HRVATSKO KATOLIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO RODOLJUB FOJNICA ISSN 1986-5929 9 771986 592001 Broj 15 ožujakj/travanj 2012. cijena 2 KM ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306 Više od 2000 artikala • bijela tehnika, • elekto i vodo materijali, • oprema za kupaonice, • keramičarske pločice • sitni kućanski aparati... ukratko, sve što nudi i Ecomic Vitez. Svaki mjesec akcije do 15% na pojedine artikle! Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i plaćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo robu do potrošaća i istu montiramo po želji kupca. HOTEL "STARI GRAD" 10 komfornih soba, četiri apartmana, restoran, pivnica, čuvani parking... RESTORAN "STARI GRAD" ugodan ambijent, vrhunska usluga, bogata gastronomska ponuda, živa muzika - idealno mjesto za poslovne I obiteljske ručkove, romantične večere, rođendane, promocije... Informacije i rezervacije tel. 063 993 093 CATERING USLUGE: 063 478 464 OLD CITY PUB house party, acoustic nights, koncerti, promocije pića, užarena atmosfera, ples I ludi provod... pravo mjesto za Vas starigrad@prokoskojezero.com www.prokoskojezero.com IZ ŽUPNIH MATICA UVODNIK FOJNIČKAŠKRINJA veljača/ožujak 2012. Dragi naši prijatelji, K R Š T E N I evo nas opet da podijelimo s vama posivjelu stvarnost novog proljeća. Kolone nezadovoljnih pristižu u Sarajevo, travnjaci oko bastiona vlasti prekrili su raznobojni dronjci majki, rudara, tekstilaca, bivših vojnika... Bojim se da će gorčina njihovih tijela duboko zaći u zemlju i da više nikada neće procvjetati bezbrižnost novog rađanja. Demokracija, koju smo tek onomad zagrlili kao stoljećima čekani spas, sada se okomila na vlastiti trbuh poput krvlju opčinjenog lešinara. Znaju li naši političari da jedu sami sebe? Ne znaju, jer njihova su krila još uvijek slobodna za krađu, njihovi se nezasiti vratovi još dižu iznad ovih brda: odugovlače, putuju, obećavaju, potpisuju, predomišljaju se, izvinjavaju, pa još dublje zariju kandže. Kompromisna rješenja, na koja su naviknuti politički lideri u zemljama sa znatno dužim stažom u demokraciji, kod nas se svode na međustranačke ustupke. Ne samo da se ne mogu dogovoriti međusobno, oni se ne mogu dogovoriti ni o čemu sa ljudima koji su ih izabrali. Bolnice i škole traže bolje uvjete za rad, bolju materijalnu motivaciju za težak i odgovoran posao. Onih par stotina tisuća zaposlenih traže samo redovite plaće ... A četiri milijuna prevarenih traže svoje pravo na život! Dragi naši prijatelji, tema ovog broja je Uskrs i sva pitanja koja taj veliki blagdan katoličanstva sa sobom donosi. Kako se pripremamo za dolazak Spasitelja, možemo li pogledati u oči Čovjeka prije nego pogledamo u oči Boga? I vrijedi li sjećati se dana ovakve općine i prvog dana proljeća dok naše sestre i braća iz Tuzle, Brčkog, Bihaća, Konjica, Fojnice, Jajca, Livna... gladuju u domovini ili odlaze u potragu za novom? Sretan vam Dan općine, sretan vam prvi dan proljeća, sretan Uskrs!!! Marin Musa (Miro i Svjetlana, rođ. Pravdić) U M R L I Ana Protuđer, 1923. Mara Petrović, 1934. Tihomir Lovrić, 1964. Petrana Kapetanović, 1925. Željko Grubešić, 1949. Anđa Miškić, 1940. Pero Džepić, 1928. Anđelka Cvjetkovićić, 1929. CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU 'FOJNIČKA ŠKRINJA' U BOJI - 1/1 stranica - 1/2 " - 1/4 " 150,00 KM 80,00 KM 40,00 KM CRNO- BIJELA - 1/1 stranica 1/2 " 1/4 " 1/8 " 100,00 60,00 30,00 20,00 KM KM KM KM Fojnička škrinja, broj 15, ožujak/travanj 2012 . izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica ■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač ■adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb ■ tel.: 063 369 169 ■e-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com ■ žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 600 primjeraka ■ tisak: "ŠTAMPARIJA FOJNICA" Fojnica OŽUJAK/TRAVANJ 2012. BROJ 15 3 AKTUALNOSTI FOJNIČKAŠKRINJA Ako ste sami ne morate biti i usamljeni Marina Šimunić Na našim prostorima živi jako puno samaca. U duge zimske noći veliki broj njih je i usamljen. Od onih koji vole druženja potekla je ideja da se organizira večer za slobodne – samce. Početkom veljače u restoranu Kamin u Kiseljaku održano je druženje slobodnih pod motom Ako ste sami ne morate biti i usamljeni. Na zabavi se okupilo tridesetak slobodnih, svih generacija, malo više muškaraca nego žena koji su proveli divnu večer uz druženje i zabavu do kasnih noćnih sati. Uz ugodne razgovore zasviralo se i zapjevalo. Ovo druženje imalo je velikog odjeka i u Fojnici i u Kiseljaku, pa smo planirali svakog vikenda ponavljati ovakva druženja. Obzirom da su nas uskoro snašle obilne sniježne padavine, ta ideja ostala je na prvom pokušaju. Odmah iza Uskrsa planiramo ponoviti ovakvo druženje i u Fojnici. Pa ako ste slobodni i sami, a ne želite biti usamljeni javite nam se i pridružite na narednom druženju. Zatvoren muzej Franjevačkog samostana Naši učenici na ekološkom kvizu Ana Popović Lucija Bošnjak Ekološki kviz "Lijepa naša" županijsko je natjecanje na kojem se 5. ožujka, nakon nekoliko godina nesudjelovanja, našla i naša škola "Ivan Goran Kovačić" Gojevići/Fojnica. Učenici koji su nas predstavljali na natjecanju su: Sara Kapetanović, Vladimir Oroz, Filip Oroz i Matej Vrebac. Ukupno se natjecalo 18 osnovnih i četiri srednje škole. Natjecanje se sastojalo od pismenog dijela, Power Point prezentacije i usmenog dijela. Pismeni dio su zadovoljili svi natjecatelji, drugi dio su bile obvezne uraditi sve škole, a usmeni dio je bio namijenjen za samo pet najboljih, među koje smo ušli i mi, ne slučajno! Tema naše Power Point prezentacije bila je: "Prokoško jezero - jezero koje nestaje". Mora se priznati da je naša prezentacija bila pravo vrhunsko djelo, bez lažne skromnosti! U ukupnom poretku osvojili smo 4. mjesto, koje je, obzirom na vrijeme naše pripreme (11 dana), bilo iznenađujuće i odlično. Prvo mjesto za osnovne škole osvojila je OŠ "Kiseljak" a za srednje škole bio je to KŠC "Petar Barbarić" iz Travnika, koji će nas predstavljati u Zadru na državnom natjecanju, sredinom travnja ove godine. Uvjerili smo se da je ovo natjecanje jedno lijepo iskustvo i druženje prije svega, te se nadamo da ćemo iduće godine opet sudjelovati! Zbog radova na obnovi, muzej Franjevačkog samostana u Fojnici za posjetitelje je zatvoren do polovice lipnja. Obnova samostanskog muzeja, pojašnjava fra Janko Ljubos, kustos muzeja, neophodna je kako bi se od propadanja sačuvali izuzetno vrijedni eksponati koje su fojnički fratri vrijedno prikupljali i čuvali šest i pol stoljeća. Odluku o obnovi zgrade muzeja i knjižnice fojnički fratri donijeli su još prije 12 godina. "Kada smo krenuli s obnovom na raspolaganju smo imali samo 50 tisuća maraka. Umjesto prvobitno zamišljene obnove odlučili smo se za gradnju potpuno nove zgrade, a naši najznačajniji donatori bili su i ostali Vlade Republike Hrvatske i Federacije BiH", kaže fra Janko Ljubos. U Fojnici ovih dana boravi ekipa stručnjaka Zemaljskog muzeja u Sarajevu koju čine dva konzervatora, etnolog i geolog. Oni rade na razvrstavanju eksponata u posebne skupine kako bi ih pripremili za stalnu postavku. Po riječima Marice Filipović, etnologa Zemaljskog muzeja u Sarajevu u Fojnicu dolazi još stručnjaka ove institucije kako bi što prije obavili posao sređivanja i sortiranja muzejskih eksponata. A posjetitelje očekuju eksponati koje ne mogu vidjeti na drugim mjestima, a koji svjedoče o bogatoj povijesti BiH i njezinih naroda... 4 BROJ 15 OŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOTO: HAZIM ČUKLE Otvorena ribolovna sezona Ana Popović Malo je ribolovnih društava u BiH koja se mogu pohvaliti tako dugom tradicijom postojanja i rada kao što je ima Udruženje građana sportskih ribolovaca Fojnice. Udruženje postoji od 1923. godine, a okuplja oko 200-njak članova. Svi su se oni, zajedno s brojnim prijateljima iz Fojnice i okolnih općina prve nedjelje u ožujku okupili u naselju Nadbare uz obalu Fojnice na druženje kojim je označen početak ribolovne sezone na potočnu pastrvu. "Unatoč snijegu kojeg još ima okupilo nas se dosta i to me osobito raduje jer ovo je jedna lijepa tradicija koju mi nastojimo održati", kaže Anto Lovrić, nedavno izabrani predsjednik UGSR Fojnica. Pomlađivanje društva u svakom pogledu također je dio aktivnosti koje se provode u Udruženju građana sportskih ribolovaca Fojnice. Mladi članovi, kažu oni nešto iskusniji, najbolji su dokaz da će se tradicija sportskog ribolova u Fojnici nastaviti. A dio te tradicije svakako je i briga o okolišu i fojničkim, još uvijek relativno čistim, rijekama, u odnosu na većinu rijeka u BiH. Fojnički ribolovci gazduju i nastoje održati čistim 174 kilometra vodenog toka rijeka Gvožđanke, Dragače i Fojnice. "Ja sam stari član društva iako mi ribolovci nikad ne starimo. No, raduje me što svake godine imamo puno novih mladih članova spremnih nastaviti tradiciju ribarstva u našoj Fojnici. Naravno da je očuvanje čistoće naših rijeka također dio aktivnosti ribolovaca, a u tom smo pogledu spremni na suradnju sa svima koji imaju isti cilj, uz redovite akcije čišćenja rijeka koje imamo svake godine", rekao nam je Anto Mijatović, član UGSR Fojnica. Osim na dugu tradiciju postojanja Udruženja ribolovaca, fojnički ribolovci ponosni su i na vlastiti uzgoj riblje mlađi. Po riječima Kasima Simitovića, člana Udruženja, u vlastitom ribogojilištu godišnje se proizvede između 150 i 200 tisuća riblje mlađi, a sva završi u fojničkim rijekama. FOTO: HAZIM ČUKLE 17. ožujka organizirali su promotivnu vožnju, a kao poklon svome gradu ispred zgrade Općine Fojnica izložili su fotografije sa svih svojih tura tijekom prošle godine. Planinarsko društvo "Vranica" Fojnica je istog dana organiziralo tradicionalni zimski uspon na Matorac. Sudionici ovog uspona, ukupno njih 35, pristigli su i iz Kreševa, Kiseljaka, Visokog i Sarajeva. Svečani vikend općine obilježen je i programom književno-kulturne manifestacije "Susreti Zija Dizdarević" organiziravši, deveti po redu, Fojnički vikend knjige. U večernjim satima, u sportskoj dvorani upriličen je prigodan kulturno-zabavni program u kojem je, pored KUD "1001 noć" Fojnica i KUD "Matija Gubec" Bakovići-Fojnica, posebnu pozornost izazvao nastup mladog pjevača, člana KUD "1001 noć", Haruna Mujčića. Svečano obilježen Dan općine Fojnica Dan općine Fojnica, 18. ožujak, obilježen je svečanom sjednicom Općinskog vijeća Fojnica kojoj su prisustvovali brojni uglednici iz političkog, društvenog i javnog života općine Fojnica, poslovni suradnici i prijatelji Fojnice. Košarkaški klub "Star" Fojnica je tim povodom organizirao Dan košarke u Fojnici. Članovi BBK "Slapovi Kozice" OŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOTO: NERMIN BUKVIĆ F.