INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, SIJEČANJ - VELJAČA 2012. GODINA xV., BROJ 81. Pogled s č eke ..... iz sadržaja Malo statistike, za bolji uvid Dragan Naletilić ..... str. 5 -12 Poseban prilog Sniježna veljača ..... str. 14. Divlja mačka Divlja mačka naša je autohtona sitna dlakava divljač ..... str. 38. Jarebica kamenjarka Je li joj vrijeme za “Crvenu listu”? ..... str. 41. Drugi internacionalni sokolarski festival Sokolarska bajka u pustinji ..... str. 44. Engleski seter Zbog lovačkih sposobnosti i lijepa izgleda, proširio se cijelim svijetom N a sastanku uredništva održanom početkom siječnja osvrnuli smo se na Hoop! u 2011., i pokušali Hoop!-u u 2012. dati glavne smjernice. Kao minimalnu obvezu prihvatili smo održanje sadašnje razine kvalitete lista. U okolnostima koje jesu, to možemo jamčiti. Nitko od nas članova uredništva Hoop!-a nije profesionalac, ovo su nam uglavnom dodatne, istina dragovoljno prihvaćene obveze. Dobro je da to čitatelji znaju, posebice oni koji, možda i opravdano, misle da svoj posao ne radimo baš najbolje. Sadržajem i grafičkim izgledom Hoop!-a relativno smo zadovoljni. No nismo zadovoljni suradnjom s lovačkim udrugama, barem s dobrim dijelom njih. A ta je suradnja jako bitna, jer je baš rubrika „Iz lovačkih društava“ najčitanija u listu. Ljudi rado čitaju o sebi i svojoj udruzi, o svome radu, svojim uspjesima. – Kad dobijem Hoop!, prvo pogledam stranice o radu lovačkih udruga. Obradujem se kad vidim nešto iz svoje udruge – to su najčešći komentari naših lovaca. Glede toga, evo malo i statistike. Podatci nisu nezanimljivi, dapače. U svih 6 prošlogodišnjih brojeva Hoop!-a, objavili smo priloge iz (samo) pet naših lovačkih udruga: „Galeb“ Čapljina, „Pavlovica“ Novi Travnik, „Fazan“ Odžak, „Uskoplje“ Gornji Vakuf-Uskoplje i „Mosor“ Široki Brijeg. U 5 su brojeva bili naslovi o „Vepru“ iz Rame, „Zavelimu“ iz Roškog Polja, „Vitezu“ iz Viteza i „Savi“ iz Orašja. Iz 14 lovačkih udruga objavljen je po jedan prilog. Bez ijednog teksta, 2011. su „prespavali“: „Jarebinjak“ Rakitno, „Lisac“ Ravno, „Livanjsko polje“ Lištani, „Jastreb“ Dobretići i „Jarebica“ Štrepci. Među autorima, najviše je tekstova Ante Cvitanovića (12), Ivice Drmića (11), Nedžada Garića, Jure Musulina i Vladimira Šekerije (po 10) i Adama Dabića (9). Suradnicima smo, načelno, zadovoljni. Nekolicinom poglavito, jer redovito prepoznaju prave teme i pišu stručno i otvoreno. Ali nam treba više takvih. Dobro je, naravno, pisati o druženju, otvaranju i zatvaranju lova, lovačkim večerima, skupštinama…, ali treba progovoriti i o onim manje lijepim stvarima. I one su, nažalost, naša stvarnost. Nije rješenje skrivati ih, vodeći se logikom „kad neće drugi o svojim problemima, nećemo ni mi“. U analizi, dotaknuli smo i rubriku „In memoriam“. U njoj se, besplatno, objavljuju osmrtnice i obljetnice smrti. Svojevrsna je obveza svake lovačke udruge na ovaj se način odužiti svome umrlom članu. No u stvarnosti nije baš tako. Prema osmrtnicama u Hoop!-u, u 2011. umirali su samo lovci LD „Mosor“ Široki Brijeg (20), HUL „Kravica“ Ljubuški (6), te LD „Golub“ Čitluk, LD „Pavlovica“ Novi Travnik i LD „Fazan“ Odžak (po 4), a u ostalim udrugama manje. U čak 18 udruga – prema ovoj rubrici – nije umro ni jedan lovac! To su: „Radovanj“ Posušje, „Jarebinjak“ Rakitno, „Rujan“ Kočerin, „Jadran“ Neum, „Lisac“ Ravno, „Galeb“ Čapljina, „Vepar“ Prozor-Rama, „Risovac“ Bosansko Grahovo, „Tetrijeb“ Glamoč, „Tetrijeb“ Kupres, „Vran“ Tomislavgrad, „Lještarka“ Kiseljak, „Vepar“ Fojnica, „Tetrijeb“ Kreševo, „Kuna“ Jajce, „Jastreb“ Dobretići, „Uskoplje“ Gornji VakufUskoplje i „Kuna“ Domaljevac. U stvarnosti, dabome, nije tako, i najgore je ako se osmrtnice objavljuju selektivno. Po onoj „O pokojniku sve najbolje“, trebalo bi objaviti osmrtnicu za svakoga umrlog člana, bez bilo čije možebitne procjene njegovih ovozemaljskih zasluga. Ovaj je uvodnik, zapravo, zamolba lovačkim udrugama, posebice onima koje su dosad „drijemale“, da počnu surađivati s Hoop!-om. Javiti se telefonom ili e-mailom u Savez, neka to bude prvi korak. Jer, to je interes i udruga, i Hoop!-a i Lovačkog saveza Herceg Bosne. Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: Marko Mandić Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 IZ SAVEZA V eć tradicionalno, Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne svoju posljednju sjednicu u tekućoj kalendarskoj godini održava u drugoj polovici prosinca. Tako je bilo i na koncu 2011., točnije 19. prosinca, kada je u Mostaru, u sjedištu Saveza, održana redovita sjednica Upravnog odbora, koja je uz radni imala i svečarski karakter. U radnom dijelu sjednice razmatrana su pitanja vezana za rad i aktivnosti Saveza i njegovih članica kako u proteklom, tako i u idućem razdoblju. U tom smislu članovi Upravnog odbora razmatrali su pitanja vezana za provedbu prevencije svinjske kuge kod divljih svinja, te oralnu i postoralnu vakcinaciju lisica u Bosni i Hercegovini. Osim toga na sjednici je razmatran i zahtjev Šumskog gospodarskog društva „Hercegbosanske šume“ d. o. o. Kupres za prijam u članstvo Saveza, kao i financijsko stanje i podmirenje financijskih obveza članica prema Savezu za 2011. godinu. Nakon rasprave, o svim točkama dnevnoga reda usvojeni su i odgovarajući zaključci i odluke. Tako je zaključeno da se na razini Saveza i njegovih članica izvrše sve preuzete obveze vezano za prevenciju svinjske kuge kod divljih svinja i oralnu vakcinaciju lisica. Ove obveze predstavljaju općekorisnu funkciju lovaca u društvu i dio su SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA Š. G. D. “Hercegbosanske šume” Kupres, nova članica Saveza Ova je odluka novi pozitivan korak Saveza ka ostvarenju njegovih strateških ciljeva provedbe jedinstvene lovne politike na svim prostorima na kojima djeluje i radi Ivica Lučić DOBITNICI ODLIČJA Odličje prvoga reda: Anto Križanac, posmrtno i Dragan Čalić, posmrtno, iz LO „Vitez“ Vitez; Marijan Živković iz LU „Sava“ Orašje. Odličje drugoga reda: Anto Delić, posmrtno, iz LO „Vitez“ Vitez; Martin Nedić, Silvester Antičević i Marko Šokić iz LU „Sava“ Orašje. Odličje trećega reda: Frano Blaž, posmrtno, Fabijan Rajić, Rajko Gudelj, Dragan Strukar, Dragan Stojak, Niko Ivanković i Ivica Drmić iz LO „Vitez“ Vitez; Zlatko Džoić, Marijan Mišković, Anto Mijatović, Marko Džijan, Joso Pejić – Ćule, Salih Pamukčić i Marko Bijelić iz LU „Sava“ Orašje; Stojan Musa, Ivan Sabljić, Marko Barbarić, Veselko Milićević, Mario Dugandžić, Milenko Luburić, Vlado Prusina, Tomislav Odak, Dalibor Pinjuh, Dinko Korać, posmrtno, i Stipe Glamuzina, posmrtno, iz HLU „Orao“ iz Čitluka. 4 javnih ovlasti i obveza Saveza i njegovih članica. Po pitanju izmirenja financijskih obveza prema Savezu za 2011. godinu, zaključeno je da sve članice svoja dugovanja podmire do konca 2011. godine (31. 12. 2011.). U protivnom, članicama koje ne podmire dugovanja u navedenom roku bit će obustavljena distribucija Hoopa i cjelokupan servis od strane Saveza. Glede zahtjeva za prijam, Upravni odbor donio je odluku o prijmu Š. G. D. „Hercegbosanske šume“ d. o. o. Kupres u članstvo Saveza. Ova višestruko i obostrano korisna odluka predstavlja novi pozitivan korak ka ostvarenju strateških ciljeva Saveza u smislu objedinjavanja svih korisnika lovišta i provedbe jedinstvene lovne politike na svim prostorima na kojima Savez djeluje i radi. Nakon radnoga uslijedio je svečani dio sjednice u kojem su članovi Upravnog odbora uz prigodan domjenak u opuštenoj atmosferi nastavili raspravu o brojnim i raznolikim lovačkim temama. Bila je to ujedno i prigoda za kratko sumiranje rezultata i rada u protekloj, te isticanje nekih prijedloga i ideja za iduću godinu. Druženje je završilo prijateljskim stiskom ruku, blagdanskim čestitkama i najljepšim željama u novoj godini. Broj 81, siječanj - veljača 2012. LOVIŠTE SNJEŽNA VELJAČA str. 5 - 12 www.lovackisavez-hb.ba 5 SNJEŽNA VELJAČA DIVLJAČ I ELEMENTARNA NEPOGODA LOVCI OSTAVILI SVOJ „TRAG“ NA SNIJEGU S Vlado Bošnjak tara hrvatska pučka izreka vezana za ovo doba godine glasi: „Kalandora dora prođe zime pola, kaže Blaž to je laž, zima je strag“. Upravo na Kalandoru (Svijećnica 2. veljače; Sveti Blaž 3. veljače, op. a.) počeo je padati snijeg i za nekoliko je dana prekrio cijelu BiH, od Neuma do Save. Visoki snježni pokrivač (u Hercegovini i nezapamćeno visok) i neuobičajeno niske temperature postale su ozbiljna smetnja i opasnost. Problemi u prometu, u opskrbi električnom energijom, povećana potražnja za osnovnim živežnim namirnicama… U pojedinim općinama proglašeno je i stanje elementarne nepogode. Nastale su goleme štete na materijalnim dobrima. Stradali su plastenici, voćnjaci, urušavali su se krovovi športskih dvorana, škola, gospodarskih objekata i obiteljskih kuća. Nažalost, bilo je i ljudskih žrtava. I dok se cijela javnost, s pravom, usredotočila na goruće ljudske potrebe i probleme, vrlo se malo govorilo o ugroženosti biljnoga i životinjskoga svijeta, posebice divljači. A što je još gore, loše vremenske prilike, odnosno duboki snijeg i sibirska hladnoća, dok ovo pišemo, ulaze u treći tjedan, i po prognozama, ući će i u ožujak. LJUBAV I LOVAČKA SVIJEST U takvim okolnostima, što je poduzeto u zaštiti divljači? Jesu li svi koji su u tom pogledu imali određene obveze, i odradili svoj posao? Je li se moglo, i moralo, mnogo više? Zakon o lovstvu FBiH, u članku 2., kaže: „Divljač glede ovoga Zakona su određene vrste životinja (lovna divljač) koje slobodno žive u prirodi.“ Zakon, dalje, kaže da je divljač državno 6 vlasništvo i dobro od općeg interesa, odnosno da su državne institucije odgovorne za brigu o ovom, kod nas značajnom prirodnom resursu. Lovačke udruge kao korisnici lovišta također su obvezne skrbiti o divljači. Uostalom, uzgoj i zaštita divljači temeljna je njihova zadaća. No kako odgovorne državne institucije, prije svega mjerodavno federalno i županijska ministarstva, nisu oživotvorile Zakon o lovstvu u pogledu dodjele lovišta njihovim korisnicima – a trebale su to uraditi još prije 5 godina! – postavlja se pitanje koja je i kolika, zapravo, zakonska obveza i odgovornost lovačkih udruga i lovaca prema divljači i prirodi u ovakvim vremenskim nepogodama? Ako bi se možebitna neaktivnost u lovištu pokušala pravdati prethodnim pitanjem, što uglavnom nije bio slučaj, situacija bi, sigurno je, bila mnogo teža. Srećom, lovci su se i ovaj put pozvali na svoju savjest i, vođeni ljubavi prema životu u prirodi, učinili su višestruko korisne stvari u zaštiti divljači i lovišta, bez obzira na sve. Pojedini su mediji tek usput, više kao zanimljivost ili senzaciju, objavili poneku vijest o tome. Tako će se na pola novinske stranice naći tekst o vukovima u blizini naselja, a istodobno ni riječi o lovcima koji su, u nemogućim uvjetima, oko tog istog naselja iznosili hranu divljači. A baš su to, po izvješćima s terena, radili lovci u svim našim udrugama. I naš se Savez, u kontekstu toga, na svoj način uključio u ovu aktivnost. Putem Radija Herceg Bosne, Ilija Vrljić, predsjednik Saveza, Kad se službeno proglasi elementarna nepogoda, država je dužna nadoknaditi dio štete. Nisu li se sada, zbog štete na divljači, stekli uvjeti za to? Imaju li mjerodavne institucije sluha za to ili će i dalje lovci biti jedini koji se na terenu, stvarno, brinu o divljači? poslao je sljedeću obavijest: „Na temelju stanja elementarne nepogode uzrokovane obilnim snježnim padalinama, a u cilju zaštite divljači i svih drugih životinjskih vrsta koje obitavaju u našim lovištima, na razini lovačkih udruga članica Lovačkog saveza Herceg Bosne poduzeti sljedeće mjere: Zabraniti svaku vrstu lova divljači i sve druge aktivnosti vezane uz lov divljači Poduzeti mjere zaštite, prihrane i zbrinjavanja divljači u lovištima, u što uključiti sve strukture društva: predsjednika, lovnike, predsjednike sekcija i lovce Navedene mjere i aktivnosti provoditi do daljnjega, odnosno do normalizacije stanja u lovištu.“ Tajnik Saveza, Ivica Lučić, ovih je dana u stalnom kontaktu s vodstvima naših lovačkih udruga. Lovci traže savjete, izvješćuju o Broj 81, siječanj - veljača 2012. SNJEŽNA VELJAČA urađenom, informiraju se. Lučić je gostovao i u emisijama Radija Herceg Bosne i Televizije „Kiss“ iz Kiseljaka, pa su i ne-lovci imali prigodu čuti što to lovci, njihovi sumještani, u ovakvim uvjetima rade u prirodi. Tako je slika lovca kao zaštitnika prirode i života u njoj, nažalost u iznimno teškim uvjetima za divljač, u najboljem svjetlu predočena široj javnosti. RAZMIŠLJA LI NETKO O NAKNADI ŠTETE? U ovakvim vremenskim uvjetima, zbog nedostatka hrane i zaštite od prevelike hladnoće, divljač i ostale životinje u prirodi promijene način svoga ponašanja. Mijenjaju svoje stanište i navike, postaju neoprezne, poglavito kad je riječ o čovjekovoj blizini. U potrazi za hranom, spuštaju se na rubove naselja, traže zaklon u napuštenim kolibama i starim kućama. Osobito su tada agresivni predatori. Vukovi, primjerice, zalaze i u urbana naselja, a tragovi lisice i kune mogu se vidjeti na skoro svakom seoskom putu. U ovakvim uvjetima, najteže je plemenitoj divljači, zecu, jarebici, fazanu i srni. Srneća je divljač možda i najugroženija. Zbog svoje težine, u visokom snijegu teško je pokretna i lak je plijen za vučju divljač i pse lutalice. U kontekstu toga, na adresu Saveza je 16. veljače stigao dopis Glavnoga federalnog inspektora za šumarstvo i lovstvo Muhameda Hodžića u kojem, između ostaloga, stoji: „Poštovani, stanje elementarne nepogode uzrokovane dugotrajnim enormno visokim snježnim pokrivačem dovelo je do migracije visoke divljači prema nižim V eljača „prevrtača“ ove se godine pokazala u svoj svojoj žestini. Obilne snježne padaline praćene jakim vjetrom doslovce su zamele cijelu regiju. Posebice su bili iznenađeni i zatečeni dijelovi južne Hercegovine, gdje ovoliki snijeg ne pamte ni najstariji mještani. Na listi ugroženih našla se, naravno, i divljač, te je i u mosorskom lovištu bilo dosta posla na njezinoj zaštiti. Već prvih dana padalina, vodstvo Društva je, preko Radiopostaje Široki Brijeg, obavijestilo lovce o prestanku svakoga daljnjeg lova i pozvalo ih da se u sekcijama organiziraju u iznošenju hrane divljači. Posebno je ovdje bila ugrožena jarebica kamenjarka. Stizale su dojave da se s okolnih brda spustila do seoskih kuća, a jedno jato čak do kuća uz sami magistralni put u Dobriču. U ovo doba godine veći dio Mostarskoga blata obično je pod vodom. No zbog dugotrajne suše, tok rijeke je na razini kasnoga ljeta. Brojne kolonije ptica močvarica našle su zaštitu na jezercima u knežepoljskom polju. Tu imaju zaštitu, a hrane im ne nedostaje zahvaljujući lovcima, prije svega Miljenku-Mići Lasiću. Ovo je polje i prirodni rasadnik zeč- www.lovackisavez-hb.ba je divljači, na njemu je dosta jarebice poljke, pa su knežepoljski lovci s jedne i uzarićki s druge strane rijeke Lištice imali dovoljno razloga svakodnevno iznositi hranu u ovaj dio lovišta. Slično je bilo i u drugim dijelovima širokobriješkoga lovišta. Prema informacijama, izneseno je na stotine kilograma sijena, suhoga kruha, po- područjima u potrazi za hranom. U ovakvim uvjetima izgladnjela, iscrpljena i gravidna divljač postaje lak plijen za predatore, a posebno za pse lutalice u lovištu.“ Glavni federalni inspektor za šumarstvo i lovstvo, putem lovačkih saveza u FBiH, zapravo upozorava lovačke organizacije da žurno pristupe uništavanju pasa, mačaka i drugih predatora u lovištu. Upozorenje je u redu, no lovci u našim udrugama organizirali su se i bez njega, posebice u iznošenju hrane u lovište, što nije nimalo lak posao. Po duboku snijegu i velikoj hladnoći, najčešće na leđima, trebalo je iznijeti sijeno i zrnastu hranu i do gotovo nepristupačnih dijelova lovišta. O tome je, za ovaj broj Hoopa, pristigla nekolicina dopisa, a vjerujemo, i za to imamo pouzdane informacije, da je tekstove slična sadržaja bilo moguće napisati iz bilo koje naše lovačke udruge. Na kraju, kad se službeno proglasi stanje elementarne nepogode, država je, ako se ne varamo, dužna nadoknaditi barem dio štete. Nisu li se sada, zbog štete na divljači, stekli uvjeti za to? Imaju li mjerodavne institucije sluha za to ili će lovci i dalje biti jedini koji se na terenu, konkretno, brinu o divljači? Hoće li mjerodavna ministarstva konačno „progledati“ i početi izvršavati svoje zakonske obveze, ili će lovstvo i lovci i dalje ostati u podaničkom odnosu prema svojim „vlasnicima“ i biti prepušteni sami sebi? Nažalost, kako stvari stoje, i dalje je izglednije ovo drugo! No čak i u takvim okolnostima, priroda i divljač neće ostati bez zaštite, posebice u iznimno teškim uvjetima. Zahvaljujući lovcima, naravno! PTIČJI SVIJET NA MOSTARSKOM BLATU Jezerca kao oaze života vrća, zrnaste i ostale hrane. Tako su mosorski lovci, koliko-toliko, divljači i drugim životinjskim vrstama u prirodi olakšali da izdrži ovu zimsku nedaću. Vlado Bošnjak 7 SNJEŽNA VELJAČA DIVLJAČ U EKSTREMNIM VREMENSKIM UVJETIMA SNALAŽENJEM I UZ ČOVJEKOVU POMOĆ, DO TOPLIJIH DANA L eden vjetar „šeće“ otvorenim poljem. Juri kroz šumu između golih hrastova i rijetke grabovine. Zavlači se pod čvrsto perje, prodire kroz gustu dlaku. Ledi krv. Ne može se izdržati ni na zemlji, ni na grani: sve je prekriveno snijegom, smrzavaju se kandže, šape i papci. Počeo je najhladniji mjesec u godini, najteži mjesec posljednjih nekoliko desetljeća, nezapamćena hladnoća. Svim stanovnicima šume zimnica u hambarima je na izmaku. A ono ko za inat puhnule kroz šumu bure i mećave, mraz iz dana u dan sve jači. Veljača kao da se inati s nama, pa udarila u najveće hladnoće. Brižni lovci obilaze lovišta. Zabrinuti su hoće li životinje izdržati do toplih dana. Strašno je kad za vrijeme mraza puše jak vjetar. Poslije takva nevremena uvijek ćeš naći ovdje-ondje smrznute leševe sisavaca i ptica. Ovo je slikoviti prikaz zimskoga pejzaža upotpunjen ekstremnim hladnoćama i visokim snijegom (preko jednoga metra), koji se dugo ne pamti u našim krajevima. Ali snijeg nije toliki neprijatelj živomu svijetu kako se to čini čovjeku, koji ne može živjeti bez svoga toplog doma, tople odjeće, obuće i suvremenih prometala. Snijeg je zaštita od mraza i ledenog vjetra za mnoge biljke i životinje, pa i za divljač i njezinu hranu. Pod nešto debljim snježnim pokrivačem zemlja se ne smrzava i tu žive i napreduju mnoge niže i neke više biljke. Sačuvaju se tu teški šumski plodovi, hrana mnogih vrsta divljači. Pod snijegom žive brojne sitne životinje, pa i sitni glodavci i rovke. Ispod snijega, kopajući ga, nalaze hranu mnoge vrste divljači biljoždera. Najsposobnija je za to divlja svinja, 8 koja je inače svežder, i koja ruje i nalazi tu i animalnu hranu. Grabežljivci, lisica, kuna, tvor i lasica love ispod snijega sitne glodavce. Na kraju, mnoge vrste divljači nađu zaštitu od hladnoće ispod snježnog pokrivača. Mala lasica primjerice, ne mora izlaziti ispod snijega, jer je u njezinim hodnicima toplije i ima dosta hrane. Šumske i poljske koke, kad je jako hladno i puše vjetar, zavuku se u snijeg da se zaštite od hladnoće, i tu mogu pričekati ljepše vrijeme. I zec pušta da ga zavije snijeg. S dolaskom hladne zime započinje teško razdoblje koje brojne jedinke neće uspjeti uspješno prebroditi. Ako je za vrijeme ljeta razlog visoke stope smrtnosti bilo stradavanje mladunčadi od brojnih predatora, za vrijeme zime glavni su krivci za smrtnost nedostatak hrane i bolest. Da bi to razdoblje životinje što lakše prebrodile priroda je našla jedno jednostavno rješenje, koje nazivamo hibernacija ili zimski san. Razdoblje hibernacije, tj. zimskoga sna, životinje provode skrivene u skrovištima duboko u tlu i među stijenama. Za to se vrijeme ne hrane, disanje i otkucaji srca svedeni su im na minimum, a metabolizam miruje. Za vrijeme zimskoga sna troše se zalihe sala koje su životinje nagomilale tijekom ljeta. Najbolji primjer za zimski san daje nam medvjed. U stanju hibernacije otkucaji njegova srca opadaju sa 40-50 u minuti na samo 8-12 otkucaja, tjelesna mu se temperatura minimalno snižava, ne hrani se niti vrši nuždu, a to stanje može potrajati i do 6 mjeseci. Preživljavanje u ekstremno lošim uvjetima za jedne je vrste jedino moguće seobom u toplije krajeve, druge zapadaju u zimski san, a ostala se divljač podvrgava strategiji preživljavanja zime, toga najnepovoljnijeg vremenskog razdoblja za nju. Zaštićena krznom ili pak perjem, hraneći se oskudnom suhom hranom, korom drveća ili ponekom preostalom sjemenkom, loveći iznemogle i bolesne jedinke, ona nastoji preživjeti snježni pokrivač i dočekati tople zrake proljetnoga sunca. Iako se misli da je predatorima poput lisica i kuna to razdoblje obilja, hvatanje plijena po sni- jegu nije nimalo lako a vrlo ga je teško i uočiti, često ga mogu izdati samo tragovi. A što se manje kreće, manje se energije troši. Zato je u zimskim prilikama najbolje energiju koristiti za zagrijavanje organizma. Zimi se divljač kreće samo u potrazi za oskudnom hranom i zaklonom od nevremena. Druga polovica zime razdo- blje je kad divljač najviše treba pomoć čovjeka, ili u našem slučaju skrb i zaštitu lovaca. Zimski gubitci u pojedinim lovištima znaju prepoloviti brojnost pojedine vrste divljači, a za jako hladnih zima – čak i više. Zato treba pronaći stanište, ili najradije zimsko obitavalište pojedine divljači, odrediti mjesto za prehranu, napraviti hranilišta i pripremiti hranu, a tijekom zime štititi ih od grabežljivaca, pasa i mačaka skitnica. Mladen Bešlić Broj 81, siječanj - veljača 2012. SNJEŽNA VELJAČA Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje Divljač u golemim nevoljama Zalogaj za preživljavanje U veljači je zima pokazala svoju pravu ćud. Iz dana u dan obilan snijeg, jaka orkanska bura i silni temperaturni minusi odreda stvoriše silne i nezapamćene probleme, osobito u Hercegbosanskoj županiji. Problemi u prometu, problemi u opskrbi električnom energijom, vodom, telefonijom, kućnim potrepštinama itd., rješavali su se uz nadljudske napore. I najstariji kažu da ovako žestoku zimu odavno ne pamte. U ovim iznimno teškim zimskim uvjetima ugrožena je i sama divljač u lovištima. Stoga je ovih dana iz Vlade HBŽ-a upućena Obavijest o poduzimanju mjera zaštite divljači u lovištima. I prije ove Obavijesti neki od lovaca LU „Zavelim“ Roško Polje nisu se ustručavali ni visoka snijega, ni hladnoće, nego su punih vreća hrane, uglavnom žitarica, priskočili pomoći divljači, ponajprije pernatoj – jarebici poljki i kamenjarki. Valja istaći da su ovakve mjere prihrane divljači poduzimane i ranijih godina kad su zime bile blaže, za razliku od ove koja pokaza svu svoju žestinu. Sa smirivanjem vremena lovci će se dodatno angažirati na raznošenju hrane dublje u lovište iako je snijeg jako, jako velik. Teško dolaženje do hrane i zaklona stvara silne probleme životinjama u prirodi. Ovih dana nisu rijetki prizori da nadomak snijegom zatrpanih naselja vidite čopor vukova ili lisica kako dezorijentirano traže spas od ovoga silnog nevremena. U prilog ovome svjedoče i ove izvrsno napravljene fotografije na kojima se vide lisice u pokretu na velikom snijegu. Autor im je Miro Šumanović. Zahvaljujemo mu na ustupljenim fotografijama. Besciljno lutanje po snijegu Ante Đikić Lovačko društvo RADOVANJ, Posušje Pomoć i skuterima I