HRVATSKO KATOLIČKO PROSVJETNO DRUŠTVO RODOLJUB FOJNICA fojnička škrinja Broj 31 studeni/prosinac 2014. cijena 2 KM Čestit Vam Božić i sretna Nova godina ISSN 1986 - 5929 9 771986 592001 DOGAĐAJ FOJNIČKAŠKRINJA Otvoren Odjel za fizikalnu terapiju i trim kabinet u Zavodu "Drin" Anida RAMIĆ, Služba za odnose sa javnošću Općine Fojnica U četvrtak 4.12.2014. godine svečano je otvoren Odjel za fizikalnu terapiju i trim kabinet u sklopu Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica "Drin" u Fojnici čije je opremanje u potpunosti finansirala Turska agencija za razvoj i koordinaciju (TIKA). Projekat je koštao 120.000 konvertibilnih maraka, a implementiran je u dvije faze, građevinske radove i adaptaciju prostorija i nabavku opreme. Predsjednik Turske agencije za razvoj i koordinaciju (TIKA) za Balkan i Južnu Evropu Mahmut Cevik podsjetio je da je 1992. godine, 3. decembar proglašen Međunarodnim danom osoba sa invaliditetom. "Raduje me što mi kao TIKA, baš u toj sedmici kada se obilježava Dan osoba sa invaliditetom možemo dati svoj doprinos ovom opremom, tačnije opremanjem Odjela za fizikalnu terapiju i trim kabinet", rekao je u svom obraćanju predsjednik TIKA-e za Balkan i Južnu Evropu Mahmut Cevik. Ovim projektom je obezbijeđena savremena oprema za kvalitetan fizikalni tretman koji je potreban korisnicima Zavoda. Tako će ubuduće imati priliku koristiti hidroterapije i elektroterapije. Tokom svečanog dijela prilikom otvaranja upriličen je bogat kulturno-umjetnički program koji su izveli korisnici Zavoda, a otvaranju je prisustvovao veliki broj uzvanika među kojima i načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić sa saradnicima. 2 BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. UVODNIK FOJNIČKAŠKRINJA Dragi prijatelji Fojničke škrinje, dolazimo vam s krajem 2014. godine koja i nije bila baš tako blagodatna i pitoma, ne samo prema našim sunarodnjacima koji su stradali u biblijskim poplavama… Pokazivala je zube, ta 2014., ratovima, tornadima, vulkanima, recesijom… nema paralele niti meridijana na kojem nije ostavila svoj crni pečat. Ali mi ćemo o vedrijim temama; u Zavodu "Drin" otvoren je Odjel za fizikalnu terapiju i trim kabinet, završeni su XXX. "Susreti Zija Dizdarević", počeo je Tradicionalni malonogometni božićni turnir. Fojničke žene su angažirane u svakom kreativnom miljeu koji im se nudi. U TKC "Yunus Emre" upriličena je izložba polaznika tečaja ebru umjetnosti, veza ukrasnom vrpcom i ručnih radova od filca. A što to rade Fojničke žene, otkrijte sami… Naš vrijedni suradnik, Tomislav Bošnjak, vodi vas u Mujakoviće i na Paljike. Sve je više i sportskih trofeja koje naši najmlađi donose u Fojnicu. Gordana Bošnjak-Čuturić daje savjete kako ćete se riješiti suvišnih kilograma nakon blagdanske trpeze, a među prijatelje Fojnice ušuljao se Anto Stanić, kreševski poduzetnik i mecena mnogih kulturnih projekata. Naime, bio je među prvim donatorima koji su potpomogli izlazak Fojničke škrinje prije pet godina. Među našim posljednjim ovogodišnjim donatorima posebno je važno spomenuti Katu Bilić, Branka Barbića i Zlatka Vlajčića. Nadamo se kako ćemo već u sljedećem broju imati intervju s nekima od njih… Veselimo se druženju s vama i u novoj godini! Svima koji slave Božić, neka je čestit! U zdravlju i sa srećom svakom božjem stvorenju! Urednica Suzana Lovrić Fojnička škrinja, broj 31, studeni/prosinac 2014. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Nina Šuta • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica STUDENI/PROSINAC 2014. BROJ 31 CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU 1/1 stranica 1/2 stranice 1/4 stranice (kolor) 1/8 stranice 150 KM 80 KM 40 KM 20 KM 3 RETROVIZOR 27. 10. 2014. AKCIJA DARIVANJA KRVI Aktivnosti Crvenog križa Fojnica U suradnji sa Zavodom za transfuzijsku medicinu FBiH uspješno je obavljena akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Akcija je protekla u pozitivnoj atmosferi i odazvao se 41 dobrovoljni darivalac krvi, od kojih je njih 32 darovalo krv. Hvala svima koji su se odazvali akciji dobrovoljnog darivanja krvi. (Crveni križ općine Fojnica) 25.11.2014. Obilježen 25. novembar - Dan državnosti BiH Fojnica online redakcija 19.11.2014. FOJNIČKA TRPEZA Gastro sajam u Fojnici U organizaciji Caritasa Biskupske konferencije BiH i udruženja "Alterural" iz Sarajeva u Fojnici je, na platou hotela "Stari grad", održan jednodnevni gastro sajam "Fojnička trpeza". Sudjelovalo je 25 izlagača iz Fojnice, te gosti iz Kreševa, Vareša, Kaknja, Tarčina, Breške kod Tuzle, Gradačca i Istočnog Sarajeva. Ova manifestacija je održana u sklopu projekta koji provode zajedno Caritas i udruženje "Alterural" iz Sarajeva a projekat nosi naziv "Podrška ruralne ekonomije u centralnoj Bosni, kroz razvoj poljoprivrede i ruralnog turizma". Projekt financira Caritas Francuske. Bili su tu prezentirani domaći proizvodi zdrave hrane, sirevi, rakije, džemovi, sokovi, brašno, kolači, a pored toga su bili predstavljeni i ručni radovi i rukotvorine ovog kraja. Upriličena je i degustacija specijaliteta domaće kuhinje fojničkog kraja, a najviše pažnje su privlačile maglice i keške specijalitet iz Fojnice. (Hazim ČUKLE) 4 Prigodnim programom u prepunoj sali O.Š. "Muhsin Rizvić" obilježen je 25. novembar - Dan državnosti BiH. U prazničnom raspoloženju i programu kojeg su pripremili učenici i nastavnici ove škole i u kojem su sudjelovali učenici nižih i viših razreda škole. Prisutnima su se predstavili učenici članovi recitatorske, dramske, muzičke, plesne i ritmičke sekcije, kao i zborovi O.Š. "Muhsin Rizvić" Fojnica. Učenici i profesori Srednje mješovite škole "Zija Dizdarević" Fojnica su također obilježili Dan državnosti, tako što su učenici i njihovi profesori na čelu s direktoricom škole prof. Merimom Sijarić u defileu prošli ulicama Fojnice uz pjesmu i skandiranje "Bosna, Bosna", a u sali škole je priređen bogat kulturnozabavni program. Tom prilikom se prisutnima obratio i čestitao Dan državnosti BiH Salkan Merdžanić, načelnik općine Fojnica. "Draga omladino, vama kao budućim nosiocima izgradnje ovog društva poručujem da volite svoju državu, da volite boje ove zastave jer da bi jedno društvo bilo napredno svako od nas treba dati svoj doprinos za bolje sutra" poručio je, između ostalog, u svom obraćanju načelnik općine Fojnica. Na dan velikog praznika u organizaciji Udruženja antifašista i boraca narodno-oslobodilačkog rata (UABNOR) općine Fojnica je povodom 25. novembra Dana državnosti BiH položeno cvijeće na spomen kosturnicu partizanskog groblja u Fojnici. I ovoj manifestaciji je prisustvovao načelnik općine Fojnica, koji je priliku iskoristio kako bi govorio o važnosti ovog datuma za BiH. BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA 20.11.2014. PLANINARSKA TURA VRHOVIMA VRANICE Ni snijeg nije omeo planinare da se popnu na Ločiku i Nadkrstac 28.-30.11.2014. Završeni XXX. "Susreti Zija Dizdarević" Anida RAMIĆ, PR - Služba za odnose sa javnošću Općine Fojnica Književno-kulturna manifestacija "Susreti Zija Dizdarević", koja ove godine obilježava svoje jubilarno trideseto izdanje, održana je u Fojnici. Susreti su započeli promocijom knjige "Zbijeg" autora Hasana Nuhanovića. Promotori knjige su bili Emir Habul i Boro Kontić. Prvog dana vikenda upriličeno je Novo čitanje klasika bh. književnosti, koje je ove godine bilo posvećeno Mirku Kovaču. Uvodničari su bili Anisa Avdagić i Nebojša Lujanović. Gost Susreta ove godine bio je Enes Karić. Centralni događaj Susreta tradicionalno je bila Svečana akademija gdje su dodjeljene nagrade za najbolje priče/pripovijetke. Prva nagrada pripala je autoru Ervinu Mujabašiću iz Živinica za priču pod nazivom "Neco". Druga nagrađena priča je "Ukotvljeni vozovi" autora Nedžada Huskića iz Lukavca, a treća nagrada pripala je autorici iz Sarajeva Selmi Dizdar za priču "Njemački jezik". O značaju ove manifestacije i trideset godina njezinog održavanja na akademiji su govorili Nasir Selimović, predsjednik Upravnog odbora Susreta i Hadžem Hajdarević, predsjednik Programskog savjeta Susreta Zija Dizdarević. Podršku održavanju ove književno-kulturne manifestacije iskazao je u svom obraćanju i prvi čovjek općine Fojnica, načelnik Salkan Merdžanić. Na kraju, treba spomenuti da je za sve događaje ovogodišnjih Susreta vladala poprilična zainteresiranost od strane građana i gostiju Fojnice. STUDENI/PROSINAC 2014. BROJ 31 Dvadesetak planinara članova Planinarskog društva "Vranica" iz Fojnice su izvršili jednodnevnu planinarsku turu po najvišim vrhovima planine Vranice, Ločika (2.107 m.n.v.), Nadkrstac (2.112.m.n.v.). Iako su vremenski uslovi bili dosta loši, planinare nije omeo ni snijeg koji je napadao dvadesetak centimetara da izvrše ovu turu. Planinari su iz Fojnice do Prokoškog jezera stigli terencima, a odatle su, nakon šest sati pješačenja, osvojili najviše vrhove Vranice. Najmlađi sudionik ove planinarske ture bio je 10-godišnji Amel Turko iz Fojnice. Među planinarima su bili i otac i sin Viktor i Tibor Babić, dva dugogodišnja člana PD "Vranica" iz Fojnice, koji se nalaze na privremenom radu u Londonu u Engleskoj. Svaki put kad stignu u rodnu Fojnicu, pridruže se planinarima na nekoj od planinarskih tura. (Hazim ČUKLE) 22.-23.11.2014. PARTNERSTVO SA PACIJENTIMA Kongres Udruženja medicinskih sestara - tehničara intenzivne medicine Udruženje medicinskih sestara - tehničara intenzivne medicine u Bosni i Hercegovini organizovalo je u Fojnici Prvi međunarodni kongres pod nazivom "Partnerstvo s pacijentima" koji je okupio oko 150 sudionika. Predavači su bili iz Turske, Makedonije, Italije, Slovenije, Hrvatske, Njemačke, Srbije i Bosne i Hercegovine, a osim predavača aktivni sudionici bili su i pacijenti koji su podijelili svoja iskustva iz bolnice kada su boravili u jedinicama intenzivne njege. Na otvaranju Kongresa upriličena su svečana obraćanja sudionicima. Tom prilikom govorio je načelnik Općine Fojnica Salkan Merdžanić koji je, između ostalog, naglasio da je ovaj Kongres poseban iz razloga jer aktivno sudjeluju i pacijenti. Također se načelnik zahvalio organizatoru što je Kongres organiziran upravo u Fojnici. (Anida RAMIĆ) 5 RETROVIZOR 27.11.2014. 