divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, LISTOPAD - PROSINAC 2013.
GODINA xVI., BROJ 91.
Nimalo idilično stanje
divokozje divljači
na Čvrsnici i Prenju
Čestit i blagoslovljen Božić
i sretna nova, 2014. godina!
Lovački savez Herceg Bosne
..... iz sadržaja
..... str. 7.
Divokoza u Hercegovini
Nimalo idilično stanje divokozje
divljači na Čvrsnici i Prenju
..... str. 9.
Sezona lova na zeca
Lov koji potiče druženje
i zbližava ljude
..... str. 11.
LD ZEC Busovača
Čeka se ono
što je već davno trebalo doći
..... str. 36.
Trihinela kod divljačI
Nevidljiva
opasnost za lovce
..... str. 42.
Lovna kinologija
Pasmine pasa s urođenim
osobinama za rad na krvnom tragu
Poštovani prijatelji,
na koncu smo još jedne godine kada po
običaju, u ugodnu blagdanskom ozračju, sumiramo rezultate, zbrajamo učinke, pravimo
analize i krojimo nove planove.
Protekla godina obilježena je krizom i recesijom što se nepovoljno odrazilo na sve segmente života na ovim prostorima, pa tako
i na lovstvo. Svjesni takvoga stanja, za prioritete u radu Lovačkog saveza Herceg Bosne,
u protekloj godini, odabrali smo aktivnosti
koje su najznačajnije s aspekta lovstva, koje
su provedive s aspekta naših kapaciteta i
stanja u prostoru, a koje će najviše doprinijeti
sveukupnom poboljšanju prilika u lovstvu na
prostorima na kojima Savez i njegove članice
djeluju.
Brojne su aktivnosti obilježile naš rad u protekloj godini i teško bi ih bilo sve nabrojiti, zato
ću kronološki istaknuti one najznačajnije.
Početak godine bio je u znaku „trilateralnog“ susreta čelnika Hrvatskog, Slovenskog
i Hercegbosanskog lovačkog saveza u Zelendvoru kod Varaždina gdje se, u idiličnom
zimskom ugođaju lovilo fazane, ali i ozbiljno
razgovaralo o aktualnim temama u lovstvu i
suradnji ovih saveza. Početak godine obilježila je i javna rasprava o dugo očekivanom
Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o lovstvu F BiH.
Proljeće je obilježeno sudjelovanjem Saveza na međunarodnom CIC Koordinacijskom
forumu u Skopju na temu stanja i zaštite balkanskog risa, kao i aktivnostima na provedbi
Zakona o lovstvu, dodjeli posebnih lovišta na
korištenje, te važnim odlukama Upravnog
odbora o mjerama štednje i smanjenju troškova Saveza.
Vruće lovačko ljeto započelo je koncem
svibnja burnom Skupštinom Saveza u Mostaru, a nastavilo se streljačkim natjecanjima u
Kupresu, Mostaru i Širokom Brijegu. Ljeto je,
kao i obično, obilježila i uspješna sezona lova
na srnjaka u našim lovištima.
Jesen je po običaju rezervirana za otvorenje lovne sezone, i lov sitne divljači, kao i
za izobrazbu lovnih pripravnika i polaganje
lovačkih ispita, te obilježavanje blagdana
Svetog Huberta. Konac godine obilježile su
teške i iscrpne aktivnosti vezane za izmjene i
dopune Zakona o lovstvu, te sporna odluka o
ustanovljenju lovišta u HNŽ-u.
Osim ovih, u protekloj godini odvijao se i
cijeli niz drugih aktivnosti jednako važnih za
uspješno funkcioniranje našega lovnog sustava. Ponajprije mislim na provedbu mjera
organiziranog i planskog gospodarenja lovištima u smislu uzgoja, zaštite i lova divljači,
kao i mjera uređenja lovišta, izgradnje lovne
infrastrukture, unosa žive divljači, te osiguranja hrane, vode i potrebnog mira za poboljšanje stanišnih uvjeta za divljač.
Ove, kao i mnoge druge aktivnosti u lovstvu, provodile su se samoinicijativno, jer
Zakon o lovstvu nije implementiran niti u
jednom svome segmentu, što je najveća zapreka organiziranom, planskom i zakonitom
lovnom gospodarenju.
Pa ipak, bez obzira na sve nedaće i zapreke, u protekloj godini uspješno smo proveli
planirane aktivnosti i zadaće na domaćem i
međunarodnom planu. Uspostavili smo model uzgoja i zaštite divljači u našim lovištima
bez obzira na nedostajuću zakonsku regulativu, organizirali smo kvalitetan rad svojih
članica te odoljeli učestalim nasrtajima i pritiscima na naš identitet, opstojnost i jednakopravnost na ovim prostorima.
I u idućoj godini nastavit ćemo s provedbom onih aktivnosti koje naš Savez, naše
članice i naš lovački korpus čine prepoznatljivim, snažnim i jedinstvenim. Nastavit ćemo
putem izgradnje našega lovstva i očuvanja
našeg identiteta na dobrobit hrvatskog lovačkog korpusa i cjelokupnog lovstva u Bosni
i Hercegovini.
Uz iskrenu zahvalnost na suradnji i potpori, želim Vam čestit i blagoslovljen Božić i sretnu i uspješnu novu, 2014. godinu.
Ilija Vrljić,
predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: SHUTTERSTOCK
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
Zaboravljeni i
zapušteni bunari
Jedan od zapuštenih bunara
N
a što prvo pomislimo kad čujemo riječ izvor, voda, bunar ili
potok? Većina nas zasigurno pomisli na čistu prirodnu izvorsku vodu koju svakodnevno koristimo, ali ne razmišljamo o
njoj kao o nečemu što je ograničeno i što trebamo čuvati i zaštiti od
onečišćenja. Mnogi od nas bili su u prilici u nekom selu ili na nekoj
planini naići na bunar, jezero ili izvor i napiti se čiste hladne vode, i
o tome poslije pričati svojim prijateljima.
Da bi i budući naraštaji uživali u čistim vodama, Služba za lov
i ekologiju HBŠ „ŠGD Hercegbosanke šume“ Kupres pokrenula je
zanimljiv i koristan projekt „Označavanje starih bunara“ koji se nalaze na području Hercegbosanske županije. S pomoću GPS-a i starih topografskih karata na kojima su ucrtani bunari, želi se utvrditi
točan broj bunara koji su još uvijek u upotrebi i pokušati doći do
točnog broja bunara koji su zauvijek izgubljeni nebrigom i nemarom. U svijetu je ljudima postalo gotovo nemoguće napiti se vode
Juha od debele šojke
L
ako je skuhati juhu, ali treba uloviti šojku! A kako
uloviti šojku i k tome da
bude debela?
E, to nam neki dan ispriča jedan stari lovac.
Kad su bili djeca, priča on,
često bi se igrali u šumi. Igralo
se i lovaca, a još bi bilo bolje ako
se u toj igri nešto stvarno ulovi. U vrijeme kad nije bilo svaki
dan meso na jelovniku, bilo je
vrlo značajno uloviti neku pticu, ili zeca ili skupocjenu kunicu
za čije se krzno tada navodno
mogla kupiti krava ili crijepom
Nesvakidašnji
ulov u Usori
koju nisu kupili u trgovini. Nadamo se da ćemo ovim projektom
bunarima vratiti mjesto koje zaslužuju, a u budućnosti ih zaštititi
na primjeren način.
Vanja Krivošić
pokriti kuća. U staro se vrijeme zeca lovilo na ošac, ili puštalo kroz
propust u zidu ograđena vrta, pticu praćkom ili kamenom, jarebicu
košarom, kunu u obzidanu kamenu stupicu u obliku cijevi koja bi
se na pokret zatvarala kuglastim kamenom i tako zarobljavala kunu.
A debelu šojku je prvo trebalo udebljati, pa uloviti!
„Nađi bi mi dica“, priča stari lovac, „gnjizdo od sojke u proliće.
Ostavi samo jedno jaje u njemu, a kroz gnjizdo provuci tanku žicu.
Kad se izleže tić, sveži ga za nogu da nemore izletit. Velike sojke ga
obilno hrane svaki dan, i ono što bi inače pojelo pet ili šest sojkića, sad pojede samo jedan. Tako brzo raste i napreduje. Kad dođe
vrime da bi izletijo iz gnjizda, nemore od žice. Tako ga se ostavi još
neko vrime da ga hrane roditelji, a kad pristane resti, bude duplo
veći i teži od nji. Ko jarebac bude. Nema slađe juve od take sojke!
Ali, dico, nemojte ovo danas radit jer nije baš humano. Unda su bila
druga vrimena i ljudi nisu imali dovoljno hrane.“
Eto, tako nam ispriča stari lovac, a kad bude čitao ovaj tekst u
Hoopu, prepoznat će se! Hvala mu na priči.
Ivan Mikulić
D
a čagljeva ima u Usori, odavno je poznato no samo po prezimenu, ali kao divljači – do sada nikad.
Zato je nemalo čuđenje izazvao odstrjel ženke čaglja, za
redovitog lova na zeca.
Naime u nedjelju 17. studenog 2013., dok su lovci lovne grupe Sivša uobičajeno lovili, stari istrijaner Astor (inače u ponosnom
vlasništvu pisca ovih redaka) istjerao je iz šikare nešto, za što smo
u prvi mah pomislili da je lisica. Gonjena divljač je natrčala na lovca Miju Bejića koji ju je ranio, te došla do lovca Vlade Bonića-Bibe
koji ju je i „zaustavio“.
Ne treba posebno opisivati naše čuđenje i zaprepaštenost jer
smo takvo što do tada viđali samo na slikama i televiziji.
Stoga je odlučeno da se životinja preparira kao prvi takav primjerak odstrijeljen na našem području.
Čagalj je i izvagan i težio je 17 kilograma, a najbliže lovište gdje
je do sada odstrijeljen je planina Ozren, udaljena od našeg lovišta
30-ak kilometara ali ga razdvaja rijeka Bosna.
Je li ovaj primjerak samo zalutala jedinka ili ih ima više, pokazat će vrijeme. U svakom slučaju, zbog bogatstva usorskog lovišta
srnećom divljači, ovaj teren je, na našu žalost, idealan za stalno
stanište ovoga veoma nezgodnog predatora.
Mato Labudović
4
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ SAVEZA
ZAKON O LOVSTVU
Ima li kraja agoniji
lovnog zakonodavstva?
U siječnju 2014. navršit će se punih osam godina od donošenja
Zakona o lovstvu Federacije BiH. Bio je to prvi poslijeratni, dugo
iščekivani zakon o lovstvu, koji je donesen po demokratskim procedurama i koji je stavio izvan snage socijalistički zakon o lovstvu koji je u BiH bio na snazi punih 30 godina. No onda je sve, posve neočekivano, stalo…
N
ovi zakon o lovstvu izrađen po uzoru na lovno
zakonodavstvo zapadnoeuropskih zemalja s primjesama lovnog naslijeđa s ovih
prostora, donio je određene
pozitivne promjene, osvježenja
i novine u lovstvu poput koncesija na lovišta, ali i zadržao neke
stereotipne modele lovnog
gospodarenja poput posebnih
lovišta. U suštini zakon je donio
nova rješenja i moderniji pristup
lovstvu, ali je u nekim svojim dijelovima ostao nedorečen, osobito u proceduri dodjele lovišta
na korištenje, što stvara određene dvojbe, sumnje i zaprjeke u
njegovoj primjeni.
Donošenje novoga zakona dalo je pozitivan zamah i
vjetar u leđa lovstvu na ovim
www.lovackisavez-hb.ba
prostorima i sa zadovoljstvom i
odobravanjem pozdravljeno je
od brojne lovačke populacije.
Zakon je donio novi zamah ali
i velika iščekivanja i nadu da će,
nakon ratnih razaranja i stradanja, u lovstvu na ovim prostorima zavladati zakon i red.
(NE)PROVEDBA
ZAKONA O LOVSTVU
Na krilima entuzijazma pristupilo se izradi podzakonskih
akata kako bi provedba Zakona
u praksi bila što lakša i tečnija.
Međutim, to nije puno pomoglo jer je Zakon zapeo već na
prvom koraku, kod ustanovljenja lovišta, koja po zakonu ustanovljuje županijska skupština na
prijedlog resornog županijskog
ministarstva. Koliko je ustanov-
ljenje lovišta bilo krupan i težak
zalogaj županijskim razinama
vlasti u F BiH govori činjenica
da ta procedura traje punih
osam godina i da, nažalost, ni
do danas nije završena. Naime,
prva lovišta po novom zakonu
ustanovljena su još 2007. godine u Hercegbosanskoj županiji,
a zadnje je bilo ustanovljenje
u studenom 2013. u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Da
apsurd bude potpun, u Srednjobosanskoj županiji ni nakon
osam godina, i nekoliko neuspješnih pokušaja, lovišta još
uvijek nisu ustanovljena i nema
naznaka da bi se to uskoro moglo dogoditi.
Stanje je još gore kada je u
pitanju provedba zakonske procedure dodjele lovišta na korištenje, na razini županija. Od
ukupno ustanovljenih oko 120
lovišta u Federaciji BiH od 2006.
do danas, samo je jedno lovište
dodijeljeno na korištenje. Riječ
je o lovištu „Šator“ u Hercegbosanskoj županiji koje je dodijeljeno na korištenje Javnom
poduzeću „Finvest Ždralovac“ iz
Bosanskog Grahova.
Ma kako bio porazan, ovaj
podatak govori u prilog činjenici da je zakon provediv i zatvara usta svim sumnjivcima
i destruktivcima, koji uporno
govore da je zakon neprovediv
upravo u segmentu dodjele lovišta na korištenje.
Jedno je sigurno, u proteklih
osam godina u nastojanjima da
se implementacija Zakona o
lovstvu pokrene s mrtve točke
potrošeno je jako puno vremena, truda, energije, novca, man-
data… a urađeno je jako malo.
Kao u stihu poznate pjesme:
„Malo je pređeno puta, a učinjena mnoga je greška“.
Razloge ovakvog stanja treba prije svega tražiti u nepripremljenosti, nestručnosti i nesposobnosti resornih županijskih
razina vlasti, zatim u politikantstvu kao skrivenoj, tajnoj pozadini iza koje se kriju stranačka
prepucavanja, osobni interesi,
želja za dominacijom i borba za
teritorij, te osobito u nedostatku političke volje da se Zakon
implementira.
Posebna priča u svemu tome
je lovna inspekcija koja se od
donošenja Zakona do danas
ponašala i radila kao da je Zakon u potpunosti proveden. To
demonstriranje vlasti na svojoj
koži najviše su osjetila lovačka
društva plativši visoku cijenu tuđih pogrešaka, uglavnom onih
kojima inspekcija nije ništa niti
htjela niti smjela.
Zbog ovakvog stanja i pristupa Zakon o lovstvu se, od jedne
pozitivne priče i dugo očekivanog projekta, pretvorio u lovačku noćnu moru.
UPITNA DODJELA
POSEBNIH LOVIŠTA
Kada su pitanju posebna
lovišta, odnosno njihovo ustanovljenje i dodjela, za što je
nadležna Vlada Federacije BiH,
proces se odvijao dvojako tako
da ima svoju pozitivnu i negativnu stranu.
Pozitivno je svakako to što
su posebna lovišta, za razliku
od županijskih, ustanovljena i dodijeljena na korištenje.
Naime, odlukom federalne
Vlade Federalno ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva dodijelilo je na korištenje pet (5) posebnih lovišta:
“Igman-Bjelašnica” u Sarajevskoj
županiji, “Hrbljine-Kujača” u Hercegbosanskoj županiji, “Plješivica” u Unsko-sanskoj županiji,
“Konjuh” u Tuzlanskoj županiji i
“Hutovo blato” u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Ova
posebna lovišta dodijeljena su
na korištenje županijskim poduzećima šumarstva, osim Hutova blata koje je dodijeljeno
ustanovi Park prirode. Sva lovišta su dodijeljena na razdoblje
5
IZ SAVEZA
od 10 godina, a glavne obveze
njihovih korisnika su uzgoj i zaštita divljači te uređenje lovišta,
odnosno očuvanje biološke
raznolikosti ekoloških sustava
i ekološke ravnoteže prirodnih
staništa divljači na području F
BiH.
Negativna strana posebnih
lovišta vezana je uz proceduru
njihove dodjele na korištenje
koju je po odluci federalne Vlade provelo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Ta dodjela
provedena je potpuno netransparentno, bez ikakva natječaja ili javnog poziva, po modelu
“ja tebi – ti meni”. Također, da
apsurd bude veći, posebna
lovišta su dodijeljena korisnicima bez ikakve naknade. Čak
će ministarstvo platiti i izradu
lovnogospodarskih osnova za
ta lovišta! Postavlja se pitanje
kako je moguće dodijeliti lovište, (ili bilo koji drugi prirodni
resurs), bez javnog poziva, odnosno transparentnog tržišnog
nadmetanja, i kako je moguće
dodijeliti najbolja lovišta u F
BiH bez ikakve naknade za njihovo korištenje? Osobito ako je
Zakon o lovstvu definirao da je
“divljač državno vlasništvo i dobro od općeg interesa, koje uživa posebnu brigu i zaštitu”.
Ovakvi postupci zasigurno šalju lošu poruku javnosti i
okruženju o stanju i prilikama
u bh. lovstvu. Također se treba
zapitati što je s preostalim posebnim lovištima koja nisu dodijeljena na korištenje, osobito
jer je riječ o lovištima sa stoljetnom tradicijom, poput Koprivnice, Kruščice, Prenja i Čvrsnice,
koja su davala trofejne svjetske
prvake medvjeda i divojarca, i
koja su po tome poznata diljem
svijeta. Kakav je njihov status i
kakva ih sudbina čeka?
LOVSTVO – NIČIJA STVAR
Neprovođenjem
Zakona
o lovstvu na području F BiH
stvoren je “pravni vakuum” u
lovstvu, jer je stari zakon o lovstvu stavljen izvan snage a novi
nije implementiran. Ovakva
“pat pozicija” traje punih osam
godina i sve to vrijeme lovištima se gospodari na temelju
improviziranih privremenih go-
6
dišnjih planova gospodarenja
i godišnjih suglasnosti izdanih
od resornih ministarstava koja
su po Zakonu o lovstvu pravno
valjana samo godinu dana po
donošenju Zakona. Ipak, kakve
takve, suglasnosti „drže vodu“
i nekakvo su pravno pokriće
lovnim inspektorima, resornim
ministarstvima, lovačkim udrugama i drugim korisnicima lovišta. Međutim, neka resorna
ministarstva, poput onih u Zapadnohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji,
nisu davala i ne daju nikakve
suglasnosti korisnicima lovišta,
tako da se lovstvo na području tih županija doslovce može
usporediti s onim iz doba Rimljana kada je bilo – res nullius
(ničija stvar).
NETRANSPARENTNE IZMJENE I
DOPUNE ZAKONA O LOVSTVU
Zastupnički dom Parlamenta
Federacije BiH, suočen s pritiscima javnosti zbog lošeg stanja
u lovstvu, u prošloj je (2012.)
godini donio zaključak kojim
je obvezao Vladu Federacije,
a Vlada resorno federalno ministarstvo, da se u najkraćem
roku pripreme izmjene i dopune Zakona o lovstvu s ciljem da
se otklone postojeći zakonski
nedostaci i omogući njegova
nesmetana provedba. Kao jedan od temeljnih razloga za donošenje Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o lovstvu,
njegovi predlagači (FMPVŠ) su
naveli “potrebu da se otklone
određeni problemi i nedostaci
koji su uočeni u dosadašnjoj
primjeni Zakona o lovstvu, odnosno da se poboljšaju njegova
rješenja i istovremeno stvore
uvjeti za dugoročno i sistematsko planiranje, upravljanje, kontrolu i gospodarenje lovištima”.
Sukladno zaključku Parlamenta resorno federalno ministarstvo je u listopadu 2012.
pripremilo prednacrt Zakona
o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, te po istom u
veljači 2013. organiziralo javnu
raspravu na kojoj su predstavnici interesnih strana iznijeli svoje
primjedbe, prijedloge i sugestije na ponuđeni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu.
Jedan od zaključaka ove javne
rasprave je bio da se određeni
prijedlozi uvaže i ugrade u izmjene i dopune Zakona, te da
se prije utvrđivanja konačnog
prijedloga organizira još jedna
javna rasprava kako bi se točno
vidjelo i znalo kakav prijedlog
ide prema Vladi, odnosno Parlamentu. Ova javna rasprava nikada nije održana!?
Netransparentan i neusuglašen s interesnim stranama,
Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, tijekom srpnja
2013. razmatran je na Zastupničkom domu i Domu naroda
Parlamenta F BiH, gdje je odbačen i vraćen na daljnju doradu.
Nakon fijaska u Parlamentu, dorađeni Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
lovstvu razmatran je na javnim
raspravama u rujnu i listopadu
2013., te je ponovno upućen u
parlamentarnu proceduru. Na
ovim javnim raspravama odbačeni su prijedlozi Lovačkog
saveza Herceg Bosne (kao i Saveza lovačkih organizacija u BiH
i Federalne šumarske i lovne inspekcije).
Otprilike godinu dana nakon pojave prve službene verzije izmjena i dopuna Zakona
o lovstvu, te nakon jalovih javnih rasprava, parlamentarnih
procedura i dorada, Prijedlog
zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, ovih dana
(prosinac 2013.) ponovno je
pred federalnim Parlamentom.
Ovim, najnovijim izmjenama
i dopunama, osim (nepotrebnih) kozmetičkih, predlažu se i
neke suštinske izmjene vezane
za proceduru ustanovljenja i
dodjele lovišta na korištenje, te
inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona.
Najveći (ne i jedini) nedostatak Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o lovstvu je taj što nije propisao transparentnu proceduru
dodjele posebnih lovišta na
korištenje. To je suštinsko i principijelno pitanje i prijelomnica
na kojoj Zakon prolazi ili pada.
I bez obzira na to kakvu će sudbinu doživjeti u federalnom
Parlamentu ovakva zakonska
odredba, ako se ne promijeni,
bit će teška hipoteka i kamen
spoticanja u daljnjoj implemen-
taciji Zakona o lovstvu.
Lovački savez Herceg Bosne
od samog početka veoma je aktivno, konstruktivno i dobronamjerno surađivao i sudjelovao u
procesu kreiranja Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o lovstvu. Međutim, ni
jedan njegov prijedlog nije prihvaćen niti ugrađen u predložene izmjene i dopune Zakona,
što je i sam predlagač priznao u
Obrazloženju procedure donošenja izmjena i dopuna Zakona.
O ovako nekorektnom i ignorantskom odnosu prema Savezu upoznat je i resorni federalni
ministar, kome je između ostalog rečeno: “Vi ste predlagači
zakona i imate pravo predložiti
ono što je po vama najbolje,
kao što mi imamo pravo ne podržati nešto što ne uvažava niti
jednu našu primjedbu, prijedlog ili sugestiju, i za što u konačnici ne želimo biti odgovorni”.
PITANJE ODGOVORNOSTI ZA
STANJE U LOVSTVU
Ako je prvotni cilj izmjena i
dopuna Zakona o lovstvu bio
da se u što kraćem roku otklone
nedostaci i zaprjeke koji su blokirali proces njegove provedbe,
veliko je pitanje jesu li te izmjene i dopune pogodile svoj cilj
(ili su postale jedna beskrajno
duga i potrošena priča), s obzirom na činjenicu da procedura
izmjena i dopuna Zakona o lovstvu traje više od godinu dana i
da se ne zna kada će i kako završiti. (Možda je i to bio nečiji cilj!)
Za sve to vrijeme najviše
trpi lovstvo jer se višegodišnja
agonija lovnog zakonodavstva
nastavlja donoseći sa sobom
bezbroj negativnih konotacija
koje se veoma loše odražavaju
na prilike u lovstvu, a što za posljedicu ima anarhiju u lovištima
i urušavanje postojeće organizacije lovstva.
Što će se promijeniti usvajanjem ili neusvajanjem izmjena i
dopuna Zakona o lovstvu, ostaje vidjeti, ali za katastrofalno stanje i prilike u lovstvu konačno
bi se moralo postaviti pitanje
individualne, institucionalne,
političke i svake druge odgovornosti.
Ivica Lučić
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
LOVNA DIVLJAČ
DIVOKOZA U HERCEGOVINI
Nimalo idilično stanje
divokozje divljači
na Čvrsnici i Prenju
U lovačkim krugovima se procjenjuje da je brojnost divokoze svedena na manje od 20 posto nekadašnje maksimalne brojnosti, što
će reći da je u posljednjih tridesetak godina populacija divokoze
na Čvrsnici i Prenju smanjena za preko nevjerojatnih 80 posto.
D
ivokoza je bila i ostala
atraktivna i još uvijek
brojna lovna divljač u
BiH. Pogledamo li kartu rasprostranjenosti ove atraktivne
visokogorske divljači u Europi,
onda uočavamo njezinu stalnu
prisutnost na prostorima BiH,
posebno na planinama Čvrsnici
i Prenju.
LOVIŠTA PRENJ I ČVRSNICA
Masiv Prenja i Čvrsnice ispresijecan je neprohodnim kanjonima. Rijeka Neretva se probija
između Prenja i Čvrsnice, sredinom lovišta. Dolinom Neretve
izgrađena je željeznička pruga i
magistralni put Sarajevo – Mostar – Dubrovnik – Split.
Lovište „Prenj“ obuhvaća plawww.lovackisavez-hb.ba
ninu Prenj, na lijevoj strani Neretve, s lovnim revirima Borci, Idbar i Međuprenj. Površina ovog
lovišta je 21.000 ha.
Najviši vrh Prenja, Zelena glavica, visok je 2155 m. U kanjonu
Neretve Prenj se spušta djelomice strmim odsjecima od 700
do 800 metara visine.
Prenj se odlikuje lijepim vrhovima, vijugavim zupčastim
grebenima, velikim plazinama,
kotlastim cirkovima širokog dna
i strmih strana. Neki vrhovi ove
gorostasne planine zaobljeni su i
prekriveni stalno zelenom klekovinom, pa se zato i zovu zelene
glavice. Između njih su mrežaste
vrtače ispunjene snježnicima.
Na ovim zelenim glavicama,
okruženim snježnim vrtačama,
ljeti borave brojne divokoze. U
pozno ljeto, čak i za sušnih godina, vide se ispod vrhova Lupoglava, Zelene glave i Otiša snježnici okrenuti k sjeveroistoku.
Na desnoj strani Neretve je
visokoplaninski masiv Čvrsnice s
lovnim revirima Diva Grabovica,
Plasa i Muharnica. Ukupna površina ovog lovišta je 34.000 ha.
Čvrsnica je visoki planinski
masiv koji sa sjevera graniči s
rječicom Doljankom, s istočne
strane s rijekom Neretvom (između Jablanice i Drežnice), s
juga s Drežankom, a sa sjeverozapada s Dugim poljem i Blidinjskim jezerom.
Najviši vrh Čvrsnice je Pločno,
2228 metara. Čvrsnica golemim
odsjecima od 900 do 1000 me-
tara silazi u doline Doljanke, Neretve, Dive Grabovice i Drežanke.
Strmi krečnjački odsjeci onemogućavaju pristup čovjeku
bez pomoćnih sredstava, a u
brojnim uvalama ima mnogo
vrtača, obično promjera 7-8 m,
dubine 1-2 m. Na Oštrom vrhu
i Mukošu nalazi se vrtača promjera 60-80 metara.
Iznad Dive Grabovice ima
dugih jaruga, koje pri dnu prelaze u prostrane vrtače. Na ovoj
površi brojne su i manje pećine
koje mogu poslužiti kao skloništa od nevremena. Velike vrtače
i jaruge pogodna su mjesta za
boravak divokoza, jer one traže
nepristupačne terene. Glomazna krečnjačka brda iznad granice šume ponegdje su prošarana zelenilom kleke. Na tim
brdima divokoze provode veći
dio godine. Ponekad se vidi
stado divokoza po najvećim
vrhovima Čvrsnice kako luta po
snježnicima i zelenoj klekovini.
Predjeli Prenja i Čvrsnice u
7
LOVNA DIVLJAČ
kojima borave divokoze najljepši su dio planine, a divokoze
su živi ukras tih predjela. Ove
planinske ljepotice (antilope)
skaču odvažno s kamena na
kamen i po najoštrijim šiljcima.