posuški su lovci ovih teških zimskih dana u veljači obavili svoju lovačko-humanu zadaću korektno i veoma uspješno. Hranilišta u lovištu dopunjavali su sijenom, kukuruzom, starim kruhom te zelenim sezonskim povrćem, često se pritom pomažući i skuterima. Kolika je glad zavladala u ledom okovanim posuškim lovištima, najbolje kazuje jedan od ovdašnjih lovaca tvrdeći da je vidio par zečeva na bali sijena netom nakon istovara, i to usred bijela dana. Netom prije zaključenja ovoga broja Hoopa održana je redovita godišnja Skupština LD „Radovanj“. Jer je bila i izborna, www.lovackisavez-hb.ba u ovoj prigodi donosimo samo imena novih dužnosnika. Za predsjednika Društva izabran je Petar Mandurić-Džinović, a za dopredsjednika Marin Begić. U Predsjedništvo Skupštine izabrani su Zoran Bakula, predsjednik, Srećko Žulj, dopredsjednik i Ante Jukić, zapisničar. Upravni odbor čine: Petar Mandurić, Grgo Žulj, Mladen Ramljak, Veselko Kovač, Tomislav Knezović, Branko Čutura i Srećko Žulj. Predsjednik Nadzornog odbora je Željko Mandurić, a članovi su Veselko Rezo i Jerko Knezović. Glavni lovnik Društva je Grgo Žulj. Mladen Bešlić Prehrana divljači u posuškom lovištu 9 SNJEŽNA VELJAČA Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Led okovao rijeku Lašvu Inače ovo je područje poznato kao zimovalište za velik broj ptica močvarica, a u proteklom razdoblju bilo je i ribolovni revir za ribolov mušičarenjem (fly fishing). Upravo na ribljem fondu, ali i na fondu ptica močvarica, bit će najveći gubitci, zbog nedostatka zraka, otežanog hranjenja te velike koncentracije divljači, što znatno olakšava Nezaleđeni dio Lašve, utočište pticama K raj siječnja i početak veljače obilježile su, već dugo nezapamćene, niske temperature u BiH. Niti Vitez nije bio izuzetak. Višednevne negativne temperature, koje ni za najtoplijeg dijela dana nisu prelazile 0 °C, zaledile su dio najznačajnijih vodotoka na području općine Vitez. I dok je to normalna stvar za rijeku Bilu, niti najstariji stanovnici ne pamte ovako zaleđenu rijeku Lašvu. Tomu je pripomoglo dugotrajno sušno razdoblje. Ali suša kao protekle godine bilo je i ranije, pa ipak se Lašva nije ledila. Drugi se razlozi mogu naći u negativnom čovjekovom utjecaju na okoliš. Izgradnja male hidroelektrane s akumulacijom, uređenje korita, izradba kaskada koje „smiruju“ rijeku, ali i glad za novcem (više ispuštene vode = veća količina proizvedene energije = veća zarada), uz držanje vodostaja na donjoj kritičnoj razini, samo su neki od čimbenika koji su utjecali na zaleđivanje ove rijeke. Zaleđivanje je započelo zaleđivanjem rubova, zbog male dubine, te male brzine strujanja vode. Kako je višednevna temperatura bila negativna (najniža zabilježena temperatura bila je -23 °C), zaleđena se površina stalno povećavala, dok nije obuhvatila gotovo cijeli tok Lašve na relaciji most na Divjaku – brana hidroelektrane. Na toj relaciji nezaleđen je ostao prostor veličine približno 100 m². Nova vrsta za biološki diverzitet 10 posao predatorima, uključujući i krivolovce i lovokradice. Ovu alarmantnu situaciju dobrim je dijelom ublažio visok snježni pokrivač. Kao dobar izolator omogućio je da vodena struja u svega nekoliko dana otopi led na većem dijelu rijeke i poveća šanse za opstojnost mnogih vrsta koje su tu našle utočište: najbrojnije su patke gluhare, zatim patke kržulje, pupčanice, razne vrste šljuka i ronaca, a novost su i patke žličarke, te patka zviždara. Najnovija pojava je jedan primjerak američke crne patke, te jato lisastih gusaka. I dok je snijeg pomogao močvaricama, napravio je velike probleme ostaloj divljači. U brdskom i planinskom dijelu lo- višta gotovo da je onemogućio bilo kakvo kretanje, kako divljači, tako i ljudi. Ondje je visina snijega i preko jednog metra, a u području zapuha i znatno veća. Nažalost, bilo je i onih koji su se tek tada sjetili da bi divljači trebalo iznositi hranu i pomoći joj da preživi. Osobno, sumnjam u iskrenost njihovih namjera. I prije je bilo slučajeva da su lovci iznosili sijeno i kukuruz, ali su nosili i pušku, „za svaki slučaj“. Najveća je zabrinutost za srneću divljač, koja je koncentrirana u krdima na području nekoliko poznatih zimovališta. Strah je još veći ako se zna da je u lovištu prisutno, stalno ili u prolazu, nekoliko vučjih čopora. Iz niza fotografija snimljenih tijekom 11 dana može se pratiti brzina kojom je došlo do zaleđivanja vodotoka, što je za divljač još pogubnije, jer nije imala dovoljno vremena za prilagodbu. Pitam se samo je li ikakva studija utjecaja na okoliš predvidjela ovakvu mogućnost zaleđivanja rijeke, te hoće li vlasnik na bilo kakav način obeštetiti lovce i ribolovce? Držim da će količine hrane koje su iznesene u lovište prije padalina omogućiti da divljač prebrodi krizu. Nadam se da su i lovci konačno shvatili kada treba započeti s prihranjivanjem divljači. Količina iznesenog mesnog i klaoničkog otpada, te reduciranje broja predatora i pasa i mačaka lutalica u lovištu trebali bi dodatno smanjiti pritisak predatora na plemenitu divljač. A kakve su štete znat ćemo vrlo brzo: nakon topljenja snijega i izvršenog proljetnog prebrojavanja. Ivica Drmić Zaleđivanje rubova Broj 81, siječanj - veljača 2012. SNJEŽNA VELJAČA Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf Sijeno na leđa i prtinom do lovišta Jedini način dopremanja hrane u ovakvim uvjetima V isok snijeg u veljači i niske temperature dovele su svu divljač u tešku situaciju. Posebno su ugrožene srne jer su, neuhranjene i iznemogle, laka meta za predatore. Znaju to i uskopaljski lovci te su u svim sekcijama organizirali iznošenje sijena i soli u lovišta. Pidrišani su se probijali do Mačkovca, Pajičani do Dedovine, Bistričani do Bistričke rike, a Ždrimačani do Rasove. Naravno, do mnogih se udaljenijih lovišta, zbog visoka snijega, nije moglo. Ipak, lovci vjeruju da su se srne spustile u niža područja i da će uspjeti pronaći hranilice sa sijenom i soli. U Ždrimcima smo sreli lovnika i tajnika sekcije, Dragu Perića i Ivana Žuljevića, te mladoga lovca Tomislava Perića kako se spremaju u akciju. Sijeno je već bilo spremno u Draginu terencu a na noge su se obuvale najdublje čizme. „Autom ćemo ići dokle god budemo mogli, a onda sol i sijeno na leđa, i polako prtinom do slapa“, kazuje nam Drago. Otkud mu prtina u šumi po ovom „kjametu“ , pitali smo se, kad ve- ćina stanovništva nije očistila ni ispred svojih kuća. Odlučili smo ih ispratiti u njihovu pohodu. Nakon nekog vremena stigli smo do mjesta gdje terenac nije mogao dalje. Nemalo smo se iznenadili kada smo ugledali utabanu stazu koja je vodila do Ždrimačkog vodopada. „Veseo bio moj Silvije, nije nama ovo prvi put, već nekoliko dana iznosimo hranu srnama sve kako bismo ih zaštitili i bar malo im olakšali ove, za njih teške dane. Ovaj nesretni snijeg sve nas je stjerao u kuće, a kako svojoj Dunjakuši odavno nisam zanimljiv, malo fizičkog napora dobro dođe“, iskren je bio Ivan. Zadivljujuće je bilo vidjeti u kakvoj se kondiciji nalazi ovaj 65-godišnjak, počasni član LD „Uskoplje“ koji ovu titulu itekako zaslužuje. S 20 kilograma sijena na leđima nije zaostajao niti metar za mnogo mlađim kolegama. Zdravlje ga, hvala Bogu, još dobro služi, a njegova ljubav prema lovu i prirodi nikad nije bila upitna. Nakon uspješno obavljenog zadatka svratili smo na čašicu domaće šljive kod Ivana. Bilo nam je zanimljivo slušati lovačke priče iz bogate karijere staroga lisca, koje, u svakom trenutku, ima spremne u “rukavu”. Nadamo se da ćemo ih jednoga dana i objaviti. Velimir Šekerija Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani Skromna, ali dragocjena pomoć divljači V isoki snijeg, snježni nanosi te ekstremno niske temperature okovali su i Livanjsko polje te okolne planine. Divljač, napose srne i divlje svinje, u potrazi za hranom i spasom od hladnoće spuštala se čak i do naselja, što je lovcima ove udruge bio alarm za pomoć. Kako je riječ o brdsko-planinskom kraju, ranije pripremljena hranilišta na višim nadmorskim visinama nije bilo moguće opskrbiti novim zalihama kukuruza i baliranog sijena, te smo bili prisiljeni improvizirati hranilišta na nižim, pristupačnijim lokacijama. Zahvaljujući vrijednim pojedincima Lovačke sekcije Ljubunčić i Čelebić, iz Prisapa i Strupnića, koji su gazeći metarski snijeg na leđima nosili bale sijena i kukuruz, akcija prihrane i spašavanja dijela divljači s područja Golije uspjela je. Vjerujemo da je ova pomoć, iako skromna zbog nemogućnosti dostave veće količine hrane motornim vozilima, bar djelomice pomogla ugroženoj divljači kako bi preživjela ovu uistinu ekstremnu zimu. Anđelko Ištuk www.lovackisavez-hb.ba S teretom na leđima, nije bilo lako gaziti duboki snijeg 11 SNJEŽNA VELJAČA Vrapčić na prozoru O svanulo je snježno jutro. Mir, tišina. Nebo bijelo, puno snijega. Vidjelo se, snježni će pokrivač dobro zasuti putove i šumske staze. Pokoja ptica u letu svojim je živim bojama perja dodatno urešavala ovu zimsku idilu. Lagano sam ispijala šalicu tople kave. Na moj prozor sletio je vrapčić. Pogledala sam ga i pomislila, moram i ja nešto učiniti za ptice po ovoj hladnoći. Prekinula sam svoje jutarnje uživanje i iznijela mu mrvice kruha. Kupio ih je, veselo zamahujući krilima. Nije se čak ni plašio, glad i studen bili su jači od straha. Srce mi je zaigralo od radosti. Pomislila sam, koliko je malo čovjeku potrebno za sreću. Samo nekoliko mrvica kruha u kljunu ove ptičice. Svako sam jutro ostavljala mrvice na prozoru. Ptičice su redovito slijetale, „zaboravljajući“ na svoje hranidbena navike. Vrtove i polja prekrio je duboki snijeg. A baš su tamo nalazile hranu, ili uglavnom tamo. Travke ni na vidiku, a kukci negdje duboko u zemlji. Moj prozor postao je tako svojevrsnim utočištem tim promrzlim „nebeskim beskućnicima“. Naravno, tih su mi dana i lovci bili u mislima. Što oni čine u ovoj situaciji? S nekima od njih, svojim sumještanima, i uživo sam popričala. Pobojali su se za divlje svinje u gateru. U svome omiljenom restoranu brzo su se našli „na kavi“ i dogovor je pao. Mobitelom sam se čula s Posavinom, Središnjom Bosnom, s lovcima diljem Hercegovine. Svugdje je bila u tijeku akcija zaštite divljači. Lovci su, na neki način, posebna kategorija ljudi. Uvijek me iznova zadivi njihova darežljivost, bilo da treba pomoći u bolesti, darivanju krvi, novcu… Samo ih treba okupiti. No problem je u tome 12 što to ljudi obično nedovoljno vrjednuju. Njihovu spremnost na odricanje, ako se tako može reći, nekako najviše cijeni priroda, ona im dio uloženog ipak vraća. Slušam vijesti na radiju. Snijeg je odsjekao mnoge ljude od svijeta. Ponegdje tek Gorska služba spašavanja uspijeva stići do zatočenih ljudi. Lijepo, pohvalno, nema što. No i lovci se također hrabro probijaju lovištima spašavajući divljač, ali o tome gotovo ni spomena. Koliko je samo sijena, kukuruza, pšenice, soli… tih dana završilo u šumama i planinama! Na kolikim je mjestima ostavljena hrana za ptice! Osjetila sam neku gorčinu, ljutnju. U medijima o tome ni riječi. Je li to u redu? Kad se već, u medijima, spominju u negativnom kontekstu, obično kao ubojice nedužnih životinja i kao „opća opasnost“, bilo bi normalno progovoriti o ulozi lovaca u spašavanju divljači u poplavama, sušama, snijegu… Osim toga, mnogi se krivolovci, znajući da su lovci na terenu, ne usuđuju okušati u svojoj nečasnoj raboti. Koliko je divljači spašeno da ne završi kao hrana na crnom tržištu. I još nešto: da nije lovaca, vjerojatno bi i neka lisica više omrsila brk nejakim zečićem, kao što bi to učinio i vuk gosteći se ukusnom srnetinom. I tako redom. Ako je Hercegovina ovako zametena, razmišljala sam, u Bosni je još gore. Iz Posavine stižu vijesti o zaleđenoj Savi. Ptice i druge životinje u velikoj su opasnosti. Ne zna se dovoljno o tome, ali je i ovdje lovačka briga i pažnja bila odlučujuća. Jer, lijepo je biti u toplu domu i uživati u snježnoj idili gledajući kroz prozor, ali treba biti hrabar i učiniti nešto dobro kad je najteže. Mnogi i mnogi lovci, promrzli i mokri do gole kože, najčešće na svojim leđima, zametenim ili jedva prohodnim prtinama „vukli“ su „spasonosni zavežljaj“ kojem će se tako obradovati živi svijet u lovištima. Prošle je godine Hutovo blato zahvatio golemi požar. Ptičja jata, u potrazi za hranom i vodom, dijelom su se preselila na Mostarsko blato: biser omeđen brdima, raj za močvarice. U uvjetima kakvi su vladali, trebalo je nahraniti i spasiti taj ptičji svijet. Opet su lovci pokazali svoje lice, ono koje se često, neopravdano krije od javnosti. Kupovali su hranu, angažirali su svoje bagere, terenske automobile i traktore. Prokrčeni su mnogi putovi u lovišta, ali i do zametenih naselja. Trud se višestruko isplatio. Jedan je vrapčić, zapravo, pokrenuo lavinu mojih osjećaja. Zimske sam dane kratila brigom za svoj topli dom, ali i za svaku ptičicu na prozoru. Ceste su bile neprohodne i nikako nisam mogla do ureda Lovačkog saveza. Ali sam svjedok lovačke humanosti i htjela sam to zapisati. Ove će riječi, vjerujem, pasti na plodno tlo. Ponetko će se u njima možda i prepoznati. Jelena Ljubić Broj 81, siječanj - veljača 2012. LOVIŠTE SOL U PREHRANI DIVLJAČI BEZ SOLIŠTA, LOŠA LOVIŠTA U određenim razdobljima godine, primjerice u sezoni rasta rogovlja, mijenjanja dlake ili ranoproljetnog prelaska sa suhe hrane na pristiglu zelenu vegetaciju, kod divljači naglo raste potreba za solju. Tomislav Mihaljević S ol je bitan čimbenik u izgradnji tijela, mišića, skeleta i rogovlja. Pospješuje probavu, otvara apetit i daje organizmu potrebne elementarne kemijske elemente, koje divljač hraneći se u prirodi ne nalazi u dovoljnim količinama, osobito zimi. Zbog toga je nužno osigurati divljači sol tijekom cijele godine. Većina biljaka kojima se divljač hrani u našim lovištima bogata je kalcijem, ali siromašna klorom i natrijem. Zato divljač, prije svega preživači, često pati od nedostatka „kuhinjske soli“ (NaCl – natrijev klorid). A sol je jedan od najznačajnijih sastojaka u prehrani, jer natrij putem osmoze osigurava izmjenu tvari kroz stanične membrane u organizmu divljači. Osim toga, potrebna koncentracija soli u krvi divljači odbija parazite. Uzimanje soli od izuzetnog je značenja za divljač. Praksa u lovištima pokazala je da, primjerice, srnećoj divljači po grlu godišnje treba oko kilogram soli, a jelenu običnom i jelenu lopataru i do tri kilograma. Naravno, potrošnja soli jako ovisi i o staništu u kojem divljač obitava, odnosno o raspoloživoj vegetaciji u lovištu. Ako je ponuda hrane raznolika i divljač tijekom cijele godine ima na raspolaganju njive s usjevima ili drugim kulturama, potreba za solju se smanjuje u odnosu na lovišta u kojima nije tako. U određenim razdobljima godine, primjerice u sezoni rasta rogovlja, mijenjanja dlake ili ranoproljetnog prelaska sa suhe hrane na pristiglu zelenu vegetaciju, kod divljači naglo raste potreba za solju. Doziranje soli namijenjene divljači u lovištima vrši se putem solila – brojem solila po jedinice površine. Računa se da jedno solilo ide na 25 hektara lovne površine. Praksa je pokazala da su najbolja i najposjećenija solila koja se opskrbljuju kamenom solju. SOLILA (SOLIŠTA) Solila su lovno-gospodarski objekti koji divljači služe za podmirenja potrebe za solju. Za krupnu divljač solila ponekad mogu biti Nisko solište www.lovackisavez-hb.ba Visoko solište važnija i od hranilišta, posebice u vrijeme rasta i razvoja tijela i organa (rogovlja). Solila često mogu poslužiti i kao mjesta na kojima se divljači daju antiparazitici. Zato je u lovištu potrebno izgraditi dovoljan broj solila iz kojih divljač može uzimati sol po volji, odnosno onoliko koliko treba da divljač zadovolji svoje osnovne životne potrebe. Solila se postavljaju na premetima divljači, u blizini hranilišta, pojilišta, obično na otvorenim i preglednim mjestima. Potrebno je pronaći prirodne objekte za izgradnju solila. Solila se mogu raditi kao prizemna, izdubljena u šupljem panju, ili u šupljem deblu visine do 1,5 m, promjera 20 cm. Deblo se provrti kosim rupama prema dolje, pa kada pada kiša, sol se ispire iz šupljine te se cijedi na vanjsku površinu debla gdje je divljač liže. Solilo se može napraviti i od dasaka ili oblica. Prirodni sklad lovišta neće se remetiti ni ako se ponekom stablu odreže krošnja i izbuše rupe kroz koje će se sol cijediti. Plastici nije mjesto u lovištu i nedopustivo je na odrezano stablo staviti plastičnu ili limenu posudu ili plastičnu cijev i tu ostaviti sol. Izdignuto solilo obično je živo stablo, koje se odsječe na visini izvan dohvata divljači. Na vrhu se stavi drveni sanduk s prečkama razmaka jedan cm i unutra se stavi kamena sol. Na stablu se oguli kora i naprave brazde, pa se sol, zbog kiše i snijega, pomalo topi i cijedi po deblu. Divljač tako dolazi do soli. Od ostalih minerala najvažniji su kalcij i fosfor, kao i vitamini D i A. Drži se da je za gradnju srednje kvalitetnog rogovlja kod srnjaka dnevno potrebno do 2,5 grama soli, uz kalcij i fosfor, a za vrhunski trofej potrebno je dnevno do 4 grama soli, uz osnovne hranjive tvari. Stara lovačka kaže: „Bez solišta, loša lovišta!“ 13 LOVNA DIVLJAČ DIVLJA MAČKA (Felis silvestris) DIVLJA MAČKA NAŠA JE AUTOHTONA SITNA DLAKAVA DIVLJAČ Životni prostor divlje mačke guste su šume, šikare, planinska područja obrasla grmljem i stjenovita staništa. Preko dana se krije u nenaseljenim jazbinama, dupljama drveća i drugim skrovitim i manje pristupačnim mjestima. U lov kreće u sumrak, a završava ga pred zoru. Živi samotnjački, sve do vremena parenja i u potpunom mraku. U pozadini oka ima površinu, tapetum lucidum, koja reflektira svjetlost što ulazi u oko. Stoga u tami, kad je obasjana izvorom svjetla, mački oči zasvijetle. Sluh joj je također dobro razvijen, tako da na većoj udaljenosti čuje kretanje miša. Zbog dugih taktilnih dlaka u gornjoj usni ima izvrsno razvijeno osjetilo opipa. Od svih osjetila možda joj je najslabije razvijeno osjetilo njuha. ŽIVOTNI PROSTOR, HRANA I NAČIN ŽIVOTA. Iznimno pogodno stanište za divlju mačku su starije visoke šume, planinska Mr. sc. Ivan Jurić KLASIFIKACIJA I RASPROSTRANJENOST. Divlju mačku svrstavamo u red mesoždera (Carnivora), porodicu mačaka (Felidae), rod mačke (Felis), vrstu divlja mačka (Felis silvestris). Divlja je mačka rasprostranjena, premda različitim intenzitetom, na gotovo cijelom europskom prostoru. Brojnija je u središnjem i južnom dijelu europskog kontinenta, na sjeveru je rjeđa, a u skandinavskim zemljama i Rusiji je nema. U brojnim je europskim staništima zbog intenzivne ljudske aktivnosti veoma prorijeđena ili gotovo istrijebljena. U Bosni i Hercegovini je nalazimo u gotovo svim staništima, bez obzira na nadmorsku visinu, i naša je autohtona divljač. Nije zgorega napomenuti da u dosta staništa ima križanaca između domaće i divlje mačke, što nije narušilo samo genetsku čistoću te vrste nego i iznimno otežava njezinu determinaciju. IZGLED I GRAĐA TIJELA. Divlja mačka naizgled je vrlo slična običnoj domaćoj mački i građom tijela i obojenošću dlačnog pokrivača. No divlja je mačka krupnija i snažnije građe od domaće. Krzno joj je neujednačene tamnosive boje, prošarano tamnom linijom uzduž hrpta te poprečnim prugama po leđima i trbuhu. Na podbratku pa i vratu dlaka je svjetlija, tj. žućkastoblijeda, a trbuh je zagasito sivo-žut. Mladi primjerci imaju na čelu bijelu mrlju, koja 14 se poslije linjanjem izgubi. Tijelo joj je zbijenije i dugačko 80-90 cm, i visoko 35-45 cm. Teži do 10 kg, a iznimno i više. Ima veću i zaobljenu glavu sa snažnim vratom te jake noge. Stražnje su noge jače od prednjih pa omogućuju dugačak skok. Na šapama ima pet prstiju s oštrim pandžama, koje pri hodu uvlači među jastučiće na prstima. Rep je kitnjast, dugačak 40, pa i nešto više centimetara. Jednakomjerno je obrastao dlakom cijelom svojom duljinom, a na kraju završava tupo. Uzduž repa je 6 do 8 tamnih koluta, koji su to tamniji što su bliži vrhu repa, a vrh je potpuno crn. Mužjak je veći od ženke. Zubalo divlje mačke ima građu karakterističnu za zvijeri, tj. mesoždere s 30 zubi, raspoređenih u formuli: I 3/3, C 1/1, P 3/2, M 1/1. OSJETILA. Sva su joj osjetila vrlo dobro razvijena, posebice vid. Zbog toga se dobro snalazi područja obrasla grmljem i stjenovita staništa. Međutim, bez obzira na njezino obitavanje u našim staništima i potencijalno raznoliku prehranu, zbog predatorske naravi njezina se brojnost smanjuje. Vjerojatan je razlog tomu, zbog plahe naravi, njezina mala sposobnost prilagodbe biotopu koji je definirao čovjek svojom djelatnošću. Divlja je mačka noću aktivna. U lov kreće u sumrak, a završava ga pred zoru. Premda lovi sve životinje Broj 81, siječanj - veljača 2012. LOVNA DIVLJAČ koje može svladati, odnosno od divljači zeca, poljske i šumske koke te poneko lane, njezina su osnovna hrana sitni glodavci, tj. miševi i voluharice. Također lovi predstavnike porodice kuna, tj. obje kune, lasicu malu i veliku te tvora. Osim miševa rado lovi i poljske štakore. Zbog plahe naravi ne dolazi u blizinu ljudskih naselja pa stoga i ne čini štete na domaćoj peradi. Lovi šuljanjem i zaskokom, ili očekujući plijen na njegovim stazama ili uz nastambe. Staništa oskudna hranom ili izlovljena napušta, a pri izboru novoga nastoji da to područja budu bez ljudi. Za dana se povlači u sklonište koje nalazi u napuštenim jazbinama, a u šumskom staništu u šupljim deblima, raspuklinama u stijeni ili se odmara u krošnji stabla. Živi asocijalno, samotnjački, sve do vremena parenja. RAZMNOŽAVANJE. Premda se divlje mačke pare jedanput godišnje od veljače do ožujka, ima i odstupanja od tog razdoblja, pa parenje može biti i poslije. Spolni dimorfizam nije izražen, osim, kako je spomenuto, u krupnoći tijela, ali to nije dovoljno da bismo naizgled razlikovali mužjaka od ženke. U doba parenja oba se spola javljaju, tj. dozivaju prodornim mijaukanjem. Takvim glasanjem ženke spremne za parenje dozivaju mužjake, a oni ipak suparnicama najavljuju svoju prisutnost. Iznimno se u to vrijeme može u blizini sela ili grada zamijetiti divlja mačka, koja tu zaluta privučena zovom domaće mačke, jer se ljubavni zov domaće i divlje mačke ne razlikuje. Stoga nije neobično što se događaju križanja. Kao i domaće, i divlje se mačke pare noću. Nakon toga mačak i mačka ostaju kraće vrijeme vezani. Ženka nosi 63 dana i od travnja do svibnja omaci 4-5 mačića. Za macenje traži sigurno sklonište pod zemljom ili nad njom (jazbine, špilje, duplje itd.). Mačići su slijepi prvih 12 dana, a majku sišu oko 6 tjedana. Ženka ima 8 sisa. Nakon razdoblja sisanja majka mladima počinje donositi živi plijen, na kojem uče loviti. Ako ih uznemiravaju ili su u opasnosti, majka mačiće prenosi u drugo sklonište. O www.lovackisavez-hb.ba leglu se isključivo brine ženka, jer je mužjak nakon parenja napušta. Prije zime leglo se razilazi. Mladi spolnu zrelost postižu s 9 mjeseci, što znači da će tijekom sljedećeg proljeća imati vlastiti pomladak. Divlja mačka doživi 12 do 15 godina. NEPRIJATELJI I BOLESTI. Ris je najopasniji prirodni neprija- telj divlje mačke i on nju, jer je znatno snažniji, lako svlada. Ako ne može pobjeći psu i lisici, divlja mačka im se suprotstavlja i dostojan im je protivnik. Ako je ranjenu ugrožava čovjek, da bi se obranila napada i njega. U smanjenju areala i brojnosti ove vrste, kako je