INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, RUJAN - LISTOPAD 2012. GODINA XV., BROJ 85. SAJAM LOVA U VARAŽDINU Ljepota, bogatstvo i lovačka raskoš ZAKONSKI PROPISI Lovstvo u Federaciji BiH u stagnaciji Svim lovcima, članovima Saveza, čestitamo blagdan Sv. Huberta. LOVAC, LOVIŠTE I ZAKON Pogled s č eke U lovišta godišnje dva milijuna maraka K Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne ..... iz sadržaja ..... str. 6. Posjet sajmu lova u Varaždinu Ljepota, bogatstvo i lovačka raskoš Hrvatske ..... str. 8. Zbog (ne)provedbe zakona o lovstvu i konvencija Lovstvo u Federaciji BiH u stagnaciji Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić Glavni urednik: Dragan Naletilić Izvršni urednik: Ivica Lučić Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić Lektor i korektor: Blago Lasić Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg Fotografija na naslovnici: MATTON Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba ad ovaj broj Hoop!-a bude u vašim rukama, poštovani čitatelji, lovna sezona na nisku divljač bit će otvorena u svim našim lovačkim udrugama. Na prvi pogled, sve isto kao i proteklih nekoliko lovnih sezona. No, je li baš tako? Ako malo ozbiljnije analiziramo stanje lovišta i divljači, lovaca i lovačkih udruga i sve to stavimo u zakonske okvire i u kontekst političkih previranja koja nas okružuju, onda ćemo uočiti dosta promjena, uglavnom negativnih. Zakon o lovstvu FBiH u primjeni je od 2006., no malo se toga bitnog iz njega oživotvorilo. Malo je toga pomoglo lovačkim udrugama da poboljšaju svoj rad, a da ih zakonodavac štiti, pokriva, stimulira, pomaže i, na koncu, kontrolira njihov rad s ciljem provedbe zacrtane lovne politike. Od svega toga jedno veliko NIŠTA. Ono što je bitno, dakle članke Zakona koji govore o ustanovljivanju lovišta i dodjeli lovišta korisnicima na gospodarenje, zakonodavac nije proveo u život. Sve ove godine, a prošlo ih je puno, najviše toga „visi“ u zraku. Pravo je čudo da su se lovišta i divljač u njima do danas uspjela održati i opstati u relativno dobru stanju, uz ovakav odnos „vlasti“. Tko je zaslužan da su nam, uz sve ove nedaće, lovišta još uvijek na zdravim nogama? Naravno, lovci i njihove lovačke udruge pod okriljem lovačkih saveza. Uza sve nedaće i „klipove“ koje lovcima podmeću interesne političke grupacije oko ustanovljivanja lovišta i dodjele koncesija, uz prirodne nepogode koje posljednjih godina pogađaju naša područja, lovci su uspjeli sačuvati lovišta i divljač kao državno vlasništvo i dobro od općeg interesa (Čl. 4. ZOL-a). Nepostojanje odgovornosti pred zakonom mnoge je udruge, odnosno njihova vodstva stavilo u teške probleme prema trećim licima, pa i prema pojedincima iz vlastitih redova. Lovnu etiku i obveze prema lovačkoj udruzi svi lovci ne shvaćaju isto. Nekima je – istina, njihov je broj u odnosu na cjelokupno članstvo dosta mali – u interesu ovakvo stanje. Zato ne izvršavaju svoje obveze prema udruzi na vrijeme ili ih ne izvršavaju nikako. To se, prije svega, odnosi na redovito plaćanje članarine, ali i na ispunjavanje drugih obveza. „Komu ću ja plaćati članarinu kad nismo dobili koncesiju na lovište, od županijskog ministarstva nismo čak dobili ni suglasnost na godišnji plan gospodarenja“, tako govore pojedinci. I u pravu su glede tih činjenica, ali nisu u pravu kao lovci, kao članovi udruge koji su se obvezali da će poštovati zaključke upravnih tijela udruge, statut i sve što krasi lik lovca. Također bi trebali znati da njihova udruga i vodstvo nisu krivi za ovakvo stanje zakonske regulative. Nisu u pravu ni zbog većine svojih kolega koji predano rade i održavaju udrugu i lovište na životu. Lovačke su udruge sve učinile prema zakonodavcu, u ovom slučaju to je mjerodavno županijsko ministarstvo, da bi dobile lovišta na gospodarenje, no nekomu iz „politike“ to nije u interesu. Je li sada na nama lovcima da zbog njihova nerada stvorimo kaos u lovačkim udrugama i anarhiju u lovištima? Nije, naravno, niti to smije biti cilj ijednog lovca. Cilj lovca nije za nečiji nerad i politička previranja „osvećivati“ se prirodi i divljači, naprotiv. Moramo biti još složniji i aktivniji da sačuvamo divljač i njezino stanište. To je naša lovačka i ljudska zadaća. Ako bismo pokušali bar približno utvrditi ukupnu vrijednost novca i rada uloženog u lovišta (članarina, obvezne dnevnice na uređenju lovišta, lovnotehnički i lovnogospodarski objekti, hrana za divljač, nabavka divljači...), na razini Lovačkog saveza Herceg Bosne ta bi cifra bila preko dva milijuna KM godišnje. Ako se to pomnoži s 20 godina postojanja Saveza, onda je to impozantna cifra. I sve to uloženo u opće društveno dobro. A što je i koliko uložila „vlast“, odnosno vlasnik toga, po Zakonu općedruštvenog dobra? Na kraju, jedno iluzorno razmišljanje, premda bi trebalo biti normalno, ostvarivo i provedivo. Ova lovna sezona proći će uz još jedan napor lovaca da u sljedećoj lovnoj godini, koja počinje 1. travnja 2013., u lovištima matični fond divljači, uz naše zalaganje, čuvanje i planski odstrjel tijekom ove sezone, bude na razini koja će osigurati njezino povećanje u sljedećoj godini. Da u sljedeću lovnu sezonu lovačke udruge uđu kao zakonski korisnici lovišta, da se urade kvalitetne lovnogospodarske osnove i počne gospodarit prema njima. Da lovci, istina oni malobrojni, shvate i prihvate svoje članstvo u udruzi, svoju obvezu prema udruzi, lovištu i divljači, na način koji zahtijeva Zakon o lovstvu, lovački propisi, upravna tijela udruge i lovna etika. Ako to ne mogu prihvatiti, onda neka uz svoje ime ne stavljaju ono lovac jer to očito ne mogu biti i neka svoj hobi potraže izvan lovačkoga miljea. – Nije svaka kapa za svaku glavu, kaže mudra izreka. Vlado Bošnjak 3 TRADICIJA I OBIČAJI OTAR 2012. Festival tradicije i običaja V eć devetu godinu zaredom, na visoravni Bile na Otaru, u organizaciji Ekološke udruge prijatelja Bila „Misište“, koncem rujna slavi se sveta misa kojom se obilježava početak lovne sezone za lovce iz Širokog Brijega i Mostara. Autor ovoga teksta ustvrdit će da je ovo do sada bio najposjećeniji skup na Otaru. Po slobodnoj procjeni, na misi je bilo nazočno preko tisuću ljudi. Vrijeme, uostalom kao i svake godine, kakvo se samo poželjeti može. Svetu misu ove je godine predvodio fra Bože Radoš. Iako nije lovac, propovijedao je nadahnuto i poučno o temi bliskoj svakom lovcu i ljubitelju prirode. Osobito biranim riječima govorio je o potrebi njegovanja pravoga odnosa čovjeka (lovca) prema prirodi, divljači i svomu bližnjem, kolegi lovcu. U tom je smislu ispričao i jednu poučnu zgodu: Zbog prekršaja učinjenog u lovu, došao lovac pred suca i ovaj ga pita: – Zašto ste pucali u svoga kolegu lovca? – Mislio sam da je iza grmlja bio zec, odgovori lovac. – A kad ste se uvjerili da nije zec?, pita ga sudac. – Kad je i on zapucao na mene, odgovori lovac. Nakon molitve za pokojne lovce, branitelje i posebice za nas žive da lovna sezona prođe bez neželjenih događaja, u miru i zajedništvu, fra Bože je pozvao sve nazočne na zajednički ručak. Organizatori su pripremili ukusan lovački grah i nije ih iznenadio ni veći broj nazočnih. Svatko je imao prigodu kušati ovo jelo, a većina je zatražila i drugu porciju. Nakon što se grah zalio čašicom rujna vina, a po stolovima se, i onim pravim i onim priručnim, razbacala Redoviti gosti Otara - Ilija Vrljić i Petar Zelenika 4 meza (uštipci, sir, pršut, cicvara), zaorila se pjesma, domaća, narodna, izvorna. Ganga i bećarac razlijegali su se bilskom visoravni da ti srce pukne. Zovu se prijatelji i rodbina u „bijelom svijetu“ i preko mobitela dočaravaju im se ugodni doživljaji s Bila. Tu su Posušjaci Jure Veliki i Jure Mali sa svojim društvom, Emil iz Gruda i njegovi gangaši, Veselko Zubac sa svojom grupom iz Dretelja, Ante Pehar i lovci iz Dobrog Sela, Rafo iz Međugorja, a iz mostarske i širokobriješke kotline nema gangaške i lovačke grupe koja nije ovdje došla. Tu je i predsjednik Saveza Ilija Vrljić sa svojom obitelji i prijateljima, koji je ovdje „na svome“ i ugodno mu je bilo primati čestitke za ovo što rade lovci. Jura, Tuce, Ina, Petar i ostali domaćini motre da ne bi čega nedostajalo. Treba, svakako, pohvaliti i vrijedne ruke Marinka Knezovića i njegove supruge Milke, u čijoj se kuhinji pripremila hrana i rashladilo piće. Oni koji su ovdje prvi put, „zavjetuju“ se da će na Bile i sljedeće godine. Tako ovaj skup lovaca i svih onih koji vole prirodu, koji čuvaju tradiciju i običaje, iz godine u godinu prerasta u događaj od širega, regionalnog značenja. Ugodno je biti svjedokom i sudionikom nečega ovakvog, i već sada srce u čovjeku zaigra pri pomisli na deseti, jubilarni Otar. Vlado Bošnjak Iz godine u godinu, sve više ženskoga svijeta Dobro raspoloženje za svakim stolom Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ SAVEZA SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA Kao i obično, dosta posla za Upravni odbor Usvojena izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo N akon ljetne stanke, Upravni je odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne, 28. rujna 2012. u Mostaru, održao svoju redovitu sjednicu. Po ustaljenoj praksi, sjednica je započela usvajanjem dnevnog reda, na kojem su se našla pitanja vezana za djelokrug rada Saveza i njegovih članica, te usvajanjem zapisnika s prethodne sjednice Upravnog odbora. Nakon toga uslijedilo je podnošenje izvješća o radu i aktivnostima Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u proteklom razdoblju. Izvješće o radu Saveza podnio je tajnik Ivica Lučić ističući provedbu izobrazbe i polaganja ispita za ocjenjivača trofeja divljači, organiziranje Otvorenog prvenstva i Prvenstva članica Saveza u lovnom streljaštvu, izdavanje tri broja lovačkoga glasila Hoop!, održavanje dvaju sastanaka Nadzornog odbora Saveza, sudjelovanje na međunarodnom sastanku čelnika lovačkih saveza balkanskih zemalja u organizaciji FACE-a u Sloveniji, te aktivnosti na provedbi lovačkih ispita i izdavanju monografije Saveza. Podnoseći izvješće o radu županijskih vijeća za lovstvo, njihovi su predsjednici istaknuli rad i aktivnosti lovačkih udruga na terenu i probleme s kojima se susreću. Tako je Ivica Širić izvijestio o aktivnostima na provedbi Zakona o lovstvu u smislu dobivanja suglasnosti na godišnje planove gospoda- www.lovackisavez-hb.ba renja, lovu srnjaka i aktivnostima vezanim za otvorenje jesenje lovne sezone na području Žepča i Usore. O stanju u Središnjoj Bosni izvijestio je Jako Čavara ističući aktivnosti na izradbi prijedloga utemeljenja lovišta za ovu županiju i inzistiranju na modelu „jedna općina, jedno lovište“ od strane resornoga županijskog ministra. Pavo Kosić podnio je izvješće o radu Županijskog vijeća za lovstvo u Posavini. Pohvalno se izrazio o organizaciji izobrazbe i polaganju ispita za ocjenjivače trofeja, kao i o organizaciji natjecanja u lovnom streljaštvu. Istaknuo je problem zabrane lova i nepostojanja zakona o lovstvu u Brčko Distriktu, što se veoma negativno održava na rad i aktivnosti lovačkih udruga s toga prostora. Referirajući o stanju lovstva u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, Željko Džidić je naglasio da je stanje na razini 2006. i da se ništa bitno ne događa u lovstvu na ovim prostorima u smislu provedbe Zakona o lovstvu. Istaknuo je (ne) aktivnosti oko utemeljenja granica županijskih lovišta i probleme koji iz toga proističu kao što su osipanje lovačkoga članstva, neplaćanje članarina i anarhija u lovištima i društvima. Izvješće o stanju u Zapadnohercegovačkoj Županiji podnio je Tomislav Petrović ističući kao problem nedobivanje suglasnosti na godišnje planove od strane resornoga ministarstva, osobito s obzirom na skori početak lovne sezone. Mijo Matešković izvijestio je Upravni odbor o stanju i aktivnostima u Hercegbosanskoj županiji. Istaknuo je da je stanje generalno dobro i da ima poboljšanja u radu pojedinih lovačkih udruga, poput Kupresa i Glamoča, a problemi su izraženi u Bosanskom Grahovu gdje je došlo do podjele i formiranja nove lovačke udruge. Nakon podnošenja izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo, sjednica je nastavljena razmatranjem Financijskog izvješća Saveza za 2011. godinu, Izvješća Nadzornog odbora o materijalno-financijskom poslovanju Saveza u 2011., Programa rada i Financijskog plana Saveza za 2012. godinu, te financijskog stanja i dugovanja članica prema Savezu. Dosta temeljita i ozbiljna rasprava, kao i uvijek kada je u pitanju prijam novih članica, vodila se oko zahtjeva za prijam u članstvo Saveza novoformirane Lovačke udruge „Ždralovac“ Bastasi (Bosansko Grahovo) i JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d. o. o. Mostar. Kao i ranijih godina, Upravni odbor je na ovoj sjednici razmatrao aspekte otvorenja jesenje lovne sezone te zahtjeve pojedinih lovačkih udruga o financijskoj pomoći za izgradnju objekata u lovištu. Uz navedene točke dnevnoga reda, Upravni odbor je razmatrao i neka tehnička pitanja vezana za rad Saveza i njegovih članica kao što su usklađivanje financijskog poslovanja sa zakonskim propisima, obilježavanje 20. obljetnice utemeljenja Saveza, problematika lovstva na području općine Ljubuški, organiziranje sjednice Savjeta lovačkih saveza BiH te sudjelovanje na međunarodnoj CIC Koordinaciji u Češkoj. Po okončanju dnevnoga reda usvojeni su i odgovarajući zaključci i odluke. Tako su usvojena izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo, usvojena su godišnja financijska izvješća i godišnja planska dokumenta, kao i zaključak o podmirenju dugovanja članica prema Savezu. Glede primanja novih članica donesena je odluka o primanju u članstvo Saveza JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d. o. o. Mostar, a zahtjev LU „Ždralovac“ Bastasi odbijen je do ispunjenja uvjeta vezanih za lovno zakonodavstvo. Donesen je i zaključak vezan za otvorenje jesenje lovne sezone, koju valja otvoriti sukladno Zakonu o lovstvu i Pravilniku o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači, zajedničkim dogovorom lovačkih udruga na razini županijskih vijeća za lovstvo, uz preporuku da se na dan izbora ne otvara lovna sezona, niti da se ne lovi. Na koncu, Upravni je odbor donio odluku da se u povodu obilježavanja 20. obljetnice utemeljenja Saveza, zaslužnim institucijama i pojedincima dodijele prigodna odlikovanja i priznanja. Ivica Lučić 5 IZ SAVEZA POSJET SAJMU LOVA U VARAŽDINU Ljepota, bogatstvo i lovačka raskoš Hrvatske DRUGI DAN SAJMA BIO JE POVIJESNI DAN ZA HERCEGBOSANSKO LOVNO STRELJAŠTVO. NAIME, PRVI PUT U POVIJESTI STRELJAČKA REPREZENTACIJA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE NASTUPILA JE NA NEKOM MEĐUNARODNOM NATJECANJU. U VEOMA JAKOJ KONKURENCIJI, HERCEGBOSANSKI STRIJELCI OSVOJILI SU ODLIČNO, ČETVRTO MJESTO. POSLJEDNJI DAN SAJMA OBILJEŽEN JE JOŠ JEDNIM STRELJAČKIM NATJECANJEM - KUPOM HLS-A U STRELJAŠTVU, TE PRIGODNIM IZLOŽBAMA . Ilija Vrljić i Đuro Dečak na izložbenom štandu Lovačkog saveza Međimurske županije N a poziv Đure Dečaka, predsjednika Hrvatskoga lovačkog saveza, izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne predvođeno predsjednikom Ilijom Vrljićem i tajnikom Ivicom Lučićem, 12. i 13. listopada 2012. posjetilo je 17. međunarodni sajam lova, ribolova, prirode i turizma u Varaždinu. Poznato je da je varaždinski sajam jedan od najvećih sajmova takve vrste u ovome dijelu Europe, a što su njegovi organizatori i domaćini potvrdili i ove 6 godine. U tri dana trajanja sajma posjetiteljima su, od strane 82 domaća i strana izlagača, ponuđeni brojni i raznovrsni sadržaji glede lova, ribolova, prirode i turizma, popraćeni različitim prigodnim priredbama. Svečanom činu otvorenja sajma nazočili su brojni lovni, politički, gospodarski, turistički i drugi uglednici iz Hrvatske i inozemstva. U svome obraćanju prilikom otvorenja sajma, Đuro Dečak je na poseban način pozdravio goste iz Her- ceg Bosne, što je popraćeno odobravanjem i simpatijama, i što je još jedna potvrda prijateljstva i potpore koju Hrvatski lovački savez, uvijek i na svakom koraku, pruža Lovačkom savezu Herceg Bosne. Vrijeme nakon svečanog otvorenja sajma, koje je popraćeno degustacijom prehrambenih proizvoda varaždinskog kraja i prezentacijom turističke ponude Gorskoga kotara, iskorišteno je za razgledanje i obilazak brojnih štandova s ra- znovrsnom i bogatom lovnom, ribolovnom i turističkom ponudom. Bila je to i prilika za susrete s brojnim lovačkim prijateljima i znancima, da se upita za zdravlje, progovori koja lovačka i padne dogovor za neki novi susret, lov ili druženje. Od programskih sadržaja prvoga dana sajma svakako treba istaknuti i promociju CD-a Varaždinskih rogista, zatim okrugli stol o temi „Lovočuvar u službi lovišta“, te predavanje „Velike zvijeri u Hrvatskoj“, a sve u organizaciji Hrvatskoga lovačkog saveza. Popodnevni sati prvoga dana boravka izaslanstva Saveza u Varaždinu bili su rezervirani za druženje i zajednički lov na fazana, koji za svoje prijatelje „švajceraše“, u poznatom lovištu Zelendvoru, tradicionalno u dane varaždinskog sajma organizira Zvonko Bem, ugledni poduzetnik i osvjedočeni prijatelj Saveza i predsjednika Ilije Vrljića. Drugi dan sajma (13. listopada 2012.) u lovnom smislu težišno je obilježilo lovno streljaštvo, odnosno tradicionalni Međunarodni susret u lovnom streljaštvu, na kojem su nastupile streljačke reprezentacije, odnosno ekipe Hrvatskoga lovačkog saveza, Lovačkog saveza varaždinske županije, Lovačkog saveza Slovenije i Lovačkog saveza Herceg Bosne. Bio je to povijesni dan za hercegbosansko lovno streljaštvo jer je prvi put u povijesti streljačka reprezentacija Lovačkog saveza Herceg Bosne nastupila na nekom međunarodnom natjecanju. Za ekipu Lovačkog saveza Herceg Bosne nastupili su Slavenko Lasić, Ivica Bačić, Vladimir Mandić, Ivica Čamo, Mate Bačić i Tomislav Mandić. Natjecalo se u kombinaciji trapa i lovačkog parkura u kojem su strijelci Herceg Bosne, iako bez iskustva u lovačkom parkuru, pokazali veliko streljačko umijeće i pobrali simpatije svih sudionika natjecanja. U veoma jakoj konkurenciji, u kojoj je bio i osvajač olimpijske medalje Josip Glasnović (RH), hercegbosanski strijelci osvojili su odlično, četvrto mjesto. Ali više od toga i osvojenog Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ SAVEZA “Švajceraši” su i ovaj put uspješno lovili pokala, o njihovu odličnom nastupu govore želje organizatora i sudionika natjecanja da se ovakvo natjecanje iduće godine održi na nekoj od streljana Lovačkog saveza Herceg Bosne. Bolja rukavica Savezu i njegovim strijelcima za novi streljački izazov nije mogla biti bačena. Posljednji dan sajma obilježen je još jednim streljačkim natjecanjem: Kupom HLS-a u streljaštvu, kao i izložbama: Divljač hrvatskih krajeva, Velike zvijeri u Hrvatskoj (ris, vuk i medvjed), Nacionalni park Risnjak, Izložba slika divljači. Također, ljubitelji golfa i ekstremnog penjanja imali su prigodu uživati u Prezentaciji disc golfa-sport u prirodi i Osvajanju vrhova-penjanje na umjetnu stijenu. I ovaj, sedamnaesti po redu, varaždinski sajam lova, ribolova, prirode i turizma, upriličen u varaždinskoj Areni, pokazao je prije svega svu ljepotu, bogatstvo i lovačku raskoš Hrvatske, ali i neumorni entuzijazam i sposobnost njezinih ljudi da i u ovim teškim recesijskim vremenima mogu i znaju organizirati vrhunsku sajamsku priredbu. Ivica Lučić www.lovackisavez-hb.ba Streljačka reprezentacija Lovačkog saveza Herceg Bosne, s predsjednikom Saveza 7 LOVSTVO ZBOG (NE)PROVEDBE ZAKONA O LOVSTVU I KONVENCIJA Lovstvo u Federaciji BiH u stagnaciji B osna i Hercegovina je od 2008. potpisnica Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) i Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES konvencija). Iako je prošlo četiri godine od njihova potpisivanja, osim što je u trenutku potpisivanja BiH napravila propust jer nije zatražila izuzetak (rezervu) od zabrane korištenja nekih vrsta s popisa zaštite, na što je imala pravo, BiH nije poduzela nikakve konkretne aktivnosti glede provedbe ovih konvencija. Federalni Zakon o lovstvu donesen je 2006., a njegova implementacija još je u početnoj fazi. Lovišta još nisu ustanovljena i dodijeljena na gospodarenje, pa tako i nakon šest godina lovišta nemaju određene zakonske korisnike. Zbog ovakvog stanja, zatečeni korisnici lovišta u BiH ne mogu legalno loviti, trgovati i izvoziti lovačke trofeje, što značajno usporava i ograničava razvoj lovnoga gospodarstva u BiH. BERNSKA KONVENCIJA Bernska konvencija obvezujući je međunarodni pravni instrument u području zaštite prirode, koji pokriva prirodnu baštinu europskog kontinenta i nekih država Afrike. Konvencija je donesena 1979. u Bernu u Švicarskoj, a stupila na snagu 1982., nakon ratifikacije u pet država. Trenutno ima 8 oko 50 država članica-potpisnica. Svrha Konvencije je zaštita divlje flore i faune i njihovih prirodnih staništa, posebno onih vrsta i staništa čija zaštita zahtijeva suradnju više država, te poticanje takve suradnje, s posebnim naglaskom na vrste kojima prijeti izumiranje i osjetljive vrste, uključujući i migratorne vrste kojima prijeti izumiranje. Ugovorne stranke dužne su poduzeti potrebne mjere za održavanje populacija divlje flore i faune do razine, ili će ih prilagoditi razini, koja odgovara ekološkim, znanstvenim i kulturalnim zahtjevima, uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske interese. Također, zemlje članice dužne su poduzeti korake, u skladu s odredbama ove Konvencije, u promicanju nacionalnih politika za zaštitu divlje flore i prirodnih staništa, s naglaskom na vrste kojima prijeti izumiranje i osjetljive vrste, posebno endemske, te ugrožena staništa. ZAŠTITA VRSTA Svaka ugovorna stranka dužna je poduzeti primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere kako bi se osigurala posebna zaštita divljih vrsta flore i faune, navedenih u dodatcima Konvencije. Dodatak I. – sadrži popis zaštićenih divljih vrsta flore. Dodatak II. – u njemu su navedene strogo zaštićene životinjske vrste koje je zabranjeno iskorišćivati (loviti), uznemirivati ili ugrožavati njihova staništa, zabranjeno je posjedovanje i unutarnja trgovina ovim životinjama, živima ili mrtvima, uključujući i preparirane životinje. Iz popisa ovog Dodatka, za BiH su posebno značajne vrste: medvjed, vuk i veliki tetrijeb, a autohtoni balkanski ris (Lynx pardinus), naveden u ovom Dodatku, nestao je s prostora BiH 1911. godine. Dodatak III. – u njemu su navedene zaštićene životinjske vrste, koje mogu biti predmet ograničenog gospodarenja s ciljem održavanja populacije izvan opasnosti. U ovom Dodatku za nas su značajne vrste divokoza i ris (Lynx lynx) – karpatski soj risa koja je 1971. naseljen u Kočevski vrh u Sloveniji, odakle se preko Hrvatske proširio u BiH, te mali tetrijeb-ruževac. Dodatak IV. – navodi zabranjene metode i sredstva hvatanja, ubijanja i proganjanja vrsta obuhvaćenih Konvencijom. Ove se metode u velikoj mjeri poklapaju s našim zakonskim propisima o nedopuštenim načinima i sredstvima lova. Dopušteni izuzetci. Svaka država ima mogućnost, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, staviti jednu ili više rezervi za pojedine vrste određene u Dodatcima I. do III. i/ili, za pojedine vrste navedene u rezervi ili rezervama, gleBroj 85, rujan - listopad 2012. LOVSTVO de nekih sredstava ili metoda ubijanja, hvatanja i drugog iskorišćivanja propisanog u Dodatku IV. Izuzetak od zabrane vidova korištenja, hvatanja i ubijanja može se dopustiti ukoliko se dokaže da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje i da izuzetak neće biti štetan za opstanak populacije. Izuzetak se može učiniti radi zaštite flore i faune; radi sprječavanja ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, vodi i drugim oblicima vlasništva; u interesu javnoga zdravlja i sigurnosti, zračne sigurnosti ili drugih prevladavajućih javnih interesa; u svrhu istraživanja i obrazovanja, ponovnoga naseljavanja (repopulacije), ponovnog unošenja (reintrodukcije), te nužnoga razmnožavanja; a dopustiti, pod uvjetima oštroga nadzora, na selektivnoj osnovi i ograničeno, uzimanje, držanje i ostalo razborito iskorištavanje nekih vrsta divljih životinja i biljaka u malim količinama. Ugovorne stranke svake su dvije godine dužne izvještavati Stalni odbor za provedbu Konvencije o izuzetcima koji su napravljeni. PROPUSTI BOSNE I HERCEGOVINE Prilikom potpisivanju Bernske konvencije, Bosna i Hercegovina nije izrazila rezerve glede izuzeća zabrane korištenja zaštićenih vrsta navedenih u Dodatku II. i III., što je prilikom potpisivanja ili ulaganja dokumenta o ratifikaciji imala pravo učiniti, zbog toga što ove vrste u BiH nisu ugrožene kao u većini drugih zemalja članica. Zemlje iz našeg okruženja (Slovenija, Hrvatska, Makedonija, Bugarska, Češka Republika, Slovačka), koje imaju nama slično stanje populacije ovih vrsta, prilikom pristupanja to su učinile. Zbog toga je BiH trenutno dovedena u nezavidnu situaciju, jer su prema odredbama Konvencije izričito zabranjeni: „Svi oblici namjernog hvatanja i držanja te namjernog ubijanja“ divljih vrsta faune navedeni u Dodatku II., što svakako podrazumijeva zabranu korištenja, odnosno lov i trgovinu tim vrstama, koje su u BiH glavne lovne vrste (medvjed, vuk i veliki tetrijeb). upravljanja i ograničenog korištenja vrsta navedenih u dodacima Konvencije (za nas posebno interesantni vrste - medvjed, vuk, ris i divokoza). Za ove vrste potrebno je izraditi planove upravljanja u kojima će se utvrditi