a
k
s
r
a
Ba k
RIJEKA . PROSINAC 2012. . BROJ 10/457 . GOD. L . CIJENA 7 KN
Božićna poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića
Božić u Godini vjere
Božićna poruka gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića
Božićni običaji i božićne
pjesme u Godini vjere
Stogodišnjica
Riječkih Novina
1912.-1914.
Dragulj
hrvatskog
novinstva
u riznici
kapucina
Obiteljska
škola Riječke
metropolije
Otvoreno
pismo o
zdravstvenom
odgoju
Sretan Božić!
Nadbiskupova poruka za Božić 2012.
Možemo redom nabrajati mnoge načine
kako samo prividno slavimo Božić, a
stvarno ga koristimo za nešto što s njime
nema puno veze. Božić nam u tom
smislu postaje izlikom da se pokažemo
barem jednom godišnje darežljivima,
pobožnima, otvorenima drugima,
posebno siromasima. Ali u stvarnosti
ostajemo isti kao prije, neobraćeni i
od Boga i drugoga čovjeka daleki.
Božić u Godini vjere
Svoju ovogodišnju božićnu čestitku svima povezujem sa željom da nam se upravo ove
godine, kad slavimo Godinu vjere, doista dogodi istinski Božić vjere.
1.
Ovogodišnji Božić slavimo u Godini vjere, što nas obvezuje
preispitati naše shvaćanje i slavljenje Božića. Godina vjere
ima za cilj obnoviti vjeru onih koji vjeruju i pomoći do nje
doći onima koji ne vjeruju, dakako, uz pomoć onih koji već vjeruju. Kako bi to bilo moguće, potrebno je bolje upoznati otajstva i
istine naše vjere te zatim uz njih prionuti srcem, umom i voljom, tj.
cijelim svojim bićem. Bez poznavanja istina i otajstava vjere i naše
prianjanje uz njih, a to znači uz Boga koji nam ih je objavio i darovao, ostaje polovično. A može se lako dogoditi da netko zbog toga
upadne u razne vjerske zablude, pa i praznovjerja. Tako se mnogim
pastoralnim djelatnicima čini kako je u naše vrijeme traženje i primanje sakramenata nerijetko motivirano u vjerskom smislu nedostatnim razlozima, čak i takvima koji su posve profani, a ponekad
graniče i s praznovjerjem. Taj nedostatak pravog shvaćanja i s tim
povezanog pravog slavljenja uočljiv je danas posebno kad je riječ
o Božiću.
2.
Božić se odnosi na središnje otajstvo naše svete vjere: na
utjelovljenje i rođenje Isusa Krista Sina Božjega, koji se na
neki način „lišio“ svoga božanstva (usp. Fil 2, 6-8) kako bi
radi nas i našeg spasenja mogao postati jedan od nas, dijeleći s
nama u potpunosti našu ljudsku sudbinu, pa i smrt. Za Isusa je to
od početka bilo povezano s trpljenjem, zapravo s križem na kojem
će na koncu biti razapet. Od početka nije bio prihvaćen jer za njega
i njegovu majku „ne bijaše mjesta u svratištu“ (Lk 2, 7). Zbog toga
se morao roditi u štali izvan grada, a jasle su mu bile kolijevka. Od
početka mu je život bio ugrožen, zbog čega su njegova majka Marija i Josip, njezin zaručnik i Isusov hranitelj, morali bježati u Egipat
kako bi ga spasili od pogibelji. To siromaštvo, neprihvaćanje i ta
izloženost smrtnoj opasnosti od onih koji su se osjećali od njega
ugroženima pratili su ga cijelog zemaljskog života. Zato njegov život nije samo počeo i završio križem nego je u cijelosti bio njime
obilježen. Križem je on platio svoju poslušnost nebeskom Ocu i
svoju ljubav prema nama. Zato je i rekao: „Veće ljubavi nitko nema
od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13).
3.
Riječ je dakle o dubokom i potresnom otajstvu naše vjere.
A kako ga mi slavimo? Koliko se ono u našem božićevanju
zrcali? Može li netko tko ne poznaje našu vjeru na temelju
našeg slavljenja Božića spoznati i shvatiti da je tu riječ o potresnoj
Božjoj ljubavi, o Bogu koji se do kraja predaje za nas, a ne o bilo
kakvom povodu za raskošno i neobuzdano slavlje i trgovanje? Ako
se dosad nismo ozbiljno suočili s takvim pitanjima, moramo to učiniti sada, u Godini vjere, kako bi naš Božić postao to što treba biti:
blagdan vjere, blagdan zahvaljivanja Bogu za njegovu neizrecivu
ljubav koju nam je iskazao darovavši nam za Spasitelja svoga jedinorođenoga Sina.
Evanđelist sv. Luka sažeo je središnje značenje Božića u dvije
kratke, ali jezgrovite rečenice: „I dok su bili ondje, navršilo joj se
vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u
jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 6-7). Sav Božić u
dvjema rečenicama, ali rečenicama koje predstavljaju nemilosrdnu
osudu našega Božića punog slatkorječive retorike, loše poezije i
svakojakog kiča. Božić u dvjema rečenicama u svjetlu kojih vidimo svu bijedu naših Božića pretvorenih u igrokaze sentimentalizma i folklora, zabave i potrošnje. Dvije rečenice o događaju koji se
zbio usred noćne tišine koju nije narušila pjesma nebeskih zborova nego zaglušna buka našeg božićevanja s bučnom glazbom,
pjesmom, šampanjcima i zdravicama. Usred takve buke nije nam
moguće čuti Riječ koja nas iz betlehemskih jasala želi osloviti i nagovoriti. Tako se događa da slaveći Božić, mi zapravo bježimo od
njega i zatvaramo se pred njime, slično kao što su se stanovnici
Betlehema zatvorili pred Isusom koji se kod njih trebao roditi.
4.
Svojevremeno sam kod nekog teologa pročitao kako kršćanstvo najviše sabotiraju sami kršćani. Možemo reći da
je naše današnje božićevanje u dobroj mjeri također svojevrsna sabotaža istinskoga Božića, a time i svjestan ili nesvjestan
pokušaj da nam se on ne dogodi.
Božić je ispunjenje riječi iz Knjige mudrosti (18, 14-15): „Dok
je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Sretan Božić!
BOŽIĆNA PORUKA
puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u
sredinu zemlje, propasti predane.“ Riječ o kojoj
govori pisac Knjige mudrosti vječna je Riječ Očeva, koja je u tišini noći postala čovjekom. A ako
je suditi po buci i rastresenosti koje prate naše
slavljenje Božića, očito je da se, svjesno ili podsvjesno, ne želimo s tom Riječi susresti, ne želimo
ju čuti, a još manje
odgovoriti na njezin
poziv: „Ispunilo se
vrijeme, približilo se
kraljevstvo
Božje!
Obratite se i vjerujte
evanđelju!“ (Mk 1,
15). Dakle, ne želimo da nam se dogodi Božić, susret
s Bogom, koji nam
se toliko približio da
je postao jedan od
nas.
U liturgiji božićne mise ponoćnice slušamo
riječi iz Knjige proroka Izaije (9, 1): „Narod koji je
u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli
kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“ Isto
slušamo u liturgiji božićne danje mise iz Ivanova
evanđelja (Iv 1, 9): „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet…“ No kako
se odnosimo prema tom božanskom svjetlu?
Zar naše božićevanje, obasjano tolikim umjetnim
svjetlima, ne potvrđuje Ivanove riječi: „K svojima
dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1, 11)? Zar ne
izmišljamo i ne palimo tolika umjetna svjetla samo
da se ne bismo susreli s istinskim svjetlom Božića
kojemu ništa ne može ostati skrito?
Božić je blagdan darivanja, kao odgovor Ocu
nebeskom koji nam je darovao jedinorođenoga Sina svoga za Spasitelja. Ali kakav je taj naš
odgovor? Umjesto da se doista s novorođenim
Spasiteljem prinesemo kao uzdarje Bogu i postanemo dar jedni drugima, kao što se Isus učinio
darom svima nama, mi kupujemo i darivamo jedni drugima mnoštvo raznih stvari, pokrivajući time
svoju nespremnost za istinski dar sebe samih.
U božićnoj noći anđeli su navijestili pastirima
„veliku radost za sav narod“ (Lk 1, 10), radost jer
se rodio „Spasitelj – Krist Gospodin“ (Lk 1, 11), dakle radost zbog spasenja od grijeha i smrti. Kad
bismo u to ozbiljno vjerovali, radost bi naša bila
neizmjerna. No, budući da nam je vjera slaba ili
nikakva, istinsku božićnu radost ne osjećamo, i
zato za nju tražimo nadomjestak u sitnim i površnim ljudskim radostima kao što su jelo, piće, za-
bava, kupovina, poneka dobrotvorna gesta i tome
slično. Bez tih nadomjestaka ne znamo slaviti Božić jer smo se zatvorili radosti koja iz njega zrači.
5.
I tako možemo redom nabrajati mnoge
načine kako samo prividno slavimo Božić, a stvarno ga koristimo za nešto što s
njime nema puno veze. Božić nam u tom smislu
postaje izlikom da
se pokažemo barem
jednom
godišnje
darežljivima, pobožnima,
otvorenima
drugima, posebno
siromasima. Ali u
stvarnosti ostajemo
isti kao prije, neobraćeni i od Boga i drugoga čovjeka daleki.
Isus se nije prividno
ni utjelovio niti kao
čovjek rodio i živio,
niti je prividno umro
za nas na križu, kao što nije prividno ni uskrsnuo.
Njegovo rođenje, kao i sve što je nakon toga uslijedilo, nije bilo nikakva izlika za nešto drugo. Sve
je bilo radi nas i našeg spasenja. Radi toga on se
stvarno, a ne prividno, poistovjetio s nama i živio
naš život s nama u svemu jednak osim u grijehu;
stvarno je trpio i stvarno umro. On nas je stvarno
do kraja ljubio. I samo ako i mi na taj način, tj.
stvarno i iskreno, a ne prividno i lažljivo, pristupamo Božiću i svim ostalim otajstvima naše vjere,
koja nisu ništa drugo nego otajstva Isusova života
i spasiteljskog djela, možemo istinski slaviti Božić i biti istinski Isusovi vjernici i sljedbenici. Sve
drugo ima malo veze s pravim kršćanskim božićevanjem.
Zato svoju ovogodišnju božićnu čestitku svima povezujem sa željom da nam se upravo ove
godine, kad slavimo Godinu vjere, doista dogodi
istinski Božić vjere. A dogodit će se ako ga dočekamo duhovno budni poput betlehemskih pastira i mudraca s Istoka, ako svoja srca prije toga
očistimo molitvom i pokorom te se u sabranosti
pridružimo svetom slavlju zajedno s braćom i sestrama po vjeri, trudeći se uz to iskreno se pokloniti novorođenom Djetetu u svakome siromahu i
nevoljniku. Slaveći na taj način Božić obasjat će
nas nebesko svjetlo i ispuniti „velika radost za sav
narod“. Takav Božić želim i molim svima, i da on
traje ne samo iduće godine nego sve naše dane
i godine.
Vaš nadbiskup Ivan
On nas je stvarno do kraja ljubio. I samo ako i mi na taj način, tj. stvarno i
iskreno, a ne prividno i lažljivo, pristupamo Božiću i svim ostalim otajstvima
naše vjere, koja nisu ništa drugo nego otajstva Isusova života i spasiteljskog
djela, možemo istinski slaviti Božić i biti istinski Isusovi vjernici i sljedbenici.
S a d r ž a j:
Božićna poruka riječkog
nadbiskupa Ivana Devčića
Božić u Godini vjere ......... 2-3
Božićna poruka gospićkosenjskog biskupa Mile
Bogovića
Božićni običaji i božićne
pjesme u Godini vjere ....... 4
Hagioterapija
Lijek bez premca:
Radosna vijest ................... 5
Godina vjere
Model „Celebratio
catechetica“ . ...................... 6
Anketa o vjeri ..................... 6
Kateheza
Temelji vjerovanja
u Boga ................................. 7
Događanja ........................ 8-9
Dan Teologije ....................... 8
Obiteljska škola
Riječke metropolije
Otvoreno pismo
o zdravstvenom
odgoju ...........................10-11
Iz povijesne riznice
Rijeka kolijevka
glagoljskog
izdavaštva .....................12-13
Priroda oko nas
Šloserov dom na
Risnjaku - 80. rođendan . .13
Stogodišnjica Riječkih
Novina 1912.-1914.
Dragulj hrvatskog
novinstva u riznici
kapucina .......................14-15
Reagiranja
O jednom
spornom naslovu ..............16
Crkvena glazba
Pjevanje u svetoj misi . .....17
Obiteljski predah . ..........18-19
Gospićko-senjska
biskupija . ...................... 20-22
Riječka nadbiskupija . ... 23-26
Pomorci slave
sv. Nikolu .......................... 27
Nacionalno
hodočašće u Rim ............. 28
3 Broj 10/457 2012.
Božić se odnosi na središnje otajstvo naše svete vjere: na utjelovljenje
i rođenje Isusa Krista Sina Božjega, koji se na neki način „lišio“ svoga
božanstva (usp. Fil 2, 6-8) kako bi radi nas i našeg spasenja mogao postati
jedan od nas, dijeleći s nama u potpunosti našu ljudsku sudbinu, pa i smrt.
BOŽIĆNA PORUKA
Božićna poslanica gospićko-senjskog biskupa
Božićni običaji i božićne
pjesme u Godini vjere
Pozivam sve vjernike da u svojim obiteljima čuvaju i obnavljaju božićne običaje te da ih tumače
mlađim naraštajima. Neka se u krugu obitelji čuje božićna pjesma koja izlazi iz ljudskog srca, a ne
samo iz radija. Božićni objed lijepo je započeti s jednom pjesmom.
Božićne pjesme. Hrvatski narod pripada onim kršćanskim
narodima koji su evanđelje na glazbeno najljepši i na sadržajno
najbolji način izrazili kroz svoje božićne pjesme. Možda je i u tome
razlog da je vjera prožela naše osjećaje. Pjesma koja je pjevana u
crkvi nastavljena je na poljima, na prelima i u obiteljskom krugu.
Nedavno sam bio u Argentini u posjetu tamošnjim hrvatskim
vjernicima. U Rosariju nakon mise na hrvatskom jeziku priđe mi sva
razdragana jedna gospođa koja je jedva koju riječ znala hrvatski.
Uhvati me za ruke i otpjeva glatko i jasno dvije kitice pjesme: „U se
vrime godišća“. Tako je nju za ruke na koljenima, reče, držala baka,
kad ju je učila tu pjesmu. Bila je tako sretna što je jezik te božićne
pjesme mogla čuti u crkvi. (Misa je bila u španjolskoj crkvi u kojoj
se redovito misi na španjolskom jeziku.) Od svega hrvatskog jezičnog blaga sačuvala je u sjećanju samo božićnu pjesmu. Naše božićne pjesme doista vjerno izražavaju božićno otajstvo utjelovljenja
i rođenja Sina Božjega u tijelu. Zato se njima valja obilno koristiti u
prenošenju vjere.
U
4 Broj 10/457 2012.
svojoj poruci na otvaranju Godine vjere istaknuo sam da se
treba okoristiti svim onim što se u prošlosti pokazalo kao
pogodno sredstvo za buđenje i širenje vjere. Ta sredstva
su poput posuda u kojima se sadržaj vjere prenosio s naraštaja
na naraštaj. Nama te „posude“ mogu poslužiti da lakše ispunimo
svoju dužnost da vjeru koju smo primili predamo onima koji dolaze
nakon nas. Ovdje želim posebno istaknuti ulogu božićnih običaja i
božićnih pjesama u prenošenju vjere na mlađe naraštaje, na djecu.
Božićni običaji. Potrebno je svakako čuvati one običaje
koji su nastali na osnovi crkvenih odredbi: božićna ispovijed, post
i molitva. O Božiću je u obiteljima najprisutnije ozračje koje je i u
crkvi. Tu su borovi i jaslice. Sve je to tako okićeno kao da je Božjim ulaskom u svijet nastalo novo proljeće. Još se negdje sačuvao
običaj da se pravi Božičnjak, okrugli kruh na koji se stavljaju figure
svega onoga s čime i od čega ljudi žive. Taj kruh domaćin svečano unosi u „dnevni boravak“, izgovarajući blagoslovnu molitvu.
Ukućani ga dočekaju klečeći, a sa svijeće na Božićnjaku zapali se
svijetlo u prostoriji.
Sve te „posude“, običaji, mogu prenijeti pravi sadržaj i poruku
vjere. Zato ih treba čuvati. No, danas je opasno da se one isprazne
vjerničkim sadržajima i ispune nečim drugim. Svjedoci smo kako
se mnogi običaji komercijaliziraju i dobivaju trgovačke vrjednote.
Trgovci ne uređuju svoje izloge o Božiću zato da se prenese sadržaj vjere, nego da više prodaju svoju robu. Jednako tako mogu
i političari za Božić dati da se mjesto okiti zato da ljudi osjete dar
aktualne vlasti, a ne Božji dar. Neki mislioci kažu da je i komunizam
koristio mnoge „posude“ koje su nastale zato da se u njima prenosi
sadržaj vjere; oni su ispraznili vjernički sadržaj i ulili svoje poruke i
ideologiju. Slično kao trgovci, zbog sebe, a ne zbog širenja vjere.
Tumačenje božićnih običaja i pjesama. Da bi božićni običaji i pjesme prenijeli mlađim naraštajima onu vjeru koju
su na nas prenijeli, potrebno ih je tumačiti. Korisno je da se u crkvi
nešto reče o tome. Još pogodniji je način da se to tumačenje učini
za vrijeme školskog ili župnog vjeronauka (kateheze). Tada će nam
sve to još jasnije govoriti o vjeri, tumačiti je i prenositi. Preporučujem da naše majke svojoj djeci pjevaju te pjesme još dok ih drže
na koljenima. Najuspješnije su upravo takve pouke i kateheze. I u
meni još danas odjekuju one božićne melodije koje sam u najranijem djetinjstvu slušao od svoje majke. S pjesmom nas je na Božić
budila.
Glasnici božićne radosti. Pozivam sve vjernike da u
svojim obiteljima čuvaju i obnavljaju božićne običaje te da ih tumače mlađim naraštajima. Neka se u krugu obitelji čuje božićna pjesma koja izlazi iz ljudskog srca, a ne samo iz radija. Božićni objed
lijepo je započeti s jednom pjesmom. Posebno će biti korisno da se
s božićnom pjesmom dođe u stanove bolesnih i osamljenih, u staračke domove i bolnice. Božićne pjesme pomoći će tim ljudima ne
samo da se sjete božićne radosti dok su je dijelili s drugim vjernicima u crkvi u krugu svoje obitelji, nego zahvaćeni duhom božićnog
otajstva osjetit će u svojim teškim trenucima ohrabrujuću poruku
onoga koji „rodi se u štali radi čovjeka“, radi nas.
Draga braćo i sestre! Božićno otajstvo slavimo u Godini vjere. Zahvaljujte Bogu za dar vjere i ujedno probudite u sebi osjećaj
odgovornosti da mlađi trebaju od vas upoznati to bogatstvo. Naši
božićni običaji i pjesme mogu nam u tome mnogo pomoći.
Radosne božićne blagdane i blagoslovljenu 2013. godinu želi
vam vaš biskup.
Biskup Mile Bogović, v.r.
Naše božićne pjesme doista vjerno izražavaju božićno otajstvo utjelovljenja i rođenja
Sina Božjega u tijelu. Zato se njima valja obilno koristiti u prenošenju vjere.
HAGIOTERAPIJA
Hagioterapija osobno
Lijek bez premca: Radosna Vijest
Kad uspijem odvojiti oči sa svijeta i usmjeriti pogled u Nebo, mogu i želim
za taj isti svijet iz svega srca moliti.
Piše: Vesna Drmić
Imali smo, kao, Pashu u razredu. Svake druge godine s novim
devetogodišnjacima slavim Pashu! Kao uvod u oslobođenje Izraelaca iz ropstva. Znate ono kad je cijela Izraelska zajednica označavala dovratnike i nadvratnike krvlju
janjeta. Lijepimo na štokove crveni kolaž u obliku kapi, jedan učenik donese svježe ispečen kruh,
ne baš beskvasni, ali kao da jest.
Razvučemo lijep bijeli stolnjak, na
njega složimo kruh, kupus koji je
kao gorko zelje, imamo i na papiru nacrtano pečeno janje, koje
kao jedemo, opasani smo jaknama, kao spremni na put, i štapove
u rukama, ne baš preduge da klinci ne dođu pod odmorom na ideju
da se mačuju. Ma znate, takav kupus nitko nikad nije jeo. Mmmm.
Bez puno muke sve se brzo
zapamti. Negdje u dubini malih
srdaca naslućuje se duboka simbolika... kruh... janje... krv... oslobođenje. Do Prve pričesti sve se posloži, zatreperi u pravom značenju, bez previše riječi.
Svake godine tako. Do ove. Sve je bilo dobro na početku. I kapi od
kolaža, kao krv... i pečeno janje na papiru, kao pravo. I mali štapovi
kao veliki. I jakne oko bokova, kao spremni za put. Sve je bilo dobro
dok nisam s blagoslovom pružila komadić kruha. Običan, kući ispečen,
mirišljavi, mmmm, kruh. Zapravo, ne kao, ne za fintu, ne za igru, kako
smo govorili kad sam bila mala. Pravi kruhić! Kruh naš svagdašnji!
„Ne!“ Kriknule su dvije male glavice, užasnutih pogleda.“Ne! Mi
smo alergične.“ Uzalud sam ih upućivala u mogućnost da mogu kao
jesti, kao žvakati, samo da se nastavimo igrati. Za njima je krenula
lavina. „Ja neću kupus! To je fuj! Bljak! Grozno!“... Lica u grimasama
kao da će povratiti...
Pokupiše se klinci na svoja mjesta, bez da budu poslani. Ja sam,
kao na visini zadatka, razrogačila oči u nevjerici. Ne izvana, onako u
sebi. Kamo ide ovaj svijet, što je sad ovo? I što sad napraviti? Kako se
ponašati? Najpametnije je, zar ne, da se više ne igram Pashe. Ma najbolje je da nabavim tablete, pa ću u sigurnom virtualnom, digitalnom
svijetu, sigurnom od glutena i inih alergena, približavati djeci kako nas
znak upućuje na neki drugi sadržaj.
Smirila sam se nakon par dana i nisam puno razmišljala da mi
Pjesnik svijeta želi nešto reći. Život ide dalje. Ploviti se mora. Prije par
večeri priča mi prijatelj kako u studenskoj menzi nitko ne jede kruh.
Kako studenti i studentice neće kruh. Nije zdrav! Kaže on: “Pa ljudi!
Kao nije zdrav? Žitarice!“ Da! Pšenica bjelica. S polja Lijepe naše. Ljudi
odbijaju kruh! Da nije zdrav!
A joj! Što će biti s onim Kruh naš svagdašnji daj nam danas? Prepoznajete li podvalu? Ne valja pšenica!? Prepoznajete li rupicu kroz
koju ulazi ružan miris laži? Čujete
li čije su to riječi? Recite im da ne
valja pšenica! Recite im da kruh
nije dobar! Neka jedu rižin stiropor, umjetnu soju... samo ne kruh.
Buu! U njemu ima svašta.
Pjesnik svijeta strpljivo korača za mnom (umjesto ja za njim).
“Vesna, imam ti nešto reći“, čujem
tihi, tihi glas u sebi. Buka glutena,
mraka, neda glasu da ga čujem.
Ma da! To bih ja tako htjela. Netko
drugi je kriv pa ne čujem! Pristala
sam, zalijepila se za gluten! I zalijepio mi je uši! Mogla bih knjigu
napisati, držati govore o tome
kako srljamo u propast. Malo mi
je nedostajalo da se požalim naglas župniku. Neka zna što se može dogoditi na prvoj pričesti. Ima ih
alergičnih na kruh, pa će biti alergični na Presveto Tijelo, pa će im biti
slabo, pa će doći hitna..
Pjesnik svijeta ne odustaje: „Vesna, imam ti nešto reći“,nastavlja,