već rečeno, čovjek je odigrao bitnu ulogu. Budući da ulazi u lisičje jame, obolijeva od šuge i bjesnoće, ali za širenje bjesnoće zbog male brojnosti nije ni približno opasna kao lisica. Osim toga redovito ima parazite u krznu i koži poput buha i krpelja, a od endoparazita brojne crijevne nametnike. RAZLIKOVANJE DIVLJE OD DOMAĆE MAČKE. Divlja je mačka jedina iz reda zvijeri (Ferae) koja se u slobodnom prostoru pari sa svojim srodnikom, pitomom mačkom i daje plodno potomstvo pa su križanci relativno česti, i kod odstrjela zadaju dosta dvojbi oko determinacije o kakvom je primjerku mačke riječ. Zbog velike sličnosti razlikovanje dviju mačaka nije nimalo jednostavno. Za razlikovanje u prirodi potrebni su dobar vid i veliko iskustvo. Stoga ni anatomski detalji u građi, ni karakteristike izuzetno tražena krzna nisu jasno izdiferencirani, što dodatno otežava razlikovanje samo letimičnim pregledom. Za razlikovanje su najvažniji: Izgled i veličina. Divlja je mačka mnogo krupnija od domaće te joj je i građa tijela robusnija. Pritom se posebno ističe krupnoća glave. Glava. Na glavi divlje mačke treba obratiti pozornost boji usana. Zapravo su u nje usne 15 LOVNA DIVLJAČ (kao i stopala) tamno pigmentirane te se čine crnima, a u domaće su mačke svjetlije. Unutarnja strana usne školjke u divlje je mačke veoma obrasla dlakom, a kod domaće je gornji unutarnji rub uške gol. Lubanja. Na ogoljenoj lubanji divlje mačke spoj je nosne i čeone kosti zaobljen, a u domaće mačke nosne kosti klinasto su međusobno spajaju te ulaze u spoj s čeonom kosti tvoreći oštar kut. Zubi. U zubalu divlje mačke u gornjoj vilici prvi je stalni pretkutnjak manji nego u domaće mačke. Ako je riječ o starijem primjerku divlje mačke, tada često taj zub nedostaje, jer zbog starosti ispadne. Šape i tragovi. Na šapama stražnje strane nogu, iza prstiju, divlja mačka ima crnu mrlju, a u domaćih je mačaka ta mrlja produžena po cijelom stražnjem stopalu, sve do petnog zgloba. Na tabanima šapa, između jastučića, ako se razgrnu dlake naći će se obojene dlake koje domaće mačke nemaju. Odrasla divlja mačka u hodu ostavlja trag šapa lijevo i desno od zamišljene prave linije kretanja, a pitoma pa i mlada divlja, šape slaže u skoro ravnu liniju. Rep. Rep je vjerojatno najzahvalniji dio tijela za procjenu o kojoj je mački riječ, jer je lako uočljiv i karakterističan za divlju mačku. Zapravo, u nje je on kitnjast, tj. cijelom duljinom cirkularno obrastao dlakom, što ga čini krupnim, jednako debelim i punim, a završava se tupo. Nasuprot tomu, u domaće mačke rep prema kraju postaje sve tanji, tako da šiljato završava. U divlje mačke na repu je 6 do 8 međusobno odijeljenih koluta, koji su, gledano prema njegovu kraju sve tamniji, a sam je kraj uvijek pokriven dlakom crne boje. Duljina probavnog trakta. Divlja mačka ima kraća crijeva od domaće. U divlje su crijeva dugačka tri duljine tijela, a u domaće mačke oko pet duljina tijela. MAST DIVLJE MAČKE Dobro ju je imati u kućnoj ljekarni N ekada davno, lovci nisu lovili divlju mačku samo radi krzna, već ponajprije radi skupocjene masti, koja je bila jako popularna i na cijeni kod narodnih liječnika, a u mnogim je domovima bila nezaobilazni artikl kućne ljekarne. U narodnoj medicini, salo ili mast divlje mačke koristilo se, i još se i danas se koristi, kao lijek i kao sredstvo za ublaživanje bolova. Njegova ljekovita svojstva dokazana su kroz generacije oboljelih od reumatskih oboljenja – artritisa i išijasa, te pri ubojima, nagnječenjima i uganućima kod ekstremiteta. U „Glasniku narodne medicine“ iz 1903. godine, autor Toma A. Bratić piše o ljekovitosti masti divlje mačke, istina šturo, ali dovoljno poučno. Ova mast, navodi autor, jako je učinkovita kod bolesti artritisa, osobito ako je koristimo nepretopljenu. Oboljela mjesta namažu se mašću te se izlažu suncu 20-30 minuta. Nakon nekoliko dana mazanja, rezultati će biti jako dobri. Njezina ljekovitost pomoći će vam, tvrdi Bratić, kod raznih uganuća i bolova u leđima. Dovoljno je da se bolna mjesta namažu 2-3 puta dnevno u tjedan dana i poslije ste kao novi. Dobro bi bilo da svako naše domaćinstvo u hladnjaku ima barem jednu kutijicu pretopljene masti divlje mačke. (Preto- 16 pljena mast može jako dugo stajati da se ne pokvari.) Kako pretopiti ovu mast?! Najprije se odere koža odstrijeljene divlje mačke, koju poslije možemo uštaviti sebi za trofej, potom odvojimo salo koje se naslazi u trbušnoj šupljini i masno tkivo s drugih mjesta na tijelu. Sitno ga isjeckamo i lagano pogrijavamo da se otapa na pari ili ga pak u tavi otopimo krabljenjem, slično kao kad pravimo svinjsku mast, pazeći pritom da ne pregori. Otopljenu mast – najbolje u više manjih kutijica radi boljega i dugoročnijeg očuvanja kvalitete – pohranimo u hladnjak, i eto nam kućne apoteke. Ova je mast jako trajna, obično je u gusto tekućem stanju, a ako je pretopljeno samo salo iz unutrašnjosti trbuha, onda je nešto gušća. Na kraju autor još jednom naglašava da je pretapati ovu mast najbolje parenjem nad posudom, jer tada neće doći do pregaranja, niti joj se blagi i ugodni miris može pokvariti kao kad se prži. Eto, dragi lovci, dobro je da znate što i kako iskoristiti kod odstrela ove prelijepe zvjerke. Nadamo se da vas neće pohlepa povući da u svakoj prilici lišite života baš svaku divlju mačku na koju naiđete. Nema potrebe za tim, jer količina masti od jedne divlje mačke zasigurno će vam dugo trajati. Imajte na umu da je divlja mačka svakim danom sve rjeđa u našim lovištima. Primjerice, u Hrvatskoj je u nekim lovištima već dugo godina zbog ugroženosti zaštićena i ne lovi se. Nećemo valjda dopustiti da nestane ili pak da bude svedena na minimum u našim lovištima. Mladen Bešlić Pomaže, kažu oni što su je probali Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Lovačko društvo TETRIJEB, Kreševo S fra Grgom, novi vjetrovi u lovstvu U kreševskom je samostanu soba u kojoj je boravio fra Grgo Martić. Prepuna je njegovih osobnih predmeta. Tu je i njegova lovačka puška, lovačka torba, fišeklije, sablja koju mu je darovao ban Josip Jelačić, i niz drugih predmeta. Ondašnjim je lovcima bila velika čast ići s fra Grgom u lov, a on ih je usput podučavao o događanjima u svijetu, pa i o lovu izvan njihove domovine ovdje prava svečanost. Dolaze grupe lovaca iz drugih lovačkih društava, a s obzirom na to da su natjecanja ljeti, poslije njih uslijedi pravo lovačko veselje. Ako pak netko poslije svega ne može ili ne želi doma, u blizini je lovačka kuća, u koju se može smjestiti veći broj lovaca. Osim toga u sred grada je i lijep lovački dom, i tamo se može odsjesti. FRA GRGINA SOBA Biti u Kreševu, posebice ako si lovac, a ne otići u franjevački samostan gdje je veći dio života proveo fra Grgo Martić, jednako je kao da žedan dođe na planinski izvor i ne napije se vode. Gvardijan nas je lijepo primio, premda sam stekao dojam da su u nekim neodgodivim Dobroslav Vrdoljak S vud snijeg, temperatura dvocifreno ispod ništice, a primiče se rok za izlazak novoga broja našega lista. Moram u Kreševo, pa kako bude. Nije to predaleko, svega 40-ak kilometara, i da je lijepo vrijeme, bio bi to baš ugodan izlet. Ovako… U Kreševu me, po dogovoru, dočekaše bivši i sadašnji predsjednik Lovačkog društva „Tetrijeb“, Mladen Malenica i Stjepan-Pepo Kvesić. Domalo nam se pridružiše glavni lovnik Šimo Kraljević i lovočuvar Stjepan Tolo. Uz kavu, dogovorismo plan rada za danas. Da nas snijeg još više ne blokira, odlučismo obići dijelove lovišta do kojih se još nekako i može doći. Mladen upali svoj „terenac“, pa uz brdo. Lijepo lovište, nema mu se što zamjeriti. Idealno za uzgoj visoke divljači: medvjeda, divljih svinja i srneće divljači. Vozeći se, iza jedne krivine iznenada se s naše lijeve strane, ispod puta, stvori srnjak. Da Mladen nije bio dovoljno pribran i spretan na volanu, srnjak bi završio pod kotačima. Ovako, nekako dođe k sebi i ustremi se preko puta uz padinu, za tili ga čas nestade u gustišu. Bio je to lijep primjerak mlađega srnjaka, osrednje veličine, s rogovima u bastu, šesterac lijepo razvijenih rogova. Zagledasmo se, a Pepo reče: www.lovackisavez-hb.ba Panorama Kreševa „Mali, imao si sreću što nismo krivolovci, inače...“ Pitam ih ima li krivolova. Ima, rekoše, ali borimo se koliko možemo, plaćamo i lovočuvara, obilazimo lovište, a ima i prijava. Nastavismo dalje i stigosmo na uzvisinu zvanu Visočica. Tu je izgrađena visoka zatvorena čeka, ispred nje je mrcinište. Još uvijek iz snijega vire dijelovi uginule krave, nedavno tu dovučene. Okolo su tragovi vuka i lisice, dolaze i divlje svinje. Istina, tragovi se teško prepoznaju jer stalno pada snijeg. Jasno se vide samo oni svježi, nedavno ostavljeni. U povratku, zadržali smo se na Mešćemi, gdje je lijepa lovačka kuća sa svim sadržajima za ugodan borak. U blizini je i novoizgrađena streljana za glinene golubove. To je najveća i najbolja streljana u ovoj županiji. A kad je o streljani i natjecanju riječ, Mladen je tu glavni. Pokretač je i organizator ove vrlo privlačne športske discipline. Kažu mi, natjecanja su obvezama i da nam ne mogu posvetiti dovoljno vremena. U samostanu je jedna posebna soba u kojoj je boravio fra Grgo. Prepuna je ostavštine i osobnih predmeta kojima se služio fra Grgo. Tu je i fra Grgina lovačka puška, lovačka torba, fišeklije, sablja koju mu je darovao ban Josip Jelačić, i niz drugih predmeta. Inače, muzejski dio samostana prenatrpan je različitim predmetima vezanim za život i rad bosansko-hercegovačkog čovjeka. Odmah do samostana 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA gradi se novi objekt, s posebnim prostorom za muzejsku građu. Spominjući fra Grgu Martića i njegovu sobu, evo još nekoliko riječi o ovome izuzetno nadarenom fratru, zaslužnom za prosvjetiteljsku djelatnost i opstanak ondašnjega puka. Rođen je 1822. u Rastovači, kod Posušja. Otac mu je rano umro, a zavjetovao je brata Radu da maloga Grgu dadne u fratre. S 12 godina Grgo je doveden u Kreševo i ostavljen da „uči škole“, kako se tada govorilo. U idućih 50-ak godina, Grgo je završio školovanje i službovao u brojnim mjestima Austro-Ugarske Monarhije i Otomanske Carevine. Godine 1878. fra Grgo se vraća u Kreševo, gdje ostaje do kraja života, do 1905. godine. S fra Grginim povratkom u Kreševo, dolazi i do promjena u organizaciji lovstva. Više se drži do etike u lovstvu, odlazak u lov pomalo počinje bivati organiziranim. Druženje uzima maha, a sve je manje krivolova. Fra Grgo je najradije išao u lov u Crnu Rijeku, gdje se i danas nalazi fra Grgina čeka. Ondašnjim je lovcima bila velika čast ići s fra Grgom u lov. Usput ih je, i za objeda, podučavao o događanjima u svijetu, pa i o lovu izvan REPORTAŽA Lovački dom u Kreševu njihove domovine. U Kreševu je bio jedan guslar, zvani Perkan, koji je često išao s fra Grgom u lov i uz gusle ispjevao brojne lovačke pjesme. Dvije godine prije smrti, fra Grgo više nije išao u lov. POLITIKA KAO ULJEZ Lovačko društvo „Tetrijeb“ utemeljeno je 1956. u Kreševu, s 12 članova. Prvi predsjednik Društva bio je Niko Ban, zatim dolaze Anto-Tončo Malenica, Mladen Malenica te StjepanPepo Kvesić. U Društvu je 140 lovaca, a općina Kreševo ima oko 10.000 ha lovne površine. Prije Domovinskog rata ovdje je bilo jedno lovište, a poslije rata vrlo su brzo shvatili da im je najbolje i dalje imati samo Lovačka kuća na Mešćemi 18 jedno lovište i samo jedno lovačko društvo. Što naumili, to i učinili. Ispočetka nije bilo većih problema, ali se u posljednje dvije godine u lovstvo umiješala politika, pa se formiralo još jedno lovačko društvo (koristeći se Zakonom o udruženju građana). Ovo pitanje sa sobom nosi velike probleme, i još uvijek nije riješeno. Kad se uđe u sve sfere njegova života i rada, dojam je da su solidno Društvo. Dobro gospodare lovištem i staraju se da u njega više unesu nego iznesu. Brojno stanje divljih svinja, srneće divljači i medvjeda ovdje se izjednačilo s kapacitetom lovišta. Dosta je odraslih i trofejno vrijednih medvjeda, ali za sada ne mogu dobiti pravo odstrela jer nije regulirano pitanje upravljanja lovištem. Također je dovoljno i divlje svinje, i nju lovci najradije love. No imaju dosta problema s vukom, njega je iz godine u godinu sve više. S ostalim predatorima lakše izlaze nakraj. Iako imaju sve uvjete za lovni turizam (divljač, čeke, lovačke kolibe, lovačke kuće, osposobljene lovce…), za sada ništa od toga. Nisu naime sklopljeni ugovori s drugim lovačkim društvom, pa im lovni inspektor ne dopušta lov visoke divljači. Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Graniče s Fojnicom, Kiseljakom, Hadžićima i Konjicom, i sa svima su u dobrim odnosima. Jer su u planinskom sastavu Vranice, Bitovnje i Inča, ovdje su dobri uvjeti za uzgoj visoke divljači. Tetrijeba, divljači po kojoj je Društvo dobilo ime, ima još u visinama Bitovnje, na predjelu zvanom Prelova, ali civilizacija uzima svoj danak, pa je tetrijeba sve manje. Lov na tetrijeba obustavljen je trajno i uopće se ne zna kad će ga i biti. Kinološka aktivnost, u kojoj prednjači Mario Meljančić, slična je aktivnosti u drugim lovačkim društvima ove županije. Među kratkonogim goničima, dosta je brak jazavčara, a među dugonogim – posavskih goniča. Za visoki je snijeg, kažu, brak jazavčar neuporabljiv, jer mu snijeg ne da pokazati sve kvalitete, te je u takvim okolnostima bolji posavski gonič. JOSIP BAN – LOVAC I PJESNIK Nije red završiti ovu reportažu a ne spomenuti jednoga starog lovca, koji zapravo i nije samo lovac. On je i pjesnik, pisac, nadasve vrlo dobar pripovjedač. Zove se Jozo-Josip Ban, rođen je 1928., a lovac je postao 1959. godine. Dobar je lovac, i za njega se vežu različite priče iz lova, odnosno akter je brojnih lovačkih zgoda i nezgoda. Čio je to i vedar starčić, koji ima snage i duha nositi se Mladen i Pepo ispred čeke Lovačko oružje fra Grge Martića i s daleko mlađima, ponajviše u govorništvu. Tu mu nema premca. Što ne iskaže riječima, iskaže pjesmom. Izdao je i knjigu pjesama o kreševskim lovcima. Evo nekih izvoda iz nje. U jednom lovu na divlje svinje bili su i lovci iz Kiseljaka, pa kad jedan Kiseljačanin promaši vepra, glavni ga lovnik oštro ukori. Ovako Jozo opisuje reakciju lovca iz Kiseljaka: PROGOVARA LOVAC S KISELJAKA STANI MALO LOVAČKA DELIJO AKO NISAM KRMKA POGODIO DRUGOGA SAM PEČENA DONIO STVARNO BJEŠE LOVAC OD ISTINE JA DA VIDIŠ S KISELJAKA DASE KAD PRED LOVCE ON IZNESE PRASE SVI MU LOVCI BRZO OPROSTIŠE I NA LIJEPOM DARU ZAHVALIŠE Ima Jozo mnogo tih pjesama i pjesmica, ali me se dojmila jedna raspra uoči raspoređivanja lovaca na čeke. Glavni se lovnik strogo oglašava da se smije loviti samo divlja svinja i vuk, te da se na medvjeda izričito pazi. Jedan lovac, nezadovoljan nedavnim upadom krivolovaca i navodno ustrijeljenim medvjedom, ljutito se obraća lovniku: PO LOVIŠTU DRUGI NAM HARAJU LJEPOTANE NAŠE OBARAJU AKO L’ MEDO NA MENE NALETI VJERUJ MENI PROLETJETI NEĆE OPET NJEMU GLAVNI LOVNIK VELI DA SE NETKO PREVARIO NIJE PA DA DANAS MEDVJEDA UBIJE LOVIT ĆEMO ŠTO SE LOVIT SMIJE Bilo bi još dosta toga o ovome Društvu, ali dovoljno je i ovoliko da se bolje upozna još jedno lovište koje pripada Županiji Središnja Bosna. Nadam se da će, ponukani i ovim tekstom, na iduće natjecanje u gađanju glinenih golubova kod gostoljubivih Kreševljaka doći više lovaca iz udaljenijih mjesta. Dobra vam kob, lovci Kreševa, uz želju da se što prije riješi pitanje organizacije lovstva u vašoj općini. www.lovackisavez-hb.ba 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka udruga SAVA, Orašje Cjelonoćna lovačka zabava Odlikovani lovci Pohvale i zahvalnice lovcima Save U dvorani „Golden Palast“ u Orašju, 28. siječnja 2012., upriličena je tradicionalna godišnja lovačka zabava. Kao i dosad, tražila se karta više, a u restoranu je bilo 1000 mjesta! Zabavi su nazočili i predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti Posavske županije, općina Orašje, Domaljevac i Šamac, gosti iz nekolicine lovačkih udruga iz BiH i Hrvatske, te Faruk Huskanović, predsjednik Lovačkog saveza Tuzlanske županije, koji je čestitao LU „Sava“ na svečanosti i posebno zahvalio lovcima iz Oštre Luke, uručivši Peji Pejiću plaketu za razvoj suradnje i druženja. U zabavnom dijelu programa sudjelovali su kulturno-umjetničko društvo iz Kostrča te Drale i Rašćica iz Tolise. Dio večeri protekao je u dodjeli prigodnih priznanja. Zahvalnice su primili: Berislav Benković i Dalibor Klaić iz Uglja- re, Marko Kamenjaš iz Boka te Ilija Benković iz Ugljare, umirovljeno tehničko lice. Pohvale su dobili: Ivo Jurić iz Donje Mahale, Anto Dabić iz Matića, Mato Marić iz Boka, Anto Živković iz Kostrča, Marinko Jurilj iz Oštre Luke, Sulejman Doljančić iz Orašja, Smiljan Župarić iz Kopanica i Josip Dominković iz Tolise. Pohvale za doprinos u razvoju lovnoga streljaštva dobili su: Đuro Oršolić, Mato Oršolić, Martin Nedić, Marijan Marošević i Marinko Dominković iz Tolise, te Nadir Nišlić iz Orašja. Imena odlikovanih u posebnoj su rubrici ovoga lista, skupa s ostalima. Kako bi večer bila savršena, Udruga je organizirala i lovačku tombolu, s više od sto nagrada. Prvu nagradu, lovačku pušku „bokericu“, dar LU „Sava“, dobio je Drago Prgić-Caka, lovac iz Donje Mahale. Drugu lovačku pušku, dar trgovine oružjem „Iljazović“ iz Domaljevca, dobio je Marko Benković, lovac iz Ugljare, a treću pušku dobila je gošća iz Bazika, Slađana Brkić. Na zadovoljstvo i domaćina i gostiju, druženje je trajalo do ranih jutarnjih sati. Adam Dabić Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani Dobar ulov na Goliji P rohladnoga nedjeljnog jutra, još prije zore, okupili smo se na zbornom mjestu Kata. Uz toplu dobrodošlicu domaćina, sjeli smo u lovačku kuću kovati planove gdje danas loviti. Svi smo imali što reći, ali smo se složili s prijedlogom vrhunskog i iskusnog lovca Jorge, koji je obišao teren i predložio da lovimo u visokoj šumi, točnije u Goliji. Idemo u goru postavit se na čeke, a zatim kreće pogon s goničima, pa kakve sreće budemo. U cik zore oštar lavež pasa, pokrenulo se krdo svinja! Nedugo zatim, začuše se i prvi pucnji. Ovoga puta mirne ruke i bistra oka bila je moja malenkost odstrijelivši tri divlje svinje, a Marko Jurčević jednu. Po završetku lova skupismo se svi uz društvo iz susjedne ekipe iz Glamoča, gdje se marendalo i nazdravilo uspješnom lovnom danu. Čestitke su stizale sa svih strana, a veselje se nastavilo u lovačkoj kući na Kati, gdje se po lovački jelo i pilo te uz brojne zanimljive priče do kasno u noć ostalo. Ivan Mladina 20 Po ulovu, dobro planiran lov Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg Rasno-Dužice, sekcija bogate tradicije i visoke lovačke kulture L ovačko sijelo na rašanjskoj visoravni, uz oštru buru i poneku pahuljicu snijega, bijaše istinski ugođaj te siječanjske, duge večeri. Nije trebalo dugo nagovarati prijaznoga domaćina – Mladena Skoku da zovne još lovaca, kako bismo nešto i napisali o njihovoj sekciji, i potaknuli ih na širok i ugodan razgovor. A, Mladen i njegovi Rašnjaci i Dužičani, čiji je on i predsjednik sekcije, mogli bi pripovijedati cijelu noć, pogotovo kada su na stolove došle bogate činije pršuta „divljaka“, pečenice i sira, a o crnome vinu iz vlastitoga podruma ne treba ni zboriti. Sekcija Rasno-Dužice broji oko 50 članova i po organizacijskoj shemi Društva pripada lovnoj jedinici Desna obala. Te dvije mjesne zajednice u crkvenoj hijerarhiji čine jedinstvenu župu. Oduvijek su prisno povezani, ne samo u lovstvu, i bije ih glas poštenih, vrijednih, sna- www.lovackisavez-hb.ba lažljivih, oštrih i naprasitih ljudi „koji nikomu ništa nažao učiniti neće, ali se nikomu osim Bogu ne klanjaju“, kako tihim glasom procijedi najstariji (80 godina) Jozo Brkić-Lola, za koga lovnik sekcije Vedran nadoda da je nositelj dvaju lovačkih odličja, da je član Društva 49 godina i da nikada ničim nije oštetio ni lovište, ni ljude s kojima lovi, živi i radi. Lola nam ispriča o lijepim običajima u sekciji, gdje su se stari i mladi lovci uvijek dobro razumjeli, slagali i poštovali, samo se posljednjih nekoliko godina neki mladi drsko u lovište ubacuju kada nije vrijeme; čak je bilo došlo do nekih natezanja i tužakanja. „Ne tužim se ja na njih, ali se moraju naučiti našim lijepim običajima, poštovati statut i dogovore, moralne norme kada su mlađi lovci činili isključivo ono što bi im stariji sugerirali. Evo, samo jedan primjer: Mi lovci svake nedjelje idemo skupa na svetu misu i tada se ne treba čuti puška, već tek nakon mise, međutim u posljednje se vrijeme taj običaj krši, ili dolazi netko sa strane pa nam kvari raspoloženje“, objašnjava nam Lola. Mnogi i ne znadu, kako je potrebno učiniti malo zla da bi se dogodilo dobro! Lovište ove sekcije veoma je pogodno za različite vrste divljači, išarano je vrtačama, šipražjem, ljutinama i lugovima punim sitnoga raslinja, među kojim dominiraju grab, jasen, drača i tilovina. Predsjednik Skoko dugogodišnji je uzgajivač pasa – istarskih kratkodlakih goniča, i s puno emocija, a takav je inače u životu, ističe kako je njihovo lovište Kosmaj posljednjih godina potpuno osiromašeno, što od predatora, među kojima su najbrojniji vuk, lisica i kuna, što od krivolova, pa svoje mlade ljubimce teško može dobro istrenirati. „Kada se pobunim protiv javašluka u lovištu i nepri- mjerenoga ponašanja, onda izbijaju sukobi, optužbe i čak prijave Stegovnom sudu Društva, ali se nadam da je to prošlost“, u jednome nam dahu Mladen opisuje svoje viđenje nekih aktualnih događanja u ovoj lovnoj sekciji i jedinici. Međutim, svako odašiljanje poruka zahtijeva umijeće čitanja tuđih! Pomalo drsko postavio sam Mladenu pitanje, kako među jednim brojem lovaca vlada mišljenje, da je Lovna jedinica Desna obala jedan od većih problema u Društvu a sekcija Rasno-Dužice je ta koja čini okosnicu Lovne jedinice, pa kako je to moguće? Tek tada se moj domaćin raspalio i kao na recitatorskoj predstavi odgovorio mi: „To su neka podmetanja ili dezinformacije, naša lovna jedinica nikomu nije problem, već se preko nje kriju drugi, veći problemi, poput slabog čuvanja divljači, slabog rada Upravnog odbora – a član sam toga tijela i osobno snosim dio odgovornosti; ništa se konkretno nije uradilo na rasvjetljavanju velike krađe novca u Društvu (preko 50.000 KM), Statut nam je u velikoj mjeri suspendiran, (pojedinci se ponašaju kao da su Društvo i lovište njihova osobna imovina) i mnoge odredbe Zakona se ne provode u djelo (primjerice, ne znam da netko u našim sekcijama lovi po Godišnjem planu odstrela), nestanak divljači... Možda sam ja profesionalno „izopačen“ pa me sve to previše ljuti.“ No, valja znati da ljepota čovjekova nije u onome što kazuje već u onome što čini svomu bližnjemu! Vidjeh mu iz prikrajka pocrvenjelo lice uz povišeni ton pa prebacih temu na nešto „ravnije polje“, pitajući ga za neke akcije oko povećanja fonda divljači u njihovoj sekciji. „U našoj su sekciji dugo vremena bili najuspješniji gateri za divlju svinju i zeca. Tu su se dugo uspješno održavala natjecanja pasa u organizaciji Kinološkoga saveza, što je sada, zahvaljujući općim društvenim kretanjima i nekim nemoralnim činima, donekle splasnulo. Za proteklih desetak 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA godina naša je sekcija ubacila u lovište preko 50 zečeva, 30ak svinja, 30 komada trčke, oko 150 fazana..., što od povrata sredstava iz Društva, a više iz donacija lovaca i prijatelja Sekcije. Mi svake godine u lovište unosimo hranu i čistimo lokve za vodu. Oko cijeloga smo lovišta instalirali plastične pojilice za divljač i sve stare bunare smo doveli u funkciju, puneći ih ljeti vodom... Znam, reći ćete, toliko toga ubačeno, toliko urađeno na lovnouzgojnom planu, a lovište poluprazno! Prije nekoliko godina odstrijelili smo 30 lisica, isto toliko i kune, vuk nam je stalni posjetitelj i prolaznik, a znade se dogoditi da u naše lovište upadaju i lovci iz drugih sredina, jer je prostor širok i ne možemo ga pokriti, sve su to prisutni problemi.