veličina staništa, lovnoproduktivne površine, kapacitet i brojnost, te načiniti prijedlog i obrazloženje planiranih zahvata u populaciji. Pojedine aktivnosti za ostvarenje uvjeta predviđenih Konvencijom već su urađene. Uspostavljena je aktivna suradnja s pojedinim državama. Stručnjaci iz bh. institucija povremeno su sudjelovali u izradbi planova upravljanja populacijama velikih zvijeri u Republici Hrvatskoj. Postoji aktivna suradnja u praćenju brojnosti populacija pojedinih vrsta u graničnom i pograničnom pojasu zemalja. Entitetski zakoni o lovstvu predvidjeli su uzgojna područja za medvjeda, prema kojima su svi korisnici lovišta unutar svakog od definiranih područja obvezni surađivati. Rješenjem je propisano da se godišnji planovi gospodarenja za ta područja donose usuglašeno. U Federaciji BiH, ovakve odredbe postoje i za divokozu. Veličina staništa, kapaciteti i procijenjena brojnost, za najvažnije vrste divljači vrlo su kvalitetno obrađeni i prezentirani u Studiji: „Ugrožene vrste divljači u BiH“. Ove se vrste nalaze u Dodatku II. i III. Konvencije, pa podatci mogu poslužiti kao polazna osnova za izradbu planova upravljanja ovim vrstama. PREGLED AKTIVNOSTI POTREBNIH ZA IMPLEMENTACIJU BERNSKE KONVENCIJE Uputiti zahtjev Vijeću Europe za naknadno stavljanje rezervi od zabrane korištenja pojedinih vrsta i sredstava navedenih u Dodatcima II., III. i IV. Imenovati mjerodavno državno tijelo za praćenje provedbe Konvencije. Uskladiti entitetske zakone o lovstvu i podzakonske akte s odredbama Konvencije. Izvršiti inventuru i načiniti izvješće o stanju populacija zaštićenih vrsta u BiH. Podnijeti izvješće o stanju populacija ovih vrsta i dati prijedlog mjerodavnom tijelu za mogućnosti njihova korištenja. Izraditi planove upravljanja za najvažnije vrste obuhvaćene Konvencijom. Prosljeđivati izvješća i planove upravljanja Stalnom odboru Konvencije. Razmatrati i usvajati izvješća od strane Stalnog odbora. Kontinuirano sudjelovati u radu Stalnog odbora i stručnih grupa Konvencije. CITES KONVENCIJA (WASHINGTONSKA KONVENCIJA) Predstavlja međunarodni sporazum čiji je cilj sprječavanje nekontrolirane međunarodne trgovine i komercijalnog korištenja ugroženih vrsta koje su predmet međunarodne trgovine te pružanje pomoći zemljama članicama u postizanju održive trgovine. CITES je poznata i kao „Washingtonska konvencija“. Stupila je na snagu 1. srpnja 1975. i od tada su joj pristupile 174 države svijeta, što je čini najšire prihvaćenom međunarodnom konvencijom s područja zaštite prirode. CITES konvencijom zaštićeno je preko 30.000 vrsta ugroženih trgovinom. CITES je uspostavljen kao sustav nadzora međunarodne trgovine zasnovan na postupku izdavanja uvoznih i izvoznih dopuštenja (dozvola) i jedinstven je za sve zemlje članice. Svaka članica obvezna je imenovati državno upravno tijelo za izdavanje POTREBNE AKTIVNOSTI U idućem razdoblju BiH bi trebala obavijestiti Vijeće Europe o načinjenom propustu prilikom ratifikacije Konvencije i zahtijevati naknadno dopuštenje za stavljanje rezervi od zabrane korištenja pojedinih zaštićenih vrsta i sredstava navedenih u Dodatcima II., III. i IV. Osim toga, potrebno je poduzeti sve pravne i administrativne mjere u svrhu usuglašavanja nacionalnog zakonodavstva s odredbama ove Konvencije, te predvidjeti daljnje postupke i poduzeti korake u vezi s njihovom provedbom. Potrebno je imenovati mjerodavno državno tijelo, koje će podnijeti odgovarajuće dokaze za mogućnost održivog www.lovackisavez-hb.ba 9 LOVSTVO dozvola te jedno ili više savjetodavnih znanstvenih tijela sa zadatkom pružanja potrebnih informacija ovlaštenom tijelu o statusu pojedinih vrsta. REGULIRANJE TRGOVINE Dodatak I. uključuje sve vrste kojima prijeti izumiranje, a koje ugrožava ili bi mogla ugroziti trgovina. Trgovina primjercima ovih vrsta mora se odvijati u skladu s izuzetno strogim propisima kako se njihov opstanak ne bi ugrožavao. Trgovina se smije odobriti samo u posebnim okolnostima. Na popisu Dodatka I. za nas su značajne vrste: vidra (Lutra lutra), veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) i jarebica kamenjarka (Alectoris graeca). Dozvole za izvoz. Za izvoz vrsta navedenih u Dodatku I. potrebno je prethodno dobiti i dati na uvid dozvolu za izvoz. Dozvola za izvoz može se izdati samo ako se ispune sljedeći uvjeti: • da se znanstveno tijelo države izvoznice izjasnilo da takav izvoz ne šteti opstanku te vrste; • da se upravno tijelo države izvoznice uvjerilo da primjerak nije nabavljen suprotno državnim zakonima o zaštiti životinja; • da se upravno tijelo države izvoznice uvjerilo da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen tako da se rizik od ozljede ili oštećenja zdravlja svede na najmanju moguću razinu i • da se upravno tijelo države izvoznice uvjerilo da je izdana dozvola za uvoz tog primjerka. Dozvole za uvoz. Za uvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku I. potrebno je prethodno dobiti i dati na uvid dozvolu za uvoz te dozvolu za izvoz ili potvrdu za ponovni izvoz. Dozvola za uvoz može se izdati samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: • da se znanstveno tijelo države uvoznice izjasnilo da uvoz ne šteti opstanku te vrste; • da se znanstveno tijelo države uvoznice uvjerilo da je predloženi prihvatitelj živog primjerka odgovarajuće opremljen za udomljavanje primjerka i skrb o njemu i • da se upravno tijelo države uvoznice uvjerilo da se primjerak neće koristiti u komercijalne svrhe. Dodatak II. uključuje sve vrste kojima ne prijeti izumiranje, ali bi se to moglo dogoditi ako se trgovina primjercima tih vrsta ne bude odvijala u skladu sa strogim propisima kojima bi se spriječilo iskorištavanje tih vrsta. Na popisu Dodatka II. za nas su značajne vrste: smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), ris (Lynx lynx), divlja mačka (Felis silvestris), divokoza (Rupicapra rupicapra – balcanica), jarebica poljska-trčka (Perdix perdix). Dozvole za izvoz. Za izvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku II. potreb- 10 no je prethodno dobiti dozvolu za izvoz. Dozvola se može izdati samo ako se ispune sljedeći uvjeti: • da se znanstveno tijelo države izvoznice izjasnilo da izvoz ne šteti opstanku te vrste; • da se upravno tijelo države izvoznice uvjerilo da primjerak nije nabavljen suprotno državnim zakonima o zaštiti životinja i • da se upravno tijelo države izvoznice uvjerilo da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen tako da se rizik od ozljede i oštećenja zdravlja svede na najmanju moguću razinu. Znanstveno tijelo svake stranke nadgleda dozvole za izvoz primjeraka vrsta navedenih u Dodatku II. koje ta država izdaje te sam izvoz tih primjeraka. Dozvole za uvoz. Za uvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku II. potrebno je prethodno dati na uvid dozvolu za izvoz ili potvrdu za ponovni izvoz. Dodatak III. uključuje sve vrste za koje je bilo koja stranka utvrdila da su obuhvaćene propisima u njezinoj ovlasti kojima se sprječava ili ograničava iskorištavanje, a spomenuta stranka treba suradnju drugih stranaka za nadzor trgovine tim vrstama. Na popisu Dodatka III. za nas je značajna vrsta: srna (Capreolus capreolus). Dozvole za izvoz. Za izvoz vrsta navedenih u Dodatku III. iz države koja je tu vrstu uključila u Dodatak III. potrebno je prethodno dobiti i dati na uvid dozvolu za izvoz. Dozvola za izvoz može se izdati samo ako se ispune sljedeći uvjeti: • da se upravno tijelo države izvoznice uvjerilo da primjerak nije nabavljen suprotno državnim zakonima o zaštiti životinja i • da se upravno tijelo države izvoznice uvjerilo da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen tako da se rizik od ozljede ili oštećenja zdravlja svede na najmanju moguću razinu. Dozvole za uvoz. Za uvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku III. potrebno je prethodno dati na uvid potvrdu o podrijetlu te dozvolu za izvoz, ako se primjerak uvozi iz države koja je njegovu vrstu uključila u Dodatak III. Zemlje članice mogu dopustiti trgovinu primjercima vrsta iz Dodataka I., II. i III. samo ako je ona u skladu s odredbama ove Konvencije. DOZVOLE I POTVRDE Dozvola za izvoz mora sadržavati podatke navedene u oglednom obrascu iz Dodatka IV. ove Konvencije, a izvoz se mora izvršiti najkasnije šest mjeseci od datuma odobrenja dozvole. Dozvola ili potvrda mora sadržavati naslov ove Konvencije, ime i neki identifikacijski žig upravnog tijela koje ju je izdalo, te kontrolni broj koji propisuje to upravno tijelo. Kopije dozvo- la i potvrda koje izdaje upravno tijelo moraju biti jasno označene kao kopije i ne smiju se upotrebljavati umjesto originala, a za svaku isporuku primjerka potrebna je zasebna dozvola ili potvrda. Upravno tijelo države uvoznice primjeraka poništava i zadržava izvoznu dozvolu ili potvrdu za ponovni izvoz te sve njima odgovarajuće dozvole za uvoz dane na uvid pri uvozu. Upravno tijelo može primjerak obilježiti oznakom kako bi olakšalo njegovu identifikaciju. U tom kontekstu „oznaka“ znači bilo koji neizbrisiv znak, olovni žig ili druga odgovarajuća sredstva identifikacije primjeraka, osmišljena tako da neovlaštene osobe imaju što više teškoća pri mogućem krivotvorenju. TRGOVINA S DRŽAVAMA KOJE NISU STRANKE KONVENCIJE Ako izvoz ili uvoz uključuje državu koja nije stranka ove Konvencije, druge stranke umjesto traženih dozvola i potvrda mogu prihvatiti odgovarajuću dokumentaciju koju je izdalo ovlašteno tijelo te države, a koja u velikoj mjeri udovoljava zahtjevima ove Konvencije vezanim za dozvole i potvrde. REZERVE Prilikom polaganja isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, svaka država može izraziti rezervu u vezi s bilo kojom vrstom uključenom u Dodatke I., II. ili III. ili bilo kojim dijelom ili derivatom navedenim uz neku vrstu iz Dodatka III. Sve dok stranka ne povuče svoju rezervu, ima status države koja nije stranka ove Konvencije kad je riječ o trgovini određenim vrstama ili dijelovima ili derivatima navedenima u toj rezervi. AKTIVNOSTI ZA PROVEDBU KONVENCIJE Aktivnosti koje države članice trebaju provesti za implementaciju CITES konvencije povezane su s aktivnostima vezanim za zaštitu i upravljanje ugroženim vrstama, koje treba provesti za implementaciju Bernske konvencije, s tim što je važno imenovati upravno i znanstveno tijelo države za nadzor i provedbu ovih konvencija. Za učinkovitu provedbu Konvencije unutar države potrebna je dobra suradnja tijela ovlaštenog za CITES s inspekcijom zaštite prirode, carinom, policijom, graničnom veterinarskom i fitosanitarnom inspekcijom te sudstvom. Izdavanje dopuštenja tek je prvi korak u lancu međunarodne trgovine vrstama s CITES dodataka, a samo se uz učinkovitu kontrolu i kažnjavanje počinitelja koji krše odredbe Konvencije osigurava postizanje njezinih ciljeva u cijelosti. Vlado Soldo Broj 85, rujan - listopad 2012. LOVSTVO Je li lov ostao viteški šport? P osljednjih godina, svjedoci smo naglog porasta tehničkih pomagala u lovu. Normalno je da se lovačko oružje, streljivo i optika usavršavala u namjeri da se divljač manje ranjava i humanije usmrćuje, ali nova sredstva koja su na raspolaganju lovcima (nelovcima) narušila su lovnu etiku. Radi boljeg razumijevanja, navest ćemo čime se sve služe oni koji žele lako doći do lovine: terenskim vozilima iz kojih često odstrjeljuju divljač, noćnim ciljnicima, www.lovackisavez-hb.ba reflektorima, mobilnim telefonima i radiostanicama na koje dobiju signal s odašiljača postavljenog na mjestu gdje je divljač primamljena, grijačima za ruke i noge, plinskim grijalicama za čeke (neki su ovaj komfor platili životom), kemijskim mirisnim mamcima, elektronskim vapcima, automatskim kamerama itd. Danas se mnogi služe GPS uređajima koji se montiraju na ogrlicu psa, što im omogućuje bez velika truda doći na mjesto gdje pas oblajava zaustavljene divlje svinje. Na isti način koristi se i u radu krvosljednika. Većina lovaca, u lovu na sitnu divljač sa ptičarima, koristi se praporcem obješenim na okovratniku psa, čiji ugodni zvuk prestaje prilikom markiranja. Danas je u modi elektronički uređaj „biper“, koji pri zaustavljanju ptičara ispred divljači odašilje prodoran zvuk koji navodi lovca do cilja. U obuci pasa, mnogi se služe, također elektroničkom, nehumanom napravom „teletaktom“, kojom lovac daljinskim upravljačem aktivira uređaj na ogrlici čime izazove električni udar, što nanosi veliku bol životinji. (Psi obučavani ovim uređajem često postaju neuporabljivi u lovu.) Neki vlasnici iz neznanja nisu u stanju odučiti psa od bezrazložna lajanja, pa onda pribjegavaju uporabi „elektrošokera“ koji se aktivira kad pas zalaje. (Ovakvi psi, goniči i čuvari, ostaju trajno nesposobni za rad.) Lovci su se oduvijek koristili vapcima, što iziskuje dugo učenje oponašanja glasanja divljači: jelena, srnjaka, lisice, lještarke itd. Ovi vapci napravljeni su od drveta, kosti, rogova šupljorožaca, oklopa školjke i ostalih priručnih materijala. Dobri oponašatelji uspješno mogu privući vuka i malog tetrijeba svojim glasom, bez ikakvih sprava, i tgakav način lova ne narušava lovnu etiku. Za vabljenje divljači (prepelice) koriste se elektronički vapci koji su u mnogim europskim zemljama zabranjeni, ali se malo tko na to obazire. U promatranju medvjeda, vukova i divljih svinja, lovci su provodili noći da prikupe što više informacija gledajući uživo zbivanja u lovištu, ali tomu je došao kraj jer su se masovno počele rabiti nadzorne kamere, koje nikada neće u potpunosti moći zabilježiti sva događanja. Novije uređaje, koji reagiraju na tjelesnu toplinu divljači, lovci koriste u šuljanju (piršu), ne oslanjajući se na svoja osjetila nego na zvučni signal koji im javlja mjesto gdje se nalazi životinja. Neki skorojevići pouzdali su se u aparat koji, uz pomoć spektra boja, noću i u sumraku otkriva kapljice krvi (rabe ga forenzičari), nadajući se da će time zamijeniti rad psa krvosljednika. Nedavno sam slušao lovce koji su lovili kozoroge u Aziji na udaljenosti preko 500 metara, istina, optički ciljnici uznapredovali su do savršenstva i uz moguću korekciju mogu ostvariti pogodak divljači, ali s kakvim učinkom i mjestom pogotka. Ovi ekshibicionisti zaboravljaju da s udaljenošću cilja opada energija zrna i da ni jedan proizvođač lovačkog streljiva ne deklarira brzinu, pad i energiju zrna na udaljenosti većoj od 300 metara. Ovakvi lovci ne govore o promašajima i ranjavanju, nego o slučajnim pogocima. Mnogi se nadmeću u daljinama odstrjela, ali pravi se lovac želi što više približiti divljači koristeći iskustvo, prirodne zaklone i povoljan vjetar. U odnosu na nekadašnji lov, danas divljač ima male šanse ne postati plijenom. Zaboravljamo da je svakim danom sve više negativnih čimbenika koji ugrožavaju njezin opstanak. Sva navedena pomagala svela su viteški šport na puko potezanje obarača. Antun Džaja-Bosanac 11 LOVNA DIVLJAČ JESENJA LOVNA SEZONA Lov na zeca P rema Pravilniku o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači, koji se nalazi u Zakonu o lovstvu Federacije BiH, zeca je dopušteno loviti u razdoblju od 1. listopada do 31 prosinca. U istom zakonu, Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja, članak 11., određeno je da se zec lovi oružjem s glatkim cijevima, uz propisane uvjete, s nabojima promjera sačme od 3,0 do 4,5 mm, te na najvećoj dopuštenoj daljini gađanja do 50 metara. OBIČNI ZEC (Lepus europeus). Nastanjuje sva naša lovišta od nizina do planina, od mora pa sve do najsjevernijih krajeva naše zemlje. Aktivniji je noću nego danju. Pred zoru, kao dobar meteorolog, procjenjuje kakvo će biti vrijeme taj dan i prema tome izabire mjesto za lijeganje. Iako je utopljen „bundom“ s mekom i gustom dlakom, nije mu svejedno gdje će ležati cijeli dan kad puše vjetar, pada kiša, grije sunce ili pada snijeg. Ovisno, dakle, o meteorološkim uvjetima, ljeti okreće glavu prema sjeveru, zimi prema jugu, a kad je nevrijeme uvijek je okrenut prema vjetru. Iskusni lovci znaju da ga u kišnom danu treba tražiti u gustoj i suhoj travi, šumici i stogovima kukuruza, a kad puše jak vjetar ili kad je sunčan dan, na oranicama, strništima ili njivama s posječenim kukuruzom. Zimi je 12 obično u grmovima i šumama – zbog hrane. Kad jednom otkrijete njegovo leglo, uvijek ga provjeravajte, čak i kad je prvi stanar odstrijeljen – budući da će isto leglo sa zadovoljstvom koristiti i drugi zečevi nadajući se da će ga kamuflaža sakriti. Kad pak biva otkriven, spašava se bježeći i skačući lijevodesno, a kad osjeti da više nema opasnosti, zastaje i osluškuje te nastavlja lagano tražeći novi zaklon. Prikrivajući svoje tragove zec se često vraća na mjesto odakle su ga dignuli lovci ili psi. To čini mudro, krećući se gotovo istim putem, praveći s vremena na vrijeme skokove ustranu da bi zametnuo trag. NAČINI LOVA Zeca najčešće lovimo u skupnim lovovima. To su lovovi u kojima sudjeluje veći broj lovaca i njihovih pomagača – pogoniča i pasa. Skupnim lovovima lovimo najčešće sitnu divljač pa tako i zeca, a oni mogu biti lov prigonom, lov pogonom i kružni lov. Zbog većeg broja lovaca i drugih sudionika u lovu, skupni lovovi moraju biti dobro organizirani. Odgovornost za skupne lovove snosi lovnik. Lov zeca prigonom. To je organizirani skupni lov kojim lovimo na način da jedan dio lovaca stoji i čeka divljač, vodeći računa o pravcu vjetra, a drugi dio lovaca sa psima (i pogoničima, ako ih ima) dotjeruje divljač na lovce koji čekaju divljač. U prigonu se puca na divljač koja je ispred lovaca i na divljač koja je prošla lanac lovaca. Kada se hajkači ili lovci koji su u pogonu približe na puškomet, lovnik daje znak da se može pucati samo na divljač koja je prošla liniju lovaca. Kod ovih načina lova potrebna je stroga disciplina, jer su ozljede lako moguće. Lovovođa obvezno daje znak za početak i svršetak lova, kao i znak kada se ne smije pucati ispred sebe nego iza sebe. Lov zeca pogonom. Pogon je takav način lova kod kojeg su lovci postavljeni u jednoj liniji na razmaku od nekih 40 do 60 metara i laganim kretanjem naprijed pokreću divljač. Između lovaca mogu se postaviti i hajkači, čiji je zadatak pokretanje divljači. Na ovaj se način lovi u ravnim, otkrivenim ili slabo pokrivenim terenima. U gustim šumama u brdskim terenima nije učinkovit. U uspješnom pogonu trebalo bi sudjelovati barem desetak do petnaest lovaca. Kružni lov zeca. To je takav način grupnog lova u kojem se lovci i hajkači pokreću prema jednom određenom mjestu u središtu kruga i tom prilikom lovci pucaju na divljač koja izlazi iz njega. Ovakav lov se primjenjuje u bogatim nizinskim lovištima i u njemu sudjeluje velik broj lovaca, jer treba obuhvatiti velike površine. Često takav lov otpočinje u obliku velike potkove, koja se poslije spajanjem krila pretvori u kružni lov. Možemo reći da se ovaj način lova danas gotovo i ne koristi, lovci radije love na način prethodno opisanih dvaju lovova. Nama najzanimljiviji i među našim lovcima najčešći način lova zeca jest lov sa psima goničima. Lovački psi goniči su nezamjenjivi pomagači lovcima u lovu. Kad pogledamo način na koji zec skriva tragove i odabire zaklon, neće nam biti teško prihvatiti istinu da traganje i pronalaženje zeca spada u najzahtjevniju radnju lovačkih pasa, a dobar pas zečar je vrhunac lovne kinologije. Takve kriterije diktira i kinološka struka, koja IPO psa goniča priznaje isključivo u radu na zeca. Lov na zeca najučinkovitiji je s dobro uvježbanim parom pasa koji prate jedan drugoga i spretno se dopunjavaju u radu. Veći broj pasa u lovu na zeca ometa jedan drugoga u radu, pa brzo prevlada psihologija čopora te psi počnu loviti za sebe, daleko od lovaca. Obučenog i samostalnog psa, obično pred lovnu sezonu, izvodimo u lovište s odabranim psom kolege, navikavajući ih na lov u paru. Psi moraju početi vjerovati i priviknuti se jedan na drugoga. Idealan par su mužjak i ženka, koji se lako privole jedan drugome i dobro surađuju u lovu. Ženka je obično lakše vodljiva, poslušnija, temeljitija u pretraživanju terena, a mužjak raspolaže nešto većom snagom i Broj 85, rujan - listopad 2012. LOVNA DIVLJAČ KORISNI SAVJETI • Još jedna dvojba, s otvorenim odgovorom, prati lov zeca. Stari bi lovci često znali savjetovati kako pucati u zeca: s oba otvorena oka ili s jednim zatvorenim (žmireći), kada lovac počne nišaniti. Balističari drže kako je mnogo korisnije za lovca nišaniti na oba otvorena oka, navodeći da lovac u tom slučaju jasno vidi cijelu figuru zeca. No to, naravno, nije i pravilo. Mnogi lovci pravi su majstori u lovu zeca kada nišane s jednim (zatvorenim) okom. • U lovu na zeca najznačajnije je držati se osnovnog pravila – nikada kod gađanja u trku ne zaustavljati pomicanje cijevi puške, jer pretjecanje neće imati efekta, sačmeni snop će završiti iza divljači. • U lovu na zeca značajno je kako lovcu pada puška u rame. Staro je lovačko načelo, „kundak pogađa, a cijevi love“. Zato je prije lova na zeca dobro namjestiti kundak i obaviti vježbe gađanja na streljani, ili što najmanje lovca košta, može vježbati dizanje puške i bacanje u zgib ramena bez pucanja, ciljajući u neku fiktivnu točku. • Daleki hitac nije etičan. Pucati na zeca na udaljenosti većoj od 50 metara, niti je etično, niti učinkovito. Istina, mnogi će lovci tvrditi kako su i na većoj udaljenosti obarali „zečka“, ali vam sigurno neće priznati koliko su puta na toj udaljenosti promašili ili je „zeko“ pokupio pokoju sačmu od koje je poslije vjerojatno uginuo. brzinom pri gonjenju. Spajanje dva psa u radu nije uvijek jednostavno. Događa se da muški (kvalitetni) psi teško prihvaćaju jedan drugoga, pa čak ne krenu u gonjenje kad drugi podigne zeca. Tada treba ulagati dodatne napore, držati pse zajedno u boksu ili blizu jednoga drugome. Ne valja spajati brzog i sporog psa, jer onda dobijemo nesklad i nered pri gonjenju divljači. Sve vrste pasa goniča pogodne su za lov zeca, dakako pri odabiru trebamo računati na podneblje i vrstu lovnih terena i sukladno tome odabrati najpogodniju rasu. U posljednje vrijeme popularni su lovovi na zeca sa psima ptičarima i šunjkavcima. www.lovackisavez-hb.ba ORUŽJE I STRELJIVO ZA LOV ZECA Na početku smo naveli da se, po Zakonu o lovstvu, zec lovi isključivo puškama sačmaricama, tj. oružjem s glatkim cijevima. Sve puške sačmarice, neovisno o kalibru – na kraju krajeva one su izbor i ukus samoga lovca – pogodne su za ovu vrstu lova. Puške s kraćim cijevima (oko 65 cm) i širim posipom koriste se kod pucanja na manjim udaljenostima, dakle kada lovimo na gušćem terenu, a one s dužim cijevima (70 cm i više) i užim čokovima, na otvorenim terenima gdje najčešće pucamo na većim udaljenostima. Standardne „bokerice“ ili „položače“ posve su dobar odabir za naše lovce i nema potrebe tražiti nešto posebno i drugačije od njih. Još ako kod njih postoji mogućnost izmjene različitih čokova, možemo reći da ste pristojno opremljeni za loviti zeca. Također smo rekli da je zakonski i etično loviti samo sačmenim streljivom, promjera od 3.0 mm do 4,5 mm. Promjer sačme ovisi o vremenskim uvjetima i godišnjim dobima, a težina sačmenog punjenja ne bi trebala biti ispod 34 grama. Naše tržište dobro je opskrbljeno streljivom za sitnu divljač, u koju spada i zec, a bolje opremljene lovačke trgovine u svojoj ponudi imaju i specijalizirano streljivo renomiranih svjetskih fabrikata, namijenjeno isključivo lovu zeca. Mladen Bešlić 13 LOVNA DIVLJAČ KUNIĆ DIVLJI (Oryctolagus cuniculus) Kunić može biti divlji i pitomi, za razliku od zeca koji je isključivo divlja životinja KUNIĆI U PRIRODI ŽIVE U NASTAMBAMA KOJE SAMI ISKOPAJU ISPOD ZEMLJE, GDJE RAĐAJU MLADE KOJI SU POTPUNO SLIJEPI I GOLI, SITNIJE SU GRAĐE, IMAJU KRAĆE UŠI I ŠAPE OD ZECA, ZNATNO PITOMIJI I SPRETNIJI. KUNIĆ MOŽE BITI KUĆNI LJUBIMAC. DIVLJI ZEČEVI ŽIVE U NASTAMBAMA IZNAD ZEMLJE, GDJE RAĐAJU MLADE KOJI ODMAH VIDE I IMAJU DLAKU. IZRAZITI SU INDIVIDUALCI I NE ŽIVE U SKUPINAMA. VRLO SU PLAHI I NISU ZA KUĆNE LJUBIMCE. KLASIFIKACIJA I RASPROSTRANJENOST Poput zeca i kunić divlji (Oryctolagus cuniculus) pripada redu dvozubaca (Lagomorpha), porodici zečeva (Lepus) i rodu kunića (Oryctolagus). Divlji kunić rasprostranjen je u srednjoj i zapadnoj Europi, osim područja Alpa, Pirineja i Balkanskog poluotoka. Domovina su mu zemlje Sredozemlja, ponajprije Španjolska, Grčka i Italija. Nastanjuje i Veliku Britaniju, a mjestimično se nalazi u južnoj Skandinaviji i Danskoj. Čest je u staništima sjeverne Afrike. Udomljen je u Novom Zelandu, Južnoj Americi i Australiji. Na ovim područjima iskonski je nastanjivao samo neke dalmatinske otoke, a naknadno je ljudskom aktivnošću raširen na sporadična kontinentalna staništa. VANJSKI IZGLED I OPIS Tijelo kunića je obraslo dlakom. Boja je po leđima pretežito smeđesiva, na leđima žućkastosmeđa, na bokovima svijetlohrđasta do sivobijela, a na trbuhu bijela. Rep je odozgo crn kao i rubovi ušiju, a odozdo bijelo obojen. Mužjaci i ženke su jednako obojeni, bez izražene fenotipske razlike. Nasuprot zecu, uške su mu kraće od dužine glave (6,5 do 8 cm), a i glava mu je zaokruženija. Karakteriziraju ga dobar sluh, dobar njuh i nešto slabiji vid, što je generalna osobitost cijele porodice zečeva. Stražnje noge su mu nešto duže od prednjih. Na prednjim nogama ima po pet prstiju, a na stražnjima po četiri. Palac je na prednjim nogama zakržljao i ne otiskuje se u podlozi. Prednje, kraće noge divljeg kunića, kojima kopa svoje podzemne nastambe, puno su snažnije nego u zeca. U ustima ima nepotpuno heterodontno zubalo (nedostaju očnjaci) sastavljeno od 28 