INTERVJU
Broj 46. Godina IX
septembar - oktobar 2014. god.
Osnivač i izdavač
“BICENT” d.o.o. Rožaje
CRPS: 5-054720/001
Direktor
Senad Mujević
Lektura i korektura
Jasmin Ćorović
Alisa Džogović
Tehnički urednik
Adis Pepić
Saradnici
Fehim Kajević
Šefka Begović Ličina
Haris Šabotić
Zaim Azemović
Sead Šahman
Denis Sutović
Hajriz Luboder
Irfan Sancakli Kurpejović
Admir Adrović
Suada Džogović
Ćerim Bajrami
Zumber Muratović
Armin Sijarić
Sajma Husić
Adresa redakcije
Bošnjačke novine
PC Sofico- Rožaje
84310 Rožaje-Crna Gora
Kontakt telefon
069/629-777
e-mail:
bosnjacke.n@gmail.com
www.bosnjackenovine.com
Račun kod ATLASMONT banke
Bicent-bošnjački informativni centar
505-88595-66
Štampa
Štamparija Kujević
KONKURS ZA GLAVNOG
UREDNIKA BOŠNJAČKIH
NOVINA
Obavještavamo sve naše čitaoce, i sve zaintereseovane
da je rok za podnošenje prijava za konkurs glavnog urednika Bošnjačkih novina, na zahtjev čitalaca i zbog velikog
interesovanja, produžen do 10. novembra 2014. godine.
Podsjećamo da kandidat za urednika BN mora da posjeduje ličnu svestranost, da ima visok stepen kreativnosti, analitičnosti i odgovornosti, izražen timski duh, visok
stepen organizacijskih sposobnosti, sposobnost da vodi
proces promjena, sposobnost i iskustvo da motiviše velike radne cjeline i da posjeduje nepresušnu radnu energiju. Kandidat za glavnog urednika mora imati VSS i napredno znanje u korišćenju informacionih tehnologija.
Prijava treba da sadrži radnu biografiju kandidata
(CV), esej kandidata na najviše tri kucane strane koji
se odnosi na teme vezane za bošnjaštvo, uz poželjne
perporuke predhodnih poslodavaca. Prijave se šalju
na zvanični e-mail redakcije: bosnjacke.n@gmail.com
Do sada je pristiglo 14 prijava. Za pomenuto mjesto urednika Bošnjačkih novina vlada veliko interesovanje. Prijave su stigle iz zemlje i regiona: iz
Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije.
Tiraž
1.500 primjeraka
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
3
AKTUELNO
INTERVJU
BOŠNJAŠTVO NA ISPITU
VREMENA
Bošnjaci u Crnoj Gori trpe mnogo
podjela unutar svoga korpusa.
To je nedopustivo. Te podjele su
''podgrijavane'' i sa strane. Da
bi se iste podjele zaustavile, i
spriječilo dalje dijeljenje Bošnjaka
na ove i one, u nacionalnom
smislu, i muslimana na ove i one
u vjerskom smislu, potrebno je
raditi na edukaciji. Kada Bošnjaci
nauče da upravljaju svojim razlikama onda će i ''podgrijavane
podjele sa strane'' biti znatno
otežane.
I danas, na žalost, u Crnoj Gori
postoji islamofobija, koja je generalno prisutna u svijetu, a u
Crnoj Gori se najviše povezuje sa
Bošnjaštvom. Samim tim i socijalna distanca prema Bošnjacima
je velika, a tome su svjedoci
Bošnjaci, bilo da je u pitanju
školovanje djece ili rad u brojnim
privatnim ili državnim ustanovama. Islamofobija se osjeća na
poslu, u školi, institucijama itd.
Bošnjaci moraju konstantno da
se dokazuju kako bi odagnali ili
umanjili islamofobiju.
Bošnjake u Crnoj Gori veže
zajednička tradicija, ali i jezik. Kao
dijete Bošnjaka, roditelji su me
učili da poštujem svoju tradiciju
i običaje. Na posljednjem popisu sam se izjasnio da govorim
bosanskim jezikom, koji nije isto
što i crnogorski jezik. U mojoj
kući uvijek se govorilo amidža za
strica, i daidža za ujaka, a spisak
riječi koje se ne koriste u svakodnevnom crnogorskom jeziku
je velik.
Kulturni milje bošnjačkog naroda je bogat i broj istaknutih
4
akademskih građana, koje je
bošnjaštvo iznjedrilo je ogroman.
Nabrajajući bih nekoga sigurno
izostavio. Bošnjaci Crne Gore
imaju jak crnogorsko-domovinski
osjećaj i čine esencijalni dio njene
multikulturalnosti.
Međutim,
podaci o nacionalnoj zastupljenosti Bošnjaka/muslimana u
državnim organima javne uprave
i lokalnim službama Crne Gore su
zabrinjavajući i, nažalost, govore
da je diskriminacija po nacionalnom i vjerskom osnovu i dalje
prisutna. Ustavno zagarantovana
srazmjerno zastupljenosti u javnim službama ni približno nije
ispoštovana.
I pored očite neravnopravnosti s kojom se svakodnevno
susrijeću, Bošnjaci za svoja
politička
postignuća
imaju
podršku demokratske crnogorske javnosti, nevladinog sektora i
međunarodne zajednice.
Deklaracija o vraćanju tradicionalnog imena Bošnjak održana je 22.
marta 2003. godine u organizacji
Foruma Bošanjaka/Muslimana
Crne Gore, Udruženja Almanah
i podršku drugih organizacija sa
preko 170 naučnih, kulturnih, javnih i političkih ličnosti iz redova
muslimansko/bošnjačkog naroda
u Crnoj Gori. Međutim, promjenu
nacionalnog imena nisu svi prihvatili pa su promuslimanski, ali i
prorežimski istomišljenici okupljeni oko "Muslimanske matice"
bili za zadržavanje starog imena
Novinska
agencija
"Beta"
prenijela je vijest od 28. maja
2003. godine, da je grupa muslimana iz Podgorice uputila apel
javnosti protiv pokušaja "asimilacije crnogorskog muslimanskog naroda". U apelu su vlada,
država, nevladine organizacije
i intelektualci pozvani da se suprostave poništavanju crnogorsko-muslimanske i uvođenja
nekakve bošnjačke nacije u Crnoj
Gori. Od tada je prošlo 11 godina,
ali Bošnjaci su i dalje na početku,
boreći se da sačuvaju svoje ime
od zaborava.
U Crnoj Gori postoji struja ljudi,
prisutnih i u vlasti i u opoziciji,
kao i u raznim institucijama i
organizacijama koji sprovode
određenu
denacionalizaciju
Bošnjaka, kako bi se stvorio narod
bez imena, što predstavlja prvi
korak asimilacije jednog naroda
u drugi.
Crna Gora je najmlađa država
na svijetu, a obzirom da ni jedan
narod u njoj nema preko 51% pripadnika od ukupne populacije,
ona predstavlja na izvesan način
zemlju nacionalnih manjina.
Bošnjaci su odigrali ključnu ulogu
u vraćanju državnosti Crne Gore
na referendumu održanom 2006.
godine. Crnu Goru doživljavaju
kao svoju domovinu. Bore se za
nju, doprinose jačanju države i
poboljšanju životnog standarda.
Bošnjaci treba da nastave da
se bore za Crnu Goru, ali treba
da se bore i za sebe u njoj. I za
Bošnjaštvo i za Crnu Goru, to je
pravi put koji Bošnjaci treba da
slijede.
Haris Šabotić
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
INTERVJU SA EJUPOM NURKOVIĆEM, PREDSJEDNIKOM OPŠTINE ROŽAJE
BUDUĆNOST ZAVISI OD OBRAZOVANIH, MLADIH LJUDI
BN: Da li ste zadovoljni postiz- maksimalni kapacitet kako bi
bornom koalicijom i kakva su zatečeno teško finansijsko stanje
Vaša dalja očekivanja?
u najkraćem vremenskom periodu bilo na nivou likvidnosti jer su
Koalicija dobro funkcioniše, svu svi troškovi svedeni na minimum,
snagu ćemo usmjeriti kako bi
ispunili obećanja iz predizborne
kampanje, a posebno obećanja
koja se tiču boljeg života građana.
BN: U kakvom stanju ste zatekli
’’opštinu’’? Šta nam je to ostavila predhodna vlast?
Lokalnu administraciju preuzeli
smo na dan imenovanja predsjednika Opštine (01.07.2014.).
Prvi korak koji smo uradili je skeniranje obaveza i potraživanja
gdje smo ustanovili da ćemo imat
pune ruke posla oko sređivanju
stanja u lokalnoj upravi, javnim
preduzećima i službama, kako u
oblasti organizacije i funkcionisanja, tako i sređivanju javnih
finansija. Zatekli smo ogromna
dugovanja prema dobavljačima
budžetskim korisnicima, takođe,
u velikim su dugovima i sva vitalna preduzeća Opštine. Po našoj
prvoj procjeni dug iznosi preko
4,5 miliona. U pomenuta dugovanja su uključeni dugoročni
krediti (kao što je kredit za vodovod koji iznosi 1.200.000,00) i
tužbe koje su prema Opštini koje
iznose preko pola miliona eura.
Mi, kao odgovorna vlast, moramo ići naprijed pozitivnim
duhom gdje je neophodno uložiti
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
misli se na troškove koji su kod
prethodne vlasti bili ogromni,
kao što su troškovi reprezentacije goriva, nepotrebna službena
putovanja, nepotrebni režijski
troškovi, i sl. Naši građani znaju
na šta se ovo odnosi.
Odlazeća lokalna uprava je nama
pored nabrojanih problema ostavila jedan od većih gorućih
problema to je višak radne snage
u lokalnoj upravi, preduzećima i
službama. Bivša lokalna uprava
je od dana raspisivanja izbora,
tj. od 24.03.2014.god. pa sve do
dana imenovanja novog predsjednika 01.07.2014.god. primila 89 radnika na neodređeno,
određeno, pripravnika, što govori o odgovornosti
bivše
vlasti i šta je
bio cilj ovakvog
ponašanja.
Mi sada treba
da rješavamo
problem viška
radnika,
što
čini
problem i bivšoj i
sadašnjoj vlasti i radnicima
koji su, prevareni, a to znači
zloupotrijebljeni
samo
kao
glasači.
Takođe ćemo
u š t e d i t i
ogromne
troškove kod javnih nabavki i
ugovorenih investicionih poslova
kod sklapanja poštenih i transparentnih ugovora sa poslovnim
partnerima.
BN: Koje su Vaše prve planirane
aktivnosti kao predsjednika
Opštine Rožaje?
Kao predsjednik Opštine želim
istaći da ću nakon sumiranja
stanja lokalne administracije
uložiti sav svoj kapacitet i dati
5
INTERVJU
šansu svim ljudima i ekspertima
da svoje znanje valorizuju kako
bi opština Rožaje krenula putem
ekonomskog razvoja.
Da bi ovo realizovao daću šansu
svim ljudima bez obzira na partijsku pripadnost, jer znanje i nau-
ka leži u individui i kreativnosti
ljudi.
šansu da svoj biznis pokrenu,
a lokalna administracija je uvijek tu da pruži svu potrebnu logistiku ljudima u svom biznisu.
Šansu dajemo ulaganju u poljoprivredu, turizam i u uslugama
malih kao i srednjih preduzeća,
p o ro d i č n o m
biznisu.
Računamo na
strana ulaganja strateških
partnera, naše
dijaspore koja
je ogromna
i koja je pokazala
interesovanje
da želi pomoći
svom gradu i
svom narodu.
BN:
Koliko
će, po Vašem
mišljenju, biti
potrebno vremena, rada,
truda, sredstava da bi
se
rožajska
privreda
i
ekonomija
oporavile
i
Rožaje postalo bolje mjesto za život?
Treba biti realan, neće biti lako
BN: Koje su to oblasti privrede novoj lokalnoj administraciji, tj.
koje bi mogle Rožajama da do- lokalnoj vlasti, ali bi rezultati trenesu boljitak?
bali da se osjete u prvoj polovini
mandata.
Rožajska privreda je nažalost u
veoma lošem stanju i slobodno BN: Koji su to potencijali koje
možemo reći da veoma mali nova vlast treba najprije da isbroj građana živi od svog rada u koristi kako bi proces reaniprivredi. Za nas je važno otvoriti macije rožajske ekonomije što
nova radna mjesta i dati ljudima prije bio vidljiv?
6
Imajući u vidu koji su naši potencijali najizraženiji akcenat treba
staviti na razvoj planinskog turizma, poljoprivrede, drvoprerade
i šumarstva, potrebno je uložiti
maksimalan trud na razvoj pomenutih privrednih grana kako bi
se pospješio proces oživljavanja
ekonomije u našoj opštini.
BN: Koliko je razvijena komunikacija sa dijasporom i eventualnim partnerima iz inostranstva
i Turske koji bi mogli da svojim
investicijama pokrenu ekonomiju sa sadašnjeg nivoa? Šta ćete
učiniti po tom pitanju?
Što se tiče pitanja oko naše dijaspore, već sam kazao, očekujemo
velike rezultate, valorizaciju svog
kapitala naše dijaspore, kao i
strateških partnera, zemalja u
okruženju. Prevashodno mislim na republiku Tursku, gdje
imamo dobru saradnju od koje
se i očekuje puno, mislim da
je to i realno ostvarljivo. Ovu
saradnju planiramo realizovati
zajedničkim snagama sa Vladom
Crne Gore, resornim ministarstvima, jer tako mislimo da se
zajedničkim snagama dođe do
željenih rezultata za našu opštinu
i državu Crnu Goru.
BN: Šta bi ste poručili ljudima
koji su Vam poklonili povjerenje
i očekuju rezultate rada, da li
rezultati rada mogu biti viđeni
u skorijem roku kroz razne projekte i investicije?
Građani su izabrali pravo rješenje
davajući podršku našoj stranci.
Rezultati će ubrzo biti opipljivi nakon detaljnog skeniranja
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
INTERVJU
stanja lokane uprave, u toku je
izrada planova odnosno projekata za 2015. godinu koji će se
finansirati iz kapitalnog budžeta
naše opštine, Vladinih agencija, kao što su direkcije javnh
radova i direkcije za saobraćaj.
Takođe, u toku je priprema projekata kojim ćemo aplicirati kod
međunarodnih institucija, korporacija, strateških partnera, naše
dijaspore koji su zainteresovani
da ulažu u našu privredu.
kvantitativnom smislu značajan budućnost svoje opštine i svog
faktor u Bošnjačkoj stranci? naroda zavisi od njih samih, a to
Gdje vidite šansu za mlade?
mogu samo školovani, stručni i
ambiciozni da ostvare mladi ljuMladim ljudima poručujem da di.
budu uporni, istrajni u sticanju
znanja, i da to znanje ulože u Od ambicioznih i stručnih
dobro svog naroda i kroz to će mladih kadrova ima koristi
Bošnjačka stranka ojačati, a jaka Bošnjačka stranka, Bošnjački
Bošnjačka stranka će pružiti narod, opština Rožaje i cijela
šansu mladim ljudima da dobiju Crna Gora.
svoj angažman u lokalnoj upravi, državnim institucijama, kao
i svim službama koji prepoznaju
Razgovarao: Adis Pepić
BN: Za kraj-poruka mladim lju- stručne i kvalitetne kadrove.
dima koji su i u kvalitativnom i Mladi ljudi treba da znaju da
Adresa: ul “M.Tita” bb, 84 310 Rožaje; Tel, 051/270-158
Adresa: Maršala Tita bb, 84310 Rožaje, Telefon: +382 (0)51 273 795, 273 796;
Fax: +382 (0)51 273 795, 273 796;
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
7
POLITIKA
INTERVJU
BOŠNJACI U CRNOJ GORI –
JUČE, DANAS I SJUTRA
Primat obrazovanju, jačanju privrednih aktivnosti, natalitetu i podizanju nacionalne svijesti
Vijek u kome su Bošnjaci bili infe- XX vijek karakterišu brojne mi- su u manjini,imaju manja prava.
riorna kategorija svih društveno- gracije Bošnjaka prema Turskoj, Siguran sam da se mogu stvorpolitičkih tokova je iza nas. Od te prema zemljama zapadne Ev- iti uslovi za istinski tolerantan
međunacionalni i multireligijski
dijalog ljudi u CrnojGori.
kraja Drugog svjetskog rata,
Bošnjaci su bili jedini narod na
ovim prostorima koji nije imao
svoje obrazovne, kulturne i nacionalne institucije. Frapantan
je podatak da od 1907. godine,
kada je ukinut bosanski jezik,
mlađe generacije nisu imale
informaciju o vlastitom jeziku
koji datira još iz srednjeg vijeka.
Zbog takvih i sličnih nepravdi,
8
rope.
Danas, kada smo povratili svoj
nacionalni identitet, baštineći
kulturne i tradicionalne vrijednosti, nastojimo biti inkorporirani u sve pore društva. Bošnjaci
zaslužuju biti u svim institucijama države kako bi se i njihov
glas valorizovao na adekvatan
način. Nije srž u tome da oni koji
Mislim da polako, ali sigurno
koračamo u fazu nacionalnog
preporoda. Želim da vjerujem i da politički sazrijevamo i
da ćemo u skorijoj budućnosti
predstavljati nezobilazan faktor
u rješavanju svih enigma društva
u CrnojGori.
Međutim, slučajno ili ne, privreda u dijelovima gdje žive Bošnjaci
(sjever Crne Gore) je urušena i
prema pojedinim predviđanjima
put do njenog oporavka će biti
dug i trnovit (ukoliko ga uopšte
i bude). Realni sektor skoro i da
ne postoji. U tome vidim korijen
današnjeg problema bošnjačkog
življa. Ljudi nemaju lične prihode, nemaju uslove za normalno funkcionisanje, mlade
generacije nemaju uslove za
nastavak obrazovanja i tako u
krug. Sistemsko uništavanje koje
rezultira i gubljenjem etičkih i
moralnih principa.
Bošnjacima više nego ikada
treba intelektualna plejada ljudi, akademika, doktora nauka
iz različitih oblasti (naročito
ekonomije) koji su spremni da
djeluju sinergijski i da budu
ogledalo bošnjačkog naroda.
Potrebna nam je puna afirmaciwww.bosnjackenovine.com
POLITIKA
INTERVJU
Isto tako je
važno voditi dijalog sa ljudima
koji istom dioptrijom rezonuju
vjeru i naciju,
izjednačavajući
ta dva pojma.
Vjerujem
da
je takva retrogradna politika
nepotrebna, te
da bi efekat bio
multiplikativan i
mnogo više respektabilan ukoliko Bošnjaka na
narednom popisu u Crnoj Gori
bude između
13% i 15% (što i
jeste činjenično
stanje).
Dakle, jačanje
ekonomskih
aktivnosti
u
sredinama koje
većinom naseljavaju Bošnjaci,
promocija
obrazovanja
među mladim
ja u društvenim okvirima države – oduzmite mu obrazovanje.
kako bi obezbijedili opstanak na Takav epilog Bošnjaci ne smiju
ovim prostorima.
dozvoliti. Nove genracije trebaju
generisati i davati kvalitetan i