Š. BROJ 15 5 AKTUALNOSTI FOJNIČKAŠKRINJA Fojničani prvaci BiH u taekwondou Ana Popović U organizaciji Taekwondo saveza BiH, u Derventi je, u subotu 24. ožujka, održano deseto seniorsko prvenstvo BiH u taekwondou. Peti put zaredom, u konkurenciji od 100 natjecatelja iz 25 klubova, titulu ekipnog državnog prvaka ponijeli su članovi Hrvatskog taekwondo kluba Hvojnica iz Fojnice. Druga je bila ekipa iz sarajevskog Novog Grada, dok je treće mjesto pripalo klubu Korya iz Tomislavgrada. Fojnički taekwondoisti bili su najbolji i u kategoriji seniora dok je pobjedu među seniorkama odnio klub Magone iz Livna. Najbolji borac prvenstva je Nikola Oroz iz Hrvatskog taekwondo kluba Hvojnica, dok je titulu najbolje seniorke ponijela Meldina Ugarak, iz kluba A. Zejd. Inače, na prvenstvu je nastupilo 11 seniora i seniorki iz HTKD Hvojnica, a čak njih deset vratilo se s medaljama. Zlatom su se tako okitili Nikola Oroz u kategoriji do 63 kg te Nikola Bošnjak koji je bio najbolji u kategoriji do 74 kg. Drugo mjesto, odnosno srebrnu medalju osvojili su Stjepan Pero Grubešić u kategoriji do 63 i Siniša Oroz u kategoriji preko 83 kilograma. S brončanim medaljama s prvenstva su se vratili Ivan Krajina u kategoriji do 63 kg, Muhamed Hukić u kategoriji 74 kg i Josip Oroz, kategorija 80 kg. Među pobjednice plasirale su se i tri seniorke HTKD Hvojnice, a to su Ivana Knežević i Anđela Šušnjara, obje u kategoriji do 46 kilograma te Dijana Stanić, kategorija do 62 kilograma. Kroz svjedočenja logoraša do izgradnje mira Ana Popović "Izaberimo mir zajedno, moja priča" - naziv je to tribine koja je 7. ožujka, u organizaciji fojničke podružnice Hrvatske udruge logoraša, Caritasa BIH i CRS-a održana u Fojnici. Svoje priče ispričala su trojica bivših logoraša, zatočenika logora u Potocima pokraj Mostara, Silosu u Tarčinu i logora u Srbiji. Cilj je tribina koje se organiziraju diljem BIH kroz iskustva logoraša pomoći u izgradnji mira i suživota u BiH. Stanislav Krezić, bivši pripadnik HVO-a iz mjesta Potoci pokraj Mostara u logoru u Potocima proveo je 158 dana s još 136 zatočenika među kojima je bilo i 14-toro djece te 52 žene. Janko Samouković iz Pazarića 35 dana je tamnovao o logoru Silos u Tarčinu, a Amir Omerspahić iz Han Pijeska punih je šest mjeseci proživljavao torture logora u Srbiji. Danas su svoj trojici zajedničke traume koje nose zbog svakodnevnih premlaćivanja i ponižavanja svih vrsta koje su doživjeli u logorima. Ipak, njih trojica odlučila su u javnosti iznijeti svoju priču, ne zbog mržnje radi koje su završili u logorima već zbog mira kojeg žele graditi zajedno s drugima, a prije svega s onima koji nose slične traume poput njih. "Meni ove tribine pomažu i uvjeren sam da treba govoriti javno o onomu što smo proživjeli", kaže Krezić. Istog razmišljanja su i Samouković i Omerspahić. Trojica su to od 30-ak bivših logoraša koji su smogli hrabrosti i javno svjedoče o 6 proživljenom u logorima s jednim jedinim ciljem, da se ono što su oni proživjeli više nikomu ne ponovi.. "Kroz tri ciklusa radionica prošlo je 136 logoraša, ali samo njih 30 može javno govoriti o onomu što su proživjeli u logorima", kaže Edita Čolo, predstavnica organizacije CRS. Javne tribine na temu "Izaberimo mir zajedno", kažu organizatori, održavaju se diljem BiH, u svim mjestima gdje ima interesa da se čuju priče bivših logoraša. Nakon Fojnice, tribina "Izaberimo mir zajedno" održana je u Busovači i u Kiseljaku, gdje su trojica bivših logoraša različitih nacionalnosti svoje priče ispričali tamošnjim srednjoškolcima. BROJ 15 OŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA Pučka misa u fojničkoj crkvi izravno na HRT-u F.Š. Prošle godine su Biskupske konferencije Hrvatske i Bosne i Hercegovine pokrenule zajedničku akciju pod nazivom "Tjedan solidarnosti s Crkvom i vjernicima u BiH" koja se provodi u župama u cijeloj Hrvatskoj. Ovoj akciji pridružila se i produkcija Religijskog programa HRT-a odlučivši da svake godine u Tjednu solidarnosti izravno prenosi jednu misu iz BiH. Prošle godine to je učinjeno u Odžaku, a ovaj put je za izravni prijenos mise izabrana Fojnica i samostanska crkva Duha Svetoga, jer župa i samostan Fojnica imaju dugu i bogatu povijest. Kako bi procijenili tehničke mogućnosti za izravni prijenos mise u utorak, 28. veljače, u Fojnicu su doputovali producent Religijskog programa HRT-a Mate Letica, urednik i komentator misnih slavlja Dragutin Siladi, redatelj prijenosa Branko Debeljak i tehničari Joža Vranaričić i Hrvoje Gerc. U nazočnosti domaćina, gvardijana fra Nikice Vujice, fra Janka Ljubosa, fra Ilije Alandžaka i drugih svećenika, redatelj prijenosa je s tehničarima napravio plan gdje postaviti kamere i mikrofone, kako osvjetliti prostor... Vijest o dolasku ekipe HRT-a brzo se proširila među fojničkim vjernicima koji nisu krili zadovoljstvo. U narednih nekoliko dana znatiželjno su pratili tehničke pripreme za izravni tv prijenos mise. Za ovaj iznimni događaj posebno su se pripremali pjevači Velikog zbora "Fra Nenad Dujić", na čelu sa s. Simplicijom Budimir, Damirom Ivišem i mr. Jasnom Madžar, te čitači s voditeljicom s. Martinom Gazibarić. Njihovim nastupom obogaćena je svečana pučka misa održana u nedjelju, 11. ožujka 2012., uz izravan prijenos putem Hrvatske radio televizije (HRT). Veliki odaziv vjernika, mnogi od njih u tradicionalnoj narodnoj nošnji ovog kraja, uljepšao je ozračje ovog posebnog misnog slavlja kojega je predvodio samostanski vikar i ekonom fra Ilija Alandžak. Treba svakako podsjetiti kako je deset minuta prije izravnog prijenosa na drugom programu HRT-a predstavljen i portret mjesta, dakle župe Fojnica, za čiju realiziciju je bilo zaduženo HRT-ovo dopisništvo u Sarajevu. Crkveni zbor "Fra Nenad Dujić" OŽUJAK/TRAVANJ 2012. BROJ 15 7 USKRS FOJNIČKAŠKRINJA U skrs je kršćanski blagdan kojim se obilježava Kristovo napuštanje groba, trijumfalni povratak Ocu nakon okončanja zemaljske misije. Naziv Uskrs slobodan je prijevod grčkoga pasha anastasion (dakle ponovno ustajanje i sl.). S tim su nazivom u vezi i imena Anastazija i Anastazije te u pravoslavaca Vaskrsija i Vaskrsije. Pravoslavni nazivi Vaskrs (vaskrsenje) razlikuju se od katoličkih Uskrs (uskrsnuće) samo po tome što su jezično stariji, tj. što su, kao i većina drugih pravoslavnih termina, dio staro(crkvenog)slavenskog leksika. U nekim se jezicima taj blagdan vezuje uz naziv pasha (npr. gr. pasha, rus. pasha, tal. pasqua, fr. Paques, rum. Peszti) koji je u izravnoj vezi s hebrejskom pesah, što znači zapravo prijelaz (lat. transitus, diabasis). Riječ je o nazivu blagdana kojim se obilježava uspomena na prijelaz Židova preko Crvenog mora (iz egipatskog sužanjstva) u obećanu zemlju pod vodstvom Mojsijevim. U starozavjetnoj predaji razlikuje se pasha raspeća (lat. pascha crucifixionis) i pasha uskrsnuća (lat. pascha resurectionis). U prvim stoljećima kršćanstva vodila se oštra rasprava o tome da bi Uskrs svetkovali na dan Kristove smrti (koji se poklapa sa židovskom Pashom, što se 8 Uskrs/Vaskrs, Vazam U gotovo svih europskih naroda običaji vezani za uskrsne blagdane pretkršćanskog su podrijetla. Tipičan je zato običaj šaranja i bojenja jaja (izlazak pileta iz ljuske jajeta simbolizira izlazak Kristov iz groba). Zna se naime da su jaja šarali već stari Slaveni i Germani (pronađena su u starim skandinavskim grobnicama). Priredio Nikica VUJICA slavi 14. dan mjeseca nisana) ili na dan njegova uskrsnuća. Rasprava je okončana na Nicejskom koncilu 325. god., kada je odlučeno da se Uskrs slavi prve nedjelje nakon mladog mjeseca poslije proljetne ravnodnevice ("istonočja", ekvinocija). BROJ 15 Ime Uskrsa u germanskim jezicima (njem. Ostern, eng. Easter) po svoj je prilici u vezi sa starim pretkršćanskim praznikom što je bio posvećen božici proljeća kod Germana čije je ime (kod Sasa) u 7. st. zabilježeno u latiniziranom obliku Eostrae. Nazivi u nekim slavenskim jezicima tipa slov. veliko noć, češ. veliko noce ili staroslavenskog velja noć bez sumnje su u vezi sa svečanim liturgijskim obredom (vatra, uskrsna svijeća, ophodnja) u noći prije samoga blagdana, dok se nazivima tipa veliki dan, veligdan (kod prekomoravskih Srba i Bugara) upućuje na najvažniji dan Velikog tjedna. Posebice je zanimljiv naziv Vazam (kajk. vuzem, slov. vuzem, – zabilježen još u oblicima vuzmen, uzmenjak, vuzmenka i sl.), i to zato što se susreće isOŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA ključivo kod Hrvata (uglavnom čakavaca i kajkavaca) i Slovenaca te mu nema analogije nigdje drugdje ni na istoku ni na zapadu slavenskoga svijeta. U vezi je svakako s glagolom uzeti odnosno uzimati (vazeti, vuzemati), ali njegova semantička analiza nije baš jednostavna. F. Miklošić prevodio je taj naziv na latinski kao sumptio carnis (uzimanje mesa) i smatrao ga antonimnim (tj. značenjski suprotnim) nazivu mesopust (karneval, carnevale). Prema tome, Vazam bi bio dan na koji se iza korizmenog posta, četrtedestodnevnice opet "uzima meso". Međutim, kako se u starijim hrvatskim i slavenskim tekstovima vazam vrlo često rabi kao objekt uz glagol jesti (jesti, blagovati vazam), dovodi se istodobno i u vezu s Kristovom posljednjom večerom, odnosno s onim što se običava jesti na Uskrs i što prethodno biva blagoslovljeno (šunka, bijela pečenica, specijalni kruh pomazan jajima, jaja, i sl.). U gotovo svih europskih naroda običaji vezani za uskrsne blagdane pretkršćanskog su podrijetla. Tipičan je zato običaj šaranja i bojenja jaja (izlazak pileta iz ljuske jajeta simbolizira izlazak Kristov iz groba). Zna se naime da su jaja šarali već stari Slaveni i Germani (pronađena su u starim skandinavskim grobnicama). Da je taj običaj vezan za praslavensku domovinu, tj. da datira iz vremena prije pokrštavanja Slavena, vidi se npr. i po tome što postoji vrlo velika sličnost u ornamentici šarenih jaja kod Hrvata, Poljaka i Ukrajinaca. Recimo, na kraju, nešto i o fenomenu Uskrsa i uskrsnuća sa šireg kulturnog gledišta. Riječ je prije svega o tome da su nešto analogno Uskrsu i vazmenim ritualima imale gotovo sve religije i mitologije od početka do danas (npr. egipatski pogrebni rituali, eleuzinske misterije, tj. starogrčke svečanosti u čast božice Demetre i sl.) te da oni svjedoče o trajnoj, grčevitoj i tvrdokornoj čovjekovoj nadi u uskrsnuće, u pobjedu nad smrću, u vječni život. Stoga je uskrsnuće, kao ideja shvaćena u najvišem smislu, simbol transcedencije (nadilaženja ovostranosti). OŽUJAK/TRAVANJ 2012. USKRSNA ČESTITKA Nema ljeta bez Jurjeva danka, nema brata ne rodivši majka. Nema u nas veće svetkovine od Božića u početku zime. A da nije Velikoga petka vjerovanja bila bi nam teška. Sjetimo se u križnome putu kakvu Isus pati muku ljutu. Od Pilata, Kajfe i Heroda i židovskog tadašnjeg naroda. Od sudnica do Golgote teške sve je muke pretrpio pješke. I križ hrastov preteški nosio, znoj ga lio, muku podnosio. Još mu kruna trnova na glavi, a krv štrapa po zelenoj travi. Tako stig'o na brdo Golgotu, tu podnese najveću sramotu. Sve haljine sa njega skidoše i golog ga na križ prikovaše. Pa križ teški onda uspravili, na umoru tu ga ostavili. Dok još nije dušu ispustio, Ocu se je za njih pomolio. Sve sam od njih pretrpio jade: oprosti im ne znaju što rade! Rođenje je Isus potvrdio još kada je na križu visio. A