TEMA 6,1-6.(129,1( novine /,6723$'*2',1(%52- &,-(1$.1 Što zadaje glavobolju sinjskim 6WU EKSKLUZIVNO: ! " # KAKO DOBITI STIPENDIJU ZA STUDIJ U INOZEMSTVU Vukovi i lisice i mjesni odbori sportske teme KULTURA 6WU Mravak 6WU ! 6WU 2 novine Uvodnička - Sadržaj UVODNIČKA Amo redom. Prvo , možemo reći da ste dobro prihvatili novinu i na tome vam hvala. Bojali smo se oćete li žugat na cijenu , al niste jer budimo objektivni 8 kuna je jedna kava sa šlagom. Prodajom prošlog broja smo polovično zadovoljni, ali uz vaše primjedbe, kritike i sugestije mislimo da će sve ić bolje. Pripremamo i pretplatu jer nas zove i naš svit izvanka. Činjenica je da je, evo osmi broj prid vama. Još malo i proslavit ćemo godinu dana izlaženja. u ovom broju smo se potrudili da vam podastremo puno zanimljivih tema, i sigurni smo da ćete s guštom čitati ove tekstove koji su prid vama. Za temu smo izabrali partizane i ustaše. Znan, sad ćete vi komentirat, ma vidi ih u ova vrimena opet čačkaju, ka da nan nije dosta i naši briga. Al imali smo par zanimljivih sugovornika i nekoliko možda novih podataka iz tog razdoblja, a osim toga to je dio naše povijesti. Nismo mi ništa i nikome docirali, niti pokušali zaključivat nešto, nego jednostavno kroz priče sugovornika iznit neke zanimljive stvari, a vi čitajte. Na žalost morali smo samo privremeno izbaciti rubriku Sinj kroz prošlost jer smo odlučili ubaciti više tekstova koji zaista zaslužuju objavljivanje. Pazili smo da vas puno ne zamaramo s politikom, ali ima i nje za one koji to vole. Pronašli smo puno našeg zanimljivog svita koji nešto radi, stvara, dobiva priznanja. Smatramo da malo afirmativnosti i poticaja u ova gruba vrimena ne škodi, dapače, Moran sad malo iskomentirati moj razgovor s prvon policajkom Sinja, mojon prijateljicom gospođom Vjerom. Naime, u prošlom broju smo objavili kao temu tekst o šaljivim pričama iz policijske prakse. U uvodnom dijelu teksta malo sam opisao radnu atmosferu u našoj policiji, koja je bila baš radna. Zvone telefoni, stižu faksovi, piše se, kuca po tipkovnici, jedni ulaze, jedni izlaze iz kancelarija, administrativnih poslova priko glave a i onih operativnih i sve drugo. Dakle radi se. Zamjenik Jandrek bio je ljubazan i proveo nas je kroz postaju kao pravi domaćin. Usput , i ja mislin da je policija zaslužila bolju zgradu, sad kad sam sve obaša. I onda sam sebe stavio u ulogu “dosadne novinarske muve“ pa se više našalio na svoj nego na njihov račun, u stilu, ja dolazin nešto pisat, a policajci dobronamjerno komentiraju “ajme evo ga opet, ko će sad s njim a imamo mi i svog posla”. Sve sam to onako u dobroj namjeri, ali šefici se nije svidilo, pa smo malo na tu temu razgovarali. Naime ona je mislila da sam ja htio njih prikazat kao ne susretljive, ali dapače bilo je obrnuto, iman samo riči hvale za suradnju i strpljenje s njihove strane. Mislim i sada, kako sam joj onda i objasnio, da je sve to u duhovitom stilu, i više sam tio prikazat policajce kao ljude od krvi i mesa koji rade svoj posa, a sebe stavio u kontekst gnjavatora. Ali takav i je novinarski posa, stalno pitat, tragat za informacijom i dobrom pričom. Nadam se da se moja Vjerica „oladila“ i da će nam opet ka i uvik do sad bit na usluzi. Evo raspriča se ja o tome, a nema još puno do kraja papira. Triba ostavit i koje slovo za vas. Dakle dragi čitatelji evo novog broja, mogli bi kazat, po sistemu za svakog ponešto. Javljajte nam se jer želimo da i vi kreirate novine zajedno s nama. Zdravi i veseli bili, i nadan se da se ne ljutite šta malo pišen po domaći a malo po književni. Glavni urednik Vito Perić IMPRESSUM Sinjske novine broj 8. listopad 2010.g. Izlaze jednom mjesečno, cijena 8 kuna Nakladnik: Grad Sinj Izdavač: Kulturno-umjetničko središte Sinj Glavni urednik: Vito perić, mobitel 099/217 09 31 e-mail: vito.peric@st.t-com.hr sinjske.novine@gmail.com Grafička obrada: Frano Šabić Lektura: prof. Tatjana Kovač-Lovrić Tisak: Grafika Markulin zagreb Novinari: Vito Perić. Žarko Kodžoman, Iva Milanović Litre Suradnici u ovom broju: Ivan Bota, Filip Ratković, Božena Romac, Slaven Kardoš, Ognjen Kolak, Petar Norac Kevo, Snježanka Jadrijević, Mate Ivandić, Vesna Jukić-Bračulj, Šimun (pseudonim) 6$'5æ$- str. 4. Aktualno - kratko kroz listopad str. 5. Aktualno - Vijesti str. 6. Aktualno - Mažoretkinje str. 7. Aktualno - 126. brigada HV-a str. 8. Aktualno - Svjetsko prvenstvo u ribolovu str. 9.-11. Razgovor s razlogom - Nataša Poparić str. 12. Mjesni odbori - Vijesti str. 13.-14. Reportaža - Lučane str. 15. Kritično oko str. 16. Mladi i biznis - Tomislav Domazet str. 17. Mladi i biznis - Ines krolo Đipalo str. 18. Zanimljivi ljudi - Dijana Majić Zec str. 19. Zanimljivi ljudi - Martin Tadić str. 20. Zanimljivi ljudi - Davor Moro str. 21. Reportaža - Centar Juraj Bonaći u Sinju str. 22. Vremeplov str. 23.-24. Tema - Zdravstvo str. 27.-29. Tema - Partizani i ustaše str. 30.-32. Kultura str. 33.-34. Zanimljivosti - Joško Tešija Tešo str. 35. Zanimljivosti - Mara Buba mara sreću dijeli str. 36. Sport - Vjestice str. 37.-38. Sport - Željko Sablić, NK Junak str. 39. Sport - Joško Ćurković, KK Alkar str. 40.-41. Čitatelji pišu - Slaven Kardoš, Ognjen Kolak str. 42. Čitatelji pišu - Šimun str. 43. Enigmatika ( #&% )* ISPRAVAK !"# $%& & !' ! GRAD SINJ tel.: 821 081 Dragašev Prolaz, 21230 Sinj novine Reklama 3 4 novine Aktualno KRATKO KROZ LISTOPAD 22. listopada Na humanitarnom koncertu za Žanu Lelas koji je održan u sinjskoj športskoj dvorani, prodano je 1098 ulaznica od kojih je uprihodovano 39.695,00 kuna. Građani su sinoć, tijekom koncerta donirali još 6.755,00 kuna ne računajući uplate na žiro račun, a zaklada "Vatreno srce", na čijem čelu je Slaven Bilić, uplatila je jutros na račun Žane Lelas 15.000,00 kuna. 15. listopada Hrvatske ceste i Grad Sinj su nastavili sa radovima na izgradnji nogostupa od autosalona „Jajo“ do ulaza na Suhač. Radovi će potrajati oko mjesec dana, a u sklopu tih radova napraviti će se i odvodnja iz ulice Ivana Meštrovića preko državne ceste u desni pritok potoka Pavijak. 14. listopada Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je javno prikupljanje ponuda za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila u Gradu Sinju. Pravo sudjelovanja imaju sve pravne i fizičke osobe koje ispunjavaju uvjete. Ponude se dostavljaju na adresu Ministarstvo unutarnjih poslova, Sektor za nabavu Zagreba, osobnom dostavom ili preporučenom poštom, najkasnije do 15. studenog 2010. godine Kako doznajemo do pročelnice za gospodarstvo Ankice Panze, po prostornom planu Grada Sinja Stanica za tehnički pregled vozila bi se mogla graditi isključivo na području Trnovače, a za gradnju Stanice ima nekoliko zainteresiranih poduzetnika. OBJAVLJEN PETI NAJTEČAJ ZA PRODAJU DALMATINKE NOVE d.d. U STEČAJU Dalmatinka Nova d.d. u stečaju objavila je peti po redu natječaj za prodaju pojedinačno ( strojevi, oprema, zalihe konca i prediva ) ili za tvornicu konca i prediva kao tehnološku cjelinu. Tvornica je kao cjelina procijenjena na vrijednost od 30 milijuna kuna. Inače ukupna površina na kojoj se nalazi tvornica sa svim svojim pogonima, zgradama i ostalim iznosi 84.992 metra četvorna. Ponude se mogu slati najkasnije do 10. studenog a dan iza će biti javno otvaranje pristiglih ponuda na Trgovačkom sudu u Splitu. 11. listopada Savjet fonda Gospe Sinjske izvjestio je kako će se prijave za fond odnosno za pomoć studentima za novu akademsku godinu 2010/11 moći podnositi od 15.listopada do 15. studenog. Prijave podnose sami studenti, a dosadašnji korisnici trebaju ponoviti prijavu uz svu potrebitu dokumentaciju. Sve informacije mogu se dobiti na broj tel:707-017 ili 098 990 52 80, kao i na internetskoj stranici fonda. 07. listopada HVIDR-a Sinj uputila je dopis medijima u kojima se na početku naglašava čestitka Sinjanima i Sinjankama,a posebno pripadnicima 126. brigade za 19. obljetnicu brigade. U nastavku dopisa ističe kako je HVIDR-a Sinj uputila osvrt na točku dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća Grada Sinja održane 21. rujna ove godine,koja se odnosi na Dan branitelja Grada Sinja i Cetinske krajine. Po ovom pitanju HVIDRA Sinj uputila je dopis i Gradskom vijeću Grada Sinja u kojem se između traži da se po pitanju donijete odluke o DANU BRANITELJA SINJA I CETINSKOG KRAJA treba provesti javna rasprava. U tom dopisu ističe se kako je sinjska HVIDR-a zatečena donijetom odlukom od strane vijećnika. 12. listopada Održan je sastanak povjerenstva za provedbu programa poticanja poduzetništva u Gradu Sinju u 2010. godini. Za predviđenih 700 tisuća kuna javilo se 12 zainteresiranih poduzetnika. Predsjednica povjerenstva Elena Perković-Paloš izvijestila je da je šest zahtjeva imalo pot- punu i ispravnu dokumentaciju. S osobama koji udovoljavaju uvjetima će se obaviti intervju nakon čega će povjerenstvo izvršiti raspodjelu sredstava. 12. listopada Po godišnjem planu i rasporedu asfaltiranja nerazvrstanih cesta ove aktivnosti sada se provode u Brnazama. Glavni dio radova tj. asfaltiranja provodi se na dijelu stare Rere od PC Tomy u dužini 600 metara. Inače temeljem odluke GV Sinja u ovoj godini u mjesnom odboru Brnaze predviđeno je da se asfaltira oko 4 tisuće kvadratnih metara. 05. listopada Kardinal Angelo Sodano, dekan kardinalskog zbora i dugogodišnji državni tajnik Svete Stolice posjetio je sinjski samostan. U prepunoj crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske udijelio je svoj blagoslov narodu i franjevcima. Uz kardinala su bili splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić i provincijal dr.fra Željko Tolić. Riječi zahvale uputio je i sinjski gvardijan fra Bože Vuleta koji je kardinalu Sodanu uručio poklone, a pjesmu "Gospe Sinjska Majko Rame" izvela je klapa Sinj. 04.listopada Upravno vijeće dječjeg vrtića “Bili cvitak” podnijelo prijedlog za razrješenje dosadašnje ravnateljice Dijane Župić. Vijeće je donijelo i prijedlog za imenovanje Ane Križanac za novu v.d ravnateljicu. Ovi prijedlozi ići će na Gradsko vijeće Grada Sinja koje će donijeti konačnu odluku. Nova v.d ravnateljica u roku od mjesec dana morat će raspisati javni natječaj za novog ravnatelja NOVOSTI IZ GOSPODARSKE ZONE KUKUZOVAC Gradonačelnik Ivica Glavan zaključio je 4. listopada predugovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK-Sinj s tvrtkom „DELICIJE MAROVIĆ“ d.o.o.. Namjera investitora je da na čestici zemljišta veličine 2 262 m2 izgradi proizvodno-poslovnu građevinu za sušenje i dimljenje, te preradu i konzerviranje suhomesnatih proizvoda. Po realizaciji predmetnog projekta investitor bi zaposlio do 10 zaposlenika. Također je 1. listopada zaključen predugovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK-Sinj s tvrtkom OLASAGASTId.o.o.,Komiža. Namjera investitora je da na čestici zemljišta veličine 3949 m2 izgradi proizvodno-poslovnu građevinu za obavljanje djelatnosti proizvodnje i prerade ribe, a realizacijom predmetnog projekta investitor bi zaposlio cca 40 novih radnika. Investitor Frano Cvrlje vl. obrta C MONt nakon što je ishodio Potvrdu glavnog projekta, započeo s izgradnjom drugog proizvodno-poslovnog objekta u sklopu Gospodarske zone Kukuzovac-Sinj. Trenutno se izvode zemljani radovi. novine Aktualno 5 IVICA POLJAK SOKOL POSTHUMNO ODLIKOVAN '+,-./$0(,01,$1'.1(2"3''*(1,+'$'3,1/ Predsjednik Republike Hrvatske dr Ivo Josipović posthumno je odlikovao Ivicu Poljaka Sokola Redom bana Josipa Jelačića. Riječ je o odličju koje se dodjeljuje vojnim zapovjednicima koji su junački pali za Hrvatsku, a Sinjanin Ivica Poljak bio je jedan od zapovjednika herojske DOĐITE I SAZNAJTE: KAKO ZDRAVIJE I LAKŠE KROZ TRUDNOĆU, POROĐAJ I BABINJE! Udruga Srma i osoblje rodilišta Sinj (dr. Ivan Nasić, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije, kao stručni voditelj) organiziraju tečajeve za trudnice u suradnji sa primaljama / babicama, pedijatrima i drugim stručnjacima. U listopadu i studenom organizirat će se dva besplatna tečaja za dvije grupe trudnica koje mogu dolaziti u pratnji jedne osobe. Broj sudi- OBAVIJEST O AKCIJI PRIKUPLJANJA ODJEĆE I OBUĆE ZA ŠTIĆENIKE CENTRA U VRLICI I DRUGE KORISNIKE 'Udruga Srma organizira 8. akciju prikupljanja odjeće i obuće za štićenike Centra za rehabilitaciju Fra Ante Sekelez u Vrlici i druge građane u potrebi. Prikuplja se zimska odjeća i obuća: sportske trenirke, pamučne majice, zimska obuća ravnih potplata, posteljina, ručnici, donje rublje, čarape i ostalo.Prikupljanje se obavlja u prostoru u ulici Žrtava rata 5 (put kina, kod frizerskog salona) od ponedjeljka do petka od 17 do 19 sati, te subotom od 10 – 12 sati.'' obrane Vukovara...Odličje je obitelji Ivice Poljaka, u ime predsjednika Ive Josipovića, uručio njegov savjetnik Fred Matić koji je i sam bio vukovarski branitelj. Ceremonija dodjele nagrade održana je prošlog tjedna u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u organizaciji Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara koja je i predložila Sokola za visoko priznanje.Svečanosti su uz članove obitelji Poljak nazočili i sinjski gradonačelnik Ivica Glavan te predstavnici Viteškog alkarskog društva koje je Ivicu Poljaka, kao i Andrijicu Alčića, također Sinjanina koji je junački pao u obrani Vukovara, proglasilo svojim počasnim članovima.Ivica Poljak rođen je 1956. u Sinju. Nakon završene gim- nazije odlazi u Zagreb gdje paralelno studira na Pravnom i Ekonomskom fakultetu. Diplomirao je upravno pravo. Početkom Domovinskog rata kao dragovoljac odlazi u Vukovar. Zahvaljujući hrabrosti od običnog vojnika napreduje do zapovjednika 1. bojne 204. brigade. Kao jedan od vukovarskih zapovjednika dobio je i nadimak Sokol. Poginuo je u borbama na Sajmištu.Gotovo 20 godina poslije, Ivica Poljak Sokol posthumno je odlikovan jednim od najviših hrvatskih odličja. Na ponos svoje obitelji, Vukovara, Sinja i cijele Hrvatske. Tekst prenesen iz on-line tjednika Ferata s dopuštenjem autorice Božene Romac. onica tečaja je ograničen, pa je obvezna predbilježba na 661-661 ili na 095/8272-501. jele trudnoću do kraja i sa što manje problema prebrodile porod, te zaštita zdravlja novorođenčadi. Ukoliko želite započeti tečaj za trudnice, preporuča se da to učinite najkasnije do 33. tjedna trudnoće. Vjerujemo da će ovo biti samo prijelazno rješenje do otvaranja suvremeno uređenog i opremljenog rodilišta u Sinju sa svim potrebnim kadrovima. Tečajevima za trudnice nastavlja se dosadašnja praksa sinjskih stručnjaka koji su putem tečajeva pripremali trudnice za porod u sinjskom rodilištu, UNICEF-ovom prijatelju djece. Ovim se tečajevima želi zaštititi i očuvati zdravlje rodilja, primarno prvorotkinja, kako bi u miru izni- ZNANJE OLAKŠAVA TRUDNOĆU I POROD! Donatori: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Grad Sinj, Udruga Srma $! U restoranu Dubrovnik održana svečana večera na kojoj je bilo osam bračnih parova vjenčanih1960. godine koji ove godine slave 50-tu godišnjicu braka -zlatni pir.Inicijativa za zajedničkim obilježavanjem zlatnoga pira potekla je od gospođe Jagode Grgurić koja je u siječnju proslavila 50 godina braka. „Polazna točka bio je Matični ured u Sinju u kojem sam saznala kako su tijekom 1960. godine na području Sinja vjenčana 34 para. Grad Sinj je počastio bračne parove a od 10 parova koji su najavili svoj dolazak pojavilo se njih osam: 1. Luca – Luja i Ivan barać iz Bajagića, 2. Vjera i Ante Ivković iz Brnaza, 3. Milica i Jakov Čačija iz Čačijinog doca, 4. Lucijan i Franka Delonga iz Sinja, 5. Desanka i Stipan – Riko Gugić iz Sinja, 6. Marija i Josip Filipović Grčić iz Sinja, 7. Jerko Penić u čijem društvu nije bila supruga Marica zbog zdravstvenih problema te 8. Jadranka i Mato Grgurić. 6 novine Aktualno PONOVO NA VRHU EUROPE 893 . )9 : & 456 76 4 / Sinjske mažoretkinje su kao dio reprezentacije u mažoret plesu predstavljale Hrvatsku na 14.Europskom mažoret prvenstvu koje se održalo u Švicarskom gradu Neuchatelu od 08.10. do 10.10.2010.godine. Hrvatska reprezentacija osvojila je ukupno 18 medalja, te tim uspjehom postala druga najuspješnija reprezenatcija na natjecanju. Više medalja od nas osvojili su jedino Nizozemci. Medalje za Hrvatsku su osvojile mažoretkinje iz Sinja - pet medalja ( 2 zlata, 1 srebro, 2 bronce ), mažoretkinje iz Požege - pet medalja ( 1 zlato, 2 srebra i 2 bronce ), mažoretkinje iz Kaštela - tri medalje ( 1 zlato i 2 bronce ), mažoretkinje iz Cavtata - jedna medalja ( 1 zlato ), mažoretkinje iz Splita - jedna medalja ( 1 srebro ), mažoretkinje iz Goričana - jedna medalja ( 1 srebro ), mažoretkinje iz Koprivnice jedna medalja ( 1 bronca ) i mažoretkinje iz Nove Gradiške jedna medalja ( 1 bronca ). Sinjske mažoretkinje na natjecanju su osvojile dvije zlatne, jednu srebrenu, i dvije brončane medalje, te jedno 4 mjesto. Zlato su osvojile u Parad Corp kategoriji u konkurenciji juniora, koje im je treće europsko zlato zaredom u toj istoj kategoriji, pa možemo reći da su u sportskom smislu ostvarile pravi hat-trick u toj kategoriji, s tim da su u toj istoj kategoriji 2009.godine bile treće na svijetu. Drugu zlatnu medalju za sinjske mažoretkinje osvojile su sestre Petra i Ana Vučić u kategoriji duet s rekvizitima mlađi juniori, u vrlo teškoj konkurenciji duta iz cijele europe s temom iz crtića Vragolasti Denis i izvrsnom izvedbom uspjele su oduševiti suce i osvojiti zlatnu medalju. Srebrnu medalju osvojile su Ana Buljan i Stipana Domazet u kategoriji duet s rekvizitima juniori, koje su nas uz svoje kolegice iz Požege sve skupa učinile ponosnima jer su sva tri prva mjesta u toj kategoriji otišla u Hrvatsku. Brončane medalje su osvojile mlađe juniorke u grupi Exibition Corp koje su također oduševile svojom izvedbom, te izvrsni seniorski par Tea Milanović - Litre i Tea Radinović u kategoriji duet s rekvizitima seniori s koreografijom na temu iz filma Zgodna žena. Osim brončane medalje u duetu naša seniorka Tea Milanović - Litre je osvojila i četvrto mjesto u kategoriji solo s rekvizitima na temu India koju je pripremila uz pomoć Anđele Plavše. Sinjske mažoretkinje su u stankama natjecanja slbodno vrijeme iskoristile razgledavajući prekrasni gradić Neuchatel i okolicu, provodeći vrijeme u prekrasnom hotelu Twannberg u kojem su odsjele, a koji ih je posebno fascinirao svojom dvoranom, većom od one u kojoj one inače treniraju, te družeći se s ostalim mažoretknjama iz Hrvatske i Europe, a posebno sa splitskim mažoretkinjama s kojima su dijelile i bus i hotel. Na povratku kući sinjske mažoretkinje imale su izlet u Padovu i Veneciju kao poklon za postignuti uspjeh. novine Aktualno 7 OBILJEŽENO 19 GODINA OD OSNUTKA 126. BRIGADE HV-a "#$ %&&'($( ) # Piše: Filip Ratković Foto: Filip Ratković Šestog listopada 1992.g. u vojarni „Kula“ 1992. godine postrojili su se pripadnici Zbora narodne garde (ZNG), dragovoljci i hrvatski redarstvenici.Bio je to početak stvaranja 126. brigade HV.Od nekoliko stotina dragovoljaca u početku, brigada je narasla do 5500 boraca pred akciju „Oluja“ 1995. g. Obilježavanje godišnjice počelo je polaganjem vijenaca kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima ispred zgrade Gradske uprave. Vi- jence za hrvatske bojovnike položili su predstavnici gradova i općina cetinskog kraja, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, obitelji poginulih hrvatskih branitelja, predstavnici političkih stranaka, vojske i policije. Skupu se obratio prvi zapovjednik 126. brigade HV Sinj, umirovljeni general Veselko Gabričević. Evocirajući uspomene kroz ratni put kojim je kročila naša slavna brigada, istaknuo je njenu ulogu u akcijama Peruća, Zima 94. i Oluja, dok je posebnu zahvalnost uputio članovima obitelji poginulih branitelja čiji su sinovi dali svoje živote za našu slobodu i neovisnost. Poslije odavanja počasti braniteljima, položeni su i vijenci i upaljene svijeće pored spomenika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a obišla se i spomen soba palim braniteljima cetinskog kraja.U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske služena je sveta misa zadušnica, a u osnovnoj školi Fra Pavla Vučkovića je postavljena prigodna foto-izložba sa ratnim dokumentima o našim braniteljima, i po prvi puta u nekoj školi našega kraja upriličen je sat povijesti o Domovinskom ratu. U nazočnosti većeg broja branitelja, ratnih zapovjednika i članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja, učenicima je prikazan polusatni dokumentarni film o ratnom putu 126. brigade HV-a, autora Petra Malbaše, ratnog snimatelja. Učenici su imali prigodu vidjeti izvorne dokumentarne snimke sa ratišta iz razdoblja 1991. - 1995. godine. Ratni zapovjednici su djeci pojašnjavali borbene putove i akcije, a učenici su postavljali zanimljiva pitanja. Stekao se dojam da djeca žele znati mnogo više o našoj novijoj povijesti, točnije o Domovinskom ratu. Dobru organizaciju dana obilježavanja godišnjice udruga“Veterani 126. brigade HV Sinj“ završili su ragbi utakmicom sa RK Sinj na športskom centru koje nosi ime proslavljenih vukovarskih branitelja „Ivica Poljak-Sokol i Andrija Alčić“. 