Moramo biti svjesni činjenice obrazovan kadar koji je spreda samo adekvatim obrazovan- man povesti bošnjački narod
jem mladih ljudi, sadašnjih i u preporod kako bi se ispravila
budućih genracija možemo in- prošlovjekovna nepravda.
stalirati jake temelje potrebne
za dalju ekspanziju. Kroz histo- Na značaju treba dati i nataliteriju se pokazalo da ako hoćete tu koji je osnovni postulat razda uništite jedan narod, što voja jedne nacije.
rezultira njegovim nestankom
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
ljudima, povećanje nataliteta
i podizanje nacionalne svijesti
(naročito u srednima centralne i
južne regije Crne Gore) bi trebale
biti smjernice bošnjačkih institucija i organizacija u Crnoj Gori,
a sve u cilju integracije Bošnjaka
u društvenim sferama.
Sead Šahman
9
INTERVJU
EKONOMIJA
DA LI SE DOMAĆINSKI
RASPOLAŽE NAŠIM ŠUMAMA?
Šumski potencijal države Crne
Gore, koji zahvata 54% ukupne državne teritorije, predstavlja veoma dobru osnovu za
razvoj drvoprerađivačke industrije u Crnoj Gori. Taj raspoloživi
(obnovljivi) prirodni resurs
omogućio je da se razvije više
pogona
prerade drveta na
sjeveru države, u svih jedanaest
opština u kojima po popisu iz
aprila 2011. godine živi 181.217
ili 28,99% ukupnog stanovništva
ili 60 odsto stanovništva koje
je prostorno i ekonomski vezano za selo i prostor koji je pod
šumama. Nije teško zaključiti da
je to ogromni resurs koji može
doprinjeti značajnom industrijskom napretku države i podizanju standarda stanovništva. Po
vrijednosti šumskih površina,
očuvanju, uređenosti, načinu
gazdovanja i uticaja na životnu
sredinu, crnogorske šume su
među najkvalitetnijim u Evropi.
Sada da li se domaćinski gazduje,
raspolaže, koriste, obnavljaju,
(mislim na redovno i kvalitetno
pošumljavanje), koliko racionalno i efikasno u punom obimu
(kroz korišćenje otpada za proizvodnju različitih goriva) je posebno pitanje koje zahtijeva jednu
detaljniju analizu po „dubini“, s
obzirom da se sredstva od koncesija direktno slivaju u budžet
države, a svi nastali troškovi
u toku poslovanja Uprave se
plaćaju iz budžeta, tako da država
ima uvid u poslovanje, te vjerujem da je sve u skladu pozitivnih
10
zakonskih propisa, koje se može
kontrolisati preko DRI, koja ima
kontrolu nad poslovanjem te
kompanije, jer Vlada Crne Gore
analizira poslovanje kompanije
za svaku poslovnu godinu. Vjerujem u organizacionom smislu
moglo bi da se učini više, tako
što bi koncesije trebalo vremenski ograničiti i njihovo korištenje
i to od 15 godina minimum, pa
do 30 godina. Ovo iz razloga da
preduzeća bez obzira na organizacionu formu- oblik mogu
i treba da strategijskim odlukama donose dugoročne planove razvoja, rasta i razvoja
preduzeća (nabavka savremene
tehnologije zbog smanjenja
troškova prozvodnje po jedinici
proizvoda), zapošljavanje radnika, istraživanje tržišta, pozicioniranje na tržištu, izgradnja
imidža firme, proširivanje proizvodnih kapaciteta, povećanje
stepena finalizacije proizvodnje,
uvođenje novih proizvoda, motivacija zaposlenih, veza sa ostalim
komplementarnim granama, kao
što su građevinarstvo, turizam i
ostale djelatnosti što podrazumijeva više zaposlenih, od čega
bi država ubirala više poreza i
doprinosa i smanjila pritisak nezaposlenih lica na budžet države,
veći iznos prihoda po različitim
osnovama takse i sl.
Ovdje bih napomenuo da nakon
novih popisa i dobijanja podataka o ukupno raspoloživoj drvnoj
masi na teritoriji opštine Rožaje,
pa i na teritoriji čitave Crne Gore
stičem utisak da prilikom raspisivanja javnih oglasa za korišćenje
šuma, izgradnju i održavanje
šumskih saobraćajnica je najbitnije utvrditi važnost osnova kolone 9, tabele 1, javnog oglasa
broj: 2151 od 18.05.2012. godine, za opštinu Rožaje, u kojoj
državne šume obuhvataju 87
odsto, privatne 13 odsto,od čega
četinari 86 odsto, lišćari 14 odsto.
Radi formiranja prodajnih cijena,
određivanje kvaliteta, godišnje
količine orijentacione bruto
sječive mase (četinari/lišćari)
koje po zakonu se utvrđuju na
period od deset godina. U tom
pravcu, mislim da može da se
učini mnogo više radi izbjegavanja stvaranja tzv. skrivenih gubitaka na teret Uprave za šume
Crne Gore, kao i izbjegavanje ili
uskraćivanje prava na pojavu
internog prometa između pojedinih privrednih subjekata unutar konzorcijuma i van njega.
Ovo radi formiranja različitih prodajnih cijena sirovina kod koncesionara (proizvodnja/prodaja).
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
EKONOMIJA
Zabraniti izvoz oble građe van
tržišta Crne Gore, iz prostog razloga što bi postojeća preduzeća
trebalo da imaju proizvodne
programe za prozvodnju finalnih
proizvoda –veći stepen finalizacije, time veću zaposlenost, veće
prihode za državu, manju uvoznu
zavisnost države za prozvodima
koje se proizvode u zemljama
u okruženju od sirovina iz Crne
Gore po većim cijenama nego
da se taj/ti proizvodi proizvode
u našim preduzećima. Mišljenja
sam da ljudi koji rukovode tom
kompanijom pokazuju zavidne
poslovne rezultate u poslovanju
na nivou Crne Gore, a posebno
uspješno poslovanje PJ Rožaje.
Iskoristiti otvorenost šuma, na
području opštine Rožaje je 80
odsto, što značajno smanjuje
troškove u korišćenju šumskog
ostatka u šumama koji godišnje
iznosi 7.360m3, iz redovnih
sječa.
Kako je mouće da GIR, koji je
zapošljavao veliki broj radnika,
nije opstao ,a nasuprot tome
radi preko 50 brenti koje pak
zapošljavaju tek neznatan broj
radnika?
Kao ključni događaj
koji je kasnije doveo do zatvaranja
privrednog giganta
„Gornjeg Ibra“AD iz Rožaja,
jeste donošenje Zakona o
šumama 1989. godine, kojim su
šume odvojene od preduzećadrvoprerade (proizvodnje
finalnih proizvoda). U tom periodu drvoprerađivači nijesu bili
spremni niti organizaciono niti
tehnološko-tehnički da se prilagode novonastalim uslovima iz
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
sljedećih razloga: višak zaposlenih, struktura zaposlenih, politička
dešavanja, rat u zemljama u
okruženju, što je uslovilo smanjenje tržišnog učešća preduzeća,
otežanu nabavku sirovina, repromaterijala, rezervnih djelova,
nedostatak obrtnih sredstava,
visoka cijena kapitala-kredita,
pad kvaliteta prozvoda, pojačana
konkurencija istih ili sličnih proizvoda, povećanje troškova poslovanja, veće odsustvo zaposlenih, lošiji kvalitet sirovine,
mjesečna ili svakodnevna promjena cijena zbog galopirajuće inflacije u tom periodu.
Pad tražnje za određenim
proizvodima GIR-a kao što su:
građevinska stolarija-loš asortiman proizvoda, panel pločom,
lameliranim elementima, što je
uslovilo gomilanje zaliha, otežana
naplata potraživanja, čime je
ugrožena tekuća likvidnost
preduzeća, a time se ugrožava
solventnost, nemotvisanost zaposlenih kroz visinu mjesečnih
zarada, loša saradnja na relaciji
šumarstvo-drvoprerađivači,
odloženo
plaćanje
tako
„kvalitetne“ i neredovno dopremane osnovne sirovine za
održavanje tekuće proizvodnje,
smanjeno korištenje proizvodnih kapaciteta, što uslovljava
rast cijene po jedinici proizvoda,
zastarjela tehnologija, posebno
kod proizvodnje finalnih proizvoda, loše izabrani kanali distribucije proizvoda, loša ili bolje
reći nikakva promocija proizvoda
na nacionalnom i regionalnom
tržištu, uvoz istih proizvoda ili
sličnih izrađenih od drugih materijala (aluminijska i plastificirana građevinska stolarija i sl.), a
koji su mogli zadovoljiti potrebe
potrošača po nižim cijenama i
dužim vijekom trajanja .
Slobodno se može reći da je
privredni gigant „GIR“AD počeo
naglo da se „razgrađuje“od
1996. godine kada su na čelo
tog giganta došli ljudi koji nijesu imali kapaciteta da identifikuju gore navedene probleme,
da neke eliminišu što je bilo
moguće, neke da svedu u realne
okvire i smanje njihov negativan uticaj na krajnji minimum
i da održe tekuću proizvodnju,
uz svakako usklađivanje proizvodnje raspoloživim nabavkama
sirovina za redovnu proizvodnju. Lično mislim da je tada na
sasvim drugačiji način (mislim
na organizacioni), ali ne sa ovim
proizvodnim programom (treba
imati u vidu da je trebalo sačiniti
program) trebao nastaviti da
proizvodi određene proizvode uz
dopunu drugih proizvodnih programa.Više nije to moguće.
Lokalna zajednica treba da uradi programe sa jednim brojem
stručnjaka iz te oblasti i iz drugih
oblasti koji mogu da pomognu
da se iskoriste postojeću infrastrukturu, određene objekte, dio
opreme i ostalo radi otvaranja
„proizvodnih“ pogona što je danas apsolutno moguće (treba
vidjeti prostorni plan i DUP kao
uslov za moguće odlaganje ili
izgranju drugih objekata druge
namjene).
Nova preduzeća koja su registrovana u CRPS-PG njih oko 118, od
tog broja 97 je registrovano za
djelatnost rezanje i obrada drveta u drvoprerađvačkoj industriji.
Upitno je kojim kapacitetom
11
INTERVJU
EKONOMIJA
rade njih 36. To zahtjeva posebnu analizu iz gore navedenih
razloga. Ta preduzeća su na prodajnom i nabavnom tržištu pokazala veću fleksibilnost, lakše
se prilagođavaju zahtjevima
tržišta i imaju već izgrađene
proizvodne kapacitete, za proizvodnju namještaja, građevinske
stolarije, lamperije, brodskog
patosa, lameliranih elemenata,
vikend kućica koje se plasiraju na
domaćem i inostranom tržištu.
Kako komentarišete to što
plodove šumskog bogatstva ubiraju samo pojedinci kada se zna
da bi od ovog resursa mogli da
imaju koristi svi građani Rožaja?
zajednice u različitim fazama
razvoja njihovog preduzeća. To je
i obaveza i države i lokalne zajednice ukoliko žele veću zaposlenost, veće prihode i bolji životni
standard stanovnika sjevera. Ja
znam da se četiri preduzeća ozbiljnije bave otkupom i primarnom preradom šumskih plodova. Dakle, na to imamo svi pravo,
samo se trebamo organizovati.
Mada većina indirektno ostvaruje prihode po tom osnovu, kao
sakupljači šumskih plodova u visini mjesečne zarade, ili kao prodavci robe po 1/kg, s obzirom da
se radi o sezonskom poslu.
Niko nema moralno pravo da
kaže da lokalna zajednica nema
ništa sa privredom, a traži poreze
i takse od te privrede.
Da rezimiramo ko god želi da otvori preduzeće za proizvodnju
različitih proizvoda od šumskih
plodova, niko ne može, niti po
zakonu to pravo ima, da mu to
pravo i uskrati.
Najbolje bi bilo da se mi manemo kafanskih tumačenja ostvarenih
prihoda
pojednih
preduzeća-preduzetnika, nego
da više počnemo da radimo tako
što ćemo vršiti pritisak na resorno ministarstvo poljoprivrede
određenim programima – projektima i da sa tim projektima
- programima apliciramo za
određeni iznos bezpovratnih
kreditnih sredstava koje nude finansijske institucije EU i kredite
koje nudi Vlada Crne Gore za razvoj malih i srednjih preduzeća.
Na ovo pitanje je lakše
dati odgovor, “Protiv otvorenog
društva najefikasnije reaguje naš
zatvoreni um“ kaže Poper. Ako ne
budemo izučavali porodično poslovanje kao posebnu disciplinu
i ako se ne budemo trudili da o
tome naučimo što više možemo,
mi smo gubitnici.
Ko ima inovativnih ideja, hrabrosti, ljubavi prema poslu, pošteno
djelovanje, nezavisno mišljenje,
povjerenje, poštovanje, čast,
obrtna sredstava, radnu snagu,
visoke porodične vrijednosti u
homogenizaciji svoje porodice,
ljudske resurse, lokaciju, tržište,
sposobnost za investiranje i
svakako znanje, on donosi odluku za ulazak u određeni posao
sa visokom dozom rizika, samo
što neko rizik lakše savlada,
neko nikada.
Ljudi koji imaju urođenu potrebu
da rade, treba da se organizuju Kako i na koji način se raspolaže
samoinicijativno ili više njih, ali sanitarnom sječom?
ne mogu sami, ne bar većina.
Treba im pomoć države i lokalne Ja imam informaciju da je za 2013.
12
godinu dvadeset preduzeća
na teritoriji opštine Rožaje u
različitim organzacionim oblicima (konzorcijum, doo, od i dr.),
uzelo ukupno oko 1.000.000,00
(jedan milion eura ) finansjski iznos koncesija za period od jedne
do sedam godina, u količini od
45.000m3. Trebalo bi imati detaljnu analizu do sada posječene
drvne mase, prodate količine
van granica Crne Gore, prodate
količine sanitarne sječe koja se
takođe prodaje koncesionarima
što je regulusano ugovorom o
korišćenju šuma, i još mnogo
podataka, da bih mogao dati
bolji odgovor. Nije korektno govoriti o nečemu o čemu nemate
dovoljno kvalitetnih podataka
koje treba transformisati u informaciju i iste interpretirati da vas
ljudi bolje razumiju.
Ono što može biti važno, u
strategiji razvoja opštne Rožaje
za period od 2014-2020. godine jeste potpuno razumijevanje odgovornih političkih
predstavnika građana Opštine,
bez obzira kojoj partiji pripadaju, radi boljeg korištenja
raspoloživih prirodnih resursa, ljudskih resursa, postojeće
infrastrukture,otvaranje industrijske zone isl. radi izrade projekata sa kojma treba aplicirati kod nadležnih državnih i
međunarodnih finansjskih institucija, radi podrške postojećim
malim i srednjim proizvodno/
uslužnim preduzećima.
Ukoliko nema tog razumijevanja
tumaranje u razvoju privrede
Opštine Rožaje će se nastaviti.
Dokle, vidjet ćemo?!
Doc.dr Safet Kalač
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
EKONOMIJA
AKO MOŽEMO POMOZIMO SAMI
SEBI, NE TRAŽIMO POMOĆ OD
DRUGIH, JER JE NEMA VI
Pravila i zakoni su glavni uslovi
postojanja čovjeka kao jedinke
i kao subjekta jedne društvene
strukture i jedne društvenoekonomske zajednice, koja
preferira da bude razvijena u
tom smislu da omogući pojedincu da normalno stvara kapital,
da od njega živi sa svojom porodicom i da da doprinosi razvoju
društva i države kroz uredno
izmirivanje svih datih obaveza i
poreza, kako bi stvorio preduslove da i njegove komšije žive i
stvaraju dohodovnu dobit, koja
znači prosperitet budućih mladih generacija.
ali najprije treba zaštiti stvaraoca, radnika, čovjeka od upornog
poniranja i propadanja u bezdan ekonomskih tokova koji su
nemilosrdni. Kako to učiniti?
Vrlo lahko, donositi pozitivna zakonska rješenja, a ne diskriminatorne uredbe koje negiraju pravo
čovjeka pa onda radnika. Jedno
od takvih rješenja je i mogućnost
formiranja biznis inkubatora u
Crnoj Gori. Trenutno znanje i
obaviještenost subjekata o pojmu biznis inkubatora u Crnoj
Gori je veoma slabo. Ljudi generalno nisu upoznati sa ovim konceptom. Nedostatak znanja i razumijevanja o tome šta su biznis
inkubatori i koje benifite mogu
da donesu START-AP biznisima,
je jedan od najvećih razloga što
koncept nije već zaživio u Crnoj
Gori. Ali, trbalo bi da budemo
svjesni činjenice da Crna Gora
već posjeduje dva ključna elementa za razvoj biznis inkubatora:
- Neiskorišćenu privrednu i poslovnu nepokretnu imovinu,
koja se lako može urediti u radni prostor za mala novopokrenuta preduzeća. Većina ove
nepokretne imovine bi se mogla
odmah staviti na raspolaganje.
- Slabo iskorišćene lokalnih potencijala u obliku konsultanskih
kuća i agencija za pružanje usluga.
Ne treba u životu pretjerano ni
kuditi ni hvaliti određene pojave i trendove u ekonomiji i
razvoju jedne zajednice. Dokaz
za to je uporno forsirani i gurani
liberalizam, koji, svjedoci smo,
u Crnoj Gori ne daje baš najbolje rezultate iako bi pojedine
strukture željele, da je to mnogo bolje i sa većom ekspanzijom. Ali nažalost nije tako. Naša
“MRTVA” privredna struktura
je veliki nepremostivi kočničar
kapitalističkog i ekspanzivnog
liberalizma. Ovo nas sve navodi
na razmišljanje kako najrealnije i sa postojećim kapacitetima pokrenuti točkove boljitka,
života i standard stanovništva.
Ima načina i mogućnosti, ali prevashodno treba napraviti neke
strukturne stvari u ekonomiji, Drugim riječima ima dovoljno
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
prostora za aktivnostima na svim
lokalnim područjima (opštinama)
koje bi bile preduzete od strane
lokalnih aktera, kako bi se obezbijedilo zemljište i nepokretna
imovina za inkubatore, uz intenzivno davanje poslovnih
savjeta i podrške pojedinačnim
preduzećima na licu mjesta. Rezultati istraživanja o potrebi za
realizacijom projekata biznis
inkubatora u Crnoj Gori važi da
većina zainteresovanih govori da
glavni inicijator ovakvog jednog
projekta treba da bude država,