„draga moja veroučiteljice, draga moja hagioasistentice“, (nisam sigurna da mi se ipak kao malo ne ruga), „sjeti se, ovo je Godina vjere.
Za sve. I za tebe. Proglašena jer je malo vjere u svijetu. Idemo korak
po korak. Pšenica. Kruh naš svagdašnji. Euharistija. Duh Sveti. Nema
straha. Ne boj se. Nema ni glutena, ni pšenice. Samo ja. Ja sam na
oltaru.“
Oprosti mi, Gospodine, oprosti mi! Pomozi mojoj nevjeri. Oprosti.
Divan je Bog naš! Hagioterapija me priprema da svoj pogled dižem sa
zemlje i upirem u nebo. Podsjeća me da je za svaku bolest krivo zlo.
Isto me tako upućuje da u to zlo ne gledam. Da to zlo ne analiziram,
da se na to ne lijepim (glu). Mene podsjeća.
vaki dan iznova ući mi je u borbu, jer napasti presvuku sjajnu
odjeću i šeću ispred mene u drugom izdanju, imaju novu modnu
reviju. Čekaju na moje razrogačene oči: „E, sad je naša.“ Umjesto da dignem pogled, visoko, visoko, ja ih širom otvorim, da, vrlo često. Valjda zato vidim sve uvećano. Kad uspijem odvojiti oči sa svijeta
i usmjeriti pogled u Nebo, mogu i želim za taj isti svijet iz svega srca
moliti. Mogu vjerom biti sigurna da će biti dobro. I da će i ova glu modna revija proći, tek nas malo dotaknuvši, da se možemo smijati svojoj
gluposti i razumjeti gluposti bližnjeg. Zaista, divan je Bog!
S
Smirila sam se nakon par dana i nisam puno razmišljala da mi Pjesnik svijeta želi nešto reći.
Život ide dalje. Ploviti se mora. Prije par večeri priča mi prijatelj kako u studenskoj menzi nitko ne
jede kruh. Kako studenti i studentice neće kruh. Nije zdrav! Kaže on: “Pa ljudi! Kao nije zdrav?
Žitarice!“ Da! Pšenica bjelica. S polja Lijepe naše. Ljudi odbijaju kruh! Da nije zdrav!
5 Broj 10/457 2012.
S
ve riječi volim. Radi Riječi. Danas volim riječ kao.
GODINA VJERE
Metodički pristup katehetskih susreta (1. dio)
Model „Celebratio catechetica“
Ukoliko što bolje osmislimo katehetski susret, utoliko ćemo
kvalitetnije učiti, slaviti i živjeti vjeru.
Piše: Marijan Benković
O
d velike je važnosti u našem katehetskom djelovanju govoriti o putevima i
načinima kako doći do cilja i kako prenijeti temeljne antropološke i teološke sadržaje
tijekom katehetskih susreta. Ukoliko što bolje osmislimo katehetski susret, utoliko ćemo
kvalitetnije učiti, slaviti i živjeti vjeru. Riječ je
o potrebi oblikovanja zanimljivih, kreativnih
i kvalitetnih katehetskih susreta. Jedan od
ključnih preduvjeta katehetskog odgoja upravo
su i dobro unaprijed planirani metodički i didaktički čimbenici. Kada govorimo o katehetskim susretima, mislimo na stvaralačko i komunikacijsko događanje pri čemu katehizanti
postaju subjektima kateheze. Od ključne je
važnosti voditelj koji animira susret. Bez komunikacijskog pristupa ne možemo ni ostvariti naše ključno i temeljno kako.
Čovjeka vjernika shvaćamo kao relacijsko,
komunikacijsko biće koje se ostvaruje u kvalitetnom kreativnom uspostavljanju autentičnih
interpersonalnih odnosa ili interpersonalne
komunikacije. Riječ je o odnosima među osobama ili međuosobnoj komunikaciji. Katehezu
i katehetski susret shvaćamo kao stvaralačkokomunikacijski čin, odnosno proces ili događaj
kojemu je glavna svrha uspostavljanje autentičnih i kreativnih odnosa sa stvarnošću, tj.
sa sobom, s drugima, sa svijetom i s Bogom.
Stoga govorimo i o intrapersonalnoj, ekstrapersonalnoj i transpersonalnoj komunikaciji u
Anketa u župi sv. Jurja na Trsatu:
6 Broj 10/457 2012.
U Godini vjere Zvona nastavljaju anketu među
vjernicima u župama Riječke nadbiskupije. U ovom
su broju na redu župljani župe sv. Jurja na Trsatu.
Pročitate najzanimljivije odgovore koji nam mogu pomoći otkriti razloge vjere i uzroke nevjere.
1. Zašto vjeruješ?
Vjerujem jer mi je Bog dao milost i dar vjere po
krštenju. Moji su me roditelji odgajali u vjeri i svojim
životom mi pružili svjedočanstvo žive vjere, radosti,
poštenja i čovječnosti koja se hranila sakramentima i
molitvom. U Kristu i njegovoj Riječi - evanđelju pronalazim hranu za svakodnevni život i odgovore na
svoja ljudska i vjernička pitanja te smisao i ispunjenje
najdubljih čežnji svoga bića.
Život bez vjere ne bi imao smisla. Jedino tako
mogu naći odgovor na vječno pitanje života i smrti.
S vjerom lakše kročim kroz život, dijeleći s Bogom svoje probleme.
2. Kako bi vjernik trebao živjeti?
Vršeći Božje zapovijedi i čineći dobro. Manje
očekujući, a više se zauzimajući. Milosrdno i čisto,
strpljivo i radosno. Ljubiti Boga i bližnjega te svojim
životom hrabriti okolinu na isto.
katehezi, ali i naravno u religioznom
Pridavanje važnosti u našim župnim
odgoju. Komunikacijskim pristupom
zajednicama modelu „Celebratio
katehezi među sudionicima se ostvacatechetica“ otvara nove putove
ruje proces priopćavanja i proces uspostavljanja zajedništva.
katehetskom djelovanju, te daje mnoge
Čovjek je osoba upravo po tome
odgovore na temeljne izazove koje je
što je istodobno jedinstven u svojoj
Godina vjere postavila pred nas.
radikalnoj individualnosti (korjenitoj
pojedinačnosti) i u bezgraničnoj otvorenosti drugome i to do te mjere da
molitveno (pojedinačno/zajedničko) izražavajedinstvenom i slobodnom osobom možemo nje, usmeno izražavanje, pismeno izražavapostati tek ostvarivanjem autentične komuni- nje, meditativno čitanje, meditativno slušanje,
kacije s drugima. Bez pojedinca osobe nema, glazbeno, likovno ili scensko izražavanje, interbez komunikacije osobe nema. U uspješnom pretativno čitanje, razgovor, analiza teksta/sakatehetskom susretu se istodobno ostvaruje držaja, zajedničko planiranje, osmišljavanje itd.
priopćavanje sadržaja poruke i sebepriopćavaRazličiti mediji komuniciranja također će
nje, a upravo će sudionici kateheze tražiti od pridonijeti uspješnosti katehetskog susreta:
voditelja sebepriopćavanje.
biblijski tekstovi, poučno-meditativni tekstoplaniranju katehetskih susreta vodi- vi, otački tekstovi, molitve, liturgijski tekstovi,
telj mora voditi računa o temi, mjestu Misal, Biblija, KKC, Kompendij, meditativna
odvijanja, broju sudionika, oblicima i instrumentalna glazba, hamer papir, drvene
metodama rada, medijima komuniciranja, te i vodene boje, plastelin, kemijske, olovke, CDciljevima susreta. Dobro je da tema slijedi te- player, TV, DVD-player itd. Ono što želimo
matiku liturgijske godine, premda može biti i postići na katehetskom susretu može biti na
iznimaka. Svakako je važan susret sa sakral- jednoj ili više temeljnih ljudskih razina: inteleknim prostorom. Dobro je zbog dinamike gru- tualnoj, voljnoj, osjećajnoj, djelatnoj i/ili duhovpe da katehetska skupina ne premašuje više noj. Globalna struktura tijeka katehetskih suod 16 sudionika. Potrebno je koristiti različite sreta sastoji se od 5 temeljnih faza: 1. Dodir sa
oblike rada: frontalni, pojedinačni, u paru, u sakralnim prostorom, 2. Molitveno-slavljenički
grupi, plenarni i timski. Isto tako voditelj tre- aspekt, 3. Poučni dio, 4. Katehetske zadaće i
ba biti kreativan koristeći razne metode rada: 5. Završni dio.
U
Što vjernici misle o vjeri
Isus nas uči istini, poštenju, vječnim
i neprolaznim vrijednostima, poštivanju
svakog čovjeka, odgovornosti ljubavi, solidarnosti, otvorenosti za svakoga.
3. Što te smeta u Crkvi?
Smeta me lažna skromnost i česta
nespremnost da vjernik bude cilj djelovanja, bilo katehetskog bilo karitativnog.
Lijepo je biti u lijepim crkvama, diviti se umjetničkim djelima, ali još je ljepše
okupiti živu Crkvu.
I vjernik i službenik Crkve često su
u opasnosti da upadnu u kolotečinu, da
počnu živjeti iz običaja i naučenih obrazaca ponašanja. Više nego ikad čovječanstvu su potrebni svjedoci vjere. Jednostavni, radosni i vjerodostojni.
4. Što znači vjera u uskrsnuće tijela?
Teško pitanje. Ta Bogu je sve moguće.
To je vjera da ćemo ustati, uskrsnuti kada Isus
ponovno dođe i živjeti vječno, sretni.
To je iščekivanje otkupljenja u posljednji dan
kada će svi vjerni i pravedni zadobiti svoje duhovno i
tjelesno obličje za novi, vječni život.
5. Što znači vjerovati u Boga?
Vjerovati u Boga znači znati da me netko voli i
kada sebe baš nimalo ne volim.
Vjera mi daje sposobnost da Boga spoznajem
uvijek više i s povjerenjem prionem uz Riječ i osobu
Isusa Krista, koji nam se objavio u ljudskom tijelu,
objavio nam Oca i Duha Svetoga, svojim životom,
mukom i uskrsnućem otvorio nam put u nebo i zajedništvo s Bogom.
Vjerovati znači uključiti se u prekrasnu tajnu života, ponizno, ali sa strašću, iskreno.
KATEHEZA
Temelji vjerovanja u Boga
Francuski teolog, kardinal Jean
Daniélou u svom djelu „Vjera kroz
vjekove i čovjek današnjice“ smatra
da će se u skoroj budućnosti ljudi
grupirati i konfrotirati oko dvije
osnovne koncepcije: u jednoj bi grupi
bili oni koji misle da je nestanak Boga
uvjet potpune afirmacije čovjeka, a u
drugoj oni koji misle da se potpuna
afirmacija čovjeka može ostvariti samo
u što dubljoj povezanosti s Bogom.
Pripremila: Jelenka Vučkov
O Bogu treba govoriti javno. Bog podloga i pozadina svega što je bitno znati transcendenciju koja neizbježno dovo-
našem svakodnevnom iskustvu ima stvari
koje Boga izražavaju i dodiruju, ali mi nažalost u njima ne znamo prepoznati lice skrivenoga Boga. A neophodno je potrebno da
budemo u stanju razumski usvojiti iskustvo
o Bogu kako bismo ga mogli opravdati pred
onima koji ga osporavaju. Jedna od izdaja
suvremenog kršćanstva jest što se prečesto napuštalo činjenicu prihvaćanja vjere u
svjetlu razmišljanja i razuma. Ako je danas
naša vjera i vjera tolikih kršćana krhka i labava, to je zato što oni nisu o njoj razmišljali.
Potrebno je da naša vjera bude vjera prokušana u vatri diskusija, vjera koja je svjesna da može odoljeti svim napadima i koju
možemo u sigurnosti i punini usvojiti i pred
intelektualcima našega vremena. Vjerujem
u transcendentnoga Boga i u njemu nalazim opravdanje onoga u što vjerujem kao
u temelj i svrhu svoje egzistencije, tvrdi Daniélou. Ako Boga nema, sve je bez važnosti
u svijetu besmisla. Može se, dakle, reći da je
Netko bi mogao upitati: zašto svi ljudi nisu u
to uvjereni? Zato jer ljubav obvezuje i angažira i ona uvijek unosi u život nemir i smetnju i zato jer je uvijek opasno uvesti u svoj
život nekoga drugoga. Od onoga časa kad
čovjek nekoga počne ljubiti mora biti svjestan da više nikada neće potpuno pripadati
samome sebi. Zato se ljudi i toliko boje prihvatiti Boga. To je osnovna reakcija samoobrane. Oni se boje da će biti ugroženi u svojoj slobodi da raspolažu samima sobom. To
vrijedi na svim područjima.
U prvom redu na području razuma. Prihvatiti Boga znači prihvatiti granice svojega
razuma, ono što sv. Pavao zove “poslušnošću vjere”. To znači priznati da mjerilo mojega razumijevanja i inteligencije nije moj
razum, nego istina Božja. Istinsko dobro
leži u tome da vršimo volju Božju, a ne da
Bog vrši našu volju. Glavni razlog odbijanja
Boga leži u ljudskom srcu koje ne želi pri-
Ljubav prema Bogu obvezuje.
di do ovisnosti.
Pa ipak taj odnos prema Bogu jedini
daje mojoj egzistenciji konzistenciju i vrijednost. Što mi on zapravo govori? Da Bog pridaje važnosti onome što ja jesam i da, kako
god bila moja egzistencija osamljena, ima
netko za koga egzistiram, da me Bog gleda
s ljubavlju za svaki čin vjernosti i da svaka
moja nevjernost ranjava Boga u ljubavi koju
ima prema meni. Ima nešto zbog čega moj
život postaje dramatičan jer je u svakom trenutku u njemu drama ljubavi između Boga
i mene. Može se reći da se smisao ljudske
egzistencije pojavio s kršćanstvom jer je
svaki život za Boga vrijedan i važan.
Ljubiti Boga znači živjeti u Istini.
Kad razumski razmišljamo uviđamo kako je
upravo Bog temelj stvarnosti. Bog je sama
stvarnost koja suvereno egzistira. S tog
stanovišta, priznavati Boga znači živjeti u
stvarnosti, a ne priznavati Boga znači živjeti
u laži i zabludi. Ne priznavati Boga, na koncu konca, manjak je inteligencije, ukoliko je
značajka inteligencije spoznati stvarnost.
To vrijedi za inteligenciju u fizičkom, ljudskom i metafizičkom pogledu tj. s obzirom
na posljednje stvarnosti.
Potpuno odbacujemo misao da vjerovanje u Boga pripada redu osjećaja i ljudskih
utjeha, a ne redu intelektualnoga i racionalnoga shvaćanja. Naprotiv, tvrdimo da je afirmacija Božje egzistencije stvar razumskoga
shvaćanja. Daniélou apelira na kršćane koji
često ne pridaju dovoljno važnosti domeni inteligencije i često misle da je dovoljno
ostati na području ljubavi prema bližnjemu i
iskustva, a u inteligenciju gledaju sa stanovitim nepovjerenjem. Važno je ono što vjerujemo potvrditi i na području razuma.
Ljubav obvezuje i angažira i ona uvijek unosi u život nemir i smetnju i zato jer je uvijek
opasno uvesti u svoj život nekoga drugoga. Od onoga časa kad čovjek nekoga počne
ljubiti mora biti svjestan da više nikada neće potpuno pripadati samome sebi.
7 Broj 10/457 2012.
Vjeru potvrđujemo razumom. U
u mojemu najdubljem iskustvu.
Za mnoge suvremene kršćane baš taj
temelj nije stabilan. Oni nose u sebi stanovite čežnje i stremljenja, ali nisu sigurni
da se ovi temelje na nečem čvrstom i pouzdanom. Zbog toga je njihova osobna sigurnost i vjera tako labava kao, uostalom,
i svjedočanstvo njihova života pred drugim
ljudima. Dokle god ne damo svojoj vjeri u
Boga taj čvrsti temelj i dokle god ona ostane samo na razini nekih navika i iskustava,
ona će biti uvijek nešto površno, bez čega,
doduše, osjećamo da ne možemo biti, ali
što istodobno ne možemo ni ozbiljno prihvatiti i što nismo u stanju braniti u dijalogu
s ateistima. Ovdje se ne radi o nekoj vrsti
vanjskog dokazivanja, nego o nečemu što
je duboko u srcu čovjeka.
Daniélou smatra da treba govoriti o Bogu.
Govoreći o Bogu stavljamo se u prisutnost
nečega što nas nadilazi i govorimo samima
sebi isto toliko koliko i drugima. Kada sv.
Franjo Asiški govori o Bogu i pjeva pjesmu
Suncu, kada sv. Terezija Avilska govori o
Bogu i opisuje tajanstvene razgovore svoje
duše s Onim koji u njoj stanuje, kad govori
francuski novinar André Frossart u svojoj
autobiografskoj knjizi “Bog postoji, ja sam
ga susreo”, u njihovom se govoru osjećaju
akcenti najautentičnije očitosti. Na isti je način Bog blizak i nama. Iskustvo Boga uključeno je u mnoga naša iskustva i događa se
da mi Boga susrećemo i poznajemo, ali ga
često ne prepoznajemo.
DOGAĐANJA
Dan Teologije
I krizna vremena prilika su za napredak
Na Teologiji u Rijeci, euharistijom i Akademskim činom 7. prosinca proslavljen je Dan Teologije.
O
ve je godine diplomiralo 40
studenata, a diplome zagrebačkog KBF-a su im svečano
uručili kancelar Teologije u Rijeci,
nadbiskup Ivan Devčić, predstojnik
Teologije Božidar Mrakovčić te predstavnik Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, čiji je Teologija u
Rijeci područni studij, prodekan Mario Cifrak. Nadbiskup Devčić, uz čestitke diplomantima, istaknuo je kako
riječka Teologija povezuje Crkvu
sjeverozapadnog dijela Hrvatske jer
njoj gravitiraju studenti i bogoslovi iz
5 (nad)biskupija. „Riječka Teologija,
od osnutka prije 65 godina, oduvijek se suočavala s problemima i
krizama, čak i bila zatvarana od nekadašnjih vlasti, ali svaki je takav
trenutak prilika da se pronađu nove mogućnosti i da iz toga izađe
nešto još bolje“, rekao je nadbiskup.
Na svečanosti u Velikoj dvorani fakulteta sudjelovali su biskupi
Riječke metropolije te dekani i predstavnici drugih fakulteta Sveučilišta u Rijeci. U ime Sveučilišta profesorima i studentima obratila se prorektorica za nastavu Snježana Prijić Samaržija. Istaknula
je da aktualni društveni trenutak ispunjava zebnjom no zadatak je
svih na Sveučilištu poraditi na tome da se nadvladaju suvremeni
izazovi. Na nju se nadovezao dekan Filozofskog fakulteta Predrag
Šustar koji je diplomantima poželio da odgovorno služe zajednici.
„Na to često zaboravljamo na našim fakultetima, ali to je vrijednost
koju moramo promicati“, rekao je.
Prije svečane dodjele diploma predstojnik Mrakovčić podnio
je redovno godišnje izvješće. Nastavu na Teologiji u Rijeci trenut-
no pohađa 96 studenata uz 21 apsolventa. U nastavu je uključeno 18
zaposlenih predavača i 7 vanjskih
suradnika. Desetak diplomiranih teologa trenutno je na postdiplomskom
studiju u Rimu, a isto toliko upisalo je
specijalizacije na KBF-u u Zagrebu.
„Na našem fakultetu malen je broj
studenata, ali to omogućuje skoro
obiteljsku atmosferu. Uključeni su i u
izvannastavne aktivnosti kao volontiranje, Caritas, duhovne obnove, zbor
ili planinarenje“, rekao je Mrakovčić
te istaknuo kako je od ove akademske godine Teologija sama u zgradi
koju je do nedavno koristio Filozofski fakultet.
Dodijeljena su i priznanja studentima i ovogodišnjim diplomantima za najbolja ostvarenja u protekloj akademskoj godini. Najbolji
ovogodišnji diplomant je Josip Vidas, a najbolju diplomsku radnju
napisao je Franje Puškarić. Dobitnici priznanja kao najbolji studenti
svojih godina su Dejvis Martinović, Đuliano Trdić i Zvonimir Mikulić.
oči Akademskog čina euharistijsko slavlje u kapeli bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ predvodio je nadbiskup
Devčić, a propovijedao krčki biskup Valter Župan. Profesorima i studentima biskup je poručio da studij teologije ima i odgojnu
ulogu, jer se u njemu bogoslovi i studenti moraju formirati kako bi
kasnije mogli vjerodostojno svjedočiti i prenositi vjeru. Akademski
čin, kao i liturgiju koja mu je prethodila, obogatio je pjesmom studentski zbor Teologije pod ravnanjem mr. Andrejke Srdoč.
D. D.
U
8 Broj 10/457 2012.
Prvo predstavljanje dokumenta Vijeća
HBK za laike u Rijeci
U Pastoralnom centru „Auli pape Ivana Pavla
II.“ na Trsatu 16. studenog predstavljen je dokument
Vijeća HBK za laike „Za život svijeta“. O dokumentu
je govorio dr. Nikola Vranješ koji je i sam sudjelovao
u njegovoj izradi. Bilo je ovo prvo predstavljanje u Rijeci ovog, za laike, ali i kler važnog dokumenta koji je
nastao kao plod potrebe i želje za što aktivnijim i što
sveobuhvatnijim djelovanjem laikata u suvremenim
okolnostima. Imajući u vidu sveprisutni utjecaj sekularizacije našega društva, širenja ideja dijametralno
suprotnih kršćanskoj vjeri, pokušaje nove getoizacije
Crkve u društvu, cvjetanje različitih, za čovjeka pogubnih ideologija i svjetonazora hrvatski biskupi su
se odlučili za objavljivanje dokumenta s kojim žele
potaknuti vjernike laike na obnovljeni vjernički angažman, istaknuo je u uvodu dr. Vranješ.
Primijetio je kako na hrvatskim teološkim sveučilištima nema kolegija o laikatu i da je isti, na riječkoj Teologiji, pokrenuo samoinicijativno kao izborni
kolegij. Pored tolikih hvalevrijednih aktivnosti koje
ostvaruju brojni vjernici laici pojedinci, kao i brojni
pokreti, udruge i zajednice vjernika, mora se istaknuti da je u ostvarivanje crkvenog poslanja aktivno
uključen tek manji broj laika, a mnogima nedostaje
prikladna teološka izobrazba i formacija. Osim toga,
postoji i veliki broj župnika koji nisu spremni na angažman laika u župama. Hrvatska Crkva još uvijek
je prezatvorena za djelovanje udruga i skupina laika
i zbog toga je ovaj dokument upućen i svećenicima,
istaknuo je dr. Vranješ dodajući kako je vrijedno imati
teološki obrazovanog laika kao službenika u župnom
uredu.
„Dokument u kratkim crtama donosi svojevrsnu
rekapitulaciju potreba i perspektiva s obzirom na djelovanje našega laikata danas. U njemu se ponovno
ističu neka ključna pitanja razrađivana u dokumentu,
ali se dodaju i neki novi važni vidovi, poput potrebe
prikladnog duhovno-molitvenog života vjernika, kao
i potrebe stalnog i sustavnog razvijanja kršćanskog
dragovoljstva. Uvjereni smo da će sa svime iznese-
nim biti moguće ostvarivati ono čemu je dokument
namijenjen: senzibilizirati i poticati sve članove Crkve
na podršku organiziranog i sustavnog djelovanja laika, ali i predlagati konkretne korake, sredstva i načine
kako bi se isto i konkretno ostvarivalo.“, zaključio je
prof. Vranješ izrazivši nadu da će dokument pomoći osnaženju laikata i njegovom što organiziranijem i
što prikladnijem sudjelovanju u spasenjskom poslanju
Crkve.
Promocija je potaknula brojna pitanja, ali i zaključke poput onoga da svaka osoba mora otkriti
svoje poslanje u Crkvi i da je ovo vrijeme epohalnih
promjena i da nije bitna brojnost u vjerskim zajednicama, nego njena duhovnost. „Imamo evanđeosku
odgovornost za sve ljude i ne trebamo se zatvarati pred svijetom.“, rekao je prof. Vranješ poručujući
okupljenim vjernicima laicima da se svojim poslanjem
budu svjedoci u društvu. Izdavač dokumenta je Glas
Koncila, a isti se može, po cijeni od 30 kuna, kupiti
u knjižari Verbum.
Helena Anušić
