla (2007). Simpozijum o Batonovom ustanku 6-9. godine n. e., Zenica (2009). KNJIGE POEZIJE CVET I RANA, ''Jedinstvo'', Priština, 1976, 1–80. NARODNE LIRSKE PESME METOHIJE, ''Jedinstvo'', Priština, 1979, 1-304. MATERIDŽA, Matica muslimanska i Udruženje pisaca Sandžaka, Novi Pazar, 1994, 1-96. ARAGONITSKI NAKIT, Savremena sandžačka poezija, Udruženje pisaca Sandžaka, Novi Pazar, ''ŽIG'' Beograd, 1995, 1-98. SARAJEVO GUERNICA, Savremena sandžačka poezija, ''SELAM'', Prizren, GKIP ''Berati'' – Prizren, 1995, 1-33. BIJEL BEHAR, Antologija pjesama bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka, Autor i Kulturna zajednica Bošnjaka Kosova u Švicarskoj (sa sjedištem u Cirihu), Prizren, 2003, 1-825. PORIJEKLO PJESME, UBPSZ, knj. X, Malmo/ Prizren, 2005, 1- 279. GDJE JE TA OTADŽBINA (u štampi). ONOMASTIKA I DIJALEKTOLOGIJA Susreti pisaca Kosova (Priština, Sredska, Prizren, Đakovica, Zvečan, Kosovska Mitrovica, Peć). Susreti pisaca Sandžaka (Novi Pazar, Rožaje, Bijelo Polje, Obrov, Sjenica, Plav, Tutin, Prijepolje). Skup slavista Jugoslavije (Budva, Sarajevo). Skup slavista Kosova (Priština). Skup geografa i lingvista Kosova (Kalače, kod Rožaja). 22 TOPONIMIJA JUGOSLOVENSKOG DELA www.bosnjackenovine.com BOŠNJAČKENOVINE KULTURA POLITIKA Informativno javno glasilo PROKLETIJA (prvi deo), Onomatološki prilozi, IV, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenj jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1983, 225–344 (1-120). ONOMASTIKA DEČANA I OKOLNIH SELA, Onomatološki prilozi, VI, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1985, 439–507 (1-69). ONOMASTIKA SEVEROISTOČNIH OGRANAKA PROKLETIJA, (planinski predeli severno od Metohije i srednje Poibarje), Onomatološki prilozi, VII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1986, 247-436 (1-190). ONOMASTIKA ĐAKOVICE I SUSEDNIH SELA, Onomatološki prilozi, VIII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1987, 221–304 (184). ONOMASTIKA GORE, Onomatološki prilozi, XII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1996, 33/396 (1-334). BOŠNJACI VITOMIRICE (onomastika), NVO – GRINBOK, Peć, 2001, 1-226. ONOMASTIKA ŽUPE I PRIZRENSKOG PODGORA, Udruženje bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama, Malmö, 2006, 1-459. ONOMASTIKA PLAVSKO-GUSINJSKE DIJALEKATSKE OBLASTI, Almanah, Podgorica, 2011, 1-546. ATLAS DIJALEKATSKIH IZOGLOSA U SANDŽAKU (u štampi). MOSTOVI – ČITANKA ZA DEVETI ORIJENTACIONI RAZRED, Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova, 2005, str. 1-360. MODRA RIJEKA – ČITANKA ZA TRINAESTI RAZRED, Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova, 2006, str. 1-374. ŠTIT OD ZLATA – ČITANKA ZA DESETI RAZRED, Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova, 2011, str. 1-350. ZLATNE RUKE – ČITANKA ZA SEDMI RAZRED, Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova, 2007, str. 1-190. BOSNA PRKOSNA - ČITANKA ZA VIII RAZRED, Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova, 2010, str. 1-200. Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru 09. 06. 2011. godine Alija Džogović je promovisan u akademika - člana i utemeljivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, čije je sjedište u Sarajevu i Novom Pazaru. Redakcija BN UDŽBENICI BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne kulture, za prvi razred osnovne škole (koautori: Alija Džogović, Hodo Katal), Novi Pazar, 2005, str. 1-70. BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne kulture, za drugi razred osnovne škole (koautori: Alija Džogović, Hodo Katal), Novi Pazar, 2005, str. 1-73. BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne kulture, za treći razred osnovne škole (koautori: Alija Džogović, Hodo Katal), Novi Pazar, 2005, str. 1-111. Broj 29- decembar, 2012. 23 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA KULTURA Prikaz zbirke pjesama Derviš, ljubav i grijeh - Saud Kozica Duhovna snaga riječi, bilo da je islamska ili hrišćanska, nije našla poseban odraz u modernoj poeziji. Ipak, nedavna promocija koja je održana u Centru za kulturu u Rožajama ukazala je da je i ova vrsta poezije počela da širi svoje stihovne vidike. Naime, u organizaciji Mirsade Šabotić, prof. kao i Zaima Azemovića, književnika, dana 30. novembra ove godine u Centru za kulturu u Rožajama održana je promocija knjige Derviš, ljubav i grijeh pjesnika Sauda Kozice. Promociji je prisustvovao veliki broj gledalaca a sam program je bio osmišljen kao veče poezije i muzike. Pored autora knjige, koji je dao viđenje svog pjesništva, promotori su bili Mirsada Šabotić, prof. Zaim Azemović, književnik a koloritni sadržaj izražajnim recitalima,zvucima gitare, ljepotom glasa koji je izvirao iz ilahija i sevdalinki, dali su Amra Tahirović, Edis Agić kao i Armin Korać. Kada je Meša Selimović pisao roman Derviš i smrt, radnju je smjestio u prošlosti, ali je motivaciju pronašao u svom vremenu, pa u liku Ahmeda Nurudina prepoznajemo lik njegovog brata Sefkije . Selimovićev Nurudin je duhom prisutan i u zbirci Derviš, ljubav i grijeh kroz raznolike teme i motive. Pjesnik je u ovoj 24 zbirci kroz samoispovijedanje o čudesnom svijetu duhovnosti s jedne strane, a sa druge, o jos čudnijem dunjaluku koji je prepun izazova, uspijeva da rezom srca, isprepletenim religioznošću, prodre u vječite ljudske dileme o smislu postojanja. ,,Pjesnikove riječi su ozbiljne,oblikovane snagom doživljaja i pitanjima – Šta je čovjek? Kako se on suočava sa prolaznošću života? Pjesnik Suad Kozica pjevajući, služi Bogu. Jednostavnost i ljudska toplina su njegovi darovi, iskazani kroz ove stihove, gdje se prepliću i derviš i ljubav i grijeh i bezbroj ljudskih puteva i ljudskih koraka koji vode u tajnovitu beskonačnost jer Derviš zna kad umire čovjek. Mirsada Šabotić i modernog u zbirci. Pročitala sam u biografiji da je naš autor u mladosti pisao poeziju ljubavnog i modernog karaktera i da se kasnije fokusirao na teme koje ukazuju na duhovno i religiozno nadahnuće Iako je samo u nekoliko pjesama prisutan ovaj motiv, ipak, vrijedno je reći i o tome jer su stihovi ovog karaktera dali pjesnički bljesak čitavoj zbirci. Dok su veliki pisci sa južnoslovenskih prostora poput Rakića, Dučića, Šantića pisali o ženi i ljubavi unoseći dozu požude koja se ponekada jednači sa neiskrenošću i vulgarnošću, kod našeg poete ta ljubav i žena dobijaju drugu dimenziju. Kod njega je žena božji rob, Allah joj je dao ljepotu i ona kao takva voljena je i poštovana od strane muškarca. Njegova smrt daleko odjekuje“ (izvod iz recenzije književnika Lazara Božovića) Pitanje je o kakvom dervišu, ljubavi i grijehu je riječ. Naš autor imam i naravno kako norme islama nalažu, apsolutno je posvećen Bogu i prema tome, njegova duša je u svijetlu božije milosti. Nepristajanje lirskog subjekta da se udalji od Boga i da poklekne pred blagodatima ovozemaljskog života je pobjeda nad šejtanom i nad svim onim što unižava čovjeka kao ljudsko biće. Ja ću se ipak u ovom prikazu osvrnuti na motiv žene ,, Miris`o sam jednu ružu, a www.bosnjackenovine.com KULTURA POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo VAMA U DIJASPORI Gdje ste, kud ste, krv majčina zove, Požutjele joj oko očiju bore, Srce brižno sada dane broji, Gdje ste mili, gdje ste sinovi moji. Mirsada Šabotić, Zaim Azemović i Saud Kozica u ruži vidjeh kosu njenu, a to bi Motiv prolaznosti života je moja žena“. dobio dimenziju u ovoj zbirci. Međutim, dok se moderni pi S druge strane, autor sci utapaju u pesimizam, splin i piše i o grešnoj ženi, ali je ne ništavilo, naš poeta je optimista i ponižava onako kako to čini smisao postojanja nalazi u vjeri. Milan Rakić u ,,Iskrenoj pesmi“. Štaviše, on je žali. Vidi je Pjesnici su kroz istoriju kao ljudsko biće koje je ogrezlo književnosti unosili nove poetske u grijesima i kome treba dati duhove, ali su sve njihove pjesme nadu da se povrati i da vjerom djelimično obuhvatale ovaj mou Bogu pronađe spasenje. tiv. Sve je prolazno, i život i nada i čovjek, a samo je Bog vječan . ,, Kakvo je njeno srce, Prema tome, ako je nešto vječno kakva je njena duša onda je ono i prošlo, i sadašnje, i kad je kiše kupaju buduće i ono je univerzalno, a o a vjetrovi oči otvaraju toj univerzalnosti piše Kozica. ------------------------- I meni nje bude žao“ Naš pjesnik je svoju umjetničku, imamsku i ljudsku Naš poeta nikako nije profilaciju sjedinio i dao snagu odstupio od modernog izraza u trajanju lijepoj riječi, a istovrepoeziji. Štaviše, on je taj mod- meno je ukazao na posebnost i erni izraz i proširio unoseći novu snagu ove ove lirske sage koja leksiku tipa zikr, salevat, kabul i svojim poetskim sadržajima sl. Primjenjujući slobodan stih svjedoči da je stvaralac Allahov bez rime, neravnomjeran ra- miljenik, koji služi čovječanstvu spored stihova i strofa, uspijeva kao svjetlost spoznaje dubokih da poput stihovnog neimara životnih istina. da formu zbirci i da na taj način ukaže na slobodu pjesničkog stvaranja koja je dominantna u Mirsada Šabotić, prof. savremenom pjesništvu. Broj 29- decembar, 2012. Tuđino crna što mi dušu slomi, Što razdvoji majku od sina, Što razdvoji sestru od brata, Što razdvoji dušu od tijela, Što učini naša srca nevesela. Sada ste daleko u svijetu tuđine, reklo bi se - imate para ne mora o vama da se brine. Ali prag vaš sada posta pustoš, Vašu djecu sada jede zapad, Gubi vam se i krlja i pleme, Jednog dana neće se poznat vaše sjeme. Rasuti ste po svijetu kao biseri po polju, Ne prateći svoju želju i svoju volju, Žrtve ste nemilog vremena, Klijali ste po tuđini poput bačenog sjemena. Tužno majka na pragu sada sjedi, I vidik joj iz dana u dan blijedi, Šamijom briše suze s tužnog lica, Moli Boga da ne zaboravite ko ste, Da se sjetite svojih predaka, Svojih djedova, grobova i mirisa zavičaja, bisernih proljeća, pašnjaka i rumenih šljivika, da se sjećate svojih predaka i njihovog lika. Mirsada Šabotić, prof. 25 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA KULTURA DOBRI LJUDI SA JAKIM SRCEM Kao što je ranije dogovoreno idemo sa Salihom Omerovićem u Adapazar. Prvu noć noćili smo kod Salihove kćerke Hankije, koja je bila udata u blizini Adapazara. Drugi dan nas preuzima Šaćira Kurtanovića iz Kačara rođak, po imenu Smajo; hadžija kome je sigurno hadžiluk pripsao. Hadži Smajo nas vodi pravo u Nufus dairu (mjesnu kancelariju). Tu nešto zapisaše i odlazimo u policiju, tu predajemo te iseljeničke pasoše i opraštamo se od posljednje Juoslovenske linče karte. Hajdo predajući taj pasoš osjeti na srcu tegobu i reče: O, moj Bože, eto i poslednji moj dokumenat od te moje Jugoslavije, koju sam mnogo voleo, i o njoj lijepe pjesme pjevao, predajem i od danas postajem turski građanin. Da li je tako trebalo da bude ili ne, to sam Bog zna, hajde neka bude sa hairom. Hadži Smajo se toliko zainteresovao za nas, toliko je bio fin i uljudan, i sve je činio da mi budemo zadovoljni. Izlazimo iz policije i idemo na ručak, tamo, u blizini vilajeta. Ulazimo u jedan restoran i hadži Smajo nam govori: Eto, tu su poređana jela i vi bujrum šta vam duša želi uzmite, hoćemo ovako svi zajedno da ručamo. Hadži Smajo je stalno pazio da nekom ne nestane hljeba i ako kome treba još nešto: vode, mlijeka ili što drugo. Često je zapitivao da li nam se jelo 26 Bećir Redžović Bayraktar sviđa, ako ne, on će reći da nam nešto drugo donesu, a sve je bilo ukusno. Hadži Smajo zaslužuje samo iskrene pohvale, ali mi kao djeca kasno smo shvatili da nekim ljudima ne trebaju samo pare, već oni teže da kroz svoj vijek zarade i čistih sevapa, a takav jedan je Hadži Smajo iz Adapazara, porijeklom iz Kačara. Poslije podne išli smo još na dva mjesta i tako je prva runda završena. Sjutra rano vraćamo se za Istanbul, s tim da se iduće sedmice ponovo vratimo i da uzmemo muhadžir ćahate. Kako je bilo i ranije određeno da idemo u Pendik na konak kod Halita Dazdarevića, porijeklom iz Saša. Halit i Selima bili su mnogo zadovoljni što smo im mi bili te večeri gosti. Iduće noći bili smo gosti kod Mustafe Adilova Mujevića iz Balotića. Nikada ne možemo zaboraviti tetki Zeki, suprugi Mustafe Mujevića, kako nas je srdačno ugostila i kako nam je svima pripremila da se dobro istuširamo, a to nam je tih dana bilo mnogo potrebno. Takođe nam je preko noći oprala sav veš i opeglala, pa ga svakom uručila sa velikim zadovoljstvom. Nema više takvih tetki Zeka, jok. Nestalo ih je, ne može današnje vrijeme ni da rodi više ni sličnih www.bosnjackenovine.com KULTURA POLITIKA tetki Zeki. Na večeru su bili pozvani svi Hajdinovići, posjedak je bio veoma dobar, jer su prisutni posečari svi bili pametni i dobro znavani, kako bi se to po našem reklo. Svakog dana ide se na Sirkićiju i pita da li su stvari došle. Zatim tri noći bili smo na konak kod starih komšija Huseijna, Rasima i Haljema Kardovića. Dobijamo poruku od hadži Smaja iz Adapozara da su nam muhadžer ćahati izašli i mi svi drugi dan idemo za Adapazar, gdje nas je čekao hadži Smajo. Pošli smo tamo do jedne kancelarije i uručeni su nam muhadžer ćahati. Hadži Smajo je bio sretan isto koliko i mi, čestita nam prva dokumenta u ovoj, novoj državi ili zemlji. "Bubarećusum vam muhadžer ćahati. To vam je prvo obilježje da ste Turci, a kada dobijete nufuze (lične karte) tada ćete biti pravi Turci, a i to će ako Bog da brzo biti. Sada je za vas važno što ste dobili muhadžer ćahate da možete da radite“. Počinjemo praviti plan koliko platiti hadži Smaju. izgubio je puno vremena pa i čašćavao nas ručkom, večerom, dvije noći smo kod njega spavali, naručevao nam puno puta kahvi i čajeva. Naša majka Džana kaže: "Deco, dobro izračunajte šta je on potrošio i izračunajte još tri jumije (nadnice) otprilike, i pružite mu takođe svi redom ljudsku i prijeteljsku ruku da mu se zafalite i da tražite od njega halaluk, jer je on hadžija i on hoće da mu je sve sa halalom, taki su pravi hadžije“. Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Izračunato, preračunato i donijeta je odluka jedna količina para, koliko je tada to bilo novca Hajdo se ne sjeća. Prilaze Avdulj i Hajdo, obojica zagrle toga staruška i ovako mu se obraćaju: – Hadžija, na sve što si za nas ovih dana učinio mi ti se od srca zahvaljujemo i Allahu, njemu fala, molimo se da ti sevapom plati, a evo ti ovo od nas, veruj nam drugi poklon da ti kupimo mi nećemo umjet’, a kad bi mogli i umjeli kupili bi ti najbolji dar na ovome svijetu“. Hadžija Smajo stade zbunjen i u licu pocrvene. Počeo je da muca: – Kako to? Zašto to? Ada deco moja, ja pod ove stare dane ne radim za pare, a da radim ja bih se sa vama na početku pogodio, a ne ovako. Moji dragi sinovci, ja sam ovo radio da vi pomognem, jer u Kur'anu piše muhadžeru je sevap pomoći. Ja sam sa mojim dunjalučkim radom završio i za pare nikako više ne radim. Ja sam zaradio kroz ovo moje vijeka dosta i svega imam, a ovo što sam vama malo pomogao, to činim za Boži hatar i meni pare nemojte da pružate. Ako sam uspio da vi štogot pomognem, to vi je od mene halal kao majčino mlijeko. Da vi još nešto kažem, ja se s vama nauči sad će mi bez vas neobično biti, vi ste dobra porodica. Mi njemu:"E vala i vi ste dobar čovjek i dobar hadžija". Uporni smo bili i govorili mu: – Slušaj hadžija, bar ovo uzmi i kad pođeš tamo u kahvu, gdje se vi hadžije skupljate i svima po jednu kahvu naruči od nas tvom društvu. Ovo ti od srca halaljujemo i neka vam je halal kao majčino mlijeko. Taj divni čovjek, taj dobri zemljak, prekrasni hadžija se nasmija i reče: – Djeco, ne tjerajte me da se sa vama ubjeđujem. Ne dolazi u obzir da ja jedan groš danas uzmem od vas, ali vjerujte mi da ću cijelom mom društvu u vaše ime naručiti po jednu slatku kahvu. Je li dobro? Mi smo ostali bez riječi. Džana se okrenu i reče: – Djeco, taman čovjek je tako nanijetio i da Bog da, da mu taj nijet bude u kabul. Ponovo Džana: "Deco vidite, dobre stvari i ljudske pomoći ne čine bogati ljudi sa dubokim džepovima, no dobri ljudi sa jakim srcima.” Stali smo bez riječi i svi ćutali razmišljajući: „Bože, dal' i dalje ima toga, kako je nama rahmetli babo govorio, da postoje tako dobri ljudi da bez ikakve fajde čine drugima dobro? Tako bez zadnje fajde i bez zadnjeg interesa poklanjali su potrošeno vrijeme da bi muftačnim pomogli“. Hadži Smajo hvala ti, hvala ti, hvala ti i opet ti hvala, Allah njemu hvala, neka te daruje Njegovim darom. Bećir Redžović Bayraktar 27 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo KULTURA POLITIKA BACI DOBRO U MORE NEGDJE ĆE ISPLIVATI Ejup Balota (Mehović) rođen 25.03.1956.godine u selu Neguš, kod Rožaja. Prvi i drugi razred završio u Besniku,a ostatak osnovne škole je završio u Skoplju (O.Š. “Cvetan Dimov”). 1969. godine sa svojom porodicom preselio se u İstanbul, gdje završava srednju školu (Samalcilar lisesi Bajram paša). Policijsku školu završio je u Ankari 1979. godine i kao službenik obezbjeđenja radio je tehničkoj službi policije 21 godinu.1987 – 1990. radio u Parizu, uTurskoj ambasadi. 1995-1996.godine, radio je kao službenik objezbeđenja i prevodilac u Bosni i Hecegovini. Od 1998.godine je u penziji, a u svom gradu (Gaziantep, blizu Sirije) je prepoznat kao majstor šaha. Dok je njena nana spremala doručak u svom ljetnjem stanu, mala devojčica Fahrija igrala se i brala cvijeće iza stana. Ubrzo potom, čula je kako nako iza šipuraka ječi. Pogledala je u tom pravcu i vidjela iza jednog šipurka čoveka sa šeširom na glavi. Fahriju je u tim mladim godina nekako bilo strah od tog šešira i tada je ona mislila da šešir samo Srbi nose. Uplašena od te kape, koju nikada u životu nije voljela, pobjegla je u stan kod svoje majke. U stanu se sakrila iza sanduka, na kojem su bile poređane haljine. Majki je ispričala da neko ječi tamo iza šipuraka i da je za drugim šipurkom stojao čovek sa šeširom. Fahrina majka Naza Redžović odmah je izašla i pogledala šta se tamo dešava. Naza je čula da neko ječi i videla je jednog čoveka sa tim “popularnim” šeširom. Dobro je zavila svoje lice, da je ne bi vidio taj strnac, i otišla u pravcu gde je ječala ta mlada rodilja koja je već bila na porođaju. Uzela je 28 ženu pod ruku i uputila se prema stanu, a tom čoveku rekla da on tu čeka, jer on ne može biti prisutan porođaju. Rekla mu je: “Ja ću oporoditi ovu mladu rodilju, Vi budite bez brige.” Uvela je tu ženu u svoj stan, odmah joj postavila (prostirla) dušek od vune i “zalegla je”. Šta je za porođaj bilo potrebno, odmah je pripremila. Fahrina majka, Naza, bila je vrijedna i znavana žena. Za kratko vrijeme Naza je obavila porođaj mladoj ženi. Rodilo se muško dijete, Naza mu seče pupak i sve ostale potrebe higijenski opšljava. Novoj rodilji skuvala je jednu supu(čorbu) i još nešto za jelo. Nova rodilja se brzo oporavila, jer joj je Naza sve što je bilo moguće uradila. U tom periodu žene su se najčešće porađale u svojim kućama. Nekoliko sati je ležala nova rodilja uz dobar i prijateljski razgovor, a na kraju je zatražila odobrenje da ponovo krene na put. Rodilja je putovala sa svojim amidžom za Rožaje. Rađanje deteta se desilo ranije nego što su računali. Mala Fahrija je gledala je sve što se dešavalo u njihovom stanu. Videla je kako se u njenoj kući rađa jedno malo, lijepo detence. Kako ga je njena majka povijala u neki bez, pa zamoli majku da joj malo “dade to dijete, da ga ona nosi”. Nije tada znala mala Fahrija da će to novorođenče poslije četrdeset godina njoj da spasi život od premrzanja. Kada je došlo vrijeme rastanka, Majka malog sinčića nekoliko puta se zahvaljivala mojoj bijači Nazi za gostoprimstvo, za učinjeno dobro i za spašavanje dva života, majke i bebe. Naza je na rastanku mladoj ženi rekla da je svoko dužan da pomogne i učini takvo dobro, podvlačeći da to nije veliko dobro i junaštvo već normalna stvar i da je svaki čovek na ovome dunjaluku obavezan da čini takva dobra. Na rastanku, rodilja je rekla da će to dobro do vijeka pamtiti i da će svakom o tom dobru pričati. Rodilja ustaje, uzima novorođenu www.bosnjackenovine.com KULTURA POLITIKA bebu u svoje naruče,milovala je i gledala svojim krupnim crnom očima. Bila je prezadovoljna uslugama koje je doživjela u toj lijepoj muslimanskoj kući. U kući su došla dva gosta, a iz kuće otišla tri prema Rožajama. Poslije četrdeset godina, Fahrija je odrasla, udala se, obrodila šestoro djece. Rano je ostala udovica. Sa djecom se naseljava u Skoplje, Makedoniju. Bila je radna, vrijedna i snažna, pa je sa svojim naistarim sinom Salihom uspela da iznjivi i da školuje svoju decu. Rešava da se sa svojom porodicom odseli za Tursku. Godine 1968. Fahrija je morala u zimsko doba da ide u svoj zavičaj da uzme potrebna dokumenta da bi mogla da dobije otpus iz državljanstva. Otišla je sama u svoje rodno mesto, uzela papire i pošla kod svog brata u Sebečevo, da se sa njim i njegovom porodicom vidi. Odatle izlazi na put koji vodi prema Raški. Odjednom je nastala velika oluja, snijeg, magla, ništa se pred oko nije vidjelo. Očekivanog autobusa nije bilo. Dugo je čekala da dođe autobus dok je hladnoća sve više stezalala njeno tijelo. Uz drhtanje je stizao i dremež. Znala je ona da je to znak da je stiže mraz. U momentu velike teškoće i muke, malo podalje ukazivala se neka slaba svjetlost kola, koja su se približavala. Prikupljajući svu snagu digla je ruku prema kamijonu, koji joj je polako prilazio. Kamion staje i Fahrija ulazi u kabinu uz veliki napor, jer su joj se ruke već ukočile od “studa”. Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Mladi vozač začuđeno je upitao: “Boža ženo, odakle si? Od kuda dolaziš i kud ideš na ovu molavu mećavu i oluju? Vidiš li da si se već smrzla i lako si mogla umrijeti na ovoj cesti. Koja te je nevolja nagnala?” Fahrija se malo ugrijala, došla sebi i ispričala vozaču svoje obaveze. Kazala je, da je rođena u selu Biševu, a da živi u Skoplju. Vozaču je bilo interesantno kad je čuo za Biševo selo, jer je i on rođen tamo. Šta mislite ko je bio taj vozač? To je bila baš ona beba rodjena u stanu Fahrije Redžović. Nakon što su se dobro razumeli, vozač je bio zaprepašćen i dugo nije mogao ni riječi da pregovori, jer je shvatio da je spasio život devojčici koja je bila kćerka Naze Redžović, koja je spasila život njegove majke i njega. Baci dobro u more, tebi će se poslije četrdeset godina vratiti!!! Kuća vozača bila je negdje uz put, kojim su oni sada putovali i vozač predloži Fahriji: “Slušajte, ja bih htio da zajedno pođemo mojoj kući i da vas upoznam sa majkom, koja uvek o Vašoj majci i njenoj dobroti svakom priča. “ Fahrija je sa zadovoljsvom primila predlog. Pošli su zajedno kod kuće vozača. Srete ih majka vozača. Vozač upita majku: Majko, vidi ovu ženu… da li je imalo poznaješ?” Majka vozača je pogleda začuđeno… Ženu muslimanku, zabrađenu, otkud da je ona poznaje. Sin joj ispriča ko je i kako su se pronašli. Žena je vraćala u mislima dešavanja onog dana, kad je rodila sina u kući žene, koja joj je sada gost i stoji pred njom. Sjetila se te male djevojčice, koja je bežala od šešira. Odjednom je ispustila snažno glas, plačno govoreći: “Ada, ja sam Vas tražila sto puta i u Sebećevo poručivala da vidim Vašu majku, a mog spasioca Nazu. Izgrlila je i izljubila Fahriju, ugostila je što je bilo moguće tada. Fahrija nije imala vremena da ostane na konak, zato su je ta majka i ta sin ispratili do vozne stanice Raška. Oboje su Fahriji na rastanku ovako govorili: “Sada znaš gde imaš drugu majku i drugog brata, uvek kada budeš prolazila prema Rožajama kod nas svrati, molimo te.” Vozač nije zaboravio da uzme adresu Fahrinu. Fahrija je prodala kuću u Skoplju i odselila za Tursku 1969.godine. Poslije godinu dana u Turskoj je došao pobratim Fahrijinog sina Saljiha i ispričao je kako je jedan vozač sa punim kamionom drva pitao za Fahriju i kada je čuo da je ona odselila za Tursku bilo mu je jako žao. Kad got mi padne na pamet ova priča, razmišljam o Bosni i situaciji u kojoj su se našli Bošnjaci, koji su nedavno ni krivi ni dužni stradali. Zbog čega ratovi? Zbog čega ubijanja, zar ovaj dunja nije dosta širok za sve? Zar su toliko jeftini ljudski životi, Bože moj? Ejup Balota (Mehović) 29 BOŠNJAČKENOVINE KULTURA POLITIKA Informativno javno glasilo VIŠA MATEMATIKA Po odsluženju vojnog roka, vrativši se u svoje Mehmedagiće, predgrađe grada Ključa, Mrki, koji je dobio taj nadimak zato što je bio tamne puti, počeo se baviti rezanjem drva. Na to ga je primorao njegov otac, kako bi i on doprinosio kućnom budžetu. U početku su njih dvojica radili skupa. Otac je držao drva, dok ih je Mrki rezao motorkom. Tako su obojica zarađivali. Jednog ljetnog dana, komšija Rešid, vedar i dobronamjeran čovjek, uvijek spreman za šalu, čuvši svog ćuku Skipija kako laje, izađe u avliju i ugleda Mrkog kako prolazi ulicom više kuće, te ga upita: - Komšo, bi li mogao da mi izrežeš deset kubika drva? -Ne bi' - kratko odgovori Mrki, ne obrazlažući ništa i nastavljajući hod. -Zašto? – upita komšija. -Stari mi je bolestan - procijedi. -Kakve veze ima tvoj stari? Je li ti režeš drva ili on? - upita komšija. -Kako nema veze, pa on drži drva, dok ih ja režem! - reče Mrki, skoro ljutito. -Pa, ja bih držao drva - viknu komšija. -Ako ćeš ti držati, mogu odmah, nema nikakvih problema. Odoh ja po motorku – uzvrati Mrki pomirljivo. -Uh! - reče Rešid sebi u njedra, gledajući Mrkog kako odlazi niz cestu. Mrki je ubrzo stigao i drva su uredno izrezana. Komšija predloži da sjednu pod grožđe u hlad, popiju piće i kahvu, te regulišu isplatu za završeni posao. Zineta, Rešidova supruga, poznata kao jako vrijedna, lijepa žena i vrsna krojačica divnog glasa, začas ih posluži ibrikom kahve i hladnim šerbetom, pjevušeći. Kad popiše piće, sklanjajući opala 30 zrna grožđa sa mušeme, komšija upita: -E, Mrki, koliko treba da platim za ovaj tvoj rad danas? Mrki se namršti i uozbilji, kao Tesla kad izmišlja naizmjeničnu struju, pa othuknu. Naime, Mrki nikad nije volio matematiku. Najteži dio posla, kad je u pitanju rezanje drva, bilo je računanje iznosa novca kojeg treba naplatiti od osobe kojoj je radio. To je za njega bila, kako je i sam nekad govorio, viša matematika. Tako je bilo i tada. Mrki poče... -Ja režem pet dinara po metru, deset metara iznosi pedeset dinara. Moj otac drži... -Šta tvoj otac, pa ja sam držao drva - prekide ga komšija Rešid. -Nemoj me prekidati dok računam, tako ti Boga. Pusti me da završim računanje, pa onda, ako nešto ne bude u redu, kaži, a ne ovako da mi upadaš u riječ. Ih, što ovo ne volim! - ljutito izbifla Mrki. -U redu, izvini. Nastavi ti – komšija će kratko. -Ja režem pet dinara po metru, deset metara iznosi pedeset dinara. Moj otac drži dva dinara po metru, deset metara iznosi dvadeset dinara. Pedeset i dvadeset je sedamdeset. Pošto je stari bolestan, naplaćujem ti samo rezanje, pet dinara po metru, deset metara iznosi pedeset dinara - odahnu Mrki i obrisa znoj sa čela. -E, čekaj Mrki, a gdje je tu moj rad? Ima li moj rad cijenu? krajnje ozbiljno upita komšija, želeći da se malo našali s njim. -Izvini. Ima, kako nema?! zamišljeno i nesigurno reče Mrki, dodavši brzo: -A, koliko ti naplaćuješ držanje drva po metru? -Pošto ti određuješ cijenu Velid Bajramović svog rada, red je da i ja odredim cijenu svog - reče komšija Rešid. -Naravno – složi se Mrki , iščekujući njegovu cifru. -Ja držim sedam dinara po metru - izgovori hladnokrvno komšija. -Stani, stani, stani - reče Mrki. -Polahko, sad ću ja to preračunati - dodade. -E, ovako - započe on iznova. -Ja režem pet dinara po metru, deset metara iznosi pedeset dinara. Moj otac drži dva dinara po metru, deset metara iznosi dvadeset dinara. Pedeset i dvadeset je sedamdeset. Pošto je stari bolestan, naplaćujem ti samo pet dinara po metru, deset metara iznosi pedeset dinara. Ti držiš sedam dinara po metru, deset metara iznosi sedamdeset dinara. U redu je! – skontavši rezultat, završi Mrki, dok je njegovo lice odavalo zadovoljstvo što je stigao do kraja računice. -Ja tebi trebam doplatiti još dvadeset dinara! - zaključi Mrki. -Ma, šalio sam se - uz glasan i zarazan smijeh reče komšija. -Evo, Mrki, tvojih zarađenih pedeset diwww.bosnjackenovine.com KULTURA POLITIKA nara - dodade, pružajući mu novac. Sav zbunjen, Mrki uze novac i kao za sebe promrmlja: - Ne vidim tu ništa smiješno. Račun je tačan. Ja režem pet metara po dinaru, deset dinara iznosi pedeset metara. Na putu prema kući, drugi BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo komšija ga upita: -Možeš li i meni izrezati nekoliko kubika drva danas? - Mogu, samo mi reci koliko ti naplaćuješ držanje drva po kubiku, da vidim hoće li mi se isplatiti. Kad se dogovoriše, Mrki nastavi putem. -U redu je – pomisli - ja sam vrije- dan čovjek. Samo još da usavršim računanje, pa ću se jako obogatiti... inšAllah. Velid Bajramović Na Ibru ćuprija Sa Bosfora sunce zasijalo Radetinu selo obasjalo kažu da se sultan probudio, te sagradio što je nekad htio. Sastaše se dobrotvori pravi te o dobru odlučiše, da nam svima bude bolje most na Ibru sagradiše. Čekali smo godinama i kucali na sva vrata, niko glavu ne okrenu očigledno iz inata. Ova grupa dobrotvora spisak njih je malo veći, ostaće im vječna slava dok će Ibar voda teći. Ibar vodo, rijeko brza, mi svi znamo gdje izvireš vjekovima stalno žuriš pravo kaži gdje uvireš? Sve su rijeke ženskog roda a ti muško ime nosiš, dal sa svojom bistrom vodom al s imenom se ponosiš. Koliko si ti trupaca na leđima svojim prenio u najteže naše doba prevozno si sredstvo bio. Broj 29- decembar, 2012. Ibar vodo, brzog toka teci tiho nemoj kao prije, nemoj valjat drvlje i kamenje sačuvaj nam nad sobom ćuprije. Osta Ibar vječno teći uli ime u Moravu ono muško što imade okači ga o vrbovu granu. Tiho teci niz kanjone i skokove duž korita sa ponosom teci vodo plava, nosiš ime Ibra