S najvećom sigurnošću preskaču najdublje provalije. Svuda
gdje samo može zakoračiti svojim elastičnim papkom, hvata
podlogu i stoji smjelo i sigurno.
Jedna za drugom kreću se i po
oštrim šiljcima kao po stazi. Nenadmašne su u pentranju po
vrletima i nepristupačnim krševima, prave akrobate.
Lov divokoza na Čvrsnici i
Prenju oduvijek se cijenio kao
vrhunska zabava. Ovdje su lovci mogli uživati u čarima planine koje, kad se spoje s dobrim
ulovom, predstavljaju nezaboravan doživljaj.
Najviši vegetacijski pojas
Čvrsnice i Prenja izrađen je od
teško prohodne kleke, koji se
nadovezuje na nisku planinsku
šumu bukve i munike.
Na Prenju ima dosta kleke.
Njezina donja granica nalazi se
na 1700 m nadmorske visine.
Kleka nastanjuje i obrašćuje
kamenite stijene i točila ovih
visokih planina. Svojim zelenilom ukrašava najviše planinske
vrhove Prenja, zajedno sa snježnim poljima. U tom području
razvijena je relativno obilna
planinska vegetacija. Na gornjoj
granici šumskog pojasa utisnula se niska šuma klečica, u kojoj
su pogodna staništa našla stada
brojnih divokoza.
Divokoze najradije pasu u
najljućem kršu, gdje izgleda sve
golo i pusto. Tu nalaze najsočniju travu, posebno okolo točila
pasu bilje koje im je sa svojim
žutim cvjetićima prava poslastica. Kad padne snijeg i pokrije
travu, divokoze ga nogama odgrću i tako dolaze do hrane.
Zimi najradije brste četinjače, a od lišća crni grab, ivu,
topolu, zovu, maline, i ostale
meke listače. S četinjača jedu
mahovinu, a u nižim dijelovima
Čvrsnice i Prenja rado brste tilovinu (zanovijet). Divokoza je u
prehrani toliko skromna, da je
zimi ne treba dodatno prihranjivati. Ona izvrsno predosjeća
promjene vremena pa prema
tome mijenja svoje stanište i
8
no 80 posto populacije u oba
spomenuta lovišta.
Prirodne odlike vrletne i mjestimično neprohodne Čvrsnice
i Prenja ispunjavaju uvjete za
život i razvitak ove planinske
divljači. Čvrsnica spada među
najviša i najbogatija lovišta divokoze u našoj zemlji, pa i u
Europi. Obično se kaže da su na
Čvrsnici divokoze najbrojnije, a
na Prenju najsnažnije.
SADAŠNJE STANJE
nalazi u svako doba potrebnu
hranu. Kada je dubok snijeg,
najradije se zadržavaju ispod
gustih krošnji četinjača, koje ih
štite od nevremena. Po duboku
snijegu teško se kreću, ako su
pak prisiljene na to, onda često
stradaju od lavina.
Divokoze se u stadima najradije zadržavaju po točilima koja
se nalaze na rubu šume, gdje se
napasaju, leže i odmaraju. Zimi
izlaze na goletna mjesta, gdje
je sjeverac omeo snijeg, pa tu
brste i pasu. Izjutra pasu dosta
dugo, poslije toga se povlače
na zaklonjena mjesta gdje cijeli
dan leže i preživaju, pred zalazak sunca opet izlaze na pašu.
Divojarci ne traže nikakvo
društvo i izbjegavaju svaku ostalu divljač, uključujući i divokoze.
Drže se svoga staništa i izlaze
redovito na pašu na odabrano
mjesto. Svaki stari divojarac izabere sebi u ljetno doba u šumi
i hladovini stanište koje mu najbolje odgovara i gdje se osjeća
najsigurnijim. On tu u blizini
pase i po cijeli dan leži. Ima slučajeva da stari divojarci provedu
ljeto u klekovini, no i tu stalno
bivaju osamljeni. Odabrana staništa uvijek su na takvu položaju
s koga se vidi cijela okolica i odakle se može opaziti ako se bilo
što približava. Divojarac svoje
odabrano mjesto brižljivo čuva i
bori se za njega ne dopuštajući
da mu ga drugi divojarac preotme. Stari divojarci su pravi samotnjaci i pustinjaci.
Najveći prirodni neprijatelji divokoze su vuk i neke vrste
orlova. Orlovi su osobito opasni
za mlade, čest su im i lak plijen.
Mnoge divokoze stradaju i od
snježnih nevremena i velikog
leda, kao i od bolesti, osobito
sljepila i šuge.
No, bez obzira na neprijatelje
i bolesti, najveća opasnost za
ovu vrstu leži u čovjeku, bolje
rečeno u krivolovcu. Od početka Domovinskog rata pa do
danas krivolovom je istrijeblje-
Prema podacima iz Studije
Ustanovljenje staništa divokozje divljači u BiH iz 2007. godine, na Prenju i Čvrsnici je god.
1984. obitavalo oko 2000 grla
divokoza, a Čvrsnica se spominje kao stanište s najbrojnijom
populacijom u tadašnjoj Jugoslaviji. Pregledom prethodnih
planova gospodarenja i godišnjih izvješća za lovište „Čvrsnica“ utvrđeno je da je u proljeće
1991. bio dostignut fond od
992 grla divokozje divljači, vrlo
povoljne zdravstvene, dobne,
spolne i trofejne strukture. Današnje stanje brojnosti populacija divokozje divljači u ovom
prostoru je na putu oporavka
poslije ozbiljne devastacije u
proteklom desetljeću, ali još
uvijek daleko od kapaciteta staništa. Također, prema podacima
iz navedene studije, koncem
2006. populacija divokoza na
Čvrsnici je brojala 119 grla a na
Prenju 60 grla.
Trenutačno stanje divokozje
populacije na Čvrsnici i Prenju
ne izgleda nimalo idilično. U
lovačkim krugovima se procjenjuje da joj je brojnost svedena
na manje od 20 posto nekadašnje maksimalne brojnosti, što
će reći da je u posljednjih tridesetak godina populacija divokoze na Čvrsnici i Prenju smanjena
za preko nevjerojatnih 80 posto.
O stanju divokoze na Prenju
i Čvrasnici saznajemo i iz razgovora s fra Petrom Krasićem, zasigurno relevantnim sugovornikom o temi prirode i divljači na
ovim prostorima.
„Vrlo optimistično mišljenje,
koje je temelj mojeg dugogodišnjeg praćenja divokoza na
prostorima Čvrsnice i Vran planine, nažalost je da ovdje ima
samo 50-ak od nekadašnjih
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
LOVNA DIVLJAČ
700-800 jedinki. Mislim da ni na Prenju stanje nije nimalo bolje,
možda je čak i lošije. U području Drežnice mislim da nema ni jednog grla, možda slučajno pokoji stari divojarac, ali ni to ne vjerujem. Na području Muvarnice bilo je petnaestak-dvadeset grla, ali
su ona u najodvratnijem krivolovu potamanjena. Procjenjujem da
u jednom dijelu prostora Parka prirode, oko Masne Luke, trenutačno ima od 12 do 15 grla divokoza, od toga je jedan stari jarac koji
ima vrlo mali prostor kretanja i ne prilazi ili se vrlo rijetko približava
krdu. U drugom dijelu imamo četiri primjerka, od toga su dva jarca i
dvije divokoze. U prostoru Dive Grabovice nisam siguran da postoji
ijedan primjerak. Možda se slučajno, kao u Drežnici, koji stari jarac
uspio skriti od opasnih krivolovaca s istoka, u što također čisto sumnjam jer su nečasne rabote svakodnevne i mi tu trenutačno ne možemo ništa. Ne trebamo se, dakle, zanositi iluzijama da je drugačije
nego što je. Moja procjena iz davnih devedesetih pokazala se posve
u redu kad sam tvrdio da je ostalo 60-ak grla divokoza i da treba sve
učiniti da se one zaštite i da im se unaprijede uvjeti života. Poslije
Domovinskog rata, kad smo krenuli s realizacijom njihove zaštite,
stanje se u mnogočemu popravilo i sve do zadnjih nekoliko godina
išlo se uzlaznom putanjom ka konačnom ostvarenju kvalitetnog i
optimalnog stanja divokoze na području Čvrsnice. Na Vran planini
također ima jedno stado od 14-15 divokoza, koje možemo migraciono povezati s ovima iz Čvrsnice. Zasad se dobro održavaju, nadam
se da će tako ostati i ubuduće“.
MOGUĆNOSTI ODRŽIVOG
RAZVOJA DIVOKOZE
S obzirom na današnje, krajnje kaotično stanje populacije divokoza na Prenju i Čvrsnici nužno je učiniti maksimalne napore za
dosljednu zaštitu postojeće populacije od krivolova, kako bi se (u
gotovo nepromijenjenim iskonskim uvjetima u staništu) dostigli i
održavali planirani kapaciteti divokozje divljači i omogućio optimalan način i obujam korištenja.
Pitanje održivosti divokoze na ova dva područja veoma je kompleksno i složeno, te kao takvo zaslužuje posebnu pozornost i konačnu riječ struke, ali prije i iznad svega žurno djelovanje.
Mladen Bešlić
SEZONA LOVA NA ZECA
Lov koji potiče druženje
i zbližava ljude
ZEC SE LOVI OD 1. LISTOPADA DO 31. PROSINCA. NEKADA JE BIO DIVLJAČ KOJA SE NAJVIŠE LOVILA, PA
JE OTVARANJE SEZONE LOVA NA NJEGA DRŽANO BITNIM LOVAČKIM DOGAĐAJEM. LOV ZECA JE POTICAO DRUŽENJE I ZBLIŽAVANJE LJUDI, A TO SU LOVCI CIJENILI VIŠE OD DRUGIH ZADOVOLJSTAVA KOJA
DONOSI LOV.
L
ovci ga odlično poznaju,
lisice još bolje, a neupućeni ga često miješaju s
kunićem, koji pomalo sliči na
njega. Zec je najbrojnija divljač
na našim prostorima. Prirodno
naseljava Europu i Aziju, a ljudi
su ga prenijeli u Sjevernu i Južnu Ameriku i Australiju.
Zec je jako prilagodljiva divljač te je raširen na cijelom našem području. Navikne se na
svaki teren i klimu. Voli poluotvorene prostore u blizini šume
u koju se skriva prema potrebi
i u određeno doba godine. Na
brojnost zečeva utječe bonitet
zemljišta, padaline, nadmorska
visina, visina snježnog pokrivača i razvijenost poljoprivrede. Područje išarano livadama
izvanredno je stanište za zeca.
Tijekom godine i smjene godišnjih doba zec mijenja sklonište,
tražeći hladovinu ljeti a topli zaklon zimi. Zec uglavnom koristi
isto područje gdje je odrastao i
kreće se uvijek istim putanjama,
gonjen psima on se u većem ili
www.lovackisavez-hb.ba
manjem luku vraća na mjesto
odakle je potjeran. Zbog te njegove navike lovci često misle
da ga njihovi psi gone ravno na
njih te će ga redovno dočekati
ako sjednu na put koji zec ko-
risti. Zec je jako plašljiva divljač
pa izbjegava buku i klepetanje.
Dobar je trkač te se često spasi
9
LOVNA DIVLJAČ
brzinom i vještinama manevriranja pred neprijateljem, a
ponekad ga zaštiti i boja krzna koja se odlično kamuflira
s okolišem. Ima mnogo skloništa i dobre uvjete za opstanak.
Vrijeme provodi uglavnom
na otvorenim poljima i pašnjacima ili na rubovima šuma,
a često se može zateći i na
usjevima i zasadima povrća.
Sklonište mu je među korovom, u gustoj travi ili žbunju.
Aktivan je uglavnom u sumrak
i noću, kada izlazi u potragu za
hranom. Ljeti se hrani travom,
biljem i povrćem, a zimi, kada
je izbor hrane oskudan, primoran je jesti grančice i glodati
koru s mladih stabala i grmlja.
Zbog njegove proždrljivosti
i štete koju čini na poljoprivrednim kulturama, ljudi ga
često ubijaju kao štetočinu.
Zec je dug do 70 cm, težak 3-5
kg, uši su mu duge do 10 centimetara. Krzno mu je ljeti smeđe, zimi sivkasto. Osjetilo vida i
mirisa jako su mu razvijeni. Dan
provodi pritajen u svom skrovištu, a ako primijeti opasnost,
daje se u bijeg. Prilikom trčanja
često mijenja pravac kretanja,
kako bi prevario neprijatelja.
10
Jako je brz kada trči pravolinijski, dostiže brzinu i od 60 km/h.
Krzno zeca je izuzetno dobro
prilagođeno okolišu, boje je
zemlje s tamnijim i svjetlijim
prugama, te je po tim karakteristikama majstor kamuflaže.
Zec se hrani isključivo travama,
žitaricama, plodovima polja i
šume, pupoljcima, mladicama,
mladom korom.
Sezona parenja zečeva ovisi
o vremenskim uvjetima. Obično počinje u veljači i traje do
sredine ljeta. Zečica se koti 3-4
puta godišnje i koti jedno do
troje mladih, koji se rađaju pokriveni dlakom i odmah vide.
Mlade nosi 42-43 dana. Zečica
doji mlade 30 dana. Svoje loge
pravi tako da može promatrati
okolinu i biti na oprezu. Zečica
najčešće ne boravi s mladima,
da ne bi privukla pozornost
predatora, ali je uvijek u blizini.
Posebna zanimljivost je svakako
činjenica da zečica nakon 38-og
dana nošenja može ponovno
biti oplođena.
Zbog hladnoće i prirodnih
neprijatelja te obrade poljoprivrednih usjeva, smrtnost mladih je izuzetno visoka i iznosi
više od 60 posto. Podložni su i
različitim bolestima. U prirodi
zečevi dostižu starost oko 4-6
godina. Zec ima najviše prirodnih neprijatelja jer je ukusna
hrana svim grabežljivcima koji
žive na našim terenima. Neprijatelji zeca su mala i velika lasica,
kuna, divlja mačka, lisica, vuk, jazavac, pas, mačka, jastreb, sova
ušara, orao…
LOV ZECA
Sukladno Zakonu o lovstvu
F BiH zec spada u lovostajem
zaštićenu, dlakavu divljač (sisavci) – glodavce. Zec se lovi od 1.
listopada do 31. prosinca. Nekada je zec u cijeloj našoj zemlji
bio divljač koja se najviše lovila.
U brdsko-planinskim lovištima
svojom je brojnošću znatno
nadmašivao sve druge vrste
dlakave divljači, pa je otvaranje
sezone lova na njega držano
bitnim lovačkim događajem.
Ako se i lovilo više druge divljači, to se nije činilo u skupnim lovovima kao kad se išlo na zeca.
Lov zeca je poticao druženje
i zbližavanje ljudi, a to su lovci
cijenili više od drugih zadovoljstava koja donosi lov. Kad je
riječ o ovoj vrsti lova, on je nezamisliv bez dobra psa goniča.
Bez njega nema ni pola užitka u
lovu. Danas je potrebniji nego
prije nekoliko desetljeća. Tada
je u našim krajevima zeca bilo u
izobilju, i unatoč slabim goničima dosta bi ih se ulovilo. Danas
otvaranje lova na zeca najčešće
završava vrlo skromnim ulovom
ili čak bez njega, ali se svejedno
završnica proslavlja kao da je
lov bio uspješan.
Zec se kod nas lovi potragom sa psom, prigonom i pogonom i, rjeđe, kružnim lovom
u ravničarskim lovištima. Lovi
se uglavnom puškama sačmaricama različitih kalibara, od 12,
16, 20 itd. Za lov zeca koristi se
sačma promjera 3,0 – 4,5 mm i
puca se nisko nad tlom. Da bi se
smanjila mogućnost rikošeta od
smrznutog tla, u zimskim uvjetima lova koristi se meka sačma.
Bolje svjetske tvrtke proizvođači sačmenog streljiva proizveli
su streljivo specijalizirano za
ovu vrstu divljači, punjeno u
nekoliko verzija od 36-42 grama i promjera olovnih sačmi
od 3,5 do 4,1 mm i početne
brzine 410 m/s. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi
50 m. Za hladnijih jesenjih noći
zec u potrazi za hranom obiđe velik prostor te prijeđe put
od nekoliko kilometara te se
u ranu zoru vraća na počinak.
Na tom putu redovno se drži
svojih stalnih prijelaza i putova.
Zec se za prigona lako pritaji u
skloništu, iz kojeg ga je teško
istjerati. Za tmurna i kišovita
vremena zec se teško diže sa
svoje loge i ne bježi daleko. U
lovište dolazi rano u zoru, čim
se razdani. Dobar gonič će
brzo naći svježi trag kojim je
zec prošao u sklonište. Ranjen
ili umoran zec često umakne u
kakvu rupu te je u takvom slučaju nužna pomoć psa jamara,
koji zeca lako izvlači iz rupe.
Prava je vještina pronaći zeca u
jesenskim danima i duže ga slijediti. Ovo je pogotovo teško u
kraškim područjima. Vrijednost
psa se ogleda u brzini kretanja,
dizanju divljači, dužini i ispravnosti gonjenja. U lovu pogonom lovci bi trebali biti udaljeni jedan od drugoga od 40 do
50 metara, u protivnom zec će
se lako provući između njih.
Tomislav Mihaljević
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
LD ZEC Busovača
Čeka se ono što je već
davno trebalo doći
Grupa lovaca s lovačkom mladeži
Društvo je materijalno i kadrovski potpuno spremno za cjelovitu primjenu Zakona o lovstvu, članstvo je spremno za odricanja
i više članarine, samo da je koncesije. No nje nema pa nema…
B
usovača se nalazi na raskrižju putova Sarajevo – Travnik – Zenica, a lovište Društva je baš tu, oko tih cestovnih pravaca.
Južnim se dijelom naslanja na obronke planine Vlašić, gdje
su najbolji šumski kompleksi i gdje je najveći broj visoke divljači.
O LD „Zec“ Busovača razgovarali smo s inženjerom šumarstva
Jakom Čavarom, rođenim Busovljakom i dugogodišnjim predsjednikom ovoga društva.
Društvo je do 1953. bilo u sastavu LD „Fojnica“, pa onda LD
„Travnik“, a te je godine četrnaest članova formiralo LD „Zec“ Busovača. To ime Društvo i danas nosi, a dobilo ga je po divljači koje je
tada bilo u izobilju i koju su lovci najradije lovili. Prvi predsjednik
Društva bio je Vjekoslav Franc, a zatim su se smjenjivali redom
Drago Franc, Mijo Katava, Jozo Dujić, Dobroslav Vrdoljak, Omer
Malkić, Krešimir Hrgić, Dragan Tomičić i Jako Čavara u nekoliko
navrata. Ispočetka nije bilo lovnih sekcija, one su nastale tek 1968.
godine, njih šest. Slično je stanje i danas, iako danas u Društvu ima
220 članova.
Pred sami Domovinski rat Društvo je imalo 350 članova, no
poslije rata su formirana dva društva. Susjedno nosi ime LD „Zec“
Kaćuni-Busovača. Bilo je pokušaja da se formira jedno društvo, ali i
pokušaja da se formiraju tri društva. Na kraju su ostala dva društva,
kao u skoro svim drugim općinama ove županije, osim u Bugojnu,
Donjem Vakufu i Dobretićima gdje postoji po jedno društvo.
Površina lovišta je 14.458 ha i u granicama je općine. Ravnowww.lovackisavez-hb.ba
pravno ga koriste oba društva,
očekujući potpunu primjenu
Zakona o lovstvu, što bi sigurno stvorilo više reda u ulaga-
nju i korištenju. Lovci plaćaju
članarinu od 100 KM, plus 20
KM na ime pristojbe za odstrel.
Dva radna dana u lovištu i dalje su obvezna. Predsjednik drži
da je to primjereno sadašnjim
prilikama i sadašnjem statusu
Društva, što se sigurno neće
moći održati kad se oživotvori Zakon o lovstvu. Tada će se
morati više ulagati u lovište.
Poslije rata u Društvu su bila
dvojica lovočuvara i to se pokazalo dobrim potezom. Sada
se lovočuvarska služba svela na
volontiranje, što sigurno nije
dobro, no Društvo ipak nije u
mogućnosti zaposliti lovočuvara. Financijski Društvo nije
u gubitku, ali ono što ostane
čuva se za eventualnu koncesiju. Stalno uposlenih u Društvu
nema. Neku manju novčanu
naknadu dobivaju tajnik i glavni lovnik, inženjer šumarstva,
koji je ujedno i stručni savjetnik
za lovstvo. U Društvu su dvojica počasnih članova. Zanimljivo je da poslije 1983. nitko nije
stekao taj status. Dosta je onih
koji imaju povlašten položaj
glede financijskih davanja. Naime, svi članovi Društva stariji
od 65 godina i s najmanje 20
godina lovačkog staža, podmiruju samo onaj dio koji se uplaćuje Savezu. A oni ipak nešto
koštaju Društvo. Sa susjedima
je suradnja dobra, no bez obzira na to, u pograničnim se dijelovima lovišta s vremena na
vrijeme odvija krivolov. Nešto
se uhvati i prijavi, a o nečemu
se samo može nagađati.
Jako Čavara u svom uredu
11
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
DIVLJAČ
Busovačko lovište vrlo je pitomo brdsko-planinsko lovište.
Vegetacija je raznolika i bujna,
ima dosta izvorčića i potoka.
Dvije rječice nikada ne presušuju, pa ni u vrijeme jačih suša kao
što su bile u dvije prethodne
godine.
U posljednje vrijeme u busovačkim je šumama više berača
šumskih plodova nego što ima
divljači. Šumske plodove, naravno, treba brati, i nitko nije protiv
toga, ali ne treba pritom hvatati
mladunčad divljači, posebice
ne srneću. Budući da je njih
najlakše pronaći i dok su mladi
uhvatiti, oni najviše i stradaju.
Osim nedopuštenog hvatanja
mladunčadi, berači plodova
stvaraju veliku galamu koja rastjeruje divljač, pa i u druga lovišta.
Zec je nekada ovdje bio najbrojnija divljač, ima ga i sada,
ali znatno manje. U lovištu ima
lisice, jazavca, divlje svinje, srne
i medvjeda. Pernate je divljači nešto manje, ali ima nešto
trčke, prepelice, patke i guske.
Nekada je bilo i tetrijeba, no on
se sada samo ponekad čuje na
rubnom području busovačke
planine.
Baručijini torovi - ručak poslije rada
REPORTAŽA
Osim sakupljača šumskih
plodova, u busovačkim se šumama nađu radnici šumarstva
pri obavljanju svojih redovitih
aktivnosti, te sve više izletnika.
Lovište je ispresijecano komunikacijama, pa ima i onih koji
se dođu „malo provozati“ u prirodi, a sve to negativno utječe
na divljač.
Prebrojavanjem
divljači
u proljeće utvrđeno je da je
srneća divljač dostigla puni
kapacitet lovišta. Slično je i s
medvjedom, no nije i s divljom
svinjom, koja se samo kratko
zadržava ovdje, najčešće u prolazu. Trofejna vrijednost srnjaka
je solidna, ništa slabija od one
predratne, naprotiv. Neki od
odstrijeljenih medvjeda dobili
su odlične ocjene. Divljih svinja se manje odstrijeli i obično
su to mlađi primjerci, pa se o
nekoj značajnijoj trofejnoj vrijednosti te divljači ne može ni
govoriti.
Lovci uništavaju štetočine
u usputnom lovu, ali i planski
tamo gdje se ukaže potreba.
Društvo već 15 godina nije
uvodilo potpunu zabranu lova
na neku divljač. Živa se divljač
ne unosi, jer se o tom ne može
postići kvalitetan dogovor sa
Pogled na busovačko lovište zimi
susjedima. U lovištu ima još
miniranih površina, pa ta nesigurnost umanjuje ugođaj
boravka u prirodi. Tragova bolesne divljači nema, već dvije
godine nema čak ni slučajeva
trihineloze, ni kod domaćih
svinja. Da bi divljač bila u što
boljoj kondiciji, imala bolju reproduktivnu moć i zadržavala
se što duže u lovištu, obvezno
je prihranjivanje divljači svake
godine.
LOVAČKI OBJEKTI
Društvo je imalo, a ima i
sada sluha za podizanje lovačkih objekata. S formiranjem
sekcija 1968. godine, počela je
izgradnja lovačkih kuća u svakoj od njih, a neke su to učinile
i prije. Prednost su imali lovnouzgojni objekti. Od 1983. Društvo ima svoj lovački dom. Istina, on je nekada radio mnogo
bolje nego danas, ali bez obzira na to bitno je da busovački
lovci imaju mjesto za rad i okupljanje pod vlastitim krovom. I
12
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Ovdašnji su lovci htjeli brak jazavčara dužih nogu, pa su ga
parili sa srpskim goničima. No
tako se rasnost i kvaliteta brak
jazavčara sve više gubi.
STRELJAŠTVO
Već duže vremena u Busovači se osjeća potreba za
streljanom za gađanje glinenih golubova. Još prije rata
formirano je povjerenstvo za
pronalaženje lokacije za streljanu, ali od toga nije bilo ništa.
Naime, busovački se vodovod
opskrbljuje vodom iz otvorenih slijevova, pa je to bila najveća prepreka. Privatna imanja
nisu dolazila u obzir. Jedino
moguće rješenje bila je jedna
dosta udaljena lokacija sa slabom cestovnom vezom, što bi
zimi bio velik problem. Uz to,
strahuje se da bi, jer je daleko,
lopovi odnijeli cijelu konstrukciju streljane i prodali je u otpad. No bez obzira na sve te
prepreke, Upravni odbor Društva čvrsto je odlučio na proljeće početi graditi streljanu.
Sljedeće bi natjecanje Lovačkog saveza Herceg Bosne trebalo biti na novoj streljani, a to
bi se vezalo uz 60. obljetnicu
Društva, koja se obilježava ove
dalje se grade čeke, zatvorene
i otvorene, popravljaju se stare
i uređuju lovačke staze. Tri visoke zatvorene čeke izgrađene
su po najnovijim standardima,
a služe za lov medvjeda, divljih
svinja i srnjaka.
godine. Za sada je u funkciji
jedna omanja mašina za izbacivanje golubova koju nekolicina zaljubljenika u ovaj sport
redovito koristi, baš na lokaciji
za buduću streljanu.
CILJEVI I ZADACI
Predsjednik Jako Čavara
ističe probleme s odstrelom
vrjednije divljači, primjerice
medveda, jer je teško trofej
iznijeti (izvesti) iz zemlje. Implementacija Zakona o lovstvu
i dalje je problem, stalno se
očekuje pomak s mrtve točke,
ali ne ide. Ovo je Društvo materijalno i kadrovski potpuno
spremno, članstvo je psihički
pripremljeno za odricanja i
više članarine, samo da je nekako do koncesije na lovište.
Lovnog je turizma u Busovači
bilo prije rata, pa se sa sigurnošću može očekivati da će ga
opet biti kad se počne u cijelosti primjenjivati Zakon o lovstvu. Ohrabruje sve veći priljev
mladih lovaca, pa je i to dodatni razlog da treba više raditi na
lovačkim zabavama, u čemu
je ovo Društvo imalo lijepih
uspjeha i prije i poslije rata.
Dobroslav Vrdoljak
Lovci s ulovom ispred lovačke kuće
KINOLOGIJA
Kinološka aktivnost nije na
zavidnoj razini. Stari kadrovi
su se povukli, a mladi nisu dovoljno zainteresirani. Kako bi se
osigurao kadrovski kontinuitet,
prije 10-ak godina upućena
su tri kandidata na polaganje
kinološkog ispita. Mladi momci su mnogo obećavali, ali na
kraju od toga nije ispalo ništa.
Svi su odustali, a novih još ni
na pomolu, pa se sva kinološka
aktivnost odvija kroz kinološki
klub u Vitezu.