kada je dušu ispustio tad je mnoga brda razorio. Tada su se oni uplašili koji su ga do na križ mučili. I priznaše da su pogriješili jer su svoga Boga osudili. Mrtvo t'jelo daše pokopati, treći dan se pošli radovati. Jer je tada iz groba ustao i narodu sve je dokazao. Sad stanimo pa se zamislimo, o Uskrsu dobro promislimo: Da nam nije Isus uskrsnuo drukčije bi Božić osvanuo. Manje bi se u sv'jetu slavio, netko bi ga i zaboravio. Mog'o bih vam svoje misli reći Božić nije od Uskrsa veći. Svi smo bili djeca u bešici BROJ 15 kao Isus na oštroj slamici. Ali nitko uskrsnuo nije, kao Isus od Majke Marije. Kad se sazna u uskrsnom danu da je Isus napustio tamu. Sunce nas je sjajem obasjalo, u narodu veselje nastalo: Vriska, pjesma, veliki i mali, sve to Boga jedinoga hvali. U Uskrsu osta običaja šaraju se i tucaju jaja. O uskrsnim jajima se kaže dva primjera za oba se slažem. O jednom se govori ovako: Židovima nije bilo lako. Sramote se jer je svaki čuo, djeca viču: Isus uskrsnuo! Zato jaja šaraju i boje i istrče u dvorište svoje. Jaja daju djeci u dvorištu o Isusu da više ne viču. Drugi primjer postoji ovako: u jajetu pile je nejako opet ljusku iznutra probije i iziđe da ga sunce grije. Ovaki nam pokazuju primjer da je Isus otvorio tmine, cjeli narod iz mraka izveo, sve onako kako je 'otjeo. I Sveto je pismo ispunio i nebeska vrata otvorio. Pa tko hoće nek se pridržava, a tko neće - čeka kazna prava. Svi znademo, štovatelji moji, svaka majka tada jaja boji. Pa ih djeci toga dana djele i tako se za Uskrs vesele. Ovo pišuć ja vam puno želim da za Uskrs budete veseli. Od početka pišući do kraja, sretan Uskrs uz šarena jaja. Da tko ne bi doš'o do belaja jedni s drugim tucajući jaja: tvrđe moje, a ti drži svoje i na kraju - puknu obadvoje. Eto tako štovatelji mili svima pozdrav pa gdje koji bili! Niko Bošnjak Šandor 9 PREDSTAVLJAMO USKRS FOJNIČKAŠKRINJA I Svjetlo slavlja Na dan Uskrsnuća zvonjenje velikog zvona sa crkve Duha svetog kao da potječe sa najdublje strane kontrabasa. Veseli se i Nebo i Zemlja. Svetkuje sve živo. Kolektivne i osobne drame, prekaljeni ljudi zatome, te se prepuštaju neodoljivom nagonu za životom. Nevenka Jukić S vjetlo slavlja, osobito Uskršnjeg, ostavlja neizbrisive tragove u dušama svih ljudi dobre volje jer je vrijeme pobožnosti, strahopoštovanja i divljenja. Poštovanje prema blagdanu čini nas ozbiljnim, zauzetim, nastojimo sačuvati dostojanstvo. Vječna proslava uskrsnuća Sina Božjega i brižljiva priprema je nesumnjivo najveća radost katolicima širom svijeta te im nalaže ispuniti dužnosti, tj. obaviti iskonske utvrđene obrede. Sofisticirani obred šaranja jaja, simbol rađanja novog života ima duboko vjersko značenje. Tokom Korizme i Velikog tjedna rijetki se mole do duboko u noć za sve ljude da ne bi pravili bilo kakve izgrede. I kada padne mrak svijet nam izgleda osvijetljen, obnovljen, drugačiji. Kao da nema neprozirnog mraka, svuda se postavljaju svijeće. Na dan Uskrsnuća zvonjenje velikog zvona sa crkve Duha svetog kao da potječe sa najdublje strane kontrabasa. Veseli se i Nebo i Zemlja. Svetkuje sve živo. Kolektivne i osobne drame, prekaljeni ljudi zatome, te se prepuštaju neodoljivom nagonu za životom. Vele, tko umre u vrijeme Pashe, svakako dolazi u carstvo nebesko. Ono što slušamo u crkvi tokom svetih misa obuzima naše duše pa u svaki izričaj svećenika nastojimo proniknuti. Nekada su ljudi izdaleka dolazili u crkvu na Veliku subotu da posvete uskršnje jelo, ali nisu izgledali izmučeno. 10 Naprotiv, zadivljeno su gledali kako zapaljene svijeće plamte svijetlim plamenovima i kako se trijeskom gase. Spoznaja da je Sin Božji raspet na križu, umro, položen u grob i potom uskrsnuo iz mrtvih, "oživi" svakog čovjeka, on postaje jedno sa stvarima oko sebe sa kojim živi. Kad prođe uskrsno slavlje ni zvona sa crkve Duha svetog nisu tako glasna i vesela. Na proljetnom cvijeću se ukazuju pupovi, poraste trava na puteljcima gdje se zaustavlja vjetar razvigorac. Istom onda osjetimo toplinu života u našoj tihoj i lijepoj varoši, gdje sa njive uzorane oko varoši puši se zemlja i cakle se brazde. Dok sam živjela u stranoj zemlji nisam očekivala da vjera može biti formalna i komercijalizirana. S toga sam tražila korijene života. U rodnoj Fojnici sam našla korijene života bez kojih je život isprazan i promašen. Oduvijek sam pomišljala da se život i djedovina ne daje olako, da se čovjek otima zlu i rijetko malo usreći. Naš najveći pisac nobelovac Ivo Andrić je to sažeo u jednoj rečenici: "Bosna je zemlja u kojoj se drama radosti dušom plaća", ali bogobojaznom čovjeku Bog daje svakome na svoju ruku. Koliko god bili pod težinom života krhki i lomni, savijeno drvo, kao što reče veliki njemački filozof Imanuel Kant: "Toliko vjerujemo da je niži život zemaljski u službi višeg i boljeg". BROJ 15 ne bi tu bilo ništa puno drugačije no u drugim obiteljima da ova vrijedna i hrabra žena, koja može poslužiti kao uzor u mnogo čemu, nije u vrijeme neimaštine uzela svoj život i život svoje obitelji na svoja pleća. U veljači mjesecu 1998. godine sa roditeljima i dvoje djece vratila se u svoju opustošenu kuću bez posla (ranije je bila uposlena u Globusu u Kiseljaku), bez ikakvih primanja, bez egzistencije. Da li što nema izbora ili što je jednostavno takvog duha krenula je u borbu sa životom i nedaćama koje je postavljao pred nju. Obitelj je počela raditi na zemlji, nabavili su i krave, kokoši, traktor i priključke i tako stvorili sebi uvjete za kakav-takav početak. Vremenom, uz dosta truda i odricanja, od rada svojih ruku izgradili su štalu, gospodarske objekte, u sklopu kojih se nalazi i prostorija u kojoj Ivanka proizvodi sireve, ali i druge mliječne proizvode. Danas ova četveročlana obitelj obrađuje dva hektara zemlje, imaju dvije muzne krave i jednu junicu, te tridesetak kokoša. Proizvode krumpir, povrće, ali i stočnu hranu za krave i svinje. "Posla je puno, a ruku malo", kaže ova samozatajna i tiha žena. Na moje pitanje kako izgleda jedan njen dan, Ivanka kroz osmjeh odgovara: "Svaki počinje u isto vrijeme već oko pola sedam ujutro, bilo ljeto ili zima. Odmah nakon ustajanja odlazim u štalu, nahraniti, počistiti, a potom i pomusti krave. Nakon toga obiđem i kokice, nahranim ih i provjerim jesu li sve na broju (prije par dana lisica je omastila brke u Ivankinu kokošinjcu, tako da ih je ostalo tridesetak), onda svinje pošto one najduže spavaju. Potom idem u kupatilo, a onda pijemo jutarnju kavu. Nakon toga idem u svoju malu siranu i tamo završavam sa mlijekom, ali i sirom koji sam prethodni dan usirila, a koji ide na sušenje. Dok sve to odradim već je vrijeme za novi 'krug' hranjenja životinja. Kada je ljeto nakon toga sjedam u traktor i u polje ili kupim sijeno ako je vrijeme kosidbe. Navečer ponovno sa njive u štalu, i tako ukrug. Kada je zima i nema radova u polju onda stignem otići do grada ili priuštiti koji trenutak za sebe." Kako se danas od rada svojih ruku može živjeti? "Ovo je težak kruh, puno znoja, odricanja, snage, ali na kraju se isplati. Moja OŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA (malina, višnja, orah, kruška), domaći kruh, starinske kolače, a i ovaj prostor koji imam u novosagrađenom objektu planiram pretvoriti u kušaonicu svojih proizvoda koji su potpuno prirodni pa ću već ovoga ljeta moći primiti i grupe od deset do petnaest gostiju koji bi kušali i kupili moje proizvode." I dok smo ulazili u prostor namijenjen za kušaonicu fascinirali su me ručni radovi – slike u zlatovezu. Nisi mi rekla da imaš i umjetničkog duha. Svoj život u svoje ruke Proljeće svuda oko nas, tope se i posljednje grudve snijega, sve se budi, livade osvajaju žive boje prvih proljetnica. Uspavanu zimu lagano zamjenjuje proljetna užurbanost. Tako je i na obiteljskom gospodarstvu Ivanke Miličević u selu Ragale – Majdan nadomak Fojnice. Ona njen otac Mato i sin Josip dovoze sijeno sa njive koje su skupljali proteklog ljeta. Kažu zima je ispraznila štalu a treba dočekati ljeto. Marina Šimunić obitelj i ja radeći na svojoj zemlji osigurali smo si pristojan život. Puno radimo, puno je obaveza i kad sve to proizvedemo mi tržište moramo naći sami." na moja proizvodnja ne može pokriti potražnju, pa sada imam junicu koju ću također odgojiti u muznu kravu kako bih povećala proizvodnju." Gdje plasirate svoje proizvode? U ovom vremenu kada svi govore o krizi, krize čini se kod tebe nema. Da li je točno da je važno imati ideju? "Skoro sve plasiramo kroz sir i to uglavnom suhi. Ja nemam vremena nositi na pijacu, ali kvaliteta je mušterije dovela k meni. Jako puno sira iz moje proizvodnje ode izvan granica BiH. Već imam svoje stalne kupce, a po preporuci svakog dana pojavljuju se i novi. Trenut- OŽUJAK/TRAVANJ 2012. "Pa je točno je, ali ne i dovoljno. Sama ideja ako se dobro ne potrudite u njenoj realizaciji ne znači ništa. Ja sam uz sir svojim kupcima ponudila i domaća jaja, pa domaću rakiju, sada radim i likere BROJ 15 "Ovo je nešto što mene opušta nakon napornog dana i u zimske duge noći. 2003. godine jedna časna sestra upoznala me sa tehnikom zlatoveza i ja sam se jednostavno zaljubila u to. Sama crtam slike, prenosim ih na šemu i onda radim slike. Moji radovi stigli su doslovce na sve strane svijeta, a slika 'Isusov lik' odnesena je na sve kontinente." Napuštajući ovo seosko imanje u pratnji Ivanke i njene majke Marije otvorile su mi još jedna vrata – mala kovačnica u kojoj djed Mato, onako, za svoju dušu i prijatelje, odradi štogod, a kad je iskon napravi i koju držalicu. U budućnosti bi i ova kovačnica mogla postati dio turističke ponude ovoga seoskog imanja. I što još reći, teška su vremena, financijska je kriza, ali i duhovna. Tako je lijepo upoznati ovako opuštene i nasmijane ljude u svojoj blizini, borce, one koji i kada su na dnu ne predaju se, dižu se, hvataju svoj život u svoje ruke i idu dalje. Ivanka je sigurno jedna od njih. 11 TALENTIRANI FOJNIČANI FOJNIČKAŠKRINJA KRISTINA ČUTURIĆ Fojnica je grad koji zatvara mladog čovjeka Dvadesetdvogodišnja Kristina Čuturić iz Fojnice, studentica Pravnog fakulteta u Sarajevu, u razgovoru za Fojničku škrinju govori o svom talentu u pisanju pjesama, angažmanu na području volonterizma u nevladinim katoličkim organizacijama u Sarajevu, te o svom pogledu na položaj mladih u Fojnici. Ivan Katavić M lada fojnička studentica Kristina Čuturić sa četranaest godina prvi put je osjetila sklonost prema pisanju pjesama. Poezijom se bavi u slobodno vrijeme i još uvijek nije spremna svoje radove u potpunosti predstaviti javnosti. Međutim, ono što je do sada predstavila javnosti su tekstovi koje je napisala za skladbe koje su izvođene na festivalima duhovne glazbe u BiH i Hrvatskoj. Napi- 12 sala je nekoliko tekstova za Framu Fojnica, Jajce, Vareš, te za bend Antonius koji djeluje pri franjevačkoj mladeži u Sarajevu. Kristina kaže da poezijom ispunjava svoje slobodne trenutke, te na taj način puni baterije. Inspiraciju pronalazi najviše u prirodi. Dodaje kako je inspiraciju teže pronaći u nekim ekspanzijama sreće