barjaktara. Kada dođeš u ravnine zalij polja vodom plavom, a kad stigneš u Kraljevo udrži se sa Moravom. Ibar vodo što stijene umivaš kad bi nama ti htjela kazati kad potopi Ibra barjaktara pravo kaži gdje mu kosti skrivaš. Toponimi tvojega korita svjedoci su svega što te pitah, Zejnepina i Avdina vira kaži gdje si im kosti ukrila. Ibar vodo, vječno teci još nešto ti želim reći, ti izvireš pod Hajlom gdje se gnjezdi bijela vila, tebe čuva dova šejh Muhameda te krvava nikad nijesi bila. Esad Šutković 31 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA KULTURA „Dvije strane Crne Gore“ UNICEF (United Nations International Children's Emergency Fund), organizacija koja se bavi zaštitom prava djeteta, posljednjih 10 godina širom svijeta, realizuje projekat pod nazivom The One Minute Junior. Projekat se odnosi na snimanje kratkometražnih filmova i ima za cilj da mlade ljude učine društveno odgovornim, obrađujući važne socijalne i ekonomske teme u društvu. U realizaciji ovog projekta u Crnoj Gori za ovu godinu učestvovali su i omladinci iz Rožaja. Naime, učesnici su imali zadatak da osmisle, a potom i snime jednominutne filmove na temu „Siromaštvo i socijalna inkluzija“, a u okviru projekta „Siromastvo djece u Crnoj Gori“. Tokom petodnevnog seminara održanog u martu mjesecu u Kolašinu, učesnici su imali časove na kojima su učili kako da koriste kameru i drugu opremu neophodnu za snimanje, koju su kasnije koristili za snimanje svojih filmova. Od 20 omladinaca, jedna je bila i Maida Kurtagić, sedamnaestogodišnjakinja iz Rožaja koja je snimila film pod nazivom „Dvije strane Crne Gore“. U oktobru mjesecu ove go- 32 Maida Kurtagić dine, UNICEF je izvrsio selekciju najboljih filmova na internacionalnom nivou. Ovom prilikom su izabrani filmovi svrstani u tri kategorije. Film Maide Kurtagić „Dvije strane Crne Gore“ usao je u krug od pet najboljih filmova u kategoriji „Minut slobode“ („One minut of Freedom“). Tada je Crna Gora dobila svog prvog predstavnika na ovom takmicenju. Kao nagradu za ovakav uspjeh, nominovani su imali priliku da pohađaju napredne časove (Masters Classes) iz oblasti produkcije dokumentarnog filma, odrzane u Amsterdamu, Holandija. Tom prilikom su okupljeni omladinci iz različitih djelova svijeta: Jermenija, Rumunija, SAD, Indija, Azerbejdzan, Montenegro i Kiribati, imali privilegije da rade sa najvećim stručnjacima iz oblasti filma. Maida je u Amsterdamu snimila jos jedan dokuumentarni film, a film „Dvije strane Crne Gore“ imala je priliku da pogleda i holandska publika u okviru Medjunarodnog festivala dokumentarnog filma (IDFFA). Denisa Kurtagić www.bosnjackenovine.com POLITIKA GLAS IZ TURSKE BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Promocija knjige “Šahovići 1924 – Kad su vakat kaljali insani” u Istanbolu 26.11.2012.godine u Istanbulu je promovisana knjiga velikog crnogorskog historiča gospodina Šerba Rastodera, pred punom salom salona Koç u organizaciji Bosna Sandžak udruženja. Stihove iz kapitalnog djela čitala je Šerbova supruga, gospođa Jasmina Rastoder, dok su se skupu obratili Novak Adžić i gospodine Refik Akova. Promociju je otvorio potpredsjednik Udruženja Hilmi Erdem (Hilmo Murić) koji je pozdravljajući (selameći) goste pokrenuo par pitanja iz perspektive ljudi koji su napustili Crnu Goru, ali još uvijek Sandžak nose u duši i iznio nekoliko bitnih konstatacija: Već 300 godina unazad nijedna generacija Bošnjaka na Balkanu nije mogla živjeti bez straha, jer je stalno bila pred nekim vi- Broj 29- decembar, 2012. dovima prognanstva i maltretiranja, čega je direktna posljedica ovoliki broj raseljenih Bošnjaka svuda po svijetu. Obzirom da su u prošlosti muslimane oslovljavali Turcima, knjiga Šerba Rastodera je historija Bošnjaka, a ujedno i historija Turaka, koji su živjeli na teritoriji stare Jugoslavije. Istakao je i potrebu da se što više bošnjačkih autora uključi u stvaranje zajedničke historije, kako naša djeca ne bi, kao do sada, učila pogrešnu historiju, gdje smo predstavljeni kao izdajice i neprijatelji sadašnje Crne Gore. “Osmanlije su na prostoru Balkana bile 5 vjekova, pa se opet sačuvao jezik, kultura i običaji domicilnog stanovništva, ne smijem ni da zamislim šta bi se desilo sa tom teritorijom da je njom upravljao neki drugi narod”, naglasio je Erdem. “Polovinom marta mjeseca ove godine smo održali dragocjen sastanak sa carnogorskim Premijerom Igorom Lukšićem u Turskoj, na kojem smo kao ljubitelji i prijetelji naše bivše domovine izrazili neke važne činjenice i naše želje. Jedna od izanijetih tema je bila i večerašnja tema, kao i otkrivanje zločina i pravilna-realna suđenja zločincima. Da bi se ukinula ili smajnila mržnja i da bi se stvorila toplina odnosa naroda, kako u svojoj državi tako i sa nama i drugim zemljama, potrebno je prvenstveno da se ukloni proučavanje neke iskrivljene historije; kao primer proučavanja Gorskog vijenca u osnovnim školama gde uče pretežno Bošnjačka deca, jer je to knjiga koja stvara nacional- 33 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo nu i vjersku netrpeljivost vrijeđajući tadašnje Turke, današnje Bosnjake. Smatram da u nijednoj zemlji nema tolikog ponižavanja jednog naroda, koji čini više od petnajest posto ukupnog stanovništva”, nagovijstio je Erdem. Historičar Šerbo Rastoder je govorio o motivima za pisanje knjige i o svom radu koji je trajao dugih 20 godina, jer je sakupljao relevantne podatke, potkrijepljene činjenicama i viđenjima ljudi različitih nacionalnih pripadnosti. Ovom knjigom je otvorio vrata istini koja uvijek izadje na vidjelo. Pročitao je i svoj tekst “Ima li ovdje Turaka” kojim je prikupio simpatije prisutnih. Novak Adžić je govorio o pravnim osnovama po kojim se s punim pravom zločin u Šahovićima može nazvati genocidom, jer je postojala i namjera uništenja stanovništva druge nacionalne pripadnosti tj, druge vjeroispovijsti, ali je Crnogorce ogradio od tog zločina, nagovještavajući da je zločin počinjen od strane Srba. Poslije čega mu je neko od prisutnih gostiju postavio pitanje: “Ko sada živi na tom prostoru?” Njegov odgovor je bio:” Crnogorci”. Prisutni su ostali zbunjeni, jer zvuči nevjerovatno da jedan narod potpuno opustoši jedan prostor i narod koji je živio na njemu, a da pritom dozvoli nekom drugom narodu da ga naseli. Gospodin Refik Akova je govorio o uslovima u kojima je bila Turska, dok je pružala podršku Bošnjacima koji si zbog nasilja napuštali svoju domovinu, pa je približio prisutnima sliku tadašnje zbilje i preko granica Balkana. Nakon govora musafira, ostavljen je i prostor za pitanja prisutnih, pa je gospodin Salih Akgül vlasnik Salkano bisiklet, postavio pitanje o inicijativi za vraćanje prvobitnog imena Šahovićima i ponudio se da lično finansira jedno okupljanje na 34 tom prostoru, na kome bi bili prisutni potomci raseljenih Bošnjaka. Takva inicijativa će vjerovatno morati još dugo da čeka, jer pojedini Crnogorci uglavnom samo teoretski prihvataju da je genocid počinjen, ali čekaju da “zrene” vrijeme da se učini nešto po pitanju sudske i vlasničko-pravne regulative, kojom bi se obeštetili potomci porodica koje su ranije živjele na toj teritoriji. Rastoder u predgovoru knjige ističe da je vrijeme da ćutanjem o zločinu odbijamo da budemo saučesnici, te da je uvjeren da se ,,svaka 'priča' bez obzira na to koliko bila opora, teška, mučna i destruktivna, mora ispričati na naučno prihvatljiv način''. A podaci i govore: Pokolj u Šahovićima (današnje Tomaševo) je bio najveći zločin nad muslimanima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS. Događaj se zbio između 9 i10. novembra 1924. godine. Prethodno su, 7. novembra 1924. godine, crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika kolašinskog okruga. Za ubistvo Boškovića lažno je optužen komita Jusuf Mehonjić, koji se nije ni nalazio na tom području. Tokom sahrane Boška Boškovića donijeta je odluka o ,,osveti". Noću između 9 i10. novembra krenulo je oko 2000 ,,osvetnika" na muslimanska sela u Šahovićima i Pavinom Polju, koja su, dva dana ranije, razoružale tadašnje vlasti. Vlasti su pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi. Međutim, 28 talaca je ubijeno, dok su ostali uspjeli da se otkupe. Dijete od 13 godina je spasio jedan pravoslavac, koji zbog ovog čina umalo nije doživio sudbinu ubijenih. Prema podacima načelnika pljevaljskog okruga, ubijeno je oko 120 muslimana i zapaljeno oko 45 kuća, dok Milovan Đilas navodi da je pobijeno preko 350 ljudi, izvršena brojna silovanja, kuće su popaljene i POLITIKA GLAS IZ TURSKE opljačkane. Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok reis-ul-ulema Džemaludin Čaušević navodi cifru od preko hiljadu djece, žena i ljudi. Slična sudbina je bila namijenjena i muslimanima Bijelog Polja, koji su, navodno radi zaštite, trebali biti prebačeni preko Šahovića, ali ih je spasio jedan srpski oficir koji je otkrio zavjeru. Pokolj u Šahovićima je uzrokovao skoro potpuno iseljavanje tamošnjeg stanovništva, najvećim dijelom u Tursku, mada se dio njih naselio u Pljevlja, Sarajevo i istočnu Bosnu. U tadašnju opštinu Gornji Rahić, srez Brčko, naselilo se 140 porodica sa oko 4000 članova. Danas potomci prognanih žive u selu Islamovac u opštini Brčko (BiH). Prema popisu iz 1921. (dakle prije pokolja) na tom području je živjelo 2.755 muslimana (1.559 u Pavinom Polju i 1.195 u Šahovićima). Poslije pokolja ostalo je da živi nekoliko muslimanskih domaćinstava od kojih je dio njih prešao u pravoslavlje. Prvi o ovom zločinu je progovorio Milovan Đilas. On u autobiografskom djelu Besudna zemlja ovako opisuje zločin u Šahovićima : ,,Nikada nije bilo takvog pohoda, niti je iko mogao i pomisliti da se takvo što nataložilo u onome što se zove – narodna duša. Pljačka od 1918. godine bila je nevina igra prema ovome. Čak se i većina učesnika iz tog pohoda stidjela onoga što se dogodilo i što su učinili''. Đilas dalje navodi da je čitav zločin zataškan te da je ,,sve ispalo sprdnja s pravdom''. Rastoder je u knjizi, na preko 500 strana, sakupio sva dostupna dokumenta iz tog perioda, opise kako je zločin propraćen u literaturi i tadašnjoj štampi, rijetke osvrte istoričara i publicista na ovaj događaj, podatke o izbjeglicama i sjećanja potomaka. Mirela Avdić www.bosnjackenovine.com POLITIKA GLAS IZ TURSKE BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo SINIRLARDA YAŞAMAK Azınlık deyince akla hep nicelik anlamı gelir. Yani miktar olarak az olma. Ama aslında miktar olarak az olsa da etkin olabilmek önemli olanı. Boşnaklar yeryüzünde yaşadıkları her coğrafyada çalışkanlıkları, dürüstlükleri, bağlılıkları ve sadakatleri ile “etkin” olmayı başarabilmişlerdir. (Belki birlikte hareket etme konusunda biraz daha fazla çaba sarf etmemiz gerektiği konusunda dürüst ve samimi bir itiraf yapılabilir bu noktada) Yine de Ister Amerika’da, Almanya’da ister Türkiye’de olsun çoğu zaman sıfırdan başlayıp o etkin “mücadele ruhu” ile kısa sürede hayatlarını inşa edebilmeyi başarabilmişlerdir. Benim için mücadele ruhu ile hareket etmenin en güzel örneği rahmetli dedem Mujo’dur. (Asıl ismi Mustafa Mujevic ama herkes onu Mujo diye bilir.) Onu tanıyanlar siyah kasketi, elinden düşürmediği sigarası, kahvede hararetli hararetli konuşurken işaret parmağını masanın kenarına vurması ile hatırlarlar hep. Bir de üst gövdesinin ve başının önde yürüyüşü ile şüphesiz. Dağlık, tepelik yokuşları çıkarken, sanki bir de rüzgara fırtınaya direnircesine sebatla yürüyüşüdür bu daha çocukluk yaşlarında edindiği. Henüz 1012 yaşlarındayken İkinci Dünya Savaşı’nın ardından meydana gelen kıtlık yıllarına tanık olmuş. Bu dönemde insanların elinde ekmek / katık yapacak hiçbir türlü un kalmazmış. Bizimkiler, o dönemde köylü kadınların, bir tane ekmek yapabilmek için elde avuçta kalan 4-5 çeşit unu birleştirdiklerini anlatırlar. “Yok”tan anlamayan ve açlıktan ağlayan küçük çocuklarına yedirebilmek için. 40’lı yılların sonlarına ve hatta 50’li senelerin Broj 29- decembar, 2012. başlarına kadar devam eden bu kıtlık dönemi boyunca Mujo dedem kah at üstünde ama çoğu zaman da yaya olarak yüzlerce kilometrelik yolu ormanlık ve dağlık alanlardan geçerek yürürmüş. Bir çuval un alabilmek için. Sırtlarında 50kiloluk çuvalları taşırlarmış onca yolu gerisingeri. Üstelik bu çuvalın sadece ufak bir kısmını ailelerine saklar çoğunu satarlarmış. Biraz para kazanabilmek için. Böylece gidip daha çok un ya da ihtiyaçları olan başka şeyleri satın alabilirlermiş. Balotice’den Novi Pazar’a, Tutin’e, Rozdaje’ye, ve hatta Kosova – Peç şehrine defalarca yürürlermiş bu yolları. En çok da geceleri ormanlık alanlardan yürürlermiş, sınır kapılarındaki gümrük görevlilerine ya da ormanlık alanlarda devriye gezen askerlere yakalanmamak için. Çünkü Ordu’da da kıtlık varmış ve askerler köylülerin erzaklarına ya da unlarına el koyabiliyorlarmış. 50’li senelerin başında ise ekonomi biraz canlanmaya başlamış ve Mujo dedem yine Balotice’den kalkıp onca kilometre yolu ormanlık ve dağlık alanlardan geçerek bu sefer Karadağ’ın başkenti olan Podgorica yakınlarına çalışmaya gidermiş. Ormandaki ağaçları keserlermiş. Bir anlamda kerestecilik yaparlarmış yani. Bu şekilde 60’lı yılara kadar çalışmışlar. Sonra bir başka sınırdan geçerek Türkiye’ye göç hikayeleri başlamış. Hep daha iyi, daha huzurlu bir yaşam için. Türkiye’ye geldikten sonra da durmamış dedem. Yine rızkının peşinde sınır kapılarında bu sefer ise Italya’nın Slovenya sınırında Trieste (TIRST) şehrinde görüyoruz dedemi. Her hafta kot pantolon (jeans) pazarı kurulurmuş. Tabii sosyalist rejimle yürütülen Yugoslavya Cumhuriyeti’nde markalı kot pantolonları görmek mümkün değildir. Keza Türkiye’de de henüz kot giysi üretimi yok. İşte bu yüzden o dönemde Yugoslavya’nın bütün eyaletlerinden yüzlerce insan o pazara gidip kot giyisiler alırlarmış ve çoğu zaman bunları satarlarmış. Tabii ki yine sınır kapılarındaki gümrük memurlarına yakalanmadan sınırdan geçirebildikleri kadarını. Italyanlara kot kumaşı satmak üzere bir iş seyehatinde yolumuz tesadüfen bu sınır şehrinden geçti. Italya’daki temsilcimiz şehrin tabelasını göstererek başladı anlatmaya “Berlin Duvar’ı yıkılana kadar her hafta bu şehirde Pazar kurulur ve bütün Balkanlar’dan özellikle de Eski Sosyalist Yugoslavya Cumhuriyeti’nden pek çok insan kot giyiseler almaya buraya gelirlermiş. Bu Sosyalist Rejimin yıkıldığını da gösteren Berlin Duvar’ı yıkılana kadar devam etmiştir” Dedemlerden Tırst olarak dinlediğim İtalya şehri işte o anda Italyan temsilcimizin bahsettiği Trieste şehriydi. Dünya ufak, hayat tuhaf diye geçirmiştim aklımdan. Bir zamanlar kot giysi almaya gelen dedem ve bu ülkeye şimdi bu giysinin hammaddesini satan torunu. Çocuklarının ve gelecek nesillerin hep daha iyi şartlarda yaşamaları için hayatlarını mücadele içinde geçirmiş olan butün dedelerimize çok şey borçluyuz aslında. Hepsinin mekanları cennet olsun inşallah. Umarım onların bizler için yaptıklarına yine aynı mücadele ruhu ile daha çok şey ekleyip bizden sonraki nesillere çok daha iyi şeyler bırakabiliriz. Sevgi ve saygılarımla, Meral Mujevic Balota 35 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA GLAS IZ TURSKE Balkan Dilleri Seçmeli Ders Olmalý 1969 Ýstanbul dođumluyum. Rahmetli annem ve babam evimizde Boţnakça konuţurlardý. 