zuba. Posebnost su zaglodnjaci, smješteni iza glodnjaka gornje vilice. Pretkutnjaci i kutnjaci su vrlo zbijeni. Između njih i sjekutića je tzv. krezubina. I dok su pretkutnjaci i kutnjaci zubi s ograničenim rastom, sjekutići su trajno rastući zubi. Na usta se nadovezuju ždrijelo, jednjak i tanko, slijepo i debelo crijevo. Slijepo crijevo bogato je mikroorganizmima te se u njemu obavlja znatan dio prerade hrane. Konzumiranjem dijela vlastitog izmeta (koprofagija) divlji kunić kao i zec dio neiskorištenih hranjivih komponenata vraća ponovno u organizam. Optička osjetila divljih kunića smještena su bočno u očnim šupljinama lubanje pa divlji kunić bolje uočava predmete koji su sa strane od onih ispred njega. Procijenjeno je fiziologijsko trajanje života divljeg kunića 6 do 8 godina. Divlji je kunić manji od običnog zeca. Prosječna je dužina tijela odrasle životinje 40 cm, a njezina repa oko 6 cm. Visina do grebena ne prelazi 16 cm. Ukupna je tjelesna masa do 2 kg. RAZMNOŽAVANJE Kunići se pare od veljače do rujna, a ženke se kote od ožujka do listopada. Skotnost traje oko 30 dana (od 28 do 31). U tijeku rasplodne sezone jedna ženka iz prirodne populacije divljih kunića može donijeti na svijet 5 do 7 generacija (okota). U svakoj generaciji može biti od 4 do 10 kunića. Veliku reproduktivnu sposobnost pospješuje i za divljeg kunića karakteristična superfetacija. Mladi kunići na svijet dolaze u podzemnim jazbinama zaštićeni od vremenskih nepogoda i predatora. Nakon okota potpuno su 14 Broj 85, rujan - listopad 2012. LOVNA DIVLJAČ goli, slijepi i bespomoćni, i prvih nekoliko tjedana potpuno su ovisni o vrlo brižnoj majci. Prva se dlaka javlja tek 6 do 8 dana nakon okota, kada divlji kunići počinju razaznavati i zvukove. Oči im se otvaraju desetog dana. Otprilike 2 tjedna nakon okota mladunci napuštaju gnijezdo krijući se u visokoj travi. U dobi od nekoliko mjeseci divlji kunići se osamostaljuju i kopaju prve nastambe u blizini gnijezda. U dobi od 6 do 8 mjeseci spolno su zreli, a s godinu dana i potpuno su razvijeni. ŽIVOTNI PROSTOR Divlji kunić preferira brežuljkasta pjeskovita područja u parkovima, lugovima i šikarama. Čest je i na pašnim površinama i na rubovima šuma. Dragi su mu pjeskoviti predjeli s klancima i usjecima između kamenja s niskim raslinjem. Divlji kunići žive u stalnim kolonijama koje se koncentrično proširuju s povećanjem brojnosti populacije. Vjerni su prvotnom staništu, gdje su okoćeni i nisu skloni seobama. HRANIDBA Divlji kunić se hrani ponajprije zeljastim biljkama, koje čine 70 do 80 posto njegove prehrane. Izrazit je biljojed. Zamjenska su mu hrana jednogodišnje mladice drveća i grmlja, drveni dijelovi biljaka, iglice četinjača, podzemni dijelovi bilja, sjemenke i zrna. Ne preza ni od iskapanja korijenja ili odgrizanja pupova, a mladice i plodovi obične borovnice su mu poslastica. Zimi u nedostatku ispaše, glođe koru drveća. Glodanje kore, ispaša, karakteristično rovanje tla i prokopavanje zemlje gradnjom podzemnih nastamba osobito su izraženi ondje gdje divlji kunić obitava u velikim kolonijama gdje mogu nastati štete na šumskom kompleksu a i izvjesne štete prave i u poljoprivredi. Divlji kunić i obični zec konzumiraju istovrsnu hranu tijekom najvećeg dijela godine. NAČIN ŽIVOTA I PONAŠANJE Divlji kunić kopa svoja podzemna obitavališta, kunićnjake u propusnim i rahlim tlima koja se ne zarušavaju, a najradije na sunčanim položajima. Hodnici su prokopani u različitim smjerovima, pod različitim i naglim kutovima zakretanja i s većim brojem izlaza. Označeni su izmetom. U posebno izdvojenom rovu, obloženom suhom travom i dlakom s vlastitih prsiju, ženka svija gnijezdo i koti mlade. Ženka se zadržava u njegovoj neposrednoj blizini ulazeći samo da nahrani mlade. Svaki put kad majka napušta gnijezdo, brižno za sobom zatrpava izlaz zemljom i travom te ga obilježava vlastitim urinom. Poput zeca, i divlji je kunić životinja sumraka. Podzemne nastambe napušta uglavnom pred večer i ranom zorom, a za lijepa sunčana vremena može www.lovackisavez-hb.ba izići i danju. Iako se divlji kunić vrlo brzo kreće, nije izdržljiv i ustrajan trkač pa se uglavnom zadržava u neposrednoj blizini svoje jazbine. U opasnosti se zavlači u nju trčeći u cik-cak liniji. Prestrašen i u opasnosti glasa se drečanjem. NAČIN KRETANJA I TRAGOVI Divlji kunić se kreće isključivo skakutanjem pravilno zabacujući stražnje noge ispred prednjih. Prilikom brza kretanja, bijega, skupina mu je otisaka u obliku slova Y. Otisak prednje šape koja je prva dotaknula podlogu, uvijek je dalje od otiska prednje šape koja je druga dodirnula podlogu. Skokovi uglavnom ne prelaze dužinu od jednoga metra i kraći su od skokova običnog zeca, ali je njihova frekvencija znatno veća. Suštinski se trag nogu divljeg kunića i zeca razlikuju samo veličini. Oni su nešto manji od zečjih. Staze divljih kunića nalaze se unutar kolonija ili u njihovoj blizini. Vode uglavnom od podzemnih nastambi do izvora hrane. Trag su divljeg kunića i njegovi brabonjci. Oni su nešto manji od zečjih i gotovo su okrugli. Ostavlja ih u većim ili manjim hrpama blizu podzemnih nastamba. PRIRODNI NEPRIJATELJI I BOLESTI Karakter prirodnog staništa divljeg kunića i njegov način života u podzemnim nastambama donekle su pripomogli opstanku nje- gove populacije. Uglavnom je zaklonjen od prirodnih nepogoda i predatora, a ni čovjek još nije značajnije devastirao sva njegova staništa. Povremeno stradava od poplava. Neprijatelji su mu isti kao i zecu, ali predatori koji mu najčešće rade o glavi mali su grabežljivci, poput kuna, koji se mogu zavlačiti u njegove jazbine. Divlji kunić povremeno stradava od bolesti, među kojima su najčešće miksomatoza, trakavičavost i kokcidioza. Najopasnija bolest za kunića je miksomatoza, koja je u proteklim godinama znatno smanjila brojno stanje kunića. To je zarazna bolest koju prenose komarci i mušice. Znatne štete nanosi i kokcidioza jetara i crijeva. Nažalost, pojava i širenje nekih vrlo opakih bolesti rezultat su i ljudskih aktivnosti. LOV Lov kunića vrlo je zanimljiv, može se loviti uvečer ili rano ujutro, kad dolaze na pašu u polje, zatim ih možemo loviti pomoću pasa ptičara i cunjavaca. Lovimo ih puškom sačmaricom, sačmom 3 mm. Ma kako ih poplašili, oni trče u svoje jame, dosta brzo i to u „cik-cak“ liniji, pa je potrebna velika vještina lovca da ga pogodi. Kunić divlji nema lovostaja. Kunića je dopušteno loviti samo do broja koji ne ugrožava biološku i ekološku ravnotežu prirodnih staništa divljači. Ivan Jurić 15 RAZGOVOR DONKO JOVIĆ, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Županije hercegovačko-neretvanske Očekujemo da županijska Skupština usvoji Odluku o određivanju granica lovišta Koliko su Vam kao resornom županijskom ministru u čijem se resoru nalazi i lovstvo, poznate prilike i stanje u lovstvu na ovim prostorima, osobito na području HNŽ-a? Jedno od prvih otvorenih pitanja koje me dočekalo po preuzimanju mandata jest Odluka o određivanju granica lovišta na području Hercegovačko-neretvanske županije, koja se nalazila u skupštinskoj proceduri donošenja. Više od pola godine proveo sam u brojnim konzultiranjima s lovačkim društvima prije nego što je ta odluka stavljena na dnevni red županijske Skupštine. Sva ta konzultiranja bila su s ciljem otklanjanja određenih nezadovoljstava pojedinih lovačkih društava, ponajprije kad su u pitanju granice posebnih lovišta, kao i zahtjevi za formiranje dodatnih lovišta. Što je, po Vama, dobro i pozitivno, a što su poteškoće i problemi u lovstvu u ovoj županiji? Dobro i pozitivno za lovstvo u ovoj županiji je tradicija lovstva, postojanje lovač- kih društava s dugogodišnjom tradicijom i izgrađena infrastruktura potrebna za bavljenje ovom djelatnošću (pojilišta za divljač, hranilišta, čeke i lovačke kuće). Dakle, postoji dobra polazna osnova za unaprjeđenje i razvoj ove djelatnosti. Lošim smatram to što Odluka o osnivanju lovišta u Hercegovačko-neretvanskoj županiji još nije donesena, čime je na razini županije blokirana implementacija Zakona o lovstvu. Možete li konkretno reći do kada bi ti procesi realno mogli biti završeni i kada lovci mogu očekivati da dobiju lovišta na gospodarenje? Na ovo je pitanje teško odgovoriti jer nije vezano za ovlasti ovoga ministarstva. Ministarstvo je 14. veljače 2011. Vladi Hercegovačko-neretvanske županije uputilo Prijedlog odluke o osnivanju lovišta. Županijska Vlada usvojila je navedeni prijedlog i uputila ga u daljnju proceduru županijskoj Skupštini. Ministarstvo je očekivalo da će do kraja 2011. biti završena procedura dodjele lovišta na gospodaMinistar Donko Jović renje i da će ovo ministarstvo, u skladu s člankom 39. stavak 1. Zakona o lovstvu, zaključiti ugovore s korisnicima lovišta, no to se nije dogodilo. U međuvremenu je u 2012. održana skupštinska rasprava o navedenoj Odluci, nakon koje su upućeni određeni amandmani na nju. O amandmanima se treba očitovati resorno ministarstvo, odnosno Vlada Hercegovačkoneretvanske županije. U tom smislu u tijeku je priprema izjašnjavanja o amandmanima, koje će Ministarstvo uputiti prema Vladi, odnosno prema Skupštini, a Skupština provesti izjašnjavanje o navedenoj Odluci. Tek po donošenju odluke o osnivanju lovišta od strane županijske Skupštine može se pristupiti proceduri dodjele lovišta na gospodarenje i ona će s razine ovoga ministarstva odmah biti pokrenuta. Jesenja lovna sezona je otvorena početkom listopada. Lovačke udruge u ovoj županiji očekuju suglasnost Vašega ministarstva na godišnje planove gospodarenja. Hoće li ih dobiti i kada, odnosno kako i na koji način legalno loviti u ovoj lovnoj sezoni? Već sam u odgovoru na prethodno pitanje rekao da još uvijek nije usvojena Odluka o određivanju granica lovišta u ovoj županiji, kako je to definirano Zakonom o lovstvu. Po članku 39. Zakona o lovstvu, o predaji lovišta na gospodarenje zaključuje se ugovor između ovoga ministarstva i korisnika lovišta, ali tek nakon određivanja spomenutih granica lovišta. Za izdavanje suglasnosti za gospodarenje lovištima potrebno je riješiti prethodna, već navedena pitanja. Jesu li, po Vama, lovačke udruge, kao korisnici lovišta, dovoljno organizirane i spremne provesti sve zahtjeve koje je pred njih postavilo lovno zakonodavstvo u smislu koncesije i lovnoga gospodarenja? Prema informacijama kojima raspolaže ovo ministarstvo, neke lovačke udruge dovoljno su dobro organizirane i spremne provesti sve zahtjeve koje pred njih postavlja Zakon o lovstvu u smislu koncesija i lovnoga gospodarenja. Međutim, neke lovačke udruge potpuno nespremne dočekuju implementaciju Zakona o lovstvu. Te udruge nisu tako dobro organizirane da mogu provesti zahtjeve koje pred njih postavlja Zakon o lovstvu. Prostori ove županije, osobito Prenj, Čvrsnica i Hutovo blato, odavno su poznate lovno-turističke destinacije u cijelome svijetu. Ima li lovstvo na ovim prostorima perspektivu i mogu li lovci očekivati potporu Vašega ministarstva u 16 Broj 85, rujan - listopad 2012. EDUKACIJA revitalizaciji i obnovi ovih nekada vrhunskih lovišta? U skladu s člankom 31. Zakona o lovstvu, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva prostore Prenja, Čvrsnice i Hutova blata predvidjelo je kao posebna lovišta i pripremilo je Prijedlog odluke o osnivanju posebnih lovišta „Prenj“, „Čvrsnica“ i „Hutovo blato“. Po istom članku Vlada Federacije određuje i korisnika posebnih lovišta. Dakle, po Zakonu o lovstvu, posebna su lovišta u nadležnosti Vlade Federacije BiH, ona se brine o njima, što ne isključuje da ovo ministarstvo, sukladno svojim mogućnostima, ne može davati potporu revitalizaciji i obnovi ovih lovišta. Imate li, za kraj, neku poruku lovcima? Zamolio bih sva lovačka društva za još malo strpljenja, jer vjerujem da ćemo se do kraja godine u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije IZOBRAZBA LOVNIH PRIPRAVNIKA U ŽUPANIJI ZAPADNOHERCEGOVAČKOJ Sedamdeset četiri nova lovca Š to privlači mlade ljude u lovačke udruge? Zanimljivo pitanje, a za odgovor bi trebalo provesti anketu među populacijom lovnih pripravnika. U svojim pristupnicama obično se napiše da im je motiv učlanjenja ljubav prema prirodi i divljači. Bilo kako bilo, naše su udruge svake godine brojnije za određen broj novih članova. Iako su se kriteriji lovnoga pripravništva digli na višu razinu u pogledu izobrazbe, a i po visini upisnine, to ne obeshrabruje mlade ljude u nakani da postanu lovci. Naprotiv, dosta njih s nestrpljenjem čeka svoju punoljetnost kada zakonski mogu izići na polaganje lovačkog ispita. U Županiji Zapadnohercegovačkoj, u 7 njezinih lovačkih udruga, u posljednjih 10 godina broj lovnih pripravnika je između 70 i 100. Ove godine ih je 74 („Mosor“ Široki Brijeg 12, „Rujan“ Kočerin 9, „Malič“ Grude 10, „Radovanj“ Posušje 10, „M. M.-Bikan“ Vir 3 i „Kravica“ Ljubuški 30). Jedino „Jarebinjak“ iz Rakitna ove godine nije imao novih članova. U ovoj županiji već nekoliko godina ustalio se jedan dobar model izobrazbe lovnih pripravnika, koji bi se mogao primijeniti i u drugim županijama. Teorijski dio lovne izobrazbe izvodi se na jednome mjestu za pripravnike svih lovačkih udruga. Ove i prošle godine, zbog velikog broja njezinih pripravnika, posebno su organizirana predavanja za članove „Kravice“ iz Ljubuškog. Na ovaj se način udrugama smanjuju financijski troškovi, a kroz predavanja i razgovore lovni pripravnici prenose iskustva iz svojih udruga i skupa s predavačima postiže se zavidna ozbiljnost u raspravama i traženju odgovora na brojna pitanja. U takvim raspravama i razgovorima vrijeme za pojedina predavanje najčešće se debelo prekorači, što je znak zainteresiranosti i ozbiljnosti lovnih pripravnika. Također, u ovoj su županiji već nekoliko godina svi pripravnici obvezni biti na praktičnom dijelu obuke u rukovanju lovačkim oružjem na streljani na Mostarskom blatu. Ovdje se praktično ponovi sve ono što se slušalo na predavanjima (punjenje i pražnjenje lovačkog oružja, rastavljanje i sklapanje lovačke pozitivno izjasniti o Odluci o određivanju granica županijskih lovišta. Nakon toga ovo će ministarstvo odmah pokrenuti proceduru dodjele lovišta na korištenje i, nadam se, vrlo brzo okončati taj proces na zadovoljstvo lovaca i lovačkih društava u ovoj županiji. Ivica Lučić puške, prijelaz s oružjem preko određenih preprjeka, prilaz s puškom grupi lovaca...). Nakon toga pod vodstvom Slavenka Lasića, člana Povjerenstva za lovno streljaštvo LS HB iz ove županije, svi se okušaju u gađanju glinenih golubova. Već nakon dva, tri ispaljena hica, većinu popusti početnička trema pa i poneki golub zna nastradati. U razgovoru nakon završenog gađanja svi su mišljenja da im je ovo zapravo bilo „vatreno krštenje“ i da su izuzetno zadovoljni provedenom izobrazbom u cijelosti, a posebice ovom na streljani. Evo, i ovo je jedan od razloga što Upravni odbor LS HB i Povjerenstvo za lovno streljaštvo potiču i motiviraju lovačke udruge u izgradnji streljana. Osim natjecateljske i rekreativne uloge, streljane su mjesto edukacije u bitnom segmentu lovstva – rukovanju lovačkim oružjem. Na dan lovačkog ispita, 29. rujna, članovi Povjerenstva za provedbu lovačkog ispita: Vlado Soldo, Stanko Ivanković i Ivica Lučić imali su samo riječi hvale za pokazano znanje. S riječima i savjetom da je učenje o lovstvu trajan proces, da se trebaju dokazati kroz rad u svojim lovačkim udrugama, da se od njih očekuje mnogo toga dobroga u lovstvu, uspješno je završena izobrazba još jedne generacije lovnih pripravnika ove županije. Vlado Bošnjak Lovci pripravnici na streljani na Mostarskom blatu www.lovackisavez-hb.ba 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo SOKOL, Nova Bila REPORTAŽA Lovačka kuća u Poniru de nekoliko je lijepih i velikih smreka, u čijoj su hladovini stolovi od masivnog drveta, za kojima može objedovati i do 100 lovaca. Šumari su bili planirali te smreke posjeći, ali su ih zasad, ipak, ostavili na životu. Ante nam je htio pokazati još neke kuće i objekte, malo podalje, ali smo odustali od toga. Trebalo je, naime, poprilično pješačiti do njih, pa… Ovaj prostor je lijep, pravi planinski i obiluje medvjedom, divljom svinjom i srnećom divljači. Po hrpicama „brapka“ koji je ostavio svuda po livadi, vidi se da ima i zeca. Ali od sve divljači, ovdje najviše ima gavrana. Na vrhovima jela i smreka „sjede“ gavranovi i grakću. S vremena na vrijeme poneki se digne s grane, nadleti nas i kao da nam govori, što ćete vi ovdje, ovo je naš teren. Malo smo ih gledali, pa ih ostavismo da uživaju u ovoj ljepoti koju su izabrali za svoje stanište. Napravismo nekoliko snimaka što lovnih objekata, što pejzaža, pa nazad u Novu Bilu. DVA LOVIŠTA U JEDNOME Objediniti lovište i dobiti koncesiju MEĐU CILJEVIMA NOVOBILJANSKIH LOVACA, DVA SE POSEBICE ISTIČU. PRVI, ŽELE ZAOKRUŽITI DVA DIJELA SVOGA LOVIŠTA U JEDNU CJELINU, I DRUGI, ŽELE KONCESIJU NA LOVIŠTE KAKO BI NJIME MOGLI LAKŠE GOSPODARITI. NO, IMAJU I DRUGIH, JER JE RIJEČ O LJUDIMA PUNIM ENTUZIJAZMA I SPREMNOSTI DA SE OZBILJNO UHVATE U KOŠTAC SA SVIM PROBLEMIMA U LOVIŠTU I DRUŠTVU. O samnaesti listopada osvanuo je lijep i dosta topao, ali zavijen u maglu. U Središnjoj Bosni, magla nije nikakva rijetkost za ovo doba godine. Zna se zadržati do podne, a nekada i duže. Kad je oko 13 sati „izmaglila“, dadosmo se na posao. U restoranu „Dani“ dočekaše nas Dario Sučić, predsjednik Društva, Drago Marjanović, tajnik Društva i lovočuvar Ante Peša. S obzirom na zauzetost čelnika Društva, prvi dio posla odradit ćemo s Antom, a poslije će nam se pridružiti i oni, možda i još neki stariji lovac. Krenusmo put Vlašića. Cilj je bio obići taj dio lovišta u kome obitava uglavnom visoka divljač. Tamo su izgrađene visoke čeke i promatračnice, solila i hranilišta, a i lovačke kuće. Stižemo u granično područje s Dobretićima. Pokraj puta, iza jedne krivine ukaza se livada veličine do jednoga hektara, a na sredini livade lijepa i ukusno urađena lovačka kuća. Nije velika, ali je lijepo i funkcionalno projektirana. U njoj je prostor za dnevni boravak i odmor, a na katu može prespavati 18 20-ak lovaca. Iako je to nadmorska visina od oko 1000 metara, ovdje su doveli vodu. Po rubovima livade zasijana je čičoka, a ima i nekih povrtlarskih kultura koje služe lovcima kad se tu zateknu. Pri jednom dijelu liva- Lovci Nove Bile imaju svoje službene prostorije. U njima održavaju svoje sastanke, tu se vode financijsko-administrativni poslovi, pa čak i lovački ispiti polažu. Razgovor smo počeli od dana kad je nikla ideja da Novobiljani imaju svoje lovačko društvo, jer su oni prije Domovinskog rata bili mjesna zajednica općine Travnik, pa prema tome i jedna od sekcija LD „Travnik“. Svoje lovačko društvo utemeljili su 15. listopada 1994. i dali mu ime „Sokol“. Za prvoga predsjednika izabran je Marinko Matošević. Tada su imali samo 40 članova, ali su znali da će im se uskoro pridružiti svi oni koji su iz raznih razloga napustili svoje ognjište. To se i obistinilo, sada imaju 120 članova, a dominira mlađi naraštaj lovaca. Odluka o utemeljenju lovačkog društva u Novoj Biloj nije baš najbolje prihvaćena u travničkom lovačkom društvu, ali se vremenom stanje popravilo i ide nabolje. Društvo je podijeljeno u sedam Omiljeno stanište divljih svinja Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA sekcija: Jelinjak, Bilakovina, Gorčevica, Pakovac, Dolac, Ponir i Koričani. Njih pet imaju izgrađene svoje lovačke kuće, a lovačke kuće dviju sekcija u završnoj su fazi. Raspolažu površinom od 12.000 ha, koja je podijeljena u dva, zasad nespojiva dijela. Jedno je izrazito lovište visokog lova, a drugo je rasuto po naseljima i uz cestovnu komunikaciju Travnik – Vitez, što za lovstvo nije neka osobita vrijednost. Graniče s lovačkim društvima: „Vlašić“ Travnik, „Pavlovica“ Novi Travnik, „Vitez“ Vitez, „Zmajevac“ Zenica, „Jastreb“ Dobretići, „Kuna“ Jajce i LD „Kneževo“. Sa susjedima su u dobrim odnosima, a s LD „Vlašić“ iz Travnika sklopili su i sporazum o korištenju lovišta, na temelju čega i dobivaju odobrenje za lov. Tu i tamo bude i nešto krivolova najviše u pograničnim područjima. Društvo ima devet počasnih članova, od kojih su neki to priznanje stekli još dok su bili pri travničkom lovačkom društvu. DIVLJA SVINJA NA PRVOME MJESTU Kad se sagleda cjelokupno lovište, dakle oba njegova dijela, zaključak je da imaju raznovrsnu divljač u lovištu. U visinskom je dijelu dosta medvjeda, divlje svinje, srneće divljači i vuka, ponešto lisice, jazavca i zeca. U nizinskom dijelu ima zeca, lisice, jazavca i srneća divljač. Unosili su i fazane iz Posavine, ali su od toga odustali jer nema posebne koristi od toga. Lovci i dalje najviše vole lov na divlju svinju. Nje ima dovoljno, a u tim se lovovima nađe i više lovaca iz susjednih društava, pa je poslije lova druženje do kasnih sati. Trofejna vrijednost divljih svinja i srnjaka je dobra, a ima znakova i poboljšanja. Svojedobno su bili donijeli odluku o zabrani lova na zeca, ali su je prije tri godine ukinuli. Na području sekcije Jelinjak kane izgraditi uzgajalište za zeca. Ovdašnja lovočuvarska služba dobro funkcionira, pa bude i prijava za lovokrađu. Dobro surađuju s policijom, koja im značajno pomaže u suzbijanju krivolova. Nemaju zaražene divljači u lovištu, ali im vuk, jer ga ima previše, uzima svojevrsni danak. Nemaju svoj kinološki klub, ali imaju sekciju koja se bavi pitanjima kinologije u Društvu. Sekciju vodi i o njoj se brine Vinko Biletić, kinološki sudac, koji, za razliku od mnogih kinoloških sudaca, prihvaća raditi u svome društvu i unaprjeđivati razvoj kinologije. Neke kinološke suce uopće ne interesira kinologija u lovačkom društvu, nego samo odlazak na smotre i druge kinološke priredbe, gdje se nešto i zaradi. Među psima, dominiraju posavski i istarski goniči. Imaju 10-ak kratkonogih goniča, a nedavno su nabavili i bavarskoga krvosljednika. O radu ovdašnje strjeljačke sekcije, koja se uredno sastaje i čiji članovi redovito vježbaju, brine se Josip Sučić. Njezini članovi sudjeluju na natjecanjima koja organizira www.lovackisavez-hb.ba Stolovi u hladovini smreka Lovački savez Herceg Bosne, no najčešće su u Kreševu, koje im je i najbliže pa su i troškovi najpodnošljiviji. Na području Luića dolova imaju zemljište za izgradnju streljane, i nadaju se da će ona uskoro otpočeti. ENTUZIJAZAM I DRAGOVOLJNI RAD Entuzijazam ovih mladih ljudi zaista oduševljava. Iako se financijskoj krizi ne nazire kraj, iako se država nalazi u sto i jednom problemu, oni imaju viziju svojih aktivnosti koje žele ostvariti u bliskoj budućnosti. Prvo, žele zaokružiti dva dijela svoga lovišta u jednu cjelinu, kako bi se lakše gospodarilo lovištem i kako bi ga mogli lakše nadzirati. Drugo, žele koncesiju na lovište, kako bi mogli ulagati u uzgoj i zaštitu divljači. Treće, žele pojačati i osnažiti lovočuvarsku službu. Četvrto, žele obnoviti dotrajale lovačke kuće i čeke. Peto, kad se i pravno dobije lovište, treba ga kadrovski ojačati i razviti informatički sustav. Dalje, lov na medvjeda trebao bi biti bolje organiziran, jer bi se time i materijalno pomoglo Društvu da ostvari druge planirane poslove. Na kraju, žele razvijati lovački pomladak i suradnju s drugim srodnim organizacijama koje rade na zaštiti čovjekove sredine, o čemu se brine već spomenuti Marinko Matošević. Kako to i nije baš česta pojava, spomenimo da su članice ovoga lovačkog društva i dvije pripadnice „ljepšega spola“, a nadaju se i novim članicama. Ima, naravno, daleko brojnijih i materijalno boljestojećih lovačkih društava od LD „Sokol“ iz Nove Bile, no ovdje se na neki poseban način osjeća velika volja za dragovoljnim radom. Djeluju složno, nositelji aktivnosti su mlađi lovci, ali se cijene i poštuju mišljenja starijih članova Društva. A među tim starijim članovima Društva mora se spomenuti Ante Bajo, koji je vodio sekciju iz Nove Bile kad je bila u sastavu travničkoga društva i koji je podučavao svoje mlađe kolege kako uspješno preuzeti vođenje novoga društva. Dobroslav Vrdoljak Jedna od čeka na Vlašiću 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo TETRIJEB, Kupres Radno predsjedništvo Izborna sjednica Skupštine lovačkog društva P rvi rujna 2012., u općinskoj vijećnici u Kupresu, na poziv predsjednika LD „Tetrijeb“, održana je proširena izborna sjednica Skupštine ovoga društva. Cilj ove sjednice Skupštine bio je razmatranje aktualnog stanja u Društvu, uvid u njegov dosadašnji rad te izbor novih tijela Društva. Sjednici Skupštine prisustvovala su 64 zastupnika, čime su ispunjeni uvjeti za valjano donošenje odluka. Nakon podnesenih i usvojenih izvješća o dosadašnjem radu tijela Društva, usvojene su izmjene i dopune Statuta Društva te sljedeći pravilnici: Pravilnik o disciplinskom postupku i izricanju disciplinskih mjera, Pravilnik o obvezama lovaca, Pravilnik o lovnom redu i Pravilnik o lovu i korištenju divljači i njezinih dijelova. Za provođenje i nadzor izbora za tijela Društva formirana je radna komisija. Najprije se pristupilo izboru predsjednika LD „Tetrijeb“. Jedini kandidat za tu dužnost bio je dotadašnji predsjednik Marko Jurič-Pop. Nakon glasovanja, 62 člana Skupštine bila su za Dobre odluke za budućnost Društva njega, jedan je bio protiv, jedan suzdržan, i Marko Jurič-Pop ostaje na čelu ovoga lovačkog društva još četiri godine. Na prijedlog predsjednika Društva, a nakon glasovanja, izabrani su novi članovi Izvršnog odbora Društva: Marko Jurič, predsjednik Društva, Zoran Lovrić, dopredsjednik Društva, Zrinko Svalina, tajnik Društva, te Ivica Turalija, Ivica Dumančić, Oliver Ravančić i Boško Mihaljević. Za članove Nadzornog odbora izabrani su: Dragan Ivić, predsjednik, te Zoran Ravančić i Zrinko Dumančić. Za članove Disciplinskog suda izabrani su: Borislav Zrno, predsjednik, te Jandre Mihaljević, Anđelko Mihaljević, Jandre Aničić, Drago Ivić i Ante Perković. Izborom novih članova tijela Društva na rok od četiri godine, prestao je mandat dosadašnjim članovima. Na sljedećoj sjednici Izvršnog odbora planiran je izbor novog lovnika i lovočuvara, kako bi se stvorili svi uvjeti za kvalitetan rad ovoga lovačkog društva. Nakon provedenih izbora, predsjednik Društva posebno je ukazao na problematiku plaćanja članskih obveza, koje su uvjet za članstvo u Društvu, te pozvao sve one sa zaostalim dugovanjima da podmire svoje obveze u što kraćem roku i sukladno odluci Izvršnog odbora. Na kraju, podijeljene su lovačke diplome onim članovima Društva koji su položili lovački ispit i ispit za ocjenjivače lovačkih trofeja, a podijeljene su i članske iskaznice. Nakon sjednice Skupštine, zastupnici su nastavili druženje u obližnjem restoranu, u mirnoj i ugodnoj atmosferi. Zoran Lovrić Lovačko društvo FAZAN, Odžak Donator i uzgajivač za primjer E vo već tri godine, lovac Ivo Pavić iz Gornje Dubice donira usjev od dva duluma kukuruza Lovačkom društvu „Fazan“ za prehranu divljači u zimskim mjesecima. On snosi sve troškove pripreme zemljišta, zasijavanja i obradbe, i njegova je gesta doista za svaku pohvalu. 