DOGAĐANJA
Roditelji bogoslova riječkog sjemeništa okupili su se u
sjemeništu 9. prosinca, a susret je započeo misom koju je
predslavio riječki nadbiskup Ivan Devčić. Pod misom su,
na preporuku rektora sjemeništa Sanjina Francetića, službu lektora (čitača) primili Goran Žan Lebović Casalonga,
Josip Tomić i Đuliano Trdić za Riječku nadbiskupiju, Franko Markulić i Filip Šabalja za Krčku biskupiju, Želimir Bagavac za Porečku i Pulsku biskupiju te Ivica Bašić, Valter
Kotlar i Marko Šimundić za Zadarsku nadbiskupiju.
U propovjedi Nadbiskup je osvijetlio značenje življene
Riječi u životu kršćanina, a posebno bogoslova i svećenika. Postavljanjem u službu lektora bogoslovi nastavljaju
svoj hod prema svećeništvu, ali su za njihov hod bitne molitve i žrtve Božjeg naroda, svakog vjernika kako bi oni bili
uvijek vođeni Riječju.
Nakon mise, susret je nastavljen u Velikoj dvorani Teologije u Rijeci gdje je vicerektor Bogoslovnog sjemeništa
o. Marko Stipetić MSC imao izlaganje - meditaciju o ulozi
obitelji u odgoju bogoslova. Potom je slijedio kulturni dio
programa gdje je nastupio zbor bogoslova predvođen voditeljem Lukom Šustićem, a scenska družina bogoslova
pod vodstvom Valtera Kotlara izvela je predstavu „Tajanstvena čežnja za Bogom“ na temelju nagovora Svetog
Oca Benedikta XVI. pri općoj audijenciji 7. listopada 2012.
na kojoj su u sklopu Hrvatskog nacionalnog zahvalnog hodočašća sudjelovali i bogoslovi riječkog sjemeništa.
Susret je zaključen razgledavanjem prostora Bogoslovije gdje bogoslovi žive, rade, uče i pripremaju se na sveti
poziv. Najveći interes, dakako izazvala je soba u kojoj je
boravio bl. Ivan Pavao II. pri boravku u Rijeci i svom stotom
apostolskom putovanju koje je bilo upravo u Hrvatsku.
Bezgrješno Začeće
Blagdan Bezgrješnog začeća BDM 8. prosinca u riječkom sjemeništu „Ivan Pavao II.“ proslavljen je svečanom
misom koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić s
poglavarima sjemeništa. Bezgrešna je zaštitnica katoličkih
sjemeništa i bogoslovija, te je nadbiskup kao metropolit
riječke crkvene pokrajine pohodio bogoslovno sjemenište
zajednicu bogoslova iz pet nad/biskupija: Riječke, Krčke,
Porečke i Pulske, Gospićko-senjske i Zadarske. U propovjedi je prikazao razvoj vjere Crkve u Marijino bezgrješno
začeće koja je svoj vrhunac doživjela proglašenjem dogme o Bezgrješnom začeću od strane pape Pija IX. dana
8. prosinca 1854. godine. „Marija je nama uzor, ali i uzor
u životu svakog čovjeka, od rođenja do smrti“, istaknuo
je nadbiskup. „U vrijeme dok su neki napadali čovjeka i
njegovo dostojanstvo, Crkva je proglašavajući ovu dogmu
obnovila antropologiju i pokazala pravi temelj čovjekovog
dostojanstva koji je u Bogu i kojem je Marija uzor.“
J. Tomić
Formacija mladih svećenika
Suodgovornost vjernika
za život Crkve i društva
M
ladi svećenici Riječke metropolije, do 10 godina službe, 19. i 20.
studenog u Domu pastoralnih susreta u Lovranu promišljali su
o svjedočkom pozivu svećenika i laika u Godini vjere. Poticaje
su im svojim izlaganjima dali riječki nadbiskup Ivan Devčić, profesori s
Teologije u Rijeci mr. Ivan Stošić, dr. Milan Špehar i dr. Nikola Vranješ,
predstojnica riječkog Metropolitanskog pastoralnog instituta, dr. Natalija
Bogović te tajnica Ureda HBK za laička društva, pokrete i zajednice Marija Žebec i dr. Mislav-Stjepan Žebec s Hrvatskih studija. Biskupi Riječke
metropolije, krčki Valter Župan i porečki i pulski Dražen Kutleša predvodili su euharistijska slavlja također pozivajući svećenike na vjerodostojno
svjedočenje.
Nadbiskup
Devčić
otvorio je susret mladih
svećenika predavanjem
o vjeri i govoru o Bogu u
suvremenom svijetu. Istaknuo je da je osnovno pitanje u Godini vjere kako
otvoriti put vjere i put do
Boga
suvremenicima,
kako u ovome svijetu naviještati evanđelje. Podsjetio je da u suvremenom
društvu postoje otpori
prema vjeri te različiti oblici i razlozi nevjere. Mr. Stošić istaknuo je da se
vjera prihvaća kao osobni dar i odnos s Bogom, a za kršćane vrhunac
tog odnosa živi se u sakramentima.
U drugome dijelu svećenici su promišljali o novim svećeničkim zvanjima. Dr. Milan Špehar istaknuo je kako su duhovni pokreti unutar Crkve odgovor na krizu zvanja, a Zajednicu Krista Kralja iz Rijeke, koja je
već urodila plodovima svećeničkih zvanja, predstavila je voditeljica Ines
Turković. Biskupijski povjerenici za zvanja analizirali su situacije u svojim biskupijama i riječkom sjemeništu primijetivši da se promijenio profil
kandidata koji dolaze u sjemenište. Sve je veći broj kasnijih zvanja, zrelih
osoba čak i fakultetske naobrazbe, pa njihov životni put i formacija odstupa od uobičajene pripreme mladih svećeničkih kandidata.
rugog dana susreta svećenici su promišljali o poslanju vjernika
laika i kako im pomoći da žive i svjedoče ono što vjeruju. Pastoralne smjernice Vijeća HBK za laike „Za život svijeta“, objavljene ove
godine, predstavio je dr. Nikola Vranješ koji je i sam sudjelovao u njihovoj izradi. Ovaj za laike i kler važan dokument nastao je kao plod potrebe
i želje za što aktivnijim svjedočkim djelovanjem laikata u suvremenim
okolnostima i svim porama društva. Predstojnica Pastoralnog instituta
dr. Bogović iz dokumenta je izdvojila primjere službi koje laici kao suradnici svećenika mogu preuzeti u Crkvi. Laici tako mogu biti župni katehete
i odgojitelji, pastoralni animatori, čitači, izvanredni djelitelji pričesti, poslužitelji kod oltara, pjevači, svirači, sakristani, vijećnici ili službenici u
župnim uredima. „Sukladno evangelizacijskim izazovima koje suvremeno doba stavlja pred Crkvu, treba ozbiljno poraditi na formiranju vjernika
laika. Svi su pozvani, a osobito župnici, uložiti maksimalan napor da u
Crkvi i društvu djelovanje vjernika laika bude uzdignuto na razinu veće
kompetentnosti, organiziranosti, sustavnosti, i gorljivosti“, zaključila je
dr. Bogović.
O suodgovornosti vjernika laika za život Crkve i društva govorili su
predstavnici Ureda HBK za laike Marija Žebec i dr. Mislav-Stjepan Žebec.
Istaknuli su da danas u društvu postoje čimbenici, kao sekularizam i ateizam, koji negativno utječu na angažman vjernika i svjedočenje vjere.
Pojasnili su da se preuzimanje vjerničke suodgovornosti i svjedočenje
ostvaruje na dvije razine, afirmativnoj i korektivnoj. Afirmativno svjedočenje je svakodnevno i stalno, u svim segmentima života. Korektivno je češće zapaženo zbog toga što se javlja kao reakcija na ugrožavanje neke
od temeljnih vrijednosti. Izlagači su naveli brojne primjere angažmana
vjernika laika u Hrvatskoj po pitanju zaštite ljudskog života i umjetne
oplodnje, zdravstvenog odgoja u školama, neradne nedjelje te zaštite
okoliša i vodenih resursa. Brojna su još područja mogućeg svjedočkog
djelovanja vjernika u izgradnji boljeg društva.
D. D.
D
9 Broj 10/457 2012.
Susret roditelja i
postavljanje novih lektora
DOGAĐANJA
Obiteljska škola Riječke metropolije
Otvoreno pismo o zdravstvenom odgoju
Više od 100 obitelji uputile su otvoreno pismo najvišim hrvatskim dužnosnicima u kojem obitelji s Obiteljske
škole izražavaju svoje neslaganje s uvođenjem ovakvog zdravstvenog odgoja u hrvatske škole.
O
biteljska škola Riječke metropolije,
deseta u nizu, na temu „Obitelj, mladi i seksualnost – moralni stavovi i
vrednote u obiteljskom životu“ održana je u
Malinskoj na otoku Krku od 16. do 18. listopada. Organizator Obiteljske škole je Odbor za obitelj Riječke metropolije, a cilj joj
je bio posvjestiti važnost obitelji u odgoju
djece i mladih za zdravu seksualnost. Više
od 100 obitelji iz Gospićko-senjske, Krčke
i Porečko-pulske biskupije te Riječke nadbiskupije, nakon odslušana tri predavanja
i održane tri radionice, uputile su otvoreno
pismo najvišim hrvatskim dužnosnicima
- predsjedniku Republike Ivi Josipoviću,
predsjedniku Sabora Josipu Leki i premijeru Zoranu Milanoviću - u kojem obitelji s
Obiteljske škole izražavaju svoje neslaganje
s uvođenjem zdravstvenog odgoja u hrvatske škole.
Dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj Ureda za obitelj HBK, održao je prezentaciju
kojom je objasnio zbog čega je 4. modul
zdravstvenog odgoja koji je (bez propisane
procedure), ove školske godine uveden u
hrvatske škole, suprotan kršćanskom svjetonazoru i stoga neprihvatljiv za katoličke
roditelje.
Predavanja u subotu održao je studentski kapelan iz Zagreba don Damir Stojić, u
prvom ukratko predstavivši Teologiju tijela
bl. pape Ivana Pavla II., a u drugom je približio okupljenima encikliku Humanae Vitae te
ukratko objasnio povijest uvođenja kontracepcije u današnje društvo.
rodne ideologije prema kojoj se spol i rod
ne moraju podudarati, te nastojanja da se
ona uvuče u sva područja društva. Jedna
od posljedica toga je i uvođenje zdravstvenog odgoja u naše škole, objasnio je mons.
Radić.
a otvaranju Obiteljske škole sudionike su pozdravili krčki biskup Valter Župan i riječki nadbiskup Ivan
Devčić. Biskup Župan citirao je riječi generala Ante Gotovine nakon povratka u Hrvatsku: „Rat pripada povijesti - okrenimo
se budućnosti“ i nastavio: „Vi ste budućnost, vi roditelji i djeco“. Ponovio je riječi
koje je rekao papi Benediktu XVI. u Zagrebu te dodao: „Neka ovaj skup posvjedoči naše opredjeljenje da naše žene budu
mame, a muževi očevi, te da ih djeca imaju
pravo zvati mama i tata“.
Nadbiskup Devčić je rekao da je obitelj
Crkva u malom, sve što velika Crkva slavi,
sve se to živi u maloj Crkvi u obitelji. „Prvi
učitelji vjere su roditelji, kršćanski otac i
majka. Neka i ova obiteljska škola bude poticaj da više živimo kao kršćanske obitelji,
zajedno sudjelujemo u molitvi i euharistiji“,
rekao je nadbiskup Devčić. Obiteljska škola
Riječke metropolije zaključena je u nedjelju
18. listopada koncelebriranim euharistijskim
slavljem kojeg je predvodio biskup Župan.
N
Nakon predavanja krčki biskup Valter
Župan, predsjednik Vijeća HBK za obitelj,
pročitao je priopćenje sa 45. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije
na kojoj su i biskupi upozorili na neprihvatljivost uvođenja zdravstvenog odgoja u škole.
Uslijedila je misa koju je predvodio don Damir Stojić, a nakon večere je dr. Milan Špehar, profesor na Teologiji u Rijeci, okupljene
upoznao s kršćanskom meditacijom.
Posljednje predavanje, u nedjelju ujutro, održao je svećenik Krčke biskupije
mons. Nikola Radić. Obrazložio je razvoj
Walter Salković
Zasjedanje HBK
Neprihvatljiv sadržaj Zdravstvenog odgoja
10 Broj 10/457 2012.
Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 45. po redu, održano je od 13. do 15.
studenoga 2012. u sjedištu HBK-a u Zagrebu.
Između ostalog, biskupi su pozitivno vrednovali sadržaje tri
prva modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja. No, iznenađeni
su načinom uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje
škole, njegovom obvezatnošću za sve učenike te sadržajem njegova četvrtoga modula, koji je s obzirom na stavove o spolnoj,
odnosno tzv. rodnoj ravnopravnosti i o odgovornom spolnom ponašanju posve u suprotnosti s kršćanskim svjetonazorom učenika, njihovih roditelja, ali i mnogih nastavnika. Osobito su naglasili
nedopustivost grubog kršenja ustavnog prava i slobode roditelja
da oni odlučuju o odgoju svoje djece (Ustav Republike Hrvatske,
čl. 63, t. 1). Naime, “roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju
vrstu obrazovanja za svoju djecu” (Opća deklaracija o pravima
čovjeka, čl. 26, t. 3), a država “u obavljanju svojih funkcija povezanih s obrazovanjem i poučavanjem” ima zadaću “poštovati
pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa
svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima” (Europska konvencija
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Protokol 1, čl. 2; usp.
Povelja o temeljnim pravima Europske Unije, čl. 14, t. 3). To pravo
roditeljima daju brojni međunarodni pravni akti, kao i dokumenti
europskih institucija, kojih je potpisnik i Republika Hrvatska, sve
do nedavne Rezolucije Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora
u obrazovanju u Europi (od 4. listopada 2012, br. 1904/2012).
Neprofesionalan i nedopušten pristup ovom ozbiljnom pitanju biskupi drže krajnje zabrinjavajućim te pozivaju Vladu Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
na dosljedno poštovanje pozitivnih europskih, međunarodnih te
hrvatskih zakona i drugih pravnih akata. Sadašnji četvrti modul
Kurikuluma zdravstvenoga odgoja smatraju višestruko neprihvatljivim te zahtijevaju da on u skladu s Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture
bude usklađen s vrijednostima kršćanske etike (usp. čl. 1, t. 2).
Biskupi također pozivaju sve katoličke roditelje da se osobno
upoznaju sa sadržajem Kurikuluma te izražavaju svoju podršku
onim roditeljima, vjeroučiteljima i ostalim prosvjetnim djelatnicima koji dižu svoj glas u obrani svojih prava i dostojanstva vlastite savjesti. Zajedno s drugim vjerskim zajednicama u Republici
Hrvatskoj, Hrvatska biskupska konferencija traži putove obrane
roditeljskih i vjerskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica.
IKA
DOGAĐANJA
Otvoreno pismo sudionika Obiteljske škole
G. Ivi Josipoviću, predsjedniku Republike Hrvatske, g. Josipu Leki, predsjedniku Hrvatskog sabora,
g. Zoranu Milanoviću, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske
N
ikome, baš nikome, u ovom društvo ne može biti više stalo do zdravlja naše djece nego li nama samima. Stoga, pozdravljamo napore da
se poboljša zdravstvena skrb djece i provodi primjereno zdravstveno
prosvjećivanje u Republici Hrvatskoj. No, to se nipošto ne smije činiti mimo
nas, već u suradnji s nama, uvažavajući pri tom našu ulogu u skladu s Konvencijom o pravima djeteta (čl. 24, st. 2e).
U tom kontekstu zamjeramo i Uredu pravobraniteljice za djecu koji nije
reagirao na tvrdnje MZOŠ-a iz prosinca 2008. da, usprkos provedenim znanstveno-stručnim studijama poput onih Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
(HZJZ) iz 2002. i 2006., programi zdravstvenog odgoja nisu potrebni. Time
su naša djeca bila zakinuta za vrijedne sadržaje koje bi zasigurno doprinijeli boljim zdravstvenim pokazateljima od onih iznesenih u posljednjoj studiji
HZJZ-a za 2009./2010. Pridružujemo se onim roditeljima koji su velikom većinom (88,72%) izabrali program zdravstvenog odgoja Udruge GROZD i koji
je dobio pozitivno vrednovanje ne samo učenika i nastavnika već i Nacionalnog
centra za vanjsko vrednovanje u obrazovanju, a podržalo ga je 255 akademika
i znanstvenika, kao i većina vjerskih zajednica.
Nadalje, naša je želja u duhu kršćanskog nauka odgajati svoju djecu za
nenasilje i prihvaćanje različitosti. Osobito nam je važno odgojiti ih za poštovanje dostojanstva svake ljudske osobe kao i ljudskog života od začeća do
prirodne smrti, što uključuje i poštovanje svojeg i tuđeg tijela te razvijanje
kreposti čistoće i samokontrole. Očigledno je da se naše poimanje čovjeka,
spolnosti i njezinih izražavanja u potpunoma razlikuje od poimanja autora naslova preporučene literature 4. modula zdravstvenog odgoja. Stoga nam je,
kao takvo, apsolutno neprihvatljivo.
O
vogodišnju obiteljsku školu započeli smo u petak 16. studenoga,
slaveći oslobođenje naših generala, koji su dostojanstveno podnijeli
osobnu i obiteljsku žrtvu ne samo u ratu nego i u miru. Završavamo
ju u nedjelju 18. studenoga upućivanjem ovoga otvorenog pisma vama, kako
bi vašom žurnom odlukom naša djeca bila oslobođena od onih sadržaja programa Zdravstvenog odgoja, a naročito njegovog 4. modula, koji su posve u
suprotnosti s našim uvjerenjima i stavovima. Nipošto, ne bismo željeli da naša
djeca snose posljedice odugovlačenja s tom odlukom te tražimo:
- uvažavanja našega Ustavnog prava da samostalno odlučujemo o odgoju
naše djece i prava na izbor programa zdravstvenog odgoja;
- trenutačnu suspenziju programa zdravstvenog odgoja, a poglavito primjene njegovog 4. modula do uvođenja i nama prihvatljivog programa;
- uvođenje programa Udruge GROZD u sve škole, kojega je u prethodnoj
eksperimentalnoj provedbi odabrala većina roditelja;
- uvid u utrošak sredstava koja su bila namijenjena uvođenju programa
MEMOAIDS u škole, a temeljem ugovora Minstarstva zdravstva RH i Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze iz 2003. godine
($2.784.804);
- uključivanje roditeljskih udruga i inicijativa koje zastupaju naše stavove
u sve buduće aktivnosti i odluke vezane uz zdravstveni i građanski odgoj naše
djece.
Uz srdačne pozdrave unaprijed zahvaljujemo na uvažavanju naših traženja koji su nesumnjivo izraz volje većine roditelja u Republici Hrvatskoj.
U Malinskoj 18. studenoga 2012.
11 Broj 10/457 2012.
N
as, 220 roditelja s 248 djece i mladih različitih dobnih skupina iz
sedam biskupija okupljenih na jubilarnoj 10. Obiteljskoj školi Riječke
metropolije u Malinskoj na otoku Krku od 16. - 18. studenoga 2012.
obrađivali smo temu „Obitelj, mladi i seksualnost. Moralni stavovi i vrednote
u obiteljskom životu“. Cilj škole je bio kroz stručna predavanja i tematske radionice posvijestiti važnost obitelji u odgoju djece i mladih za zdravu spolnost.
Na obiteljske i roditeljske škole dolazimo kako bi unapređivali svoja roditeljska znanja i vještine ne samo zbog dobrobiti svoje vlastite djece nego i one
u lokalnim zajednicama iz kojih dolazimo. Mnogi od nas, a osobito voditelji,
predstavnici su pedagoške, psihološke, medicinske, filozofske, teološke i drugih struka.
Ovogodišnja tema izabrana je slijedom najava uvođenja novog programa Zdravstvenog odgoja, a zbog
iznimnog interesa za tu aktualnu temu, na ovoj obiteljskoj školi osim sudionika iz Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije, sudjelovali su i predstavnici
obiteljskih zajednica iz Međimurske i Šibensko-kninske
županije te Grada Zagreba.
Budući da je Kurikulum zdravstvenog odgoja nakon
početka školske godine 2012/2013, mimo uobičajene
procedure, uveden u odgojno-obrazovni sustav, iskoristili smo ovu prigodu da se pobliže informiramo o načinu
uvođenja i njegovom sadržaju. Ovakav način uvođenja
doživljavamo kao uvredu našeg razuma, a dio sadržaja
nas vrijeđa kao roditelje.
Obraćamo vam se duboko zabrinuti i povrijeđeni
izjavama državnih dužnosnika, a poglavito ministra Željka Jovanovića i ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića, koje nas kao roditelje diskreditiraju,
a kao građansku većinu diskriminiraju.
Naime, svjesni smo da živimo u vremenu u kojemu
nam urušavanje moralnih vrijednosti, okrutna trka za profitom i teška gospodarska situacija u hrvatskom društvu uvelike otežava našu roditeljsku ulogu.
Umjesto da nam, u skladu s načelom supsidijarnosti, društvo i nadležne institucije pomažu u ostvarivanju naše roditeljske uloge i u brizi za cjelovito
zdravlje naše djece, doživljavamo omalovažavanje i marginaliziranje. Uz to,
uskraćuje nam se Ustavom zajamčeno pravo da samostalno odlučujemo o odgoju svoje djece. Naša prvotna i glavna odgojiteljska uloga nije nešto što nam
država udjeljuje, već to imamo samim time što smo roditelji pa ju je država
dužna zakonski uvažiti i štititi u zajedničkom cilju odgoja cjelovitih, zdravih,
moralnih i odgovornih osoba. Ne samo da nam to jamči Ustav RH (čl. 63 st. 1)
već i brojne međunarodne konvencije i deklaracije, kojih je Republika Hrvatska
potpisnica, poput Opće deklaracije o pravima čovjeka (čl. 26, st. 3) i Europske
konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Protokol 1., čl. 2.) u
kojoj izrijekom stoji: ‘U obavljanju svojih funkcija povezanih s obrazovanjem
i poučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju obrazovanje
i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima’, Povelje o
temeljnim pravima Europske unije (čl. 14, st. 3.) te nedavno usvojene rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1904. (2012) o pravu na slobodu
izbora obrazovanja u Europi.
IZ POVIJESNE RIZNICE
Modruški biskup Šimun Kožičić Benja
pokrenuo je 1530. glagoljsku tiskaru u Rijeci
Rijeka
kolijevka
glagoljskog
izdavaštva
Piše: Goran Moravček
U Rijeci su kroz povijest djelovali mnogi značajni i zanimljivi ljudi. Među njima Šimunu Kožičiću Benji
pripada iznimno mjesto. Bio je biskup, ali i pisac, prevoditelj te nakladnik.
12 Broj 10/457 2012.
R
ijeka je kolijevka glagoljskog izdavaštva, a Šimun Kožičić Benja,
biskup modruški za to je najzaslužniji. Pokrenuo je riječku glagoljsku
tiskaru, u kojoj je od 15. prosinca 1530.
do 27. svibnja 1531. godine bilo otisnuo