što u slučaju Crne Gore to nije
sporno, u saradnji sa univerzitetom i u partnerstvu sa privatnim
preduzećima i biznis asocijacijama. Naglasak po pitanju potencijalnih inicijatora projekta je
na državi, jer se smatra da ona
treba da ima najviše interesa da
kroz pokretanje biznis inkubatora povećava proizvodnu moć, a
13
INTERVJU
EKONOMIJA
samim tim i zaposlenost u Crnoj
Gori. Pored države kao inicijatori
biznis inkubatora, mogu da se
pojave fakulteti (elektrotehnički,
mašinski, metalurški, ekonomski
fakultet i mnogi drugi, u saradnji sa sekretarijatima za razvoj
ili direkcijama za razvoj malih
i srednjih preduzeća i raznim
međunarodnim organizacijama i
fondacijama).
Interes za pokretanje biznis inkubatora ima Vlada Crne Gore koji
bi apsolvirao razvoj privrede
i preduzetništva na jedan viši
nivo, a država bi omogućila bolji
transfer tehnologija i stručnog
znanja kao i otvaranje novih radnih mjesta.
Preduzetnici, preduzeća i biznis
asocijacije koje mogu da se jave
kao korisnici, ali i kao finansijeri
ovih i ovakvih projekata: Univerzitet u Podgorici gdje postoji
koncentracija ideja o biznisu
bi bio relevantan faktor širenja
ideja i razvoja privrede i biznisa. Konsalting centri koji svojim
savjetodavnim uslugama mogu
da doprinesu razvoju i uspjehu
ovakvog jednog projekta.
Možda pravila ne znače uvijek
boljitak iako bi mi kao građani
Crne Gore to željeli. Očigledna
je činjenica da to pojedine organizacije i asocijacije ne žele, kao
primjer ovome navodim pokrenute razgovore i prijedloge Unije
poslodavaca i Samostalnog sindikata koji funkcioniše van Saveza
samostalnih sindikata Crne Gore,
da se omogući poslodavcima u
Crnoj Gori, i da se to uvrsti u zakonsko rješenje, da poslodavac
ima pravo da angažuje radnika
14
po ugovoru o privremenim i
povremenim poslovima na razne
vremenske rokove do dvije godine. Po isteku vremenskog roka
od dvije godine poslodavac ne
mora prevesti radnika u stalni
radni odnos, što ga je do sad
zakon obavezivao. Po najnovijem prijedlogu, budući poslodavac može do beskonačnosti
produžavati ugovor o privremenim i povremenim poslovima
ili kao najradikalniju mjeru može
radniku dati otkaz poslije dvije
godine, ako ocijeni da mu taj
radnik više ne treba za obavljanje poslova i radnih zadataka, kao
i za sticanje kapitala i bogastva
koje je nemilosrdna kategorija.
Gdje je tu humanost prema radniku i čovjeku?
Poznata je jedna činjenica da je
kapital nemilosrdna kategorija,
ali ne bi trebalo da bude toliko nemilosrdan u našim socioekonomskim uslovima, koji
nisu baš ružičasti, može se reći
kako za poslodavce tako i za
radnike i građane Crne Gore.
Posebno kritično stanje ekonomije i života je na sjeveru
Crne Gore, kao hronično nerazvijenom području, gdje još
realno i praktično nije zaživio
liberalni kapitalizam, kome uporno težimo i ako nemamo realno razvijene kapacitete za takav razvojni trend. Šta nam se
još može desiti što se nije desilo,
pored očigledne propast Aluminijumskog kombinata koji žestoko
otplaćujemo i otplaćivavaćemo
ga generacijama. Došlo je do
toga da se zakonskim uredbama
uređuje da nam se saobraćajne
kazne naplaćuju nikako drugačije
nego ekonomski i to veoma
suptilno odbicima od plate,
koje su svakako u kategoriji
polusiromaštva ili kao krajnju
mjeru ekonomske isplativosti a
to je zaplenom ‘krvavo’ stečene
imovine. Sve ovo do sada se zove
ekonomsko razvojni liberalni put
u bolju i srećniju budućnost, koja
kao što vidimo daje odlične rezultate, razvoja na sjeveru Crne
Gore, a i šire na čitavoj teritoriji države.Odnosno nečija koncepcija liberalizma nas uporno
tjera u sve veće siromaštvo, a
to siromaštvo produkuje migracije stanovništva sa kojima se
nažalost ne možemo pohvaliti.
Liberalizam u ekonomiji Crne
Gore se odražava nažalost kao
negativan trend nataliteta pa
nas je sve manje, a i to što nas je
manje,to smo sve stariji, pa Crnogorska populacija po najnovijim podacima ulazi u kategoriju
starih nacija, koje nisu produktivne i proizvodno sposobne
da stvaraju višak kapitalnih vrijednosti i pozitivne ekonomske
trendove kojima moramo težiti.
Za ove i ovakve probleme, upravo tražimo rješenje u bizns
inkbatorima, biznis zonama i
klasterima kao razvojnim strategijama za bolje sjutra naše djece
i nas samih.
Zbog svega gore navedenog, ja
kao autor ovoga teksta i dalje
insistiram na inicijativi o biznis
inkuibatorima. Ovo je dobra prilika i dobar povod da predstavim
jedan uspješan biznis inkubator
u Podgorici a to je:
Biznis inkubator Inventivnost iz
Podgorice čiji je uspješni direktor
diplomirani ekonomista Velibor
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
EKONOMIJA
Bošković, koji će nam malo podrobnije i detaljnije predstaviti
ovu instituciju na čijem je čelu.
Biznis inkubator Inventivnost je
osnovao glavni grad Podgorica
i Vlada Crne Gore i on je prevashodno osnovan da priprema
preduzetnike za započinjanje
sopstvenog
biznisa,kako
kroz edukaciju i trening
programe,tako i kroz permanentni konsalting i monitoring program. Pomoć inkubatora malim
i novoosnovanim inovativnim
preduzećima - članovima inkubatora, usmjeren je ka otklanjanju
početničkih teškoća i uspješnom
razvijanju privatnog biznisa. Osnovna ideja inkubatora Inventivnost je da polaznici steknu
preduzetnička znanja i vještine tj.
da steknu osnovne preduzetničke
kompetencije.
Plodno
tlo
za
razvoj
preduzetništva
potrebno je prevashodno preduzetnicima početnicima. Inkubatori olakšavaju njihov uspjeh
u svijetu preduzetništva prvenstveno zbog nedovoljnog iskustva
u tržišnom okruženju.
Mala i srednja preduzeća
glavni su pokretači inovacija,
zapošljavanja kao i društvene i
lokalne integracije u evropske
tokove. Inkubator Inventivnost
ima za cilj da osigura visoke
stope uspješnosti za inovativna
Start-ap ili mikro mala i srednja
preduzeća sa realnim potencijalima rasta u glavnom gradu
Podgorici i cijeloj Crnoj Gori.
Svakoj firmi unutar inkubatora
na raspolaganju je podrška za
obavljanje tehničko administrativnih poslova. Na ovaj način
smanjuju se troškovi poslovanja.
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
U grupu poslova koje pokriva
inkubator Inventivnost spadaju
sledeći poslovi:
-usluge poslovnog sekretara,
-prostorije za sastanke,
-zajednička WEB stranica,
-zajednički nastupi na sajmovima
i izložbama i podrška na terenu
istih.
Inkubator Inventivnost u Podgorici radi od marta mjeseca
2009. godine u poslovnom i
kancelarijskom prostoru od 120
metara kvadratnih. Dosadašnje
aktivnosti ovog biznis inkubatora
bile su vezane za uspostavljanje
sistema pomoći mladim firmama
iz kategorije mikro malih i srednjih preduzeća, specijalističkim
treninzima kao i međunarodnom
umrežavanju sa mnogim inkubatorima iz regiona. Inkubator
Inovativnost iz Podgorice član je
organizacije pod nazivom ECABIT
–Estern Europen and central
Asian Bisness Incubators and
Tenology Parks Network, koji se
nalazi pod pokroviteljstvom globalne mreže biznis inkubatora
INFO DEV, projekat koji podržava
Svjetska banka. S obzirom da je
ovaj inkubator ispunio sve uslove
koji su bili traženi postao je dio
globalne mreže biznis inkubatora što predstavlja veoma veliki uspjeh za veoma kratak period postojanja i rada. Kroz ovu
veoma važnu mrežu inostranih
kooperanata inkubator Inovativnost uspijeva da drži korak sa
najmodernijim i najnaprednijim
inkubatorima i tehno parkovima
iako u većini parametara prilično
zaostajemo za modernim inkubator centrima a to se ponajviše
dešava zbog nerazumijevanja in-
stitucija sistema u Crnoj Gori za
izuzetnu važnost projekta inkubatora i njihovog postojanja i
djelovanja posebno u zemljama
u razvoju i tranziciji kao što je
naša Crna Gora. Inkubator Inventivnost ima svoju razrađenu
mrežu takozvanih stanara inkubatora i trenutno ih ima devet
stanara stvarnih, jednog virtuelnog stanara i dva i više potencijalnih stanara koji se nalaze u
predfazi inkubacije i to su sledeći
-Mont inženjering D.O.O.
-Info bit D.O.O.
-Info D.O.O.
-Defakto Consalting D.O.O.
-Programer D.O.O.
-Bilt studio D.O.O.
-Pg Lider D.O.O.
-Freš D.O.O.
-Data dizajn D.O.O.
-Maksim D.O.O.
-Ilijan studio D.O.O. je u fazi
predinkubacije. Dok je Vakom
D.O.O. virtuelni stanar inkubatora.
Većina gore navedenih kompanija unutar inkubatora orjentisana
je na razvoj modernih tehnologija ITC-a, kao grane i širokog spektra usluga i proizvoda koji iz tog
proističu, ali jedan dio njih bavi
se i pružanjem raznovrsnih intelektualnih usluga, kao i manjom proizvodnjom na inovativnoj
osnovi što čini njihov kvalitet
mnogo boljim i većim.
Ekonomsko iskustvo nemoguće
je bez izazova zajednice, ona je
premda, izraz moderne individualnosti ili možda baš zbog toga
neminovno uvučeno u borbu
sa njim, odnosno sa čovjekom
kao ekonomskim habitusom
koji nažalost živi na ekonomski
15
INTERVJU
EKONOMIJA
nesređenom Balkanu.
Niz aktivnosti raznih seminara i
obuka koji je sproveden u inkubatoru u proteklom vremenu
i periodu, bio je kao podrška
gore pomenutim preduzećimastanarima inkubatora i imao je
za cilj da što lakše prebrode, i pomogne im, da u prvim godinama
poslovanja unaprijedi njihovo
biznis znanje i kontakte koji im
mogu omogućiti i pomoći da opstanu i rastu kako na našem tako
i međunarodnom tržištu.
U ovom pogledu inkubator je
imao podršku državnih organa i
institucija, ali ne toliko dovoljnu
koliko bi to bilo potrebno, da
ostvare vrhunske rezultate, pa
se zato postavlja jedno racionalno pitanje: da li je u pitanju
nerazumijevanje tematike ili
preokupiranost nekim drugim
poslovima? Pitanje je, ali je i
činjenica da podrška inkubatorima i njihovom razvoju nije bila,
niti je i sada na zavidnom nivou.
Međutim, postoje institucije kao
što je Investiciono razvojni fond
Crne Gore, koji pruža pozitivan
primjer kroz kreditiranje i dizajniranje posebnih kreditnih linija za
stanare inkubatora i na taj način
podrške u osjetljivom procesu finansiranja takozvanih START-AP
preduzeća u inkubatorima. Samim tim inkubator Inventivnost
ima svoju realnu popunjenost
kapaciteta i djelovanja.
Vizija inkubatora Inventivnost je
da postane prepoznat kao pogon
inovativnih preduzetnika centar
za podršku u kome će svaki inovativni start-ap ili mikro, malo ili
16
srednje preduzeće sa potencijalom rasta imati pristup širokoj
paleti visoko kvalitetnih usluga s
dodatom vrijednošću, potpunu
predanost i podršku inkubatora
i najbolje uslove za povećane
šanse za uspješan razvoj svog
preduzeća. Preduzetnički inkubator Inventivnost trebalo bi da
bude kritično čvorište između
inovativnih preduzetnika i drugih partnera kao što su državne
i lokalne vlasti univerziteti i sva
ostala poslovna udruženja i asocijacije koje vide svoj interes u
razvoju biznisa. Inkubatori, a
posebno inkubator Inventivnost
će služiti kao prva tačka kontakta, uan-stop-šop/one stop shop/
za svaki start-ap ili mikro, malo i
srednje preduzeće. To će obezbijediti preduzetnicima proizvode i
usluge na dva načina i to:
-proizvode i usluge koje nudi direktno inkubator/usmjeravanje
poslovna pomoć, podrška i slične
radnje, i služiće kao središte za
različite usluge i programe koje
nude druge institucije/lokalna
i državne vlasti, univerziteti
savezi, mreže, sindikati, fondovi
itd. i okupljaće ih sve na jednom
mjestu. Na ovaj način bi se operacija inkubatora proširila kroz
cijeli proces stvaranja preduzeća,
pokrivaće usluge za predinkubaciju/potencijalne
stanare,
inkubaciju stanara i postinkubaciju ex-stanara.
razvoj i rezultate inkubatora Inventivnost.
Najvažnije institucije su grad
Podgorica, Vlada Crne Gore,
delegacija EU u Crnoj Gori,
Ministarstvo za informaciono
društvo i telekomunikacije,
Ministarstvo nauke, univerziteti
i fakulteti i investiciono razvojni fond Crne Gore, Privredna
komora Crne Gore, Zavod za
zapošljavanje Crne Gore, kao i
ostale biznis asocijacije u Crnoj
Gori. Krajnja nam je želja da sa
svim interesnim grupama i institucijama sistema zaduženim za
razvoj preduzetništva i inovacija
u Crnoj Gori, kreiramo akcioni
plan daljeg razvoja inkubatora, uz njihovu snažnu podršku
i implementaciju svih zadanih
aktivnosti. I sve aktivnosti inkubatora Inventivnost su okrenute
u tom pravcu, iako su ovi procesi veoma spori, ipak napreduju
tako da se nadamo skorom rastu
i razvoju ovog izuzetno važnog
projekta za interese Crne Gore
kao države, i društva u cjelini.
Potencijale kod mladih ljudi
koji postoje u Crnoj Gori treba
maksimalno podržati i usmjeriti ka kreativnom i naprednom
poslovanju, kako bi naša ekonomija uspjela da uhvati korak
sa onim najmodernijim i kako bi
Crna Gora jednog dana mogla da
bude prepoznata kao ekonomija
znanja i inovacija, što je jedna
od najvažnijih komponenti rasta
Da bi se svi ovi ciljevi inkuba- i razvoja modernih ekonomija u
tora i privrednika ispunili i ost- evropi i svijetu.
varili potrebna je maksimalna
uključenost svih interesantnih
Nastavak u sledećem broju...
grupa, stake holdera koji svojom
podrškom i aktivnostima mogu
Denis Sutović
i trebaju da utiču na dalji rast i
www.bosnjackenovine.com
EKONOMIJA
INTERVJU
Dr. Safet Kalač: M A R K E T I N G
koncept brendiranja proizvoda i
usluga
(EMSK, Berane 2012, 1- 247)
Ovaj visokonaučni rad, zaparavo
djelo, autor Safet Kalač započeo
je idikativnim i inicirajućim lajtmotivom, koji je i sam sročen u
naučnoj apostrofi, i potvrda je,
koincidentno, najeminentnijeg
naučnika za Kalačevo naučno
djelo nastalo na osnovu široke
naučne panorame iskustva i
znanja. Ovdje se podudaraju i
indicje iz moto tvrdnje i djela
koje je predmet ove radnje esejske opcije.
Razmatramo, dakle, novu
knjigu dr Safeta Kalača iz oblasti savremenih ekonomskih
nauka – bliže rečeno, iz marketinga i koncepta brendiranja
proizvoda i usluga. Još odmah,
na početku ove esejističke diskusije, afirmišemo potvrdu
da je novo djelo stiglo u pravi trenutak, poslije poplave
i druge literture koja pledira
na marketinško pokriće svih
znanja iz ove naučne oblasti, i
ne samo poslije brda internettekstova i samostalnih knjiga,
te udžbenika raznih profila, dakle došla je jedna kompletna
knjiga sačinjena na temeljima
autoritativne nauke i globalnog iskustva, djelo za nauku,
za sljedbenike naučne misli,
za studente koji zakoračuju u
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
naučni život i praksu, da
bi sve to bilo naučno i
korisno za savremeno
društvo.
‘’Naučna metoda kao takva ne postoji.
Bitna odlika naučnikove procedure je
u tome što se, jednostavno, do krajnjih
mogućih granica i što više, služi svojim
razumom, bez ograničenja.’’
Motivacija za nastajanje ovakve kompletne
knjige
integralnih
marketinških tema su, kako i
sam autor u svom predgovoru
kaže: ''društvene promjene,
kulturni razvoj i globalna svjetska kretanja'', dakle, za ovakav
svjetski ekonomski tempo bila
je potrebna i jedna kompletna
literatura izložena po parametrima svjetske globalne ekonomske dinamike i, naravno,
njene buduće evolutivne tendencije. Zato je, i sa ovog aspekta, ova knjiga djelo višeznačno
i za praksu i za nauku. U daljim
naučnim istraživanjima, mora
se polaziti sa temelja i iskustava
koja sadrži ova Kalačeva knjiga
o savremenom marketingu i
njegovim evolutivnim i univerzalnim procesima.
Ono što potvrđuje temeljitu naučnost ove knjige jeste
njena unutarnja materija,
dakle struktura i panorama
sadržaja izloženih po metodu
razvijene geneze marketiške
misli i marketinške prakse,
P. Bridžmen
od marketinškog alfa do
marketinškog omega, dakle
po evolutivnoj ravni i njenoj
višefunkcionalnoj
namjeni
u globalnim društvenim tokovima, kao izraz svjetskih
približavanja po inicijativama
zbližavanja posredstvom kultura i ekonomskih fenomena.
Sa ovih naučnih razloga, ova
knjiga prevazilazi okvire monografije, i teorije o monografiji,
već je visokonaučno djelo od
opšte društvene koristi. Zato
ga, s pravom, tako i definiramo.
To je naučno djelo.
U ovom kontekstu, autor
prezentira marketinšku materiju u pet naučnih panorama
koje su sa aspekta tema jedinstvene cjeline, a sa integralnog