20 Kukuruz u klipu se uskladišti i lovci iz sekcije Bosna, u zimskim mjesecima kada su polja pod zimskim pokrivačem, taj kukuruz iznose u napravljena fazanska hranilišta. Ovaj prilog odavanje je zahvalnosti Ivi u ime Društva. Nedžad Garić Ivo Pavić na “radnome mjestu” Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Nakon atraktivnih i neizvjesnih natjecanja, priznanja kapetanima i pobjednicima Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik Športski dan na Bučićkoj ravni U sklopu obilježavanja 59. obljetnice Društva, na Bučićkoj ravni, u podnožju Kuka, vrha koji dominira krajolikom općine Novi Travnik, 2. rujna 2012. upriličene su lovačke športske igre. Na ovome su mjestu lovci sekcije Bučići sagradili prelijepu lovačku kuću, na ponos i zadovoljstvo lovaca, mještana i „svih onih koji žele odmoriti tijelo i dušu na ovome lokalitetu“, kako to lijepo reče Marko Mlakić, jedan od starijih lovaca sekcije Bučići. Prelijepo nedjeljno jutro obećavalo je lijep i ugodan športski dan za sve natjecatelje, uzvanike i mještane Rankovića, Bučića i njima susjednih sela i zaseoka. Okupljanje natjecatelja trajalo je do 9 sati, kada su se prisutnima obratili predsjednik i tajnik Društva, Mirko-Mićo Lešić i Anto Cvitanović. Njih dvojica obavijestili su lovce da će se natjecati u pet disciplina: streljaštvu, skoku udalj, bacanju kamena, potezanju konopa i malom www.lovackisavez-hb.ba nogometu. Osim natjecanja lovaca, bilo je predviđeno i natjecanje lovačke mladeži do 10 godina u streljaštvu, skoku udalj, bacanju kamena s ramena, a najstariji lovci natjecali su se samo u streljaštvu. U gađanju zračnom puškom natjecalo se pet sekcija, u svakoj po pet strijelaca, a svaki je strijelac ispalio pet hitaca. Prvo mjesto podijelile su sekcije Mravinjac i Sebešić, drugo mjesto pripalo je sekciji Gradina, treće sekciji Bučići, četvrto sekciji Novi Travnik. Pojedinačno, najbolji je bio Tomislav Slipac, drugi je bio Dragan Jukić, treći Krunoslav Cvitanović. U ovoj disciplini, za lovačku mladež natjecali su se LukaFran Jakić, Pavo Ivoš, Matej Mlakić, Josip Radeljić-Jakić i Karlo Mlakić. Najbolji je bio Pavo Ivoš, drugo mjesto osvojio je Luka-Fran Jakić, treće Karlo Mlakić. U bacanju kamena nadmetala su se po trojica natjecatelja iz svake sekcije. Najbolji su bili bacači sekcije Mravinjac, do njih su bile njihove kolege iz sekcije Sebešić, treće mjesto osvojila je sekcija Bučići, četvrto su podijelile sekcije Gradina i Novi Travnik. Među pojedincima, prvi je bio Nenad Ivoš, drugi Mirko Lešić, treći Josip Mlakić. Među mladim bacačima, najbolji je bio Matej Mlakić, drugi je bio Pavo Ivoš, treći Karlo Mlakić. U trećoj disciplini, skoku udalj, sudjelovalo je 15 natjecatelja, po trojica iz svake sekcije. Prvi su bili skakači sekcije Mravinjac, drugo mjesto osvojila je sekcija Bučići, treće sekcija Gradina, četvrto sekcije Sebešić i Novi Travnik. Pojedinačno, najdalje je skočio Mario Tomić, drugo mjesto zaslužio je Josip Mlakić, treće Nikola Ramljak. Među lovačkom mladeži, poredak je bio sljedeći: Pavo Ivoš, Matej Mlakić, Luka-Fran Jakić. U potezanju konopa, u finalu je sekcija Mravinjac pobijedila sekciju Gradina. U borbi za treće mjesto, sekcija Bučići pobijedila je sekciju Sebešić. Posljednja disciplina, mali nogomet, bila je prilika vidjeti kako stariji lovci izvode prave majstorije s nogometnom loptom. Krunoslav Cvitanović, član sekcije Gradina, proglašen je najboljim igračem, Vlado Knežević, član sekcije Sebešić, najboljim strijelcem, a daleko najbolji i najatraktivniji golman bio je Vinko Lešić, član sekcije Mravinjac. Po sekcijama, poredak je bio sljedeći: 1. mjesto sekcija Sebešić, 2. mjesto sekcija Bučići, 3. mjesto sekcija Mravinjac, 4. mjesto sekcija Gradina, 5. mjesto sekcija Novi Travnik. Po završetku lovačkih športskih igara, Mirko Lešić, predsjednik Društva, kapetanima ekipa i najboljim pojedincima uručio je prigodna priznanja, zahvalivši na kraju svim natjecateljima na športskom ponašanju. Ono je uistinu bilo takvo, jer se za vrijeme natjecanja, primjerice, nije ozlijedio niti jedan sudionik, a lovci-natjecatelji i gledatelji su se uz smijeh, šalu i viceve mogli dobro zabaviti. Najveći pljesak i podršku dobili su mladi „lovci“, koji su se, premda tek desetogodišnjaci, iskazali kao već formirane osobe, koji su se borili, radovali se pobjedama i stoički podnosili poraze. Najmlađi sudionik igara bio je Ivan Cvitanović, sin Krunoslavov, a najstariji Vlado Lešić, počasni član Društva. Natjecatelj s najdužim stažem u Društvu bio je Franjo Cvitanović, također počasni član Društva. Nakon svega, predsjednik Mirko Lešić pozvao je nazočne na lovački gulaš, koji su skuhali Vlatko Mamuša-Paradajz, vrsni kuhar iz sekcije Bučići, Anto Mlakić-Boca i Mirko Cvitanović. Uz gulaš, pečenje, bučićku rakiju i druga pića, do dugo u noć sjedilo se i razgovaralo o ovogodišnjem natjecanju, što je ponukalo predsjednika Društva da svima još jednom zahvali na sudjelovanju, uz obećanje da će se lovačke športske igre održati i iduće godine, za šezdesetu obljetnicu Društva. Anto Cvitanović 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lijepo je naći se zajedno na početku još jedne lovne sezone Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik Uobičajeno lijep početak sezone O vogodišnja lovna sezona na sitnu divljač u LD „Pavlovica“ otvorena je 14. listopada, zbog lokalnih izbora nešto malo kasnije nego inače, ali sukladno zaključku Upravnog odbora Saveza i Planu rada Društva. Uz Vladu Kneževića, glavnog lovnika Društva, lovce su vodili lovnici sekcija, koji su od 7 do 12.30 obišli dio revira sek- cija Mravinjac i Gradina. Kad su se lovci vratili iz lova, oko 13 sati, prigodnim riječima obratio im se Mirko-Mićo Lešić, predsjednik Društva, između ostalog zahvalivši Bogu na lijepu danu, a lovcima i gostima – bilo ih je ukupno 97 – na dobru odzivu i lovačkom ponašanju. Prije objeda, i ove je godine molitvu predvodio i darove blagoslovio dr. Pavo Jurišić, pridruženi član Društva, koji ovdašnje lovce prati na skoro svim događanjima. Nakon objeda, uslijedila su pitanja lovaca, na koja su odgovarali Slavko Marin i Mirko-Mićo Lešić. Pitanja su se, uglavnom, odnosila na podjelu postojećeg lovišta na dva dijela, dodjelu lovišta na gospodarenje i suglasnost resornog Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg ministarstva na godišnji plan gospodarenja lovištem. U svojim odgovorima, Marin i Lešić, ne krijući zadovoljstvo, rekli su da resorno ministarstvo i povjerenstvo moraju izvršavati sve svoje obveze glede granica lovišta i gospodarenja lovištima, u što se moraju uključiti i predsjednici lovačkih udruga. Upravnom odboru Društva glavni je cilj zaštititi i očuvati prirodu i divljač te poraditi na još boljim međuljudskim odnosima u sekcijama i Društvu, ponajprije kroz češća druženja lovaca i simpatizera Društva. Ispunjenju toga cilja, prema riječima i Marina i Lešića, mnogo pomaže Lovački savez Herceg Bosne i njegovo čelništvo, i Savez je bio i ostaje jamstvo ne samo opstanka, nego i jačanja lovačkih udruga i boljeg gospodarenja lovištem. Među brojnim gostima, posebno želimo istaknuti Fabu Stanića, zapovjednika Policijske stanice Novi Travnik, dugogodišnjeg člana i prijatelja LD „Pavlovica“. A da s ovoga druženja nitko ne ode „gladan i žedan“, pobrinuli su se Stipo Zlatunić, Jozo Jurišić-Đira i Jure Tomić-Jurka, koji su pripremili lovački gulaš i dva pečena praseta. Anto Cvitanović Jedna od gangaških grupa Dobra ideja D a je među lovcima vrlo lako naći razlog za druženje potvrdili su lovci Ivan-Ina Ćavar, zv. Ćićić i njegov sin Danijel iz sekcije Gornji Gradac. Sredinom rujna Ivanov sestrić Dražan imao je „bliski susret“ na cesti s divljom svinjom, i svinja nije preživjela udar automobila. Nakon utvrđivanja ispravnosti mesa od strane veterinara organizirali su lovačku večer. U odlično spremljenom gulašu od divljači i još nekim domaćim specijalitetima uživalo je pedesetak lovaca iz više sekcija. Bilo su tu lovci iz Izbična, Britvice, Trna, Buhova, Knešpolja, Dobriča, Graca… Posebno su na svoje došle gangaške grupe kojih je bilo za svakim stolom. Na kraju je bila organizirana i mala tombola, a tema razgo- 22 vora bila je (tada još) iduća lovna sezona i stanje u lovištu. „Ovakvi susreti trebali bi biti što češći među lovcima. Ako Bog da, i dogodine ćemo se pred otvaranje lova ovdje sastati, ali u još većem broju. Samo da meso od divljači ne dobijemo na način kao ove godine“, u šali na svoj način kaza Ina. Vlado Bošnjak Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama Četvrta lovačka kuća sekcije Gračac K ako se čovjek osjeća malim i u vremenu i u prostoru i ljutitim što je propustio obići (a mogao je) nešto lijepo na domak rodne kuće! Preko 30 godina sam imao priliku obići ovaj kraj, ali to učinih tek na poziv Šoneta. Naime, lovci sekcije Gračac napraviše četvrtu lovačku kuću na Pisviru, lokacija Lipov grm. Od četiri lovačke kuće danas su tri u funkciji, jer je jedna zapaljena za vrijeme rata i nikad nije obnovljena. Prvu napraviše 1987. godine. Puno je lijepih lovišta u udrugama našega Saveza, ali ovaj prostor je nešto posebno, u najmanju ruku čudesan. Od grada se vozi dvadesetak kilometar magistralom prema Jablanici. U mjestu Slatina se skreće desno i odmah počinje uspon uskim šumskim putom s puno krivina, koji je probijen 1985. radi izgradnje odašiljača, dug osam kilometara, s tristo metara nadmorske visine na devetsto. Lijepo je bilo probijati se kroz šumu s već požutjelim lišćem. I što se više uspinješ pogledi se šire te na mjestima gdje grane ne zaklanjaju dopiru do mnogih sela razbacanih po okolnim obroncima planina, kanjona Rame i Volijaka kao i mnogih usjeka između planina i tako stvaraju čarobne slike od kojih zastaje dah. Nakon dvadesetak minuta vožnje nailazim na jednu krivinu a s desne strane se ugleda kuća na jednom kiku pedesetak meta- ra visokom što daje čar lokaciji, a kuća kao da je iznikla i tu stoji godinama i nimalo ne odudara, ne kvari prirodni ambijent. Povod okupljanju lovaca i gostiju nije bila samo kuća nego i jedanaest novopečenih lovaca. S naporom sam prešao pedesetak metara velikog uspona od auta do kuće i dok sam došao do daha već je na stolu zamirisalo meso s roštilja. Nisam se pošteno ni pozdravio, na stol stiže lovački gulaš. Čim sam s njim završio zamolih za fotografiranje. Vrativši se za stol na njemu bi već pečenje. (Ja bih zakonski zabranio više od jednog jela.) Prvo krenusmo s podacima o gradnji kuće. Glavni projektant i majstor je Marko Džalto Svirač. Sponzori su Općina, Društvo, lovci sekcije i mnogi dobri ljudi. „Na kući je radio tko je kad mogao“, odgovoriše. Ovdje je dobro napomenuti što treba iščitati: “Radio je kad je tko imao vremena“. Nije bilo suprotnog mišljenja, niti korekcije u iskazu, niti bilo kakve ljutnje. Kad je tko mogao, znači nije bilo obveze u dnevnicama u obliku rada niti u parama, što govori o jednoj složnoj sekciji, s puno razumijevanja, tolerancije i spoznaji da ako nije mogao danas moći će sutra. Jednostavno, sekcija nema nikakvih međusobni trzavica. Lokaciju im je darovala Kata Bilić. Vodu s izvora udaljenog 400 metara doveli su prije početka gradnje. S ovih noRadio je kad je tko imao vremena, i evo nove kuće vih 11 članova sekcija ukupno broji 65, te napomenuše, već su se pojavila četiri nova pripravnika. Među njima lovcima najstariji je Mato Džalto, rizničar sekcije, 73 godine s jednom drvenom nogom od 75. godine i lovačkim stažem 41 godinu. Najviše pješači od svih. I danas je došao pješke. Čak zaigra i nogomet. Uz njega je uvijek puška „orozuša“ proizvodnje 1963. koju je kupio 1972. u Sarajevu i naprava „tri u jedan“: sjekira, kramp i štap za pomoć pri hodanju. Odlikovan je II. redom. „Mogao bih vam pričati dugo, dugo“, počeo je skromno na nagovaranje svih: „Ali što vas zanima?“ Ispričao nam je kako je naciljao zeca na Mejinom guvnu i kako je bio siguran u odstrjel, jer zec je pao te je polako došao do mjesta ali zeca nigdje. Jedne prilike u jamu je bio satjeran jazavac. Kako jazavac nije imao kud okomi se na psa. Da bi ga spasio ponudi svoju drvenu nogu govoreći: “De „sarajku“, pusti njega!“ Prije obilnog jela pristupilo se „krštenju“ novih članova: Ivice Pušić Mriže, Ivice Džalte Pipalje, Mire Bilić Runi i Ivice Bilić Iće. Svi su „preživjeli“ iako je „krštenje“ izveo „strogi“ predsjednik sekcije Vlado Džalto. Tomislav Pušić Bronza, Dubravko Pušić, Dragan Ivandić, Jusuf Nurkić, Ferid Nurkić Hoop, Stjepan Bilić i Zoran Križanac će tu „golgotu“ proći drugi put jer danas nisu mogli biti tu. Lovište im je bogato divljači: medvjed, divokoza, veprovi, a najviše srndaća, od pernate najviše jarebica i kamenjarki. Od kapitalaca odstrijeljen je, prije rata, mrki medvjed od 250 bodova i vepar s kljovama 24 cm. Pitao sam može li se gore dalje, što je bilo dovoljno da me odvedu na sam vrh Pisvira. Vodiči bijahu Milenko Lončar i Svirač. Što reći nakon pogleda koji se pruža i zahvaća, mislim, desetak općina, grad Jablanicu, stotine kikova-vrhova, desetke kotlina, nekoliko potoka, desetak sela raspoređenih po strminama planina i udolinama, Jablaničko jezero vijuga kao zmija između brda, u daljini se nazire prijevoj Makljen a to sve išarano jesenjim bojama. Zaista se čovjek u ovakvim situacijama osjeća malim u svakom pogledu. Pri povratku na kotu kuće svratio sam se samo pozdraviti te mi napomenuše: „Veselje bi bilo još veće da je Stipo Vladić Kućanac imao mirniju ruku i oštrije oko jer je promašio metu na dohvat ruke“. „Za nekoliko mjeseci bit će deblji i bar mu je zazviždilo blizu uha“, smireno je prokomentirao Kućanac. I dok sam se spuštao serpentinama sa suputnikom Jozom zaključak se sam nameće: skromnost, tolerancija i gostoljubivost. Još sam štošta htio napisati, ali je odgovor uvijek bio “ma nemoj o tome i nemoj o meni, spomeni samo ove koji su se stvarno istakli“. Nisu se ni ovi koje sam spomenuo nametali, ali moram nešto napisati. Stanko Ćurčić www.lovackisavez-hb.ba 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Pojašnjenje pravila natjecanja Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Natjecanje u disciplinama lovački karabin i trap S ukladno planu rada Udruge za 2012. godinu, 30. rujna upriličeno je lokalno natjecanje LO „Vitez“ u lovnom streljaštvu, ekipno i pojedinačno, s tim da su rezultati iz ekipnog natjecanja uzeti i za pojedinačno. Natjecanje je održano u dvije discipline: ciljanje iz lovačkog karabina i glineni golubovi, disciplina trap, a obavljeno je na improviziranoj streljani „Perunove njive“, budući da u Vitezu ne postoji streljana. Prekrasan dan, vrijeme većim dijelom kao izmišljeno za ciljanje, omogućili su neponovljiv doživljaj. Na streljani se okupilo oko 65 ljudi, natjecalo se 36 lovaca, razvrstanih u 12 ekipa. Cjelokupnu organizaciju natjecanja preuzelo je Povjerenstvo za lovno streljaštvo, u sastavu Dragan Trogrlić i Leonardo Garić. Nakon prijava ekipa pojašnjena su pravila natjecanja u obje discipline te mjere sigurnosti koje se moraju poštovati. Potom se započelo s natjecanjem u ciljanju lovačkim karabinom. Ciljalo se mehaničkim ciljnikom na nepokretnu metu srnjaka udaljenu 100 m. Pucano je do tri metka za probu, nakon čega se odlazilo do meta, gdje su se obilježili pogodci. Nakon toga pucala se serija od pet metaka za meč. Eki- 24 pa u sastavu Dario Grbešić, Anto Brnada i Milko Omazić zauzela je prvo mjesto, drugo mjesto zauzela je ekipa u sastavu Dragan Stojak, Dragan Trogrlić i Nenad Rajković. Treće mjesto zauzela je ekipa u sastavu Jako Ramljak, Perica Vukadinović i Nedjeljko Vidović. Pojedinačno, najbolje rezultate postigli su redom Leonardo Garić, Dragan Stojak i Anto Brnada. Zanimljivo je da je kod svih razlika od samo jednog kruga. U disciplini trap nastupale su ekipe istog sastava, pri čemu su svi lovci pucali ukupno dvije serije glinenih golubova. Natjecanje je bilo vrlo neizvjesno i pobjednik se nije znao do pretposljednjeg pucnja. Nakon prve serije dva natjecatelja (Leonardo Garić i Anto Brnada) pogodila su sve golubove. U drugoj seriji Leonardo Garić je imao dva promašaja, a Anto Brnada ponovno je imao sve pogotke. Rezultati ekipnog natjecanja u gađanju glinenih golubova su sljedeći: prvo mjesto ekipa u sastavu Vlado Čalić, Ljubo Čalić i Mario Čalić, drugo mjesto ekipa u sastavu Nenad Ramljak, Leonardo Garić i Zdravko Bevanda, treće mjesto ekipa u sastavu Mirko Šarić, Alojz Žabić i Miroslav Bralo. Pojedinačno, pobjednik je Anto Brnada, drugo mjesto zauzeo je Leonardo Garić, a treće Vlado Čalić, koji je imao više pogođenih golubova u prvoj seriji. Treba istaknuti da je cijeli događaj prošao u lijepom druženju. Na teret druge pripravljen je grah s mesom i kupljen potreban broj glinenih golubova. Streljivo za natjecanje, dodatna hrana, piće i organiziranje bili su u osobnoj režiji lovaca. Za ukusan lovački ručak opet se pobrinuo Stipan Križanac, bivši član ove udruge, kojem još jednom zahvaljujemo na uloženom trudu i profesionalizmu. Cijelo natjecanje provedeno je bez ugrožavanja sigurnosti. Nije bilo niti jednog nemilog događaja. Sudački tim je besprijekorno odradio svoj posao, a u dva problematična slučaja postupio je po propisima. Osim naprijed nabrojenih koji su stali na pobjedničko postolje, slavljenik je bio Alojz Žabić, koji je taj dan imao rođendan. Od strane, sada već bivšeg neovisnog kandidata za načelnika općine Matije Marjanovića, na dar je dobio baterijsku lampu. Natjecateljski duh i utjecaj kladionica doveo je do toga da će se još dugo ispijati pića na račun pojedinaca koji su na ovom natjecanju postigli lošije rezultate. Primarni cilj natjecanja bio je zajedničko druženje lovaca. Sekundarni cilj bio je steći uvid u ciljačke sposobnosti Ciljanje lovačkim karabinom članstva. Na temelju uvida u rezultate ciljanja napravljen je širi izbor pojedinaca koji bi predstavljali Udrugu na natjecanjima u lovnom streljaštvu. U idućem razdoblju oni će se opremiti jedinstvenim odorama. Lovačka udruga financijski će podržavati nastupe ovih lovaca na službenim natjecanjima u lovnom streljaštvu. Ivica Drmić Rođendanski dar Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Još jedan zajednički proveden ugodan dan u prirodi Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Otvorenje lova na sitnu divljač O vogodišnja sezona lova na sitnu divljač započela je 14. listopada. Odgođena je za skoro tjedan dana zbog kalendara, a za još jedan tjedan zbog održavanja izbora u BiH. Pa čak i tada, uzevši u obzir vrijeme, bujnu vegetaciju te brojno stanje divljači, moglo bi se reći da je započela rano. Otvorenje lova organizirano je po lovnim jedinicama. Ujutro su se lovci okupljali na predviđenim zbornim mjestima. Slijedila je uobičajena procedura: postrojavanje, pregled lovačkih iskaznica, oružnih listova, oružja, rodovnika i pasa, te upis podataka u odgovarajuće tiskanice. Nakon toga su sudionici lova upozoreni na mjere opreza i sigurnosti koje moraju poštovati tijekom lova. Potom su predočeni planovi lova, nakon čega su se lovci raspoređivali na planom predviđena mjesta. Pokazalo se da je dugačka pauza od skoro deset mjeseci ostavila dubokog traga, jer dobar dio lovačkih pasa nije u pravoj formi. Valjda će se i to vremenom popraviti. Oni vrjedniji psi pružili su zadovoljstva lovcima i gostima koji su se s njima našli na terenu. Podignuta je brojna divljač, najčešće su u pitanju bile mlade lisice, zečevi, viđeno je nešto jarebica poljki, lještarki, pa čak i divljih svinja i srneće divljači. Nekolicina lovaca imala je prigodu pucati na divljač. Odstrijeljene su tri mlade i jedna starija lisica, te jedan pas lutalica. Razlozi za promašaje zasigurno su nedostatak treninga u ciljanju, izuzetno gusta vegetacija za ovo doba godine, a možda i neodgovarajući čokovi Lovačko društvo FAZAN, Odžak Kalendar lova divljih svinja • 18. studenog – zborno mjesto stadion na Strnjaku (rit od skele do ritskoga puta) • 25. studenog – zborno mjesto Ekonomija (desna strana puta kroz Ekonomiju do magistralnog puta i Poloja) • 2. prosinca – zborno mjesto kod škole u Vrbovcu (Ninoš) • 9. prosinca – zborno mjesto Merina kuća (Mera) • 16. prosinca – zborno mjesto spomenik na Kadru (Kadar) • 30. prosinca – zborno mjesto spomenik na Kadru (Desna strana puta Odžak – Brod do ritskoga puta) www.lovackisavez-hb.ba i streljivo. Pojedinci će otvorenje lova pamtiti, neki možda i cijeli život. Jer, pitanje je kad će lovac imati prigodu vidjeti dva vuka. Ili, kad će lovac doživjeti da ga vepar skoro okrzne prolazeći kraj njega. Lovci bi iz ovog otvorenja lova trebali izvući pouku da se oružje i streljivo za lov bira ponajprije prema vrsti i veličini divljači koja će se loviti i koja se očekuje u lovištu. U ne malom broju slučajeva dogodilo se da divljač, pa čak i kapitalni primjerci, naiđe na nespremna lovca, koji je možda propustio životnu prigodu. Da sve ne ispadne baš lijepo i da se ugođaj pokvari, pobrinuli su se lovci iz susjednih društava. Naime, Mirko Šarić, Vlado Šarić i Rajko Gudelj na Krajkovačama su našli odstrijeljenu lisicu u fazi raspadanja, te ostat- ke nazimeta (koža i glava). Pretpostavlja se da su ih odstrijelili lovci LO „Srndać“ iz Novog Travnika. U usmenoj komunikaciji s gospodinom Izom, koji je jedan od grupovođa, saznali smo da su oni lov legalno otvorili 7. listopada (subota), budući da su sutradan bili izbori. Također je rekao da su oni samo provodili odluku Saveza. Pitamo se tko to, pa čak i na razini Saveza, ima pravo predlagati i donositi odluke koje nisu u skladu sa zakonom? Drugo pitanje je pitanje poštovanja definiranih granica lovišta i stalni upadi lovaca i krivolovaca, ponajprije s općine Novi Travnik, u rubne dijelove, ali i u dubinu lovišta „Vitez“. Treba istaknuti da dio lovaca nije mogao prisustvovati otvorenju lova. Na tri mjesna groblja bile su jesenske mise zahvalnice. Tradicija i običaji koji se ovdje izuzetno poštuju, onemogućili su dio lovaca domaćina, koji su u svojim obiteljima primali „užinare“. Nakon lova na svakoj lovnoj jedinici, kod vlastitih lovnotehničkih objekata, upriličen je zajednički ručak. Druženje uz priču, pjesmu, smijeh, dobro jelo i piće. Atmosfera kakvu samo lovci znaju napraviti. Približno četvrtina lovaca na otvorenju lova bili su gosti iz susjednih lovačkih udruga. Na ovaj način najbolje se produbljuje prijateljstvo i unaprjeđuju odnosi između lovačkih udruga. U ovakvu raspoloženju vrijeme brzo prođe, pogotovo znatno skraćen, jesenji dan. Lovci su se polako razišli svojim kućama i obiteljima. Do iduće nedjelje! Ivica Drmić U lovu mogu sudjelovati samo lovci koji posjeduju dozvolu za lov divljih svinja, i moraju ga obvezno nositi sa sobom. Lovi se u vremenu od 7 do 16 sati. Lovci koji ne dođu na vrijeme, ne mogu sudjelovati u lovu. Lovi se jedan pogon u tijeku lovnoga dana. U dijelu gdje se lovi u ravnici (Rit, Poloj, Mera, Ekonomija), lovi se puškama sačmaricama i kombinacijama, bez uporabe karabinskog zrna. U dijelu Ninoš, Kočijaš, Kadar i desna strana puta Odžak – Brod, može se loviti i karabinima i kombinacijama. U vrijeme naznačeno u kalendaru lova divljih svinja, na području određenom za lov divljih svinja nije dopušten lov na ostalu lovnu divljač. Lovac koji posjeduje pse obučene za lov divljih svinja može u jednome lovnom danu povesti maksimalno dva psa. Psi koji budu gonili srneću divljač bit će isključeni iz lova. Lovci su dužni pridržavati se odredaba Zakona o lovstvu i normativnih akata Društva. Nedžad Garić 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA P Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje Nadograđena nadstrešnica i završen kamin Radna ekipa rije otvaranja lovne sezone, u lovačkoj bazi Rogovi završena je nadogradnja nadstrešnice nad kontejnerom i vanjski kamin. Predvođeni predsjednikom Udruge Marijom Sušilovićem i tajnikom Radovanom Serdarušićem, skupina lovaca dragovoljaca: Ivica Jurišić, Damir Jurišić, Ante Kelava-Ćante, Ivan Bandić-Burik, Damjan Šimić, Tadija Kelava, Slavko Šapina-Zeko, Marko Orlović, Mate Bakula i Branimir Šapina stavila se na raspolaganje da odradi ovaj