8 novine Aktualno ODRŽANO SVJETSKO PRVENSTVO U RIBOLOVU NA RUDI Piše: Filip Ratković Foto: Filip Ratković # # $ $ # * $ $ ( +#, $ , , $ ## ,-, $ .( /# $ # # $ (+*0 / $ # 1 2 , # # $ * ( Od 17. do 19. rujna održano je prvo svjetsko natjecanje u Cetinskom kraju. Natjecanje na rijeci Rudi, a u organizaciji ŠRD „Cetina“ iz Sinja bilo je trodnevna manifestacija športskog ribolova.Otvaranje je bilo u Alkarskim dvorima, u prekrasnom ambijentu, koji su još uljepšale Sinjske mažoretkinje i KUD Sinj. Sudionice natjecanja, ekipe Francuske, Italije, Andore, Bugarske i Hrvatske pozdravili su dožupan SD županije Luka Brčić, dopredsjednik Svjetske ribolovne federacije Ferencz Salay, predsjednik RS Hrvatske Vladimir Sever i predsjednik ŠRD „Cetina“ . Ante Poljak. mjestom i naravno bogatstvom ribe i ugođajem natjecanja.Trening pred natjecanje ponudio je velik broj ugriza, što se i nastavilo na dvodnevnom bodovnom natjecanju. Prvog dana bilo je preko tisuću ulovljenih pastrva, koje su se naravno vraćale u vodu. Drugi dan je, razumljivo, ponudio nešto slabiji broj ulova, ali sveukupno rezultat je bio odličan.Dobri rezultati odraz su dobre logistike, sudačke ekipe i dobrog domaćinstva u Rudi. Najveće ocjene domaćini, organizatori SP članovi ŠRD a „Cetina“ su dobili od prvih ljudi Svjetske ribolovne federacije, Ferencza Salaya i Timovi zemalja sudionica bili su oduševljeni rijekom Rudom, Vladimira Severa prvog čovjeka HRSa.Smještaj ekipa, osiguranje svih elemenata prednatjecanja, samo natjecanje i sve popratne aktivnosti organizacijski tim domaćina odradio je besprijekorno uz pomoć ribolovnih udruga Hrvaca, Sinja, Otoka i Trilja. Potvrda dobre organizacije i domaćinstva je ponuda za 2013.g. kada bi Sinj mogao dobiti još jednu kategoriju Svjetskog ribolovnog natjecanja. Završnica natjecanja poslije Sinja i Rude održala se u Trilju.Najuspješniji su bili Talijani, drugi Francuzi, a treće mjesto osvojili su Bugari. Uz finu rolu KD „Tijara“ iz Tijarice podijeljene su prigodne nagrade, pehari i medalje.Rezultati u bodovnom smislu ostavili su Talijane kao vrhunske ribiče visoko iznad pratitelja, što i nije čudo kada se zna da je to ekipa koja je došla u kompletnom sastavu sa preko dvadeset ljudi u timu, a k tomu i sami natjecatelji su profesionalci. Francuzi su u samoj završnici pretekli Bugare, dok su naši ribiči osvojili četvrto mjesto. Pojedinačna mjesta pripala su Talijanima. Sva tri prva mjesta premoćno su osvojili njihovi ribiči koji su već dugo svjetski prvaci u ovoj ribičkoj kategoriji lova živim mamcima. Prvo mjesto osvojio je Colombo Massimiliano 122 ulovadrugo Poloniato Marino 104 ulova, a treće Leoca Marco sa 98 ulovljenih pastrva.XVIII Trout Angling World Championship Croatia – Sinj Ruda river 2010. ostaje upisan kao prvo Svjetsko prvenstvo u našem gradu i kraju. novine Aktualno 9 RAZGOVOR S RAZLOGOM: NATAŠA POPARIĆ SAVJETNICA GRADONAČELNIKA SINJA Razgovarao: Vito Perić Foto: Vito Perić " ,+ $ 3#$40, # , #/ ,$ #,,+30, #$( Nekada ste bili na istoj strani u koaliciji Preporod, a danas se prepucavate priopćenjima sa HSLS-om i vijećnikom Draganom Podrugom. Što je pravi razlog, jesu li ostali neki stari neraščišćeni računi iz doba Preporoda? Da, ostali su stari računi zbog kojih nismo išli u koaliciju na lokalnim izborima 2009.g Jedan od razloga je i njihovo ponašanje prilikom dogovora oko njihovog koaliranja sa HDZom. Zamislite situaciju, odlazite na sjednicu Gradskog vijeća, čujete da vaši koalicijski partneri formiraju novu vlast sa HDZ-om, tražite da vam to jasno i glasno kažu a jedan od njihovih vodećih ljudi odgovara «da nema vremena razgovarat, jer se priprema za Gradsko vijeće».Dragana Podruga i HSLS ne želim više komentirati bit će vremena, kad neke institucije kažu svoje. Kakav je vaš status u gradskoj upravi, koje je vaše radno mjesto i kakva je plaća? Za razliku od drugih koji kažu da su došli isključivo po stručnosti, ja otvoreno kažem da sam na mjesto Tajnika Grada došla po natječaju ali kao dio koalicije, jer sam pripadala stranci, odnosno dijelu Koalicije koja je dobila lokalne izbore 2005. g. Te kadrovske promjene olakšala je činjenica, da tadašnji pročelnici nisu imali položen državni ispit a to je bio jedan od uvjeta za to radno mjesto.Mislim da to nije dobro zakonski riješeno i predstavlja problem svim novim gradonačelnicima koji dođu na vlast, jer moraju najuže surađivati s ljudima u koje možda nemaju povjerenja, koji ce možda raditi po svome. S druge strane imate gradonačelnike i njihove zamjenike koji naprosto ne mogu kontrolirati stručne poslove koje obavljaju Upravni odijeli Grada,jer nisu a niti mogu biti verzirani za sve. Bolje bi bilo da se to drugačije zakonski riješi, te da mjesta pročelnika postanu mandatna, tj. dužnosnika mjesta.To bi značilo da kad jedan gradonačelnik dolazi na vlast, s njim dolazi i njegova najuža adminis- tracija, kad odlazi on, odlaze i oni. Ovako ispada da građani izaberu gradonačelnika i njegove zamjenike, daju mu mandat da upravlja gradom, a poluge za upravljanje ne može zamijeniti. Uvođenjem neposrednog izbora gradonačelnika, ujedno su se proširile kako njegove ovlasti tako i odgovornost. Očito da je nakon zakonodavnog «stampeda» koji je započeo u ožujku 2009 godine, praksa ipak pokazala sasvim nešto drugo od onoga što je zakonodavac htio postići. Zato mislim da ce se to morati uskoro drugačije zakonski regulirati. I zbog svega što sam gore navela ja sam osobno gradonačelniku Glavanu odmah nakon što je sjeo u fotelju ponudila svoju ostavku. Danas je SDP u koaliciji sa Nezavisnom listom a to znači da je i preuzeo dio odgovornosti za Grad, odnosno SDP je dao i dati će ljude za one poslove za koje i odgovara. Ja sam raspoređena na mjesto savjetnice gradonačelnika, sa kojeg je jedan od kolega pravnika dobrovoljno otišao, pa je bilo upražnjeno. Plaća mi je manja oko tisuću kuna od pročelnika koji pripadaju političkim opcijama koje su u oporbi, a koje napadaju SDP zbog političke trgovine, iako bi ruku na srce mogli i na Harvardu predavati predmet «kako s malo dobiti puno». Komentirajte izjavu Dragana Podruga u on-line tjedniku Ferata, “Što više poznajem ljude to više volim svog psa”. Kad bih komentirala ovu rečenicu morala bi komentirati gospodina Podruga kao čovjeka u cjelini a to znači i privatno i njegovo djelovanje kroz politiku. Za razliku od nekih drugih koji se bave politikom u našem gradu, ne želim komentirati privatne živote kolega, pa makar se radilo i o njihovim psima. Znam iz osobnog iskustva da nekima ništa nije sveto, često se pozivaju na kršćanske vrijednosti a ponekad ih nije briga koliko daleko u svojim uvredama idu. Pri tome ne biraju, ako vide da vas ne mogu izbaciti iz takta osobnim uvredama, onda vam idu na najbliže i obitelj. U tim prilikama „lešinari“ ne biraju žrtve, spominju vam i žive i mrtve, njima je to svejedno, glavno je da oni postignu svoj cilj. 10 novine Razgovor Radi li ova vlast i što, građani su nezadovoljni, plaće u gradskoj upravi, pad zaposlenosti, prigovara se da zona Kukuzovac ide sporo, komunalni problemi, duge sjednice GVa? Ova vlast radi, koliko, to će vrlo brzo prosuditi i sami građani.Što se tiče nezadovoljstva građana normalno je da ono raste. Kad otvorite televiziju niste sigurni jeli vam u Dnevniku govore o korupciji u kunama ili u eurima, toliko se šokirate brojkama da ostalo i ne čujete.Postalo nam je sasvim svejedno, radi li se o milijunima il milijardama. Ujedno građani ostaju bez svojih radnih mjesta, ne mogu školovati svoju djecu, nemaju doslovce za život i normalno je da to čovjeka čini depresivnim.Ovaj grad nije kreditno zadužen, sve svoje obveze uredno izvršava, a da bi nam država trebala pomoći to je jasno svima.Zna se koje su nadležnosti iz samoupravnog djelovanja grada, koje županije a koje države. Kad se želimo sami skrbiti o Domu zdravlja to ne može jer nije u nadležnosti Grada, ok onda ce Grad bez obzira što nije njegova nadležnost sam financirati specijalizacije koje su nužno potrebne, jer nije normalno da Sinj ima manje specijalista nego prije rata. Kad želite voditi računa o školama e to ne može, jer o tome brigu vodi država a kad treba oprostiti komunalnu naknadu u milijunskom iznosu onda se traži od Grada da otpiše dugovanja, iako taj isti Grad nema utjecaj na sve ono što se događa u školama.Pitam se što se onda radi sa tim decentraliziranim sredstvima koje država odvaja za komunalnu naknadu. Što se tiče komunalnih problema u Gradu njih će uvijek biti , mislim da najveći dio proračuna treba usmjeriti u pravcu stvaranja preduvjete za zapošljavanje. Kukuzovac ide svojim tijekom i nitko to više zaustavit ne može. Često se uspoređuju druge zone sa Kukuzovcem a teško je to uspoređivati, s obzirom da smo daleko površinski najveća zona a kad napravimo usporedbu da je Grad Sinj za GZK izdvojio cca 40 milijuna kuna, država i županija 8 milijuna kuna ,onda je sve jasno. Pritom treba naglasiti da je godišnji proračun Grada osamdesetak milijuna kuna.Sad se vratimo na priču iz hrvatskog Sabora od prije nekoliko godina kad je sinjski SDP preko kluba zastupnika SDP tražio da se odvoje inicijalna sredstva za GZK, a saborski zastupnik iz Sinja glasao protiv tog prijedloga.To je jedan od odgovora na vaše pitanje zašto je Sinju ovako kako je. Zašto koalicija s NL dr. Jadrijević i nezavisnim vijećnikom Mirom Baraćom, jesu li u pitanju interesi i li zaista želja za razvojem grada i podizanjem standarda građana? Mogu odgovoriti i protupitanjem »je li mislite da je meni ili nama dobro ako ostali nemaju za koricu kruha» Nekoliko puta sam naglašavala da se ja osobno nisam morala vezati za Sinj, jer sam imala i druge opcije. Ovo je moj izbor, Sinj je moj grad bez obzira što neki kažu da smo pretvrda sredina, ili su možda ostali premeki u odnosu na nas. Dakle odgovorit ću na vaše pitanje kratko, SDP će sa koalicijskim partnerima učiniti sve što je u našoj moći da podignemo standard građana, u prvom redu da stvorimo uvjete za zaposlenje ljudi. Neke stvari ne idu preko noći, ali mislim da će naši građani vrlo brzo i osjetiti određene pomake. Lokalna politika, svađe, priopćenja, koalicije sad jesu pa nisu, moglo bi se nazvati rogovi u vreći. Komentirajte malo sa svog stajališta obzirom da ste dugo u politici? Naša lokalna politika, svađe ,prepucavanja, sve je to sastavni dio jedne lokalne političke scene. Ono što je karakteristično za Sinj, je da smo mi uvijek kontra nekoga ili nečega a teško da ćemo se uhvatiti za isti štap i odradit nešto za Sinj. Prvi put kad smo bili svi na istoj strani bio je odlazak kod predsjednika Josipovića i premijerke Kosor u vezi Autoprijevoza. Dok smo sjedili svi za stolom, mi Sinjani (nezavisni, SDP,HDZ, sindikati...) na jednoj strani a domaćini na drugoj, palo mi je na pamet da se ne mogu sjetiti kad smo tako zajedno nastupili prema «vani». Zanimljivo je da i danas mnogi, iako nisu živjeli u to vrijeme, kažu da je najviše za Sinj učinio Vice Buljan. Iza njega su ostala njegova djela od kojih smo nažalost mnoga sami devastirali. I zato bi za mene bilo puno normalnije da se mi ovdje svađamo a da zajednički radimo za Sinj.To znaci ako je HDZ na vlasti u državi,da se preko sinjskog HDZ dođe do nadležnih ministarstava ili premijerke.Dođe li SDP na vlast na sljedećim državnim izborima, tako će biti. Nama nije problem doći do bilo koga iz vrha stranke. Kako ocjenjujete medijsko praćenje rada političkih stranaka i vlasti u našem gradu? Mediji rade svoj posao, što žešće, bolje se prodaje, pa nema veze ako se malo i zaobilazi istina .Što se tiče vlasti, mislim da moramo što prije poraditi na prezentaciji «učinjenog»., da nam se ne bi dogodilo kao i koaliciji na državnoj razini u vrijeme Račanove vlasti. Puno napravljeno a malo ili ništa građanima objašnjeno. Možda bi danas sve bilo drugačije i u Sinju i u Hrvatskoj. novine Antifašizam i fašizam, je li vrijeme da se to stavi na svoje pravo mjesto? Ja osobno s tim nemam nikakvih problema a mislim da danas više nema ni država Hrvatska. Problemi su u glavama pojedinaca a tu im nitko ne može pomoći.U drugim državama, o drugom svjetskom ratu učite u školi na satu povijesti, dok u Hrvatskoj svaka obitelj ima «svoj sat» povijest..Nedavno sam bila na Sutjesci, gdje mi je poginuo stric Stipe kao i tisuće drugih Dalmatinaca. Imao je samo 18 godina, pa se čovjek pita za koga je izgubio život, za nekog tko pljuje po njihovim spomenicima i kosturnicama, nesvjestan činjenice da bez te mladosti ne bi danas govorili «imamo Hrvatsku» ili bolje rečeno imali bi je ali bi se išli kupati u Europsku Uniju i to sa putovnicom. Kakvo je stanje u vašoj stranci SDP, obzirom da vas prozivaju zbog afera u stranci, navodnih namještanja unutarstranačkih izbora i još koječega drugog? Ako govorimo o ljudima unutar stranke koji su izgubili na stranačkim izborima mogu reći „tko gubi ima pravo da se ljuti2. Ako govorimo o ljudima iz drugih stranaka koji nam to prigovaraju da ih pitate kojem stranačkom organu trebaju podnijeti žalbu za moguće nepravilnosti u svojoj stranci ne bi vam znali odgovoriti jer to nije praksa u njihovim strankama. Upravo mogućnost žalbi i prigovora pokazuje razinu demokracije u našoj stranci. Znam pouzdano da bi članstvo u drugim strankama voljelo da imaju ovakvu razinu unutarstranačke demokracije prilikom izbora a ne da glasuju za svoje vodstvo aklamacijom. Što se tiče mojih navodnih potkupljivanja članstva odbacujem tu insinuaciju jer naše članstvo nije potkupljivo, i teško je u nas namještati izbore obzirom na stupanj kontrole, a to je „David baza podataka članstva“ koju imamo u svom informatičkom sustavu.. Kakav je odnos državne vlasti prema Sinju? Dovoljno je vratiti se u blisku prošlost,imali smo HDZ koji je bio u direktnom sukobu sa vrhom države, od Predsjednika do Premijera, a u isto vrijeme padaju u nemilost vrha vlastite stranke jer su na unutarstranačkim izborima izabrali pogrešnu stranu (Pašalića). Kad je došao na vlast, Sanader im taj pogrešan manevar nije zaboravio, pa smo i mi to osjetili na vlastitoj koži. 2005.g na vlast dolazi koalicija Preporod, za koju ministar Kalmeta kaže u jednoj TV emisiji da vlast nikad ništa nije tražila za Sinj, iako postoje stranice i stranice pisanih zamolbi tadašnjeg gradonačelnika Nikole Tomaševića prema Kalmetinom ministarstvu na koje se on jednostavno oglušio. Sjetimo se dolaska Sanadera i pola Vlade na postavljanje kamena temeljca za Alkarske dvore. Nije im palo napamet da dođu u Razgovor 11 Gradsku upravu, gradonačelniku kao domaćinu. Sanadera je mučio jedino transparent na zgradi SDPa, koji se dobro vidio iz dvora. Iako, onako samouvjeren i prepotentan ipak je zvao gradonačelnika da SDP to skine. Na transparentu je pisalo «Sanaderu hoćemo kruha-igara imamo dovoljno» Kratko rečeno Sinj je u prošlosti zbog svog značaja i Sinjske alke bio moneta za potkusurivanje mnogima, pa čak i samom državnom vrhu u međusobnim prepucavanjima. Kad dođu na alku svi obećavaju al se malo toga ispunjava. Meni je jedino zanimljiv njihov strah od Sinjana, naših reakcija.nemam pojma zašto, možda zbog onog citata iz Šimunovićeve pripovijetke Alkar « gdje on na prvoj stranici opisuje Cetinsku krajinu i stanovnike, pa kaže: “... Pa kad bi negdje među brdima začuo otegnutu junačku pjesmu, što pominje tamnicu i okove, krv i handžare, te vidio, gdje zalazi u klanac zapeškiren kršan momak sa sjajnim srebrnim tokama i dugim dževerdarom, oćutio bi blizinu čarobnog i junačkog Istoka.Ta Cetinjani ni sad ne misle, kako bi živjeli mirno, već živu mirno, što moraju i što nemaju nikoga, da se s njima bori.Turci su odavno otišli, ali prije toga zažegoše u njima želju za slavom, za snagom i za osvetom. Mučila ih ta želja, a i zavodila na koješta, što ne bi zvali junaštvom u onim krajevima, gdje nikad nije bilo Turaka... “. 