najmanje šest knjiga, rariteta u svjetskim razmjerima. Sačuvano je ukupno
trideset Benjinih izdanja, ali ni jedan se
izvornik ne čuva u Rijeci. Iako su Benjine
knjige dio hrvatske nacionalne baštine
nisu još uvijek sve �reprintirane.
U Rijeci su kroz povijest djelovali
mnogi značajni i zanimljivi ljudi. Među
njima Šimunu Kožičiću Benji pripada
iznimno mjesto. Bio je biskup, ali i pisac,
prevoditelj te nakladnik. Svijet je ugledao u Zadru 1460. godine, a ondje je i
zauvijek sklopio oči 1536. Sahranjen je
na otoku Ugljanu u obiteljskoj grobnici
unutar franjevačkog samostana sv. Jeronima.
Biskupov djed, Šimun, dao je na
Ugljanu podići franjevački samostan s
crkvom, posvećen 1430. u čast sv. Jeronima, sveca koji je na našim prostorima
dugo bio slavljen kao izumitelj glagoljice
i zaštitnik glagoljaša. Sto godina kasnije Šimun Kožičić, kao biskup modruški,
objavljuje 15. prosinca 1530. prvu knjigu
u riječkoj glagoljskoj tiskari.
Biskup modruški ili krbavski
Šimun Kožičić Benja ili Simeon Modrusiensis bio je latinist. U nacionalnu
povijest, međutim, ušao je kao promicatelja glagoljske kulture, ali i hrvatskih
strepnji u doba turskih osvajanja.
Biskupom modruškim ili krbavskim
izabran je 7. studenoga 1509. Nakon što
su Turci zauzeli Jajce i prodrli u Krbavu i
Liku, pokorili su i opustošili dio Modruške biskupije, kojoj su pripadali Grobnik,
Trsat i Hreljin te župe drevnog Vinodola
i Gorski kotar.
Turski osvajači su zauzeli i Modruš,
zapalivši biskupsku palaču. Šimun Kožičić je pobjegao iz sjedišta svoje biskupije, kao i biskup Kristofor koji je prije
njega natjeran u bijeg poslije poraza
hrvatske vojske u Krbavskoj bitci 1493.
godine.
Simeon Modrusiensis zapaženo je
sudjelovao na Petom lateranskom koncilu. Prvi govor Benja je održao 27. travnja 1513., a drugi 5. studenoga 1516. godine pred papom. Govorio je o tragičnim
prilikama u Hrvatskoj koju su pustošili
turski osvajači.
Život u Rijeci
Najopsežnija i najljepša knjiga iz
riječke tiskare biskupa Šimuna
Kožičića Benje je Misal hruacki.
Objavljen je 28. travnja 1531.
godine i ubraja se među remekdjela hrvatskog tiskarstva.
Utočište je Benja potražio u Novom
Vinodolskom, ali ni ondje se nije osjećao
sigurnim te se 1529. prebacio u sigurniju
Rijeku. Grad je bio pod vlašću Habsburgovaca od 1465. godine, a pod upravom
kapetana Nikole Jurišića, junaka iz borbi
protiv Osmanlija.
“Ovdje sad provodim život na području Rijeke, jer se ne usuđujem biti u
PRIRODA OKO NAS
Riječka tiskara
Na žalost, ta činjenica nam ne bi
mogla pomoći da odredimo gdje se
nalazila tiskara, jer Stari grad je srušen
te praktički više i ne postoji. Sačuvano je svega deset zgrada nekadašnje
stare jezgre Rijeke, koja je i tehnološki
bila pogodna za djelovanje tadašnje
tiskare. Ondašnja tipografska tehnika
zahtijevala je obilje vode, a riječki Stari
grad u tome nije oskudijevao.
Benja je u Mletcima nabavio grafički pribor, a u tiskari su mu pomagali
talijanski majstori Bartolomej iz Brescie i Dominik. Prva datirana knjiga
iz Benjine tiskare bio je Oficij rimski
objavljen 15. prosinca 1530. godine.
Do 1531. priredio je i glagoljicom
tiskao šest knjiga u svega šest mjeseci: Psaltir; molitvenik za privatnu
pobožnost (liber horarum): Oficij rimski-Oficij blaženije Devi Marije; misal:
Misal hruacki; mali ritual: Knjižice krsta; djelo o rimskim papama i carevima je prva svjetska povijest iz pera
nekog hrvatskog pisca: Knjižice od
žitija rimskih arhijerejov i cesarov, a
posljednja Benjina knjiga otisnuta u Rijeci bio je priručnik o tome kakav treba
biti redovnik: Od bitija redovničkoga
knjižice. Ova posljednja knjiga objavljena je kao pretisak u Rijeci u nakladi
Državnog arhiva Rijeka i Družbe Hrvatskog zmaja.
Najopsežnija i najljepša knjiga iz
riječke tiskare biskupa Šimuna Kožičića Benje je Misal hruacki. Objavljen
je 28. travnja 1531. godine i ubraja se
među remek-djela hrvatskog tiskarstva. U Misalu je otisnut cijeli niz polugotskih i glagoljskih inicijala i drvoreza. Sačuvano je četrnaest primjeraka
Misala hruackog što je gotovo polovica sačuvanih Benjinih izvornika.
Šloserov dom na
Risnjaku - 80. rođendan
Potrebu za bilo kakvim „krovom nad glavom“ u masivu Risnjaka
prvi je osjetio i javno o tome progovorio putopisac i prirodoslovac
Dragutin Hirc
Piše: Alojzije Frković
S
redinom rujna ove godine pedesetak planinara i ljubitelja prirode,
predvođeni ravnateljem Nacionalnog parka Risnjak ing. Miroslavom
Gašparcem i suradnicima, provelo je
cijeli jedan dan na Risnjaku obilježavajući dva značajna jubileja: 80-godišnjicu izgradnje i otvorenja planinarskog
doma i 130. smrti prvog predsjednika
Hrvatskog planinarskog društva (HPD)
i prirodoslovca Josipa Schlossera - Klekovskog, po kojem je dom na Risnjaku
dobio ime.
Najveća zasluga za izgradnju novog doma pripada
Potrebu za bilo kakvim „krovom nad
Planinarskom društvu Delnice čiji agilni članovi, uz
glavom“ u masivu Risnjaka prvi je osjetio
svesrdnu pomoć privrednih organizacija te Planinari javno o tome progovorio putopisac i
skog
saveza Hrvatske, predaju dom na korištenje ljeti
prirodoslovac Dragutin Hirc, koji je kra1957.g.,
sada pod imenom Šloserov dom na Risnjaku.
jem 19. st. u više navrata hodočastio na
ovu planinu. Do izgradnje doma došlo je
na poticaj sušačke podružnice HPD-a,
koja je za mjesto izgradnje doma predložila zaravan između Malog i Velikog Risnjaka, na sjecištu sviju do tada prilaznih staza i putova što vode k njegovu vrhu. Kao dan početka radova bilježi se 13.
rujna 1930. Izvođenje svih radova, od iskopa temelja i cisterne do krovišta, povjereno je iskusnom
građevinskom poduzetniku Marku Vukeliću iz Mrzlih Vodica, koji je potrebnu radnu snagu, zidare,
kamenoresce, tesare, stolare, krovopokrivače i druge regrutirao iz redova žitelja Crnog Luga, Mrzlih
Vodica, Gerova, Razloga. Iako se kamen priređivao na licu mjesta, vapno palilo ispod samoga vrha,
a drvo sjeklo u okolišu, sav drugi građevinski materijal koji je pristizao željeznicom bio je pohranjen
u skladištu na Gornjem Jelenju, odakle je do prijevoja Vilje dopreman zaprežnim kolima, a do
gradilišta samaricom ili na leđima radnika.
tvorenje toliko željenog doma upriličeno je 18. rujna 1932., uz napomenu da će se „svečano otvorenje ovršiti o blagdan Duhova slijedeće godine“. Pa ipak, tog rujanskog dana
na Risnjaku se našlo preko 300 uzvanika iz svih krajeva naše zemlje. Posebno brojni bili
su Sušačani te Mrzlovodičani i Crnolužani u čijim se redovima našla grupa veselih tamburaša. Što se
tiče sušačkih planinara, bilježi kroničar, „uspevši se noću sa svjetiljkom ispališe praskave rakete pred
domom u znak pozdrava“. Prigodnim riječima skupu se obratio predsjednik HPD-a Josip Pasarić
pozivajući „ljubitelje prirode da pri ljetnim mjesecima pomno paze i čuvaju planinsku floru, napose
krasni runolist, najljepši ukras Risnjaka“.
Uz povremene godišnje intervencije na saniranju krovišta, sitnim popravcima na prozorima,
zamjeni dotrajalog pokućstva i sl., dom je bio u službi planinara sve do Drugog svjetskog rata. U
strahu da ne padne u ruke talijanskog okupatora zapališe ga partizani u ožujku 1942. g.
Proći će punih 10 godina da se na ruševinama starog počeo podizati novi dom. Najveća
zasluga za to pripada Planinarskom društvu Delnice čiji agilni članovi, uz svesrdnu pomoć privrednih
organizacija te Planinarskog saveza Hrvatske, predaju dom na korištenje ljeti 1957.g., sada pod
imenom Šloserov dom na Risnjaku. Od 1990. dom je u zakupu i pod upravom Javne ustanove
Nacionalni park Risnjak. Tijekom ljetnog razdoblja godine otvoren je od 1. svibnja do 31. listopada
kad ima stalnog opskrbnika. Za one hrabre, koji i po snijegu osvajaju visove, osigurana je svakome
otvorena tzv. „zimska soba“ s dva ležaja.
Prema riječima ravnatelja Parka posljednjih godina NP Risnjak posjeti oko 20.000 posjetilaca s
plaćenom ulaznicom te najmanje još toliko onih u ilegali. U knjizi utisaka što se vodi u domu pročitali
smo i ovu bilješku: „Na Risnjaku je uvijek lijepo, bilo ljeti, bilo zimi“.
O
13 Broj 10/457 2012.
Vinodolu poradi Turaka, iz ruku kojih
jednom jedva utekoh”, pisao je Šimun
Kožičić Benja 1530. godine ljubljanskom kapetanu Kacijaneru. Poznato
je kako su njegove knjige štampane v
Rici v hižah prebivanija častnoga gospodina Šimuna biskupa modruškoga.
Hrvatska je djela Kožičić otisnuo
u tiskari koju je sam pokrenuo u Rijeci
1530. Ta je godina značajna za Rijeku
i stoga što car Ferdinand I. odobrio
tada gradski statut. Ferdinand je izabran za hrvatskog kralja u Cetingradu
1527. godine, a ondje je kao njegov
poslanik bio upravo riječki kapetan
Nikola Jurišić. Pretpostavlja se kako je
upravo Jurišić u Rijeci ugostio i Benju
te je možda u njegovoj kući djelovala
Riječka glagoljska tiskara.
Stogodišnjica Riječkih Novina
Riječke Novine, katolički dnevni
list kojeg su izdavali kapucini u
Rijeci, 11. prosinca proslavile
su 100. obljetnicu izlaženja
prvog broja. Na simpoziju u Art
kinu Croatia u Rijeci, o ovom
medijskom fenomenu koji i
danas zaslužuje pozornost
govorili su gospićko-senjski
biskup Mile Bogović, fra Bono
Zvonimir Šagi, Juraj Lokmer,
Marko Medved, Stanko Škrbec,
Borislav Ostojić, fra Mirko
Mataušić i mons. Ivan Miklenić.
Dragulj hrvatskog novinstva
u riznici kapucina
R
iječke Novine bile su po nakladi drugi dnevnik u Hrvatskoj,
uz bok do tada nedostižnom Riečkom Novom Listu. Nakon
izlaženja prvog broja 8. prosinca 1912. u nakladi od 4000 primjeraka, ubrzo su dostigli brojke od desetak, ponekad čak i 20.000
primjeraka. Posljednji broj izašao je 30. kolovoza 1914. godine kada
su ih, zbog početka Prvog svjetskog rata, zabranile austro-ugarske
vlasti. Sudionici simpozija podsjetili su na poduzetnog provincijala
fra Bernardina Škrivanića i povijesne okolnosti pokretanja lista u
okviru tadašnjeg Hrvatskog katoličkog pokreta, ali i procijenili iznimnu novinarsku kvalitetu dnevnika koji i danas može biti primjer
stvaranja i korištenja medija.
Crkvene i svjetovne prilike
14 Broj 10/457 2012.
Uvodno predavanje održao je biskup Bogović koji dao pregled
crkvenih i društvenih prilika na riječkom području u vrijeme pokretanja Riječkih Novina. „To je vrijeme bilo na sve strane ispunjeno
snažnim društvenim i političkim previranjima koja su vodila prema
Prvom svjetskom ratu. Rijeka je u to vrijeme imala poseban status
unutar Krune sv. Stjepana, ali talijani su tražili odcjepljene. U Rijeci
se osjećala snažna aktivnost na političkom polju preko Frana Supila i Riečkog Novog Lista, a na crkvenom preko Hrvatskog katoličkog pokreta kojemu su najjače uporište bili kapucini. Oni su bili
uporište i za osnivanje katoličkog dnevnika Riječke Novine, iako su
i one plod sustavnog rada Katoličkog pokreta. Te dvije, u nacionalnom smislu jednako usmjerene struje žestoko su se sučeljavale u
ideološkom smislu. Jedna je bila borbeno liberalna, a druga kato-
lička.“ Biskup je podsjetio i na skandal „Sv. Johance“ koji je uvelike
naštetio kapucinima. Radilo se o pastirici Johanci koja je tvrdila da
se znoji krvlju. Komisija u kojoj je bio i Škrivanić prihvatila je to kao
čudo, ali ispostavilo se da je prijevara. „Šanse za prevagu na medijskom planu sve do tada išle su u korist Riječkih Novina. Budući
da je taj događaj bio vezan uz kapucine kompromitirane su mnoge njihove akcije, kao što je gradnja nove crkve. Pače, zlobnici su
iskoristili ponuđenu priliku da okrive kapucine da su izmislili sveticu
kako bi namaknuli sredstva za gradnju raskošne crkve. Bernardin
Škrivanić također se nije odmah snašao, ali je i taj mali neoprez
skupo platio. Jedna naoko banalna stvar poremetila je mnogo toga
u crkvenom životu Rijeke, ali svaka prava analiza događaja otkrit će
nam bogatu crkvenu djelatnost kapucina u Rijeci i veliki doprinos
Riječkih Novina Hrvatskom katoličkom pokretu“, zaključio je biskup
Bogović.
Fra Bono Zvonimir Šagi govorio je o provincijalu Škrivaniću
istaknuvši njegovu iznimnu pokretačku snagu. Pod njegovim vodstvom kapucinska provincija je rasla, povećavao se broj svećenika
i samostana, pokretane su mnoge inicijative, od misija i hodočašća
do tiskarskih djelatnosti i gradnje velebne crkve Gospe Lurdske u
Rijeci. „Procvat provincije i bogato djelovanje ostaje u trajnoj memoriji ne samo kapucina nego i Crkve u Hrvatskoj“, rekao je fra
Bono.
Juraj Lokmer iznio je biografije pokretača Riječkih Novina, istaknuvši urednike Rudolfa Eckerta i Petra Rogulju te prvog urednika,
svećenika Milana Pavelića. „Proučavajući živote i djela pokretača
novina vidimo da su to bili vrhunski intelektualci koji su živjeli za
Crkveni ili katolički dnevni list danas bi Hrvatskoj bio potreban, jer tek tada bi društvo postalo zaista
pluralno, demokratsko, rekao je mons. Miklenić. „U ovom trenutku nije realno očekivati osnivanje
dnevnih novina, niti od strane crkvenih pravnih osoba niti od kakve katoličke udruge. No nije
isključeno da se to jednog dana neće ostvariti jer ljudi i potencijala ima, pa tako postoji i nada.“
Simpozij i izložbu novina i fotografija organizirali su Hrvatska kapucinska
provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića, Riječka nadbiskupija i riječki
ogranak Hrvatskog novinarskog društva, uz pokroviteljstvo Ministarstva
kulture RH, Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. Otvarajući
simpozij riječki kapucin fra Ivica Petanjak podsjetio je da se događaj
odvija upravo u prostoru gdje je nekad bila kapucinska tiskara. Sada
je to kino dvorana, procesom denacionalizacije prije nekoliko godina
vraćena kapucinima, ali ostavljena na korištenje Gradu Rijeci. Skupu su se
obratili i riječki nadbiskup Ivan Devčić, pročelnik Ureda županije Branko
Škrobonja te zamjenik riječkog gradonačelnika Miroslav Matešić. „Riječke
novine nastale su kao složno djelovanje Crkve na svim razinama, od
krčkog biskupa Antuna Mahnića kao predvodnika Hrvatskog katoličkog
pokreta, provincijala fra Bernardina Škrivanića koji je novine pokrenuo
do vjernika laika koji su ih stvarali“, istaknuo je nadbiskup Devčić.
Medijsko čudo u Rijeci
U drugome dijelu simpozija govorili su novinari te s tog aspekta
osvijetlili značaj Riječkih Novina. Stanko Škrbec istaknuo je kako
su u Rijeci tada izlazile dvije najtiražnije novine u Hrvatskoj te se s
pravom može reći da je Rijeka bila metropola hrvatskog novinstva i
novinarstva. „Što ih se više proučava, te novine više izazivaju divljenje. Prije stotinu godina u Rijeci se događalo medijsko čudo.
Bilo je i mađarskih i talijanskih novina, ali do izražaja su došle iznimne sposobnosti urednika Riečkog Novog Lista i Riječkih Novina. A oni sami pretjerali su međusobnom ratu“,
rekao je Škrbec. Predložio je da se na ulazu u današnje Art
kino Croatia stavi spomen ploča jer u toj zgradi događala
se bujica poduhvata, novine su tiskane u kapucinskom Tiskarskom umjetničkom zavodu „Miriam“ u kojem su tiskana
i mnogobrojna i raznovrsna izdanja kapucinske Kuće dobre
štampe.
Borislav Ostojić dao je detaljnu novinsku analizu dva
tada suprotstavljena i najtiražnija dnevnika. Po obliku slova
obje su novine, iako na različitim mjestima, tiskane na jednakom stroju. Karakterizira ih novinarska kvaliteta, ažurnost
i aktualnost. I jedne i druge njeguju hrvatsku štokavicu, razlika je
bila u pravopisu. Riječke novine pisane su fonetski i tako bile bliže
narodu, a Riečki Novi List koristio je korijenski pravopis, što se vidi
u samom nazivu novina. „Riječke Novine od samog početka nadišle su pojam „katoličkih novina“. One jesu bile katolički obojane, ali
po temama su obuhvaćale i svjetovne događaje, izvješća s ratišta,
dopisništva iz desetak gradova, agencijske vijesti, crnu kroniku,
oglase i posebne priloge. Vrlo brzo su po kvaliteti i tiraži dostigle
starijeg brata. One i dalje svijetle kao dragulj hrvatskog novinarstva
i novinstva u riznici kapucina i Rijeke. Čak i kada ih danas čitamo
nisu izgubile ljepotu jezičnog izričaja.“
Crkveni i katolički tisak
O Crkvi i korištenju medija govorili su fra Mirko Mataušić i mons.
Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. Fra Mirko je podnio
analizu nastajanja dnevnih novina istaknuvši da ih je razvilo građansko društvo. S vremenom su tisak i informacija postali roba na
slobodnom tržištu u borbi za tiražu. U Hrvatskoj je u prošlosti bilo
katoličkih tiskovina koje su se služile metodama liberalnih. Primjer
za to su nastojanja biskupa Mahnića koji je bio žestoki borac protiv liberalizma te se koristio tim metodama. Crkveni tisak danas je
drugačiji i vezan je uz Crkvu. „Valja istaknuti da je građansko društvo nastalo iz kršćanskog svjetonazora. Danas bi Crkva taj model
društva trebala prepoznati kao svoj i kao najbolji model za njezino
djelovanje. Jer svjedoci smo da u apsolutističinim društvima, bilo
da su bila za ili protiv Crkve, ona nije u potpunosti vršila svoje poslanje. Jedino što Crkva u građanskom društvu ne može prihvatiti
jest moralni relativizam, postavka da je moral samo pitanje dogovora“, zaključio je o. Mataušić.
Posljednje izlaganje održao je mons. Miklenić aktualizirajući,
u svijetlu uspjeha Riječkih Novina, temu pokretanja katoličkog ili
crkvenog dnevnog lista danas. Podsjetio je da se za crkveni list
podrazumijeva da ima za osnivača neku crkvenu pravnu osobu te
prati uglavnom crkvene teme. Osnivač katoličkog lista ne mora biti
crkvena hijerarhija, ali njegov je smisao da, ako je katolički, promiče katolički nauk, vrijednosti, opće dobro, obrađujući svjetovne
teme. „Takav list bi danas u Hrvatskoj bio potreban, jer tek tada
bi društvo postalo zaista pluralno, demokratsko. Na tržištu imamo
samo liberalne medije koji često zbog onih koji plaćaju oglase,
odvraćaju pogled od pravih tema i životnih pitanja.“ Iako potreba
postoji, Miklenić je ustvrdio da uvjeta ipak još nema. Opća kriza
zahvatila je i tiskovine kojima naklade strmoglavo padaju. Mnoge
se gase ili otpuštaju novinare. S takvim pokazateljima teško je ući
u iznimno zahtjevan i skup projekt pokretanja dnevnog lista. „Medije koje je osnovala biskupska konferencija, agencija IKA i Hrvatski
katolički radio, treba subvencionirati i HBK trenutno ne može ući
u nova ulaganja u medije. U ovom trenutku nije realno očekivati
osnivanje dnevnih novina, niti od strane crkvenih pravnih osoba
niti od kakve katoličke udruge. No nije isključeno da se to jednog
dana neće ostvariti jer ljudi i potencijala ima, pa tako postoji i nada.
Valja istaknuti da, iako pada tiraža tiskovinama, prognoze govore
da one ipak neće nestati istisnute internetom. Analize pokazuju da
od mnoštva informacija koje kruže internetom, relevantne postaju
tek one iza kojih stoji neka od etabliranih medijskih kuća“, zaključio
je mons. Miklenić.
Danijel Delonga
15 Broj 10/457 2012.
ideale ne štedeći se. Bili su to svijetli uzori u koje valja ugledati se i
nasljedovati“, zaključio je Lokmer, predloživši pritom da se za Rudolfa Eckerta pokrene kauza za beatifikaciju.
Povjesničar Marko Medved dao je širi pogled na kontekst izlaženja Riječkih Novina upozorivši i na neke negativnosti. „Gledano
s današnje perspektive pokretanje katoličkog dnevnika zaslužuje
najveće divljenje. No moramo upozoriti i na učinjene pogreške. Oštrina polemike s liberalizmom, u ono vrijeme prihvatljiva, metoda je
kojom se danas više ne možemo služiti. Primjedba se može uputiti
i na slabo tretiranje socijalnih pitanja i prava radnika u gradu u kojem je bujala industrija, a to je također tema kojom se Crkva mora
baviti.“
REAGIRANJA
O jednom spornom naslovu
Kao crkveni povjesničar, katolik i teolog, tvrdim da Belloc nikako nije najveći, a još manje najutjecajniji,
katolički povjesničar u posljednjih dvjesto godina kako nam to nakladnik na koricama knjige, i Verbum
na svojim web stranicama, predstavljaju. Belloc ne spada čak ni u veće i poznatije katoličke autore,
ukoliko nam kriterij prosudbe nije samo količina objavljenih naslova.
U
lazimo u mjesec siječanj čiji je kraj tradicionalno vezan uz
molitvu za jedinstvo kršćana. Osim toga ove godine obilježavamo pedesetu godišnjicu otvaranja Drugog vatikanskog
sabora kojega se smatra središnjim crkvenim događajem 20. stoljeća. S time u vezi želio bih upozoriti na izdavanje i promociju jednoga
naslova.
Izdavačka kuća Verbum na
istaknutim mjestima svojih knjižara
postavila je djela Hilarea Belloca,
engleskog autora francuskog porijekla koji je živio krajem 19. i u prvoj
polovici 20. stoljeća. Njegova je djela
Velike hereze, Kako je nastala reformacija i Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve objavila izdavačka kuća