30.11.-25.12.2014. UZGOJ FOJNIČKOG KRUMPIRA Tehnologija i zaštita proizvodnje krumpira i malina Fojnica je poznata i na daleko čuvena po fojničkom krumpiru, i ova poljoprivredna kultura se na području općine Fojnica sije na velikim površinama. Posljednjih godina se sve više poljoprivrednika Fojnice okreće proizvodnji malina. Tim povodom je Zemljoradnička zadruga "Fojnica" iz Fojnice u prostorijama "Aquareumala" u Fojnici organizovala stručno predavanje sa tri teme: tehnologija i zaštita proizvodnje krumpira, tehnologija i zaštita proizvodnje malina i značaj vršenja analize zemljišta prije sadnje. Stručno predavanje na navedene teme su održali predstavnici Federalnog zavoda za poljoprivredu "Butmir" Ilidža, dr. Josip Čota, dr. Boško Gačić i dr. Enes Antunović. (Hazim ČUKLE) 27.11.2014. SREDNJOVJEKOVNI KAŠTELI NA ZAHORU KOD FOJNICE Biser turističke ponude Fojnice Svoju budućnost Fojnica vidi u razvoju raznih vidova turizma.Ovaj mali bosanski gradić obiluje prirodnim ljepotama. Pored brojnih kulturno-historijskih spomenika koji se nalaze na području općine Fojnica su i stare tvrđave kao što su Kozovgrad, Zvonigrad i Kašteli, koji bi mogli biti magnet za turiste, ali se na tome još malo radi. Posjetili smo jedno od njih koje se zove Kašteli, koje se nalaze na planini Zahor kod Fojnice. Riječ je o srednjovjekovnoj građevini koja stotinama godina odolijeva zubu vremena. Nažalost do Kaštela nema nikakvih putokaza pa oni koji žele posjetiti taj lokalitet imaju problema sa dolaskom do odredišta. Do Kaštela se iz Fojnice može doći iz dva pravca. Jedan od njih je preko Malkoća i Vladića vrha asfaltnom trakom, a onda se makadamski put odvaja desno od puta za Vladiće. (Hazim ČUKLE) 6 Početak Adventa u Fojnici Valerija PULJIĆ Advent u Fojnici započeo je sv. misama u našoj župnoj zajednici. U crkvama i obiteljima već se prije pravili adventski vijenci. A večernja sv. misa bila je posebna. Puna crkva djece, roditelja i vjernika s adventskim svjetlom. Djeca su uz pomoć roditelja, učitelja i odgojitelja u kućama i školama napravili lampinjone, fenjere, korpice i slične kreacije, te s njima došli na večernju sv. misu. Zbor mladih naše Frame je animirao pjevanje, a djeca su oduševljeno s njima pjevali duhovne adventske pjesme. Pri kraju sv. mise djeca su upalila adventsko svjetlo u svojim kreacijama, a svećenik je adventsko svjetlo blagoslovio i pozvao sve na adventsku procesiju od crkve, kraj Gospe Rupnovačke, kroz grad do hotela Stari grad, gdje je bilo radosni susret uz topli čaj. Sutradan su započele sv. mise zornice. Vjernici žele u budnosti, pokori, djelima ljubavi i dobrote otvoriti svoja srca, svoje savjesti za dolazak Isusa Krista. A u subotu, 6. prosinca, opet u večernjim satima stigao je najdraži gost za našu djecu. To je sv. Nikola. Dočekalo ga je preko 250 djece i još toliko roditelja. Iako je recesija, sv. Nikola je ipak bio darežljiv, jer zna da su sva djeca dobra i da zaslužuju trenutke radosti. Hvala mu i neka našu djecu nikada ne zaboravi posjetiti. Čekamo ga i slijedeće godine! Neizostavno je i kićenje za Božić. I ove godine fra Dominko Batinić je sa svojom ekipom iz Busovače ukrasio našu podzidu. Slijedi pravljenje sijanje pšenice (Sv. Lucija), jaslica i kićenje crkava i obiteljskih kuća. U nedjelju, 21. prosinca, u večernjim satima mladi iz La Verne i Frame priređuju žive jaslice, a dan kasnije u sportskoj dvorani slijedi i Božićni humanitarni koncert (novac od ulaznica ide za siromašne obitelji u Fojnici). Na Badnjak su svečane večere u krugu obitelji, pa sv. mise bdijenja, polnoćke, zornice i danje mise na Božić. BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA Izložba u Turskom kulturnom centru Emira POLUTAN T urski kulturni centar "YunusEmre" Fojnica je u periodu od 13. oktobra do 7. novembra organizirao iznimno zanimljiv kurs ebru umjetnosti i vez ukrasnom trakicom, ručne radove od filca. Obuku veza ukrasnom trakicom, kao i ručnih radova od filca vodila je Zehre Ekmekci, a kurs ebru umjetnosti vodila je Sibel Cansu. Kurs je finansirala prijateljska općina Umranija iz Turske, a pohađalo ga je čak 60 polaznika. Nakon završetka kursa u prostorijama Turskog kulturnog centra je 8. novembra upriličena izložba na kojoj su polaznici predstavili svoje radove, između ostalog, stoljnjake, torbe, kape, prsluke, slike. Materijali koji su se koristili za izradu ovih radova dar su općine Umranija. Svečanosti je pored polaznika kursa te velikog broja građana naše općine, prisustvovao i ambasador Republike Turske u BiH Džihad Erginaj, koji se polaznicima zahvalio na iskazanom interesovanju za tursku tradiciju. Također je za polaznike kursa upriličena dodjela certifikata. Polaznici su istakli da su u ovom kratkom periodu mnogo toga naučili, a vrijeme su iskoristili i za međusobno druženje. Inicijatori održavanja kurseva su bile bratske općine Umraniye i Fojnica. Mesut Ozdemir, pomoćnik načelnika Umraniye, se u nekoliko navrata zahvalio fojničkom načelniku Salkanu Merdžaniću na podršci koju je pružio u organizaciji ovog, ali i drugih projekata. S druge strane načelnik Merdžanić je istakao kako je ovo samo jedan od projekata koje ove dvije općine provode od otvaranja Turskog kulturnog centra u Fojnici te je izrazio nadu da će saradnja u budućem periodu biti još intenzivnija. Anida RAMIĆ STUDENI/PROSINAC 2014. BROJ 31 7 DOGAĐANJA Juniorska ekipa NK ''RESPECT'' pružila je podršku mladim igračicama KK ''STAR'' Fojnica ! novi smisao poštovanja i međusobnog uvažavanja Sa 700 članova te mnoštvom humanitarnih, sportskih, ekoloških i kulturnih projekata, NVO Respect Fojnica je među najaktivnijim udrugama u BiH. Ana POPOVIĆ S ciljem izgradnje multietničnosti, jačanja međuljudskih odnosa, ali i poticanja druženja, skupina Fojničana prije tri godine odlučila se osnovati udrugu za sport, ekologiju i kulturu. Udrugu su nazvali "Respect" jer upravo su međusobno uvažavanje i poštivanje temelji na kojima počiva ova nevladina organizacija koja broji oko 700 članova svih nacionalnosti iz svih dijelova općine Fojnica. Predsjednik Udruge "Respect" je Pero Tomičić, a njegova desna ruka je Adnan Koljši, potpredsjednik i voditelj istoimenog nogometnog kluba. Koljši nam je pojasnio da je "Respect" naziv i humanitarne organizacije koja je također dio Udruge. "Uz pomoć međunarodnih organizacija Profesional internacional i Worl Vi8 BROJ 31 sion, naše dijaspore te naših najvećih donatora Pere Tomičića i njegove braće dosad smo osigurali 1,3 milijuna maraka pomoći različitim javnim ustanovama u Fojnici: zavodima za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba 'Drin' i 'Bakovići', Domu zdravlja, vrtiću, lječilištu 'Reumalu'. Radi se o donacijama u medicinskoj opremi, lijekovima, hrani, odjeći", pojašnjava Koljši. Članovi "Respecta" pomažu i socijalno ugrožene, stare i nemoćne, ali ne zaboravljaju ni one na kojima svijet ostaje. Dosad su, u različitim prigodama, podijelili 8.000 paketića djeci, a osigurali su ih uz pomoć donatora iz Velike Britanije i Njemačke. STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA Članovi "Respecta" pomažu i socijalno ugrožene, stare i nemoćne, ali ne zaboravljaju ni one na kojima svijet ostaje. Dosad su, u različitim prigodama, podijelili 8 000 paketića djeci, a osigurali su ih uz pomoć donatora iz Velike Britanije i Njemačke. U "Respektu" su naročito ponosni na školu nogometa koju trenutačno pohađa 100-njak dječaka, odnosno mladića u dobi od 6 do 18 godina, a dolaze iz svih fojničkih mjesnih zajednica. Ponosni su i na brojne druge projekte u čijem fokusu su najmlađi Fojničani svih vjera i nacija. "Jedan od projekata koje bih svakako spomenuo su Eko sati koje smo odradili s učenicima dvije osnovne škole: 'Muhsin Rizvić' sa sjedištem u Fojnici i 'Ivan Goran Kovačić' iz Gojevića", objasnio nam je Adnan Koljši, potpredsjednik Udruge. Osim brojnih projekata "Respect" je jedinstven i po organiziranju i božićnih i bajramskih turnira, ali i memorijalnih turnira za poginule svih vjera i nacija pa čak i međunarodne dužnosnike koji su u misiji mira u BiH dali svoje živote. Jedan od njihovih projekata je i memorijalni turnir posvećen Gerdu Wagneru, za- STUDENI/PROSINAC 2014. U "Respektu" su naročito ponosni na školu nogometa koju trenutačno pohađa 100-njak dječaka, odnosno mladića u dobi od 6 do 18 godina, a dolaze iz svih fojničkih mjesnih zajednica. Ponosni su i na brojne druge projekte u čijem fokusu su najmlađi Fojničani svih vjera i nacija. mjeniku visokog predstavnika koji je stradao 1997. godine u helikopterskoj nesreći na Prokoškom jezeru iznad Fojnice. Pred "Respectom" je još jedan projekt kojemu je cilj dodatno ojačati prijateljstvo hrvatskog naroda i naroda koji žive u BiH. Turnir pod nazivom "Hrvatsko-BH prijateljstvo" pod pokroviteljstvom Ivana Del Vechia, veleposlanika RH u BiH, održat će se u Fojnici 10. siječnja 2015. godine. Održavanje turnira dogovoreno je prilikom nedavnog posjeta članova "Respekta" veleposlanstvu RH u Sarajevu i susreta s veleposlanikom Del Vechiom. Ovaj događaj, doznajemo od BROJ 31 članova "Respecta", rezultirat će bratimljenjem spomenute fojničke udruge s udrugama iz Virovitice i Makarske u Hrvatskoj, a plod ovakve suradnje mogli bi biti i zajednički projekti financirani iz europskih fondova. Da u priči o izrastanju fojničkog "Respekca" ne bude baš sve puno uvažavanja kao i poštovanja, truda i rada volontera okupljenih oko Udruge, pobrinule su se općinske vlasti Fojnice. Iz proračuna općine Fojnica još niti jedna marka nije izdvojena za rad Udruge "Respect" niti za njihove projekte. No zato im je ispostavljen račun za korištenje gradskih sportskih terena na kojima 100-njak mališana NK "Respect" trenira pod budnim okom trenera, volontera. Ipak, u "Respectu" su optimisti i vjeruju da će i općinski čelnici konačno shvatiti vrijednost rada ove Udruge te je i financijski podržati. To je odavno prepoznala fojnička dijaspora koja im nesebično pomaže, fojnički poduzetnici, roditelji djece koja kroz Udrugu imaju priliku besplatno trenirati nogomet, ali i predstavnici međunarodnih organizacija i strani diplomati. 