12 novine Mjesni odbori USKORO JEFTINE GRAĐEVINSKE PARCELE NA RADOŠIĆU?! Piše. Vito Perić Foto: Preslik dokumenta iz arhive MO Radošić Mjesni odbor Radošića je pokrenuo a Grad Sinj prihvatio inicijativu da se iskoristi zemljište na predjelu zvanom Gaj. Naime na tom dijelu Radošića je postavljena kompletna infrastruktura, a zemljište koje nije gospodarski iskoristivo u poljoprivrednom ili drugom smislu bilo bi idealno za gradnju obiteljskih stambenih objekata. Tako je agilni predsjednik MO Radošića, Ante Križanac-Turija pokrenuo inicijativu a gradske vlasti su odgovorile pozitivno i obećale pomoć i potporu. Napravljen je projektni dokument na kojem je isparcelizirano 26 terena pojedinačne površine od 500 do 1000 metara četvornih. Cijena bi mogla biti oko 5 eura po metru četvornom, toliko se nada Ante Križanac jer prema njegovim saznanjima takva je cijena postignuta prije nekoliko godina kada je već otkupljeno jedno privatno zemljište za gradnju obiteljske kuće. No, cijenu će u konačnici odrediti država koja je i vlasnik navedenih zemljišta. “U tijeku je postupak da Državni ured za upravljanje državnom imovinom prenese ovlasti na grad Sinj koji bi u ime države prodavao zemljište. Zatim bi se išlo, ukoliko se ovaj postupak privede kraju po svim pravilima i zakonu, na raspisivanje natječaja. Da ne bi bilo stihije poslali smo prijedlog da se napravi geodetska podloga i detaljni plan tako da i na natječaju zemljište bude ponuđeno u kompletu sa svim potrebnim kako bi se ubrzao proces kupnje i olakšao administrativni posao potencijalnim kupcima.. Mislim da će cijena biti povoljna i da će mnogi koji nisu riješili stambeno pitanje, na ovaj način povoljno doći do građevinskog zemljišta,“ optimističan je predsjednik MO Radošić Ante KrižanacTurija. BALINICE D.O.O. Splitska 37 SINJ PIZZERIA "PINJUR" radno vrijeme svaki dan od 6 do 23 sata tel. 661-312 NUDIMO PRIGODNA JELA PO POVOLJNOJ CIJENI SLASTICE RADIMO PO NARUDŽBI KOLAČI 6 KN KOMAD TORTE 8 KN KOMAD U NAŠEM PROSTORU MOŽETE U MIRU I UGODNOJ ATMOSFERI UZ VRHUNSKU KAVU I BRZU POSLUGU PROČITATI SAV DNEVNI I PERIODIČNI TISAK novine Reportaža 13 REPORTAŽA IZ MJESNOG ODBORA LUČANE @G% @ Q W Piše: Vito Perić Foto: Vito Perić Obišli smo jedan od najljepših mjesnih odbora u Sinju, kraj bogat prirodnim ljepotama, vodama, zanimljivim i vrijednim ljudima, poznat po meštrima zidarima i poljoprivrednicima, te voćarima. Šetnju Lučanima započeli smo ispred crkve Svete Kate i mjesnog groblja. Dočekala nas je predsjednica MO Lučane Iva Radić. "Pogledajte šta sve složni ljudi mogu uraditi. Ovo je stvarno za ponos i divljenje," doviknuo nam je sinjski župnik fra Nikica Ajdučić kojeg smo zatekli ispred crkve u pripremama za misu. I stvarno, kad smo razgledali crkvu i okoliš može se samo reći "svaka čast". Uređeno groblje, travnjaci, zasađene voćke i druga stabla, parking, pristupni putovi, mrtvačnica, "sve ko po špagu", rekao bi stari svijet. "Ja vam nisam prava lučanjska, ja sam nevista iz Rude, ali ovde ko da sam rođena. Zavolila sam i kraj i ljude, i ne bi se s nikim minjala,“ priča nam gospođa predsjednica "lučanjske države", Iva Barać koja inače radi u Hrvatskoj vojsci. "Ajmo mi dok ne dođe fra Frano (fra Frano Pupić Bakrač, lučanjski dušebrižnik op. V.P.) obić malo selo, ali najprije ću vas odvest u Sutinu da vidite raj na zemlji,“ odredila je predsjednica raspored kretanja. Tako smo autom za samo nekoliko minuta preko brda i kroz stare Đipale izbili na glavnu cestu i parkirali se kako se u nas prije govorilo „tamo di pristaje asfalt.“ Ali ta više ne vrijedi jer se odavno asfalt nastavio sve do Neorića, Muća i dalje. Sišli smo niz puteljak i stigli do kanjona Sutine. Tu nas je dočekao Žarko Đipalo, osnivač i upravitelj braniteljske zadruge "Bila vrila“, čovjek zaljubljenik u Sutinu i pokretač velikog projekta eko turizma. I zaista, tko odavno nije bio u Sutini ima što za vidjeti. Uređeni putevi, nekoliko malih jezera koja podsjećaju na Plitvička, mostići, drvene ograde, stare obnovljene mlinice, izvorska voda koja izbija iz kamena i rasprskava se nad jezerima što daje prekrasnu sliku. "Evo ovu mlinicu smo obnovili. To je prije bila Vučemilova pa je sad Bazinova. Malo niže ima još jedna, Baraćova mlinica, koju ćemo također obnoviti i pustiti u rad kako bi posjetitelji mogli vidjeti kako se mljelo žito po starinski. Tu ujedno namjeravamo napraviti i krušnu peć i spravljati domaće proizvode od brašna, kruh ispod peke, uštipke, pogače i ostalo,“ priča nam Žarko dok nas vodi u obilazak. On je ovaj projekt pokrenuo prije nekoliko godina i dobio suglasnost, te potporu Ministarstva branitelja u iznosu od 150.000 kuna. „Imao sam sve na papiru. Ovo je zamišljeno kao eko-turistički projekt. Sutina je inače zaštićeno područje. Svi radovi se odvijaju uz suglasnost nadležnih državnih ustanova i institucija. Tako da ništa nisam radio napamet. Naravno da koristimo prirodne materijale, što više kamena i drveta kako ne bi narušili prirodnu ravnotežu. Ova jezerca su umjetna, ali protočna voda nije stajaćica. Ubacio sam rakove i pastrve koje su već prešle u one prave potočne jer se hrane isključivo prirodnom hranom. Namjeravamo izgraditi jednu drvenu kuću, brvnaru, u kojoj bi bilo mjesta za prihvat 50 do 60 gostiju koji bi se tu mogli odmoriti i jesti samo prava domaća jela. Inače kad bude gotov cijeli projekt on će postati jedinstven u Hrvatskoj pa i šire. Naime jedna od atrakcija bit će vožnja kočijom i konjima kroz kanjon što malo gdje ima,“ obrazložio nam je Žarko svoje ideje i planove. Uz kočije i konje u ponudi će biti jahanje na magarcima, šetnje kroz prirodu posebno uređenim stazama, a ima i terena za rekreaciju, balote i slično. Za ljetnih mjeseci posjetitelji će se moći i okupati i rashladiti u jezercima. Žarko nas je odveo i do izvora iz kojeg smo se napili vode jedinstvenog okusa. „Grad Sinj nam također pomaže u određenim elementima, a svakako pohvalite izviđače i učitelja Slavena Kardoša koji su stalno tu i zajedno s nama čiste teren i uređuju okoliš. Nedavno smo posadili neke biljke, a u jednoj akciji smo iz kanjona odvezli 6 kamiona smeća. Gradonačelnik Glavan nas je počastio jelom i pićem,“ kaže Žarko. Po povratku iz Sutine prošli smo kroz Lučane i predsjednica Iva Radić nam je pričala i o komunalnim problemima. „Naselje je raštrkano, možda je i tu problem. Porazbacani su zaseoci i po brdima i u dolini. Trebalo bi još asfalta i još javne rasvjete. Imamo osnovnu školu, ali malo je djece. Imamo trgovinu, ali nema gostione ili neke društvene prostorije gdje bi se ljudi okupljali i družili. Evo srećom imamo sada lijepo uređeno oko crkve, pa se tamo i okupljamo. Fra Frano vodi i zbor i to je za sada jedini oblik društvenog života,“ kaže Iva. Ispred crkve nas je dočekao fra Frano za kojeg mještani imaju samo riječi pohvale. „Ja sam tek odnedavno preuzeo službu u Lučanima. Ali i ja mogu reći samo riječi pohvale na račun mještana. Zaista su složni i radišni što su pokazali i ovom velikom akcijom uređenja crkvenog okoliša i groblja. 14 novine Reportaža Da ste vidjeli s kojom su pažnjom i pijetetom vadili ostatke preminulih iz starih grobnica kada smo ih prenosili u zajedničku grobnicu. Naime, kada smo krenuli u uređenje dogovoreno je i za to smo dobili i dozvole od svih obitelji da očistimo stara grobljanska mjesta, a posmrtne ostatke prenesemo u zajedničku grobnicu“, priča fra Frano. Mještani su se odazvali u velikom broju, a obzirom da ih je većina vrsnih zanatlija, građevinara, zidara, drvodjelaca i drugih zanata, nije im bio problem urediti groblje na vrhunski način. Grad Sinj je osigurao dio materijala, beton, ivičnjake, sadnice i asfalt. Mještani su radili tjednima i na kraju priredili veliku feštu zahvale. Na ulazu u groblje je i veliki križ posvećen svima koji su kroz stoljeća dali život za Hrvatsku.“Na ovom mjestu gdje je sada naša crkva Svete Kate nekada je bila crkvica Svetog Luke. Pretpostavlja se da su tako Lučane i dobile ime, od imena Luka. Sada u Lučanima ima oko 525 stanovnika. Prije su radili u rudniku koji je nekad bio u selu. No, oduvijek su poznati kao vrsni zidari i građevinski majstori, tako da imamo nekoliko poduzetnika koji imaju svoje firme. Inače za ovaj kraj je karakteristično da su mještani za razliku od drugih naselja u Cetinskom kraju najmanje odlazili na rad u inozemstvo. Nekako su oduvijek bili vezani uz svoju zemlju i obrađivali je vrijedno i bilo im je teško napustititi je,“ priča fra Frano. I zaista Lučane su poznate po poljoprivrednim proizvodima i svojim čuvenim šljivama, a mnogi kažu da je lučanjski ku- pus bolji od glavičkog. Postoji predio koji se zove Bare i tu je izuzetno plodna zemlja na kojoj ima dosta izvora vode. Iva Radić se nadovezala na fra Franinu priču pa kaže kako bi u sljedećem razdoblju trebalo urediti put koji je nekada vodio iz Lučana preko Karaguša do Sinja i prolazio kraj Bara. Taj put bi ubrzao komunikaciju i bolje povezao naselje. Uz to na mjestima treba riješiti problem bujičnih voda. „Grad nam pomaže i imamo dobru komunikaciju s komunalnim odjelom. Moram pohvaliti i akciju grada i HV-a kad je probijen put do jedne obiteljske kuće poginulog branitelja koja nije imala, pogotovu zimi nikakvu povezanosti s vanjskim svijetom. Inače u Lučanima je nekada na Svetu Katu 25. studenog bilo veliko slavlje i dernek ispred crkve. Tu su momci zamirali cure i ona koja bi dobila grotulju na dar ta je bila izabranica momačkog srca. Fra Frano upravo namjerava obnoviti tu tradiciju i već za ovu godinu priprema veliko misno slavlje i pučku feštu. I na kraju da pobrojimo lučanjska prezimena, a usput dodajmo da i Lučanjani imaju među poznatima i boksačkog prvaka Vedrana Đipala, novinare i pisce Božu V. Žigu i Branka Stupala, te još niz drugih sumještana koji su uspjeli na raznim područjima od medicine preko društvenih djelatnosti do sporta i poduzetništva. Evo za kraj priče tko su Lučanjani: Barać, Smoljo, Žigo, Batarelo, Stupalo, Čović, Radić, Đipalo, Đipalo-Ban, Vučemilo-Principe, Borković, Sladoja, Senjić, Kojić, Vidić, Runje… ako smo nekog izostavili nek nam oprosti. novine Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Kritično oko 15 KOMUNALNI PROBLEMI ULICA FRA IVANA MARKOVIĆA ULICA PUT MEĐINA I ovdje ćemo progovoriti riječ dvije o smeću! Sličan slučaj kao u Šilanovcu. Tri kontejnera, jedan pun do vrha, no zato u preostala dva prostora kao u priči. No, uzalud je bilo. Neki su opet ostavili smeće pored samih kontejnera. I još nešto, sve to praktički na samom putu kuda svakodnevno prolaze brojni građani. Riječ je o ulici točno iznad bolnice. A fotografija najbolje ilustrira da neki ostavljaju „u dotu“ komunalcima sve i svašta pa evo u ovom slučaju i jedan televizor. E da, televizor je marke Schneider. Neka se i to zna. U spomenutoj ulici kameni zid uz samu cestu je dosta urušen. Prijeti i daljnje urušavanje, a time i mogućnost da neki kamen završi pod kotačima nekog od automobila koji tuda prolaze. Također, na mjestu gdje je zid urušen razbuktalo se i grmlje koje raste u smjeru prema samoj cesti. To bi definitivno trebalo podšišati i preurediti, ako ne zbog praktičnih, onda sigurno barem zbog estetskih razloga. Uostalom, čistoća i urednost okoliša je mjerilo ljepote svakog grada. ULICA ŠILANOVAC VUKOVI I LISICE PONOVO HARAJU U SINJSKIM PRIGRADSKIM NASELJIMA Piše: Vito Perić Foto: Vito Perić E sada malo kritike prema samim građanima. U ulici Šilanovac, praktički u samom središtu Sinja, zatekli smo smeće odložno tik do kontejnera, točnije stari kišobran, neke kartonske kutije i slično. Tri kontejnera, jedan trećinu ispunjen, a ostala dva potpuno prazna! Prvo smo pomislili da se možda kontejneri ne mogu do kraja otvoriti pa da se zato odlaže smeće pored njih. No, o tome nije bilo riječi. S druge strane, nedaleko, u istoj ovoj ulici nalazi se stari kameni zid u ne baš idealnom stanju. Postoji opasnost odrona kamenja na cestu. Skoro svake godine pred u jesen i zimu događaju se napadi vukova, lisica, tvorova i drugih divljih životinja na pse, kokoši, ovce pa čak magarad i krave. Je li to odlazak šumskih životinja u “veliku spizu” obzirom da zimi ima manje hrane u divljini, ili nešto drugo. Tako je nedavno u Lučanima, točnije u naselju Karaguše vuk rastrgao jednom psa, Žutka. Prema ostacima koje smo zatekli na jednoj livadi moglo bi se pretpostaviti da je bilo više vukova, ili ako je bio jedan onda je bio posve gladan. Samo dan dva nakon vučjeg napada u istom naselju je jednom mještaninu vjerojatno lisica potamanila desetak kokošiju. No, sve ovo nije novost niti nešto posebno, ali evo stiže hladno razdoblje a sa njim i problemi ovakve vrste. Zato smo ovu vijest i stavili u rubriku za komunalne probleme jer problem ipak postoji. Pročitajte na 40. stranici zanimljivu priču Slavena Kardoša o vukovima pa možda i promijenite mišljenje. 16 novine Mladi i biznis Ljubav prema kompjuterima pretočio u biznis Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman 5 + , '60$# , 7 $ #/ * , 8 # Nerijetko se događa da ljudi koji imaju neki hobi s vremenom ga toliko zavole da ga pokušaju pretočiti u neki konkretan posao. Slična je situacija i s 25-godišnjim Tomislavom Domazetom, inače po struci komercijalistom. On voli kompjutere, bavi se njima od 1995. g. i na kraju je nedavno od svog hobija odlučio pokušati napraviti biznis. „Da, još prije 15 godina sam zavolio kompjutere, naučio ih sastavljati, rastavljati i sve druge stvari. Stoga sam odlučio otvoriti trgovinu i servis za održavanje informatičke opreme, a bavim se i web dizajnom. Ovo jedino znam raditi, zato sam i krenuo u sve ovo. Tek sam počeo, no veseli me interes ljudi i nadam se da ću uspjeti“, kaže Domazet koji je svoj mali obrt smjestio u unajmljeni prostor na adresi Vrlička ulica 32. Sve radim u najbržem mogućem roku „Držim ovdje računala, računalnu i svaku drugu informatičku opremu. Računala sastavljam po narudžbi, čeka se 24 sata. Sve radim u najbržem mogućem roku. Ovdje u trgovini uvijek imam sastavljena tri-četiri računala, u slučaju da ga netko želi odmah uzeti. Da pokušam držati ovdje sva računala, ne bi mi nikad mogla stati u ovu prostoriju. Na sva računala postoji garancija dvije do tri godine. Naravno, imam i rezervne dijelove i potrošne materijale za računala, ma baš sve“, kaže Domazet. Radno vrijeme je od ponedjeljka do petka od 8 do 12 i od 16 do 20 sati, a subotom od 8 do 13 sati. „Zasada sam zadovoljan svime. Imam računala raznih marki. Cijena naravno ovisi o kvaliteti. Tako računala sa svim komponentama koštaju od dvije i pol do 20 tisuća kuna“, kaže Domazet koji zasada sam radi, a tko zna, ako biznis „procvjeta“ nije isključena mogućnost novih zapošljavanja. „Surađujem s više firmi. To znači im održavam računala uz određenu mjesečnu naknadu. Tada sam obvezan, ukoliko im izbije bilo kakav problem s računalima, da u roku dva sata izađem na teren i otklonim poteškoće“, rekao je na kraju Domazet. novine Mladi i biznis 17 NIJE BOLNICA NA KRAJU GRADA NEGO FIZIKALNA MEDICINA I TERAPIJA USRID GRADA 8938 )938 “Studij sam završila u Rijeci na Medicinskom fakultetu i stekla zvanje višeg fizikalnog terapeuta. Nakon odrađenog staža u KBC Split krenula sam u poduzetničke vode, samostalno otvorila kako se to stručno kaže privatnu praksu. Ovaj posao vodim od 2003.g. Trenutno uz mene radi još dvoje stručno osposobljenih fizioterapeuta. osim što imamo svoj prostor s kompletnom opremom radimo i terenski,“ priča nam Ines dok razgledavamo prostorije u kojima mnogi naši sugrađani “skidaju“ kostobolju, reumu, išijas i ostale slične tegobe kako bi se narodski reklo. Ona je prije otvaranja privatne prakse odslušala seminar za mlade poduzetnike koji je prije desetak godina organizirao HBOR u Sinju. Potom je kreditom i vlastitim novcem pokrenula posao. “Nakon što pacijenti dođu sa ustanovljenom dijagnozom od svog liječnika, odnosno nakon obavljenih pregleda mi pristupamo terapijama. Radimo kinezioterapiju ili proceduru fizikalne terapije (elektroterapija), kod saniranja ozljeda lokomotornog sustava,(uganuća,išč ašenja,stanja nakon prijeloma)a to su najčešće sportske ozljede. Moram reći da dobro surađujemo sa većinom sportskih klubova u gradu i sami sportaši su zadovoljni našim tretmanom. Također obrađujemo neurološka stanja, degenerativna 9 : ;<'=, * , # / praksu u svom prostoru i $# # /$$ > # )$ najsuvremenijim metodama oboljenja kralježnice i zglobova“ priča Ines. “Zadovoljna sam poslom jer u konačnici radim ono što volim. no u ovo vrijeme je sve nekako teže nego na početku. osjeća se kriza i kod nas. Također im i nekih nejasnoća koje bi trebale biti riješene na višoj razini, a to je naš odnos sa HZZOom.Između ostalog kako oni kasne sa plaćanjem tako i mi imamo zastoj u financijskom dijelu poslovanja. Osim toga smatram da bi drugačije trebalo napraviti shemu vezanu za broj pacijenata bez ograničenja koja su sada na snazi,a ali što je tu je raditi se mora,” objašnjava Ines s kojim se problemima susreće u poslu. Inače ona je uz redovito školovanje završila i niz seminara te tečajeva kod cijenjenih stručnjaka. Prostor u kojem radi je opremljen najsuvremenijom aparaturom, najnovijim laserskim uređajem, magnetom… Ines naglašava da je pristup svakom pacijentu individualan, a pacijenti dobro surađuju i nema nikakvih problema u tretmanu i međusobnim odnosima.”Pacijenti sa terapija odu zadovoljni i ponovo se vraćaju na nastavak, jer su mnogi uvidjeli da trebaju raditi na prevenciji zdravlja i tako će i sami sebi pomoći da budu što boljeg zdravstvenog stanja. Naime mnogi od nas se često neodgovorno ponašaju prema samom sebi pa kažu, „ajde neš ti, malo me zabolilo proći će.“ Ali očuvanje zdravlja je ono što nas prati cijeli život,” rekla je na kraju Ines Đipalo Krolo. 