jer su to stanja u kojim čovjek vidi sve s BROJ 15 neke pretjerane visine. Najčešće inspiraciju nalazi u tuzi jer joj ona pruža šire vidike, te na taj način može razviti maštu i svoje poglede na svijet. Za tekstove koje je objavila uglavnom je dobijala pozitivne kritike, najčešće od svojih prijatelja i poznanika. Što je starija i što se duže bavi pisanjem pjesama postaje i samokritičnija. Za svaku pjesmu koju je napisala otprilike zna kako je nastala, što joj nedostaje i koja riječ bi mogla bolje opisati određeni osjećaj, objašnjava ova mlada studentica. O planovima za budućnost na području poezije, Kristina kaže da za sada ne razmišlja pretjerano: "Sa ambicijama u pisanju poezije i nisam baš na čistu. To kažem iz razloga jer mi je fakultet na prvom mjestu. PisaOŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA U zamkama visine Kopali smo pijesak ne bismo li pronašli sreću. Kupovali smo zvijezde lažnim pogledima da ostvarimo snove. Sunce smo štitili naočalama da ga ne rashlade treptaji naših trepavica. Koračali smo ka sjeveru misleći na jug samo da sveobuhvatimo zemaljsko stvaralaštvo. Trošili smo novac da ostanemo u ritmu radničkih satnica. Prerano smo shvatili da je prekasno, pa smo opet shvaćali- još kasnije, samo da bude podnošljivo... U pločnike smo usuli suze da spremimo dobrodošlicu kiši. U srca smo ugradili ledenjake da ugostimo sami sebe. Zavrtjelo se vremenu na bolničkom odjelu za teške slučajeve. Liječnik je bio zauzet. Dežurna sestra popravljala šminku. Beznadežni pacijent je pao. Prolazimo pored njega, ne prepoznavši sebe... Naša voda odavno je suha, naši putevi skliski i lomljivi.. nje pjesama i generalno književnost je ono što jako volim. Više to shvaćam kao neki svoj hobi, nešto čime ispunjavam svoje vrijeme. Još uvijek nisam sigurna koliko bih to htjela podijeliti s drugima. Bojim se na neki način da me to tada neće ispunjavati u ovolikoj mjeri kao sada. Istodobno, mislim da situacija u samoj državi nije takva da bih ja mogla očekivati nešto konkretnije i egzistencijalnije od toga posla." Pored pisanja pjesama Kristina je u Sarajevu dosta angažirana i u Frami Sarajevo gdje drugu godinu za redom obnaša dužnost predsjednice, te u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. U ovom centru Kristina još od 2007. godine radi kao animator, a 2008. godine završila je formaciju za animatora instruktora. Posebno je ponosna na svoj desetomjesečni boravak u Njemačkoj koji je organiziran prije nekoliko godina u sklopu razmjene studenata volontera. Tamo je radila brojne radionice u kojima je mogla vidjeti razliku između mladih u Njemačkoj i mladih u Bosni i Hercegovini. Boravak u ovoj zemlji koristio joj je da dodatno usavrši njemački jezik. U sklopu svog angažmana u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II., Kristina je do sada bila angažirana na brojnim aktivnostima. Kaže da posebno voli kamp mladih "Friedensgrund", te na aktivnosti u organiziranju formacije animatora "Mladi za mlaOŽUJAK/TRAVANJ 2012. de", gdje svoje znanje i vještine nastoji prenijeti na ostale mlade. Kristina je također i u timu volontera koji diljem Vrhbosanske nadbiskupije radi radionice na temu volonterizma, a odnedavno je postala i član tima koji na Radiju Marija BiH uređuje i vodi emisiju "Radost mladosti" Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih. Cilj te emisije je upoznati mlade sa aktivnostima Centra. Obzirom da Centar za mlade svojim radom održavaju sami volonteri, studenti, stipendisti, prva tema emisije bila je volonterizam. Također su obradili i teme kao što je spremanje ispita jer je mjesec siječanj period za polaganje ispita, te teme o animatorima i Udruzi katoličkih studenata – Emaus. Kristinu smo pitali i kako gleda na položaj mladih u Fojnici, njenom rodnom gradu. "Mislim da mladi u Fojnici nisu dovoljno angažirani. Veoma su zatvoreni, pogotovo oni koji su ostali u Fojnici i nisu nastavili studirati. Smatram da i oni koji su nastavili studij u Sarajevu bi trebali nešto više učiniti po pitanju nekog angažmana za bolju budućnost. Fojnica je jedan mali grad koji zatvori mladog čovjeka ukoliko se on ne želi otvoriti. Otvara ga nekim sklonostima tipa nacionalizam, netrpeljivosti između religija što ja osobno vidim kao jednu veliku opasnost kako među mladima tako i kod ostalog stanovništva BiH." BROJ 15 *** Dajem Ti dušu umornu i tešku, Ti mi je vraćaš novu i laku. Prinosim Ti bol,krvavu,duboku, Ti mi pružaš zavoj ljubavlju istkan. Šaljem ti kiše molitve, Ti mi odgovaraš suncem milosti. Pružam Ti svoje grešne ruke, Ti me grliš zagrljajem oprosta. Gazim po Tvojim riječima, Ti mi uvijek i iznova daješ novu stazu. Skrivam se, Ti me nalaziš. Plačem, Ti od mojih suza svaki put načiniš jezero nade,beskrajno i sjajno stvaralaštvo spasenja U Tebi je mir. Ti si moj mir. Izgubio sam srce, Ti si ga našao. Lutao sam, Ti si me čekao. 13 PUTOVANJE U MJESTU FOJNICAtrans FOJNIČKAŠKRINJA B ijaše to duga, bijela i mrzla zima. Pa i kad je granulo sunce, ostadoše ljudima još neko vrijeme kratki vratovi, uvježbani za izbjegavanje sjeverca. Na prvo ovogodišnje putovanje u mjestu krećem s ocem. Hladnjikavo nedjeljno popodne i praznično lice provincije. Nebo je isprano plavetnilo i jako poznato od nekada davno, iz nekog istog filma u kojem je zapravo sve bilo drugačije... Tješio me je samo taj bočni zrak topline i svjetla što se spustiše na naš put. A put je vodio pored panoa sa fotografijama adrenalinskih poduhvata BBK Slapovi Kozice, kroz Pavlovac, pa uz strašnu strminu ukroćenu asfaltnom gujom što je migoljila između rijetkih postelja od snijega. Šafrani su već bili budni. Neki su bili toliko budni da im je težinu polena pridržavala tek prozračna latica. Šumska se paprika bjelinom nadmetala sa snijegom. Strauss-ovi se Proljetni zvuci pojaviše iz bezbroj nevidljivih zvučnika. Dopirali su do nas iz zemlje, iz skrivene lukovice života, sa grane stare lijeske padali su kao slasni napitak smisla. Moj otac i ja smo ih upijali šutke, ne bismo li se utješili. Kako utihnu posljednja nota tako izbismo pred ljetnikovac Rajića. Pored prave, zidane kuće stajala je i jedna kućica od snijega i leda. U toj je kućici, po pričanju domaćina, čak i za peć bilo mjesta. Jer kada nešto želite očuvati onda činite sve ono što većina ne razumije... Duge sate nabacujete snijeg na gomilu, tapšete ga nježno kao kada prijatelja tješite, onda čekate da se cijela bijela konstrukcija dobro smrzne, pa nastavljate sa prijašnjim radnjama. Kućica još 14 BROJ 15 Tješio, odolijeva suncu, na njen južni zid naslonjeno je par glavica visibaba, pa cijela slika djeluje bajkovito. Čini mi se kako bi svaki čas mogao istrčati patuljak Perkman iz ovog bijelog okna i, umjesto najave nesreće, donijeti vijest o otkriću neobičnog i vrijednog kristala. Na putovanje dalje polazim sama. Ostavljam stare, dobre prijatelje da razmjenjuju legende o bosanskim rudarima. Mene put vuče prema raskošnom hrastu čija sjena zove da se popnem na sami vrh. Ali, ja se bojim visine! Ne usuđujem se... Tješila me je samo ta sjena što se s granom širila u zagrljaj. Negdje je iznad četvrte račve bilo i sunce zapetljano u tu zemnu snagu. Kada se oslobodilo mreže zaslijepilo me na kratko, a onda pružilo OŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA tješila, Tješilo Suzana Lovrić jednu strelicu, kao putokaz novom užitku. Krenuh. Bilo je nemoguće izbjeći gusto, glinovito blato po puteljku pa se nakon par koraka nisam više niti trudila. Pogled prema gore bio je daleko ljepši. Grančice cicamace osipale su svoj žuti slad u moju kapuljaču, a neke su se kočoperile svojim srebrnastim krznom. Izbih pred skup mladih breza. Odabrale su najljepši brežuljak za lepršavi divan. Zvuk fagota dolijeće poput ptice. Evo su se umirile njihove glagoljive grančice, slušaju Strauss-ove Priče iz bečke šume. Nakon što zajedno odslušamo valcer, fotografiramo se. Jer uspomene su važan dio stvarnosti koja jeste sada i koja će doći, nekada. Pored jedne brezice sam i sjela. Drugačije se nju ne može zagrliti. Pogled na pitome padine preko puta stavlja OŽUJAK/TRAVANJ 2012. u okvir i stado ovaca. Mladi su se janjci razigrali u taktu valcera, pa kada đipe visoko u plavet neba stope se sa čistim runom oblaka. Dolazim pred okućnicu starog bračnoga para. Razgovaraju dinamično, kroz smijeh i zavodljivo, dok polutaju isklijali krumpir pripremajući proljetnu sjetvu. Kao da su se danas upoznali! Neobične poruke mi dolaze od ovog krajolika. Možda neke sama tražim, ali par njih stiže kao dar. Zahvalno se vraćam bijeloj kućici. Perkman stoji na ulazu i smješka se. Ne zove u jamu. Zna on isto što i ja. Grlim se sa duhom. Bio je to prelijep dan. Tješilo me je obuzelo, kupilo, pomjerilo... Tješilo me je nadahnulo, produhovilo, rodilo. Tješilo me je utješilo, sasvim... I opet Strauss, i njegov Perpetuum mobile. BROJ 15 15 VREMEPLOV FOJNIČKAŠKRINJA Pisani kalendar Kozograda U fojničkoj općini, na obronku planine Matorac u šumovitom i nenaseljenom predjelu, nalaze se ruševine srednjovjekovnog grada koji se spominje u pisanim izvorima XV. st. Kozograd je bio povremena kraljevska rezidencija i sjedište dubrovačkog providura, što potvrđuju i povijesna vrela. Marjan Drmač G preovladava naziv Kozograd. O vremenu njegova nastanka nemamo nikakve pouzdane izvorne potvrde. Možemo samo pretpostaviti da je sagrađen u vrijeme srednjovjekovnog privrednog uspona fojničkog kraja, nekad u XIV. st. Blizina Fojnice i povremene posjete dubrovačkih trgovaca svakako su povoljno utjecale na razvoj samog podgrađa Kozograda. Osim toga utvrda je nesumnjivo štitila podgrađe, ali i samu Fojnicu. Sudeći po starijoj literaturi izgleda da je postojao i put (kaldrma) koji je spajao utvrdu sa zapadnim dijelovima Bosne. Nakon opće introdukcije, propratit ćemo pisanu izvornu građu vezanu za Kozograd, koja je prilično rijetka i kratka tako da nam ne nudi mnogo. Ipak, pisanih vrela je sasvim dovoljno da bi razumjeli značaj Kozograda za okolnu regiju, dubrovačke trgovce u fojničkom području, kao i samog bosanskog kralja. Građa je uglavnom objavljivana u historiografskim štivima srednjovjekovne Bosne, tako da je svrha ovoga teksta samo prezentacija svega toga na jednom mjestu. U jednoj povelji bana Stjepana II. (pronađenoj u Körmendskom arhivu) iz 1331. 