dio značajnog posla i u tome je i uspjela. Radovi su odrađeni kvalitetno, a kako i ne bi kad su se posla uhvatili meštri od zanata. Kad je u pitanju nadogradnja nadstrešnice valja istaknuti da su u trošku za nadstrešnicu svojim novčanim donacijama sudjelovali lovci LU „Zavelim“ koji su na radu u Njemačkoj: Marinko Sušilović-Skela, Marinko Serdarušić- Zele, Ivan Serdarušić-Ćićo i Stjepan Križić-Jokić. Hvale vrijedna akcija i primjer da se može puno stvari napraviti, a na dobrobit cijele Udruge. Ante Đikić Hrvatska udruga lovaca KRAVICA, Ljubuški Sastanak Skupštine Udruge U z sudjelovanje 51 zastupnika iz 21 sekcije i u ime 718 lovaca ove udruge, u restoranu „Fragola“ u Radišićima, 18. listopada 2012., upriličen je sastanak Skupštine HUL „Kravica“. U protekloj lovnoj godini u Udruzi je bilo 29 pripravnika za lovce. Na ispit ih je izašlo 28, i sad su svi oni mladi lovci. Osim toga, za lovce koji su članovi Udruge, odnosno koji već duži niz godina redovito plaćaju članaI nakon skupštine, zajedno rinu a nemaju dokumentaciju da su položili lovački ispit, Udruga je osigurala polaganje lovačkog ispita. Udruga je i ove godine organizirala lovačku večer s bogatom tombolom, premda je to bilo nezgodno jer su financijske nedaće zahvatila i sponzore. No oni su se ipak odazvali i pojačali fond nagrada u tomboli. Prodano je 411 karata, 5093 tombole, a na večeri je ukupno bilo 618 osoba. Uspješnost i domaćinsku organizaciju večeri potvrđuje i 14.428 KM, kao zarada koja je ostala Udruzi nakon večeri. Proljetos je Udruga pustila 217 fazana matičnog jata i 108 jarebica poljki, 95 zečeva iz vlastitog zečinjaka te 600 komada jesenjeg fazana. Prema odluci Skupštine, ovogodišnja se lovna sezona otvara 28. listopada. Kad je skupština završila, svi njezini sudionici, uz obilan meni restorana „Fragola“, opustili su se i nastavili prijateljski razgovor o tome kako proslaviti otvaranje lovne sezone po sekcijama. Mario Herceg 26 Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka udruga VRAN, Tomislavgrad Otvorenje lova u sekciji Orlov kuk V eć duži niz godina lovci ove sekcije na poseban način obilježavaju otvorenje lova. Ove se godine na otvorenje odazvalo dvadesetak lovaca njezinih članova. U ranim jutarnjim satima lovačka družina se sastala u caffe baru na Galinoj pumpi, gdje se dogovaralo o mjestu lova i rasporedu. Izbor je pao na područje iznad Stepena i Crvenica. Nakon što je lovnik rasporedio lovce i njihova zaduženja, a predsjednik Udruge još jedanput upozorio na pravila ponašanja u lovu, krenulo se u akciju. Dan je bio idealan, a lovačka srca ozarena, posebno onih mlađih. Unatoč tome što su psi, a i lovci odradili dio svoga zadatka, lov nije rezultirao uspjehom. No, to i onako nije pokvarilo dobro raspoloženje, jer je lov prije svega druženje i zaštita divljači. Druženje je, uz bogat stol, nastavljeno na izletištu Studena, na koje su bili dobro došli svi lovci i oni koji to nisu. Iako nisu baš česte vijesti iz ove udruge, a posebno iz ove sekcije, to ne znači da se ništa ne radi na terenu. Ne možemo ne spomenuti kako je sekcija „Orlov kuk“ jedna od najaktivnijih i najbrojnijih u lovačkoj udruzi „Vran“ iz Tomislavgrada, kako u pogledu zaštite i prehrane divljači, tako i u pogledu lovnogospodarskih objekata. U nekoliko posljednjih godina izgrađeno je više visokih čeka, nadstrešnica, hranilica i solila. Sredstva za izgradnju, kao i za prehranu divljači, pribavljena su uglavnom od članova sekcije. U vezi s tim, valja spomenuti i izgradnju gatera za divlje svinje u Crvenicama, koji je već u funkciji, a čija je namjena prije svega priplod divljih svinja i njihovo puštanje u lovište. Cjelokupnu brigu oko gatera preuzela je nekolicina članova ove Miro Mikulić - od velike pomoći zečjoj populaciji Druženje na izletištu Studena sekcije i ovom prilikom im od srca hvala. A ostale članove i dobronamjernike pozivamo da na bilo koji način potpomognu u održavanju gatera, jer od prirode ne možemo samo uzimati, moramo joj i davati. Mate Buntić Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje Da zečevi znaju govoriti… D a ovdašnji zečevi znaju govoriti, prvo što bi prozborili bile bi riječi zahvale lovcu Miri Mikuliću. Kako i ne bi kad naš Miro uporno i uspješno vodi rat protiv na smrt zakletih neprijatelja zečje populacije, a to je ne mali broj lisica u lovištu LU „Zavelim“. Zna Miro što mu je i kako činiti. Dok drugi lovci uglavnom traže svinju, on sa svojim vjernim istarskim goničima obija zavelimsku ljut i to najčešće na predjelu oko srednjovjekovne utvrde Rog, gdje lisice najčešće i obitavaju. Za zadnjega lova Miro odstrijeli dvije dobro ugojene lije, a na tome, svakako ne prvi put, zaslužuje čestitke svih roških lovaca kojima i sam pripada. Svaka čast Miro, dvije štetočine manje u lovištu, a time zasigurno koji zec više. Ante Đikić www.lovackisavez-hb.ba 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Predsjedništvo skupštine R edovita, izborna skupština LO „Vitez“ održana je 8. rujna 2012. u prostorijama lovačkog doma u Vitezu. Tjedan dana prije skupštine lovnim jedinicama je dostavljen radni materijal. On je prorađen na sastancima lovnih jedinica, na njima su predloženi izaslanici za skupštinu, a usklađen je i razrez kandidata za Upravni odbor po lovnim jedinicama. Potom je napravljen popis sudionika skupštine, te pozivi, s predloženim dnevnim redom. Skupštini je prisustvovalo 26, od 28 pozvanih izaslanika, te su sve odluke pravno valjane. Tročlanom predsjedništvu, odnosno predsjedniku i dopredsjedniku Skupštine i tajniku, pridružio se predsjednik Upravnog odbora. Prva točka dnevnog reda bila je izvješće o radu Upravnog odbora. Nakon dugo vremena izneseno je cjelovito izvješće o radu, pri čemu se osvrnulo na sve relevantne teme: težište je bilo na cjelovitom izvješću o gospodarenju lovištem, radu lovočuvarske službe, profesionalne i volonterske, edukaciji članstva, lovnoj kinologiji, lovnom streljaštvu, a predloženo je i nekoliko stvari koje bi iduće vodstvo trebalo razmatrati. Najvažnija aktivnost trebala bi biti omasovljenje i pomlađivanje članstva (prosječna starost članstva iz 2011. iznosi nepune 52 godine). U sklopu ovog treba istaknuti da je primljeno novih 6 lovnih pripravnika. Oni trenutačno prolaze kroz program teorijske, te praktične obuke i izobrazbe pod nadzorom mentora. U svom izvješću Upravni odbor je predložio da dosadašnji predsjednik i dopredsjednik Upravnog odbora nastave voditi udrugu i u iduće četiri godine. Prosudba je da će, za trajanja četverogodišnjeg mandata, lovišta biti konačno dodijeljena sukladno Zakonu o lovstvu. U drugoj točki dnevnog reda glavni lovnik je pročitao izvješće o radu. Ponajviše se ticalo načina organiziranja lovova na sitnu i krupnu divljač, izneseni su statistički podatci o količinama odstrijeljenih vrsta divljači, po- 28 Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Pušu neki novi vjetrovi datci o broju lovaca koji su sudjelovali u lovovima, radnim akcijama i sl. Bitno je naglasiti da je prošlogodišnja sezona lova skraćena s obje strane, prvo kašnjenjem izdavanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja, a zatim i zabranom lova od strane inspektora. Nezadovoljni smo rezultatima rada profesionalnog lovočuvara, te je predloženo da se s njim što žurnije raskine ugovor i da se izabere novi profesionalni lovočuvar. U trećoj točki dnevnog reda raspravljalo se o financijskom izvješću za 2011. godinu. Izvješće je dostavljeno lovnim jedinicama u sklopu priprema i kao takvo bilo predmet prethodne rasprave na lovnim jedinicama. Stoga na samoj Skupštini nije niti čitano, ali je omogućeno da nazočni postave pitanja u svezi s financijskim izvješćem. Pitanja postavljena na skupštini pokazala su da je potrebna edukacija lovaca kako bi mogli pravilno razumjeti analitiku i sintetiku prikazanu u financijskom izvješću, pravilno protumačili stavke prihoda i rashoda, te razumjeti tzv. vremenska razgraničenja. U četvrtoj točki dnevnog reda predsjednik Nadzornog odbora pročitao je izvješće Nadzornog odbora. Nadzorni odbor je ostvario potpun uvid u dokumentaciju vezanu za financijsko poslovanje LO „Vitez“. Tom prilikom provedena je kontrola poslovanja blagajne, te poslovanja putem transakcijskog računa kod Unicredit banke. Nadzorni odbor se, sukladno pravilniku, osvrnuo i na rad ostalih tijela Udruge, te predložio Skupštini zaključke. Provedena formalna, suštinska i računska kontrola blagajničkog izvještaja i njegovih priloga, nije pokazala značajnije nepravilnosti u blagajničkom poslovanju. Prikazana analitika i sintetika u blagajničkom izvještaju i kronološkom tijeku promjena na računu banke u cijelosti se poklapa s financijskim izvješćem za 2011. godinu. Novčana sredstva namjenski su i racionalno trošena. Stručna povjerenstva su bolje radila, premda se osjeti „kampanjski“ rad. Rad Povjerenstva za lovno streljaštvo bio je uvjetovan nedostatkom novca za treniranje i odlaske na natjecanja. Povjerenstvo za ocjenjivanje lovačkih trofeja ocijenilo je samo jedan trofej – mladog vuka. U petoj točki izabrani su članovi tijela, koji će u idućem četverogodišnjem mandatu voditi Udrugu. U Upravni odbor izabrani su Dragan Stojak, Nenad Rajković, Vlado Ćalić, Milko Omazić, Dragan Strukar, Franjo Petrović, Alojz Žabić, Mirko Šarić i Ivica Drmić. Na odvojenoj sesiji, za Podjela lovačkih odličja Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Ozbiljnost i zainteresiranost na licima zastupnika predsjednika Upravnog odbora izabran je Dragan Stojak, dopredsjednik je Ivica Drmić, ujedno i tajnik udruge, Mirko Šarić je predsjednik, a Milko Omazić dopredsjednik Skupštine. Dragan Strukar ostaje glavni lovnik. Nadzorni odbor čine Marinko Katava, Zdravko Bevanda i Anto Čečura. U Stegovni sud izabrani su Vitomir Rajić, Milan Križanović i Marinko Čalić, a za tužitelja je izabran Miroslav Križanović. Izabrani su i članovi četiri povjerenstva (za polaganje lovačkih ispita, za ocjenjivanje lovačkih trofeja, za lovnu kinologiju i za lovno streljaštvo), te Stručnog vijeća za lovstvo. Na kraju je odlučeno da izaslanici ove udruge u Skupštini Lovačkog saveza Herceg Bosne budu Dragan Stojak i Ivica Drmić. Skupština je jednoglasno potvrdila navedena imenovanja. U šestoj točki dnevnog reda najavljeno je skoro natjecanje u lovnom streljaštvu. Posljednja točka dnevnog reda imala je svečani karakter. Lovačka odličja LSHB dodijeljena su zaslužnim lovcima. Odličjem I. reda odlikovana su dva lovca (oba posmrtno), odličjem II. reda odlikovan je jedan lovac (posmrtno), a odličjem III. reda odlikovana su sedmorica lovaca (jedan posmrtno). Time je djelomice ispravljen propust prethodnih vodstava Udruge glede zaslužnih lovaca, a koji, nažalost, više nisu s nama. Zoran Skopljak je prvi nelovac, koji je za zasluge za rad u lovstvu dobio zahvalnicu. Nadamo se da će dodijeljena priznanja biti još veći poticaj, za mlade da se afirmiraju i dožive takvu istu čast, a za nagrađene da budu još bolji, čime ulaze u konkurenciju za sljedeću, višu razinu lovačkog priznanja. Na kraju nekoliko slobodnih razmišljanja autora. Ovogodišnja skupština pokazala je da u ovoj udruzi pušu neki novi vjetrovi. Raduje me vrlo visok stupanj kohezije i postignuto jedinstvo mišljenja članova Skupštine. Skupština je bila izuzetno dobro pripremljena. Premda je na dnevnom redu bilo sedam točaka, završena je u rekordnom vremenu od dva sata i 40 minuta. Sva izvješća i prijedlozi prihvaćeni su jednoglasno, sve odluke Skupštine donesene su jednoglasno, bez ijednog suzdržanog izaslanika. I još jedna pohvala na račun starog vodstva: u ovo vrijeme recesije stari Upravni odbor odlučio je organizirati prigodan domjenak, u vlastitoj organizaciji, a sav trošak je na teret članova starog Upravnog odbora. Novi Upravni odbor započinje s radom bez ikakvih troškova glede organiziranja skupštine. Domaćinski i za primjer! Zar ne? Ivica Drmić Udruga lovaca KUNA, Jajce Složna grupa lovaca J edna grupa lovaca iz Udruženja lovaca „Kuna“ Jajce – sekcija Jajce, koja broji petnaestak članova, ne zaboravlja svoje radne zadaće u lovištu i oko divljači. Koncem protekle lovne sezone, ovoj grupi lovaca, koja se ponajviše sastaje u lovištu Gole planine, revir Ramčevaća, došla je namisao da izgrade još jedan lovački objekt na Poklonu. U rano proljeće, po završetku lovne sezone, ova grupa lovaca počela je graditi taj objekt. Poneka čašica domaće šljive, pjesma i šala, ovu su radnu akciju znali pretvoriti i u veoma ugodno lovačko druženje, u spoj ugodna s korisnim. U ovome trenutku grubi su radovi na ovome objektu u završnoj fazi, slijedi daljnja aktivnost na njegovu dovršenju. Od drugih poslova u ovome lovištu, izdvajamo nekoliko solila, pojila i hranilica za srneću divljač te kosidbu trave i spremanje sijena za hladne zime i duboke snjegove kojih u ovome brdsko-planinskom lovištu ne manjka. Uz malo truda ovdašnjih lovaca, populaciju ove vrste divljaci zima neće iznenaditi. Proteklo ljeto bilo je jako sušno i vruće. A kako u lovištu Gole planine, nažalost, nema izvora vode, lovci ove grupe potrudili su se, uz pomoć starih kada i kanta, izgraditi nekoliko umjetnih pojila, usput opskrbljujući vodom i već postojeća kaljužišta za crnu divljač. Grupa ovih složnih lovaca namjerava nastaviti sa svojim aktivnostima, čuvajući tako divljač i prirodu. Što kažu, „dok lovac radi, divljač se ne boji gladi!“ Dragan Samardžić www.lovackisavez-hb.ba Lovački objekt na Poklonu Sijeno za zimske dane 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg Radna subota u Vardi Stariji lovac ima što “pripovidit” mlađim kolegama P osljednji ovogodišnji dan ljeta, ili prvi dan jeseni, 22. rujna, jako lijep i ugodan, brojni lovci Lovne jedinice „Varda“ širokobriješkoga LD „Mosor“ proveli su do podne radno, popodne u druženju i zabavi. Naime, pedesetak lovaca iz sve tri sekcije: Crnač, Dobrkovići i Izbično, odazvalo se na prosijecanje i čišćenje staza u lovištu. Bila je ovo njihova četvrta zajednička akcija, tijekom koje su očistili 15-ak kilometara u raslinje već dobrano obraslih brdskih i šumskih puteljaka. Površina lovišta kojim gospodari Lovna jedinica „Varda“ je deset tisuća hektara, i njezini članovi imaju dosta posla oko njegova održavanja. Svaki je lovac, primjerice, dužan godišnje „udariti“ po tri dnevnice, i to im uopće ne pada teško, dapače. A kad je tako, onda nije čudno da je trenutačno u njihovu lovištu deset betoniranih lokava i petnaest kaljužišta, i da su samo ove godine napravili 15-ak solila. „Varda“ je poznata i po nešto drukčijoj organizaciji lova od one u ostale tri lovne jedinice LD „Mosor“. Naime, prošle su sezone svoje lovište podijelili na tzv. revire, i svatko može loviti samo u reviru koji ga zapadne. „Reviri su fantastična stvar i jako sam zadovoljan njima. Već trideset četiri godine sam lovac, i gotovo se ne sjećam boljega načina lova. A i ostali članovi moje lovne grupe, njih devet, jednako misle. Prošle sezone, naš lovnik Ivo RezićĆuća odlično je odradio svoj posao, i doista zaslužuje posebne pohvale. Očekujemo da tako bude i ove sezone, pa će ovakva druženja – o ovo 30 današnje ocjenjujem najvišom ocjenom – postati još poželjnija i još više dobiti na vrijednosti“, oduševljeno je o revirima, radnoj akciji i druženju kao što je bilo ovo na Izbičkom polju govorio Miro-Mimek Naletilić, vođa svoje grupe i lovac od formata. S Mimekovim se riječima suglasio i Bože Rezić, također dugogodišnji lovac: „Ovo s revirima je pravi potez, poglavito u pogledu sigurnosti lova. Jedan čovjek vodi grupu lovaca i u svakom je pogledu odgovoran za nju, što je jako bitno. Ova današnja radna akcija i ovo druženje poslije nje, dovoljno govore o našoj slozi i želji da svoje lovište održavamo koliko god možemo više. Uvijek sam na svakoj akciji i ubuduće će tako biti, ako Bog da.“ Sličnog su mišljenja bili Vito Šantić, Anđelko Rezić i još neki, uglavnom Crnčani, koji su se bili okupili oko stola za kojim se vodio ovaj razgovor. Prema planu, okupljanje je trebalo biti u 13 sati na Izbičkom polju, gdje su momci zaduženi za roštilj i piće na vrijeme sve bili pripremili. No, neki su pristigli tek oko 14 sati, bili su se, valjda, „zaradili“ i nisu gledali na sat. Važniji im je bio još koji metar staze, a znali su da je hrane i pića dovoljno i da će ih čekati, kad god došli. „Jako sam zadovoljan današnjom radnom akcijom, pa i odzivom. Subota je, dan je lijep, ljudi imaju drugih obveza, ali se ipak našlo dovoljno onih koji su jutros rano bili na terenu i uradili ono što smo se dogovorili. A druženje? Nije to nama prvi put, a kad ljudi rade, onda je valjda normalno i sastati se, zameziti, popiti gemišt ili pivo“, svoje je lovce pohvalio Željko Crnjac, predsjednik Lovne jedinice „Varda“. Malo-pomalo, ozračje na Izbičkom polju bivalo je sve ugodnije. Jezici su se razvezali, a tema koliko hoćeš. Začula se i ganga, za početak iz jednoga staroga crvenoga „Forda“ u blizini. A kad su grla „podmazali“, Koso, Veko, Ivo Didović, Jozić i Tadija zagangali su uživo, jednu za drugom. Falio im je samo Pipe, on je, kao lovac pripravnik, bio otišao na streljanu vježbati rukovanje lovačkim oružjem i gađanje. Dan se približavao svome smiraju, no nikomu se nije žurilo napustiti ovaj ugodni ambijent. Bit će još druženja i radnih akcija, znali su to svi, ali je u ovome danju valjalo uživati do kraja. Dragan Naletilić U očekivanju nove “ture” roštilja Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka je večer, i zna se, “Ohio” je pun Hrvatska udruga lovaca KRAVICA, Ljubuški Lovačka večer H rvatska udruga lovaca „Kravica“ iz Ljubuškog je 5. listopada 2012. upriličila lovačku večer, tradicionalno druženje lovaca i simpatizera lova uz hranu, piće i bogatu tombolu. Na ovo lovačko druženje bili su pozvani svi predstavnici okolnih lovačkih udruga i prijatelji naše udruge. Došli su, primjerice, Dragomir-Gagi Lončar, Miroslav Zelić i Jovo Marić, predsjednik, tajnik i lovočuvar LD „Risovac“ iz Bosanskog Grahova. Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“, obratio se skupu prigodnim govorom, u kojem se osvrnuo na dosadašnji rad Udruge i naglasio da će ove godine sve susjedne lovačke udruge, u znak odlične suradnje, od HUL „Kravica“ dobiti zahvalnice. Svadbeni salon „Ohio“ uspješno je organizirao večeru za 618 članova skupa. Polako kroz večer, uz dobru glazbu našega člana Borke Grbavca i njegova benda, sve je išlo po protokolu. Lovačka udruga CINCAR, Livno Priprema hranilica i prehrana divljači u sekciji Tribanj B udući da dolazi zimsko vrijeme a još su svježa sjećanja na prošlogodišnje velike snjegove i nevrijeme koje nam je onemogućilo prilaz hranilištima, ove je godine izgradnja solila i hranilišta za srneću divljač i divlje svinje krenula znatno ranije. Za pri- www.lovackisavez-hb.ba hranu divljači u sekciji Tribanj, na području Zabrišće, jedan od najzaslužnijih je Ranko Kovač, predsjednik LU „Cincar“, koji hrani divlje svinje koje su potpuno udomaćene na tom području i viđaju se gotovo svaki dan, a time potiče i ostale članove Udruge da mogu dje- Uobičajeno u ovakvim prigodama, osim predsjednika udruge nazočnima se obraćaju načelnici općina te predstavnici Lovačkog i Kinološkog saveza. Ovaj put, načelnik Nevenko Barbarić odbio je obratiti se skupu da se to ne bi protumačilo kao predizborna kampanja. Tim činom dokazao je još jednom svoju veličinu, a valja spomenuti da je kroz protekle godine najveći sponzor Udruge bio upravo on, pa s punim pravom možemo reći kako je zaslužio povelju Lovačkog saveza Herceg Bosne. Uspješan rad organizacijskog odbora ogleda se i u bogatoj tomboli, odnosno u 79 nagrada. Odbor je ove godine za lovačku večer pronašao deset djevojaka, koje su pomogle prodavati tombolu. Zahvaljujući njihovu umijeću i bogatim nagradama, prodana su 5093 listića. Kroz čitavu godinu rada, truda i muke koju podnesu svi članovi Udruge a najviše Upravni odbor na čelu s radnim predsjedništvom, vidljiv je na lovačkoj večeri. Ona je pokazatelj uspješnosti rada vodstva Udruge. Središnji događaj i pokazatelj uspješnosti je baš lovačka večer. Prve godine kad večer podbaci, vodstvo Udruge se treba zapitati ima li snage biti i dalje na čelu. U godinama koje dolaze, uz naše vjerne članove i prijatelje naše Udruge, ne bi trebalo sumnjati hoće li večeri biti dobre ili neće. lovati i samoinicijativno. Osim prihrani divljih svinja, velika se pozornost posvećuje prehrani srneće divljači, za koju su zaslužni Zdravko Konta, Bartol Čondrić-Bare, Ante Konta-Trlji i Dino Konta, koji su napravili 10-ak solila i jednu hranilicu za srneću divljač. Zahvaljujući njihovu radu povećava se broj divljači na tim područjima, a ujedno se njihovim angažmanom na terenu umanjuje mogućnost ilegalnog odstrela divljači . Iako se pojedini „lovci“ protive izgradnji hranilica za divljač, oni i dalje nastavljaju svoj dragovoljni rad koji će pomoći što većem broju divljači da preživi nove zimske uvjete i da u proljeće bude što zdravija i u što većem broju. Nadamo se da će u budućnosti biti sve više lovaca – ljubitelja životinja koji će doprinositi povećanju divljači na našim područjima i da će se povećati broj kapitalne divljači koja će privući strane lovce u naša područja te tako osigurati dodatne prihode za Udrugu. Lovačka udruga „Cincar“ također sve više nastoji suzbiti krivolov kojeg ima sve manje u odnosu na prethodne godine. Na krivolov je također utjecao rad inspektora, odnosno strožije kazne za sudjelovanje u krivolovu. Mario Herceg Davor Barać 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Uspješno vođenje skupštine Lovačko društvo RUJAN, Kočerin Skupština i „otvaranje“ lovačkog doma Lipovci S voju redovitu Skupštinu, LD „Rujan“ Kočerin upriličilo je 10. listopada 2012. godine, uz nazočnost 38 zastupnika. Skupštinu je otvorio i vodio Branko Vukoja, predsjednik Skupštine, a u radu predsjedništva sudjelovali su Jure Mikulić, dopredsjednik Skupštine, Mate Mikulić, predsjednik Društva i Ivan Mikulić, tajnik Društva. Podneseno je financijsko izviješće za 2011. godinu, i ono je nakon kraće rasprave lovačkog doma Lipovci planira na blagdan svetog Huberta, 3. studenog 2012. godine. Ovogodišnja lovna sezona otvorit će se 14. listopada, a sv. misa zadušnica za pokojne lovce slavit će se 12. listopada u župnoj crkvi na Kočerinu. Radi svježine informacija, planova i izvješća, Branko Vukoja je predložio da se iduća Skupština održi odmah nakon završetka lovne sezone, dakle početkom travnja 2013. godine. Članovi Skupštine istaknuli su važnost urednosti u nošenju oružja u lovištu te naglasili potrebu internih opažanja i opomena u slučaju da se uoče nepravilnosti. Naglašena je i potreba urednijeg plaćanja članarine, obveza popunjavanja dozvole za lov u lovnoj sezoni jednoglasno usvojeno. Mate Mikulić, predsjednik Društva, opširno je obrazložio financijski plan i plan rada Društva, kao i ostvarenja u 2012. godini. Istaknuo je da je lovna sezona prošla uredno i da postoje određene poteškoće u podnošenju zahtjeva za dodjelu koncesije na lovište. Vrlo detaljno je izvijestio o učinjenom na izgradnji lovačkog doma Lipovci i o novcu utrošenom za tu namjenu. Napomenuo je da se svečano otvaranje i blagoslov i bolje pridržavanje Zakona o lovstvu i pravilnika vezanih za lovstvo. Predsjednik Društva, Mate Mikulić, izričito je naglasio da osiguranje koje Društvo uplaćuje lovcima ne pokriva zadnji dan lova lovne sezone, pa je i to jedan od razloga za oprez. Članovi Skupštine naglasili su da je potrebno ulagati u lovište, graditi hranilišta, unositi divljač i sl., a taj i ostale prijedloge podržali su svi zastpnici. Nakon sastanka, svi njegovi sudionici pošli su u budući lovački dom Lipovci, gdje je druženje uz zakusku i razgovor ugodni trajalo do ponoći. Bilo je tu i lovačkih priča, i velikih planova, sve na način kako to lovci najbolje znadu. Ivan Mikulić Prva druženja u domu u Lipovcima Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama Lovci dobili svoj (ugostiteljski) objekt L ovačko društvo „Vepar“ ovih je dana uredilo svoje prostorije i počelo ih koristiti prema njihovoj namjeni. U prostor je uloženo preko 70.000 KM. Društvo je sve to uradilo svojim novcem, od članarine svojih lovaca. Objekt je lijepo uređen, s pravim lovačkim ugođajem. Nalazi se uz zgradu Doma kulture (pošta). U sklopu prostora je i ured Društva. 