18 novine Zanimljivi ljudi “Zrakoplovstvo je moj životni izbor” Piše: Vito Perić + ? @;'<=, # #)4 Foto: Vito Perić i arhiva Diana Majić-Zec $ Nakon završene osmogodišnje škole Marka Marulića u Sinju te srednje škole u Splitu naša mlada sugrađanka Diana Majić Zec (23) odlučila se 2007.g. upisati na Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu- odjel aeronautika. Na tom odjelu izabrala je smjer civilni pilot i sada je pri kraju ostvarenja svog životnog sna, a to je da upravlja putničkim zrakoplovom. “Završila sam treću godinu na fakultetu i uskoro ću postati prvostupnik aeronautike. Nakon toga spremam se položiti 14 ispita i proći 150 sati obuke letenja te 50 sati obuke na simulatoru i onda ako sve prođe u redu, dobiti ću dozvolu i steći zvanje profesionalnog pilota,“ rekla nam je Diana koju smo zatekli na kratkom odmoru u rodnom gradu. Razgovor smo napravili na klupi na Alkarskom trkalištu, ulici u kojoj je Vesna provela djetinjstvo. “U kompaniji Croatia Airlines već ima jedna kapetanica zrakoplova, a u mojoj grupi smo nas četiri djevojke koje se spremamo za taj poziv. Nadam se da bi već sljedeće ljeto mogli dobiti i službenu potvrdu zvanja,“ priča Diana, a na pitanje zašto je odabrala taj poziv odgovara kako ju je kao djevojčicu privukla astronomija. “Uvijek sam gledala noću u zvjezdano nebo, interesirao me položaj zvijezda, a danju oblaci, njihov izgled, veličina, smjer kretanja i osta- lo. Tako sam sve što volim pronašla u zrakoplovstvu. Rano sam odlučila u kojem ću poslu provesti svoj radni vijek. Na fakultetu ima zanimljivih predmeta, naravno matematika i fizika su najjače, a inače cijeli studij je stručan, čak i u hrvatskom jeziku učimo pilotsku frazeologiju. Moramo odlično poznavati engleski jezik jer je dosta pojmova na engleskom, pa i dobar dio literature. Fakultet je zahtjevan i gotovo cijeli dan provodimo u učionicama i kabinetima. U slobodno vrijeme najviše volim aerobik, rekreaciju općenito, teretanu, trčanje uz savski nasip...,” kazuje Diana. Inače obuku letenja obavlja na avionu tipa Cessna 72 (četverosjed) koji je jednomotorac, tzv. klipni. Nakon toga će prijeći na jači avion sa dva motora. Do sada ima 50 sati letenja. “Moramo proći školske krugove, vježbe, odlazak u zonu, i ostalo. Sad slijede samostalni letovi kada ću slijetati i na veće aerodrome. Do sada smo slijetali na Lučko, Čakovec, Grobnik, a bilo je i do Splita i Zadra. Ide se do visine od 3000 fita, a prije leta ili rute plan se šalje na odobrenje. Za sada letimo kako se u struci kaže vizualno, a poslije ćemo instrumentalno,“ pojašnjava stručno Diana kako izgleda let. “Osjećaj koji imam kada letim opisujem jednom riječju “sreća“. To vam je harmonija predivnih osjećaja. Inače moram pohvaliti profesore na fakultetu koji imaju ogromno znanje i vrhunski su instruktori letenja,“ kaže Diana i dodaje da će školovanje završiti u Hrvatskom zrakoplovno-nastavnom centru u Lučkom, jedinom u našoj zemlji gdje se školuju za profesionalnog pilota. Diana nakon završene obuke treba odraditi dovoljan broj sati kako bi imala mogućnost za pravi posao. “Mislim tražiti posao na Dalekom istoku u tamošnjim aero kompanijama, a kada dovoljno zaradim vratiti ću se u Hrvatsku i otvoriti svoju školu letenja u kojoj će biti i obuka za jedriličare i padobrance,“ rekla nam je na kraju Diana kojoj smo poželjeli miran let i čisto nebo. novine Zanimljivi ljudi 19 MARTIN TADIĆ – AIBA SUDAC Piše: Petar Norac-Kevo Foto: Arhiva Martina Tadića Na nedavno završenom svjetskom boksačkom prvenstvu za juniore koje se održalo u glavnom gradu Azerbajdžana, hrvatski boks je dobio veliko priznanje. Naime, 45-godišnji ugostitelj iz Sinja, nekada i sam boksač, a sada AIBA sudac, Martin Tadić je u Azerbajdžanu dobio treću zvjezdicu za svoj rad. Osobno unapređenje i cerifikat mu je uručio predsjednik AIBE Dr.Ching Kuo Wo.Tadić je tako postao jedini boksački sudac sa prostora bivše države koji ima tri zvjezdice, te je ušao u krug 44 najbolja suca svijeta. Pokazalo se eto da je dobar boksač postao i odličan sudac, što je veliki uspjeh za hrvatski boks koji je zadnjih mjeseci uzdrman brojnim svađama i razmiricama upravo oko suđenja. Na juniorskom prvenstvu svijeta sudilo je 39 sudaca, a njih 12 je sudilo završnicu prvenstva. Među njima se našao i Tadić koji nije krio zadovoljstvo nakon odluke užeg tima AIBE. „Nakon što se došlo do polufinalnih mečeva, glavni tajnik AIBE Terry Smith je održao žestok brifing za suce. Neprestano je galamio i ukazivao na pogreške sudaca,“ priča nam Tadić. „Nakon završenog brifinga sve je bilo spremno za prvi finalni meč. U konferencijsku salu je stigla odluka da upravo ja vodim prvi meč između domaćeg boksača i predstavnika Islanda. Bio je to ogroman pritisak za suđenje nakon lekcije koju nam je održao Smith, trebalo U svijetu ga uvažavanju, kod nas kude se izvući nakon svega. Taj prvi meč koji sam vodio u ringu ( tri meča bio u bodovanju ) osim velikog auditorija kojeg je putem malih ekrana pratilo više od pola stanovnika ( 8 milijuna ) Azerbajdžana pratio je i sam predsjednik države. Nakon što je meč završio Terry Smith je bacio pogled prema meni, te visoko podignutim palcem iz svoje lože pokazao da je posao odrađen sjajno. Potom mi je prišao mi je prišao i uz čestitke uručio i AIBA sat,“ pokušao nam je to slikovito dočarati Tadić koji se pomalo i iznenadio pažnjom koju je dobio u Azerbejdžanu. Sve u svemu Tadićev je uspjeh veliki dobitak za hrvatski boks, jer je već dobio pozivnicu za seniorsko Europsko prvenstvo u Moskvi te pozivnicu za juniorsku Olimpijadu borilačkih sportova u Singapuru. Priča se ubrzano nastavlja Tadić se nedavno vratio iz Instanbula gdje je održan važan seminar za 60 najboljih svjetskih sudaca. U Turskoj je nagrađen i dodatnim cerifikatom WSB gdje ja upao u skupinu 15 najboljih evropskih sudaca koji će uskoro suditi Profi Europsku ligu ( kao liga prvaka u nogometu ) koja starta ove jeseni. Inače, takva liga kreće u Aziji i Americi, dok je razigravanje među kontinentima od 17.studenog 2010 godine do 15.svibnja 2011 godine.Važno je naglasiti da će za tu ligu biti pravilo da će se boksati u 5 rundi po 3 minute, te da boksači neće koristiti kacige ni majice.WSB je sudačka organizacija koja će delegirati suce za sve mečeve, pa je moguće da naš sudac sudi mečeve u Aziji ili Americi.Kao važan podatak koji je prethodio seminaru u Instanbulu je to da je Tadić od 18 do 28. kolovoza ove godine sudio Olimpijadu mladih boksača u Singapuru i to finalne mečeve.Nadamo se da bi na idućim Olimpijskim igrama 2012 godine u Londonu uz našeg boksača Stjepana Vugdeliju mogli vidjeti i Martina Tadića u sudačkoj ulozi. Boksački klub Sinj. Uz sudačke obveze Martin je još angažiran i u boksačkom klubu Sinj, gdje radi na obuci novih boksačkih talenata.Nakon Vedrana Đipala i Stjepana Vugdelije koji je trenutno najbolji hrvatski boksač i boksa za BK Jocker iz Splita,Tadić sada radi sa talentima u BK Sinj za koje se tek treba čuti. Naime, radi se o Boži Žanku, Jakovu Jandreku, Ivanu Praliji, Ivanu Kuncu i Ivanu Čovi. Posebno treba istaknuti nadarenog mladog boksača Josipa Žižića Gušu iz Otoka, koji je na zadnjem državnom prvenstvu za kadete osvojio treće mjesto, i uskoro ga očekuje ulazak u reprezentativnu vrstu. U klubu zahvaljuju gradu sinju te općini Hrvace i MEL-u Hrvace na potpori koju im pružaju. 20 novine Zanimljivi ljudi M i n e p r o vo c i r a m o, samo volimo Dinamo! 89G& )9G& *+$%&& & + X Udruga navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja osnovana je 17. lipnja 2009. g. Njen predsjednik, 42-godišnji Davor Moro, kaže da unatoč tome što većina ljudi u Sinju i Cetinskoj krajini navija za splitske „bile“, postoji i značajan broj onih koji vole zagrebački Dinamo i kojima je u srcu plava boja. „Nas desetak starijih navijača Dinama, pretežno veterana Domovinskog rata, osnovalo je ovu udrugu isključivo radi zajedničkog odlaska na Dinamove utakmice i bavljenja humanitarnim aktivnostima poput darivanja krvi. Evo, ja sam od osnivanja Udruge darivao krv šest puta. Osnivanje Udruge navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja nije nikakva provokacija kako to neki žele predstaviti. Mi ne provociramo, mi samo volimo Dinamo. Cilj nam je zbližavanje ljudi, promicanje Dinama i športskog navijanja“, kaže Moro, sudionik Domovinskog rata, bivši pripadnik Četvrte gardijske brigade i Prvoga hrvatskoga gardijskog zdruga, sada umirovljenik. Najmlađi član osam, a najstariji 68 godina Udruga navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja zasad broji 65 članova. „Godišnja članarina je simbolična, 40 kuna. Udruga zasad nema svojih prostorija, a član je Mreže Udruga Grada Sinja. Naš najmlađi član je Roko Šperanda koji ima samo osam godina, a najstariji je Ratko Levantin Rato koji ima 68 godina. U ovoj udruzi ima 20 branitelja, sedam hrvatskih ratnih vojnih invalida, sedam darivatelja krvi, znači dosta smo šaroliki. Naravno, nisu samo članovi ove udruge jedini navijači Dinama u Sinju i Cetinskoj krajini. Ima ih puno više koji nisu članovi“, kaže Moro koji se osvrnuo i na suradnju sa ovdašnjim navijačima Hajduka. „Sa starijim navijačima Hajduka u Sinju smo u vrlo korektnim odnosima jer se svi dobro međusobno poznajemo“, kaže Moro koji ne podržava bojkot Dinamovih utakmica od strane Bad Blue Boysa. Udruga navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja stupila je i u kontakt sa Upravom zagrebačkog kluba. „Dosad smo dobili desetak karata za dvije-tri utakmice. Upravo riješavamo pitanje žiro računa naše udruge, a imamo obećanje Uprave Dinama da će financijski potpomoći naše djelovanje. Išli smo organizirano na europske utakmice Dinama koje uvijek gledamo sa istočne tribine maksimirskog stadiona, bez ikakva nasilja, bez ikakvih provokacija. Što se tiče prvenstvenih utakmica, na njih ne idemo organizirano, nego samoinicijativno. To isto vrijedi za derbije protiv Hajduka“, kaže Moro. „Općenito, želja je suradnja sa ostalim navijačkim skupinama uz uzajamno poštovanje. U odličnim smo odnosima sa Sinjskim Maliganima. Svi članovi naše udruge su veliki navijači Junaka i zaista, ako bi sinjski klub ušao u Prvu ligu, ne bi se bilo lako odlučiti za koga navijati u utakmici između njih i Dinama“, pojašnjava Davor. Otac dinamovac, sin hajdukovac A i Dinamo i Hajduk igraju Europsku ligu i imaju realne šanse za proći dalje. „Uvjeren sam da će Dinamo definitivno proći ovu skupinu i dočekati proljeće u Europi. Isto želim i Hajduku kao hrvatskom klubu. Što se tiče reprezentacije, mislim da ćemo se sigurno plasirati na Europsko prvenstvo“, kaže Moro koji nam je za kraj otkrio i jednu obiteljsku anegdotu. „Gledao sam na TV-u utakmicu Dinama i PAOKA u Solunu. Dinamo je izgubio 1:0, a čim su Grci postigli pogodak došao mi je sin, inače veliki hajdukovac i počeo provocirati „Eto ti ćaća tvoj Dinamo“. No, ne ljutim se. Normalno je da netko u obitelji navija za Hajduk, netko za Dinamo. Inače, taj su dan igrali Hajduk i Anderlecht i kada je Vukušić zabio gol u 95. minuti i ja i sin smo zajedno skočili od radosti i proslavili pobjedu Splićana“, rekao je na kraju Moro. novine Zanimljivi ljudi 21 Požrtvovnost i ljubav za one kojima smo Područno odjeljenje Centra za odgoj i je to najpotrebnije Posjetili obrazovanje „Juraj Bonači“ Split u Sinju Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Centar za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ Split pod upravom je Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Djelatnost Centra je pružanje usluga smještaja, boravka, odgoja, obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima, psihosocijalne rehabilitacije, prehrane, njege i brige o zdravlju, psihološke podrške i socijalnog rada mentalno i tjelesno oštećenoj djeci, mladeži i odraslima. Centar svoju djelatnost obavlja na devet lokacija, u Splitu (šest), Makarskoj (dvije) i Sinju (jedna). “Trenutačno kroz razne oblike smještaja i boravka Centar polazi 398 korisnika. Imamo preko 20 vrsta različitih programa i usluga prilagođenih individualnim potrebama naših korisnika“, kaže ravnateljica Centra Jasenka Pleadin Raić. “Kako je Centar polazio veliki broj učenika i sa šireg područja Splita, pa tako i s područja Sinja, 28. kolovoza 1972. g. osniva se Područno odjeljenje u Sinju. Do preseljenja u današnje prostore na adresi Splitska 39 a, odjeljenje je promijenilo četiri adrese na užem području grada Sinja koje su programski pružale adekvatnu uslugu, ali prostorno nisu zadovoljavale. Stoga je Grad Sinj, uz veliku potporu i zalaganje roditelja iz Udruge „Ruka pomoći“ kao i tada zaposlenih radnika Područnog odjeljenja u Sinju, iznašao mogućnost da prostor stare vojarne pretvori u suvremeni objekt za pružanje usluga djeci, mladima i odraslima s intelektualnim poteškoćama i teškoćama u razvoju. Financiranje sanacije terena kao i izgradnju novog objekta preuzelo je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi uz stručnu podršku i prijedloge našeg Centra. Na ovoj novoj adresi PO Sinj djeluje od ožujka 2004. g., a ulaskom u nove prostore stvorila se mogućnost proširenja ponude pa se po prvi put u Sinju počinju pružati usluge i odraslim polaznicima. Trenutno je u odjeljenju na poludnevnim oblicima boravka 48 korisnika (26 djece i 22 odrasla polaznika). Na povremeni boravak uključeno je još deset djece. S njima radi osam stručnih radnika i dvije pomoćne radnice, a ostalu potrebnu podršku dobivaju iz središnjice. Rad s korisnicima u odjeljenju odvija se u vremenu od 7.30 do 16 sati, od ponedjeljka do petka“, kaže ravnateljica Pleadin Raić, diplomirani socijalni pedagog. Osnovno načelo individualan pristup svakome - korisnik u središtu zbivanja! A o radu u Centru razgovarali smo i s nekima od zaposlenika. Diplomirani defektolog Andrea Milošević radiu Područnom odjeljenju Centra u Sinju već 15 godina. “Svi su korisnici s područja Sinja i šire okolice. Najmlađi ima dvije, a najstariji 40 godina. Radi se po nastavnom planu kao i u redovnim školama. Glavna je zadaća pružanje usluga odgoja i obrazovanja djeci s intelektualnim poteškoćama i dodatnim smetnjama i pružanje usluga radnih aktivnosti odraslim korisnicima, kao i psihosocijalna rehabilitacija koja uključuje razne druge vidove terapije - logoterapiju, psihoterapiju, fizioterapiju, senzornu terapiju i drugo“, kaže Milošević i nastavlja da im je posao vrlo zahtijevan i da je osnovno načelo individualan pristup svakome. “Po grupi ima šest-sedam korisnika i svatko od njih treba poseban pristup, a ima i djece s kombiniranim smetnjama što čini naš posao još kompleksnijim. Osobno, meni je svaki dan ovdje zanimljiv. Ova djeca zaslužuju, a i pružaju veliku ljubav. Sreća na njihovom licu je naše najveće zadovoljstvo. Učiti i pisati nije sve u životu. Svaki njihov napredak i osmijeh nas motivira. Zaposlenici ovog Centra itekako su vezani za njih“. A među zaposlenicima su i medicinska sestra Milka Franchini koja u odjeljenju u Sinju radi četiri godine tenjegovateljicaHildaŠušnjarakojaje tu13godina. “Svaki je dan različit. Imamo i nepokretne djece, to iziskuje veliku brigu i pažnju. Ja brinem o zdravlju djece, o cijepljenju, odlazimo zajedno na fizikalnu terapiju. Što se tiče eventualnih poteškoća, to je relativno. Sve se može riješiti“,kaže Franchini. “Radim poslove njege gdje spada hranjenje, presvlačenje, pripremanje hrane, podjela ručkova, zaduženja u vezi toalet treninga, kupanje i slično. Meni nije ništa teško. I sama imam dijete s Downovim sindromom tako da itekako dobro razumijem potrebe naših korisnika“, kaže Šušnjara. A ravnateljica Centra Pleadin Raić iznijela nam je za kraj pogled u budućnost. „Maksimalnim zalaganjem svih zaposlenika u Područnom odjeljenju, a uz potpunu podršku ostalih službi iz središnjice, rad je osuvremenjen i doveden na višu razinu. Rad Područnog odjeljenja Sinj unio je novu kvalitetu u život lokalne zajednice, a samim time i podigao kvalitetu življenja polaznika odjeljenja i njihovih obitelji. Želja nam je kroz različite sadržaje pomoći i drugima koji trebaju neki od oblika podrške i u skladu sa uočenim potrebama stalno ćemo obogaćivati i širiti naše usluge. Dakle, jedna smo od bitnih karika u lokalnoj zajednici od koje i nadalje očekujemo veliku podršku, a bez koje ne bismo mogli ostvarivati naše ciljeve i zadatke tako kvalitetno kao i do sada“. 22 novine Vremeplov VREMEPLOV 3./1,GX/",1G/G*(.,1/*'.67!'+7Y!,"'8(+(7[\7!]!,*'.66!'+7!"+/1']7[\7!]! 8&938 Ovaj put smo iz arhiva Muzeja Cetinske krajine izvadili dva broja VCK. u broju 21. je članak o benzinskoj postaji INE koja posluje u neadekvatnim uvjetima. NAime tada još nije bila natkrivena tako da su i djelatnici i vozači po kišnom vremenu muku mučili. Također zanimljiv članak o sunčanim kolektorima koji su proizvedeni u pogonu Termofriza u Brnazama i kako se navodi u članku to su bili prvi sunčani kolektori u tadašnjoj državi. Tekst o Mili Lovriću, lovcu iz Rumina koji je radeći kao lovočuvar od 1957.g. ulovio 750 lisica, 66 vukova i više od 1000 pernatih štetočina. Naime tada su se i lisice i vukovi tretirali kao štetočine i bio je dozvoljen lov. Kratka reportaža o Lučanima sa naslovom "Selo sa 7 privatnih vodovoda" u kojoj se navodi kako su Lučane bogate izvorima pitke vode, 15 stalnih i 150 povremenih. Čak 7 zaseoka je iskoristilo prirodne pogodnosti i od izvora koji su na brijegu proveli cijevi i napravili male vodovode za svoje kućne potrebe.U gradskoj kronici broja 21. reportaža sa peškarije, kratki tekst o snimanju dječje alke za program RTB-a i vijest o novootvorenoj specijaliziranoj prodavao- nici Dalme "Poljocentar“u ulici Stojana Jankovića na Štaliji.U VCK broj 22. uglavnom prigodničarski tekstovi povodom 37 godina od oslobođenja Sinja 25. listopada 1944. U uvodu tekst koji govori o tim događajima i tijeku operacija partizanskih jedinica koje su 25. listopada ušle u Sinj. Potom tekst o 30. godina od početka rada Dalmatinke te na duplerici reportaža o gospodarskim uspjesima u cetinskom kraju u zadnji skoro četiri desetljeća, što se može vidjeti iz priloženog preslika stranica. Šaljite primjedbe, priče i fotografije na adresu: sinjske.novine@gmail.com novine SINJSKI BRUCOŠI Piše: Iva Milanović Litre Foto: Iva Milanović Litre Sinjsko-zagrebačka 23 @ $ $# * , ) , # , / 9 ? Mnogi će reći da status brucoša prestaje s upisom druge godine, ali jedna narodna mudrost tvrdi da više nisi brucoš kada padneš ispit. Brucoši su uvijek posebna skupina na svim fakultetima, nisu upoznati s procedurama studija, nervoznim tetama u referadi, višesatnim čekanjima na običnu potvrdu i jednostavno neraspoloženim pro- brucošima. - Svaku se večer nas desetak brucoša iz Sinja, koji smo završili Opću gimnaziju, nađemo na Savi. Izlazimo u Roko i Akademiju kada su neki koncerti, a kave ispijamo najčešće po centru Zagreba. I uči se, naravno... - Onima koji su upisali Fakultet elektrotehnike i računarstva predavan- fesorima. U slučaju naših mladih Sinjana koji su tek upisali fakultet u Zagrebu novost je i veliki grad, velike udaljenosti, manjak vremena, život u studentskom domu i preživljavanje daleko od roditelja. Za Sinjske smo novine, tim povodom, razgovarali s Nikolom Viculinom, studentom prve godine Geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. U Zagrebu je mjesec dana, živi u studentskom domu Cvjetno naselje i, kako kaže, super mu je. - Odlično mi je. Snašao sam se i ekipa na faksu mi je dobra. Nisam očekivao da će ovako biti. Mislio sam da će mi za prilagodbu trebati barem dva mjeseca. Nikola studentsku sobu dijeli s cimerom iz Zaboka s kojim se, barem za sada, jako dobro slaže. Upoznao je već dosta novih ljudi, ali najviše se ipak druži s drugim sinjskim ja su počela u rujnu tako da su sada već duboko u učenju i kolokvijima, dok ja, na primjer, prve kolokvije očekujem tek za mjesec dana, kaže Nikola. Zasada nije imao problem s tetama na referadi, ali, kako dodaje, duga je godina. Kući će, kaže, možda za Svisvete, a sigurno za Božić. Najviše mu se sviđa što i u velikom Zagrebu i uz fakultetske obveze ipak ima dovoljno vremena za izlaske i za sport bez kojega ne može, ali mu se zato nikako ne sviđa knjiga iz Klimatologije. Pred njim, i drugim sinjskim brucošima, sada je, nadamo se, uspješno studiranje, mnogo zabave, upoznavanje novih ljudi i stjecanje nova iskustava. Započinju samostalan život, daleko od bližnjih u potpuno novoj sredini. Pri tome im možemo poželjeti samo sreću. IVAN BOTA PREUZEO 56 MILIJUNA KUNA VRIJEDNE KLJUČEVE NOVIH PAVILJONA U STUDENTSKOM DOMU NA SAVI Piše: Petar Kliškinić Foto: Petar Kliškinić Pred sam početak nove akademske godine zbio se veliki događaj za sve studente Sveučilišta u Zagrebu. Naime nakon gotovo četvrt stoljeća, odnosno od Univerzijade, studenti najvećega hrvatskog sveučilišta dobili su nove smještajne prostore kapaciteta za 457 osoba. Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor izrazila je zadovoljstvo izgrađenim paviljonima te se zahvalila studentima na strpljivosti što su čekali sve ove godine. Nakon pozdravnih govora gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, rektora Alekse Bjeliša i ministra Radovana Fuchsa predsjednica Vlade uručila je ključeve vrijedne 56 milijuna kuna predsjedniku Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu Ivanu Boti koji se zahvalio Vladi i gradu Zagrebu na financiranju projekta, naglasio da se studentima sviđaju novi paviljoni te da Vlada i Zagreb slobodno nastave sa gradnjom jer samo u Zagrebu nedostaje oko 2500 mjesta u domovima. “Ulaganje u mlade i znanje nije trošak već vrijedna investicija koja će se višestruko isplatiti budući je to izravno ulaganje u gospodarstvo i budućnost Hrvatske,“ rekao je Bota. Predsjednica Vlade ugodno je iznenadila sve studente u RH najavivši da će Vlada u potpunosti financirati sve studente diplomskih studija u akademskoj godini 2010./11. 24 Sinjsko-zagrebačka novine $ # 9 ? $ # # #( Za studij u inozemstvu potrebno je tek malo volje i upornosti Piše: Iva Milanović-Litre Iz godine u godinu sve više studenata razmišlja o obrazovanju izvan granica Hrvatske ili barem o semestru u inozemstvu. Svjesni su da im to donosi usvajanje novih znanja, usavršavanje stranog jezika, i neprocjenjivo iskustvo, ali rijetki su upoznati s kanalima koji im taj odlazak omogućuju. A tih je kanala danas mnogo zahvaljujući brojnim bilateralnim suradnjama koja su hrvatska sveučilišta uspostavila s inozemnima i mnoštvu stipendija koje se nude. Za početak je najvažnija odluka i dobro promišljanje o studijskom programu i zemlji u koju se želi ići. Iako se čini gotovo banalnim, upravo odabir je ponekad velik problem. Izuzetno velika ponuda i studijskih programa i programa stipendiranja mnoge odbije u startu i oni zaključe da cijela priča možda ipak nije za njih, zbog količine truda i istraživanja potrebnih da bi se uopće napravio informirani izbor. Potom je bitno malo snalažljivosti prilikom pretraživanja različitih stranica fakulteta i organizacija koje posreduju pri dodjeli stipendija i, na kraju, upornost u pribavljanju potrebne dokumentacija za prijavu i konkuriranje. Na razvoju međunarodne suradnje u vezi sa studiranjem u inozemstvu mnogo radi Institut za razvoj obrazovanja (www.iro.hr), koji pruža studentima informacije o dostupnim stipendijama te savjetodavne usluge o visokom obrazovanju u kojima on nije materinji jezik). Iako si većina hrvatskih studenata Hrvatskoj i inozemstvu. Na umu treba imati i da ne može priuštiti plaćanje školarine su veće šanse za dobivanje na stranom sveučilištu ili život u stipendije na manje pozna- inozemstvu to ih ne bi ih trebatim sveučilištima. Lon- lo spriječiti da pokušaju ostvariti don, Pariz ili New York, svoje planove, čak i ako ne postižu Sorbonne ili Harvard svima akademski izuzetne rezultate jer zvuče kao izuzetna mjesta osim sveučilišta, tijela državne i za studiranje, ali zbog toga lokalne vlasti, zaklada i nevladinih su i šanse za dobivanje organizacija, stipendije dodjeljuju stipendije manje jer je i strani kulturni centri i veleposlanstva te međunarodne organizacije. konkurencija veća. Istraživanje i skupljanje in- Najjednostavniji put ta početak formacija o sveučilištima pretrage je Institutu za razvoj obrai programima zahtjevan zovanja koji pruža uslugu informije posao, koji iziskuje pažljivo ranja i savjetovanja za pojedince i iščitavanje internetskih stranica institucije u visokom obrazovanju fakulteta, kontaktiranje studentskih u Hrvatskoj, SAD-u i Europi. Hrslužbi za dodatne informacije, a vatska ima pristup i programu stiponekad čak i kontaktiranje s poten- pendiranja Europske unije Erascijalnim mentorima, što je ozbiljan mus Mundus. Potom tu je portal akademski angažman, a takvim se i stipendije.info i web stranica Minitretira. Naime, studenta koji pristupi starstva obrazovanja, znanosti i na takav način sveučilište gleda s športa (www.mzos.hr, pod rubrikom međunarodna suradnja) te stranice više pozornosti. Oni koji žele sljedeću akademsku različitih studentskih organizacija godinu provesti studirajući u ne- poput AIESEC-a (http://aieseczakoj stranoj zemlji o tome bi trebali greb.hr ). Na tim se, i sličnim stranirazmišljati već sada jer će već kroz cama nude i stipendije za stručne nekoliko mjeseci biti kasno. Rokovi prakse u inozemstvu, ali i linkovi na za upis na strane fakultete drugačiji druge stranice na kojima se mogu su, naime, od onih u Hrvatskoj, pa pronaći kvalitetne informacije. Pa počinju u studenome, a najkasn- krenite! ije na proljeće već treba poslati sve potrebne dokumente da bi se moglo aplicirati za stipendiju ili prijaviti na fakultet. Prikupljanje te dokumentacije može potrajati, HIPODROM d.o.o. pogotovu s Put Piketa 24 obzirom na to da je potreb21230 Sinj no položiti telefoni: 021/822-158, 826-544 neke standardizirane tesPoljoprivredni centar Hipodrom nudi Vam: tove, kao što - bogat izbor stočne hrane je TOEFL (Test - sredstva za gnojidbu bilja of English as - sredstva za zaštitu bilja a foreign lan- sisteme za navodnjavanje guage - test - kompletan asortiman Stihla: motorne pile, motorne kose i koslilice engleskog kao - ogradne mreže i žice, stupove, mreže za hlad, compact kolica. stranog jezika - sjeme, cvijeće, ukrasno drveće i grmovi i još mnogo toga. koji se koristi za evaluaciju HVALA NA POVJERENJU znanja engVaš Poljoprivredni centar hipodrom d.o.o. Sinj leskog osoba novine Tema 25 Što zadaje glavobolju sinjskim liječnicima? Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman A $ # #( + 2 # #$ #( + 7 # # $ # tavljen od specijalista školske medicine i medicinske sestre. Mi smo zaduženi za preventivnu zaštitu školske djece, kako osnovnoškolaca tako i srednjoškolaca. Naša dva tima, koja dakle obuhvaćaju područje čitave Cetinske krajine, brinu se za preventivnu zaštitu sedam ipo tisuća djece“, kaže dr. Radović. Zdravstvo je vitalan segment svakoga društva. Ipak, ono se kao i niz drugih djelatnosti u Lijepoj našoj suočava s nizom nedaća. Sinj po tom pitanju nije izuzetak. U razgovoru sa specijalistom školske medicine dr. Dubravkom Radović i specijalistom radiologije dr. Darijom Vrcan barem smo se dijelom dotaknuli problema s kojima se suočava zdravstvo u našem gradu. Dr. Dubravka Radović već je 24 godine zaposlena u zdravstvu. U sinjskoj ispostavi Županijskog Zavoda za javno zdravstvo radi kao specijalist školske medicine posljednjih 13 godina. Kao krucijalnu godinu za zdravstvenu zaštitu školske djece navodi 1997. g. „Da, do te je godine cjelovitu zdravstvenu zaštitu školske djece i mladeži pružao školski dispanzer. Tada dolazi do velike promjene u organizaciji zdravstvene zaštite školske djece koja se razdvaja na kurativnu i preventivnu. Ova prva od tada spada u domenu obiteljske medicine, a za preventivnu zaštitu je zadužena školska medicina koja od tada djeluje u okviru Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Što se tiče školske medicine za koju sam ja zadužena, na ovom našem području, od Vrlike pa sve do Tijarice, djeluju dva liječnička tima, a svaki od njih je sas- Dvije trećine radnog vremena na terenu „Mi ne čekamo da pacijenti dođu k nama nego obrnuto. Evo, dok sada razgovaramo, mogu vam reći da se naš liječnički tim sprema za obilazak škole u Trilju. I tako je kroz cijelu školsku godinu, svaki mjesec redovito obilazimo razrede osnovne i srednje škole na području Cetinske krajine i obavljamo poslove preventivne zaštite, a to su higijenskoepidemiološka zaštita uz provođenje redovitog progama cijepljenja, sistematski i drugi pregledi. A koliko imamo posla po svakoj školi? To vam sve ovisi, evo sada u školi u Trilju u koju moramo ići trebamo cijepiti 100 djece, a s druge strane imate školu u Tijarici gdje u jednom razredu imate tek pet djece“, kaže dr. Radović koja nam je otkrila neke od problema iz školske medicine. „Oni su višestruki. Već sam vam rekla da imamo dva liječnička tima zadužena za školsku medicinu, a pokrivamo veliki teritorij za preventivnu djelatnost. Prometna povezanost svih mjesta gdje se nalaze škole u koje idemo nije baš idealna, škole su dosta raštrkane. Teško je sve to organizirati. S druge strane, sama činjenica da na terenu provodimo dvije trećine radnog vremena znači da nas često nema u ordinaciji i tada nismo na raspolaganju ljudima koji nas dođu potražiti u ordinaciju u Sinju. Ipak, ljudi iskazuju razumijevanje. Inače, imamo jako dobru suradnju sa školama u kojima obavljamo preventivnu zaštitu. Problem je što u školama ne postoje adekvatni uvjeti za cijepljenje i sistematske preglede. Ipak, zasad uspijevamo držati sve konce u našim rukama. Također, naš posao iziskuje visok nivo suradnje s drugim liječnicima. Naime, svako dijete ima i obiteljskog liječnika s kojim se moramo dogovarati i kojega moramo kontaktirati ukoliko neko dijete ima određene zdravstvene tegobe i obratno, ako se nakon sistematskog pregleda uoče neki zdravstveni problemi. Voljela bih i da roditelji češće prisustvuju sistematskim pregledima svoje djece i da češće posjećuju ambulantu u Sinju radi razgovora vezano za njihovu djecu, iako znam da to nije baš jednostavno jer je sama ambulanta u Sinju vrlo udaljena od mnogih škola. Također, moram napomenuti da u školama nedostaje stručnih suradnika, logopeda i defektologa – rehabilitatora, a u samoj sinjskoj ispostavi Županijskog Doma zdravlja osjeti se veliki nedostatak jednog ortodonta i fizijatra kojega posljednjih šest mjeseci uopće nemamo i zbog čega se na pregled čeka sve duže“, rekla je na kraju dr. Radović. 26 novine Tema Veliki pritisak na rendgen A Sinjani sve više grintaju jer satima znaju čekati na sam upis na Odjelu za rendgen. Odgovor na to, ali i mnoga druga pitanja potražili smo kod specijalista radiologije dr. Darije Vrcan. „Prvo moram odmah istaknuti da za pregled ultrazvukom abdomena i dojke dolazi dr. Luetić čije je osnovno radno mjesto u Splitu. On tek krajem ili početkom mjeseca dobije svoj raspored i onda nam javi kada i koliko puta mjesečno može doći u Sinj. U skladu s tim, mi prvoga u mjesecu zapisujemo pacijente za spomenute preglede. Dr. Luetić može svaki put primiti deset ljudi za pregled abdomena i deset na ultrazvuk dojke, a obično dođe pet-šest puta mjesečno u Sinj. Mi jednostavno zapišemo po redoslijedu onoliko ljudi koliko spomenuti doktor može primiti kroz taj mjesec. S druge strane, pritisak ljudi je prevelik i svi ne stignu na red. Ne možemo sve upisati, termine popunimo do kraja, netko stigne, netko ne“, kaže dr. Vrcan koja je zaposlena u zdravstvu 39 godina, a kao specijalist radilogije radi od 1984. g. „Prije sam radila sve, a sada sam zbog zdravstvenih tegoba zadužena za klasične rendgenske preglede i mamografiju. Ovdje se u Sinju na takve preglede čeka puno manje nego u Splitu. Npr. za rengdenski pregled kralježnice i kostiju čeka se najviše dva tjedna, a što se tiče pluća, trauma i udaraca koje netko zadobije, to radimo svaki dan, nema čekanja“, kaže dr. Vrcan koja nam je otkrila i koliko pregleda obavi mjesečno. Nedostaje još jedan specijalist radiologije već 20 godina „Nije vam to sve lako definirati. Možemo govoriti o broju pretraga, a ne pacijenata. Npr. često u jednom pacijentu imate zapravo po nekoliko pretraga. Često se događa da jedan čovjek snima jedan pa drugi dio kralježnice i po još nekoliko stvari u istom danu. Sve to oduzima vrijeme. Dnevno imam 100-injak pacijenata, a mjesečno 1200. Znači, govorim samo za klasične rendgenske preglede i mamografiju. Na rendgenu postoji samo jedan liječnički tim u kojem sam ja kao specijalist radiologije te tri inžinjera medicinske radiologije, Ankica Bogdan, Katja Šimleša i Anita Glavinović. Dvije rade ujutro, jedna na šalteru i komori za razvijanje slika, druga na aparatu, dok treća radi popodne. Nedostaje nam još jedan specijalist radiologije. Nemamo ga već 20 godina, izgubio se u sistematizaciji. Taj se nedostatak posebno osjeti kada odem na godišnji odmor ili bolovanje, tada jednostavno nema tko obavljati moj posao, nema zamjene. Preopterećeni smo poslom, a ovdje, na rendgenskoj dijagnostici, dolaze ljudi svih dobnih kategorija, od „0 do 99 godina“ iz cijele Cetinske krajine. Ima nas premalo, a to često naši ljudi ne razume, znaju biti živčani, nervozni pa i agresivni, fali im malo empatije. Svatko gleda samo sebe“, pojašnjava dr. Vrcan. ANKETA Jeste li zadovoljni s kvalitetom zdravstvene usluge u Sinju? Priredio: Žarko Kodžoman Željko Župić (56), profesor psihologije: Nisam zadovoljan kvalitetom zdravstvene usluge u Sinju. Sinjski je Dom zdravlja došao na najnižu moguću razinu u svom dosadašnjem postojanju zahvaljujući politici. Treba pomiriti interese privatnih i društvenih struktura i osigurati ljudima što traže, brži i što efikasniji zdravstveni sustav. Gabro Šimleša (56), prodavač: Manje-više jesam zadovoljan. Žao mi je što ljudi u bolnici dugo čekaju u redu. Ja nikada ne bih htio ići preko reda. To ni slučajno. Nada Modrić (54), umirovljenica: Zadovoljna sam. Ono što mi treba u pogledu zdravstvene usluge, to i dobijem. Sreća da puno ne posjećujem liječnike. novine Tema 27 # # +$$$ , ,$#, B3 $ # #$ > $ (2 $ #%C#&D$# (?/# ) ,/# # # # ( Partizani i ustaše – podjela koja (ne) traje Profesor povijesti Stjepan Marković pomogao nam je rasvijetliti neke činjenice o Sinju i Cetinskoj krajini za vrijeme Drugoga svjetskog rata Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Iako je Drugi svjetski rat završio prije 65 godina, podjela na partizane i ustaše kod nekih je još aktualna. A 98 ustaša u cijelom cetinskom kraju potkraj travnja 1944. g. Treba napomenuti da su ustaše bili samo oni vojnici koji su položili svečanu ustašku prisegu i upravo na njih se odnosi navedeni podatak. Domobranska vojska je bila znatno brojnija, u Sinju je djelovala 15. pješačka pukovnija za zapovjednikom Potočnikom, ali ona se nikada u punom sastavu nije našla u Sinju. Ukupan broj vojnika NDH u Sinju nije prelazio 700 vojnika, ali su u borbi protiv partizana imali potporu talijanske, a zatim i njemačke vojske“, kaže Marković koji nam je potom iznio neke podatke i činjenice vezane za partizane. Partizanski pokret u cetinskom kraju jača tek 1943.g. nakon kapitulacije Italije kakva je stvarna situacija bila u Sinju i Cetinskoj krajini za vrijeme Drugoga svjetskog rata? Profesor povijesti iz Sinja Stjepan Marković rasvijetlio nam je neke činjenice. „Jednostrani prikazi povijesnih događaja uvijek su bili i ostat će predmet društvenih podjela. Drugi svjetski rat u Cetinskoj krajini obrađen je površno i jednostrano, a nekoliko knjiga komunističke provinijencije ne daju objektivnu sliku događaja. Nijedna knjiga nastala na tu temu ne spominje pripadnike ustaško-domobranske vojske kao ni njihove vojne operacije tijekom rata. Na početku rata u Sinju je formirana ustaška 27. bojna kojom je zapovijedao satnik Petar Mikrut. Bojna nije tijekom rata imala više od nekoliko stotina ustaša. Zanimljiv je i popis ustaša kojeg sam pronašao u Državnom arhivu u Splitu na kojem je po imenu navedeno „Njihov je broj tijekom 1941. u Cetinskoj krajini zanemariv. Nakon stradanja Splitskoga i Solinskoga partizanskog odreda u kolovozu 1941., preostalih desetak partizana skrivalo se u Đapića stajama iznad Bitelića. Početkom 1942. njihov je broj iznosio 40 vojnika. Tek će se u ljeto 1942. taj broj udvostručiti, a akcije su izvodili iznenadnim napadima, uglavnom u nepristupačnim planinskim područjima. U rujnu i listopadu 1942. formirane su dvije partizanske brigade, ali su njihovi pripadnici bili vojnici iz cijele Dalmacije. Uskoro će sve brigade s teritorija Cetinske krajine biti povučene u BiH gdje će sudjelovati u borbama na Neretvi i Sutjesci. Kalvarija tih brigada je bila strahovita, ti su cetinski mladići uglavnom izginuli u zaštiti Josipa Broza. Oporavak partizanskog pokreta u Cetinskoj krajini uslijedit će nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. kada će stotine mladića pristupiti partizanskom pokretu. Ipak, najveći priliv u redove partizana bio je nakon ulaska te vojske u Sinj, 25. listopada 1944., kada su u partizane otišle tisuće ljudi, vrlo često i domobrani, bez obzira na politička promišljanja“, pojašnjava Marković koji se osvrnuo i na uvriježeno mišljenje da je Otok bio ustaško, a Glavice partizansko mjesto. Mit o Otočanima kao ustašama i Glavičanima kao partizanima „Prozivanja kako su Otočani bili ustaše u svjetlu povijesnih dokumenata kojima jedino treba ukazati povjerenje su gotovo smiješna. Prema jednom ustaškom izviješću potkraj ožujka 1944. u Otoku je ukupno bilo 10 ustaša. Domobrana je bilo znatno više, ukupno 250, što opet govori kako je to stanovništvo bilo čvrsto na strani NDH kao države hrvatskog naroda, ali ne i na strani ustaša. Sličnu formulaciju možete primijeniti za gotovo cjelokupno stanovništvo cetinskog kraja. U redovima partizana, opet prema ustaškim dokumentima iz 1944., nalazilo se oko 500 Glavičana, što nekima daje povoda za prosudbu kako je to partizansko i komunističko selo. Ni to nije popuno točno. Znatan broj ljudi iz Glavica bio je u sastavu domobranske pa čak i ustaške vojske“, kaže Marković. 