16 BROJ 15 radska utvrda je podignuta na jednoj strmoj i teško pristupačnoj stijeni, te se tu nalaze njeni ostaci. S južne strane utvrde stoji zaravan koja se zove Kraljičin grič, a uz zapadnu stijenu vidi se još dio isklesanog puta u živoj stijeni što je možda ostatak nekadašnjeg sporednog ulaza u grad. U sedlu brijega, kojim se stijena veže za ostale bregove, usječena su dva duboka jarka čija je svrha bila bolje osiguranje grada. Izgleda kao da je preko tih jaraka vodio neki pomični most. Utvrda se sastojala od dvije kule i obora. Veća, branič-kula postavljena na najvišoj koti, bila je okrugla sa vanjskim prečnikom od oko 7,2 m. Njeni tragovi mogu se otkriti samo u tlocrtu. Manja kula je bila kvadratična sa stranama od 5,5 m i debljinom zida oko 1,2 m. Ovo je karakterističan bosanski srednjovjekovni grad po slobodnom tlocrtu i vrlo vještom korištenju konfiguracije terena. Građen je od lomljenog, a ponegdje i od obrađenog kamena. Podignut je na teritoriji srednjovjekovne župe Lepenice i u pisanoj izvornoj građi spominje se nekoliko puta kao Kozal, Chosao, Coza, iako među stanovnicima fojničkog kraja danas uglavnom g., spominje se "Kozal kod Suhodola" za koji ne možemo sa sigurnošću tvrditi da ima ikakve veze sa Kozogradom kod Fojnice. Međutim, vijesti o Kozogradu su dosta češće u XV. st. U pisanoj građi dubrovačkog arhiva grad se prvi put spominje 17. siječnja 1434.g., a podatak je pronašla profesorica Desanka Kovačević-Kojić. U dokumentu stoji kako je upućen poziv na sud Dubrovčaninu, Vukosavu Kopiliću, koji se tada nalazio "in Cosao". Narednih desetak godina nemamo vijesti o Kozogradu tj. sve do sredine ljeta 1444. g, kada je ponovno riječ o prisutstvu Dubrovčāna u gradu, ali i o premještanju kralja Stjepana Tomaša iz Kozograda u Bobovac zbog upada osmanske vojske u Bosnu. Nećemo zanemariti ni događaj koji se zbio 13. listopada 1447. g. Sudeći po svemu, izgleda da ovom prilikom Dubrovčani odgovaraju na neka pisma koja su dobili iz Kozograda, nakon čega im humski vojvoda Stjepan Vukčić obećava djelomičan povrat nekakvog duga, ali samo uz produženje roka. Da li je kralj tih dana boravio u Kozogradu pa izvršio pritisak na vojvodu da sravna račune s Dubrovčanima, nismo u mogućnosti potvrditi. Podgrađe Kozograda se prvi put spominje 3. ožujka 1449. g. Ovom su prilikom sluge dubrovačkih trgovaca iz Fojnice pobjegle pred osmanskim naletom u podgrađe Kozograda. Tu je jednom od njih ukradena kutija sa dukatima i bosanskim novcem, srebrnim dugmadima, naušnicama, prstenima i srebrnom čašom. Upravo zbog te krađe Rusko Tudrović podiže tužbu protiv Đuraša Ljubetkovića. Na koncu posljednje vijesti srednjovjekovnog doba o Kozogradu nam bilježi dubrovački kroničar Jakov Lukarević. On svjedoči kako je u vrijeme sloma Bosanskog Kraljevstva 1463.g., bježeći pred osmanskom vojskom kraljica Katarina napustila kozogradsku tvrđavu i zaputila se preko Konjica i Stona prema Dubrovniku, odakle je produžila dalje za Rim. Nakon ovoga ne možemo više pratiti pisane vijesti o Kozogradu. Osmanlije su pri spomenutoj vojnoj, osvojili i spalili Kozograd tako da je danas od svega toga ostala samo hrpa ruševina. Osim pisanih vrela i arheoloških artefakata ipak se sačuvalo dosta zanimljivih usmenih predanja vezanih za Kozograd, koja se i danas prepričavaju u fojničkom kraju. OŽUJAK/TRAVANJ 2012. DRUŠTVA I UDRUGE FOJNIČKAŠKRINJA U druženje osnovano još davne 1923. godine broji oko 170 članova od kojih, potrebno je istaći, osam je pripadnica ljepšeg spola. Ovaj podatak govori kako se radi o jednom od najbrojnijih udruženja općine Fojnica. Primarni cilj i zadatak ovog udruženja je unapređenje i zaštita prirodne sredine te promocija Fojnice kao jedne turističke oaze za odmor i rekreaciju. Ukupna dužina vodenih tokova kojim gospodari ovo udruženje iznosi 173 km što iziskuje veliki trud i zalaganje kako naših članova tako i cjelokupnog stanovništva općine u očuvanju ovog prirodnog resursa od neprocjenjive vrijednosti. U proteklom periodu, točnije 7. veljače 2012. godine održana je redovna / izborna Skupština udruženja u prostorijama restorana "Ribnjak" na kojoj je izabrano novo rukovodstvo te usvojen godišnji plan rada. Odlukom Skupštine određeno je da otvorenje lova na potočnu pastrmku bude održano 4. ožujka 2012. godine na već tradicionalnom mjestu Nadbare, na lijevoj obali rijeke Fojnice. Unatoč ne baš idealnom vremenu, otvorenju je prisustvovao veliki broj članova, gostiju i prijatelja udruženja, koji su uz prave specijalitete i pjesmu učinili ovo druženje još jednom nezaboravnim. Prema već spomenutom planu rada trenutno se aktivira rad članstva po sekcijama kako bi se izvršilo čišćenje vodotoka kao i priprema i poribljavanje posebnog mušićarskog revira (Fly Fishing). Također nas uskoro očekuje akcija poribljavanja vodotoka vlastitom ribljom mlađi, odnosno autohtonom potočnom pastrmkom, što je posebno važno. U ovom kratkom vremenskom periodu, OŽUJAK/TRAVANJ 2012. UGSR FOJNICA Anto Lovrić točnije 25. ožujka 2012. godine bili smo domaćini Skupštini Saveza sportskoribolovnih društava SBK, uz prisustvo 13 članica saveza i predsjednika Federalnog saveza gospodina Marcela Kučinskog. Na Skupštini je bilo raspravljano o Nacrtu zakona o slatkovodnom ribarstvu FBiH te su s ovog sastanka potekle brojne sugestije, ali i primjedbe, koje bi trebale pridonijeti što kvalitetnijoj izradi budućeg Zakona o slatkovodnom ribarstvu FBiH. Ovom prilikom, a na inicijativu UGSRFojnica predloženo je da se donese jedan zajednički dokument u kojem se izričito suprostavljamo daljnjim izgradnjama mini hidrocentrala, a sve u svrhu naših zdravih i pitkih izvora vode, i očuvanja raznolikog biljnog i životinjskog svijeta. Inicijativa je prihvaćena i dokument će biti prezentiran na sljedećoj Skupštini SSRD SBK. BROJ 15 Poučeni ranijim iskustvima, razlog za ovakvu inicijativu su prevashodno ljudske prirode. Želja da se voda kao prirodni resurs neprocjenjive važnosti sačuva i za buduće naraštaje. Jedan dio odgovornosti, ali i krivice snosimo sami. Društvena zajednica koja je pomalo pasivna, koja jednostavno šutke promatra kako nam polako jedan od najvažnijih resursa današnjice klizi kroz prste. Pričati o turizmu i zaštiti prirodne okoline i termo / hidroelektranama u isto vrijeme je isto kao kada bi prostitutka držala govor o celibatu, apsurdno! Međutim, kod nas je i apsurd postao ustaljeno pravilo u mnogo čemu, pa i u ovome... Ona druga strana medalje o kojoj treba govoriti, ali nikako da se to shvati da je netko ovdje protiv ekonomskog razvoja općine, su uništene rijeke i potoci, poremećena mikroklima, uništeni izvori pitke vode, nestajanje endemskih biljnih i životinjskih vrsta. Treba shvatiti da se s vodom kao izvorom života niti za jedan interes, bio on osobni ili kolektivni, ne treba kockati. Voda je ono što nema alternativu, dok električna energija to ipak ima. Ulaganjem i izgradnjom centrala vjetrenjača, solarna energija, sve su to tehnologije u koje danas "pametne" države ulažu svoja sredstva. Rješenju ovog problema treba prići studiozno i ne dati prostora improvizaciji, što je do sada bio slučaj. Potrebno je unaprijediti komunikaciju općinskih vlasti i lokalne zajednice kao i nevladinih udruga, s ciljem podizanja svijesti kod ljudi ka jednom zajedničkom cilju, a to je razvoj turizma na nivou općine, kao prepoznatljivog brenda ovog našeg prelijepog grada. 17 SLOVO IZ DIJASPORE FOJNIČKAŠKRINJA FŠ: Tko je Hrvoje Marjanović, u tri rečenice? Hrvoje Marjanović: Fojničko dijete, generacija ´76., zaljubljeno u skijanje, planinu, prirodu, svoju obitelj kćerkicu Ronju, sinčića Viga i suprugu Tijanu! FŠ: Koliko dugo si već u Švedskoj? Jesi li se navikao na sjevernu klimu? Hrvoje Marjanović: Ovo mi je jubilarna, deseta godina u Švedskoj, bila konkretno 25. siječnja 2012.! A što mi je neizmjerno drago, jer bilo je tu i veoma teških trenutaka. Posebno prve dvije godine, dok nisam savladao švedski jezik! Jezik sam shvatio kao jedan ključ ulaska u švedski sustav, koji je po mome osobnom mišljenju fenomenalan! Što se tiče klime, meni odgovara odlično, zime su hladne, sa popriličnim sniježnim padavinama. Jedina mana klimi je: "Malo previše mraka u zimskom periodu". FŠ: Što te posebno fascinira u toj bogatoj, obećanoj zemlji? Hrvoje Marjanović: To je njihova briga za prirodom! Pazi; Švedska je samo jedna mala zemlja na cijelom našem planetu i tako ih je malo, oko 9 milijuna, ali su istovremeno tako ekološki osviješteni, da nekad (barem tako mislim) malo i pretjeruju. Jedan podatak me je fascinirao. Drvo uvoze, a imaju toliko svoje šume, za narednih sto godina za svoje i za potrebe izvoza. Ako se voziš automobilom ili vlakom, primjera radi, od Malmöa do Stockholma, 90% vidiš samo šumu. Imaju toliko jezera i pitke vode i opet se prema njoj odnose kao da su im to posljednje kapi! Fascinantno je i to, koliko vjeruju i kako poštuju svoj sistem. Svi imaju pravo na školovanje i knjige su naravno besplatne, sve potrebno djeca dobiju u školskoj klupi. Ljudi koji su fakultetski obrazovani ne čekaju na posao. Djeca do 19. godine imaju pravo besplatno ići kod zubara. Roditelji sa svojom novorođenčadi imaju po zakonu pravo ostati 260 dana kod kuće (obadva roditelja, naravno), za to vrijeme dobivaju 80% visine svoje plaće. I opet od koga? Od države, naravno! I još mnogo takvih primjera! Nažalost opet postoje ljudi koji kažu da Švedska ne valja! FŠ: Čime si se sve bavio i što ti se najviše svidjelo kada je u pitanju tzv. švedski socijalni model? Hrvoje Marjanović: Bavio sam se svačim i nije me stid reći i da sam čistio! Normalno da neću dobiti posao u kancelariji, bez švedskog jezika! Danas vozim taxi za najbolju firmu u Štokholmu, pa ću im ovim putem napraviti i malu reklamu, 18 HRVOJE MARJANOVIĆ Mi smo svjetski prvaci u gostoprimstvu Koliko je daleko potrebno otići od Fojnice? Nikada dovoljno! Ceste našega htijenja i želja, putevi uspjeha, uvijek nekako podsjećaju na krvotok pupčane vrpce. Put za Fojnicu pronašao bih lako i iz svemira, srce je nepogrešivi JPS navigator. Suzana Lovrić (TAXI STOCKHOLM 150000), srećem svakodnevno različite tipove ljudi. Poznatih, nepoznatih, sportaša, političara, advokata, policajaca, gay populacije, noćnih dama i da dalje ne nabrajam. Posao mi odgovara tim bolje što imam šefa koji mi istovremeno daje slobodne dane, pa skoro uvijek kad ja to želim! Tako da moj godišnji traje otprilike 10. tjedana godišnje! Zimi radim kao učitelj skijanja u Štokholmu na jednoj stazi, koja me neizmjerno podsjeća na naše Lastve! Čuo sam i prije nego sam stigao u Švedsku da je njihov socijalni sistem dobar, ali sam imao tu privilegiju da ovu zemlju upoznam iznutra. Nakon svega sto sam proživio (kao i mnogi), za vrijeme "urnebesa" koji nas je zakačio devedesetih meni je npr. bilo nepojmljivo kada sam stigao ovdje, da se izvadak iz knjige građana može naručiti preko tipkovnice telefona?! U Bosni je dole to nepojmljivo, šta god da se radi mora se ići osobno rješavati! Ovdje ljudi štede vrijeBROJ 15 me, upravo na tako banalnim primjerima kao sto je administracija koja se danas obavlja, 95% preko interneta. Fascinira me što ti ova država daje mogućnost, ali ima i svoja potraživanja, kao i svaka druga. FŠ: Šta se po tvom mišljenju može i treba primjeniti od kulture, navika, zakona koji vladaju gore, na primjeru ovakve BiH kakvu imamo danas? Hrvoje Marjanović: Kulturološki gledajući Švedska je jedna multikulturna zemlja u kojoj žive ljudi iz različitih zemalja i različitih kontinenata i opet ima mjesta za sve! Primjeniti na Bosnu kultorološki se mogu mnoge stvari, a kao prioritet bih naveo trpeljivost među ljudima i rasama. Uredu, nitko ni s kim ne treba biti prisan, ali jedno uzajamno poštovanje ovdje je sasvim normalna stvar. Na moju veliku