Naklada Benedikta, ali do hrvatskog
čitatelja dolaze preko Verbumove
prodajne mreže. Generalno govoreći, izdavanje širokog spektra autora
i pluralitet stajališta unutar katoličkog
miljea valja poduprijeti. No, u slučaju
spomenutog autora, čiji su prijevodi njegovih davno napisanih knjiga
kako već rekoh ponuđene hrvatskom
čitateljstvu, rađaju se određeni problemi, nesporazumi i netočnosti.
Kao crkveni povjesničar, katolik i
teolog, tvrdim da Belloc nikako nije
najveći, a još manje najutjecajniji,
katolički povjesničar u posljednjih
dvjesto godina kako nam to nakladnik na koricama knjige, i Verbum na
svojim web stranicama, predstavljaju. Belloc ne spada čak ni u veće i
poznatije katoličke autore, ukoliko
nam kriterij prosudbe nije samo količina objavljenih naslova.
index zabranjenih knjiga, a članovima toga udruženja zabranila pristup sakramentima. Action française je ustvari davala argumente
u ruke onima koji su katolike te zemlje neprestano optuživali da su
podrivački raspoloženi spram republikanskog uređenja zemlje.
Odnos spram moderniteta u žiži je
rasprave među katolicima i nakon Drugog sabora. Iako je Koncil inaugurirao
otvaranje spram modernog doba, još
se uvijek o tome raspravlja. Iako osobno ne razumijem, i još manje prihvaćam
zatvaranje spram suvremenog doba,
smatram legitimnim pluralitet mišljenja
među katolicima o tom pitanju. No stavovi koji su u spomenutim Bellocovim
naslovima doneseni o drugim kršćanskim konfesijama, nakon dosega Drugog vatikanskog sabora nisu i ne mogu
biti legitimni. Osim toga stvaraju i zabunu među običnim i možda nedovoljno
teološko obrazovanim vjernicima. Podsjećam da među šesnaest koncilskih
dokumenata jest i dekret o ekumenizmu Unitatis Redintegratio. Danas nipošto nije prihvatljivo o protestantima
govoriti kao shizmaticima, a postojanju
protestantizma pripisivati uzrok zlima
današnjega doba. Nakon Drugog sabora protestanti nisu više shizmatici,
već naša braća u Kristu. Braća, iako od
nas odijeljena.
O
sjećam da mi odgovornost
katoličkog teologa nalaže da
Stavovi koji su u spomenutim Bellocovim
upozorim kako Bellocovi stavonaslovima doneseni o drugim kršćanskim
vi ne odražavaju današnji stav Katoličke
crkve (otvoreno je pitanje jesu li ga ikad
konfesijama, nakon dosega Drugog
odražavali). Za mene je zabrinjavajuća
vatikanskog sabora nisu i ne mogu biti
činjenica da 2012., pedeset godina nalegitimni. Osim toga stvaraju i zabunu
kon svršetka Drugog vatikanskog sabomeđu običnim i možda nedovoljno
ra, postoji interes (i novac) za izdavanje
iz Velika povijest Crkve pod
teološko obrazovanim vjernicima.
takvih djela, u svojoj naravi isključivih pa
uređivačkom palicom velikog
i fundamentalističkih. Opasnost je da
i utjecajnog katoličkog crkvenog povjesničara Huberta Jedina, spomenutog Belloca spominje prosječan čitatelj pogrešno shvati kako je, eto, u knjigama objavljena samo jednom mjestu (str. 142, sv. VI/2) i to kada piše o katoliciz- nim u Hrvatskoj 2012. i prodavanim u popularnoj katoličkoj knjižari
mu u Velikoj Britaniji. Belloc je u tom prikazu spomenut zajedno s bok uz bok ostalim poznatim katoličkim autorima, uključujući i paG. K. Chestertonom, a autor ga dovodi u vezu sa žestokim apolo- pinim knjigama, izražen današnji stav Katoličke crkve. U trenutku u
getskim bitkama protiv engleskoga društva te kaže da je bio fascini- kojem valja raditi na ekumenizmu, a u našem društvu na dijalogu
ran Charlesom Maurrasom. Uistinu, Belloc je podržavao francusku i snošljivosti, ne čini mi se prihvatljivom takva praksa. Osim toga,
ultratradicionalnu katoličku udrugu Action française kojoj je Maurras u Godini vjere čije je obilježavanje tek započelo, dva povlaštena
bio voditelj. Ta je organizacija osuđena i zabranjena od pape Pija načina produbljivanja vjere za nas katolike jesu Katekizam Katoličke
XI. 1926. inače podupirala izrazito reakcionarna, nacionalistička i crkve i dokumenti Drugog vatikanskog sabora. Spomenuta djela
monarhijska stajališta, a to je francuskim katolicima otežavalo pro- Hilariea Belloca ne pripadaju ni slovu ni duhu Drugog vatikanskog
ces integracije unutar tamošnjega društva koje je upravo stavove sabora. Čini mi se da je obveza i odgovornost katoličkog teologa da
takvih krugova iskorištavalo u primjeni anticrkvenog zakonodavstva čitatelju ukaže na sve gore rečeno. Dixi et salvavi animam meam.
16 Broj 10/457 2012.
N
početkom 20. stoljeća. Sveta je Stolica Maurrasova djela stavila na
Marko Medved
CRKVENA GLAZBA
Crkveni propisi o svetoj glazbi
PJEVANJE U SVETOJ MISI
Jedan je propis dokumenta Instructio musicam
sacram vrlo važan za našu liturgiju u kojem
pjevanje na misi dijeli na tri stupnja
Priredila: Andrejka Srdoč
Crkveni dokument Instructio musicam sacram odnosno Uputa
o glazbi u svetom bogoslužju kojeg su zajedno izradili liturgičari,
crkveni glazbenici, biskupi i predstavnici pastoralnog klera 1967.
god. govori o glazbi na taj način da naglašava njezinu pastoralnu
ulogu, tj. aktivno sudjelovanje vjernika u svečanim liturgijskim slavljima i njihovu duhovnu korist.
Uputa donosi odgovore na temeljna pitanja koja su se postavljala nakon II. vatikanskog sabora, a s ciljem da bolje protumači i
osvijetli nauk tog sabora o svetoj glazbi. «Možemo se nadati da će
pastiri duša, glazbenici i vjernici rado prihvatiti i provesti ove propise, pa da će složno uznastojati da se postigne prava svrha svete
glazbe, “a to je Božja slava i posvećenje vjernika”.»
Jedan je propis vrlo važan za našu liturgiju u kojem pjevanje na
misi dijeli na tri stupnja (MS 27). Odnosno najvažnije je pjevati one
dijelove koji su na prvom stupnju.
«U euharistijskom bogoslužju u kojem sudjeluje puk, naročito
nedjeljom i blagdanom, prednost treba dati [...] pjevanoj Misi, pa i
više puta istoga dana.»
«Ipak se s obzirom na pastoralnu korist za pjevanu Misu predlažu razni stupnjevi sudjelovanja [...]»
Na drugi stupanj spadaju:
a) “Gospodine, smiluj se”, “Slava” i “Jaganjče Božji”,
b) Vjerovanje,
c) Molitva vjernika
Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu – Rijeka
Podjela potvrdnica
Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu u nedjelju 16. prosinca u župi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali, svečano je podijelila potvrdnice završenim polaznicima. Prigodni program i pjevanje
mise predvodio je Riječki nadbiskupijski zbor pod ravnanjem mo.
Giovannija Geracija.
Potvrdnice je polaznicima uručio mr. Mario Gerić, voditelj povjerenstva za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu Riječke nadbiskupije zajedno s voditeljicom škole mr. Andrejkom Srdoč.
Nakon završenog ciklusa predavanja, devetero polaznika Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu, od toga sedmero na prvom
stupnju i dvoje na drugom stupnju školovanja, primili su potvrdnice
o uspješno završenom školovanju. Polaznici prvog stupnja dobili
Na treći stupanj spadaju:
a) pjesme kod ophoda za ulaz i pričest,
b) pjesme poslije čitanja ili poslanice,
c) Aleluja prije evanđelja,
d) prikazna pjesma,
e) odlomci iz Svetog pisma, osim ako ne izgleda da ih je bolje
pročitati bez pjevanja.
Možemo primijetiti da se sadašnja praksa razlikuje od ovog
propisa. Obično se samo pjeva na misama ulazna, prikazna i pričesna pjesma s alelujom, a zanemaruje se pjevanje svećenika i
pjevanje na primjer Sveta. Smatram da smo, s obzirom na ove upute, još uvijek daleko od propisa 2. vatikanskog koncila!
su potvrdnicu za voditelja liturgijske glazbe, a to su: gđica. Blažević Marina iz župe Srca Isusova - Škrljevo, gđa. Graziani Gianna
iz župe sv. N. Tavelića - D. Krnjevo, gđa. Milardović Lucija iz župe
BDM Karmelske - Drenova, gosp. Relja Marinko iz župe sv. Mihovila
- Jelenje, gosp. Richter Ivica iz župe Sv. Juraj - Trsat i Fužine, gđa.
Surina Marina iz župe sv. Romualda - Kozala, gosp. Tomić Mladen
iz župe sv. Anton - Šmrika. Polaznici koji su završili drugi stupanj
dobili su potvrdnicu za liturgijskog orguljaša i voditelja zbora, a to
su gosp. Mežnarić Josip iz župe Marije Pomoćnice - Banderovo i
gđica. Tomljanović Jelena iz župe Uznesenja BDM iz Senja.
Radujemo se zajedno s našim „diplomantima“ ne samo radi
uspješno završenog školovanja, nego i radi naučenog znanja koje
sada mogu prenijeti u svoje župne zajednice i preuzeti odgovornu
službu voditelja crkvenih zborova i na taj način pridonijeti u kvaliteti
liturgijskih slavlja. Upravo to je svrha škole, da pomogne vjernicima
laicima, svećenicima i redovnicima u preuzimanju odgovornih službi u crkvenoj glazbi i tako svjedoče i navještaju svoju vjeru.
17 Broj 10/457 2012.
Na prvi stupanj spadaju:
a) u obredima ulaza: pozdrav svećenika s odgovorom puka,
molitva
b) u bogoslužju riječi: usklici kod evanđelja
c) u bogoslužju žrtve: prikazna molitva, predslovlje s uvodom i
“Svet”, završna doksologija kanona, Gospodnja molitva s uvodom
i dodatkom, “Mir Gospodnji”, popričesna molitva, obrazac otpusta.
OBITELJSKI PREDAH
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA
Nisi daleko od
kraljevstva Božjega
Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega
iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz
sve snage svoje!”
“Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge
zapovijedi veće od tih.” (Mk 12,28-31)
Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga...
Već u početcima objave zapisana je važna istina o čovjeku:
“Nije dobro da je čovjek sam.” Sam - još nije potpun. Bog mu u toj
priči daruje družicu da bi ljudsko biće bilo cjelovito. Bogu je tada
sličan: po zajedništvu i po ljubavi.
Od stvaranja su po Božjem planu u čovjeku nastanjene silnice
da bi mogao uzdržavati život i da bi mogao umnažati život. Za sve
čovjekove potrebe Bog se pobrinuo. A također svi mi nosimo, po
Stvoriteljevom planu, u svojim dubinama i potrebu za potvrdom života. Želimo osjetiti da nem se netko raduje i da tako doživljavamo
smislenost našega života. I mi sami želimo drugome biti potvrda
života i drugome darovati životnu radost.
Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve
duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje...
Bože moj! Tako često se pitam: ljubim li ja Tebe istinski, svim
srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom? Jesi li Ti u mojim mislima, u mojim nakanama? Daj da u moje srce uđe ta tajna!
Rekao si starima da to moraju imati neprestano pred očima, na čelu,
na rukama, na dovratnicima. Htio si da svatko tko susretne tvoga
učenika odmah primijeti u njegovim očima i njegovom ponašanju:
ovaj ljubi Gospodina svim srcem, dušom, umom, snagom...
A tko na meni to vidi? Kako bi lijepo bilo da se u mom ponašanju
vidi: Ovaj ljubi Gospodina. Ovaj Božji čovjek živi potpuno predanje
svome Učitelju...
Gospodine! Stoga Te molim: neka ljubav prema Tebi zavlada
u mom srcu i u našim srcima! Iz te ljubavi izrast će i istinska ljubav
prema bližnjima! Tada: Moje srce bit će sretno, bit će cijelo. Tada
će biti: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” (Mk 12,34) Budi mi
Učitelj po svom Duhu i upućuj me u svu istinu Tvoje Riječi u svakoj
prigodi života.
Priredio: Dario Miletić
Iz prošlosti Rijeke
POSTANAK VOJAKA
Naš Trsat se naglo razvijao i bio je kvasac za stvaranje Sušaka. Ovdje ću se osvrnuti na nastanak Vojaka ili kako su ga mnogi zvali Decsa. To je područje
bilo veliki zapušteni krš s odlagalištem smeća koje je,
zahvaljujući Gradskoj upravi i vrtlaru Josipu Kulfaneku preraslo u krasni gradski park.
Cijelo područje bilo je neizgrađeno i nenaseljeno.
Novim talijanskim vlastima 1941. godine bilo je stalo
donekle zaposliti pučanstvo i spriječiti nezadovoljstvo
ljudi. Odlučili su izgraditi veliko naselje s ekonomičnim kućama, ali trebalo je pronaći prikladan teren.
Dobio sam nalog od Gradske uprave da od tog zemljišta na Trsatu pripremim gradilište. Osnovao sam grupu ljudi s poslovođom, starim trsaćaninom, Viktorom
Doričićem.
Izvršeno je parceliziranje te započelo probijanje
ceste od današnje pošte prema kasarni. Rušilo se brdašce kod sadašnje pošte i stvarao nasip prema bivšoj
vojarni. Na cijelom tom području postojale su samo
dvije kuće. Polić, poslovođa u pilani na Pećinama i
poljakinja Serdar kod kasarne. Serdar su bile dvije
sestre od kojih se jedna, nakon ljetovanja, oženila za
veletrgovca drvom Murkovićem.
Nakon što se izgradila cesta do kasarne, pristupilo se probijanju i izgradnji okomitih cesta desno i
lijevo. Tijekom naših radova došlo je talijansko poduzeće D.E.C.S.A. koje je dobilo licitaciju za gradnju
ekonomskih kuća za cijelo naselje. Kuće su sve bile
istog tipa. Cijelo naselje nije izgrađeno u potpunosti
budući da je došlo do ratnog sloma Italije i presahnuo
je novčani fond poduzeća. Bila je burna 1943. godina. Gradnja je dovršena nakon Drugog svjetskog rata.
Na tom je području danas cijela „šuma“ stambenih
nebodera.
Max Peč
IZDANJA VERBUM
18 Broj 10/457 2012.
Nova knjiga pape Benedikta XVI. “Djetinjstvo Isusovo”
Među devet svjetskih izdanja predstavljeno i hrvatsko izdanje u nakladi Verbuma!
Nova knjiga pape Benedikta XVI. “Djetinjstvo Isusovo” 20. studenoga predstavljena je javnosti na konferenciji za medije u Vatikanu, a među devet svjetskih jezika na kojima je istodobno objavljena je i hrvatski.
Hrvatsko izdanje objavila je nakladna kuća Verbum.
Riječ je o knjizi kojom papa Benedikt XVI. zaključuje svoje kapitalno djelo “Isus iz Nazareta”, čiji je prvi
svezak objavljen 2007. godine, a drugi 2011. godine. Već u prvom svesku Papa pokušava odgovoriti na
pitanja tko je Isus iz Nazareta i što možemo o njemu znati. U drugom svesku omogućuje susret s odlučujućim riječima i događajima Isusova života te približava čitatelja liku Gospodina Isusa. U ovoj trećoj knjizi,
za koju sam papa Benedikt XVI. u predgovoru kaže da to nije treći svezak, nego neka vrsta predvorja dvaju
svezaka koja su mu prethodila o liku i poruci Isusa iz Nazareta, Benedikt tumači evanđeoska izvješća o Isusovu djetinjstvu, ukazujući s
jedne strane na ono što su autori tekstova, evanđelisti Matej i Luka htjeli reći u svom vremenu, a s druge strane pokušava protumačiti
je li ono što je rečeno istinito, tiče li se današnjeg čitatelja i ako se tiče, na koji način. Ta pitanja s kojima knjiga započinje podsjećaju
na ono Pilatovo: “Odakle si ti?” Pitanje je to koje prati ljudsku povijest svih naraštaja, ono isto koje su postavili mudraci s Istoka, magi
filozofi i zvjezdoznanci, koji predstavljaju nemir ljudskog srca u potrazi za istinom, a koja jedina vodi dubinskoj radosti.
Kako je sam papa Benedikt XVI. istaknuo kad je otpočeo s pisanjem, do knjige o Isusu prešao je dugačak nutarnji put. Stoga ova
iznimna knjiga “Djetinjstvo Isusovo”, jednostavna u izričaju, neposredna i nadahnjujuća u izlaganju, nova je i dugo iščekivana knjiga
kojom se zaokružuje kapitalno djelo Benedikta XVI., općenito poznato kao “Isus iz Nazareta”, a koja će oduševiti čitatelje diljem svijeta,
kao i prethodna dva sveska.
OBITELJSKI
OBITELJSKI PREDAH
PREDAH
Renesansa duhovne i
ekološke svijesti
U ovom postmodernističkom razdoblju, u kojemu prevladava znanstvenotehnička civilizacija, čovjek se lako prepusti zaboravu onog autentičnog
kojeg je nosioc u svijetu, te u konačnici dolazi do gubljenja smisla i
orijentacije života.
P
očetkom lipnja 2012. godine nepripremlje- možemo otkriti samo metodom koja je vlastita
ni i iznenađeni strašnim smradom mje- duhovnom istraživanju, a odnosi se na duboku
štani općine Viškovo kraj Rijeke, probudili duhovnu krizu kršćanske duše.
Čovjek bez Boga pretvara se u puko biće,
su se iz letargije i ugodnog života, ne sluteći da
smrad koji se osjeća u zraku nije problem, nego tj u raspoloživi komad „tupe materije“ s kojim se
posljedica „smrada“ zakulisnih političkih igara može raditi što se hoće. Ljudska prava bez Boga
i pojedinih interesnih skupina ljudi koji odlučuju pretvaraju se u sredstva ljudske samovolje koja
može odvesti ili u totao zajedničkom dobru.
litarizam, ili u anarhiju.
Uspavana kvarnerska
U ovom postmoderduša šutjela je i bavila
nističkom
razdoblju,
se sobom, te je dou kojemu prevladava
prinijela da „strukture
znanstveno-tehnička
grijeha“ koje razdiru,
civilizacija, čovjek se
unose nemir, taštinu
lako prepusti zaboravu
i sumnje, šire neprionog autentičnog kojateljstvo, čine zlojeg je nosioc u svijetu,
djela prema čovjeku
te u konačnici dolazi
i prirodi, ne poštujući
Renesansa duha dovesti će do
do gubljenja smisla i
zajedničko i privatno
orijentacije života.
dobro, izbjegavajući
preporoda ekološke svijesti,
Naša je zadaća
istinu, prakticirajući
odnosno do promjene u odnosu
buđenje uspavane i
tajne dogovore i razne
na postupanje prema prirodi,
otupjele savjesti i svijesmicalice, ustrajnim
usporedo i prema čovjeku.
sti pojedinca i naroda,
djelovanjem dovode
osobito političara, koji
do izvjesnog novog
ekocida, ne mareći za bogomdane izvore pitke moraju stvoriti preduvjete za takovo postupanje.
vode, čisti zrak, kvalitetu života i zdravlja ljudi. Danas Hrvatska jako zaostaje u načinu kako gosRadi se o novom „smetlištu“ iznad izvora Rječi- podari otpadom, ponaša se nezainteresirano, nene, pod izgovorom izgradnje ŽCGO Marišćina. racionalno i nestručno, nanoseći velike ekološke,
Društveni grijesi imaju svoje uzroke u egoizmu i zdravstvene i ekonomske štete stanovnicima koji
kratkovidnosti, u krivim političkim procjenama i u uvjetima poslijeratnog stihijskog društvenog razvoja, ne mogu više podnositi i plaćati teret autonerazboritim ekonomskim procjenama.
Svi su naši problemi suvremeni i tiču se de- kratskih pogrešnih odluka političkih elita.
Zagađenja su sve veća, resursa je sve manje,
mokracije, ljudskih prava, tržišta kapitala, slobode
govora, privatnog vlasništva i sl. s jedne strane, stoga se moramo odgovorno ponašati i otpad kote provedbe duhovne obnove i pokretanja nove ristiti kao ponovno upotrebljivi materijal ili sirovinu
evangelizacije s druge strane. Njihov temelj je u u procesu proizvodnje novih dobara. Opasnost i
osobnim grijesima koje su radili ne samo na štetu, prijetnje su velike, jer priroda „ne prašta“, zato se
nego i protiv zajedničkog dobra. Stoga su burne razmatra i naglašava odgovornost za zaštitu okoreakcije mještana ove općine zapravo „vox populi liša s motrišta stavljanja prirode u središte vredvox Dei“ (glas naroda je glas Božji), a „Grijesi ne- nota zaštite sustava i zalaže da se dosadašnje
pravo zaštite okoliša unaprijedi dosezima zemljokih ljudi, očiti su i prije suda….“ (1 Tim 5, 24-25).
ašto renesansa? Renesansa je prvo razdo- centričnog sustava, uz ustrojavanje novog instiblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svje- tucionalnog okvira očuvanja prirode i čovjekova
sno svoga postojanja i koje je samo sebi okoliša na globalnoj i nacionalnoj razini.
iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod). To
Renesansa duha dovesti će do preporoda
je jedno od najkreativnijih razdoblja i jedan od ekološke svijesti, odnosno do promjene u odnosu
najkrupnijih pokreta koji je doveo do preokreta na postupanje prema prirodi, usporedo i prema
kako u umjetnosti, građevinarstvu, filozofiji, tako čovjeku. Prepoznaje se potreba naglog duhovi u duhovnoj svijesti. Ovo potonje je neophodno nog zaokreta u našim životima. Nagli zaokret moi danas oživjeti jer hrvatska politička zajednica i guć je samo revolucijom i to jedinom zakonitom
društvo prolaze kroz duboku duhovnu, a time revolucijom duha i srca, a to je Božja revolucija.
i moralnu krizu. Pravi uzrok krize ne trebamo
očekivati od ekonomskih analitičara i financijskih
U sljedećem broju:
stručnjaka, jer se oni bave površinama kriznoga
Etička odgovornost i ekološka prava
stanja, već duboke duhovne krize hrvatske političke zajednice, društva, a onda i svakog čovjeka,
Silvana Vozila, Za Krizni Eko Stožer Marišćina
Z
Ja sam glas koji
viče u pustinji:
Poravnite put
Gospodnji
Jeka je riječi koje odzvanjaju u
mome srcu... Zar ja Gospodine? Zar
mene želiš? Mogu li ja to? Samo sam
zrnce prašine u moru pijeska oko mene.
Danas sam Gospodine klečala
ispred tvoje kolijevke u Betlehemu...
privio si svoje male ručice oko moga
vrata... Tako si nježan i krhak...takva
silna ljubav ispunila je moje srce. Da...
želim te nositi... ljubiti...svima govoriti
o tebi. Ti si radost koja mi širi srce...
poput plime ljubav me preplavila... nadilazi me!
Do sada nisam te vidjela tako malenog... tek rođenog. Da... sada tek
shvaćam što znači kada kažu: „Isus se
treba roditi u tvome srcu .“