aspekta organizovane su evolutivno u međusobnom odnosu.
Prema autorovoj naučnoj koncepciji ovi tematski sadržaji
osmišljeni su u sljedećoj agendi
17
INTERVJU
EKONOMIJA
(u pet većih dijelova):
1. Marketing kao naučna oblast
(izložen u osam poglavlja),
2. Savremeni marketing koncept (izložen u tri poglavlja),
3. Marka proizvoda (izložena u
četiri poglavlja),
4. Razvoj strategijske marke
(izložen u osam poglavlja),
5. Vrednovanje marke (izloženo
u osam poglavlja).
Iz ove agende vidi se kolika je
bila autorova naučna ozbiljnost
i preciznost, odnosno njegov
naučni kurs izlaganja tema po
metodologiji da sve bude jasno i zasnovano na ekonomskoj
genezi i ekonomskom realizmu
sa akcentom na savremeni
marketing u globalnoj svjetskoj
perspektivi.
Sve je dato u principu: jasno u
glavi, jasno u djelu. Ovdje ništa
ne manjka. Sve je u naučnoj
mjeri i težnji da se potvrdi kao
naučno. Zato o ovom djelu govorimo kao o naučnom djelu, a
ne kao pomoćnom priručniku,
ili kao o fizionomiji kratkoročne
monografije, ili kao skupu
tematskih profila sakupljenih
''na brzu ruku''. Ne, jer je sve
temeljito i naučno, bez onih
poplava tuđih formula i citata
koji narušavaju autentičnost
djela, dakle ne po metodologiji
tzv. ''raške prepisivačke škole''.
Djelo je, sa tog aspekta, originalno i naučno utemeljeno na
materiji koja je i savremena
filozofija svjetskih ekonomskih
zbivanja.
poglavlja,
po
unutarnjim
specifičnostima i međusobnim
srodnostima po kojima se,
ono što slijedi, temelji na prethodnom. Zato u ovom djelu
dominira materijalna i misaona harmonija, nema između
sadržajnih cjelina nepotrebnih
ad hoc praznina i preskoka.
Visoku ocjenu o ovom djelu
dala je i prof. dr Vinka Filipović
sa Fakulteta organizacionih
nauka Univerziteta u Beogradu, potvrđujući da ova ''Knjiga
(...) predstavlja nov, strateški
pogled na razvoj marketing
usluga u funkciji izgradnje i
pozicioniranje brendova usluga
na tržištu.''
Ovo dobro djelo dolazi u aktuelnu
ekonomsko-političku
sferu svjetske globalizacije,
prvenstveno one eksponirane
u tendencijama Evropske unije i njene tekuće marketinške
strategije i kreiranja novih
odnosa u društvu u kojem su
ekonomska izolacija i ekonomski aparthejd isključeni i predstavljaju nepovratnu prošlost.
Osobito je ovo djelo uputno za
političke subjekte na starom
Balkanu, čiji ekonomski feniks
uzlijeće iz pepela učmalosti,
i koji, sa ekonomskom dinamikom Republike Turske,
može da bude faktor najvišeg
stepena marketinške dijalektike. U ovom kontekstu važan je
ekonomski potencijal zemalja
Evroazijskog Balkana, kako ga je
defnisao Zbignjev Brzezinski, a
Manje tematske cjeline dis- to je ona prostorono i historijski
tribuirane su, u kontekstu afirmisana regija sa kaspijskim
18
svjetskim rezervama prirodnog
kapitala. Marketinška strategija
u procesu daljih istraživanja
u ovoj oblasti od Kavkaza do
Pamira ispoljava se kao interes
ne samo Evropske unije već i
dalekog Japana, čijim se projektom nazire logika izgradnje
nove transazijske željeznice od
kaspijskog bazena do Dalekog
istoka.
Ovaj
političko-ekonomski
apendiks, u kontekstu eseja
o Kalačevom djelu, rezultat
je njegove naučne funkcije i
sveobuhvatnosti budućih empirijskih istraživanja tržišta u
globalnom svjetskom procesu,
uključujući i psihologiju i filozofiju svih potrošačkih subjekata.
U zaključku eseja o ovom dobrom naučnom djelu, ističemo
da naša namjera nije bila formalna glagoljivost i prepričavanje
njegove naučne materije, već
da motivišemo čitaoce i druge
konzumente naučne misli, da
ono što je vrijedno primjenjuju
u životnoj praksi.
Ovu knjigu preporučujemo
čitaocima, s osnovnim razlogom, jer je njen značaj u
njenoj vrijednosti.
Interpretiramo Bridžmenovu
stilemu: Bitna odlika ovoga
djela je u tome što se autor,
dr Safet Kalač služio svojim
naučnim razumom i širokim
kapitalom znanja.
Suada Džogović
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
INTERVJU
ŠETNJA PODRŠKE ZA DJECU
GAZE ODRŽANA
U BIJELOM POLJU
Odbor
Islamske
zajednice
Bijelo Polje organizovao je 3.
avgusta 2014. godine mirnu
šetnju građana povodom aktuelnih dešavanja i terora koji
je bilo mnogo onih koji kritikuju
medije koji ćute o dešavanjima u
Palestini.
Učesnici protesta su napravili
performans noseći tabute, što
Nakon otklanjane dženaze, u
Centru za kulturu je održana
tribina na temu: ’’Gaza i stanje muslimana u svijetu’’, gost
predavač je bio Muhamed Jusić.
se sprovodi, između ostalog i
nad nedužnom djecom, u Gazi.
Skupu se odazvalo nekoliko stotina građana Bijelog Polja, oni
su mirnom šetnjom od gradske
džamije do centra grada protestvovali zbog civilizacijski nedopustivog terora koji se dešava pred
očima cijelog svijeta. Protestanti
su nosili transparente sa raznim
natpisima i porukama poput:
’’Free Gaza’’, ’’Prekinite pokolj
u Gazi’’, ’’Crna Goro uvedi sankcije Izraelu’’, ’’Zar su djeca teroristi?’’ i dr. Među transparentima
djelimično oslikava svakodnevnicu stanovnika Gaze u poslednjim
mjesecima.
On je istakao da su dijelom za
sve ono što se danas događa
muslimanima širom svijeta, krivi
i sami muslimani, jer ne umiju
da upravljaju svojim razlikama
koje su pogodno tle za izazivanje unutar muslimanske mržnje i
bratoubilačkih ratova, od strane
svih onih koji ne žele dobro
muslimanima. ’’Muslimani, jednom za svagda moraju naučiti
da upravljaju svojim razlikama’’,
zaključio je Jusić.
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
Među učesnicima protesta
primijećen je veliki broj članova
različitih političkih partija i nevladinih organizacija. Protesnoj
šetnji su prisustvovali građani
svih vjerskih i nacionalnih
opredjeljenja.
U centru grada je klanjana dženaza u odsustvu svim
nedužno stradalim u Gazi.
J.Ć.
19
INTERVJU
20
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
INTERVJU
PRVI KOLEKTIVNI SUNET U
BIJELOM POLJU
Bijelo Polje – 60 mališana
iz Bijelog Polja i Pljevalja
obuhvaćeno je akcijom kolektivnog suneta, prvom ovakve
vrste u Bijelom Polju.
Prvi kolektivni sunet i svečanu
šetnju u Bijelom Polju organizovao je Odbor islamske zajednice BP, a uz pomoć donacija
grupe “Prijatelji Sandžaka”.
Roditelji i mali sunetlije zajedno
sa aktivistima Odbora i imamima, nakon okupljanja ispred
Gradske džamije uputili su se ka
Centru za kulturu, gdje je bila organizovana centralna svečanost.
dinator Diyaneta u Crnoj Gori,
pomoćnik gradonačelnika Novog
Pazara Faruk Suljević. Na skupu
je govorio koordinator Diyaneta
Teufik Judžesoj koji je čestitao
je rekao da je sunet tradicija
koja potvrđuje istinsku, fitretsku
čistotu i ljepotu vjere islama.
On je naglasio da su donatori
pokazali brigu o svom topraku
ne predajući se
sebičnosti.
Ne bi bili
tako uspješni da
se nisu našli na
plodno tlo bratske
Turske, zemlje koja
muslimanima ovog
podneblja
vraća
ponos. Za donatore
je u ime Odbora
glavni imam uručio
zahvalnice Salihu
Hadžifejzoviću
i
mališanima i roditeljima, ističući gosp. Altanu Akovi, bjelopoljcu
da postoje tri bolesti sa kojima se koji je saznao za akciju i donaciji
islam borio: neznanje, nejedin- grupe prijatelja pridružio svoju
stvo i egoizam. Lijek protiv ne- donaciju svim sunetlijama: vrijeznanja je nauka, protiv nejedin- dan sat, nagradu u novcu i primstva zajednica, a protiv egoizma jerak Kur’ana. Od grupe “Prijatelji
nesebičnost. Ima učenih ljudi, Sandžaka” mališani su dobili vriokuplja nas Islamska zajednica, jedna bicikla firme Salcano, a od
i umjesto “ja” ovakvim skupovi- Diyaneta i Turske ambasade po
ma ističemo “mi”. Nakon njega, primjerak ilmihala. Kao mali znak
ispred donatora, govorio je gos- pažnje i zahvalnosti na uspješno
podin Salih Hadžifejzović, koji je realizovanoj donaciji, gospodin
izrazio zadovoljstvo uspješnošću Salih Hadžifejzović je uručio pokakcije, nabrojao ranije i pomen- lon predsjedniku Odbora, gospouo namjeru da i u buduće, grupa dinu Adisu Kučeviću.
Prijatelji Sandžaka, u prijateljsArmin Sijarić
kim zemljama, Srbiji i Crnoj Gori
nastave činiti ovako veliki hair.
Svečanost u Centru za
kulturu počela je izvedbom ilahija hora Firdews. Od gostiju su
bili prisutni: Salih Hadžifejzović,
predsjednik grupe “Prijatelji
Sandžaka” sa svojim saradnicima i prijateljima iz Turske, zatim
Ferhan Jorulmaz, prvi sekretar U ime realizatora akambasade Republike Turske u cije i organizatora svečanosti,
Podgorici, Teufik Judžesoj, koor- glavni imam Enis ef. Burdžović
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
21
IZ MOG
UGLA
INTERVJU
MISTER NETENJAHU, IMAŠ LI DUŠU?
Da li dušu, ako je imaš, dijeliš sa
svojom djecom, unučadima i ostalom rodbinom? Ne, sigurno!
Ne vjerujem da takav čovjek
može da pošalje iskren osmijeh
ni svojim bližnjim, da ih zagrli. Tebi je ljubav i prema
svojima strana.
Ti ne znaš ni za obraz, ni za
strah, ni za humanost, ni
za žalost, ni za suze, ni za
sirotinju. Ti ne čuješ dječji
plač, ni kuknjavu majki,
sve je to proizvod tvoje
’’duše’’. Već je i sredozemno more nadošlo od suza
koje liju Palestinci i Palestinke, kao i djeca jedno za
drugim.
havk’’. A šta imaju Palestinci?
Imaju svoja tijela, koja služe kao
meta. Imaju mezare. Imaju krv.
Imaju suze. Imaju jednu paravojnu organizaciju koja se otrgla
Od plime suza raste more. Od krvi more mijenja boju. Da imate dušu,
mister, ne biste trpali u
više kampova po 20-30 hiljada ljudi, žena i djece, tek
rođenih beba, bez ikakvih
uslova za život. Bez slobode, hrane, ljekova, saIsmet Dervović
puna i vode. Oni već odavno ne znaju za slobodu jer žive kontroli, gdje se ne zna ni ko ih
u getu. Palestinci su šampioni u naoružava ni za koga zapravo
gladi, bolesti, tuzi. Roditeljima su rade. Možda za Vas?
posječena oba krila za svojim na- Eto mister Netenjahu kakav vam
jmilijim. Mister, gdje ti je duša?
je protivnik. Daleko ste Vi od sveTi imaš, najsavremeniju rat- ga ljudskog i karakternog! Nema
nu tehniku: avione, tenkove, više ni demokratije, ni sistema
pešadijsko naoružanje sa nav- vrijednosti. Ovaj rat je pokazao
igacionom opremom, masovnu da je zapad sve uništio zarad
i školovanu vojsku od 85 000 haranja svijetom i vlastitog inteubica, dok su protivnička vojska resa.
žene i djeca. Kukavičluk je boriti
se protiv takvog protivnika, i to Sila Boga ne moli, ali Bog
biološkim i hemijskim otrovima, silu ne voli. Ja pitam mister Neturanijumom, raketama ’’Toma- njahu da li imate dušu? Čovjek se
22
odlikuje dušom, a zvijer odsustvom duše, ovo što radite daleko je svetlosnu godinu od bilo
kakvog čojstva.
Potpuni apsurd ogleda se u tome
da jedan narod nad
kojim je izvršen holokaust nakon nepunog
vijeka vrši holokaust
nad drugim. Šta ste
naučili i kakvu poruku
danas šaljete svijetu
vašim genocidom?
Danas, kada je svima
jasno, kontrolišete i
upravljate Amerikom,
koristite tu svoju
poziciju kako bi ste realizovali vaš cionistički
cilj. Ne prežete da
u blato bacite cijelo
čovječanstvo samo da
bi se stvorio Izrael kakav ste zacrtali u vašim
pokvarenim nacrtima.
Izmislili ste i projektovali rat protiv islamskog terorizma samo
da biste pokupili naftu
iz islamskih zemalja, zavadili
muslimane i konačno ostvarili
vjekovnu ideju – državu Izrael.
Pozivam sve uticajne
ljude od razuma, ako ih ima,
da se uloži trud i spriječi potpuna katastrofa u Palestini. To
nije samo katastrofa po ljudske
živote, to je katastrofa za civilizaciju, katastrofa za čast i moral,
katastrofa politike mira, to je
katastrofa čovječnosti.
Ismet Dervović
www.bosnjackenovine.com
IZ
MOG UGLA
INTERVJU
SUSRET U ISTANBULU
TAKO DAVNO, A KAO DA JE JUČE BILO...
Bliži se jesen, ali ne kao ranijih
godina, ljeta. Više ne razmišljam
da li ću ili ne upisati peti razred
osnovne škole u Biševu, jer više
nijesmo u zajednici sa amidžama.
Sad se nadam da mi stariji brat
Selmo neće osporavati da upišem
ono za šta sam žudio. Nadam se
obećanjima brata od amidže da
ću školovanje nastaviti i narednih godina, jer viših razreda osnovne škole u Baću nije bilo.
Ne sjećam se šta sam
obukao, šta sam imao na nogama, ali mojoj radosti nije bilo
kraja. Činilo mi se da letim, a ne
da hodam od kuće ka vrhu sela,
kod Borova. Odatle sam ugledao
Biševo, taj moj, do tada, neostvareni cilj, moje svakodnevne
sanjarenje da ću završiti školu,
pročitati mnogo knjiga, otisnuti se u neke daleke prostore...
Krenuvši uz selo, prošao sam
pored kuće Adema Murića, vidjeh ih gdje uz rukovođe kukuruza. Sjede i komišaju ga, tihi,
nenametljivi, Delija sa svojom
mladom ženom Čebom. Oboje
mladi, posao im ide dobro, biće
kukuruznog hljeba do idućeg
ljeta. Dok sam prolazio pored otvorenih vrata izbe, Delija me upita kud sam to naumio. Rekoh da
sam upisao peti razred u Biševu.
„Ej hvala Bogu, da bar neko iz
nešeg sela krene da uči, da se
bar neko opismeni, jer nemamo
pismenih ljudi, i kuriri, i pisari,
i šumari, i žandiri su u našem
kraju sa strane, a to što malo
ljudi imamo sve su to predratni
učenici sa završenom školom, u
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
ratu stekli dodatna znanja, ali
je i to veoma značajno“, naglasi
Delija uz njemu svojstvenu želju:
„Neka ti je srećan put i ako Bog
da ćeš uspješno završiti tu školu“.
Tako davno, a kao da je
juče bilo.
Moje
svakodnevno
pješačenje do Biševa i obratno, nije predstavljalo nikakvu
teškoću. Osjećao sam se srećnim,
dobio sam razrednog starješinu
meni poznatog učitelja Milovana
Martinovića-Muja, koji je svoje
prvo službovanje počeo u mom
Baću, a meni kao čobančetu, redovno davao knjige iz tadašnje
ninlioteke koja nije bila malobrojna sa knjigama.
Septembar je. Dan tih,
bez vjetra, a ja poranio, kao svaki
dan, da na vrijeme stignem na
nastavu. Eto da naglasim, da nikada nijesam zakasnio. Najteže
je bilo izaći uz radetinsku škalu i
uvijek bih sjeo da malo odmorim
kad bih se dočepao vrha škale.
Na tom mjestu, prvu put sam
sreo jednog putnika, koji je putovao, ali u suprutnom smjeru,
od Baća i sela Jablanice. Bio je
to prvi učitelj iz rožajske opštine
sa završenom petogodišnjom
učiteljskom školom u Novom
Pazaru. Pozdravili smo se. Upitao
me je ko sam i gdje idem.
Bio je lijep i otmen
čovjek, dotjeran sa kravatom, u
ispeglanom odijelu, izbrijan i prijatne naravi. Sjeo je pored mene,
rekavši skoro iste riječi koje mi je,
za sretan put uputio moj rođak
Delija Murić. Neće ti biti lako da
svakodnevno putuješ, ali mlad
si, pun volje i uspjet ćeš. I ja sam
pješačio slično tebi, naglasio je,
ali kraće - od Zloglavlja do Rožaja,
svakodnevno. Sad idem da radim
u Jablanici, ali ću tamo stanovati,
osim što ću subotom uveče, biti
kod mojih u Zloglavlju.
Od tog susreta postasmo prijatelji, jer smo se sretali
subotom. Uvijek bi potekla neka
nova priča, svježi savjeti upućeni
meni kako da nastavim da učim,
da se ponašam. Dio priče bi se
odnosio i na godine koje je proveo u Novom Pazaru, te nikada
ne bi prošao razgovor, a da se ne
pomenu pazarski uličari, tuče sa
učenicima srednjih škola. I tada
mi je ostalo u sjećanju šta mi je
Rustem Murić ispričao, šta je za
ulične obračune predstavljao
Avdija Murić sa Vuče, takođe
učenik Učiteljske škole. Bio je
strah i trepet za ulične mangupe. I svi koji su kasnije upisali
Učiteljsku školu, bili su poznati po
umijeću da se odbrane, a i druge da odbrani od tih nestašluka
naročito onih iz Potoka.
Vrijeme je teklo, a naši
putevi su bili drugačiji nego ranije, tokom učiteljovanja novog
pedagoga Rustema Murića. Vihor tih godina sedme decenije
prošlog vijeka, odnio ga je u Tursku, ali ... mnogo puta ali? Kad
sam ga posjetio u februaru 2014.
godine, obradovao se kao da
sam mu na poklon donio njegovo Zloglavlje, Rožaje, put od Zloglavlja do Jablanice, prvi susret
sa Galjom Murićem koji mu je,
23
IZ MOG
UGLA
INTERVJU
24
nakon upoznavanja, rekao: „Ako
Bog da nećeš biti onaj učitelj što
je ovdje radio prije tebe. Volio je
da na svadbama igra sa ženama,
a mi to nijesmo hajali“.
Sjedili smo ja moj sestrić
Ćamil Ozdemir, vrsni vozač i
poznavalac Istanbula, iako nikada nije bio u ovom dijelu Istanbula gdje je živio Rustem Murić,