1964 Yýlýnda göç etmiţlerdi Sancak Bölgesi'nden Ýstanbul'a. Özellikle biz Boţnakça'yý öđrenelim diye onlar Türkçe'yi öđrenmek yerine bize ana dilimizi öđretmeye çalýţtýlar. Boţnakça'yý yeni nesle öđretmek istemeleri ile bir nevi kültür elçiliđi yaptýklarý için onlarý ţükranla ve rahmet ile anýyorum.. Bu günlerde "Balkan Dünyasý" adlý bir televizyon programý çekiyoruz. Sarajevo'dan baţladýk ve Sancak Bölgesi baţta olmak üzere Balkanlar'ýn tamamýný tanýtmaya çalýţacađýz, imkanlarýmýz el verdiđi müddetçe. Programýn içerisinde "Balkan Yemek Kültürü" ve"Balkan Folklor Oyunlarý" bölümlerimiz de olacak. Programý sadece tarihi yerleri göstermekle býrakmayýp ayný zamanda Balkan kültürünü de yerinde gösterip tanýtmaya çalýţacađýz. Tabii ki tüm bunlar bize belirli maliyetler dođuracak. Umarýz ki finans konusunda bize destek verecek kiţiler olur da bu düţündüđümüz formattaki programý maddi sýkýntý çekmeden, kendimizi iţimize ver- 36 erek en iyi bir ţekilde hazýrlar ve sunarýz. Ýlk yaptýđýmýz çekimlerde bazý teknik sorunlar yaţandý. Bizim düţündüđümüz formattaki kurgu ve montajý çalýţtýđýmýz kanalda yaptýramadýk. Eksiklerimizi tespit ettik ve programa yeni bölümler de katarak kültürel anlamda zenginlik kazandýrýp sizlerin beđenisine daha çok layýk olmaya çalýţacađýz. Balkan Dünyasý adlý programý Mirsada Rozajac adlý Sarajevo'da yaţayan arkadaţýmýzla birlikte hazýrlayýp sunuyoruz. Bize rehberlik de yapýp Bosna'nýn nerelerini göstermemiz gerektiđini söylüyor. Sunumlarý genellikle ben yaptýđým için, Türkiye'de anne ve babalarýmýzdan öđrendiđimiz Boţnakça'mýzýn ne kadar yetersiz olduđunun farkýna gayet iyi bir ţekilde vardým. Özellikle teknik terimleri anlamakta oldukça zorlandým. Bu yüzdendir benim haykýrýţým. Ki ben 1969 dođumluyum ve ţimdiki öđrenci jenerasyonun bir üst sýnýfýndayým. Yeni nesil maalesef Boţnakça'yý hiç konuţamýyor. 30-40 yýl Sonra Boţnakça konuţmayý bilen kaç kiţi kalacak zannediyorsunuz? Peki bir dil erozyona uđradýđýnda ardýndan o kül- türe ait kalýntý dahi bulmanýn ne kadar zor olacađý hakkýnda bir bilginiz var mý? Yazýlarýmý takip eden hem Türk hem de Boţnak çevrem var. Türk arkadaţlarým beni kültürü için bir ţeyler yapmaya çalýţan birisi olarak görüyor. Çünkü gerek yazýlarýmda, gerek ise yaptýđým iţlerde tamamen kültürel faliyetlerde bulunuyorum. Ancak Boţnaklarýn bir kesimi neden ise konu Boţnakça eđitimine geldiđinde beni etnik ayýrýmcýlýk yapmakla suçluyorlar. Dernek Baţkanlarýmýz, Federasyon Baţkanlarýmýz, en ufak bir statüsü olan ve maddi imkanlarý yerinde olan kiţiler kendilerine zarar gelmesin diye Boţnakçamýzýn öđretilmesi konusunda oldukça yavaţ hareket ediyorlar. Derneklerde öđretilmesi yeterli dÝyorlar.. Ö đ r e n c i kardeţlerimizin, okulun dýţýnda zaman ayýrýp derneklerin veya bazý yerlerde belediyelerin açtýđý kurslara katýlmalarý oldukça güç. Bu yüzden dil eđitiminin ilköđretime girmesi halinde 3. veya 4. sýnýftan itibaren haftada 2-3 saat eđitim müfredatýna dahil olmasý, hem "bir insan bir dil" atasözünün öngördüđü ţekilde faydalý www.bosnjackenovine.com POLITIKA GLAS IZ TURSKE olacak, hem de kendi kültürümüzü yaţatabilmek adýna çok önemli bir iţ gerçekleţtirmiţ olacađýz. Kendim bizzat bu konuya bir örnek teţkil ettiđim için Boţnakça'yý misal verdim. Ben de Türkiye'de yaţayan Boţnaklarýn çođunluđu gibi Sancak Bölgesi göçmeni bir ailenin bireyiyim. Sancak Bölgesini özellikle vurguluyorum çünk biz Sancaklýlar, Osmanlý Ýmparatorluđuna en bađlý olan milleti teţkil ediyoruz. Kosova savaţýndan bir kaç yýl sonra Osmanlýlar, Sancak Bölgesini fethetmiţ ve Osmanlýnýn Ayrupaya açýlan ilk Sancađý olmuţuz. Balkan Harbine kadar Osmanlýya olan bađlýlýđýmýz devam etmiţ. Bosna bile gün gelmiţ Osmanlýdan ayrýlmýţ ancak, biz Sancaklýlar son ana kadar Osmanlýnýn yanýnda kalmýţ bir milletiz. Yani etle týrnak misali olmuţuz. Ülkesine, bayrađýna, ülkenin bütünlüđüne, yasalarýna, diline ve dinine bađlý gururlu bir Sancak göçmeni olarak, Türkiye'de yođun olarak yaţadýđýmýz bölgelerde, kültürümüze Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Selahattin Bölükbaşı olan bađlýlýđýmýzý sürdürebilmemiz için Balkan dillerinin okullarda Seçmeli Ders olarak verilmesi gerektiđini düţünüyorum. Bunu kültürünü erozyona uđratmak istemeyenlerin adýna istiyoruz. Amacý milletvekili seçilebilmek olan ve kendisinin ne kadar asimile olduđunu haykýrarak beyan eden kiţiler böyle taleplerde tabii ki bulunamazlar. Çünkü onlarýn amacý kültürümüzü korumak ve nesiller boyu yaţatmak deđil. Tek istekleri var o da milletvekili ola- bilmek. Bunu da yaptýklarý sözde Rumeli ve Balkan etkinlikleri adý altýnda, siyasi partilere olan yakýnlýklarýný göstererek, Balkan Buluţmasýný adeta siyaset meydanýna çevirmeleri ile ispatladýlar. Keţke mikrofonu siyasilere deđil de kültür elçilerine, sanatçýlara býraksalardý da halkýmýz da onlara teveccüh gösterseydi. Sevgi ve saygýlarýmla... Allah'a emanet olun... Selahattin Bölükbaşı 37 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA GLAS IZ TURSKE SANCAK'TA SEVDİLER İSTANBUL'DA EVLENDİLER PENDİK'TE EĞLENDİLER Sancak Dostları Platformu, Türkiye ile Sancak Bölgesi arasındaki bağları güçlendirmeye tüm hızıyla devam ediyor. Eylül ayında Sancak’ın Novi Pazar şehrinde 15 çifti toplu nikah töreniyle evlendiren platform, bu kez Türkiye’de düzenlediği etkinlikle büyük takdir topladı. Sancak Bölgesi’nin farklı şehirlerinden seçilen 10 genç çift hem düğün hem de balayı için İstanbul’da misafir edildi. 9 Kasım Cuma günü Türkiye’ye gelen çiftler 2 gün boyunca İstanbul’un eşsiz güzelliklerini gezip görme şansı yakaladı. 11 Kasım Pazar günü ise gündüz saatlerinde tatlı bir koşuşturma, akşam saatlerinde de muhteşem bir düğün onları bekliyordu. B a y r a m p a ş a Belediyesi’nde toplu düğün törenine hep birlikte gelen Boşnak gençleri salonda bulunan yü- zlerce davetlinin alkışlarıyla olmak üzere Boşnak camiasının karşılandı. İlk danslarını yapar- pek çok önemli ismi de hazır bularken mutlulukları gözlerinden lundu. okunuyordu. Böylesine bir etkinliğe Türkiye’nin dört bir ev sahipliği yapmaktan ötürü yanından davetlilerin katıldığı büyük mutluluk duyduklarını düğün töreninde İzmir ve Adana belirten Sancak Dostları PlatBosna Sancak dernekleri başta formu Başkanı Salih Akgül herkese teşekkür ederken, dünya evine giren çiftlerden Başbakan Erdoğan’ın tavsiyesine uygun olarak en az 3 çocuk beklediklerini; hatta bu sayıyı 5’e kadar çıkarabileceklerini söyledi. Konuşmasını yarı Türkçe, yarı Boşnakça yapan Akgül büyük alkış aldı. Kardeş belediyeler Bayrampaşa ve Novi Pazar’ın başkanları da yaptıkları konuşmalarda kardeşliğe vurgu yaptılar. Bayrampaşa Belediye Başkanı Atila Aydıner ko- 38 www.bosnjackenovine.com POLITIKA GLAS IZ TURSKE nuklara “hoş geldiniz, sefalar getirdiniz” diyerek başladığı konuşmasında Bayrampaşa’nın konumuna dikkat çekti. Aydıner, “Bayrampaşa artık Rumeli ve Balkan coğrafyasının bir başşehri olmuştur. İlçenin demografik yapısı da bunun en güzel kanıtıdır” diye konuştu. Novi Pazar Belediye Başkanı Meho Mahmutoviç ise Eylül ayında Sancak’taki törenin ardından Bayrampaşa’da bu ka- BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo dar güzel bir organizasyondan dolayı duyduğu mutluluğu ifade ederek, “gönlümden geçen önümüzdeki aylarda tıpkı sizin yaptığınız gibi, Novi Pazar’da toplu bir düğün yapmak ve genç Bayrampaşalı çiftleri misafir etmektir” dedi. Konuşmaların ardında sıra eğlenmeye geldi. Gecenin konuk sanatçısı Rumeli müziğinin güçlü sesi ve aynı zamanda Tek Rumeli’de Beyo ile Rumeli Kahvaltısı programının sunucusu Beyo (Bahattin Güler) idi. Beyo, annesinin Novi Pazarlı olduğunu ve böyle anlamlı bir gecede sahne almaktan dolayı çok mutlu olduğunu ifade etti. Beyo’nun güzel sesiyle birlikte davetliler önce dans ettiler sonra ise Balkanların neşe dolu ritimleriyle kendilerinden geçtiler. Düğünde kardeş belediye başkanları en güzel Boşnak oyunlarında el ele oynadılar. Beyo’nun ardından Pendikli Boşnakların kurduğu Sevdah İstanbul grubu sahne aldı. Birbirinden güzel sevdalinkaları büyük başarıyla yorumlayan “ihtiyar delikanlılar” dinleyenlerden büyük alkış aldı. Düğün töreni gece geç saatlere kadar sürdü. Davetliler Boşnak oyunlarıyla coştular, coşturdular. Gecenin sonunda ise yeni evli çiftler bu güzel gecenin mimarlarıyla hatıra fotoğrafı çektirdiler. Adnan Gülsunay Broj 29- decembar, 2012. 39 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo GLAS IZ TURSKE POLITIKA Bošnjaci velikog srca Boşnakların büyük kalbi Istanbul- U salonu Koç Sulejman Sandžak organizovao iznenađenje Almi Muratović (rođene u Beranama, a sada radi kao nastavnica u Bosni). Alma se oporavlja od transplatacije jetre, koja je zahvaljući finansijskoj pomoći udruženja i uspješnih biznismena uspješno operisana. U punoj sali gostiju prisutnima se obratio Sulejman Sandžakli, pojašnjavajući njen put potrage za dobrom hospitalističkom njegom, koju je na kraju pronašla u gradu sa velikom medicinskomh historijom, prepoznatljivom po uspješnim operacijama. U salonu je bila prisutna i njena porodica. Pokušavali su da pronađu riječi hvale koje bi uputili svima koji su im bili materijalna i moralna podrška ka njenom putu ozdravljenja, izjavljujući da su baš u Istanbulu pronašli braću čije dobročinstvo dostiže najveće nivoe ljudskosti. Goste je zabavljala estradna umjetnica Elvira Rahić. Bosna'da Ögretmenlik yapan Alma Muratoviç Siroza Yakalanıyor ve Karaciğer nakli yapılması gerekiyor fakat bu Bosna'da gerçekleştirilemiyor. 40 Bosna'da yardım kampanyası düzenleniyor ve 90'bin Dolar para toplanıyor.. İlk almanya'ya gidiliyor Almanya’da 240 bin euro isteniyor! Alman doktorlar Bu işi türkiye'de iyi yapıldıgnı söylüyor ve hasta türkiye'ye yollanıyor Bayrampaşa Belediyesi ile Ilıca belediyesi kardeş belediye oldugundan ılıca belediyesi bayrampaşa belediyesi ile kontağa geçiyor ve hasta yollanıyor ... Türkiyede 120 bin dolar istiyor hastane ve burdaki iş adamları geri kalan parayı topluyorlar ve Alma ameliyata aınıyolr. Ameliyat olduktan sonra bir gece tertipleniyor ve gece düzenleniyor geceye Elvira Rahiç geliyor. Gecede kızlarını yalnız bırakmayan ailesi yardımları dokunan Bayrampaşa Bosna-Sancak derneğine, Bayrampaşa Belediye başkanına, İlica belediye başkanına, Süleyman Sancak'a Boşnak iş adamlarına ve emeği geçen isimlerini sayamadıkları herkese can-ı gönülden teşekkür ettiklerini ifade ettiler. Selim Öztürk Bogucanin www.bosnjackenovine.com VJERSKE POLITIKATEME BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Bogumilstvo i širenje islama u Bosni 2 Poglavlje iz knjige: ISLAM I MUSLIMANI U BOSNI I HERCEGOVINI, Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 1991. god. U svakom slučaju, islamizacija Bosanskog krajišta započela je prije Fatihova osvojenja Bosne. Na ovu fazu islamizacije mogao bi se odnositi jedan zapis iz turskog rukopisa od 993. tj. 1585. (prepis iz 1050/1640), koji je od fundamentalne važnosti za procese islamizacije. Tu se kaže (po prijevodu Hadži Mehmeda Handžića, Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini, Narodna Uzdanica, kalendar za godinu 1938, god. VI, Sarajevo, str. 2945): „U prošlo vrijeme u vilajetu Bosne bijaše kršćanska vjera i Mesihov vjerozakon. Kada je bilo suđeno da se ovaj vilajet osvoji i da se u tim pokrajinama sud i uprava države Osmanovića proširi, onda je radi popisa (stanovništva) iz prijestolnice (Stambola) određen (za to) po svoj prilici muharir Mesih-paša. Spomenuti muharir sa željom da obavi popis dođe u spomenuti vilajet. Stanovništvo sela u tome vilajetu zateče raskomadano i rastrgano. Stoga od prvaka toga naroda i dobrih ljudi toga plemena sakupi nekoliko staraca i od njih zatraži objašnjenje same stvari i reče im: Ovaj vilajet vodom, zrakom i ljepotom zemlje odskače nad ostalim pokrajinaBroj 29- decembar, 2012. ma nastanjene četvrti zemaljske, pa zašto su stanovnici tako razbijeni? Kakav bi način bio, da se ovaj narod ponovo, kao što je bio, oživi i popravi? Oni odgovore: Ova razrušenost i iskomadanost dolazi od bojazni velike džizje i straha od povećanja državnih daća. Tada spomenuti muharir dostavi njihovo stanje sretnoj Porti i uvaženim vezirima, ali ne dobije dozvolu da ukine džizju i državne daće. Rečeni muharir odlikovaše se pameću i razboritošću te na ovaj način uredi stvar: Odluči na koji način ukine ime džizje, a da mjesto džizje odredi neku drugu daću. Složi se sa spomenutim uglednim starcima, da iz svakog sela dođe po nekoliko ljudi i da radi općeg interesa na ovaj način izlaz nađu: Nek iz svakog sela po jedan muškarac primi muslimansko ime te da im se zbog toga imena oprosti džizja. Ovo je objavljeno po svim selima i krajevima. Uglavnom se slože i uvide da im je u tome korist. Svaki jednostavno svoje ime prevede na turski jezik: Kome je bilo ime Živko, prozove se Jahja, kome je bilo ime Vuk, uzme ime Kurt, a kome je bilo ime Gvozden, uzme ime Timur. Čim se prozovu muslimanskim imenima džizja bude ukinuta, a mjesto nje na posjede kojima su raspolagali i koji se zvahu baština odrede po jedan dukat. I tu rascjepkanu divljač na ovaj način pridobiju; sela se poprave, a stanovnici ukidanjem imena džizje veseli i radosni postanu…“ Važan je navod u ovom izvoru o uvođenju poreza po sistemu dukat na baštinu, kakav je sistem vjerojatno važio u predturskoj Bosni. Da se doista u vilajetu Hodidjed, izuzetno od drugih područja u kojima je Isa-beg ubirao dohodak, plaćala filurija, potvrđuje tzv. sumarni defter iz 1455. godine. Zanimljivo je da anonimni autor iz 1585. nigdje ne govori o Fatihovu osvojenju Bosne, već o vremenu kada je uvedena u vilajetu Bosni turska vlast i plaćanje poreza po sistemu dukat na baštinu, pa se dakle pričanje može odnositi baš na tursko doba još prije Fatihova zauzeća. Nije nevažno da je upotrijebljen izraz „vilajet“, pošto je osvojeni dio Bosne u to doba doista nosio taj naziv, dok je bosanski sandžak osnovan 1463. godine. Realen je i kada govori o dezolatnim prilikama koje su nastale turskim osvojenjem. On pripovijeda i o prvom katastarskom popisu, koji je, kako to pokazuje sačuvani sumarni defter, doista i proveden još prije Fatihova nastupa. Autor rukopisa od 1585. imao je, kako se po svemu vidi, 41 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo dobre informacije o Bosni u prvo tursko doba. Podaci koje je dao o masovnoj islamizaciji uklapaju se u ono što nam pružaju katastarski defteri, iz kojih se može zaključiti da su na području Bosanskog krajišta postojali