9 KULTURNA BAŠTINA Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije koji na najveseliji način govori o našoj svakodnevnici. Svojom posjetom uvjerili smo se da ništa drugačije nije ni u Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu "Bećarac" iz Lepenice. I ovo je jedna skupina ljudi svih generacija koja ma gdje se pojavila oko sebe širi veselje, igru, pjesmu i čuva ljepotu tradicije ovih naših krajeva. Bili smo prisutni na jednoj probi članova ovoga društva i u razgovoru s predsjednikom, gospodinom Brunom Žuljevićem, saznali smo i nešto više o lepeničkom "Bećarcu". Razgovor vam donosimo u cijelosti. Marina ŠIMUNIĆ Gospodine Bruno najprije Vam se želimo zahvaliti na ovako toplom prijemu i reći Vam da smo oduševljeni toplinom i energijom koja vlada ovdje. Bruno odmah spreman kroz osmijeh: Grijanje nam i nije baš neko, pa moramo cirkulaciju potjerati sa malo domaće rakije, valjda odatle ta toplina. Na ovaj način se komunicira s članovima "BEĆARCA", a toga nam danas najviše nedostaje. I dok se zagrijavamo na lepenički način, nastavljamo sa razgovorom. Otkad društvo radi, koliko ima članova i uopće o "Bećarcu". HKUD "Bećarac" Lepenica Društvo postoji od 1976. godine, s tim da je prekinulo s radom tri godine tijekom Domovinskog rata. Trenutačno broji osamdeset do devedeset članova. Broj se mijenja svaki dan, uglavnom stariji dolaze, a mlađi u potrazi za poslom odlaze. U Društvu djeluju folklorna sekcija, mlađa i starija skupina, narodni orkestar i mješovita pjevačka skupina. Vidimo na probi pjevačke skupine i narodnog orkestra da vas ima puno i što je najbitnije svih generacija. Da, evo pomlađujemo i orkestar i pjevačku skupinu, interesa i talenata ima, ali problem je što omladina ode trbuhom za kruhom, imaju volju, imaju želju, ali egzistencija je na prvom mjestu. I predsjed- nik je već umoran i to bismo mjesto podmladili što prije, ali jednostavno teško ide, odoše djeca preko granice. U planu nam je, koliko nam mogućnosti dozvole da dovedemo instruktora – učitelja za svirače kako bismo i na taj način pomladili naš svirački orkestar jer mi smo svi već na zalasku. A od čega se predsjednik umorio, znamo da je društvo jako aktivno, recite nam malo o nekim vašim aktivnostima. Od 1937. godine u Lepenici se organiziraju Lepeničke jeseni – to je sada već međunarodna smotra folklora i tradicije. Godine 2005. "Bećarac" je preuzeo organizaciju. Manifestacija ima jako puno sudionika i traži zaista veliki angažman. Društvo ima svoje nošnje, svoje instrumente. Sudjelujemo na brojnim gostovanjima u inozemstvu, po cijeloj BiH, a u našem okuženju možemo sigurno reći da skoro niti jedno događanje ne prođe, a da nismo pozvani. Mi se na sve odazivamo i zaista smo sretni zbog toga jer to je najbolje priznanje za naš rad. Nama je lijepo, mi se veselimo, svoju dušu hranimo, a uz to uveseljavamo i druge, pa što nam više treba. Na nastupe idemo "u svojoj režiji", osobnim autima i uglavnom nastupamo volonterski. Da, to pokazuje s koliko ljubavi radite. Bila sam prisutna na nekoliko vaših nastupa i zaista oduševljenje koje izazove vaš izlazak na scenu je fascinantno. Tu toplinu koju mi osjetimo u ovim vašim prostorijama u Os- 10 BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA novnoj školi u Lepenici, koje su usput moram reći, oblijepljene fotografijama s vaših nastupa, nagradama i priznanjima koje je društvo dobilo, vi prenosite i na svoju publiku, valjda vas zato svugdje i zovu. Pa mi svi volimo veselje, svirku, pjesmu, a kad nešto radite iz srca i duše publika to osjeti. Nama je drago da je tako i da u ova teška vremena bar dok nastupamo svojim programom možemo otjerati brige svakodnevnice onih koji nas gledaju i slušaju. Da, moram napomenuti i da smo snimili svoj CD s pjesmama iz svog repertoara. Uskoro vas možemo vidjeti i u Fojnici čemu se Fojničani jako vesele. Da, dolazimo u Fojnicu, pozvani smo od "Fojničke žene" u sklopu fojničke manifestacije "U susret Božiću". Imamo nastup na platou Starog grada, a rado smo se odazvali i na humanitarni koncert koji organizira "Fojnička žena" na kojem će se prikupljati sredstva za teško oboljelu Fojničanku. Posebno na takva događanja mi se rado odazivamo. STUDENI/PROSINAC 2014. Hvala Vam gospodine Bruno i Fojnička škrinja želi Vama i "Bećarcu" puno sreće i lijepih trenutaka u daljnjem radu“ Hvala i Vama što ste nas posjetili i svim čitateljima Fojničke škrinje želim sretne Božićne blagdane i uspješnu 2015. godinu. Razgovarali smo i s pojedinim članovima ovoga društva. A sad ćemo pitati gospođu Ivanku Trogrlić, članicu pjevačke skupine, ima vas sedamdesetogodišnjaka puno večeras ovdje na probi, nije Vam teško? Ivanka: "Ne, mi odbrojavamo dane od petka do petka. Ovdje se veselimo, zapjevamo, malo i popijemo da grlo bude jače i stvarno nam je ovaj "Bećarac“ pola života." Gospođa Jelka Rukčić, također jedna od starijih članica društva kaže: "Kad petkom ostanem kući, ja sam bolesna, kad sam ovdje, sve me prođe. Ja volim svakoga , a mene nek' voli 'ko hoće." BROJ 31 Vidjeli smo da ovdje ima i dosta starijih bračnih parova, a neki su se kroz društvo "on udovac - ona udovica" kako kažu zagledali, zaljubili i sad su u sretnom braku. Za ljubav nikad nije kasno, a kako bi i bilo kad su ove dame sa sedamdeset i nešto njegovane, dotjerane i vesele, bore koje imaju samo su one od smijeha. Sreli smo i bračni par Anđu i Antu, pjevaju zajedno, Anto svira harmoniku, ide na kemoterapiju, ali probe ne propušta. Pitali smo i petnestogodišnjake iz sviračke i pjevačke skupine Josipa Matića i Stelu Glavaš što ih je dovelo u "Bećarac". Kažu da su im roditelji tu, sviđa im se način druženja ovdje, putuju s društvom, nastupaju i jednostavno vole tradiciju i običaje. Potrudili smo se dočarati vam samo djelić atmosfere "Bećarca". Osmijeh i srdačnost ovih ljudi teško može prenijeti olovka i papir, ali ono što nam je drago je da još nada postoji da se tradicija sačuva što nam pokazuju Stela i Josip i još mnogi mladi ljudi koji mogu ići u korak s modernim vremenom i njegovati običaje naših predaka. 11 SLOVO IZ DIJASPORE FOJNIČKAŠKRINJA Luksemburg očima Miše iz Fojnice Tridesetpetogodišnji Mišo Pecirep je Bosnu i Hercegovinu i rodni grad Fojnicu napustio 1994. godine. U Luksemburg je doselio relativno mlad pa mu se i nije bilo teško priviknuti na novu sredinu. Mišo danas radi u državnoj Agenciji za promociju istraživanja i inovacija. Govori tečno pet svjetskih jezika. Ističe brojne prednosti koje za mladog čovjeka nudi država Luksemburug i kako je za uspjeh u Luksemburgu potrebna samo volja, kao i to da nakon završenog fakulteta nije teško doći do kvalitetnog posla. Ivan KATAVIĆ su potrebni idoli, oni koji su uspjeli svojim radom i trudom nešto unaprijediti ili promijeniti. U Bosni su to trenutno samo estradne zvijezde ili sportisti. Čak i ti sportisti su uspjeli zahvaljujući nekim uvjetima u inostranstvu. A svi ostali potencijalni uzori mladih, govorim o naučnicima, vizionarima, istraživačima itd., otišli su iz države da bi dobili idealne uslove napretka, tako da mladima ništa drugo ne preostaje nego ići za njima. Mislim da će, dokle god država bude više ulagala u nacionalizam nego u mlade, situacija biti sve gora i gora." "S kvalitetnim obrazovanjem velike su prilike da se nađe radno mjesto koje odgovara kvalifikacijama mladih ljudi. Kad se zaposle, ponovo su krediti izuzetno povoljni. Trenutno su kamate za stambene kredite negdje oko 2 posto, a za potrošačke negdje između 4 i 5 posto. Ipak, možda je najveća prednost u tome što su u tako maloj državi od oko 600.000 stanovnika gotovo polovica stranci. A ti stranci dolaze iz preko 170 različitih država, tako da je omladina koja je odrasla u Luksemburgu otvorena prema svim kulturama, vjerama i nacijama, i samim tim sposobna da se snađe bilo gdje, u bilo kojim okolnostima", kaže Mišo. Na pitanje postoje li neke vrijednosti iz BiH koje bi želio prenijeti u Luksemburg, Mišo je kratko odgovorio: "To su vjerovatno te naše porodične vrijednosti. Imam osjećaj da je i toga sve manje u Bosni, ali to je nešto što mi ponajviše nedostaje u Luksemburgu." U potrazi za boljim životom sve više mladih iz BiH odlaze u zemlje EU. U slučaju da odaberu Luksemburg, evo što ih tamo očekuje: "Mladi – ko mladi - svugdje kronično nezadovoljni, misle da im je najteže, čak i u Luksemburgu. Ali objektivno gledano, su- Nakon dvadeset godina života u Luksemburgu, Mišo ističe kako je zadovljan onim što je postigao. per im je. Većina njih sa 18 godina ima vozačku dozvolu, vozi auto, do 25. godine su putovali pola Evrope i išli na druge kontinente. Što je najbitnije, ne moraju svakodnevno brinuti o svojoj egzistenciji. Oni nisu ni svjesni tih odličnih uslova koje imaju." Našeg sugovornika pitali smo smatra li da je masovni odlazak mladih iz BiH opravdan. "Itekako. Ne mislim da je to dobro za Bosnu, ali je opravdano. Ne samo u Bosni, situacija je takva u čitavoj regiji. Mladima "Ja sebi nikad nisam zacrtao neki cilj – možda da se ne bih razočarao postignutim, niti mislim o tom šta bi bilo da sam ostao u Bosni, ali gledajući svoju današnju situaciju, pogotovo potencijal za napredak, ja sam itekako zadovoljan." Luksemburg je površinom druga najmanja zemlja Europske unije. Jedna je od zemalja osnivača Europske ekonomske zajednice, organizacije koja je prethodnik današnje Europske unije. U Luksembougu su sjedišta više organizacija Europske unije, kao što su Europski sud pravde, Revizorski sud te Europska investicijska banka. Obilje sreće, mira i blagosti za Božić i Novu godinu želi Vam ZAVOD BAKOVIĆI 71270 FOJNICA, Bakovići bb tel. 030 803 093 www.zavod-bakovici.ba 12 BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. PRIČE IZ ZAVIČAJA FOJNIČKAŠKRINJA Mujakovići i Paljike Piše Tomislav BOŠNJAK P remda sam ranije dvaput bio u Mujakovićima, priliku za treći posjet, kako bi na jednom mjestu pohvatao najviše informacija o selu, nisam mogao ispustiti na dan jesenske mise na groblju. Vrijeme je moglo biti i bolje, ali i za lošije terenac Nikole Vicića ulijevao je sigurnost. Groblje nije ni malo. Ipak su dva stoljeća stare kosti predaka ovih malobrojnih Mujakovljana koji se okupe kako bi upalili svijeće i izmolili kod Svevišnjeg milost za njihove ovozemaljske propuste i grijehe. Milišić, Vicić, Šimić.... I opet ponavljanja tih prezimena, izmiješanih na križevima i spomenicima iz prepoznatljivih perioda podizanja. Tako izmiješani živjeli su i u selu, malo niže. Nikada više od 5-6 kuća, ali uvijek pune čeljadi. Danas samo pustoš. Slike sela još su ostale samo u memoriji manje ili više sijedih glava. Na nekadašnjem gumnu, uz rakiju i meze slušao sam priče i Milišića, i Vicića i Šimića. Dakako, mozaik sam sastavljao i uz pomoć drugih izvora podataka. *** Jedini prirodni put od Fojnice prema gornjem toku Vrbasa vodi dolinom rijeke Dragače, nastavlja uzbrdo manjom, Jezernicom, svladavajući planinske prijevoje Vranice čiji se vrhovi dižu i preko STUDENI/PROSINAC 2014. 