baš nijednu ulicu nije pogriješio.
Rustemovoj radosti nije bilo kraja. Iako mu je žena umrla prije
na prvi pogled, u siromašnom
kraju i posnoj zemlji.
„Prvi moj dolazak poslije završetka Učiteljske škole u
kancelariju Ahmeta Agića, lica
odgovornog za prosvjetu, bio je
krajne korektan, uostalom svaki naredni, jer je to bio čovjek
širokog srca i otmenih pogleda.
Shvatio sam da mu nije bilo
svejedno što ću ja ići da radim
u Jablanici, jer sam mlad, tek
došao iz grada, a Jablanica tada
tri mjeseca, bio je svjestan te
neminovnosti, živjeti se mora,
tako kako se može. U otmenom
dijelu Istanbula, u okruženju
gdje su placeve kupovali bogatiji
Sandžaklije, i Rustemov najstariji
brat Zumber - starješina zajednice, kupuje i podiže otmenu
kuću, višespratnicu za sebe i ostalu braću.
Mnogima u rožajskoj opštini bila
je poznata kuća i zajednica Beke
Murića iz Zloglavlja. Važili su za
najbogatiju seosku zajednicu u
čitavom kraju. Četrdeset hektara
obradive zemlje, deset hektara
šume, a sloga i domaće vaspitanje su bili osnova takvom životu,
daleko, bez puta, bezvodna, sa
teškim bremenom prošlosti.
Nastava se držala u nekadašnjoj
kući Sejda Murića čija su dva
sina otišla za Tursku, jedan u
Rožaje, jedan u Novi Pazar, a jedan u Berane. Pored riječi Galja
Murića o ponašanju prethodnog
učitelja, sreo sam i pomoćnog
radnika Barda Murića. Uveo me
u učionicu, koja je ličila na prostoriju gdje je dobar domaćin
tokom jeseni suši meso za zimu.
Prostorija je bila neokrečena,
zapuštena, i ja sam pitao ko je
predsjednik školskog odbora da
se sa njima vidim i dogovrim šta
da se dalje radi. Imao sam sreću
bio je to Arif Murić, otmen čovjek,
a djelovao je kao da je nekad
gazio Evropom. I zaista sam brzo
saznao da je bio u njemačkom
zarobljeništvu, a tada je vršio
šumarsku službu u tom kraju.
Rekao mi je da se ja ne sjekiram
što je škola neokrečena, klupe
rasklimane, jer će to sve biti u
redu za dva do tri dana. Đaka je
bilo više od sedemdeset. Otmeni
Arif Murić je angažovao komšije
pa je škola okrečena, djevojke
oribale klupe i patose. Ja sam
iz Rožaja donio eksere i pritvrdio klupe. Nastava je počela, ali
sam ja, uz saglasnost Savjeta
za prosvjetu, učenike podijelio
u dva odjeljenja. Radio sam u
dvije smjene, sve dok nije došao
drugi učitelj, Stojan Kastratović.
Boravio je u Jablanici sa svojom
majkom koja ga je upozorila na
okolnost da on neće biti bezbjedan među „Turke“, te bi bolje
bilo da radi u nekoj drugoj sredini. Osim rada sa djecom aktivno sam radio i sa njihovim
roditeljima, obezbjeđivao kakvutakvu pomoć za siromašne đake
i njihove roditelje, a mještani
su uzvraćali svojim radom, posjetama. Stari Halil Murić, Nurčov,
mi je bio desna ruka iako je bio
u dubokoj starosti. Za svE vrijeme mog boravka u Jablanici,
riječ i ponašanje čuvenog Mete
Murića se cijenila, njegovi savjeti postali običajno pravo i
primjeri ponašanja. Sretao sam
putnike, za to vrijeme u samo
jednom dnevnom polasku Berane-Novi Pazar, kad bi se sa
nekim upoznao – govorili su o
Meti Muriću, njegovoj mudrosti, o ponašanju u toku Drugog
svjetskog rata, kada je govorio
www.bosnjackenovine.com
IZ
MOG UGLA
INTERVJU
svojim plemenićima da ne kupuju puške, neće im trebati, a
bilo kakvo zlo da neko napravi,
odgovaraće za svoja nedjela.
Tako je Meta Murić, više nego ijedan predstavnik nekog plemena,
sačuvao svoje bratstvo od prljavih stvari koje je u teškim vremenima lako napraviti. Nijesam
zadovoljan načinom na koji je
zarobljen, malo se spominje kod
ovih sadašnjih bilježnika najnovije istorije. Njegovo ponašanje,
životni put i sve što je u njegovom bogatom životu proživio,
zaslužuje temeljan pristup, da
njegovi savjeti ostanu način
ponašanja svakom čovjeku.“,
završava naš domaćin dio svoje
priče s ciljem da predahnemo,
da se osvježimo kafom i voćem.
„Sedam godina sam radio na teritoriji opštine Rožaje“,
nastavlja priču Rustem Murić,
“tada učitelja nije bilo, svaki
novosvršeni učitelj čekao se
kao nasušni hljeb”. Htio sam da
konačno odslužim vojni rok, a
regrutovan za Pješadijsku vojnu školu u Bileći, koja je za moj
nivo obrazovanja trajala godinu dana, a bilo je i vrijeme da
ozbiljno razmišljam o ženidbi.
Talas koji je početkom sedme
decenije prošlog vijeka zahvatio naše krajeve za odlazak u
Tursku, pokrenuo je i moju porodicu. Sa našim zahtjevom za
iseljenje došle su nove muke, i
ja više nijesam bio onaj čovjek
koji je do juče radio svoj prosvjetiteljski posao. Isključen sam iz
Saveza komunista, odmah dobio
poziv da idem na odsluženje vojnog roka, ali ne u Pješadijsku
školu rezervnih oficira u Bileći,
već kao redovni u Banja Luku.
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
Svakako, uz prateća dokumenta
koja se službeno šalju jedinici,
bila je i karakteristika o mom
stavu prema mojoj dotadašnjoj
domovini, zavičaju. Dio te karakteristike bio je crvenom olovkom
izdvojen - da sam „neprijatelj
broj jedan“ države u kojoj sam
rođen i u kojoj sam do tada živio
i radio. Vojsku sam savjesno
odslužio, bio primjer korektnog
izvršavanja svih zadataka koje
su mi postavljali starješine. Kad
sam odslužio vojni rok, moj vrsni kapetan, napisao je povratnu
karakteristiku o mom ponašanju
tokom vojnog roka, a tada mi je
pokazao šta su dojučerašnji moji
sugrađani dostavili jedinici kad
sam došao na odsluženje vojnog
roka. Proglašen sam kao advokat i agitator masovnog pokreta iseljenja bošnjačkog naroda
za Tursku. Čak sam i okrivljen,
suđeno mi je u Beranama, ali je
sudeći predsjednik vijeća donio
odluku da sam nevin i oslobodio
me. Kasnije sam saznao sve autore mog po njihovom mišljenju
„neprijateljskog rada“. Jedan
od njih je u višim razredima osnovne škole „ Mustafa Pećanin“
sa mnom sjedio u istoj klupi. Dakle, za mene više mjesta i nije
bilo u mom zavičaju i ja sam, kao
i moja braća, otišao u Skoplje u
selo Konjare. U tom selu radio
kao učitelj dvije školske godine,
a konačno, 1966. odselio za Tursku.
Moja porodica je u Zloglavlju bila bogata, iz Jugoslavije
smo donijeli bijelu tehniku koje u
turskoj nije bilo, pa smo, prodavši
je odmah mogli da se počnemo
kućiti. Sa takvom robom otvorili
smo prodavnicu u Bešuzevlju.
Radio sam tu 38 godina, a naša
sloga, rad i naša bošnjačka solidarnost – brzo su nas okrijepili.
Postali smo nezavisni od bilo koga
osim želje za svojim zavičajem i
svojim Bošnjacima širom Turske.
Počeli smo da se sastajemo u
našim klubovima koje mi zovemo derneci. I sad kad se sastanemo počnu beskrajne priče o
prošlosti, teškim mukama prve
generacije došljaka koji su morali
raditi danonoćno da bi stvorili
osnovne uslove za život. Druga
generacija je nešto bolje živjela,
a ova treća, s ponosom ističe moj
sagovornik Rustem Murić, se
školuje. Moj stariji brat ima četiri
sina – svi su ljekari. Skoro da
nema domaćinstva porijeklom iz
Sandžaka, a da bar jedan nema sa
završenim fakultetom. Naši ljudi
su cijenjeni i dobro se kotiraju u
organima vlasti ne samo u Istanbulu“, završava svoju priču ovaj
krepni
osamdesetogodišnjak,
čovjek čiste svijesti i savjesti, premotavajući film o svom
životu i sve ono što ga je pratilo
do današnjeg dana.
Nijesam htio da ga pitam
ima li još nostalgije za svojim
zavičajem, sam je počeo o Zloglavlju, Musinoj jami, obrisima
Hajle, te danima provedenim u
Novom Pazaru, prvim ljubavnim
koracima. Primjetio sam, dok je
pričao o prijateljima iz Rožaja, da
su mu oči zasuzile, činilo mi se da
je osjetio jutarnji tihi povjetarac,
dok ima rose, kretao sa stadom
ovaca ka Vlahovima.
Prof. Mehdija Murić
25
IZ MOG
UGLA
INTERVJU
SAMO LAGANO
Kome i zašto smeta Crna Gora?
Kome i zašto smetaju Crnogorci?
Ko i zašto uporno pokušava da
zatre sve crnogorske vrijednosti?
Ko i za čiji interes negira Crnu
političke scene) da je Crna Gora
srpska? Zbog čega? Zbog čega
tako gnusna neistina?
Ljudi koji uporno vjeruju u ove
gluposti ili su nepismeni ili ne
znaju ama baš ništa o istoriji
države u kojoj žive ili uporno
vjeruju u par „vrućih četničkih
glava“ koje zarad „minuta slave“
prosipaju ’’prdu’’ i ako ni oni sami
ne vjeruju u to što ’’laprdaju’’.
Ali razumijem da je ovo mjesto na kojem živimo puno laži i
raznoraznih gluposti od kojih se
prema samoj pomisli naježim i
od kojih mi se pritisak digne ka’
da radim u Boksite.
i dalje sanjare i izmišljaju razne
pričice, i neka znaju kad tad će
istina isplivati na viđelo i ljudi će
zbaciti laž i prihvatiti istinu (bar
se nadamo tamo).
Samim tim što su izvorni Crnogorci katolici tj. njihova vjera je
bila katolička sve do okupacije
Crne Gore od strane Nemanjića
i primanje pravoslavlja velikog
dijela stanovništva. Sve do tog
perioda okupacija tadašnje Duklje, Dukljani-Crnogorci su živjeli
u svojoj nezavisnoj državi i u tom
periodu priznate od strane Rima
1077. godine. Dakle, period od
1077. godine pa sve do okupacije koja se desila znatno poslije
toga Crnogorci žive sa svojom
vjerom pod svojom zastavom u
svojoj državi za koju su se borili i
na kraju izborili.
Još jedna vrlo velika zabluda, velikosrpskih glavurda, koji
pojma nemaju o istoriji svoje
vlastite države i svome porijeklu.
Pojma oni nemaju da je njihovoj svetinji kojom se oni toliko
diče i koju toliko veličaju Srpsku
pravoslavnu crkvu (koja je po
mnogima izvor zla i ratni huškač
devedesetih godina pri raspadu Jugoslavije) da je njoj sultan
birao patrijarha i da među tom
skupinom radilo onako kako je
turski sultan želio!
Takve usijane srpske glave su
1918. godine okupirale Crnu
Goru uz pomoć velikih sila koje su
se predstavljali velikim prijateljima Crne Gore. Na podgoričkoj
Takođe mi smeta jedna stvar od
onih 100% Crnogoraca, koji uporno tvrde da Osmanlije nikada
nijesu kročile na Cetinje. A istorijske činjenice i razna dokumentacija tvrde sasvim suprotno, da
su osmanlije najmanje dva puta
palile cetinjki manastir. Kako su
mogle da zapale manastir ako
nikada nijesu kročili na Cetinje?
Čak i sam Njegoš u svom zlo/djelu „Gorskom vijencu“ u jendom
Sama činjenica da crnogorska is- njenom dijelo kaže: „riče hodža
torija počinje davno prije nastan- na cetinje ravno“! Tako da moji
ka Nemanjića, najvećeg srpskog 100% Crnogorci živite u zabludi
zla, uz Karađorđeviće, po Crnu ili u neznanju iako uporno tvrdite
Goru i crnogorski narod od nas- da ste odlični poznavaoci istorije
tanka njene istorije.
svoje države.
Goru, njenu teritoriju, njenu istoriju, istoriju jedne male ali vrlo
časne, čojske i junačke države?
Ko i zašto uporno nameće Crnoj
Gori, da je ona srpska država i
da su Crnogorci Srbi? Što uopšte
nije istina!
Toliko ima pitanja i toliko odgovora koji su daleko od prave
istine. Toliko se u crnogorskom
narodu uvukla neistina (što bi
rekli TBOK-ovci „DA ME JE SRAMOTA“)!
Za čiji interes
orno čuje od nekih
jonih političara (koji
sem opozicija, bruka i
26
se upopozicisu sve
sramota Prema tome pozdravljam sve koji
www.bosnjackenovine.com
IZ
MOG UGLA
INTERVJU
skupštini koja je bila nelegalna i
nelegitimna proglasila pripajanje
tadašnjoj Srbiji i SHS-u. I dalje
se uporno tvrdi da su Crnogorci željeli da se pripoje Srbiji i da
budu dio nje. Dakle, još jedna velika i gnusna LAŽ. Sama činjenica
da su Crnogorci okupljeni da
oslobađaju i da ćeraju zlotvora iz
svoje zemlje predvođene Crnogorskim vojskovođom Krstom
Zrnovim Popovićem i njegovim
Zelenašima koji su se borili do
zadnjeg za svoj cilj: ZA PRAVO
ČAST I SLOBODU CRNE GORE!
Godinama krijući se po šumama
i ne priznajući nešto što tada
Crnogrci nijesu željeli.
U mjestu Šahovići kod Bijelog
Polja. Tada su optuženi žitelji
Šahovića da su ubili Boška
Boškovića tadašnjeg zlotvora
koji je zlostavljao bošnjačkomuslimansko stanovništvo. Što
uopšte nije istina, jer su Boška
ubili crnogorski komiti, braća
Bulatovići svetivši samim tim
svoga pobratima kojeg je upravo
Boško ubio. Ali, to je bio povod
da se optuže stanovnici Šahovića,
poubijaju i proćeraju sa svojih
ognjišta da im se opljačkaju i popale kuće, što se upravo i desilo,
ali činjenica je da to nijesu uradili
Crnogorci već tadašnje posrbice
koje su tada bile spremne na sve
samo da se dodvore zločincima
U tadašnoj Crnoj Gori iz toga Nikoli Pašiću i Karađorđeviću.
vakta desile su se dva GENOCIDA Nažalost sve što se događalo
nad Bošnjačko-muslimanskim tada i sada u ovom vaktu sve
stanovništvom. Prvi se desio je poteklo od veliko-srba i od
1913. godine u Plavu i Gusinju. velikih četnika, nekadašnjih
Tada je pokršteno na hiljade četničkih vojvoda koji su 90-tih
Bošnjaka i Albanaca, a ko nije sa noževima među zubima klali
htio da prihvati pravoslavlje bio po Bosni i Kosovu. Probali su oni
je krvnički ubijan i zlostavljan od i Crnu Goru da uvuku u sve to, i
tadašnje crnogorske vojske koje u jednom vaktu su i uspijeli kada
je predvodio Crnogorski vojvoda smo imali mali izlet u Dubrovnik.
Marko Miljanov. Drugi se desio Ali, na sreću povukli smo se na
1924. godine u mjestu đe su vrijeme i nedugo poslije toga se
živjeli samo Bošnjaci-muslimani. okreće politika i prelazi se na ko-
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
losjek kojim se ništa nije krećalo
još od 1918. godine a to je put,
crnogorski put nezavisnosti, mira
i svega dobrog i pozitivnog po
Crnu Goru i njeno stanovništvo.
I kao kruna svega desio se referendum 21.05.2006.godine, kada
smo povratili naše ime, naše
prezime, naš jezik, naše planine,
naše more, naše gradove i sve
ono što nam je do toga perioda
bilo zabranjeno i zašto smo bili
šikanirani i zlostavljani sve to vrijeme.
Upamet se Crnogorci, ne slušajte
razne šuplje glave, čujte istinu odbacite laž. Jer je čojstvo
i junaštvo ono po čemu smo
poznati u svijetu i to je ono što
krasi našu Majku Zoru! Ali, kako
god, kad tad će istina izaći na
viđelo i ako pojedinima ne bi nikako odgovaralo.
NEKA NAM
DUGOVJEČNA
GORA!
JE VJEČNA I
NAŠA
CRNA
Dino S. Feratović
27
KULTURA
INTERVJU
VOAJER
AKCENAT IZ ISTOIMENE DRAME
Izvana su kroz prozor dopirali
galama i buka automobila. Od
zvuka automobila nije mogao
da čuje o čemu se tačno radi.
Zaključio je po glasovima i galami da se najmanje nekoliko ljudi
napolju svađa i prepire. Sjedio
je nepomično u fotelji nekoliko sekundi. Maksimalno je
izoštrio sluh u nadi da će čuti šta
se dešava. Ali, napolju se situacija još više zaoštrila, povišeni
decibeli su mu govorili da se
približava trenutak kulminacije.
Na momenat je pokušao da ubijedi sebe da se to njega ne tiče i
da treba da ostane tu, u svojoj fotelji, pusti muziku, stavi slušalice
na uši, uključi fejsbuk. Ali, ipak,
znatiželja je bila nešto najjače u
njemu, čemu se nije mogao oduprijeti. Još nešto je volio više od
znatiželje: uzbuđenje! Činjenicu
da makar malo pobjegne od svog
dosadnog i jednoličnog života.
28
Napolju su se već čuli tupi udarci sve o drugima, o komšijama, pripesnica i glasna jaukanja. U dva jateljima, kolegama s posla, ko
je u dugovima, ko se razvodi, ko
koga mrzi. Volio je njihove drame
jer svoje nije imao. On je bio
osuđenik kome je život bio jadno
predvidljiv.
’’Toliko sam proklet da mi se čak
ni loše stvari ne dešavaju’’ - pomislio bi često.
***
Drama ispod prozora se nastavila. Nekoliko učesnika okršaja
je bilo u krvi. Jedan muškarac je
očigledno dobio najviše udaraca,
prosudio je to jer je njegova glava bila najkrvavija. Odjednom je
i prebijani muškarac u strahu potegao pištolj. Osjetio je kako mu
adrenalin skače.
’’Možda ću prisustvovati i ubistkoraka se obreo kod prozora. vu’’ - pomisli. Ali, muškarac na
Jednim potezom ruke je uklonio njegovo iznenađenje podiže
zavjesu a zatim hitro otvorio pro- pištolj prema nebu.
zor.
’’Očigledno će prvi metak biti u
***
vazduh, znak upozorenja’’ – poJoš od ranog djetinjstva je po- mislio je on.
kazivao sklonost ka voajerizmu. Muškarac je nekoliko sekundi
Posmatrao je u prozore komšija, držao repetiran pištolj u vazčekao da se upali svjetlo i posma- duhu. Napadači su napravili još
trao ukućane. Ali je ubrzo njegov par koraka ka njemu. Sa prozora
virtualni voajerizam zamijenjen je vidio kako muškarcu počinje
totalnim.