krstjani, ali su u vrijeme popisa već bili izgubili sve pozicije. U sarajevskom kraju, dotično „vilajetu Hodidjed“ na njih podsjećaju samo nekadašnje krstjanske baštine, dok se aktivnih krstjana ne nalazi. Zar ova važna okolnost, u kontekstu podataka iz rukopisa od 1585. godine ne govori dosta uvjerljivo u prilog teze o masovnoj islamizaciji bogumila u prvo tursko doba? Jedan broj islamiziranih bogumila bio je taj koji je plaćao dukat na baštine, dok su ostali, kao stanovništvo strateški važnog Bosanskog krajišta vršeći vojnu službu, prvenstveno kao akindžije, bili oslobođeni od rajinskih poreza. Glavni, za sada poznati turski izvor koji govori o masovnijem prelazu na islam („bir ugurden“) za Fatihova osvojenja Bosne jeste navod iz Jeničarskog zakona, koji je objavio Dr. Safvetbeg Bašagić, prvo u „Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine“ (Sarajevo 1900), a onda u svojoj doktorskoj disertaciji „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti“ (Sarajevo 1912). U novije vrijeme tim se izvorom, raspravljajući upravo o islamizaciji, poslužio Dr. Aleksandar Solovjev (u studiji Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne, Godišnjak istorijskog društva BIH I, Sarajevo 1949, str. 51-52), donoseći nešto revidiran prijevod toga dokumenta. Zbog njegove važnosti ovdje se taj odlomak 42 citira prema Solovjevoj verziji: „Postoji zakon da svi mladi janičari (adžami oglani) koji se sakupljaju u Bosni budu muslimani, sinovi muslimana. Pored toga većina je njih primljena u (carski) dvor u bašču. Uzrok ovakvoj pažnji prema spomenutom narodu je sledeći: U ono doba kada je osvajač Carigrada, njegovo veličanstvo sultan Mehmed han – neka je s njim Božja milost i zadovoljstvo – izvoleo s pobedonosnom vojskom zavojštiti na Bosnu, tada je sva raja i beraja (tj. seljaci i oni koji ne plaćaju porez) te zemlje, saznavši za moć i snagu njegova veličanstva cara, zaštitnika sveta, izašla pred njega i pala ničice pred njegovo carsko podnožje i najednom („bir ugurden“) prešla na islam. Kada je njegovo veličanstvo sultan video da ovi najedamput primiše Islam rekao im je da to nije loš narod. Zbog toga što su prešli na islam, rekao im je njegovo veličanstvo car, zaštitnik svijeta: Tražite od mene što želite! Stanovnici ove pokrajine su zatražili: Neka se iz naše zemlje kupe mladići (adžami oglani). Njihovoj je molbi udovoljeno i oni se primaju (bez obzira) bili obrezani ili neobrezani: nije zakon ni da se pregledavaju. Ovi (mladići) od ovoga naroda koji su do sada sakupljeni ili su u carskom dvoru u bašči. Oni su bili pametni i daroviti, pa su većinom izašli (iz dvora) s visokim položajima i dostigli visoke rangove.“ Navodi Jeničarskog zakona u pogledu uvrštavanja Bošnjaka u jeničare stoje u punom skladu i sa podatkom savremenog poljskog ljetopisca Jana POLITIKA VJERSKE TEME Dlugosza, koji je zabilježio da je sultan Fatih prigodom zauzeća Bosne „do sto hiljada osoba obojega spola odveo u ropstvo, od kojih je trideset hiljada snažnih mladića uvrstio u jeničare“. Smatramo na osnovu svih ovih podataka da se može zaključiti da ranije iznesena teza o masovnoj islamizaclji patarena, odnosno nasilno pokatoličenih patarena, ima historijskog osnova. Ona nije u suprotnosti ni sa novootkrivenim katastarskim defterima, u kojima se, istina, muslimani masovno pojavljuju istom s kraja XV stoljeća, ali to u isti mah ne podrazumijeva da nije bilo u većem broju muslimanskog stanovništva koje nije dolazilo u obzir da bi kao poreski obveznici bilo registrovano u defterima. Baš defteri pružaju uvjerljive dokaze da su nekoć bogumilski krajevi s brojnim krstjanskim hižama i posjedima ubrzo s pojavom turske vlasti u potpunostl izgubili bogumilski značaj. Gro krstjanskih zemljišta prelazi u ruke islamiziranog seljaštva i vlaha, pa ništa bjelodanije kao to ne govori o tome kako je nestalo bogumila. lpak, njihovo sasvim skromno održavanje do u XVII stoljeće upućuje na zaključak da procesi islamizacije nisu do kraja iskorijenili tradicije stare religije. Za odnos bogumila i islamizacije značajne su i informacije koje je dao o bosanskim poturima engleski diplomata Paul Ricaut (1628-1700) u svome djelu o Turskom Carstvu. Stojeći na stanovištu da su ti navodi autentični i važni, njima je posebnu pažnju posvetio Aleksandar Solovjev, prije svega u posebnom www.bosnjackenovine.com POLITIKATEME VJERSKE radu „Engleski izvještaj XVII vijeka o bosanskim Poturima“ (Glasnik Zemaljskog muzeja. N. S. VII, Sarajevo 1952, str. 101-109; Isti, Le temoignage de Paul Ricaut sur les restes du Bogomilisme en Bosnie, Byzantion 23 (1953), 78-86). Solovjev je posebnu pažnju skrenuo na navod Ricauta, prema kojem bosanski poturi kao vojnici koji borave na ugarskim moravskim granicama čitaju Novi zavjet na slavenskom jeziku kog dobivaju iz Moravske i Dubrovnika, a drago im je da saznaju i o tajnama Kur’ana, kog čitaju na arapskom. Solovjev naglašava da podatak prema kojem poturi čitaju evanđelje na slavenskom jeziku, iako se smatraju muslimanima, potpuno odgovara potomcima bogumila, koji su naročito mnogo čitali i komentarisali Novi zavjet. Na prvl pogled dosta je teško povjerovatl Ricautovim saopćenjima, ako se uzme u obzir da se po islamskom učenju evanđelje istina priznaje kao Božja objava, ali se istovremeno ističe da nije sačuvano u izvornom obliku. Ipak mislimo da se Ricautovi navodi teško mogu dovesti u pitanje, naročito ako se upozori da se direktna potvrda za ono što tvrdi nalazi u jednom dubrovačkom izvještaju, i to iz početka 1596. godine. Tu se opisuje dolazak u Beograd dvojice dubrovačkih poslanika, Tome Sorkočevića i Vale Đurđevića 30. marta 1596. Jedan je od njih izvijestio da je prolazeći kroz beogradske ulice vidio i ovo: „U jednoj lepoj kući sa visokim čardakom usred latinske čaršije nalazila su se tri dubrovačka dućana. Nekoliko ljudi se objašnjavalo pred zgradom. JeBroj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo dan je bio Bosanac musliman koji se baš vratio sa fronta u Mađarskoj. Tražio je od trgovaca jedan nož, platna i nekakvo ćirilsko sveto pismo. Dubrovčanin mu iznese sanduk knjiga. Zatraži dve škude za jednu debelu svesku, lepo povezani novi zavet sa molitvama. Vojnik izvadi ćemer i nađe dva nagorela ugarska zlatnika. Bunio se što je knjiga toliko skupa. Pre tri godine još su se ove stvari mogle dobiti za ciglo osamdeset aspri, uveravao je trgovca. Ovaj je govorio o teškim ratnim vremenima… (Vuk Vinaver, Prve ustaničke borbe protiv Turaka, Prosveta, Beograd 1953, str. 39). Ako se uporede podaci koje daje Ricaut sa ovim dubrovačkim izvještajem, koji je iz nešto ranijeg vremena, podudarnosti su očite. I po jednom i po drugom izvještaju Bosanci muslimani nabavljaju Sveto pismo, odnosno Novi zavjet. Oba izvještaja pri tome spominju vojnike iz Mađarske. Dubrovački izvještaj precizira da se radilo o primjercima u ćirilici, očito štampanim. lzvještaj iz 1596. pokazuje, da to nije bio jedini slučaj ove neobične kupoprodaje. Poturi koji su nabavljali evanđelja mogli su nabavljati rukopisna evanđelja, ali naročito, s obzirom na dubrovački izvještaj, prije svega štampana evanđelja. To su mogla biti samo ćirilska evanđelja „a na ćirilici je postojao“ – kaže Mijo Mirković – „samo Novi zavjet u prijevodu istarskih protestanata na čakavskom, štampan 1563“. “A prevodioci i izdavači bili su taj Novi zavjet i namijeniIi, kako u predgovoru kažu, „svim slovenskoga jezika ljudem (tj. Jugoslavenima), i to najprvo vam Hrvatom Dalmatinom potom takajše Bošnjakom, Bezjakom, Srbljom i Bulgarom.“ Kako se po svemu čini, u ovoj prilici se srećemo s jednim zanimljivim kontaktom s jedne strane islamiziranih bogumila, a s druge strane južnoslavenskih „lutorana“. lzraz „lutor“ dobro do danas poznat među bosanskim Muslimanima za čovjeka koji mnogo ne drži do vjerskih propisa, dobiva na ovaj način jedno konkretnije uporište. Taj je izraz mogao u muslimanskoj sredini dobiti pogrdan prizvuk upravo u vezi s interesom koji su islamizirani bogumili pokazivali prema luteranskim knjigama. Protestantski planovi o pridobijanju „turaka sve do Carigrada“ i poturački interes za Novi zavjet, koji su oni vrlo vjerojatno dobivali od tih istih protestanata, predstavlja jednu zanimljivu spregu, koja unosi novo svjetlo u toliku odbojnost ortodoksnih muslimana od lutora. Zanimljivo je da su se sačuvala i dva primjerka Novog zavjeta, jedan u staroj Srpskoj crkvi u Sarajevu, a jedan u manastiru Gomionici, koji bi mogli vući porijeklo od ovog poturačkog sinkretizma. A još poslije prvog svjetskog rata zabilježen je u Žepi (selo Luka) slučaj da su muslimani seljaci Novi zavjet i vršili upoređivanje tekstova iz Kur’ana i Novog zavjeta. Tvrdili su za lsusa da nije pogubljen, već da je nestao. I prema Ricautu poturi su tumačili da je silazak svetog duha na duhove bio tip i lik Muham- 43 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo edov. Radi cjelovitosti prikaza treba naglasiti i to da su na islam prelazilli pravoslavni i katolici uglavnom do kraja XVII st., dok su kasniji prelazi – koji traju sve do 1878. – bili daleko manjeg obima. Do sada najpoznatiji slučaj masovne konverzije katolika zabilježio je apostolski vizitator Petar Masarechi godine 1624. Objašnjavajući kako je došlo do muslimanske apsolutne većine u Bosni, Masarechi kaže: „Rečeno mi je da je prošlih godina u okolici Sutjeske otpalo od kršćanske vjere šest ili sedam hiljada katolika.“ Masovnih konverzija katolika na Islam bilo je i u trebinjskom kraju.” Postoje, također, historijska svjedočanstva i o masovnim prelazima pravoslavnih. Trag o takvim prelazima ostavio je monah Marko Trebinjac, koji je 1509. zabilježio da su mnogi, bez prisile, napustili pravoslavlje i primili islam. Na ovaj val islamizacije odnosi se i zapis u pljevaljskom Psaltiru iz 1517. Na kraju valja primijetiti da u formiranju bosansko-muslimanskog etnosa važna uloga POLITIKA VJERSKE TEME pripada i migracijama na relaciji sa Slavonijom i Ugarskom, Likom, Dalmacijom, Bokom Kotorskom, Srbijom i Crnom Gorom. U etnogenezi bosanskih Muslimana (kao uostalom i Srba i Hrvata) važan je udio stranih etničkih skupina. Pri tome dolaze u obzir Turci i druge muslimanske etničke skupine izvan Balkana, slavizirano vlaško-romansko stanovništvo, Albanci, (Romi), Sasi i drugi narodi. Međutim, raspravljanje o tim pitanjim izlazi iz programa ovog rada. Muhamed Hadžijahić Predsjednik: Ljutvija Pepić 0041794454109 Potpredsjednik: Hasan Rastoder Sekretar: Šefko Ličina 0041794051363 Blagajnik: Jupo Pepić Adresa: postfach 221 8108 dallikon 44 www.bosnjackenovine.com POLITIKATEME VJERSKE BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Kad mjesec Muharrem dođe Muslimani širom svijeta s posebnim emocijama dočekuju prvi mjesec hidžretskog kalendara ili kako je već rasprostranjeno među muslimanima Balkana ''muslimansku novu godinu''. To je jedan vid vraćanja svome identitetu, iako slavljenje ''nove godine'' nije prisutno u tradiciji muslimana, ali je ipak zdrava alternativa kapitalističkom i nemoralnom načinu obilježavanja početka nove godine po gregorijanskom kalendaru. Naravno, svako vrijeme ima svoje breme, tako da obilježavanjem dolaska nove hidžretske godine sljedbenici islama trebaju biti, prije svega, zauzeti suštinskim porukama islama i Hidžre, nego li formalnostima. Uzvišeni Gospodar Allah u 36. ajetu 9. kur'anskog poglavljasure et-Tevbe, u prevodu značenja sa arapskog jezika, kaže: ''Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, mr. Sead Ibrić od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!...'' Ta četiri sveta mjeseca (ešhur-i hurum) su prvi mjesec lunarnog arapskog kalendara muharrem, sedmi mjesec redžeb, jedanaesti mjesec zu'lkade i dvanaesti mjesec zu'l-hidždže. Kao što se vidi samo je mjesec redžeb odvojen od ostalih, dok druga tri mjeseca dolaze jedan za drugim. Poznato je da vjernici u mjesecu zu'l-hidždžetu obavljaju svoju petu islamsku dužnost hadždž-hodočašće Kabe u Mekki. Početak mjeseca muharrema, kao prvog mjeseca lunarne hidžretske godine obilježava se kao početak nove godine po Hidžri, iako se taj veličanstveni čin seobe iz Mekke u Medinu nije Broj 29- decembar, 2012. odigrao u mjesecu muharremu, već tokom kraja mjeseca safera i prve polovine mjeseca rebiu'levvela 622. godine. Hidžretski kalendar, kao i mnoge druge novine na državnom nivou, uveden je za vrijeme uspješne vladavine pravednog vladara, drugog halife, hazreti Umera ibn el-Hattaba, „radijallahu“ anh. Tada su se prvaci islamske države usaglasili da početak računanja vremena započne od jednog od bitnijih, ako ne i najbitnijeg, događaja iz života Poslanika, 'alejhi'sselam, i to je bila Hidžra. Seoba vjernika iz Mekke, na čelu sa Allahovim Poslanikom, 'alejhi's-selam, u Medinu (dotad Jesrib) za Poslanikove drugove bila je najznačajniji događaj i označava prelazak jedne skupine (džemata) u državu (devlet). Doduše, pored onih koji su učinili hidžru i iselili se (muhadžira), važnu ulogu odigrali su oni koji su ih primili i pomogli (ensarije) u Medini. Pojam muhadžir, iseljenik, nama Bošnjacima je dobro poznat i prisutan je u našoj tragičnoj sudbini. Međutim, sa aspekta islama, muhadžir je svaki onaj koji napusti ono što je Allah zabranio. I doista spas svih naroda leži u izbjegavanju i napuštanju nevaljalih i zlih djela, koja nanose štetu generacijama. Hidžra sljedbenike islama podučava poštivanju fizičkih zakona i nezapostavljanju duhovnosti. Ona je spoj i ravnoteža te dvije komponente, koje se danas, nažalost, kod muslimana širom svijeta nalaze u dvije različite doline. Spojem materijalnih i fizičkih dostignuća i duhovnih vrijednosti moguće je doći do uspjeha na oba svijeta. Na osnovu toga Hidžra nam je ''učiteljica'' koja nam ukazuje na važne tačke na putu ka sreći i blagostanju. 