28 novine Tema Mnogi događaji u partizanskoj literaturi nisu spomenuti „Mnogobrojni događaji nikad u partizanskoj literaturi nisu niti spomenuti. Koliko čitatelja poznaje veliku bitku za Sinj u rujnu 1943., kada je jedna bojna njemačke vojske u suradnji s nepotpunom bojnom ustaša razbila napad pet partizanskih brigada na Sinj? Više od tri tisuće partizana doživjelo je težak poraz u samo jednoj noći i jednom danu. Prešućivanja i izokretanja nisu ono najgore što se može napraviti kada govorite o povijesnim događajima. Puno gore su krive optužbe i masovni zločini kojih je u Cetinskoj krajini bilo i previše. Za ovu prigodu izdvojit ću događaje masovnih pokolja u potkamešničkim selima u ožujku 1944. i na Podima potkraj svibnja 1944. U pohodu koji je imao prvenstveni cilj uništiti partizane koji su se nalazili u svim mjestima na lijevoj obali Cetine nizvodno od Hana, njemačka je vojska u suradnji sa četnicima (nije dvojben ovaj podatak) ubila više od 1400 Hrvata. Za ovaj zločin su među ostalima optužene i ustaše, a da ni jedna ustaška postrojba nije bila na mjestu pokolja u trenutku njegovog izvršenja. Partizanske su postrojbe izvršile i strahovit zločin nad zarobljenim ustaškodomobranskim vojnicima nakon bitke za Aržano u svibnju 1944. Više od sto zarobljenih vojnika je bačeno u Markovića jamu na Podima iznad Graba. Zločine su počinile i ustaše, ali su njihovi zločini puno manjeg obima od partizanskih. Zločine je opisao zarobljeni ustaški zapovjednik Mirko Bilobrk, a radi se o nekoliko desetaka ubijenih ljudi, uglavnom u zloglasnoj Redžiji. U vezi ovih podataka sigurno će biti polemike, ali svi oni koji optužuju za zločin bilo koga moraju i navesti konkretan zločin i njegovog počinitelja jer zločin ima svoje ime. Samo se na ovakav način može razgovarati o povijesnim događajima. Tek kada povijesna znanost rasvijetli događaje nestaju prijepori i besmislene svađe. Tek onda i upoznajemo ljude jer ako se netko divi zločinu i njegovom počinitelju bez obzira o komu se radi, pokazuje svoj ne samo politički nego i ljudski svjetonazor". rekao je na kraju Marković. Predsjednik SABH-a Sinj Ante Veselica: „U ratu nastaju ugradio u temelje svoje državnosti. i pobjednik i poraženi. Stvari koje Ante Veselica, predsjednik sinjske podružnice SABH-a (Savez antifašističkih boraca Hrvatske ) kaže kako je antifašizam skup demokratskih vrijednosti a ne ideologija. "Te vrijednosti je cijeli demokratski svijet Kad je 1941.g. počeo Drugi svj. rat Pavelić je instaliran uz pomoć Hitlera u Hrvatsku. Za uzvrat je Italiji i Mađarskoj prodao dijelove zemlje. Ustaški režim je u biti bio zločinački. Kad su se Srbi digli Lici na ustanak 27. srpnja 1941.g. treba znati i podatak da ih je prije toga od strane ustaša već bilo ubijeno oko 40.000. Je li vi smatrate da nije bilo partizanskih zločina? U ratu kao oružanom velikom sukobu postoje kolateralne žrtve. Ne poričem da nije bilo i s partizanske strane akcija koje su rezultirale ubijanjima. Metode su iste ali ciljevi različiti. Naravno da osuđujem svaki zločin, ali napominjem u ratu ima su se događale pojedinačno za vrijeme rata ili u poraću su za istragu i osudu. A što je s Bleiburgom? Na konferenciji na Jalti dogovoreno je da poražene snage fašističkih sila 9. svibnja 1945.g. trebaju položiti oružje inače će se tretirati kao teroristi. Ponavljam u ratu je kao i u ljubavi, dopuštena su sva sredstva. Četiri godine se ratovalo i bilo je velikih bitaka, a u tim događanjima bilo je sigurno i zločina te stradavanja nedužnih. Kako komentirate podatak da je u Otoku bilo manje ustaša nego što se pričalo jedno vrijeme? Morate znati i podatak da su partizani za vrijeme rata često prelazili preko Otoka na Vrdovo i druge lokacije gdje su imali svoje jedinice. U Otoku je često bilo i prihvata i smještaja i tamo su partizani naila- ANKETA Je li vam bitno tko je u obitelji bio na čijoj strani u 2. Svjetskom ratu? Priredio: Žarko Kodžoman Tonija Poljak (18), kozmetičarka: Nije mi bitno, mladi se ljudi time ne bi trebali opterećivati. Jakov Hržić (19), vozač motornog vozila: Antonio Glavinić (40), elektrotehničar: Nije mi to bitno. Boli me briga. Time se ne opterećujem. Bitno je, to me zanima. Bitno mi je da nije bio na strani agresora. novine Tema 29 Jedan od najstarijih stanovnika našeg kraja, Josip Šabić (96), iz Brnaza prisjetio se nekih događaja iz Drugog svjetskog rata. On je i svjedok nekih događaja o kojima je govorio profesor Stipe Marković u temi ovog broja Sinjskih novina. SJEĆANJA JOSIPA ŠABIĆA Razgovarao: Vito Perić Foto: Vito Perić U Drugom svjetskom ratu na našim prostorima bilo je kao i svugdje i uvijek gdje su se vodili ratovi tragičnih razmjera. Josip Šabić, vitalni 96-godišnjak kojeg pamćenje još uvijek dobro služi, godinama je bilježio razne događaje iz svog zanimljivog života koji možda jednog dana budu objavljeni u tiskanom izdanju. Pozvao nas je da nam ispriča nekoliko priča iz rata prije 57 godina. "Kad je talijanska vojska okupirala Sinj 1941.g. sloboda kretanja bila je ograničena do 6 sati poslijepodne. Morali smo svi rano u kuću, stoku uvesti u štalu, a tko bi se zatekao vani bio bi odveden u logor. Na 1. svibnja 1943.g. karabinjeri su uhapsili Marka Panzu, Joska Vučkovića i mene. Doveli su nas u orlanu gdje je bio ustaški stan. Iziđe pred nas logornik Mirko Bilobrk i pita mene zašto sam tu. Ja odgovorim da ne znam zašto su me doveli, a on odmah zapovjedi da me puste. Mislim da je na tu odluku utjecalo naše poznanstvo iz školskih dana u klasičnoj gimnaziji. Poslijepodne su pustili Panzu i Vučkovića. U rujnu iste godine ponovo me hapse Talijani i pale moju kuću, te kuće mojih stričeva. Uhapsili su još neke iz sela i tražili one za koje su imali informaciju da su otišli u partizane. Nas su opet vodili u Sinj i ispred Čatipovića kuće u Manzanovoj naiđu njemački vojnici. Zapovjedili su da stanemo i počeli razoružavati talijanskog oficira i vojnike. Mi smo bili zadnji u koloni i tu pomutnju smo iskoristili te preko visokog zida od sjemeništa pobjegli na Štaliju i sakrili se u jednoj kući. Italija je kapitulirala i Nijemci su preuzeli vlast. U tom razdoblju (prva polovica rujna op.a.) doznali smo da se oko Sinja koncentriraju partizanske snage, 3. Krajiška brigada koja se sprema osloboditi grad. Sklanjali smo se jer je stigla poruka "Nek se spašava kud ko može". Otišao sam s obitelji u Košute, a po povratku u Brnaze nakon nekoliko dana našli smo sve rastvoreno po kući. Otišli smo u Stipe Vučkovića i zatekli četiri Nijemca kako piju vino. Stipe nam je šapnuo kako su dan prije ubili Božu Vučkovića i zakopali ga na podvornici. "Ajte u Sinj ako vas puste na bloku. Čuo sam da kod Malbaše pale i ubijaju.“ -rekao nam je Stipe. Na bloku je bilo puno svijeta, ali ustaše nisu puštali u grad. Molili smo da nas puste da se sklonimo jer su Nijemci palili i ubijali po Brnazama. Došao je satnik Kruno Fuštar i zapovjedio da nas puste pa smo se sklonili kod obitelji Bože Miluna. Uskoro su partizanske snage, počele akciju oslobađanja Sinja. Nijemci su preko Trilja poslali pojačanje iz Imotskog. Partizani su minirali most, no njemačke snage su se prebacile pontonskim mostom preko. Partizani su se nakon borbi povukli uz gubitke“, priča barba Josip. On je 1944.g. uhićen te odveden u zloglasnu Ređiju. "Tamo su me u podrumu mučili. Bilo je stotinjak zatvorenika, đaka, žena i odraslih muškaraca. Ispitivali su, a pri ulasku u sudnicu nisam pozdravio ustaškim pozdravom pa su počeli tući i to hrastovim matracima. Jednu večer je u zatvor upao jedan ustaški vodnik i povikao: "Ja sam Marko Dokaza, stižem sa istočnog fronta, sad ću vas klat!". Suprotstavio mu se drugi vodnik Ante Vukušić i rekao kako on odgovara za ljude tu večer i potjerao ga. Ustaše su u Ređiji ubili nekoliko osoba, a ispitivali su i mučili 12 dana. Bilo je i mučenja strujom i to žicom kačenom za spolne organe,“ priča Josip. Nakon što je 24. svibnja završeno suđenje odlukom prijekog suda strijeljani su domobrani i domobranski časnici, a jedna skupina zatvorenika u kojoj je bio i Josip upućena je u Jasenovac. No, u Splitu dok su čekali transport za logor počelo je bombardiranje savezničkih snaga. I tako su se izvukli, te potom prešli u partizane. Barba Josipa najviše boli to što je nečijom nerazumnom odlukom 1990.g. uklonjen spomenik žrtvama rata koji se nalazio ispred Doma mladih u Brnazama. „Nije to spomenik nekom velikanu ili političaru. To je spomenik tuge i bola koji govori o onome što je okupator u Brnazama napravio od 6. do 22. rujna 1943.g. Kroz to razdoblje su pobili 39 žena i muškaraca i zapalili 69 kuća. Započeli su talijanski vojnici, a dovršili njemački. Stradao je i svećenik, fra Rafo Kalinić koji je nakon što je obavio vjerski obred nad jednim od stradalnika koji je umirao, po povratku kod Malbašića upozorio Nijemce da ne bacaju žive ljude u zapaljene kuće i sam doživio sudbinu tih nesretnika, te skončao život u vatri jedne zapaljene kuće“, rekao nam je na kraju barba Josip Šabić. Inače odlukom ondašnjih vlasti spomenik od bronce težak 1300 kg srušen je i prebačen u Trgosirovinu odakle mu se gubi svaki trag Kultura novine Tanja Mravak održala je promociju svoje knjige, zbirke priča naslova “Moramo razgovarati”. u splitskom klubu Quasimodo. Promocija je održana 11. listopada u okviru programa Bookvica. Oni koji su bili, a bilo je puno našeg svita, kažu da je bilo super i ugondo i ležerno i sve što ide uz to. Tanja Mravak nam je ljubazno ustupila jednu priču iz svoje nagrađivane zbirke, pa evo čitajte i guštajte. 30 Sreća Jutros sam srela Domagoja. Domu. Sjedili smo zajedno u trećem srednje. Doma mi je bio drag. Govorio je da je njemu studiranje sranje, da je to najmanje pet godina bez love. Pričao je o diskontu pića. To ne mo’š falit. Sagradiš neku kocku, il još bolje kvadar. To je lako. Taj kvadar će mi bit skladište. Tribat će mi još dva kvadra kad malo bolje razmislin. Jedan za neku kancelarijicu, a drugi za zahod. Eto, to ću posli srednje. Sagradit ću tri kvadra i držat jeftino pića. Poslije srednje smo se udaljili. Znam da je studirao povijest. Jutros smo se sreli u gradu, na kiosku. Doma je kupio cigarete i oglasnik. O, di si drugarice stara. Otišli smo na kavu. Doma je nedavno diplomirao. Eto, malo se oteglo. Radio san. Vozio je klijente jedne kozmetičke kuće s aerodroma i na aerodrom. Malo je i prodavao iz njihovog kataloga, nudio kolegicama na faksu šminku po nabavnoj cijeni. Onda je zapisivao stanje električnih brojila u nekoliko kvartova. Tu san ti se satra. Jebame pas ako mi nije bilo draže dilat šminku. Evo, na primjer, jesi ti znala da se kod jedno…pa neću te lagat…sedandestipet posto brojila brojevi vide do pola? Recimo, evo, kako izgleda broj šest. Aj zamisli. E, aj ga sad zamisli pola. Od doli. Jesi zamislila? Jesan. E, aj sad zamisli kako izgleda osan. Isto polovicu. Jesi li? Jesan. Eto, jel tako da kad in odsičeš gornju polovicu izgledaju isto? Pa je. I sad ti znaj jel šest il osan. Majke mi, to me satralo. Onda je kupovao sireve i kobasice u Mađarskoj i prodavao ih kad bi došao kući. Kaže da je nudio i majci da se uključi u biznis, ali ona mu je govorila: Uči sinko, ostavi se sireva. Da san mislila da prodaješ sire, poslala bi te u planinu, a ne studirat. I tako, sad san se vratio. Ima dva miseca. Našla mi stara posa u školi. Pa kako ti je? Pa nako. Grozno. Vrtio je vrh cigarete po rubu pepeljare. Grozno je. U srednjoj smo bili bliski. Pušili smo u njegovoj sobi i presnimali kazete. Tad mi je mogao reći da mu je grozno. Jedva sam čekala da mi kaže da mu je grozno. Ma ajde, biće bolje. Ali kad mi je jutros rekao da mu je grozno mogla sam reći samo to. I onda sam se naljutila. Ma ne naljutila, došlo mi je da ga… Što ima govoriti da mu je grozno nakon dvanaest godina. Ne znam je li imao curu, ne znam je li mu živ stari, je li položio vozački. Što mi sad ima govoriti da mu je grozno?! Sad je gotovo. Što nije zvao, što me nije potražio kad je položio prvi ispit. Ilo kad ga je pao pa da mi onda kaže da mu je grozno. A ne danas. Nisam znala ni da puši, a on meni da mu je grozno. Kao da je meni dobro, jebote! Ma biće bolje moj… Stao je pred zadnju riječ. Eto, onda kad mi je mogao govorit da mu je grozno, mogao je i dovršiti rečenicu. Sićaš se ti Rajke i Mitra? Rajka i Mitar bile su slike u njegovoj sobi. Stavila ih je njegova majka još prije nego je to bila njegova soba. Mi smo im dali ta imena, tamo negdje, u trećem srednje. Rajka je bila uplakana djevojčica. Djevojka. Ne znam u stvari, plakala je kao dijete, velike suze, tugaljivi pogled, ali imala je grudi. Cijelo jedno popodne davali smo joj ime. Kao da dajemo djetetu: Ma nećemo Anka, Anka je ona debela Mirova tetka. I tako, netko je bila tetka, netko razrednica, netko nečija sestra i oko sedam je uplakana djevojka dobila ime Rajka. Mitar je bio posebna priča. Bio je on jedva vidljivi ribar. Ribario je na neobičnom mjestu. Polovicu slike zauzimala je nestvarna geografska forma. Planina koja nije imala vrh niti se postepeno pretapala u dolinu, nego je cijela bila visoravan i negdje na polovini slike naprasno je presječena. Sredinom te planine tekla je rijeka koja se na tom naprasnom presjeku pretvarala u vodopad. Rijeka je nastavljala svoj tok na drugoj polovici slike u mirnoj dolini, a tu je, u sjeni neke vrbe, pecao Mitar. Mitar je lakše dobio ime. Na pozadini slike pisalo je Mitar. Nekoliko pitanja mučilo nas je u vezi te slike. Gdje je to? Kako to da ovoliki vodopad ne pršti? Zašto Rajka plače? Odgonetnuli smo jedino ovo zadnje, a razlog je bio Mitar. Rajka je plakala za Mitrom. Sićan se Rajke i Mitra. E, pa radi Rajke i Mitra mi je grozno. Kad se vratio kući par dana mu je bilo dobro. Majka je kuhala, pekla kolače, hodala na prstima. I sve je bilo u redu dok on nije kupio televizor. Tu su, kaže, počela sranja: Pa šta se ti moraš odvajat, pa zašto ne gledaš televiziju s materon… Kaže da mu se stara strašno uvrijedila. I nekako bi ona i pribolila televiziju da nisan maknio Mitra. Jebi ga, nisan ga više moga gledat. I maka san ga. Jesan. Stavio san ga ispod skalina. Tamo di si se sakrila. Sićaš se? Sićan. I popizdila je. Da šta ću ja micat stvari po njezinoj kući, da je to njoj poklonio didov brat, da se vratin odakle san i doša. A odakle san doša jebate?! Da san studira deset godina, da se nisan oženio, da su se sva stričeva dica oženila, da san ja uvik bio na svoju ruku, da je ćaća od sramote umro. I onda san puka skroz. Skinio san i Rajku sa zida, stavio je ispod skalina, mater se uvatila za glavu, a ja san reka: Evo, nek je bar neko sritan! Nasmijala sam se. Domagoj je usrećio Rajku i Mitra. Baš dobro šta san naletio na tebe. Zna san da će tebi bit drago. novine Kultura 31 Državni lopov u Zagrebu ###+/ $ # # #$ # 2 #@ $( 3# $# , 1 #4 #/ ) . E( Puškara- Kikija te Damir Alebić kao čuvar zatvora Jozo, pred dvjestotinjak gledatelja, odigrali su komediju u dva čina, te na svojstven način dokazali aktualnost Hadžićevog djela. Piše: Ivan Bota Foto: Ivan Bota U organizaciji Kluba Sinjana u Zagrebu u subotu 16. listopada 2010. u kino dvorani studentskog doma Stjepan Radić održana je kazališna predstava Državni lopov autora Fadila Hadžića, u izvedbi Pučkog kazališta Sinj. Odlična glumačka trojka: Željko Viculin kao Mirko Kutleša, Sašo Miletić u ulozi Srećka Predstavi su nazočili g. Miro Laco, izaslanik gradonačelnika Zagreba g. Milana Bandića, predstavnici Hrvatskog sabora kulture te sam autor predstave g. Fadil Hadžić. Oduševljeno gledateljstvo pozdravilo je izvođače dugotrajnim pljeskom, a u ime Kluba Sinjana riječi zahvale uputio im je potpredsjednik Kluba Ivan Bota, pozdravivši sve prisutne. Željko Viculin u ime Pučkog kazališta Sinj, umjetničkom slikom, Sinjske slikarice Marije RadovićCvrlje, zahvalio se Klubu Sinjana na dugogodišnjoj suradnji. Najveće pohvale glumcima uputio je i sam autor predstave g. Fadil Hadžić, impresioniran izvedbom Sinjskih amatera. 32 novine Kultura GALERIJA SIKIRICA ŠTO JE PROBLEM, A ŠTO DOBRO. Što je s galerijom Sikirica. Radi li, ima li se tu što vidjeti, hoće li biti novih projekata, izložbi, programa. Hoće li zaživjeti i postati mjesto gdje će osim stalnog postav biti i prostora za mlade sinjske umjetnike ili goste, etablirane stvaratelje. Napravili smo malo istraživanje i zamolili ljude iz struke da nam kažu što je problem a što dobro u priči oko galerije. PROBLEM 1. Cijeli projekt predugo traje. prošlo je godinu i pol otkako je napravljen prvi postav. 2. Puno umjetnina je još u zagrebačkom ateljeu i neke nisu adekvatno spremljene pa kisnu u dvorištu. 3. Nije napravljeno ništa po pitanju skladištenja donacije , a među umjetninama su i gipsani odljevi visoki i do 3 metra, pa se postavlja logično pitanje postoji li adekvatan prostor za smještaj. 4. Treba angažirati još stručnih osoba osim trenutno jedne koja povremeno obavlja poslove vezane uz projekt. 5. Popis i restauracija, tehnički elementi i umrežavanje s ostalim galerijama su također važni I na kraju struka smatra da galerija ipak treba raditi. Naime ovo ljeto je bila otvorena a dolaskom jeseni ponovo je zatvorena za posjetitelje. DOBRO 1. Dobro je što je galerija otvorena. 2. Dobro je što gradska vlas kontaktira struku i uvažava njeno mišljenje 3. Dobro je što postoji (doduše usmeno) obećanje da će se cijeli projekt pokrenuti. 4. Dobro je što sam prostor koji je trenutno u funkciji zadovoljava izložbene standarde. NAŠA MAŠA NAJBOLJA MLADA HRVATSKA FILMAŠICA MAŠA BOROVIĆ OSVOJILA PRVU NAGRADU NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU SREDNJOŠKOLSKOG FILMA “FOUR RIVER FESTIVAL” U KARLOVCU Piše: Vito Perić Foto: Vito Perić Početkom rujna već 15 godina u Karlovcu se okupljaju mladi filmski stvaratelji iz Hrvatske i svijeta. Uz Filmsku reviju za mladež već tri godine u gradu na četiri rijeke održava se i međunarodni festival srednjoškolskog filma na kojem je ove godine sudjelovalo oko 150 srednjoškolaca iz gotovo cijelog svijeta. u toj konkurenciji naša mlada sugrađanka Maša Borović sa Suhaća osvojila je prvo mjesto svojim animiranim filmom “Knjiški čovjek“ u trajanju od jedne minute i 15 sekundi. Voditeljica projekta bila je njena profesorica Vanja Škrobica. Maša inače polazi drugi razred srednje škole likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparstvo, ali sudjeluje u nizu projekata koji se rade u školi pa tako i u filmskoj radionici. “Film sam snimila iz dosade. Jedno poslijepodne ostala sam kući jer je padala kiša i nisam mogla u grad. Baka je kuhala biže što se dijelom, odnosno zrnom vidi i u mom filmu, a ja sam sjedila za stolom i prelistavala lektiru, Zlatno tele i Ilijadu. I onda sam počela crtati jednog čovječuljka koji hoda i trči po stranicama, uzela svoj mali CANON digital IXUS 86015 i tako je nastao film,” ispričala nam je Maša kako je stvoren prvonagrađeni uradak. Ona je već prije također dobila priznanja od organizacije Human Rights Watch za jedan kratki film, a inače sa svojom ekipom u Splitu trenutno radi na kratkom igranom filmu. „Boravak u Karlovcu bio mi je jedno divno iskustvo. Upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi, a za nagradu koju sam osvojila u domaćoj konkurenciji dobila sam paprenjake i prirodne sapune. Ti darovi su me baš razveselili,” rekla je na kraju mlada filmska stvarateljica koja ima namjeru nakon završene srednje škole upisati umjetnički studij. Eto pričekajmo, poželimo joj sreću i možda za nekoliko godina Sinj dobije prvu filmsku režiserku ili kiparicu. Postavljanje oznaka na spomeničku baštinu Sinja U cilju očuvanja našeg kulturnog nasljeđa na građevinama koje su dio spomeničke baštine Sinja, postavljene su oznake Ministarstva kulture RH pod nadzorom Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Splitu. Mesingana ploča postavljena na Muzeju Cetinske krajine Sinj Sinjski Grad – oznaka Ministarstva kulture RH postavljena na zapadnom ulazu sinjske tvrđave Grad. Mesingana ploča postavljena na Muzeju Cetinske krajine Sinj Sinjski Grad – oznaka Ministarstva kulture RH postavljena na zapadnom ulazu sinjske tvrđave Grad. novine Zanimljivosti 33 !"F5"G"59F!"A@!H2G79GH"79329!5G9"94G3"7G92"A2"+"?9A395!9 A G -F5! G !F9? 