“ M a koliko se to nekomu svidjelo ili ne, kad je u pitanju provedba Zakona o lovstvu očigledno je da su mjerodavna tijela, ako ništa drugo onda u nekim dijelovima počela poduzimati Zakonom propisane mjere kako bi se stanje u lovstvu i lovačkim udrugama koliko-toliko stavilo u zakonske okvire. Istina je da lovačke udruge muče stare brige, ali i nove koje ih svednevice sustižu, i nije im lako. No na nama je lovcima uhvatiti se u koštac s postojećim problemima, koji nisu mali. I nije moguće riješiti nagomilane probleme bez pomoći institucija usko vezanih za oblast lovstva. Iako se već dugo čeka na njih, nadati je se da će se stanje stvari napokon popraviti. Ako lovni inspektori imaju zadaću i cilj izaći na teren i odmah „odalamiti“ ne baš primjerenu kaznu za nekakav propust i nepravilnost u radu lovačke udruge ionako novčano osiromašene, onda to nije pravi način, a ni rješenje. Bilo bi dobro najprije upozoriti na uočene nepravilnosti, a ako na to udruga ne reagira, onda je treba i novčano kazniti. Reda i zakona, svakako, fali. I mi lovci često griješimo, i to na svoju štetu. Zato nas i treba netko ispraviti, držim da je to zakon. 22 Kako bi istina bila lakše prepoznatljiva, potrebno ju je obojiti s malo laži! Kružile su priče o vašoj sekciji, njezinoj zatvorenosti i negodovanju da lovci iz drugih sekcija dođu u lov? ubacio sam pitanje. Gotovo jednoglasno svi su reagirali na moju „ provokaciju“, ističući svoju spremnost primiti svakoga najavljenog lovca i skupinu u goste, naravno u skla- du s odredbama Statuta. Onda su pokazali svoju knjigu zapisnika u kojoj su svi tragovi njihova rada, svi pojedinci i skupine koji su kod njih lovili, sve sjednice i poslovi i slično. Ugodno lovačko sijelo, s desetak plahih i istodobno pitomih domaćina, brzo nam je iscurilo u mrklu noć, uz izraženu želju njihovu da se o njima češće nešto konkretno napiše, tako će biti ostvarena trajna i zdrava, vodoravna i uspravna komunikacija, pa neće biti mjesta krivotvorinama svih vrsta i nekim nelovačkim namjerama. Ali, vidjelo se to, ovi su ljudi spremni i sposobni svima oprostiti! Onda, neka se i njima oprosti, ako su nekada jednim okom poprijeko gledali! Blago Lasić Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje Tomislav Mihaljević, lovni inspektor, u društvu Maria Sušilovića i Radovana Serdarušića, predsjednika i tajnika Društva Naziru li se to pomaci u provedbi Zakona o lovstvu? Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Malo je lovačkih udruga koje trenutačno upravljaju svojim lovištem na način da se mogu pohvaliti brojem ove ili one divljači. Tu ne bismo smjeli upirati prstom ni u koga drugog, osim u sebe. Upitajmo se: Kako i koliko lovimo, koliko lovnih izlazaka imamo i poštujemo li kalendar lova? Koliko iz prirode uzimamo, a što joj zauzvrat vraćamo? Nije li pojam lova i lovstva mnogo širi i drugačiji nego li ga danas dobar dio nazovi lovaca zamišlja i, nažalost, tako i nastupa u stvarnosti? Ne mjeri se „veličina“ lovca samo po broju izlazaka u lov, broju od- strijeljene divljači, marki i broju pušaka, lovačkih pasa... Držim da je lovstvo mnogo šire i složenije, a oni koji razumiju pojam lovačke etike i sukladno tome postupaju, znaju da je sve nabrojeno u prethodnoj rečenici nevrijedno ako nije u okvirima lovačke etike. Što nam vrijedi ako u lovištu dižemo pušku na sve što se „tiče i miče“, zaboravljajući na sutra?! Što sutra loviti ako od sadašnjih lovišta napravimo pustoš?! Neće nam ni bukva, ni hrast donijeti na svijet ni lane, ni zečića, niti što drugo, ako smo odreda „pomeli“ i prognali srnu, zeca i drugu div- ljač! Pravi lovci znaju da divljači treba hrana, voda, zaklon i mir, a dodao bih još i lovačku etiku svakoga lovca. Na tome nam treba još mnogo, mnogo raditi. Zato je dobro da mjerodavni napokon počnu raditi svoj posao. Provedba Zakona o lovstvu je nužnost ako želimo popravili ono što nije dobro u lovačkim udrugama. Više reda i rada donijet će zasigurno više plodova i više lovačkog zadovoljstva, što će se ponajprije ogledati u većem broju kvalitetne divljači u lovištima kojima trenutačno gospodarimo. U prilog ovome Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik U igri prstena, Gradina najbolja valja istaknuti da je u našoj, Hercegbosanskoj županiji, lovni inspektor pojačao svoju aktivnost, svako malo je na terenu, među lovcima i snima situaciju po lovačkim udrugama i na temelju zatečenog stanja, a sukladno Zakonu o lovstvu, i postupa. Iz razgovora s neumornim lovnim inspektorom Tomislavom Mihaljevićem za nedavnog posjeta lovcima roške udruge, uvidjeli smo da i mi u Lovačkoj udruzi „Zavelim“ imamo obvezu neke stvari popraviti i promijeniti, i tako se dovesti u okvire zakona. Ante Đikić njo Cvitanović, Mirko Čelam (kapetan), Tomislav Slipac, Vlado Marković, Željko Adžaga i Kazimir Mitrović. Za sekciju Bučići nastupali su: Dragan Jukić, Stipo Marin (kapetan), Boro O samnaestog veljače 2012. u Sebešiću je organizirano tradicionalno lovačko nadmetanje u igri prstena između pet sekcija LD „Pavlovica“. Osim lovaca ovoga društva, nazočili su mu i lovci iz susjednih društava, lovci iz Hercegovine i brojni građani ove općine. Ove su godine u lovačku kuću mogli stati svi promatrači ove igre, jer je predsjednik sekcije Stipo Ivoš uvažio prošlogodišnja zadirkivanja i povećao prostor za njih. Prigodnim riječima, nazočnima su se obratili Stipo Ivoš, predsjednik Sekcije, Anto Cvitanović, tajnik Društva, te Ivan Grubešić, posebni gost zadužen za regularnost izvlačenja natjecateljskih parova. Izvlačenjem iz lovačkog šešira, odlučeno je da turnir otvore sekcije Gradina i Mravinjac, a drugi su par činile sekcija Bučići i domaćin, sekcija Sebešić. Dobrom igrom, finale su izborile sekcije Gradina i Bučići. U tom je susretu Gradina bila bolja i s visokim rezultatom porazila Bučiće, osvojivši tako prvo mjesto. Drugo je mjesto, dakle, pripalo sekciji Bučići, a u borbi za treće mjesto sekcija Mravinjac bila je bolja od sekcije Sebešić, te je tako prošlogodišnji pobjednik ovaj put ostao bez pokala. Za osvojeno prvo mjesto sekcije Gradina, najzaslužniji je www.lovackisavez-hb.ba Pobjednička ekipa bio Mirko Čelam, koji je proglašen i najboljim igračem turnira. Kako rekoše sudionici turnira, nema igrača koji ga može pobijediti, i dok on igra, njegova će sekcija biti najbolja. Pehare pobjedničkim ekipama, ove godine u trajno vlasništvo, uručio je Slavko Marin, dopredsjednik Saveza i predsjednik Skupštine LD „Pavlovica“. Nakon natjecanja, sudionici i promatrači turnira pristupili su k trpezi i sebešićkoj gromovači, koju su za ovu prigodu pripremili Nenad Ivoš, Draženko Jakić i Slavko Jakić. Za drugi dio „igre“ pobrinuli su se Vatroslav Grubešić i Marinko Kajdl, virtuozi na harmonici, koji su svirkom izvorne pjesme zabavljali nazočne do jutarnjih sati. Za pobjedničku ekipu, sekciju Gradina, nastupali su: Fra- Jukić, Slavko Marin, Božo Radman i Saša Baškarad. Ekipu sekcije Mravinjac predstavljali su: Jozo Zlatunić-Migan (kapetan), Mario Tomić, Vlado Bošnjak, Stipo i Pavo Zlatunić i Jozo Lešić. U ekipi sekcije Sebešić nastupali su: Stipo Ivoš (kapetan), Draženko i Slavko Jakić, Anto Radeljić, Josip Jakić i Mijat Ivoš. Anto Cvitanović 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo FAZAN, Odžak Izvješće o lovnoj 2011./12. O Trofeji srnjaka vogodišnji lov srnjaka trajao je četiri tjedna, za koliko je vremena ispunjen plan odstrela. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je dobra, što nas upućuje nastaviti s ovakvim načinom uzgoja i lova srneće divljači. Lov prepelice, divljeg goluba i grlice odvijao se kao i prošlih godina, uz napomenu da je ove godine bio dobar prelet prepelica. Ova je divljač sve više zanimljiva našim lovcima, ali i onima iz našega okruženja. Na tome se može, očigledno je, graditi lovni turizam. U lovu divljih svinja čekanjem na mjestima gdje čine štetu na usjevima i pogonom i prigonom ispunjen je planirani odstrel po Godišnjem planu gospodarenja. Divlja je svinja divljač visokog lova i prema njoj lovac treba izmijeniti dosadašnji odnos, kako sa stanovišta gospodarenja lovištem, tako i s načinom izlova. Lov fazana i zeca bio je daleko bolji nego prošlogodišnji. Osim toga daleko smo zadovoljniji što je ostao matični fond fazanskih koka i fazana poslije završene lovne sezone. Zapaženo je i blago poboljšanje matičnog fonda zečje divljači. U punom je zamahu lov močvarica. Sudeći po dozvolama za lov, odstrel je ove godine daleko lošiji nego prijašnjih godina. Uzrok je u vremenskim prilikama, odnosno u izuzetno toplom siječnju. Nadamo se da će zima u veljači pokazati zube i da će „lovci na pero“ doći na svoje. Svake nedjelje u organizaciji sekcije, a na razini Društva svake posljednje nedjelje u mjesecu, u prva četiri mjeseca tekuće godine organizirat ćemo čišćenje terena od predatora, prebrojavanje divljači, kontrolu terena i iznošenje hrane i soli u lovište. Dakle, u usporedbi s proteklom, ova je lovna sezona bila daleko uspješnija, ali konačne će se analize napraviti po okončanju sjednica sekcija i Skupštine Društva u ožujku i poslužit će kao dobra osnova za planiranje iduće lovne sezone. Nedžad Garić Lovačka udruga KUNA, Domaljevac U hajci na štetočine, odstrijeljen vepar Lov prepelice Željko Madžarević s ulovom P rvi ovogodišnji lovni dan na štetočine, 8. siječnja, osvanuo je kišovit, kakav lovci valjda najmanje vole. Ni po čemu se nije dalo naslutiti da će biti dobar lov, ulov još bolji. Nakon kratkoga vijećanja na mjestu okupljanja, lovnici odlučiše da će lov na štetočine, bez obzira na uvjete, početi. Uz napomenu, tko hoće i želi, može sudjelovati, tko neće, nije obvezan. Oni koji se odlučiše za lov, brzo se rasporediše, netko na čekanje, netko u pogon. U rajonu Luka, u jednome gustišu, oglasiše se psi, divljač je dakle bila tu. Nedugo potom i pucnji. Najviše sreće imao je lovac Željko Madžarević, odstrijelivši vepra. Proslava ulova i druženje uz roštilj i pokoju čašu kuhanoga vina priređeno je u prostorijama lovačke kuće i potrajalo je do večernjih sati. Lovro Ivić 24 Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo TETRIJEB, Glamoč Lovačka kuća za odmor i druženje Bit će ugodno na lovačkim veselicama u ovome domu N a putu prema planini Šator, u predjelu Pandurice, članovi Lovačkog društva Tetrijeb, sekcije Pandurica iz Glamoča, završili su izgradnju nove lovačke kuće. U netaknutoj prirodi, u okruženju stoljetnih stabala, izgrađen je novi, funkcionalan i komforan objekt, koji će zadovoljiti sve potrebe sekcije Pandurica, kao i svih istinskih ljubitelja prirode ovog kraja i njihovih gostiju. U razgovoru s predsjednikom sekcije Andreasom Lučićem-Mizom, doznali smo da je kompletan objekt napravljen za samo 22 radna dana, uz veliku pomoć 10-ak članova sekcije. Gospodin Lučić je izrazio zahvalnost svim donatorima iz ovog kraja koji su financijski i na bilo koji drugi način pomogli da se objekt završi. Iako zima u ovim krajevima još nije pokazala svoje pravo lice, članovi sekcije su okupirani uobičajenim poslovima prehrane i pomoći ugroženoj divljači, pa će im nova kuća izvrsno poslužiti za odmor i druženje po obavljenom poslu. Mile Penić Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama Zajednički lov V eć tradicionalno lovci Rame i Uskoplja organiziraju zajednički zimski lov izmjenjujući se svake godine kao domaćini lova. Lani je lov organiziran u Uskoplju tako da su lovci LD „Vepar“ iz Rame 15. siječnja ove godine, kao domaćini ugostili lovce iz Uskoplja (njih preko pedeset), ali i lovce iz Čitluka, Mostara, Novog Travnika, Posušja i drugih lovačkih društava. Kao gosti u lovu bili su i predsjednik i tajnik Saveza Ilija Vrljić i Ivica Lučić. Lov je bio organiziran na terenima sekcije Uzdol. Na zbornome mjestu ispred osnovne škole u Uzdolu u hladno snježno jutro okupilo se oko sto pedeset lovaca. www.lovackisavez-hb.ba Razgovori i dogovori pred polazak u lov Ivo Zane, predsjednik Društva, pozdravio ih je, a lovnik Vlatko Drežnjak upoznao je lovce s planom lova, rasporedom čeka, smjerom pogona i mjerama sigurnosti. „Lov je bio organiziran na divlju svinju. Nijedna nije odstrijeljena, ali to nije utjecalo na lijepo druženje. I, što je najznačajnije, sve je prošlo u najboljem redu. Zahvaljujem svima koji su došli i upriličili jedno lijepo lovačko druženje“, riječi su predsjednika sekcije Uzdol Marinka Zelenike. Stanko Ćurčić 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo FAZAN, Odžak Lovačka večer S redišnja svečanost u povodu obilježavanja Dana općine Odžak, 4. veljače, bila je tradicionalna lovačka večer LD „Fazan“.. Hotel „Euro“ bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, oko pet stotina uzvanika. Bili su tu i predstavnici vlasti sa županijske i općinske razine, iz susjednih općina, predstavnici lovačkih udruga iz okolnih gradova… Bilo je gostiju iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i inozemstva, bez obzira na zimske uvjete. Zanimanje je bilo daleko veće od hotelskih kapacitete, i mnogi nisu uspjeli rezervirati mjesto za stolom. Večer je počela uz laganu glazbu, i uz uobičajene uvodne riječi voditelja programa, Nerfida Džananovića. Predsjednik Društva, Dragan Guberac, pozdravio je goste i zaželio im ugodnu večer, a načelnik Općine, Luka Jurić, čestitao je građanima Odžaka Dan općine, ostalim je gostima zaželio ugodnu zabavu, a posebno je pozdravio one koji su na ovu lovačku svečanost stigli po zimskom nevremenu iz inozemstva i udaljenijih krajeva Bosne i Hercegovine. RIO bend zagrijavao je goste do 22 sata, kad je na scenu stupila renomirana estradna umjetnica Amela Zuković, doslovce „zapalivši“ Raspoloženje je bilo na zavidnoj razini Užitak uz pjesmu Amele Zuković hotel „Euro“. Plesni se podij brzo punio, „opustjevši“ samo u stankama za uživanje u vrhunskoj lovačkoj večeri. Ugodnu atmosferu upotpunili su članovi Kulturno-umjetničkog društva „Napredak“, predvođeni Barišom Kovačevićem, članom LD „Fazan“. Za svoj su nastup zaradili frenetičan pljesak nazočnih. Točno u ponoć upriličena je lovačka tombola, sa šezdeset dobitaka: tri lovačke puške, sedam dana na moru za dvije osobe, glazbena linija, radijator za kupaonicu, dvije lovačke vješalice, čiviluk, lovačka odjeća i oprema… Svi koji su kupili tombolu zapravo su dali prilog izgradnji lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata, jer će se novac od tombole namjenski koristiti za te svrhe. Poslije tombole, s pjesmom i igrom nastavilo se do jutarnjih sati. Nisu se štedjeli ni grla ni ruke. Prošla je, tako, još jedna nezaboravna lovačka večer. Nedžad Garić Lovačka udruga CINCAR, Livno Žene rado dolaze na ovdašnje lovačke zabave 26 Nove čeke za odstrel vuka S redinom siječnja ove godine, Ranko Kovač, predsjednik LU „Cincar“, Ivan Jozić – Brkin, Ilija Mihaljević, Nurko Ključo i Pero Mihaljević obišli su, nedavno izgrađenu, zatvorenu čeku na vuka na dijelu lovišta zvanog Kruzi (dio lovišta sekcije Livno). Čeka je izgrađena na povoljnoj lokaciji, na migracijskom putu vuka, izolirana je i namještena kaučem, stolcem i stolom. U njoj je i grijanje, tako da se lovac može udobno smjestiti i ostati duže vrijeme. Za njezinu je izgradnju potrošeno 2000 KM. Prilikom posjeta čeki, bilo je snijega, i mogli su se uočiti vučji tragovi oko nje. U njezinoj blizini je i „mečilište“, koje se redovito opskrbljuje potrebnom količinom klaoničkog otpada. Čeku, uglavnom, koriste lovci-gosti. Cijena odstrijeljenog vuka je 1000 KM, plus organizacija lova 100 KM. Istoga dana predstavnici LU „Cincar“ obišli su i čeku u izgradnji na području sekcije Borova Glava, ispod Potočana. I ova će čeka služiti isključivo za odstrel vuka, što i ne čudi s obzirom na brojnost vučje populacije u ovom lovištu. Po kazivanju lovaca, uočena su 3 čopora od po 6 vukova, koji čine velike štete na domaćim životinjama i na divljači, pogotovo srnećoj. Više informacija možete pronaći na našoj web stranici: www.ldcincar-livno.com. Pere Mihaljević Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo RISOVAC, Bosansko Grahovo Kićina spomen-soba Mjesto je to gdje se prepoznaje užitak i radost pokojnoga Kiće za boravka u vrletima grahovskih planina, gdje se prepoznaje ljubav i poštovanje obitelji prema onome što je u svome kratkom lovačkom stažu ostvario ovaj prerano i nesretno preminuli član grahovskoga lovačkog društva U sobi je i Kićina slika s odstrijeljenim vukom Trofeji odstrijeljene divljači R adeći, za prošli broj Hoopa, reportažu o LD „Risovac“ iz Bosanskog Grahova, najavili smo čitateljima više informacija o jednome izuzetnom, na ovim prostorima nezabilježenom odnosu prema umrlom kolegi lovcu i načinu odavanja počasti njegovu liku i djelu. Riječ je naime o spomen-sobi Krstana Jovića-Kiće, koju je u svojoj obiteljskoj kući u Bosanskom Grahovu uredila njegova obitelj. Podsjećamo čitatelje, Kićo je stradao nesretnim slučajem prije dvije godine, u tridesetoj godini života. Prirodu i lov zavolio je kao malo dijete, u svome rodnom Grahovu, i ta ga je ljubav „nosila“ sve do smrti. Kad je stekao uvjete za punopravno članstvo u lovačkom druš- www.lovackisavez-hb.ba tvu, grahovska polja i planine postale su njegov drugi dom. Njegove kolege kažu da je bio izuzetno vješt i uspješan lovac, Trofeji pernate divljači dobar čovjek, i da je biti s njim u lovu bio istinski doživljaj. U relativno kratkome lovačkom stažu, stekao je impozantan broj lovačkih trofeja. Zahvaljujući obitelji, prije svega njegovu bratu Dmitru, trofeji su spašeni. Izloženi su oku javnosti i čuvat će Kićin lik od zaborava. U lijepo uređenom prostoru u prizemlju obiteljske kuće, uredno aranžirani, postavljeni su Kićini lovački trofeji. Nema divljači, barem one koja stalno boravi u grahovskome lovištu ili je tu sezonski, koje trofeji ovdje nisu izloženi. Između ostaloga, tu se nalazi 46 preparata razne pernate divljači (svaka ptica močvarica koja dolazi na Livanjsko polje, u predio Ždralovca, među ovim je trofejima), 22 preparata dlakave divljači, 19 trofeja srnjaka, 17 vučjih lubanja, 5 medvjeđih. Svi su trofeji lijepo obrađeni, pernate je radio preparator Tomo Vuzberg, a dlakave Dragoljub Kozomara, pa kad uđe u ovu prostoriju, posjetitelj ima osjećaj da se nalazi u nekome čudesnom svijetu iz bajke, među živim Božjim stvorenjima. Dodatnu draž ovoj izložbi daju Kićine fotografije iz lova, koje na posjetitelja ostavljaju i pomalo sentimentalan naboj. U susjednoj prostoriji izloženo je Kićino lovačko oružje, pribor, lovačke odore i lovačka dokumentacija. Na vidnom je mjestu i lijepo uokvirena diploma o položenom lovačkom ispitu Lovačkog saveza Herceg Bosne, s nadnevkom 30. 12. 2006. godine. Jedna stara izreka kaže: „U svakome radu leži užitak i vrelo radosti“. U ovoj spomen-sobi prepoznaje se užitak i radost pokojnoga Kiće u vrletima grahovskih planina, prepoznaje se ponos njegove obitelji u čuvanju uspomena na njega, a sve to ostavlja nezaboravan dojam na one koji se nađu na ovome mjestu. Poštovani ljubitelji prirode i lova, ako vas put nanese kroz Grahovo, ne propustite posjetiti Kićinu spomen-sobu. Razgledajući je, čudesni svijet iz bajke postat će, barem za trenutak, dio vaše stvarnosti. Vlado Bošnjak 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA P rema odluci Upravnog odbora, svake treće nedjelje u mjesecu siječnju bit će organiziran tradicionalni lov na divlje svinje u Kruščici. Tako je trebalo biti i ove godine. No neposredno uoči Božića stigla je privremena zabrana lova. Stoga su Vitežani taj dan odlučili organizirati prebrojavanje krupne divljači. Kako je utvrđena povremena prisutnost više vučjih čopora, pasa i mačaka lutalica u lovištu, kako još nisu dostavljeni uzorci divljih svinja iz ovog lovišta za projekt „Studija klasične svinjske kuge u divljih svinja“, te kako LO „Kruščica“ Vitez nije izvršila obvezu dostavljanja uzorka lisice za postvakcinalni nadzor oralne vakcinacije lisica u BiH, bio je odobren redukcijski odstrjel svih predatora, pasa i mačaka lutalica te divlje svinje za laboratorijsko ispitivanje. Jutarnje okupljanje lovaca bilo je na mjestu zvanom Pljac. Skupilo se ukupno 111 lovaca. Najbrojniji su, naravno, bili domaćini, zatim gosti iz LD „Sokol“ Nova Bila, LD „Vlašić“ Travnik, LD „Tetrijeb“ Kreševo, LD „Zec“ Busovača, LD „Zmajevac“ Zenica, LD „Zec“ Kaćuni, LD „Pavlovica“ Novi Travnik, LD „Srndać“ Kakanj, te tri gosta iz HLS-a, članovi LD „Šljuka“ Lekenik. Došlo bi i više lovaca, ali se dio njih odazvao na tradicionalni lov koji zajed- Lovačka organizacija VITEZ, Vitez S gostima iz LD “Šljuka” Lekenik Druženje za pamćenje nički organiziraju lovačke udruge iz Rame i Uskoplja. Snijeg koji je padao prethodne noći i ujutro, već u dolasku na zborno mjesto zadao je dosta nevolja. Dobrodošlica Dragana Stojaka 28 Istinska želja i volja lovaca te terenska vozila omogućili su da se lovci i pogoniči ipak prebace do mjesta zvanog Lokva. Nakon što je Dragan Stojak, predsjednik Upravnog odbora LO „Vitez“, poželio dobrodošlicu svim lovcima, objasnio svrhu okupljanja i zaželio uspjeh u akciji, daljnju organizaciju, plan i sve ostalo objasnili su Dragan Strukar i Ahmet Talić, glavni lovnici LO „Vitez“ Vitez i LO „Kruščica“ Vitez. Prvi je poveo skupinu pogoniča, a drugi lovce na stajanke. Bilo je planirano da se rasporede od Lokve do područja zvanog Krompirište. Događa se da i najbolji poznavatelji terena naprave pogreške. Naime, pri samom razvođenju lovaca na stajanke, lovci su prerano razvedeni sa staze, te su obuhvatili daleko manju plohu od planirane. Kada su se lovci na stajankama gotovo spojili, donesena je odluka da se dio njih vrati i poveća gustoća na stajankama. Ubrzo su se začuli i pogoniči. Nažalost, oni su išli iznad krajnjih lovaca raspoređenih na stajankama. Sveukupno je viđeno 18 primjeraka srneće divljači različitog dobnog uzrasta, jedan trag od divlje svinje, te brojni tragovi zeca, lisice i kune. Jedan lovac pokušao je pucati na psa lutalicu, ali ga nije uspio odstrijeliti. Nakon toga lovci su se polako počeli spuštati prema zbornome mjestu. Tu je organizirano druženje, za koje je bila odgovorna lovna jedinica Kuber, na čelu s predsjednikom Vladom Čalićem. Po porciju majstorski skuhanog graha, djelo nekadašnjeg lovca Stipe Križanovića, većina se lovaca vraćala više puta. Nakon toga dovršeno je i janjeće pečenje, a ovali su stalno stizali na improvizirane stolove. Niti vjetar, niti snježne padaline nisu omele lovce iz različitih lovačkih udruga da uživaju u prekrasnom ambijentu, razmjenjujući mišljenja o lovstvu i dogodovštinama, što iz lova, što iz svakidašnjeg života. Važno je napomenuti da se nakratko pojavio i Federalni lovni inspektor. Pojavio se u