45 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Ujedno u ovom mubarek mjesecu se nalazi i jevmu'l-ašura, odnosno Dan ašure. To je deseti dan mjeseca muharrema, koji se spominje i kao idu'l-enbija, tj. Bajram vjerovjesnika, jer su se, prema raznim predajama, toga dana obistinili veoma bitni događaji u životima prijašnjih vjerovjesnika. Na taj način nas jevmu'l-ašura asocira na naše uvjerenje da je izvor istinske vjere Jedan, te da su vjerovjesnici dolazili ljudima sa istim idejama, koje se nikako ne mogu ograničiti međom vremena sve dok je čovjeka na Zemlji. Svi ti događaji, ujedno, označavaju pobjedu Istine, spas vjernika i Allahovu pomoć. Ovdje posebno treba naglasiti događaj koji se odnosi na Nuha, 'alejhi's-selam. On je punih ''hiljadu, manje pedeset'' godina pozivao svoj narod u vjeru i time postao simbol ustrajnosti u pozivanju na Pravi Put. Ali, s druge strane vidimo narod koji se izgubio u zabludama i koji se ismijava Istini. A onda, Allah, dželle šanuhu, naređuje Nuhu, 'alejhi's-selam, da pravi lađu spasa sljedbenika Istine, nakon čega će se obistiniti sveopći potop (tufan), koji će potopiti one koji su se već bili potopili u svome egoizmu, oholosti i nevjerništu. A vjernici će biti spašeni i iskrcani na brdo Džudijj. Ova lađa je ujedno simbol i znak spasa i ona je iz Božje milosti data vjernicima, ali svim vjernicima do Sudnjeg dana. Iako je u tom periodu to bila lađa koja je jasno stajala pred očima svih ljudi, ipak je oni koji su imali oči ali su ujedno bili i ''slijepi'' nisu ''primjetili'' i shvatili, pa makar poticali i iz najbližeg okruženja čovjeka koji je gradi i koji poziva na spas, kao što je bio slučaj sa Nuhovim, 'alejhi's-selam, sinom. Tako da i mi danas imamo lađu, koja je uvijek bila jasna i argumentima dokazana, a to je vjera islam, kao jedina sa kojom je Allah zadovoljan. Naravno, na tu lađu danas je donekle pala magla, koja se sastoji od onih koji sebe nazivaju muslimaniam, pa mnogi i ne mogu da shvate u čemu je problem. A primjer Nuha, 'alejhi's-selam, i njegovog sina jasno nam daje do znanja da se vjera ne može bukvalno naslijediti, već se treba srcem prihvatiti, riječima posvjedočiti i djelima potvrditi. Ovdje ćemo još nešto pojasniti. Mi, u ovim danima imamo priliku gledati zanimljive prizore koji nam dolaze iz ''islamskog svijeta'', gdje se ljudi 46 POLITIKA VJERSKE TEME koji tvrde da su sljedbenici hazreti Alije, radijallahu 'anh, i hazreti Husejina, radijallahu 'anh, bičuju, sjeku i udaraju, tvrdeći i vjerujući da time žele osjetiti bol hazreti Husejina, radijallahu 'anh. Svakako da je za osudu ubistvo Pejgamberovog unuka, Alijinog i Fatiminog sina Husejina, radijallahu 'anh. Međutim, taj žalosni slučaj ne smije se zloupotrijebiti i uzimati kao povod mržnje prema najvećem dijelu sljedbenika islama, koji se oslovljavaju sunitima, tj. sljedbenicima Sunneta, Pravoga Puta, hazreti Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zapravo, ubistvo na Kerbeli je čin koji se desio za vrijeme Jezida sina hazreti Muavije, radijallahu 'anh. Pejgamberov unuk hazreti Husejin, radijallahu 'anh, je osoba koju je mnogo volio naš Poslanik i koju mi volimo iz ljubavi prema Poslaniku i njegovoj porodici. Ali, ujedno ta ljubav prema Poslaniku ne dozvoljava nam da prelazimo granice njegove tradicije, njegovog morala i njegovog ophođenja. Slike krvavih ljudi i djece koje nam se serviraju putem tv-kanala jedan su dio ''magle'', koju smo gore spomenuli. One ''magle'' koja prekriva put ka lađi spasa. Ujedno, razmišljajući da je to sastavni dio islama, a svakako nije, mnogi ljudi u svojim glavama počinju zamišljati vjeru islam kao sistem koji ne odgovara razumu, što je svakako paradoks. To isto važi i za one koji opasani oružjem kreću na neistomišljenike i tako ubijaju i sebe i druge, a posebno nevine civile, a opet pod izgovorom da je to islam. Takva situacija daje građu i biva povod da se islamu stavljaju etikete terorizma i totalitarne ideologije, što vjera islam nikako ne može biti. Doista je ''paradoks povijesti'', proglasiti islam, vjeru mira i tolerancije, terorističkom i nasilničkom. Nadamo se da će ova godina biti hajirli i berićetna za sve dobre ljude svijeta. A pored nade, na nama je da uložimo truda i gajreta da bude tako. Mubarek i sretna neka je cijelom čovječanstvu nova hidžretska 1434. godina! mr. Sead Ibrić www.bosnjackenovine.com POLITIKATEME VJERSKE BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Svečanom akademijom u Pljevljima obilježena Nova hidžretska godina U sali Doma vojske u Pljevljima 15. novembra održana je svečana akademija povodom Nove 1434. hidžretske godine. Hor Odbora islamske zajednice Pljevlja “Husein paša” oduševio je nekoliko stotina prisutnih u prepunoj sali Doma vojske. Prije održavanja akademije, u Husein pašinoj džamiji je upriličeno predavanje, a o značaju Hidžre govorio je Samir ef. Kadribašić. U velikoj Sali Doma vojske hor “Husein paša” koji broji 50 djevojčica izveo je nekoliko ilahija prigodnih za ovu priliku, a polaznici mekteba su izveli nekoliko recitacija. O značaju i poruci Hidžre govorio je Ferid ef. Osmanagić. “Jedna od temeljnih poruka Hidžre jeste, da trajne vrijednosti nikada ne mogu biti potrošene, jer nikada u pitanje ne mogu doći vrijednosti duhovnog Broj 29- decembar, 2012. karaktera kao što su: vjera, moral, kultura, običaji i tradicija jednog naroda. Ali isto tako nikada u pitanje ne smije doći i vrijednost prostornog zavičaja kao što je rodna kuća i mjesto u kojem živimo, jer je po prirodi čovjek biće mjesta rođenja. Takav je primjer i Muhammeda a. s. jer kada je napuštao Meku i kada je bio izvan kapija grada, okrenuo se i rekao: “O, Meko! Allah mi je svjedok, da si ti meni najdraže mjesto na zemlji i da nije onih koji me iz tebe protjeruju, ja te nikad ne bih napustio”. I nas ovdje duboko zaboli kada čujemo ocjene pojedinaca da naš grad liči na tijelo koje izumire. Ali oni koji tako govore, kao po pravilu slučajno ili namjerno zaboravljaju da tijelo odumire kad duša izgubi volju za životom. Duša ovoga grada ste vi, duša ovoga grada su ova prekrasna djeca koja su nas počastila svo- jim predivnim nastupom, kao i druga djeca slična njima. Sve dok ta duša bude imala snage da se bori sa svim nedaćama koje život i vrijeme donose i tijelo će da živi. Zato mi njima kažemo: gospodo, ovo je grad sa slavnom prošlošću i to morate poštovati, ali vjerujte da je ovo grad sa lijepom budućnosti, zato što ovaj grad ima dušu i zato što ovaj grad ima izuzetne ljude koji ga vole i im je stalo do ovoga grada”, između ostalog istakao je Ferid ef. Osmanagić. Na kraju programa umjetnički rukovodilac hora Denijal Geljić uručio je zahvalnice Odboru islamske zajednice za podršku, kao i Asimu Ajanoviću za ustupanje prostorije u kojima članovi hora svakodnevno vježbaju. Jakub Durgut 47 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo POLITIKA HISTORIJA Islamske obrazovne institucije u Crnoj Gori 3 Medrese u Crnoj Gori Astronomija (Hey'et) i Arapski jezik, da bi se kasnije plan i pro U viševjekovnoj posto- gram proširivao i usklađivao sa janosti Osmanlija na ovim pros- potrebama vremena i zahtjevima torima postojalo je više medre- u pojedinim oblastima. Skoro sa. One su bile stecište znanja u svim medresama bez obzira i obrazovanja, iz kojih je izlazio na njihov stupanj izučavani su veliki kadar obrazovnih vjerskih sljedeći predmeti: Šerijatsko praslužbenika, poznatih alima i mud- vo (Fikh), Skolastička teologija erisa. Ove institucije imale su pre- (Kelam), Tradicija (Hadis), Kosudnu ulogu u razvoju islama na mentar Kur'ana (Tefsir) i Osnove šerijatskog prava (Usuli-fikh). našim prostorima. Nastava je trajala 6 sati Nakon osnovnih znanja koja su sticana u sibjan mektebi- dnevno u periodu od 4 i 8 godina. ma (mektebima za djecu), u me- Prema podacima izučavani su ktebu koji je bio predsprema za pored vjerskih predmeta i: Gramnastavak školovanja, učenik je atika arapskog, turskog i perzijskmogao pohađati medresu koja je og jezika, Račun, Crtanje, Osnovi imala tri stepena: početni, srednji geometrije Opšta i turska istorija, i viši. Ova tri stepena odgovarala Zemljopis, Gimnastika i jezik kojim su osnovnoj, srednjoj i višoj školi. se govori u sredini gdje se škola Uopšte uzev, osnovno vjersko nalazi. Na teritoriji današnje Crne obrazovanje sticalo se u mektebi- ma, dok su medrese predstavljale Gore, u izvorima i literaturi, medrese se spominju u sljedećim srednji i viši stepen obrazovanja. Plan i program kao i vrste gradovima: Pljevljima 2, Bijelom udžbenika koji su u medresama Polju 1, Herceg Novom 2, Podkorišćeni zavisio je uglavnom od gorici 1, Baru 1, Ulcinju 1, i niža vrste i stupnja medrese. Stilistika medresa u Plavu, Rožajama i (belagat), skolastička teologija Kazancima-Nikšić. (kelam), šerijatsko pravo (fikh), Evlija Čelebija je prema arapska morfologija (sarf), sin- putopisu polovinom XVII vijeka taksa (nahv) i logika (mantik). U medresama su predavane tradi- zatekao u Taslidži (Pljevlja) tri cionalne i racionalne znanosti. mekteba dvije medrese i dvije Među prve ulaze: Komentar tekije. Od ove dvije medrese, o Kur'ana(Tefsir), Islamska tradicija kojima kod Evbije Čelebije postoji (Hadis), Šerijatsko pravo (Fikh i samo uopšteno kazivanje, jedna Usuli-fikh), Dogmatika (akaid), a se pominje pod imenom Hadži među druge: Islamska skolasti?ka Huseinova, ali osim njenog imena teologija (Kelam), Stilistika i re- drugih saznanja o njoj nemamo. torika (Belagat), Logika (Mantik), U Evlijino vrijeme postojala je, 48 Bajro Agović najvjerovatnije, i Hadži Ibrahimova medresa za koju se u jednom dokumentu "iz 1116./1704. odrežuje muderisluk". Međutim, najviše podataka nalazimo o Osman-pašinoj medresi koja se sačuvala sve do XX vijeka. Za sada nemamo podataka koji bi ukazivali na godinu gradnje ove medrese, odnosno podataka o Osman-paši koji ju je podigao. Na osnovu podataka koji ukazuju na postojanje ove medrese krajem XVII i početkom XVIII vijeka, vjeruje se u njeno izvjesno postojanje u drugoj polovini XVII vijeka. Zgrada medrese je bila koncipirana "poput medrese Mehmed-paše Sokolovića u Istanbulu". Ovo poređenje izvedeno je na osnovu kazivanja starijih mještana i nekadašnjih učenika medrese. Medresa je prema ovim opisima imala tri kraka- središnji, lijevi i desni, koji su formirali slovo "U". Ulaz i dućani su bili u središnjem dijelu. Na spratu su bile dershane i tri prostorije. Krakovi s lijeve i desne strane imali su po www.bosnjackenovine.com POLITIKA HISTORIJA jedanaest soba za učenike. Ulaz u medresu nalazio se naspram džamije u dvorištu. U listu Bosna iz 1869. br. 137, navodi se postojanje medrese u Pljevljima "koju je podigao zaslužni Osman-paša, koja ima na donjem boju 14, a na gornjem 4 sobe i knjižnicu, i u avliji džamiju". Prema ovom zapisu medresa je prilozima građana obnovljena nakon što je "bila opala ima 6-7 godina". U ovom stanju medresa je funkcionisala sve do kraja XIX vijeka. Zgrada ove medrese je 1918. godine "zauzeta od strane državnog nadleštva i pretvorena u kancelarije". Sadri-esbek Osmanpašina medresa bila je u vlasništvu Husein-paše vakufa. U narodu je poznata kao zgrada Konvikt/ internat, jer je od 1928. godine služila i za smještaj učenika. Korisnici internata bili su siromašni učenici i studenti iz Pljevalja i okolnih gradova koji su pohađali škole u Pljevljima, posebno Gimnaziju. U zgradi medrese bilo je više godina i sjedište pljevaljskog muftijstva, kojem su pripadali i srezovi iz Crne Gore. Prema podacima, medresu u Pljevljima završio je veliki broj kasnije poznatih imama, alima, muderisa: Rašid A. Halilović, imam Mijakovićima, Smail Đurđević, imam u Đurđevića Tari, hfz. Hakija Mulović, imam hadži Hasan džamije u Pljevljima, Derviš Hadžalić, imam muallim u Raščićima, Hadži Ibrahim Mulović, završio je medresu u Pljevljima, zatim tri godine Kiraet-seb'a u Medini, kasnije imam u Pljevljima. Mehmed Cokovi, završio je Ruždiju, ibtidaiju, Darul-muallimin i medresu u Pljevljima, Bećir Mulović, završio medresu u Pljevljima i dvije godine više medrese u Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo Carigradu, imam h.paša, džemata u Pljevljima, Ibrahim Šljivo, vjeroučitelj u Bukovici, Uzeir Čengić, službovao je u džematu Odžak. Uzeir Bećović u knjizi o Husein-pašinoj džamiji, u izdanju Almanaha 2006. godine kaže, ''da je zgrada medrese bila izuzetno lijepa i odgovarala namjeni''. Posjedovala je 11 odeljenja, spavaonicu, dvije veće učionice, menzu, kuhinju, perionicu, bolnicu, sobu za obavljanje namaza, i stan za vaspitača. Nalazila se naspram Husein-pašine džamije, na mjestu gdje se sada nalazi Hotel Pljevlja. Srušena je 1969. godine. Na granici Hercegovine i Crne Gore, u selu Kazanci, opština Nikšić, Osman-paša je podigao medresu. Kazanci su bili izrasli u značajno naselje orjentalnoislamskog tipa. To je bilo u XVII vijeku kada je ovaj paša rodom iz Kazanaca, od porodice Papovića ili Tepavčevića, kako navode narodna predanja, izgradio ovdje svoje dvore i zadužbine među kojima su bili: džamija, mekteb, medresa i šadrvan. Ove objekte Osmanpaša sagradio je neposredno pošto je dospio na visoke položaje u Carstvu, prvo kao bostandžipaša, zatim namjesnik Šama, beglerbeg Anadola, vezir Bosne i konačno Egre u Mađarskoj. To je bilo najvjerovatnije početkom druge polovine XVII vijeka dok je bio vezir Bosne, 1683. godine. Ni medresa, ni džamija,ni njegova kula,ni drugi vjerski objekti nisu bili dugo u funkciji. Godine 1684-1685., Kazance je napao harambaša Bajo Pivljanin, koji je sve izgrađeno porušio. Nakon toga muslimani su se iselili iz tog kraja, a temelji objekata kao i munara džamije do šerefeta ostala je sve do danas. U Nikšiću se takođe pominje ruždija iz 1840. godine. U Podgorici je od XVI vijeka bilo više mekteba, jer je u to vrijeme Podgorica predstavljala značajnu muslimansku naseobinu sa džamijama, medresom i tekijom. Prema podacima o vakufima u Crnoj Gori, kraj XIX i prva polovina XX vijeka, u Podgorici se spominju: mekteb, medresa, ibtidaija i ruždija koji su pripadali vakufu Glavatovića džamije. Dr. Dragana Kujović u knjizi Tragovima orjentalno-islamskog kulturnog nasljeđa u Crnoj Gori, kaže da su zgrada medrese i mekteba promijenile svoju namjenu nakon što je Podgorica odlukama Berlinskog Kongresa 1878. godine pripala Crnoj Gori, tako što je zgrada medrese pretvorena u skladište oružja, a zgrada mekteba u fabriku. U neposrednoj blizini "Skener ?auš" (Starodoganjske) džamije nalazila se tekija. Prema podacima dr. Šerba Rastodera o vakufima u Crnoj Gori s kraja XIX vijeka objavljenim u Almanahu br 3-4, "u Bijelom Polju su u varoši bile četiri džamije, medresa, ruždija i jedna ibtidaija". Iz starih dosijea imama koji su evodentirani u Mešihatu, medresa se zvala "Hadžihanumina". U arhivu u Istanbulu (Bašbakanlik aršivi) pod šifrom dosijea CMF i brojem dokumenta 123-6130, 1205.h spominnje se Hadžihanumina medresa (Akova kasabasinda Haci Hanim’in bina eyjedigi medrese muderisliginin tevcihi g.tt). Veliki broj, kasnije, poznatih imama i hafiza završio je ovu medresu. Navodimo nekoliko imena svršenih 49 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo medresanata Hadžihanumine medrese: Murat Dizdarević, Sulejman Dizdarević, Hasan Dizdarević, Mustafa Dizdarević, Junuz Dizdarević, Salih Mulabegović, hfz. Jusuf Zaimović, hfz. Mustafa Gušmirović, Sulejman Salković, hfz. Murat Nuhodžić, Omer Zaimović, Adem Međedović, Mursel Bahović, Junuz Idrizović, Abdulah Nuhodžić, hafz. Salih Nuhodžić, Ibrahim Franca i drugi. U Novom (Herceg-Novom) za vrijeme 200-godišnje uprave Osmanlija, postojalo je više džamija, četiri mekteba (prema nekim sedam), dvije medrese, na kojima su predavali muderisi kao što su Ahmed Halifa i Muharem Halifa, a postojala je i Ramovića tekija. Za Plav i Gusinje spominju se vakufi plavske i gusinjske medrese, što ukazuje da su Plav i Gusinje imali medresu. Najvjerovatnije