Uvijek do sada gledala sam te kao
odraslog... prijatelja kojeg druženjem,
razgovorom upoznaješ, koji ti je suputnik u životu... pomaže ti nositi terete života... rame za plakanje... utjeha u boli i
prijatelj kojem zahvaljuješ jer ti svakodnevno spašava život na drvu križa...
Ali spoznaja da si ti i dijete koje
se rađa u našim srcima i kojem je također neophodna naša ljubav da bi raslo
u nama... zapljusnula me poput hladne
vode...
Da... ljubila sam ja tebe... ali ne i
sa osjećajem brižne i nježne majke koja
svoju ljubav izlijeva na svoje dijete i ono
raste, cvijeta... postaje snažno, hrabro,
čvrsto i jednoga dana naš oslonac u životu... naša stijena na koju smo oslonjeni kroz sve oluje života... naša ljubav koju smo u srcu odgojili i koja sada
nas nosi... vodi kroz život... jer ljubav
je uzajamna. Kao dijete... Gospodine...
naš hod treba započeti... kao majka koja
neizmjerno ljubi trebam tvoj put slijediti.
Kao što svaka majka želi svom djetetu najbolje u životu... jeka riječi u kući
Ivana Krstitelja sada ima smisla...
Da dijete moje... Isuse... rodio si se
u mome srcu... truditi ću se ravnati tvoje
pute... da svi mogu doći do tebe... da ti
do svakoga možeš doprijeti... Prvo kao
dijete nejako da te uzljube i u hodu s
tobom izrastemo. Ti kao Spasitelj i Bog
,a ja i ini kao mali čovjek koji te poput
krhke posude nosi i dalje izlijeva na druge... da te i oni upoznaju...
Jer ti si Spasitelj... Pomazanik koji
je došao pokazati nam put.. živeći istinu
koja vodi u život...
Ivanka Lakota
19 Broj 10/457 2012.
Eko stožer
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Plitvice
Biskupijsko
pastoralno
vijeće
S
jednica biskupijskog pastoralnog vijeća Gospićko-senjske biskupije održana je 17. studenog
u Pastoralnom centru u župi Marije
Majke Crkve na Plitvicama. Pod predsjedanjem generalnog vikara biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića na
Plitvicama se okupilo preko 30 biskupijskih vijećnika koji su nakon molitve
Trećeg časa sudjelovali u duhovnom
razmatranju koje je predvodila s. Robertina Medven, koja je i pročitala
zapisnik s prošle sjednice. Mons. Tomislav Šporčić pozdravio je vijećnike
u ime biskupa Mile Bogovića koji je
tijekom studenog u posjeti hrvatskom
iseljeništvu u Argentini.
Dr. Željko Blagus, župnik Zagorja
Ogulinskog i Modruša u svom je predavanju predstavio Katekizam katoličke crkve. Katekizam je skup zaključaka
Drugog vatikanskog sabora odnosno
Sv. pisma, apostolske predaje i crkvenog naučiteljstva. Cilj je bio njime
osvježiti vjeru naroda Božjega, odnosno nakon liturgijske reforme 1975.
i pravne reforme 1983. godine, pred
20. godina 1993. godine objavljen je
KKC kao vid teološko-pravne reforme
Crkve. Zatim je predstavio svaki od 4
poglavlja Katekizma, dogmatskog dijela ili ispovijedi vjere, sakramentalnog
dijela, crkvenog morala te molitve i
duhovnosti. Upravo je o zadnjem poglavlju dr. Blagus najviše progovorio
jer je molitva osnovni način uspostave prijateljstva s Bogom. Današnji je
problem što se previše prijenos vjere
daje u ruke vjerskih profesionalaca a
nedovoljno u obitelji. Duhovna teologija danas je zanemarena a iskustva
pokazuju da krizmanici ne znaju moliti.
Može li se katehizirati one koji ne mole,
zapitao se na kraju dr. Blagus.
ons. Tomislav Šporčić je prezentirao pastoralni plan biskupije, u vidu planiranih susreta
različitih kategorija vjernika kao i programa za formiranje župnih suradnika.
Naime, prošle godine osnovano Povjerenstvo za formiranje župnih suradnika
je odredilo način tečaja vjere za župne
suradnike koji počinje 15. prosinca u
Otočcu i koji će se provesti narednih
mjeseci. Na kraju susreta podnesena
su izvješća predsjednika pojedinih odbora, mons. Mile Čančara za liturgijsko-glazbeni odbor, Nikole Turkalja za
katehetski i graditeljski odbor, mons.
Tomislava Šporčića za obiteljski te
mons. Mile Pecića odbora za medije.
Odlični domaćin susreta bio je župnik
Plitvica vlč. Josip Štefančić.
Zvonko Ranogajec
20 Broj 10/457 2012.
M
Udbina
Susret čitača u liturgiji
U svetištu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini održan je u subotu 24. studenog biskupijski susret liturgijskih čitača Gospićko-senjske biskupije. Blizu četrdeset lektora okupilo se iz svih šest dekanata biskupije koje
je na početku u temu uveo generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić pozdravivši
sudionike susreta. Mons. Šporčić je u uvodnom obraćanju pojasnio da sve religije svijeta koriste riječi za svoju
objavu, a posebno Židovi koji ih čuvaju u svetohraništu. Vjera se temelji na povijesnoj objavi, u početku
bijaše riječ. Svaki sakrament ima navješćivanje riječi
Božje, zaključio je mons. Šporčić.
Središnje predavanje na temu „Riječ Božja treba biti shvaćena da bi se mogla navijestiti“ je održao
kancelar biskupije mr. Marinko Miličević. Mr. Miličević ističe često iskustvo da mnogi kreću u lektore
radi pozornosti, a da kasnije dolaze Božji motivi. Čitači trebaju stalno raditi na sebi, trebaju više davati
no primati, jer Crkva treba sluge. Čitač riječi treba
primati kao Božje a ne ljudske, jer se preko njih Bog
uprisutnjuje kod ljudi. Kao potrebite smjernice za što pravilnije čitanje Božje riječi lektorima mr. Miličević je
istaknuo da nad njome prije čitanja treba meditirati, znati da se služi Bogu te da u jednom trenutku preuzima
najznačajniju ulogu na misi. Istaknuo je značaj vanjske prikladnosti u smislu kulturnog odijevanja, u intonaciji
glasa koji treba dolaziti iz dijafragme, izgovorena riječ treba izlaziti uz usta i iz srca. Vjera otvara srce sa stola
riječi ili ambona, i ona izgovorena donosi plodove. U kasnijoj raspravi čitači su iznijeli više pitanja na koje su
dobili odgovore.
Zvonko Ranogajec
75 godina franjevaca trećoredaca u Ogulinu
U nedjelju 25. studenog u Ogulinu je u samostanu „Sv. Franje Asiškog“ franjevaca trećoredaca glagoljaša
u kapeli Krista kralja svečano proslavljen nebeski patron kapele a ujedno i 75 godina kontinuiranog rada i djelovanja ovih vrijednih redovnika u Ogulinu. Misno slavlje je predslavio župnik i dekan ogulinski Robert Zubović
u suslavlju gvardijana fra Marijana Jelušića, provincijala fra Ivana Paponje kao i svih donedavnih redovnika koji
su djelovali u ogulinskom samostanu.
Brojne molitve i milosti izmoljene su na ovom mjestu zadnjih 75 godina, istaknuo je na početku Zubović
te ukazao na značaj blagdana Krista kralja koji je uspostavljen 1925. godine želeći istaći Kristovo prvenstvo na
zemlji u odnosu na tada rastući sekularizam i komunističko bezboštvo. U proteklih 20. stoljeća mnogi su se
zavarali misleći da će preko zemaljskih moćnika od rimskih careva, srednjovjekovnih vlastodržaca pa do totalitarnih vladara 20. stoljeća na čelu s komunistima, narušiti Krista kralja. Politike kraljeva i filozofa su se mijenjale,
a kraljevstvo Božje je ostalo. No i danas ima onih koji se bore protiv Krstove crkve pa su tako u Slovačkoj koja
povodom 1150. obljetnice dolaska velikih slavenskih misionara i apostola Ćirila i Metoda u njihove krajeve s
kovanice po nalogu EU miču križ i aureolu. I kod nas ima sličnih tendencija u prosvjeti, znanosti i medicini, zaključio je propovjednik Zubović. Parnica protiv Krista davno je završena, a Krist je pobijedio svijet. Propovjednik
je na kraju istaknuo mnoštvo plodova mirnih, savjesnih i požrtvovanih redovnika koje je tadašnji župnik i kasnije
mučki ubijenih svećenik Dragutin Kukalj doveo 1938. godine u Ogulin sa zagrebačkog Ksavera. Oni nam i danas daju putokaz da Krist traži sebedarje i da sve činimo njemu na slavu.
Z. Ranogajec
Oštarije
Misa zahvalnica za generale
U subotu 17. studenog održana je u večernjim satima
u svetištu Gospe od Čudesa misa zahvalnica za oslobođene hrvatske generale kao i misa za sve žrtve Domovinskog rata. Misu je predslavio fra Vice Blekić iz samostana
franjevaca trećoredaca iz Ogulina uz čuvara svetišta popa
Antu Luketića. Uz više stotina vjernika iz Oštarija, Ogulina i
susjednih župa, nakana mise okupila je brojne pripadnike
policijske postaje Ogulin, članove Hrvatskog časničkog
zbora, djelatne pripadnike MORH-a kao i vatrogasce.
Fra Vice Blekić je izrazio zahvalu za one koji su obranili „Krst časni i slobodu slavnu“ jer bez njih ne bi bilo niti
slobode te se zapitao što to tjera jedan narod na uništi
drugi narod. Treba se bojati nevjernika jer oni koji su pod Kristovim plaštom mogu čovječno razmišljati i biti
braća drugima. Na kraju je podsjetio na riječi generala Gotovine, okrenimo se budućnosti, ali nikada bez Krista.
Nakon mise u veličanstvenoj koloni vjernici su prinijeli blagoslovljene svijeće do velikog križa na Marmontovom
mostu te ih postavili na križ. Križ će dominirati središtem Oštarija tijekom Godine vjere. Tom prilikom fra Vice
Blekić je pročitao svoje emotivno razmišljanje „Moja Hrvatska gori“.
Z. Ranogajec
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Gospić
Susret župnika i volontera župnih Caritasa
U
subotu 1. prosinca u Gospiću je u zgradi Caritasa održan susret župnika i volontera župnih Caritasa Gospićko-senjske biskupije. Susret
je otvorio ravnatelj biskupijskog Caritasa Luka Blažević uvodnim razmatranjem u kome je kao primjeri uzor brige za siromašne i bolesne naveo
Elizabetu Ugarsku, kao i sve njezine suvremenike, nakon čega je pozdrav
uputio mjesni biskup Mile Bogović.
Bog nas poziva da se suživimo s potrebitima, a papa je proglasio Godinu vjere zbog krize življenja po vjeri. Zato je biskup podsjetio na dio vjerovanja gdje se kaže „životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom“. U
teoriji smo otišli jako daleko, a puno manje u praksi. Tako u Nizozemskoj
iako imaju jaku teologiju prodaju crkve dok u Njemačkoj koja ima najjaču
suvremenu teologiju ljudi izlaze iz Crkve.
Dr. Mijo Nikić kao središnji predavač je govorio na temu „Vjera ljubavlju
djelotvorna“. Vjera po njemu vidi dalje od razuma, a bez djela ona je mrta.
Ona je za neke i mrak koji daje najviše svjedočanstava. Istaknuo je i tri elementa vjere, duh u nama, evangelizaciju i Crkvu. Vjera je slobodna, a Krist
kaže „odluči se“, dok se u islamu istovremeno govori „pokori se“. Vjerovati
možeš samo ako hoćeš, zaključio je dr. Nikić razmišljanje o vjeri da bi u
nastavku progovorio o vjeri i praznovjerju.
Danas živimo u ideologiji postmodernog društva u kojem trebamo u
nama probuditi vjernika koji drijema. Dr. Nikić je naveo tri izvora praznovjerja
kod čovjeka, sotonu kao lašca i ubojicu ljudi, lažni mesijanizam koji veliča
čovjeka, a ne Boga te bizarne i destruktivne sekte. Tome pridonosi i duh
današnjeg svijeta koji donosi neprihvatljive zakone za vjernike kao i praznovjerje koje je ostatak poganskog vjerovanja. Magijska svijet leži u čovjeku do
prve godine života kada se misli da sve mora biti sve što ja želim. Ipak ako
je sugestija moć, vjera je svemoć. Današnju ekspanziju astrologije i gatanja
podržavaju oni slabije vjere. U kasnijoj raspravi biskup Bogović je istaknuo
da se praznovjerju okreću oni koji jeftino traže neku novu snagu. Na kraju je
izvješće o radu biskupijskog Caritasa podnijela tajnica Ivana Bilen.
U biskupijskom Caritasu stalno su zaposlena tri djelatnika i ravnatelj
kao i mnogi volonteri i razne udruge, a u svom radu koriste ured u centru
Gospića, dva skladišta i tri službena automobila. Usko surađujemo s regionalnim centrima za socijalnu skrb i gradom Gospićem. Pomaže se oko
500-tinjak obitelji i pojedinaca na području biskupije, koji su uvedeni u regi-
C
40. sabor mladih katolika
U subotu 8. prosinca na blagdan
Bezgrešnog začeća BDM u Oštarijama i Ogulinu se održao 40. sabor
mladih katolika Gospićko-senjske
biskupije. Na čelu s biskupijskim
povjerenikom za mlade mons. Tomislavom Rogićem okupilo se 120 sabornika koji su došli u Ogulin iz svih
dijelova biskupije unatoč prometnim
problemima s visokim snijegom. U
dopodnevnom dijelu predstavljen je
novi broj lista mladih biskupije Osvit,
služena je sveta misa u svetištu Gospe od Čudesa, a predavanje na temu
“Mladi katolik pred izazovima vremena u Godini vjere” održao je predvodnik mise studentski kapelan iz Zagreba don
Damir Stojić.
Novi broj lista mladih biskupije Osvita broj
18. predstavili su biskupijski povjerenik za mlade
mons. mr. Tomislav Rogić, predsjednica Sabora mladih Vesna Vuković iz Ogulina i urednika
Osvita Željko Mačić iz Plaškog. Slijedilo je misno slavlje koje je u koncelebraciji 10 svećenika
među kojima povjerenika za mlade mons. Tomislava Rogića, upravitelja svetišta popa Ante
Luketića i ogulinskog župnika i dekana Roberta
Zubovića predslavio je don Damir Stojić. Mladima je progovorio kako vidi mladog katolika
pred izazovima vremena u Godini vjere. Dvije su
temeljne stvari koje se očekuju od mladih, a to
su molitva i vjera. Don Damir je podijelio molitve
u tri skupine, molitve prošnje koje su najčešće,
molitve zahvale i nažalost najrjeđe molitve slave. Molitvu upravo treba početi molitvom hvale
i slave presvetom oltarskom sakramentu. Vjera
je istina koja nas ispunjava, a kada
osjećaj splasne održati će nas znanje
o tome tko smo. Zato je apostolsko
vjerovanje najjasniji plod molitve prve
Crkve, rekao je predavač.
Sabor je nastavljen u Ogulinu
gdje je nakon ručka u popodnevnim
satima u župnoj dvorani pastoralnog centra župe sv. Križa u Ogulinu
održan rad Sabora pod predsjedanjem predsjednice Vesne Vukovića i
mons. Rogića. Vesna Vuković održala je prezentaciju na temu „Opasnosti
okultnog“. Odlučeno je da geslo 4.
biskupijskog susreta mladih koji će
se održati 27. travnja 2013. bude „Vjera te tvoja spasila“. Odlučeno je da ovogodišnja
adventska akcija mladih biskupije ide za potrebe
obitelji u Podlapači. Zatim su podnesena izvješća o aktivnostima mladih po dekanatima, za
Slunjski dekanat, Vesne Vuković za Ogulinski,
Josipa Šimatovića za Senjski, Nikole Perišića za
Gospićki i Jelene Odorčić za Otočki dekanat.
Na kraju su božićnu predstavu za sudionike sabora izveli mladi Ogulina.
Z. R.
21 Broj 10/457 2012.
Oštarije
star pomoći u kojem se razvidno vidi o kojoj se obitelji radi, od imovinskog
statusa do zdravstvenog i svi ostvaruju pravo na pomoći i akcije koje Caritas
realizira. Caritas je tijekom godine imao više provedenih akcija. Posebno je
značajna suradnja s Lidlom Hrvatska od 12. siječnja 2012. godine s kojima
je u Gospiću potvoren socijalni dućan u kome se razvrstavaju namirnice za
korisnike a upravo je u tijeku i akcija Lidla „Pomozimo zajedno - pomagati
je lako“ koji se provodi u lidlovim trgovinama u Ogulinu, Gospiću i Otočcu.
Korisnicima Caritasa je tijekom godine osim Lidlovih namirnica kupljeno i
podijeljeno hrane u vrijednosti 120 tisuća kuna.
aritas je posebno obilježio Dan života pomaganjem trudnicama i rodiljama u bolnicama u Gospiću i Ogulinu, Dan bolesnika u domovima
za starije i nemoćne u Gospiću, Udbini, Otočcu i Brinju. Tijekom ljeta
se u suradnji s Euro Children iz Belgije realizira odlazak siromašne djece za
vrijeme ljetnih praznika u Antwerpen. Drugu godinu za redom Caritas je bio
nositelj akcije proizvodnje krumpira koja je ove godine bio manji zbog suše
a cilj kojega je u proizvodnju uključenje korisničkih obitelji. U akciji Ugrijmo
domove nabavljena su drva za ogrjev potrebitih obitelji a u Nedjelji Caritasa
biskup Bogović uručuje novčanu pomoć od 2,5 tisuća kuna najpotrebitijim
obiteljima. Sudjeluje se i u akaciji Hrvatskog caritasa „Za 100 radosti“ a značajne su i donacije, bilo inozemne iz Njemačke bilo domaće, iz NP Plitvica
Zvonko Ranogajec
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Svećenička skupština
Svim vjernicima pripada udio u općem svećeništvu
Liturgičari Piotr Modrzejewski i Mario Gerić podsjetili su svećenike na koncilsku definiciju Crkve i
ulogu svećenika u Božjem narodu kao i opće svećeništvo svih vjernika.
je u praksi bila viđena od mnogih prije Koncila, već od svih krštenih.“ Modrzejewski je podsjetio da Koncil ističe kako svim vjernicima pripada udio u
općem svećeništvu koje se prima sakramentom krštenja, a svećenici imaju
udio u ministerijalnom svećeništvu koje primaju sakramentom svetog reda.
„Saborska ekleziologija obnovila je vrijednost općeg svećeništva vjernika i
tako uklonila isključivost i odvojenost koja je osiguravala svećeniku izvjesnu
povlaštenu ulogu u kršćanskoj zajednici. Papa Ivan Pavao II. u tom kontekstu isticao je komplementarnost svećenika i vjernika laika.“
ario Gerić istaknuo je da je Crkva svećenička zajednica, a ne zajednica svećenika. Prema koncilskom dokumentu Sacrosanctum
Concilium cijela Crkva posjeduje svećeničku narav, svećeništvo je
kvaliteta zajednice, a ne samo zaređenih službenika. „Liturgija je teološko
mjesto unutar kojeg se konkretizira svećenička narav zajednice i zaređenog
službenika“, rekao je Gerić te objasnio da je svećenik predsjedatelj i predslavitelj liturgije na kojoj slavi cijela zajednica. Crkva je dakle slavljenička
zajednica. „Već u uvodu dokumenta potvrđuje se da je prva namjera i preokupacija Koncila vjernički narod. Stoga se može reći da teološki principi i liturgijska reforma Koncila imaju za cilj promoviranje i ostvarenje aktivne participacije vjernika u bogoslužnim činima. Oni nisu privatni čini pojedinca već
cijele Crkve.“ Recipročnost liturgijskog djelovanja predsjedatelja i zajednice
vidljiva je unutar liturgijskog događanja kada molitva predsjedatelja postane
molitvom Crkve. „To je konkretna realizacija onoga što navodi konstitucija
Lumen gentium. Svećeništvo vjernika i onih zaređenih službenika razlikuje
se, no upućeni su jedno na drugo i oba konvergiraju jednom jedinom svećeništvu Isusa Krista“, istaknuo je Gerić.
U nastavku skupštine svećenicima je predstavljena analiza provedbe
vjeronauka u školama koju je iznijela predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Rukavina Kovačević. Ona je u proteklih godinu dana posjetila 47 osnovnih
i 23 srednje škole, što znači da se analiza temeljila na 90,4% svih matičnih
osnovnih i 79,3% svih srednjih škola na području Nadbiskupije u kojima se
provodi školski vjeronauk. Povod za ovu detaljnu analizu bila je 20 obljetnica
uvođenja vjeronauka u školski program, a program posjeta sastojao se od
razgovora s ravnateljima škola te nazočnosti na satu vjeronauka, uz pregled
dokumentacije i analizu vjeronaučne nastave. Pregled provođenja župne
kateheze dao je povjerenik Marijan Benković. Ustvrdio je da se na župama
redovito provodi priprema za sakramente, posebno za prvu pričest i krizmu,
ali još bi se više pažnje trebalo posvetiti katehezi drugih životnih dobi.
D. Delonga
M
S
22 Broj 10/457 2012.
većenici Riječke nadbiskupije okupili su se 12. studenog na redovitoj Svećeničkoj skupštini u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. U
Godini vjere nadahnuće za temu „Svećenik - službenik Crkve“ bili su
koncilski dokumenti „Lumen gentium“ i „Sacrosanctum Concilium“. Liturgičari Piotr Modrzejewski i Mario Gerić podsjetili su svećenike na koncilsku
definiciju Crkve i ulogu svećenika u Božjem narodu kao i opće svećeništvo
svih vjernika. Nakon molitve Trećeg časa, nadbiskup Ivan Devčić podsjetio
je na poziv koji je uputio Sveti Otac, da se u Godini vjere nadahnuće za jačanje vjere pronađe u proučavanju dokumenta Drugog vatikanskog koncila
i Katekizma Katoličke Crkve.
„Koncil nije donio nešto potpuno novo nego iznosi ono što je u Crkvi
već postojalo. Možemo reći da baca novo svijetlo na neke aspekte koji su s
vremenom bili manje istaknuti“, rekao je Piotr Modrzejewski koji je govorio
o konstituciji „Lumen gentium“. „Ona ne sadrži nove dogmatske definicije ili
novi sadržaj koji se ne bi uklapao u depozit Objave ili ne bi postojao u svijesti Crkve. Novost nauka o Crkvi sastoji se u originalnom i sveobuhvatnom
pristupu i objašnjenju Otajstva Crkve.“ Promijenjen je i aspekt gledanja na
Crkvu, od vanjskog, institucionalnog i pravnog gledišta prešlo se na unutarnji, duhovni i dinamički aspekt. Crkva je tako označena kao otajstvena
stvarnost nadnaravnog reda, a radi objašnjenja ove mistične naravi konstitucija se služi s nekoliko biblijskih slika među kojima se ističu tri: Tijelo
Kristovo, Hram Duha Svetoga i Narod Božji. „Koncil se poslužio tim slikama
kako bi se udaljio od poimanja Crkve usredotočenog na hijerarhiju te kako
bi se shvatilo da se eklezijalna zajednica ne sastoji samo od pastira, kako
Sastanak dekana
Hrvatska branila svoje
U Nadbiskupskom domu u Rijeci 20. studenog
održan je sastanak dekana s nadbiskupom Ivanom