pratnji predsjednika LD „Jelen“ i Jasmina Handžića, koji je izabran za predsjednika LD „Kruščica“ na Skupštini za koju se još uvijek Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA utvrđuje je li provedena sukladno normativnim aktima. Inspektor je zaprijetio kaznom, ali se brzo povukao, imajući u vidu raspoloženje ljudi na zbornome mjestu. Indikativno je da je inspektor došao na poziv (vjerojatno ljudi iz njegove pratnje), a da se na velik broj naših pisanih obraćanja nije udostojao niti napisati neki akt, a kamoli se pojaviti na terenu. A što se tiče Jasmina Handžića, možda je čak na pomolu stvaranje novoga, četvrtog lovačkog društva na teritoriju općine Vitez? Druženje je prošlo u najboljem redu, izuzev vremenskih prilika (neprilika) – smrznuta podloga i led prekriven tankim slojem snijega, povremeno jak vjetar i snježne padaline. Plani- na je opet pokazala svoje ćudi, jer su se vremenski uvjeti nekoliko puta dijametralno mijenjali, i to sve u jednome danu. Kako je bilo dosta lovaca gostiju koji su trebali preći dulji put kući u složenim vremenskim uvjetima, te kako je sutrašnji dan bio radni, lovci su se polako opraštali i odlazili. Najveće je bogatstvo ovoga događaja da su se ljudi lijepo družili, razmjenjivali iskustva, znanja, mišljenja, veselili se. U cijeloj aktivnosti nije zabilježen niti jedan izvanredni događaj i svi sudionici su se sigurno vratili svojim domovima. Viđen je i zadovoljavajući broj divljači. A više lovačke sreće i uspjeha bit će neki idući put. Ivica Drmić Razvođenje lovaca Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf Bistro oko starog fuljatora Č esto smo svjedoci situacije da lov na divlju svinju, na radost svih, završi uspješno. Čestitamo lovcu koji je odstrijelio, nazdravljamo jedni drugima i redovito se fotografiramo s trofejem i kolegama lovcima. Ponekad na tim fotografijama ne bude ljudi, onih lovaca koji su sa psima išli u pogon. Oni su negdje sa strane, promrzli i iscrpljeni na dimu vatre griju ruke i noge, suše mokru odjeću i obuću. Pregaze kilometre po nepristupačnom terenu, nekad i kroz minska polja, uvijek sa strahom da ih na kraju puta, ne daj Bože, ne čeka neiskusan lovac, kako mi to volimo kazati „lak na obaraču“. Činjenica je da riskiraju mnogo više od kolega koji su na stajalištu, popularnoj čeki. Ipak, uloga i doprinos pogoniča u lovu na divlje svinje sve se više minimiziraju, odnosno pridaje im se manje važnosti i zasluga nego što im uistinu pripada. Tako, u posljednje vrijeme, u pogon obično idu relativno mlađi lovci koji ne poznaju dovoljno teren, www.lovackisavez-hb.ba staze kretanja gonjene divljači i njezine odlike. Starije i iskusnije kolege ovaj trend opravdavaju time što su mlađi lovci fizički spremniji, a ne žele priznati da su se ipak možda malo ulijenili. Prednosti sekcije koja ima kvalitetne i iskusne pogoniče u lovu su nemjerljive, a nerijetko se dogodi da baš oni budu ti koji odstrele. Upravo se ovakva situacija dogodila Perici Martinoviću, višegodišnjem pogoniču iz sekcije Pajić Polje. Stari fuljator, kako ga zovu prijatelji, početkom prosinca pošao je s kolegama iz sekcije u lov na divlju svinju. Zbog velikog snijega morali su pješačiti veći dio puta, odnosno svojim terencima nisu mogli doći do Šarentice, lovišta u kojem je planiran lov. „Kad smo izašli na Šarenticu, lovci iz susjedne sekcije Duratbegović Dolac telefonski su nas obavijestili da je grupa divljih svinja ušla u naše lovište. Nadali smo se da su tu ‘legla’, jer u protivnom ne bismo imali vremena zatvoriti krug”, kazuje nam Iskustvo kao prednost Perica. Nakon što su sa sigurnošću utvrdili da divlje svinje nisu izašle, lovnik Jerko Šapina rasporedio je lovce na planirane čeke. Perica je sa svoja dva oštrodlaka istrijanera krenuo tragom u pogon. „Nedugo nakon što sam ih pustio, kerovi su se oglasili. Zbog velika snijega nisu se mogli brzo kretati, stoga sam polako pošao za njima. Neprohodan teren otežavao je kretanje, međutim lovački mi je nagon govorio da idem dalje. U jednom trenutku primijetio sam da su kerovi našli divlje svinje i da ih ‘drže’ na mjestu. Šuljanjem sam se približio na tridesetak metara, naciljao i opalio”, opisuje nam iskusni pogonič. Od grupe u kojoj je bilo 6 svinja, odstrijelio je mladog vepra od 80 kilograma. Nakon početnog veselja i ushićenosti, Pajičani su se suočili s problemom kako prebaciti lovinu do terenaca, koji su bili udaljeni 2-3 kilometra. Nije bilo druge, morali su vepra vući za sobom po mokru i tešku snijegu. U tome su se najviše istakli Ivan Topić-Inžinjer i njegov sin Marin. „Sunce ti poljubim, sreća je naša što Perica ne cilja dobro, jer da je pogodio najvećeg krmka naša bi muka bila još veća“, zezao se Inžinjer na račun svoga prijatelja. Toga dana slavilo se u Pajić Polju do dugo u noć. Trud, koji su lovci ove sekcije pokazali tijekom ljeta sijući njive i izgrađujući hranilice za divljač, konačno se isplatio. Velimir Šekerija 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka udruga M. M. BIKAN, Vir Wolfovi ulovili vuka U posljednje vrijeme žitelji posuških sela Vira, Zavelima, Podbile i Zagorja muku muče s vukovima. Ove krvoločne zvijeri toliko su se namnožile i osilile, da nerijetko usred bijela dana dolaze u blizinu naseljenih kuća prijeteći stoci, psima, a bogme ni ljudima nije baš ugodno slušati jeziva večernja zavijanja u blizini svojih sela. Netom prije ovih posljednjih vremenskih neprilika, virska lovačka skupina „Wolf“ uspjela je, zahvaljujući svome spretnom lovcu Miroslavu Stipiću-Caru, odstrijeliti jednoga od četiri vuka iz čopora koji je taj dan krstario Zavelim-planinom. Nekoliko tjedana prije, Josip Koštro, također član ove lovačke družine, odstrijelio je jednoga od pet vukova pred svojom kućom, koja se nalazi u selu Koštre, na istočnom dijelu polja u Viru. Ne prođe gotovo ni jedan lovni dan a da netko od ovdašnjih lovaca ne spomene kako je vidio vuka ili, u najmanju ruku, čuo njihovo dozivanje (zavijanje). Tragovi u snijegu mogu se vidjeti na gotovo svakom koraku. Kako lovci gledaju na ovo, govori nam vođa ove grupe Petar Galić-Pepa: „Vukovi nam čine pravi kaos u lovištu. Uništavaju nam srneću divljač, koja se u posljednje vrijeme sve više pojavljuje, te zeca i pogotovo divlju svinju. Lovački psi također stradavaju u lovu. Istina, oni se u siječnju i veljači, dakle kad je stanje „vučarljivo“, i ne vode u lov jer je Zakonom o lovstvu tada zabranjen lov s goničima, ali oni lovci kojima su psi na lancu itekako strahuju od mogućih nasrtaja i šteta“. Krstarenju lovištem i pojavljivanju vučjih čopora u blizini ljud- Lovačka grupa Wolf nakon uspješnog lova skih nastambi usred bijela dana pogodovale su ekstremno loši vremenski uvjeti u veljači, tj. snijeg i temperature i do -20 °C. Vukovima su zapriječeni prilazi mrciništima, odnosno deponijima mesarskog otpada na kojima su navikli uvijek pronaći siguran zalogaj. Ovakvih je deponija sve više, i ako se nešto drastično ne promijeni glede njihova saniranja, sve veću ćemo muku mučiti sa zvijerima, posebno s vukovima. Trebalo bi ozbiljno razmisliti o jednoj organiziranoj hajci na kraju lovne sezone, kako bi se divljač koliko-toliko zaštitila od vukova. Inače će nam lovišta za koju godinu biti potpuno pusta. Dodajmo i to da je na kraju lovnoga dana užitak svojoj grupi upotpunio mladi lovac Ivan Košto odstrijelivši krupnog vepra, koji mu je ujedno bio i lovačko krštenje. Mladen Bešlić P Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama Lovci su se brzo organizirali Vrlo uspješna hajka na vukove 30 rvi vuci viđeni su 29. siječnja, a viđeni su i u nekoliko navrata blizu grada, u sred bijela dana. Ponovno su, iz jednoga kafića, viđeni kako oko podneva prelaze magistralnu cestu i idu prema južnome dijelu grada, a Perićani dojavljivahu kako vukovi gone srnu. Idućeg dana organizirana je hajka gdje se pretpostavljalo da će vuci biti, da se neće udaljavati. Sudjelovalo je oko trideset lovaca, koliko se moglo skupiti u kratkom vremenu. Bilo ih je iz sekcija: Lug, Ploča, Gračac, Uzdol a najviše iz sekcije Prozor, s obzirom na to da je organizirana na njihovu terenu. Hajkači su bili Mato Anđelić, Đanan Mahmutbegović i Željo Zadrić. Željo Zadrić odradio je glavni dio posla, pješačio šumom kilometar kroz snijeg visokim u prosjeku metar te pokrenuo vukove, koji su krenuli prema postavljenim čekama. Lovac Ivan Rotim opalio je i vođa čopora je pao a jedan je, ranjen, pobjegao. Ranio ga je Vlado Barišić. Treći se odvoBroj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA jio od njih i naišao na čeku na kojoj je bio Igor Brizar, koji ga je odstrijelio. Ranjenoga vuka sutradan je dokrajčio Zoran Dolić. Po riječima lovnika, Zoran je prednjačio u organizaciji hajke i potjeri za ranjenim vukom. „Ove lovne sezone vukovi su zaklali petnaestak pasa, među njima i nekoliko veoma vrijednih lovačkih. Veliku su štetu načinili i srnećoj divljači. Odstrijeljena su tri vuka, a pretpostavljamo da je stradao i četvrti. Nalazi se na nepristupačnu terenu, ali čim ovo nevrijeme prođe, potražit ćemo ga. Peti se vuk vratio čitav, neokrznut kuda su došli“, ispričao nam je lovnik Društva Vlatko Drežnjak. Mnogi su zadovoljni ovom akcijom: mještani jer su se vuci kretali kuda i djeca kada ujutro idu u školu, Vlada Brizar jer su mu prošle godine zaklali dobra lovačkog psa, a i Ivo Zane, predsjednik Društva, jer je akcija uspješno završena, pa je naglasio „ako bude potrebe organizirat će se nove hajke“. A bit će, čini se, potrebno jer je odmah sutradan, na semaforima, u večernjim satima, lovac Jozo Ivančević, načelnik Općine, vidio novi čopor. Stanko Ćurčić Igor Brizar, Vlado Barišić i Ivan Rotim Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik Lisica i dvije divlje svinje Lovci iz sekcije Gradina Tahir Lendo G rupa lovaca lovne sekcije Gradina LD „Pavlovica“, 2. i 22. siječnja, organizirala je dva uspješna lova divljih svinja, prvi na lokalitetu Turalića posada, drugi na Vilenici. U prvome lovu, nakon uobičajene procedure na zbornome mjestu, lovci su pristigli na dogovorena mjesta, a Franjo Cvitanović i Ivica Mikulić-Bitlis, u pratnji trobojke Tiki Stanimira Videkanića i Bitlisova Mrkija, krenuli su u hajku. Tom su prigodom podigli devet svinja, od kojih jedna nije uspjela pobjeći. Stanimir ju je odstrijelio, a mogao je, kako reče, još jednu, ali mu nije dopuštala lovačka etika. Na lokalitetu Vilenice, predsjednik sekcije Bučići, Dragan Jukić, sa svojom je grupom odstrijelio prase. Zborno mjesto za drugi siječanjski lov svinja, onaj na Vilenici, bila je lovačka kuća sekcije Gradina. Lovnik je powww.lovackisavez-hb.ba Krunoslav Cvitanović dijelio lovce u tri grupe, da bi tako lakše obišli šire područje Vilenice i po tragovima u snijegu ustanovili u kojem područje borave divlje svinje. Trag divlje svinje uočen je u području Maloga Kika, te je lovnik sekcije lovce rasporedio na mjestima na kojima bi se divlja svinja, nakon što je hajkač podigne, mogla izvući. Samo pet minuta bilo je dovoljno hajkaču da pokrene svinju, a domalo je lovac Krunoslav Cvitanović viknuo „Gotovo“, što je bio znak da je svinja odstrijeljena. Radost zbog odstrela nastavljena je kod Krunoslavove kuće u Budušićima, gdje je Krunoslav primio brojne čestitke lovaca i mještana, a najdraža mu je, kako reče, stigla od sina Ivana, također člana LD „Pavlovica“. Povjerenstvo za ocjenu trofeja sastalo se 25. siječnja i Krunoslavovu trofeju „dalo“ 116 točaka, odnosno srebrnu medalju. U sklopu nadzora oralne vakcinacije lisica u BiH, a postupajući sukladno zahtjevu Lovačkog saveza Herceg Bosne u pogledu odstrela lisica za uzorak, lovac LD „Pavlovica“ Tahir Lendo, 15. siječnja ove godine, na području Božića ravni odstrijelio je lisicu. Tahir je iz stare lovačke obitelji, i ovom ga prigodom želimo javno pohvaliti jer je, uz brojne koji su bili zainteresirani za odstrel, baš on uspio. Dobio je i pohvale od Veterinarske stanice Novi Travnik i kontakt-osobe za preuzimanje lisice s Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Lovački savez Herceg Bosne novčano ga je nagradio s 20 eura. Anto Cvitanović 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka udruga CINCAR, Livno Kako je to nekad bilo N edavno sam razgovarao sa starim lovcem Stipom Miloložom, poznatijim po nadimku Krko, koji mi je pričao o lovu dok je on bio aktivni lovac. Među papirima smo pronašli lovačku iskaznicu, u njoj piše da je Krko lovac od 1967. godine. Uz iskaznicu je stajala i lovočuvarska legitimacija, koju mi je Krko s ponosom pokazao. Jedne su prilike, hvali se on, uhvatili skupinu od deset (krivo) lovaca, kaznili su ih zabranom lova od dvije godine, a organizatori su izbačeni iz udruge. Krko mi je ukazao i na neke razlike koje su me zanimale. Lovačka udruga „Cincar“ brojila je stotinjak članova i svi su bili skupa, nije bilo sekcija, one su se uvele tek kasnije da bi se mogao što bolje čuvati prostrani teren. Naravno da je tada bilo lakše čuvati teren i da je bilo više divljači. Sad je tri puta više lovaca, a pokrivaju isti teren. Stipo se prisjeća lijepih vremena i zajedništva lovaca, i priča kako je lov bio dopušten samo nedjeljom, a da bi se na dočeku srndaća znalo „noćevat“ i po tjedan dana a vrijeme je brzo letjelo u dobru društvu i ljepotama prirode. I još jedan pokazatelj zašto je prije bilo manje štetočina a više plemenite divljači je taj da je društvo plaćalo za lisičju kožu 50, a za vučju 100 maraka, što je bio jako dobar poticaj za lovce. Krko mi je pokazao i nekoliko slika na kojima se vide mladi lovci gdje ručno kose i spremaju hranu za zimu. Lovci nasmijani i sretni, bez ikakvih modernih pomagala i tehnike, u zajedništvu. Sve vrijeme dok sam razgovarao s ovim počasnim članom LU „Cincar“, u očima sam mu vidio sjaj i da uživa u prisjećanju na neka stara, skoro zaboravljena vremena. Pere Mihaljević Oprez, mine u lovištu! Lovačko društvo FAZAN, Odžak Predavanje je izazvalo veliki interes lovaca D Lovci-kosci u Jelovači ana 20. siječnja 2012., u Lovačkom domu u Odžaku i u suradnji s LD „Fazan“, NVO „Posavina bez mina“ organizirala je edukaciju s ciljem upoznavanja nazočnih s rizičnim površinama pod minama na teritoriju općine Odžak. Edukaciji su bili nazočni predsjednici i lovnici sekcija, grupovođe, profesionalni lovočuvar i pomoćni lovočuvari. Tom je pri- godom nazočnima podijeljen i informativni letak na kome se nalazi karta općine Odžak s ucrtanim rizičnim područjima. Grupovođe lovnih grupa lovcima će uručiti prigodni informativni letak, a kako oni na terenu organiziraju lov, svjesni su svoje odgovornosti ukoliko lovnu grupu uvedu u sumnjivu lovnu površinu. Svaki sudionik edukacije dobio je majicu i kalendar. Na mine sumnjive površine u općini Odžak iznose 11,6 km2, a do sada je očišćeno oko 1,419 km2. Površine pod minama morat će se predvidjeti u lovno-gospodarskoj osnovi, s priloženim kartografskim prikazom navedenih površina, s opisom i jasnim upozorenjima. Minirane površine neće biti u sastavu lovišta, tek po razminiranju bit će uključene u lovnu površinu. Edukativna predavanja NVO „Posavina bez mina“ obuhvatila su osnovne i srednje škole, sve mjesne zajednice na području općine Odžak, lovačko i ribolovačko društvo, Društvo prijatelja prirode „Lipa“, tako da su se brojni građani upoznali s ovom opasnošću. Nedžad Garić Označena područja pod minama 32 Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA U razdoblju od 7. do 8. prosinca 2011., Federalni inspektor za lovstvo, dr. vet. medicine Sulejman Hašimbegović, proveo je redoviti nadzor lovačkih udruga na području općine Vitez. Predmet nadzora bila je kontrola rada lovačkih organizacija. Od sedam točaka nalaza inspekcijskog nadzora u zapisniku djelomice se može reći da su, prema mom mišljenju, dvije točke nalaza negativne: u prvoj negativnoj točki stoji „... – korisnik lovišta nije u roku od 6 mjeseci od dana preuzimanja lovišta, vidno obilježio granice lovišta u skladu sa važećim pravilnikom. Ovo iz razloga što nisu definisana lovišta.“ Iz citata se vidi da je inspektor sam dao i obrazloženje na primjedbu, odnosno nedostatak. Formalno, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ŽSB je ugovor o dodjeli lovišta na korištenje potpisalo 30. rujna 2011., što znači da do trenutka nadzora nije prošao famozni rok od 6 mjeseci. U drugoj, negativnoj točki stoji „ – korisnik lovišta kome je dato lovište na gospodarenje, koristi lovište sa još dva lovačka društva sa područja općine Vitez i to LD „Kruščica“ i LD „Jelen“ po Saglasnosti broj 03-26-213/11 od 03.10.2011. godine. Sporazum o načinu gospodarenja lovištem na području općine Vitez potpisala su lovačka društva LO „Vitez“ i LD „Kruščica“ dok lovačko društvo „Jelen“ nije predmet Sporazuma broj 01-3/09 od 22.10.2009. godine, koji je osnov za dobijanje saglasnosti na privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem.“ Iz priloženog se vidi kako je inspektor zaključio da je osnova za dobivanje suglasnosti potpisani sporazum, a ne kvalitetan godišnji plan gospodarenja lovištem za iduću lovnu godinu i kvalitetno gospodarenje, odnosno izvršenje godišnjeg plana gospodarenja za proteklu lovnu godinu. Zanimljivo je napomenuti i da je, prema zapisniku, nadzor završen prije nego što je i započet. Na prvoj stranici stoji da je nadzor započet 8. 12. u 11 sati, a na posljednjoj stranici stoji da je nadzor završen 7. 12. u 13 sati. www.lovackisavez-hb.ba Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Novo pokazivanje sile Federalne inspekcije Već 14. prosinca 2011. Federalni lovni inspektor donio je rješenje kojim se i LO „Vitez“ iz Viteza „... privremeno zabranjuje izvršenje lova na području Općine Vitez dok se ne odredi jedan korisnik lovišta.“ Rješenje je uručeno uz dostavnicu 21. prosinca 2011., od kada teče rok od 8 dana za izjavu žalbe. Rješenje je ciljano dostavljeno u to vrijeme, jer se vjerojatno pretpostavljalo da su kod katolika u tijeku pripreme za proslavu Božića, te da na njega nitko neće reagirati. No, LO „Kruščica“ i LO „Vitez“ u zakonskom su roku dostavile žalbu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, gdje su navele da su podatci, koji su navedeni u obrazloženju rješenja, rezultat površno povedenog inspekcijskog nadzora od strane federalnog lovnog inspektora, koji je vršen 7. i 8. prosinca 2011., što su dodatno i obrazložili: U prvom stavku stoji „... federalni lovni inspektor je utvrdio da sva tri lovačka društva ravnopravno gospodare lovištem na području općine Vitez koje nije ustanovljeno na način propisan Zakonom o lovstvu.“ Federalnom lovnom inspektoru omogućen je uvid u dokumentaciju svih lovačkih organizacija i društava, iz koje je mogao vidjeti da je i ove godine mjerodavno županijsko ministarstvo zaključilo i potpisalo ugovor o privremenom davanju lovišta „Vitez“ na gospodarenje LO „Vitez“ Vitez i LO „Kruščica“ Vitez. Iz navedenog se može zaključiti da je tvrdnja federalnog lovnog inspektora neistinita, odnosno tendenciozna. U drugom stavku stoji „... Navedena dva lovačka društva ne prihvataju postojanje Lovačkog društva „Jelen“ iz Viteza ...“. Da je bolje izučio dokumentaciju koja mu je dostavljena na uvid, umjesto što je odlučio prihvatiti glasine dužnosnika LD „Jelen“ Vitez, vidio bi da su obje lovačke organizacije ostvarivale i usmenu i pismenu korespondenciju s navedenim društvom. U trećem stavku stoji „Sva tri lovačka društva imaju Saglasnost na godišnje planove gospodarenja lovištem za 2010/11 godinu, stim da u istim nije određeno koliko koje lovačko društvo može da odstrijeli, što može imati za posljedicu da se tri puta više odstrijeli divljači od dozvoljenog broja.“ Navedena tvrdnja napisana je bez dovoljno proučavanja dokumentacije u provedenom nadzoru i hipotetički. Bivši ministar, Semin Ždralović, u odlasku dao je suglasnost na privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem „Vitez“ „...lovačkim društvima „Vitez“ „Kruščica“ i „ Jelen“ iz Viteza“. Međutim, već u obrazloženju je naveo netočne podatke. Jedinstveni, usuglašeni privremeni plan gospodarenja lovištem „Vitez“ za lovnu 2011./2012. godinu dostavile su LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez (sukladno članku sporazuma od 22.10. 2009.), a LD „Jelen“ je vjerojatno dostavilo svoj plan. Budući da je nemoguće da dva odvojeno urađena plana budu identična, mjerodavno je ministarstvo trebalo precizno reći na čiji privremeni plan daje suglasnost, što nije učinjeno. Indirektno se to da zaključiti, jer je ministar potpisao ugovor o privremenom davanju lovišta „Vitez“ s LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez. Stoga su LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ od mjerodavnog ministra već zatražile reviziju izdane suglasnosti, osim ostalog i zbog toga što su planirane aktivnosti obvezujuće za korisnike lovišta. U tijeku je proučavanje dostavljenih materijala, a završni sastanak o pitanju revizije suglasnosti bit će 20. 2. 2012. godine. Iz članka 6. Sporazuma o gospodarenju lovištem na području općine Vitez od 22. 10. 2009. vidi se da lovačke udruge imaju međusobnu suradnju i dogovor, između ostalog i o praćenju plana odstrela divljači. Evidencija o odstrelu vodi se na jednom mjestu. Od ovog odudara LD „Jelen“, koje krši Sporazum o kriterijima za vršenje lova na području lovišta „Vitez“ za lovnu 2011./2012. godinu i aneks Sporazum o kriterijima za vršenje lova na području lovišta „Vitez“ za lovnu 2011./2012. godinu od 23. 9. 