32 Prije mjesec dana raspisan je natječaj unutar Društva za iznajmljivanje prostora kao ugostiteljskog objekta gdje će se okupljati lovci, gdje može, ako hoće, bilo koja sekcija ili komisija održati svoj sastanak. Prednost su imali aktivni članovi Društva. Ugovor je potpisan s Mladenom Dolićem: „Pokušat ću raditi na zadovoljstvo svih koji navrate. Nadam se dobroj suradnji s Društvom“. Zado- Ugodan kutak za sve namjernike voljan je i Ivo Zane, predsjednik Društva: „Drago mi je što je dio prostora stavljen u funkciju ugostiteljskog objekta. Mi lovci, ali i ne samo lovci, sada znamo gdje se možemo naći, susresti, bilo službeno, bilo neslužbeno“ Nadamo se svi da će ovaj „lovački kutak“ dugo funkcionirati. Tko god poželi u miru razgovarati o lovu, s lovcima, pa i o nečemu drugom, sada ima gdje. Stanko Ćurčić Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Hrvatska lovačka udruga MALIČ, Grude Ružićani u akciji N akon ekstremne zime, naše krajeve pogodilo je i ekstremno vruće ljeto i duga suša. Ovakve vremenske nepogode u većini slučajeva dovode do ugibanja divljači u lovištima, zbog nedostatka hrane i vode. Upravo zbog toga su lovci lovne skupine iz Ružića, HLD “Malič Grude”, ovog ljeta pokazali kako se može vlastitim trudom i radom mnogo učiniti za dobrobit divljači. Izgrađene su dvije lokve na području Ružića kako bi divljači bila dostupna toliko potrebna voda u ovim sušnim danima. Ovo nije prva akcija spašavanja divljači od strane ružićkih lovaca, a kako kažu nije niti posljednja. Vrijedi napomenuti kako je ova skupina lovaca zadnje zime, za vrijeme velikih snijegova nosila hranu u lovišta u jako teškim uvjetima, i to sve pod inicijativom vođe skupine Krune Žulja. Vinko Rezo Temelji budućeg pojilišta divljači Lovačko društvo SOKOL, Nova Bila Smjena lovnih sezona I skusni lovočuvar Društva, Anto Peša, poveo je lovce 15. rujna ove godine u lovište Ponir na večernju čeku. Vrijeme je bilo pogodno za lov, pa su lovci idući prema čeki zapažali tragove vuka, medvjeda i srneće divljači. Glede ulova, uspješan je bio Stipe Kolenda-Čipe, koji je odstrijelio srnjaka. Svoju je radost podijelio s kolegama, a svi su ostali prenoćiti kako bi pripremili drva za lovačku kuću na Poniru. Kad su sutradan opet pošli prema čeki, bilo je dosta svježih tragova lisice, zeca i kune. Predvečer se čuo pucanj, bio je to mladi ali po lovačkom stažu veoma iskusni Mario Franjić. Kako je bio samo nastrijelio srnjaka, pošli su ga tražiti. Nakon nekog vremena pronašli su ranjenog srnjaka, bio je iskrvario. No bio je to ipak dobar ulov, koji su zajednički proslavili kod Marijeve kuće. Bio je to i kraj lovne sezone na visoku divljač, a Predsjedništvo Društva ocijenilo ju je uspješnom. Uspješan završetak sezone lova na srnjaka Lovna sezona na nisku divljač otvorena je 30. rujna 2012. Prije otvaranja lova, točnije 21. rujna, Boris Bralić, glavni lovnik Društva, održao je sastanak s lovnicima sekcija i skrenuo im pozornost na sigurnosni aspekt lova. Lovačko društvo „Sokol“ sastav- ljeno je od sedam sekcija: Ponir, Pakovac, Dolac, Gorčevica, Bilakovina, Jelinjak i Korićani, i svaka je sekcija za sebe upriličila svečano otvaranje lova na nisku divljač. Uz to, sekcija Dolac obnovila je i čeku koja je nedavno bila uništena. Ružica Bajo Ulov je proslavljen uz harmoniku i pjesmu www.lovackisavez-hb.ba 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje Svaka čast za prvi dan lova Mnogi su se poželjeli “omrsiti” mesom pečenoga odojka S edmi listopada, dakle prva nedjelja u mjesecu bila je dan otvaranja lovne sezone u Roškom Polju. Vrijeme uredno, bez padalina, išlo je lovcima i ovaj put na ruku. Ranom zorom u Roškom Polju okupilo se sedamdeset devet lovaca, što domaćih, što gostiju sa strane. Prije odlaska u lovište valjalo je popiti jutarnju kavu i malo proljudikati, a već godinama zborno mjesto za to je kod Miće u kafiću. Dok se kava ispijala, predsjednik Udruge Marijo Sušilović pozdravio je nazočne i zaželio svima dobrodošlica, a ponajprije gostima. Nakon pozdravnog govora predsjednik je pozvao lovce da se upute na lokaciju zvana Tabla, što su i učinili. Nakon lovačkog postrojavanja predsjednik je upoznao lovce kako je zamišljen i planiran lov kao i sam program druženja nakon lova. Posebna pozornost stavljena je na sigurnost u lovu kako se, ne daj Bože, ne bi dogodila kakva nezgoda ili nesreća. Kao i ranijih godina domaći lovci raspoređeni u nekoliko skupina dobili su zadaću preuzeti i rasporediti po Kotao je “planuo” u trenu... 34 dolasku u lovište goste sa strane, iz susjednih lovačkih društava, koji već godinama dolaze na otvaranje lova. Dogovor je pao, tko ide na čeke, a tko u pogon. I ovaj se put lovilo u Zavelimu. Za razliku od prošle godine, ovogodišnji prvi dan lova prošao je bez ulova, čak i bez ispaljenog hitca. Ali, ako ništa drugo, bilo je lijepo ranom zorom slušati štek goniča, a još ljepše nakon lova završiti u lovačkoj bazi u Rogovima. S tim se bilo što drugo ne može usporediti. Iako bez ulova, imalo se o čemu pričati. O nekoliko viđenih srnjaka i jednome vepru koji je vješto sačuvao glavu zaobilazeći u širokom luku postavljene čeke. Negdje malo iza podne veselo i brojno društvo okupilo se u Rogovima, a tu nema mjesta ničemu drugom doli lijepu i ugodnu lovačkom druženju. Kao i uvijek do sada, uz lovce se na ovom druženju nađu i mještani, koji svojim dolaskom dodatno uveličaju ovo druženje. Prije ručka, župnik fra Jozo Radoš-Đoka kratkom je molitvom zazvao Božji blagoslov na sve nazočne i na samo druženje. Uz bogatu trpezu, maratonske lovačke priče i pjesmu, uživanciji nema kraja. Poznati kuhar Filip Kelava, zvani Sotić, još jednom je pokazao da je majstor nad majstorima od kuhače. Gulaš od divljači za prste polizati, a da je tome tako svjedočio je doslovce zacijeđen veliki kotao koji je planuo u trenu a za svih u dovoljnoj količini. Nije se ostalo samo na gulašu, tri izvrsno pečena odojka bila su prava poslastica za nepca veselog i dobro raspoloženog društva. Raspoloženje su dodatno podigli „Tamburaši s kamena“ iz Širokog Brijega. Uz malo kašnjenje pri dolasku, besprijekorno su odradili svoju zadaću. Nisu štedjeli ni grla, ni prstiju na žicama tamburice. Još jednom se pokazalo da je LU „Zavelim“ vrstan domaćin lova i onoga što ide uz lov – lovačkog druženja. Svaka čast domaćinu na uspješnoj organizaciji. Ante Đikić Puni stolovi na Rogovima Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Ivo Jerkić, s dobitnikom lovačke puške na tomboli Lovci su zdušno pomogli Ini Tadiću Lovačko društvo GOLUB, Čitluk Nastavak tradicije druženja S ukladno odluci Skupštine, LD „Golub“ je i ove godine, točnije 3. listopada, u Svadbenom salonu „Ananeri“ u Čitluku upriličilo svoju tradicionalnu lovačku večer. Na priredbi je bilo prisutno oko 300 članova Društva i uzvanika. U uvodnom dijelu, sve nazočne srdačno je pozdravio Dragan Ostojić, predsjednik Društva, zaželio ugodnu zabavu i zahvalio svim sponzorima, te svim lovcima poželio dobru kob u lovnoj sezoni. Nazočnima se prigodnim riječima i lijepim željama obratio i Ino Jerkić, načelnik Općine Čitluk, a ovi su mu burnim pljeskom zahvalili na željama i ujedno mu čestitali na Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani izbornoj pobjedi i trećem mandatu na dužnosti načelnika Općine. Prije početka zabavnog dijela Večeri, minuta šutnje za sve preminule članove Društva i himna Lijepa naša domovino. Već tradicionalno, u zabavnom dijelu programa sudjeluju Ino Tadić i „Hercegovački bećari“, koji su i ovaj put svojom pjesmom uistinu uljepšali ovu lovačku večer. Da bi fešta bila potpuna, bila je tu i nezaobilazna tombola, s vrijednim nagradama od kojih valja spomenuti 5 lovačkih pušaka, 10-ak lovačkih kompleta, nekoliko autoosiguranja itd. Zahvalu je, svakako, zaslužio domaćin ove lovačke večeri, koji je i ove godine osvjetlao obraz pripremivši prebogatu večeru: specijalitete od divljači, pečena i lešo janjetina, te sve vrste vina iz broćanskoga kraja. Hvala i svima drugima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos uspješnoj organizaciji ove lovačke priredbe. Gojko Prskalo MALI OGLASI • MALI OGLASI Uspješan lov na srnjaka I ove lovne godine, uz suglasnost resornoga županijskog ministarstva, u lovištu „Golija-Troglav“ otvoren je lov na srnjaka. Nakon poratnih godina, kad je populacija srneće divljači naveliko desetkovana nesavjesnim izlovom, posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući privremenim zabranama odstrjela, prihrani i brizi lovaca, svjedoci smo obnove i povećanja broja ove divljači u lovištu. Da je tomu tako svjedoče i uspješni odstrjeli zrelih srnjaka. Ovom prigodom objavljujemo fotografiju uspješnog odstrjela lovca Filipa Lijovića i kolege mu lovca Mate Kelića, koji se zbio u sumrak 5. kolovoza, a gdje drugo nego na južnim padinama Staretine, koja je od davnina poznata kao lovni revir nastanjen brojnom srnećom divljači. Anđelko Ištuk www.lovackisavez-hb.ba Prodajem štenad njemačkog kratkodlakog ptičara, oštenjeni 24. lipnja 2012., papiri uredni, vakcinisani, tri ženke, dva mužjaka, smeđe pastrvaste boje, vrhunski roditelji. Kontakt-telefon: 066/976-024, Mostar. 35 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Za uspomenu, nakon lova Lovačko društvo TETRIJEB, Kupres Pravi početak lovne sezone Z a nedjelju, 14. listopada 2012., dogovoreno je otvaranje lovne sezone na Kupresu. Prethodno su dogovoreni svi detalji organizacije, pozvani su gosti, a jedino što je moglo pokvariti ovaj događaj bile su loše vremenske prilike. Naime, večer prije crni su se oblaci nadvili nad Kupresom, a kiša je padala cijelu noć. U iščekivanju lova i strepeći, domaćini su ostali uskraćeni za dobar san. Međutim, u nedjelju ujutro, nešto prije 6 sati, kiša je potpuno prestala. Lovci su bili spremni i okupili su se na zbornom mjestu u Kupresu. Ukupno su prijavljena 93 lovca, a osim domaćih lovaca, stigli su i brojni gosti iz susjednih i nekih drugih lovačkih udruga. Po- zivu su se odazvale kolege iz Šujice, Novog Sela (Republika Srpska), Tomislavgrada, Novog Travnika, Viteza, a mnogi su se ispričali zbog nedolaska jer je i kod njih taj dan bilo otvaranje lovne sezone. Sve prisutne najprije je riječima dobrodošlice pozdravio Marko Jurič, predsjednik Lovačkog društva „Tetrijeb“ Kupres, a nakon toga lovcima su se obratili dopredsjednik Društva Zoran Lovrić i glavni lovnik Jandre Aničić. Oni su lovcima dali upute gdje se lovi, koju divljač i kojim načinom lova. Poseban naglasak dan je na sigurnost lovaca, bitnu stvar u svakom lovu. Lov je zakazan na Omaru, lokalitetu koji se nalazi sjeverozapadno od grada Kupresa, Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani nekih 20 minuta vožnje terenskim automobilom. Lovci su podijeljeni u 4 grupe a svaka je imala svoga grupovođu koji je rasporedio lovce na terenu. Sve je spremno i mnogi s nestrpljenjem čekaju da lov počne i da se oglase lovački psi. Jutro je prohladno, a sunce se sramežljivo probija kroz visoke krošnje stabala. Tišinu prekida lavež lovačkih pasa, a nedugo zatim i prvi pucnji. Kolege javljaju da je odstrijeljen kapitalni vepar, a lov tek što je počeo. Sretni strijelac je domaći lovac, Kuprešak Domagoj Dumančić. Njemu je to prvi vepar u karijeri, kojeg će se zasigurno dugo sjećati jer je i trofejno visoko vrijedan. Grlo je staro između 7 i 8 godina. Neslužbeno je procijenjena dužina sjekača na 25-27 cm (10 cm sjekači vire van), a točne podatke donijet ćemo u nekom od sljedećih brojeva Hoop!-a, nakon obradbe lovačkog trofeja. Odstrijeljena su, također, još 3 zeca, a sretni strijelci bili su dragi nam gosti iz Tomislavgrada. Kažu da je bio i četvrti zec, kojeg je nakon odstrjela odnio škanjac, lovcu i psu pred očima, ostavivši ih obojicu u čudu! Je li to istina ili još jedna od omiljenih nam lovačkih smicalica, ostavit ćemo čitateljima na maštu. Lov je trajao do 12 sati, a zatim su se lovci, vidljivo zadovoljni, okupili na zbornome mjestu, gdje je odana počast ulovljenoj divljači i upriličen ručak za sve prisutne. U ovome posljednjem segmentu istakao se naš vrsni kuhar Josip Čolić-Jopa i njegovi pomoćnici. Prekrasna priroda i ugodna atmosfera izmamili su svakome osmijeh na lice. Druženje je potrajalo do kasnih večernjih sati, a ispričane su mnoge lovačke priče i dogodovštine iz lova. Gosti su, očarani prirodom i bogatim fondom divljači te puni dojmova, zahvalili domaćinu na ugodnu druženju i dobroj organizaciji lova. Iskreno se nadamo da će nam i ostatak lovne sezone proteći dobro kao i njezin početak, a svim lovcima želimo dobru kob! Zoran Lovrić Rade, i očekuju dobar ulov Zaštita prirode i lov O lovu i zaštiti prirode u lovištu ,,Lug“ – lovno područje ,,Ivetića gaj“, najviše se brinu Dalibor Barać, Stipe Semren, Dino Konta i Jakov Šiško. Razgovarali smo s najstarijim članom ekipe, Zdravkom Kontom: „Najviše se radi oko novih čeka, hranilica i solila za divljač. Možemo se pohvaliti da smo u zadnjih godinu dana na tome lovnom području napravili dvije velike čeke i 20-ak solila. Budući da smo dosta radili na hranjenju divljači i zaštiti prirode, ove i protekle godine imali smo dobar ulov te očekujemo da će se tako nastaviti i tijekom cijele godine“. Davor Barać 36 Broj 85, rujan - listopad 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Vranicom me pokrij, Vrbasom poškropi K roz dim cigarete promatrao je Pajo krošnju starog hrasta, tog dugovječnog ljepotana, s kojim ga je mnogo toga, lijepog, u životu vezalo. Pod njime je prvi put poljubio djevojku, Jelu Ivkušinu, s kojom je zajedno čuvao ovce, smotao prvu škiju, „potegao“ iz boce, na njemu je ispisao svoja prva slova koja se i danas mogu vidjeti, doduše nejasno, na debeloj kori išaranoj dubokim brazdama. Znao je Pajo svu povijest i tajnu opstanka starog hrasta i često bi je pripovjedio svojim sinovima: „Kad su dijelili zemlju, moj djed Jure i brat mu Lozan pokoj im duši, odluče da će granica na velikoj livadi biti ovaj hrast. I stvarno bi tako, znate da Lozanu pripade donji dio a nama ovo gore. Međutim, nisu razjasnili čiji je hrast. U to vrijeme problem se mogao riješiti samo na jedan način. Ručnom pilom, jedan s jedne strane drugi s druge, rezati drvo i na čiju stranu se prevali hrast, njegov je. Kad su počeli rezati, nastade problem. Obojica dešnjaci, nisu se mogli dogovoriti tko će s koje strane jer strmi teren nije dopuštao jednake uvjete. Poštenjaci kakvi su bili, pljunu ti oni u dlanove, stisnu ruke i dogovore da hrast ne smije nitko dirati dok se sam ne sruši. To je meni pričao moj pokojni ćaća i evo ja prenosim vama da znate za ovaj dogovor.“ Za neraskidivu vezu Paje i hrasta znali su i lovci, stoga se prilikom raspoređivanja na čeke podrazumijevalo mjesto našeg junaka. Postojala je inicijativa od lovnika sekcije da tu postavi nekoga mlađeg, s boljim vidom, jer je riječ o području kuda se divljač nerijetko kreće, međutim stari lovac nije dao o tome ni govoriti. Ponekad bi za vrijeme lova zadrijemao, naložio vatru, a znalo se dogoditi da, dok kerovi nagone divljač pravo na njega, napusti čeku kako bi provjerio je li snijeg polomio grane na starom karamutu kojeg je njegov stric davno nakalemio na divlju krušku. Ovaj put, prilikom otvora lova, dogodilo se ovo prvo. Malo od sreće i zadovoljstva, malo zbog umora a i jutarnjeg sunca koje je izvirivalo iz krošnji drveća, prevarilo Paju i on zaroni u duboki san. „Pajo za Sebešičku, Pajo javi se“ probudiše ga čudni glasovi koji su dopirali iz njegova ruksaka. Bila je to njegova žena Delfa, koja mu je „turnula“ upaljenu radiostanicu u ruksak kako bi mogla provjeriti je li dobro. „Vrag odnio i motorole i kud je nauči da rukuje s njima“ pomisli Pajo. Upozorila ga je da ne leži na mokroj ledini, da stavi nešto ispod sebe i, naravno, da ne zaboravi popiti tabletu. Volio je puno svoju Delfu iako joj to nikada nije rekao. Ne zbog toga što nije želio, već zbog toga što se u njegovo vrijeme svaki izljev ljubavi smatrao mekuštvom i papučarstvom. U patrijarhalnim obiteljima u kojima se živjelo moralo se znati „čija je zadnja“. Osmijeh mu ozari lice www.lovackisavez-hb.ba ww w ww w..lo lovvaack ckiissaavveezz-h -hb b..b baa sjetivši se svog jarana Luke i njihove pijanske oklade. Naime Luka se tom prilikom kladio kako će kada dođe kući ošamariti ženu. Nakon nekoliko dana sretnu se oni ponovno u kavani da vide tko je odnio okladu. „Jesam, jaraniko moja, došao ti ja kući onaj dan i svojoj Stazi svezao šamarčinu… ej sve je zvijezde prebrojala“, hvalisavo će Luka. „I što bi poslije?“ interesiralo je Paju. „Molenje joj njeno, ne bi joj nimalo drago“, odgovori Luka skinuvši kapu dok se iza desnog uha nazirala masnica od oklagije. „Bogarca ti poljubim, danas su žene glavne u obitelji, kod njih su pare, one upravljaju i odlučuju o svemu. A današnje ‘mudonje’, ili je homoseksualac ili hetero ili pak ovaj beskućnik što nema prebijene i spava po metrostanicama (metroseksualac, op. a.). E da se sad moj pokojni ćaća ustane iz groba“, često bi govorio Pajo. Shvaćao je da su došla neka druga vremena u kojima za njegov način razmišljanja nije bilo mjesta, ali ipak se nije mogao pomiriti s tim. Mučilo ga je što se uništava sve što su godinama izgrađivali njegov otac, djed i pradjed. Zemlja za koju se prolilo toliko znoja danas se ne obrađuje, kuće i štale prazne, čeljad se razbježala po bijelom svijetu. „Za sve ovo ste krive vi žene“, zagrmio bi na svoju Delfu. „Još domalo nećete nam dati ni pišati stojećke“. Iako je u duši znao da je istina posve drugačija, najlakše mu je bilo okriviti svoju ljepšu polovicu koja je u tom trenutku predstavljala sve žene svijeta. A i koga će drugog kad svog neoženjenog sina Ivicu nije viđao skoro nikako, a njihova cjelodnevna komunikacija mogla bi se sažeti u dvije rečenice: Sine, ima li išta novo? Ništa, stari, opet me jebo jedan, misleći na lošu sreću na kladionici. Ništa tu Paji ne bi jasno, stoga je jedne nedjelje, poslije pučke mise, išao od kladionice do kladionice da pronađe tog „jednog“. O problemu kladionice požalio se svom prijatelju Luki, koji, da mu popravi raspoloženje, ispriča kako je neki lovac iz Gradačca dobio bingo i sav sretan i uzbuđen sjuri se u spavaću sobu da sa ženom, koja je netom prije otišla spavati, po- dijeli radost. „Ženo, ustaj, dobili smo bingo“, budio ju je. Nažalost neuspješno, moždani udar učinio je svoje. „Kad čovjeka krene, baš ga krene“, izjavi „ožalošćeni“ suprug. Zvuk pasjeg laveža za gonjenom divljači trgnu Paju iz razmišljanja. „Neće valjda na mene“ pomisli on te otkoči pušku. Molio je Boga da divljač promijeni smjer iz više razloga. S obzirom na godine upitna je bila njegova sposobnost ciljanja pa bi eventualni promašaj izazvao lavinu prigovora od strane ostalih lovaca. S druge strane draž odstrela nije više živjela u njemu, dosta je toga prošao kroz svoj lovački staž i još jedan trofej u njegovoj bogatoj riznici ne bi bio nešto posebno. I za ovakve situacije stari je lisac imao rješenje. U prsluku je uvijek nosio jedan neispravan metak s već udarenom kapsulom koja nije inicirala paljenje baruta. Međutim, na njegovu sreću, plan o zatajenju metka preduhitri pucanj s druge čeke. Nedugo zatim zvuk lovačkog roga zaori se planinom. Znajući da je lov za ovaj dan završen, Pajo isprazni pušku i skupi svoje stvari u ruksak. Još jednom, kao da se zauvijek oprašta s najboljim prijateljem, pogleda u krošnju starog hrasta, odmjeri ga od vrha prema dolje, iz džepa izvadi bočicu s rakijom i ostavi je na prvoj račvi koju je mogao dosegnuti. Namijenio ju je za prolaznika, putnika, dobronamjernika, za lovca, planinara i šumara, za svakoga koga put nanese ovom planinom. Da se ovdje odmori, popije gutljaj rakije i prozbori „koju“ o hrastu koji je mnogima značio mnogo u životu, o hrastu koji je spajao a ne razdvajao i o hrastu koji će još dugo biti dokaz da ovozemaljski život nema reprizu. Na kori uklesani inicijali onih koji više nisu živi to potvrđuju, a hrast još uvijek živi i živjet će još tko zna koliko godina. Sa suzama u očima, ali s mirom i spokojem u srcu, uputi se naš junak prema lovačkoj kući i zapjeva pjesmu koju je nedavno čuo u nekoj svadbi. „Jednom kada život moje oči sklopi, Vranicom me pokrij, Vrbasom poškropi…“ Velimir Šekerija 3377 LOVAČKO ORUŽJE KRUPNA SAČMA Relativno velika energija i domet, ali i sklonost odbijanju U poraba lovačkog streljiva s krupnom sačmom vrlo je različita u pojedinim zemljama. U zemljama srednje Europe krupna je sačma zabranjena za odstrjel papkara (uključujući i divlju svinju), a eventualno se može koristiti kod lova lisica i divljih gusaka. U zemljama gdje se vukovi i čagljevi (šakali) love sačmaricama može se koristiti streljivo punjeno krupnom sačmom 4,5 – 6,2 mm, kao i krupnijom sačmom ako to uvjeti i sigurnosna situacija dopuštaju. U Španjolskoj – kod njihovih lovova krupne divljači pogonom kad se love jeleni, mufloni, divlje svinje, lopatari – uobičajeno je da lovci osim karabina nose i jednu sačmaricu napunjenu streljivom s krupnom sačmom kojom odstrjeljuju divljač koja prolazi u neposrednoj blizini mjesta za čekanje, a za odstrel udaljenije divljači na otvorenim terenima koriste karabinske puške. U situacijama kada se lovac i divljač susreću na vrlo kratkoj udaljenosti, često ispod 10 metara, gdje je zbog gustoće vegetacije i nepreglednog terena vrlo teško uočiti divljač i gdje se mora brzo pucati, mnogi se lovci radije odlučuju za sačmaricu nego za karabin. 38 KLASIFIKACIJA Službeno i terminološki pod pojam krupna sačma spada streljivo s promjerom sačmenih kuglica od 4,5 mm pa dalje, do najkrupnijeg 9,14 mm. U mnogim zemljama streljivo s krupnom sačmom ima poseban naziv, pa se tako u Njemačkoj zove POSTEN, u Francuskoj CHEVROTINES, u SAD-u BUCKSHOT, u Španjolskoj POSTAS i u Italiji PALLETTONI. Kod nas streljivo s krupnom sačmom nema neki poseban naziv osim „krupna sačma“, premda streljivo napunjeno krupnom sačmom 8-9 mm naši lovci najčešće nazivaju „devetak“. Ono se koristi uglavnom za lov čaglja, vuka i divlje svinje. Za vuka je predviđeno streljivo sa sačmenim presjekom od 4,6 do 6,2 mm ili čak krupnije, a za divlje svinje sačma promjera 7,4 – 9,14 mm. Proizvođač streljiva Presjek sačme (mm) Broj sačmi Težina (g) Brzina (m/s) Maksimalni pritisak (bar) Rottweil expres 7/0 9/0 11/0 6,2 7,5 8,6 27 12 9 38,3 30,6 33,7 414 411 446 941 786 729 Wincester 9/0 7,5 12 30,5 454 760 RC4 Specijal 6/0 11/0 5,6 8,6 36 9 32,4 33,1 420 424 634 616 „Krušik“ PP Specijal 8,1 9 28,0 400 429 Fiocchi 7/0 12HV 10/0 6,2 8,0 28 9 38,3 28,0 441 454 777 777 B&P F2 Big game 7/0 11/0 6,2 8,6 28 9 36,3 33,5 411 400 733 785 Federal 9,14 Buckshot 7,62 Clasic 000 6,09 1Buck 4Buck 8 16 27 33,6 34,9 34,3 443 391 413 733 699 640 RIO Royal 9P Buck 12P 16P 21P 9 12 16 21 34,0 32,0 30,0 28,0 410 410 410 410 625 600 600 600 Remington Premijer Buckshot Nikl sačma KARAKTERISTIKE KRUPNE SAČME Ovakva sačma zbog svoje veličine, to jest težine, ima relativno veliku energiju i domet, a zbog sklonosti odbijanja (rikošeta) od raznih preprjeka na pravcu leta (stabla, grane, tvrda zemlja, kamen i drugo) znatno može odstupiti od pravca gađanja te tako pogoditi nekog od sudionika lova, pa je u nekim zemljama Remington expres Buckshot 8,65 7,65 6,80 6,20 12/70 12/70 12/76 12/76 12/76 12/76 8,60 6,09 9,14 8,60 7,62 6,09 12 34 10 15 24 41 393 381 373 368 317 368 12/70 12/70 12/76 12/76 12/76 12/76 16/70 20/70 8,60 7,62 9,14 8,60 7,62 6,09 7,62 6,35 12 20 10 15 24 41 12 20 393 393 373 373 373 373 373 365 Tabela 1. - Balistički podatci za streljivo punjeno krupnom sačmom u kalibru 12/70 Broj 85, rujan - listopad 2012. LOVAČKO ORUŽJE đači u ovo sačmeno streljivo dodaju i sitni plastični granulat (buffer) u cilju smanjivanja trenja i deformacije sačme pri prolasku kroz cijev, čime se dobiva gušći sačmeni snop i veći efikasni domet. OSNOVNI PODATCI O STRELJIVU KALIBRA 12/89 zabranjena uporaba krupne sačme u grupnim lovovima. Priznati svjetski balističari drže da je za učinkovito djelovanje na divlju svinju težine 100 kilograma potrebno da svako zrno krupne sačme ima minimalnu energiju od 14,2 kgm, a za divljač težine oko 50 kg minimalna energija sačme je 8,5 kgm, uz uvjet da divljač bude pogođena s minimalno 5 komada sačme. Lovci koji love divlje svinje sigurno znaju za slučajeve kada je samo jedan pogodak u mozak, kičmenu moždinu ili srce bio dovoljan za obaranje divljači. Isto tako ima slučajeva kada je divlja svinja i poslije pogađanja s 10-15 krupnih sačmi nastavljala bijeg i poslije dugotrajne potrage bivala odstrijeljena ili čak izgubljena. Ni kod jednoga lovačkog streljiva učinkovitost djelovanja ne opada takvom brzinom sa povećanjem daljine gađanja kao kod streljiva s krupnom sačmom. Povećavanjem daljine gađanja, zbog otpora zraka smanjuje se brzina i energija svake sačmene kuglice, a zbog relativno brzog širenja sačmenog snopa drastično se smanjuje broj sačmi koje pogađaju cilj. Proizvođač i tip streljiva Federal Premium Turkey Remington Premium magnum Winchester Supreme turkey Bw- Italia Mimetic Supermagnum 62 Barut, težina (g) Sačma + buffer (g) + (g) Brzina (m/s) Pritisak (bar) Dvobazni 2,32 63,3 + 0,8 354 889 Blue dot 2,30 61,8 + 1,0 358 921 Ball pow. 2,35 62,6 + 1,8 362 890 60,3 - - 365 930 61,7 - - 379 954 Bp 540/900 2,30 Bp 540/900 2,5 Kod sačmarica kalibara 12, koji je danas najviše zastupljen kod naših lovaca, postoji streljivo različitih dužina čahura počevši od 65 mm, 67 mm, zatim 70 mm ili magnum streljiva dužine 76 mm te najnovije streljivo, takozvano „super magnum“, koje se pojavilo tek krajem 1988. godine, s čahurom od 89 mm dužine. Ovo streljivo u praksi se označava sa 12/89 ili u inčima 3 ½¨ uz dodatak imena, primjerice, „supermagnum“, „ekstramagnum“ ili „ultimagnum“ da bi se razlikovalo od sadašnjeg magnum streljiva koje ima čahure dužine 76 mm, to jest u inčima 3¨. Supermagnum streljivo nastalo je iz želje da se produženjem čahure poveća težina barutnog i sačmenog punjenja kako bi se efikasan domet sačmarica kalibra 12/89 približio efikasnom dometu sačmarica kalibra 10. Super magnumi 12/89 pune se s 44 grama čelične sačme ili do 64 grama olovne sačme. Neki proizvo- Koliki je efikasan domet sačmarice 12/89, vrlo je teško precizno odrediti, jer je poznato da efikasan domet zavisi od velikog broja međusobno povezanih faktora kao što su: usuglašenost streljiva i cijevi, vrsta čoka, krupnoća sačme, vrsta divljači, veličina izložene površine divljači na pravac leta sačmenog snopa itd. Tako se o točnom efikasnom dometu može govoriti samo u određenom, točno definiranom slučaju. Uglavnom se pod efikasnim dometom podrazumijevaju daljine do kojih sačmeni snop ima potrebnu gustoću da divljač pogodi dovoljnim brojem sačmenih kuglica (najmanje 5) za izazivanje nervnog šoka i pad divljači u „vatri“. Ako