da je to bila niža medresa. Prema podacima dr.Maksuta Hadžibrahimovića, medresa u Ulcinju datira iz prve polovine XIX vijeka. Medresa je bila smještena u zgradi u kojoj se kasnije nalazila sala bioskopa. Medresu je završilo nekoliko Ulcinjana kasnije poznatih hafiza i mudersa među kojima je bio i hafiz Ali Ulqinaku. Medresa u Starom Baru je takođe dala veliki broj alima, muderisa i kadija. Treba imati u vidu da je u jednom periodu u Baru bilo sjedište muftijstva i visoko obrazovanih muderisa i muftija. Ostale obrazovne institucije Pored obrazovanja u medresi, znanje se sticalo i u ruždiji. Ruždija u Bijelom Polju osnovana 50 je 1871.godine. Zgrada u kojoj je bila smještena ruždija nalazila se uz Haznadar džamiju, da bi 1905. godine bila premještena u zgradu koja je bila posebno namijenjena za tu svrhu. Od 1926. godine ova je zgrada služila za potrebe četvorogodišnje Niže realne gimnazije. Nakon Drugog svjetskog rata u njoj je bila smještena Škola učenika u privredi i dječiji vrtić. Danas se u toj zgradi nalaze prostorije Zavičajnog muzeja. Prilikom istraživanja u Istanbulskom arhivu (Bašbakalni aršivi, Istanbul,) avgusta 2010. godine, evidenentirao sam imena profesora Ruždije u Akovi (Bijelo Polje) u dosijeima: MFMKT 32,44 1292 s29; 35-11, 1293 Ra; 178, 116-1311,508;184-156,1311. R20,193-7,1311B13: muallim Sinasi Musa efendinin, Emrullah efendinin, Yusuf Ziya, Naibi haci Yakub efendinin, muallim Selim efendinin, Huseyin Fevzi ile Ali Riza efendinin, Šefki efendinin. U Pljevljima je krajem 1866. godine osnovana ruždija. Nalazila se kod današnje gimnazije. Imala je prizemlje i sprat. Prestala je da postoji 1909. godine, pa je osnovana viša gimnazija zvana Idadija. To je bila jedina Idadija na našim prostorima, koja je bila na nivou više gimnazije. Krajem XIX i u prvoj polovini XX vijeka u Podgorici se spominje Ibtidaija i Ruždija koja je pripadala vakufu "Glavatovića"džamije. U drugoj polovini XIX vijeka, u Bijelom Polju postojala je jedna Ibtidaija. U Beranama se spominje Ruždija koja je osnovana 1890. godine, koju je zauzela vojska i Ruždija koja je 1919. godine pretvorena u bolnicu. POLITIKA HISTORIJA Hajrudin Ćurić spominje ruždiju u Gusinju i Kolašinu. Miloš Starovlah u knjizi Istorija školstva u Crnoj Gori, 2007. godine, spominje da je u Nikšiću postojala Ruždija iz 1840.godine. Ruždija u Rožajama je osnovana 1900.godine. Prosvjetne institucije orjentalno-islamskog karaktera na prostorima Crne Gore bile su u znatnoj mjeri zastupljene. Ove institucije imale su značajan ako ne i presudan uticaj na stvaranje identiteta muslimana, kao domicilnog naroda na ovim prostorima. Rad mekteba, ibtidaija, idadija, medresa, ruždija, dao je veliki doprinos na očuvanju, njegovanju i razvijanju orijentalne kulture, vjere i tradicije... Ove škole dale su dale i veliki broj obrazovnih ljudi: imama, hafiza, muderisa, profesora, oficira i raznih službenika. Neki od njih su postali poznati pisci i prevodioci orijentalne literature i veoma uticajne ličnosti u hijerarhiji Osmanskog carstva. U ovim institucijama pisana su i prepisana mnoga veoma poznata orijentalna djela koja se i danas koriste za proučavanje orijentalne kulture, civilizacije, istorije, lingvistike,književnosti i sl. Otvaranjem nove medrese u Podgorici, 5. decembra 2008.godine, nakon 90 godina od prestanka rada Osman-pašine Medrese u Pljevljima 1918. godine, otvara se nova istorijska stranica muslimana u Crnoj Gori, njenog razvoja i osavremenjavanja. Bajro Agović www.bosnjackenovine.com HISTORIJA POLITIKA BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo ISTORIJA PLAVA I GUSINJA Neprekidno od praistorije do našeg doba područje Plava i Gusinja je bilo naseljeno, svakako, zbog povoljnog geografskog položaja i prirodnih uslova. Tragove ilirskog, grčkog i rimskog nasljeđa danas nije lako uočiti. Sloveni su pristigli u VI vijeku, a obilje izvrsne vode i šuma, plodne zemlje, bujni pašnjaci, lov i ribolov su dovoljno veliki razlozi da se ovdje zaustave. U doba Nemanjića, dolina oko jezera i niz Lim do rijeke Zlorečice i Andrijevice – proglašena je plavskom župom. U poveljama nemanjićkih vladara je zapisano da su ovu župu većinom činili manastirski metosi (posjedi) i da je u njoj bilo preko 30 crkava, i to uglavnom u posjedstvu manastira Visoki Dečani i Pećka patrijaršija. Kralj Milutin i car Dušan, osim većeg broja sela, dali su ovim manastirima isključivo pravo ribarenja na Plavskom jezeru. Tako su se oko jezera formirala ribarska naselja, zvana Ribare. Ribare i Grad činili su današnji Plav. U povelji cara Dušana pominje se i selo Pulav, pa je jedna od pretpostavki da otuda potiče ime Plav. Druga pretpostavka je da se nekada cijela regija nazivala Plav po caru Phlaviusu. Po dolasku turske carevine, izgrađen je grad Plav, sa visokim zidinama, gdje su mahom živjele age i begovi. Tada je Broj 29- decembar, 2012. Plav imao status vilajeta, a jedno vrijeme pripadao Skadarskom, te Novopazarskom sandžaku. Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine, Plav i Gusinje su pripali Crnoj Gori. No, turska vlast je opstala sve do 1912. godine. Gusinje je gradsko naselje u opštini Plav. Nalazi se na granici sa Albanijom, u jugozapadnom dijelu plavsko-gusinjskog basena i na oko 900m nadmorske visine. Ove dvije varošice, tokom istorije, smjenjivale su uloge. Danas je Plav opštinski centar, a Gusinje jedan od mjesnih centara. da Gornje Polimlje, sve do Bihora, Gusinje dobija na značaju. Preuzima upravnu funkciju od Plava i postaje centar Gornjopolimske nahije, zbog čega će se dugo nazivati Šabanagića. U jednom zapisu koji potiče iz druge polovine XIX vijeka, navodi se da je Gusinje varoš koja se nalazi u dnu gorovite planine, lijepa i bogata, veća i naprednija od Plava Danas, Gusinje ostavlja utisak neokrnjene starinske varoši, a avlije, kapije, sokaci i kaldrma govore da je nekad bilo mjesto mnogobrojnih dućana, esnafskih radnji. U jednom zapisu iz druge polovine XIX vi Karavanska stanica, mjes- jeka stoji da je čaršija imala 46 to za okrepljenje putnika i konja, dućana, preko 40 zanatskih radprerasla je u varošicu koju nas- nji, četiri hana koja su u prizemlju eljavaju trgovci i zanatlije, age primala kiridžijske konje i stoku, i begovi, hodže i čivčije. Po dol- a na spratu goste i putnike namasku Šaban-age, kojeg je skadar- jernike. ski vezir postavio za muselima, svog namjesnika, i u posjed mu Redakcija BN 51 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo SPORT POLITIKA KARATE KLUB „ HAJLA“ Na takmičenju u karateu koje je nedavno održano u Tutinu pod nazivom „III KUP REGIONA U KARATEU TUTIN OPEN 2012“, Karate Klub „HAJLA“ je nastupio u sastavu takmičara koji su se takmičili u katama pojedinačno i ekipno a detaljnije informacije o rezultatima, dobili smo konsultujući se sa trenerom Mensurom Kalenderom koji za naš list kaže : Najprije bih poselamio i pozdravio sve one koji čitaju ovaj list, a posebno se zahvalio ekipi koja je pokazala interesovanje za rezultate ovog kluba sa nedavnog takmičenja. Naime, radi se o regionalnom karate takmičenju, koje je održano u Tutinu, pod pokroviteljstvom Regionalnog kraljevačkog karate saveza. Mi smo nastupili sa devet svojih takmičara koji su se takmičili u borbama ekipno i pojedinačno muškarci i žene. Radi se o takmičarima mlađeg uzrasta i to od sedam do trinaest godina. Ja sam lično zadovoljan rezultatom postignutim na takmičenju, jer je to ujedno i rezultat mog rada sa njima. Rezultati su sljedeći : 3 zlatne medalje u katama pojedinačno 8 srebrnih medalja u katama pojedinačno i ekipno 3 bronzane medalje u katama pojedinačno i ekipno Ovi rezultati su potvrda našeg angažovanja, naročito ako se uzme u obzir broj učesnika i broj osvojenih medalja. Na takmičenju je učestvovalo devet takmičara osvojeno je ukupno četrnaest medalja. Posebno želim da pohvalim takmičare koji su osvojili zlatne medalje Melida Džudžević, Aleksandar 52 Radević i Amar Kuč. To su takmičari koji su se takmičili u katama pojedinačno . Naše ambicije su da na sledećim takmičenjima budemo još uspješniji, da još više i ozbiljnije treniramo i da, ako Bog da, za sljedeća takmičenja uspijemo spremiti mlade pionire da se mogu takmičiti i u borbama. Redakcija BN www.bosnjackenovine.com BOŠNJAČKENOVINE POLITIKA SPORT Informativno javno glasilo IGRAČ VELIKOG SRCA Ne samo igrom, već i odnosom prema dresu reprezentacije Crne Gore, FAHRUDIN MELIĆ je za kratko vrijeme zavrijedio veliko poštovanje svih ljubitelja rukometa u Crnoj Gori. Uvijek daje maksimum svojih mogućnosti i ostavlja poslednji atom snage na terenu nije bitno da li je u pitanju prijateljska ili takmičarska utakmica. Vrijedno je napomenuti da je Fahrudin Melić rođen u Prijepolju, veći dio svog života proveo je u Bosni i Hercegovini ali je sticajem okolnosti zaigrao za reprezentaciju Crne Gore. Melić je crnogorski dres obukao u vrijeme dok je branio boje Sarajevske Bosne, na nagovor tadašnjih saigrača Petra Kapoisode i Ratka Đurkovica. Ove godine, nakon šest Fahrudin Melić Broj 29- decembar, 2012. odigranih mečeva u najjačem klubskom takmičenju kao desno krilo slovenačkog Gorenja iz Velenja, Fahrudin Melić je postigao 42 gola, što ga stavlja na 3 mjesto liste najboljih golgetera ovogodišnjeg takmičenja, tako da je to ogroman uspjeh našeg MELO, kako ga od miloste nazivaju Slovenci. Fahrudin je počeo svoju uspjesnu karijeru u Sarajevskoj Bosni, a igrao je još za Goražde, Zrinski i Borac iz Banjaluke. Kada jedan igrač privuče ovoliku pažnju medija i navijača onda mu dodeljuju razne superiorne nadimke, tako je naš rukometni junak nazvan od strane inostranih sportskih komentatora LETEĆI CRNOGORAC, što u istinu opravdava svojim skok šutevima koji su neodbranjivi. U poslednje 4 utakmice na najjačem evropskom klubskom takmičenju Melo je imao u prosjeku 8,5 golova po utakmici, što je inpozantan rezultat. Svakako da moramo zahvaliti Kapisodi i Đurkovicu zbog angažovanja ovog superiornog momka za našu reprezentaciju. Ne samo što je unaprijedio igru naše reprezentacije veđ je Melić poznat po sposobnosti podizanja atmosvere u ekipi. Da zadovoljstvo nije jednostrano, potvrđuje i Fahrudin, on kaže da se osjeća počastvovanim što igra za Crnogorsku rukometnu reprezentaciju i da se sa sveg srca odaziva pozivu trenera crnogorske reprezentacije. Kaže da je prim- Emil Kolić ljen na najbolji mogući način u Crnog Gori, a prvi put je zaigrao 29. oktobra 2008. godine protiv Poljske u gostima, na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Austriji. LETEĆI CRNOGORAC će nastupiti i na predstojećem rukometnom svjetskom prvenstvu u Španiji. Tamo će Crna Gora biti u grupi sa Francuskom, Njemačkom, Tunisom, Brazilom i Argentinom. Moramo priznati da grupa nije nimalo laka za naše sokole. Nego, nakon uspjeha u baražu za SP protiv Švedske i pobjedom nad Njemačkom i Češkom na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo niko neće gledati na Crnogorce kao na autsajdere već će biti primorani da se posebno spremaju za naše sokole. Emil Kolić 53 BOŠNJAČKENOVINE POLITIKA SPORT Informativno javno glasilo Rožajski košarkaški rasadnik Rožaje, svojom klimom i nadmorskom visinom je idealno mjesto za visinske pripreme, rekreaciju, sport i popravljanje fizičke forme. Brojne sportske ekipe iz Crne Gore koristile su klimatske pogodnosti ovog planinskog mjesta za ljetnje i zimske pripreme u mnogim disciplinama. Ovdje su se pripremale brojne reprezentacije, prvoligaški fudbalski, rukometni i košarkaški klubovi. Kako je sport razvijen u Rožajama i koliko se mladi bave sportom u ovoj opštini? Prema nekim pokazateljima, danas je u rožajskoj opštini u raznim sportskim disciplinama uključeno preko jedne hiljade mladih sportista koji aktivno treniraju u raznim klubovima, a njihove želje su odraz mladosti. U podjednakoj konkurenciji, za mjesta u sportskim klubovima i udruženjima podjednako su zastupljeni sportisti iz svih sportskih klubova. Igra i sport su sastavni dio života ljudi različite dobi i društvenog položaja, pogotovo djece i omladine. I danas se sve više teži da se svako dijete razvija ne samo u svojim umnim, društvenim i duhovnim dimenzijama nego, i u psihofizičkim. Stoga, razvoj sporta u opštini Rožaje, u maloj planinskoj sredini od davnina je veoma bitna tema. U Rožajama je za posljednjih desetak godina urađeno više sportskih objekata i poligona, postavljen je ka- 54 Fadil Kardović men temeljac za Sportski centar na Bandžovom brdu i izvršeno je svečano otvaranje. Rekonstrukcije fiskulturnih sala u OŠ „Mustafa Pećanin“ i OŠ „25 Maj“ doprinijele su za još veću masovnost sporta u našem gradu. Rožaje kao opštinsko područje je relativno malo po broju stanovnika, ali zato ima veliki broj sportskih društava i klubova. U Rožajama je trenutno registrovano više od dvadeset sportskih društava i klubova sa preko jedne hiljade aktivnih sportista. Rožaje sa punim pravom može da ponese ime grada sporta. U opštini Rožaje postojala su i postoje sportska društva, sportske škole, sportski savezi, i klubovi: Fudbalski klub ,,Ibar”, koji je jedan od najstarijih sportskih klubova u Rožajama, osnovan je 1938. godine, Fudbalski klub „Županica”, Planinarsko alpinistički klub "Hajla", Gorska služba spašavanja u zim- skim uslovima „Dermandol“, Planinarsko-smučarsko društvo „Hajla”, Nordijski skijaški klub "Hajla“, Planinarsko alpinistički Klub „Jelenčica”, Planinarskosmučarsko društvo ,,Turjak“, SKI klub "Rožaje“, Planinarski klub "Ahmica“, Planinarski klub "Pogled“, Stonoteniserski klub "Ibar“, Džudo klub "Ibar“, Kik boks klub "Univezum“, Klub kontaktnih borilačkih sportova „Univerzum”, Karate klub "Hajla“, Karate klub „Ibar” Aikido klub „Rožaje“, Odbojkaški klub "Ibar“, Odbojkaški klub "Hajla“, Košarkaški klub "Ibar“, Košarkaški klub „Rožaje”, Košarkaški klub „Županica”, Rukometni klub "Rožaje“, Lovačko društvo "Hajla“, Sportsko ribolovni klub "Ibar“, Sportsko streljačko društvo "Rožaje“, Šahovski klub "Ibar“, AMSK "Ćorovi“, Biciklistički klub "Ahmica“, Klub odgajivača golubova "Hajla“, Sportsko rekreativno društvo gluvih "Ibar“, Paraglajding klub "Condor“, Bridž klub "Rožaje“, Društvo za sportsku rekreaciju "Veterani“, Društvo pedagoga fizičke kulture „Rožaje”, Izviđački savez „Rožaje“, Savez školskih sportskih društava „Rožaje“, Pionirska škola fudbala „Ibar”, Pionirska osnovna i napredna škola skijanja „Hajla“, Pionirska osnovna i napredna škola skijanja „Turjak“, Pionirska osnovna i napredna škola odbojke. Pionirska osnovna i napredna škola košarke. Inače, grad Rožaje je www.bosnjackenovine.com POLITIKA SPORT poznat više decenija kao grad folklora, smučarskog sporta, stonog tenisa, borilačkih sportova, a pogotovu košarke, tako da u njemu postoji, prvoligaški košarkaški klub „Ibar“, a pri klubu osnovna i napredna škola košarke. Košarka u Rožajama je bez sumnje najpopularniji kolektivni