2011. godine, čiji su supotpisnici (pripadnici LD „Jelen“ trebali bi se prijavljivati za lov lovačkim udrugama koje gospodare lovištem „Vitez“, te bi se upisivali na njihove dozvole za lov, a tamo bi se trebali evidentirati i svi odstreli). Ovim bi se spriječilo svako prekoračenje dopuštenog odstrjela pojedine divljači. Žalosno je da lovni inspektor ne zna niti za koju lovnu godinu je dobivena suglasnost, jer je lovna 2010./2011. godina već odavno iza nas. U četvrtom stavku navedeno je „da se lovište daje samo jednom pravnom lici na korištenje“. LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez nisu same sebi dodijelile lovište na korištenje, već im je to dodijelio resorni ministar. Federalno ministarstvo je zamoljeno da se poduzmu mjere iz njihove ovlasti spram odgovornih u Vladi Federacije i Vladi županije, koji za svoj nerad uredno dobivaju plaće, a koji se ni pet godina od usvajanja Zakona o lovstvu FBiH nisu odmakli niti korak ka definiranju lovišta i dodjeli lovišta na korištenje. Navedeno je da se samo kažnjavaju lovci koji se znatno žrtvuju za dobrobit lovstva. U stavku pet citirana je samo jedna od točaka iz Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovištem. Federalni lovni inspektor je ovu činjenicu iznio hipotetič- 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA ki, jer u inspekcijski nadzor nije došao u lovni dan, kada bi se na licu mjesta mogao uvjeriti i upoznati s cjelokupnim procesom izvršenja lova, koji, osim ostalog, uključuje i iznošenje sigurnosnih mjera od strana lovnika. U šestom stavku, koji je na određeni način sublimat i zaključak obrazloženja, ponovno su iznesene hipoteze i krivi zaključci. Ni blizu ne može doći do smanjenja broja divljači ispod broja koji biološki ne daje jamstvo opstanka bilo koje vrste divljači, jer se vode objedinjene evidencije o odstrelu, a i odstrel dopušten po suglasnosti na privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem znatno je manji od planiranog. U prilog ovome je i činjenica o porastu broja većine vrsta divljači koje žive na području lovišta „Vitez“. Porast broja prati i poboljšana trofejna vrijednost divljači, što znači da se lovištem pravilno gospodari. Niti sigurnost ljudi koji se nalaze u lovištu nije upitna, jer se lovcima u pripremi skreće pozornost na ljude koji bi se mogli zateći u lovištu, kao npr. lugari, skupljači gljiva, skupljači šumskih plodova, pastiri, planinari, šetači, turisti, djeca, posjetitelji groblja, itd. Osim možda krivolovaca, lovokradica i drvosječa, koje je inspektor eksplicitno naveo. A što krivolovac, lovokradica ili drvosječa radi u dane lova? Prema Zakonu o lovstvu, lovni su dani nedjeljom i državnim praznikom. Ili su to možda kategorije ljudi koje federalni lovni inspektor ima namjeru štititi? Zabranu lova pozitivno će dočekati samo krivolovci i lovokradice, kojima više nitko neće smetati. A oni niti prijavljuju odstrel, niti poštuju lovne dane, niti znaju što je to biološki minimum, jer oni pucaju na sve što ima bilo kakvu vrijednost. Dokaz za naprijed navedeno je i u činjenici da u ove dvije lovačke udruge nije bilo ozbiljnijih incidenata, niti narušavanja sigurnosti. Za razliku od LD „Jelen“, gdje se glavni lovnik sam ranio! Sva bit problema leži u činjenici da LD „Jelen“ Vitez, od dana osnutka do danas, nije dobilo lovište ili dio lovišta „Vitez“ na korištenje. Indikativan je bio i nastup Federalnog lovnog inspektora na lokalnom TV programu „Jasmin“ (čiji se vlasnik već nekoliko mjeseci potpisuje kao predsjednik LD „Kruščica“, premda Ministarstvo pravosuđa i uprave ŽSB, niti pet mjeseci nakon održavanja Skupštine pod čudnim Lovačka udruga SAVA, Orašje Po lisica Ivi i Mirku, čagalj Dragi okolnostima, još uvijek nije donijelo odgovarajuće rješenje) koji se dogodio 15. prosinca 2011., kad je rekao da će najvjerojatnije uslijediti zabrana lova na teritoriju općine Vitez, te da će ona potrajati dok na području općine ne bude djelovalo jedno lovačko društvo. Ovo se može smatrati i pokušajem političkih pritisaka u cilju konačnog ožitvorenja projekta „jedna općina – jedno lovačko društvo“. Također je zanimljivo da je upravo glavni Federalni lovni inspektor, na sastanku održanom u Travniku u listopadu 2009., predložio model postizanja sporazuma među lovačkim udrugama, koji, uz ispunjenje svih ostalih uvjeta iz zakona, omogućuje dodjelu lovišta i davanje suglasnosti na godišnje planove gospodarenja. Na tom načelu je odobren lov na prostoru svih općina na prostoru Središnje Bosne u kojima postoje dvije ili više lovačkih udruga. Sada Federalni lovni inspektor zahtijeva da se za jednu općinu odredi jedan korisnik. Znači li to da će privremena zabrana uskoro stići i svima ostalima koji su suglasnost dobili na ovakav način? Rješenje također ne govori ništa o tome tko će se brinuti o gospodarenju lovištem (po- najprije iznošenje hrane za divljač, zaštita divljači, smanjenje broja predatora, pasa i mačaka lutalica, te plaćanje šteta koje bi eventualno počinila divljač). Da apsurd bude veći, zabranu lova potpisao je dr. vet. medicine, i to u jeku dvije akcije koje imaju međunarodni značaj: studija klasične svinjske kuge u Bosni i Hercegovini, te oralna vakcinacija lisica u BiH, koje su još uvijek u fazi prikupljanja uzoraka. Isključivanjem jednog područja zasigurno se ne bi dobila potpuna slika o zdravstvenom stanju divljači i uspjehu akcije provedene na području BiH. Uz žalbu su dostavljeni i dokumenti koji potkrjepljuju žalbene navode i dokazuju paušalno proveden inspekcijski nadzor i „ad hoc“ donesenu privremenu zabranu vršenja lova. Stoga se od drugostupanjskog tijela, tj. Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, očekuje da ukine doneseno rješenje, pruži lovačkim udrugama adekvatnu pomoć u borbi protiv krivolova i suzbijanja krivolova, te postupi prema odgovornima na svim razinama sukladno Zakonu o lovstvu i podzakonskim propisima. Ivica Drmić U posljednje vrijeme, u lovištu LU „Sava“ povećao se broj čagljeva, koji najvjerojatnije stižu s područja Hrvatske. Najviše se kreću rubnim dijelovima lovišta, uz rijeku Savu te po selima Kopanice i Vidovice. Jedan je primjerak čaglja, u sekciji Donja Mahala, u lovištu Basutska, odstrijelio Drago Prgić, predsjednik Upravnog odbora. Adam Dabić K ako je u Posavini i na području LU „Sava“ završen lov fazana i zeca, na redu su akcije na štetočine, osobito na lisice. Šestoga siječnja, akciju su upriličile sekcije Donja Mahala i Kopanice. Tom prigodom, lisicu je odstrijelio Ivo Župarić, lovac sekcije Kopanice i od 1998. počasni član LU „Sava“. U razgovoru, Ivo je iskazao posebno zadovoljstvo ovim odstrelom, ponajviše zato što su u trenutku pogotka s njim bili njegovi sinovi i nekolicina mlađih lovaca, koji su se mogli uvjeriti da ga oko i ruka još dobro služe. Noge ga pomalo izdaju, ne može baš svuda i dugo po lovištu, ali lovački staž od 1977. i stečeno iskustvo umnogome mu olakšavaju nositi se i s daleko mlađima od sebe. Istoga dana, lisicu je odstrijelio i Mirko Filipović, član sekcije Donja Mahala. Obje lisice preuzeo je lovočuvar i poslao ih u Sarajevo, u dijagnostički laboratorij, radi utvrđivanja eventualne bjesnoće, odnosno učinaka oralne vakcinacije lisice u BiH. 34 Ivo Župarić s kolegama i ulovom Broj 81, siječanj - veljača 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo SOKOL, Brčko Distrikt BiH Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama Dobra namjera Lova nema, ali valja popravljati, orati... Nikola i Dražen Pavlović oteli su srndaća od pasa lutalica. Doslovce oteli jer je srndać podlegao ranama nakon dva dana. Nije mu pomoglo što ga je veterinar Semir Plecić pregledao i dao mu terapiju, niti što ge je Marko Ćališ odnio u svoju štalu i pokušao sve što je mogao da bi ga osposobio za povratak u prirodu. Stanko Ćurčić Priprema za novo doba B ez obzira na probleme u lovstvu na području Brčko Distrikta BiH, rezultat čega je zabrana lova, članovi ovoga društva ne prestaju s ostvarenjem svojih planskih zadataka. Kako su vremenske prilike omogućile radove u lovištu, ovih su dana organizirane i provedene dvije bitne planske zadaće. U lovištu zvanom Jakovice, u sekciji Dubrave, organizirano je prosijecanje i proširenje lovačkih staza i prosjeka. Tom je prilikom, uz pomoć mehanizacije, očišćeno oko tri kilometra šumske staze. Također je izvršeno zimsko oranje i priprema za proljetnu sjetvu kukuruza, koji se već nekoliko godina sije na površini od oko jednog hektara i koji će poslužiti za prihranu divljači u zimskim uvjetima. Ove i slične aktivnosti dokaz su vlastima u Distriktu da, osim njihove nebrige za lovstvo, postoji i druga strana – lovci koji bez obzira na odnos vlasti prema njima kontinuirano rade i doprinose očuvanju divljači, održavanju lovišta i stvaranju uvjeta za normalno funkcioniranje u uvjetima i vemenu na koje, nadamo se, nećemo morati još dugo čekati. Niko Ždravac www.lovackisavez-hb.ba HE MOSTARSKO BLATO 35 UZGOJ DIVLJAČI UZGOJ LOPATARA U MALOM GATERU Od sve krupne divljači, najbolji za uzgoj u ograđenom prostoru je – jelen lopatar Vjekoslav Kostijal U nekoliko smo navrata pisali o uzgoju divljači u ograđenom prostoru s akcentom na jelena lopatara. Dali smo opći prikaz uzgoja i podatke o tome u drugim zemljama. Također smo izložili i jedan model izbora staništa za uzgoj jelena lopatara u ograđenom prostoru. Cilj svih navedenih priloga bio je potaći lovce udružene u lovačkim udrugama da razmišljaju o gaterskom uzgoju divljači. Ovaj put idemo malo dalje. Prikazat ćemo investicijsku i financijsku sliku osnivanja i rada jednoga uzgojnog objekta veličine do 100 ha za intenzivan uzgoj jelena lopatara s ciljem proizvodnje i prodaje mesa divljači. Zašto do 100 ha? Zakon o lovstvu u članku 34. lovišta klasificira ovako: • Otvoreno lovište najmanje površine 1000 ha za nisku i 3000 ha za visoku divljač • Ograđeno lovište površine 600 ha na više • Uzgajalište divljači površine veće od 100 ha, a manje od 2000 ha. U članku 2. Zakona o lovstvu spominje se zvjerinjak kao površina zemljišta do 100 ha ograđena ogradom koju divljač ne može napustiti. Stručna podloga za bonitiranje i utvrđivanje lovnoproduktivnih površina u lovištima Federacije BiH u točki 4.2. definira brojnost divljači u matičnom fondu na 100 ha površine za jelena lopatara od 10 do 35 grla, ovisno od stanišnih prilika. Ovo se odnosi na ograđena lovišta i uzgajališta divljači. Kako zvjerinjak ne pripada ni kategoriji ograđenih lovišta, a niti uzgajališta divljači, to gustoća populacije u matičnom fondu može biti i veća. Dakako, veća populacija u ograđenim lovištima zahtijeva dopunsku hranidbu kako divljač ne bi iscrpila i uništila prirodni dio hrane i devastirala sredinu. Simulirali smo investiciju u jedan zvjerinjak od 100 ha površi- 36 ne za intenzivan uzgoj jelena lopatara s ciljem proizvodnje mesa divljači. Osim investicijskog aspekta, simulirani su prihodi te troškovi funkcioniranja ovoga objekta. KONCEPCIJA PROJEKTA Zvjerinjak veličine 90 – 100 ha. Konačni matični fond divljači: 60 ženskih grla, 6 muških grla. Godišnje izlučivanje 48 grla. Godišnja produkcija mesa za tržište 1600 kg. Objektivna mogućnost povećanja kapaciteta bez povećanja površine je do 150 grla jelenske divljači, iz čega rezultira i povećan prihod. Redoslijed postupaka za osnivanje zvjerinjaka: 1. Izbor lokacije za zvjerinjak 2. Izradba projektne dokumentacije 3. Poduzimanje radnji za iznalaženje novca (apliciranje na natječaje, kreditni zahtjevi i sl.) 4. Podizanje ograde 5. Podizanje ostalih objekata 6. Obuka osoba za rad u zvjerinjaku 7. Nabava žive divljači – inicijalno stado (14 ženki i 2 mužjaka) 8. Istraživanje tržišta (plasman lova, mesa i ostalih proizvoda) 9. Puštanje zvjerinjaka u rad. INVESTICIJE • Izradba projektne dokumentacije • Podizanje ograde • Izgradnja hranilišta, 3 komada • Izgradnja pojilišta, 3 komada • Izgradnja čeka – promatračnica, 3 komada • Izgradnja spremišta za hranu i prostora za čuvara • Obuka stručnog kadra • Nabavka inicijalnog stada – 14 košuta i 2 jelena Ukupne investicije iznose oko 52.000 KM, međutim društvo bi moglo uštedjeti na ovoj investiciji uključivanjem vlastitog članstva Broj 81, siječanj - veljača 2012. UZGOJ DIVLJAČI u radove (što se i očekuje), te umjesto izgradnje čvrstog objekta za spremište za hranu i prostora za čuvara, upotrijebiti rabljeni kontejner. Te bi uštede smanjile investiciju barem za 20-30 posto. GODIŠNJI TROŠKOVI (pri punom kapacitetu zvjerinjaka) • Troškovi nabavke hrane za zimsku prihranu • Troškovi osoblja • Troškovi veterinarskih usluga • Troškovi klaoničkih usluga • Troškovi zakupa zemljišta • Troškovi ostalih usluga Uz uvjet da lovačko društvo putem svog članstva proizvede dio hrane za zimsku prihranu, sveukupni godišnji troškovi iznose oko 26.000 KM. PROSJEČAN GODIŠNJI PRIHOD (uz puni kapacitet zvjerinjaka) • Prihod od mesa divljači • Prihod od trofeja • Prihod od odbačenih rogova • Prihod od prodaje koža • Prihod od usluge pratitelja • Prihod od odstrelne pristojbe • Ostali prihodi Ovi se prihodi objektivno procjenjuju na iznos od 38.000 KM. ISPLATIVOST PROJEKTA Ukupna bilanca prihoda umanjena za rashode je pozitivna i iznosi oko 12.000 KM. Uz normalan razvoj populacije, od inicijalnog stada do punog kapaciteta moguće je doći za 4-5 godina. Postizanje punog kapaciteta moguće je ubrzati povećanim investiranjem u inicijalno stado, što za sobom povlači veće ulaganje. U prilog isplativosti osnivanja zvjerinjaka, navodimo sažetak prikaza disertacije Alena Juraneca obranjene na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 2011. godine: Dosadašnje nekontrolirano iskorištavanje prirodnih resursa ima za posljedicu sveukupnu devastaciju čovjekova okoliša. U posljednje vrijeme sve intenzivnija briga i skrb čovjeka prema svemu što ga okružuje donosi nove načine upravljanja i korištenja te okoline. Farmski uzgoj jelena lopatara u procesu pomirenja koristivosti prirode i zaštite prirode može imati značajnu ulogu. U okviru malih farmi, na površinama veličine par hektara, može se uzgojem jelena lopatara osigurati izvor prihoda za jednu obitelj. U kratkom vremenu, uz mala ulaganja i pravilno, ali stručno provođenje uzgoja, može se ostvariti financijska dobit i postići ekološki prihvatljiva proizvodnja. To se posebno odnosi na proizvodnju divljačine. Poznato je da divljačina daleko više zadovoljava energetske potrebe čovjekova organizma, nego meso bilo koje domaće životinje, a pogotovo meso genetski modificiranih organizama. Također navodimo sažetak iz diplomskog rada Jelene Pavlović obranjenog na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 2011. godine: Od sve krupne divljači jelen lopatar je najbolji za uzgoj u ograđenim uzgajalištima. Radi uzgoja je i dopremljen i kod nas, no unatoč njegovoj domovini istočnom Sredozemlju jako dobro podnosi našu klimu, te se prilagodio načinu uzgoja. Uzgajalište „Kunjevci“ namijenjeno je uzgoju zdrave, otporne i normalno razvijene krupne i sitne divljači. Želi se uzgojiti divljač srednje do visoke trofejne vrijednosti. Unos jelena lopatara obavlja se u svrhu obnove fonda i osvježenja genetske strukture. Uzgajalište bi trebalo biti centar za hvatanje i napućivanje ostalih lovišta, te će imati i značajne prihode od lovnog turizma, te plasmana mesa divljači na tržište. Uprava šuma Vinkovci, očekuje od uzgajališta divljači izvjesne prihode, što znači da će lovna djelatnost biti organizirana na bazi lovno-ekonomske opravdanosti. Time bi plemenite vrste divljači uzgajane u uzgajalištu „Kunjevci“ kao www.lovackisavez-hb.ba dio faune bile sačuvane u optimalnom ambijentu, s visokom kvalitetom rasplodnih grla i što prirodnije uklopljena u postojeću životnu zajednicu. Naš poznati lovni stručnjak, prof. dr. Avdo Sofrađija, navodi: Kad je u pitanju okruženje u proizvodnji i uzgoju lopatara, najdalje se otišlo u Hrvatskoj. Lopatar se tamo uzgaja na više otoka (Cresu, Hvaru, Mljetu, Malom Lošinju… Brionima), u Čavlima kod Rijeke, u Čabru, u Kotar šumi kod Petrinje, u Hrvatskoj Dubici, Kunjevcima kod Vinkovaca, Lovištu Mačkovac kod Đakova, Ubašu kod Labina, Garešnjici kod Popovače, Kopačkom Ritu, Križevcima, Ogulinu, Slatini… Nedelišću kod Varaždina… Ipak najznačajnije uzgajalište izgleda da je državno lovište “Gradina – Krnjača” u Garešnjici koja samo u ograđenim dijelovima lovišta danas ima preko 800 grla lopatara. Visoku trofejnu vrijednost divljači ovog uzgajališta ilustruje podatak da je samo u prošloj godini npr. od 50 odstrijeljenih jelena njih 40 bilo “u medalji”. Da je uzgoj lopatara u Hrvatskoj uistinu postao biznis primjer je novo ustanovljenog uzgajališta poljoprivredne zadruge “Orlovača” na planini Kozjak. Naime tamo je sa Briona kupljeno 170 lopatara (160 košuta i 10 jelena). No više od toga izgleda da je sa Briona prenešeno znanje i iskustvo o uzgoju ove divljači. Kako piše “Dobra kob” ovaj projekat je pomogla američka agencija CRS a cilj je da se u naredne 3-4 godine od ovog krda proizvede 400 jelena. Kako se tamo kaže pored velikog ekonomskog interesa krajnji cilj ovog projekta je puštanje ove divljači u slobodno lovište i dobijanje genetski kvalitetnog dinarskog jelena lopatara. Unazad 3-4 godine u Hrvatskoj je zapažena pojava osnivanja malih privatnih farmi za uzgoj jelena lopatara u Gorskom kotaru, Hrvatskom zagorju i Podravini te Slavoniji, a braniteljske udruge uz poticaje države osnivaju farme. Jedan broj većih privatnih poduzetnika također je u posjedu uzgajališta jelena lopatara s ciljem proizvodnje mesa i žive divljači. Ova pojava nedvosmisleno govori o profitabilnosti ovakvih poduhvata. Uskoro će doći do osnivanja udruženja s ciljem zajedničkog nastupa na tržištu, a država će poticati takav razvoj u funkciji turizma i smanjenja uvoza, a sredstva je moguće osigurati i kroz fondove Europske unije, koja stimulira ovakve projekte jer su, osim u funkciji proizvodnje i smanjenja uvoza, i u funkciji zapošljavanja. 37 UGROŽENE VRSTE JAREBICA KAMENJARKA Je li joj vrijeme za “Crvenu listu”? J arebica kamenjarka, „biser“ na kršu hercegovačkih lovišta, već nekoliko godina, umjesto vedroga, razdraganoga i zvonkoga pjeva „ćarići – ćipiri“, kao da odašilje očajnički vapaj za spas svoje vrste. Nažalost, nitko ga ne čuje. Ne čuju ga ni oni koji bi trebali, a prije svega mi lovci i mjerodavne institucije koje se, barem bi tako trebalo biti, brinu za očuvanje biljnoga i životinjskoga svijeta na ovim prostorima. Sve tamo do devedesetih godina prošloga stoljeća svaka naša ljut, kamenjar, obala, pristranjak, vrtača imala je svoje jato ove ptice. Kad se krene lovištem od Mostara preko Galca, Gornjega Pologa, Bila, Resnica, Gostuše, Grozdaca, Ladine, Dabila, Rakitna, Radovnja, obronaka Zavelima 38 i dalje prema Dalmaciji, bilo je mnogo ove divljači. Brojna jata kamenjarke nastanjivala su čapljinsko, čitlučko, ljubuško i grudsko lovište. A kakvo je stanje danas? Ukratko, ako se u zaštiti jarebice kamenjarke nešto žurno ne poduzme, za nekoliko godina moći ćemo je vidjeti samo kao preparat po lovačkim kućama i na starim fotografijama. Napominjemo, ovo nije problem samo hercegovačkih lovišta nego i susjednih u Dalmaciji, gdje također obitava ova divljač. No dok tamo poduzimaju određene korake u zaštiti ove divljači, kod nas osim deklarativnog stava ništa više nije učinjeno. U nekim našim lovačkim društvima (Čapljina, Čitluk, Ljubuški) jarebica se nikako ne lovi jer je nema, međutim pro- blem je u tome što se ništa ne čini da se ona ponovo vrati u dijelove tih lovišta. Lovostajem su zaštitili jarebicu lovci Posušja, Vira, Rakitna, i Kočerina. U Grudama su odredili dva izlaska, a u mostarskome lovištu lov na jarebicu otvoren je tijekom cijele sezone. Lovci „Mosora“ iz Širokog Brijega već nekoliko godina lovostajem nastoje zaštititi jarebicu. Posebice to čine lovne jedinice Varda i Orovnik, gdje jarebice još ponegdje ima, a u lovnim jedinicama Blato i Desna obala kamenjarke i nema. Na temelju ovih podataka može se zaključiti da jarebice kamenjarke stvarno nema i da je lovci pokušavaju zaštititi, barem svojim odlukama i zaključcima. No stvarnost je posve drugačija. Neodgovorni i nesavjesni „lovci“ s psima ptičarima svakoga lovnoga dana pretražuju revire gdje još ima koje jato jarebice i bez obzira na zabranu njezina lova, na nju se puca. A tek tamo gdje je lov dopušten dvadesetak puta tijekom sezone!?! Možda je ova godina bila jedna od posljednjih za dosta „lovaca“ koji su uspjeli odstrijeliti ovu divljač. Ima li izlaza ili barem kvalitetnog pokušaja da se ovaj problem riješi? U ovakvu zakonodavnom okruženju i u situaciji kad vlast ne vodi nikakva računa o lovištima, teško. Pozivamo, ipak, resorne ministre u Zapadnohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji te federalnog ministra, da shodno članku 18. Zakona o lovstvu FBiH zabrane lov jarebice kamenjarke na određeno razdoblje. Istodobno, na istim ovim razinama, stručno i timski, zajedno s korisnicima lovišta, treba izraditi projekt njezine revitalizacije. Možda još nije kasno. Vlado Bošnjak Broj 81, siječanj - veljača 2012. ZAŠTITA DIVLJAČI KAMPANJA “STOP KRIVOLOVU” Pomognimo spriječiti krivolov Mr. sci. Dražen Kotrošan L oša zakonska rješenja, nedosljednost u radu inspektora, manjak kadra, sveopća pojava zataškavanja kaznenih prijava i niz drugih razloga uvjetovali su veoma loše stanje u oblasti lovstva u Bosni i Hercegovini, odnosno njezinim entitetima. Ovakvo stanje za rezultat ima svakidašnji gubitak bioraznolikosti, ekonomsko osiromašenje i niz drugih negativnih posljedica. Prezentirani podatci analize stanja krivolova na ptice u Europi, koje su iznijeli stručnjaci BirdLife Internationala na Europskoj konferenciji o ilegalnom ubijanju ptica u Larnaki održanoj u srpnju 2011. godine, ukazuju na poražavajuću činjenicu da je Bosna i Hercegovina među tri zemlje s najlošijim rejtingom u Europi. Tome zasigurno doprinose i snimke koje inozemne televizijske postaje zabilježe pri posjetu našim prirodnim draguljima. Posljednja u nizu je snimka TV ARD Europamagazin u studenom 2011. nakon katastrofalnog požara s Hutova blata, koja svjedoči o masovnom ubijanju ptica u području koje bi trebalo biti zaštićeno od bilo kakvog lova jer je riječ o Parku prirode. Zbog toga Ornitološko društvo „Naše ptice“ putem svojih članova već nekoliko godina prikuplja podatke istodobno ukazujući na navedene probleme u javnosti putem saopćenja, videoklipova i znanstveno-stručnih prezentacija u različitim stručnim časopisima. O pojedinačnim slučajevima krivolova u više su navrata putem dopisa obavještavana mjerodavna ministarstva i institucije, ali uglavnom se završavalo na pismenim potvrdama informacija i bez konkretne akcije čemu je pravdanje bilo nedostatak međuresorne suradnje, manjak inspektora i dr. Posljednji u nizu pokušaja Ornitološkog društva „Naše ptice“ da pokrene stvari s „mrtve točke“ je pokretanje kampanje STOP KRIVOLOVU kojom se nastoji ukazati na uzroke i posljedice pojave krivolova u Bosni i Hercegovini. Ovim putem donosimo izvode iz informativnog letka tiskanog u povodu toga problema. Što je to krivolov? Termin krivolov kao takav ne spominje se u entitetskim zakonima (Zakon o lovstvu FBiH i Zakon o lovstvu RS), koji uređuju oblast lovstva u Bosni i Hercegovini. Točnije, spomenuti zakoni definiraju postupke koji nisu dopušteni prilikom lova, tj. bespravan lov. Na temelju toga možemo reći da je krivolov kazneno djelo koje podrazumijeva ubijanje, ranjavanje i hvatanje zaštićenih vrsta, lov na zaštićenim područjima, lov u vrijeme lovostaja i korištenje nedopuštenih sredstava i metoda prilikom lova. Slično kazneno djelo, koje također nije precizno definirano zakonom, je lovokrađa. Lovokrađa se može smatrati i kao krivolov u užem smislu riječi. Lovokrađa je kazneno djelo koje podrazumijeva neovlašteno ubijanje, ranjavanje, hvatanje i iznošenje divljači izvan područja kojim gospodari imenovani upravitelj. Krivolov je mnogo češće djelo nego lovokrađa, zbog toga što ne postoji odgovarajući sustav monitoringa na područjima izvan lovačkih gospodarstava. Iz tog se razloga vrlo često djela krivolova ne prijavljuju i ostaju neprocesuirana. Kako se kažnjava krivolov? Zakonima o lovstvu Federacije BiH i Republike Srpske propisane su novčane kazne u iznosu od 500 KM do 20.000 KM. Osim toga, postoji mogućnost oduzimanja sredstava kojima je počinjen prekršaj ili koje je namijenjeno izvršenju prekršaja. Propisana je i mjera oduzimanja i zabrane nošenja oružja u trajanju od 2 do 5 www.lovackisavez-hb.ba vačko udrugu koja gospodari danim lovištem. Ukoliko je zabilježen slučaj krivolova izvan lovišta, preporučujemo prijaviti ga najbližoj policijskoj postaji, koja je zadužena obavijestiti mjerodavnu inspekciju, čiji je zadatak izaći na teren i utvrditi činjenice. Zašto spriječiti krivolov? godina. Također, zakonom je predviđena i mogućnost oduzimanja imovinske koristi pribavljene izvršenjem prekršaja. Komu prijaviti krivolov? Za provedbu zakona o lovstvu zaduženo je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. Prema entitetskim zakonima o lovstvu, za kontrolu u lovištima zadužena je lovočuvarska služba. U Federaciji BiH, na osnovi Zakona o lovstvu i Zakona o šumama, postoji jasno definirana uloga federalnog lovnog inspektora, federalnog graničnog lovnog inspektora i županijskih lovnih inspektora. U Republici Srpskoj zahtjev za podnošenje sudskog postupka u slučaju bespravnog lova u lovištu podnosi korisnik lovišta na temelju prijave lovočuvara. U praksi, ukoliko se dogodi slučaj krivolova unutar lovišta, najbolje je prijaviti ga lovočuvaru, koji je ovlašten za daljnje pokretanje procedure, ili u lo- Sprječavanje krivolova, kao i lovokrađe, ima nekoliko bitnih aspekata. Prije svega sprječavanjem krivolova sprječava se gubitak biodiverziteta. To je veoma značajno kad su u pitanju rijetke i zaštićene vrste. U tom pogledu posebnu je pozornost potrebno posvetiti pticama (npr. grabljivice, sove, kormorani) i krupnim sisavcima (npr. medvjed, ris), koji su najčešće meta krivolovaca. Krivolov ima izrazito negativan ekonomski efekt. Svako ubijanje rijetkih i ugroženih vrsta je kazneno djelo za koje je određena novčana kazna. Također, krivolov je osnova šverca pticama kojima se opskrbljuju restorani kod nas i u inozemstvu. Također, krivolov je povezan i s nelegalnim prikupljanjem primjeraka rijetkih i ugroženih vrsta za različite kolekcionare. Nesprječavanjem ovih kaznenih radnji, država Bosna i Hercegovina i njezine konstitutivne jedinice (entiteti, županije i općine) gube velike iznose novca kojima bi mogli ojačati proračune i poboljšati učinkovitost i rad određenih službi (npr. inspekcije, rendžerske službe, granična služba) kao i vladinih i nevladinih organizacija. Krivolov ima i svoje sigurnosne aspekte. Često se krivolovci kreću i u blizini mjesta gdje se kreću drugi ljudi (vinogradi, voćnjaci, područja u okolici šumskih staza i putova i sl.) ne obazirući se na opasnost od ranjavanja slučajnih prolaznika ili stradanja od zamki koje postavljaju u vodi ili na putu. Zbog toga je potrebno spriječiti bilo kakvo korištenje lovačkih sredstava u blizini mjesta na kojima ima aktivnog kretanja ljudi, te prijaviti ukoliko se uoče slučajevi korištenja oružja na ovakvim mjestima. 