da drhti ruka. Drhtavom rukom
Uvijek je volio znati šta se dešava je ipak uspio da ispali metak, ali,
u životu drugih. Možda zato umjesto u vazduh metak odlete
što nije imao hrabrosti da sam ukoso. Nije ni stigao da shvati šta
zakorači u život, ili što nije umio se dešava a metak mu je prošao
da osmisli isti, ili možda zato što kroz lijevu očnu duplju.
ga je Bog prokleo da bude takav Na najgori mogući način je shkakav jeste. Ponekad bi istin- vatio da nije lijepo petljati po
ski mrzio sebe zbog te osobine, tuđim životima!
ali nije mogao ništa protiv toga.
Vraćao se iznova svojoj bolesti
Edin Smailović
kao narkoman heroinu. Znao je
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
INTERVJU
UPRILIČENA PROMOCIJA KNJIGE
„I JA SAM IZ SREBRENICE“
Fikret Hodžić, dijete Srebrenice,
dobro poznato i omiljeno lice s
malih ekrana, voditelj TV Hayat,
svoje gorko srebreničko iskustvo
i pamćenje, koje nosi više od
20. godina pretočio je u knjigu,
s namjerom da to pamćenje
podijeli sa javnošću, ali i da ga
sačuva od zaborava, kao dug
i Anela Skenderović.
Srebrenica predstavlja grad najmasovnijeg zločina i genocida
nad Bošnjacima u XX vijeku. To je
grad koji se vrlo teško oporavlja
od posljedica genocida u svakom
smislu. Priča Fikreta o Srebrenici
ima svoju posebnost i nije samo
puko svjedočenje o onome što
sam iz Srebrenice“, a na kojoj je
radio dvije godine. Promocija je
održana 01.08. 2014. godine u
Velikoj Sali Centra za kulturu u
Rožajama. Prije početka promocije bili su prikazani kratki filmovi
"Kobno srebreničko ljeto 1995." i
"Srebrenica - uspomena i opomena" a ilahiju "Šehidi" su izveli Erhan Luboder i Arben Kuč. O knjizi
su govorili dr Isat Skenderović i
dr Izet Šabotić. Takođe, knjigu, a
i sebe je predstavio i sam autor.
Istog dana u Petnjici, u okviru
manifestacije Bihorsko kulturno
ljeto 2014. u organizaciji NVO
„ART CENTAR“ i Doma kulture
Petnjica, predstavljena je knjiga
Fikreta Hodžića. Projekat je dijelom sufinansiran od strane Fonda
za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Sala Doma
kulture u Petnjici bila je premala
da primi sve zainteresovane Bihorce. Promociju uspješno voprema više od 8.000 nevino ubi- se zbilo u Srebrenici, već je to do dili Anita Latić i Reško Muratović.
jenih Srebreničana. Fikret Hodžić neba krik i izraz bola ljudi koji su Odlomke iz knjige čitala je
autor knjige „I ja sam iz Sre- izgubili svoje najmilije u najvećoj Amela Tiganj. Knjiga je autobiobrenice“, predstavio se publici u kataklizmi učinjenoj u Evropi grafskog karaktera, te govori o
Plavu, Gusinju, Rožajama i Petn- nakon Drugog svjetskog rata. doživljajima iz Srebrenice kroz
jici.
Taj bol jednako traje u srcima i koje je prošao kao dijete, te peU velikoj sali Centra za kulturu dušama majki, sestara supruga i riod kada napušta Srebrenicu sa
u Plavu, i prostorijama Doma rodbine ubijenih Srebreničana i majkom i tada desetomjesečnim
Kulture Gusinje 31. 07. 2014. svih nas i danas, 20 godina na- bratom. Njegov otac, amidža i
godine, pred brojnom publikom, kon počinjenog genocida, kazao djed nikada nisu došli do Tuzle,
održana je promocija knjige „I ja je Šabotić.
čije posmrtne ostatke još uvisam iz Srebrenice“, autora Fikre- Knjiga „I ja sam iz Srebrenice“, jek nije uspio pronaći. Najteži
ta Hodžića. Promoteri knjige su poruka je i onima koji su su bili dani kada im nije pamtio
bili dr sc. Izet Šabotić i dr sc. Isat učestvovali u genocidu. Voditelj ništa osim slike kada se oprašta
Skenderović, uposlenici Univerz- Hayat televizije Fikret Hodžić, od oca Ibrahima. Skenderović
iteta u Tuzli. Moderatori promo- u Rožajama izazvao je pažnju pored ostalog ističe da knjiga
cije knjige su bili Azemina Cikotić javnosti zbog svoje knjige „I ja Fikreta Hodžića, govori o svim
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
29
KULTURA
INTERVJU
koji su meni učinili zlo. Unatoč
svim problemima, uspio sam da
se izborim sa životom i da im se
osvetim na najgori mogući način,
a to je riječima, a ne djelima, kao
što su to oni učinili“, poručio je
Hodžić. Zatim dodaje „Najveću
zahvalnost za to što sam postao
dobar čovjek dugujem svojoj
majci koja se grčevito borila dok
je s dvoje djece prolazila težak
put od napuštanja doma, izlaska
iz Srebrenice, pa sve do našeg
odgoja i obrazovanja“ .
Knjiga „I ja sam iz Srebrenice“
strahotama genocida u Sre- rano odrastu i uspiju u životu. Na pisana je kao ispovjest svojim
brenici kako ih je tada vidio kao jednom mjestu autor kaže „ Moj prijateljima iz Srebrenice Peđi
jedanaestogodišnji dječak. Kako uspjeh je moja osveta, a moja os- i Nevenu, kojima se povjerava
ističe autor, pisanom riječju želio veta je moja knjiga“. Ova rečenica nakon gotovo 20 godina od rasje dati i podstrek mladim ljudima govori zapravo sve. „Nikad nisam tanka.
koji još uvijek pokušavaju da se bio zao čovjek. Zbog toga ne Zanimljivo je i to da emocije goizbore sa odgovornošću da pre- mogu biti zao ni prema onima tovo niko od prisutnih nije mogao
sakriti, pa su mnogi prisutni u sali
Doma kulture u Petnjici pustili
suzu. Isto tako pažnju su privukli i mladi Petnjice koji su protestvovali protiv napada Izraela
na nedužne Palestince u pojasu
Gaze.
U svim gradovima u kojima je promovisana knjiga Fikreta Hodžića
„I ja sam iz Srebrenice“, prisutni
su bili u prilici da sa autorom
razmijene stavove, zapažanja i
postave pitanja na koja je Fikret
strpljivo odgovarao.
Bilježimo i jedan odgovor – Jedan dio sredstava od prodaje
knjige biće usmjeren u Fondaciju
koju planiram osnovati koja će
nositi isti naziv „I ja sam iz Srebrenice“. Cilj mi je da barem jednom djetetu u toku godine pomognem tokom školovanja.
doc. dr Isat Skenderović
30
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
INTERVJU
ZAVRŠENE 44. RATKOVIĆEVE
VEČERI POEZIJE
Ratkovićeve večeri poezije
su posvećene crnogorskom
književniku Ristu Ratkoviću i
imaju međunarodni karakter.
Održavaju se od 1970. godine i od tada se dodjeljuje
književna nagrada „Risto
Ratković” za najbolju knjigu
sa prostora Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine
i Hrvatske. Svaka od ovih
država ima selektora koji
predlaže do pet knjiga iz
produkcije svoje države.
Svake godine se u okviru RVP
objavi knjiga nagrađenog
Bijelog Polja, već Crne Gore
govori činjenica da je Ministarstvo kulture Crne Gore
od 2010. ovu manifestaciju
proglasilo kulturnom manifestacijom od posebnog
značaja za Crnu Goru.
44.
Ratkovićeve večeri
mladog autora i antologija
pjesništva neke od država
učesnica RVP. Na manifestaciji pored pjesnika sa ovih prostora nastupaju pjesnici iz
cijele Evrope.
Pravo učešća na konkursu O značaju ove manifestacije
za nagradu imaju pjesnici za kulturni život, ne samo
poezije, svečano su otvorene
promocijom muzičke obrade pjesme i spota “Bar“
Rista Ratkovića, u izvedbi
benda Mikrokozma, plesnom predstavom „Prokleta
avlija“ Narodnog pozorišta
iz Beograda i besjedom
poezije objavljenu između
dvije manifestacije, kao i tri
nagrade Ratkovićevih večeri
poezije za pjesnike do 27 godina.
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
31
POLITIKA
KULTURA
INTERVJU
prošlogodišnjeg
dobitnika
Nagrade Risto Ratković, Alena Bešića.
Prije svečanog otvaranja, otvoren je mini sajam knjiga
na kojem su se predstavili
izdavači Bajbuk iz Bosne i
Hercegovine i Žuta kornjača,
Stihom govorim iz Crne
Gore i izdavačka djelatnost
Ratkovićevih večeri poezije.
Takođe, pjesnici za djecu nastupili su u osnovnim školama
Risto Ratković, Vladislav Sl.
Ribnikar i Dušan Korać, a
počela je sa radom i poetsko
likovna radionica za djecu.
U okviru projekta Vizuelna
poezija, otkrivena je skulptura Zorana Obrenovića,
dok je pred samo otvaranje
ovogodišnjih RVP otvorena
izložba skulptura svjetski
poznatog umjetnika Zlatka
Glamočaka, koju je glumac i
režiser Slobodan Marunović
govorenjem stihova teksta
Svjetlost istine svečano otvorio u galeriji Centra za kulturu.
Specijalni gosti na večerima
poezije bili su Jevrem Brković
i Svetislav Basara, a na centralnoj pjesničkoj večeri koja
je održana u Parku pjesnika
nastupilo je 20 pjesnika uz
muzičku pratnju Natali Dizdar iz Hrvatske.
Direktor JU „Rista Ratkovića”,
Abaz Dizdarević podsjeća
da je u okviru trodnevne
pjesničke manifestacije u uli-
32
ci Slobode, kod zgrade Robne
kuće otkrivena skulptura
vajara Zorana Obrenovića,
koja predstavlja vizuelizaciju
poezije.
U biblioteci „Ćamil Sijarić” u
Godijevu održana je promocija romana „Brod na Bistrici”,
Safeta Sijarića, a u Biblioteci
„Miodrag Bulatović” u Banjem selu, promocija knjige
„Bežanje od smrti” prof.dr
Dobrivoja Stanojevića.
Faruk Šehić i Dejan Aleksić
ovogodišnji su ravnopravni dobitnici nagrade „Risto
Ratković“. Priznanja su im
uručena u petak, 5. septembra u Kući Rista Ratkovića u
okviru 44 Ratkovićeve večeri
poezije.
Aleksić je nagrađen za djelo
„Biti“, dok je Šehiću priznanje pripalo za knjigu poezije
„Moje rijeke“. Ovu odluku
donio je međunarodni žiri
u sastavu Pavle Goranović
(predsjednik),
Svetlana
Kalezić iz Crne Gore, Jasmina Topić iz Srbije, Damir
Uzunović iz Bosne i Hercegovine i Luko Paljetak iz
Hrvatske.
- Ove godine imali smo izuzetno jaku konkurenciju, gdje su
se između 43 prispjele knjige
izdvojile „Moje rijeke”, Faruka Šehića i „Biti”, Dejana
Aleksića. U najužem izboru,
pored ove dvije knjige, našle
su se još „Svakodnevni smak
svijeta“, Stevana Tontića,
kao i „Usijanje”, Dragoslava Dedovića. Na kraju smo
ipak odlučili da ovogodišnju
nagradu „Risto Ratković”
ravnopravno podijele Šehić i
Aleksić – kazao je predsjednik žirija Pavle Goranović.
U obrazloženju žirija kaže se
da su Šehićeva i Aleksićeva
knjiga dva različita lica istosti,
na određeni simbolički način.
- I Šehić pjeva o „biti“, samo
je njegovo biti intenzivnije, bolnije, surovije dok
je Aleksićevo „biti“ jedna
unutrašnja borba sa svijetom
i talogom iskustva i, najzad,
melanholija koja preovladava u tonu knjige kao jedna nemoć da se ljudsko odbrani od naleta neljudskosti
u čovjeku samom – piše u
saopštenju žirija.
Žiri je primijetio i da su
pjesnički maniri ovih autora sasvim različiti. Šehić
je ,,neobuzdan“, nalik Bukovskom ili Valjareviću, ritam njegovog stiha čas je
protivrječan, čas izazivački.
Aleksić, s druge strane,
osluškuje ritam riječi kao precizan švajcarski časovnik, da u
tom ritmu, iako iz svakog stiha izbija zastrašujući nemir,
pronađe neku ravnotežu svijeta.
Manifestacija Ratkovićeve
večeri poezije trajala je od
3. do 5. septembra u Bijelom
Polju.
Armin Sijarić
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
OSNOVANA 1996
Uplatu članarine možete izvršiti na sljedeći žiro račun:
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
33
KULTURA
INTERVJU
KOMANDANTE, HOĆU SINA
Po narasloj travi, vlažnoj od
sinoćne kiše, polahko sam
koračao ka mezarju "Lav" Dok mi
je srce ubrzano kucalo, primičem
se jednom posebnom nišanu
skrivenom u ćosku. Usput učeći
Fatihu, zastanem u šapatu:
" Eselamu alejkum, borci! Jarani moji, klanjam vam se što
dadoste život za slobodu i bolju
budućnost. "
Učini mi se da svaki nišan odgovara:
" Alejkumu selam, komandante. Šta ima? Je li nam sada sretna zemlja Bosna?"
- Sretna, sretna, jeste, u slobodi
je sretna, - šta im drugo reći...
Kad se primakoh jednom mezaru
i ugledah pred sobom povijenog
starca kako čupka travu, noge mi
kleknuše, suza iz oka skliznu niz
lice...
Kraj njega, sa ispruženim rukama ka nebu, stajaše prelijep
i stasit momak crne kovrdžave
kose. Uzbuđen, zaustavih dah i
gotovo glasno viknuh: " Tarik!
Ti, kako...?"
Stadoh,
vratih
vrijeme
devedesettreće godine...
- Komadante, ženim se. Koliko
mi dajete odsustva? Znate, sestra mi lani na porodu preseli, pa
babo i mati imaju samo mene i
žele veselje pravo.
- Sedmicu. Dobar borac zaslužuje
34
više, ali vidiš kako nas
dušmani pritisću. Trebaš
nam Tarik.
- Vratiću se na vakat. Hvala,
komandante.
Te ratne godine, Sarajevo
je bilo Džehennem. Pucalo
se na sve strane, plamtjela je Grbavica, Kovačići,
Pofalići. Nestajale su sarajevske ljepotice, zgrade
“Oslobođenja", " Vijećnice,
Šibice."
‘ Eroji sa brda su nam na
igralištu ubijali djecu, na
kupalištu, nestajali nam
najdraži, razaralo nam se
kulturno blago, zatirala historija,
kaljala nam se čast, dostojanstvo...
Bio sam komandant u razrušenoj
kasarni " Viktor Bubanj" koja
nam se i toj pustoši činila palatom.
Borci su nam bili prave junačine,
sa nadom i vjerom u potpunu
pobjedu. Otimajući neprijateljsko oružje i od neeksplodiranih
granata praveći ručne, lavovski
su se borili za svaku kotu, za svaki
pedalj zemlje.
Uskakali su u rovove poput
pantera, boreći se prsa u prsa,
nisu žalili život. Herojski su podnosili surove planinske zime, gubitak druga, čežnju i strepnju za
svojim najmilijim, jednom rječju,
bili su ponosni bosanski sinovi.
- Komandante, evo me! Spreman
za boj! - u stavu mirno, cvrkutao
je Tarik. Uz blago rumenilo, trpio
je zadirkivanje svojih drugova.
- Tarik, ti sa svojom jedinicom
kreni na Igman, jer je tamo danima žestoka bitka i našim borcima
trebaće pomoć. Igman ne smije
pasti! Odbranite ga, momci!
- Dok smo živi, Igman ne damo!
Veseli kao da idu na školsku
igranku, otišli su u stroju. U nekom
zlokobnom predosjećanju, skoro
do kraja, za njima sam dugo
gledao…
Dok sam kroz prozor posmatrao
Čengić Vilu i veliki vatreni plamen kako, poput aždahe, halapljivo guta jedan neboder, u bolu
i nemoći, mislio sam:
" Bože, ko su ti zlotvori što goloruki ubijaju narod, razaraju rodni grad u kom im je, do juče, bio
dom i toplo ognjište? Koje su
vjere i boje li se Tebe, o, Bože?"
Sa borbenih linija, naši radio
amateri su se javljali, stare i
istrošene motorole su krčale
isprekidanim glasom: " Zlatni
ljiljani napreduju... Igman neće
pastiiii"
Dobro je, naši se ne daju. Odbrana Igmana čuva nam Sarajevo.
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
INTERVJU
- Koma.. ndan..te, Tarik pogin..
uooo...!- Motorola isprekidano
krči…
Sablja, nož isječe srce i meso, oči
se pune solju, krv se pretvara u
čemer, dušnik rana peče...
Tajac, umukli glasovi, ruke stale
gdje se zadesile, oči borcima nijeme... sagle se glave, kriju se
suze...
Opet onaj čemer u ustima pri
svakom gubitku... Ponovo isti
bol, rana se otvara, srdžba raste,
nemoć je stišava.
Na džamiji uči ezan, iftarski je
vakat. Nepomične ruke, zamuk’o
zveket sahana, iftarska voda iz limenih čuturica ne kaplje…
Onijemeli borci šute.
- Momci, kod Tarikovih ćemo ići
iza iftara. Nek prvo jedu, ako šta
imaju, da siti snagom izdrže...
Sa komandantom za moral, vojnim doktorom i tri borca, krenuo sam ka Čengić Vili u najtežu
bitku, na gorak put. Mrklu noć
je svake minute sa brda osvjetljavala bačena granata. Stisnuti
jedan do drugog, išli smo ćuteći,
misleći da ne hodamo, već gustim mrakom puzimo.
Penjući se oštećenim stepenicama nebodera, put smo osvjetljavali slabom svjetlošću baterijske
lampe.
-
Ko jeee? - pitao je drhtav
muški glas iza vrata.
-
Mi smo, BH vojska...
Kad se u mraku polahko vrata
odškrinuše, treperavo svjetlo lojanice, obasja staračko uplašeno
lice. Razgoračenih očiju, gledao
nas je, a onda bacajući lojanicu,
odliježe očajnički prodoran krik:
-
Komandanteee!!!
Neeee!!! Tarikkk!!! Sineee!!!
Kada se začula škripa prozora,
viknuh koliko me grlo nosi:
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
- Crniii!!! Pazi, držite majkuuuu!
Skočiće doljeee!!!
Obamrlu staricu, oko struka
stegao je naš vojnik, koji je od
smrti bio brži za samo jednu
sekundu. Dok je nevjesta u ćošku
sobe, čupajući kosu, vriskala na
sav glas, ljekar je onesviještenom
starcu mjerio pritisak...
Nakon deset dana, u mojoj
kancelariji stajao je starac ispijenog lica, usahlih očiju, zaraslog
u gustu bradu…
- Komandante, hoću sina! Donesite mi mog mrtvog sina, komandante! Hoću ovdje da ga ukopam, tu gdje ću mu učiti Fatihu.
Gledao sam ga bez ijedne izgovorene riječi i ne znam šta sam tada
mislio.
- Imam pravo da tražim sina. Komandante, hoću ovdje svog sina!