sport, što najbolje svjedoče popunjene tribine na svim utakmicama u Sportskom centru na Bandžovom brdu. Velika zasluga za popularizaciju igre pod obručima pripada sekretaru Kalić Faruku kao i poznatom rožajskom treneru Rejhanu-Jeju Palamaru, prof. fizičkog vaspitanja i prvoligaškim košarkašima poput Mersudina Košute, braće Armina i Demira Kalića, Harisa Hadžibegovića, Kenana Zejnelovića, Admira-Dada Nurkovića, Nedima Feleća... Svi oni su iz grada pod Hajlom, koji sa posebnim emocijama nose rožajski dres, gdje živi njihova najbliža rodbina koja ih sportski bodri i stimuliše na svim prvoligaškim utakmicama. Takođe, bitnu stavku u popularizaciji košarke pripada i poznatom košarkašu iz Teksasa Robensonu Brandonu koji kao plejmejker organizuje igru i na svakoj utakmici postiže najviše koševa. Nema nikakvih zamjerki na ekipu. Naprotiv, u svakom duelu svi igrači daju sve od sebe i igraju onoliko koliko mogu i umiju. Mladi u Rožajama najaktivniji i najmasovniji su u školi košarke, a njihovi vaspitači i treneri se dosta trude za dobar uspjeh. Polaznici škole košarke se Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo nadaju da će postati u sportskoj karijeri dobri košarkaši. Škola košarke započeta je kao plod mašte, velikog entuzijazma i prijeke potrebe da se našim najmlađim sugrađanima obezbijedi dovoljno kvalitetno mjesto na kojem će se okupljati i započeti zdravo odrastanje kroz djetinjstvo, putem sporta, druženje i bezgranične radosti. U fiskulturnoj sali OŠ „Mustafa Pećanin“ u Rožajama aktivna je osnovna i napredna škola košarke, koju pohađaju učenici rožajskih osnovnih škola, koja radi isključivo sa djecom školskog uzrasta, za sada broji preko 70 članova. Program škole traje tokom cijele školske godine. Treninzi se održavaju 3 puta sedmično; ponedjeljkom, srijedom i petkom u trajanju od 45 do 60 minuta za svaku uzrasnu grupu, a namijenjen je svim, djevojčicama i dječacima uzrasta od 7 do 15 godina, nezavisno od stepena sposobnosti, osobina i znanja. Zato u školi košarke nema određenih kriterijuma za upis djece, niti je važna visina niti konstitucija, samo je bitno da su djeca zdrava, (visina nije uslov, nego posljedica treniranja). Pored djetetovog interesovanja, potrebni su volja roditelja i slobodno vrijeme, a od fizičkih predispozicija u starijem, školskom uzrastu, važne su brzina i spretnost, što može i vremenom da se razvije. U uzrastu prije jedanaest godina, svako dijete može da trenira košarku. Zapravo, pravi treninzi počinju sa polaskom u peti razred. Do tada, osnovni cilj škole košarke je da dijete zavoli košarku, ali i sport uopšte. Polaznike osnovne škole košarke prvim tajnama podučavaju nekadašni rožajski iskusni košarkaši: Šefkija Bećiragić, koji je igrao punih deset godina (1980-1990) u prvoj ligi bivše Jugoslavije u klubovima: KK „MZT Skoplje“, KK “Trepča“ iz Kosovske Mitrovice, KK „Baškimi“ iz Prizrena. I Sajmon Klimenta koji pred kraj svoje karijere nijesu odlučili da „okače patike o klin“, ali su i uz molbu rukovodstva košarkaškog kluba „Ibar“ prihvatili da rade sa školom košarke i da svoje bogato košarkaško iskustvo prenose budućim košarkašima. Od samog osnivanja prvog stepena škole košarke do današnjih dana veliki doprinos u omasovljavanju i pedagoškom radu dao je i profesor fizičkog vaspitanja Fadil Kardović, koji je do sada ispratio više od 30 generacija sa kojima je postizao zapažene rezultate na olimpijskim školskim sportskim igrama Crne Gore i Ibarske doline. Za postignute rezultate i izuzetan doprinos u unapređivanju i razvoju školskog sporta u Crnoj Gori, crnogorski školski sportski savez dodijelio mu je Zlatnu plaketu u Podgorici 19.04. 2012. godine, a njegovi učenici završavali su u prvoj postavi rožajskog košarkaškog kluba. Sa naprednom košarkaškom školom i starijim kategorijama radi Demir Kalić koji je istovremeno i jedan od boljih igrača prvoligaškog košarkaškog kluba „Ibar“ iz Rožaja. U školi košarke koševi i lopte su prema uzrastu, to je košarka za najmlađe, prilagođena 55 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo njihovom uzrastu i visini. Formiraju se grupe đaka od prvog do četvrtog razreda. Djeci manjeg uzrasta su namijenjeni koševi visine od 120 do 140 centimetara. I lopte su prilagođene uzrastu. Tako najmlađi igraju loptom broj tri, obima 56 do 58 centimetara i težine od 300 do 330 grama, dok stariji šutiraju na koš loptom broj pet. Tako je do jedanaeste godine. Nakon toga, koš se podiže od 160 do 260 centimetara i uvodi se lopta broj pet, dimenzija do 69 centimetara, težine od 470 do 500 grama. Poređenja radi, pravi koš je na visini od 305 centimetara, a lopta je broj sedam, obima od 70 centimetara i težine do 650 grama. Za četiri godine, djeca nauče četiri osnovna principa: da treba da se šutira, dodaje, vodi i brani. A onda sport i košarka toliko uđu pod kožu da dijete ne umije drugačije da provodi vrijeme. Tako se rješava problem dokolice, dosađivanja i sindroma „meni je dosadno“. Jer košarka, može da se igra na svakom mjestu i uz bilo koji zid, samo ako ima neki obruč, zabave radi. A škola košarke, vodi djecu vrlo precizno dalje za ozbiljno bavljenje košarkom, nekog do rezervnog igrača, nekog do reprezentacije, nekog do trenerskog posla, nekog do profesora fizičke kulture, a svakog do zdravog i srećnog života. Rožajska škola košarke „proizvodi“ i pravi je rasadnik kvalitetnih košarkaša i talenata koji sa mnogo uspjeha igraju košarku, a mnogi od njih su i prvotimci košarkaškog kluba „Ibar“ iz Rožaja. 56 Uzorno ponašanje, maksimalan trud i bezgranično zalaganje obaveza su svakog člana u klubu, kako bi se doprinijelo unapređivanju sredine i održavanju temelja funkcionisanja košarkaškog kluba „Ibar“. Danas škola košarke predstavlja stabilan i zdrav sportski kolektiv u kojem dječaci i djevojčice treniraju po savremenom i modernom programu, koji ima za cilj da unaprijedi cjelokupni psihomatski status djeteta. U uvodnom dijelu svakog treninga obavezan je ciklus vježbi oblikovanja i elementarne igre koje utiču na: morfološke karakteristike, motoričke sposobnosti (inteligenciju), na konativne karakteristike i pravilan razvoj, držanja tijela i cjelokupnog psihosomatskog statusa djeteta. Programom škole košarke rukovode treneri po usvojenom programu. Planiranje i programiranje jedan je od najvažninijih procesa u području primijenjene kineziologije. Potreban je veliki fond znanja i empirijskih saznaja, kako bi se mogli predvidjeti rezultati transformacijskih procesa, predviđenih ciljevima i zadacima škole košarke. “Cilj škole košarke je da se zadovolje biopsihosocijalne potrebe djece za kretanjem kao izrazom zadovoljavanja određenih potreba kojima se uvećavaju adaptivne i stvaralačke sposobnosti..... u savremenim uslovima života i rada. Dalji cilj je razvijanje zdravstvene kulture djece radi očuvanja i sopstvenog zdravlja i zdravlja svoje okoline”. Sport je fenomen koji se konstantno prilagođava zahtjevima SPORT POLITIKA i mogućnostima društva u kojem se nalazi. Na taj način zadržava svoju svrsishodnost. Škola košarke je u tom smislu odličan primjer. Svaki novi veliki igrač doveo je do unapređenja unutar košarkaške igre. Promjena psihofizičkih mogućnosti igrača, marketinških zahtjeva i potreba, doveli su do obogaćivanja košarkaške tehnike, a time i taktike. Sve je to na kraju dovelo do konstantnih promjena košarkaških pravila, košarkaške metodike, procesa selekcije itd. Imajući to u vidu bitno je ljekarski pratiti promjene razvoja svakog pojedinog djeteta u košarkaškoj školi. Kao i pravi veliki sportisti, svi polaznici košarkaške škole imaju obavezne kompletne ljekarske preglede, da se provjeri zdravlje, pravilno držanje tijela, sposobnost za bavljenje sportom, ali i da se misli na sebe od malih nogu. Kad postanu pioniri, oko dvanaeste godine, djeca su već uveliko uvedena u sportsku priču. U pubertetu, kao stariji pioniri ili kadeti, ova djeca nemaju takozvani sindrom tinejdžera, kada se dešava da su ruke i noge „nesrazmjerne“ u odnosu na trup, a podrazumijeva se da niko nema problema sa kičmom. Samo na taj način, program će ostati svrsishodan i potreban djeci kojoj je namijenjen. Globalni programski sadržaj škole košarke je da djeca nauče i uvježbaju: Osnovni košarkaški stav, dodavanje i hvatanje lopte, dodavanje i hvatanje bez i sa ometanjem, vodi loptu rukama sa i bez glewww.bosnjackenovine.com SPORT POLITIKA danja u loptu, pravilno da izvodi slobodna bacanja, da je samoinicijativan i da sarađuje, da kreativno rješavaju zadatke, Vođenje lopte lijevom i desnom rukom, Košarkaški dvokorak, lijevom i desnom nogom, Slobodna bacanja, Pripremiti lopte i rekvizite, Vježbati obje ruke, Omogućiti djeci saradnju, a takmičenje koristiti samo kao sredstvo, a ne cilj, potrebno je Razvijati ljubav prema košarci. Cilj škole košarke je usavršavanje osnovnih elemenata tehnike napada i obrane (stavovi u obrani, kretanje u stavu i kombinovana kretanja, skokovi, oduzimanje i izbijanje lopte, sprečavanje ubacivanja). Kineziološkim operatorima za razvoj brzinske i eksplozivne snage, agilnosti, brzine reakcije, frekvencije pokreta i ravnoteže unaprijedit će se motoričke sposobnosti za uspješnost u košarci. U školi košarke djeca dobijaju uputstva o pravilnosti izvođenja, ciljevima vježbi i primjerenom dozom opterećenja. Djeca koja posjeduju više motoričkih znanja u košarci usavršavat će individualne i grupne taktike napada i odbrane, kolektivne taktike napada (kontranapad, pozicioni napad protiv individualnih i zonskih odbrana). S obzirom na usvojenu tehniku košarkaške igre primjenit će se specifična kondicijska priprema usmjerena na razvoj brzine reakcije, eksplozivne snage (sprint, skokovi, bacanja), agilnost te specifična aerobna i anaerobna izdržljivost. Dužim radom u školi, dijete postaje svjesnije određenih pravila ponašanja, pa i igre, Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo i ulazi u fazu kada igra sve više postaje sport. Sve selekcije ove košarkaške škole, koja funkcioniše po principu akademije, takmiče se u svojim kategorijama i može da posluži kao pravi rasadnik talenata koji bi se afirmisali na terenu. U saradnji sa zainteresovanim polaznicima škole košarke organizuju se takmičenja sa drugim školama košarke u istim kategorijama iz: Berana, Bijelog Polja, Tutina i Novog Pazara, radi provjere motoričkih znanja, sposobnosti i analize pravila igre. U ovoj školi košarke, u muškoj kategoriji najviše nade treneri polažu na dječake koji su kvalitetni i uporni u nastojanju da se domognu prvog tima i da će uskoro obući dres KK „Ibar“: Bećiragić Hamza, Bibić Armin, Ganić Hamza, ČindrakDženis, Pepić Said, Sanid, Samed, Kolić Alen, Nokić Mustafa, Kurpejović Bakir, Zejnelagić Damir, Fetahović Kenan, Šabotić Ammar i Adis, Musić Denis, Škrijelj Omar, Hadžiefendić Dino, Adrović Adrijan,..., a kod djevojčica se posebno ističu i pokazuju svoj raskošni talenat: Bećiragić Lejla, Dacić Ajna, Kardović Adela, Čindrak Amra, Markišić Ambera i Mina, Fetahović Džejlana, Ljaić Sara, Ganić Rinesa, Ećo Nejra, Klimenta Ramiza, Škrijelj Irisa,....... U OŠ „Mustafa Pećanin“ u rožajskom košarkaškom rasadniku rade treneri koji su napravili kvalitetan plan i program košarkaške škole, takođe postojeći kadar je u stanju i realizirovati takav program, zahvaljujući Fadilu Kardoviću, prof. fizičke kulture i nekadašnjim izuzetnim košarkašima rožajskog košarkaškog kluba „Ibar“ Šefkije Bećiragića i Sajmona Klimente. Sa ovakvim radom, očekujem da ova generacija za četiri godina zablista i da će ovi mladi sportisti biti nosioci košarke u našem klubu i vjerujem da će neki od ovih mališana biti u samom vrhu rožajske košarke. Najvažnije je u svemu ovome da su djeca zavoljela ovaj sport, da redovno treniraju i da su uporna. Zapisao: Fadil M. Kardović, prof. 57 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo 58 POLITIKA www.bosnjackenovine.com POLITIKA Broj 29- decembar, 2012. BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo 59 BOŠNJAČKENOVINE Informativno javno glasilo ZANIMLJIVOSTI POLITIKA DA LI STE ZNALI? ... je kod čoveka dužina od ručnog zgloba do lakta jednaka dužini stopala? ... Meksiko Siti tone oko 25 centimetara godišnje? ... ce crv pantljičara krenuti da jede sebe ako ne nađe drugu hranu? ... je sistem demokratije predstavljen još pre 2.500 godina u Grčkoj u Atini? ... je nemoguće kinuti otvorenih očiju? ... za jedan kilogram meda pčele moraju da posete 4 miliona cvetova i pređu put 4 puta duži od zemljinog obima? ... zvuk putuje 3 puta brže kroz vodu nego kroz vazduh? ... je Madrid jedini glavni grad u Evropi koji nije stacioniran na reci? ... je fudbal najgledaniji sport na svetu? ... je lubenica povrće a paradajz voće? ... je količina vremena koje ljudi provedu na putovanju 1,1 sat dnevno? ... srce u proseku otkuca 101.000 puta dnevno? ... je zbir brojeva sa suprotnih strana kockice za jamb uvek 7? ... je najduži rat, takozvani 100-godišnji rat, između Britanije i Francuske u stvari trajao 116 godina i završio se 1453? ... je u proteklih 40 godina prehrambena industrija imala brži razvoj od razvoja ljudske populacije? ... čovek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litar pljuvačke? ... od 1495. godine nije bilo ni jednog 25-godišnjeg perioda bez nekog rata? ... se ajkule nikada ne razboljevaju, jer su imune na sve poznate vrste bolesti? ... na Uranu leto i zima traju po 21 godinu? ... dzinovska sipa ima najveće oči na svetu, a prečnik im je oko 40 centimetara? ... su šanse da se rodite 29. februara prestupne godine 1 prema 1461? ... nasuprot frazi ''znoji se kao svinja'', svinje u stvari ne mogu da se znoje? ... je Vatikan najmanja država na svetu sa površinom od 0,44 kvadratnih kilometara? ... ljudska glava sadrži 22 kosti? ... u proseku čovek udahne 23.000 puta dnevno? ... se pustinja Sahara širi za 1 kilometar mesečno? ... u državi Juta, ptice imaju prvenstvo prolaza na svim autoputevima? ... mačke ne osećaju sladak ukus? ... u proseku čovek izgovori skoro 5.000 reči dnevno, ipak 80% od toga priča sam sa sobom? ... na američkoj zastavi stoji 13 pruga kao simbol 13 prvobitnih država? ... je preko 70% zemljine kopnene površine opustošeno? ... se u svetu preko milijardu tranzistora proizvode u svakoj sekundi? ... svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar polovine svoje mase da bi prživela? ... su u drevnoj Kini razbojnicima koji su napadali putnike odsecali noseve? ... zvuk najbrže putuje kroz čvrste predmete, zatim kroz vodu, a najsporije kroz vazduh? ... neki Eskimi koriste frižidere kako bi sprečili potpuno smrzavanje hrane? ... je nojevo oko veće od njegovog mozga? ... su šanse da nekoga udari grom 600.000 prema 1? ... su brodove koji su se pokretali veslima prvi koristili Sumerijanci 3.500 godina p.n.e.? Pripremio: Adis Pepić 60 www.bosnjackenovine.com
© Copyright 2024 Paperzz