U busovačkih lovaca i dalje
dominiraju dugonogi goniči,
vjerojatno radi lova divljih svinja. Kratkonogi goniči su i dalje
rijetkost, premda se čistokrvni
brak jazavčar teško susreće.
www.lovackisavez-hb.ba
13
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD VEPAR Prozor-Rama
Sv. Hubert
još nije “naš”
L
ovačko društvo „Vepar“ iz Prozora-Rame ima tri stotine članova
koji se deklariraju katolicima ili „naginju“ katoličanstvu. Misi na
Sv. Huberta nazočila su nas četrdeset trojica, dakle jedna sedmina, odnosno oko 14 posto. Malo! Tri godine su prošle od prve
mise, možda je to jedan od razloga, nema tradicije. Ali, zar za misu
treba tradicija? U glavama lovaca sv. Hubert se još nije „nastanio“
kao njihov zaštitnik kojem se trebaju moliti i kojem u čast jednom
godišnje trebaju otići na misu, kao što se ide kad je Gospojina, Božić,
Uskrs… Možda bude tako, malo strpljenja.
No nije bilo „bajno“ ni na samoj misi. Lovci se, očito, bolje snalaze
u šumi nego za vrijeme sv. mise. Da ne bude nesporazuma, nije bilo
neprimjerena ponašanja, samo smo loše odgovarali, šutjeli smo, velečasnom Ivanu Butumu, koji je vodio misu. Misa je bila u pet popodne
u nedjelju kad su još četiri u župi Prozor, te nije bilo ni jedne ženske
osobe da nam malo pomogne u praćenju velečasnog i odgovaranju.
Pomogao nam je predvoditelj misnog slavlja i to sa smiješkom, iako
se mogla primijetiti zatečenost i blaga ljutnja na njegovu licu. Ipak,
misa je bila i to je bitno. I bit će to bolje. Možda treba malo raditi
na „promociji“ tog dana. Dokaz da malom odzivu lovaca nije „kriva“
samo misa jest i zajednički objed u prostorijama Društva nakon mise.
Jer na zajedničkoj, veoma dobroj večeri, bilo je samo pet-šest lovaca
više nego na misi. Lovcima su se pridružili vlč. Ivan Butum i župnik
Stipo Knežević te ugodno razgovarali uz jelo i piće. Najvjerojatnije je
bila i koja „opaska“ na račun broja nazočnih i „šutnje“.
Odziv lovaca na misu mogao je biti i veći
Vlč. Ivan Butum na oltaru
Stanko Ćurčić
LD ZEC Busovača
Obilazeći imanje,
odstrijelio vuka
Dugonja sa svojim ulovom
N
edjelja je, lovni dan. Okupiše se lovci iz sekcije Polje i krenuše
prema Prosju. To je područje poslije Domovinskog rata prazno, napusti ga sve predratno pučanstvo. Ostadoše njive i
livade divljači na uživanje. Lovci su se nadali da bi psi ovdje mogli
pronaći kojeg zeca pa da uživaju u slušanju „pseće glazbe“. No zeca
nije bilo, pa su se morali zadovoljiti proganjanjem lisice, divljači koje
ove godine opet ima u busovačkom lovištu. Oni mlađi, spretniji i
okretniji razletješe se na sve strane i u tili čas odstrijeliše povelikog
lisca. Prisjede mu pohod na seoske kokice. Radili su kerovi i dalje, ali
na pušku ništa ne naleti.
Dođe vrijeme ručka. S obzirom na to da je bilo u tijeku pečenje
rakije, neki se lovci odmah poslije ručka uputiše kućama. A Blaško
Blažević, zvani Dugonja, uputi se obići svoje imanje, mjesto gdje su
živjeli njegovi preci baveći se ponajviše stočarstvom. Blaško je, naime, po zanimanju mesar i ima omanju mesarsku radnju u Busovači.
Bojao se da mu vuk ne napadne stoku koju tu drži do klanja.
Primicala se noć. Blaško sjedi na pragu kolibe i čeka, kao da mu
netko govori da bi se vuk mogao odnekud pojaviti. Baš kad je htio
poći, začu pucanj grančice pod nečijom nogom. Pogleda malo
bolje i ugleda kako se šulja ka njegovu toru, nije bio daleko. Puče
puška i vuk pade. Kako je bio pogođen u stražnji dio, poče glavu
14
gurati u obližnji grm…
Blaško i njegovi ukućani bili su presretni, skončao je još jedan
tamanitelj njihova stada. Odstrijeljeni vuk je otišao put Sarajeva, do
preparatora Duška, koje je od njega načinio lijep lovački trofej.
Dobroslav Vrdoljak
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO VITEZ Vitez: OTVORENJE LOVA NA SITNU DIVLJAČ
Slab početak sezone
knadile posljedice prošlogodišnje zabrane svih aktivnosti
u lovištu. Prva nadstrešnica u
L.J. „Drževo“, nadstrešnica na
Mutnoj vodi, nova visoka čeka
i teren očišćen od panjeva, te
uzoran i pripremljen za remizu
u L.J. „Liskovina“, a kasnije i aktivnosti na iznošenju hrane za
prihranu divljači zahtijevali su
i zahtijevat će angažman velikog broja lovaca.
Kako je dobar dio lovaca zaposlen, za rad preostaju samo
subota i nedjelja. Njihovo odricanje je tim veće jer se odriču
lova u korist radova u lovištu. I
to uglavnom za dobrobit divljači. A pravog zadovoljstva bit
će kada se u lovištu dostigne
gospodarski kapacitet, te kada
se iz lovišta počnu izlučivati
visokotrofejni kapitalci, kojima
je ovo lovište nekad obilovalo.
Ivica Drmić
U trenutcima odmora
Ispred nove lovačke kuće
P
rema godišnjem kalendaru lova za lovnu
2013./2014., lov na sitnu
divljač započeo je 6. listopada.
Sezona je maksimalno odgođena zbog kalendara, odnosno
datuma prve nedjelje u listopadu. Početak sezone i ovaj je
put obilježen dosta bujnom
vegetacijom.
Otvorenje lova, kao i lovačko druženje nakon njega,
organizirano je po lovnim jedinicama. Nakon jutarnjeg okupljanja lovaca na kalendarom
lova predviđenim zbornim
mjestima slijedila je uobičajena procedura: od postrojavanja, do upisa podataka u odgovarajuće tiskanice. Posebno
su naglašene mjere opreza i sigurnosti koje se moraju poštovati tijekom lova. Nakon što su
lovnici predočili planove lova,
lovci su se raspoređivali na
planom predviđena mjesta. I
ovaj put se pokazao negativan
utjecaj prošlogodišnje zabrane
lova. I lovci i lovni psi su izvan
prave forme. Kao prvo zbog
nedostatka kondicije, a zatim i
zbog činjenice da se mali broj
www.lovackisavez-hb.ba
lovnih pasa znatnije udaljavao
od svojih vlasnika.
Manji dio pasa je pronašao
i pokrenuo divljač (uglavnom
kune, zečevi i lisice). Nekolicina lovaca imala je priliku i za
hitac. Ali i ovdje su dugačka
pauza i nedostatak vježbanja
učinila svoje. Divljač se uglavnom izvukla bez posljedica.
No zato je nekoliko lovaca
uspjelo vidjeti, a dvojica od
njih mobitelom i fotografirati,
dva grla srneće divljači.
Otvorenje sezone lova počelo je velikim odzivom članstva, unatoč činjenici da su se
u to vrijeme još uvijek održavale jesenske mise zahvalnice
na mjesnim grobljima. Glavna
karakteristika
ovogodišnjeg
otvorenja je druženje, organizirano kod vlastitih lovnotehničkih objekata. Uz dobru hranu,
piće, šale i dobro raspoloženje,
što se podrazumijeva. Bilo je i
novih „kumovanja“, sve sukladno lovnoj etici. Druženja su bila
i prigoda da se lovci upoznaju
s planovima rada. Naime, ova
će se godina nastojati maksimalno iskoristiti da bi se nado-
“Kumovanje”
15
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD VEPAR Prozor-Rama
Ogorčenost zbog
cijepanja lovišta
Odluka Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) o cijepanju jedinstvenog
lovišta općine Prozor-Rama na dva dijela,
digla je veliku buru među ramskim lovcima. Tim činom nisu iznenađeni samo lovci,
nego i ostali puk Rame. Jedino je rješenje,
misle ovdje, poništiti tu odluku.
ZAHTJEV LD „VEPAR“
LD „Vepar“ podnijelo je Zahtjev za poništenje Odluke o osnivanju lovišta u kojem se kaže:
„Po informaciji da je Skupština
HNŽ-a donijela Odluku da se
jedinstveno lovište općine Prozor-Rama podijeli na dva lovišta, članovi LD „Vepar“ ostali su
iznenađeni i s nevjericom da
se nakon 60 godina postojanja
jedinstvenog lovišta i jednog
lovačkog društva koje je njime
uspješno gospodarilo i sada
gospodari, može tako nešto
desiti.
Lovačko društvo „Vepar“ Prozor-Rama osnovano je 50-ih godina prošlog stoljeća i od tada
do danas gospodari lovištem
koje je na cijelom teritoriju općine Prozor-Rama. Danas broji
oko 330 aktivnih članova i višenacionalno je, čine ga Hrvati
i Bošnjaci. Podijeljeno je na 8
sekcija i pokriva cijeli teritorij
općine Prozor-Rama i nema
nijednog naselja u općini da iz
njega nema članova Lovačkog
društva „Vepar“ a tako je bilo i
prije rata.
Način rada, donošenje odluka i ukupnog upravljanja
Društvom isti je kao i prije rata.
Cjelokupan rad Društva temelji
se na Zakonu o lovstvu i ni na
čemu drugom.
U lovište na području cijele
općine Prozor-Rama, u proteklom periodu LD „Vepar“ je
uložilo mnogo. Izgradilo je 10
lovačkih kuća, mnoge lovnotehničke objekte: hranilišta,
pojilišta, solila, lovačke čeke i
druge objekte. Sve ovo navede-
16
no uz donacije izgradili su sami
lovci svojim novcem i svojim radom i sada se toga sigurno ne
žele i neće odreći.
U to zamišljeno novo lovište
ušlo bi nekoliko sekcija LD „Vepar“ sa oko 40 % članova ovog
Društva, a da ih nitko za to nije
pitao. Pa gdje to ima? Ove sekcije su i osnivači LD „Vepar“ (kao
sekcija Uzdol sa tada 9 naselja).
Pokušajem podjele općine
na dva lovišta stvara se nerješiv
problem i narušavaju se dobri
međunacionalni odnosi koji su
nakon rata s mukom izgrađivani. Protiv podjele općine na dva
lovišta su kako Hrvati tako i Bošnjaci, kako lovci tako i ostali građani što će, ako zatreba, iskazati
potpisom peticije i prosvjedom
pred nadležnim institucijama.
Očito, prilikom donošenja odluke o osnivanju lovišta u HNŽ-u
za općinu Prozor-Rama nije se
uvažilo sve navedeno, niti se
uvažilo mišljenje i suglasnost lokalne zajednice da se na teritoriju općine Prozor-Rama osnuje
samo jedno lovište u okvirima
općine.
Da naglasimo: bilo je i prije
raznih pokušaja podjele i Društva i lovišta. Sve smo to izdržali
i sačuvali, i Društvo i lovište, i
vjerujemo da će i sada tako biti.
Zato tražimo od nadležnog
Ministarstva, Vlade HNŽ-a i
Skupštine HNŽ-a da ovu Odluku na prvoj sjednici stave izvan
snage i da na području općine
Prozor-Rama bude samo jedno
lovište kako je bilo od početka
organiziranog lovstva u našoj
općini, tj. od prije 60 godina.“
OTVORENO
PISMO UZDOLJANA
Uzdoljani su se također oglasili, i to Otvorenim pismom, u
kojem stoji: „Proživljavali smo
teško vrijeme komunizma kada
je Uzdol i cijeli kraj bio u potpunosti zanemaren. Težak i krvav
život, odlazak trbuhom za kruhom, raseljavanje obitelji samo
su neki od primjera zapostavljenosti ovog kraja.
No, najveća tragedija, ne
samo za Uzdol, nego za cijelu
Ramu i državu dogodila se 14.
rujna 1993. godine. Ni to nas
nije slomilo. Uzdol se digao iz
pepela i ponovno živi. Međutim, danas, politički moćnici u
Skupštini HNŽ poigravaju se
mukom, suzama i tugom istočnog dijela općine Prozor-Rama.
Sramotni pokušaji podjele
općine preko lovišta poništavaju žrtve Uzdola. To čine upravo
oni koji se kunu nad grobovima
nevinih kako će uvijek štititi kraj
za koji su Uzdoljani živjeli i živote dali.
Pozivamo zastupnike u
Skupštini da povuku Odluku
o podjeli lovišta. Pozivamo i
Općinsko vijeće općine ProzorRama da poduzme sve radnje
kako bi zaštitilo općinu od bilo
kakvih podjela, a istočni dio općine stavilo na mjesto koje mu
i pripada.
Pozivamo cjelokupnu javnost da svojom podrškom pomogne stati na kraj političkim
elitama i ne dozvoli bilo kakvo
diranje na bilo koji način teritorija općine Prozor-Rama. Kao
što smo bili spremni ranije braniti svoju obitelj, dom i zemlju
tako ćemo biti spremni ovaj put
i uvijek.“
APEL OPĆINE PROZOR-RAMA
Općina Prozor-Rama uputila
je Apel i prijedlog za aktivnost na
eliminiranju posljedica Odluke o
osnivanju lovišta, iz kojeg donosimo: „Suprotno svim načelima
Europske povelje o lokalnoj
samoupravi, suprotno Ustavu
F BiH, suprotno drugim zakonskim i podzakonskim aktima, na
sjednici Skupštine HNŽ/K dana
19.11.2013. usvojena je odluka
koja dosadašnje jedinstveno općinsko lovište na području općine Prozor-Rama dijeli na dva di-
jela, čime je nanesena šteta svim
žiteljima ove općine, uz moguće
dugoročno još veće štete.“
U daljnjem tekstu Apela
obrazlažu se razlozi zašto je
ova odluka nezakonita i neprovediva, pa se navodi: a) nije
se pribavilo mišljenje općine
Prozor-Rama, b) nije se konzultiralo stručno Povjerenstvo,
c) u amandmanu koji je Vlada
prihvatila dana 19. 11. 2013.
svjesno su učinjeni propusti
koji su tako veliki da ne mogu
biti samo tehničkog karaktera.
Dalje se u Apelu kaže: „Napominjemo i činjenicu da se Vlada
HNŽ/K na sastaje mjesecima, a
da se sastala kako bi razmotrila
amandman kojim je učinjena
očigledna šteta narodu u općini
Prozor-Rama. To ukazuje na postojanje nekih tajnih dogovora
koji nisu prezentirani zastupnicima (…) U ime žitelja općine
Prozor-Rama, posebno u ime
Lovačkog društva ‘Vepar’ kojeg
čini oko 359 lovaca Hrvata i Bošnjaka, društva koje od početka
organiziranog lova, dakle više
od 50 godina, uspješno i kvalitetno gospodari jedinstvenim
lovištem u cijeloj općini ProzorRama, očekujemo da učinite
sve što je u Vašoj nadležnosti
kako bi se poništila ili ukinula
navedena Odluka i time spriječile brojne štetne posljedice po
sve nas u ovoj općini, a vjerujem i šire.“
Čovjek je u ovoj Državi naviknut na sve. I čemu sve ovo i zašto, još jednom. Nismo više „zatucani“ narod koji ne zna „čitati
između redova“ i u totalitarnom
sustavu, da ne možemo sve te
igre shvatiti i o tome progovoriti. Znaju i „oni“ to da svi znamo
sve. Smeta to što od naroda
prave naivce i što to koriste jer
znaju da je narod nemoćan.
Ali nije u beskonačnost! Zašto
ove „kupoprodaje“ bez imalo
skrupule prema jednom narodu, jednoj populaciji, a da ga
se nimalo ne pita za mišljenje
iako je suprotni stav preko 70
% zastupljen. Očito je i ovaj put
jasno „tko to tamo pjeva“. Stav
svih, bar zasad, jest – prelazimo
u drugi lovački savez. Možda je
to i cilj?!
Stanko Ćurčić
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD RUJAN Kočerin
Hajka i dobar ulov
V
rlo uspješnu hajku na lisice
ovih su dana imali lovci lovne jedinice Gornji Mamići
LD „Rujan“ s Kočerina. Za jedno
prijepodne odstrijelili su pet lisica. „Tijekom cijele godine pratimo kretanje lisica“, priča jedan od
njih. „Pratimo njihove omiljene
prolaze, jazbilišta i staništa, slušamo njihov noćni lavež i zaključujemo o njihovu kretanju, da bi
kad dođe vrijeme hajke djelovali
i odstreljivali ih.“ Na mamićkom
prostoru se nalazi nekoliko loka-
Uspješni Mamićani
cija na kojima se svake godine,
bez obzira na raniji odstrel, ponovno pojavljuju i razmnožavaju
lisice. Za uspješan odstrel ključan
je dobar lovački pas gonič. Mamićani ih imaju nekoliko koji su
istrenirani baš za lov ovakve vrste.
Ovakve akcije osobito doprinose
oporavku fonda jarebice kamenjarke i zeca na ovim prostorima.
Po svršetku hajke Mamićani su
uz roštilj i kapljicu vina proslavili
uspješan lov. Ivan Mikulić
LU LIVANJSKO POLJE Lištani
Vepar kapitalac
O
svanuo je tmuran i kišan
nedjeljni dan. Loviti je
bilo gotovo nemoguće.
Nakon duga premišljanja, ipak
smo odlučili malo prošetati, najviše radi sebe i lovačkih pasa. Bili
smo gosti sekcije Čelebić u lovištu Radanovci te smo organizirali
pogon na divlju svinju. U terenu
nije bilo nikakvih tragova koji bi
nam olakšali lov. Nakon nekog
vremena psi su počeli oblajavati te su ubrzo i pokrenuli vepra
koji je naišao na našega kolegu
lovca Roka (Jakov Šiško). Roko
je sa dva odlična hica nekako us-
pio zaustaviti vepra, ali se vepar
nije predavao te je Roko morao
uputiti samilosni hitac kako bi ga
trajno onesposobio. Kada smo
mu prišli, vidjeli smo golem zreli
primjerak vepra. Vanjski dio kljove
bio je dugačak sedam centimetara, a u korijenu je bila dosta
debela i tamna. Druga je kljova,
nažalost, bila oštećena. Vaga je
pokazala 170 kg težine. Bili smo
prezadovoljni odstrelom našega
kolege lovca te smo dan završili
slaveći uz roštilj.
Davor Barać
Golem je, golem...
UL KUNA Jajce
Tri lisice u prvom
lovnom danu
S
Bitan “ulov” - zajednički ručak
www.lovackisavez-hb.ba
kupini od petnaestak ovdašnjih lovaca nije trebalo
puno vremena za dogovor
oko prvoga ovosezonskog lovnog dana. Prije sedam ujutro,
okupili su se na zbornome mjestu i obavili uobičajeni „uvod“ u
lovni dan, a onda je grupovođa
dao potrebne naputke o lovu
i rasporedio ih na čeke. Plan je
bio loviti nisku divljač u nižim dijelovima lovišta.
Dan je bio ugodan. Kroz crvenkaste oblake probijale su se
zrake sunca preko planine Ranča, a povjetarac je raznosio lišće
živopisnih boja. Začuo se lavež
pasa, a onda su odjeknuli i prvi
pucnji. Sve skupa odavalo je ono
pravo poznato lovačko ozračje.
Lov je završen u deset sati.
Odstrijeljene su tri lisice, Ljubomir Bojanić, Branislav Bojanić i
Josip Samardžić, svaki po jednu. A onda, zna se, lovački ručak
i druženje do pred sumrak…
Dragan Samardžić
17
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
O
vogodišnju sezonu lova
na sitnu divljač lovci LD
„Pavlovica“ otvorili su
6. listopada, radno i svečano.
Otvorenje je proteklo u međusobnom druženju, a glede lova
samo u uništavanju štetočina.
Uz glavnog lovnika Vladu Kneževića, lov su vodili lovnici svih
pet sekcija, koji su od 7 do 12.30
obišli dio revira sekcija Mravinjac
i Gradina. Okupljanje poslije
lova zakazano je u 13 sati, kada
je nazočne lovce i goste, njih
ukupno 87, prigodnim riječima
pozdravio predsjednik Društva
Mirko-Mićo Lešić. Prije objeda, molitvu i blagoslov i ove je
godine uputio dr. Pavo Jurišić,
počasni član Društva, koji lovce
prati u skoro svim prigodama.
Odgovarajući na postavljena
pitanja, ni predsjednik Društva
Mirko-Mićo Lešić, ni dopredsjednik Saveza Slavko Marin,
nisu skrivali zabrinutost glede
(ne)implementacije Zakona o
lovstvu, poglavito u pogledu
koncesije na lovišta i podjele
postojećeg lovišta na dva dijela. Resorno ministarstvo i Povjerenstvo, naglasili su, moraju
izvršiti preuzete obaveze, a u
LD PAVLOVICA Novi Travnik
Druženje
i uništavanje
štetočina
rješavanje konkretnih problema obvezno moraju uključiti
predsjednike lovačkih udruga.
Upravnom odboru Društva,
prema Lešićevim riječima, glavni je cilj zaštita i očuvanje priro-
S otvaranja sezone lova na sitnu divljač
de i divljači te rad na još boljim
međuljudskim odnosima u sekcijama i Društvu, poglavito kroz
češća druženja lovaca i njihovih
simpatizera.
Da se umorni lovci i gosti
malo okrijepe pobrinuli su se
Stipo Zlatunić, Jozo JurišićĐira i Jure Tomić-Jurka, koji su
pripremili lovački gulaš i dva
pečena praseta.
Anto Cvitanović
LD SOKOL Nova Bila
Slavljena misa u povodu
proslave Sv. Huberta
T
radicionalno, na blagdan Sv. Huberta slavljena je sv. misa u župnoj crkvi u Brajkovićima, a predvodio ju je fra Leon Pendić,
ujedno i član LD „Sokol“. Ove su godine na misi bili brojni članovi Društva, što govori da su lovci sve više zainteresirani moliti se
svom nebeskom zaštitniku.
Na počeku misnog slavlja fra Leon je čestitao lovcima blagdan
i naglasio da se misa prikazuje i za žive lovce, a posebno za duše
umrlih kolega: Antu Mihaljevića, Matu Popovića, Markešu Kolendu,
Ivicu Nakića, Jozu Sučića, Niku Palavru, Milu Marjanovića, Peru Babića, Dragu Babića, Sreću Gučanina, Ivu Brkića, Antu Matića, Zdravka
Pešu, Antu Blaževića, Marjana Zlatunića, Marka Viskovića, Marinka
Sučića, Ninu Andrića, Franju Franjića, Matiju Sučića, Ivu Andrića, Mirana Radeljića, Antu Bušića, Nikolu Perića, Antu Popovića, Matu Matoševića, Stipu Biljaka, Stipu Matoševića, Stipu Volića, Stjepana Baju,
Antu Šipića, Stipu Babića, Šimuna Guičanina, Zlatka Matića, Ivicu
Dujmušića, Antu Miškovića, Živka Barbića, Dragu Ivanovića, Mirka
Radeljića i Niku Baraća.
U veoma nadahnutoj propovijedi fra Leon je posebice naglasio
potrebu da se lovci međusobno poštuju i uvažavaju jer ono što je
najvažnije su međuljudski odnosi, tolerancija i oprost. Istaknuo je da
lovci imaju jako bitnu ulogu u društvu glede doprinosa očuvanju prirode i divljači. Toga su lovci itekako svjesni i stoga se trebaju potruditi
18
da daju svoj puni doprinos.
Poslije svete mise i fotografiranja lovci su pošli na zajedničku večeru u crkvenim prostori-
jama. Tu je nazočne pozdravio
i čestitao im blagdan predsjednik Društva Darijo Sučić. I ovaj
put kao i ranijih godina lovci su
dali svoj skromni doprinos za crkvene potrebe.
Ovo druženje ostat će svima
u lijepu sjećanju jer je proteklo
veselo i bez ikakvih problema.
Ružica Bajo
Iz crkve u Brajkovićima
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik
Molitva i preporuka
Bogu i sv. Hubertu
Dr. Pavo Jurišić
Za vrijeme mise...
O
vo je sedma godina otkako se, u povodu Sv. Huberta, za novotravničke
lovce služi sveta misa. Pet godina
zaredom misa je služena u crkvi Uzašašća
Gospodinova, a prošle i ove godine u crkvi
Presvetog Trojstva. U uvodu u misu, župnik
don Žarko Vujica, omiljen kod svih lovaca
ove udruge, istaknuo je da mu je jako drago
što lovci slave svog zaštitnika, sv. Huberta,
i što su došli pomoliti se i preporučiti dragom Bogu i svom zaštitniku.
Svetu misu na Sv. Huberta predvodio je
... i nakon mise
dr. Pavo Jurišić, koji je u propovijedi naglasio da je ova misa za sve pokojne lovce, za
sve one koji su živjeli među nama i borili
se da bi očuvali ono što je Božje, štitili, čuvali i ljubili prirodu te u njoj djelovali kao
zaštitnici, a ne kao rušitelji. „Svi mi imamo
svojih propusta, mana i nedostataka, ali je
Bog milostiv pa nam sve grijehe oprosti i
briše, te ga molimo da nam i nadalje oprašta naše grijehe. Uvijek molim da vas Bog
štiti i čuva, daj Bože da naša djela budu
nama na spasenje i našu proslavu“, tim je
riječima svoju poticajnu propovijed završio
dr. Jurišić.
Poslije mise lovci i uzvanici su se okupili u
restoranu „Oskar“ gdje je priređen prigodan
domjenak. Tajnik Društva Anto Cvitanović
i predsjednik Društva Mirko Lešić srdačno
su pozdravili nazočne, posebno zahvalivši
počasnom članu Društva dr. Pavi Jurišiću
na služenju svete mise te zapovjedniku Policijske stanice Novi Travnik Marku Rajkoviću i njegovim suradnicima Goranu Rajiću,
Žarku Lozančiću i Stipi Zlatuniću, bivšem
zapovjedniku Policijske stanice Fabi Staniću, najstarijem članu Miji Tomiću-Baćku na
druženju s lovcima, a dvije nazočne dame:
Lucija Cvitanović i Ivana Bilješko bile su počašćene posebno biranim riječima čelnika
novotravničkih lovaca.
Predsjednik Društva Mirko Lešić spomenuo je velike napore Upravnog odbora glede dobivanja suglasnosti na godišnji plan
gospodarenje i provedbe Zakona o lovstvu,
a kako reče, jako je razočaran nemogućnošću suzbijanja krivolova iako su bila angažirana dva lovočuvara, a i sami su lovci nadzirali lovište. „O nama lovcima kruže razne
priče, pa čak i one nedostojne jednog lovca,
što u potpunosti demantiram, jer je nama
lovcima prvi cilj sklapanje novih prijateljstava, druženje, rad u lovištu na očuvanju prirode i divljači, pa tek onda lov, ali sukladno
Zakonu o lovstvu, podzakonskim propisima
i lovačkoj etici (...) Jako sam ponosan da sam
na čelu ove divne skupine ljudi. A da sam u
pravu pokazuje i nedavno organizirana lovačka zabava koja je nadmašila sva očekivanja“, riječi su predsjednika Društva pri kraju
obraćanja nazočnima na ovoj svečanosti.
U znak zahvalnosti, predsjednik Mirko
Lešić uručio je dr. Pavi Jurišiću monografiju „Dvadeset godina pod stijegom Herceg
Bosne“, a dr. Jurišić je, zahvaljujući na daru,
uzvratio riječima „da mi s vama nije lijepo,
ne bih ni bio ovdje“.
Anto Cvitanović
www.lovackisavez-hb.ba
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD FAZAN Odžak
Otvorena nova sezona
lova na nisku divljač
Prvom lovnom danu raduju se lovci i psi
D
ana 13. listopada 2013.,
LD „Fazan“ iz Odžaka upriličilo je otvaranje lovne
sezone na nisku divljač. Lijepo i
sunčano nedjeljno jutro na zbor-
na je mjesta „izmamilo“ više od
dvjesto domaćih lovaca i njihovih
gostiju. Lovilo se sekcijski, po lovnim grupama, a svaka je sekcija
lovila na području gdje je zadu-
LU ZAVELIM Roško Polje
Misa, pa druženje
na Rogovima
20
žena za uzgoj i zaštitu divljači.