2000 metara nadmorske visine. S obje strane Dragače smještena su sela i zaseoci čiji je zajednički naziv Prokos. Od Mujakovića na zapadu udaljeniji je samo zaselak Paljike (10 km od Fojnice). O nastanku sela slušao sam priče iz više usta, i uglavnom su iste, a kako su se prenosile s koljena na koljeno sve više imaju prizvuk legendi. Sam naziv sela govori kako su u njemu nekada živjeli muslimani. Ali, kada je strašna kuga počela harati ovim krajem nije zaobišla ni stanovnike malog seoceta podno planine. Predaja kaže kako su pomrli svi stanovnici sela osim jedne žene, imenom Fata, koja je leševe vozila na grani niz njive i sahranjivala podno sela. Tragovi groblja i danas su vidljivi kad se krene s Tovarišta u Mujakoviće i narod ga naziva "Fatić groblje". Kud će jadna žalosna i kukavna sama na tolikoj zemlji pa ju je počela prodavati katolicima, došljacima iz zapadne Hercegovine i Dalmacije koji su masovno nagrnuli u Bosnu početkom 19. stoljeća. Kažu da je Fata od novaca dobivenim prodajom zemlje dala sagraditi džamiju, ali se danas ne zna gdje i koju. Prvi koji su kupili zemlju i svojim naseljavanjem udahnuli novi život selu bili su Milišići, podrijetlom iz Rame (selo BROJ 31 Rumboci). Kasnije su, dolaskom na ženinstvo, nastala još dva roda koja se danas mogu nazvati starosjedilačkim – Vicići i Šimići. Iz Hercegovine su, navodno, skupa došle dvije obitelji Milišića; Juro sa svojom, i udovica Luca s dva sina. Kako bi kasnije razlikovali Milišiće njihovim potomcima dati su nadimci "Jurići" i "Luckići" po čemu ih i danas najlakše razlikuju. Živeći u 4-5 skromnih kuća, dijeleći dobro i zlo, ove tri loze su se kroz nekoliko naraštaja toliko zbližile i međusobnim udajama i ženidbama ispreplele pa je teško razmrsiti njihove zamršene rodbinske odnose. Raritetan primjer je ženidba trojice braće Milišića "Jurića" nastalih u braku s "Luckićima", a oženili su tri rođene sestre iz roda Šimića (Marijan i Ankica, Slavko i Anđa te Mijo i Jozefa). Zapetljano je i među samim Milišićima; jednima je u osobnim dokumentima upisano Milušić pa ima primjera da je administrativna pogreška jednoga slova razdvojila i rođenu braću u prezimenu. Zanimljivu priču o svojim precima i načinu života ispričao mi je Janjko (Paško) Vicić (1932.), nekada poznati kovač, danas vitalni starina rođen u Mujakovićima, od 1959. stanovnik Ostružnice. Po 13 PRIČE IZ ZAVIČAJA Niko Vicić (1882.-1969.) Misa na lokalnom groblju Mijo Milišić "Luckić"(1886.-1950.) kazivanju njegovih predaka Vicići su starinom od Sinja. U fojnički kraj doselila su tri brata i zaustavila se ispod Kozov1 grada, negdje u današnjem Šavniku . Nisu ostali dugo jer su čuskijom zatukli dvojicu Turaka koji su ih željeli poturčiti pa su morali bježati dalje. Jedan od braće je pobjegao u Tuzlu, drugi u Vitez, a treći (njegov djed, Paškal) se sklonio kod opakih Ljolja u Prokos. Od Ljolja je otišao u najam kod nekog muslimana u Turkoviće. Kasnije je postao bogat čovjek. Bio je dugogodišnji muktar (seoski starješina, knez) u Prokosu mada je bio nepismen. Imao je mur (pečat) sa svojim imenom. Oženio se Katom r. Matanović iz Uskoplja koja im je rodila četiri sina i pet kćeri pa je vremenom postao starješina veoma jake obiteljske zadruge (zajednice). Osim u Mujakovićima, posjedovao je mnogo zemlje i šume na Paljikama, u Stražici, a čak je imao njivu i u Brestovskom. Na Prokoškom jezeru je imao svoj ljetni stan za ispašu stoke, na kojem je paslo 500 ovaca, preko 200 goveda i isto toliko koza, 50-ak konja... Za svaku vrstu stoke bile su posebne štale. Paškala su zvali "Dedo" i katolici i muslimani. Budući da je u silnoj stoci bilo volova koji nikada nisu uprezani u jaram, davao ih je sirotinji kako bi se poslužila u radu. Imao je silne dukate, držao 5-6 najamnika (imao najamnika i u Uskoplju). Kupovao je zemlju po ostruškom polju na kojoj je 1 Janjko (Paško) Vicić (1932.) 14 Moje istraživanje, temeljeno na crkvenim knjigama, govori kako su roditelji ove trojice sinova, i još tri kćeri, bili Jozo Vicić i Ana r. Milišić. Dakle Jozo je došao na ženinstvo u Mujakoviće. BROJ 31 njegov unuk Janjko nakon ženidbe sagradio kuću i otpočeo novi život. Od četvorice Paškalovih sinova dvojica su ostala živjeti u Mujakovićima (Paško i Anto), dok su dvojica (Niko i Mato) otišla na Paljike. Kasnije će i Paško (1900.-1990.) za sinom Janjkom doseliti u Ostružnicu, prodavši Milišićima dio imanja u Mujakovićima. On se također bavio stočarstvom, a s još trojicom Milišića preživio je jedan od logora zloglasnog Mauthausena u Drugom svjetskom ratu. Premda se ženio dva puta i u nasljeđe zemlji podario jedanaestero djece danas u Fojnici živi tek jedan njegov muški potomak – unuk Nikola Vicić (1981.). Ono što je obiteljskoj zajednici Vicića bio Paškal to je Milišićima bio Ilija "Luckić". Upravljao je bogatom zajednicom u kojoj je bilo 36-37 čeljadi. Osim ovakvog bogatstva u potomstvu imali su također mnogo zemlje, šume, stoke... Sedlao je dobroga konja i odlazio na pijacu, a na povratku su ga čekali mlađi članovi, preuzimali uzde, raspremali konja i slamom ga trljali. Ilija je također kupovao zemlju po ostruškom polju. Znao je kupiti zasijanu njivu i samo u jesen platiti radnike da podignu ljetinu. Prodajom stoke stjecali su veliko bogatstvo, ali se ponovno ulagalo u kupovinu zemlje. Kada je Ilija ušao u stare godine i više nije mogao upravljati zajednicom došlo je do njezine diobe uslijed čega su pojedini potomci olako profućkali stečeno bogatstvo. Red je spomenuti kako je nastalo i treće prezime u Mujakovićima čiji je rodonačelnik Stjepan Šimić. Po pričanju Rudolfa Milišića došao je iz Dobrošina (Uskoplje/G. Vakuf) i bio kao momak u STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA Koristi se svaka prigoda za druženje najmu kod Merdžanića "Osmića" u Prokosu. Izašavši na dob zagledao se u Lucu, kćerku Tome Milišića "Jurića" i Luce r. Šain, s kojom se na koncu i vjenčao, te došao na njezino imanje u Mujakoviće. Svaki kraj, svako mjesto življenja ima svoju specifičnost, proisteklu prvenstveno iz njegovog geografskog položaja što opet direktno utječe na način života ljudi koji u njemu žive stvarajući na taj način potrebnu životnu simbiozu. Dolaskom iz svoje dotadašnje mnogo pasivnije postojbine u kraj prebogat šumom, vodom i zemljom pogodnijom za obradu zasigurno su se novi stanovnici Mujakovića svojski bacili na posao koji su najbolje znali raditi – baviti se stočarstvom. Ovce i koze su ih održale u životu. Broj ukućana, i pored velike smrtnosti, brzo se povećavao pa su se i tradicionalne obiteljske zajednice morale dijeliti. Često uz plač. Novonastale obitelji, kojima su Mujako- vići postali pretijesni, odlazile su za poslom u urbanije sredine dok su one druge, koje su svoje životne planove vezivale za prirodna prostranstva i stočarstvo otišle još bliže planini – na Paljike, mjesto udaljeno sat dobroga hoda za onoga tko poznaje staze prečice. Po narodnoj predaji preko Paljika je od davnina vodio pokaldrmani put za Vlašku ravan, i dalje. Na Paljikama se nalaze toponimi naziva Staro selo i Staro groblje. U narodu živi predaja kako se selu zatro trag jer su svi stanovnici pomrli od kuge. Djevojke su leševe vukle na granama, a nakon sahrane vraćale se uzbrdo pjevajući. Predaju treba shvatiti tek kao predaju, ali se zna da su na Paljikama živjeli isključivo muslimani do početka 20. stoljeća, i to u priličnom broju. Npr. 1879. godine u 9 kuća živio je 51 član, 1910. u 15 kuća 74 člana, da bi u popisu iz 1961. godine u 10 kuća živjele 63 osobe, od toga 45 Hrvata, Pred kućom Mije (Marijan) Milišića na Paljikama, oko 1955. godine. STUDENI/PROSINAC 2014. BROJ 31 16 Muslimana i 2 Srbina, a po popisu iz 1991. godine na Paljikama je živjelo 26 duša, sve Hrvati. Od prvih popisa, koje je izvršila Austrougarska (1879.), u Mujakovićima su pak isključivo živjeli Hrvati – katolici. Tada je u 4 kućanstva živjela 51 osoba, 1910. u 7 kućanstava 89 osoba, 1961. u 12 kućanstava 77 osoba, a 1991. godine 55 osoba. Iznad Mujakovića, prema planini, bili su pašnjaci zvani Panje. Stoka se izgonila ljeti i ostajala je do mrtve jeseni. Pastiri su stanovali u prostim kolibama. Muzli su stoku, pravili i prodavali sir. Navečer je domaćin određivao raspored za sutrašnji dan; svaki član u obitelji imao je svoje zaduženje, svoj posao – od djeteta, djevojke, žene, starca... Stoka se prodavala, a od zarađenoga kupovala zemlja. Jer, ljudi su se bojali gladi i sve su snage upirali u stočarstvo i zemljoradnju. Oralo se s volovima dok su konji služili za nošenje sijena i jahanje. Od grupice kuća, nepravilno raspoređenih uz put isticala se velika kuća s verandom i čardakom koju je po želji Stipe Vicića ovjekovječio uljem na platnu fojnički likovni umjetnik Fadil Jemendžić. Kuću su kasnije kupili Milišići, a nakon rata na njenim je temeljima donatorskim sredstvima sagrađena zajednička kuća braće Rudolfa i Mije Milišića. Kad se počnu nabrajati sva dobra što su ih Mujakovići imali, njihovi bivši žitelji će se s nostalgijom sjetiti starih dobrih sorti raznoga voća: trešanja, krušaka, jabuka, šljiva, oraha.... U jesen se selom širio miris sušenog voća iz šafana, pravio se pekmez. Rakija se pekla samo od šljiva. Od društvenih igara zimi se igralo