radost, posljednjih 78 godina dolazim u Bosnu i Hrvatsku! Osobno mislim da bi se velikim dijelom ovo što sam već naveo u prethodnim OŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA odgovorima trebalo preslikati na Bosnu i Hercegovinu. Druga je stvar koliko bi vremena bilo potrebno da se to ostvari, ali to ćemo prepustiti našim političarima da se time bave! Neka daju sve od sebe da našoj i svojoj djeci omoguće bolje sutra u napaćenoj nam zemlji. Neka ujedine sve svoje snage koje imaju da nešto pokrenu, a ne samo da naglabaju i skreću temu sa problema koje ljude muče svakodnevno. Ne mogu da vjerujem da je razlika u cijenama između BiH i Švedske gotovo pa nikakva. Kada vidim stariju baku na šalteru gdje ne može da plati račun od 25 KM za struju i telefon, eee to je da ti se stegne želudac. I pitam se:"Gdje je nestalo ljudsko dostojanstvo, kad ne možeš od zarađene mirovine platiti račune!? Kad govorimo o zakonu, volio bih samo da smo svi pred zakonom isti, kao što je to slučaj ovdje. Kad sam pričao koliko Šveđani čuvaju prirodu, odmah mi je napamet pala pomisao, kako su na našim potocima niknule neke hidrocentralice, koje su opustošile, kako sam čuo, ribu u krugu do 2-3 kilometra od hidrocenrale! Kad se prirodni resursi budu čuvali u BIH kao u Švedskoj onda nećemo imati brige za svoju djecu! Tolikog prirodnog potencijala imamo, ali ga polako i uništavamo, nažalost! Ovo bi također volio napisati u nekom ljepšem kontekstu, ali ne mogu, jer moj doživljaj očuvanja prirode i ekološke osviještenosti u BIH je minimalan! Da ne bude sve tako crno, moram navesti jedan pozitivan primjer:"Živim tu 10 godina, ali nikad nisam osjetio onaj topli pristup kao što mi to imamo u sebi. Mogu barem jednu pozitivnu činjenicu iznijeti, a to je: "Mi smo SVJETSKI PRVACI OŽUJAK/TRAVANJ 2012. u gostoprimstvu"! A, što bi mogli, (a, koliko sam vidio, to i radimo) iskoristiti za turizam koji nam je uvijek bio naklonjena grana privrede"! FŠ: Šta ti najviše nedostaje iz BiH, (prijatelji, hrana, stil života...)? Da li ti uopće nešto nedostaje iz BiH, i postoji li nešto čemu bi ti volio naučiti Šveđane? Hrvoje Marjanović: Pa, nedostaje mi sve, prijatelji i priroda prije svega! Hrana... drago mi je pojesti čevape i naravno pitu kod Marice i Goge u pitari! Sresti prijatelje i školsku raju s kojima sam imao divne momente odrastanja i svega, a sada smo svi odrasli ljudi i većina nas ima svoje obitelji. Mnogi su rasuti po svijetu, pa je Fojnica rijetko mjesto gdje se sretnemo s ljudima koje nismo vidjeli godinama. Lijepo je malo proćakulati i sjetiti se starih zajedničkih trenutaka! Šveđane bih volio naučiti našoj zezanciji i smislu za humor, oni su onako više ozbiljna nacija! FŠ: Saznala sam kako vodiš dnevnik. Čime si bio motiviran da započneš svoju never ending story, je li to pokušaj da ostaneš u kontaktu sa stvarnošću ili je način da od stvarnosti napraviš podnošljivost, samo svoj svijet? Hrvoje Marjanović: Pa, dobro sad, dnevnik u zadnje vrijeme ne vodim baš tako često, jer imam manje vremena. Teško je na kraju dana još sakupiti sve dojmove i bilješke i prenijeti ih na papir. Mada evo to mi je jedna skrivena želja, provoditi više vremena sa olovkom u ruci! Motivacija mi nije bila potrebna u ono vrijeme mnogi su počinjali pisati dnevnik, ali ja nisam nikada odustao. Naravno, to je samo pomagalo da neke BROJ 15 svoje poglede na život, ponekad i frustracije, prenesem na papir i tako si olakšam ponekad surovu životnu stvarnost. Sada ponekad kad pročitam i vidim kakvi su to bili problemi dođe mi da puknem od smijeha! Ali eto... to se na kraju pretvorilo u jedno opsežno pisanje. Počeo sam sa pisanjem kao četrnaestogodišnjak 1990. u travnju! FŠ: Razmišljaš li možda o objavljivanju svojih rukopisa u formi dnevnika ili memoara? Hrvoje Marjanović: O tome za sada još nisam razmišljao, ali i da to napravim ne bih još, jer mislim da bi za takvo što ipak trebalo proći malo više vremena. O tome će ipak mislim, jednoga dana, odlučivati moja djeca! FŠ: Koliko je često na meniju tvoje familije bosanska kuhinja? Što Šveđani jedu, postoji li nacionalna švedska kuhinja? Hrvoje Marjanović: Ponekad se pojedu čevapi, ponekad burek, sarma i ostalo nije baš često, ali ne oskudijevamo baš u bosanskoj kuhinji! A što se tiče Šveđana i oni su svoju prehranu preuzeli od različitih kultura. Oni npr. svojataju ćuftete, vole povrće, a nezamislivo mi je vidjeti Šveđanina za doručkom bez jogurta i žitnih pahuljica! Jednostavno ljudi imaju malo zdraviji način prehrane, negoli ga ima naš južnjački mentalitet! FŠ: Švedska ima poprilično veliku zajednicu iseljenika iz regije bivše SFRJ, družite li se međusobno, o čemu razgovarate? Ili se više družiš sa Švedima? Hrvoje Marjanović: Ma da ti budem iskren sve se to svodi manje-više na rijetka druženja, pogotovo Stockholm je veliki grad, jedni od drugih smo udaljeni ponekad i do sat vremena vožnje, onda posao, obitelj itd. FŠ: Hvala ti na razgovoru. Tebi i tvojoj obitelji želimo dobro zdravlje i svaku sreću. Hrvoje Marjanović: Hvala i vama, bila mi je čast i veliko zadovoljstvo da sam dobio priliku biti gost u jednom odličnom novinskom listu kao što je ŠKRINJA. Ovom prilikom bih pozdravio sve svoje prijatelje i poznanike. A vama kao listu želim mnogo veći tiraž i još mnogo, mnogo izdanih brojeva! Dopusti mi da ovom prigodom čestitam Adnanu Bubalu na sjajnim fotografijama našega prelijepog grada. Pored svakodnevne nostalgije za Fojnicom, on nam barem malo ublaži tugu sa svojim odličnim fotkama na facebook-u! 19 SVAKODNEVNO FOJNIČKAŠKRINJA H oće li netko svoju vlast ili stečenu moć upotrebljavati na dobro svima ili će je zloupotrebljavati, isključivo je, izgleda, ovisno o njegovim moralnim načelima, o njegovom osjećaju za pravdu i pravičnost. Da bi tu stvarnost zorno ilustrirali, Grci su smislili dvije verzije jednog te istog mita koji se djelomično poklapa i s povijesnim činjenicama. Riječ je o lidijskom kralju Gigu. Povijesno je također potvrđeno da je Lidijom u 7. st. pr. Kr. vladao kralj po imenu Gig koji je na vlast došao uzurpacijom. U drugoj knjizi Platonova djela Država Sokrat, Glaukon i Trazimah raspravljaju o dobru i zlu, o pravdi i nepravdi te o tome što se u životu više isplati: činiti pravdu ili nepravdu. Da bi ilustrirao opće mnijenje o tome kako ljudi pravdu čine zapravo samo zbog straha od kazne, Glaukon sugovornike podsjeća na mit o lidijskom kralju Gigu i ovako priča: Gig je bio pastir u službi tadašnjeg kralja lidijskoga; jednoga se dana, tako kaže priča, poslije velikog nevremena i potresa raspukla zemlja i nastao ponor baš na mjestu, gdje je pasao. Kad on to opazi, začudi se i sađe dolje te pored drugih čudesa pričaju, da je vidio šuplja mjedena konja s vratašcima. Kad je na 20 Gigov prsten Jedna svima nama poznata poslovica kaže: Podaj čovjeku moć/vlast, pa ćeš vidjeti kakav je. Nije ni potrebno analizirati i dokazivati svu mudrost i istinitost sadržanu u ovoj poslovici. U njenu se istinitost možemo svakodnevno uvjeravati u našem širem ili užem društvenom životu nipošto ne isključujući ni sami sebe. Doista smo svjedoci neviđenih metamorfoza ljudi koji su nekim slučajem stekli kakvu vlast i s njome povezanu moć. Te pak metamorfoze su većinom – čast izuzecima – metamorfoze nagore. Dokopavši se vlasti i bilo kakve moći, ljudi nerijetko podivljaju, zaborave sve norme, osobito moralne, te svoju vlast stanu bezobzirno konzumirati obično čineći nepravdu drugima, tzv. podložnicima. Opet ponavljam – čast izuzecima. Ivica Studenović njih zavirio, vidio je unutra mrtvaca, kako mu se pričinilo, većih razmjera od obična čovjeka; on nije ništa imao nego na ruci zlatan prsten. Pastir ga je skinuo i izašao. Kad su se pastiri po običaju sakupili, da na koncu mjeseca jave kralju o stadima, dođe i on s prstenom. Dok je s ostalima sjedio, slučajno je okrenuo zarez prstena prema nutarnjoj strani ruke, a nato je postao nevidljiv onima koji su kraj njega bili, i oni BROJ 15 su o njemu razgovarali kao da je otišao. On se čudio, opet se prstena dotakao i okrenuo je zarez van, i nato je postao vidljiv. Opazivši to, iskušavaše prsten ima li tu moć, i zaista: kad je zarez unutra okretao, postajaše nevidljiv, a kad ga okretaše van, vidljiv. Brzo mu je iza tog otkrića uspjelo da bude među glasnicima koji su išli kralju. Kad dođe na dvor, zavede njegovu ženu, navali s njom na kralja, ubije ga i priOŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA svoji sebi vladu. (Platon, Država, 359d-e; 360a-b; prijevod: Martin Kuzmić) Gig iz ove verzije priče je dakle svoju moć da bude nevidljiv iskoristio za svoju korist i za činjenje nepravde. Druga verzija predstavlja istoga Giga s istim prstenom i istom moći, ali ovaj put Gig svoju moć nevidljivosti koristi za činjenje dobra i pravednosti. On pomoću nevidljivosti otkriva lopove koji kradu ovce iz stada, ali kradljivce – mlade pastire – ne prokazuje, nego ih sam kažnjava s nekoliko udaraca, a drugima govori kako je ovce krao vuk. Zatim na putu prema kralju, učinivši se nevidljivim, sjedne uz vatru s grupom razbojnika koji su kovali plan da te večeri opljačkaju kraljev dvor. Gig to otkrije kralju te tako osujeti razbojničku namjeru. Za nagradu kralj ga je imenovao svojim glavnim službenikom. Hodajući nevidljiv kraljevom palačom i gradom, čuo je mnoge stvari koje je mogao iskoristiti u svoju korist, ali to nikada nije učinio, nego je kralju donosio vijesti samo o nepravdama, o kršenju zakona te pripremanim i počinjenim prijevarama. Pomagao je pri ispravljanju nepravdi, razotkrivanju lažljivaca i sprečavanju zla. Na koncu uhvati i razotkrije zapovjednika kraljeve straže koji je ubio kralja a za ubojstvo optužio Giga. Kraljica ga je zbog toga nagradila učinivši ga svojim suvladarom, a kasnije se njome i oženio te postao pravedan i mudar lidijski kralj koji je, zahvaljujući prstenu, svoje odluke donosio s punim poznavanjem stvari, što je glavna pretpostavka za donošenje ispravnih odluka. Maštarija o nevidljivosti možda je jedna od najstarijih i najdubljih ljudskih maštarija, toliko puta obrađena u staroj i suvremenoj literaturi. (Tko je čitao, neka se prisjeti samo Harrya Pottera i njegova plašta nevidljivosti) Priča o dva različita Giga u istoj situaciji tjera nas da ozbiljno sebi postavimo pitanje o vlastitom ponašanju u pretpostavci da steknemo moć nevidljivosti. Iskren odgovor na ovo pitanje reći će nam puno toga o svima nama. Što bismo prvo učinili? Neopaženo i bez straha od kazne uzeli mnogo novca iz neke banke, uvlačili se u tuđe stanove, namlatili nekoga tko nam nije drag, švercali se u autobusu i tramvaju? Spektar mogućnosti je zaista veoma širok i malo tko bi se odupro takvoj napasti. Upravo to tvrdi i Glaukon kada kaže: Da damo i jednome i drugome, i pravedniku i nepravedniku, slobodu da čini što hoće, pa da pratimo i gledamo, kamo će jednoga i drugoga želja vući, doista OŽUJAK/TRAVANJ 2012. bismo zatekli pravednika, da ide onamo, kamo i nepravednik ... Kada bi se dakle našla dva takva prstena, pa bi jedan