su razna balistička ispitivanja pokazala da kalibar 12/70 s 36 grama sačme iz cijevi punog čoka ima efikasan domet 45-50 metara, 12/76 s 53 grama sačme iz istog punog čoka ima efikasan domet za desetak metara više (55-60), tada se može očekivati da kalibar 12/89 sa oko 64 grama sačme iz cijevi punog čoka ima efikasan domet oko 6065 m, izuzetno do 70 m kod dobro „usuglašene“ puške i streljiva. Mladen Bešlić Tabela 2. Podatci pojedinih fabrikata za streljivo kal. 12/89 www.lovackisavez-hb.ba 39 DIVLJAČ I ZAKON ŠTETE NA DIVLJAČI I OD DIVLJAČI Dvostrane obveze KORISNIK LOVIŠTA DUŽAN JE PODUZIMATI MJERE ZA SPRJEČAVANJE ŠTETA KOJU DIVLJAČ MOŽE UČINITI IMOVINI ILI LJUDIMA NA ZEMLJIŠTU I VODI NA KOJIMA SE NALAZI LOVIŠTE, NO I VLASNICI ZEMLJIŠTA I STOKE, ODNOSNO KORISNICI ZEMLJIŠTA NA KOME JE USTANOVLJENO LOVIŠTE, DUŽNI SU PODUZIMATI UOBIČAJENE MJERE ZA SPRJEČAVANJE ŠTETA OD DIVLJAČI I NA DIVLJAČI. gdje učinkovitost drastično opada jednom kad divljač shvati da takvu barijeru može probiti. Nabava odbojnih sredstava, plašila ili znakova upozorenja ne iziskuje tolika novčana sredstva odjednom, no ta sredstva uglavnom postaju godišnji izdatci jer ih treba obnavljati tijekom godine, a učinkovitost im je daleko manja. Budući da je smanjivanje broja naleta vozila na divljač u cilju zaštite prirode i okoliša, potrebno je osvješćivanje vozača i njihovo upoznavanje s novitetima i iz ovog, sve zastupljenijeg područja. Najčešće i materijalno najveće štete na divljači za korisnika lovišta su na prvom mjestu od bespravnog lova (krivolov), hvatanja divljači klopkama, zamkama, mamcima, D ivljač svojim obitavanjem, potrebama za hranom, dnevnom ili sezonskom migracijom, utječe na stanište, floru i faunu i korelira s čovjekom. Ukoliko ta korelacija ima negativan učinak na objekte od gospodarskog interesa za čovjeka, govorimo o šteti od divljači. U novije se vrijeme, kao prevladavajućim negativnim utjecajem koji uzrokuje divljač, sve više susrećemo s pojavom divljači na prometnicama kada dolazi do naleta vozila na divljač i pri tome štete na vozilima. Porastom industrijalizacije, sve većim i intenzivnijim obrađivanjem poljoprivrednih površina, globalnom motorizacijom i pristupačnošću motornih vozila te povećanjem infrastrukture odnosno čovjekovim utjecajem na okoliš, sve su veće i štete od divljači jer se stanište za divljač smanjuje i mijenja, a divljač se prilagođava novonastalim uvjetima te hranu nalazi na obrađenim poljoprivrednim površinama ali i stradava u prometu. Štete od divljači u prometu eksponencijalno rastu kao posljedica sve modernijih cesta, snažnih, bržih ali i skupljih vozila te napose znatnog povećanja broja vozila na prometnicama. Iako je regulacija populacije divljači najpraktičniji i najekonomičniji način sprječavanja šteta od divljači, često su nužne i druge metode poput postavljanja repelenata, ograđivanja, zvučnih zaštitnih sustava, optičkih i svjetlosnih uređaja. Nedostatak kontrole populacije divljači vrlo vjerojatno će uzrokovati probleme povezane s povećanjem populacije. Same mjere za sprječavanje šteta od divljači mogu se ukratko 40 podijeliti na kontrolu populacije divljači, odnosno mjere smanjenja fonda divljači, odnosno mijenjanje staništa divljači te na primjenu različitih sredstava za sprječavanje šteta od divljači. Štete od divljači u prometu realnost su i trošak. Pretpostaviti je da će vjerojatnost za štete od divljači u prometu u budućnosti samo rasti, a time će rasti i troškovi kako za sprječavanje tako i za naknadu tih šteta. Također je razvidno da postoje veoma raznolike mjere za sprječavanje šteta od divljači u prometu kao i da su različito učinkovite te da zahtijevaju i različita novčana ulaganja. Od sredstava koja se naknadno mogu postaviti za sprječavanje šteta od divljači u prometu, postavljanje ograde iziskuje najveći jednokratni trošak, ali na dulje vremensko razdoblje kod velikih šteta od divljači, isplativost ograda je neupitna. Pa ipak, ograde svojim dimenzijama onemogućavaju prolaz divljači. Drukčije je jedino kod električnih ograda, takozvanih električnih pastira, koje nisu fiksne, ali zahtijevaju redovito održavanje kako same ograde tako i čistina ispred ograde. Štoviše, električne ograde ni nisu fizičke barijere u pravom smislu, već samo barijere navike trovanjem, stradavanje divljači u prometu, stradavanje divljači od poljoprivredne mehanizacije, podmetnutim požarima, od posljedica trovanja divljači različitim zaštitnim sredstvima koja se sve više koriste u poljoprivrednoj proizvodnji. Korisnici lovišta uglavnom teško dolaze do počinitelja šteta na divljači, pa tako ne uspijevaju namiriti štetu koja im pripada po odštetnom cjeniku za naknadu štete na divljači u lovištu. SPRJEČAVANJE I NADOKNADA ŠTETE Prema članku 68. Zakona o lovstvu, korisnik lovišta dužan je poduzimati mjere za sprječavanje šteta koju divljač može učiniti imovini ili ljudima na zemljištu i vodi na kojima se nalazi lovište (održavanje broja divljači prema kapacitetu lovišta, osiguranje prehrane u lovištu, postavljanje čuvara i dr.). Vlasnici zemljišta i stoke, odnosno korisnici zemljišta na kome je ustanovljeno lovište, dužni su na zemljištu, objektima gdje stoka prebiva i opremi koja se koristi u obradbi zemlje poduzimati uobičajene mjere za sprječavanje šteta od divljači i na divljači (efikasnim ogradama, električnim pastirom, postavljanjem plašila, zaštitom Broj 85, rujan - listopad 2012. DIVLJAČ I ZAKON mladih sadnica omotavanjem ili premazivanjem, ispašom stoke s čobanom na površinama dopuštenim za pašu, postavljanjem plašila na kosačice i kombajne, sudjelovanjem u organiziranom pogonu i sl.). Mjere iz stavka 2. ovoga članka donosi županijski ministar. Korisnik lovišta i korisnici zemljišta i voda na čijem je području ustanovljeno lovište, kao i korisnici okolnih zemljišta i voda, mogu pitanje naknade štete koju divljač učini regulirati i međusobnim sporazumom (ugovaranje paušalne naknade, osiguranje kod osiguravajućeg društva i sl.). Ako divljač učini štetu, korisnik lovišta dužan je nadoknaditi štetu vlasniku, odnosno korisniku zemljišta na kojem se nalazi lovište. Za štetu koju počini lovostajem zaštićena divljač odgovoran je korisnik lovišta u čijem je lovištu šteta učinjena, ukoliko je oštećeni poduzeo propisane mjere zaštite. Štetu koju počini divljač za koju je propisana stalna ili privremena zabrana lova dužan je nadoknaditi onaj tko je propisao zabranu. Izuzetno za štetu koji učini medvjed na utvrđenim uzgojnim područjima, naknadu plaća Federacija u visini 45 posto, županije u visini 25 posto i korisnik lovišta u visini 30 posto procijenjene štete. Nema odgovornosti za štetu koju je učinio medvjed na stoci bez čobana kao i u područjima gdje je paša zabranjena. Obveza oštećenog je da sačuva sve tragove koji ukazuju na učinjenu štetu. www.lovackisavez-hb.ba Za štetu koju prilikom lova divljači učine lovci i njihovi pomoćnici odgovoran je korisnik lovišta, a korisnik lovišta ima pravo regresa od lovaca, odnosno njihovih pomoćnika. Fizička i pravna osoba koja odstrijeli divljač, ili nanese štetu divljači bespravnim lovom ili na neki drugi nezakonit način, dužna je korisniku lovišta u čijem lovištu ta divljač stalno boravi nadoknaditi štetu prema odštetnom cjeniku, a u slučaju spora određuje se nadležnost suda prema mjestu nastanka štete. Prijava o šteti koju je učinila divljač podnosi se mjerodavnom županijskom ministarstvu odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana kada je šteta nastala. Županijsko ministarstvo dužno je odmah, a najkasnije tri dana po prijmu prijave štete, odrediti komisiju za utvrđivanje uzroka štete i procjenu vrijednosti. Komisiju čine tri člana: predstavnik ministarstva (predsjednik komisije), stručna osoba za procjenu vrijednosti štete (poljopri- vredni ili veterinarski stručnjak) i stručna osoba za utvrđivanje uzroka štete (vještak za lovstvo) šumarske, veterinarske, poljoprivredne ili biološke struke s iskustvom na istim poslovima. Komisija je dužna odmah izvršiti uviđaj i o svom radu načiniti zapisnik. Na uviđaj se poziva oštećeni i korisnik lovišta. Zapisnik komisije sadrži osobito: mjesto i način nastanka štete, znakove koji upućuju na određenu vrstu divljači, opseg i visinu štete, kao i poduzete mjere oštećenog prije i poslije učinjene štete. Po prijmu zapisnika ministarstvo će pokušati sporazumno utvrditi štetu između oštećenog i korisnika, odnosno odgovornog za naknadu štete. Ako ne dođe do sporazuma, oštećeni će se pravno uputiti za podnošenje tužbe mjerodavnom sudu u pogledu utvrđivanja štete i njezine visine. Tomislav Mihaljević 41 LOVAČKA PRIČA V eć je bio mrkli mrak dok smo se iz lova vraćali cestom prepunom rupa koja je krivudala kroz gusti drvored visokih jela. Dobro smo taj dan „potegli“, pa poskakivanje terenca po lošem putu nismo puno ni primjećivali, osim kada bismo pravili „krug“ s bocom. Napokon siđosmo i u selo, a onda, naravno, pravo pred seosku kavanu. Kakav bi to bio završetak lova ako ne bismo popili još po jednu i po tko zna koji put proanalizirali što se toga dana moglo uraditi bolje da bi lov bio uspješniji. Ne smijemo, naravno, zaboraviti ni lovačke običaje, pa će oni koji toga dana promašiše divljač imati priliku „popričati“ s konobarom. Uđosmo onako kako bi rekli, svi odjednom na vrata kavane. Dočeka nas oblak dima od cigareta i žamor gostiju izmiješan s nekakvom muzikom koju je ispuštao stari radio. Provlačili smo se između tijesno poredanih stolova pozdravljajući se s dobro znanim licima tražeći slobodan stol. Nismo primijetili njihove bijahu krvava a dlanovi poderani. Pomislili bismo da je cijeli dan hodao na njima. On je usta uvijek držao poluotvorena, a zatvarao bi ih samo kad se zbog nečeg mnogo uzbudi. Tada bi puštao gasove. Po tome smo zaključili da njegovo tijelo nema dovoljno kože, jer kad bi se na jednoj strani zatvarala, na drugoj se otvarala. Zbog tog je i dobio nadimak. Dok smo sjedali za stol pregledali smo jedan drugoga, usput se smijući. Vraćajući se iz lova po mraku, onako pijani i još zagrijani, nismo ni primijetili, a ni vidjeli kakve ozljede imamo. Bolovi su počeli tek sad kad iziđosmo iz auta. Iako iznenađeni posljedicama, znali smo dobro što nam se dogodilo. Dok je konobar poslužio piće, oko stola se već uhvatio krug ljudi koji su znatiželjno čekali da čuju što se dogodilo. Nervozno smo se komešali na stolicama ne znajući što reći. Izgleda da je i Milan zatvorio usta nekoliko puta, a možda je i netko iz mase. Napad nepoznate zvijeri čudne poglede, sve dok netko pomalo podrugljivim tonom ne upita s kojeg mi fronta dolazimo. Kako sam išao prvi, osvrnuh se da priupitam gdje da sjednemo i da vidim što je ovo pitanje značilo, a iza mene prizor od kojega sam se više iznenadio negoli ljudi u kavani. Marko je imao poderanu košulju, a desna šaka i izgrebano lice bili su mu umazani krvlju koja se već osušila. U Joze i Ranka košulje su bile poprilično čitave, ali su zato ispod razderanih hlača virila krvava koljena, a u obadvojice na glavi po jedna čvoruga veličine manjega kokošjeg jajeta. Lice im je izgledalo kao da ih je sam vrag izgrebao. Uz sve to Jozo se teško oslanjao na jednu nogu. Zaista su njih trojica izgledali strašno. Srećom, osim zelenih koljena, ja nisam imao, niti sam osjećao druge posljedice. Najbolje sam prošao, pomislio sam, ali sam se grdno prevario. Čekaj malo! Nema Milana zvanog „Tijesna Koža“! Ugledah ga naslonjena na vrata. Krenu prema nama na drhtavim nogama pridržavajući se pritom za stolice. I u njega koljena 42 Odlučio sam prvi progovoriti. Najbolje reći točno onako kako je bilo. Imali smo okršaj s jednom zvjerkom, rekoh. Bila je velika najmanje kao medvjed, ako ne i veća, netko od kolega doda na moje riječi. Tako poče priča. Već se bilo dobro smrklo kad odlučismo krenuti kući. Tek što ugasismo vatru, među nas uleti zvijer čudna izgleda. Uši su joj stajale uspravno, a bile su duge gotovo jedan metar. Iz usta su joj stršila četiri zuba od desetak centimetara, dva odozgo, dva odozdo. Nisu to bili očnjaci kao u vuka ili kljove u vepra. U ove su zvijeri bili postavljeni skroz naprijed i strašno su škrgutali dok bi se preklapali. Iz njuške su rasli brkovi dužine najmanje po pola metra sa svake strane. Imala je dugu zelenu dlaku, kratak rep i izrazito duge stražnje noge. Pokušavali smo pobjeći, ali ona bi nas preskakala kao od šale i obarala na zemlju. Prevrtala bi nas i udarala nogama, a dugim kandžama grebala po licu. Otuda nam razbijena koljena i ostale ozljede, tko je što već zaradio. Kako je iznenada došla tako je i nestala, a mi smo preplašeni uskočili u auto i eto nas ovdje. Neki se dobro uplašiše dok su slušali ovu priču, pa smo još zadugo odgovarali na kojekakva pitanja. Odakle zvijer dođe, gdje je otišla, i stotinu sličnih pitanja. Za neke ispadosmo pravi heroji. A sve je počelo ovako. Rana jesen. Iako će za nekih pola sata svanuti, pun mjesec je još uvijek sijao kad krenusmo. Jutro svježe baš toliko da se može potegnuti malo rakijice da se krv zgrije. Stigavši na mjesto gdje smo planirali loviti taj dan, dočeka nas ugodno iznenađenje. Tlo je bilo doslovce preorano, a tragova od veprova kao u priči. Pregledavajući tragove zaključili smo da su tu već neko vrijeme. Nabrzaka se dogovorismo da Milan ide u pogon s kerovima jer bi od uzbuđenja mogao odati položaj, a mi gotovo trkom pođosmo na čeke. Nije se imalo što puno razmišljati. Ovaj smo teren predobro znali. Tek što smo javili pogonu da krene začu se pjesma kerova na tragu, a onda nedugo zatim i oblajavanje. Našli su ih. Potraja to desetak minuta, a onda planinski zrak propara pucanj, pa još jedan, pa još jedan. To je pucao Milan. Privukao im se na rovove. Sad se gon kerova čuo na sve strane. Razbijeni su, bit će ih svugdje. Pucalo se toga jutra tko zna koliko puta. Bilo je dosta promašaja, ali neka. Ne bi ni valjalo da svaki pogađa. Zaustavili smo ih troje. Odlično. Eto, treba li bolji povod u lovu od toga da se koja popije, pa možda i malo više nego što bi trebalo. Već se počelo smrkavati a i rakija je bila pri kraju kad odlučismo da je vrijeme krenuti. Vozeći se preko nekakve ledinice obrasle trnjem, ugledasmo mladoga zeca. Stajao je na sred puta. Po veličini reklo bi se da još ne zna ni trčati. Netko predloži da ga uhvatimo. Iziđosmo iz auta skidajući jakne sa sebe i poče potjera. Bacali smo se za njim pokušavajući ga pokriti jaknom, ali kao nekim čudom stalno nam je izmicao. Trčali smo i preko trnja, i kroz trnje, a on je samo bježao u krug provlačeći nam se kroz noge kao da nam se ruga. Netko se u svoj strci i sudari nekoliko puta. Izgleda glavama, sudeći po tupom udarcu i po masnim psovkama. Nakon nekih pet-šest minuta lude trke zec nestade negdje u mraku, a mi izmrcvareni popadasmo po ledini. Dobro se ismijasmo vozeći se kući. Nismo ni primijetili kakve je posljedice na našoj koži ostavila potjera za ovom malom zvjerkom, dok ne uđosmo u kavanu. Htjedoh reći istinu, ali netko malo pretjera u opisu zeca. Da se našali ili od stida što nam uradi obični zec, priča ode u posve drugom smjeru. Na kraju jedva odgovorismo ljude od hajke koju su neki bučno zagovarali, plašeći se za svoje živote i svakoga tko kroči šumom. Samo nam je još to trebalo da onako izranjavani tražimo zvijer koje nema. Jedva dočekah da dođem kući. Tuš, čorbica, pa u krevet. Tuš me dočeka odmah na vratima, ali hladan. Napade me žena za zelena koljena. Žene uvijek prvo vide što ne treba. Ispričah joj što smo i svima. Povjerovala mi je cijela kavana, ali žena niti jednu riječ. Onda joj ispričah što nam se stvarno dogodilo. Laknulo mi je kad reče da mi vjeruje i da zna da je u pitanju bila zečica. No kad poče opisivati zečicu, duge noge, plava kosa, vidjeh u kojem smjeru ide razgovor. Čorbu pojede Garo, a ja se tu večer nakusah „jezikove čorbe“ kakvu samo moja žena zna pripraviti. Da sam barem zaradio koju težu ozljedu, vjerojatno bih bolje prošao. Dragan Perica Broj 85, rujan - listopad 2012. LOVNO STRELJAŠTVO Momčadski pobjednici GRAND-PRIX „ŠIROKI BRIJEG 2012.“ „Premijera“ novih pravila N a streljani Streljačkog kluba „Široki Brijeg“ na Mostarskom blatu održano je šesto po redu natjecanje u gađanju glinenih golubova – disciplina trap, Grand-prix „Široki Brijeg 2012.“ Natjecanje je održano 19, 20 i 21. listopada 2012. Prvi dan bio je službeni trening, a druga dva natjecanje. Po momčadi i pojedincima, ovo je najjači turnir koji se ove godine održao u BiH. Sudjelovalo je 7 momčadi i 30 strijelaca iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. U momčadskom dijelu sudjelovali su: SK „Herceg Novi“, UNIK „Zadar“, SK „Gaj“ Zagreb, SK „Neum“, SK „Trnovo“, SK „Budva“ i domaćin, SK „Široki Brijeg“. Posebnu pozornost izazvao je nastup hrvatskih olimpijaca braće Glasnović, koji redovito sudjeluju na ovom natjecanju. No i ostali sudionici u vrhu su lovnoga streljaštva u svojim zemljama. Nakon ispucanih 5 serija po 25 golubova – prvi dan 3 serije, a drugi dan 2 serije – dobio se momčadski poredak. Uvjerljivo, s pogođenih 349 meta, prvo je mjesto osvojio SK „Gaj“ iz Zagreba (Anton i Josip Glasnović i Mario Fiolić), drugo je mjesto osvojio SK „Budva“ (319), a treće SK „Trnovo“ (311). Za pojedinačnog prvaka pucalo se po novim pravilima. Nakon 5 serija po 25 golubova, osmerica najboljih ulaze u četvrtfinale. U dvije grupe po 4 strijelca puca se serija od 15 golubova, s jednim metkom u cijevi. Najbolja dvojica idu u polufinale. U polufinalu se ponovno na isti način puca serija od 15 golubova i dobije se poredak od prvoga do Željko Vađić, Zoran Mandić i Tomislav Mandić www.lovackisavez-hb.ba četvrtog mjesta. No to još nije kraj. Prva dva strijelca iz polufinala pucaju ponovno seriju od 15 golubova za prvo mjesto, a treći i četvrti također istu seriju za četvrto mjesto. Na ovom natjecanju, u polufinale su ušli Anton i Josip Glasnović iz Zagreba, Nikola Perišić iz Herceg Novog i Nebojša Stijaković iz Banjaluke. Nakon ispucane serije, prva dva mjesta pripala su braći Glasnović, Perišić je bio treći a Stijaković četvrti. U seriji za treće mjesto bolji je bio Nikola Perišić, a prava poslastica za gledatelje bila je borba za prvo mjesto između braće Glasnović. Na kraju Anton pogađa svih petnaest i osvaja pobjednički pokal, a Josip se, s jednim promašajem, morao zadovoljiti drugim mjestom. Pobjedničke pokale strijelcima uručio je predsjednik Streljačkog kluba „Široki Brijeg“ general Miljenko-Mića Lasić. Domaćini, a glavni organizator cijeloga događaja bio je Tomislav Mandić, pobrinuli su se za ugodan boravak gostiju u Širokom Brijegu. Večer uoči završnog dana u restoranu „Gurman“ organizirano je druženje za sve strijelce, uz glazbenu pratnju sastava „Širokobriješki dukati“. Također, tvrtka MCI strijelce je darovala prigodnim darovima ove tvrtke. A evo što je o ovom natjecanju rekao sudionik Olimpijskih igara u Londonu i pobjednik ovoga natjecanja, Anton Glasnović: „Ugodan ambijent, lijepo vrijeme i dobra organizacija ovoga natjecanja. Pucali smo po novim pravilima, koja će se od sljedeće godine primjenjivati na svim natjecanjima. U odnosu na dosadašnja, zanimljivija su, ali iziskuju veći napor za strijelca. Zadovoljan sam svojim pucanjem i eto me i sljedeće godine.“ Na kraju natjecanja, izbornik Hrvatske streljačke reprezentacije Željko Vađić dodijelio je Tomislavu Mandiću i Zoranu Mandiću, strijelcima SK „Široki Brijeg“, diplome „Strijelac- majstor“, za rezultate postignute u ovoj streljačkoj disciplini. Vlado Bošnjak Josip Glasnović, Anton Glasnović i Nikola Perišić 43 KINOLOGIJA MUKE PO KINOLOŠKOM SAVEZU HERCEG-BOSNE Kinologija i kinološka prostitucija KAKO DRUGAČIJE NAZVATI SVE OVO ŠTO SE DOGAĐA U POSLJEDNJIH NEKOLIKO GODINA U KINOLOŠKOM SAVEZU HERCEGBOSNE? DOGAĐA SE TO I U OSTALA DVA SAVEZA, ALI KAKO JA ISKLJUČIVO I SAMO PRIPADAM KINOLOŠKOM SAVEZU HERCEG BOSNE, LOGIČNO JE DA ĆU PISATI O NJEGOVIM PROBLEMIMA. A DA BIH TO ČITATELJIMA DOKUČIO, MORAM SE VRATITI BAREM 25 GODINA UNATRAG, JER OD TOGA VREMENA SEŽU MOJI PRVI KINOLOŠKI KORACI. N e mogu se ne sjetiti svojih kinoloških početaka kada su na bh. kinološkoj sceni djelovali vrsni kinolozi i kinološki stručnjaci kakvi su bili Ante Kozina, Mithat Hodžić-Hodža, Hrvoje Perković, Franjo Brendelek, Stjepan fra Petar Krasić, Jakov Marunica, Mirko Pavlović, ljudi koji su živjeli za kinologiju, i koji su iznad svega poštovali psa koji je pred njima, ne pitajući tko mu je vlasnik, kakvu dužnost obnaša, niti čiji je zet, stric ili brat. Njima se nije moglo dogoditi da u prvom krugu na izložbi pasa počnu škartirati najbolje pse, da bi kod dodjele CAC-a ili BOB-a mogli pobijediti psi kojima su unaprijed određene kandidature. Sudili su i svi raspoloživi suci toga vremena, ovisno o stupnju izobrazbe i o tipu kinološke priredbe. Mogao si imati suprotno mišljenje, bilo da je riječ o pravilniku o stručnom radu, bilo o ocjeni starijeg, iskusnijeg i poznatijeg kolege suca, a nisi se morao bojati za osobni status u udruzi, niti u Savezu. Izložbe su bile praznik za oči i za dušu, a izlagači su imali barem onu osnovnu kinološko-izlagačku kulturu. Ako se zna da Bosna svoju i lovnu i kinološku kulturu može zahvaliti Austro-Ugarskoj, i da su se sve kinološke priredbe toga vremena događale u Bosni, onda se nameće pitanje, a gdje je tu Hercegovina? Nažalost, Hercegovina je u to vrijeme bila kinološka pustinja, sa samo jednom kinološkom oazom, Čapljinom, koja je redovito, svake godine organizirala državnu izložbu pasa svih pasmina, s dodjelom kandidature CAC. Hercegovina je u to vrijeme imala i samo jednoga kinološkog suca, Stjepana fra Petra Krasića, koji nije mogao sam na svojim plećima nositi hercegovačku kinologiju, dok mu mi, tada mladi suci, tamo negdje 1987. nismo pritekli u pomoć. Dobro mi se u pamćenje urezala ta godina, kada smo ja i moje kolege Tadić i Tabak organizirali reviju pasa svih pasmina u tadašnjem Duvnu. Na tadašnju našu reviju pasa pristigli su brojni izlagači iz Hercegovine, Središnje Bosne i iz Dalmacije, pa osobno držim da od toga dana seže duvanjska kinološka kultura. RATNA KINOLOGIJA Početkom rata u BiH, godine 1992., došlo je do općeg rasula u svim segmentima društva, pa tako i u kinologiji. No nas nekolicina tadašnjih zaljubljenika u kinologiju nije se htjela pomiriti s tom činjenicom. Nismo uopće imali dvojbi u ispravnost naših razmišljanja i počeli smo tražiti modus kako krenuti s utemeljenjem lovačkog i kinološkog saveza Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Uz potporu svih tadašnjih relevantnih čimbenika hrvatskog korpusa, u tome smo i uspjeli. Prvo smo utemeljili Lovački savez, a nešto poslije i Kinološki. Organizirali smo i veliku ratnu reviju pasa svih pasmina na Pecari u Širokom Brijegu, koja je za tadašnje uvjete polučila vrhunske rezultate. Uz veliki broj čistokrvnih pasa, gledatelje i izlagače zadivila je i prezentacija rada službenih pasa Vojne policije HVO-e. Od tada, po 44 meni, započinje kinološka kultura u ostatku Hercegovine. Prestankom rata u BiH, Kinološki savez Hrvatske zajednice Herceg-Bosne započinje, i to veoma uspješno, s organiziranjem kinoloških priredbi nižeg i višeg ranga. Ovdje moram napomenuti da su sve kinološke priredbe bile zakonite zahvaljujući fra Petru Krasiću, koji je uspio dogovoriti s Hrvatskim kinološkim savezom, odnosno s njegovim tadašnjim predsjednikom, sada pokojnim Markom Medarom, da Kinološki savez Hrvatske zajednice Herceg-Bosne postane pridruženom članicom Hrvatskoga kinološkog saveza. Sva naša legla bila su legalna, uredno prijavljena, s validnim rodovnicima, a svi naši kinološki suci imali su iskaznice Hrvatskoga kinološkog saveza. Sve je išlo normalnim tijekom, bez trzavica i podmetanja, dok nismo na referendumu glasovali za cjelovitu BiH. Tada se utemeljuje krovna kinološka organizacija pod imenom UKS u BiH – Unija Kinoloških saveza u BiH, koju čine tri saveza: hrvatski KS HB, srpski KS RS i bošnjački BKS. Jedno duže razdoblje i to je funkcioniralo, dok pojedini megalomani nisu namirisali novac u kinologiji. To vam je kao kada vukovi namirišu krv, pa se samo čekalo kada će se dogoditi ovo što danas imamo. KINOLOŠKA PROSTITUCIJA O ovoj tužnoj i nadasve podmukloj činjenici mogao bih pisati danima, ali neću. Pokušat ću čitateljima samo dati naputak za duboko razmišljanje, pa kada zbroje dva i dva možda i prepoznaju krivce. Naime, sve se zakompliciralo prije oko pet godina kada su čelnici sva tri saveza u tajnosti utemeljili Asocijaciju KS u BiH. Dolaze na upravna tijela saveza s „gotovom stvari“, a prije toga nisu tražili mišljenje baze, u ovom slučaju kinoloških udruga. Daju na glasovanje svoju, u tom trenutku veoma mutnu „rabotu“, i dok se pojedinci nisu ni snašli, većina je glasovala „za“. Onaj manji dio članova Skupštine Saveza, koji u tom trenutku nisu bili sigurni da je to dobar potez, glasuje „protiv“. Slijede čistke i podjele na podobne i nepodobne, na veće i manje Hrvate, pojedincima se zabranjuje pristup u prostorije Saveza, a jedanput čak ureduju zaštitari. Srbi jedini reagiraju ispravno i smjenjuju svoje čelnike, a u druga dva saveza nastavljaju se ružne stvari koje su i Broj 85, rujan - listopad 2012. KINOLOGIJA danas vidljive. Da smo mi pojedini kao manjina bili u pravu, dokazuje i činjenica da je glavni povjerenik FCI-a za jugoistočnu Europu, gosp. Reisinger, nekoliko puta dolazio da regulira stanje u bh. kinologiji. Kada su shvatili da se s nama ne može pregovarati, izbacuju nas iz FCI-a, jer smatraju da nismo zaslužili biti dio najveće međunarodne kinološke obitelji. Sada smo