Dok sam gledao za njim, pitao
sam se: " Kako to izvesti, previše
je rizično?"
Jedini put bio je preko aerodromske piste, a to je bilo skoro
neizvodljivo. Pista odavno nije
bila pod našom kontrolom.
“Šta da radim?”
Tarik je ukopan na mjestu smrti,
a otac ga želi prenijet ovdje. Kako
ga prebaciti?
doveći, naglas sam plakao.
Ja, komandant BH armije plakao
sam kao malo dijete i bilo mi je
lakše. Na svaki pucanj, strecao
sam i uplašeno osluškivao vijesti
radio amatera...
Javilo se deset dobrovoljaca.
Plan je bio da četvorica boraca
preko piste, na nosilima, nose
mrtvog Tarika, a da njih šest boraca na drugoj strani, na sebe
skreću neprijateljsku pažnju .
Za sve vrijeme te operacije, ja
sam se u našem Mesdžidu na
sedždi za život svih boraca Allahu molio. Dižući ruke ka nebu i
Okrenuh se ka mezaru, visokim
do neba i onim procvalim ružama
što mirišu na hrabrost, na ljubav,
na sreću, na Bosnu...
Kada su borci najzad stigli živi i
zdravi, jecajući sam ih odjednom
zagrlio. Činilo mi se da mi je Allah odjednom poklonio njihove
živote. Svi su bili nepovrjeđeni,
jedino je tijelo mrtvog Tarika bilo
mecima izrešetano. Sigurno su
zlikovci mislili da se spašava neki
naš ranjenik, pa su u njega pucali, da ga dokrajče.
"Vojniče, Tarik! Hvala ti, junače,!
Danas si mrtav odbranio svoje
drugove"- mislio sam.
Starac podiže glavu. Mladić mu
pomože da se pridigne i glavu mu
nasloni na rame. Usahle staračke
oči bjehu malo oživjele, osmjeh
se vratio bolom izmučenom licu.
“ Ovo je moj unuk Tarik. Skoro
će mu dvadeset godina. Uzoran
je student na sarajevskom FIN
-u. Uljudan je i u svakom pogledu hairli nam dijete. On nam je
ublažio rane za mrtvim sinom.
Stara mi lani preseli, ne dočeka
da nam se Tarik oženi. Nevjesta
- Momci, možemo li izvest jednu nas posle sinove smrti ne osakciju? ...- pitao sam igmanske tavi, odgoji posmrče zajedno s
borce.
nama.”
Šefka Begović Ličina
35
KULTURA
INTERVJU
POEZIJA NADAHNUTA ŽIVOTOM
Druga zbirka poezije Ešrefa L. Hadžića "Stranac u okovima ljubavi"
Da u Bosni i u Bošnjaka ima, i da će ih biti, pjesnika koji u svojoj duši, ali i životu uopće, ne
odstupaju od nauma, meraka, sevdaha, ali da se veoma često okreću vjeri i Bogu, potvrđuje
stvaralaštvo Ešrefa Hadžića i druga po redu zbirka poezije "Stranac u okovima ljubavi". Njegova poezija je došla nekako stidljivo i nenametljivo do čitalačke publike. Razloga za takvo nešto
ima više, ali jedno je sigurno, Ešref Hadžić nikad nije bio pokorni sluga niti jednoj vlasti niti
vlastodržscu. Njegov nemirni - boemski duh i način života, koji se preplitao sa bogobojaznošću
iznjedrio je nove pjesme nastale u opusu od dvije godine. Poezija i pjesme koje su sabrane
u ovu zbirku imaju tematiku ljubavno - socijalne prirode, ali i rodoljubivosti. Knjiga se mora
čitati u jednom dahu, ali svako onaj tko je pročita, moraće to učiniti više puta, ne iz razloga što
neće razumjeti, nego što neće biti siguran u kojoj se on to pjesmi našao. O samoj knjizi Ešref
ne želi puno da govori, za našu redakciju je kratko prokomentarisao:
- Moja zbirka je jedan veliki vrč u kome je ulivena ljubav, bol i životna bespuća na koje svako
od nas kad tad naiđe. Bio bih sretan da je mnogi, koji je pročitaju, čuvaju za trenutke o kojim
sam pisao. Vjerujte, pored Božije volje, ljubav voljene žene je najveći lijek za svaku bol i izlaz
iz svakog bespuća.
Za ovu priliku objavljujemo naslovnicu zbirke i pjesmu po kojoj zbirka nosi ime "Stranac u
okovima ljubavi". A ako neko od vas, poštovani čitaoci poželi kupiti ovu zbirku može preko
naše redakcije ili direktno od autora (E-mail;hadzic_esref@hotmail.com).
STRANAC U OKOVIMA LJUBAVI
Budim se sa Sabahom ranim.
Ulicom pustom svoje korake čujem.
Jedino poneki pas promrzao od studi,
protrči jer boji se ljudi
prepunih ogorčenja i zle ćudi.
Dok prvu kahvu pijem
zagledan u žar cigarete,
čekam kao dijete svitanje novog dana.
Vjerujući da će s njim doći
mehlemi za dušu prepunu rana
iz moje prošlosti.
Svjestan toga da sam u tuđem gradu
i da zalijevam, poput bolesne biljke,
posljednju nadu
u bolje sutra.
36
U tim trenucima, dok mi voljena spava,
eho topota
ovog života u galopu jezdi.
Ipak, nešto mi govori, dok ispraćam mjesec
i mašem posljednjoj zvijezdi
koja s obzorjom odlazi,
ma koliko se trudio,
živio ili umirao
u ovom gradu, samo mogu umrijeti,
kao stranac u okovima ljubavi.
Redakcija BN
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
INTERVJU
ZBIRKA PJESAMA ’’IZA MENE’’
ENVERA MURATOVIĆA PROMOVISANA U BIJELOM POLJU
U petak 15. avgusta
2014. godine u organizaciji
Narodne biblioteke Bijelo
Polje, održana je promocija
knjige ’’Iza mene’’ rožajskog
pjesnika Envera Muratovića.
O knjizi su govorili: Kemal
Musić književnik i novinar, i
Edin Smailović, profesor historije. Stihove iz knjige čitala
je bjelopoljska književnica
Šejla Hoti. Publici se obratio
i sam autor knjige, izrazivši
zadovoljstvo što je njegova
knjiga promovisana i u Bijelom Polju ’’gradu pjesnika’’.
’’Moja veza sa ovim gradom
poezije traje već 17 godina –
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
otkada sam 1997. godine prvi
put bio u finalu Ratkovićevih
večeri poezije za mlade
pjesnike, pa sve do danas,
tako da se ja, u stvari, i ne
osjećam kao neki stranac u
njemu.’’, kazao je Muratović.
Kemal Musić je istakao kako
je Enver Muratović, dobar
pjesnik i dobar čovjek, i da to
dvoje najčešće idu zajedno.
’’Enver Muratović je, bez ambicije da se nametne, da svoje stihove i postojanje gura u
oko publike, mirno i kvalitetom
obezbijedio sigurno
mjesto u poeziji Crne Gore’’,
dodao je Musić.
Za muzički dio promocije pobrinula se Anela
Čindrak, studentkinja četvrte
godine Muzičke akadeije na
Cetinju, odsjek harmonika,
koja je sa svojom sestrom
Džejlom izvela dvije kompozicije: ’’Gernika’’ kompozitora Gorka Hormosa, inspirisana istoimenom slikom
Pabla Pikasa, i svoju kompoziciju ’’Sevdah sanona’’
koju je Anela lično komponovala inspirisana muzikom
sevdaha.
J. Ć.
37
KULTURA
INTERVJU
UPRILIČENA PROMOCJA KNJIGE
“KAJEVIĆI U ROŽAJSKOJ OPŠTINI”
38
U velikoj Sali Centra za kulturu u
Rožajama 10. 08. 2014. održana
je
promocija monografije
‘’Kajevići u rožajskij opštini’’ autora Rifata Kajevića. Promociji
je prisustvovao, osim bratstva
Kajevića i veliki broj uglednih
političara, književnika i građana.
ijela je da je njena realizacija
protekla na najvećem kulturnom
i saznajnom nivou. Program je
otvorio Rafet Kajević koji je, ne
krijući emocije, rekao:
,,Ovo je noć skuplja vijeka za
Kajeviće, kako za one koji su
večeras prisutni, tako i za one
čuvamo u srcu, a ova knjiga će
ovjekovječiti njihovo postojanje
i ukazati na veličinu, ljudskost i
čojstvo svih Kajevića ma gdje oni
bili. Naravno, najveću zahvalnost
dugujemo našem bratstveniku
Rifatu Alijinom Kajeviću, koji je
hrabro zakoračio u spisateljske
Organizator promocije kao i
urednik knjige i finansijer cjelokupnog projekta je biznismen iz
Luksemburga gospodin Rafet
Kajević. Ova promocija je razbila uobičajenu konvencionalnu
atmosferu književnih večeri. Uz
muzičke i vizelne efekte, kao i
iscrpne govore prisutnih doprin-
koji su iz bilo kojeg razloga bili
spriječeni da budu večeras sa
nama. Kao vjernik i poklonik svoje religije vjerujem da su noćas
među nama i duše naših predaka,
mog rahmetli oca, vaših roditelja
i svih onih Kajevića čija je duša
svoj spokoj našla na ahiretu. Allah im dao Džennet. Mi ih sve
vode da napiše djelo koje će se
vjekovima prenositi s čovjeka na
čovjeka i spajati naše pretke sa
našim potomcima.
Ova monografija ima i šire dimenzije. Ona je svoje mjesto
našla i u literarno - istorijskim
vrijednostima Crne Gore jer je
dala istorijsku sliku našeg plewww.bosnjackenovine.com
KULTURA
INTERVJU
mena, a naše pleme je dio crnogorske istorije, kulture i tradicije.
Nešto što se generacijama krilo
u svijesti ljudi, pretočeno je u
pisanu riječ, a sve što je napisano najbolje se čuva od zaborava.
Daću priliku ljudima od pera da
nešto više kažu o ovom dragulju
kajevske loze“ .
Prisutnima se obratio i Mehdija
Murić, profesor, koji je kritički i
studiozno dao prikaz monografije Kajevići u rožajskoj opštini:
.,,Sretajući se sa autorom,
razmjenjujući određene informacije, saznanja koja smo dobili
od svojih predaka, te činjenice
do kojih se moglo doći kroz prelistavanje knjiga više autora koji su
se bavili vjekovima migracionim
kretanjima, ratovima i svim onim
dešavanjima koja mogu biti od
koristi za utvrđivanje objektivnih
činjenica, shvatio sam njegovu želju da što je moguće više
činjenica sakupi, prihvati različit
pristup porijeklu svojih plemenika, bez obzira što, mnoge osobenosti iz prošlosti mještane
zaseoka Kajevića govore da su
najbliži stanovnicima sela Jablanice sa kojima se svojataju.
Uostalom, ono što ja pamtim,
što sam čuo od svojih predaka,
većinsko stanovništvo na desnoj obali Ibra, čine Bošnjaci koji
vode porijeklo iz Albanije. Njihovo naseljavanje je počelo poslije
austrijsko-tursko-ruskog
rata,
kada su ovi krajevi ostali pusti,
a svo dotadašnje stanovništvo,
se odselilo pod Arsenijem
Čarnojevićem Trećim. Sva arhivska građa, odnosno autori koji su
se bavili tom problematikom,
upućuje na tu okolnost.
U selu Jablanici do kasno se
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
govorilo albanskim jezikom, ljudi
su se oblačili kao Albanci, praktikovali običaje nekadašnje postojbine: ženidbe, udaje, krvne osvete.
Dakle, jezik, običaji, nošnja, lirske i epske pjesme, uz to osvete
– dokaz su da je najbliža konstatacija da su stanovnici sela
Kajevići najbliži srodnici svojih
komšija iz sela Jablanice, koji
su, žestoko reagovali prilikom
ženidbe jednog svog rođaka
djevojkom iz Kajevića, smatrajući
to za rodovsko skrnavljenje.
U prilog mojoj tvrdnji o porijeklu mještana Kajevića, govori
činjenica da su se lirske i epske
pjesme uz gusle i ćiftelije pjevale
na albanskom jeziku. Dobro
smo zapamtili virtuoza narodnih
pjesama Musliju Kajevića, koji
je 1971. godine bio učesnik na
Festivalu folklornih ansambala
Jugoslavije u Zagrebu, gdje su
folkloristi iz Rožaja osvojili prvo
mjesto. Dobar pjevač je bio i Fazlija Kajević Deljov, koji je do kraja života pjevao uz tradicionalni
instrument ćiftelije.
Družeći se sa autorom Rifatom
Kajevićem, uočio sam da je,
sakupljajući metrijal za monografiju Kajevići u rožajskoj
opštini, uložio ogromnu energiju
da sakupi što više relevantnih
činjenica u vezi sa porijeklom,
običajima, imigracionim kretanjima svojih bratstvenika, te da
će ova monografija biti pouzdan dokaz o upornosti jednog
mladog čovjeka da ugradi dio
svog intelekta, u nešto što do
sada nije niko iz tog kraja učinio.
Rijetko sam sreo čovjeka da sa
toliko pribjeleški i apostrofiranih
činjenica zaokružuje svoj naum,
da budućim generacijama ostavi
u nasljeđe građu iz koje će moći
da nastave dalja istraživanja na
ovom poslu. ’’Što je zapisano
neće umrijeti, što se ne zapiše
nestaće ga” – naveo je Murić u
svojoj besjedi o monografiji.
Autor knjige Rifat Kajević je dao
završnu riječ ovom kulturnom
dešavanju na obali Ibra:
’’Akšam hajrola i dobro veče. Selamim i pozdravljam sve prisutne
uz zahvalnost što su me udostojili svojim dolaskom da prisustvuju večeri koja će kroz monografiju Kajevići u rožajskoj opštini
obilježiti istoriju trajanja plemena Kajevića. Dragi moji bratstvenici, moji rođaci, prijatelji,
kolege i komšije, hvala vam što
ste imali senzibiliteta, prije svega prema mom angažovanju na
knjizi, a još više veliko vam hvala
što ste udostojili pleme Kajevića
svojim prisustvom. Vjerujem da
ste iz recenzija Zaima Azemovića
i Mehdije Murića, kao i iz tekstova koje su čitali Brahim, Suada i
Daris, spoznali sadržinski sloj ove
knjige. Iz tih razloga, ali i iz razloga da se sa knjigom upoznate
čitajući je, večeras neću govoriti
o njoj. Ona će vam sve reći dok
je budete prelistavali. Večeras ću
vam govoriti kako sam došao na
ideju da napišem ovu knjigu. Kao
vrlo mlad počeo sam ponešto
da zapisujem i pišem. Rano
sam uočio vrijednosti knjige.
Jedan dio života sam proveo u
Beogradu na svom profesionalnom usavršavanju i često sam
posjećivao sajmove knjiga gdje
sam često knjige i kupovao. Shvatio sam vrijednosti zapisanog i
spoznao da živa riječ vremenom
blijedi, a ono što je napisano tra-
39
INTERVJU
KULTURA
je vječno. U meni se javila želja
da Kajevići vječno traju ne samo
kroz svoje ljudsko postojanje,
već i kroz knjigu. Počeo sam da
pišem prije sedam godine. Iako
sam imao iskustva sa pisanjem,
bilo je teško i zahtjevno. Život je
nas Kajeviće, kao i mnoga druga plemena, rasuo na sve četiri
strane svijeta. Tuđina nam dušu
razjeda. Vidimo se godišnje ili ne.
Vremenom ćemo se , nažalost,
udaljiti jedni od drugih. Doći će
nove generacije, a priče i istine o
Kajevićima će početi da blijede, i
negdje će u budućnosti iščeznuti,
pa bi mi Kajevici bili bez istorije.
Htio sam da sačuvam od zaborava naše pretke da bi naši potomci bili ponosni na njih. Htio
sam da sačuvam od zaborava
sve one vrijednosti Kajevića kao
ljudi, kao intelektualaca, kao potomaka čuvenog Kaja. Htio sam
da krlja Kajevska dotakne sve
one koji budu čitali ovu knjigu
i da u njoj prepoznaju ono iskonsko u čovjeku da bez istorije
nema čovječanstva, a ako se ne
40
Za mene ova knjiga predstavlja
duhovno i materijlno bogatstvo.
Naime, u šali bih često rekao:
’’Eh, kada bih mogao dostići
mog rahmetli oca Aliju po broju djece.“ Kao što i većina zna
nas je petoro djece, a ja imam
četvoro. Priznaću da sam publikovanje ove knjige doživio kao
jednu prinovu u mojoj porodici
a i u plemenu Kajevića, a tako je
i osjećam. Zahvaljujem se svojoj
porodici, majci, supruzi i djeci
što su na neki način
učestvovali da moja
kniga ugleda svjetlost dana. Zahvaljujem se mojim bratstvenicima koji su mi
dali obilje podataka
i fotografija, ali koji
su me i finansijski
pomogli. Posebnu
zahvalnost dugujem
mojem bratstveniku
Rafetu Kajeviću koji
nije štedio ni vrijeme, a posebno
novac da ova knjiga
bude što kvalitetnije
urađena , kakva u
ovoj knjizi ćete pronaći sve one stvari i jeste“.
podatke koje sam dobio od svo- Autor monografije Rifat Kajević
jih bratstvenika. Nažalost, bilo je je policijski službenik. Ova monoonih koji su pomalo bili neodgov- grafija je njegov prvijenac.
orni, pa ako u knjizi ne pronađu Na promociji su govorili i Šerif
neki podatak koji zavređuje Kajević iz Sarajeva, Brahim
pažnju da se nađe u knjizi, zasig- Kajević, knjževnik, Suada Kajević,
urno ja nijesam kriv, već je kriva student iz Luksemburga kao i
nečija neodgovornost. Kada sam trinaestogodišnji Daris Kajević.
knjigu odštampao, javile su se Muzički dio programa su oboodređene osobe dajući mi foto- gatili Edis Agić i Erhan Luboder.
grafije i neke izvore saznanja. Moderator programa je bila proTada se ništa nije moglo učiniti. fesorica Mirsada Šabotić.
Ispoštovao sam sve zahtjeve i
Redakcija BN
unio sve do čega sam mogao da
dođem kada su u pitanju Kajevići.
zapiše istorija Kajevića, onda
bi pleme Kajevića i te kako bilo
siromašnije za mnoge podatke
koji su od izuzetne vrijednosti.
Proveo sam sedam godina svog
života na istraživanju. Trebalo je
prikupiti mnogo izvora. Priznaću
da je bilo naporno. Bio sam u
Sarajevu, na Cetinju, u Bijelom
Polju, Skoplju, Novom Pazaru,
posjetio sam arhive i mnoga druga mjesta za koje sam smatrao da
mogu biti neki izvor podataka. U
www.bosnjackenovine.com
ISLAM
INTERVJU
BETONIRANA KUBETSKA
PLOČA
August je 26. 2014. godine, jutro
iznad Mainza tmurno, sa Taunusa nadvili se crni oblaci. Kiša,
onako baš sipi. Na parkingu ispred naše džamije okupljaju
se oni kojima je pripala čast da
zaliju završnu betonsku ploču,
krovnu ploču na koju treba samo
još kube da se postavi. Kiša kao
da dolijeva rasploženje, radost
na svakom licu. Kišne kabanice,
čuje se i pjesma, i sandžačka i
bosanska, a naša.
Isko, Ica, Crni... evo i mojih
komšija iz Grossa Geraua: Murat Kajević i Mujo Žigić, Zejto
najstariji i prvi Baćicanjin koji je