prstena, koca, kabla... Na sijelo se najčešće išlo u Ljolje ili na Tješilo, odakle su dolazili i njima. Bilo je nekoliko svirača; npr. Šimo Šimić je svirao uz gusle i pjevao, braća Josip i Ivan Milišić tambure, a malo koji pastir nije puhao u frulu i dvojnice. Trebević/Prokoško jezero: čobani iz Mujakovića sa svojm ima stadi 15 PRIČE IZ ZAVIČAJA Iako je zemlja za obradu bila u stranama, bila je plodna, gnojila se pa je uspijevalo svako žito. Sijala se heljda, ječam, zob, krumpir, konoplja... Kosilo se po mjesec dana, vrševina žita trajala je skoro isto toliko. Svaka kuća imala je ispod sela svoje močilo za konoplju, a u kući stan (razboj) za tkanje. Tocila na rijeci Jezernici bila su puna mlinova, a voda ribe pastrmke. Nekada je na njoj bio majdan za kovačiju, a danas samo mini hidroelektrana na lokalitetu Klisac. Stočarstvo je bilo glavno zanimanje žitelja Mujakovića i Paljika. Uvidjela je to i austrougarska vlast dolaskom u Bosnu pa im je dodijelila velika prostranstva koja su se protezala od Tovarišta, preko Panja i Stražice do Prokoškog jezera. Sve je bilo u vlasništvu spomenutih rodova iz Mujakovića. Šimići su izgonili stoku na ispašu u Stražicu, Milišići na Panje, a Vicići su imali svoje stanove na Prokoškom jezeru. Time su bili u prednosti nad onima koji su izgonili stoku iz nižih predjela; dok ovi ljeti istjeraju svoju stoku njihova je već bila oporavljena mladom travom. Šumom su odzvanjala klepetanja zvona. Pastiri su imali oružje i dobre pse čuvare koje su hranili mlijekom. Bilo je šumskih zvijeri, medvjeda i vukova. Čuvajući stada ljudi su radili korisne stvar – između ostalog pleli su i vunene čarape. Struja u prvim kućama zasijala je 1962. godine. Ali ne kod svih. Pojedini stari domaćini nisu željeli taj novitet: "Zar da mi drugi iz daljine zapovijeda kad ću upaliti, a kada ugasiti sijalicu?" Drugi su pak živjeli siromašno i nisu mogli sebi priuštiti zamjenu čađavim petrolejkama. Kasnije su, ipak, svi priključili. Na bolji, pogodniji, put čekalo se još dva desetljeća nakon dovođenja struje. Stari put od Tovarišta bio je kraći, ali naporniji zaprezi. Trasa novog puta prešla je preko njiva i dovela prvi automobil u selo. Svaki pozitivni korak za boljitak sela bio je spor pa su mnogi napustili rodno ognjište. Nakon Drugog svjetskog rata mnogi su odselili u ravna polja Slavonije. Najbliži izvor vode bio je kod kuće Ante Milišića "Cige". Premda su kasnije vodu cijevima doveli iz 3,5 km udaljenih Lokava, "Cigina česma" ostala je i dalje "zakon" pa ako se željelo "počastiti" pravim gutljajem vode djeca su upućivana s kanticama na česmu. Predio Stražice također je bogat vodom, osobito je poznato vrelo Grončevica. Voda iz Solina, tj. Međudolova bila je dovedena cijevima na Panje, ali sitnoj ljudskoj duši, u pohlepi za tuđim, nije bilo mrsko iskopati i odnijeti... Religioznost ljudi i vjera u Boga naše je pretke krasila od starina pa tako i Mujakovljane. Nedjeljom se išlo pješice u Fojnicu na misu, a onima koji ostanu kod 16 FOJNIČKAŠKRINJA Kata i Ivuša Milišić, Luca Vicić (ud. Milišuć Paško), i Klara Kajić, ud. Vujica kuće zajedničku molitvu predvodio je stariji čovjek ili žena. Izgradnjom filijalne crkvice u Kazijevićima (1969.) u kojoj se počela služiti nedjeljna misa vjernici iz prokoškog kraja bili su pošteđeni dalekog pješačenja po svakakvom vremenu. Kum kapele bio je Mijo Vicić (Tomin) pošto je prodao općini njivu u Jezernici (danas na tom mjestu Dom). Mijo je svojevremeno hodočastio Svetom Ocu u Rim što je tada bio "pojam". Između dva svjetska rata Mujakovići su bili najjače selo na općini po pitanju stočnog fonda. Npr. Vicići i oboji Milišići imali su samih ovaca preko 1000 grla. Zbog toga su se partizani sve godine trajanja Drugog svjetskog rata vrzmali u selu. Imali su dovoljno stoke za ishranu, a noću su još dogonili iz Orahova i brestovačkih sela kako bi stvorili zalihu. Za narodnog odbornika u selu odredili su Stipicu Milišića "Jurića". Sjećanja Janjka Vicića na te godine, tada dječaka koji s čankom u ruci čeka svoju porciju, jasna su i danas. U njihovoj prostranoj kući na slamaricama je ležalo po 30 partizana. Tu su bili članovi Visočko-fojničkog partizanskog odreda, Vričko, Dizdarevići, i drugi. Pamti i nailazak četnika Draže Mihailovića koji su se početkom svibnja 1945. godine povlačili ispred partizana prema Srbiji. Sreća što je njihova prethodnica najavila dolazak pa su ljudi imali vremena skloniti glavninu ajvana (stoke) izvan sela jer kada su nagrnule gladne bradonje klali su sve što je od stoke preostalo i prevrtali po kućama tražeći hranu. Partizani su se bili povukli iznad sela, pojačali i sutradan započeli žestok napad sipajući vatru iz strojnica. Četnici su bili razbijeni, i u tom povlačenju u neredu sa sobom su odveli i odbornika Stipicu kao vodiča koji se kući vratio tek nakon pet dana. Janjko se sjeća korpulentnih Kraišnika u partizanskim redovima kao i slike kada je četnik ubio suborca dok je kupio grah i jaja u kući. Ukopali su ga mještani, a nakon rata tijelo mu odniBROJ 31 jela rodbina u kuferima. Među partizanima bila je, navodno, i Milka Planinc2, kasnije političarka na važnim funkcijama u državi koja je iz "talijanke" puške ubila Peru Vicića jer je kao civil bio vodič ustašama. Od partizanske ruke odveden je u zatvor u Bugojno, potom i ubijen (1943.) Karlo Milišić "Luckić". Djeci je od rođenja uglavnom bio trasiran put prema planini i čuvanju stoke. Iz Mujakovića su nakon Drugog svjetskog rata koliko-toliko išla u školu na Tovarište (šumarska kuća, u Majdanu), dok su ona iz Paljika bila toga lišena. Znali su se našaliti kako su naučili brojati brojeći jelke i bukve. Nemoguće je zaobići i tragičnu 1993. godinu kada su Mujakovljani otišli u egzodus i nikada se više nisu istinski vratili. Nit jednog načina života je prekinuta s malo izgleda da ikada bude sastavljena. Ratnom sukobu u Fojnici prethodila je uvertira u Mujakovićima gdje su pripadnici policije ABiH uhapsili civile i zatvorili ih u kuću Stipice Milišića, a vojne obveznike u magazin UPI-a na Tovarištu. Bilo je maltretiranja, udaranja... Nakon dva dana pušteni su kućama s tim da svaki dan triput silaze na Tovarište i podnose izvješće gdje se tko nalazi i što radi taj dan. I to je kratko trajalo (do 9. lipnja). Postignut je "dogovor" o razmjeni zarobljenika i dvostranom protoku ljudi. Hrvatima iz prokoškog kraja omogućen je odlazak za Gojeviće, Otigošće, i dalje, dok su Muslimani iz ovih sela, natovareni na razna prijevozna sredstva prtljali "svojima". Ubrzo je puklo... Sve kuće u Mujakovićima su u ratu devastirane, a na Paljikama i Panju popaljene. Poginuli su Ivica Šimić, Anto, Mijo i Josip Milišić. Kuga s početka priče i rat na kraju bili su uzroci pustošenja sela u njegovoj povijesti, s tom razlikom što nagovještaja ponovnog oživljavanja, nažalost, nema. 2 U biografiji Milke Planinc ne spominje se njezin ratni angažman na području Fojnice pa ovaj podatak treba uzeti s rezervom. STUDENI/PROSINAC 2014. DRUŠTVA I UDRUGE FOJNIČKAŠKRINJA F ranjevci su u Fojnicu došli prije 650 godina i kroz cijelo ovo vrijeme bili su čuvari katoličke vjere i nositelji kulture u ovoj općini, ali i mnogo šire. Naime fojnički franjevci su pastorizirali lijevu obalu rijeke Bosne sve do Save, pa onda banjalučki kraj, bihaćki, livanjski, duvanjski, ramski, jajački kao i srednjobosanski. I na svim ovim područjima, uz propovijedanje vjere, širili su i pismenost koju su sami stjecali u fojničkom samostanu, a visoke škole završavali po europskim učilištima. U samoj Fojnici osnovali su prvu školu i bili joj prvi učitelji, a udžbenike su sami sastavljali i njihova prva izdanja danas se čuvaju u fojničkom muzeju. Također su osnivali i kulturno-prosvjetna društva kao Hrvatsko čitalačko, tamburaško, pjevačko, zabavno društvo "Veselica", a 1906. godine osnovali su Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo "Rodoljub". Napravili su i statut društva u kojem stoje pravila rada i djelovanja. U osnivanju ovog društva sudjelovali su i franjevci, ustvari oni su ga i osnovali, a u statutu stoji da u upravnim tijelima društva uvijek mora biti i netko od fratara i ako bi se društvo nekada ugasilo da sva imovina pripada samostanu u Fojnici. Prvi tajnik društva bio je poletni i agilni fra Alojzije Cvitanović. Samostan je uvelike sudjelovao u financiranju zgrade "Rodoljuba". Za Fojnicu u tom vremenu dom "Rodoljuba" bio je raskošna građevina, a i za širu okolicu, i ovo je prvi dom s ovakvim programom izgrađen u Bosni, katolički! Imati vlastiti krov nad glavom ulijeva čovjeku svijest ponosa i fojnički katolici su ovaj dom čuvali, održavali i u njemu se događalo samo ono što je odgovaralo katoličkoj vjeri i hrvatskoj kulturi. Kad su obilježavali 25-u obljetnicu osnivanja društva, fra Leonardo Čuturić održao je Fojnički Rodoljub Priredio fra Janko LJUBOS zanimljivo predavanje i izvedena je predstava: "Susret osvojitelja Bosne sultana Mehmeda i fra Anđela Zvizdovića" koju je napisao sam fra Leonardo, rodom s Otigošća, a tada je građanstvu bila pokazana i originalna Ahdnama i originalni plašt koje je sultan dao fra Anđelu kao znak postignutog dogovora. Kad su komunisti došli na vlast, zabranili su rad ovog društva, a zgradu su preuzeli, bez ikakve nadoknade, i služila je kao "radnički univerzitet", zapravo bio je to dom kulture i kino dvorana. U 2000-toj godini tadašnji gvardijan je preuredio statut društva, ponovno ga registrirao kod suda u Travniku, bio mu Čestit Vam Božić i sretna Nova godina prvim predsjednikom i od sadašnjih vlasti tražio povrat "Rodoljubove" zgrade i imovine. "Rodoljub" je povremeno koristio ovu zgradu uz neke događaje. Kad su se hadezeovci vratili u Fojnicu, tu su imali svoje prostorije. Na sjednici Općinskog vijeća Fojnica 4. 12. 