opet mi krivi, jer da se nismo usprotivili, ne bi nas izbacili iz FCI-a. U međuvremenu smo sjeli za stol i pomirili se, ali smo i dalje ostali „naši“ i „vaši“. Počele su one tihe, lagane osvete, a posebice prema nekim sucima među nama. Nema nas nigdje na suđenju, iako je u 2012. na rasporedu 35 kinoloških priredbi. Da pojasnim onima koji nisu upućeni, FCI se ne miješa u kinološke priredbe unutar države, ali smo na međunarodne izgubili pravo. Možda se pitate, zašto mi pojedini ne sudimo. Kažu, neće nas organizatori, valjda traže samo jednog, koji ujedno i raspoređuje suce, pa umjesto nas, rasporedi sebe, tako da je u ovoj godini od 35 kinoloških priredbi sudio barem 30. Podsjeća me na Zumbul-agu iz serije „Sulejman Veličanstveni“, razlika je samo u tome što Zumbul-agu raspoređuje majka Sultanija, a on sam sebe. Pišući ovaj tekst, sjetih se da je EU dobila Nobelovu nagradu za mir, pa rekoh sebi: ,,Budalo, ne ispravljaj krivu Drinu, jer se Drina ispravit ne može“. arodna poslovica kaže, „gdje ima dima, ima i vatre“. Tako se, naime, govorilo o lovačkim psima Tomislava Odaka i njegova prijatelja Vlade Marića iz Potpolja kod Čitluka, što se i potvrdilo na državnoj utakmici u radu pasa goniča na zeca održanoj 29. rujna 2012. u organizaciji Kinološke udruge „Široki Brijeg“ i Kinološkog saveza Herceg-Bosne. Utakmici je pristupilo devet pasa, od kojih je šest položilo državnu utakmicu (CACT-ZEC). Treće mjesto osvojila je Biza, ženka posavskoga goniča, vlasnika Drage Skoke iz Radišića, drugo mjesto pripalo je BibiDoni, također ženki posavskoga goniča, vlasnika Tomislava Odaka i vodiča Vlade Marića, a prvo mjesto i titulu državnog prvaka (CACT-ZEC BiH 2012.) osvojila je Dona, ženka istarskoga kratkodlakog goniča, istog vlasnika i vodiča, Tomislava Odaka i Vlade Marića iz Potpolja kod Čitluka. Utakmicu su sudili Stjepan fra Petar Krasić i Jozo-Joža Lasić, a delegat je bio Mirko Čolak. Bilo je izuzetno vruće i sparno, vrijeme teško i za pse i za vodiče, pa je uspjeh pasa tim veći. Posjet priredbi i njezina organizacija bili su odlični. Josip Vukoja www.lovackisavez-hb.ba Odlični rezultati Veliko je zanimanje lovaca za ovakve priredbe Zdravko Pranjić-Brižankić Istarka Dona daleko nadmašila konkurenciju N Kinološko udruženje KUNA, Jajce L ovačko i kinološko udruženje „Kuna“ iz Jajca organizirali su 15. rujna 2012. u vlastitom gateru Vukićevci ocjenu pasa u eksterijeru i ispit u radu na divlju svinju (IPO). Po vrlo ugodnom vremenu i na pristojnom terenu za ovakve priredbe, ocjeni u eksterijeru pristupilo je 12 pasa i svi su pozitivno ocijenjeni, a za IPO pristupilo je 10 pasa od čega ih je 9 položilo ispit, što je također odličan rezultat. Ovu kinološku priredbu sudili su suci Zoran Brkić iz Nove Bile i Vinko Biletić iz Viteza, a voditelj ispita bio je Mato Ladan iz Jajca. Na njihov rad nije bilo primjedbi, kako od strane natjecatelja tako i od strane posjetitelja, kojih je bilo popriličan broj. Najbolje rezultate na ispitu pasa u radu na divlju svinju postigli su: istarski kratkodlaki gonič Bobi – 184 boda, vl. Rajko Šervel iz Banjaluke i alpski brak jazavčar Rej – 180 bodova, vl. Miroslav Ladan iz Jajca. Za sve pse koji su položili IPO bit će izdan certifikat o lovnoj uporabljivosti pasa (izdaje ga Kinološki savez Herceg-Bosne), bez kojega se ne bi smjelo ići u lovište. Na kraju natjecateljskog programa organiziran je ručak za sve natjecatelje i posjetitelje, koji su osigurali Lovačko udruženje „Kuna“ Jajce (lovački gulaš) i poduzetnik Frano Saraf (pečeni odojak). Dobra posjećenost te veliko zanimanje lovaca i ljubitelja pasa razlog su više da bi se ovakve priredbe trebale održavati svake godine. Mato Ladan Rajko Šervel i Miroslav Ladan sa svojim psima 45 KINOLOGIJA CAC POSUŠJE 2012. Brojni posjetitelji zadovoljni vrhunskom kinološkom priredbom O vogodišnja revija pasa svih pasmina, koju je priredila Kinološka udruga „Posušje“ na terenima Sportskog centra „Šego“, obilovala je zanimljivim sadržajima i velikim posjetom uzgajivača i ljubitelja rasnih pasa iz regije. Uz pomoć Kinološkog saveza Herceg-Bosne, domaćini su službeni dio revije odradili savršeno, a program je znalačPobjednici ovogodišnje kinološke priredbe u Posušju CAC POSUŠJE 2012. 1. njemački ovčar REX VON BIGESTE, vl. Dražen Jurčević 2. tornjak TILE, vl. Perica Jukić 3. shi-tzu SPHINX EMPORIO DI ALEXANDRA, vl. Ana Ivanišević JUNIOR BIS 1. francuski buldog COEUR TOTEGNAC, vl. Mate Kutleša 2. shi-tzu ANGE, vl. Ana Ivanišević 3. srpski trobojni gonič PUMA, vl. Srećko Žulj SPECIJALKA EX-YU GONIČA 1. istarski kratkodlaki gonič FIFI, vl. Velibor Jurišić 2. barak CEZAR, vl. Mario Slišković 3. srpski trobojni gonič CILE, vl. Velibor Jurišić JUNIOR BIS 1. istarski kratkodlaki gonič FIFI, vl. Velibor Jurišić 2. posavski gonič CURA, vl. Josip Žulj 3. crnogorski planinski gonič PATO, vl. Srećko Žulj SPECIJALKA - SAO, KO, CRT 1. srednjoazijski ovčar KILAR PELVAN, vl. Hamdija Smajić 2. kavkaski ovčar PAŠA MONTERIVALDOG SA KOZARE, vl. Božidar Zvicer 3. crni ruski terijer BEREGINA INTER DEVOCHKA, vl. Dragan Vidović JUNIOR BIS 1. srednjoazijski ovčar CISA OD VICANA, vl. Pere i Mario Jukić VI. FCI skupina 46 ki vodio Mirko Čolak, na zanimljiv i publici dopadljiv način prenoseći događanja u sudačkim krugovima. Kinološki suci Pero Čelebić (Crna Gora), fra Petar Krasić, Ante Vukadin, Stefan Popov (Bugarska), Ante Udovičić (Hrvatska) i Julijan Glavočević uložili su zaista mnogo truda da bi ocijenili svih tristotinjak privedenih pasa. Mnogobrojna publika uživala je u cjelodnevnom programu CAC-a i specijalke Ex Yu goniča, a potom su ljubitelji srednjoazijskih ovčara, kavkaskih ovčara i crnih ruskih terijera – konačno došli na svoje. Noćna priredba bila je prava poslastica zbog koje su mnogi produžili do kasno u noć burno prateći svaki pokret psećih „grdosija“ koje su se kretale kroz krug za ocjenjivanje. Članovi Organizacijskog odbora na čelu s predsjednikom kinološke udruge Tonćom Jukićem-Sokolom, tajnikom Tomom Raičem, voditeljem uzgoja lovačkih pasa Srećkom Žuljem, predsjednikom kluba SAO.KO, Darkom Vicanom i potpredsjednikom Ivanom Jukićem, na kraju cjelodnevne i večernje priredbe prezadovoljni su uspješno odrađenim poslom. U prvom redu zahvalni su sucima na fer i nepristranom suđenju, te svim izlagačima i posjetiteljima revije. Posebnu zahvalu uputili su mnogobrojnim sponzorima i pokroviteljima, a među njima posebno ističu LD „Radovanj“ iz Posušja na čelu s predsjednikom Petrom Mandurićem. Mladen Bešlić Sudci i oraganizatori Broj 85, rujan - listopad 2012. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE MRAZOVAC, BILJKA KOJA I LIJEČI I TRUJE Jesenja idila, nije samo to LIŠĆE MRAZOVCA TOLIKO JE OTROVNO DA JE MNOGE LJUDE I U GROB POSLALO. PROBLEM NASTAJE PRILIKOM BRANJA DIVLJEGA (MEDVJEĐEG) LUKA, SRIJEMUŠA, KOJI JE JAKO DOBRA I UKUSNA BILJKA. LISTOVI SU IM JAKO SLIČNI, ČESTO RASTU NA ISTIM STANIŠTIMA PA SE BRZOPLETO UBERU SKUPA. K ada sam ugazio s čistine u hladovinu hrastovine, s nešto malo i mladih jasenja, zapljusnuo me omamljujući miris i gotovo me s nogu bacio na vlažnu crnicu. Jedva sam „pripitomio“ svoj loši vid kako bih razaznao more nježno ružičastih cvjetova s malo nacrvenjenim usnicama. Bio je to nenadani susret s ciklamama. Međutim, mirisave ciklame bile su samo povod i uvod za daljnja promatranja i traženja u jesenjem koloritu, počevši od sitnih, jedva zamjetnih i bezvrijednih gljiva, pa sve do tragova različite divljači i neartikuliranih zvukova koje su uznemireni puhovi ispuštali iz šupljih debla hrasta. Jest, to je bilo ugodno, ali ima i razočarenja, jer nigdje još nema ni vrganja, ni sunčanica, ni lisičarki... Pogotovo nema traga od plemenite divljači, čak ni od crne! Ipak, nakon prvih slika i dojmova ukazao se proplanak potpuno iste boje ciklama, ali ovoga puta bile su to izdašne kolonije jednoga drugoga jesenjeg cvijeća. MRAZOVAC (COLCHICUM AUTUMNALE L.) Još u svome ubogom djetinjstvu dok sam čuvao stoku prije i poslije škole, zamijetio sam da krave i ovce ne jedu mrazovac, koji u mome kraju zovu otrovna balučka ili brnduwww.lovackisavez-hb.ba ša, a na drugim mjestima još jesenji kaćun, voćak... Stalno su mi u glavi bila pitanja na koja ni danas nema jasna odgovora: Što je to utkano u glave životinja pa one znaju što valja a što ne? Mrazovac je trajnica (višegodišnja biljka) koja raste po vlažnim šumama, proplancima i ledinama. Izrasta iz dugotrajnoga bijeloga gomolja, u proljeće lišće može narasti i do dvadesetak centimetara, a onda u ranu jesen, poslije prvih obilnijih kiša uzdižu se okomito prelijepi ružičasti cvjetovi sa šest dugih latica koje u „nebo gledaju“. Cvijet je obično visok desetak centimetara, a iz njega iduće godine koncem ljeta sazrijeva sjeme. Lako ga je prepoznati, na zelenim peteljkama smeđe ili potpuno crne male kuglice, sitne su i jako tvrde. Hrapave su po površini i nisu potpuno okrugle. Sjeme se može koristiti kao lijek, međutim, kao i lišće i cvjetovi i ono je otrovno, i mogu ga rabiti samo dobro educirane osobe i uz isključivi nadzor liječnika i ljekarnika. Lišće mrazovca toliko je otrovno da je mnoge ljude i u grob poslalo. Problem nastaje prilikom branja divljega (medvjeđeg) luka, srijemuša, koji je jako dobra i ukusna biljka. Listovi su im jako slični, često rastu na istim staništima pa se brzopleto uberu skupa. Još ima sličnosti s čemerikom i đurđevkom, koji su također otrovni. Stoga je nužno (a o tome sam i ranije kazivao) prilikom branja divljega luka, svaki list primirisati i ako ne miriše intenzivno na bijeli luk, takvo lišće bacajte!!! Mrazovac zacijelo nije još dovoljno istražena biljka, premda joj već sada neki biljari predviđaju sjajnu budućnost, budući da sadrži supstancu kolhicin, koja ne dopušta dijeljenje stanica u živom organizmu (to je već isprobano u laboratorijima na pacovima). Ipak, zbog vrlo jake otrovne strane, još se ne rabi za liječenje raka kod ljudi. Službena ga medicina koristi za pravljenje veoma uspješnog lijeka protiv gihta, ali i to pod nadzorom liječnika. Sjeme se do sada sabiralo isključivo u organizaciji nekih biljarskih ustanova koje pripremaju sirovinu za farmaceutske tvornice, tako bi trebalo i ubuduće, s obzirom na opasnost od jakoga trovanja, koje se događalo i u našim krajevima. Doktor Rista Gostuški navodi podatak da su još Stari Heleni: Plinije i Dioskorid (liječnici) rabili cijelu biljku mrazovca za liječenje, pogotovo gomolj i sjeme. Prema istom izvoru, mrazovac čisti krv od mokraćne kiseline, snižava krvni tlak, povoljno djeluje na razmjenu tvari u organizmu. Ljudi koji su uzimali mrazovac samoinicijativno bi nakon nekoliko čajeva dobivali proljev. Međutim, kad liječnik ili ljekarnik stručno naprave tinkturu, kapi ili čaj od sjemenja ili krtole, vrlo je učinkovit za navedene tegobe, osobito čišćenje krvi i gihta. U životu se mnoge stvari mogu postignuti samo uz veliku dozu hrabrosti i rizika. Netko je morao imati po….. gaće da bi saznao kako mrazovac i liječi i truje! Blago Lasić 47 GASTRONOMSKI KUTAK Srnetina u vinu Fra Franjo Mabić O vaj recept u postupku me podsjeća na pripremanje naše stare čorbe škriljkače. Naime, kada se priprema ova čorba krumpirača, onda se sve stavi odjedanput i ništa se ne dira dok sve ne bude spremno za blagovanje. Tako se radi i na početku sa srnetinom na crnom vinu. 48 Srneće meso se izreže na sitnije komade. Dobro je da bude i jedan dio junetine u ovom sastavu. Onda se počne polako slagati u lonac meso jedno i drugo, rezana kapula, ribana ili rezana mrkva, češnjak, panceta u sitnijim kockama, sol, papar, feferon ili ljuta paprika, mirodijsko bilje – bosiljak, ružmarin, origano, menta, lovor ili ono što vam je pri ruci. Kada smo sve ovo posložili, onda nalijemo crno vino da pokrije sve spomenuto i stavljeno u lonac. Na početku pojačamo vatru dok prokuha, a potom se smanji vatra na osrednju i ostavi kuhati najmanje dva puna sata. (Ovo na fotografijama je kuhano puna tri i pol sata. Duljina kuhanja ovisi o količini pripremljenoga materijala, ali i o vrsti vatre, ovdje još i o vinu koje ima raniju točku ključanja…) Ovoliko vremena nam treba jer alkohol ključa ranije nego voda i mora se meso sa sastojcima dobro skuhati, ukuhati i napraviti sve kao jedan umak. Pri koncu kuhanja se opet vatra pojača i stave se rezane gljive kojih desetak minuta. Poslije toga naša srnetina u crnom vinu spremna je za blagovanje. Najjednostavniji prilozi su kuhana riža ili tučeni krumpir, a nije rečeno da ne mogu i drugi prilozi kao kuhani grašak ili sačivica. U crnom vinu je kuhano, pa ako se i nastavi s vinom neće biti problema, iako može i jako sortno bijelo vino ili koje domaće pivo. Srnetina i jedan mali dio junetine spremni za postupak kuhanja u vinu Povrće je posloženo po mesu Začinsko i mirodijsko bilje po povrću i mesu Sve se zalije crnim vinom – panceta i bilje plivaju Najmanje tri sata blage vatre i uvijek poklopljeno U konačnici je ovo prelijepo jelo pred nama i lovcima… Broj 85, rujan - listopad 2012. ZABAVNI KUTAK ZAVOJ, KRIVINA, ZAVOJAK JESTIVA GLJIVA, LISIČICA, NA SLICI BILJNA PORODICA NAMETNICA (DJETELINA) MEKSIČKI NAČIN NAVIJANJA TALIJANSKA METROPOLA KIĆENJE, OKIĆENOST (PJESN.) ZAVJETNIČKI DAR BOŽANSTVU RIMSKA PETICA IVAN KUŠAN JARA PŠENICA, JARICA PJEVAČICA KOKIĆ NADIMAK PROVODITELJ ŠVICARSKIH ATENTATA NOGOMETAŠA BITI... NA SVOME PRIZNANJE, SLAVA (PREN.) DIO PROFITA PJEVAČICA DIFRANCO BILO KOLIKO PJESNIČKI SIMBOL ZA LJUBLJENU ŽENU VITEZ TRST NADIMAK IVANA BULJANA STALIŠ, STALEŽ (RADNIČKA...) KUĆNI DUH (MIT.) “AMPER” PTICA IZ PORODICE VRANA DRAMA IVE BEŠANA TANTAL ŽESTOKO ALKOHOLNO PIĆE AUSTRIJA AUTOR: MARIOFIL SOLDO OTOKAR LEVAJ ENGLESKO ULJE U ONO VRIJEME AMERIČKA PJEVAČICA BAEZ TAL. SKLADATELJ, NINO MOSTARSKI GLUMAC VICAN PRAOTAC DORANA POGREŠKA, PROMAŠAJ BELGIJA KOCKA (LAT.) MOČVARA, LOKVA KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha Mariofil Soldo O www.lovackisavez-hb.ba Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslovi su već upisani u mrežu. Š AA, AKARA, ANO, BEĆARAC, BOMBON, BOSTAN, IRAK, MJENJAČNICA, NAČAS, NC, NEKI, OCJENE, OCTIKA, ONATAS, RACIJA, RATAR, SJENA, ST, STAREK, STEĆAK, ŠTAKOR, TINJATI, TRI, TRSAT, TROKAR Frano Vukoja GOTOVANI Lovac kasno došao iz lova pa na radnom mjestu nije bio raspoložen za posao. Šef mu prigovori: – Čitav dan nisi ništa uradio. – Šefe, kakva je firma ako ne može plaćat dvojicu koja ništa ne rade. – A koja su to dvojica? – Pa ti i ja – objasni mu lovac. PUHANJE Lovac se automobilom vraća s lovačke večeri. Zaustavi ga policajac koji je na posao stigao s neke veselice. – Morat ćete puhati – reče policajac. – Nema šanse – ne pristaje lovac. – Nema šanse, a, nemoj da ti ja puhnem, tek tada si nadrlj’o – uzvrati policajac. PLIVAČI Jedan lovac učio plivati svoju punicu. Nakon nekog vremena kolega lovac upita ga: – Nauči li ti plivati svoju punicu? – Ma, kakvi, ne može držati usta zatvorena – pojasni zajedljivi lovac. KUČKA Supruga lovca požali se mužu: – Dragi, naš sin reče mi da sam kučka. – A, hoće, hoće, taj kučkin sin – prokomentira lovac. TERMINI Vođa lovačke sekcija obrati se lovcima: – Ako sutra bude padala kiša prije podne, u lov idemo popodne, a ako bude padala poslije podne, u lov idemo prije podne. Je l’ jasno?! 49 IN MEMORIAM ŽELJKO OBAD (1968. – 2012.) IVAN PRSKALO (1931. – 2012.) PERE BARAĆ-ŠILJE (1921. – 2012.) Iznenada i prerano napustio nas je naš dragi prijatelj i kolega lovac Željko. Došavši iz lova, u krugu obitelji prestalo je kucati srce ovoga časnog, tihog i plemenitog čovjeka. Lov, prirodu i druženje s ljudima posebno je volio i u tome uživao. Njegovim odlaskom svi smo izgubili dragog čovjeka i lovca, a posebno će nedostajati u svojoj sekciji Hutovo. Dragi naš Željko, uvijek ćeš živjeti u našim mislima, lovačkim pričama i uspomenama. Hvala Ti za sve trenutke koje smo skupa proveli. Počivaj u miru Božjem. LU „Jadran“, Neum Izgubili smo zauvijek još jednoga kolegu lovca iz sekcije Miletina. Ivan je bio dobar i uzoran lovac, cijenjen među kolegama, s iskustvom tradicionalista i lovca od kojega su mnogi naraštaji učili. Lovci kao što je bio on bili su okosnica naše udruge, naše brojno stanje možemo zahvaliti Ivanu i njegovoj generaciji lovaca. Mnogo ćeš nedostajati, dragi naš Ivane, svojoj obitelji, svojoj sekciji i svojoj lovačkoj udruzi. Počivaj u miru Božjem. U 91. godini života, napustio nas je naš dugogodišnji član Pere Barać-Šilje. Njegovom smrću izgubili smo velikog lovca, ljubitelja prirode i divljači, a nadasve dobra čovjeka i prijatelja. Dugo ćemo te se sjećati, dragi naš Šilje, posebice tvoje kolege iz sekcije Tribanj s kojima si podijelio bezbroj sretnih lovačkih trenutaka. Počivao u miru Božjem. LU „Cincar“, Livno TOMISLAV ZELENIKA-ŠUBIĆ (1941. – 2012.) JURE BANOŽIĆ-JUKA (1957. – 2012.) Ljuti Dolac je ostao bez još jednoga uzornog i vrijednog lovca i ljubitelja prirode. Njegov lik nije bio samo na dobro prirode i divljači, već je svojom blagom i veselom prirodom imao uvijek pozitivan utjecaj na brojne lovce koji su mu se obraćali. Ni jedna akcija organizirana u njegovoj sekciji, nije mogla proći bez sudjelovanja i doprinosa Gojkova. Šumom je hodio i Blatom plovio, ali uvijek uz punu pažnju na ljude i divljač, stalno vodeći računa da i drugi lovci trebaju susret s divljači i da ne treba odstrijeliti sve što se pokrene. Ostat će u sjećanju svim lovcima koji su ga poznavali i bit će mu zahvalni na njegovu ljudskom i lovačkom doprinosu! LD „Mosor“, Široki Brijeg LD „Golub“, Čitluk HUL „Kravica“, Ljubuški VESELKO JURIČIĆ GOJKO BOŠKOVIĆ (1931. – 2012.) druženja, o čemu svjedoči i njegov nadimak Lovac. U dugogodišnjem lovačkom stažu dao je velik doprinos razvoju lovstva i lovačke etike prenoseći svoje bogato iskustvo na mlade lovce. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je časno i pošteno, s mnogo ljubavi i krajnje odgovorno. Za izuzetan doprinos odlikovan je Odličjem III. reda. Svima koji smo ga poznavali ostat će u trajnoj uspomeni, a poglavito članovima njegove sekcije Čitluk selo. Počivao u miru Božjem. Nesretnim slučajem na radnome mjestu, prekinut je životni i lovački put našega prijatelja i kolege lovca. Juka je volio prirodu, lov i druženje s ljudima. Bio je tih, miran i radišan čovjek, cijenjen među svojim kolegama i prijateljima s kojima je rado provodio lovačke trenutke. Sjećat ćemo ga se u svim našim lovovima i lovačkim druženjima. Posebna praznina ostat će u njegovoj sekciji Buhovo u kojoj je ostavio neizbrisiv trag. Zahvaljujemo mu za sve što je učinio za nas i Društvo i neka počiva u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg Nakon kraće bolesti, redove našega Društva zauvijek je napustio naš kolega i prijatelj Veselko Juričić, član sekcije Čitluk selo i počasni član Društva. U svome dugogodišnjem lovačkom stažu dao je nemjerljiv doprinos razvoju lovstva i lovačke etike. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je časno i pošteno, s mnogo ljubavi i krajnje odgovorno, a posebice se isticao u sprječavanju nedopuštenog lova i suradnji s lovočuvarskom službom. Za izuzetan doprinos odlikovan je Odličjem III. reda. Svima nama koji smo ga poznavali ostat će u trajnoj uspomeni, a poglavito članovima njegove sekcije Čitluk selo. Počivao u miru Božjem. Vijest da nas je zauvijek napustio naš kolega i prijatelj Tomislav ZelenikaŠubić, bolno je odjeknula u redovima našega Društva, posebice lovne sekcije Gornji Gradac. Bio je dobar i častan čovjek, uzoran lovac, prijatelj i veliki zaljubljenik u prirodu i njezin zaštitnik. Bio je mentor mnogim generacijama lovaca, a njegov dom u Gornjem Gracu mjesto druženja na polasku i dolasku iz zajedničkih lovova. Hvala ti, naš dragi Tomislave, za sve trenutke provedene s tobom u lovu u Crljenču, Resnicama, Klančićima... Hvala ti za tvoje lovačke savjete i dogodovštine kojih ćemo se s ponosom sjećati. Počivaj u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg LD „Mosor“, Široki Brijeg 50 Prošle su dvije godine otkako više nije s nama naš prijatelj, kolega lovac i veliki ljubitelj prirode Vlatko Miočević. Naš Vlatko bio je uzoran lovac i primjer kako treba voljeti i poštovati svoje lovačke i ljudske obveze i običaje. Ni jedan izlazak u lovište ne prođe a da te se ne sjetimo, ponosni što smo s tobom lovili i družili se. Za sve što si učinio mi tvoje kolege i prijatelji najiskrenije ti zahvaljujemo. Počivaj u miru Božjem. LD „Drvar“, Drvar RAJKO BAĆIĆ (1960. – 2011.) Dana 23. rujna 2012. navršila se godina dana otkako je preranom smrću naše redove zauvijek napustio ovaj veliki zaljubljenik lova, prirode i druženja. Sjećanje na njega u nama budi tugu, ali i lijepe uspomene. Bio je jedan od prvih članova povratnika u svoje selo koji su se odmah uključili u rad našega društva. Bio je aktivan lovac i sudjelovao je u radu tijela upravljanja. Sekcija Bukvik, čiji je bio član, formirana je na inicijativu njega i njegovih bližih prijatelja. Zauvijek će ostati u sjećanju članova ove sekcije i čitavog Društva. Hvala mu za sve što je učinio za naše Društvo. RAMIZ ZAKLAN (1944. – 2012.) BRANKO BREKALO (1959. – 2012.) LD „Mosor“ Široki Brijeg i lovna sekcija Crnač prerano su ostali bez još jednoga svoga uzornog i pouzdanog člana, Mladena-Mađe Rezića. Ostali su bez člana koji je svoje članstvo u Društvu obilježio veoma odgovornim radom na svim dužnostima koje je obavljao, a bilo ih je dosta. Nedostajat će nam njegova vječna spremnost na druženja i rad u lovištu. Posebno će nam nedostajati njegove originalne uzrečice kojima bi nas zabavljao i nasmijavao na našim druženjima. U našem daljnjem radu bit ćemo uskraćeni za dosta toga što bi nam Mađo pružio, ali će u svim našim lovovima i lovačkim druženjima ostati u sjećanjima njegov lik i njegova djela. Mađo, neka ti je laka hrvatska zemlja koju si istinski volio i branio. Počivaj u miru Božjem. VLATKO MIOČEVIĆ (1971. – 2010.) LD „Sokol“, Seonjaci, Brčko Distrikt BiH LD „Golub“, Čitluk Iz naših redova, smrt je otela Ramiza Zaklana, počasnog člana Društva. Čuvat ćemo uspomenu na njegov lik. MLADEN REZIĆ-MAĐO (1957. – 2012.) OBLJETNICA Nakon kraće bolesti, u 53. godini života, napustio nas je naš dragi prijatelj i kolega lovac Branko Brekalo, član lovne jedinice Crne Lokve. Za njim će ostati žalost i lijepe uspomene, osobito nas iz lovne jedinice Crne Lokve s kojima je skupa lovio. Dragi Branko! Tvoje kolege lovci mole Gospodina, neka ti podari pokoj vječni! LD „Galeb“, Čapljina DANIJEL VEKIĆ (1981. – 2012.) Nakon duge i teške bolesti, u 31. godini života i 11. godini lovačkog staža, zauvijek nas je napustio naš prijatelj i kolega lovac. Uspomenu na njegov lik čuvat ćemo u svojim srcima dokle god budemo hodili njegovim lovištima i njegovim lovačkim stazama. Počivao u miru Božjem! LD „Galeb“, Čapljina LD „Rujan“ Kočerin MUJO TURAJLIĆ (1943. – 2012.) Iz naših redova, smrt je otela Muju Turajlića, počasnog člana Društva. Čuvat ćemo uspomenu na njegov lik. LD „Galeb“, Čapljina ŽARKO PERVAN (1928. – 2012.) U 84., redove našega Društva zauvijek je napustio naš kolega i prijatelj Žarko Pervan zv. Lovac, član sekcije Čitluk selo i počasni član Društva. Njegovim odlaskom izgubili smo velikog zaljubljenika u lov i lovačka Fra MARKO JUKIĆ (1971. – 2010.) Prvi prosinca 2012. navršavaju se dvije godine od tragične smrti našega dragog i voljenog župnika fra Marka Jukića. Dragi naš fra Marko, dani i godine prolaze, a sjećanje i uspomene na tebe i tvoj dragi lik nikada neće prestati, živjeti će vječno. Za sve učinjeno velika ti hvala. Počivaj u miru Božjem. LU „Zavelim“, Roško Polje RADOSLAV JURILJ (1950. – 2012.) Iznenada nas je napustio naš Radoslav-Radan Jurilj, iskreni prijatelj i strastveni ljubitelj prirode i druženja s ljudima. Kao vrsnog liječnika poznavala ga je gotovo cijela Hercegovina, pa i dalje. Neizmjerno je volio lov, druženje u lovu i poslije njega. Nažalost, zbog zauzetosti na poslu liječnika, nije mogao sebi priuštiti baš puno takvih trenutaka. Njegova dobra djela trajno će nam ostati u sjećanju, posebice lovcima njegove rodne sekcije Crnač kao i lovcima LD „Radovanj“ iz Posušja gdje je živio i s čijim se lovcima posljednjih godina družio. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg LD „Radovanj“, Posušje PETAR SERDARUŠIĆ (1933. – 2007.) Osamnaestog listopada 2012. navršava se pet godina od smrti našega prijatelja i lovca Petra Serdarušića-Carevića. Dobar čovjek, dobre duše, rado ga se sjećaju svi koji su ga poznavali, osobito članovi LU „Zavelim“ čiji je bio član. Za sve učinjeno, hvala ti, dragi naš Petre. Počivaj u miru Božjem. LU „Zavelim“, Roško Polje Broj 85, rujan - listopad 2012. NISSAN X-TRAIL X-TRAIL 2.0 dCi XE 4WD* Cijene do registracije 3 godine garancije ili 100.000 Km > 50.499 KM *Slika je simboliþnog karaktera *Cijena modela se odnosi na paket Opreme XE; ABS+EBD+ESP, Automatski klima ureÿaj, komande audio, putnog raþunara i Bluetooth sistema na upravljaþu, servo upravljaþ podesiv po visini i dubini, el. podesivi vanjski retrovizori, alu naplatci 17", USS - Pomoü pri kretanju na uzbrdici, daljinsko centralno zakljuþavanje, el. kontrola pogona - ALL MODE sistem 4x4. GUMA M d.o.o. Bišüe Polje bb, 88100 Mostar Tel. 036 352 916, Fax. 036 352 911 www.gumam.com Rijecˇi su djela! LX-106 LX-101 LX-104 LX brzojavi Hrvatske pošte Mostar LX-100 LX-103 LX-105 Brzojave je moguće poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar. LX-102 LX-108 LX-111 LX-109 LX-107 LX-110 LX-115 LX-113 LX-114 LX-112 besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba
© Copyright 2024 Paperzz