Na zbornome mjestu, vođe
lovnih grupa su u Dozvolu za
lov upisivale ime i prezime lovca i broj njegove lovačke puš-
ke, a potom su na red dolazila
objašnjenja o lovu i upozorenja
na mjere sigurnosti, posebice
stoga što je taj dan u pojedinim
dijelovima lovišta bilo magle.
Otvaranje lovne sezone na sitnu
divljač poseban je događaj na
prostorima Bosanske Posavine.
Lovci se trude cijele godine dati
svoj doprinos, osobito zimi, kada
je divljač u oskudici s hranom.
A lov na fazana i zeca svi željno
čekaju, jer im je to svojevrsna
nagrada za sve što rade tijekom
godine. Ulov je, pritom, u drugom planu. I na ovogodišnjem
otvaranju lova pokazalo se da je
ovo lovište bogato fazanskom i
zečjom divljači. Istina, tereni su
obrasli i teški za lov i lovcima i
psima, poglavito na početku
sezone kad ni jedni ni drugi još
uvijek nisu u punoj formi.
Kad je lov završen, svi njegovi sudionici okupili su se na
lovačkom ručku koji su sami
organizirali. Na meniju su
uglavnom bili lovački čobanac i pečenje. Poslije zajedničkog ručka lovci su se nastavili
družiti i prepričavati doživljaje
iz lovnog dana koji je upravo
završio, ali i iz prijašnjih lovova.
Nedžad Garić
B
lagdan sv. Huberta u
Roškom Polju obilježen
je sv. misom u 18 sati
koju je u župnoj crkvi sv. Ante
i Ivana predvodio župnik fra
Jozo Radoš-Đoka. Bila su nazočna 24 lovca.
Propovijedajući župnik se
kratko osvrnuo na život i djelo
sv. Huberta pozvavši lovce da
slijede i štuju svoga zaštinika.
„Uz sve svoje lovačke aktivnosti
trebamo i moramo naći vremena za molitvu, za Boga, jer ćemo
samo time dobiti na punini svega onoga dobra koje nam Bog
daje (…) Uz sve što radimo, uvijek se može više i bolje (...) Uloga
lovaca nije mala i mora biti još
veća kada je u pitanju društvena
zajednica i opće dobro“, kazao je
župnik. Nakon udijeljena Božjeg blagoslova po zagovoru sv.
Huberta, odnosno nakon Mise,
okupljeni su krenuli put Rogova
na prigodno druženje.
Ante Đikić
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac
pčela, pa su se neki od lovaca i
gostiju na kraju pohvalili da su
uz dobru zabavu i pokriće troškova na ovoj večeri ponešto i
profitirali.
No to je svakako manje bitno
u odnosu na činjenicu da je cjelokupno lovačko druženje pro-
Ozračje
koje će se dugo pamtiti
Polaganje vijenaca i paljenje svijeća poginulim braniteljima
R
ijetki su skupovi koji sa sobom nose toliko opuštanja, druženja, zabave, razmjene pozitivnih iskustava i sklapanja novih
prijateljstava kao što su to lovačka okupljanja. Sve to još jednom je potvrdila tradicionalna lovačka večer koju je uoči početka
lovne sezone, 28. rujna ove godine, za svoje članstvo i brojne goste
upriličilo LD „Jarebica kamenjarka“ Stolac. Večer je održana u motelu
„Villa Ragusa“ u Stocu uz nazočnost oko 300 lovaca i gostiju, koji su
se uz izvrsnu glazbu grupe „Sunce“ iz Neuma, poneki domaći bećarac i bogatu gastronomsku ponudu družili do ranih jutarnjih sati.
Lovačkoj večeri prethodila je misa za lovce i prijatelje lova koja
je slavljena u crkvi Sv. Ilije u Stocu, a potom je uslijedilo polaganje
vijenca i paljenje svijeća ispred spomenika poginulim braniteljima
u središtu grada.
Nakon primanja lovaca i gostiju, u početku se skupu obratio
Zdravko Vujinović, predsjednik Društva, i uz srdačne pozdrave
svima zaželio ugodnu večer i dobru zabavu u gradu na Bregavi.
Predsjednik je ukratko opisao rad Društva u proteklom razdoblju te
naglasio dobru suradnju s institucijama vlasti i drugim udrugama
na području općine Stolac. I ovom je prigodom posebno istaknuta
dobra suradnja s Policijskom upravom Čapljina i Policijskom stanicom Stolac čiji djelatnici zajedno s lovočuvarskom službom, koja je
dobro organizirana unutar Društva, izravno sudjeluju u suzbijanju
krivolova na području koje pokriva ovo Društvo.
Lovačkoj su večeri nazočili brojni gosti iz okolnih društava, lovci
iz Dubrovnika te predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne, predvođeni tajnikom Ivicom Lučićem, koji je u ime Saveza pozdravio
skup, naglasio dobru organiziranost Društva i njegovu suradnju sa
Savezom te zaželio dobru kob svim lovcima u nadolazećoj sezoni.
Svoj pečat večeri i doprinos dobru raspoloženju dala je i skupina članova Dobrovoljnog vatrogasnog društva Stolac, koji su
istodobno i lovci, a koji su se otprije istaknuli u zajedničkom djelovanju s Društvom, osobito pri gašenju požara, opskrbi pojilišta
vodom te zaštiti lovišta i divljači.
Druženje se nastavilo uz dobru glazbu i tombolu. Nagrade su
bile brojne, a njihova je ukupna vrijednost bila 16.000 KM. Najvrjednije su svakako bile lovačke puške, njih četiri, a sretni dobitnici pre-
www.lovackisavez-hb.ba
Zajedno s večeri pa do ranih jutarnjih sati
uzet će ih nakon pribavljanja
odobrenja za držanje i nošenje
oružja. Među ostalim nagradama ističemo dvije zračne puške,
vrijedne novčane nagrade, pakete različitih vrsta hercegovačkih vina, dijelove lovačke opreme, poklon-bonove, betonske
elemente pa čak i jednu košnicu
teklo u izvanrednom ozračju i
koje će se dugo pamtiti, o čemu
su posvjedočile brojne zahvale i
čestitke stolačkim lovcima i njihovim čelnicima upućene od
gostiju i prijatelja koji su nazočili
ovom skupu.
Jozo Matić
LOVAČKI ISPITI
ČITLUK
Dana 10. listopada 2013. u uredu LD „Golub“ Čitluk upriličeno je
polaganje lovačkog ispita. Ispitu je
pristupilo 12 lovaca pripravnika: devetorica iz LD „Golub“ Čitluk, dvojica
iz LD „Galeb“ Čapljina i jedan iz LD
„Radovanj“ Posušje.
Svi lovci pripravnici prošli su
propisani pripravnički staž. Dodatna
izobrazba organizirana je 8. i 9. listopada, a predavači su bili Ivica Lučić
i Stipe Bulić.
Pripravnici su pokazali zavidno
znanje i svi su položili ispit, a najbolji
je bio Josip Zubac iz sekcije Gradnići
koji je točno odgovorio na svih pedeset pitanja.
G. Prskalo
STOLAC
Lovačkom ispitu u Stocu, koji je
održan 19. listopada 2013., pristupila
su 22 lovca pripravnika. Povjerenstvo
za polaganje lovačkih ispita činili su
Vlado Soldo, Ilija Šego i Ivica Lučić.
Prethodno provedena praktična i
teorijska izobrazba dala je rezultate,
pa su svi kandidati položili ispit, istina
njih sedam tek nakon usmenog ispita.
Čestitke novopečenim lovcima
uputio je Zdravko Vujnović, predsjednik LD „Jarebica kamenjarka“,
naglašavajući da se od njih očekuje da
budu savjesni i odgovorni lovci te da u
lovu ali i na drugim mjestima promiču
vrijednosti lova, lovačkog druženja i
svih plemenitih ciljeva koje sa sobom
nosi lov.
J. Matić
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU VRAN Tomislavgrad
Lovci proslavili
spomendan
svoga zaštitnika
Za vrijeme mise...
S
pomendan sv. Huberta, zaštitnika lovaca, članovi LU „Vran“
iz Tomislavgrada i ove su godine svečano proslavili. Misno
slavlje u duvanjskoj spomen-bazilici predvodio je fra Josip
Mioč, koji je u sažetoj propovijedi pozvao lovce da u svojoj strasti
prema lovu ne zaborave i na odgovornost prema Bogu, svojim
obiteljima i prijateljima, ističući da svatko treba širiti ljubav i slogu.
Svoj blagoslov zazvao je ne samo na lovce, nego i na ribolovce, ali
i na krivolovce.
Okupljenim lovcima se obratio i župnik fra Velimir Bagavac, zahvalivši predvoditelju misnoga slavlja, kao i svima onima koji su se odazvali
pozivu da svojom nazočnošću na sv. misi uveličaju ovu proslavu.
Nakon sv. mise, druženje je, uz jelo, piće, pjesmu, gangu, a i
pokoju „lovačku“, nastavljeno u prostorijama Franjevačkog samostana u Tomislavgradu. Ovom prilikom vodstvo Udruge izražava veliku zahvalu župniku
fra Velimiru Bagavcu na pokazanoj gostoljubivosti pri korištenju samostanskih prostorija. Zahvalnost ide i predvoditelju misnoga slavlja fra Josipu Mioču, kao i svim lovcima koji su se odazvali pozivu na
zajedničko misno slavlje i proslavu spomendana sv. Huberta.
...i poslije mise
Ivan Mladina
LD RUJAN Kočerin
Crnolokvani uz Davidov zečji gulaš
N
eobično toplo vrijeme za konac
listopada izmamilo je crnolokvanske lovce u rodni kraj. Naime, njih dvadesetak je 27. listopada
izašlo k lovačkoj kući na Kušanovac
gdje su pripremali zečji gulaš.
Lovačka kuća na Kušanovcu nije
izgrađena u najboljem dijelu lovišta.
Izgrađena je na mjestu s kojega se najbolje vidi selo, što zorno govori o ljubavi i brizi lovaca za rodne Crne Lokve.
Žitelji ovoga sela u prošlim su desetljećima živjeli od rudarstva i stočarstva.
Danas većina Crnolokvana, dakle i ovdašnjih lovaca, živi u Širokom Brijegu i
drugdje. Bez obzira na to, u lov se redovito izlazi u Crne Lokve. Tako se održavaju rodbinske i prijateljske veze, brine
se za okoliš i lovište na području sela i
sl. Ovom prigodom okupili su se oko
lonca zečjeg gulaša koji je pripremio
majstor David Galić. Sveukupan dojam – uredni lovci, na čast Lovačkom
društvu „Rujan“ Kočerin.
Ivan Mikulić
22
Zajedništvo za primjer - objed na Kušanovcu
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU M. M. BIKAN Vir
Sveti Hubert
proslavljen na
Zavelimu
P
rvi put od osnivanja ove lovačke udruge Sveti Hubert proslavljen je izvan crkvenih prostorija, u prirodi, točnije na Zavelim
planini i to na prijevoju Rodijak.
Na tom mjestu sagrađena je prelijepa lovačka kuća, čije je prostorije i sve okupljene lovce na taj dan blagoslovio don Joko Blažević, župnik župe Vinjani-Posušje.
Svečanosti je prisustvovalo četrdesetak lovaca i gostiju, koji su uživali u nadahnutoj don Jokinoj propovijedi. Ovaj vrsni govornik i propovjednik još jednom je ukratko opisao život sv. Huberta, a na kraju
se osvrnuo na očuvanje prirode i na ulogu lovaca, koji osim lova velik
doprinos daju očuvanju okoliša, promicanju rada i zaštiti prirode.
Prije zajedničkog ručka, predsjednik Udruge Ljubomir Vučur podijelio je priznanja počasnim i starim lovcima, zahvalio prisutnima i
poželio im dobar tek.
Priznanje počasnog lovca ponijeli su istaknuti članovi ove udruge: Vlado Petričušić, Pero Budimir, Petar Galić-Pepa, Zdravko Koštro i Jerko Protrka, a starim lovcima postali su: Ante Budimir, Mate
Bešlić, Iko Polić-Ćikanović, Jozo Lovrić i Vlado Čamber.
Mladen Bešlić
Ispred lovačke kuće na prijevoju Rodijak
Improvizirani oltar za sv. misu
LD SOKOL Nova Bila
Anto Bajo – najstariji član Društva
N
a početku matične knjige LD „Sokol“ ubilježen
je Anto Bajo, rođen
1928. godine; on je najstariji
član Društva.
Anto je čovjek koji ima bogato životno iskustvo u lovačkom i
društvenom životu. Bez obzira na
to što je bio otac petorice sinova,
o kojima se trebalo brinuti, bio je
jako aktivan u raznim područjima života, o čemu svjedoče brojne zahvalnice, diplome i povelje.
Ovaj iskusni lovac bio je član LD
www.lovackisavez-hb.ba
„Vlašić“ od 1967. godine, gdje je
bio dugogodišnji predsjednik
skupštine Društva, a 2006. proglašen je počasnim članom tog
Društva. Također je počasni član
LD „Čemernica“ iz Skender Vakufa. Lovački savez Bosne i Hercegovine dodijelio mu je god.
1972. srebrnu lovačku medalju.
U Novom Sadu je dobio diplomu
za trofej srnjaka i osvojio srebrnu
medalju. Godine 1985. Anto je u
gađanju zračnom puškom osvojio treće mjesto u LD „Vlašić“ Travnik. Ovaj vrijedni lovac također
je, godine 1978., dobio diplomu
od LD „Vlašić“ za zalaganje u zaštiti prirode i divljači. Posebno
se treba naglasiti da je Anto bio
predsjednik Skupštine Lovačkog
saveza Bosne i Hercegovine u
jednom mandatu.
Ovaj izuzetno vrijedni čovjek imao je bogat i plodonosan rad i na polju obrazovanja,
o čemu svjedoči zahvalnica za
gradnju škole u Novoj Biloj go-
dine 2008., a također posjeduje i mnoga priznanja iz oblasti potpore sportskom radu.
Anto je član LD „Sokol“ Nova Bila od osnivanja Društva 1994. godine. Od 1998. do 2002. bio je predsjednik Društva. Kako je Društvo
osnovano poslije samog završetka rata, mnogi tadašnji lovci bili su
izbjeglice, bez krova nad glavom, i tada se Anto pokazao kao pravi prijatelj nesebično pomažući u svakom pogledu. Samo jedan od
brojnih primjera je priča kolege lovca koji kaže da je Anto zakopao
temelje njegove kuće i učinio ga najsretnijim čovjekom na svijetu.
Njegovo nesebično zalaganje prepoznali su u Društvu, te mu je god.
2000. dodijeljeno Odličje prvog reda. God. 2001. proglašen je počasnim članom LD „Sokol“ Nova Bila, a god. 2007. dobio je zahvalnicu od
Društva za potporu radu Društva.
Kako mu je zdravlje narušeno, a i godine ga sustigle, nije više u
mogućnosti loviti. No to ga ne sprječava odazvati se svakoj sjednici
Društva i redovito sudjelovati u raspravi oko lovstva, a njegove kolege
uvijek rado saslušaju Antin savjet. Danas je Anto na mjestu savjetnika
u Društvu i član je Predsjedništva.
Anto je posebno dobro došao na lovačkim feštama jer tada pokaže svoj vedri duh i veselu narav. Na takvim prigodama često zna
prvi zapjevati i druženjima dati poseban štimung, pokazujući da zaista ima veliko i mlado srce. Mlađim lovcima ovaj bi čovjek trebao biti
primjer da se u životu ne treba predavati, da oko sebe treba širiti pozitivnu energiju. Lovci iz LD „Sokol“ žele da ovaj njihov omiljeni kolega
još dugo bude član Društva i da ga zdravlje i dalje služi.
Ružica Bajo
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU ZAVELIM Roško Polje
Rožani, Gruđani i Posušjaci u zajedničkom lovu
Kiša tko zna kamo,
lovci u Zavelim
M
alo je tko od nas lovaca
okupljenih u nedjeljno jutro 10. studenoga
vjerovao da će nam vrijeme dopustiti taj dan loviti. Mrki, gusti
oblaci i nešto kiše oko šest ujutro nisu nam davali puno šanse.
No, kad smo došli na zborno
mjesto na Tabli, oblaci se, Bogu
hvala, odjednom raziđoše, a kiša
ode dalje od Roškoga Polja i tako
nam dopusti nesmetano loviti.
Uz nas domaće lovce, ovaj
put je lovila i združena ekipa
LD RUJAN Kočerin
Privaljčani
salili deku na
lovačkoj kući
Gruđana i Posušaka. Svi skupa,
oko šest i trideset, zaputili smo
se prema Zavelimu. Jedni na
čeke, a drugi u pogon sa psima
goničima. Odmah po puštanju
s povodaca, Zavelimom i šire
prolomio se gromoglasan štek
desetak goniča, a mi na čekama
budno smo pratili i osluškivali
svaki šum u svojoj blizini. Tako
sam, na predjelu zvanom Račva
gdje sam čekao divljač, u jednom trenutku ispred sebe čuo
lomljenje i pucanje suhih grana
pod nogama dobro ugojene
srne koja se sklanjala ispred
pasa.
Na drugom kraju lovišta
bilo je zanimljivo i napeto. Dvije gonjene lisice dolijale su na
puškomet i tako platile glavom.
Jednu ustrijeli Denis Pešorda, a
drugu Slavko Šapina-Zeko. Ništa bolje sreće nije bila ni jedna
kuna bjelica kojoj umjesto puške presudiše psi Marka Orlovića
(Begova), a na potezu Vranjače
mladog zeca uhvatiše i zadaviše
Mirini istarci. Od svinje taj dan
ne bijaše ništa, kako bi se reklo
ni traga ni glasa.
Oko jedanaest sati našli smo
se u Rogovima. Odmarali smo
umorne noge od dugotrajna
hodanja i stajanja. Za okrepu se,
uz ono što smo ponijeli u ruksacima, našlo u ovećem loncu
i dobre junetine koju su večer
prije skuhali Gruđani i Posušaci.
Naime, oni su stigli u Rogove
kako bi prespavali u lovačkoj
kući, pa su spremili večeru kojoj
nisu mogli stati ukraj ni uz pomoć nekolicine nas domaćih.
Sve u svemu još jedan lijep
lov i ugodno druženje.
Ante Đikić
tu 26. listopada 2013. sastalo ugraditi betonsku ploču na sazidani
objekt. Salili su deku! „Valjat će ovo za sklonit se od loša vrimena i
koječega drugog“, reče jedan stariji lovac. A drugi će: „Kad se ugradi
beton, treba ga i zalivat da ne ispuca“. Pa je bilo i fešte i jela i pića.
Poslužilo lijepo vrijeme. Društvo je slavilo do večernjih sati.
Ivan Mikulić
S
ložni lovci Lovne jedinice Privalj, LD „Rujan“ s Kočerina, odlučili su izgraditi lovačku kuću. Objekt od oko 90 m² može
poslužiti lovcima, izletnicima, planinarima i za razne društvene događaje prikladna sadržaja. Uz objekt je izgrađen betonski bazen – „čatrnja“ od oko 30 m³ iz koje se prirodnim padom
objekt opskrbljuje vodom. Okruženje lovačke kuće je mješovit
šumski ugođaj i pogled na pejzaž kočerinskog polja. Odabrali su
lokalitet Bilauše, prikladna naziva za ovakav objekt. Grade vlastitim
sredstvima i rukama. Društveni i poduzetni, njih desetak se u subo-
24
Lovačka je kuća pod dekom...
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD GOLUB Čitluk
Sekcija Cerno
domaćin
proslave blagdana
P
roslava blagdana Sv. Huberta tradicija je među
čitlučkim lovcima. Ulogu
domaćina svake godine preuzme sekcija koja izrazi želju organizirati misno slavlje u župnoj
crkvi i poslije toga prigodan
domjenak, naravno uz pomoć
Društva. Ove je godine to bila
sekcija Cerno.
Misa zadušnica se slavila u
crkvi Sv. Leopolda Mandića u
Cernu, a predvodio ju je fra Velimir Mandić. Bilo je nazočno 130
lovaca, što je najveći broj otkako se obilježava ovaj blagdan.
U uvodu, fra Velimir je srdačno pozdravio lovce, zahvalio na
velikom odazivu, čestitao blagdan Sv. Huberta i izrazio želju da
i oni slijede primjer sv. Huberta
te da se odnose prema prirodi
kao prema daru Božjem, a na
kraju misnog slavlja, fra Velimir
je zahvalio organizatoru i iskazao zadovoljstvo i čast što je
imao priliku predvoditi svetu
misu na kojoj je sudjelovalo toliko lovaca, napomenuvši da je i
sam lovac od 1975. godine.
Uz zvuke harmonike, gangu
i bećarac, uz čašicu broćanskog
vina i komadić hercegovačkog
pršuta, druženje se nastavilo u
lovačkoj kućici na Cernu.
U ime svih članova LD „Golub“, zahvaljujemo sekciji Cerno
na odličnoj organizaciji, na poseban način njezinu predsjedniku Damiru Barbariću.
Druženje lovaca nakon mise
Misno slavlje u Cernu
Gojko Prskalo
LD PAVLOVICA Novi Travnik
Majstor Čabro
Još jedan “jazo” u Majstorovim rukama
L
ovište LD „Pavlovica“ iznimno je bogato lisicom i jazavcem, no
lov jamarenjem ovdje je vrlo rijedak. Da nije Slavka Čabre, člana sekcije Novi Travnik, koji se specijalizirao za lov te divljači, ta
vrsta lova bila bi gotovo zaboravljena.
U razgovoru, Slavko s ponosom ističe da ga druga vrsta lova uopće ne zanima, bez obzira na to što je zahtjevna. Da bi bio uspješan,
lovac mora imati dobro obučene lovne terijere, mora biti spreman
na naporan fizički rad i biti uporan, jer se lov znade otegnuti do
kasno u noć.
Ulovljene jazavce, odnosno njihovo meso Slavko obvezno nosi
na veterinarski pregled, a nalaze veterinara uredno, s dozvolom za
odstrjel, dostavlja tajniku Društva na uvid i arhiviranje. Do sada su
svi ulovljeni primjerci bili uredni, te je salo i mast ostavljao za lijek,
koji je prepoznatljiv u ovim krajevima, na čemu su mu od srca zahvalni svi oni koji su od njega tražili jazavčju mast i salo.
Godišnjim planom gospodarenja za 2013. bilo je dopušteno odstrijeliti ukupno deset jazavaca. Slavko je sam, u rujnu, odstrijelio
devet jazavaca, te je u povodu toga upriličio domjenak s pečenim
jazavcem na ražnju za svoju grupu lovaca: Igora Božića, Matinka
i Renata Kajdla, Želju i Franu Fišića, Dinu Adžaipa, i moju malenkost. Uz glazbu Marka Perkovića Thompsona, druženje je trajalo do
kasnih sati, a Slavko je tada iznio podatak da je u svom lovačkom
vijeku uspio odstrijeliti oko 658 jazavaca.
Anto Cvitanović
www.lovackisavez-hb.ba
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
N
ešto više od pet godina je prošlo kako
smo pisali o sekciji Orašac. Najveći krivac što se toliko dugu „šutjelo“ je moja
malenkost, no ima „krivnje“ i u njima: nenametljivi su, povučeni i samozatajni.
S kolegom Markom Pavličevićem dugo
smo se dogovarali da se opet nešto napiše
o sekciji Orašac, jer su to zaslužili. Marko nije
lovac, nije član lovačkog društva, ali je s lovcima uvijek i u svim prilikama i zgodama, osobito u kakvim radnim akcijama, koje podržava radom i novcem. Susret smo zakazali u
seoskom kafiću, pa ćemo tu pozvati lovce na
razgovor. No lovci su bili u lovištu, Marko to
nije znao, ali smo problem riješili jednostavno – produžili smo u Vran, do lovačke kuće.
U tekstu od prije pet i nešto godina pisali smo o kući koju su članovi sekcije Orašac kupili za svoje potrebe i potrebe drugih
dobronamjernika i zaljubljenika u prirodu. A
sad smo ponovno u toj kući. I odmah se vidi
golema razlika: nekada oštećeni krov sada je
nov, produžen preko terase, urađena je vanjska i unutarnja fasada, izrađena čatrnja.
Osim te kuće, lovci ove sekcije u lovištu
imaju četiri lokve, petnaestak solila i čeku za
visoku divljač. Uglavnom su to napravili svojim radom i novcem, i uz pomoć donatora.
No još ovdje ima posla, ali za njega nije velika
„hića“ (žurba): popraviti dolazni put, urediti
unutrašnjost kuće, okućnicu, postaviti hranilice… Nema sumnje, i to će se ovdje odraditi.
„Lovište nam je lijepo i bogato divljači.
Prije nekoliko dana viđen je i tetrijeb. Zadnji
je odstrijeljen krajem šezdesetih, a zadnji je
viđen 1994. Uzrok što ga nema je sječa šume,
bolje rečeno devastacija. Najveći problem
nam je krivolov i to od strane ljudi izvan naše
općine koji zalaze u naše lovište“, riječi su no-
LD VEPAR Prozor-Rama
Lovačka kuća na Vranu
Sekcija Orašac zaslužila
koju riječ…
vog predsjednika sekcije Orašac Mate Filipovića.
Problem ove sekcije je i velik broj članova koji odlaze raditi izvan općine. Jedan broj njih
dolazi ovamo vikendom, drugi povremeno, a neki su bili primorani na duže vrijeme napustiti
ovaj kraj. Svima njima je zajedničko da vole ovaj kraj i rado koriste svaku priliku da se skupe
i prošeću Vranom ili Ljubušom. Ima i onih koji su mogli i „trebali“ još biti na Zapadu, ali su
odlučili sve to prekinuti i vratiti se. Sada uživaju u ovom prelijepom krajoliku. Jedan od njih je
Marko Grbeš, koji cijelo svoje slobodno vrijeme koristi šetajući se obroncima Vrana i Ljubuše.
I mi smo uživali u pogledu s vrha Vrana i u gostoljubivosti članova sekcije Orašac.
Stanko Ćurčić
LU VRAN Tomislavgrad
Lovište obogatili
jarebicom
N
a sjednici Upravnog odbora Udruge, a na prijedlog članova,
jednoglasno je donesena odluka da se u uzgajalištu „Hunter“
kupi 95 „kljunova“ jarebice poljke i da se ona pusti u lovište
na Duvanjskom polju. Kupljene jarebice su u izuzetno dobrom stanju, što je svakako pohvala uzgajalištu.
Uz prisutnost tajnika, lovočuvara, lovnika i predsjednika sekcije
Kolo te još nekih članova Udruge, 75 jarebica poljki pušteno je u lovište sekcije Kolo, točnije u dio polja od Bobare pa do završetka polja pod Vidikovcem, a 20 „kljunova“ pušteno je u sekciju Orlov kuk.
U skladu s planom gospodarenja lovištem, sekcija Kolo je donijela
odluku o zabrani lova u spomenutom dijelu lovišta, koje će se ubuduće koristiti kao poligon za obuku i trening pasa. Uskoro će biti
postavljene i hranilice, što će pripomoći divljači da preživi iznimno
hladne duvanjske zimske dane i noći.
Ivan Mladina
26
Još malo i - odletješe...
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HUL KRAVICA Ljubuški
I na lovačkoj večeri
o dobivanju lovišta
na gospodarenje
N
a zadovoljstvo svojih lovaca i gostiju iz susjednih općina, Hrvatska udruga lovaca „Kravica“ iz Ljubuškog je 11. listopada
2013. u Svadbenom salonu „Antonela“ na Mostarskim Vratima upriličila svoju tradicionalnu lovačku večer. Odbor za organizaciju ove priredbe: Mario Herceg, Željko Međugorac, Ante Skoko,
Antiša Vukšić, Tomislav Petrović, Dominik Vukšić, Dražan Tambur,
Mate Bošnjak, Miro Čolak i Srećko Brkić jako se potrudio da se 580
uzvanika osjeća ugodno i zadovoljno, čemu je pridonio i Borko Grbavac i njegov bend „Glorija“ prigodnim glazbenim repertoarom.
Na početku, skupu su se obratili predsjednik Udruge Mario Herceg, načelnik Općine Nevenko Barbarić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ilija Vrljić i predsjednik Kinološkog saveza HercegBosne Stjepan fra Petar Krasić. Svi govornici su se u svom izlaganju
dotaknuli teme lovišta i dodjele lovišta na korištenje HUL „Kravica“ iz
Panorama
Ljubuškog, pa je to i bila tema
koju je skup najpozornije pratio.