2013. godine donesena je odluka da se Islamskoj zajednici u Fojnici vrati oduzeta zgrada medrese koja je prije na privremeno korištenje bila zgrada općine, a zgrada "Rodoljuba" da se vrati "Rodoljubu", tumačeći tako da se jednako postupilo prema imovini Islamske zajednice i Katoličke crkve, što ne odgovara stvarnosti. Čestit Božić i sretna 2015. godina Perla str SUR FKAVANAOROZ O J N I C A STUDENI/PROSINAC 2014. Vl. Ivana Katavić Bilić FOJNICA, Bosanska bb BROJ 31 17 DRUŠTVA I UDRUGE Što to rade fojničke žene? Marina ŠIMUNIĆ U vijek nas raduje kada se u životu Fojnice dogodi nešto novo. Znamo da žene mogu sve, kažu vladaju svijetom, vode ratove, drže tri kuta kuće, ali uglavnom iz sjene, iz drugog ili tko zna kojeg reda. Fojničanke su odlučile pokrenuti se i organizirale su sekciju "Fojnička žena". I zaista su aktivne na skoro svim "poljima" života. Odlučili smo ih posjetiti u njihovim, kako one kažu skromnim prostorijama, i sami doživjeti djelić onoga o čemu se sve više priča u našoj čaršiji. Mnogi bi rekli da na jednom mjestu gdje ima 30 do 40 žena ne može vladati toliki sklad, ali bi ih fojničke žene odmah demantirale. Bio je dan za radionicu pletenja, šivanja, heklanja i veza. I kao u košnici je prostor mali, ali pčelice znaju što koja radi, kuda koja ide, za što je koja zadužena, tako i fojničke žene, i to sve kroz smijeh, šalu i pjesmu. Zanimljivo je kako ih pola istovremeno priča i sve se razumiju i sve čuju – ma žene k'o žene. Za jednim stolom je nekoliko šivaćih mašina i kako koja dolazi nosi sa sobom ono što radi, stol za bilijar pretvoren je u krojačnicu, a i pegla se tu. One što pletu, vezu i heklaju zadovoljne su i s običnom stolicom, ali stol na kome su razne delicije čvarci, krvavica, Danicin sir i pavlaka, Ljiljanina i Biljanina pogača, Maricine maglice, Zorkine buhtle i puno kolača, 18 sokova, likera koje donesu Ruža, Irena, Smiljana, Ljubica, Angela, Božica, ma zaboravit ću nekoga sigurno, e taj stol ne treba ni stolice ni escajg niti išta drugo. Tu se žene okupe onako s nogu u kratkim pauzama, a njih za jednu večer bude i desetak, zato kažu kroz šalu da i nemaju modela za veličinu ispod broja XL. Pitali smo, doduše punih usta, predsjednicu ove sekcije gospođu Sofiju što to radi Fojnička žena? "Pa evo u proteklom periodu organizirali smo više putovanja za naše članice, a i one koje to nisu, sada nas je već 80-ak. BROJ 31 Išle smo u Međugorje, Kraljevu Sutjesku i Kreševo. Bilo nam je prelijepo i svakako ćemo uskoro ponovno putovati, možda i na nekoliko dana i izvan BiH. Sudjelovale smo i na druženju žena Središnje Bosne u Vitezu, na večeri folklora u Gromiljaku koje su organizirale naše kolegice iz UŽ 'Đerđef' Bugojno i 'Eko srce' Gromiljak. Prezentirale smo se i u svom gradu, u suradnji s Reumalom napravile smo prezentaciju starih običaja u našem kraju, pokazale neke stare tehnike izrade ručnih radova, pokazale ono što radimo u STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA našim radionicama. Posjeta je bila iznimno velika posebno gostiju Reumala, ali posjeta naših sugrađana ipak nije bila onakva kakvu smo očekivale. Nadamo se da će nekom drugom prilikom biti puno bolje, evo i sada pozivamo sve Fojničanke i Fojničane, ali i sve ostale da dođu i vide šta mi to radimo. Također smo imali zapaženu prezentaciju u sklopu manifestacije 'Fojnička trpeza'. Dobru suradnju uspostavile smo s drugim udrugama i društvima iz Fojnice i okruženja. U posjeti su nam bile i članice udruženja žena 'Đerđef' iz Bugojna, koje su nam prenijele neka svoja iskustva, obzirom da one djeluju već trinaestu godinu, a koja će nama svakako dobro doći u daljnjem radu. I mi smo bile u Bugojnu, lijepo smo primljene, upoznale svoje kolegice, ono čime se one bave i što rade. Uskoro ćemo razmijeniti posjete i s nekim drugim ženskim udrugama. Uključile smo se kao jedan od organizatora manifestacije 'U susret Božiću 2014.' i 14. prosinca poklonit ćemo Fojničanima lijepu adventsku večer uz svirače i pjevače HKUD 'Bećarac' iz Lepenice i Gromiljaka, naravno uz neizostavno kuhano vino i ostale delicije. Najveći problem koji imamo jeste problem prostora za rad, evo vidite koliko smo skučeni. Obraćale smo se na puno adresa i adekvatnih prostora ima, ali dobre volje onih koji to mogu riješiti nažalost ne. Naravno mi nećemo odustati, borit ćemo se i kao prave žene izboriti i za to. Dobile smo na korištenje u staroj zgradi osnovne škole u Gojevićima jedan prostor, koji nema ni struju ni vodu, jako je zapušten, ali bi nam odgovarao za naš rad. Obratile smo se i još ćemo se obratiti na razne adrese kako bismo problem struje, vode i sanacije tog prostora za naše radionice riješili do proljeća. STUDENI/PROSINAC 2014. Naše žene su jako aktivne kroz različite radionice šivanja, pletenja, heklanja, veza, radionice tradicije i običaja, informatičku radionicu, radionicu ljekobilja, a s rješavanjem problema prostora planirale smo još dosta toga. Šijemo narodne nošnje i svi koji žele mogu doći vidjeti kako to naše žene rade pa i kupiti nešto od naših radova jer to je uz donacije i jedini način našeg financiranja. Fojnička žena od samog početka u svojoj zajednici jako puno angažmana ima na humanitarnom radu. Ono što je u tijeku jeste velika humanitarna akcija koju smo zajedno sa svojom Udrugom 'Gotuša' i 'Đerđefom' iz Bugojna pokrenuli kako bismo prikupili sredstva za transplantaciju bubrega naše sugrađanke Munire Salčinović iz Dusine. Munira je već pet godina na dijalizi tri puta tjedno koju sve teže podnosi i sve češće joj se javljaju zdravstvene komplikacije. Nema srodnog donora i mora na transplantaciju u inozemstvo, a za to trebaju ogromna sredstva koja su za sve nas 'obične ljude' samo 'misaona imenica'. Fojnička žena je pokrenula veliku akciju i sigurni smo da ćemo uz pomoć dobrih ljudi iz cijele BiH, ali i inozemstva pomoći ovoj majci dvoje djece da sačuva svoj mladi život. Organiziramo i veliki humanitarni koncert 28. prosinca u sportskoj dvorani u Fojnici pa evo pozivam i čitatelje Škrinje neka kupe kartu, ako i ne žele doći na koncert, ali i neka pozovu humanitarne brojeve koji su otvoreni za ovu prigodu. Mislim da sam vaše čitatelje ukratko upoznala s našim proteklim i trenutnim aktivnostima. Planiranih imamo još dosta, ali o njima ćemo onda kada ih realiziramo. Svim čitateljima Fojničke škrinje sve naše članice žele čestite božićne blagdane i sretnu i uspješnu 2015. godinu, jer kako naš slogan kaže 'MI SAMO ŽELIMO OSMIJEH NA LICU I SJAJ U OKU'. Hvala vam za ovako lijep prijem i što možemo osim pozvati sve one koje vole druženja, toplinu i srdačnost, a i dobro pojesti i popiti, dođite i učlanite se jer vjerujte Fojnička žena je dostojna svoga imena. Čestit Vam Božić i sretna Nova godina STR FENIX FOJNICA vl. Marijana C. BROJ 31 19 NAŠI SUGRAĐANI FOJNIČKAŠKRINJA Hazim ČUKLE F ojničanin Ivica Stanić, čovjek velikog i plemenitog srca, kojeg u Fojnici svi zovu i znaju i samo po nadimku Arlika poznat je po mnogo čemu. Jedan je od onih koji najviše vole svoj grad, pokretač je više akcija na uređenju i čišćenju Fojnice i njene okoline, a u skoro svaku humanitarnu akciju se odazove među prvima. Ovaj naš sugrađanin nosi samo bijele cipele, i do danas je prošlo oko 50 godina da nikad nije obuo druge osim bijelih - uvjek samo bijele cipele: i kad je radno i paradno i misno. Ivica Stanić i u penzionerske dane, a u penziji je od prije četiri godine, nema mira. "Volio sam uvjek raditi 'od zvijezde do zvijezde' kako se kaže, ono od jutra do sutra. Imam tri odrasle kćerke, ponosim se sa njima a i one sa mnom. Ima dosta akcija koje sam uradio na uljepšanju mog grada, od uređenja okoliša do postavljanja kanti za smeće, dijelom i ulične rasvjete, uređenje puteva itd. Ja to volim, hoću i, hvala Bogu, još modu i sam da radim", priča nam Arlika kojeg smo prvi put vidjeli bez bijelih cipela. Morao je Ekolog i humanista obuti čizme jer se ne može hodati po korovu u bijelim cipelama. "Prije dvije godine nam je Općina Fojnica uradila pravi ulaz u grad, ja to kažem da je to ogledalo grada. Asfaltirala je i napravila moderni ulaz u našu Fojnicu. Pomogao sam nešto kod ulične rasvjete na toj dionici puta, a također sam uradio i prokres korova i sitnog rastinja koji je narastao uz ogradu nekadašnje 'Pilane' u Bosanskoj ulici koja vodi do središta Fojnice. Evo, ove sedmice sam ponovo, svojim sredstvima, zajedno sa dva radnika, uradio taj prokres i čišćenje šiblja i sitnog rastinja u dužini od jednog kilometra", kaže Ivica Stanić Arlika. Čestit Vam Božić i sretna Nova godina blagdanskim danima. sretna Nova godina! MESNICA ŠANDOR FOJNICA AUTOSERVIS BABIĆ AUTOSERVIS I PRODAJA BOJA I LAKOVA 71270 FOJNICA, Bosanska bb tel. 030 802 072 mob. 063 337 543 20 BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA FOJNIČKAŠKRINJA Strah od postojanja "JA" Marijana BILIĆ N a ovome svijetu postoji ta jedna osoba koje se svaki čovjek boji. Osoba koja može cijeli svijet preokrenuti u trenutku. To je čovjek u sebi samome. On je sposoban na sve. On je u isto vrijeme najbolji prijatelj, i već u drugome trenutku najveći neprijatelj sebi samome. Ni od čega će stvoriti nešto. Gradit će zidove ondje gdje nisu potrebni, pružati mostove na mjestima na kojima su davno s razlogom porušeni. Ne postoji drugo ljudsko biće koje može izazvati više suza u oku i više osmijeha na našemu licu od nas samih. Uzalud se borimo s drugima, uzalud drugima objašnjavamo, pokušavamo ih shvatiti. Sve je to uzalud. U ubrzanom hodu smo zaboravili najvažniju stvar. Zaboravili smo sami sebi objasniti život. Zaboravili smo pokušati sami sebe shvatiti. Iz dana u dan žalimo što nas netko nama drag nije bolje upoznao. Patimo zbog drugih. Bojimo se ovoga, bojimo se onoga. Tražimo razloge, tražimo objašnjenja. Bježimo od drugih da bismo izbjegli bol. A na kraju kada sve sumiramo, kada primijenimo davno učenu matematiku i napravimo sumu svega, STUDENI/PROSINAC 2014. onda zaključimo samo jedno. Mi ljudi, bježimo od onoga tko nas najbolje poznaje. Bježimo od sebe samih. Strah nas je naših mogućnosti. Strah nas je onoga što bismo mogli postati. Stalno strahujemo, a da prije toga uopće ne pitamo sebe same što je to strah. Strah se javlja kada se nalazimo u situaciji kojoj nismo dorasli. Strah će uvijek biti tu. Nikada nećemo pobjeći od njega. Uvijek će postojati nešto čemu nismo dorasli. Ali neće uvijek biti prilike da krenemo ispočetka. Ako čovjek izbjegava da postane JA u svome životu, onda ostaje dužan životu, postaje samo