nataknuo pravednik, a drugi nepravednik, nitko, čini se, ne bi bio tako nesalomivo čvrst da bi ostao kod pravednosti i htio uzdržavati se i ne dirati u tuđe, kad bi mogao i s trga bez straha po volji uzimati, i u kuće zalaziti pa ljubiti žene po volji, i ubijati i iz tamnice po volji oslobađati, te ostalo raditi kao bog među ljudima. (Platon, Država, 359c; 360c) Ovu Glaukonovu tvrdnju Sokrat će u istom djelu kasnije u razgovoru pobiti i snažno istaknuti pravednost kao vrednotu u samoj sebi, ali složit ćemo se da je naš svakodnevni život puno bliži Glaukonovu razmišljanju. Moć je uvijek, pa tako i u našem suvremenom društvu, neizostavno bila povezana s vlašću. Dok se Gigova moć sastojala u nevidljivosti, moć modernih kako političkih tako i religijskih vlastodržaca sastoji se u pretjeranoj vidljivosti. Upravo ih ta vidljivost u obliku medijske eksponiranosti i dovodi do vlasti i s njome povezane moći. U samoj pak vlasti i moći nema ništa loše jer, kako i Glaukon tvrdi: ... po prirodi teži svako biće za moći, kao za nečim dobrim. (Platon, Država, 359c) Zlo nastaje onda kada se vlasti i moći dokopa onaj tko će je zloupotrijebiti, tko joj nije dorastao, tko se ne zna s njom nositi i tko nema izgrađene moralne kvalitete, a svjedoci smo da je upravo to najBROJ 15 češći slučaj. Ne samo danas nego oduvijek. Ljudska zajednica bilo koje vrste doista može biti pravedna i funkcionirati po principima pravde samo onda ako u njoj moć i vlast ima onaj tko svojom moralnom izgrađenošću i intelektualnim sposobnostima nadilazi druge, tko je u punom smislu čovjek (grč. ánthrōpos) – Platonovim rječnikom kazano: zajednicu može i mora voditi jedino filozof, tj. mudrac. Ako takva nema, onda, piše Platon u šestoj knjizi svoje Države: ... drugi čovječuljci (grč. anthrōpískoi) vide, da to mjesto postaje prazno, a da je puno lijepih imena i izvanjskosti, veselo iskakuju, kao što se zatvorenici iz zatvora utječu u svetišta, iz svojega umijeća u filozofiju, i to baš oni koji su najspretniji u svom sićušnom umijeću. (Platon, Država, 495d) Dopunio bih Platona - oni koji su najspretniji u laktanju. Dokopa li se takav čovječuljak prstena moći, neminovno je da se pretvori u Giga ubojicu i tiranina. Gig je svoj čudotvorni prsten pronašao sam i pomoću njega postao vlastodršcem. Svojim vlastodršcima bilo koje vrste taj prsten, demokratskim izborima, dajemo mi sami. Svjesni smo da im prsten donosi moć, neku vrstu saborskog imuniteta, koju oni, ako hoće, mogu zloupotrijebiti čineći nepravdu i zlo i nama samima. Iskustvo nam govori da oni to doista nerijetko i hoće. Zašto ga, unatoč svemu, vrlo često ne dajemo čovjeku, nego čovječuljku, pitanje je koje ostaje neodgovorenim. 21 POVIJEST FOJNIČKAŠKRINJA Fra Mijo Vjenceslav Batinić(3) franjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik Ove godine, točnije 26. kolovoza navršilo se 60 punih godina od smrti fra Mije V. Batinića. Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da povodom 60-te obljetnice njegove smrti napišem nekoliko riječi o ovom vrijednom fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu. Miroslav Vešara U ITALIJI: U jesen 1864. godine, skupa s dvojicom kolega, fra Vicom Vicićem i fra Blažom Kulierom, bude fra Mijo poslan u Italiju, točnije u Reggie na daljnje školovanje "gdje je brzo osvojio srca sve samostanske braće" (str. 6). Sudeći prema Vladićevu rukopisu vrijeme provedeno u Italiji posvetio je prvenstveno svojoj duhovnoj i intelektualnoj izgradnji. Tu se definitivno učvrstio u svom zvanju tako da je 16. travnja 1866. godine tu položio i svoje svečane zavjete "uzevši još i Wenceslav ime, iz pobožnosti i privrženosti k'velikom češkom svecu" (str. 8). Usput rečeno, boravak u Italiji poslužio mu je kao prigoda da odlično nauči talijanski jezik. U ĐAKOVU: Početkom 1867. talijanska vlada oduzela je redovnicima njihove samostane tako da je fra Mijo bio prisiljen vratiti se u domovinu. Nakon kraćeg boravka kod kuće, poslaše braća fra Miju u Đakovo da tamo dovrši svoje studije. Tu se ponovno sastane s fra Jerkom Vladićem, s kojim je dijelio čak i isto mjesto u klupi, "ter se od mila prozvaše 'komšija'." 22 (str. 8-9). Opisujući ovaj period njihovog zajedničkog života, Vladić prikazuje niz zgoda od kojih su makar neke zaslužile da uđu u ovaj prikaz. Kao prvo Vladić ističe da se fra Mijo u svom redu uporno i dosljedno pridržavao jednog načela koji im je "dobri i umni fra Mijo Gujić" često ponavljao: Studendum, non pro schola, sed pro vita. U tom smislu fra Mijo se "nije otimo za prve odlike, nego je nastojao da svemu, što uči, u jezgru prodre i pronikne" (str. 9). "Bilo ih je u njegovu razredu i darovitijih i marljivijih od njega, ali pronicavijeg i dosjetljivijeg od njega nije bilo; a pamćenje mu je bilo veoma čvrsto" (str. 9). Jednom se među kolegama zametne diskusija o tome da li je korisno i prikladno čitati romane, novele i pripovijetke. Čini mi se da neće biti na odmet da ukratko referiram sadržaj ove diskusije, jer je ona odraz mentaliteta onog vremena u redovničkim zajednicama, i koliko god ona s našeg današnjeg i uopće ljudskog gledišta bacala neku sjenu na nekadašnji način odgoja i konkretno na neka BROJ 15 poimanja samog fra Mije, ipak će nam pružiti neke informacije o njegovom karakteru. Napad koji je poduzeo protiv spomenute literature fra Anto Kolarević bio je usmjeren protiv nekog kolege "koji je kanio biti pripovjedač, romanopisac i pjesnik, a međuto zanemarivao svoje učeničke dužnosti" (str. 11). Fra Anto je zastupao stanovište da "nema luđe stvari od čitanja romana i novela" (str. 11). Na ovu kao i na niz drugih tvrdnji o štetnosti ovakve literature pogođeni kolega je uzvratio sljedeće: "Neka meni nitko ne soli pamet, ja imam svoje nazore i ja svojom glavom mislim" (str. 11). Ova posljednja izjava bila je povod da se i fra Mijo uključi u diskusiju. Prema Vladiću, upravo u tom trenutku prolazila su ispod prozora kola s upregnutim volovima kojima su oko vrata visili lanci, a s druge strane su dolazila kola s upregnutim konjima s 'đemovima' u ustima. Fra Mijo se okrenuo tada kolegi i rekao: "Vidiš li one volove u jarmovima s lancima oko rogova i one konje s đemovima u ustima, i oni svojom glavom misle, ali im jarmovi, lanci, đemovi ne daju da po svojoj volji rade što hoće i da idu kuda hoće... Tako i mi, iako svojom glavom mislimo, imamo svoje propise, koji nam imaju biti jaram, imamo svoje čobane – starješine, koji nam brane da ne idemo za pašom koja nije za nas... Čitanje je romana u sjemeništima otrovni čir, a među redovnicima kuga" (str. 11-12) Ovu zgodu nisam iznio samo zato da bismo osjetili eho ondašnjeg mentaliteta, nego također stoga da bismo mogli dobiti potpuniji dojam o samom fra Miji. OŽUJAK/TRAVANJ 2012. IZ ARHIVA FOJNIČKAŠKRINJA Koliko god moglo izgledati čudno da čovjek fra Mijina kalibra, koji je uz to i sam objavio nekoliko vrijednih knjiga, može zastupati ovakvo mišljenje ipak nema nikakvog razloga da posumnjamo u istinitost ove zgode. Tim više što sam Vladić nadovezuje još sljedeće: "Do tog sam vremena pročitao pokoju novelu, ali romana nijednog, a od tog vremena slabo sam i koju pripovijest pročito, jer me je ovaj među nama razgovor od toga odvratio'' (str. 13). 1869. godine, pošto je "s najboljim uspjehom i s udivljenjem svih profesora" (str. 13) konačno završio studij, 2. svibnja je zaređen za svećenika. Nakon toga ga Uprava namješta u Fojnicu gdje je, uz svoje ostale dužnosti, obavljao i funkciju učitelja u Pučkoj školi. S obzirom na činjenicu da je školu zatekao u lošem stanju i gotovo bez ikakvih udžbenika zdušno se posvetio poslu da je kako-tako osposobi za normalan rad. U DOLJANIMA: Već naredne godine fra Mijo je premješten za kapelana u Triješćane, na samu periferiju svoje Provincije ili, kako kaže Vladić, "na kraj svijeta i van svijeta" (str. 13). Župa je bila nadasve zapuštena. Sami župljani su bili "dobra čeljad, ali bez crkve i bez škole" (str. 14). "Našavši se u ovakvom jamaku i samotinji" (str. 14) sve svoje "prosto vrijeme" posveti fra Mijo upoznavanju tog kraja, bilježeći sve što mu činilo značajnim i interesantnim. Počeo se pomalo baviti i pjesništvom opjevavajući u "slikovima" pojedine zgode i predjele koje su ga okruživali, "tako da je bilo dosta toga, a ni loše nije bilo" (str. 15). Vladić posebno spominje pjesmu "Iline" u kojoj je opjevao pogibiju Tomića Mijata. Često se događalo da bi prilikom svojih obilazaka zanoćio u nekoj seoskoj kući. Tada bi se oko njega skupljalo i staro i mlado, a fra Mijo je bio spreman i da sluša i da priča. Naročito bi im rado pripovijedao događaje iz bosanske prošlosti. Tako jednom zgodom u Doljanima, u kući Martina Jozipovića, skupilo se oko fra Mije čitavo "sijelo". Dok im je fra Mijo pripovijedao iz bosanske prošlosti, javi se neki Pero Tutiš pa mu rekne: "Okani se ti oče toga, nego nam ti kaži štogod iz Evanđelja" (str. 16). "E baš me je bilo stid, da jedan moj župljanin shvaća moju dužnost bolje nego ja" (str. 16), saopćio je fra Mijo sugovorniku Vladiću. U slijedećem broju: Fra Mijo V. Batinić u Gornjem Vakufu i Bugojnu OŽUJAK/TRAVANJ SIJEČANJ/VELJAČA2012. 2012. Ispaša stoke na fojničkim planinama Janko Ljubos U minuloj 1930. godini bio je veoma dobar i povoljan uspjeh i napredak na malu (stoka) istjeranom na ovdašnje planinske ispaše, s obzirom na česte kiše preko cijelog ljeta, bila je na svim ispašistima izobilno hrane. Jedna nezgoda bila je u nekoliko dana kojima je zavladala studen sa hladnim kišama što je nepovoljno djelovalo na sitnu telad i mladu stoku, jer planinari nemaju zakloništa za mal za slučaj nepogoda, a skloništa bi bila od prijeke potrebe da se uspostave,a jer od hladnoće i noćnih mrazova telad stradaju. Zbog vode uopće hajvan nije patio, jer su ovdašnje planine obilatne s vrelima koji i za sušnih godina ne presahnu. Ukupno je minule 1930. g. istjerano na ovdašnju planinu mala iz susjednih i ovog sreza uz naplatu pašarine i kolibarine (naplata korištenja koliba).: 751 komad krupnog mala po 6 dinara 4.506 1.223 sitnog mala po 1 dinar 1.223 31 kolibarske pristojbe po 40 dinara 1240 Ukupno prihoda 6.969 K tomu 6% fonda pošumljavanja: 418,79 dinara Prihod je ove godine znatno podbacio iz razloga što nije se mogla voditi dostatna kontrola, jer je sve šumarsko osoblje bilo zaposleno kod radova na suzbijanju potkornjaka, a isto naklada za sve kontrole bila je tik mjeseca augusta na svršetku sezone dostavljena. Sa pravom servituta (besplatne pašarine) bilo je istjerano na planinu 485 konja, 2.068 goveda, 4.632 ovaca, 1.085 koza i 1.780 janjaca, tj. ukupno krupne stoke 2.551 te sitne stoke 7.497 grla. Bolesti na hajvanima nije bilo. Prigodom jedne kontrole pronađeno je više 54 goveda, 30 ovaca, te protiv prekršitelja podnešene prijave. Od grabežljivaca nastradalo je dvoje ždrjebadi, četvero janjadi i šest ovaca. Među planinarima je vladala harmonija, a sporovi manji složno rješavali su BROJ 15 14 starješine pojedinih mahala, i to su sporovi radi prelaženja međusobnih granica. Narod je bio na