Kad je na red došla tombola,
sedam predivnih hostesa izuzetno su brzo i lepršavo među
lovcima prodale impozantnih
4350 listića, koji su konkurirali za
82 nagrade. U odnosu na prošlu
godinu kad je na račun Udru-
ge od lovačke večeri stavljeno
14.000 KM, ove je godine prodano 100 karata manje i skoro
1000 tombola manje, a dodatno
je zbog bogate tombole podijeljeno 195 sponzorskih karata. Uz
cijenu „stolice“ od 44 KM i dodatne troškove, ovogodišnja zarada
od 6180 KM rezultat je kojim svakako trebamo biti zadovoljni.
Sve ove godine borbe i truda
Upravnog odbora Udruge da se
dobije lovište na korištenje, bez
pravog rezultata, nisu obeshrabrile članstvo. Dapače, dolaskom
na ovu lovačku večer članstvo
je pokazalo da cijeni rad ovoga
tijela uprave. Ovoliki broj nazočnih na lovačkoj večeri svojevrsna
je obveza čelništvu Udruge da
ustraje u borbi za dobivanje lovišta i da svome članstvu osigura
zakonit lov.
Mario Herceg
Pogled na ispunjeni restoran
LU SAVA Orašje
Neki projekti
odrađeni, neki u planu
I
ako je rijeka Sava promijenila svoj vodostaj i poplavila dio lovišta,
lovna sezona i aktivnosti lovaca na teritoriju LU „Sava“ odvijaju se
nesmetano. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i otežanog kretanja lovištem, kako za lovce tako i za divljač, bilo je manje odstrjela pa
su lovci prijavili manji broj odstrijeljene divljači. No, osim lova i aktivnosti vezanih uz lov, u ovoj lovačkoj udruzi u proteklom se vremenu
radilo i na nekim drugim područjima. Primjerice, provjeravala se brojnost i stanje hranilišta za visoku i nisku divljač. Glede lovne izobrazbe, sukladno nastavnom planu i programu, provedena je izobrazba
lovnih pripravnika, što je rezultiralo uspješnim polaganjem lovačkih
ispita koji su za sve županijske udruge organizirani 5. listopada u
Orašju. Udruga je bila aktivna i u obilježavanju Dana općine Orašje,
koje je upriličeno 23. listopada 2013. Taj dan udruga je organizirala
tradicionalnu čorbanijadu u kojoj su sudjelovali timovi od tri člana
iz svake od 10 lovačkih sekcija, te jedan tim s članovima Ribolovne
www.lovackisavez-hb.ba
Sava poplavila lovište
udruge „Šaran“ Orašje. U pripremi je također i tradicionalna lovačka
zabava koja se održava već duži niz godina i koja je postala jednim od
prepoznatljivih simbola LU „Sava“ Orašje i cijele općine. Petar Mikić
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD VEPAR Prozor-Rama
Zajednički lov s
Uskopljanima
U
šest sati u nedjelju počeli su pristizati lovci iz
drugih općina. Gosti iz
Livna stigoše prvi i rekoše da ih
je jaka kiša pratila sve do natpisa „Dobro došli u Prozor-Rama“.
A bilo se zacrnilo nebo toga jutra, da je i svitanje kasnilo. Kiša
se razišla i nije je bilo sve do
sat-dva nakon završetka lova.
Dan je bio idealan za lov. Ipak
su lovci na dan Svetog Huberta
dobro molili Boga. Oko sedam
sati na malonogometnom stadionu osnovne škole u gradu
postrojeno je oko dvije stotine i pedeset lovaca. Pozdravili
su ih predsjednik Društva Ivo
Zane i lovnik Društva Vladimir
Drežnjak, zaželjeli im dobrodošlicu, napomenuli da dobro
paze na sigurnost u lovu jer će
biti velik broj lovaca, da još lišće nije opalo te preglednost
nije najbolja. Lovnik je zadužio
petnaestak lovovođa, dao im
upute i krenulo se u lov.
Prošlo je sve u najboljem
redu. A kako ne bi kada su
rasporedili lovce na planirane
crte a sve su to danima plani-
28
Veliki lovački zbor na školskom igralištu
rali: vodstvo Društva i vodstvo
sekcije „Ploča“ kao domaćini
gdje je bio ručak za sve. Uime
Društva: Ivo Zane, Vlatko Drežnjak, Vlado Rotim, Branko
Šimunović i Zoran Dolić,
uime Sekcije: Pero Raič, Zoran
Ramski lovci i političari uz harmoniku nakon lova
Uskopaljski lovci u velikom su se broju odazvali ovome lovu
Uložnik, Nikola Čuljak Ginge i
ostali na čelu s predsjednikom
Mirom Uložnikom te glavnim
kuharom Jurom Beljom Paklićem s njegovim pomoćnicima
Ivicom Sičajom i Matom Rotimom. U lov se krenulo iz tri
pravca s petnaest grupa jer je
teren bio velik i trebalo je sve
pokriti, ništa prepustiti slučaju. Na zbornom mjestu nakon
lova bilo ih je još tridesetak
jer neki lovci koji žive uz lovište odmah su, naravno sve uz
koordinaciju, krenuli u lov ne
dolazeći na jutarnje zborno
mjesto i lovci koji nisu išli u lov:
načelnik dr. Jozo Ivančević,
gvardijan Tomislav Brković, te
gosti koji nisu lovci Vlado Matešić, Pero Kovačević, ministar
u županiji Ilija Cvitanović, glasnogovornik županijske vlade
Pero Pavlović Ćiro, federalni zastupnik u Domu naroda
uime hrvatskog naroda Luka
Faletar i drugi. Veselja je bilo
na pretek jer „pet harmonika“
je bilo u „opsadnom“ stanju.
Za veselu atmosferu svi su zaslužni, možda je od domaćih
„najkrivlji“ Mićo Sičaja sa svojim osobnim harmonikašem.
Dobro su bili veseli, ovaj put,
„drugi“ domaćini Uskopljani.
Odstrijelili su jednog vuka od
viđenih pet i jednu lisicu. Vuka
je odstrijelio Mario Augustinović Kolovozović iz Novog
Travnika. To mu je bio prvi ulov
i vjerojatno bi bilo upriličeno
„krštenje“ da nije kiša počela
padati nakon ručka.
Ovo druženje lovaca prelazi
u neke nove, veće i opširnije
dimenzije, a nije samo puki lov.
Svojim jasnim ciljem i upornošću zajednički lov su doveli
do događaja vrijednog pažnje
i prestiža. Vodstva LD „Vepar“ i
LD „Uskoplje“ dogovorili su se
2005. godine o zajedničkom
lovu svake godine gdje se lovište izmjenjuje. Domaćini su
zajedno, samo je lovište naizmjenično, svake druge godine.
U ovom lovu osim Ramljaka i
Uskopljana bilo je lovaca iz Livna, Posušja, Gruda, Čitluka, Mostara, Viteza, Novog Travnika i
Nove Bile. U ime Saveza bili su
Ivica Lučić i Vlado Soldo.
Stanko Ćurčić
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO VITEZ Vitez
Svečano obilježen
blagdan Sv. Huberta
Za vrijeme svete mise
S
veta misa služena je u večernjem terminu u crkvi
Sv. Juraja Mučenika. Činjenica da je Sv. Hubert ove godine bio nedjeljom uzrokovala je
da je na misi, koju je predvodio
župnik fra Mirko Kepić, bilo
znatno više vjernika. Sveta misa
je bila posvećena svim poginulim, preminulim i živim članovima ove lovačke udruge. U
završnom dijelu misnog slavlja
fra Mirko je naglasio: „Danas je
31. nedjelja kroz crkvenu godinu. Ujedno je i mlada nedjelja.
Danas je i Sv. Hubert, koji se
slavi kao zaštitnik lovaca. Ovdje
vidimo i dosta lovaca, pa neka
ih Bog čuva i prati na njihovu
putu, zajedno s njihovim zaštitnikom, sv. Hubertom.“
Nakon mise upriličen je skroman domjenak u prostorijama
lovačkog doma. Upravni odbor
odobrio je skromnih 200 KM za
kupnju pića, pribora i dijela hrane. Za glavninu hrane ponudila
se najmlađa, ujedno i najmanja
lovna jedinica, „Drževo“. Lojzo
Jakić i Ivica Šapina, s ostalim
lovcima iz lovne jedinice, pobrinuli su se za pečenje za potrebe
domjenka. Također, neki članovi
Upravnog odbora, ali i pojedini
lovci, donirali su određene količine pića za proslavu. Za organizaciju domjenka zaduženi su,
sada već bivši, lovni pripravnici
lovne jedinice „Hum“. Valjda im
je ovo bio posljednji test, kojim
su potvrdili svoje punopravno
članstvo. Obraćajući se nazočnima, Dragan Stojak, predsjednik
Upravnog odbora, naglasio je
da proslava Sv. Huberta u ovoj
udruzi postaje tradicija. Istaknuo
Pozdravna riječ predsjednika Upravnog odbora
www.lovackisavez-hb.ba
je i neka od ostvarenih dostignuća u ovoj godini. No nije
mogao ne primijetiti da je nemali broj lovaca na proslavu došao neodgovarajuće odjeven.
I, dok je osoblje posluživalo
hranu i piće, upriličena je podjela diploma o položenom lovačkom ispitu. Trinaestorici novih
lovaca, koji su ispit položili prije tri tjedna, diplome je uručio
Mirko Pavlović. Dokazali su da
su uspješno preskočili početno
postavljenu ljestvicu i primljeni
u punopravno članstvo, među
odabrane. Pred njima je cjeloživotno učenje iz oblasti lovstva, pri čemu će popunjavati
postojeće praznine. Volja i elan
s kojim su nastupali tijekom
lovnog pripravništva, a i „dodatni ispiti“ kroz koje su prošli,
jamstvo su da bi oni trebali biti
nova pokretačka snaga ove
udruge. Ukusno pečenje i kvalitetna pića bila su okrjepa tijelu i
duši za dobar dio lovaca: jedne,
koji su se taj dan vratili iz lova i
druge, koji su dovršavali radove
na nadstrešnici „Konaćišta“. Uz
razmjenu mišljenja, iskustava i
dogodovština vrijeme je brzo
prolazilo. Veći dio lovaca počeo
se razilaziti kućama, zbog sutrašnjih radnih obveza. Ostatak
se zadržao do kasno u noć. Uz
pjesmu i u predivnom ozračju.
U usporedbi s proteklim godinama u ovogodišnjem obilježavanju Sv. Huberta sudjelovao je
do sada najveći broj lovaca. Logično, ako se zna da je brojnost
članstva znatno povećana. Pa,
premda je ovo bila najposjećenija sveta misa, lovci su se nekako
utopili u ostale vjernike. Malo je
bilo onih koji se izgledom prepoznaju kao lovci – nedostajalo
je lovačkih odora i šešira. Stoga
im je predsjednik izrekao riječi
prijekora, jer je obilježavanje Sv.
Huberta lovačka aktivnost iz godišnjeg plana rada. A zna se (ili bi
se trebalo znati) kako odjeven se
dolazi na lovačke aktivnosti. Jesu
li tomu kumovali članovi Upravnog odbora, koji nisu prenijeli
informacije predsjednicima lovnih jedinica? Jesu li predsjednici
lovnih jedinica odradili svoju zadaću? Postoje li neki drugi razlozi za ovakvo ponašanje? Upravni
odbor je dobio još jednu novu
zadaću, da poradi na opremanju
članova udruge odgovarajućom
lovačkom odjećom i obućom,
kako bi primjereno odjeveni dolazili na lovačke aktivnosti. Baš
onako kako propisuju lovačka
etika i pravila lijepog ponašanja.
Ivica Drmić
Novi lovci
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD MOSOR Široki Brijeg, Lovna jedinica BLATO
Kad se blatska
grla slože...
S lovačke večeri Lovne jedinice Blato
D
ruga subota ovoga
studenog, koji je samo
imenom to a sve ostalo
je „ukrao“ od svibnja, na zelenoj
uzvisini, na kojoj je smještena ljutodočka crkva Sv. Ane, u
sami sumrak okupilo se šezdesetak lovaca, pretežito iz sekcije
Ljuti Dolac, jedne od najvećih
sekcija našega Saveza. Nećemo
istraživati zašto nije došlo više
lovaca iz sekcija Biograci, Jare
Lijepa gesta skupine
uzarićkih lovaca
S
vako pola godine u organizaciji Crvenoga križa Široki Brijeg
u MZ Uzarići organizira se, za područje Blata koje pripada
uzarićkoj ambulanti, dobrovoljno darivanje krvi za potrebe
KBC-a u Mostaru. Impozantan je broj darovatelja iz ova četiri mjesta: Uzarići, Jare, Biograci i Ljuti Dolac, područje na kojem djeluje
Lovna jedinica Blato. Među darovateljima je uvijek i jedan broj naših lovaca, već prema mogućnostima i razini obaviještenosti, ali
uvijek ih ima oko trideset. I ove jeseni se akcija darivanja odvijala
već prema ustaljenoj praksi i redu, a nakon posla je uobičajeno
otići na zajednički ručak kod Gene.
Naravno, mnogi lovci nisu u mogućnosti darovati tu esencijalnu tekućinu, koja mnogima produljenje života znači, ali su pojedinci toliko svjesni da su svoju mladež (djecu) odgojili i podučili
o smislu i potrebi redovitoga odazivanja akciji darivanja. Među
njima treba istaknuti Toću Čerkeza koji svu svoju čeljad, koji su
sposobni, nagovori na darivanje. Kada smo već kod njegova
imena, onda je nužno kazati da je jesenas u njegovoj organiza-
30
i Uzarići, koji pripadaju Lovnoj
jedinici Blato, a zamišljeno je
da bude Blatska večer. Nadamo
se da nije nikakav bojkot ili nezadovoljstvo. Srećom, Ljutodočani su brojni i uvijek spremni
za druženje, sposobni, prkosni
i prokušani domaćini! Iz Ljutoga Doca, bez obzira na to što
mu ime može uputiti na krivi
zaključak, nitko dobronamjeran
ne izlazi nezadovoljan, nepočašćen, ni gladan niti žedan. Tamo
uvijek ima svih vrsta divljači,
pogotovo barske, jer su sretno
pozicionirani uz vodu: prikanaca (vrlo ukusna, endemska vrsta
sitne ribe), prepelice, šljuke... a
zečje divljači imaju, zahvaljujući ispravnom gospodarenju i
revnosnom čuvanju, više nego
ostale blatske sekcije zajedno.
To, nadaleko poznato vinorodno mjesto ima na potoke i crnoga i bijelog vina, izvanredne
kakvoće. O Ljutome Docu bi se
moglo pisati i nabrajati stotine i
tisuće činjenica, opisa i atributa
i bez imalo pretjerivanja (a, da
im i velike pohvale ne udare u
glavu) – uvijek bi to bilo nedovoljno i nedorečeno...
Druge godine zaredom su
Ljutodočani, na čelu sa svojim
predsjednikom sekcije Tomom
Milićevićem, odlučili organizirati jedno ugodno, nekomerci-
Tomislav-Toća Čerkez
ciji, gdje je još sudjelovalo desetak
uzarićkih lovaca s Pavićom na čelu,
organizirao nasipanje i popravak
puta u lovište Bukovac u duljini od
pet kilometara.
Oni koji ne smiju „pod iglu“, ove
jeseni su se opoštenili pa skupili
nešto novaca za organizaciju zajedničkog ručka. Tako su: Mali Bilaćušić, Odbor, Blago, Dragan
Mandić, Pupa, ... potegli svoje „izgladnjele“ lisnice i ručak je bio
namiren. Jesu li svi prisutni dobro i dovoljno pojeli, nismo utvrđivali nakon objeda, ali je ostao ugodan dojam i trebalo bi takvu
gestu pretvoriti u tradiciju, pod geslom: „Tko nema dobru krv,
neka potegne lisnicu!“. Istinski lovci će prepoznati potrebe svoga puka, bez obzira na žrtvu i cijenu koju nekada treba i skupo
platiti!
B. Lasić
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
jalno druženje lovaca. Ta večer
je zamišljena i uspjela kao zabava veselih lovaca, kojima nije
jedini cilj „mesarenje“, pucanje
i odstrjel već se život lovački
može (i mora) i drugačije i humanije artikulirati, ili barem drugačije nagovijestiti.
Počelo je u urednoj crkvi svetom misom koju je predvodio
sjajni i moderni mjesni župnik
fra Ante Kurtović. Bez imalo patetike nježno se obratio lovcima
te kratko i sažeto spomenuo
smisao lova u današnjem teškom, ali ne beznadnom, vremenu kako ga mnogi i među lovcima pokušavaju opisati. Istaknuo
je našega zaštitnika i patrona
svetoga Huberta, kratko opisujući njegov burni život i kasnije
njegovo svetačko djelo. Poželio
nam sretan i uspješan lov i savjesno čuvanje i ljudi i divljači,
ali da ne zaboravimo svoju ljudsku i vjersku ulogu u svojim obiteljima i svomu narodu...
Nakon svete mise žurno smo
se našli u Perunića dvorani, u
kojoj su već spretno, premda
su konobari iz nužde (kršni policajac Planinić, lovnik Mario,
bagerist Madija, Ivo Ćajić...),
„razbacivali“ po stolovima ubruse, pribor za jelo, boce s rakijom,
vinom i pivom... Ni trepnuli nismo a zapljusnu nas topao val
mirisa od janjeće juhe, napuniše se tanjuri biber mesa a pune
činije tople kuhane janjetine
toliko su nam dražili osjetila da
su nam usta bila puna osmjeha
i jalovih gutanja. „Ovo nije baš
sirotinjski i malo je preobilno“,
šapnuo mi je predsjednik Društva Krešo Ćavar, koji se kao gost
odazvao na večeru, što je i normalno i korektno. Lovnik Mario
je pozvao fra Antu, nazvavši ga
lovačkim pripravnikom – od večeras, da izmoli Očenaš prije večere, čemu se on sa smiješkom
i zadovoljstvom odazvao, ne
potvrdivši pristanak na priprav-
ništvo. Što je dalje na bijelim
stolnjacima bilo, to vam uistinu
ne treba opisivati!
Kada se zveckanje „escajga“
malo primirilo, počele su kratke lovačke pričice, pošalice,
zgode i nezgode, vicevi, sitne i
nedušmanske podvale, istinski
igrokaz i prava mala drama iz
bogatoga lovačkog, posebnog
vokabulara i arsenala izraza
samo lovcima razumljivih. Svakakvih je tu zgodica bilo, čak je
Milenku lisica u sušnici na srgu
(drvena motka na kojoj vise
komadi mesa za sušenje) pršut
pojela, a njegovomu kolegi su
psa u lovu vinom napojili (!)
Niti u polovinu Hoop!-a ne bi
stali svi ti biseri koje smo čuli tu
večer. Ljudi su se držali za glave
i trbuhe, smijući se i slušajući te
dosjetke koje su se često čule
iz nekoliko usta istovremeno.
Kada su „gusto naseljene“ boce
već više od polovice ostale
prazne, počelo je pjevanje. Na-
daleko se znade za ljutodočki
bećarac, a ovdje su se našli baš
oni koji ga i sada proslavljaju.
Skupina koja ga „trese“ i od kojega se čovjeku kosa naježi je
brojna, ali koliko Bata Milićević
može počinjati i visokim tonom iz svojih supjevača iscjeđivati zadnji atom snage, to je
uistinu za svaku pohvalu. Bilo
je nešto i „stidljive“ gange, ali
je nakon nekoliko sati sjedenja
i pjevanja dosta grla postalo
hrapavo i za oktavu niže.
Oni mlađi, snažniji i uporniji
su ostali do kasne noći a nas je
otjerao gusti zrak zasićen duhanskim dimom (to je, rekao
bih, jedina mana lovaca i ovakvoga druženja) i puni trbusi
su nas, također, počeli opominjati na pokret. Što kazati drugo Ljutom Docu za ovu večer
već, pomozi ih i sačuvaj, Bože,
o Bože!
Blago Lasić
LD GOLUB Čitluk
Uspješna
lovačka večer
U
oči otvaranja lovne sezone, LD „Golub“ je 18. listopada 2013. u Svadbenom
salonu „Ananeri“ u Čitluku upriličilo svoju tradicionalnu lovačku
večer, kojoj je nazočilo tristotinjak članova i prijatelja Društva.
Na početku večeri skupu se
obratio Dragan Ostojić, predsjednik Društva, srdačno pozdravivši nazočne, zaželjevši svima ugodnu zabavu i zahvalivši
sponzorima na njihovu doprinosu organizaciji ove priredbe.
Prigodnim riječima, skupu su
se obratili i Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg
Bosne, te Marin Radišić, predsjednik Općinskog vijeća Čitluk.
U odnosu na prethodne godine, u zabavnom dijelu programa uvedena je jedna novina.
Naime, lovce je zabavljao Tamburaški sastav „Tajna“ iz Međugorja, na način da su njegovi
članovi svirali i pjevali hodajući
od stola do stola. Ovakav način
www.lovackisavez-hb.ba
zabave oduševio je lovce, uz
komentar da je to bio pogodak
„u sridu“ te da su prvi put mogli
normalno razgovarati, a ujedno
i zapjevati s tamburašima.
Na nezaobilaznoj lovačkoj
tomboli bilo je brojnih nagrada,
od kojih valja spomenuti pet
lovačkih pušaka, desetak lovačkih kompleta te nekoliko polica
autoosiguranja. Najsretniji lovac
ovaj je put bio Jozo Ostojić,
član sekcije Čitluk-Potpolje, dobivši prvu nagradu – najvrjedniju pušku.
U ovoj prigodi zahvaljujemo
domaćinu koji je i ove godine
osvjetlao obraz pripremivši prebogatu večeru, tj. specijalitete
od divljači, pečenu i lešo janjetinu te sve vrste vina iz broćanskog kraja. Zahvaljujemo, također, i svima drugima koji su na
bilo koji način doprinijeli uspjehu ove lovačke zabave.
Lovac s najviše sreće - Jozo Ostojić
Veselo i korisno druženje lovaca
Gojko Prskalo
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU ZAVELIM Roško Polje
“Potrošeno” na Zavelimu
“vraćeno” na Rogovima
P
rve nedjelje u listopadu i
ove godine bijaše otvoren
lov u Roškom Polju. Uz članove LU „Zavelim“, lov su „otvorili“ i lovci iz Imotskog, Čitluka,
Čapljine, Gruda i Posušja. Gostiju manje nego prošlih godina,
uglavnom zato što je isti dan
otvoren lov i u nekim susjednim
lovačkim udrugama. Iz Njemačke stigoše i naši Ćićo, Zele, Enko
i Markan. Nisu propustili ni jedno otvaranje do sada, pa ni ovo.
Za svaku pohvalu!
Prve, ranojutarnje kave, uz uobičajene razgovore, popili smo
u Caffe baru „Sport“ u Roškom
Polju. Vrijeme je brzo odmicalo,
pa su predsjednik i tajnik Udruge, Marijo Sušilović i Radovan
Serdarušić, pozdravili nazočne,
upoznali ih s organizacijom lova,
sa sigurnosnim mjerama i s onim
što slijedi poslije lova. Rečeno je
da se lovi u kršnoj Zavelim planini i da je, osim svinje, dopušteno
loviti vuka i lisicu. Oko sedam sati
već smo bili raspoređeni u Zavelimu, uzduž i poprijeko. Jedni
na čekama, a drugi u pogon sa
psima goničima. A dok se lovilo
u Rogovima, kuharu Filipu Kelavi-Sotiću i njegovu pomoćniku
Peri Purkiću povjerena je odgovorna zadaća – skuhati ukusan
lovački gulaš za šezdesetak lovaca. A da lovci ne bi ostali „gladni“,
na stolovima će se naći i pečeni
odojci.
32
U Zavelimu su se neočekivano brzo počele odvijati stvari. Negdje pri
njegovu vrhu
pojavilo se krdo
divljih svinja.
Išle su pravo
na čeku Gorana Majića, koji
je karabinom
ustrijelio jednu.
Ostale su pobjegle prema
vrhu Zavelima.
Malo potom
krdo se našlo
pred Slavkom
Šapinom-Zekom. On je također
odstrijelio jednu svinju, i time je
lov bio okončan. Počeli smo se
povlačiti iz Zavelima put Rogova.
Goran i Slavko primili su čestitke
za odstrijeljenu
divljač, a taj dan
Miro Mikulić i
Robert Križić
odstrijeliše po
lisicu. I oni primiše čestitke.
Uz svinje i lisice,
taj dan je „ulovljen“ i jedan
poveći poskok.
Hodeći šumskom stazom,
na grani drveta
zapazio ga je
Damir Kelava. Ne razmišljajući o
mogućim posljedicama, zarobio
ga je u plastičnu bocu. Po dolasku u Rogove poskok u boci postao je meta brojnih fotoaparata.
Oko trinaest sati bilo je vrijeme ručka. Prije toga zajednička
molitva s našim župnikom fra
Jozom Radošem-Đokom, uz zahvalu dragom Bogu na vremenu
bez kiše, uredno proteklom lovu i
ugodnu druženju. Dovoljna količina odlično pripremljena gulaša
i slasni komadi dobro pečenih
odojaka bili su prava „nadoknada“ za snagu izgubljenu gazeći
Zavelimom. Uz odličnu hranu i
dobru kapljicu krenula je pjesma
i svirka. Za dodatno podići ionako lijepu i ugodnu atmosferu
pobrinuo se harmonikaš Stipe
Rade iz Kaštel Kambelovca. I ovaj
put u krajnje veselu ozračju ostade društvo do mrkla mraka, do
srdačnih pozdrava prije razilaska.
Ante Đikić
Nakon gulaša i odojka...
...na svoje je došla i harmonika
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD SOKOL Nova Bila
Obilježena stota godišnjica
lovstva u općini Travnik
U
Travniku je 26. listopada
2013. obilježena stota
godišnjica lovstva u općini Travnik. Članovi LD „Sokol“
Nova Bila odazvali su se pozivu
LD „Vlašić“ Travnik da skupa proslave ovaj jubilej, a sudjelovanju
u obilježavanju ovoga jubileja
prethodila je sjednica Predsjedništva Društva na kojoj je donesena odluka o sudjelovanju.
Program je počeo zajedničkom fotografijom svih nazočnih lovaca, a zatim je otvorena
izložba fotografija. Mnogi su
gosti čestitali ovaj jubilej i održali prigodan govor u lovstvu u
općini Travnik.
U ime LD „Sokol“ skupu se
obratio Darijo Sučić, predsjednik Društva: „Poštovani lovci!
Želim vas pozdraviti u ime LD
„Sokol“ Nova Bila-Travnik, članice Lovačkog saveza Herceg
Bosne i čestitati nam svima 100
godina tradicije lovstva u općini
Travnik. Također, čestitam godišnjicu postojanja i utemeljenja LD „Vlašić“ Travnik.
Organizacija lovstva u općini
Travnik kroz povijest se mijenjala i imala je različite oblike. Naše
generacije pamte ustroj lovstva
Uzvanici na proslavi obljetnice
do 1992. godine kada je sve
bilo idilično i iz ove perspektive
gledano, organizirano i za većinu dobro. I sam sam zavolio lov
u tom razdoblju i prve korake
napravio sam sa svojim ocem
Matijom.
U to je vrijeme sekcija Nova
Bila vrlo velika i organizirana,
brojila je 48 članova i dala je
velik doprinos u radu LD „Vlašić“.
Danas ovdje nazočni Anto Bajo
bio je dugogodišnji predsjednik Skupštine Društva, a pokojni Drago Ivanović predsjednik
Društva.
Nakon ratnih neprilika 1994.
godine na inicijativu više lovaca
formirano je LD „Sokol“ Nova
Bila-Travnik u okviru LS HB, da
bi zadovoljilo interese svih u
tada podijeljenoj općini Travnik.
Društvo danas broji 125 aktivnih članova organiziranih u 7
sekcija i djeluje na čitavom teritoriju općine Travnik. Smatram
da smo dali velik doprinos lovstvu u općini, tako da današnji
jubilej pripada svakom lovcu
oba lovačka društva.