objekt. Ako previše izbjegavamo postojanje JA, počinjemo precjenjivati druge i samim time gubimo vlastite vrijednosti. Precjenjivanjem drugoga često dolazimo do identifikacije. Najgore što nam se može dogoditi u procesu identifikacije je da odemo previše duboko i pri tome ne ostavimo tragove na putu da bismo se mogli vratiti sebi samima. Gubeći sebe, nije rijetkost da padamo u depresiju. Počinjemo mrziti sve oko sebe. Svi faktori koji utječu na naš život nam smetaju. Ne pronalazimo riječi kojima bismo objasnili postojanje nečega u našem životu. Ljuti smo, bez BROJ 31 nadni, koračamo, a pri tome mrzimo svaki svoj korak. Krivimo druge za sve loše što nam se događa. U drugima ne nalazimo nijednu pozitivnu osobinu. Postajemo nepovjerljivi prema ljudima vadeći se pri tome na trenutke kada su nas razočarali. Žalimo se kako puno dajemo, a ništa ne dobivamo, ili možda malo dobivamo, a zaboravljamo da smo u samom startu rekli kako ništa ne očekujemo. U tim situacijama ne pomišljamo na to da smo možda sami krivi za to. Krivi smo jer mrzimo sebe. Očekujemo ono što šutimo. Očekujemo, a uporno pričamo kako mrzimo očekivanja. Očekujemo da se vratimo na pravi put, da pronađemo tragove. Nije rijetkost da mislimo kako nismo sposobni da to sami uradimo. Nije rijetkost da se zapitamo gdje je vjera koja nam daje snagu. Bogu hvala pa to nije rijetkost. Ali rijetkost je da razmišljamo o tome koliko smo prisutni u postojanju, koliko radimo na onome JA. Rijetkost je da uopće priznamo da smo se izgubili, a nije rijetkost da druge kudimo zbog gubitka vlastitih vrijednosti. Nije rijetkost da strahom opravdavamo sve što jesmo. 21 SPORT Ekipa Ostružnice prvak MNL "Fojnica 2014." U dramatičnim, i do kraja neizvjesnim utakmicama doigravanja ekipa Ostružnice je u finalu pobjedom nad ekipom G. Mahale obranila prošlogodišnju titulu. Piše: Tomislav BOŠNJAK S tvorena, i do danas nošena entuzijazmom pojedinaca, a podržana i prihvaćena od svih istinskih ljubitelja nogometne igre naše općine, MNL je uspješno završila još jednu, četvrtu po redu, godinu svoga djelovanja. Ovogodišnja Malonogometna liga započela je koncem veljače uz sudjelovanje 10 ekipa iz 6 mjesnih zajednica, a prvi dio završen je koncem travnja. Zbog vremenskih uvjeta i drugih pogodnosti sve utakmice su igrane u dvorani OŠ "Muhsin Rizvić" u Fojnici. Nakon prvog dijela (9 kola) na čelu ljestvice nalazila se ekipa Prokosa, ispred G. Mahale i Fojnice. Odlučeno je da se umjesto drugoga dijela odmah odigra doigravanje (play off) između šest prvoplasiranih ekipa, s tim što su prve dvije izravno bile u polufinalu i čekale pobjednike iz razigravanja preostale četiri ekipe. Doigravanje za prvaka igralo se 25. rujna, polufinalni susreti pet dana kasnije, a utakmica za 3. mjesto i finale 16. listopada 2014. godine. Nakon zanimljivih, dobrih i kvalitetnih utakmica dobiveni su pobjednici. Pred punim tribinama u rezultatski neizvjesnoj utakmici za 3. mjesto ekipa Fojnice je svladala ekipu Prokosa 4:2, 22 Halil Merdžanić (Prokos) najbolji igrač MNL Jasmin Merdžanić (Prokos) najbolji strijelac, 24 pogotka mada je Prokos imao vodstvo osam minuta prije kraja. Finalni dvoboj između ekipa G. Mahale i Ostružnice također je bio neizvjestan, doslovno do zadnje sekunde. Ljepotu igre zasjenila je nešto oštrija igra u jednom dijelu utakmice kada su suci dijelili kartone, a bučna publika prešla granicu pristojnog ponašanja. Ostružnica je bila bolja i pobijedila rezultatom 4:3. Velika je bila radost igrača i navijača iz Ostružnice jer su pomalo neočekivano obranili prošlogodišnju titulu. Nakon završetka finalne utakmice pristupilo se dodjeli nagrada i priznanja. Najzaslužniji i za ovogodišnje vrijedne nagrade bili su sponzori. Generalni sponzor ponovno je bila općina Fojnica, a vrijednim sponzorstvom istaknuli su se još Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, BH Telecom i hotel Reumal. BROJ 31 Marko Kapetanović (Fojnica) najbolji vratar MNL Nagrade i priznanja primili su: 1. mjesto – ekipa Ostružnica 2. mjesto - ekipa G. Mahala 3. mjesto – ekipa Fojnica 4. mjesto – ekipa Prokos Fair play ekipa – Smajlovići "Treće poluvrijeme" ovogodišnje MNL održano je u prirodnom ambijentu, kod Doma kulture u Smajlovićima. Naime, na sjednici povodom završetka Lige predstavnici ekipa su izrazili želju da se organizira zajedničko sijelo, uz druženje, što je rukovodstvo ASPEKT "MNL Fojnica" svesrdno prihvatilo. Sunčan jesenski dan omogućio je da se "baci" neformalna utakmica na travi dok pečena janjetina nije došla u prvi plan. Druženje uz pjesmu nastavilo se duboko u noć. Lijepa gesta kojom se završilo ovogodišnje natjecanje u MNL Fojnica, uz želje da slično bude i narednih godina. STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA Dvije medalje iz Vukovara Ivan KRAJINA Taekwondo klub „Hvojnica“ je 22. 11. 2014. godine nastupio na međunarodnom taekwondo turniru u Vukovaru. Tom prilikom se okupilo 265 natjecatelja iz Hrvatske i BiH među kojima su bila i tri natjecatelja iz Fojnice koji su ostvarili zapažen rezultat osvojivši dvije medalje. Marko Tuka je osvojio 2. mjesto, Irena Oroz 3. mjesto, a Petar Glavočević imao je odličan nastup, ali se nažalost vratio bez medalje. Na ovom natjecanju je sudio i Dario Stojanović, a ekipu je vodio Ivan Krajina. To je ujedno bio i posljednji turnir za članove Taekwondo kluba "Hvojnica" u ovoj godini. MOSTAR OPEN 2014. 25 fojničkih natjecatelja i 19 medalja U organizaciji Taekwondo kluba "Cro star" iz Mostara 8.11.2014. godine održan je "Mostar Open 2014." međunarodni taekwondo turnir. Sudjelovalo je 400 natjecatelja iz četiri zemlje, a među njima su bili i naši mali sugrađani. Ivan KRAJINA REZULTATI: 1. mjesto Teo Džepić (vrtičanac do 24 kg) Andrej Gavran (vrtičanac do 39kg) Leo Grubešić (mladi kadet do 43 kg) Petar Glavočević (KICK M2 ) Marlena Oroz (kadetkinja do 51 kg) 2. mjesto Patrik Stanić (vrtičanac do 27) Lorena Džepić (ml. kadetkinja do 27 kg) Marin Jukić (kadet do 41 kg) Ilija Tuka (kadet do 45) 3. mjesto Luka Puljić (vrtićanac do 27 kg) Petar Bošnjak (kadet do 41) STUDENI/PROSINAC 2014. Luciano Bošnjak (kadet do 61kg) Kristina Bošnjak (kadetkinja do 41 kg) Ivana Bošnjak (kadetkinja do 41 kg) Irena Oroz (juniorka do 63 kg) Toni Krajina (mladi kadet do 43 kg) Manuel Ababović (ml. kadet do 51 kg) Ivan Kapetanović (senior do 80 kg) Dragan Rajić (vrtićanac do 39 kg) BROJ 31 Osvojena su i tri ekipna pehara: 2. mjesto ekipno vrtićanci, 2. mjesto stariji kadeti i kadetkinje i 2. mjesto sveukupno Ekipu su vodili treneri Ivan Krajina, Muhamed Hukić i Ivana Knežević, a među sudcima su bili i Mirjana Golub i Gabriela Knežević. Velika HVALA roditeljima koji su davali podršku našim najmlađim natjecateljima. 23 ZDRAV ŽIVOT Kako smršaviti Pripremila Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ N ajbolji način za izgubiti težinu nije niti dijeta, niti lomljavina s raznim vježbama. Naše tijelo voli spore promjene u prehrani i umjereni pristup vježbanju. Na primjer, netko tko nije već godinama vježbao ne bi trebao trčati 5 ili 10 kilometara dnevno. Takvim pristupom ne samo da ćete ostati demotivirani i iscrpljeni, nego ćete najvjerojatnije zaraditi razne ozlijede koje će vas držati podalje od vježbanja na neko duže vrijeme, što će vam više otežati u namjeri da smršavite nego što će vam pomoći! Isto vrijedi i za one osobe koje odjednom odluče da će prestati s jelom. Dijetama koje su sastavljene da rapidno smanjite unos kalorija u organizam samo ćete svoj organizam zakinuti za potrebne vitamine, minerale i vlakna, koja su potrebna za pravilan rad organizma. Dakle, ako želite izgubiti na težini i želite znati kako smršaviti na zdrav način, morate učiniti slijedeće: Energetske potrebe i gubitak težine Vašem tijelu je hrana energija, isto kao što je vašem automobilu gorivo energija. Naše tijelo višak unesene hrane sprema kao mast. To znači da ukoliko jedete više nego što je potrebno za pravilan rad organizma i za svakodnevne zadatke, tada ćete dobiti na težini. Ako želite smršaviti, trebate dovesti svoje tijelo do toga da koristi zalihe masti koje čine vašu prekomjernu težinu. To ćete najučinkovitije učiniti tako što ćete činiti sljedeće: - smanjiti unos kalorija - povećati vašu aktivnost kroz vježbanje - ovo dvoje ne podrazumijeva sado mazo pristup. Uvedite promjene postupno Male promjene čine ogromnu razliku. Jedan kolač tjedno će povećati vašu težinu, a ako ga izbacite to će dovesti do toga da isto toliko izgubite na težini. Ukoliko mrzite vježbanje u fitnes centrima, svakodnevne šetnje od 20 minuta će učiniti veliku razliku, ukoliko ih budete prakticirali redovito. Svaki put kada ste aktivni više nego uobičajeno, gubite kalorije i sagorijevate masnoće. Imate veliki izbor aktivnosti, a najbolje rješenje je da izaberete ono što vama najviše odgovara. Nije bitno idete li trčati, plesati, plivati ili voziti bicikl, najvažnije je da se krećete! Bilo koja aktivnost će poslužiti konačnom cilju gubitka težine. Smanjite unos kalorija Ukoliko imate višak težine, tada definitivno morate promijeniti nešto po pitanju svojih prehrambenih navika. Ako pak ne želite smanjiti svoju težinu, tada slobodno nastavite u starom tempu. Gotovo da nije moguće izgubiti kilograme sa standardnim navikama pražnjenja svake vrećice slatkiša i uklanjanjem cijele čokolade odjednom iz njezinog omota. To svakako ne znači da ste osuđeni na život bez slastica, nego znači da samo morate ograničiti unos. - Umjesto cijele čokolade, pojedite jedan red. - Umjesto cijele vrećice bombona, pojedite maksimalno 5 bombona! Ako želite smršaviti, morate postići da vaše tijelo koristi zalihe masnoća, a to ćete postići tako da smanjite unos hrane i da se fokusirate što više na zdravu prehranu. Kod gubljenja težine na zdrav i prirodan način ne postoje prečice. Smanjenje dnevnog unosa kalorija za 200400 kalorija bi trebalo dovesti do tjednog smanjenja težine od 0,5-1 kilograma. To je realan cilj koji će u godini dana učiniti drastičnu razliku. Donosimo nekoliko savjeta kako smanjiti unos kalorija bez ikakvog pretjerivanja. - Zamijenite gazirana pića s vodom. - Zamijenite mlijeko s 2,8 % masti za ono s 1,5 % masti. STR vl. Ivana Tuka, FOJNICA Gojevići bb 24 BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA na zdrav način - Prilikom pravljenja sendviča izbacite majonezu i margarin, te zamijenite s kečapom. - Izbacite grickalice, a umjesto njih ubacite voće i povrće za grickanje. - Sami si slažite večeru, te pazite da nema masti i da večerate 4 sata prije spavanja. - Nikako nemojte preskakati doručak. Ove stvari će imati pozitivan utjecaj na skidanje vaših kilograma i na vaš zdraviji život. Nepravilna prehrana će dovesti do toga da poremetite rad vašeg metabolizma, to samo odmaže ako želite skinuti višak kilograma. Napravite plan Uzmite papir i olovku te odredite raspored obroka, namirnice koje morate unijeti u vašu prehranu i vrijeme za vježbu. Budite strpljivi i uporni Prakticiranje navedenih savjeta neće u roku od 24 sata donijeti drastične promjene na vašoj težini, ali kroz tjedan do dva, discipliniranom provedbom navedenog, trebali biste uočiti prve pozitivne promjene. Nemotiviranost je glavni problem skidanja kilograma. Biti će dana kada bi svu zdravu prehranu najradije bacili kroz prozor, a i tjedana kada neće biti nikakvih vidljivih promjena. Ali baš je to vrijeme kada morate stisnuti zube i nastaviti dalje, jer ako izdržite promjene, uočit ćete napredak. Odredite si nagrade, svaki put kada skinete 3, 5 ili deset kilograma nagradite se s komadom odjeće ili nečim drugim što vam predstavlja zadovoljstvo....Tako ćete stvoriti pozitivnu motiviranost, jer ćete uočavati promjene, a to će vas držati na putu skidanja svakog kilograma koji je višak! Čestit Vam Božić i sretna Nova godina STUDENI/PROSINAC 2014. BROJ 31 25 PRIJATELJI FOJNICE Priča koju do kraja ne zna nitko Ironija na supermodernizam Šest u svijetu najboljih violina napravi veliki majstor Antonio Stradivari od kreševskog crvenog javora. Sudarili se, on se prevrnuo. Četiri točka su u zraku, Ispali su plastični šarafi. Moraš u Surdulicu da ih kupiš, samo tamo se proizvode. Mirko nije kriv za sudar. Krv šiba. Osam metara zavoja je utrošeno. Sve je polomljeno, i auto i oni. Početkom osamnaestog stoljeća, kad telefona i mailova ni u primisli bilo nije, Maestro čuo je, u traganju za dobrim drvetom, za crveni javor u Kreševu. Posla svoga brata Giovannija, koji nekoliko zima u potrazi za crvenim javorom provede. U Kreševu, u šumama raznim. Dok negdje pod Bitovnjom planinom ne nađe žuđeni javor. U tom bunilu on je vrisnuo: – Zemlja je okrugla, Jebô ti Kolumba, što je to morao dokazivati! Ljudi su naivni i odmah to prihvatili... Sve je pobrkao: raj je bio gore, a pakao dolje, na zemlji! A sada? Sve se izmiješalo: Što bi gore, sad je dolje. I obratno. Ne priznajem, protestiram... Sjekli ga, pa sa deblima na konjima do Kreševa. Pažljivo, kô da novorođenčad na krštenje nose. U Čaršiji su potom najljepši komadi birani. Pa opet na konje. U karavani do Dubrovnika. Onda na lađu, pa do Cremone. Majstor plemenito drvo poljubio bi pa zasjekao. I... Duga je priča i do kraja nitko je ne zna. Zna se samo da pet violina, po svijetu rasutih, još uvijek svjedoči o neprolaznoj vrijednosti kreševskog crvenog javora. I ona jedna izgubljena možda. Možda najbolja. Ako je najbolja uopće moguća bila. Bože, reci: Gdje je šta? Bože, Ti si više nego mudar, Ti sve znaš. Ljudi se svađaju i nagađaju, a Ti... Mreže Pa Ti samo šutiš, Bože...! Postoje razne mreže kojima čovjek lovi, netko se njima veže, a netko kroz život plovi. Osjetim Osjetim breme godina na leđima, Osjetim kako mi oblaci stvaraju nervozu, U paukovoj mreži spletenoj u okvir neba, pauk strpljivo drijema i svoje žrtve vreba. Osjetim usporenost hoda, Osjetim da brzo zaboravljam, U staroj ribarskoj mreži koja kraj broda kisne, ribe plivaju leđno dok ih mreža ne stisne. Osjetim da su mi želje puno skromnije, Osjetim kako mijenja se životni ritam, Osjetim kako vjetar, tamo iza gora, vuče veliki transparent na kome piše The End. Kuda god krenemo sami mreža nas strpljivo prati, sve dok nas ne namami i dok nas ne uhvati. 26 BROJ 31 STUDENI/PROSINAC 2014. FOJNIČKAŠKRINJA Olovka i srce Kad sam bio dijete na seoskom putu našao sam jednu olovčicu žutu. Malu, istrošenu, slomljenoga srca koje je u blatu prestalo da kuca. Podigao sam je oprezno i nježno, obrisao blato, vratio joj srce i na praznom listu ispisao slova. Olovka je opet bila kao nova. Tako sam olovku spasio od blata, a ona je meni otvarala vrata. Pamtim još i danas tu olovku žutu, vjerni mi je pratilac na životnom putu. Sjenica u jesen Zašto pjevaš tužno, ti, sjenice mila? Ljetos si nam, ptico, veselija bila. Zar ni lišće žuto ne pomaže tebi da saviješ gnijezdo ti za zimu sebi? Il' si možda ljuta zbog odlaska lasta, il' što nema više na njivama plasta. Veseli se sada, nemoj tugovati, mi ćemo ti, mila, pomoć zimovati. Pirin, 1965. STUDENI/PROSINAC 2014. Anto Stanić rođen je 2.II.1942. godine u Crnićkom Kameniku, općina Kreševo. Završio je učiteljsku školu i potom pet godina radio kao učitelj u kreševskim područnim školama, da bi nakon toga, kao i mnogi drugi u to doba, otišao na rad u Njemačku. Tamo se zadržao desetak godina, a nakon povratka sa suprugom Lucom počinje s privatnim biznisom, kojim su se bavili sve dok sinovi nisu narasli i preuzeli poslove. Nakon posljednjeg rata počinje se aktivnije baviti književnim radom. Dosad je objavio 13 knjiga poezije, kao i knjige izabranih pjesama Stotinu i jedna pjesma i U slavu jed(i)noga Boga. Napisao je i romane Tko umije, njemu..., Čovjek jakog srca i Bako, zašto plačeš?, knjigu proze Nadnaravnost ili...?, te knjige psiholoških ogleda Ti si kormilar svoga života i Mudrost življenja, kao i knjige savjeta za mlade Kako uspjeti i Zlatna pravila života. Knjige Majko, hvala ti i Kreševski pjesnici priredio je s Ivom Mijom Andrićem, a izdao je i obiteljsku monografiju Stanić - poduzetnička obitelj iz Kreševa. Inicijator je utemeljenja Književne zaklade/fondacije "Fra Grgo Martić", koju je osnovao i financira je njegov sin Svjetlan, dok je Anto od samog početka predsjednik Upravnog odbora. Također je inicijator i pokrovitelj brojnih drugih kulturnih manifestacija u Kreševu, ali i u cijeloj BiH. BROJ 31 27 Vladimir OROZ, 1a gimnazije Često gledamo rijeke, šume, stabla, ali nikada se ne pitamo gledaju li oni nas, što oni misle o nama, što oni vide i što osjećaju. U jednom malom selu, nekoliko dana poslije Božića sva drvca su ležala u dvorištima i čekala su da ih netko baci ili zapali jer su već izgubila iglice, zelenilo i taj neki poseban sjaj koji su imali. Na jedno je takvo drvce s neba pala magična prašina. Mali dječak po imenu Marko obilazio je to drvce i primijetio da ono govori. Kao i sva djeca, i Marko je bio znatiželjan i odmah je drvcu počeo postavljati razna pitanja. Drvce mu odluči ispričati svoju životnu priču: "Dok sam bio jako mali, dok još nisam imao ni iglice, ni korijen, bio sam u središtu velikog stabla. Ono me je okruživalo sa svih strana pa nisam mogao vidjeti što se događa izvan tog stabla. Jednog dana je došla malena vjeverica, uzela me i sišla je sa stabla. Bio sam jako sretan jer sam mislio da ću sada vidjeti cijeli svijet, ali vjeverica me zakopa ispod zemlje. Dolje je bilo hladno, mračno, kao u najstrašnijim snovima. Nakon nekog vremena sam izrastao iz zemlje, imao sam grane, iglice, korijen, bio sam pravo stablo. Ptičice koje su dolazile na moje grane, stalno su pričale o predivnim mjestima gdje nema ljudi, gdje su samo šume, rijeke i životinje. Uvijek sam želio letjeti nebom i posjećivati takve krajeve, ali znao sam da to nije moguće, jer sam ja samo stablo. Imao sam pogled na jedno malo selo i jedva sam čekao da vidim ljude, kako bih im se mogao diviti. Nažalost dogodilo se nešto potpuno drugačije. Ljudi su bili zli, pokvareni, bacali su smeće, zagađivali okoliš, uništavali predivne rijeke, ubijali životinje samo kako bi ukrašavali svoje domove i sebe. Svaki dan sam gledao kako se svađaju, lažu jedni druge i rade sve najgore stvari. Mislio sam da je svijet uništen i da ga uskoro više neće biti, ali sam onda primijetio nešto lijepo kod ljudi na što prije nisam obraćao pažnju. To su bila djeca. Gledajući djecu, shvatio sam da svijet ima nade, da svijet ima budućnost jer su djeca uvijek bila sretna, nasmijana, vesela, a u njihovim dušama nije bili ni 'mrvice zla'. Jednog dana, pred Božić, neki čovjek je došao do mene, uzeo sjekiru i posjekao me. Nisam znao što će biti sa mnom, ali sam se nadao svemu najgorem. Taj čovjek me je stavio u svoju kuću. Mislio sam da ću tek sada vidjeti ono najgore od ljudi, jer ako rade onako gadne stvari u prirodi, što tek rade u svojim kućama. Ponovno sam se prevario. Do mene je došla jedna obitelj, mama, tata, i ti Marko. Ukrasili ste me svim šarenim stvarima iz kuće, osjećao sam se prekrasno. Kada je došao Božić, gledao sam tebe i tvoju obitelj, i shvatio sam da ljudi zapravo nisu pokvareni, ljudi samo ne shvaćaju što čine jer žive u zabludi, zaoukupljeni su obavezama, poslom, djecom i kao da nemaju vremena da razmisle o tome što rade. Shvatio sam da svijet nema samo budućnost, svijet ima i sadašnjost, ljudi samo trebaju otvoriti oči. Božić je bio vrijeme kada se sve to promijenilo, to je bilo vrijeme kada su svi ljudi bili sretni, kada su svi ljudi pogledali oko sebe." Drvo se tada okrene prema Marku i reče mu: "Ja ću se uskoro osušiti, i više me neće biti, ali ne brini, jer sam ostvario svoju najveću želju, vidio sam ljude koji su sretni, veseli, koji razmišljaju o onome što rade." Markov otac tada dođe i baci drvce u vatru. Marko je plakao jer više nema njegovog prijatelja, ali osjeti nešto. Dim koji je dolazio iz vatre obrati se Marku: "Ne plači, još uvijek sam tu, sada mogu ostvariti i svoju zadnju želju, mogu obići svijet i vidjeti sve njegove ljepote." Drvce tada odleti u nebo da ostvari svoju želju. Marko je bio nadahnut onim što mu je drvce reklo i osnovao je udrugu za zaštitu okoliša. Marko danas putuje svijetom i priča priče o drvcu. Ljudi koji su čuli te priče, shvatili su pouku. Za to vrijeme drvce putuje nebom i ponosno gleda što je njegov Marko napravio.
© Copyright 2024 Paperzz