došao u Mainz, Faković je naravno, pa gdje bi ovo bez njega
prošlo. Kemal Fetahović, Hido
Ljajić, a tu su i Pašo iz Zvornika
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
i Senad iz Basigovaca, a Basigovci su kod Živinica, a u njima je
rođen moj jaran Mujo Butković.
Kud mi on u ovom času na um
pade? Bože na hair!
Nusko trči tamo-ovamo, telefonira, zove, maše rukama, gleda
u nebo, a kiša pada li, pada. Selamim se sa svima, Isko mi pruža
kabanicu, taze neraspakovanu,
oblačim je i izlazim na kišu da je
malo pokvasim i razradim.
Penjemo se na visinu sa koje se
Taunus vidi, tamo preko Rheine.
Dok gledam prema Taunusu,
misli me vuku daleko, tamo odakle sam nekada davno gledao
u plavetnilo Majevice, i pitao
se: dragi Bože, šta li je iza onih
Majevičkih brda, i da li ću ja
tamo ići? A evo danas, ja, mali
i sićušni dječarac iz Velina Sela,
stojim na kubetskoj ploči naše
džamije u Mainzu, i učestvujem
u njenoj gradnji. Nepredvidivi su
putevi životni, o Allahu hvala ti
na putu koji si meni odredio. Da,
ovo je naš najznačajniji životni
projekat, mi oživljavamo snove
generacija prije nas. Trže i probudi me iz mojih misli Nuskova
oštra komanada: Šeki ti uzmi Ritlu. Gledam oko sebe, svi su već
na svojim pozicijama, Zejto diže
prvu kiblu betona. Pumpa nam
malo kasni, Nusko se pravda da
nije do njega, nije “Švabo” dobro
razumio bosanski.
Ubrzo stiže i velika džinovska
pumpa za beton, iz čijeg ždrijela
na visinu od preko 15 metara
potekoše tone betona. I, Tau-
41
INTERVJU
ISLAM
povezani i oslonjeni jedni na druge, zajedničkim i dunjalučkim, a
i ahiretskim interesima, nastaje
čvrsta (džematska) cjelina, u kojoj je svakom pojedincu lijepo,
ugodno i sigurno živjeti. Evo i
ove silne tone željeza ugradiše i
pokapaše svojim znojem majstori, Mahit Tutić, Seka Đuđević,
Sadik Makić, Ujkan Hadžić, Admir Šehović, Redža Lerin, Nezir
Avdić, Jasmin, a pod preciznim
tesarskim okom našeg Ševala
Spahića, koji to sve uobliči u
tone šalung-materijala. I, svi oni
koji uvezaše ili prinesoše po koju
šipku i dasku, da bi danas one
sjedinile se sa betonom.
nus se malo razvedri, a u neko
doba i sunce sinu, i kao da se
osmijehnu. Bismillah..., poče
nalijevanje stotine tona betona,
da uveže stotine tona željeza u
čvrstu betonsku ploču, završnu,
krovnu, koja će držati naše Kube
iznad grada Mainza.
Dok gazim po betonu i Ritlom
razdrmavam hiljade željeznih
šipki, da u svaku poru uđe beton, razmišljam kako ujedinjenje i uvezanost različitosti čini
čvrstu cjelinu, kao i u džematu,
dunjalučkoj zajednici različitih
pojedinaca, kada su ujedinjeni,
Braća Kuršumovići Muamer
i stariji Munever, iz Diviča sa
Drine, prirediše doručak, jes’ da
je bilo bliže ručku, al’ opet nije
kasno. Ica povede prekomponovanu sevdalinku: ’’Sa džamije
pogledat je lijepo, gdje se Rheina
razljeva daleko...’’
Ploču izbetonirasmo, počinje
završna
operacija
pod kodnim imenom
"Kube". Ostaje da se
vidi koga je Allah odredio i počastio, da baš
tu, na najvišu tačku,
džamijski Alem upiše
svoje ime.
Dragi prijatelji, slijedi i
foto priča, a mi gradimo, uz Allahovu dž.š.
pomoć.
Pridružite nam se, ima
mjesta za sve nas.
Ševket Zukić
42
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
HISTORIJA
PRIJATELJ SE NIKADA ZABORAVITI
NE SMIJE
Žrtva crnogorske policijske akcije „Lim“ (1994): 20 godina od smrti prosvjetnog radnika Fadila
Osmanovića, potpredsjednika SDA Trpezi (Berane)
Ljeto 2014. godine, kasno je, uskoro će ponoć. Nered
je u mojoj radnoj sobi. U ruci
držim knjigu od Ebu Hamid Muhammed El-Gazali „Život poslije
smrti“. Pitam se zašto je nemir
večeras prisutan u meni, te
prevrćem samo po knjigama i
nešto tražim. Znam - upravo danas, tačno prije 20 godina preselio je na ahiret moj prijatelj,
Fadil Osmanović. Gledam knjige
i novine iz tog perioda u kojima
je prikazan i predstavljen jedan
strašni period progona i stradanja Bošnjakog naroda u Sandžaku.
U dnevnom listu „Borba“ od
10. juna 1994. godine, pročitao
sam da je prva žrtva montiranih
političkih procesa u srbijanskom
i crnogorskom dijelu Sandžaka
upravo Fadil. Sjećajući se tog
perioda i tih svojih prijatelja koji
su tada stradali, osjećam kako
duša boli. Mnogo je osoba u svijetu, a i kod nas u Bihoru, koje
su ostavile veliki pečat iza sebe i
dugo vremena su se pominjali, a
da o njima gotovo ništa nije napisano. Takav je rahmetli Fadil, koji
je napisao nekoliko pjesama, i o
kojem su vrlo malo drugi pisali,
ali djela koji je on sam ostavio iza
sebe dopiru mnogo duže i šire od
pisanog traga. Čovjek slobodarskog duha, koji je volio sve dobre
ljude, radio je kao učitelj u Kalici
(Gornji Bihor). Ostavio je neizbrisiv trag u svom rodnom kraju
vaspitavajući mlade. Učestvovao
je u mnogim radnim i društvenim
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
akcijama. Njegovi učenici ga se zbog karakternih osobina koje
sjećaju kao dobrog i sposobnog ostaju kao primjer kasnijim generacijama.
Pedagoški uticaj
Fadila na učenike je bio
ogroman ako se uzme
u obzir još i to da je on
bio u moralom pogledu
karakteran i čvrst. Bio je
strpljiv, nenametljiv, jako
promišljen što je ostavilo
velikog uticaja na sve nas
sa kojima je radio. Svojim radom i vizionarskim
idejama doprinio je da
u zemlji „Gdje Sunce ne
grije“ Ibrahima Čikića,
danas ima i malo ozračja.
učitelja koji je umio da zainteresuje učenike, da na sebi svojstven način objasni gradivo i ulije
im samopouzdanje. Takođe je
znao da ih svojim savjetima i filozofskim mislima pripremi za rad
i životne probleme i poteškoće.
Pored uspješne nastavničke karijere bio je aktivan društveni radnik, i to: prvi potpredsjednik SDA
za Berane, istaknuti član Isamske
zajednice Petnjica, član KD „Preporod“. Fadil Osmanović je jedan
od najzaslužnijih za izgradnju
puteva i mostova. Veliki doprinos je dao u izgradnji džamije u
Trpezima, Kalici i drugim mjestima Petnjice. Bio je jako omiljen
među komšijama i prijateljima
Danas, 20 godina nakon smrti Fadila
Osmanovića ostvario se jedan
san, a to je da je Petnjica dobila status opštine. Ovako puni
društveni i pisani angažman
moguće je bilo postići samo
predanim radom i marljivošću
koju je Fadil posjedovao. Prostor, a posebno vrijeme nas
ograničavaju na već rečeno da
je neophodno dati mnogo širi
elaborat o životu i djelu Fadila
Osmanovića, jer on to zaista
zalužuje.
doc.dr Isat Skenderović
43
INTERVJU
HISTORIJA
POSTOJEĆI A UMIROVLJENI I POMALO ZABORAVLJENI GUSLAR I EPSKI PJEVAČ U
ROŽAJAMA III
Imao sam već danima dilemu
kako ću započeti pisanje ovog
teksta koji se polako rađa i uz
epsku poeziju objašnjava pojam
ljudske sreće u jednoj jedinki
koja se zove čovjek, stvaralac i
narodni umjetnik. Nekad je neko
rekao, srećnim me čini ništa i
svašta, jer je sreća glupo polazno osjećanje, mada sam, da
tako kažem u konvencionalnom
ali istinitom smislu srećan i zadovoljan, kada vidim da su moji
dragi prijatelji doživjeli nešto
što smatraju srećom. A srećni
su već time, što umiju da budu
srećni i zadovoljni kako svojim
životom tako i okolinom sa kojom dijele život, sreću, imanje i
nemanje, ovog trenutka koji se
zove, u ovom slučaju poezija,
epika, kultura, istorija, tradicija,
vrijeme i trajanje kao nezaborav stoleća. Za sve navedeno
sublimat je Šućo Nurković kao
narodni pjevač i guslar i njegova
nadarenost kako za epsku poeziju tako i za deseterac, preliva se
i u tome što Šućo zna i da napiše
pjesmu u desetercu, zna da pogodi određeni istorijski događaj i
da ga u pjesmi aktualizuje. Malo
možda zvuči neobično, ali Šućo
je napisao mnogo pjesama, koje
još nisu objavljene i nisu ugledale
svjetlost dana, ali i ja kao autor
ovog članka i mnogi njegovi poz-
44
nanici i prijatelji očekujemo da
će se i to desiti u skorije vrijeme,
s obzirom na godine koje Šućo
do sada zdravo i ponosno nosi,
jer je ušao u devetu deceniju
svog života i rada.
Između mnogih pjesama koje je
Šućo napisao je i pjesma u desetercu o nekadašnjoj legendi
svjetskog boksa Kasijusu Kleju,
poznatijem kao Muhamed Ali.
Napisao je Šućo pjesmu u desetercu o poznatom istorijskom događaju i bici iz drugog
svjetskog rata i slikovito opisao
borbe na Sutjesci gdje su Titovi
partizani pokazali veliku hrabrost
odvažnost i vještinu ratovanja i
porazili mnogoljudnijeg i tehnički
bolje opremljenog neprijatelja,
Njemce, Italijane i četnike. U
njegovom stvaralačkom opusu
epske poezije i pjesama postoji još mnogo lijepih istorijskih
događaja, koji su kroz epski spjev
slikovito prikazani.
Šućo Nurković ,ne samo da je pisao i pjevao uz gusle epske pjesme
u desetercu, već je i on opjevan
u tom istom epskom desetercu.
Pjesmu o Šuću Nurkoviću sastavio je Hajruš Ledinić iz Radetine, sela u Opštini Rožaje.
Pjesmu o Šuću-guslaru napisao
je čovjek iz naroda, ali se istovre-
meno potrudio da u napisanoj
pjesmi opiše slijed događanja i
gostovanja Šuća Nurkovića na
koncertima, turnejama, saborima i vašarima i mnogim drugim
manifestacijama i dešavanjima
bitnim za Bošnjake Crne Gore i
Sandžaka. Unio je ovaj narodni
čovjek i stvaralac u pjesmu i komunikaciju jednog, vrhunskog
naučnika sa Američkog univerziteta HARVARD po imenu
Zlatan Čolaković, profesor koji
je istraživao epsku poeziju
Bošnjaka, koji je pronašao Šuća
u Rožajama, zabilježio neke
njegove pjesme i uvrstio ga u
studiju epske poezije ,,Mrtva
glava jezik progovara; tako postoji jedna činjenica i maksima
da Šuća Nurkovića kao guslara
izučavaju studenti na američkom
univerzitetu Harvard. Ovo je
jedna velika čast i obaveza za
Šuća, čovjeka iz naroda, guslara,
pjevača, pripovjedača i narodnog umjetnika.
Šućo tu pjesmu u formi kucanog teksta posjeduje kao dar
od Hajruša Ledinića, pa nam je
ovom prilikom tu pjesmu ustupio
da je objavimo i u daljem tekstu
će ona ugledati po prvi put svjetlost dana u jednom pisanom
mediju.
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
HISTORIJA
PJESMA O GUSLARU ŠUĆU NURKOVIĆU
Hvala bogu što nam Šuća dade
Te u svijet Rožaje se znade
To je guslar iz našega kraja
Nadaleko čuven van Rožaja
Umjetnost je njegova velika
Ko guslara zna ga Amerika
Za gusle je on legenda prava
Na Harvardu on se izučava
Doktor nauka sa Harvarda stiže
Da bi Šuća upoznao bliže
Profesor je na univerzitetu
Snimi Šuća na svoju kasetu
Pošto ga je dobro upoznao
Ovako je nama on kazao
Da je Šućo umjetničko blago
Što je nama svima bilo drago
Vi rožajci još dobro ne znate
Među vama koga sad imate
On je izvor kulture bošnjačke
Jer poznaje sve pjesme junačke
Bošnjačka je istorija sade
On pedesteitri pjesme znade
Znat tolike pjesme nije šala
Koje pjeva uz strune gusala
Te Rožaje u Tunis se znade
Zbog gusla koje Šućo dade
U almanah podgorički piše
Da guslara takvog nema više
Dobio je nagrada velike
Kao čuvar bošnjačke epike
Zato su ga vladari uzeli
Da im gusla da ih razveseli
Kada Šućo uz gusle udara
Zaigra im srce iz njedara
I zapjeva iz bijela glasa
Cijela se sala zatalasa
Svoj publici koja njega sluša
Srce igra a uživa duša
Sve im srce u njedrima bije
Od guslarske lijepe melodije
Melodiju prave prsti levi
Od miline skup se oduševi
Kad gudalo po strunama gudi
Svima srce u njedra probudi
A s prstima u gusle udari
Broj 46. septembar - oktobar 2014.
Veseli se i mladi i stari
Tad zapijeva sala odlijega
Svi s radošću tad slušaju njega
Slušaoce zadivi tolike
Zvonkim glasom ko
zil harmonike
Na Sutjesci protivu germana
I u Ulcinj kad festival beše
S guslama ga u folklor uzeše
Protiv rata i protiv ubistva
Pjeva pjesmu brastva i jedinstva
Kad tridesta bješe godišnjica
U Kragujevac pokraj Šumarica
Pjeva pjesmu strijeljanje đaka
I stradanje nevinih seljaka
Brojka sedam hiljada iznosi
Za jedan dan nemac što pokosi
Prisutan je u naše gradove
Svako njega sa guslama zove
Kad zapjeva on u Podgorici
Grle njega mnogi poslanici
I ministri s njime se slikaju
Uspomenu na njega da imaju
Guslar Šućo na binje nastupa
Našu zemlju u svijet zastupa
Na mnoge je gusl’o festivale
U države velike i male
Zahvalnicu dobija guslara
Od stanice Novoga Pazara
Česti gost je stanice Hajata
Vrednije je njemu to od zlata
Na proslavu Bošnjačkog savjeta
Trista deset od dvanaest više
Doktor Zlatan Čolaković piše
Na mnogome univerzitetu
Studenti ga uče u svijetu
Ovo kaže doktor Kilibarda
Kad predstavlja Međedović Avda
I još Novak dalje od tog tjera
Da je Avdo viši od Homera
Više dijelo je od Ilijade
Ep poznati Međedović Avde
Takav guslar on je svjetski bio
A sad ga je Šućo naslijedio
Njega krasi i znanje i slava
I ovim se pjesma završava.
Njega sluša svako od meraka
On je prvi guslar u Bošnjaka
Izvanredno s guslama ovlada
Nasljednik je Međedović Avda
Za književnu bošnjačku epiku
On imade ulogu veliku
Svi smo srećni zbog takvog
guslara
Mjesto mi je kod velikih vladara
Među njima mjesto su mu dali
Zasluge su guslarske mu znali
Kad je Šućo u Tunisu bio
Habibu je gusle poklonio
Predsjedniku države Tunisa
Što Gradimir Petrović zapisa
Ambasador ispred zemlje naše
Što Titovu Jugu zastupaše
To spominje i doktor Ljubiša
Negde rodom podalje od Niša
Profesor je u Rožaje bio
Od Šuća je pjesme bilježio
U romanu sa Londže zelene
On o Šuću piše uspomene
Od guslara što kod nas sabira
Na te pjesme Ljubo doktorira
Takvog glasa nema na guslara
Svaku riječ jasno izgovara
Svakom radost u srce ulije
Ka’ izjutra sunce kad ogrije
U Zgrebu kad je Šućo bio
Prvo mjestlo on je osvojio
Među osam najboljih guslara
Mjesto prvo njemu odgovara
I žiri mu prvo mjesto dade
Zato primi novčane nagrade
U novine pišu ispred kraja
Da je Šućo guslar iz Rožaja
Sedamdeset i prve godine
To sve redom piše u novine
U Ohridu kad je zaguslao
Sav je narod na noge ustao
Na početku i na samom kraju
Aplauz mu i priznanje daju
Jednom Šućo romaniju prođe
45
INTERVJU
HISTORIJA
I u šeher Sarajevo dođe
Usred grada šeher Sarajeva
Divnim glasom uz gusle zapjeva
U veliku salu Skenderije
Pjeva pjesmu Đerđelez Alije
I sjećam se njegove posjete
U Goražde sedamdeset pete
Pjeva pjesmu borba partizana
Više Žirča gdje je skup svijeta
Tu je vašar cijelog Sandžaka
I godišnji sastanak Bošnjkaka
Ta je znao što je Šuća zvao
Jer je njima taj skup uljepšao
Tu prisutni što su ga slušali
Od aš’ka su mnogi zaplakali
Bistra suza ne pitaše oči
Od miline i sama potoči
Sa guslama kada završiše
Iz žirija svi ga izljubiše
A i mnogi gosti iz publike
Traže njemu sa guslama slike
Treba znati ovaj Šućo šta je
To je guslar što krasi Rožaje
Njega cijeni mesto i tuđina
K’o čovjeka i k’o domaćina
S mudrijem se u najbolje hrli
I zato se s vladarmima grli
To je čelni čovjek u Rožaje
Što se cijeni i što se priznaje
Uzgred ću vam još o Avdu reći
To je guslar svijeta najveći
Vrhunac je njegova uspjeha
Ep Ženidba Smailagić Meha
Sa dvanaest hiljda stihova
Najduža je pjesma dosad ova.
Ovo sve do sada napisano i objavljeno o Šuću Nurkoviću, pokazuje prvo Šućovu skromnost i nenametljivost, a onda pokazuje ogroman talenat i energiju da traje i promoviše i
sačuva nešto što je dragocjeno, a to je kultura, tradicija, pjesma, stih, istorija i istorijsko
trajanje Bošnjaka kao naroda na ovoj balkanskoj i istorijskoj vjetrometini.
Denis Sutović
46
www.bosnjackenovine.com

Bonn, 20

Crna Gora Top Destinacije u 2015

УВОЗ xмл података за ИОППД.пдф

UPITNIK ZA STAN I DOMAĆINSTVA

Enver Sarvan - NBR Modriča

Intervju mr. Sabine Veladžić u listu Preporod od 1. oktobra 2011.

2.dio - Adria Hotel Forum

(BijeloPolje)osnovni podaci.pdf

DRUGA KONFERENCIJA SPORTA I MEDICINE

BIOS Osijek

Kako sačuvati sebe - forum bošnjaka/muslimana crne gore

Prvo spomen obiježje u regionu Strana 19

Ni na nebu ni na zemlji Život s vriskom lokomotive

Preuzmi izvještaj

forum 24 - forum bošnjaka/muslimana crne gore

Prvo spomen - Forumbosnjaka.com

BOŠNJAČKENOVINE POLITIKA - bosnjacka-dijaspora-cg

Petnjica ponovo opština - forum bošnjaka/muslimana crne gore

Avgust, 2010. go di ne Broj 16 www.forumbosnjaka.com Go di na V

Dzamija Sadrija Sako Dacic

ovdje - Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Autoput - Projekat stoljeća - forum bošnjaka/muslimana crne gore