5GF"?, F5! 2!+9, I9?G G !79B.( !F! 97! ?9!"79 952G G 2GA! A 3"52!HA92G@A5!5GGA@9792!@H"7"2"93"?5GF9"?,+!!A3GF9??!GG"?9 ?"+G"?3"@!594!HGJ9! „Želio sam ostvariti svoja maštanja i čini mi se da sam u tome uspio“ Piše: Iva Milanović-Litre Foto: Tina Žaknić, model Josip Tešija modna agencija MIDIKENN, make-up Marija Koprtla, projekt ON 2009 Vodeći malenu trgovinu trikotaže u Brnaškoj ulici u Sinju maštao je o izazovnom svijetu visoke mode. Tek malo hrabrosti i odvažnosti bilo je dovoljno da svoj san pretoči u stvarnost i zakorači u europski svijet modnog dizajna. Ako još niste pogodili, riječ je o Josipu Tešiji, bolje znanom kao Tešo, koji je sinjsku adresu prije pet godina zamijenio zagrebačkom, a u međuvremenu je životno i modno prošetao i preko Milana, Beča, Zuricha ,Hamburga, Pariza, Barcelone i Madrida. Danas radi za modnu agenciju Midikenn, zaštitno je lice manifestacije Modni ormar i vodi prodajni salon Kuću hrvatskog modnog dizajna. - Još dok sam živio u Sinju prijateljica, svjetski super model Ksena Loredana Županić, me pozvala u inozemstvo i rekla mi da imam potencijala. Odmah sam je upozorio na svoje godine, ali ona je naglasila kako to kod muškaraca nije prepreka. Tako je počelo. Oduvijek sam volio modu, a danas je živim – otkrio je Josip na početku razgovora. Žene se ne pita za godine, ali kod muškaraca to pravilo ne vrijedi. Nije baš uobičajeno da model karijeru počne graditi u četrdesetima, no Tešiji to očito nije bila prepreka. - Drago mi je da sa 42 godine života mogu stati uz bok mladim manekenima i modelima koji nose svjetske revije. Mislim da godine ništa ne predstavljaju. Najstariji aktivni model danas je Carmen koja je 1945. bila na naslovnici Voguea, a i sa svoje 83 godine izgleda fantastično. Ja sam postigao uspjeh u nekoliko godina zahvaljujući zanimljivom tijelu i licu, ali ponajprije mršavosti. Mi Sinjani imamo jedan problem, a to je odvajanje od Sinja i roditelja. Ne mogu shvatiti zašto je to tako, ali i meni je bilo teško, preteško otići. I sad me srce vuče dolje, no prevagnuo je izazov. Nisam želio jednoga dana žaliti što nisam pokušao postići nešto u svijetu mode. Želio sam ostvariti svoja maštanja i čini mi se da sam u tome i uspio. Kroz ovih pet godina Josip je radio s brojnim poznatim imenima svjetske i hrvatske modne scene. Oni su ostavili svoj dojam na njega, a i on na njih. - Najteže je raditi s našim dizajnerima jer previše kompliciraju. Previše više je podjela i manipulacija, a, ali ja radim s iznimno talentiranima ntiranima i velikim kreativcima. ima. Slobodno mogu reći da sam m muza Nadi Došen, Mileni Rogulj, ulj, Ani Kujundžić, Tomislavu Jerčiću iću i Ivanu Midžiću kojemu sam m zaštitni muški model za nakit. Čak sam imao čast pokloniti njegov gov nakit i družiti se s Pet Shop Boysima. sima. Radio sam mnogo i u inozemstvu, zemstvu, a posebno moram istaknuti nuti Nijemce. Veliku suradnju i prijateljstvo sam izgradio s Nu-Nu-comp Nu-comp iza kojega se krije dizajner Ibrahim-Alexander ajner Yuksel. sel. To je dizajner koji radi najbolje bolje korzete za čiju je izradu potrebno rebno trideset dana rada a s brokatom, svilom i kromiranim romiranim čelikom. Produkt dukt naše suradnje je i fotografija grafija koja je osvojila la prvu nagradu du na jednom natjecanju u Beču eču i objavljejena je eu njemačkom Vogueu što smatram svojim vrhuncem. Ma koliko se pričalo o povratku oblina na modne piste, nema dvojbe da je modni svijet usko vezan uz mršavost. Na mršavim (naravno ne anoreksičnim) manekenkama i manekenima dizajnerska odjeća mnogo bolje izgleda, stoga mršavost nikada neće izaći iz mode. 34 novine Zanimljivosti Josipova prednost je ta što nikada nije imao problema s kilogramima iako se ne brine previše (i ovaj smo razgovor zasladili čokoladnim napolitankama). U teretanu je ušao jednom i, kako kaže, prepao se tih „strojeva“. - Sve mogu zahvaliti genetici. Mnogi su uvjereni i da sam na botoxu, ali nisam. Održavam osnovnu higijenu i ne idem spavati bez Nivee. To je sve. Najnoviji i u mnogočemu najzahtjevniji njegov projekt je kampanja u čast prerano preminulom Alexanderu McQueenu, kralju londonske modne scene i jednom od najtalentiranijih i najteatralnijih dizajnera ikada. Izabran je u konkurenciji od tisuću modela. - Što se tiče pret-a-portera ili haute couturea, on je za mene dizajner broj jedan. U njegovim su kreacijama vladale hladnoća i smrt, ali sa stilom i neviđenom ljepotom. Velika mi je čast raditi hommage McQueeneu. Na fotografijama sam sa zmijom jer je on inspiraciju crpio upravo iz zmijske kože. Posljednja njegova kolekcija bila je posvećena podmorju i sve uzorke i printeve na odjeći radio je od morskih zmija – priča Tešija koji je za potrebe kampanje u srpnju, na 40 stupnjeva Celzijevih, pozirao ogrnut četiri metra dugačkim burmanskim pitonom. - Nije me bilo strah. Pitonka Zoe i ja smo se lijepo družili tih par sati, a i navikao sam jer su snimanja s egzotičnim, ponekad opasnim životinjama postala moja specijalnost. No, ovako nešto sigurno za života neću ponoviti. Kako se ne boji izazova, dapače privlače ga, prošle je godine sudjelovao u projektu poznate vizažistice Marije Koprtle „Muška šminka“. - Ne smijemo zaboraviti da se veliki broj muškaraca u zapadnom svijetu šminka. Šminkaju se prije televizijskih nastupa, a vodeći političari su 24 sata pod teškom šminkom, kao i direktori velikih koncerna kako bi izgledali uvjerljivije, bolje, mlađe. Kako bi prikazali upravo to suvremeno muško šminkanje napravili smo petominutni dokumentarni film. Nije bila riječ ni o kakvoj feminizaciji već o higijeni. Zbog njegove osebujnosti, intrigantnosti i zanimljivog, dinarskog oblika glave s velikim mogućnostima transformacije, agencija Midikenn Josipa ne gleda kao običnog modela već ga žele proglasiti prvim art modelom Jugoistočne Europe. Tešija pak, sakuplja sve materijale i jednoga dana planira napisati autobiografiju. Za kraj je samo dodao: - Ovaj intervju posvećujem nedavno preminuloj Gordani Delaš – Gogi vrhunskoj sinjskoj krojačici koja bi, da je imala tu priliku, sigurno postala veliko ime u svijetu mode i dizajna. novine Zanimljivosti 35 MARA BUBA-MARA SREĆU DIJELI Piše. Vito Perić Foto: Vito Perić Marija Jadrijević Tomas, vlasnica kioska “Buba-mara” u Glavičkoj ulici na dijelu gdje se račva cesta za Gornje i Donje Glavice postala je dobra vila mještanima Glavica. Naime, odavno nije zabilježeno da je jedno prodajo mjesto Hrvatske lutrije u tako kratkom razdoblju od dvije godine donijelo sreću onima koji igraju igre HL-a. “Prvi veliki dobitak ostvaren je 31. svibnja 2008.g. i to na Lotu 7/39 u iznosu od 5 milijuna kuna. Izvučen je jack-pot. Zatim smo imali 15. 2. 2010g. .dobitak na Bingu plus i to 58.670 kuna i automobili VW Polo. I sad nedavno, odnosno 13. 9. ove godine izvučen je Bingo 36 u iznosu od 256.900 kuna. Zanimljivo je da su svi dobici otišli u Glavice,” priča gospođa Marija koja je prije 16 godina u poslovnom prostoru jedne obiteljske kuće uz samu cestu kod Malorića otvorila kiosk u kojem je bilo i uplatno mjesto Hrvatske lutrije. “prije nije bilo ovako velikih dobitaka. Znalo se dogodit da igrači pogode koju peticu ili šesticu, ali u zadnje dvije godine zaista pravo čudo. Možda je jedna od razloga što mi se kiosk nalazi preko puta kapelice Svetog Ante pa možda i on donosi sreću igračima,“ nastavlja priču gospođa Marija. Ona naravno prema pravilima ne može otkriti identitet sretnih dobitnika, a i sama kaže da to nije baš pristojno. “Raduje me što su to dobili naši ljudi. Ionako se uvijek brzo dozna tko su sretnici. A što se tiče njih samih oni su zaista sretni u ovim teškim vremenima i neka im je s blagoslovom,“ kaže simpatična gospođa Marija. Inače kada je nedavno izvučen zadnji dobitak ona nije ni znala za to da je njeno prodajno mjesto opet donijelo nekome sreću. “Ja vam svaki puta na TV-u gledam i pratim rezultate izvlačenja, a evo ovaj zadnji sam baš preskočila. U gradu se već pričalo da je opet izvučen dobitak i svi su komentirali da je sigurno u mom kiosku. Kada je osoba koja je dobila novac i auto saznala za to tri puta je dolazila provjeravati jer nije vjerovala od sreće. Inače nekakvo nepisano pravilo je da se veliki dobitak ne može ponoviti na onom prodajnom mjestu gdje je već prije izvučen dobitak, ali vidite kod mene to pravilo ne vrijedi. A još jedna zanimljivost, ja uvijek pratim izvlačenja na TV-u a baš ta tri puta kada su izvučeni ovi veliki iznosi nisam gledala TV,“ rekla je na kraju gospođa Marija. Kada smo je pitali kako su se ponašali dobitnici, jesu li bili galantni prema njoj i njenom osoblju nakon što su saznali za dobitke samo je tajanstveno odgovorila: “A neki jesu, a neki nisu.” 36 novine Sport Priredio: Žarko Kodžoman ŽRK Sinj Neno Rogulj više nije trener seniorki ŽRK Sinj, a na toj poziciji privremeno ga je naslijedila Ljiljana Borozan. Nova pomoćna trenerica je Marija Borozan koja se ostavila profesionalnog igranja u inozemstvu, a i igra za ŽRK Sinj amaterski. U prva tri kola 2. HRL – Jug Sinjanke su pobijedile Vranjica u Solinu 23:20, doma Zadra 34:14, a u gostima protiv Splita poražene su 25:21. RK Kamičak U klub je stigao Marko Šimović iz RK Solin. U prvom kolu Županijskog kupa RK Kamičak je izgubio od Splita iako je 15 minuta prije kraja rezultat bio u egalu. U prvenstvu u prva tri kola 2. HRL - Jug Sinjani su ostvarili tri pobjede (Jelsa 31:17, Dubrovnik 26:22, Solin 35:29) uz gol razliku +24 i zasjeli na prvo mjesto na ljestvici. ŽOK Sinj Počelo je prvenstvo 2. Hrvatske odbojkaške lige – jug. Odbojkašice Sinja su u prva tri kola ostvarile dvije pobjede (Nova Mokošica – 3:1 u setovima, Kaštela DC – 3:0 u setovima) i poraz (Brda – 1:3 u setovima). NK Tekstilac U prvih šest kola 1. Županijske nogometne lige NK Tekstilac je zabilježio dobre rezultate. Ima četiri pobjede (Trogir 1912 3:2, Mračaj 2:1, Trogir 4:0 i Hvar 1:0), remi (Poljčanin 2:2) i poraz (Jadran iz Supetra 1:3). 8'*"^34 NK Glavice Novi trener seniora je Mladen Kalinić. U prvih osam kola 4. HNL – Jug (B) NK Glavice ima pet pobjeda (Gusar 2:0, Sloga (M) 3:2, Slaven 2:1, Vinjani 5:0, Omladinac 1:0), dva poraza (Croatia 0:1, Val 2:3) i remi (Urania 0:0). Atletski klub Sinj Radovi na atletskoj stazi su pri kraju. Petar Delaš je osvojio Juniorski kup Hrvatske u cestovnom trčanju. Na šest atletskih mitinga na kojima je nastupio, mladi Delaš je ostvario pet pobjeda (mitinzi u Rijeci, Splitu, Plitvicama, Otoku i Karlovcu) i jedno drugo mjesto (miting u Sinju). Delaš je na spomenutim mitinzina nastupao pet puta u utrci na pet kilometara i jednom u utrci na deset kilometara. Ragbi klub Sinj Ragbijaši Sinja su u prva četiri kola 1. Hrvatske ragbi lige imali polovičan učinak. Pobijedili su Mladost Zagreb 18:7 i Krasicu Vilane 48:26 (mjesto Krasica kod Rijeke, op.a.), a poraženi su od Nade 9:89 i Makarske 11:31. Kadetske momčadi Ragbi kluba Sinj U-13 i U – 15 plasirale su se u finale Prvenstva Hrvatske. Kickboxing klub „Knez“ Sinj Kickboxing klub „Knez“ Sinj i Hrvatski kickoboxing savez organizirali su sredinom ovog mjeseca u Gradskoj dvorani u Sinju Hrvatski kickboxing kup za uzraste kadeta, mlađih kadeta, starijih kadeta i juniora u semi i light contactu te "Otvoreni kup grada Sinja" za juniore u light contactu. Kickoboxing klub „Knez“ Sinj osvojio je 13 pehara, tri zlatna (Mihael Laco, Antonio Kulaš, Anita Mravak), dva srebrna (Antonio Kulaš, Gloria Župić) i osam brončanih (Toni Vučković, Joško Šabić, Robert Jukić – Br ačulj, Mario krajina, Marko Milun, Martina Milun, Angela Macan, MArija Buljan). Tenisač Lovre Župić Vrlo dobrim nastupom na teniskom turniru u Ogulinu ovog vikenda , Lovre Župić, mladi sinjski tenisač , pokazao je da pripada u sam vrh hrvatskog tenisa u svojoj generaciji . On je na dvoranskom turniru iz ciklusa Prvenstva Hrvatske osvojio treće mjesto , te je nastupom u polufinalu potvrdio svoj talent. Do polufinala Lovre je svladao bolje rangirani tenisače , Omeragića iz Rijeke rezultatom 6:1,6:1 i Kešinu iz Metkovića 1:6 , 6:0 , 6:4 . novine Sport 37 Željko Sablić: Put do dobrog rezultata je kvalitetan rad Unatoč lošijim rezultatima u posljednje vrijeme, iskusni napadač Junaka vjeruje u ovu momčad Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Jedan od onih igrača Junaka od kojih se najviše očekuje u tekućoj sezoni je napadač Željko Sablić koji se nakon osam godina vratio u redove „plavih“. „Prošlu sam sezonu igrao u Solinu, a početkom ove sam stigao u Sinj. Razgovarao sam s predsjednikom Junaka Ivicom Glavanom, brzo smo dogovorili uvjete. Važan je faktor bila i činjenica da sam se želio vratiti doma. S Junakom sam se dogovorio na godinu dana, naravno s mogućnošću produljenja daljnje suradnje“, kaže Sablić. Nakon dobrog starta u sezonu, krenuli su lošiji rezultati „plavih“, porazi od Gorice, MV Croatije, Dugopolja i Croatije Sesveta, bod na gostovanju kod Mosora i domaća pobjeda protiv Haška. „Dobro smo krenuli, ostali neporaženi u Imotskom i Suhopolju, a onda su stvari krenule loše. Nisam zadovoljan, imamo momčad za vrh ljestvice. Očigledno još nismo posložili sve kockice“, kaže Sablić. Samokritičan, ali i optimističan „Puno je dva poraza na domaćem terenu. Poglavito kad se zna da ove sezone čak pet momčadi ispada iz Druge lige. Imamo problem s igrom doma. Lakše igramo u gostima, dobro se postavimo igrajući na kontre. Kući moramo biti efikasniji“, kaže Sablić koji je i vrlo samokritičan. „Stvarno smo u prva tri kola ostvarili dobre rezultate, razmišljali smo o vrhu. A onda u narednim kolima cijela momčad nije odigrala na potrebnom nivou. Kao da se neka sumnja uvukla u nas. Imamo problema u pas igri, u kombinatorici. Nisam zadovoljan svojom igrom. Treba uvijek krenuti od sebe. Nas par je došlo kao pojačanja, ostao je kostur momčadi, a rezultati zasad izostaju. Što se tiče mene osobno, definitivno zasad nisam ispunio očekivanja. No, duga je sezona, za napredak moramo postati imuni na kikseve na domaćem terenu i naravno uhvatiti što se može više bodova u gostima. A put do dobrog rezultata je rad, rad i samo kvalitetan rad“, pojašnjava Sablić koji nije oduševljen kvalitetom drugoligaškog nogometa. „Što se tiče kvalitete lige mogu reći da ovosezonsko natjecanje u Drugoj HNL nikada nije bilo slabije. Evo, ta Gorica koja je vodeća u prvenstvu dobila nas je u Sinju 2:0. Ali, prvo poluvrijeme smo mi mogli komotno voditi 2:0. Promašili smo cijeli niz odličnih prigoda. Kvalitetu imamo“, kaže Sablić i na kraju nam otkriva zašto je unatoč promjenjivim rezultatima nepopravljivi optimist. „Imamo dobru atmosferu u momčadi, svi smo prijatelji i vlada harmonija. Iz svega toga trebao bi proizaći i dobar rezultat. Ponavljam, imamo kvalitetu za vrh tablice“. 38 novine Sport Nakon dobrog starta u prva tri kola, Junak je zaredao s lošijim rezultatima Piše: Žarko Kodžoman Start u novu sezonu 2. HNL je bio dobar. Tri boda doma protiv Rudeša, po bod na gostovanju kod Imotskog i Suhopolja. A onda je stalo. Sinjani su u narednih šest utakmica (od četvrtog do devetog kola) ostvarili tek jednu pobjedu - 3:1 protiv Haška, četiri poraza – Gorica 0:2, MV Croatia 1:2, Dugopolje 0:1, Croatia Sesvete 0:1 i jedan remi – 0:0 protiv Mosora. JUNAK – GORICA 0:2 Junak je prvi poraz doživio u četvrtom kolu prvenstva. Bolja od “plavih” bila je momčad Gorice koja je slavila u Sinju 2:0. U vrlo izjednačenoj i pomalo nervoznoj utakmici Junak je propustio cijeli niz dobrih prigoda. U 20. minutu Barać je nakon kornera s pet metara glavom pucao iznad vrata gostiju. U 37. minuti Sučić je sa samo dva metra pucao nogom, no raspoloženi vratar gostiju Koprić sjajno je reagirao. Prijelomni trenutak zbio se u 53. minuti kada je Barać krenuo sam prema golu, no pucao je vrataru gostiju u nogu. Kazna za propuštene promašaje stiže u 56. minuti kada je rezervni igrač Tomislav Pek s udaljenosti 2022 metra pogodio donji desni kut nemoćnog Runje i doveo goste u vodstvo. Konačnih 0:2 postavlja strijelac prvog pogotka Pek u 61. minuti. MV CROATIA - JUNAK 2:1 U petom kolu 2. HNL Junak je igrao u gostima, a protivnik je bila MV Croatia. Sinjani su u Slavonskom Brodu izgubili 2:1. Već u prvoj minuti utakmice “plavi” su primili gol. Nakon sudara u kojem je jedan igač Junaka ostao ležati na travnjaku, domaćin je nastavio akciju, probio desnu stranu, a Marko Čanić je udarcem glavom s pet metara zatresao mrežu i doveo MV Croatiju u vodstvo. U 45. minuti domaćin udvostručuje vodstvo. Izveden je korner s desne strane, u skoku je jedan igrač “plavih” promašio loptu, a Tomislav Kljajić ju je sa samo dva metra sproveo u mrežu. Sinjani su smanjili rezultat u 66. minuti kada Ante Puljiz nakon ubačaja s lijeve strane udarcem nogom matira domaćeg vratara. Unatoč naporima “plavih” da dođu do izjednačenja, rezultat se do kraja nije mijenjao, ostalo je 2:1. JUNAK – HAŠK 3:1 U sljedećem kolu Junak je na svom travnjaku pobijedio Haška 3:1. Sam početak utakmice nije mogao početi bolje. Igrala se šesta minuta kada je Bože Poljak nakon kombinacije sa Samardžićem na desnoj strani ubacio loptu pred vrata Haška, a “žabica” je prevarila vratara Dumenčića i završila u mreži. Od 18. do 27. minute raspoloženi Samardžić je triput ozbiljno zaprijetio, no lopta je svaki put završila pored vratnice. U 61. minuti odlično je pucao Barać, no vratar Dumenčić još je bolje intervenirao. Junak udvostručuje vodstvo u 68. minuti. Midenjak je sjajno prošao braniča, primirio loptu i s desne strane ubacio u šesnaesterac gostiju, natrčao je Marko Čulić i pogodio donji lijevi kut. Samo tri minute poslije novi gol Junaka. Ivan Samardžić je svoju odličnu igru okrunio pogotkom iskoristivši prethodno pogrešku Tolića. U 75. minuti napadač gostiju Sandi Hudorović postavio je konačnih 3:1. MOSOR – JUNAK 0:0 U sedmom kolu uslijedilo je gostovanje u Žrnovnici protiv Mosora. Završilo je 0:0. Prvo poluvrijeme proteklo je u slabijoj igri s obje strane. Jedinu konkretniju prigodu imao je domaćin, Thiago Pinto Borges pogodio je u 38. minuti stativu. U drugom poluvremenu bilo je puno življe. U 63. minuti Junak je bio najbliži pogotku, Željko Sablić je pucao s 11 metara udaljenosti, s lijeve strane iskosa, no pogodio je stativu. U 72. minuti opet prijeti Sablić, no njegov udarac završava pored vratnice. Deset minuta prije kraja susreta Midenjak šutira iz izgledne sit- uacije, ali bez učinka, iako je imao s lijeve strane Puljiza u puno boljoj situaciji. U 88. minuti sudac je dosudio jedanaesterac za Mosor, iako su igrači Junaka prosvjedovali zbog prethodnog prekršaja nad Mandacem. Srećom, udarac s bijele točke koji je izveo Thiago obranio je vratar Zlatko Runje i donio Sinjanima bod. JUNAK – DUGOPOLJE 0:1 U osmom kolu Junak je ugostio Dugopolje. Na Gradskom stadionu u Sinju pred oko 900 gledatelja gosti su slavili 1:0. Dugopoljci su mnogo bolje otvorili utakmicu i u prvih 15tak minuta propustili tri odlične prigode. Tako već u trećoj minuti Alen Guć iz slobodnog udarca s 23 metra udaljenosti pogađa spoj grede i stative. U petoj minuti Luka Gusić puca sa šest metara glavom, no Runje dobro brani. U 16. minuti Hrvoje Balić sam s pet metara udaljenosti puca visoko iznad gola Junaka. U drugom poluvremenu, u 57. minuti, stiže hladan tuš za domaćina. Ante Barać je s snažno odapeo s 20-tak metara iskosa s desne strane, a lopta je ušla uz samu vratnicu u donji lijevi kut vratara Runje. Dugopolje je povelo 1:0. Samo dvije minute poslije Junak je umalo izjednačio. Sablić je prebacio neodlučnog Smodlaku, Tomislav Brnadić je pokušao spasiti najgore, lagano je okrznuo loptu koja je na kraju završila na lijevoj vratnici i odbila se u polje. U 62. minuti Marko Čulić je odlično pucao iz slobodnjaka, no vratar Smodlaka je kvalitetno reagirao. Dvije minute poslije novi slobodan udarac za “plave”, ovaj put s 30 metara, snažno je odapeo Bože Poljak, ali lopta je završila u naručju Smodlake. Do kraja susreta Junak je nastojao pronaći put do mreže gostiju, ali bezuspješno. CROATIA SESVETE – JUNAK 1:0 Nakon gubitka bodova protiv Dugopolja Sinjani su poraženi i u devetom kolu, na gostovanju kod Croatije iz Sesveta. Domaćin je pobijedio 1:0. Jedini pogodak na utakmici zabio je Jurić u desetoj minuti koji se, nakon što je jedan igrač Croatije uputio dugu loptu prema naprijed, prikrao iza leđa obrane Junaka i udarcem s deset metara s desne strane iskosa zatresao mrežu Sinjana. novine Sport 39 Joško Ćurković: ! # , Publika je naša prevaga! Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Jedan od onih na kome trener Alkara Boris Poljak temelji uspjeh momčadi zasigurno je i 32-godišnji centar Joško Ćurković koji boje sinjskoga košarkaškog prvoligaša brani već sedam godina u nizu. Prethodno, u periodu od 2000. do 2003. g., Ćurković je igrao za inozemne klubove. „Da, igrao sam Švedskoj u klubu Eskilstuna Basket, u slovačkoj Nitri, za slovenski Koper, a u Bosni i Hercegovini za Brotnjo i Posušje. Godine u inozemstvu bile su vrijedno iskustvo, ali u Alkaru je najljepše. Nema do Sinja“, kaže Ćurković koji je prezadovoljan startom u prvoligašku sezonu. Podsjetimo, Alkar je u prvom kolu slavio protiv Brod Svjetlosti u gostima 72:71, a potom u drugom kolu doma protiv Kvarnera 2010 81:68. „Dvije pobjede u prva dva kola A-1 lige puno nam znače i daju nam zamaha. Osobito je vrijedna ova protiv Svjetlosti u Slavonskom Brodu. Otkad sam ja u Alkara nikada tamo nismo slavili. U toj je utakmici odlučio kolektiv. Mi smo igrali dobro, ali ne vrhunski, oni su odigrali malo lošije, no presudnim se pokazala činjenica tj. naša vjera da možemo dobiti utakmicu. Više smo željeli pobjedu, više smo „grizli“ za nju. Pobjeda protiv Kvarnera # # 'K%K, # $ u Sinju je očekivana. Uostalom, oni nas nikada nisu svladali na našem parketu“, kaže Ćurković koji tvrdi da im daljnji raspored ide na ruku. Imamo kvalitetu, imamo širinu klupe „Raspored nam u početku nije bio baš najsretniji, no ovim dvama pobjedama sve se mijenja u našu korist. Dosada smo uvijek govorili o borbi za opstanak, no mislim da je sada vrijeme za stepenicu više. Imamo ekipu i imamo publiku za ulazak u Ligu za prvaka. Imati 1000 navijača na svakoj utakmici, to je fantastično, nitko se time ne može pohvaliti. Publika je naša prevaga. Inače, mislim da smo najkvalitetniju momčad imali baš prije dvije sezone kada smo ispali iz Prve lige što je ujedno i najteži trenutak u mojoj karijeri. Nažalost, tada jednostavno nismo imali kemije. Sada je puno drukčija situacija. Imamo deset kvalitetnih igrača koji ravnopravno konkuriraju za udarnu petorku, imamo širinu klupe. Trener Boris Poljak je dobro složio ovu momčad, imamo kemiju i odlično smo fizički i psihološki spremljeni“. U Ligu za prvaka ulaze četiri najbolje momčadi iz A-1 lige. „Mislim da će konačna odluka pasti između 13. i 15. kola. Glavni favoriti za prve četiri pozicije su Split koji je s dolaskom Nikole Vujčića neprikosnoven, Alkar i Brod Svjetlost. Puno će faktora odučivati u tome hoćemo li na kraju ući u Ligu za prvaka, no o nekima u ovom trenutku ipak ne bih želio govoriti. Moram napomenuti da smo doveli kvalitetna pojačanja. Evo, trica Anzulovića odlučila je dvoboj u Slavonskom Brodu, a protiv Kvarnera je Radić postigao 17 koševa. Obojica spomenutih igrača dobro su se snašli u Alkara i brzo ušli u pozitivan ritam“, smatra Ćurković i nudi optimizam za kraj. „Nadam se da ćemo ući u Ligu za prvaka i da će se opet vratiti ona dobra stara vremena iz sezone 1994./1995. kada su Goran Sobin i društvo harali parketom i kada je Sinj bio neosvojiva košarkaška tvrđava“. RASPORED MUŠKE A-1 LIGE 2010./2011. – I. dio I. KOLO Subota, 9. listopada 2010. Brod Svjetlost – Alkar 71:72 II. KOLO Subota, 16. listopada 2010. Alkar - Kvarner 2010 81:68 III. KOLO Subota, 23. listopada 2010. Borik Puntamika - Alkar IV. KOLO Subota, 30. listopada 2010. Alkar – Vrijednosnice OS Darda V. KOLO Subota, 6. studenoga 2010. Dubrava - Alkar VI. KOLO Subota, 13. studenoga 2010. Split Croatia osiguranje - Alkar VII. KOLO Subota, 20. studenoga 2010. Alkar - Trogir VIII. KOLO Subota, 27. studenoga 2010. 40 novine Čitatelji pišu Naš vjerni suradnik Slaven Kardoš napisao je zanimljivu priču o vukovima koje često doživljavamo štetočinama i zvijerima i ponekad imamo neopravdanu averziju prema tim životinjama. Piše: Slaven Kardoš kast, sa blago nijansiranim smeđim leđima. Na prednjim potkoljenicama ima tamniju prugu. Prosječna lisice, čagljevi, rakunski pas i australski pas dingo. Sukob vuka i čovjeka je oduvijek Već kao mladi učitelj došao sam u sukob s prosvjetnim inspektorom jer nisam htio obrađivati bajku Crvenkapicu. Nije mi bilo drago djecu «kljukati» nekim događajima koji će u njima stvoriti averziju prema jednoj životinji i unijeti strah pri odlasku u prirodu. Prošle su mnoge godine od tih mojih početničkih dana, ali nažalost ni danas se svijest ljudi nije puno promijenila. Vuk je u našim glavama ostao vuk. A je li to tako? VUK (Canis lupus) spada u porodicu pasa koja ima 18 rodova i podvrsta. Središnju vrstu roda predstavlja OBIČNI VUK , koji je u velikom broju podvrsta rasprostranjen u paleoartičkom i neoartičkom području. Najveći je predstavnik ove porodice. Boja i veličina mu varira od sjevera Zemlje prema jugu, od bijele, preko sive do crne. Na sjeveru dosegne težinu do 41 kg, a na jugu manje. Naš vuk je uglavnom siv- težina mu je oko 31 kg. Za razliku od drugih srodnika ima duge noge u odnosu na tijelo pa je dobar trkač i može prevaliti velike udaljenosti. Areal njegova kretanja je oko 100 km. Živi u čoporu sa generacijama različitog uzrasta, a podliježu dominantnoj ženki i mužjaku. Uljeze ne podnosi i ubit će i pojesti vuka koji se pokuša ubaciti u njihov čopor. Najjači je predator na ovim prostorima. Iako je veoma lukav, adaptivan i plah, stoljetno proganjanje i rivalstvo sa čovjekom dovelo ga je do ruba istrebljenja. Srodnici su mu U ovim našim prostorima vuk je oduvijek bio u sukobu sa čovjekom. U brdsko planinskom dijelu našeg zavičaja čovjek je živio od malo loze , žita, krumpira, pokoje buše, stada pramenka i koze. Lovci (lovokradice i krivolovci) dopunjali su svoj jelovnik ulovljenom divljači. I naravno da su se vuk i čovjek sukobljavali oko hrane. Domaće životinje su bile lak plijen i vuk je svaku čovjekovu nepažnju iskoristio da se domogne hrane, kao kompenzaciju za izlovljenu divljač, koja po zakonu prirode pripada njemu . A nakon Domovinskog rata došlo je do demografske promjene pučanstva, a s tim i niz drugih promjena. Osobito se to odrazilo na stočarstvo, i to sitnog zuba. Tamo gdje je bila najjača stočarska aktivnost ostali su pusti pašnjaci i vuk se premjestio u krajeve gdje se ljude bave kakvim takvim stočarstvom. I kada su vukovi napravili prve pokolje nastale su takve fantastične priče o naseljavanju vukova na naše prostore. Slušao sam nevjerojatne priče o tome kako se vukovima koji su naseljeni iz Rusije helikopterima nosi hrana. Kako su ti vukovi drukčiji od naših i slične. Tada sam svima govorio da pogledaju film Vuk samotnjak. Ne možemo bježati od činjenice da vuk udavi i pojede cijelu ili dio domaće životinje. Ne možemo bježati od činjenice da napravi štetu čovjeku. Ali moramo prihvatiti jednu činjenicu, a to je da smo mi njemu oteli teritorij. E, da bi ipak ostali u slozi doneseni su neki zakoni i propisi kako bi se regulirali odnosi vuka i čovjeka. Naravno čovjek je donosio te propise bez suglasnosti vuka. novine Zakoni i pravilnici Naknade štete od vuka propisane su Zakonom o zaštiti prirode te Pravilnikom o postupku sprječavanja i naknade štete od životinja strogo zaštićenih divljih svojta. Temeljem odredbe Zakona i Pravilnika, pravna ili fizička osoba, kojoj vuk može prouzrokovati gospodarsku ili drugu štetu, dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate, kao što su učinkovito ograđivanje ,ciljano čuvanje dobra i rastjerivanje, kako bi se spriječila eventualna šteta. Činjenica je i to da su se vukovi približili naseljima, nisu više plašljivi. ( Uvjerio sam se nekoliko puta pri susretu na Nebesima). Ako pogledamo stanje danas i prije 20-30 godina , vidjet ćemo da je situacija sasvim drugačija. Šuma je zahvatila u okrilje sve napuštane vinograde, oranice, livade. Šuma je nadomak grada. Sve je manje stoke (ma što sve manje – nema je ). Lovci Čitatelji pišu 41 «češljaju» svaki pedalj kako bi nešto donijeli kući…Vukovima je ostalo da ulove što mogu. Kada vuk pojede psa, naravno da je vlasniku teško, ali ako je taj pas bio 300 metara od kuće mogao ga je upucati lovočuvar i vlasnik bi još trebao platiti kaznu jer je neovlašteno u lovištu. Znam što će mi reći vlasnici pasa, znam isto tako što će kazati vlasnici ostalih životinja koje im je vuk udavio, ali ja moram istaknuti jedno: vuk je zaštićena životinja kojoj se populacija povećava i odobren je odstrjel 15% od populacije. Ruralnog krajobraza je sve manje. I u divljini je čovjek svakodnevno, iz mnogo razloga. Ruralni krajobraz nestaje i divlje životinje su u opasnosti od izumiranja Divlje životinje nemaju mira. Moraju se prilagođavati ili izumrijeti. Pogledajte polarne medvjede, dolaze u naselja, rakuni ulaze u kuće, lisice prevrću kante po Londonu, sobovi šeću naseljima. Ali ne smije se zanemariti još jedna činjenica. Puno je hajke na vuka, a lisica kokoši krade. Ta narodna poslovica ima svoje značenje. Mnogi nabave pse, onako malo smiješno štene, pa kada naraste odvedu ga i puste. Takvi psi postaju opasni, a još je gore kada se okote u divljini i love sve čega se dohvate. Počeo sam s Crvenkapicom, a završio bih jednom legendom iz Norveške. Odin stvori vuka i vučicu da mu prave društvo. Hodili su po cijelom svijetu prateći Odina. Ostavljali su svoju odraslu djecu. I tako vukova ima po cijelom svijetu. A onda Odin stvori čovjeka i ženu i reče im: «Gledajte kako se vukovi brinu za svoju djecu. I vi se tako brinite za svoju.» A vukovi se stvarno brinu za svoju djecu i zbog djece naprave ono što naprave. Oprostimo im, jer i mi smo u ovom kaosu kapitala vukovi. !"#$%!" %$ !"&%' *+&%' ,+' Piše: Ognjen Kolak Sesije,a daljnje školovanje nastavlja u ateljeu Gabrijela Jurkiča.Diplomirao je u Rimu na tamošnjoj akademiji lijepih umjetnosti.Umire 11. rujna 1958.Najveći dio svog umjetničkog rada posvetio je zidnom slikarstvu i to najviše u crkvama dalmatinske Zagore. Stariji sugrađani sjetit će se stare gradske kavane,stare slike i likova koje ona prikazuje. Fotografije slike su u crno bijeloj tehnici nastale neposredno nakon što je slika nacrtana. Prijašnjih godina Sinj je bio poznat po svome pazaru,tako je 1952 g. u vrijeme načelnika Vice Buljana nastala poznata zidna slika „Sinjski Pazar“.U nekadašnjoj gradskoj kavani „ALKA“ akademski slikar Vlado Marjanović naslikao je na zidu dvije slike. Prva slika, dim.230x330 ,predstavlja vrličko kolo ,a druga, velikih dim.230x805 cm ,prikazuje Sinjski Pazar.Prva slika vrlo realistički prikazuje bogatu Vrličku narodnu nošnju,dok druga slika „SINJSKI PAZAR“prezentira stvarnost ove sredine,te raspoloženje ljudi za vrijeme trgovine.Na slici se nalazi dosta likova koji su autentični portreti građana Sinja i okolice. Akademski slikar Vlado Marjanović rođen 10.10.1906 g. u Livnu gdje je završio i pučku školu, a gimnaziju u Travniku.U Zagreb dolazi kao osamnaestogodišnjak i prvu poduku prima od vrsnog slikara Bele Čikoša Čitatelji pišu novine Javio nam se vjerni čitatelj kojeg mi u redakciji znamo osobno, ali je molio da mu ne otkrivamo identite, ili kako se to lijepo kaže ne želi izići u javnost. Poslao je zanimljiv tekst za koji smatram oda ga ima smisla objaviti. Autor se potpisao pseudonimom Šimun. 42 +.$ ,+ +%! '/!"0" *$ 1$*/2! 0'1+*.$ 3 Piše: Šimun Foto: Arhiva Sinjskih novina Hrvatska vlada, između ostalih opredjeljenja, smjestila je turizam na jednu od vodećih grana gospodarstva. Opravdano ili ne? Ne bih sada o tome, već o mogućnostima koje pruža naš grad, naš kraj i sve one komparativne prednosti koje proizlaze iz našeg zemljopisnog položaja i baštine. Poznato je da smo nadomak drugog po veličini grada u Hrvatskoj koji ima gotovo sve potencijale, od kulturnih do znanstvenih, koje možemo koristiti. Imamo čistu rijeku s pritocima, brojne znane i neznane (zapuštene, neobilježene, devastirane) izvore i bunare. Ne otkrivam toplu vodu ako napišem koje nam sve mogućnosti pruža rijeka Cetina. Oranice uz nju mogle bi biti zasađene ili posijane kulturama. Ovdje bi trebalo napraviti plan koje bi to kulture bile, vodeći računa da bi u tome sudjelovale grupe turista. Već imamo određena ugostiteljska mjesta u kojima bi turisti mogli zajedno s vlasnicima sudjelovati u pripremi jela ili još bolje, osposobiti ljude po selima. Zašto kod nas nema niti začetaka rada na seoskom turizmu, kad znademo da iz urbanih, stresnih sredina ljudi bježe u mir i u prirodu. Žele biti dio te prirode. Mi je imamo, a ništa ne koristimo? Zar nema dovoljno primjera u Hrvatskoj? Od istočne Slavonije, preko Međimurja, Like, Gorskog Kotara, unutrašnjosti Istre pa do nama susjednih općina Imotskog ili Drniša. Tko to treba pokrenuti? Tko treba započeti ? Tko bi trebao vidjeti što je s pristupnim europskim fondovima? Zašto se i koga čeka? U kuloarima se priča kako neki zainteresirani stranci i domaći obilaze naš kraj u želji za kupnjom zemljišta, (čitaj naše djedovine) jer su «otkrili» koje sve mogućnosti pruža, njima za život ili prije za zaradu. A mi vapimo za radnim mjestima. Otvorimo ih pokrećući dio od ovoga o čemu pišem. Nisam ekonomski strateg, ali logično razmišljam; zemlja je naša (gradska ili privatna) i treba odrediti lokacije uz Cetinu, uz jezero, u planini, u nekim atraktivnijim mjestima (stare mlinice, antički ostaci, srednjovjekovni,...) koji bi bili polazište i ogledna mjesta za daljnja širenja. Idem često u Glavice gdje mi živi baka. Od raskrižja za Gornje Glavice pa do kraja glavne prometnice nadomak Hana ima nekoliko izvora. Među njima su dva nekada bila svakodnevno korištena, (Sapot, Poljakovac) i bunar blizu Alajbega, kameni, koji je nekada kako iz priča saznajem, bio dostupan. Danas je zarastao i oko njega je otpad. Zar on ne bi mogao biti uređen? Vjerujem da za to nisu potrebna neka velika sredstva. Mogle bi se postavit dvije klupe i mali stol i na taj način bi imali jedno prikladno odmorište. Nogostup koji je postavljen kroz Glavice mogao bi služiti i kao šetnica (uz to zar ne bi moglo biti i više šetnica i biciklističkih staza oko grada koji se može pohvaliti čistim okolišem? Jučer je kraljevski grad Nin dobio priznanje u Bruxellesu, ne samo zbog svoje kulturno- povijesne baštine, nego i zbog očuvanosti okoliša i rijetkih ili gotovo endemskih vrsta ptica, biljaka ili životinja). Osim toga gledam gotovo nestali suhozid, dio je pokraden za gradnju kuća, dio je urušen. Zar on nije prepoznatljiv dio «ruralne poljske ili ambijentalne arhitekture» našeg kraja? Zašto ne bi naša Udruga za očuvanje baštine pokrenula radne akcije u dogovoru sa školama za njihovu obnovu? Da, već vidim da će neki na sintagmu «radne akcije» nevoljko gledati dovodeći ih u vezu s prošlim vremenima. Nisam živio u prošlim vremenima, ali iz literature se dade iščitati da su sve zemlje svijeta koje su imale dugoročne planove obnove i razvitka (pogotovo nakon ratnih ili drugih katastrofa) primjenjivale razne oblike radova koji su trebali u kraćem roku biti gotovi, najčešće kao platforma za daljnje planove. Smatram da bi obnova suhozida uz oranice, polja pa i neka groblja bila i te kako privlačna i atraktivna za sve, osobito za turiste. Uz ovo mi odmah pada na pamet uređenje okućnica. Ima li mogućnosti (zakonske ili neke druge) da se ipak nekako pri dodjeli građevinskih dozvola, pogotovu ako je objekt uz cestu ili u samome gradu, izbjegne beton? Pogotovo ograde? Zašto ne počnemo konačno stvarati svoj prepoznatljiv „image“?Image maloga grada, grada već prepoznatljivog kroz Alku i Gospu, ali i grada u koji treba doći više dana, obići sve ljepote, kušati na autentičnim mjestima autentična jela i pića. Grada koji će znati i omogućiti svakom tko to želi obići, vidjeti, sudjelovati i čuti sve ono što ga čini posebnim i različitim od drugih. Mi to možemo. Samo treba od nekuda krenuti. novine Enigmatika 43 INICIJALNA OSMOSMJERKA B U S S K R M U E L S P D T D P K U S T M S T M P M I Z R O T T K T E H N B (strelica dijagonalno odozgo prema dolje desno) BELA KUN KRASTA STRUG TREGER USTROJ UZBUNA (strelica odozgo prema dolje) ANG LEE ERISTID STERN ( strelica s desna na lijevo) ALEPSKI BOR AVANTURA BOMBA LANGE MARIO LANZA MAROVT PODNE REMONT STALNO TEKSAŠANKA TIMOK TRASA USTAVA ZLOSRETNIK L R F Z S K R N K T ( strelica dijagonalno odozdo prema gore s lijeva na desno) ALAMO ALBUM ALIAS ČERMAK FRAJT LOVAS REOSTAT REUMA ROBARDS SORIN ( strelica dijagonalno odozdo prema gore s desna na lijev BALBOA BORODIN KAMAJ KAMATE NAVOZ NOVO MESTO TEKST ( strelica dijagonalno odozgo prema dolje s desna na lijevo) ALEJA DRAŽBA ELEMES KOSKEI KRAMP POUNJE P B P SMOKVE TAUTOU ( strelica s lijeva na desno) ALUVIJ HAZDRUBAL IGOR VORI MANJINA MELEM PAAVO PREDVORJE REKETAR TRUMP ZANOKTICA ( strelica odozdo prema gore) AKREP ALMA ATA DISIDENT OTKUPITELJ POSJED STAZA novine /,6723$'%52-
© Copyright 2024 Paperzz