planini od 1. juna do 1. septembra, a pojedine mahale, općine, kao Gvožđani, Tješilo, drže mal na planini do pada snijega radi pomanjkanja ispašišta u polju. Kako je pašarinska pristojba za sitnu mal dosta malena, tj. 1 dinar po komadu, to bi se ista mogla povisiti na 2 dinara za ovcu a 3 dinara za kozu. Kako se primjećuje pravoužitnici bezplatne ispaše ovo pravo dosta puta zlonamjerno upotrebljuju, tj. potajno drže na hrani tuđi mal, a kao svoj navađaju, kod traženja pašarinskih dozvola, pa bi valjalo preduzeti mjere da se ova zloupotreba spriječi. Kao najpodesnije sredstvo bi bilo, da se donese rješenje, da svaki seljak može držati bezplatno na ispaši samo onoliko grla koliko mu je najpotrebnije za obradu zemlje i to do 4 vola, 2 konja, 4 krave a sirotinja do 10 koza ili ovaca, a da na ostalu stoku koju drži radi predaje, plate propisanu pašarinu. Ovo bi bilo potrebno da ne bi pojedinci na račun države vodili potajno trgovinu, u sporazuma s građanima, koji pojedinim seljacima nabavljaju mal samo u gore naznačene Spekulativne svrhe. Konačno je napomenuti, da bi za podignuče ove vrste privrede, trebalo preko ljeta smjestiti dvije sirare (proizvodnja sira) i to jedna na Jezeru, a druga na Matorcu planini, koje bi uspješno radile na izradbi mliječnih proizvoda, a stanovnišvo bi se prodajom mlijeka znatno materijalno podiglo. Prilaže se iskaz uplaćenih pašarina i kolibarskih pristojbi, od kojih je V2 predata ovdašnjoj Poreznoj Upravi, a V2 na ček 96 part. 4 pozicija 1. U Fojnici, 31.januara 1931. Upravitelj šumske uprave: Jug MM 23 PRIJATELJI FOJNICE FOJNIČKAŠKRINJA Zoran Bognar Bilješka o piscu Zoran Bognar, znameniti srpski pjesnik, esejista, prozni pisac, književni kritičar i antologičar, rođen je 30. siječnja 1965. godine u Vukovaru. Objavio je dva romana: “Noć praznih ruku” (1989) i “Budno stanje sna” (1993); desetak knjiga poezije od kojih su nesumnjivo najznačajnije dve poetske trilogije: “Elizejska trilogija” (2000) i „Albedo, aura, alhemija” (2009); tri knjige poetsko-fenomenoloških mikroeseja: “Fotografije glasova” (1997), “Ejdetske slike” (1998) i „Fotografije glasova” II (2002); kao i dvije antologije: „Novo raspeće”, antologija suvremene srpske poezije kraja XX. st. (2001) i „Tečni kristal”, antologija srpskog mikroeseja XX. st. (2006). Poezija Zorana Bognara prevođena je na talijanski, francuski, engleski, njemački, mađarski, švedski, slovenački, makedonski, turski, jermenski, bugarski, holandski, friski, grčki, poljski, rumunjski, arapski i španjolski jezik. Dobitnik je mnogih nacionalnih književnih nagrada od kojih izdvajamo “Pečat varoši sremskokarlovačke” (1993), “Matićev šal” (1994), “Stevan Pešić” (1994), “Blažo Šćepanović” (1996), “Rade Drainac” (1999), “Isidora Sekulić” (1999), “Srboljub Mitić” (2000), “Milutin Uskoković” (2003), „Slobodan Džunić” (2006), „Milan Bogdanović” (2009), „Dimitrije Mitrinović” (2010), Nagrada Akademije “Ivo Andrić” (2010) ; kao i tri internacionalne: “Vannelli” (Italija, 1997), “Mediterranean Lion” (1998, Crna Gora) i “Hubert Burda” (1999, Njemačka). Član je Udruženja književnika Srbije i počasni je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi u Beogradu kao profesionalni književnik. Urednik je u Grafičkom ateljeu „Dereta”. Predsjednik je Fonda „Ars Longa” za očuvanje lijepih umjetnosti. 24 USAMLJENOST Postoji svrha i dobrog i lošeg, no, plašeći se ružnih stvari, propuštamo one dobre… Zvuči dirljivo, uverljivo i uvredljivo. Ta večna enigma: kome pripadamo, durskom ili molskom okruženju – donosi nam, na kraju, usamljenost kao blagoslov. Svi smo bar jednom prošli kroz šumu da bismo kasnije, ponovo, izašli na čistinu… Usamljenost je roditeljski sastanak s Bogom. Za nekoga je ona fizička bol, a za nekoga… prosvetljenje. BROJ 15 LJUBIM SVA ISKUŠENJA KOJA SU MI SUÐENA Kažem: ljubim sva iskušenja koja su mi suđena. Njihove žrtve čine me slobodnim iako ne znam ni gde su im logori, ni gde su im grobovi, ni ko su bili robovi, a ko bogovi… Ljubim sva iskušenja koja su mi suđena u slavu stvarnog života koji se svakodnevno, i božanski i satanski, obrušava na nas. OŽUJAK/TRAVANJ 2012. FOJNIČKAŠKRINJA SAGRADA FAMILIA DO POSLEDNJEG ČOVEKA, DO POSLEDNJEG IMENA Mnogo je oko nas malignih propovednika – kloniranih apostola koji nemaju nikakvu potrebu za samoposmatranjem. Tako je oduvek bilo i tako će zauvek biti do poslednjeg čoveka, do poslednjeg imena... Mnogo je oko nas onih koji lakomisleno i brzopleto, poput ishitreno izgovorenih misli, traže svoju ulogu u novom logu, zaboravljajući pri tom da tajna zauvek ostaje u ušima slušalaca; zaboravljajući pri tom da je mudrost besednika istorija introvertnog sveta... Reči se izgovaraju naizgled prikočenim ritmom i postaju točak kome je dosadio obrt ili pak tkanina bačena s nepregledne visine, čija vlakna ne mogu naći tlo... Mnogo je oko nas proždrljivih pijavica i parazita koji život doživljavaju kao kontinentalni doručak: znaju da ne mogu da biraju, a dobijaju od svega pomalo... Tako je oduvek bilo i tako će zauvek biti do poslednjeg čoveka, do poslednjeg imena... Mnogo je oko nas onih kojima ništa nije sveto, koji ne priznaju nikakve zakone, ni ovostrane ni onostrane, a ipak su miljenici Vrtova Sunca. I ko su zapravo oni? Jesu li odista deca sreće i blagostanja ili su samo kopilad iz tog braka... OŽUJAK/TRAVANJ 2012. BROJ 15 Kažem: sve je moguće i nemoguće u istom trenutku; i kažem: samo mrtvi nemaju strah... Kažem: vazduh nam je poznat ali nije naš; i kažem: kad imamo sve, ponekad to izgleda kao da nemamo ništa... Kažem: porodica je otmenost senke Sunca. Na tom Točku večnog kruga počinje sve i završava se sve... i ponovo počinje sve i... I kažem: o kćeri, lunarna devojčice moja, kako sam samo bio srećan kad si se ti rodila; i kažem: kako sam samo bio ponosan što si me naučila da bi trebalo živeti samo za čudnovate trenutke, okupane mirisom tek pokošene trave... I kažem: od tvog rođenja svakodnevno ponavljam mantru srodnih duša: Familia! Sagrada Familia!; zbog tebe ljubim porodicu, svetu porodicu istovremeno i čistu... i eteričnu... i vrelu... i alhemičnu... kao vazduh, kao vetar, kao vatra, kao voda... 25 IZ ZAVODA BAKOVIĆI FOJNIČKAŠKRINJA Otvorena nova 'Kuća u lokalnoj zajednici' Ana Popović U života u lokalnoj zajednici", pojasnila nam je dr. Nada Sušić Sijerčić, ravnateljica Zavoda Bakovići. Dosadašnja iskustva s prvom Kućom u lokalnoj zajednici, koja postoji već šest godina otvorena je u Fojnici i također ima devet korisnika, više su nego pozitivna. "Niti jednu pritužbu od lokalnog stanovništva u ovih šest godina nismo imali. Imamo samo pohvale od svih, od stanovnika do policije", kaže ravnateljica Zavoda Bakovići. Po njezinim riječima, osim devet korisnika koji su smješteni u novootvorenu 26 BROJ 15 sklopu projekta transformacije Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba, u Gojevićima je otvorena druga po redu Kuća u lokalnoj zajednici Zavoda Bakovići. Ljiljana Čović iz Mostara i Damira Mandžuka iz Žepča od danas su cimerice. S ostalih sedmoro korisnika Kuće u lokalnoj zajednici, druge po redu koju je otvorio Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba u Bakovićima pokraj Fojnice, stanovat će u kući koja uz sobe ima i prostorije koje će svi zajedno koristiti, poput dnevnog boravka i kuhinje. I Ljiljana i Damira oduševljene su novim smještajem, a već smišljaju i kako popuniti slobodno vrijeme. "Četiri sam godine u Zavodu Bakovići. Ovdje je puno ljepše, sviđa mi jako, a mislim da će se svidjeti i mojoj obitelji koja je s malo sumnje gledala na moju odluku da preselim u ovu kuću", ispričala nam je Ljiljana Čović. Njezinu cimericu Damiru Mandžuku kaže posebno raduje što će je moći posjećivati njezinih troje djece, a imat će i više prostora za kuhanje koje voli. Devet korisnika koji su smješteni u Kući u lokalnoj zajednici u Gojevićima život će nastaviti uz svakodnevnu podršku zaposlenih u Zavodu za mentalno invalidne osobe u Bakovićima. "Naši će zaposlenici kotrolirati uzimaju li korisnici terapiju, pratit će i kako su se prilagodili novom načinu stanovanja, jesu li svladali vještine poput kuhanja i održavanja kuće te poštuju li pravila kuću u lokalnoj zajednici, na dobitku je i preostalih 375 korisnika Zavoda Bakovići. Oni će rasterećenjem kapaciteta dobiti više životnog prostora za osnovne potrebe, ali i radno okupacijsku terapiju. "Otvaranjem Kuća u lokalnoj zajednici na dobitku su svi", kaže federalni ministar rada i socijalne skrbi Vjekoslav Čamber. Prije svega, korisnicima se osiguravaju prava garantirana UN-ovom konvencijom o ljudskim pravima, postojeći Zavodi za zbrinjavanje osoba s mentalnim poteškoćama se rasterećuju, a pojeftinjuju i troškovi smještaja. "Korisnici na ovaj način biraju gdje će, kako i s kime stanovati što je njihovo osnovno ljudsko pravo po UN-ovoj konvenciji o ljudskim pravima koju je ratificirala i BiH. Postojeće ustanove dobijaju više prostora, otvaraju se nova radna mjesta, a velike su i šanse za pojeftinjenje smještaja korisnika", izjavio je Čamber koji je s jednim od korisnika presjekao vrpcu i Kuću u Gojevićima službeno otvorio. Inače, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u projekt otvaranja Kuće u lokalnoj zajednici u Gojevićima uložilo je 170 tisuća maraka. Koliko su ovakvi projekti zaista važni osobama koje imaju poteškoća u mentalnom zdravlju najbolje potvrđuje priča o djevojci koja je donedavno bila korisnica prve Kuće u lokalnoj zajednici Zavoda Bakovići. Nakon liječenja, ne samo da se vratila svome domu već je i nastavila studij, nedavno je i diplomirala te dobila posao. Boljeg dokaza važnosti ovakvog, europskim standardima potpuno prilagođenog načina zbrinjavanja osobama s poteškoćama u mentalnom razvoju, nema! OŽUJAK/TRAVANJ 2012. KUHINJA FOJNIČKAŠKRINJA Čokoladna bomba Proljeće nam je već uveliko stiglo, a sa njim i mnogi proljetni radovi. Čišćenja bašti,sadnja „povrtalja“,uređanje vrtova zahtjeva dosta posla.Kada se preko dana dobro umorimo onda nam dobro dođe neko slatko osvježenje.U ovom broju vam preporučam jednu čokoladnu bombu.Uživajte! Tijesto: 3 jaja 6 žlica šećera 4 žlice ulja 3 žlice brašna Priredila Božana Tuka 2,5 žlice kakaa ½ praška za pecivo (ispeći dvije ovakve kore) Zaliv: 1 dcl mlijeka 2 žlice šećera (neka prokuha) Krema: 0,5l vrhnja za kuhanje 3 mliječne čokolade 3 čokolade za kuhanje 250 gr margarina Priprema kreme: Vrhnje, čokoladu i margarin zajedno staviti na laganu vatru da se istopi, ne treba kuhati. Tako pripremljenom kremom preliti kore. Prvu koru staviti u kalup za torte. Koru malo zaliti zalivom i preliti polovicom tople kreme. Staviti drugu koru i preliti ostatkom kreme. Torta mora odstojati u kalupu da se krema ohladi i torta stegne. OŽUJAK/TRAVANJ 2012. BROJ 15 27 IZ SAMOSTANSKE RIZNICE Fojnički grbovnik SLOŽENI GRB U lijevom gornjem i u desnom dijelu štita nalazi se grb Ohmučevića; u lijevom donjem dijelu je grb Kovačića; u desnom gornjem dijelu je grb Radimirović-Ivanovića; u središtu je grb Jablanića.
© Copyright 2024 Paperzz