39 LOVAČKO ORUŽJE Šteher ili ubrzica Uz izuzetno pozorno rukovanje i opreznost, šteher je u lovu čekanjem korisna stvarčica. No u biti je riječ o „opasnom“ uređaju, čije prednosti ne mogu nadjačati brojne mane, oličene prije svega u uvijek mogućoj opasnosti od nekontroliranog opaljivanja i nesreće obarača. Samo je jedan od njih stvarno obarač, i to onaj prednji. Stražnji služi kao ubrzica, odnosno šteher. Njegovim povlačenjem unazad (dok ne „klikne“ i zaustavi se u tom položaju), dovoljno je obarač blago dodirnuti i on se aktivira. Bez uporabe ubrzice, povlačenje obarača mnogo je tvrđe. Namještanje tvrdoće štehera vrši se s pomoću veoma sitnog vijka, koji se nalazi pokraj obarača. Tvrdoća aktiviranja obarača Mladen Bešlić M nogi naši lovci vjerojatno ne znaju što je „šteher“ ili po naški rečeno „ubrzica“. Oni koji posjeduju karabinsko naoružanje europskoga proizvođača susretali su se sa šteherom, vjerojatno su ga i koristili, te oni najbolje znaju o kakvoj je spravi, odnosno mehanizmu riječ. Onima pak kojima je ovo prvo saznanje o ovome uređaju, pokušat ćemo što jednostavnije opisati i približiti osnovne mane i prednosti štehera, odnosno ubrzice. Većina lovačkih karabina koji se proizvode na europskom kontinentu ima mehanizam za okidanje kombiniran s tzv. šteherom (ovaj tehnički izraz kod nas je bukvalno preveden kao ubrzica, i kao takav se udomaćio). Riječ je o uređaju koji je namijenjen za pucanje na mirne ciljeve, što podrazumijeva da lovac ima vremena za ciljanje i punu koncentraciju. Šteher na karabinskom oružju 40 U kombiniranom oružju, šteher je na prvom obaraču Na karabinima je šteher najčešće prepoznatljiv kao dodatni obarač, drugi po redu. Neki se lovci pitaju, zašto dva obarača na karabinu. Dva obarača na karabinu, zapravo, nisu dva ne bi smjela padati ispod 0,5 kg, jer sve ispod toga probija donju granicu sigurnosti. Kod kombiniranih pušaka šteher je najčešće prvi obarač, a aktivira se povlačenjem prema naprijed (opet dok ne „klikne“). Uz izuzetno pozorno rukovanje i opreznost prije svega, šteher je u lovu čekanjem korisna stvarčica, no samo pod uvjetima koje smo naveli. Jer, puška s uključenim šteherom (ubrzicom) opalit će pri najmanjem pritisku na obarač, čak i pri blagom potresu oružja. Redovito onda kad se najmanje nadamo. U biti je riječ o „opasnom“ uređaju, čije prednosti ne mogu nadjačati brojne mane, oličene prije svega u uvijek mogućoj opasnosti od nekontroliranog opaljivanja i nesreće. Ostavljanje napetog štehera do iduće povoljne prilike za pucanje, ako prva nije iskorištena, ravno je pokušaju samoubojstva (ili ubojstva, zavisno od toga tko će nastradati od zrna koje će nehotice biti ispaljeno). Zbog toga, ako ga na svojoj pušci već imate i koristite, obvezno ga deaktivirajte ukoliko odustajete od pucnja! Deaktiviranje se, najjednostavnije i najsigurnije, vrši okidanjem nakon što smo ispraznili cijev, a za iduću priliku opet možemo napuniti a šteher uključiti netom prije pucanja. Zanimljivo, u Americi je ovaj uređaj skroz nepoznat i ne proizvodi se oružje koje je njime opremljeno. S punim pravom, mr. Dušan Bojović pisao je u nekada popularnoj reviji „Zov“ kako „Ameri“ svoje lovačke karabine proizvode s jednim jedinim obaračem koji je namjestiv i bez „praznog hoda“, odnosno bez „druge noge“. Takva „suha“ obarača podjednako je uporabljiva kako u gađanju mirnih, tako i kod pucanja na ciljeve u pokretu. Odličan je izbor čak i za gađanje meta u različitim streljačkim disciplinama, koje u SAD-u imaju mnogo poklonika, osobito među lovcima. U posljednje vrijeme i europski proizvođači uviđaju prednosti takva udarnog mehanizma pa se lovački karabini i inače puške kuglare sve češće opremaju samo jednim, ali namjestivim i nadasve preciznim obaračem. Ukoliko postoji mogućnost izbora, uvijek se odlučite za oružje bez štehera (ubrzice), a ako on ipak postoji, koristite ga isključivo za mirno gađanje nepokretnih ciljeva (s čeke). U lovu u kome će se pucati na pokretnu divljač, najčešće na divlje svinje, nikada ga nemojte upotrebljavati. Takav se rizik ne isplati. Ugrozit ćete sigurnost lovaca oko sebe, a preciznost pogotka nećete moći kontrolirati zbog osjetljivosti obarača koji će vam se na mali dodir aktivirati. Na kraju, procijenite sami koliko je šteher ili ubrzica dobra i korisna stvar. Prilikom rukovanja, imajte na umu njegove i dobre i loše strane, zbog kojih je nužna velika koncentracija i maksimalna opreznost. Broj 81, siječanj - veljača 2012. SOKOLARSTVO DRUGI INTERNACIONALNI SOKOLARSKI FESTIVAL Sokolarska bajka u pustinji Sokolari iz cijeloga svijeta pod nacionalnim zastavama, a opet svi pod jednom zajedničkom – zastavom ljubavi prema sokolarstvu, došli su pokazati da je sokolarstvo uistinu svjetska nematerijalna kulturna baština, kakvom ju je proglasio i UNESCO s Milenkom Aćimovićem-Aćimom i Hanijem Girgizom, koji predstavljaju Srbiju, i odatle svi zajedno zrakoplovom dalje za Dubai. U zračnoj luci u Dubaiu čeka nas vozač s limuzinom i vozi nas u Al Ain, gdje odsjedamo u hotelu i tamo se nalazimo s Ivanom Horvatom iz Hrvatske, Ognenom Polenakom iz Makedonije i Leom Zegom i Igorom Tavčarom iz Slovenije. Drugi internacionalni so- Perica Dodig J edna večeri u studenom zvoni mi mobitel. „Ovdje dr. Igor Tavčar, sokolar iz Slovenije. Zadužen sam da organiziram grupu sokolara s prostora bivše države Jugoslavije koja bi išla na internacionalni sokolarski festival, na kojemu će sudjelovati sokolari iz cijeloga svijeta“, predstavlja se čovjek, i nastavlja: „Raspitivao sam se za sokolare iz BiH i rekli su mi za tebe, jesi li zainteresiran da ideš? Festival je u Al Ainu, to ti je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima…“ A onda pitam ja njega kad se ide, tko ide, odakle se leti, gdje se slijeće, tko financira itd., itd. Vrlo smo se brzo dogovorili, a kako i ne bi kad se takva prilika pruža najvjerojatnije samo jednom u životu. Na dan polaska, navečer autobusom putujem do Beograda, gdje se ujutro nalazim Dio sokolara s prostora bivše države Jugoslavije Arapski sokolari www.lovackisavez-hb.ba kolarski festival održao se od 10. do 18. prosinca 2012. u Al Ainu (Ujedinjeni Arapski Emirati). Grad se nalazi 130 km od Dubaia, duboko u pustinji, u prirodnoj oazi. Modernog je izgleda, širokih ulica, s mnogo zelenila i fontana kao da se ne nalazi u pustinji. Tu je i tvrđava Jahili Fort, koju njihovi šeici skupa sa svojim obiteljima već generacijama koriste kao ljetnikovac. Neki od njih u tvrđavi su se i rodili. Ovo navodim samo zato da se vidi kakvu su nam čast ukazali odobrivši da se upravo u toj tvrđavi održi ovaj golemi festival koji je okupio na tisuće sokolara iz 78 zemalja, sokolarski skup kakav svijet do tada nije vidio. Festival je bio podijeljen u dva dijela. 41 SOKOLARSTVO Ulaz u tvrđavu Jahili Fort PUSTINJSKI KAMP (od 10. do 14. prosinca) Domaćini su se zaista svojski trudili u pustinjskom kampu pokazati nam sve što je vezano za život u pustinji. Svakodnevno, svakih sat vremena autobus je vozio od hotela do kampa i natrag. Kamp se sastojao od mnoštva većih i manjih šatora s različitim sadržajima: od šatora restorana, šatora za odmor i druženje i šatora sa sokolovima, do šatora za spavanje za one koji nisu bili smješteni po hotelima ili za one koji su htjeli provesti noć u pustinji. U kampu nas je dočekivao ples i pjesma njihova folklornog sastava, a nakon toga bismo se razišli po šatorima. Najviše smo se zadržavali ispred šatora sa sokolovima. Znajući vrijednost tih ptica, mnogi su ostali bez teksta s obzirom na njihov broj. Šator sa sokolovima Vjerujem, ta će četiri dana koja smo proveli u kampu svima ostati u najljepšim uspomenama. Doživjeti tradicionalni lov sa sokolom u pustinji, jahanje deva, utrku salukija, utrku deva, utrku sokolova (pušta se da leti na vabak udaljen nekih 500 m, a brzina mu se mjeri radarom), promatrati način na koji oni treniraju svoje sokolove, a sve to uz kraljevski tretman, jedući svakodnevno razne delicije i družeći se sa svjetskim legendama sokolarstva, e to je nešto doista nezaboravno. Četiri su dana proletjela u trenu. JAHILI FORT (od 15. do 17. prosinca) Četrnaestog prosinca vratili smo se u Al Ain i počeli pripreme za festival. Autobusima smo se prevezli do Jahili Forta i krenuli uređivati naš šator (ze- mlje bivše države Jugoslavije) posterima koje je pripremio organizator a na kojima su bile slike koje smo mu e-mailovima slali ranije, ali i posterima koje je radio Aćim, akademski slikar i koje smo donijeli sa sobom. Jahili Forte otvorio je svoja vrata za posjetitelje 15., 16. i 17. prosinca i tisuće je ljudi došlo vidjeti postave u šatorima i čuti iskustva od sokolara iz cijeloga svijeta. A svi su oni obvezno bili u svojim narodnim nošnjama. Neki od šatora bili su prava remek-djela, s povijesnim eksponatima, slikama, soko- Utrka salukija 42 larskom opremom i uz stalnu videoprezentaciju pojedinih sokolara, klubova ili saveza. I pojedini nacionalni šatori bili su jednako zanimljivi, pogotovo oni u obliku jurte iz Kine, Mongolije, Kirgistana i Kazahstana, zatim oni u obliku indijanskih vigvama u kojima su bili Kanada i SAD, ili oni u obliku tradicionalnih arapskih šatora u kojima su bili domaćini. Osim nacionalnih šatora zanimljivo je bilo i u areni gdje su pojedine zemlje prezentirale svoje metode treniranja i lova i gdje su predstavljane pojedine vrste sokolova ili drugih ptica grabljivica i njihove mogućnosti. U jednome od šatora bilo je organizirano i natjecanje u umjetničkim slikama i fotografiji, sve s jednom temom – ptice grabljivice. Vrhunac svega bilo je zatvaranje „Grand parade“. Nacionalne delegacije, jedna za drugom, svaka sa svojom zastavom, uz najavu i ovacije publike, izlazile su pred posjetitelje. Sokolari iz cijeloga svijeta pod nacionalnim zastavama, a opet svi pod jednom zajedničkom – zastavom ljubavi prema sokolarstvu, došli su pokazati da je sokolarstvo uistinu svjetska nematerijalna kulturna baština, kakvom ju je proglasio i UNESCO. Broj 81, siječanj - veljača 2012. LOVAČKA PRIČA B io je otvor lova na nisku divljač, pa smo odlučili ići na Stanojeviće. To je manje selo pri kraju visoravni, koja se proteže od Gubavice prema jugu, a s istočne strane zaravni su padine terena, s uvalama i gustišem, gdje se češće nađu i veprovi, koji rjeđe izlaze i na zaravan. Kako je bio prvi dan lova, kad treba i feštati, usuglasili smo čitav program za taj dan, s ručkom u lovištu. Ponijeli smo i janje sa svim ostalim, uključujući i jači akumulator za okretanje ražnja, a imali smo za sve to i pravoga čovjeka. Idući u lov, ranije izjutra, ostavili smo putem od Gubavice do Pijesaka tri manje grupe lovaca, da s goničima, u zakazano vrijeme, krenu u pogon prema Rimskoj kaldrmi, a mi ostali smo odmah produži li na čeke. Bilo nas je u društvu petnaestak lovaca. Zasjeda je raspoređena Rimskom kaldrmom od Stanojevića prema sje veru (u pravcu Hodbine), pa ću ukratko reći i o kaldrmi. Poznato je da su Rimljani, kao tadašnji osvajači, u sklopu svoje vojne logistike, radili putove na okupiranim terenima i to za konjicu i zaprege. Tako su, još prije nove ere, napravili tada poznati put od Splita do Metkovića. Nastavak toga puta od Metkovića (pokraj Stoca) prema Hodbini, gdje je bila i ova naša zasjeda, rađen je na samome početku nove ere. Postoje i danas mnogi dijelovi toga puta, pa se točno može utvrditi čitava trasa. Tako, primjerice, Rimski most na rijeci Buni, nizvodno od sela Kosora kod Blagaja, nakon dva milenija od njegove gradnje, postoje i danas očuvani krajnji upornjaci, a vide se i srednje stope mosta. Spomenuta trasa puta od Metkovića prema Konjicu i dalje za Bosnu, bila je preko Nevesinja i Boračkog jezera, jer tada još nije bio prohodan kanjon Neretve uzvodno od Aleksina hana. Mnogo toga, iz tih davnih vremena, opisao je dr. Zdravko Marić (Monografija Hercegovine), zatim dr. Ljubo Mihić, kao i drugi poznati povjesničari. Toliko o davnim vremenima, a i to valja znati. www.lovackisavez-hb.ba Umjesto zeca – vepar Stanojevići, 1996. Drago Lasić Vozila smo ostavili kod krajnje kuće u Stanojevićima i odmah se rasporedili niz Rimski put, uz koji su i danas vidljivi ostaci bunke ra HVO-a, jer je tu bila linija obrane u Domovinskom ratu. S istočne strane puta je spomenuta šikara, a između nje i kaldrme je uža sta za, pogodna za hodanje, jer je u kaldrmi dosta krupan kamen, koji je ispiran pljuskovima kiše u tako dugom razdoblju. Inače, i sada je kamen u kaldrmi potpuno zdrav i to nakon nevjerojatnih dvadeset sto ljeća od ugradnje, a što je najbolji dokaz kvalitete i postojanosti našega kamena krečnjaka. Sa zapadne strane kaldrme (odakle je bio i pogon), pokraj puta je duži suhozid, kao ograda privatnih parcela. To su lijepe parcele, pretežito pašnjaci, koji su bili posuti jesenjim lišćem od drveća i ostalog raslinja po ogradama, ali ima i obradivih površina, s povrćem i ostalim, pa je teren pogodan za divljač. Stajao sam na stazi uz kaldrmu, kao drugi po redu u zasjedi, kada je, najednom, iskočio vepar iz ograde na kaldrmu, preko obrušenog dijela suhozida i to na razmaku oko četrdeset metara južno od mene. Očito da se izvukao pogonu i kerovima, jer nije bilo nikakva šteka, a i pogon je bio dosta daleko. Čim sam ga ugledao, ocijenio sam da će on, preko kaldrme, odmah u šikaru. Međutim, vepar je okrenuo stazom prema meni, pa sam se odmah umirio kao kip, jer nisam bio zaklonjen iz toga pravca. Stajao sam iza manjega grma i bio sam zaklonjen samo iz pravca pogona, jer sam otuda najviše očekivao zeca. U bokerici sam imao sačmu dvicu i četvrticu, pa sam i zbog toga morao sačekati da vepar priđe što bliže. Kada je dotrčao na samo nekoliko metara razmaka, najednom sam “nabacio” pušku i opalio dvicom. Ostao sam na svome mjestu, dok stignu ljudi iz pogona, kao što je red i praksa. Na zasjedi do mene bio je Marijan Vlaho, koji je uskoro došao do mene, malo je zanovijetao prilazeći k meni, ali čim je vidio da je vepar pogođen u čelo, odmah je “omekšao” i lijepo mi čestitao. Rekao sam mu da nije lako ni promašiti tako krupnu “glavurdu” na razmaku od četiri do pet metara, te da sam, u momentu, pomislio i na njega, za slučaj da promašim, jer bi vepar, najvjerojatnije, produžio stazom prema njemu. Imao sam, od ranije, povjerenje u Marijana kao lovca, a znao sam da je „siguran igrač“ i na zasjedi, ali ipak, najsigurnije je da je ovako završilo. Svi iz zasjede i pogona okupili smo se u “našoj bazi”, gdje je i ražanj već bio pri kraju, pa smo malo „udarili po lozi“, jer je lov bio završen, vodeći računa da ne pretjeramo i da se može popiti i vino uz pečenje. Još jedan gospodin, Krešo Bošnjak (premda nerado izdvajam ljude), odmah je počeo raditi oko vepra, uz pomoć mlađih kolega (na slici, Krešo je u karo košulji), koji je vješto odglumio majstora mesara, iako nije uopće mesar, prema našoj lovačkoj terminologiji. Znalo se, odmah, po svemu, da je vepar potpuno zdrav, ali smo i to provjerili, pa je majstor Krešo namirio vrlo ujednačene komade veprovine za sve sudionike u lovu, naravno, uključujući i prijatelja koji se brinuo o ražnju. Malo smo pospremili i sredili dvorište za objed (objekt je bio devastiran u ratu), pa smo postavili daske na podloškama (kao niske klupe), a našli smo i jednu bogatiju fotelju. Nju smo postavili na malo izdignutom dijelu dvorišta, u odnosu na naše “klupe” i to za cijenjenoga gospodina Jozu Glamuzinu, tadašnjeg predsjednika našega Lovačkog društva u Mostaru (na slici krajnji desno). Sjedio je gospodin predsjednik u fotelji, kao na nekom pijedestalu, ali se vrlo lijepo uključio u opći štimung i opuštanje, pa je i time zaslužio pažnju. Ovakav primjer poštovanja i uvažavanja predsjednika Društva, mogao bi se primijeniti i na predsjednike sekcija, pa da i oni, bar u rijetkim prilikama, sjede u fotelji, makar manjoj. Ovaj otvor lova je za pamćenje, ponajprije po vrlo lijepom druženju ljudi i s dosta lagane šale, kako i dolikuje prijateljima, pa sam ovaj događaj i odabrao za lovačku priču i vjerujem da nisam pogriješio. Još da dodam da je bio i lijep uspjeh lova, jer je odstrijeljeno još i nekoliko zečeva i desetak jarebica, pa je i to utjecalo na opće raspoloženje ljudi. Na kraju, mogu samo poželjeti svim kolegama lovcima, posebno čitate ljima Hoop!-a, više ovakvih otvaranja lova. 43 KINOLOGIJA ENGLESKI SETER ZBOG LOVAČKIH SPOSOBNOSTI I LIJEPA IZGLEDA, PROŠIRIO SE CIJELIM SVIJETOM Mirko Filipović Engleski seter jako je inteligentan pas, blage naravi i druželjubiv. Voli ljude, prema djeci je veoma obazriv. Zbog tih svojih osobnosti i ljepote, omiljen je kućni ljubimac. Od njega se ne može tražiti da bude i pas čuvar, jer ljude smatra svojim prijateljima. Međutim, on je prije svega lovački pas, ptičar E ngleski seter je dugodlaki pas ptičar vrlo lijepa izgleda i izvanrednih radnih sposobnosti. Manji je od bližih rođaka engleskog i irskog setera. Ova je pasmina rasprostranjena diljem svijeta. Odlično radi na svim lovnim terenima. Pred divljači čvrsto stoji, a odstrijeljenu rado donosi. Osim za lov, engleski seter je veoma omiljen i kao kućni ljubimac. Podrijetlo engleskog setera do danas nije potpuno razjašnjeno, a drži se da je jedna od najstarijih pasmina ptičara, čiji korijeni sežu u 14. stoljeće. Najvjerojatnije potječe od starih španijela koji su stajali pred divljači. Ovi su se psi su nazivali „setting spaniel“ (pas koji sjedi pred divljači). Kad bi pronašli divljač, ptice, ukipili bi se i često podižući jednu prednju nogu pokazivali skrivenu divljač. Lovci bi se tada približili i razapeli mrežu oko tog mjesta. Pas bi potom po naredbi podigao ptice i one bi se hvatale u mrežu, koju je poslije zamijenila puška, a umjesto naziva „setting spaniel“ počelo se koristiti nazivom „setter“. Smatra se da su u stvaranju pasmine znatnu ulogu imali španjolski ptičar i dugodlaki francuski ptičar. Ni sami Englezi nemaju jedinstvenu teoriju o nastanku pasmine. Najvjerojatnije je da izvorni seter potječe 44 iz Francuske, a da je tek poslije donesen u Englesku, gdje je ta pasmina uzgojena u sadašnjem obliku. Do 19. st. seteri nisu bili podijeljeni kao sada, na engleskog, irskog i škotskog (gordon). Setere su uzgajali uglavnom imućniji staleži jer je i lov bio dio njihovih privilegija. U to je vrijeme već postojalo mnoštvo uzgajivača ove pasmine. Prva specijalizirana izložba engleskih setera održana je 1861. godine u Birminghamu – samo dvije godine poslije prve organizirane izložbe pasa u svijetu uopće. Godine 1865. održana je i prva radna utakmica setera i pointera, u Southhilu u Engleskoj. Današnji izgled setera uobličio je glasoviti uzgajivač Edward Laverack (1800. – 1877.). On je i napisao knjigu „The Setter“, izdanu 1872. godine. Ova je knjiga prvo djelo na svijetu napisano o nekoj pasmini. Opis engleskog iz knjige uzet je kao osnova za izradbu prvog standarda pasmine. Laverackov nasljednik bio je Purcell Liewellin (1840. – 1925.). On je veću pozornost usmjerio uzgoju radnog setera, nasuprot Laveracku, koji je davao prednost izložbenim psima. Danas se u kinologiji seteri dijele na izložbeni „Lavrack“ tip i radni „Liewellin“ tip. Ovi prvi imaju nešto dužu dlaku i veći su. Drugi su, zbog svoje lovačke namjene, znatno pokretljiviji i bolji u lovu. Engleski seter se zbog svojih lovačkih sposobnosti i lijepa izgleda proširio po cijelom svijetu. U nekim zemljama Europe, kao što je Italija, seter je najpopularnija pasmina lovnih i kućnih pasa. Radi primjera, u rodovnu knjigu talijanskog kinološkog saveza godišnje se upiše oko 20.000 štenaca ove pasmine, što je više nego svih ostalih ptičara zajedno. U V. Britaniji je 1951. godine utemeljen nacionalni pasminski klub „The English Setter Association“, a osim ove organizacije postoji i „The English Setter Club“, čiji su članovi vlasnici radnih i izložbenih pasa. Interesantno je napomenuti da je još prije u SAD-u, godine 1933., utemeljen nacionalni pasminski klub – The English Setter Association of America. U članstvo ove organizacije uključen je 21 regionalni klub. Broj 81, siječanj - veljača 2012. KINOLOGIJA ODLIKE PASMINE Engleski seter je kao i ostali seteri (engleski, irski i gordon) vrlo inteligentan, blage naravi i druželjubiv pas. Voli ljude, prema djeci je veoma obazriv. Zbog tih svojih osobnosti i ljepote omiljen je kućni ljubimac. Od njega se ne može tražiti da bude i pas čuvar jer ljude smatra svojim prijateljima. Međutim, on je prije svega lovački pas, ptičar. Većina engleskih setera ima prirođene lovne odlike pa je, uz pravilnu obuku, izvanredan lovački pas, što mu je i prava namjena. Premda je, u biti, poslušan, ponekad zna biti tvrdoglav, radi čega obuka za lov traži dosta strpljenja. Za korištenje u lovu sazrijeva nešto kasnije nego drugi ptičari. Zbog svoje guste i duge dlake otporan je i odlično podnosi surove klimatske uvjete. Voli vodu. Životni je vijek pasmine oko 12 godina, a neki pravilno njegovani psi dožive i više. Engleski seter je pasmina koja se, zbog svoje živahne naravi, ima potrebu svakodnevno istrčati, radi čega mu treba veći životni prostor. Nije preporučljivo ovoga psa držati u skučenu prostoru, stanu, a pogotovo u lancu. Najbolje rješenje je dvorište ili ograđen prostor od desetak četvornih metara. Psu koji boravi u stanu kao kućni