Zakon o lovstvu F BiH iz 2006.
utemeljen je na europskom
standardu i principima lovstva
kojima, naravno, i mi trebamo
težiti. Jedna od glavnih točaka
toga zakona propisuje da u jednoj općini može biti više lovišta,
a prema lovnoj površini općine
Travnik, prema kriterijima Zakona može biti najmanje 10 lovišta.
Danas treba istaknuti jako
dobru suradnju, na razini Predsjedništva Društva, a posebno
među lovcima na terenu, znamo da se do sada nije desio ni
najmanji incident.
Apeliram na sve nas, da gradimo novu i zajedničku budućnost u toleranciji, poštivanju
i suživotu kakav su imali naši
roditelji. Svim lovcima želim dobru kob!“
Nakon govora domaćina
i gostiju održana je svečana
sjednica na kojoj je prikazan
kratki film o lovstvu kroz povijest pa do danas. Poslije svečane sjednice uslijedila je podjela
priznanja članovima LD „Vlašić“
za njihov jubilej. Kulturno-zabavni program bio je posebno
obogaćen nastupom dvaju
kulturno-umjetničkih društava
u narodnim nošnjama. Svojom
pjesmom i igrom razveselili su
nazočnu publiku te su nagrađeni bogatim pljeskom.
Na kraju ovoga druženja priređena je skromna zakuska za
sve prisutne, a proslava se nastavila do kasnih noćnih sati.
Ružica Bajo
LD FAZAN Odžak
Ocjena trofeja
srnjaka
K
omisija za ocjenjivanje trofeja divljači: Kemal Osmanović,
Božo Grgić i Nedžad Garić, 20. rujna 2013. ocijenila je 40 rogova srnjaka i izdala 40 trofejnih listova.
U medalji su bila tri srnjaka: jedan u srebru, dva u bronci. Ocjenu
od 90 do 105 točaka zaslužilo je sedam srnjaka, od 80 do 90 točaka
četrnaest srnjaka, od 70 do 80 točaka sedam srnjaka, do 70 točaka
također sedam srnjaka, a jedan je primjerak bio uzgojni.
Prosječna trofejna vrijednost za ovu lovnu godinu je 83,72 točaka, što je u okvirima desetogodišnjeg prosjeka koji iznosi 85,87
točaka.
Prosječna starost odstrijeljenih srnjaka je pet godina, a prosječna
tjelesna masa bez utrobe je 25 kilograma.
Nedžad Garić
www.lovackisavez-hb.ba
Dosta posla za trojicu ocjenjivača
33
LOVAČKO ORUŽJE
REFLEKSNI HOLOGRAFSKI CILJNICI
Precizna crvena točka
Izgled lovačke puške s namontiranim holografskim ciljnikom
Ne tako davno, godine 1974., jedan mali tim
poduzetnika u Švedskoj jednom je vlastitom inovacijom izašao na tržište streljiva
i streljaštva. Bio je to jednostavan optički
ciljnik za brzo ciljanje. Već 1975. na tržištu
se pojavio prvi model, “Aimpoint Electronic”
te prokrčio put u razvoju ciljnika s crvenom točkom.
U
posljednjih 30 godina
zabilježeno je zaista
mnogo različitih ciljnika
koji su svjetleću točku, ili sličnu
končanicu, projektirali na cilj.
Pod različitim komercijalnim
imenima (Aimpoint, Quickpoint, Tasco Rama, Buschnell,
Leupold...), nuđeni su na tržištu kao revolucionarna, nova
tehnologija, ali ih ni vojno-policijsko, ni civilno-lovačko tržište nisu odmah prihvatili, prije
svega zbog specifičnog načina
korištenja, ali i zbog brojnih
mana koje su u to vrijeme imali: velika svjetleća točka slaba
Holografski ciljnik na puški
34
intenziteta i goleme dimenzije.
Holografski ciljnici brzo i precizno pronalaze cilj, pouzdani
su i u najsurovijim uvjetima,
obvezna su oprema vojnih i
policijskih jedinica ali sve više i
lovaca i sportskih strijelaca.
Prethodnik prvog uspješnog
ciljnika s holografski projektiranom končanicom napravljen je
još 1962. godine. S namjerom
korištenja u zrakoplovnoj industriji, ubrzo je pokazao svoju
veliku prednost koja se ogledala u nevjerojatno učinkovitom i
brzom pronalasku cilja. Suština
holografskog ciljnika sastojala se u projektiranju svjetleće
ciljne končanice u prostor između očiju strijelca i cilja. Tako
se, zbog stereoskopske prirode
ljudskog vida, stjecao dojam
da se nišanska točka končanice
nalazi izravno nalijepljena na
cilj. S ovakvim ciljnicima koji su
sliku končanice projektirali na
kosinu vjetrobranskog stakla
kokpita zrakoplova,odnosno
staklenu ploču ispred njega,
izuzetno je pojednostavljena i
olakšana zračna borba na malim razmacima, jer je pronalaženje i fiksiranje cilja dramatično ubrzano. Čim se prednost
ovakvog ciljnika u praksi potvrdila, rođene su prve ideje, da
se ovakav ciljnik primijeni i na
streljačkom i lovačkom oružju.
Klasični mehanički i optički
ciljnici na oružju tradicionalno
su korišteni tako što se ciljalo
jednim okom. Novi holografski
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
LOVAČKO ORUŽJE
Holografski ciljnik
ili refleksni, kako ih drugačije zovu, upotrebljavani su uz korištenje oba oka, s fokusom
na cilju. Ovakav način ciljanja bio je znatno
brži od klasičnog, jer nije zahtijevao promjenu fokusa gledanja, ni poklapanje elemenata, koji se nalaze na različitim udaljenostima od oka. Ipak, trebalo je proći mnogo
vremena dok se nisu pojavili učinkoviti,
kompaktni ciljnici današnje konfiguracije,
koji se potpuno pouzdano mogu koristiti i
u najsurovijim uvjetima na većim i manjim
udaljenostima.
a da pri tome ne izgube sliku pogodaka.
Izdržavaju i potrese od trzaja oružja, pri
čemu ne gube nišansku točku. Potpuno
su otporni na utjecaj vlage (magle), a vodootporni su na dubine od 3, 10 pa sve
do 20 metara, zavisno od cijene i kvalitete
modela. Najčešće su izvana finiširani mat
crno, specijalnim, izuzetno otpornim tvrdim premazom.
Ovi ciljnici uspješno se mogu koristiti za
gađanje (po specifikaciji proizvođača) na
daljini do 300 metara, pri čemu se korekcija
slike prilikom upucavanja vrši klasičnim sustavom klikova, veličine oko 14 mm.
Ciljnici poslije montaže mogu pomicati
ciljnu točku za oko 1 metar gore-dolje i lijevo-desno, a daju vidno polje od oko 28 m,
na 91 m, pri udaljenosti ciljnika oko 10 cm,
od oka strijelca.
Jedini nedostatak holografskih ciljnika
jest otežano ciljanje u slabijim svjetlosnim
uvjetima (rano jutro, kasno predvečerje,
gusta sumaglica), ali tada lov po lovačkim
običajima i zakonima nije preporučljiv iz poznatih sigurnosnih razloga.
Što još reći o ovim zaista impresivnim
lovačkim pomagalima! Jednostavna su
za korištenje, lagana za montiranje, a što
je bitno – pristupačnih su cijena. Modeli
srednje kvalitete, zavisno od proizvođača,
na europskom se tržištu kreću od 100 do
200 eura. U ovo recesijsko vrijeme, našim
je lovcima to možda i presudno.
Mladen Bešlić
MONTAŽA
Namještanje i montaža vrši se preko užlijebljene šine koja se nalazi na cijevi puške.
Ciljnik se fiksira u jednoj točki, ali tako da je
zajamčeno zadržavanje preciznosti unutar
jedne minute kuta nakon skidanja i ponovnog montiranja. Veličina točke koja se najčešće koristi iznosi 2 MOA, ona je dovoljno
velika za brzo ciljanje, a ne prevelika da se
pokrije veći dio cilja (mete) na udaljenosti
od 80 do 120 metara.
Proizvode se u više osnovnih varijanti koje
se razlikuju veličinom i kapacitetom baterija
za napajanje. Uglavnom se sve varijante oslanjaju na tehnologiju „prijenosa holograma“
(projektiranja laserskog zraka) s optikom koja
je potpuno oslobođena paralakse. Imaju leća
bez uvećanja, radi bolje kontrole terena i neodređenu žižu udaljenosti, što znači da se
ciljnik tijekom ciljanja može nalaziti na bilo
kojoj udaljenosti od oka, a da to ne utječe na
vidljivost končanice.
SOLDO METALI d.o.o.
Varaždinska b.b., 88220 Široki Brijeg
Tel: 00 387 39 705 715
Tel: 00 387 39 704 900
Tel: 00 387 39 703 056
Fax: 00 387 39 703 498
web: www.soldometali.com
Sretan Božić i Nova godina
svim našim
poslovnim partnerima
i svim ljudima dobre volje!
TVRDOĆA I OTPORNOST
Svi oni, Red Dot, Aimpoint, crvene točke
i holografski ciljnici napravljeni su veoma robusno, od kombinacije polimerske plastike
i aluminijske legure, tako da su otporni na
udare. Posebnu zaštitu im daje poklopac od
aluminijske legure, postavljen preko tunela s
objektivom i okularom (također, napravljene
od ojačane i na udar otporne plastike) tako
da su skoro neuništivi.
Po deklaraciji proizvođača, mogu izdržati izravan pad s visine od tri metra,
www.lovackisavez-hb.ba
PRESAL EXTRUSION
Knešpolje bb, Široki Brijeg
tel: 039 701 240, 701 241, 702 060
35
35
BOLESTI DIVLJAČI
TRIHINELA KOD DIVLJAČI
Nevidljiva
opasnost za lovce
NAJBOLJA METODA ZA IZBJEGAVANJE ZARAZE TRIHINELOM JE PREVENTIVA.
ZAKONOM JE PROPISANA OBVEZNA KONTROLA MESA ZAKLANIH SVINJA NA
TRIHINELU PRILIKOM KLANJA ZA POTREBE VLASTITOG DOMAĆINSTVA. SVI
UZGAJATELJI SVINJA TE LOVCI NA DIVLJAČ (DIVLJE SVINJE, MEDVJED, JAZAVAC, JEŽ) OBVEZNO TREBAJU KONTROLIRATI MESO KOD OVLAŠTENOG VETERINARA POSTUPKOM KOJI SE ZOVE TRIHINELOSKOPIJA.
Čovjek najčešće oboli od trihinele jedući zaraženo meso divlje svinje
T
rihineloza je vrlo ozbiljna i
opasna parazitarna bolest
koju uzrokuje sitan okruglasti parazit iz roda Trichinella.
Čovjek se može zaraziti jedući
nedovoljno kuhano ili pečeno
meso, najčešće domaćih svinja
ili divljih životinja (divlja svinja,
medvjed, jazavac), koje nije
prošlo veterinarsku kontrolu.
Domaća svinja može se zaraziti
ako se uzgaja u nehigijenskim
uvjetima, odnosno ako pojede
otpatke zaklanih zaraženih svinja ili uginulog zaraženog štakora. U šumi parazit kruži između krupnijih i sitnijih mesojeda
i svejeda (lisica, vuk, medvjed,
divlja svinja) i sitnih glodavaca
koji se također ponekad hrane
36
uginulim životinjama. Divlje
životinje, osobito mesojedi i
svejedi, među kojima je trihineloza dosta rasprostranjena,
međusobno se zaraze jedući
leševe drugih životinja pa i leševe vlastite vrste. Ako se svinje
drže i gaje u slobodnoj prirodi
(ekstenzivan način držanja svinja), uvijek postoji opasnost da
one naiđu na leš neke divlje životinje, da ga pojedu i zaraze se
trihinelom. Posve je razumljivo
da meso ovih životinja može
biti vrlo opasno za čovjeka koji
ga konzumira kao hranu. Ako
se u područjima u kojima postoje žarišta trihineloze vrši još
i nekontrolirano klanje svinja a
otpaci od klanja razbacuju, to
može postati stalan izvor trihineloze.
NASTANAK ZARAZE
Do danas je otkriveno 11
različitih vrsta trihinele od kojih obolijevaju divlje životinje,
ptice, štakori, konji i svinje, a u
našim je krajevima najčešća
Trichinella spiralis. Čovjek se
može zaraziti jedući termički
nedovoljno obrađeno meso.
Jednom kad čovjek preko zaraženog mesa proguta ličinke
trihinele, one u tankom crijevu sazrijevaju tijekom dva
dana do odraslog oblika crva.
Trihinela je zapravo sitan crv,
dužine 1,5 do 3 mm. Nakon
sazrijevanja crvi se pare i legu
ličinke, koje prolaze crijevnu barijeru i započinju svoj put kroz
organizam. Ličinke se ugnijezde u poprečno-prugastim mišićima, kojima pripadaju mišići
ruku, nogu i leđa, dijafragma,
međurebreni mišići, mišići grkljana i oka. Dva tjedna nakon
ulaska u mišićno tkivo ličinke se
počinju svijati u spiralu, oviju se
kapsulom i tu miruju. Ako je to
tkivo životinje i ako ga pojede
druga životinja ili čovjek, ciklus
kreće ispočetka. Međutim, ako
se takvo zaraženo tkivo ne pojede, nema daljnjeg prijenosa
zaraze.
KLINIČKA SLIKA BOLESTI
Tijek bolesti u čovjeka ovisi
o tijeku razvojnog ciklusa crva,
ali i o količini ličinki koje je osoba pojela zajedno sa zaraženim
mesom. U vrijeme crijevnog
stadija, dan do dva nakon jedenja zaražene hrane, kod čovjeka
se mogu primijetiti pojačano
znojenje, nadutost, bolovi u
trbuhu, povraćanje i proljev.
Krajem prvog tjedna, kad ličinke počnu put kroz tijelo, javlja
se povišena temperatura, oteklina lica i vjeđa te bolovi u mišićima. Kod masovne zaraze ovim
crvom, ako bolest nije dijagnosticirana u prvom stadiju, može
doći do vrlo ozbiljnih upala srčanog mišića, dijafragme i plućnih mišića te moždanih ovojnica, zbog čega može nastupiti i
smrt. U trećem stadiju, kad se
ličinke učahure u mišićima, organizam čovjeka dolazi u stadij
polaganog oporavka, u kojem
se javljaju jak umor, bolovi u mišićima, smetnje vida i glavobolje,
koje polagano prestaju. Međutim, na osnovi tih kliničkih simptoma relativno je teško postaviti
točnu dijagnozu zaraze trihinelom te se često može postaviti
pogrešna dijagnoza. U praktičnom smislu danas se najčešće
koriste testovi za dokazivanje
specifičnih protutijela u krvi zaražene osobe, za koje, nažalost,
treba proći dosta vremena.
Na području Federacije BiH u
1997. i 1998. godini zaraženost
domaćih svinja Trichinellom spiralis iznosila je 5,26 %, a divljih
svinja 3,7 %. Masovnije pojave
oboljenja ljudi registrirane su u
Županiji Središnja Bosna, preko
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
BOLESTI DIVLJAČI
Prvi znanstveni opisi trihineloze datiraju
iz sredine 19. stoljeća u opisima londonskih
liječnika Jamesa Pageta i Richarda Owena, a
do 1860. godine već se znalo da se bolest
prenosi preko zaraženih svinja, što je dovelo
do masovne averzije prema svinjetini
u narednim godinama.
Trihineloza spada među zoonoze, tj. zarazne
bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim
životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na
ljude i obrnuto. Iako trihinelu pronalazimo u
mnogim divljim mesojedima i svejedima,
za čovjeka je najvažnija karika u prijenosu
bolesti domaća svinja.
Uzimanje uzoraka dijafragme za veterinarski pregled
100 oboljelih i Zeničko-dobojskoj županiji 22 oboljela.
Veterinarske stanice podsjećaju lovce da su godinama ranije registrirani brojni slučajevi
oboljenja ljudi od mesa divljih
svinja koje je bilo zaraženo trihinelozom, a nije kontrolirano u
ovlaštenim stanicama.
LIJEČENJE TRIHINELOZE
Nažalost, ne postoji specifičan lijek za trihinelozu. Pacijentima se daju lijekovi protiv
nametnika (antihelmintici), koji
mogu djelovati samo u prvom
stadiju bolesti, dakle dok su crvi
još u tankom crijevu. Kasnije se
bolest liječi simptomatski, što
znači da se daju lijekovi protiv
bolova u mišićima (najčešće salicilati) uz mirovanje oboljelog.
Najbolja metoda za izbjegavanje
zaraze trihinelom je preventiva.
Zakonom je propisana obvezna
kontrola mesa zaklanih svinja na
trihinelu prilikom klanja za potrebe vlastitog domaćinstva. Svi uzgajatelji svinja te lovci na divljač
(divlje svinje, medvjed) obvezno
trebaju kontrolirati meso kod
www.lovackisavez-hb.ba
ovlaštenog veterinara postupkom koji se zove trihineloskopija.
Nakon klanja sa svake polovice svinje uzima se uzorak ošita s određenog mjesta (crura
diaphragmatis) i to s područja
gdje mišićni dio prelazi u tetivasti. Uzima se uzorak veličine
oraha.
Zaraze koje su se pojavile
u Bosni i Hercegovini bile su
uglavnom uzrokovane konzumacijom
nekontroliranog
mesa, odnosno nekontroliranih suhomesnatih proizvoda
svinja i divljači. Ipak, osim jedenja samo kontroliranog mesa,
svakako je najbolja prevencija
dobra termička obrada mesa.
Ličinke trihinele uništavaju se
pečenjem, odnosno kuhanjem
na temperaturama iznad 80
°C, što znači da meso treba biti
dobro pečeno ili kuhano u svim
svojim dijelovima. Ličinke uništava i niska temperatura, i to
30 dana na -15 °C ili 10 dana na
-20 °C. U klaonicama se provodi
postupak naglog smrzavanja na
-40 do -70 °C, što također uništava ličinke.
Valja, međutim, voditi računa o tome da usoljavanje (salamurenje), sušenje i dimljenje
mesa, kao i zagrijavanje u mikrovalnoj pećnici, ne uništava
ličinke trihinele.
U zaključku se može ustvrditi da najbolja zaštita ljudi i životinja svakako leži u preven­tivi.
Preventivne mjere (termička
obrada klaoničkih otpadaka
ili pomija, sistematska deratizacija, propisno neškodljivo
uklanjanje leševa u lovištima)
imaju za cilj sprječavanje invazije životinja provođenjem
postu­
paka koji umanjuju ili
potpuno neutraliziraju moguće faktore nastanka oboljenja.
U suzbijanju trihineloze značaj-
no je upozoravanje pučanstva,
posebice lovaca, o potrebi pretrage mesa odstrijeljene divljači napose divljih svinja i druge
divljači koja se koristi za ljudsku
prehranu. Prevencija bolesti se
postiže veterinarskim nadzorom i trihineloskopijom mesa u
klaonicama, što je kod nas i zakonom pro­pisano. Individualni
proizvođači mesa, za vrijeme
klanja svinja, obvezno bi trebali odnijeti uzorke svih zaklanih
svinja na trihineloskopski pregled kako bi se isključila invazija parazitima Trihinella spiralis.
Kako bi rekao naš narod, „bolje
spriječiti nego liječiti“!
Tomislav Mihaljević
Neki od simptoma bolesti kod čovjeka
37
LOVAČKA PRIČA
N
a poziv strica, lovočuvara Mirka Džaje, u studenom 1970., po lijepom
danu, krenuh prema Koprivnici
gdje sam stigao na vrijeme. Stric mi
je rekao da se na Stožeru nekoliko
dana zadržava čopor vukova i da
je pronašao ostatke dva srneća grla
koje su zaklali vukovi. On je pokupio
te lešine i, uz još neke mesne otpatke, postavio ih ispred zemunice.
Brzo se spremamo za noćno čekanje. Nosimo dvije puške,
sačmaricu i kuglaru. Krećemo prema Stožeru, prelazimo Džajin potok i nastavljamo laganim hodom
po lovačkoj stazi, odmarajući se
dva puta. Nakon dvosatnog pješačenja stižemo blizu zemunice, gdje
kratko zastajemo i oblačimo tople
jakne. Nabijam sačmaricu „šesnaesticu“ nabojem br. 4/4.50 mm.
Dalje žurno nastavljamo po ravnoj stazi, jer dan je kratak. Dolazimo do zemunice. Ne prilazimo
meki koja je udaljena 30 metara,
da ne ostavljamo trag. Otvaramo
poklopac i okomito ulazimo u
mračnu, tijesnu zemunicu u koju
prodire svjetlo kroz mali otvor za
pucanje. Sjedamo na položenu
kladu, odlažemo puške i spremni
smo čekati. Kako se još vidi, moj
pratitelj dvogledom gleda prema mrciništu. Ne primjećuje da su
prethodne noći pomicani dijelovi
meke. Za ovo doba godine vrijeme
je bilo toplo i vedro. Ubrzo pada
noć. Oko 21 sat savladao me je
umor. Oslonjen na zid zemunice,
zaspao sam.
Ubrzo osjetih da mi stric dodi-
ruje rame i šapće na uho: „Čuju se
vuci“. Mirni smo. Gledamo prema
meki po dobroj vidljivosti prve četvrti mjesečine. Vrijeme brzo prolazi. Nakon pola sata, dosta blizu
čujemo zavijanje koje dugo traje.
Osjećam tremu, iako sam prethodnih godina više puta čekao ovu nepredvidivu zvijer, ali bez uspjeha.
Počeo je puhati sjeverac. To je bilo
dobro jer malo okno gleda prema
sjeveru pa je manja mogućnost
da nas vukovi osjete. Iznenada se
smračilo, no vidljivost za tada mlado oko još je bila dobra. U jednom
trenutku ugledali smo manjeg
medvjeda. Tiho je prišao i počeo
puhati i kopati po meki. Odlučili smo ga poplašiti, pa džepnim
nožićem kucnuh po kundaku
sačmarice. Laganim je korakom
PRVI VUK
IZ KOPRIVNICE
Prošle su 43 godine otkako sam na planini
Stožeru (1758 m) u lovištu Koprivnica kod
Bugojna odstrijelio prvog vuka.
nestao u tami. Uskoro se spustila
magla i počela je padati sitna kiša.
To smo mogli i očekivati, jer bili
smo visoko, a jesen je dobro odmaknula pa se u planini tijekom
dana vrijeme može mijenjati više
puta. Kiša je sve jače padala. U jednom je trenutku kroz okno uletio
miš bježeći od nevremena. Zemunica je počela prokišnjavati, bilo je
neudobno u njoj. Ali nas je lovačka
strast tjerala da čekamo i dalje.
Prošlo je pola noći, ništa se ne
događa. Nije hladno, pa ćemo čekati do jutra. Ponovno nas hvata
san. Dogovaramo se da odspavamo na smjenu, sjedeći, jer se zbog
skučena prostora ne može leći. Ne
palim bateriju, pa jedva nazirem
svjetleće brojke. Dva su sata. Svaki
čas dvogledom pretražujem prostor ispred zemunice. Kiša je prestala, ali je vidljivost i dalje slaba.
Konačno ugledah neku sjenu
koja se pomiče. Budim strica. On
me upozorava da dobro vidim na
što pucam, jer se možda medvjed
vratio. Naprežem se maksimalno,
i siguran sam da vidim siluetu
vuka na meki. Srce mi jako lupa.
Polako odlažem dvogled i uzimam sačmaricu. Usmjeravam je
k nebu, spuštam je prema crnoj
sjeni i potežem obaraču. Pucanj
mi se učinio slab. Poslije toga, ništa ne čujemo, ništa se ne događa. Osvijetlih mjesto gdje je stajao vuk, no ništa ne vidjesmo jer
se sve pod snopom svjetla stopilo
u crnu mrlju. Želio sam odmah
izaći iz zemunice, ali stric me je
smirio i rekao da još malo sačekamo. Nakon petnaestak dugih
minuta, izlazimo i evo nas na
mjestu gdje je ležao moj prvi vuk.
Stric mi je čestitao, uz želju da
doživim još mnogo uspješnih lovova. Po njegovoj procjeni, riječ je
bila o starijem vuku težine oko 35
kilograma, dobra krzna. Uz slabo
svjetlo električne svjetiljke oderali
smo lovinu i kroz noć krenuli prema lovačkoj kući.
Antun Džaja-Bosanac
38
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
LOVNO STRELJAŠTVO
LO VITEZ Vitez: LOVNO STRELJAŠTVO
Natjecanje u disciplinama
lovačka kuglara i trap
I
ove je godine konac rujna u
godišnjem planu rada udruge
bio rezerviran za natjecanje u
lovnom streljaštvu, ponajprije
za pripadnike LO „Vitez“. Natjecanje je ponuđeno i LO „Kruščica“ iz Viteza s kojom ova udruga
gospodari lovištem „Vitez“. Na
natjecanju je sudjelovalo i nekoliko lovaca pripadnika drugih
lovačkih udruga iz bližeg okruženja. Natjecanje je bilo ekipno
i pojedinačno. Rezultati iz ekipnog natjecanja uzeti su u obzir za pojedinačno natjecanje.
Natjecanje je obavljeno u dvije
discipline: gađanje iz lovačke
puške kuglare i gađanje glinenih golubova, disciplina trap,
a održalo se na improviziranoj
streljani „Perunove njive“, budući da u Vitezu ne postoji streljana. Kako je nebo bilo zatvoreno
nekoliko dana prije natjecanja,
postojala je stalna prijetnja kiše.
No, organizator nije ništa prepustio slučaju. Montiran je šator
sa stolovima i klupama, s još nekoliko suncobrana za slučaj kiše.
Za natjecanje je prijavljeno 36
lovaca, razvrstanih u 12 ekipa.
Potpuno identično kao i prošle
godine. Cjelokupnu organizaciju natjecanja preuzelo je Povjerenstvo za lovno streljaštvo,
u sastavu Dragan Trogrlić i Leonardo Garić.
www.lovackisavez-hb.ba
Prvo se natjecalo u gađanju
lovačkom kuglarom. Ciljalo
se mehaničkim ciljnikom na
nepokretnu metu srnjaka na
udaljenosti od 100 m. Pucano
je do tri metka za probu, nakon
čega se odlazilo do meta, gdje
su se obilježili pogodci. Ove je
godine mali broj lovaca izrazio
želju da puca probne metke,
pretpostavka je da su bili sigurni u sebe i svoje oružje. Nakon
probnih hitaca pucala se serija
od pet metaka za meč. Ekipa
u sastavu Milko Omazić, Anto
Brnada i Nikica Livančić zauzela je prvo mjesto, drugo mjesto zauzela je ekipa u sastavu
Dragan Stojak, Karlo Stojak i
Dragan Trogrlić. Treće mjesto
pripalo je ekipi u sastavu Perica Vukadinović, Ivica Jukić i
Željko Čalić. Pojedinačno, najbolje rezultate postigli su redom, Dragan Stojak, Anto Brnada i Atif Tahunić, pripadnik
LO „Kruščica“ Vitez, s tim da je
između prvoplasiranog i drugoplasiranog razlika od samo
jednog kruga.
U disciplini trap nastupale
su ekipe u djelomice promijenjenim sastavima. Vrlo neizvjesna borba vodila se za
treće mjesto između Dragana
Trogrlića i Leonarda Garića.
Odluka je pala u raspucavanju,
gdje je više pogođenih golubova imao Dragan Trogrlić.
Rezultati ekipnog natjecanja
u gađanju glinenih golubova
su sljedeći: prvo mjesto ekipa
u sastavu Leonardo Garić, Miroslav Bralo i Igor Božić, drugo
mjesto ekipa u sastavu Željko
Čalić, Nikica Livančić i Davor
Badrov (sve lovni pripravnici),
treće mjesto ekipa u sastavu
Jurica Garić, Perica Strukar i
Nebojša Babić. Pojedinačno,
pobjednik je Miroslav Bralo,
drugo mjesto zauzeo je Davor
Badrov (lovni pripravnik), a treće Dragan Trogrlić, nakon raspucavanja.
I ovaj put udruga je osigurala novac za pripremu graha s
mesom za sve prisutne, te potreban broj glinenih golubova.
Streljivo za natjecanje, dodatna
hrana, piće i organiziranje bili
su u osobnoj režiji lovaca. Grah
je profesionalno pripremio naš
član Nenad Rajković, kojem još
jednom zahvaljujemo na uloženom trudu i profesionalizmu.