Devčićem, generalnim vikarom mons. Emilom Svažićem i biskupskim vikarom za pastoral Matijom Matičićem. Dekani iz 7 nadbiskupijskih dekanata podnijeli
su redovna godišnja izviješća o župama i svećenicima
te su, između ostalog, govorili o pastoralnim aktivnostima, duhovnim susretima, župnoj katehezi i Caritasu
u svojim dekanatima. Nadbiskup je dekane potaknuo
da animiraju svećenike i vjernike kako bi što više njih
sudjelovalo i obogatilo se programima predviđenim u
Godini vjere.
Na Nadbiskupijski pastoralni program u Godini
vjere i važnije događaje koji slijede dekane je podsjetio
biskupski vikar za pastoral Matija Matičić. Podsjetio je i
na akciju Sveto djetinjstvo u Adventu, u kojoj djeca pomažu djeci te pozvao svećenike da na taj način razvijaju
solidarnost i među najmlađima.
D. D.
Nakon okupljanja na Mostu hrvatskih branitelja u centru grada Rijeke, dragovoljci Domovinskog rata, udovice, obitelji poginulih branitelja i brojni drugi Riječani krenuli su u četvrtak,
15. studenog u večernjim satima prema Stubama Petra Kružića kojima su se uspeli do svetišta
Majke Božje Trsatske kako bi sudjelovali na svetoj misi i molitvi za generale, Antu Gotovinu i
Mladena Markača i njihovo oslobađanje.
Uoči svete mise ispred oltara i čudotvorne slike Majke Milosti zapaljena je svijeća, a okupljene vjernike, koji su ispunili trsatsku baziliku do posljednjega mjesta, pozdravio je vojni kapelan, o. Mirko Vukoja koji je između ostaloga istaknuo kako moramo odati priznanje svima
koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a osobito onima koji tragove nose na svojim tijelima.
Svetu misu predvodio je trsatski franjevac, Ivan Miklenić koji je vjernike prisjetio vremena kada
su postojali oni koji su žrtvovali sve da bismo mi mogli mirno spavati. „Tada smo molili. Jesmo
li to zaboravili? Jesmo li svjesni da je Bog blagoslovio naše molitve i da su naši branitelji izložili
svoje živote? Trebamo biti zahvalni!“, istaknuo je fra Ivan.
U nastavku je dodao kako je Hrvatska branila svoje i da su mnogi svoj život ugradili da bi
drugi danas imali budućnost. „Vjera u Boga bila je ono što smo u ratnim godinama jedino imali
i tu vjeru potrebno je imati i danas“, poručio je fra Ivan. Okupljeni vjernici nakon svete mise
spustili su se opet do Mosta hrvatskih branitelja gdje su upalili svijeće u znak potpore hrvatskim
generalima.
Helena Anušić
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Suodgovornost
vjernika za Crkvu
i društvo
Liturgijski čitači iz župa Riječke nadbiskupije okupili
su se 1. prosinca u Nadbiskupskom domu na edukativnom
susretu u organizaciji Ureda za pastoral i koordinaciji generalnog vikara mons. Emila Svažića i biskupskog vikara za
pastoral Matije Matičića. O ulozi vjernika laika, a posebno
čitača u župnoj zajednici govorio im je dr. Nikola Vranješ
predstavljajući ujedno i dokument o vjernicima laicima, „Za
život svijeta“ koji je objavila Hrvatska biskupska konferencija. Istaknuo je kako je upravo formacija vjernika, njihovo stalno učenje i produbljivanje vjere, ključna za njihovo
svjedočenje i društveni angažman. „Potrebno je promijeniti
mentalni sklop da su samo svećenici odgovorni za Crkvu“,
rekao je dr. Vranješ potaknuvši vjernike da svojim djelovanjem i životom pokažu da Crkva nisu samo svećenici.
„Odgovornost vjernika laika za život Crkve dobiva se već
krštenjem, za to nije potreban posebni mandat biskupa“,
objasnio je predavač. Ta odgovornost ima dva aspekta: suodgovornost i suradnju.
Dokument HBK o laicima ističe jedan i drugi aspekt,
te posebno navodi niz područja društvenog djelovanja u
kojima vjernicima upravo vjera može biti dodatni poticaj za
veći angažman. Dostojanstvo ljudske osobe, brak i obitelj,
gospodarstvo, političko djelovanje, ekologija i mir, neka su
od tih područja djelovanja koje navodi dokument. Vranješ
je govorio i o specifičnostima i različitostima svećeničkog
i laičkog poslanja istaknuvši kako i svećenici i vjernici moraju zadržati te posebnosti koje su za njih karakteristične.
„Kada se te specifičnosti izgube, možemo primijetiti dva
negativna fenomena. Klerikalizaciju laika, u slučajevima da
oni pokušavaju vršiti poslanje koje je specifično svećeničko, ili laicizaciju klera, kada svećenici čine ono ne spada na
njih nego je karakteristično za vjernike laike“, upozorio je
dr. Vranješ. Potaknuo je okupljene da kao liturgijski čitači,
u svojim župama ostvaruju ne samo onu liturgijsku ulogu
misnih čitanja nego i onu katehetsku, da drugima pomognu
upoznati vjeru.
Okupljenima se obratio i nadbiskup Ivan Devčić istaknuvši da svećenici i laici zajedno izgrađuju Crkvu. „Upućeni smo jedni na druge, jedna smo Crkva i jedna obitelj. Mi
svećenici smo radi služenja vama, kako biste vi mogli ostvariti svoje krsno svećeništvo i poslanje koje iz njega proizlazi.
Crkve nema bez jednog i drugog svećeništva - krsnog i ministerijalnog. Po vama vjernicima laicima Crkva je prisutna
u svim porama društva. Ono vaše karakteristično poslanje
je u svijetu, u društvu, na radnom mjestu, u obitelji“ poručio
je nadbiskup. Drugim dijelom susreta moderirao je biskupski vikar za pastoral Matija Matičić, a okupljeni su postavili
brojna pitanja tražeći savjet i podršku za zauzetiji vjernički
angažman u svojim župnim zajednicama. Formacijski susreti nastavit će se po dekanatima.
Ur.
Susret izvanrednih pričestitelja
Donijeti euharistiju potrebnima
Izvanredni pričestitelji iz župa Riječke nadbiskupije okupili su se 8. prosinca na
edukativnom susretu u Nadbiskupskom domu u Rijeci. O službama vjernika laika u
Crkvi i samom poimanju
Crkve prema dokumentima
Drugog vatikanskog sabora
govorio im je liturgičar mr.
Mario Gerić. „Služba izvanrednih pričestitelja, koju vi
vršite u svojim župama, ima
za cilj stvaranje Crkvenog
zajedništva i to s onima koji
tog trenutka nisu na zajedničkom euharistijskom slavlju. To znači da je prvenstveno namijenjena donošenju
pričesti bolesnima i nemoćnima, odnosno onima koji nisu mogli doći na misu“, istaknuo je Gerić podsjetivši kako je to bila praksa prvih kršćanskih zajednica.
„Općenito, novosti koje je donio Sabor samo su proizišle iz življenog iskustva pojedinih zajednica. Sabor donosi sliku Crkve kao zajedništva. Unutar te zajednice laici
pronalaze svoje mjesto i poslanje u društvu i Crkvi. Unutar Crkve ekleziologija zajedništva daje im mogućnost primanja različitih službi.“ Predavač je podsjetio okupljene
da dodjela pojedinih specifičnih službi ovisi o potrebama pojedine zajednice. „Koncil
ih gleda u tom svijetlu ali i opravdava teološki, ekleziologijom zajedništva“, zaključio je
Gerić.
Okupljene izvanredne pričestitelje pozdravio je i nadbiskup Ivan Devčić, zahvalivši
im za njihov angažman u svojim župama, a susretom je moderirao biskupski vikar za
pastoral Matija Matičić.
Ur.
Kulturna tribina
Koncil je program nove
evangelizacije
Dr. Tomislav Ivančić 26. studenog bio je gost Kulturne tribine Teologije u Rijeci
održane u Nadbiskupskom domu. U predavanju pod naslovom „Drugi vatikanski koncil
- ishodište nove evangelizacije“ Ivančić je istaknuo kako je nova evangelizacija jedina
prava tema koja sintetizira cijeli Koncil. „Koncil je ishodište, program, struktura i snaga
nove evangelizacije. Daje temelje i uputstva za naviještanje evanđelja u suvremenom
svijetu u kojemu Crkvu očekuju brojni izazovi“, rekao je dr. Ivančić.
Analizirajući teme
u 4 temeljne konstitucije
Koncila te u 9 dekreta i 3
deklaracije, pokazao je
da ti dokumenti upućuju kako i kome provoditi
novu evangelizaciju te
tko to treba činiti. U Godini vjere i 50. obljetnice
početka Koncila, Ivančić je ponovio poziv na
osobno svjedočenje vjere. Po tom je pitanju Koncil istaknuo odgovornost svih vjernika, od biskupa do laika.
Ivančić je objasnio da do nove evangelizacije ne može doći ako ne dođe do osobnih
promjena, ako svaki vjernik ne postane svjestan svojeg poslanja i važnosti svjedočenja. „Koncil je pokazao da su suvremeni izazovi brojni te uputio poziv svim vjernicima
da stalno žive i svjedoče vjeru. Novu evangelizaciju tako možemo shvatiti kao stalnu
unutarnju duhovnu obnovu.“
Podsjetio je da je Koncil analizirao situaciju suvremenog svijeta, ali i postavio dijagnozu čovjeka koji je podijeljen u sebi. „Vjerski indiferentizam, nastao u postmoderni, a
danas toliko prisutan, nije ništa manje opasan od otvorenog ateizma“, ustvrdio je Ivančić. Svoje izlaganje o potrebi nove evangelizacije potkrijepio je brojnim citatima Ivana
Pavla II. i Benedikta XVI. koji su često o tome govorili. U dvorani Nadbiskupskog doma
ispunjenoj do posljednjeg mjesta slušatelji su dr. Ivančiću postavili i brojna pitanja tražeći smjernice za djelatno svjedočenje vjere u suvremenom društvu. Odgovarajući na
njih Ivančić je ustvrdio da prava nova evangelizacija još zapravo nije niti počela jer za
nju je potrebna unutarnja i osobna promjena svih vjernika, a treba krenuti od biskupa
i svećenika.
D. D.
23 Broj 10/457 2012.
Susret čitača
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Tribina
Pravo na odgoj
Don Damir Stojić 30. studenog bio je gost župe sv. Ane u Rijeci na tribini
održanoj u Hrvatskom domu na Gornjoj Vežici. Pod naslovom „Spolni (pre)
odgoj naše djece?“ govorio je o neprihvatljivim tezama u novom programu
zdravstvenog odgoja koji se od ove godine provodi u školama. „Želimo i
moramo znati kakav se odgoj nameće učenicima u školama“, rekao je župnik i organizator Ante Zovko pozdravljajući veliki broj okupljenih u domu u
kojem se slave i nedjeljne mise jer ova gradska župa još nema župnu crkvu.
Don Stojić je pozvao roditelje da traže svoje pravo na odgoj vlastite
djece zajamčeno ustavom. „Ovaj program koji se provodi u školi, a koji osim
o zdravlju, nenasilju i prevenciji ovisnosti govori i o spolnosti, nije moralno
neutralan nego nameće točno određeni svjetonazor, suprotan tradicionalnom i kršćanskom shvaćanju spolnosti. To je kulturna revolucija koja uvodi
preodgoj djece“, istaknuo je Stojić. Program koji je uveden u škole, iako se
predstavlja znanstvenim i neutralnim, ne može to biti, jer spolnost uključuje
sferu dubokih ljudskih osjećaja. „O seksualnosti se govori kao o mehaničkom činu lišenom vrijednosnog značenja. To je svjetonazor koji se predstavlja mladima“, rekao je Stojić.
Citatima i naslovima tema iz programa pokazao je da se promiče i ideologija transrodnosti i transeksualnosti. U svakoj je školskoj godini predviđena tema o prevladavanju spolnih i rodnih stereotipa, a kurikulum završava
u 3. razredu srednje škole upravo upoznavanjem pojmova transrodnosti i
transeksualnosti. „Problem rodne ideologije uvodi se vrlo postepeno, polako. Ta ideologija promiče stav da biološki spol čovjeka ne određuje i njegov
rod. Po tome je rod, odnosno je li netko muškarac ili žene, stvar osobnog
opredjeljenja i ne ovisi o biološkoj činjenici“ upozorio je Stojić. Temama o
prevladavanju spolnih i rodnih predrasuda uvodi se upravo takav svjetonazor. Stojić je istaknuo da je ta namjera još očitija kada se analizira preporučena literatura koju bi nastavnici trebali koristiti. U nekim se materijalima
takav svjetonazor izričito promiče.
24 Broj 10/457 2012.
Duhovna obnova za
studente i mlade
Predbožićna duhovna obnova za studente i mlade održana je 9. prosinca u riječkoj župi Uznesenja Marijina kod Kosog tornja. U organizaciji
Ureda za pastoral mladih i Povjerenstva za sveučilišni pastoral Riječke nadbiskupije mladi su se u najstarijoj riječkoj crkvi okupili u duhovnom ozračju
s prilikom za ispovijed, prije mise koju je predvodio Ivan Šarić, župnik na
Donjoj Vežici. Nakon mise zadržali su se na euharistijskom klanjanju koje
je predvodila zajednica mladih Fides et caritas, a glazbeno animirao župni
Assunta band. Moderator susreta bio je povjerenik za sveučilišni pastoral
dr. Nikola Vranješ.
U propovijedi je Šarić snažnim riječima mlade ohrabrio da žive i svjedoče vjeru. „Bog je veći od tvojega grijeha i daje ti ono što ti nitko ne može
dati, a to je ljubav koja nadilazi ljudski razum. Bog ti danas želi reći ti si moje
dijete, ja te ljubim i opraštam ti grijehe. Ali Bog te ujedno zove na odgovornost, na nešto radikalno, poziva te na svetost. Bog od nas ne želi osrednjost
nego želi vjerodostojne svjedoke“, rekao je Šarić.
U klanjanju koje su pripremili mladi nadovezali su se na poticaje iz
propovijedi da uistinu u ovom došašću Gospodinu predaju cijele sebe, sve
svoje želje, djela i misli. Mladi su, klečeći pred otajstvom euharistije molili
za ljubav riječima: „Gospodine dok klečim pred Tobom i divim se Tvojoj
ljubavi, želim Ti večeras poput Marije reći: Evo me! Jačaj u mojoj zajednici i
u ovome gradu civilizaciju ljubavi počevši od mene“. Nakon klanjanja susret
je nastavljen druženjem u župnim prostorijama.
M. Š.
Duhovna obnova
„Dođi Kraljevstvo tvoje“
Molitvena zajednica Krista Kralja i zajednica mladih „Samuel“ tradicionalno svake godine za blagdan Krista Kralja boravi u Kući susreta „Tabor“ u
Samoboru. Tako je bilo i ove godine, od 22. do 25. studenog, na duhovnoj
obnovi pod nazivom „Dođi Kraljevstvo tvoje“, koju je vodio fra Zvjezdan Linić.
Pridružili su se i učenici Medicinske škole u Rijeci, njih tridesetak je bilo prvi
puta na ovakvom seminaru.
Boravak u Taboru učvrstio je svakog člana u zajedništvu, ljubavi i odluci da
Gospodina stavi na prvo mjesto i pročisti i ojača svoju vjeru. Mladi iz zajednice
„Samuel“ , čije je geslo „Reci, Gospodine, sluga tvoj sluša“, doživjeli su novo
iskustvo, oduševili se za Isusa i pod vodstvom patera Zvjezdana iskreno su
izrazili želju da Isusa stave na prvo mjesto i žive po njegovim riječima i djelima.
To su radosno posvjedočili u svojim svjedočanstvima pred svima i kroz pjesmu
koja je odzvanjala „Taborom“ od četvrtka do nedjelje. Naši neumorni dečki i
djevojke pod vodstvom Vladimira Pilepića okupljeni u zbor Zajednice Krista
Kralja i Zajednice mladih „Samuel“ animirali su sviranjem i pjevanjem ovaj susret
u slavljenju Krista Kralja.
Mnogi tekstovi iz evanđelja koje je pater Zvjezdan navještao i tumačio
te njegov osjećaj za Božju riječ dotaknuli su srca naših mladih i učvrstili ih u
osobnom posvećenju Kristu kod kojeg nema predrasuda, kojemu su svi ljudi
dragocjeni i koji sve ljude ljubi jednako jako. Njegovo Kraljevstvo je prisutno u
svakodnevnom životu u radosti i ljubavi, samo treba otvoriti srca da Duh Sveti
zahvati svojom snagom sve ono što nas ograničava da u potpunosti živimo svoju
vjeru. To je bila i poruka ove duhovne obnove na završetku Liturgijske godine i
na početku Godine vjere.
Bila je prilika i za sakrament svete ispovijedi. Gotovo nije bilo osobe koja
joj nije pristupila potaknuta pripremom i poticajem patera Zvjezdana. Svi su
se željeli osloboditi tereta koje nose jer često nemaju ovakvu priliku i dovoljno
vremena da uđu u sebe i skrušeno kažu Isusu svoje grijehe. Sveta ispovijed je
bila jedan korak koji je svako srce još više približilo našem Bogu, pa je i slavljenje euharistije bilo drugačije, radosnije. I molitva je bila nekako glasnija i jača,
osjetila se prisutnost svakog srca i dušom i tijelom, pokretima i pjesmom koja
je nosila cijeli Tabor.
Ova četiri dana su prošla kao san: jutarnja molitva Časoslova, svaki dan
u večernjim satima slavljenje euharistije, bdijenje u kapeli, upijanje Božje riječi,
klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, blagoslov i bolesničko pomazanje,
molbe i zahvale Isusu, slavljenje pjesmom…Bilo je vrijeme darovano Gospodinu, nije bilo moguće ne susresti se s njim i osjetiti veličinu i dubinu njegove
ljubavi.
Vrhunac su bila svjedočenja zadnjeg dana kad nas je Isus iznenadio i preko
mladih pokazao da je on živi Bog. Čežnja dvojice mladića koji su osjetili njegov
poziv i žele se odazvati i slijediti ga svim svojim životom. Mnoge je zadivio
čudima i zahvatima koje je učinio u njihovim životima i bilo je prekrasno slušati
djela našeg Gospodina.
Bila je to prilika bolje upoznati Gospodina i svoga bližnjega, razgovarati,
zahvaliti za sve primljene milosti i darove. Tabor je zaista mjesto susreta i preobraženja čovjeka koji traži i žeđa za Gospodinom, a Gospodin ga strpljivo čeka
i nikoga ne odbija.
Melita Dolić
RIJEČKA NADBISKUPIJA
21 baklja za Vukovar
I ove je godine organizator obilježavanja godišnjice okupacije Vukovara bio Klub gimnazijalaca „Ivan Merz“ Prve hrvatske
sušačke gimnazije uz podršku brojnih vjerskih zajednica koje djeluju u gradu na Riječini i navijačke skupine „Armada“.
U svečanoj dvorani dr. Izidora Kršnjavog u Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji u Rijeci 13. studenog održan je tradicionalni program „Vukovar u Rijeci“. „Ovo je sat povijesti s nastavnom jedinicom Domovinski rat“, istaknula
je ravnateljica Gimnazije Đudita Franko pozdravljajući uvažene goste i učenike koji su do posljednjega mjesta ispunili dvoranu ove riječke gimnazije.
O početku Domovinskog rata i okupaciji grada heroja svjedočili su njegovi
izravni sudionici, pukovnik Zvonko Milas- aktualni predsjednik Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, bojnik
Zdenko Horvat i bojnik Viktor Jurić Paša, dok je i ove
godine organizator obilježavanja 21. godišnjice okupacije Vukovara bio Klub gimnazijalaca „Ivan Merz“ Prve
hrvatske sušačke gimnazije uz podršku brojnih vjerskih
zajednica koje djeluju u gradu na Riječini i navijačke
skupine „Armada“.
Molite za Hrvatsku i ljude koji
su je zadužili
Dan sjećanja na Grad heroj u Rijeci pokrenut je s
ciljem da se ne zaboravi 90 dana okupacije Vukovara,
1.100 ubijenih vukovarskih branitelja, 2.600 branitelja i
civila označenih kao i oni nestali te 1.000 hrvatskih vojnika ubijeno na prilazima Vinkovcima i Osijeku, rekao je
inicijator manifestacije, ujedno i predsjednik Kluba, vjeroučitelj Marin Miletić. Oko 7.000 osoba, civila i vojnika,
završilo je nakon pada grada u logorima. Poginulo je
oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe
imalo 6 mjeseci. „Ne bih htio da postane pravilo da zajedništvo kod
Hrvata postoji samo kada su u nevolji. Moramo vjerovati
u dobro i čuvati vrijednosti koje su proizašle iz Domovinskog rata. Zato Rijeka može biti ponosna na ono što ste večeras ovdje
organizirali. To je definitivno najbolji put očuvanja svega za što smo se borili.
U ratu smo svi nosili krunice oko vrata, pa i oni koji nisu vjerovali u Boga,
samo zato što smo disali i mislili kao jedno. Tog zajedništva danas nam
nedostaje“, kazao je pukovnik Zvonko Milas govoreći o strukturi stanovništva na području Općine Vukovara prije rata te iznoseći kronologiju ratnih
događanja. Vrijedna je spoznaja da mladi žele čuti o tome kako je stvarana
Republika Hrvatska i sve vrijednosti koje je iznjedrio Domovinski rat, kazao
je osvrćući se na odaziv mladih gimnazijalaca koji su dvoranu ispunili do
posljednjega mjesta. „Nadam se da će čuvati vrijednosti koje su proizišle
iz Domovinskog rata.“ Govoreći iz današnje perspektive o padu Vukovara,
istaknuo je kako grad nije žrtvovan niti prodan, ali s druge strane neobjašnjiv je bijes i žestina napada koji je grad pretrpio. „Vukovar nikada neće biti
ono što je bio, ali mladi moraju dobiti priliku i to im mi moramo omogućiti“,
poručio je pukovnik Milas dodajući poruku svima koji su bili svjedoci rata u
Hrvatskoj i na svojoj koži osjetili agresiju da u dubini duše ostanu onakvi ka-
kvi su bili tijekom rata. „Najmanje što mogu činiti je da se mole za Hrvatsku
i za ljude koji su zadužili ovu zemlju.“
Svijeće na Mostu hrvatskih branitelja
Svjedočanstvo zatočeništva u srpskim logorima i okupiranom Vukovaru mladima je ispričao bojnik Zdenko Horvat. „Volio bih da se o Domovinskom ratu danas govori u svim školama i to upravo na način na koji vi
to ovdje večeras činite, jer jedino tako možete osvijestiti
koliko je važno čuvati slobodu i moralne vrijednosti koje
smo mi poštivali i u najtežim vremenima. Vi ste i zalog budućnosti, jer ako vas ne informirano i ne naučimo razlikovati dobro od zla, ne možemo očekivati da ćete razumjeti
zašto je Vukovar podnio toliko žrtava, kao simbol obrane
cijele Hrvatske. Ako vaši roditelji na kućama i stanovima
ne istaknu zastavu za Dan državnosti, onda to učinite vi“,
rekao je bojnik Horvat. Potresno svjedočanstvo s okupljenima podijelio je i bojnik Viktor Jurić Paša o svom ratnom
putu kojega je prošao u Vukovaru, srpskim logorima, a
potom i na južnoj bojišnici. Bez obzira što je nekoliko puta
ranjavan i unatoč svim još uvijek svježim slikama Domovinskog rata, danas je sretan čovjek i roditelj, tim više jer
su mu upravo te strahote pomogle u shvaćanju što je u
životu istinski bitno. Na radnom zadatku na tribini bila je
novinarka Ljiljana Mamić Pandža koja danas živi i radi u
Rijeci, a do 2001. godine njena adresa bili su Vinkovci i
redakcije Vjesnika, HRT-a, Slobodne Dalmacije i lokalne vinkovačke televizije. Danas se s rezervom sjeća tih
ratnih godina i izvještavanja s bojišnica. „Čudno je kako
čovjek može potisnuti sve ono čega se više ne želi sjećati. Naravno da se sjećam svih ljudi, pa i mojih dobrih
prijatelja, i ne želim zaboraviti..., ali ružna događanja poput ekshumacija i
samih događanja vezanih uz okupaciju i ulasku u ruševni Vukovar - toga se
ne želim sjećati.“
Istovremeno s prigodnim programom u Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji, druga skupina građana, predvođena navijačkom skupinom „Armada“ i Mrežom katolika grada Rijeke okupila ispred murala „Vukovar“ u Vukovarskoj ulici u Rijeci gdje su za žrtve Herojskoga grada zapaljene svijeće.
Nekoliko stotina okupljenih građana potom se u mimohodu od murala “Vukovar” u Vukovarskoj ulici, kao što su to učinili i gimnazijalci od Prve hrvatske
sušačke gimnazije, uputilo do Mosta hrvatskih branitelja na Delti, simbolu
zajedništva, gdje je molitvu za sve branitelje Domovinskog rata predvodio
kancelar Riječke nadbiskupije mons. Nikola Imbrišak. Podsjećajući na poginule molio je da njihovo stradanje i umiranje bude zalog za bolju i dublju
povezanost onih koji nakon njih žive. Nakon paljenja svijeća kod spomenika
ma mostu, organizatori i članovi Armade zapalili su dvadeset i jednu baklju
u znak 21. obljetnice okupacije Vukovara. Helena Anušić
Na dan proslave 850. godišnjice postojanja Prve riječke hrvatske gimnazije, 23. studenog dvadeset članova Molitveno-karitativne zajednice Agape,
predvođeni voditeljem Miroslavom Radićem, posjetili su Udrugu osoba s cerebralnom i dječjom paralizom u Rijeci.
Srdačno ih je primio predsjednik Udruge Miljenko Mišljenović i upoznao
s njenim aktivnostima istaknuvši posebno rad raznih radionica kao što su
dramska, likovna, plesna, jezična… u koje su uključeni mnogi od preko četiristo članova, a u čijoj realizaciji pomaže veliki broj volontera svih uzrasta.
Nakon toga su se Agapovci u druženju s članovima Udruge upoznali s
radostima i teškoćama s kojima se susreću u školama i svakodnevnom životu. U ozračju radosti, optimizma i spontanosti neki članovi Agapea su odlučili
uključiti se u volontiranje u nekim radionicama.
Ovo je bila 162. akcija Zajednice Agape, koja djeluje u Prvoj riječkoj
hrvatskoj gimnaziji već trinaest godina. Njome su željeli u godini vjere osim
u molitvi biti i fizički uz bližnje u potrebi, u ovom slučaju uz djecu i mlade
koji se kroz aktivnosti u Udruzi hrabro suočavaju s cerebralnom i dječjom
paralizom.
M. Radić
25 Broj 10/457 2012.
AGAPE u godini vjere misli na bližnje u potrebi
DOGAĐANJA
Hrvatske božićne marke
Krajem 2012. godine dočekali smo nastavak prije desetak godina započetog kontinuiranog niza prigodnih poštanskih maraka na temu rođenja Božjeg sina. Dok su do ove godine kao motivi na markama poslužile
pretežito reprodukcije slika priznatih starih majstora čija djela krase oltare
naših sakralnih objekata, ovogodišnja prigodna poštanska marka Božić
2012. ima za motiv zvijezdu repaticu „kao jedinstvene povezanosti neba
i zemlje“, kako se to slikovito izrazila u prigodnom informativnom listiću
koji prati marku povjesničarka umjetnosti Željka Čorak. I ova betlehemska
nebeska luč uvijek nas podsjeća da se pitanja našeg postojanja rješavaju
pogledom prema gore, rekli bismo prema nebu.
I druga poštanska marka u ovo božićno vrijeme religioznog je karaktera a posvećena je velikoj obljetnici Grkokatoličke crkve – 400. obljetnici kad je nesjedinjeni vlaški biskup Simeon Vratanja, čije je sjedište bilo
u Marči kod Kloštar-Ivanića, u Rimu ispovjedio katoličku vjeru i rimskog
papu priznao vrhovnim poglavarom Crkve. Prema riječima sadašnjeg
Sv. Cecilija
Susret zborova Prvostolnog dekanata
Blagdan sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, 22. studenog okupio je
pjevače na tradicionalnom susretu crkvenih zborova Prvostolnog dekanata.
Susret je u katedrali sv. Vida u Rijeci započeo euharistijom koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, a nakon mise 10 je zborova imalo priliku
predstaviti se pjesmom.
„Pjevamo pjesmu Isusu jer nam on jedini može dati odgovore na naša
najdublja pitanja o smislu života. Bog je taj koji daje smisao i ako to spoznamo onda moramo radosno pjevati. Ne samo glasom nego i cijelim životom“,
rekao je nadbiskup u propovijedi. Pozvao je pjevače da pjesmom izraze radost i zahvalu Bogu jer jedino Bog daje smisao, a zbog toga je čak i život
dao na križu. Nadbiskup je na kraju mise zahvalio pjevačima, sviračima i
zborovođama na svom trudu kojega ulažu kako bi pjesmom obogatili liturgijska slavlja. „Ovdje zajedno zahvaljujemo Bogu, a ja zahvaljujem i vama na
svemu što činite jer bez vas liturgije ne bile tako lijepe i svečane. Želim da
s još više zanosa, zajedništva i vjerodostojnosti slavite Boga, i to ne samo
pjesmom nego i primjerom i životom.“
Pjevače je pozdravio i dekan Prvostolnog dekanata mr. Mario Gerić,
koji je kao župnik riječke župe Uznesenja Marijina bio organizator smotre.
Pjesma je te večeri odjekivala prepunom riječkom katedralom, a liturgijskim
pjevanjem ravnao je dirigent katedralnog zbora Nino Načinović.
križevačkog biskupa Nikole Kekića, u povijesti je taj crkveni čin poznat
pod nazivom Marčanska unija, po mjestu Marči gdje je u tijeku izgradnja
spomen-kapela sv. Mihaela Arkanđela. Crtež starog grkokatoličkog samostana u Marči iz 1895. poslužio je kao motiv poštanske marke dizajnerice
Ariane Noršić iz Samobora.
A. Frković
Susret pjevača Bakarskog dekanata
Pjevači župnih zborova Bakarskog dekanata proslavili su blagdana
svoje zaštitnice sv. Cecilije 23. studenog u crkvi sv. Bartola u Cerniku. Susret je započeo euharistijskim klanjanjem kojeg je predvodio župnik Cernika
i bakarski dekan Petar Zeba, a nakon toga svaki zbor otpjevao je jednu pjesmu što je dodatno uljepšalo to lijepo meditativno - molitveno zajedništvo
posvećeno Godini vjere.
Pozdravivši pjevače, dekan Zeba čestitao im je blagdan i zahvalio im
što su ostali vjerni Gospodinu kroz svoju službu crkvenog pjevača usprkos
protivštinama koje nosi današnje vrijeme. „Preko vas Gospodin i nadalje
budi ljude i mnogi se odazivaju. Vi ste taj glas i zvono Kristovo!“, rekao je te
svakom zboru darovao zahvalnicu za sudjelovanje na susretu. Prisutni su
bili zborovi iz župa: Hreljin, Kukuljanovo, Cernik, Jelenje, Bakar te mješoviti
međužupni zbor «Trisagion».
Gordana Fumić
Duhovni koncert na Škurinjama
Na poziv župnika župe sv. Ivana Kristitelja u naselju Škurinje u Rijeci,
Kristijana Zebe, zbor “Schola Cantorum” Rijeka održao je 9. prosinca „Duhovni koncert“ kao pripravu za nadolazeći blagdan Božića. Zbor je nastup
otvorio gregorijanskim koralima, a nastavio šetnjom kroz povijest glazbe i
skladbama J. S. Bacha, A. Vivaldija, G. Faurea, J. Ruttera, I.pl. Zajca i drugih
skladatelja. Koncert je na orguljama pratio maestro Roberto Haller, dok je
zborom dirigirala Ingrid Haller. Nakon koncerta druženje je nastavljeno u
župnim prostorima.
Helena Anušić
Sjećanje
SANDA MORAVČEK
Vinkovci, 20. kolovoza 1955. Zagreb, 27. prosinca 2010.
26 Broj 10/457 2012.
PRETPLATNICI PROSINAC 2012 GODINE
BAKAR: Marija Širola, Ivanka Franko, Katica Filić, Jelena Paladin, Ivan
Šepić, Mladen Cvijanović, Tiana i Josip Luzer; ČAVLE: Janja Reljac, Katarina
Davidić, Mirjana Jugović; DRAŽICE: Stanislava Bura, Mirica Mohorić, Aldo
Valković, Ivan Žmarić, Vilma Petrović; ĐAKOVO: Mr. Ivan Janeš; JEZERANE:
Mirko Sertić; JELENJE: Vilma Petrović; KASTAV: Anton Badurina;
KARLOVAC: Marija Jurković, Zdenka Petović; KOSTRENA: Petra Grdaković;
KUTINA: Fanika Krobot; KRALJEVICA: Kazimir Modrčin, Fanika Krulić;
LOVRAN: Milovan Benčinić; NOVALJA: Ivan Dabo; NOVI VINODOLSKI:
Marija Šojat; PAZIN: Galiano Labinjan; PREZID: Ivanka Žagar, Zvonimir
Pajnić; RAVNA GORA: Ana Klobučar, Viktorija Burić; RIJEKA: Ana Dujmić,
Dr. Blaženka Kozulić, Dr. Ivo Rakuljić, Marija Žic, Marijan Pustijanac, Mira
Kezele, Ivo Polić, Maja Kvajo, Jovanka Nakić, Tihomir Katalinić, Marija Sučić,
Bogumila Žmikić, Aldina Musladin, Vinko Brnelić, Antun Mance, Vera Vales,
Anka Šimić, Damjanka Miškov, Ivanka Ipšić, Emilija Svoboda, Grozdana
Kovačević, Marijan Krivičić, Ivanka Bruketa-Markić, Norma Matovinović,
Kazimir Badurina, Antica Mrak, Bosiljka Gerechshammer, Mila Galetović;
SENJ: Jelka Vučić, Božo Kolić; ŠKRLJEVO: Anđelka Barač; VIŠKOVO: Edo
Prpić; VRBNIK: Željko Kraljić; ZAGREB: Anton Samaržija, Višnja Šojat
INOZEMSTVO:
AUSTRALIA: Benjamin Sironić; NJEMAČKA: Ankica Marković
Hodočašće brodovima
Život pomoraca sličan je došašću
Konvoj brodova predvodio je brod Lučke kapetanije„Vid“, a sudjelovali su brodovi
desetak riječkih pomorskih tvrtki
H
odočašće brodovima u svetište sv. Nikole biskupa u Kraljevicu, jedinstveno u svijetu, 2. prosinca održano je po 14.
put u nizu. Iz Riječke luke brodovi su krenuli u 9.00 sati, a
dva sata kasnije misu u Kraljevici, u najstarijem svetištu sv. Nikole
s istočne strane Jadrana predslavio je fra Ivica Petanjak. Konvoj
brodova predvodio je brod Lučke kapetanije„Vid“, a sudjelovali su
brodovi desetak riječkih pomorskih tvrtki. Pomorci, ribari, svi s morem povezani i njihove obitelji na taj su način i ove godine zahvalili
svome zaštitniku sv. Nikoli.
U luci u Kraljevici dočekali su ih gradonačelnik Josip Turina i
župnik Ivica Klanac te brojni mještani koji su se zatim u procesiji
uputili do svetišta. Na početku mise zavjetnu svijeću upalio je lučki kapetan Darko Glažar koji je kao predstavnik Apostolata mora
Hrvatske nedavno sudjelovao i na svjetskom kongresu u Vatikanu. Župnik Klanac na misi je mještanima uputio riječi nade i utjehe
u teškim prilikama koje su zadesile Kraljevicu. U ovom stoljetnom
pomorskom mjestu nedavno je u stečaj otišlo brodogradilište s tradicijom dugom 280 godina, stoga je župnik podsjetio na važnost
molitve i zajedništva.
oticaj na molitvu uputio je i fra Ivica u propovijedi usporedivši početak došašća sa životom pomoraca i njihovih obitelji.
„Molite tako da budete neprestano u kontaktu s Bogom. Ali
molite i da biste bili zajedno čak i kad niste blizu svojih najmilijih, kad ste daleko na moru. Ako zajedno molite bit ćete zajedno
u duhu“, poručio je propovjednik pomorcima i njihovim obiteljima.
Objasnio je kako je prva nedjelja došašća početak liturgijske godine, početak pripreme za dolazak Sina Božjega. „U našim životima
mnogo je početaka i svaki od njih na neki način znači promjenu,
umiranje starog da bi započelo nešto novo. Tako je na primjer kad
se zaposlite ili kad uđete u brak, ne možete nastaviti s istim načinom života kojega ste imali prije. Mora se dogoditi promjena, kao
što nas i početak došašća poziva na promjenu i odbacivanje loših
navika.“ Istaknuo je da je život obitelji pomoraca sličan došašću.
„Vi pomorci cijeli svoj život živite kao neprestano dolaženje i odlaženje, s dubokom čežnjom iščekujete povratak kućama. Stoga vas
pozivam da živite kao da ste stalno u došašću, vremenu iščekivanja
Božića“, poručio je fra Ivica.
P
Sv. Nikola zaštitnik pomoraca
Pomorci hodočastili u katedralu
Večer uoči sv. Nikole, 5. prosinca pomorci Rijeke i Primorskogoranske županije, njihove obitelji, pripadnici Pomorske policije i
Lučke kapetanije te učenici Pomorske škole i ribari, tradicionalno
su se okupili ispred zgrade Luke na Rivi i u procesiji se uputili na
euharistijsko slavlje u povodu blagdana svoga zaštitnika. Jubilarno, 20. zahvalno hodočašće pomoraca, ove godine po prvi puta
odvelo je procesiju u riječku u katedralu sv. Vida gdje je misu predslavio fra Ivica Petanjak, otac kapucin čija je crkva Gospe Lurdske
na Žabici do ove godine bila odredište hodočašća pomoraca.
Fra Ivica je u propovijedi, govoreći o sv. Nikoli, podsjetio na
njegov život i službu biskupa iz dvije perspektive: onoga koji u ime
Oca okuplja i onoga koji ispred Isusa Krista brine za zajedništvo i
život zajednice. S tim u vezi kritički se osvrnuo na današnje društvo
u kojemu zajedništva nedostaje. „Danas je moguće živjeti povezan
s cijelim svijetom, a da drugoga ne vidimo i da nam nitko ne treba.“
Pomorci, zbog prisiljenosti na odvojenost moraju službu ‘biskupa’ prepustiti suprugama. „Žena je ta koja ostaje i koja mora
zajednicu okupljati i učiniti da djeca ne osjete da im otac nedostaje. Žena mora podržavati nadu da djeca s nestrpljenjem čekaju
dolazak oca da se ne dogodi ‘daleko od očiju-daleko od srca’.“,
poručio je fra Ivica obraćajući se suprugama i majkama. Roditelje
je upozorio na odgoj djece koji mora postavljati granice, ali i odgovornost prema društvu. „Neka nitko ne kaže ‘ne mogu ništa učiniti’.
Isus ne čini čuda da bismo mi bili na čudu, nego da se mi pokrenemo. Onda će i Bog učiniti svoje.“ Zaključujući propovijed pozvao
je okupljene da imaju razumijevanja za svoje članove obitelji i da
grade zajedništvo. „Ako date mjesta Bogu u svojim obiteljima, bit
ćete blagoslovljeni.“
U organizacijskom odboru hodočašća je Marica Njegovan
tajnica Apostolata mora Riječke nadbiskupije. O važnosti vjere u
obitelji pomoraca kaže da je uvijek prisutna, osobito kada je loše
vrijeme i kad su zadaće teže. „Tada se obratimo Majci Božjoj i sv.
Nikoli da smiri more.“ Kritički je primijetila kako su se procesije u
zadnjih dvadeset godina smanjivale i kako pamti bolja vremena i
bogatije programe obilježavanja blagdana sv. Nikole. „Žao mi je da
se pomorstvo u Rijeci sve više gasi.“ S obzirom da su pomorci prvi
puta u dvadeset godina hodočastili u riječku katedralu sv. Vida, po
završetku misnoga slavlja rektoru katedrale, mons. Ivoslavu Liniću
darovana je slika s motivom broda.
Helena Anušić
Riječki hodočasnici na
Nacionalnom zahvalnom
hodočašću
Hodočasnici iz cijele Hrvatske, prema procjenama njih 5000 predvođeni svojim biskupima i
svećenicima, okupili su se u srijedu 7. studenog na Trgu sv. Petra u Rimu, na Generalnoj audijenciji.
N
ešto više od 200 hodočasnika Riječke nadbiskupije, među kojima i 12 svećenika, sudjelovalo je
na Nacionalnom hodočašću zahvale u Rim zajedno s oko 5000 hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske.
Osim što su na taj način vjernici zahvalili Svetom Ocu
za posjet Hrvatskoj 2011. godine, na ovaj su se način
odazvali i pozivu pape Benedikta XVI. na hodočašće u
Rim u Godini vjere kako bi na apostolskim pragovima,
grobovima sv. Petra i Pavla ispovjedili i učvrstili vjeru.
Središnji događaj bio je susret sa Svetim Ocem na
Općoj audijenciji 7. studenog te zajednička misa svih
hodočasnika iz Hrvatske u bazilici sv. Petra 8. studenog
koju je predvodio kardinal Josip Bozanić u zajedništvu
sa svim hrvatskim biskupima.
Hodočasnički program od 5. do 9. studenog razlikovao se od biskupije do biskupije, a za Riječane je specifičan bio posjet Pisi gdje je službovao i preminuo Ugo
Camozzo, posljednji talijanski biskup koji je upravljao
Riječkom biskupijom od 1938. do 1947. godine. Posjetili su i Arezzo u kojemu djeluju sestre Presvetog Srca
Isusova, ogranak koji se odijelio od riječke Družbe, ali
Želimo što dublje ući u otajstvo vjere koju ispovijedamo, slavimo,
koji svojom utemeljiteljicom također smatra Majku Maživimo i molimo, i pitati se koju nam zadaću valja ispuniti, kako
riju Krucifiksu. Bogat hodočasnički program kojega je,
sa stalnim partnerima iz agencije Autotrans, ispred Riu ovoj Godini vjere tako općenito u zadaći nove evangelizacije,
ječke nadbiskupije pripremio biskupski vikar za pastoral
rekao je u propovijedi u bazilici sv. Petra nadbiskup Marin Srakić.
Matija Matičić, uz upoznavanje znamenitosti Vječnoga
Grada uključio je još i posjet Subiacu i Sieni.
nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a propovijed je održao predsjednik HrU Arezzu je, u ponedjeljak 5. studenog, hodočasnike pozdravio nadbi- vatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.
skup Ricardo Fontana, a misu je u drevnoj katedrali svetog Donata, koji je
vim se hodočašćem želimo obogatiti i s njega ponijeti duboke
bio biskup Arezza u IV. stoljeću, predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić.
uspomene. Dok s ovim hodočašćem želimo potvrditi i svoju tiNadbiskup je podsjetio na Donatovu mučeničku smrt upozorivši da se i
sućljetnu odanost Crkvi i Kristovu Namjesniku, istodobno, žedanas poganski svjetonazori sve više uvlače u običaje, shvaćanja i pona- limo da svjedočanstvo našega vjerničkog života bude što vjerodostojnije.
šanja ljudi. „Zbog svega toga i u naše vrijeme biti istinskim kršćaninom Želimo što dublje ući u otajstvo vjere koju ispovijedamo, slavimo, živimo i
uključuje i spremnost na žrtvu, pa i mučeništvo. Nemojmo zaboraviti da molimo, i pitati se koju nam zadaću valja ispuniti, kako u ovoj Godini vjere
je dvadeseto stoljeće proizvelo više mučenika za vjeru nego ikoje drugo tako općenito u zadaći nove evangelizacije, koja od nas traži vjeru Petrovu
ranije stoljeće“, rekao je nadbiskup. Pozvao je stoga vjernike na vjerodo- i zauzetost Pavlovu, kako su nam je pokazali i posvjedočili kako naši preci,
stojno svjedočenje i otvorenost svima, pa čak i grešnicima. „Ljudi će rado tako i veliki ljudi našega vremena blaženi Alojzije Stepinac, mučenik, te
ostajati u Crkvi i rado će postajati njezinim članovima, ako ona bude doista veliki prijatelj hrvatskoga naroda bl. papa Ivan Pavao II. Zahvalni smo Bogu
zajednica braće i sestara u Kristu“, rekao je nadbiskup Devčić.
što s velikom i zahtjevnom zadaćom evangelizacije naš narod ne mora daodočasnici iz cijele Hrvatske, prema procjenama njih 5000 pred- nas krenuti ispočetka, nego što može nastaviti 14-stoljetni navjestiteljski
vođeni svojim biskupima i svećenicima, okupili su se u srijedu 7. hod, naslanjajući se na živu duhovnu i kulturnu baštinu koja predstavlja
studenog na Trgu sv. Petra u Rimu, na Generalnoj audijenciji. Papa snažno korijenje i dragocjeno uporište evangelizacijskim nastojanjima
je hrvatske hodočasnike pozdravio, preporučivši im da se sjete svi onih naših mjesnih Crkava i župnih zajednica. No, i naši sve brojniji sugrađani,
koji su im tijekom četrnaest stoljeća duge kršćanske povijesti predali vjeru premda su kršteni, ostaju na rubu crkvenoga života, udaljeni od sakramete preporučio da s hrabrošću svima svjedoče radost i ljepotu vjere u Isusa nata te žeđaju za smislom i dubokim nutarnjim mirom što ga može pružiti
Krista. Hodočasnici Riječke nadbiskupije u poslijepodnevnim satima po- samo susret s osobom Isusa Krista. Oni predstavljaju poziv na novu evansjetili su benediktinski samostan u Subiacu, mjesto u kojem je sv. Benedikt gelizaciju i našeg naroda”, istaknuo je u homiliji predsjednik HBK.
započeo svoj redovnički put, a misu je predvodio nadbiskup Devčić.
Riječki hodočasnici posljednjeg su dana hodočašća, u petak 9. studeSvi hrvatski hodočasnici po drugi su se put okupili 8. studenog na misi nog, posjetili Sienu i Pisu gdje ih je pozdravio nadbiskup Giovanni Paolo
u bazilici sv. Petra u Vatikanu da bi zajedno sa svojim pastirima obnovili Benotto. Posljednjeg talijanskog biskupa u Rijeci Uga Camozza prisjetio se
svoju vjeru i zahvalili papi Benediktu XVI. za njegov prošlogodišnji posjet u propovijedi mons. Milan Simčić kojega je pokojni biskup poslao na stuHrvatskoj. Koncelebriranu misu zajedno s dvadesetak nadbiskupa i bisku- dije u Rim.
pa i oko 200 svećenika na glavnom oltaru bazilike predvodio je zagrebački
Ur.
“O
H

pisma Jeana Vaniera

Dobro se čini živeći za drugoga

Cijela Zvona pogledajte u PDF obliku.

Pogledajte Zvona u PDF obliku

Preuzmite rujanski broj Zvona i u pdf obliku.

ovdje pogledajte u PDF obliku

Vjera koja hoće učiti

File - Hrvatsko kulturno društvo Maribor

Godina IX. broj 21. Boţić, 2012. - Župa sv. Danijela

pogledajte u PDF obliku

1. listopada 2014. Svetkovina sv. Mihovila, zaštitnika Šibenika i

Broj 22, nedjelja (C), od 17.06. do 30.06.2013.

Liturgija - PDF

(PDF, 814KB) - Župa sv. Josipa Radnika

Broj 14 - Kršćanska adventistička crkva

“Riječ za tebe” - listić policijske kapelanije sv. Vida

mjesec studeni

16. travnja 2014. - Hrvatska biskupska konferencija

6. ožujka 2013. Moje je srce ispunjeno zahvalnošću Bogu

Misijske aktivnosti u župnim zajednicama u Godini vjere

Legende o svetom Nikoli

ovdje - euraxess