ljubimac potrebno je svakodnevno i slobodno trčanje u prirodi. Pasmina je dosta otporna na bolesti. Od bolesti koje se mogu javiti, najčešće su bolesti kože i uha. Bolest uha se javlja kao posljedica začepljenja ušnog kanala smolastom tvari iz uha, zbog čega pas češe uši i trese glavom. A, kao posljedica može doći do upale uha. Stoga je potrebno što češće pregledati ušne kanale i štapićima s vatom ukloniti nakupljenu „smolu“. Kod nekih se pasa javlja displazija kukova. Zapaženo je, premda vrlo rijetko, da se mogu okotiti potpuno gluhi na jedno ili oba uha. 32 kg. Pri hranidbi treba obratiti pozornost na količinu hrane jer je pasmina sklona gojaznosti. Duga dlaka se njeguje običnim četkanjem, čime se uklanja stara dlaka. Poslije lova sa psa treba suhom krpom ukloniti nakupljenu prljavštinu. Kupanje, osobito šamponom, ne preporučuje se jer time skidamo prirodnu zaštitnu masnoću s kože i dlake. Skotnost kuja traje kao u svih pasa, ali vrijeme spremnosti za uspješnu oplodnju (ovulacija) u ženke engleskog setera može biti dosta nepravilno, a posljedica toga može biti lažna skotnost. Neke ženke mogu biti oplođene već osmi dan od početka tjeranja, a neke čak i do dvadeset dana. Zbog te odlike dogodi se da su mnoge neuspješno parene više puta. Vlasnici takvih kuja, zbog neznanja, sumnjaju da su kuja ili mužjak neplodni (sterilni). Štenad su po okotu potpuno bijela ili bijela s crnim ušima. Njihovi nosovi, očni kapci i tabani boje su mesa, odnosno potpuno bez pigmentacije. Pigmentacija se počinje javljati tek nakon nekoliko dana, a pjege po tijelu nakon trećeg tjedna života. Boja dlake, postojanje pigmentacije i moguća gluhoća mogu se sa sigurnošću utvrditi nakon mjesec dana. HRANIDBA I NJEGA RAD U LOVIŠTU Pravilno hranjen i njegovan mužjak engleskog setera težak je od 25 do 35 kg, a ženka 20 do www.lovackisavez-hb.ba Engleski seter je pas galoper, u usporedbi s pointerom malo sporiji, ali još uvijek dosta brz. Uporan je u radu i veoma izdržljiv. Nasuprot pointeru, koji dominira smjelošću, on to čini svojom mudrošću. Njegovo je kretanje u liniji tik uz zemlju, slijedeći i najmanju valovitost terena. Glavu uvije drži dosta visoko, a tijelo zategnuto u neprestanu traženju mirisa divljači. Rep nosi u produžetku leđne linije, opružen i nepokretan. Dopušta se jedino poprečno mahanje repom na kraju svake petlje, pri promjeni smjera kretanja. Radosno mahanje repom nije dopušteno, a ono se javlja kod sporijih pasa. Kad dođe u područje mirisa divljači, ponaša se poput mačke i spušta stražnji dio tijela, a glavu drži dosta visoko. Brzim korakom prati miris divljači i što je moguće više izravno ide prema njegovu izvoru, no ipak oprezno i krajnje sumnjičavo. To njegovo kretanje je nečujno, a micanje udova tako skladno da se u visokoj vegetaciji dobiva dojam kao da netko upravlja njime nevidljivim nitima. Ako se divljač izvukla, onda se ponovno uzdiže, ubrzava kretanje i nastavlja pretraživanje uobičajenim trkom. Ako se, međutim, uvjeri u nazočnost divljači, lagano uspori prije neko se potpuno ukruti u stavu stajanja (markiranje). Engleskom je seteru primjerenije stajanje s puštenim stražnjim dijelom tijela i s visoko uzdignutom glavom, no također je pravilno stajanje kad je cijelo tijelo uz zemlju, ali opet s glavom visoko u zraku. Što više čučne, engleski seter sve više biva tipični predstavnik svoje pasmine; pointer je pak tipičnan što je uspravniji. Dakle uspravno stajanje engleskog setera nije klasično, ali je ipak u posebnom slučaju dopušteno. Naime kad miris divljači uhvati izdaleka, u bujnijom vegetaciji, ostat će visoko na nogama, ali ipak u blago spuštenom stavu. Inače, pse koji uspravno stoje pred divljači ružno je vidjeti, a osim toga može se posumnjati u čistoću pasmine. Kad pas u galopu iznenada uleti u područje mirisa divljači, onda pred njom staje naglo, bez usporavanja, kao da je udario u nevidljivi zid. No i tada to čini uvijek s određenom blagošću, nikada bijesno kao pointer. Kad se divljač pokuša izvući, engleski seter je prati puzeći poput mačke. Tijelo mu je spušteno, prsna kost gotovo dodiruje zemlju, a zazor na lopaticama je istaknut. Hod prema naprijed je oprezan ali postojan, s kratkim zastajkivanjem pri svakom zaustavljanju divljači. Zaustavljenu divljač pokazuje izrazito krutim stavom. Pri sekundiranju ima isti stav kao i pri stajanju, i ako je na rastojanju, poželjno je da mu prethodi kratko zastajkivanje. Donošenje odstrijeljene divljači sa zemlje i iz vode ne traži se u njegovoj matičnoj zemlji, niti je to predviđeno po međunarodnim standardima rada. 45 KINOLOGIJA FCI STANDARD BROJ 2 Naziv pasmine: Engleski seter (English Setter). Zemlja podrijetla: Velika Britanija. FCI razvrstavanje: Skupina VII – ptičari. Podskupina: 2 - Britanski i irski ptičari (s radnim ispitom). Opći izgled: srednje velik, jasnih obrisa, otmjena izgleda i kretanja. Osnovna obilježja: Veoma aktivan, s izraženim osjećajem za lov. Narav: Iznimno prijateljski raspoložen i dobroćudan. Glava i lubanja: Glavu nosi visoko uzdignutu, duga je i razmjerno suha, s jasno izraženim stopom. Između ušiju lubanja je jajolika i primjetno prostrana. Kvrga zatiljne kosti jasno je izražena. Gubica srednje duboka i prilično četvrtasta. Duljina gubice od stopa do vrha nosa jednaka je duljini od zatiljne kvrge do stopa. Nosnice su široke, a čeljusti približno jednake duljine. Usne nisu previše opuštene. Nosna pečurka crna ili smeđa, sukladna boji dlake. Oči: Sjajne, blage i izražajne. Boja očiju je između boje lješnjaka i tamnosmeđe, što tamnije to bolje. Samo u smeđebijelih pasa dopuštena je svjetlija boja očiju. Uši: Srednje duge, nisko usađene, padaju posve uz obraze. Vrhovi ušiju su baršunasti, a gornji dijelovi prekriveni su finom svilenkastom dlakom. Zubalo: Snažne čeljusti s potpunim i škarastim zubalom. Vrat: Prilično dug, mišićav i suh. Koža je uz vrat pripijena i nema podgušnjaka. Prednji dio: Plećke dobro unazad postavljene i kose. Prsa duboka i široka. Prsna kost izražena. Prednje noge ravne i vrlo mišićave. Laktovi priljubljeni uz tijelo. Tijelo: srednje dugo, a leđa kratka, snažna i ravna, sa zaobljenim i zasvođenim rebrima. Stražnji dio: Slabine široke, blago zaobljene, mišićave. Noge mišićave. Kut koljenog zgloba dobar. Dobra dužina natkoljenice i potkoljenice. Skočni zglob nije okrenut ni vani, ni unutra. Šape: Zatvorene, s dobro priljubljenim i zaobljenim prstima. Između prstiju šape su obrasle gustom dlakom. Rep: Usađen približno leđima, srednje dug, ne dopire do skočnog zgloba, nije iskrivljen niti zavijen, nego blago savijen ili sabljast. Obrastao dugom dlakom u obliku resa. Dlaka na repu je duga, svilenkasta, blago valovita, nikad kovrčava. U kretanju rep je živahno nošen s jedna strane na drugu u liniji leđa. Kretanje: Slobodno, ostavlja dojam brzine i izdržljivosti. Gledano odostraga, kuk, koljeni i skočni zglob u istoj su ravnini. Glava je prirodno visoko nošena. Dlaka: Cijelo tijelo je obraslo dlakom koja treba biti duga, blago valovita i svilenkasta. Prednje i stražnje noge bogato su odlakane zastavicama gotovo do šapa. Boja: Crna i bijela (blue belton), narančasta i bijela (orange belton), žuta i bijela (lemon belton), smeđa i bijela (liver belton). Pas može biti s plameno žutom bojom (paležom). Poželjniji su psi s točkicama po cijelom tijelu (prskani) od onih s velikim pjegama (plohama). Veličina: Visini u grebanu za mužjake 65 – 68 cm, a za ženke 61 – 65 cm. Greške: Svako odstupanje od standarda smatra se greškom, koja se vrednuje razmjerno stupnju tog odstupanja. 46 MANIFESTACIJE KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE ZA 2012. 04. 03. Smotra i IPO zec – Prijatelji Čitluk 10. 03. IPO D. S. – Široki Brijeg 11. 03. CACT zec – Prijatelji Čitluk 18. 03. IPO D. S. – Mostar 25. 03. IPO zec – Grude 31. 03. IPO zec – Škarine, Rama 01. 04. CACT D. S. – Mostar 09. 04. IPO zec – Široki Brijeg 15. 04. IPO D. S. – Miletina, Ljubuški 15. 04. Smotra i IPO ptičari – Domaljevac 21. 04. CAC Livno – Livno 22. 04. Smotra i IPO D. S. – Cincar, Livno 22. 04. CACT D. S. – Prijatelji Čitluk 28. 04. Specijalka tornjaka – Rama 29. 04. Smotra i IPO zec – Čapljina 29. 04. CAC Vitez – Vitez 01. 05. IPO za službene pse – Čapljina 19. 05. Državno prvenstvo tornjaka s dodjelom kandidature – Tomislavgrad 09. 06. CAC – Žepče 16. 06. Specijalka njemačkih ovčara – Međugorje 01. 09. CAC Posušje – Specijalka autohtonih goniča “Robert Oreč-Bobo“ i Specijalka ruskih pasmina pasa (KOV, SAO, CRT) noćna 08. 09. IPO D. S. – Vitez 09. 09. CACT D. S – Vitez 15. 09. Smotra i IPO D. S. – Jajce 16. 09. CACT zec – Grude 16. 09. IPO D. S. – Uskoplje 23. 09. CAC Livno – Cincar, Livno 29. 09. CACT zec – Široki Brijeg 30. 09. Smotra i IPO zec – Čapljina 06. 10. CACT D. S. – Široki Brijeg 06. 10. IPO zec na otvorenom – Vitez 07. 10. “C“ utakmica ptičara s kandidaturom – Domaljevac 07. 10. IPO ptičari – Ljubuški 25. 11. IPO za službene pse – Čapljina Broj 81, siječanj - veljača 2012. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE DIVLJI LUK Slični, ali nisu isti! Najbolji i najljekovitije je u svježem stanju. Otporan je na mraz, pa ga možete imati i u ovim zimskim mjesecima. Dapače, najbolje ga je potražiti u veljači i ožujku, pa ono svježe lišće napraviti kao salatu, ili u sokovnik pa iscijediti sok i tako piti Blago Lasić U nesagledivome bogatstvu biljnih vrsta koje gotovo svakodnevno susrećemo hodajući lovištem, često smo u nedoumici, bez obzira na našu samouvjerenost, o kojoj biljnoj vrsti je riječ. Jednako nam se događa i kod raspoznavanja gljiva, a vrlo je bitno točno odrediti vrstu, s obzirom na to da i među biljkama postoje mnoge opasne i otrovne vrste, koje bi nas mogle (u slučaju dodira, mirisa, konzumiranja...) neugodno iznenaditi. Već smo imali nekoliko slučajeva sličnih ljekovitih biljaka i gljiva koje smo obrađivali, i nadam se da nije bilo nesporazuma i kobnih zamjena, pogotovo je opasno kada su gljive u pitanju. DIVLJI LUK (Allium ursinum L.) U narodu, ovu biljku nazivaju još: medvjeđi luk, pasji luk, sremuš. Divlji luk je trajnica koja nije baš jako rasprostranjena u prirodi jer je vrlo zahtjevna, s obzirom na kakvoću tla u kojemu raste i uspijeva. Neki ga biljari gaje u svojim vrtovima i kukaju kako često ugine nakon nekoliko godina, bez nekoga uočljiva razloga. Raste u velikim skupinama: na terenu bogatu humusom, u dubokim i vlažnim zemljištima, često pokraj rijeka i potoka, u hladovini listopadnih šuma, češće u osoju nego u prisoju. Ova višegodišnja biljka ima gusto, tamno zeleno lišće, ovalnoga oblika, koje izbija izravno iz zemlje, odnosno iz lukovice. Iz središta www.lovackisavez-hb.ba lukovice u svibnju izbija šuplja drška koja nosi na svome vrhu snježno bijele cvjetiće, koji se kasnije usjemene i tako se biljka razmnožava. Nikada se ne razviju mlade lukovice. Sjeme je crno i sitno, poput crvenoga luka. Ipak, divlji luk je po svojim karakteristikama: mirisu, ljutini, kemijskom sastavu, ljekovitim svojstvima... mnogo sličniji bijelome luku. Divlji luk prije svega sadrži: flavonide, esencijalna ulja, eterična ulja, soli, sluz, šećer, vitamin C, bjelančevine, folnu kiselinu, kompleks B vitamina... Vrlo je širok spektar djelovanja ove izuzetne biljke! Mnogi ga biljari preporučuju za sve prilike kao i bijeli luk, s tom razlikom da ga preporučaju kao jače i aktivnije sredstvo: aktivira organe za varenje, poboljšava apetit, popravlja krvnu sliku (osobito eritrocite), stimulira rast zdravih stanica i uništava oboljele, poboljšava obrambeni sustav organizma, prirodni je antibiotik, protiv iscrpljenosti, gripe, prehlade, proljetne hunjavice, protiv povišenoga krvnog tlaka, protiv bolesti jetara, protiv crijevnih parazita... Jedan američki travar tvrdi, ako se svakodnevno konzumira divlji ili bijeli luk, teško može doći do raka probavnih organa (!) Također, kao prirodni antibiotik, u narodu divlji luk rabe protiv različitih gljivičnih oboljenja na koži, protiv bubuljica, ječmenca na oku, herpesa oko usta i nosa... Uistinu, impozantan popis tegoba i oboljenja! Kako koristiti divlji luk? Svakako je najbolje i najljekovitije u svježem stanju. Divlji luk je otporan na mraz, pa ga možete imati i u ovim zimskim mjesecima. Dapače, najbolje ga je potražiti u veljači i ožujku, pa ono svježe lišće napraviti kao salatu, ili u sokovnik pa iscijediti sok i tako piti. Od divljega se luka mogu koristiti i lukovice, koje vadimo koncem ljeta, ali uvijek u ograničenim i razumnim količinama, radi očuvanja prirodne ravnoteže. Ipak, preporučam vam, ako ste u takvim mogućnostima, posaditi desetak lukovica u svoj vrt i uvijek imate izuzetan lijek u neposrednoj blizini! Želim još spomenuti da divlji luk rado koriste neke životinje, pogotovo crna divljač! I na koncu, ne budite lakomisleni i previše samouvjereni u svoje znanje ! Ako želite rabiti divlji luk, pouzdajte se u svoje osjetilo mirisa, i ne berite biljku koja ne miriše na bijeli luk, jer postoje još neke gotovo istoga lišća kao kod divljega luka, a najopasnija zamjena je s poljskim ljiljanom, čije lišće može biti i smrtonosno! Jer, biljka mora biti prepoznatljiva iz svih aspekata, bila dobra ili loša, poput čovjeka. 47 GASTRONOMSKI KUTAK ada se govori o srnećem rižotu, najprije se misli na srneći but jer od ostalih dijelova tijela srne nije baš zgodno naći pravo meso za ovo jelo, kao što je zgodno naći za gulaš ili čorbu na divljač. Meso se isječe na prigodne komade ili komadiće i stavi se barem pola sata u ploške naranče, ocat i papar. Dio ovoga umaka se ostavi i na koncu kuhanja se stavi u rižot radi posebnoga mirisa koji će dati ton i ukusu. Popirjamo meso na popirjanoj kapuli i češnjaku, stavimo na tostiranje – zagrijavanje rižu, prelijemo potom vinom i kada vino ispari dodajemo vegetarijansku juhu ili vrelu vodu da prekrije rižu, a za to vrijeme pripremamo ostale sastojke koji će nam trebati stavljati u drugoj polovici kuhanja riže. Može se slobodno dodati koji topljeni sir ili kiselo vrhnje, ali uvijek paziti da nam previše dodataka i začina ne uništi ljepotu onoga mirisa prirodne divljači. Papar, sol, rajčica i feferon dodaju se s osjetljivom pozornošću znajući za koga spravljamo, ako što oni neće zaboraviti priznati ljepotu spravljenoga i tražiti ono, njihovo piće uz ovako, lijepo blagovanje. Na vrelom ulju češnjak i kapula se popirjaju Na polovici kuhanja riže - desetak minuta - dodajemo spravljeno meso Samo od srnećega buta se može praviti rižot Srneći rižot je tu Dodajemo rižu... No s parmezanom je uvijek bolji i ukusniji Srneći rižot Fra Franjo Mabić K 48 Broj 81, siječanj - veljača 2012. ZABAVNI KUTAK autor: mariofil soldo PRIVUĆI, OSVOJITI EGIPATSKI GLUMAC SHARIF DRUGO IME PTICE NA SLICI MJESTO U LICI SKINUTI OBUĆU S NOGE anTE TOMIĆ PTICA IZ PORODICE VRANA, NA SLICI UPALA MU BIVŠA LISTIĆ U JE SJEKIRA ODBOJKAŠICA SPORTSKOJ U ... KIRILOVA PROGNOZI AUSTRIJA MRAK DOBITI MLADUNČE OŠTRA IZBOČINA KOPNA U MORE OPONAŠATELJ pRVA MATEM. NEPOZNANICA ČIN, DJELO UBLAŽIVAČI U AUTOMOBILIMA DIOBA STANIČNE JEZGRE ITEKAKO, ZNATNO PASMINE PRKOS EMILIJA KOKIĆ nE POSJEDOVATI JAJA RIBA KALIJ HOKEJAŠKA PLOČICA PJEVAČ VITASOVIĆ ITALIJA ISAAC NEWTON GOVORITI IKAVSKI POSAO POKRAJINA U GRČKOJ TETKA OD MILJA RUBLJE VELIKA RIBARSKA MREŽA POKUS MLADUNČE GOVEDA ILI JELENA VRSTA RUSKOG AUTOMOBILA INDIJ ŠVEDSKA GRČKI BOG RATA “ŠKOLA” KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha Frano Vukoja TEMPERATURE Mariofil Soldo O L www.lovackisavez-hb.ba Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom, jednoslovi su već upisani u mrežu. AN, ANALAV, ANANAS, DVA, IMENA, IVA, KANARINAC, KAP, KARAKALA, KEN, LI, LI, MACA, OSTATI, OTARAK, OVAKAV, PASIJA, POSKOK, PUSTOLOV, RATAJ, STANA, STANAR, TANAKA, TD, USTAVA, VINARA Nazove lovac iz Hercegovine nasumce telefonski broj u Sarajevu. Javi se Mujo. - Kolika je temperatura kod vas? - upita Ero. - Kod nas ti je minus 10 - odgovori Mujo. - Dobro, a kako na televiziji kažu da je kod vas temperatura minus 30 - priupita Hercegovac. - Možda vani - objasni Mujo. GLOBALNO ZATOPLJENJE Skupina lovaca po visokom snijegu i niskoj temperaturi nosila hranu divljači. Jedan lovac reče: - Ako je dva metra snijega na minus 30 globalno zatopljenje, što je onda globalno zahladnjenje?! RASPRODAJA Lovac se zadržao u prodavaonici lovačke opreme, a supruga otišla u obilazak trgovina. Nikako je nije mogao naći pa pozove policiju. - Halo, policija, što možete učiniti, izgubio sam ženu? - Nema problema, gospodine, samo viknite RASPRODAJA, odmah će se ona pojaviti - poučiše ga policajci. U ZATVORU Jedan krivolovac dobio zatvorsku kaznu. Upravitelj zatvora obrati se zatvorenicima: - Svaki zatvorenik mora nešto raditi. - Mogu li ja raditi kao trgovački putnik? - upita krivolovac. - A “usput” bi štogod i ulovio. 49 IN MEMORIAM OBLJETNICA SLAVKO LOVRIĆ (1932. – 2012.) MARKO BOŽIĆ-KOLE (1946. – 2012.) MIJO-MILAN MARIĆ (1929. – 2012.) BRANKO MARUŠIĆ (1933. – 2012.) U 81. godini života, naše redove zauvijek je napustio naš prijatelj, kolega i dugogodišnji član Slavko Lovrić. Prirodu i lov zavolio je od svoje mladosti. Već kao mladi inženjer šumarstva aktivno se počeo baviti pitanjima koja bi mogla unaprijediti lovstvo na ovim prostorima. U svojoj matičnoj radnoj organizaciji „Parkovi“ Mostar postaje voditelj odjela za lovstvo. Pokreće dosta projekata, prije svega na uzgoju divljači. U Sutini i Podveležju pokrenuo je projekt intenzivnog uzgoja jarebice kamenjarke i time zaokupio pozornost svjetskih lovnih stručnjaka. Nažalost, kada je ovaj projekt počeo davati odlične rezultate, ratna zbivanja prekinula su i uništila Slavkovo životno djelo u oblasti lovstva. To je na njega ostavilo dubok trag sve do kraja života. Na početku Domovinskog rasta, osim ostalih svojih obveza, ulazi u Inicijativni odbor za pripremu Utemeljiteljske skupštine Lovačkog saveza Herceg Bosne. Svojim znanjem i iskustvom dao je puni doprinos u izradi prvih akata Saveza. Bio je prvi predsjednik Stručnog savjeta našega Saveza i član raznih povjerenstava. Nemjerljiv doprinos dao je i našem lovačkom društvu, posebice u poslijeratnoj organizaciji i u izobrazbi mladih lovaca. Za zasluge u lovstvu dobio je niz priznanja, diploma, povelja, a odlikovan je i Odličjem I. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Kao čovjek bio je rado viđen u svakom društvu, posebice među lovcima. Ostat će zapamćen po svojim šaljivim dosjetkama pa je družiti se s njim uvijek bilo i zabavno i ugodno. Njegovom smrću naše Društvo i općenito lovstvo izgubilo je velikog čovjeka. Njegov lik i djelo ostat će nam u trajnom sjećanju. Počivao u miru Božjem. Iznenada, u 66. godini života, zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član Marko BožićKole. Bio je jedan od najstarijih članova LU „Kuna“ iz Domaljevca. Položio je lovački ispit 1969. godine. Bio je strastven lovac i ribolovac, volio je druženje, a lov posebno. Za lov je živio i to mu je bilo najpreče u životu, za lov je davao sve. Ostaje nam sjećanje na prijatelja i lovca, a njegovoj obitelji bol i tuga. Počivao u miru Božjem. Nakon kraće bolesti, u 83. godini života zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji kolega Mijo-Milan Marić. Pamtimo ga kao čovjeka i lovca koji je volio lovačke običaje te druženja s prijateljima i kolegama lovcima. Velika mu hvala za sve što je doprinio našoj udruzi. Ostat će nam u trajnom sjećanju. Ovih je dana širokobriješki puk, a posebice lovce zatekla vijest o smrti našega kolege lovca i prijatelja Branka MarušićaJanćetovića. Branko je bio dobar i častan čovjek, uzoran lovac i omiljen prosvjetni radnik. Bio je u svakom pogledu lovac za primjer. Krasile su ga vrline istinskoga zaljubljenika u prirodu i njezine ljepote, druženje s ljudima, što je posebice volio. Svojim radom i ponašanjem ostavio je neizbrisiv trag u našem Društvu. Svoju ljubav prema prirodi, lovu i kinologiji prenosio je na mlađe naraštaje. U svome dugogodišnjem lovačkom stažu obnašao je razne odgovorne dužnosti u Društvu i svojoj sekciji Desna obala. Za izuzetne zasluge u lovstvu odlikovan je Odličjem II. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Dragi Branko! Tvoje i naše lovište Kosmaj čiju si svaku stopu znao, od sada će se, skupa s nama lovcima, sjećati svih naših lovova, druženja i lovačkih dogodovština. Uvijek si nas znao razveseliti svojim dosjetkama, šalama, često i na svoj račun. A Tvoja kuja Cokara još uvijek negdje goni i u svakom našem budućem lovu osluškivat ćemo njezin povratak. Makar u našim pričama i sjećanjima na tebe. Hvala Ti za sve učinjeno. Dobra Ti kob u tišini vječnog mira. Počivao u miru Božjem. LD „Jarebica“, Mostar LSUG „Jarebica“, Štrepci LU „Kuna“, Domaljevac NAZIF BERBIĆ (1960. – 2012.) MARJAN BARBARIĆ (1970. – 2011.) S nevjericom i tugom među nama lovcima odjeknula je vijest o iznenadnoj i tragičnoj smrti našega kolege lovca i prijatelja Marjana Barbarića. Ljubav prema prirodi i ljudima uvela ga je u redove našega Društva. U svojem lovačkom stažu iskazao je sve vrline koje krase lik lovca i dobrog prijatelja. Iza njega ostaju tuga, bol i praznina, ali i trajno sjećanje na dobroga i dragog prijatelja, lovca i nadasve plemenita i časna čovjeka. Za sve ono što je učinio, mi lovci, njegove kolege i prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo. Dragi naš Marjane, bit ćeš zauvijek s nama u našim lovovima, lovačkim druženjima i pričama. Pamtit ćemo te s ponosom i sjećati se svih trenutaka provedenih s tobom. Počivao u miru Božjem. Iznenada, u 52. godini, prekinut je životni put našega Nazifa. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove lovne grupe zauvijek će se sjećati lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih s njime u lovu i lovačkim druženjima. Dragi Nazife, otišao si u trenutku kad si trebao biti oslonac svojoj obitelji i našem Društvu. Ostat ćeš u našim sjećanjima kao uzoran lovac i častan čovjek. MILAN MITAR (1944. – 2011.) Prošla je godina dana otkako više nije s nama naš prijatelj, lovac i veliki ljubitelj prirode Milan Mitar. Ni jedan izlazak u lovište ne prođe a da se ne sjetimo naših zajedničkih druženja i lovova. Tih trenutaka provedenih s Tobom s ponosom se sjećamo. Za sve što si učinio, mi tvoje kolege i lovci i tvoji prijatelji, najiskrenije Ti zahvaljujemo. Počivaj u miru Božjem. LD „Radovanj“, Posušje LD „Mosor“, Široki Brijeg LD „Fazan“, Odžak LU „Livanjsko polje“, Lištani 50 Broj 81, siječanj - veljača 2012. Slanje i primanje novca Gotovinske transakcije u unutarnjem i međunarodnom prometu Slanje novca poštanskom uputnicom Eurogiro – najjednostavnije slanje novca uz najniže troškove Western Union – najbrži način slanja novca Poštanskom uputnicom se omogućava prijenos novca od pošiljatelja do primatelja poštanskom mrežom. Eurogiro modelom slanja novca iz inozemstva omogućava se slanje novca na kućnu adresu primatelja u BiH, te slanje novca u inozemstvo sa šaltera Hrvatske pošte Mostar. Nije potrebno imati otvoren račun u banci. Western Union, najveća svjetska mreža za prijenos novca, omogućava ljudima diljem svijeta slanje i primanje novca u roku od nekoliko minuta. Nije potrebno imati otvoren račun u banci. Besplatni info telefon 080 088 088 HP Oglas PRIMANJE I SLANJE NOVCA A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:43:07 AM
© Copyright 2024 Paperzz