Cijelo natjecanje provedeno je
bez ugrožavanja sigurnosti, te
bez ijednog nemilog događaja. Sudački tim je besprijekorno odradio svoj posao. Bio je
jedan prigovor, koji se odnosio
na ocjenu spornog pogotka, za
koji se smatralo da treba priznati
jedan krug više. Sam strijelac se,
stavljanjem zrna neispucanog
metka u sporni otvor, uvjerio da
crta nije pogođena, nakon čega
je odustao od prigovora.
Ovim natjecanjem udruga je
realizirala nekoliko prethodno
definiranih ciljeva:
Stekla su se saznanja o dodatnim lovcima koji bi mogli
ući u širi izbor za predstavljanje
ove udruge na natjecanjima u
lovnom streljaštvu.
Obavljeno je zajedničko
druženje lovaca svih lovnih jedinica, na kojem je sudjelovao i
znatan broj lovaca LO „Kruščica“
Vitez, te nekoliko članova ostalih
Na crti gađanja
39
LOVNO STRELJAŠTVO
lovačkih udruga iz bližeg okruženja. Ovo druženje je ujedno i
kompenzacija za otvorenje lova
na sitnu divljač, budući da je
planirano da se ono organizira
po lovnim jedinicama.
Dio lovaca koji je koristio
vlastite puške kuglare, a na
natjecanju je postigao zadovoljavajuće rezultate, prošao je
provjeru preciznosti lovačkog
oružja s risanom cijevi, propisanu Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja.
Izvršena je praktična obuka
lovnih pripravnika u gađanju
pokretnih meta sačmaricom,
te nepokretnih meta u gađanju. Četvrtoplasirani i petoplasirani Željko Čalić i Nikica
Livančić u gađanju lovačkom
kuglarom, znatno su pridonijeli osvajanju trećeg, odnosno
prvog mjesta u ekipnoj konkurenciji. Napomenimo još da
se ekipa lovnih pripravnika u
sastavu Željko Čalić, Nikica
Livančić i Davor Badrov, plasirala na drugo mjesto. U pojedinačnom poretku lovni pripravnik Davor Badrov zauzeo
je drugo mjesto, ostavivši iza
sebe „samouvjerene“ strijelce.
Ovo je još jedan dokaz da su i
teorijska i praktična obuka provedene kvalitetno, odnosno
potvrda da su lovni pripravnici
osposobljeni za izlazak na lovački ispit.
Rezultati gađanja puškom
kuglarom bili su dosta dobri za
većinu sudionika. No priložena
fotografija pokazuje i da ima
određeni broj lovaca koji olako
povlače otponac i kada nisu
kvalitetno obavili sve predradnje. To rezultira lošim, odnosno
bezvrijednim pogocima, a za
KUP SVETOGA HUBERTA
Mandići prvi
i ekipno i pojedinačno
U
povodu Svetoga Huberta, zaštitnika lovaca Lovačkog saveza
Herceg Bosne, na streljani na Virču, u blizini Širokog Brijega,
održano je tradicionalno streljačko natjecanje „Kup svetoga
Huberta“. Organizator natjecanja, Lovna sekcija Dobrič, uz spon-
S lijeva: predsjednik Krešo Ćavar s Vladimirom,
Tomislavom i Predragom Mandićem, momčadskim pobjednicima
40
zorstvo Lovne jedinice Orovnik,
po izuzetno lijepom vremenu
priuštila je strijelcima izuzetan
i sadržajan ugođaj na ovoj, po
divljač i mučnim pogocima. Takvi su zasigurno pogoci u udove, okrznuća kralježnjaka, pogoci u dijelove vrata, pogoci u
slabine i pogoci u trbuh. Od takvih pogodaka divljač zasigurno dugo pati, odnosi ih s mjesta nastrjela i uglavnom bude
izgubljena i za lovca i za lovište.
Možemo samo pretpostaviti
kako bi tek bilo u pravom lovu,
kada bi pojava prave, k tomu i
visoko trofejne divljači, ubrzala
bilo srca!
Ivica Drmić
mnogo čemu posebnoj streljani. Osim strijelaca LD „Mosor“,
na natjecanje su došli strijelci iz
Neuma i Čapljine. Na otvaranju
natjecanja nazočne su prigodnim riječima pozdravili predsjednik Sekcije Dobrič Dario
Marić i predsjednik LD „Mosor“
Krešo Ćavar, koji je službeno
otvorio ovo natjecanje.
Pucale su se dvije serije po
10 golubova u ekipnom dijelu,
te još jedna serija prve šestorice za pojedinačni poredak. Nakon dosta dobrog i rezultatski
do samog kraja neizvjesnog
pucanja, u momčadskoj konkurenciji prvo je mjesto osvojila ekipa „Mandića“ (Vladimir,
Predrag i Tomislav Mandić),
drugi su bili strijelci ekipe „Blato“ (Jadranko Marić, Slavenko
Lasić i Dario Marić), a treći ekipa „Lijeva obala“ (Dragan Ivanković, Zoran Mandić, Leo Čolak i Edo Duraković). U finalnoj
seriji pojedinaca najbolji je bio
I ovakav “amerikan” dobro posluži strijelcima
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
LOVNO STRELJAŠTVO
Tomislav Mandić, drugi Ivica
Bačić, treći Vladimir Mandić i
četvrti Slavenko Lasić. Pokale
pobjednicima uručili su Krešo
Ćavar, predsjednik LD „Mosor“,
Ivica Bačić, predsjednik Povjerenstva za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne,
Dario Marić, predsjednik Sekcije Dobrič, general Miljenko-
Mića Lasić, Niko Rebac, vođa
čapljinskih strijelaca, AnđelkoĐeli Marić, lovnik Sekcije Dobrič i Jozo Šušak, član žirija na
natjecanju.
Nakon podjele pokala strijelci i njihovi gosti uživali su u
pripremljenim specijalitetima
poznatog lovca-kuhara JozeJozuna Čuljka. Kad je okrjepa
„stala“, strijelci su se još jednom vratili na streljanu kako
bi se okušali u novoj streljačkoj disciplini – lovački trap.
General Miljenko-Mića Lasić
pobjednika ovog natjecanja
stimulirao je sa 100 KM. Nakon
zanimljivog pucanja najbolji je
bio Vlado Bokšić, koji je osvojenom nagradom počastio na-
LD GALEB Čapljina
Drugo otvoreno prvenstvo
u lovnom streljaštvu
U
sklopu
obilježavanja
Dana općine Čapljina i
manifestacije „Dani sv.
Franje“, zaštitnika čapljinske
župe, grada i općine, Lovačko društvo „Galeb“ iz Čapljine
organiziralo je 28. rujna 2013.
na streljani „Bodenik“ Drugo
otvoreno prvenstvo Čapljine u
zočne pićem.
Bilo je ovo jedno od posljednjih natjecanja u lovnom
streljaštvu u ovoj godini. Novo
okupljanje strijelaca zakazano
je, ponovno u Širokom Brijegu,
početkom svibnja, na obljetnicu zaustavljanja tenkova.
Vlado Bošnjak
raviti na ovoj streljani. Predsjednik streljačke sekcije „Galeba“
Niko Rebac ističe zadovoljstvo
odnosom vodstva Društva i lovaca prema ovoj streljani, posebice članova streljačke sekcije.
Samo natjecanje bilo je dosta zanimljivo. Pucale su se dvije serije od po 15 golubova za
momčadski i finalna serija prve
šestorice za pojedinačni poredak. U momčadskom dijelu za
samo jednog goluba prednosti
prvi su bili strijelci „Mosora“ iz
Širokog Brijega (66) (Vladimir,
Zoran i Tomislav Mandić i Slavenko Lasić) ispred LU „Jadran“
Neum (65) (Ivica i Mato Bačić,
Ivica Čamo i Ante Matuško), a
treće mjesto osvojila je domaća
momčad „Galeb 1“ (63) (Anđel
Dragičević, Pero Zekušić, Ivica
Kozina i Mario Krešić). U finalnoj seriji pojedinaca prvi je bio
Zoran Mandić (40), drugi Ivica
Bačić (38), treći Stjepan Grubišić (33) iz Gruda i četvrti Mihovil
Mataga (33) iz Opuzena.
lovnom streljaštvu – disciplina
trap. Na natjecanju je sudjelovalo 12 momčadi iz Mostara, Širokog Brijega, Gruda, Ljubuškog,
Čitluka, Neuma, Konavala, Opuzena i Čapljine. Po dolasku na
streljanu strijelci iz drugih sredina bili su ugodno iznenađeni
kolike su promjene urađena na
Pero Zekušić-Pepsi, Zoran Mandić i Niko Rebac
Šestorka najboljih
www.lovackisavez-hb.ba
streljani od njezina otvaranja u
kolovozu prošle godine. Izgrađene su podzide, nasuta zemlja,
posađeno ukrasno bilje, uređena nadstrešnica za strijelce i
parking-prostor te renovirana
kućica koja ima višenamjensku
uporabu. Sve ovo se tako lijepo
uklopilo u okoliš da je pravi užitak strijelcima i gledateljima bo-
Na kraju u svečarskom ozračju pobjednicima su predsjednik
LD „Galeb“ Čapljina Pero Zekušić-Pepsi i Niko Rebac uručili
pokale i medalje, a zatim se u
hladovini lijepo uređenih nadstrešnica nastavilo druženje uz
pune stolove što su domaćini
pripremili.
Vlado Bošnjak
41
LOVNA KINOLOGIJA
Pasmine pasa
s urođenim
osobinama
za rad na
krvnom tragu
O
dluka o dresuri pasa krvosljednika ne smije biti nepromišljena, jer prihvatiti se rada sa mladim psom i od njega stvoriti
barem upotrebljiva krvosljednika, nije ni malo lagan posao,
posebice za lovce početnike. Osim mladosti i dobra zdravlja, ti lovci
moraju imati barem minimum znanja o općoj dresuri pasa i čvrstu
volju u daljnjoj teorijskoj i praktičnoj izobrazbi. Moraju voditi računa
o vrstama divljači koja obitava u njihovu lovištu, konfiguraciji terena, klimatskim uvjetima… Jer, primjerice, kratkonog i malen pas
kao što je jazavčar ne može odgovoriti zadatku na brdovitu i snijegom zametenu terenu, kao što to može oštrodlaki njemački ptičar,
koji je konstitucijski mnogo jači i izdržljiviji.
Pravilnikom o radu pasa glasnog gona na divlju svinju predviđeno je i polaganje krvnog traga, kao element proširenog rada na
divlju svinju. Ova disciplina, međutim, nikada nije odrađena jer je to
za organizatore (vlasnike gatera) financijski neisplativo, kako zbog
manjeg broja pasa koji bi se mogli natjecati u jednom danu, tako
i zbog pravljenja krvne trase za svakog psa ponaosob, postavljanja
krvi na svakoj trasi večer prije utakmice i nabavke divlje svinje koja
bi u tom trenutku morala biti beživotna, da bi se mogla postaviti na
kraju krvnog traga.
Prošireni ispit na krvnom tragu sastoji se od tri discipline: rada
42
Pisati o visokoj divljači i o krvnom tragu, a
ne elaborirati pasmine pasa koje se najčešće koriste u takvim lovovima, u najmanju
je ruku manjkavo. No, pisati nadugo i naširoko o svim pasminama urođeno sklonim
ovoj lovnoj disciplini, također ne dolazi
u obzir jer bi za to trebalo više i vremena i
prostora. Neke ćemo pasmine, dakle, samo
usputno spomenuti, a o nekima ćemo donijeti osnovne radne značajke, kako bi lovci
koji imaju namjeru baviti se dresurom pasa
krvosljednika mogli lakše odlučiti koja im
pasmina najviše odgovara.
na krvnom tragu, oblajavanja
pronađene divljači i pokazivanja pronađene divljači. Rad na
krvnom tragu mora znati svaki
gonič ili neka druga pasmina
prijavljena za natjecanje u ovoj
disciplini. Pravilnik je, istina,
malo nedorečen jer nije predvidio pse iz VII FCI grupe, iako su
se oni pokazali među najboljim
tragačima na krvnom tragu, a
posebice njemački kratkodlaki
i njemački oštrodlaki ptičar. Čak
se odličan pokazao i vajmarski
ptičar koji je dugo godina bio
zapostavljen kao radni pas, ali
zahvaljujući pojedinim kinolozima polako se vraća i prihvaća
kao izvanredan radni pas.
Rad na krvnom tragu redovito
se ispituje na umjetnom krvnom
tragu, a krv za postavljanje traga
priprema voditelj ispita u dogovoru sa sucima. Na kraju krvnog
traga postavlja se mrtva divlja
svinja. Svinja ne smije biti usmrđena ni smrznuta, a utroba mora
biti izvađena i trbuh zašiven. Dužina krvnog traga mora biti oko
300 koraka, s najmanje dvije oštre prijelomnice, da pas prilikom
traženja mora barem dva puta
naići na skretanje s pravca, što
mu u svakom slučaju otežava
rješavanje postavljenog zadatka. Pas koji ne izradi krvni trag,
a sudac više od tri puta ispravlja
vodiča i navodi ga sa psom na
krvni trag, ocijenit će se ocjenom
nedovoljan (1) i bit će isključen iz
daljnjeg natjecanja.
Kada pas pravilno izradi krvBroj 91, listopad - prosinac 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
po trbuhu, nogama i repu. Boja
je tamno jelenja, jelenje crvena,
crvenkasto smeđa, boja paleža,
blijedo jelenja do posve blijede nijanse, u većini slučajeva je
prošarana crnom dlakom. Osnovna boja na leđima je uvijek
intenzivnija, a njuška i uši su tamnije. Mužjaci su visoki 47 – 52
cm, a ženke 44 – 48 cm.
ni trag i dođe do mrtve divlje
svinje, treba je glasno oblajavati
najmanje pet minuta, kako bi
vodiču dao do znanja da je pronašao divljač. Pokazivač je onaj
pas koji se, kada pronađe mrtvu
divljač, vraća vodiču i na samo
njima dvojici znan način daje
vodiču znak da je mrtva divljač
pronađena. Kao kinološki sudac
za rad pasa glasnog gona, u
podržavam utakmice ovakvog
tipa, iako u praksi, u lovu, pas s
položenim proširenim ispitom
na divlju svinju neće pokazati ni
dio onoga za što su specijalno
obučavani tragači po krvi.
OSTALE PASMINE PASA
SKLONE RADU PO KRVI
NAJPOZNATIJE PASMINE ZA
RAD NA KRVNOM TRAGU
Lepeza pasmina s urođenim
darom za rad po krvnom tragu
vrlo je široka, ali se drži da su
kontinentalne pasmine pasa s
jačom predispozicijom za takav
rad. Bitni uvjeti su da imaju odličan nos (njuh), da instinktivno
traže spuštenim nosom te da
su dovoljno oštri i inteligentni.
Poznato je u njemačkoj lovačkoj tradiciji da su Nijemci od
davnina pripremali sve lovačke pasmine za lov na sve vrste
divljači, pa tako i za traženje
ranjene visoke divljači po krvi.
Najpoznatije u svijetu su dvije
njemačke pasmine krvosljednika: hanoverski krvosljednik i
bavarski krvosljednik, kojima je
i sam naziv pasmine predodredio lovnu namjenu.
Hanoverski krvosljednik
Ova pasmina je prva u Njemačkoj stvorena kao specijalizirana za rad na krvnom tragu.
Smatrana je aristokratskom
jer potječe iz kraljevske kuće u
Hannoveru, a daleke 1894. utemeljen je i prvi klub za ovu pasminu, koju su namijenili isključivo elitnom društvu. Pasmini
je namijenjena specijalnost da
lovi samo jelena, a izuzetak je
bio lov na divlju svinju. Da bi ga
u to vrijeme netko posjedovao
morao je klubu dokazati da je
kompetentan voditi takva krvosljednika ili donijeti potvrdu da
je profesionalni lovac. Isključivo
je klub imao pravo odlučivati
o priplodnjaku u odnosu na
ženke, klub je određivao cijenu
šteneta te tko ga može nabaviti.
www.lovackisavez-hb.ba
Ovakva politika je sužavala krvnu bazu pasmine na srodništvo, pa
su bili primorani osvježavati krv nordijskim goničem. Zbog strogosti
u priplodu i visoke cijene šteneta, pojedinci, ponekad i ne-lovci, počeli su ga „proizvoditi“, tako da je odsutnost kontrole postala opasna
za čistoću pasmine, što se, nažalost, kasnije odrazilo i na njegovu
raširenost po Europi.
Osnovne značajke pasmine: snažan i robustan pas, visok 50 – 55
cm, boje svijetlo do tamno jelenje-crvene, sa ili bez tamne maske
na glavi, kompletnog škarastog ili kliještastog zubala, koža na čelu
tvori veće ili manje nabore, vrat dugačak i snažan, prsni koš dubok i
dovoljno prostran, trbuh lagano uvučen, leđa snažna i gipka, slabine lagano zaobljene, široke i elastične, rep visoko nasađen, dovoljno dugačak i blago prema gore povijen, kretanje efikasno, gipko i
harmonično, male bijele oznake na prsima se toleriraju ... poželjna
manja ili veća tigravost.
Bavarski krvosljednik
Nakon revolucije u Njemačkoj god. 1848. i raspada velikih lovnih posjeda, „u igru“ su se vratile starije lovne metode gdje se lovac
skrivao i čekao divljač. Istodobno je došlo i do poboljšanja lovačkog
oružja, pa se pokazala potreba za psom koji „radi“ nakon pucnja. Traženi su specijalizirani psi za pouzdan rad na krvnom tragu koji su, po
potrebi, glasno gonili, bili uporni i oštri te bili uporabljivi u planinskim lovovima, na teškim terenima, gdje su se hanoverski krvosljednici pokazali preteškima. Baron Karg Bebenburg iz Reichenhalla je
god. 1870. uzgojio lakšeg psa, koji bolje trči, križajući hanoverskog
krvosljednika s crvenim planinskim goničima. Ti psi su sve više potiskivali druge pasmine iz planinskih krajeva, tako da je i danas bavarski krvosljednik klasičan pratitelj i lovca i lovočuvara. Godine 1912.
osnovan je klub za bavarske planinske krvosljednike u Münchenu, a
to je i danas jedini priznati klub za tu pasminu u Njemačkoj.
Osnovne značajke pasmine: miran i uravnotežen pas, odan svom
gospodaru, suzdržan prema strancima. Stabilan, samopouzdan i
nikada plašljiv. U cjelini usklađen pas, laganije građe, vrlo mišićav i
pokretljiv, srednje veličine. Tijelo je nešto duže u odnosu na visinu, s
blagom nadrađenosti u stražnjem djelu, na ne baš dugačkim nogama. Glava je uvijek nošena u razini linije tijela ili čak malo uspravnije,
a rep je nošen u razini linije leđa ili malo prema dolje ukošen. Dlaka
je gusta, dobro prilegla uz tijelo, s malo sjaja, nešto oštrija i duža
TEKEL (DACHSHUND- JAZAVČAR). Osnovna tri tipa ove pasmine koja su se dugo koristila
na krvnom tragu su oštrodlaki,
kratkodlaki i dugodlaki jazavčar,
posebice u ravničarskim terenima gdje su, zbog male visine
ali snažna tijela, pokazali fantastičnu moć u gustim remizama
trnja i kupine. Najcjenjeniji je u
Francuskoj gdje ga lovci i danas
koriste u 80 posto slučajeva za
pronalaženje ranjene visoke
divljači.
SLOVAČKI KOPOV. U matičnoj zemlji cijenjen kao jedna
od najboljih pasmina za lov na
divlju svinju. Zadnjih godina je
rado viđen i u našim lovištima,
ali zbog pomanjkanja rasplodnih grla pojedinci ga, nažalost,
često križaju s crnogorskim goničem (alpincem), tako da često
susrećemo nešto krupnije i neujednačene jedinke.
LABRADOR. Ovoj pasmini po
inteligenciji i kvaliteti nosa nije
ravna ni jedna pasmina pasa
na svijetu, ali je njegova lovna
uporaba svedena na minimum,
jer se pokazao kao nezamjenjiv
vodič slijepim osobama, kao
spasilac u snježnim lavinama i
kao policijski pas za otkrivanje
oružja i opojnih droga.
Na kraju, spomenut ćemo
još neke već afirmirane i priznate pasmine za rad po krvi,
kao što su njemački oštrodlaki
i njemački kratkodlaki ptičar,
brak jazavčar, madžarska oštrodlaka vižla, epanjel breton i
njemački lovni terijer, premda
ih ima još. Trebalo bi odabrati
neke od nabrojenih pasmina i
favorizirati ih u priplodu, jer bi
mogle uspješno rješavati problem nedostatka tragača po
krvi na našim terenima.
Zdravko Pranjić-Brižankić
43
LOVNA KINOLOGIJA
K.D. VITEZ Vitez: CACIB BiH VITEZ 2013
Održana međunarodna
izložba pasa svih pasmina
M
eđunarodna
izložba
pasa svih pasmina
održana je 26. listopada 2013. u Vitezu, premda se,
prema planu, trebala održati
2. lipnja. Izložbu su organizirali
Kinološki savez Herceg-Bosne i
Kinološko društvo „Vitez“ Vitez.
Prema pravilima organizatora
izložbi su mogli pristupiti čistokrvni psi koji posjeduju rodovnik
izdan od FCI ili jedne od članica
Kinološkog saveza u Bosni i Hercegovini, koji su na dan održavanja izložbe navršili najmanje
tri mjeseca, te upisani u katalog
izložbe. Psi su, prema starosti,
prijavljeni u jedan od sljedećih
razreda: štenad (3 – 6 mjeseci),
najmlađi (6 – 9 mjeseci), mladi (9
– 18 mjeseci), međurazred (15 –
24 mjeseca), otvoreni (preko 15
mjeseci), šampioni (s priznatim
državnim ili međunarodnim
šampionatom u ljepoti), radni (s
priznatim radnim ispitom) i veterani (preko 8 godina starosti).
U katalogu izložbe prijavljeno
je ukupno 113 pasa. Kao i obično, najzastupljenija je bila II. FCI
skupina s 45 pasa, među kojim
je bilo najviše tornjaka – bosansko-hercegovačko – hrvatskog
pastirskog psa (ukupno 14).
Drugi po zastupljenosti bili su
iz VI. FCI skupine, ukupno 20.
Među njima najzastupljeniji je
bio bosanski oštrodlaki gonič barak (ukupno 7 pasa). Treći po
zastupljenosti bili su psi iz IX.
FCI skupine, sa 17 pasa, među
kojima je najbrojniji bio ši - cu
(ukupno 6 pasa). Najviše pasa
ocijenjeno je u razredu zrelih
(ukupno 34), a zatim slijede
razred mladih otvorenih (ukupno 20) i najmlađih (ukupno
15 pasa). Za izložbu je prijavljeno 59 mužjaka i 54 ženke.
Prijavljene su 44 pasmine pasa,
a kuriozitet izložbe je da su čak
24 pasmine imale samo jednog
predstavnika.
Nakon pozdravne riječi delegata izložbe Mirka Čolaka,
44
Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši mladi pas Junior BIS
Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši pas izložbe
izložbu je otvorio Stjepan fra Petar Krasić. Pse su ocjenjivala trojica kinoloških sudaca: Refet Hadžić (glavnina I., glavnina II., III. i V.
FCI skupina), Stjepan fra Petar Krasić (ostatak I., dio II., ostatak VI.
i IX. FCI skupina) III., V. i dio II. FCI skupine – tornjak – bosanskohercegovački – hrvatski pastirski pas) i Mijo Fury (dio II., glavnina
VI., VII. i VIII. FCI skupina).
Najljepši pas VI. FCI skupine
Najljepši pas VII. FCI skupine
Prvaci po FCI skupinama su:
I. FCI skupina: njemački ovčar Winner von Farhantal, vlasnik
Haris Duvnjak;
II. FCI skupina: doberman
(crni) Saphire Altobello, vlasnik
Dragan Stojanović;
III. FCI skupina: američki stafordski terijer Ch. Sawah Mano
Della Famiglia, vlasnik Sandra i
Dean Pellarini i Cesnik;
V: FCI skupina: sibirski haski Icily’s Paloma Bianca, vlasnik
Dino Mujović;
VI. FCI skupina: istarski gonič
kratkodlaki Beni, vlasnik Manjin
Dilberović;
VII. FCI skupina: irski crveni
seter Whisper of love Red Nokomis, vlasnik Enver Kršo;
VIII. FCI skupina: zlatni retriver
Bin, vlasnik Hasib Muslimović;
IX. FCI skupina: francuski buldog Admirable Bully access denied, vlasnica Tanja Žic.
U pobjedničkom krugu izabrani su za:
Mladi vodič: njemački ovčar
Nick od Modraca, vlasnik Denisa
Jusufović Šečić;
Najljepše štene od 3 do 6
mjeseci: američka akita Elsi, vlasnik Ivan Jukić;
Najljepši najmlađi pas od 6
do 9 mjeseci: dalmatinski pas Lacrima Christi catch me if you can,
vlasnik Barrie Drewitt-Barlov;
Najljepši uzgajivački par: tornjak – bosansko-hercegovački – hrvatski pastirski pas San
Ljupkovi tornjaci i Janna, vlasnik
Vjekoslav Marinčić;
Najljepši mladi pas / Junior
BIS: rotvajler Indy Haus of Lazić,
vlasnik Ivana Kordić;
Najljepši pas izložbe / Best
In Show: doberman (crni)
Saphire Altobello, vlasnik Dragan Stojanović.
Titule za najljepšu uzgajivačku skupinu i najljepšeg veterana nisu dodijeljene.
Suci, stručni voditelj, anketirani izlagači i brojni posjetitelji
dali su visoke ocjene za organizaciju izložbe. Žalbi, ni primjedbi nije bilo. Izložba je održana
na platou gradske športske
dvorane, uz predivno vrijeme,
pogotovo za ovaj dio godine i
na ovom prostoru.
Izložba je završila prigodnom zakuskom.
Ivica Drmić
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
OPASNOSTI
POTRES – IZNENADNO PODRHTAVANJE TLA
MJERI SE RICHTEROVOM LJESTVICOM
Kada jači potres
pogodi područje,
posljedice su
tragične
P
odrhtavanje tla nikomu
nije ugodno. Dok neki
ljudi panično bježe, drugi
opet stoički iščekuju posljedice. Od potresa, ili pak zemljotresa, strahuju i ljudi i životinje
jer znade u tren srušiti sve što
je stoljećima građeno a uz to i
odnijeti živote ljudi.
Različiti su po snazi i trajanju. Dok neke potrese zabilježe
tek seizmografi, neki opet iza
sebe ostave ruševine i poginule. Jedni traju nekoliko sekunda, drugi opet i čitavu vječnost,
pola minute pa i više.
Kada jači potres pogodi područje, posljedice su tragične.
Prema definiciji potres je iznenadno podrhtavanje tla, a mjeri se Richterovom ljestvicom.
Postoji i Mercallijeva.
OSLOBAĐANJE ENERGIJE
Prema Richterovoj ljestvici jačina potresa predstavljena je jednim brojem kojim se
označava seizmička energija
oslobođena potresom. Važno
je znati da ljestvica nije linearna nego eksponencijalna. To
znači da potres od 4 Richtera
nije 2 puta jači od onog od 2
Richtera, pa je, primjerice, potres od 7,3 Richtera jači 50 puta
od onog od 63 Richtera, a 2500
puta od 5,3 Richtera.
Potresa, naravno, ima raznih
jačina, ovisno o uzroku potresa
i dubini žarišta. Također o istom
ovisi i šteta nastala od potresa.
Primjerice, potres od 7 Richtera na dubini od 650 km ispod
zemlje na površini možda neće
izazvati nikakvu štetu, a mnogo slabiji na dubini od 6-7 km
može izazvati velika razaranja.
Dok potres od jednog stupwww.lovackisavez-hb.ba
nja bilježe jedino seizmografi,
potres od 9 stupnjeva je katastrofalan, on uništava većinu
objekata u krugu od nekoliko
tisuća kilometara, a dogodi se
jedan u 20 godina. Potres preko
10 stupnjeva još nije zabilježen.
Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica (MCS ljestvica), češće nazivana samo kao Mercallijeva ljestvica, definira pojave i
promjene koje potresi izazivaju
kod ljudi i životinja uz ocjenu
veličine štete na objektima te
sagledavanje promjena u prirodi kao posljedice potresa.
Tako, primjerice, potres od 5
stupnjeva je umjeren a posljedice su: njišu se slike na zidu, a
samo pojedinci bježe na ulicu.
Najsnažniji je 12, a kaže kako se
do temelja ruši sve što je čovjek izgradio. Mijenja se izgled
krajolika, rijeke mijenjaju korito, jezera nestaju ili nastaju.
Najsnažniji potres u povijesti pogodio je čileanski grad
Valaparais 22. svibnja 1960.
godine. Jačina potresa iznosila
je 9,5 po Richteru. Potres takve
snage uzrokovao je tsunami-
je u Čileu, Japanu, Filipinima i
Novom Zelandu. S obzirom na
snagu potresa broj žrtava nije
prelazio 2000.
Drugo najveće podrhtavanje pogodilo je Aljasku 28.
ožujka 1964. godine. Magnituda potresa iznosila je 9,2 te
je također uzrokovao tsunami
koji je ubio 28 ljudi. Štetu su
procijenili na 330 milijuna dolara, a podrhtavanje su osjetila
i neka mjesta u Kanadi.
Najsmrtonosniji potres zabilježen u modernoj ljudskoj
povijesti pogodio je Kinu, točnije grad Shaanxi, 1556. godine. Navodno je iznosio 8 po
Richteru, a poginulo je 830.000
ljudi. Prostor u krugu od 840 kilometara bio je potpuno sravnjen.
Snažni potres na otoku Sumatri u Indijskom oceanu treći
je po jačini. Njegova magnituda iznosila je 9,1 po Richteru.
Ovaj potres smatra se jednom
od najvećih prirodnih katastrofa u povijesti. Ukupan broj
poginulih dosegnuo je crnu
brojku od 230.000 ljudi.
Poluotok Kamčatka u Rusiji zatresao je potres od 9,0
stupnjeva 1952. godine. On je
zajedno s Japanom četvrti po
jačini u svijetu. Šteta je procijenjena na više od milijun dolara,
a ljudskih žrtava nije bilo.
BANJALUČKA TRAGEDIJA
Najjači zemljotres ikada zabilježen u BiH desio se u Banjoj
Luci, 1969. godine, a izmjerena jačina bila je 6,6 Richtera.
Počeo je neuobičajeno jakim
prethodnim udarom, u noći 26.
listopada u 2.55 sati; podrhtavanje se nastavilo do 8.53 kada
se desio i onaj najjači potres
jačine 6,6 Rihterove skale. U
ovom je potresu život izgubilo 15 osoba, tisuću ljudi je bilo
teže ili lakše ozlijeđeno. Materijalna šteta je bila golema.
Potpuno je uništeno 86.000
stanova.
U posljednje 104 godine u
BiH je zabilježeno 1084 potresa
jačih od tri stupnja Richterove
skale. Seizmografi tvrde da se u
sljedećih 50 godina na području BiH mogu očekivati potresi
maksimalnog intenziteta do
7 stupnjeva Mercalija, znači s
mogućim oštećenjima kuća.
Teritorij Bosne i Hercegovine jedan je od seizmički najaktivnijih dijelova Balkanskog
poluotoka. Južna i zapadna
Hercegovina su vrlo ugrožena područja. Posljednji potres,
onaj iz 2004., jačine 3,3 stupnja
po Richterovoj skali te nekoliko
slabijih još jednom su građanima Livna pokazali kako žive u
seizmološki poprilično aktivnoj
zoni.
Pero Zelenika
45
RIBOLOV
U DRUŠTVU VRHUNSKIH RIBOLOVACA
Ulov
u drugom planu
RAZGOVORI O LOVU I RIBOLOVU NAJČEŠĆE SE
SVODE NA PREPIRKE TIPA, ČIJI JE ULOV VEĆI, TEŽI,
TROFEJNIJI... NO, PONEKAD I NE BIVA BAŠ TAKO, IMA
I DRUGAČIJIH, LJEPŠIH PRIČA I AKTERA U NJIMA.
Dalibor Ćorluka, mlada nada sportskog ribolova
Mario Ćorluka, ribolovni fanatik iz Gruda
R
ibolov je “zanimacija”,
hobi, rekreacija i sport. To
je daleko više od igre. Ribolov je briga o prirodi, o vodi,
o ribama. Zahvaljujući ribolovu
čovjek upoznaje njihove tajne,
sve je to mnogo više od samog
ulova ribe.
Ovim je riječima svoju ribolovačku priču započeo Mićo
Ćorluka iz Gruda, veliki ribolovni fanatik, zaljubljenik u prirodu,
lov, a posebno u ribolov.
Mićo se već dvadesetak
godina profesionalno bavi
prodajom lovačko-ribolovačke opreme. Nakon odrađenog
dnevnog posla, sve svoje slobodno raspoloživo vrijeme
krati loveći na raznim ribolovnim revirima širom BiH i Hrvatske. Najdraže mu je, kaže, loviti
na domaćim vodama – na njegovoj rodnoj Krenici, na Tribistovskom jezeru u Posušju,
na Trebižatu i na Svitavskom
jezeru.
Za sebe često zna reći da
46
je bolesni ribo-fanatik, ali odmah dodaje kako nije egoist
već drži da je ribolov odličan
hobi i zabava za cijelu obitelj,
jer je boravak na vodi uz štapove, bez obzira na to hoće li
se nešto uloviti, pravi i vrhunski
doživljaj.
Po njemu, ribolov može biti
i odlična rekreacija u kojoj ribolovac u potrazi za kapitalnom
ribom pretražuje i upoznaje
vode. Jednako tako, ribolov
može biti vrhunski natjecateljski sport, koji najboljima pruža
mogućnost da putuju svijetom
braneći boje svoga kluba ili zemlje. Ribolov krije još mnogo
toga što svatko mora otkriti
sam.
Svoje ribolovno znanje dobrim je dijelom prenio na sina
Dalibora, koji već sada postiže
velike rezultate na raznim ribičkim natjecanjima širom BiH
i Hrvatske. Dalibor je na nekoliko službenih natjecanja osvojio mnoga priznanja i nagrade.
Između ostalih, drugo mjesto
u lovu šarana na jezeru Bardača kod Srpca, gdje je u paru s
ocem bio među prva tri u BiH,
drugo mjesto na ribarskom
natjecanju u Pelagićevu te nedavno, prvo mjesto u ribarenju
na predatora – štuku, koje se
održalo krajem studenog 2013.
u Prološcu (Imotski).
Svakako je vrijedno spomenuti da se ovaj dvojac, otac i
sin, godine 2010. natjecao u
Šaranskoj ligi BiH, nakon čega
su se plasirali na svjetsko prvenstvo na kojem su završili na
petom mjestu. Mnoštvo je fotografija iz njihovih fotoalbuma
koje svjedoče o ulovu kapitalnih primjeraka šarana, amura i
štuke, na što su otac i sin jako
ponosni.
Mićo, kao vrstan lovac i ribolovac, na mlade snage gle-
da sa simpatijama. Svojim je
iskustvom uvijek spreman pomoći im u svladavanju novih
ribolovnih tehnika. Svoje prve
ribičke korake mladi najčešće
naprave zahvaljujući roditeljima koji ih povedu na vodu. No
da bi netko postao vrhunski
ribolovac mora učiti cijeli svoj
život, na vodi i oko vode, od
iskusnijih ribolovaca, iz filmova,
časopisa i knjiga.
Ćorluka se ističe svojim zalaganjem i radom na unaprjeđenju ribolova u grudskom kraju i
u cijeloj Hercegovini. Redovito
sudjeluje u akcijama poribljavanja i čišćenja ribolovnih terena, a među prvim je članovima
i osnivačima ribolovnih udruga
„Amur - Krenica“ Grude i „Nuga“
Drinovci.
Mladen Bešlić
Pobjednik Kupa Ričice 2013.
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
TRNJINA
Jesenje lišće
već opalo je...
Trnjina naraste i do nekoliko metara visoko, jako je gusta i u njezinu se gustišu rado
skriva divljač, pogotovo divlje svinje koje se
tamo češkaju i oslobađaju od nametnika…
T
ako nekako počinje jedna od bezbroj prelijepih narodskih pjesmica koje u čovjeku, ako je uz to imalo sentimentalan i emotivan, bude neku čudnu, tananu i meku sjetu na vremena djetinjstva, puna kišnih i snježnih vijavica, u kojima je bivalo više sprovoda
nego li veselja i svadbi... A, jesen je „stađun“, kako bi to lijepo kazala
neponovljiva MerY C., godišnje doba koje čovjek mora otkriti u sebi.
Ne gledati ga isključivo kroz maglu, glib, opadanje lišća, pečenja rakije
i kolinja, već sve bogatstvo šarenila i nebrojenih davanja i darivanja
čovjeku od prirode. Pa, ljepota je svugdje oko nas i u svako vrijeme,
samo ako svoje misli pravilno usmjerimo i cilj im humani odredimo!
Kada to lišće u opadanju probudi ponekada u nama i tmurne misli, ono ima i svoju stvaralačku snagu. Otkriva nam putove i vidike,
prostire nam meki sag pod noge, amortizira nam korake, stvara nove
uvjete za buduća buđenja i pokazuje mnoge ljepote i darove koji su s
proljećem i ljetom legli skriveni od naše znatiželje.
Trnjina (Prunus Spinosa L.) je jedna istinska ljepota koja se najčešće pred očima pojavi nakon prvog mraza i opadanja lišća. To je
gusto, bodljikavo busenje, razbacano oko putova, potoka, na ivicama šumaraka. Naraste i do nekoliko metara visoko, jako je gusto
i u njegovu gustišu se rado sakriva divljač, pogotovo divlje svinje
koje se tamo češkaju i oslobađaju od nametnika, ako u blizini još
nemaju kaljužište. Cvjeta u proljeće izrazito bijelo u milijun sitnih
www.lovackisavez-hb.ba
cvjetića, tek kasnije prolista sitnim nazubljenim listićima. Ako
rani proljetni mraz ili obilne
kiše ne unište oplođene cvjetove, u jesen će grančice biti
bogato okićene sitnim okruglim šljivicama, posutim crnim
točkicama. Mogu te šljivice dosegnuti veličinu graška u plodnim godinama, i kada čovjek
ožedni, ništa mu neće tako dobro ugasiti žeđ, pa i glad, kao ta
opora i gorka trnjina. U narodu
trnjinu još nazivaju: divlja šljiva,
mrki trn, crni trn, modrikuša...
Neupitna je ljekovita vrijed-
nost crnoga trna (trnjine). Objesite korpu na granu i naberite
suhih (ne rosnih) cvjetova, pa i
mladoga lišća koje pođe za cvijetom. U hladu na propuhu osušite što prije možete, pa onda u
čiste i suhe staklenke spremite
za kasniju uporabu u obliku
čaja. Kada koncem ljeta šljivice
sazriju i dobiju modru boju, one
su već dobre za branje, premda
su tada jako ljute, ali su zdrave i
sočne. Nekima su mnogo bolje
kada ih mraz opari, ali im je tada
ljekovitost nešto smanjena.
Plodovi se, također, mogu
malo prosušiti, a koriste se kao
vrlo uspješan lijek protiv proljeva, dizenterije, jačanje srčanog
mišića, protiv upale sluznice u
trbuhu, gastritisa ili kao kompot
za opće zdravstveno stanje. Zreli plodovi se mogu omekšati u
crnom vinu i taj napitak (jedna
čaša poslije jela) je jako dobar
za bolesnike koji boluju od trbušnih tegoba.
Čaj od lista i cvijeta, rjeđe
od mlade kore, jako je dobar
za čišćenje krvi, protiv različitih kožnih oboljenja, za jačanje
želudca, pospješuje tek, kod
uloga (gihta), dječje kraste po
udovima...
Kada se ujesen jata čvoraka i
kosova slegnu po dolini u kojoj
sazrijeva trnjina, divota je pogledati tu cjelovitu simbiozu što
nam je priroda tako uporno pokazuje i uči nas kako bi i ljudska
rasa trebala više voditi računa o
zdravome zajedničkom življenju.
Blago Lasić
47
ZABAVNI KUTAK
ptica močvarica
crna perja, na slici
dan u
tjednu
obzidana
obala u
luci
riječki
zbirna
ženski pop- imenica od
kvartet
tane
austrija
jednoglasno
liturgijsko
pjevanje
autor:
mariofil
soldo
“kemijski”
institut
šijući
umetnuti
sitni dio
tekućine
nauk o
“ujedninjeni književnik
raščlanjinarodi” bilopavlović
vanju
otrovna
biljka
glumica
sorvino
vrlo mlada
cura
žitelj
omiša
zadah iz
usta
mjesto kod
zadra
ivo pilar
tantal
americij
morska
nimfa
žurnalisti
šarena
papiga
lantan
uređaj
morska...
olujni
vjetar
podzemna
prometna veza
tresnuti
italija
škrinja,
kovčeg
britanski
glumac bates
grčki
mitološki
letač
sol
mokraćne
kiseline
robert
kovač
ornela
vištica
sumpor
nekoć
gimnastičarka, kim
stara...
dobra
juha
biblijsko
pleme
divova
sprava za
rezanje
duhana
pjevačica
jurčević
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
RECITACIJA
Mariofil Soldo



N

U


48
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom. Jednoslov je
već upisan u mrežu.
AT, ATIK, CA, DRAMA,
ENAC, IME, IVANA,
IVERAK, KIRIN, LA,
MARATONAC, NANAR,
OMANAC, OTKAZATI,
OTRAGA, OZA, PEKARA,
PODRUM, POSTOLA,
RALA, SKALAR,
TAMARA, TKANINA,
TKO, UGARAK, UKOP
Lovac se gladan vratio iz lova i obrati se ljutitoj supruzi:
– Što si mi lijepo pripremila za danas?
– Recitaciju – odbrusi supruga.
PUNICA
Lovac primijeti kolegu lovca kako svojim automobilom vozi jako
sporo, a poznaje ga kao vozača koji inače vozi prebrzo. Nazove
ga mobitelom i upita ga:
– Zašto tako sporo voziš?
– Ma, idem po punicu pa mi se ne žuri – pojasni mu kolega lovac.
KRALJ ŽIVOTINJA
– Zašto je lav kralj životinja? – upitaše kandidata na polaganju
lovačkog ispita?
– Zato što je jak k’o konj – odgovori kandidat.
MORSKI PLODOVI
– Što najviše voliš od morskih plodova? – upita lovac kolegu.
– Kad janje upadne u more – odgovori mu ljubitelj janjetine i
lovačkih specijaliteta.
NAJPOŽELJNIJI
Jedna dokona dama u društvu veselih lovaca reče:
– Najpoželjniji muškarci u današnje vrijeme su penzioneri. Imaju
ta nekakva redovita primanja, ne stanuju kod majke i imaju jako
puno vremena. Posebno ako nisu lovci!
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
IN MEMORIAM
VELJKO VARIĆAK
(1930. – 2013.)
ANĐELKO MATKOVIĆ
(1942. – 2013.)
TOMISLAV ĆUK
(1969. – 2013.)
U Ljubljani je 15. studenog 2013.,
u svojoj 84. godini života, umro Veljko Varićak, jedna od vodećih ličnosti
svjetske lovačke zajednice posljednjih
dvadesetak godina. Bio je dopredsjednik Svjetske lovačke organizacije
(CIC), utemeljitelj i predsjednik CIC
Koordinacijskog Foruma za Srednju i
Istočnu Europu, predsjednik CIC Komisije za izložbe i trofeje, a obnašao je
i mnoge druge dužnosti. Za svoj rad
dobio je mnoga nacionalna i međunarodna priznanja i nagrade. Svoje
bogato lovačko znanje i iskustvo
ostavio je u dosta zapisa, publikacija,
priručnika, a posebno je velik njegov
doprinos u lovnoj trofejistici i uvođenju jedinstvenih načela u ocjenjivanju
lovačkih trofeja.
Pokojni Veljko bio je ključna osoba
u promoviranju što boljeg razumijevanja naroda bivše Jugoslavije na
polju održivog lova u regiji pod geslom – Divljač bez granica. Njegovom
zaslugom i diplomatskom vještinom
lov na ovim prostorima u postratnom
razdoblju postao je održiv na dobrobit divljači, prirode, lova i ljudi. Sjećat
ćemo ga se kao velikog prijatelja lovaca BiH i našeg Saveza. Prijateljstvo nastalo na 46. Generalnoj Skupštini CICa, 15. svibnja 1999. u Milanu, kada je
i njegovom zaslugom, Lovački savez
Herceg Bosne primljen u punopravno članstvo CIC-a, ostalo je do kraja
njegova života. Brojni susreti čelnika
Saveza s Veljkom na raznim lovnim
skupovima uvijek su za Savez bili stepenica više u njegovoj poziciji u svjetskoj lovačkoj obitelji. U svibnju 2009.
posjetio je BiH i Lovački savez Herceg
Bosne te nazočio Skupštini Saveza u
Mostaru. Tom prigodom uručeno mu
je priznanje počasnog predsjednika
Savjeta lovačkih saveza BiH.
Kao dokazani prijatelj uvijek se interesirao za rad našeg Saveza. Posebno je cijenio i hvalio Hoop i često bi
znao zvati u ured Saveza s pohvalama
za njegov sadržaj. Za doprinos u promicanju i međunarodnoj afirmaciji
Saveza odlikovan je Odličjem prvog
reda.
Svojim neumornim radom i entuzijazmom, Veljko Varićak je snažno
obilježio svjetsko i europsko lovstvo
u posljednjih tridesetak godina. Njegovim odlaskom u lovstvu je ostala
nenadoknadiva praznina.
Lovački savez Herceg Bosne ostao
je bez istinskog prijatelja, lovca i našeg ambasadora u lovačkom svijetu.
Neizmjerno smo mu zahvalni na svemu što je za nas učinio.
Nakon duže bolesti redove našeg
Društva zauvijek je napustio naš dragi
kolega lovac i prijatelj Anđelko Matković. Bio je zaljubljenik u lov i prirodu.
Pamtit ćemo ga kao dobra i plemenita čovjeka, vrlo cijenjena i poštovana.
Ostat će zauvijek u sjećanjima svih naših članova, posebice njegove sekcije
Crne Lokve. Počivao u miru Božjem.
Nakon duge i teške bolesti prekinut je životni i lovački put istinskog
i pravog lovca, našeg vjernog i marljivog člana Tomislava-Tome Ćuka.
Do posljednjih dana svojega života
vodila ga je ljubav prema prirodi,
divljači, lovu, lovačkim kerovima, a
napose prema lovačkom druženju.
Njegovim odlaskom nastala je velika
praznina u njegovoj obitelji i među
nama lovcima.
Ostat ćemo mu vječno zahvalni za
sve što je u svome kratkom lovačkom
životu našem Društvu. Kao dobar lovac, ali prije svega vedar i dobar čovjek ostat će zauvijek u sjećanju svih
onih koji su ga poznavali a osobito
nas lovaca.
Dragi Tomo, počivaj u miru Božjem, u sjeni vječnih lovišta.
Lovački savez Herceg Bosne
LD „Rujan“ Kočerin
MARKO GRGIĆ
(1959. – 2013.)
Nakon kraće i teške bolesti, 21.
rujna 2013., u 55. godini života, naše
je redove zauvijek napustio kolega,
lovac i prijatelj Marko Grgić. Član naše
lovačke udruge postao je relativno
kasno, 2007. godine, kada je položio
i lovački ispit.
Ljubav prema životinjama dovela
ga je u lovačke redove. Osim životinja
volio je i lovačka druženja. Skroman,
samozatajan i nenametljiv davao je
doprinos sukladno svojim mogućnostima. Nažalost, opaka bolest, za koju
je saznao posve slučajno, prekinula
ga je u uživanju u ljepotama Kubera
i Kruščićke planine. Njegov gubitak
ponajviše su osjetili njegova obitelj,
lovna jedinica „Kuber“, ali i lovačka
udruga u cjelini.
LO „Vitez“ Vitez
LD „Radovanj“ Posušje
FRANJO LUKAČEVIĆ
(1976. – 2013.)
Te kobne večeri naš dragi prijatelj i
kolega lovac preminuo je u tragičnoj
automobilskoj nesreći.
Vrijeme koje prolazi nije te odnijelo iz naših misli, niti su suze isprale
tvoj lik iz naših očiju. Riječi su slaba
utjeha za trenutke provedene s tobom, dragi prijatelju. Neka ti je vječna
slava i hvala.
IVAN KVESIĆ
(1944. – 2013.)
Dugi niz godina provedenih u
lovu, prirodi, druženju – svega toga
više nema. Iznenada, iz redova LD
„Mosor“ Široki Brijeg i sekcije Rasno-Dužice, čiji je bio dugogodišnji
član, istrgnut je život Ivana Kvesića,
pedantnog lovca i čovjeka, iskrenog
ljubitelja prirode i života u njoj, lovca
i kolege s kojim se svatko volio družiti, s kojim je svatko želio porazgovarati, koji je bio omiljen gdje god bi
došao…
Dragi Ivane, nastavit ćeš živjeti
u našim sjećanjima i uspomenama,
a tvoj vedri lik i tvoje čovjekoljublje
nadahnjivat će nas u svakom budućem lovu i druženju. Hvala ti za svaku
radost koju si nam priuštio, hvala ti za
doprinos Sekciji i Društvu, a dragog
Boga molimo da tvojoj duši podari vječno spasenje. Počivaj u miru
Božjem.
LD „Mosor“ Široki Brijeg
LU „Sava“ Orašje
BLAGO PETROVIĆ
(1962. – 2013.)
Bio je uzoran član sekcije Klobuk,
doprinio je radu Udruge kroz razna
tijela sekcije. Ponosan kakav je uvijek
bio nije dopuštao nikakav krivolov u
sekciji i pomagao je mladim lovcima
pri odrađivanju dnevnica u lovištu i
pisanju dnevnika rada. Rado viđen u
društvu i među kolegama lovcima,
kada bi u grad došao bio bi tih i nenametljiv. Za sve što je uradio za lovstvo
hvala mu u ime njegove sekcije i LU
„Kravica“ iz Ljubuškog.
Nakon kraće bolesti napustio nas
je naš dugogodišnji član, kolega i
prijatelj Marko Budimir. Uz njega nas
vežu uspomene na zajednička druženja i one će i dalje živjeti u našim
srcima. Hvala Ti za sve što si učinio za
našu Udrugu. Počivao u miru Božjem.
HUL „Kravica“ Ljubuški
LU „M. M. Bikan“ Vir
MARKO BUDIMIR
(1936. – 2013.)
MIRKO MAMIĆ
(1948. – 2013.)
U 65. godini života preminuo je
naš kolega lovac i prijatelj Mirko Mamić. Iako se u redove lovaca uključio
u zrelijim godinama pokazao se kao
pravi ljubitelj divljači i prirode. Volio je
lov i druženja u raznim lovačkim aktivnostima. Hvala mu za sve učinjeno za
našu udrugu. Počivao u miru Božjem.
LU „Cincar“ Livno
MIRO ROMIĆ
(1950. – 2013.)
Nakon duge i teške bolesti u 64.
godini ugasio se život jednog od najuzornijih članova LU „Cincar“ Livno,
sekcija Priluka.
Lovom se počeo baviti kao mladić
i u njemu je ostao sve do smrti. Bio je
više puta predsjednik sekcije i član UO
LU „Cincar“. Ljubav prema lovu pokazivao je učeći mlade o načinu i svrsi
lova, a posebno o uzgoju i zaštiti divljači. Njegovom smrću izgubili smo
velikog lovca, nadasve dobrog prijatelja. Počivao u miru Božjem.
LU „Cincar“ Livno
www.lovackisavez-hb.ba
LD „Radovanj“ Posušje
naša lovišta.
Život mu se ugasio ali ostaje bogatstvo uspomena, uspomena na
skromnost i ljubaznost kojom je naš
Goje zračio. Ostalo je jedno prazno
mjesto u našim lovačkim redovima,
ali nije prazno mjesto u našim lovačkim srcima jer tu Goja ostaje zauvijek.
Dragi Goja, hvala ti na svemu što si
učinio za naše lovačko društvo i širu
zajednicu i neka ti je laka naša posuška gruda koju si neizmjerno volio.
Počivao u miru Božjem.
GORAN CRNOGORAC - GOJE
(1976. – 2013.)
S dubokom boli i tugom primili
smo vijest da je prestalo kucati veliko
plemenito srce člana našega Društva i
prijatelja Gorana Crnogorca-Goje.
Bio je uzoran lovac, častan čovjek
i veliki zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Svojim radom i zalaganjem za uzgoj divljači, dao je nemjerljiv doprinos
Društvu. Posebno ćemo ga se sjećati
kao pionira u gaterskom uzgoju plemenite divljači kojom smo napučivali
NIKO GRGIĆ
(1946. – 2013.)
Nakon borbe s teškom bolešću,
preminuo je naš kolega i prijatelj Niko
Grgić, počasni član Udruge i veliki zaljubljenik u lov, prirodu i druženje.
„Sjaj svijeća i molitve naše nek’ te
prate, kad ne mogu da nam te vrate“,
s tom porukom ti zahvaljujemo na
svemu što si dao našoj Udruzi i neka
ti je vječna slava i hvala.
LU „Sava“ Orašje
JURE JURKIĆ
(1945. – 2013.)
U 69. godini života, nakon duge i
teške bolesti, zauvijek nas je napustio
naš član Jure Jurkić. Njegovom smrću
izgubili smo prijatelja, vrijednog i nadasve poštenog lovca.
Dragi Jure, Tvoj vedri lik i duh će
nam nedostajati i dugo ćeš živjeti u
našim uspomenama. Počivaj u miru
Božjem.
LU „Cincar“ Livno
49
IN MEMORIAM
OBL JETNICA
DRAGO IVANKOVIĆ
(1961. – 2013.)
SLAVEN DRAGIČEVIĆ
(1976. – 2013.)
Prerano nas je napustio naš dragi
prijatelj, kolega lovac i veliki zaljubljenik u prirodu, lov i druženja s ljudima
Drago Ivanković. Otišao je iznenada,
tiho, baš onako kakav je bio u svakidašnjem životu. Lijepo je bilo družiti
se s njim. Za sve što je učinio za našu
Udrugu neizmjerno smo mu zahvalni. Svima će nam ostati u sjećanju
kao plemenit, skroman, druželjubiv i
nadasve dobar čovjek. Počivao u miru
Božjem.
Nakon kratke bolesti, u svojoj 37.
godini života zauvijek nas je napustio
naš Slaven – Ćaka, član sekcije Goranci. Njegovom smrću izgubili smo
dobra čovjeka te istinskog zaljubljenika u lov i lovačka druženja, za koja
je uvijek pronalazio vremena. Svima
nama koji smo ga poznavali ostat će
u trajnoj uspomeni. Počivao u miru
Božjem.
HLU „Orao“ Čitluk
LD „Jarebica“ Mostar
ŽELJKO OBAD
(1968. – 2012.)
FRA MARKO JUKIĆ
Proteklih mjeseci navršila se godina dana otkako s nama nije naš prijatelj, lovac i veliki zaljubljenik u prirodu
i lov, Željko Obad.
Neumoljivi put sudbine prerano
ga je odvojio od nas. Sjećanje na njega budi u nama tugu, ali i ponos i zadovoljstvo što smo s njim lovili, družili
se i živjeli. Posebice se osjeća praznina
u njegovoj sekciji „Hutovo“.
Za sve učinjeno još jednom velika
mu hvala i počivao u miru Božjem.
Prvog prosinca ove godine navršavaju se tri godine od prerane smrti
našega dragog župnika fra Marka Jukića. Dani, mjeseci i godine prolaze, a
uspomene i sjećanja na Tvoju dobrotu i dragi lik zauvijek ostaju. Počivaj u
miru Božjem.
LU „Zavelim“ Roško Polje
LU „Jadran“ Neum
50
Broj 91, listopad - prosinac 2013.
OSIGURANO KREDITIRANJE PREKO BANAKA
U povodu predstojećih
blagdana svim našim
korisnicima i poslovnim
suradnicima
Čestit Božić
i sretna Nova
godina!
besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba