Godina XI., broj: 46 sadržaj: Prosinac 2010. OTOČKI LIST Glasilo Grada Otoka V.Nazora 1/I. 32252 Otok/ Hrvatska www.otok.hr e-mail: otocki.list@gmail.com Izdavač: Grad Otok Za izdavača: Josip Šarić, gradonačelnik Glavna urednica: Marijana Barnjak, prof. Suradnici: Marin Benaković, Ivana Blašković, Marija Čepo, Daria Gongeta, Ksenija Huber, Josip Jurić, Marina Lombarović, Mirko Martinović, Tomislav Marić, Marin Nađ, Petar Matas- Pjer, Katica Novoselac, Katica Pućo, Marija Pućo, Zvonko Spajić, Anica Valenćik, Ljiljana Vranjković, Berislav Vuković, Jelena Zovak Lektura: Katica Novoselac, prof. Grafičko oblikovanje DESIGN STUDIO D www.designstudio-d.hr Tisak: Zebra, Vinkovci OTOČKI LIST JE BESPLATAN Prilozi se mogu uplatiti na račun br: 234009-1853500007 (Privredna banka Zagreb) Glasilo je prijavljeno Vladi RH, Uredu za odnose s javnošću. Sva prava pridržana Naslovnica: BETLEHEM - BOŽIĆ GRAFIKA OTOČKI List Glasilo Grada Otoka • INTERVJU S JOSIPOM ŠARIĆEM, GRADONAČELNIKOM GRADA OTOKA • DEVETNAESTA KOMEMORACIJA U ČAST POGINULIM ZRA KOPLOVCIMA I BRANITELJIMA OTOKA • U KOMLETINCIMA OBILJEŽENA 19. OBLJETNICA POGIBIJE HRVATSKIH BRANITELJA • IZVJEŠĆA SA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA GRADA OTOKA • IMENOVANA NOVA RAVNATELJICA OSNOVNE ŠKOLE JOSIPA LOVRETIĆA OTOK • OBILJEŽEN DAN NEOVISNOSTI • U ŽUPNOJ CRKVI SLUŽENA SVETA MISA ZAHVALNICA • OBILJEŽEN BLAGDAN SVIH SVETIH • “VUKOVAR JE SIMBOL NEPRAVEDNOG STRADANJA NARODA” • PALJENJEM SVIJEĆA OBILJEŽEN DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR • OTOČKI I KOMLETINAČKI BRANITELJI U DOMOVINSKOM RATU • TVRTKA POLJOOPSKRBA MEĐUNARODNA TRGOVINA d. o. o. OTVARA SVOJA VRATA I U OTOČKOJ PODUZETNIČKOJ ZONI • U VINKOVAČKOM GRADSKOM MUZEJU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE TRIJU OTOČANKI “OD MLADOSTI NIŠTA LIPŠE NIJE” • IZVRSTAN KONCERT SISAČKOG GLAZBENIKA EDMUNDA ADLERA BORIĆA • OTOČKI UMJETNICI SUDJELOVALI NA 4. HUMANITARNOJ KOLONIJI, IZLOŽBI I AUKCIJI „UMJETNIČKI IZRIČAJ DLIJETOM, KISTOM I PEROM U OBRANI DOMOVINE“ • U BIOGRADU OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA • ŠLJIVOVICA JOSIPA BOŽIČEVIĆA IZ OTOKA NAGRAĐENA SRE BROM NA 17. NACIONALNOJ IZLOŽBI VOĆNIH RAKIJA I LIKERA • TRIBINA “POMOĆ OBOLJELIMA OD PTSP-a I ČLANOVIMA NJIHOVIH OBITELJI” • DVD KOMLETINCI U GOSTIMA DVD-u PULA • DVD PULA GOSTOVALO U KOMLETINCIMA • UDRUGA „HRVATSKA ŽENA“ OTOK I OVE GODINE DIJELILA BOŽIĆNU PŠENICU • KREATIVNA RADIONICA RAD S JESENSKIM PLODOVIMA • Izlet na stan u Komletincima • SVETI NIKOLA POSJETIO DJEČJI VRTIĆ „PUPOLJAK“ • Otočki štokavčići na Šokačkoj riči 2010. • Dječje čuđenje svijetu • JOŠ JEDAN USPJEH UČENICE OŠ JOSIPA LOVRETIĆA IVANE NUIĆ • Nenasilje u školi • „POLICAJAC, MOJ PRIJATELJ!“ • ODRŽANA OSNIVAČKA SKUPŠTINA DRUŠTVA “NAŠA DJECA” OTOK • OTOČKI OSNOVNOŠKOLCI OBILJEŽILI MEĐUNARODNI DAN DJETETA • STOP NASILJU! • Stoljeće jednog života • OTOČKI LIST PREDSTAVLJEN NA 5. IZLOŽBI LOKALNIH TISKANIH GLASILA U LOVASU • NOGOMETAŠIMA NK „OTOK“ IZVRSNO 2. MJESTO NA KRAJU POLUSEZONE U 3. HNL - ISTOK • Mirko Martinović uručio nagradu najboljem atletskom klubu Hrvatske u 2010. godini • MARIJA LUKAČ NOVA DRŽAVNA PRVAKINJA • ODRŽANA ZABAVNA ŠKOLA NOGOMETA • TAEKWONDO KLUB “OTOK” IZVRSTAN NA TURNIRU U SLAVONSKOM BRODU • TAEKWONDOAŠI OTOKA PONOVNO OSVAJAJU • NOVI USPJESI KICKBOKSING KLUBA “OTOK” • MARKO VIDOVIĆ POBJEDNIK KICKBOKSING KUPA • TURNIR NOGOMETNIH VETERANA U OTOKU • Sportsko-ribolovna natjecanja ŠRD „Virovi“ Otok u 2010. godini • RIBIČKI DOBROTVORI I DONATORI • IN MEMORIAM: ZDRAVKO DODIG (20. ožujka 1942. – 14. listopada 2010.) • IZ ŽIVOTA NA STANU: FARBEROV STAN • Dica • POVIJEST OTOČKOG ROCKN’ ROLLA by Zvonko Spajić - 4. DIO • MARIN BENAKOVIĆ: SIMPATIČNA DJEVOJKA • Društvena mreža • Početak • HUMOR 3 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Razgovarala: Jelena Zovak INTERVJU S JOSIPOM ŠARIĆEM, GRADONAČELNIKOM GRADA OTOKA 1. Što je obilježilo ovu godinu u Otoku i Komletincima i koje ključne projekte ipak nije omela ova teška gospodarska situacija? Javni radovi, izgradnja i održavanje nogostupa. U javnim je radovima bilo angažirano ukupno 25 osoba.Osim toga angažirali smo i djelatnike gradskog komunalnog poduzeća Vranjevo. Uređeni su nogostupi u sljedećim ulicama: Bana Jelačića - rekonstrukcija 1100 m, Ljudevita Gaja - nova staza cca 400 m, Zrinski Frankopana izgradnja cca 120 m, Josipa Kozarca 250 m u Otoku - rekonstrukcija, Josipa Kozarca u Komletincima - nova staza 250 m, Braće Radić u Komletincima - rekonstrukcija 500 m, dio nove staze na mjesnom groblju - cca 160 m. Održavanje javnih površina i parkova, čišćenje zaraslih poljskih kanala. Rekonstrukcija i saniranje kanalske mreže u naselju i izvan naselja radi smanjenja posljedica poplava. U Komletincima još uvijek teku radovi na izgradnji kanalizacijske mreže. U ovoj recesijskog godini očekujemo da ćemo ostvariti programe i projekte u vrijednosti nešto više od 15 milijuna kuna. Realizirali smo brojne programe javnih potreba raznih udruga: u športu i kulturi, zatim u školskom i predškolskom odgoju te izgradnji i održavanju komunalne infrastrukture. Grad je kupio staru tradicijsku kuću u Komletincima radi njezine obnove i očuvanja za buduće generacije. Provedena su dva postupka prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH tako da je do sada od ukupno 825 ha prodano 497 ha. Dakle, na sljedećem natječaju zainteresiranim poljoprivrednicima ponudit će se prodaja preostalog 4 dijela zemljišta. U tijeku je izrada Detaljnog plana uređenja naselja Petkovac za koje je već izdano oko 70 rješenja obiteljima iz Otoka i Komletinaca. Želim posebno istaknuti da Grad Otok prednjači u provedbi povrata oduzetog poljoprivrednog zemljišta od strane komunističke vlasti. Do sada je izvršen povrat oko 250 hektara nasilno oduzetog zemljišta. Uloženi su i veliki napori na evidentiranju šteta od elementarnih nepogoda tako da ćemo, nadam se, uskoro uspjeti realizirati podjelu odobrene potpore poljoprivrednicima. 2. Kakav je nacrt Proračuna za 2011. godinu? Od čega se odustaje, a na što će se staviti naglasak? Novi Proračun za 2011. godinu iznosi cca 19 milijuna kuna. I nadalje ćemo ponajviše investirati u izgradnju komunalne infrastrukture. Mi teško odustajemo od naših planiranih projekata, već je jedino moguće da neke za kraće vrijeme odgodimo. Tako se dogodilo da će završenje Doma kulture i uređenje okoliša uslijediti u 2011. godini, iako smo to planirali ove godine. Nismo uspjeli osigurati potrebna sredstva za opremanje doma. U sklopu doma svoje će posebno mjesto imati gradska knjižnica. Dakako da ćemo nastaviti s izgradnjom kanalizacijske mreže i s dogradnjom vodovodne mreže, a naravno da ćemo nastaviti i s rekonstrukcijom i izgradnjom nogostupa. Vrlo je vrijedan projekt na području komunalne infrastrukture izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda koji će s pripadajućim kolektorom biti vrijedan preko 23 milijuna kuna. Nastavit će se asfaltiranje cesta u poduzetničkog zoni te u pojedinim ulicama – odvojcima. Želja nam je svake godine povisiti stupanj komunalnog uređenja Otoka i Komletinaca. To se odnosi i na održavanje javnih površina. Uloženi napori na realizaciji projekta srednje škole ovih dana dobivaju sretan epilog ishođenjem rješenja o građenju. Naš je plan da početak izgradnje srednjoškolskog objekta uslijedi već sljedeće godine. Sljedeće će se godine uz glavne prometnice postaviti turistička signalizacija. Valorizacijom turističkih potencijala očekujemo određene pomake i na području razvoja turizma. Svakako da nastavljamo s davanjem potpora brojnim udrugama, klubovima, društvima i zajednicama. Naglasak će se staviti na aktivnosti oko nastavka radova na dovršenju Šokačke magistrale preko koje ćemo se, za vrlo kratko vrijeme, spojiti s auto-cestom u Spačvi. 3. Koje se aktivnosti provode na poticanju zapošljavanja i gospodarstva? Naša je Poduzetnička zona već poprimila izgled vrlo ozbiljne i respektabilne poslovne sredine. Ovih je dana otvoreno predstavništvo Poljoopskrbe – međunarodne trgovine za servisiranje i prodaju poljoprivrednih strojeva. Već se na proljeće očekuje otvaranje tvornice za preradu drveta Furnir u kojoj će posao naći oko 100 osoba. Važno je pri tome reći da je Eko-gradnja, građevinska tvrta koja gradi ovu tvor- Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka INTERVJU nicu, zaposlila oko 60 osoba iz Otoka i Komletinaca. Već je dobro poznato investitorima da je Grad Otok propisao niz komunalnih olakšica koje su uz cijenu zemljišta u zoni izuzetno motivirajuće za nova ulaganja. Nije nam namjera skupo prodavati zemljište, već prilikom prodaje uvjetujemo zapošljavanje što većeg broja ljudi. U tijeku je i realizacija programa stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa u koji smo uključili 4 fakultetski obrazovane osobe s ciljem da se pomogne mladim ljudima u stjecanju pripravničkog staža, odnosno radnog iskustva. Želja nam je da pomognemo svim mladima koji su završili fakultet kako bi ih zadržali na ovom prostoru. Poručujem svima koji završe fakultet da se jave u gradsku upravu, gdje želimo voditi ne samo njihovu evidenciju, već i poduzeti konkretne korake da bi se barem odradio pripravnički staž i položio stručni ispit i time stekle prednosti prilikom zapošljavanja. Nezaposlenost svih osoba doživljavam kao svoju osobnu obvezu da se još više založim na stvaranju novih radnih mjesta. Očekujem u skoroj budućnosti velike pomake na planu novog zapošljavanja većine nezaposlenih Otočana i Komletinčana, bez obzira na dob i stručnu spremu i kvalifikaciju. 4. Vaša poruka građanima Otoka i Komletinaca povodom blagdana Božića. nizirano s našim građanima, kako to i priliči većim sredinama. Želja nam je da se po prvi puta zajednički okupimo u novogodišnjoj noći na otočkom trgu kako bi barem na trenutak osjetili potreban zajednički društveni radosni mir u želji za novim prosperitetom i gospodarskim razvojem. Želim svim građankama i građanima Otoka i Komletinaca obilje obiteljske radosti i veselja tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, a napose da nam sljedeća godina protekne u zdravlju i ispunjenju naših novogodišnjih želja. Sretan Božić i nova godina! Kraj ove godine i početak sljedeće planiramo dočekati, po prvi puta orga- 5 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. DEVETNAESTA KOMEMORACIJA U ČAST POGINULIM ZRAKOPLOVCIMA I BRANITELJIMA OTOKA 2. prosinca 1991. nad Otokom su svoje živote izgubili prvi hrvatski zrakoplovci. Prisjetili smo se tako dvojice pilota, dvojice padobranaca i 27 otočkih branitelja. Na početku Domovinskoga rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo pa su sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće. Među najaktivnijima bio je samostalni zrakoplovni vod iz Osijeka osnovan 8. listopada 1991. Jedna je raketa jugoslavenske armije bila kobna i za hrvatske zrakoplovce. 2. prosinca 1991. iznad Otoka je poginuo osnivač voda Marko Živković, drugi pilot Mirko Vukušić te padobranci Rade Griva i Ante Plazibat. Herojima počast. Vijence su položili članovi obitelji poginulih zrakoplovaca i poginulih Otočana, izaslanstvo Ministarstva obrane RH i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije, izaslanstvo Ministarstva unutarnjih poslova, izaslanstvo Grada Otoka, Grada Vukovara, članovi Udruge „Prvi hrvatski dragovoljac“ Otok, pripadnici 1. sat- hrvatskog neba i hrabrim otočkim braniteljima minutom šutnje, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te prigodnim umjetničkim programom odana nije 2. bojne 109. brigade Hrvatske vojske, pripadnici postrojbe „Crne vrane“, pripadnici 1. samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, izaslanstvo 109. 6 vinkovačke brigade 11. domobranske pukovnije, Klub dragovoljaca i branitelja Trpinjske ceste 1991., članovi Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske i grada Otoka, članovi Udruge drago- voljaca i veterana Domovinskoga rata Vukovarsko-srijemske županije i grada Otoka, članovi Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata Vukovarsko-srijemske županije i Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka grada Otoka, članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata Osječko-baranjske županije, članovi Udruge Narodne zaštite grada Otoka te izaslanstvo Aero-kluba iz Osijeka. Prigodnu je molitvu za sve poginule molio dekan otočkoga dekanata i otočki župnik Antun Knežević. Zapovjednik 2. bojne 109. vinkovačke brigade Ivan Grčić prisjetio se tih teških ratnih dana na otočkom i komletinačkom prostoru početkom prosinca 1991. Vladimir Rajtar, zapovjednik 1. samostalnog zrakolovnog voda Osijek, zahvalio se svima koji su se došli pokloniti žrtvama stradalima u Domovinskome ratu. Gradonačelnik Šarić u svom se pozdravnom govoru posebno osvrnuo i na okupljenu otočku djecu i pohvalio sve one koji ih uče o veličini žrtve koju su poginuli zrakoplovci i otočki branitelji položili za slobodnu Hrvatsku i njihov bolji život. Program komemoracije uveličao je Gradski zbor “Otok”, a prigodnim se stihovima predstavila i Udruga dramskih amatera “Josip Kosor”. Program su uvježbali Jan Valenćik i Mira Bošnjaković. Župnik Antun Knežević i kapelan Branimir Mađarac, nakon prigodnog programa u spomen-parku, u župnoj su crkvi služili i svetu misu zadušnicu. Marijana Barnjak 7 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. U KOMLETINCIMA OBILJEŽENA 19. OBLJETNICA POGIBIJE HRVATSKIH BRANITELJA 4. prosinca u Komletincima se prigodnim komemoracijskim programom obilježila 19. obljetnica pogibije pripadnika 105. bjelovarske brigade, 109. vinkovačke brigade, 11. domobranske pukovnije, 3. i 5. gardijske brigade Hrvatske vojske, pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i pripadnika HOS-a. Godine su to patnje, ali i ponosa za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku. Spomen-obilježje u središtu Komletinaca podignuto je u u čast 44 poginulih hrvatskih vitezova iz cijele Hrvatske. Minutom šutnje odana je počast njihovoj hrabrosti i domoljublju. Vijence su položile i svijeće zapalile obitelji poginulih branitelja i civila Komletinaca i Vukovarsko-srijemske županije i Udruga roditelja poginulih branitelja Bejlovarsko-bilogorske županije, ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić, izaslanstvo Ministarstva obrane Republike Hrvatske, izaslanstvo Bjelovarsko-bilogorske županije i Grada Bjelovara, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije, izaslanstvo Grada Otoka, izaslanstvo Policijske 8 uprave Vukovarsko-srijemske i Bjelovarsko-bilogorske, izaslanstvo 109. vinkovačke brigade, 11. domobranske pukovnije i 2. satnije 109. bojne brigade Hrvatske vojske, izaslanstvo Udruge 105. brigade Hrvatske vojske i Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata Bjelovar, izaslanstvo HVIDRA-e RH i grada Otoka i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata Vukovarsko-srijemske županije i grada Otoka, izaslanstvo Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata Vukovarsko-srijemske županije i grada Otoka i izaslanastvo Udruge „Prvi hrvatski dragovoljac“ grada Otoka, Udruga Narodne zaštite grada Otoka te izaslanstvo Mjesnog odbora Komletinci. Komletinčani moraju biti ponosni na svoje sumještane koji su poginuli u obrani sela, ali i u drugim krajevima Hrvatske. Oni su vjerno služili svome mjestu u danima neprijateljskoga okruženja. U ime Grada Otoka i Mjesnog odbora Komletinci nazočnima se obratio otočki gradonačelnik Josip Šarić koji je pozdravio sve okupljene i izrazio zahvalnost za žrtvu poginulih branitelja. Da nije bilo hrabrih momaka koji su poginuli, onih koji su izgubili dijelove svojega tijela i onih koji su imali sreću preživjeti, ne bi danas bilo slobodne Hrvatske. Gradonačelnik se zahvalio i svim braniteljima iz Bjelovara koji su nesebično odlučili doći u pomoć. Okupljenima se obratila i zamjenica bjelovarskoga gradonačelnika Đurđica Ištef Benčić koja je u svom govoru naglasila kako su obitelji poginulih branitelja prije 19 godina umjesto radosti Božića primili vijest o pogibiji svojih najmilijih. Sve naše današnje poteškoće čine se ništavnima, ako se usporede s tim strahotama. Njihova se žrtva nikada ne smije zaboraviti jer da- Godina XI., broj: 46 nas ne bi postojala ni hrvatska država, ni narod, ni jezik. Našim klanjanjem žrtvama dajemo poruku da cijenimo sve ono što su oni učinili. Grad Bjelovar aktivno se brine o braniteljima i udrugama čiji su oni članovi te se na taj način daje dopinos da se njihove žrtve ne zaborave. U ime bjelovarsko-bilogorskog župana svima se obratio njegov zamjenik Alen Baščevan koji je naglasio kako je važno da se takve obljetnice obilježavaju dostojanstveno i glasno kako bi poslali poruku da se ovakvo zlo OTOČKI List Glasilo Grada Otoka nas poklanjamo i izražavamo zahvalnost svima koji su poginuli. Ovdje smo danas kako se hrvatska povijest ne bi prekrajala, nego kako bi se dokazala istina da je Hrvatska vodila pravi obrambeni rat. Ministar je poručio okupljenim obiteljima poginulih kako njihovi sinovi nisu poginuli uzalud i kako je njihova žrtva ugrađena u temelje hrvatske državnosti. Da mladi naraštaji s ljubavlju uče o Domovinskome ratu, pokazali su i komletinački osnovnoškolci koji su izveli prigodni program. Komletinački župnik Ivan Bešlić predvodio je prigodnu molitvu, a nakon komemoracije u spomen-parku, u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije služena je sveta misa. Marijana Barnjak nikada ne ponovi. Svojih se prijatelja prisjetio i ratni zamjenik zapovjednika 2. bojne 109. brigade Hrvatske vojske Jakov Milanović. Ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić u svom je pozdravnom govoru izrazio čast što danas može biti na komemoraciji za 44 viteza koji su poginuli za slobodnu Hrvatsku. Ministar je prenio i pozdrave premijerke Jadranke Kosor. Svjesni smo činjenice da bez njihove žrtve ne bi nikada bilo ni suverene Hrvatske i zato im se da- 9 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. IZVJEŠĆA SA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA GRADA OTOKA Na 7. sjednici Gradskoga vijeća Grada Otoka održanoj 13. rujna 2010. usvojen je prijedlog Odluke o osnivanju Vijeća za prevenciju Grada Otoka. Načelnik Policijske postaje Otok Ivan Drmić istaknuo je kako će Vijeće za prevenciju djelovati kao koordinirajuće tijelo u provođenju zajedničkih mjera i aktivnosti na projektu Ministarstva unutarnjih poslova „Prevencija u lokalnoj zajednici“. Za to je potrebno imenovati članove ( gradonačelnik, ravnatelji škola, predstavnik socijalne skrbi, zdravstvenih ambulanti, udruga, medija, komunalnog poduzeća, župa, itd…), odrediti cilj i načelni sadržaj programa rada te način osiguranja osnovnih uvjeta za rad. Cilj Vijeća za prevenciju bit će utvrđivanje i ostvarivanje programa prevencije u gradu Otoku, zajedno s tijelima i ustanovama zaduženima za sigurnost ljudi, imovine, javnog reda i kvalitete života građana, s ciljem prevencije kriminaliteta, davanja inicijativa te podrške građanima u rješavanju njihovih problema. Time će se obuhvatiti područja suzbijanja nasilja u obitelji, delikvencije djece, maloljetnih i punoljetnih osoba, zlouporabe droga, suzbijanja svih oblika kriminaliteta, osiguravanje povoljnog stanja javnog reda i mira, zaštita žrtava kaznenih djela te opće sigurnosti građana i imovine. Na sjednici je usvojen i prijedlog Statuta Gradske knjižnice Otok. Gradska je knjižnica registrirana u srpnju ove godine, prostor u Domu kulture očekuje svoje opremanje, a knjižnica već posjeduje i oko 1500 knjiga u čijoj nabavi pomaže Matična služba Gradske knjižnice Vinkovci. Gradska knjižnica Otok imat će i svoje Upravno vijeće koje će, uz ravnatelja, imati pet članova koji će biti od stručne pomoći, osobito 10 radi početnih stručnih aktivnosti na ustrojavanju knjižnice. Zamjenik gradonačelnika Zvonimir Pućo izvjestio je vijećnike o obavljenoj financijskoj reviziji Grada Otoka za 2009. Tom su revizijom obuhvaćeni financijski izvještaji i poslovanje Grada Otoka za 2009., a revizija je obavljena u razdoblju od 10. lipnja do 9. kolovoza 2010. Jedna je od točaka dnevnog reda 7. sjednice Gradskoga vijeća Grada Otoka bila i polugodišnje financijsko izvješće Proračuna Grada Otoka za 2010. godinu. U aktualnom je satu dogradonačelnik Pućo izvijestio o tome da je uspješno realizirano 18. otočko proljeće, proslava Dana grada na kojoj su dodjeljena javna priznanja i na kojoj je potpisan sporazum s Hrvatskim vodama za izgradnju pročistača otpadnih voda. Plan je Hrvatskih voda da taj sustav 2012. krene u probni rad i da se tada novoizgrađena kolektorska mreža spoji na postojeći sustav. U proteklom je razdoblju u gradu Otoku najviše učinjeno na uređenju javnih površina kroz program javnih radova kada je izgrađeno i oko 1500 metara potpuno novih pješačkih staza. U tijeku je provedba natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Dogradonačelnik Pućo izvijestio je i kako su Otok i Komletince u proteklom razdoblju pogodile čak dvije elementarne nepogode. Štete su procijenjene i i prijavljene Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. U ponedjeljak 25. listopada u Otoku je održana 8. sjednica Gradskog vijeća Grada Otoka, a sve je započelo izvješćem predsjednice Mandatnog povjerenstva Ljubice Todorić koja je izvijestila o promjenama koje su se dogodile među članovima. Naime, umjes- to vijećnika Đure Matijaševića od sada će vjećnik biti Đuro Crnadak, umjesto Pave Lucića Miro Maras, umjesto Ivana Landeke Josip Radošević i umjesto Miše Đikića Božica Mijetić. Novi su članovi nakon toga svečano prisegnuli i tako postali vijećnici Gradskog vijeća Grada Otoka do kraja ovog mandata. Na sjednici je usvojen i 2. prijedlog Izmjene i dopune Proračuna Grada Otoka za 2010. godinu sa svojim programima. Prema tom je prijedlogu najveće smanjenje u kapitalnim potporama, što se najviše odnosi na završetak Doma kulture, a izmjene su se dogodile i zbog ulaganja u Program javnih radova. Jedna je od točaka dnevnog reda bilo i usvajanje prijedloga Odluke o odabiru najpovoljnijih ponuda za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području grada Otoka. Na taj je natječaj pristiglo 47 ponuda za ukupno 321 ha. Ova će Odluka biti poslana Ministarstvu poljoprivrede na suglasnost, nakon čega će doći do potpisivanja ugovora o kupnji poljoprivrednog zemljišta. Berislav Vuković iznio je prijedlog Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području grada Otoka. Temeljem naputka Ministarstva poljoprivrede raspisuje se natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH iz razloga što se više neće moći izdavati potvrde radi upisa u Upisnik poljoprivrednih površina. Radi se o oko 720 ha, a ta bi se poljoprivredna zemljišta uzimala u zakup na rok od 5 godina ili do realizacije prodaje, povrata i drugih namjena zemljišta. Raspravljalo se i o prijedlogu Odluke o objavljivanju Natječaja za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u zoni Skorotinci. Godina XI., broj: 46 Raspisuje se natječaj na rok od 5 godina ili do ulaska investitora u zonu. Početna je cijena 1000 kn. Usvojen je i prijedlog Odluke o agrotehničkim mjerama u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta i mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina. Na sjednici se raspravljalo i prijedlogu Odluke o visini zakupnine javnih površina i neizgrađenog građevinskog zemljišta te o prijedlogu Odluke o koeficijentu za obračun plaća službenika i namještenika Grada Otoka kako bi se sve uskladilo s novim zakonom. Utvrđen je i prijedlog kandidata za imenovanje sudaca porotnika Županijskog suda za mladež te Županijskog suda u Vukovaru za ostale kaznene predmete. U aktualnom je satu dogradonačelnik Pućo izvijestio o zbivanjima od zadnje sjednice Gradskoga vijeća koja je održana 13. rujna. Proteklog je mjeseca održana skupština Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije čiji je suvlasnik i Grad Otok te je odlučeno o podjeli na dvije tvrtke. Od sada će iz Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije biti izdvojena djelatnosti grijanja, tržnica i groblja, što će biti u sklopu tvrtke GTG. Početkom listopada održan je sastanak svih gradonačelnika sa županom Vukovarsko-srijemske županije Božom Galićem, a jedna je od glavnih tema bila i popis stanovništva 2011. godine. Dogradonačelnik Pućo izvijestio je vijećnike i o Projektu „Petkovac“. Naime, dogovoreno je da će Ministarstvo regionalnog razvoja financirati izradu projektne dokumentacije. Do sada sve ide prema planu i iz sadašnjih će prijedloga biti nešto više od 200 parcela , uz još neke sadržaje kao što su park i sl., a jedna će parcela biti i za potencijalni umirovljenički dom. Do sada je kroz Projekt stambenog zbrinjavanja riješeno više od 60 zahtjeva. U Otoku i Komletincima službeno su završeni i javni radovi koji su se provodili kroz program Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Taj je program trajao 6 mjesecu i iznimno je pohvalan jer je bio od velike pomoći svima koji su se zaposlili, ali i koristan za grad Otok jer je u 6 mjeseci učinjeno puno na uređenju javnih površina. Iznimno je važna i vijest da je potpisan sporazum među Hrvatskim vodama, gradovima Otok i Vinkovci te općinama Cerna i Ivankovo za izgradnju sustava za pročišćavanje otpadnih voda koji će biti završen do OTOČKI List Glasilo Grada Otoka ljeta 2011. Vrijednost investicije za grad Otok iznosi čak 23 milijuna kuna, a sve će financirati iz sredstava Svjetske banke. Dogradonačelnik Pućo izvijestio je i kako će u Otoku uskoro s radom započeti i ispostava Hrvatskog zavoda za zapošljavanje što će iznimno olakšati život svim nezaposlenim osobama u gradu Otoku i okolnim mjestima. Marijana Barnjak 11 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. IMENOVANA NOVA RAVNATELJICA OSNOVNE ŠKOLE JOSIPA LOVRETIĆA OTOK Ljubica Todorić u srpnju 1997. postaje ravnateljicom Osnovne škole Josipa Lovretića u Otoku. Do tada je radila kao učiteljica razredne nastave u Privlaci i uvijek se zamišljala isključivo kao učiteljica. U svom je radu s djecom bila posebna aktivna kroz dramsko-scenski izričaj pa je sa svojim učenicima često odlazila i na brojna natjecanja. Uvijek je imala skrivenu želju raditi u Otoku jer je uvijek bila izrazito vezana za to mjesto. Ta se prilika ukazala upravo te 1997. godine. Posao ravnateljice nije joj bio privlačan jer ga je zamišljala kao isljučivo administrativni posao u kojem ne može do izražaja doći nikakva kreativnost, a plašila se donošenja odluka koje neće biti u skladu s njezinim stavovima. U to je vrijeme doživljavala i intenzivan duhovni hod i od tada do danas u njezinom uredu stoji Isusova slika i upravo tom pronalasku snage u vjeri pripisuje danas svoj uspješan rad u otočkoj osnovnoj školi. U svojim se počecima ravnateljevanja oslanjala na savjete ljudi s kojima je radila jer nije imala nikakvu stručnu pomoć. Nakon upoznavanja prostora i ljudi, shvatila je kako su autoritet i vjerodostojnost riječi posbno važni. Kroz sve ju je ohrabrivao i gradonačelnik Šarić koji je sa svojim suradnicima uvijek bio spreman pomoći. Dobra suradnja bila je njezin cilj pa je ponekad i po cijele dane znala ostajati u svom uredu. To se sve moglo postići kroz razumijevanje i profesionalnu odgovornost, a sve kako bi se povratilo dostojanstvu u pozivu učitelja. Od svojih je suradnika tražila disciplinu, a razgovor je bio metoda kroz koju je sve bilo lakše postići. Svojom je otvorenošću i odgovornošću uvijek nailazila na podršku pa je kroz više od desetljeća na mjestu ravnateljice jako zavoljela taj posao. Za to je vrijeme škola obnovljena brojnim donacijama. Obnovljen je krov, podovi, instalacije, uvedeno je plinsko grijanje, a provedeno je i računalno opremanje pa je otočka škola danas jedna od 12 najbolje opremljenih za taj dio nastave. Ravnateljica Todorić poseban je naglasak stavljala i na poticanje izražajnih sposobnosti pa su brojni uspjesi u literarnim, dramsko-scenskim i glazbenim izričajima, a nastavljena je i tradicija škole dobrih matematičara. Osnovna škola Josipa Lovretića 27. travnja 2007. dobila je i status Međunarodne ekoškole pa je tako ušla u red škola koje predstavljaju pokretače aktivnosti u življenju zdravim životom, u tjelesnom i duhovnom smislu. Vrlo je važna bila i suradnja s roditeljima koji su često dolazili u posjete ravnateljici. Neki su izražavali nezadovoljstvo postupcima škole i učitelja ili nastavnim planovima i programima, ali bilo je i puno roditelja koji su se željeli aktivno uključiti u odgoj i obrazovanje svoje djece i u kreativni rad u školi. Upravo je tu dolazio do izražaja njezin stav o izgradnji dobrih međuljudskih odnosa. Ravnateljica Todorić istaknula je kako nikad nije podilazila ljudima, već je nastojala da svi imaju povjerenja u svog radnog kolegu i osoblje koje je zaduženo za život i rad ustanove. Jedna od velikih želja na početku njezina posla u Otoku bilo je i oživljavanje školske knjižnice, a u tome je i uspjela. Upravo knjižnica treba biti ishodište ljudskih znanja, u njoj se djeca trebaju osjećati opušteno i na kreativne načine, zahvaljujući dobrim knjižničarima, dolaziti do spoznaja. U posljednjih 10-ak godina atletika je u životu škole zauzela posebno mjesto. Upravo je Dan škole pretvoren u sportski dan, a pojedinačni i ekipni uspjesi učenika na brojnim državnim natjecanjima sada se već jako teško mogu izbrojiti, zahvaljujući Atletskom klubu i trenerima Mirku Martinoviću i Mati Glavašu. Svoju umirovljeničku budućnost ravnateljica Ljubica već je donekle osmislila. Velika joj je želja biti na usluzi svojoj djeci i unučadi jer je kroz svoj rad svih tih godina imala osjećaj kako ih zapostavlja pa sada želi aktivno pomoći u odrastanju svoje unučadi. Uključena je u brojne aktvnosti u gradu pa se nada kako će barem s jednim dijelom i nastaviti. Njezina je skrivena želja uvijek bilo i pisanje kojem se nikad, kako zbog poslovnih, tako i privatnih obaveza, nije mogla dovoljno posvetiti. Ljubica Todorić svojim je radom zadužila otočku osnovnu školu, ali i cijeli grad, a želja da se to uspješno i nastavi od sada će biti u rukama dosadašnje učiteljice razredne nastave Marine Beuk kojoj od 1. siječnja 2011. prepušta svoju ravnateljsku stolicu. Marina Beuk rođena je 5. studenog 1962. u Polači, općina Knin. Osnovnu je školu završila u Otoku, Gimnaziju M. A. Reljkovića u Vinkovcima, a potom Pedagoški fakultet u Osijeku, smjer Razredna nastava. Diplomirala je 1984. godine te stekla zvanje učiteljice razredne nastave. Od 1985. radi u OŠ „Vladimir Nazor“ Komletinci, a 1998. postaje djelatnicom OŠ „Josip Lovretić“ Otok. Akademske 2008/2009. godine upisala je doškolovanje na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, smjer Razredna nastava, u trajanju od 4 semestra, te 9. rujna 2010. diplomirala i stekla zvanje profesora razredne nastave. Marina Beuk vijećnica je Gradskog vijeća Grada Otoka, članica Pastoralnog vijeća u otočkoj župi, članica je Mješovitog pjevačkog zbora „Bl. Alojzije Stepinac“ i Gradskog zbora Otok, a od 2006. obnaša i dužnost predsjednice Upravnog vijeća Dječjeg vrtića „Pupoljak“ iz Otoka. Marijana Barnjak Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka OBILJEŽEN DAN NEOVISNOSTI Izaslanstvo Grada Otoka i udruga proizašlih iz Domovinskog rata položilo je vijence i zapalilo svijeće podno spomenika poginulim braniteljima u Otoku i Komletincima povodom obilježvanja Dana neovisnosti. Dan neovisnosti obilježava se 8. listopada jer je na taj datum 1991. godine Sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Berislav Vuković U ŽUPNOJ CRKVI SLUŽENA SVETA MISA ZAHVALNICA U nedjelju 17. listopada u otočkoj je župnoj crkvi bilo posebno svečano jer je služena tradicionalna sveta misa zahvalnica kojom se župljani i mještani Otoka zahvaljuju Bogu za sve plodove koji su ubrani kroz cijelu godinu. Svetu misu u 10 sati predvodio je otočki župnik Antun Knežević, uz koncelebraciju otočkog župnog vikara Branimira Mađarca. Na toj su se svetoj misi okupili brojni župnjani odjeveni u narodne nošnje što je sve okupljene vratilo u prošlost kad je to bila sva- kodnevna pojava. Nakon svečane svete mise i blagoslova, pred župnom su crkvom Svetog Antuna Padovanskoga otočki tamburaši zasvirali šokačko kolo. Marija Čepo 13 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. OBILJEŽEN BLAGDAN SVIH SVETIH Na blagdan Svih svetih prisjećamo se naših najmilijih koji više nisu među nama. Groblja kao posljednja počivališta postaju mjesta naše zahvale i prisjećanja pa ih građani tradicionalno obilaze i prisjećaju se svojih pokojnika te polažu cvijeće i pale svijeće. U Otoku i Komletincima na dostojanstven se način obilježio blagdan Svih svetih. Vijenci su položeni i svijeće su zapaljene na mjesnim grobljima i podno spomenika u središtu Otoka i Komletinaca. Otočki župnik Antun Knežević u svojoj je molitvi ispred središnjeg križa na groblju rekao kako se trebamo moliti za sve koji su umrli prirodnom smrću, ali i za sve one koji su svoje živote izgubili na raznim bojištima, kako u našoj domovini, tako i diljem svijeta, a molimo se i za one kojih se na taj dan u molitvi nitko neće sjetiti. Marijana Barnjak “VUKOVAR JE SIMBOL NEPRAVEDNOG STRADANJA NARODA” 18. 11. učenici prvih razreda (1.a, 1.b i 1.c) OŠ Josipa Lovretića sa svojim su učiteljicama Ljiljanom Vranjković, Anicom Novoselac i Jasnom Klarić obilježili Dan sjećanja na Vukovar. Okupili su se oko spomenika u središtu grada i priredili prigodan kratak program. Učiteljice Jasna i Anica pročitale su 14 prigodne tekstove koje su učenike potaknule na aktivno i suradničko učenje o prošlosti našeg naroda i ratu koji je bio nametnut našoj domovini. Učenici su, također, iako mali, znali zapaziti i objasniti riječi i poruke te su na zoran način uočili vrijednosti koje su značajne za našu povijest. Zaključili su da želimo u miru odrastati i da je rat nešto ružno što se ne treba nikome dogoditi. Potom su učenici zapaljene svijeće stavljali oko spomenika, a na kraju su se pomolili za naše pokojne branitelje i sve ostale žrtve rata. Marijana Barnjak Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka PALJENJEM SVIJEĆA OBILJEŽEN DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR Građani Otoka i Komletinaca, na čelu s gradonačelnikom Šarićem i njegovim zamjenikom Pućom, prigodnom su se molitvom i paljenjem svijeća pridružili obilježavanju Dana sjećanja na Vukovar. Svijeće su zapaljene u središnjim parkovima u Otoku i Komletincima. Na vukovarskom Memorijalnom groblju do sada su pokopane 854 žrtve Domovinskog rata. Od toga je 408 poginulih hrvatskih branitelja, 306 poginulih civila, 99 um- rlih hrvatskih ratnih vojnih invalida, jedan umrli branitelj te 40 članova obitelji poginulih ili nestalih branitelja. Obrana Vukovara je 1991. godine napadima pripadnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi odolijevala gotovo tri mjeseca. Prema podatcima iz vukovarske bolnice, tijekom bitke su ubijena ili poginula 1624 branitelja i civila, a ranjeno je njih 1219. Opkoljeni grad branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS -a ustrojenih u 204. brigadu Hrvatske vojske. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 ljudi. Na popisu zatočenih i nestalih osoba još se nalazi 310 osoba s vukovarskog područja. Ivana Blašković 15 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. OTOČKI I KOMLETINAČKI BRAN OTOČKI I KOMLETINAČKI BRAN Priredila: Marijana Barnjak IVICA RADOŠ, rođen je 22. prosinca 1967. u Komletincima. Majka Đurđa napustila je obitelj u 5. godini njegovog života pa su Ivica i brat Željko odrasli s ocem Šimunom. Osnovnu je školu završio u Komletincima, a nakon srednje odlazi u Split gdje radi u brodogradilištu koje ga šalje u crnogorski Herceg Novi. Ivica se tamo i oženio, a u braku su sa suprugom Marijom rođene kćeri Ivana i Katarina koje danas žive u Vinkovcima. Pred početak rata Ivica se s obitelji vraća u svoj rodni kraj. U ratna se zbivanja uključuje od samih početaka, isto kao i njegov brat Željko koji se, također, vratio iz Herceg Novog. Ivica je bio pripadnik 109. vinkovačke brigade, a kasnije i 3. izviđačkog voda, a poginuo je 19. rujna 1991. Prema nekim je nagađanjima Ivica poginuo u Nuštru, dok neke priče govore da je poginuo u vinkovačkoj vojarni. Prema sjećanju oca Šimuna, Ivica je bio iznimno dobra i draga osoba, a njegovo je ime danas ispisano na spomeniku u središtu njegovih voljenih Komletinaca. MARKO STANEČIĆ, rođen je u Otoku 10. travnja 1958. u braku Đure i Ane. Osnovnu je školu završio u Otoku, dok je u srednju išao u Osijek. 29. prosinca 1979. vjenčao se s Otočankom Mirjanom Spajić. Nakon školovanja radio je u HEPu u Vinkovcima,sve do rata kada se priključuje specijalnim jedinicama policije u Vinkovcima. Supruga Mirjana prisjetila se kako je Marko bio na ratištima u Starim Jankovcima, Privlaci, Mirkovcima, ali i u Vukovaru i upravo je on bio jedan od zadnjih koji su prošli kroz kukuruzišta u okolici Bogdanovaca i tako se spasili. Marko je bio zapovjednik jednog voda u Otoku, a poginuo je između Otoka i Komletinaca 18. studenog 1991. Svojim je automobilom naišao na protutenkovsku minu i to je za njega bilo kobno. S njim su u autu bili još neki njegovi suborci koji su pretrpjeli tjelesna ranjavanja, a na mjestu njihovog stradavanja danas je podignuta i kapelica koju je izradio Antun Tonča Ferbežar koji je, također, bio u tom automobilu i pretrpio teško tjelesno ranjavanje. U to je vrijeme supruga Mirjana bila s djecom u Varaždinu , u 9. mjesecu trudnoće sa sinom Domagojem koji je rođen samo 20-ak dana nakon smrti svoga oca. U braku Marka i Mirjane rođeno je 4 djece. Ana i Tomislav danas žive u Varaždinu sa svojim obiteljima, dok kćer Marijana i sin Domagoj žive s majkom u obiteljskoj kući u Otoku. Prema sjećanju supruge i djece, Marko je bio iznimno 16 temperamentna, snalažljiva, stroga i vrijedna osoba. U slobodno je vrijeme igrao i nogomet. Priču o svom hrabrom djedu Marku danas slušaju njegovi unuci Mateo, Teo i Andrej. Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka ITELJI U DOMOVINSKOME RATU ITELJI U DOMOVINSKOME RATU MIRKO ŠARČEVIĆ, U braku Josipa i Ane Šarčević rođeno je devetero djece, a jedno od njih bio je i sin Mirko. Mirko Šarčević rođen je 30. prosinca 1968. u Otoku u kojem je završio osnovnu školu. Kasnije se zaposlio u jednoj vinkovačkoj građevinskoj firmi u kojoj je radio sve do odlaska na policijsku akademiju u Zagreb. Nakon školovanja u Zagrebu, Mirko se zapošljava u vinkovačkoj policijskoj postaji. Nakon očeve smrti 1988. god. ostaje živjeti u obiteljskoj kući u Otoku s majkom Anom i braćom Marijanom i Zvonkom. Njegov ratni put nije bio dug jer je već 27. rujna 1991. svoj život izgubio u obrani mosta u susjednoj Privlaci. Prema riječima njegovog brata blizanca Marijana, Mirko je bio dobrodušan, a godinama je bio i član KUD-a Josip Lovretić. Njegovi se najbliži prijatelji sjećaju da ga nikad nisu zazivali po imenu, već po nadimku Mika. Tako su ga svi zvali i to im je bilo dovoljno. Bio je veseljak, volio je plesati i biti u društvu. Nevjerojatno je zvučalo da ga više nema, da ga više nikad neće vidjeti. Ipak, uza svu tugu, kad god pomisle na njega, u mislima im iskrsne njegovo nasmijano lice, vedri pogled i zahvala Bogu što su imali priliku poznavati nekoga takvog. Priredila: Marijana Barnjak 17 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Razgovor s Adamom Dominkovićem, voditeljem programa tvrtke PMT d. o. o. u Otoku TVRTKA POLJOOPSKRBA MEĐUNARODNA TRGOVINA d. o. o. OTVARA SVOJA VRATA I U OTOČKOJ PODUZETNIČKOJ ZONI Tvrtka Poljoopskrba - međunarodna trgovina d.o.o. utemeljena je na više od 50 godina tradicije i nasljednica je Poljoopskrbe Zagreb. PMT d.o.o. kao jedno od poduzeća nastalih na tradiciji Poljoopskrbe Zagreb posluje od 1993. godine, a pod sadašnjim imenom od 1997. godine i trenutno ima 15 zaposlenih u Prodajno-servisnom centru Zagreb, Prodajno-servisnom centru Bizovac te Prodajno-servisnom centru Otok čiji se početak rada očekuje u prosincu 2010. godine. Temeljna orijentacija PMT d.o.o. jest kakvoća trgovine izražena kroz kompletnost vanjsko - trgovinske usluge, kakvoće proizvoda u ponudbenom programu i konkurentnost na tržištu. Orijentacija PMT d.o.o. je opskrbljivanje poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, kao i plasman proiz18 voda iz tih grana gospodarske djelatnosti. Uska je specijalnost i nositelj uspješnog poslovanja, kao što je to i danas, a bit će i ubuduće, poljoprivredna mehanizacija. PMT d.o.o. je ovlašteni zastupnik i distributer za Republiku Hrvatsku Valtra traktora, Bauer GmBH opreme za navodnjavanje i opreme za manipulaciju sa stajnjakom, Holmer prečistača šećerne repe, Väderstad mehanizacije za obradu tla i sjetvu te su ovlašteni distributer motokultivatora i ostale opreme iz programa poduzeća Labin progresa. Također, u suradnji s poslovnim partnerima, nude i opremu ostalih vodećih svjetskih proizvođača poljoprivredne mehanizacije. Primjerenost našim uvjetima gospodarenja i usmjerenost hrvatskom obiteljskom gospodarstvu samo su neki od rezultata postignutih kakvoćom proizvoda iz tih programa, pored zahtjeva za ispunjenjem europskih i hrvatskih normi i standarda. Kroz zadnjih se nekoliko godina proširio i prodajni asortiman tvrtke PMT d. o. o. pa se tu mogu pronaći voćne sadnice i lozni cijepovi te sjeme, a upravo je u kratkom roku PMT d. o. o. postala ovlašteni zastupnik i distributer SESVanderHave sjemena šećerne repe te jedan od tržišnih lidera. Trenutno na Godina XI., broj: 46 hrvatskom tržištu PMT d.o.o. nudi 7 sorata sjemena šećerne repe koja su prošla testiranja u Zavodu za sjemenarstvo i sadničarstvo. Također, svoju su ponudu sjemena proširili i još uvijek šire i na ostale kulture (pšenica, ječam, kukuruz, uljana repica). U ponudi voćnih sadnica i loznih cijepova zadovoljavaju domaće potrebe visokokvalitetnim sadnicama i cijepovima iz Srbije, Mađarske, Italije, Francuske te i iz domaće proizvodnje. Sadnice i lozni cijepovi odobreni su od strane Državnog zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo te dolaze sa svom potrebnom dokumentacijom i deklaracijama. Povoljni i privlačni uvjeti u Poduzetničkoj zoni „Skorotinci“, geoprometni položaj Otoka i njegova prometna povezanost, velik broj poljoprivrednih proizvođača i potencijalnih korisnika njihovih usluga, doveli su u Otok još jednog velikog ulagača. Tvrtka PMT d. o. o. u Otoku će se prostirati na 1150 m2 korisnog prostora. U tom će prodajno – servisnom centru oko 350 m2 zauzimati radionica, 350 m2 prodajni i uredski prostor te skladište koje se iz Zagreba seli upravo u Otok. U početku će u PMT d.o.o. u Otoku biti zaposlena dva djelatnika, dok je dugoročni plan zapošljavanje od 10 do 15 djelatnika. Poduzetnička je zona između Otoka i Komletinaca tako još jednom opravdala svoje postojanje. Osnovni je cilj, prema riječima voditelja programa Adama Dominkovića, kakvoćom svojih programa te znanjem OTOČKI List Glasilo Grada Otoka i stručnošću prodajnog i servisnog osoblja pomoći domaćim proizvođačima da postanu konkurentni u europskim i svjetskim okvirima na obostrano zadovoljstvo. Priredila: Marijana Barnjak 19 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. U VINKOVAČKOM GRADSKOM MUZEJU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE TRIJU OTOČANKI “OD MLADOSTI NIŠTA LIPŠE NIJE” 31. kolovoza u vinkovačkom je Gradskom muzeju održana promo- Otoka, običaja i slavonske duše. Knjizi je dodan i fotodokumentarij, Pšihistal te urednica knjige Ivana Petričević. Umjetnički je dio večeri uveličala Muška pjevačka skupina „Lipa“ iz Vinkovaca te Ženska pjevačka skupina „Vezenke“ iz Otoka. Pučke autorice Eva Silađi, Kata Šarčević i Anica Valenćik zasigurno će nam osvijetliti sliku negdašnjeg načina života i pobuditi u nama promišljanja o vrijednostima tradicijskog načina života. Nadamo se kako će nadolazeći naraštaji u knjizi Od mladosti ništa lipše nije pronaći tradicijske vrijednosti na kojima su izrasli njihovi preci. cija još jedne vrijedne knjige koja se uklapa u otočku zavičajnu zbirku. Eva Silađi, Kata Šarčević i Anica Valenćik nisu samo članice poznate Ženske pjevačke skupine „Vezenke“, već su i autorice knjige OD MLADOSTI NIŠTA LIPŠE NIJE , knjige u kojoj su sažete pjesme, kazivanja i priče iz tradicijskoga života. Knjigu je izdao Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, uz financijsku potporu Grada Otoka. Urednica Ivana Petričević u svom je pogovoru istaknula kako su te tri autorice svojim zapisima iskazale protest našoj ubrzanoj svakodnevici te su tako očuvale žive tragove tradicijskoga oblika života. Knjiga je podijeljena na tri dijela. U prvom su dijelu knjige pučke pjesme Eve Silađi, a zatim slijede kazivanja i priče iz tradicijskoga života autorica Eve Silađi, Kate Šarčević i Anice Valenćik. Sve su pjesme podijeljene u devet ciklusa, a svi odražavaju slavoničnost kroz slike Slavonije, biografije i bibliografije autorica te rječnik manje poznatih riječi. Na predstavljanju knjige okupili su se brojni gosti i predstavnici Grada Otoka, a sve je u ime Matice Marijana Barnjak 20 hrvatske iz Vinkovaca pozdravio njezin predsjednik dr. Dražen Švagelj. Program je vodila mr. sc. Ljubica Gligorević, a bila je tu i recenzentica doc. dr. sc. Ružica Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka IZVRSTAN KONCERT SISAČKOG GLAZBENIKA EDMUNDA ADLERA BORIĆA U župnoj je crkvi sv. Antuna Padovanskoga 5. studenog održan koncert na orguljama koji je izveo prof. Edmund Adler Borić. Taj je uspješni glazbenik diplomirao klavir u klasi prof. Ide Gamulin, orgulje u klasi prof. Ljerke Očić, a magisterij orgulja u klasi prof. Marija Penzara na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Orguljašku je interpretaciju usavršavao u majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i Daniela Rotha. 1999. godine uvjerljivo je pobjedio na II. hrvatskom natjecanju orguljaša Franjo Dugan . Ističe se izvedbama virtuoznih skladbi iz razdoblja romantizma i suvremene glazbe. Osobito je aktivan kao koncertant te je s nekoliko stotina održanih koncerata po cijeloj Hrvatskoj, u Sloveniji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Češkoj, Slovačkoj, Austriji, Vojvodini, Južnoafričkoj Republici, SAD-u i Rusiji najistaknutiji mladi umjetnik orguljaš. Osim što je gostovao na mnogim festivalima, pokretač je takvih događanja u Hrvatskoj. Ravnatelj je festivala Orgulje Zagrebačke katedrale, a ravnatelj je i Međunarodnog orguljaškog festivala Ars organi Sisciae u Sisku. Izdavačka kuća Croatia Records izdala mu je prvi solistički CD 2009. godine koji je i nagrađen hrvatskom diskografskom nagradom Porin 2010. Na koncertu u Otoku izveo je Simfoniju br. 6 u g-molu Op. 42 br. 2 Charlesa-Marie Widora (18441937) koja ima pet stavaka: Allegro, Adagio, Intermezzo, Cantabile i Finale. Druga je bila Simfonija br. 4 u f-molu Op. 13 br. 4, a Edmund Adler Borić izveo je III. stavak pod naslovom Andante cantabile te IV. stavak Scherzo: Allegro vivace. Otočani su imali prigodu čuti i varijacije na temu: Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen Franza Liszta ( 1811. – 1886.). Franz Liszt volio se često poigravati s tuđim melodijskim originalima i dovesti ih do savršenstva u tehničkom i muzičkom smislu u svojim skladbama. Tako je i u varijacijama Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen iz 1863. godine. Za tu najuspjeliju Lisztovu skladbu za orgulje uzeo je dvije teme iz istoimene Bachove kantate i Crucifixusa iz Misse u hmolu. U toj je skladbi zastupljena gotovo sva vrsta manualne tehnike, orgulje rastu od najtiših pianissima do simfonijskih fortissima, a to je i skladba u kojoj se izmjenjuje bolna kromatika s predivnim zvucima korala. Da je publika bila zadovoljna koncertom, dokazao je i gromoglasan pljesak na kraju izvedaba. Marijana Barnjak 21 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. OTOČKI UMJETNICI SUDJELOVALI NA 4. HUMANITARNOJ KOLONIJI, IZLOŽBI I AUKCIJI „UMJETNIČKI IZRIČAJ DLIJETOM, KISTOM I PEROM U OBRANI DOMOVINE“ M i n i s t a r s t v o obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, na čelu s ministrom Tomislavom Ivićem, bilo je pokroviteljem realizacije 4. humanitarne kiparsko-slikarske kolonije „Umjetnički izričaj dlijetom, kistom i perom u obrani domovine“ koja se održala u sklopu 15. SŠNIDOR-a održanog u Zadru 2009. godine. 6. prosinca ove godine u hotelu Westin u Zagrebu organizirana je izložba pod nazivom „Umjetnošću do ključa istine i slobode“. Na toj su izložbi sudjelovala 44 autora, a predstavljeno je čak 99 radova. Osam je radova pridruženo u fundus HVIDR-e, 14 je ponuđeno na aukciji koja se održala u sklopu izložbe, dok su ostali radovi imali 22 unaprijed određenu cijenu. Izložbu je otvorio potpredsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks. Sva su prikupljena sredstva namijenjena obrani hrvatskih branitelja i pomoći onim braniteljima koji još nisu riješili svoj status. Za Otok je taj događaj bio posebno važan jer je upravo jedan od najpoznatijih otočkih umjetnika, ujedno i invalid Domovinskoga rata, kipar Antun Ferbežar Tonča bio voditelj tih događanja, a sudjelovali su i članovi Udruge likovnih umjetnika „Otočki vir“ iz Otoka. Prema njegovim je riječima organizacija bila iznimno uspješna, a sve je pomagao i predsjednik HVIDR-e Josip Đakić. Josip Palada, književnik i ratni zapovjednik postrojbe „Satnija hrvatskih umjetnika“, u predgovoru katalogu izložbe zahvalio se svim prijateljima braniteljima za sve radosti i ljepote koje su darovali od srca, ali i svima onima koji su imali čast otkupiti neko od tih, s ljubavlju nastalih, umjetničkih ostvarenja u koje su ti samonikli i školovani talenti ugradili svoje srce. Marijana Barnjak Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka U BIOGRADU OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA Međunarodni je dan starijih osoba obilježen 1. listopada u Biogradu na Moru, u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Tim se povodom u dvorani Os- novne škole Biograd na Moru okupilo oko 300 sudionika, korisnika i provoditelja programa međugeneracijske solidarnosti, a na središnjoj je svečanosti sve u ime organizatora pozdravio i ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić. Čestitajući Međunarodni dan starijih osoba, koji su Ujedinjeni narodi proglasili prije točno 20 godina, podsjetio je da je Vlada Republike Hrvatske u prilog jačanja uloge zajednice u osiguravanju kvalitetnijeg i sigurnijeg starenja i socijalne uključenosti starijih osoba, predložila programe međugeneracijske solidarnosti “Pomoć u kući starijim osobama” i “Dnevni boravak i pomoć u kući starijim osobama”, koje provodi resorno ministarstvo. „Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti do sada je ugovorilo suradnju na provedbi 83 programa međugeneracijske solidarnosti kojima je obuhvaćeno 15100 korisnika, a na pružanju usluga tim korisnicima zaposleno je 1000 osoba, uglavnom iz teže zapošljivih skupina i s područja provedbe programa”, istaknuo je ministar Ivić, dodavši da je, unatoč gospodarskoj krizi, ove godine osam programa više. Podsjetio je da se navedeni programi provode već sedmu godinu, zaključivši kako to pokazuje kontinuiranu brigu Vlade o skrbi za starije osobe te je zahvalio svima koji s tolikim entuzijazmom i zajedništvom podupiru ostvarenje tog zajedničkog cilja, kao i domaćinima ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba. U ime domaćina okupljene su pozdravili zadarski župan Stipe Zrilić i gradonačelnik Biograda na Moru Ivan Knez te su također istaknuli važnost skrbi za starije osobe, kako na državnoj tako i na regionalnoj, odnosno lokalnoj razini. U Zadarskoj se županiji provode četiri programa međugeneracijske solidarnosti, a programima je obuhvaćeno 625 korisnika i zaposleno je 40 osoba. Biograd na Moru provodi programe međugeneracijske solidarnosti od 2008. godine te skrbi o 200 korisnika i zapošljava 12 djelatnika. Za programe u Zadarskoj županiji do sada je ukupno iz Državnog proračuna osigurano 3.200.000,00 kuna, a u cijeloj je Republici Hrvatskoj za provedbu tih programa Vlada RH osigurala oko 45 milijuna kuna. Povodom Međunarodnog dana starijih osoba, koji se drugi put obilježava u organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske soli- darnosti, prvi je put dodijeljeno “Priznanje za izvrsnost” najboljim timovima izvoditelja programa međugeneracijske solidarnosti s ciljem poticanja izvrsnosti u radu i pružanju usluga. Priznanje i staklenu plaketu dodijeljenu najboljem timu izvoditelja programa “Pomoć u kući starijim osobama” ministar Ivić uručio je voditeljici tima grada Iloka Blaženki Gazafi, a za program “Dnevni boravak i pomoć u kući starijim osobama” priznanje je primila voditeljica tima grada Buzeta Sanja Rupena. Predstavnice nagrađenih timova zahvalile su svojim suradnicima na provedbi programa, kao i Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje im je omogućilo da sudjeluju u tim vrijednim programima. U gradu Otoku provode se programi „Dnevni boravak“ i „Pomoć u kući starijim osobama“ pa su na obilježavanju Međunarodnog dana starijih osoba bili i domaći predstavnici. Bila je to domaćica „Dnevnog boravka“ Ivana Blašković, gerontodomaćica Marica Klarić te voditelj programa „Dnevni boravak i pomoć u kući starijim osobama“ Tomislav Vican. U gradu Otoku kroz te se programe skrbi za oko 250 korisnika. Marija Čepo 23 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. ŠLJIVOVICA JOSIPA BOŽIČEVIĆA IZ OTOKA NAGRAĐENA SREBROM NA 17. NACIONALNOJ IZLOŽBI VOĆNIH RAKIJA I LIKERA 16. rujna 2010. godine u Vinkovcima je održana dodjela medalja XVII. nacionalne izložbe voćnih rakija i likera. Za ocjenjivanje je prijavljeno 38 uzoraka rakija i likera od 17 proizvođača. Nagrađeno je 37 uzoraka: 1 pisano priznanje, 13 brončanih medalja, 17 srebrnih medalja i 6 zlatnih medalja. Najstariji je uzorak na izložbi šljivovica iz 1986. Franje Željezića iz Drenovaca, a taj je proizvođač nagrađen titulom šampiona za šljivovicu iz 2006. godine. Pristigle je uzorke ocjenjivala komisija u sastavu: Pavica Tupajić, Agronomski fakultet Zagreb, predsjednica ocjenjivačke komisije; Miroslav Banić, Hrvatski zavod za mjeriteljstvo Zagreb; Vesna Jurak, Badel 1862, Zagreb; Miroslav Ivanković, Feravino Feričanci; Tanja Vuković, 24 Vera Zima, Iločki podrumi d.d. Ova je izložba za proizvođača Josipa Božičevića iz Otoka bila i više nego uspješna. Svoj je šljivik posadio 2006. godine, a već je prošlog ljeta ubirao prve plodove pa se Josip odlučio i na svoje prvo samostalno pečenje rakije koju je prijavio i na natječaj Turističke zajednice Vukovarsko-srijemske županije. „Gazda Jozina šljivovica“ odlikovana je srebrnom medaljom što je u tako jakoj ovogodišnjoj konkurenciji iznimno velik uspjeh i poticaj za proširenje proizvodnje. Josip Božičević svoju je prvu rakiju proizveo po naputku struke pa svoju uspješnost na toj važnoj izložbi jednim dijelom i tome pripisuje. Rakija je proizvedena tradicijskim načinom, nakon čega je destilacija ponovljena. Takvim se postupkom gotovo dvostruko smanjuje količina rakije, ali se uvelike povećava njezina kakvoća, na što Josip Božičević i stavlja naglasak. Šljive iz svog šljivika Josip već plasira na tržište, a cijela je priča s rakijom svojevrsni ekperiment koji je, sudeći prema dobivenom priznanju, već na svom početku uspio, što daje poticaje za daljnju proizvodnju. Njegova je želja postati dijelom projekta „Put voćne kapi“ te na taj način proširiti priču o ovom najpoznatijem slavonskom piću. Josip Božičević svestrani je predsjednik Udruge likovnih umjetnika „Otočki vir“ i član Udruge voćara i stanara pa je ovo priznanje i priznanje za tu mladu Udrugu osnovanu prije nekoliko mjeseci. Marijana Barnjak Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka TRIBINA “POMOĆ OBOLJELIMA OD PTSP-a I ČLANOVIMA NJIHOVIH OBITELJI” U subotu 6. studenog u kripti otočke župne crkve održana je javna tribina pod nazivom „Pomoć oboljelima od PTSP-a i članovima njihovih obitelji“. Predavači su na toj tribini bili stručnjaci koji se svakodnevno susreću s tim velikim problemom današnjice. Svima oboljelima od PTSP-a i mnogobrojnim članovima njihovih obitelji koji su se odazvali na tu tribinu obratio se Nenad Lučanin, ravnatelj Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Nuštru i Vladimir Zlatarić, voditelj centra za psiho-socijalnu pomoć sudionicima i stradalnicima Domovinskoga rata Vukovarsko- srijemske županije. Jedan je od gostiju bio i Dražen Strukar, dragovoljac Domovinskoga rata koji boluje od PTSP-a. Tu je tribinu organizirala Udruga „Hrvatska žena“ Otok i Udruga dragovoljaca Vukovarsko-srijemske županije, u čije se ime okupljenima obratio izvršni tajnik IHDDR-a Vukovarsko-srijemske županije Dragomir Čelebić. Na tribini je sudjelovao i otočki gradonačelnik Josip Šarić koji je u svom pozdravnom govoru naglasio kako je PTSP jedan od najtežih problema današnjice s kojim se susreće velik broj sudionika Domovinskoga rata. Rat je neprirodno stanje i ljudi koji su proživjeli rat suočavaju se s brojnim stresovima koji se trajno urezuju u ljudsku psihu. Ljudi koji su oboljeli od PTSP-a nisu samo problem sami sebi, već i obiteljima u kojima žive i od tog problema ne treba bježati, nego se s njim treba suočiti. Upravo se zato i cijela zajednica treba uključiti u takve programe pa je organizacija te tribine iznimno pohvalna i korisna. Marijana Barnjak 25 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. DVD KOMLETINCI U GOSTIMA DVD-u PULA gasne opreme koja vrijedi od 30 do 40 tisuća kuna. Ovom prilikom se DVD Komletinci zahvaljuje DVD u Pula na svemu što su nam upriličili te ih pozivamo da dođu i budu naši gosti u Komletincima u periodu kada oni to budu poželjeli. Mora se naglasiti da predsjednik DVD-a Pula vuče korijene iz Komletinaca, a još uvijek ima rodbinu i prijatelje u našem selu. Također se zahvaljujemo gradonačelniku gosp. Josipu DVD Komletinci osjeća potrebu i dužnost da se službeno zahvali svojim prijateljima vatrogascima u Puli koji su 14. listopada 2010. ugostili DVD Komletinci te se s njima družili i gostili tijekom dva dana. Još se mora reći da su naši prijatelji u Puli zakupili restoran s osobljem i glazbom koji je ta 2 dana zbog nas bio zatvorenog tipa. Isto tako, DVD Pula rezerviralo je apartmane za svoje prijatelje iz Komletinaca, kao i karte za brod koji vozi na relaciji Fažana – NP Brijuni, koji smo, vozeći se vlakom, i obišli. Također, posjetili smo i Titovu vilu koja je pretvorena u muzej. Usput je DVD Pula otvorilo vrata kampa mladeži – HVZ u Fažani svojim prijateljima iz Komletinaca da ga vide u „mrtvoj“ sezoni. Druženje vatrogasnih društava okrunjeno je primopredajom darovnice predsjednika DVD a Pula Petra Znahora predsjedniku DVD-a Komletinci Josipu Juriću. DVD Pula tom je prigodom darivalo svoje prijatelje iz Slavonije s dva dišna aparata i dvije rezervne boce te pumpom tipa Klockner Humbolat Deutz A. G. i još puno vatro- Šariću te zamjeniku gradonačelnika gosp. Zvonimiru Pući koji su dali vozilo i vozača gosp. Josipa Dabru da odemo na gostovanje u Pulu. Josip Jurić DVD PULA GOSTOVALO U KOMLETINCIMA Dana 20. studenog 2010. Godine DVD Komletinci ugostilo je prijatelje iz DVD - a Pula i to predsjednika DVD-a Pula i tajnika podružne vatrogasne zajednice gosp. Petra Znahora te vatrogasca I. klase gosp. Matu Vidovića. Tom su prilikom opet, kao kada su bili domaćini DVD – u Komletinci u Puli, otvorili svoje srce te su darovali svoje prijatelje vatrogasce iz Komletinaca s dosta vatrogasne opreme. DVD Komletinci uzvratilo je zahvalnicom i prigodnim poklonima svojim prijateljima. 26 Treba naglasiti da Grad Otok pozorno prati sva ta druženja pa je gradonačelnik gosp. Josip Šarić poslao svoje izaslanike s progodnim darovima gostima iz Pule. Darove je predao predsjednik Mjesnog odbora Komletinci gosp. Josip Mareljić u prisustvu gosp. Josipa Dabre, predsjednika mladeži HDZa grada Otoka. Na zamolbu DVDa Komletinci dočeku gostiju, primopredaji darova i zahvalnice te nastavku druženja dugo u noć na komletinačkim stanovima prisustvovao je i komletinački župnik gosp. Ivan Bešlić na čemu DVD Komletinci iskreno zahvaljuje. Dogovorena je kruna prijateljstva ova dva DVD-a između predsjednika DVD -a Komletinci gosp. Josipa Jurića i predsjednika DVD -a Pula gosp. Petra Znahora, a kruna je povelja prijateljstva između društava koja će biti potpisana u ožujku mjesecu 2011. godine. Josip Jurić Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka UDRUGA „HRVATSKA ŽENA“ OTOK I OVE GODINE DIJELILA BOŽIĆNU PŠENICU Članice Udruge „Hrvatska žena“ Otok i njihova vrijedna predsjednica Marija Čepo i ove su se godine pobrinule da svatko u svom domu ima božićnu pšenicu, simbol života, plodnosti i blagostanja. Članice su tako same izrađivale platnene vrećice koje su punile pšenicom, a sve su to podijelile Prve adventske nedjelje pred otočkom župnom crkvom. Predbožićno je vrijeme u Udruzi „Hrvatska žena“ bilo obilježeno i posjetom Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Nuštru čije su korisnike razveselile prigodnim poklonima. Marijana Barnjak KREATIVNA RADIONICA „RAD S JESENSKIM PLODOVIMA“ Jedan od kvalitetnijih oblika suradnje vrtića i roditelja je uključivanje roditelja u život i rad vrtića. Dobra suradnja roditelja i odgojitelja kod djeteta jača osjećaj sigurnosti i vlastite vrijednosti. Tijekom godine roditeljima ponudimo različite oblike suradnje vodeći računa o potrebama, interesima i mogućnostima. Najdraža druženja djece, roditelja i odgojiteljaja su kreativne radionice u kojima na zanimljiv i kreativan način možemo roditeljima približiti željeni sadržaj. Krajem listopada organizirali smo kreativnu radionicu na temu Rad s jesenskim plodovima. Odazvao se veliki broj roditelja među kojima su svoje mjesto našli i baka Vita i djed Bana. Roditelji su donijeli plodove jeseni, obilje mašte i kreativnosti. Bogatstvo prirodno nestrukturiranog materijala i šarenilo boja preplavilo je stolove u starijoj skupini. U sobi je vladao žamor i toplo ozračje. Naše je druženje rezultiralo pravim umjetničkim djelima jer bilo je tu: jesenskih aranžmana, slika od suhog lišća, ogrlica, narukvica, ježevih kućica, koka, g o s podina Klipka i Bundevk a , stonoga, ježeva... Roditelji su bili opušteni, međusobno su se zbližili, a prilikom odlaska naglasili su potrebu za ovakvim druženjem. Katica Pućo , Marina Lombarović 27 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Izlet na stan u Komletincima SVETI NIKOLA POSJETIO DJEČJI VRTIĆ „PUPOLJAK“ U Dječjem vrtiću Pupoljak ovo je godine blagdan Sv. Nikole obilježen na poseban način. Na gradskom smo trgu organizirali druženje djece i njihovih roditelja sa sv. Nikolom, čiju je ulogu za taj dan preuzeo jedan od Suradnja s roditeljima jedan je od važniih zadataka u organizaciji rada i ostvarivanju pedagoških ciljeva u predškolskom odgoju. Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s Lukinom mamom gđom Amalijom Varga pozvani smo na imanje obitelji Luetić u Komletincima. Prekrasan krajolik i obojeno lišće privlačili su našu pozornost, a djeca su neprestano zapitkivala kada ćemo stići. Nakon kratke vožnje, koju nam je omogućio Grad Otok, stigli smo na odredište i oduševljenju nije bilo kraja, kako djece tako i odgojiteljica. Imanje obiluje sportskim sadržajima: igralištem za veliki i mali nogomet, rukomet, košarku i tenis. Našli smo vremena za vježbanje, priču, pjesmu, ples i pokretne igre. Najviše nas je impresionirala sjenica uređena u rustikalnom stilu koja nam je boravak učinila još ugodanijim. Cilj je ovog izleta bio omogućiti djeci da vide, dožive i spoznaju važnost našeg kraja. Važan je aspekt i razvijanje ekološke osjetljivosti djece. Djeca shvaćaju da, iako su mala, mogu učiniti čudesne stvari za okoliš u kojem žive. Iako su još mali, vjerujemo da će im viđeno i proživljeno ostati u sjećanju. Katica Pućo, Marina Lombarović roditelja, gospodin Eddy Martinović. Nikola je na trg došao u konjskim zapregama koje je za tu prigodu pripremila obitelj Matije Mičića. U društvu s Nikolom, bio je i Krampus, odnosno u njega preodjeven gospodin Goran Abramović, također jedan od roditelja. Djeca su prigodnim pjesmama i recitacijama dočekala svetoga Nikolu, a on im je na njihovu veliku radost podijelio poklone. Dojmovi ovog neobičnog susreta potrajali su dugo te su djeca još danima prepričavala događaje koji će im, nadamo se, ostati u lijepom sjećanju. Ovim putem zahvaljujemo roditeljima koji su svojim sudjelovanjem pomogli u organizaciji proslave blagdana Sv. Nikole i tako upotpunili ovaj nezaboravan susret. Marija Pućo, odgojiteljica 28 Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Otočki štokavčići na Šokačkoj riči 2010. Učenicima Osnovne škole Josipa Lovretića Otok bila je ovo šesta godina sudjelovanja na Šokačkoj riči. U petak, 12. studenoga 2010. u Kongresnoj dvorani hotela Slavonija u Vinkovcima, u programu priredbe pod nazivom Štokavčići predstavili su se i otočki štokavčići interpretacijom slavonskog dijalekta i još jednom slušateljima uspješno dočarali izvorni otočki govor, već zaboravljenu šokačku ikavicu. Tekstove Ive Balentovića, Đuke Galovića, Darije Gongeta, Josipa Lovretića, Anice Valenćik i Marije Vukoja govorili su: Gabriela Abramac, Antonijo Bertić, Laura Drnasin, Iva Gluhaković, Josip Lukač, Matea Matanović, Suzana Mišić, Gabriela Peranović, Matea Sunđi, Denis Šalković, Marko Šokčević, Issydora Rossanda Tešić, Tina Ukić (mentorica Anica Valenćik) i Ivan Brnatović, Nikolina Ilijević, Luka Kovačić, Ivana Tola, Ena Tunjić i Marinela Varzić (mentorica Daria Gongeta). Osim Otočana u programu priredbe sudjelovala su i djeca iz Komletinaca, Vinkovaca, Ivankova, Bošnjaka, Cerića i Retkovaca. Štokavčiće je idejno osmislila i priredbu pokrenula dr.sc. Anica Bilić 2004. godine,a imenu štokavčića kumovao je Mladen Kušec. Tijekom svih ovih godina sve je uspješno organizirala voditeljica štokavčića i poznata autorica tekstova pisanih slavonskim dijalektom Ksenija Petričić. Program Šokačke riči realiziran je pod pokroviteljstvom Zajednice kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali na Šokačkoj riči, vrijednoj manifestaciji čiji je cilj sačuvati od zaborava starinski govor kao dio kulturne tradicijske baštine ovog dijela Hrvatske. Hvala na suradnji i roditeljima naših učenika, posebno mamama i bakama koje su se potrudile da otočki mališani još jednom zablistaju u lijepom i raskošnom šokačkom ruhu. Anica Valenćik Dječje čuđenje svijetu Razredni odjel 1.a razreda broji 18 učenika. Učenici 1.a razreda su vrlo veseli, radoznali i pomalo nestašni. Takva su sva djeca, zar ne, ali oni su ipak drugačiji - ta oni su đaci prvaci! To nije mala stvar. Iz dana u dan, korak po korak, svladavaju velike i male zadatke koje mame, tate i učiteljica stavljaju pred njih. Moram priznati, hrabri su, pravi mali borci koji se hvataju u koštac s geometrijskim tijelima i likovima, a da ne spominjem diktate, mala i velika tiskana slova. Vole crtati, maštati, igrati se i smijati, međusobno si pomagati - pa zar to nije lijepo?! Ponekad me podsjećaju na ptiće koje treba poučiti letu. Zato gradimo međusobno povjerenje jer jedino tako možemo uspjeti. Nije li osjećaj čuđenja preplavio i ove izraze koji se mogu čuti iz njihovih usta: plava glazba, topla boja, cvrkutanje neba. Ostaje mi da im pomognem u njihovom rastu i da se radujem zajedno s njima čudeći se kao i oni svim pojavama života! Učiteljica Ljiljana Vranjković, prof. Mentor 29 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Nenasilje u školi Zovem se Ivana i idem u četvrti razred. Srećom, živim u malom gradiću u Slavoniji gdje svatko svakog pozna. Nekada pomislim kako je ovdje dosadno i kako se ništa ne događa. Ponekad mi ide na živce što moram pozdraviti svaku baku na ulici jer će me reći mami. Kod nas u Otoku vrlo je važno pozdraviti starije na ulici, a uvijek netko sjedi na „klupčicama“ ispred kuća. Tako kad idem na misu ili u školu, svakoga moram pozdraviti sa „Hvaljen Isus“. Jednom se neka baka požalila mojoj mami da je nismo pozdravile pa sam morala sat vremena slušati mamino prigovaranje. Tako je to u mom gradiću! Svatko svakoga zna i uvijek moram biti pristojna. Stvarno to ponekad bude dosadno. Jednom sam se mami požalila zbog toga. Čak sam joj rekla da bih voljela živjeti u nekom velikom gradu gdje ima puno ljudi i gdje me nitko ne bi poznavao. Tada mi je mama rekla nešto o čem nikada nisam razmišljala. Rekla mi je da zamislim da stanujem negdje gdje me nitko ne pozna. Pitala me je što bih napravila da me tada neki dečki na ulici zaustave i uzmu mi džeparac. Tada sam shvatila. Vjerojatno bi neka baka na ulici već dohvatila telefon i javila roditeljima onoga tko me je istukao. To je prednost malog grada. A tada sam razmislila o svim onim ružnim temama iz dnevnika. Često se spominju djeca koja su bila zla jedna prema drugima. Napadali su jedni druge, vrijeđali,a u najgorim slučajevima neki dječaci su i umrli od posljedica nečijih batina. Strašno! Možda su mislili da je „cool“ biti grub prema nekome, možda su htjeli ispasti frajeri… Ne znam. Na vjeronauku smo s časnom isto pričali i o tome. Rekla nam je da moramo ljubiti bližnjeg svog. Ali opet nam nije rekla zašto se to događa. Učiteljica nam je rekla da u slučaju da nam netko napravi nešto ružno, odmah kažemo njoj. Ona nas neće izdati, nego će pokušati s pedagoginjom riješiti problem. A opet imamo i roditelje koji su uvijek tu da nas zaštite. Imali smo čak i razgovore sa pedagoginjom o takvim temama. Pa su i roditelji imali 30 Nenasilje u školi roditeljski gdje se pričalo o tome. Svi su se podigli na noge da zaustave nasilje. Ponekad bi se dečki pod velikim odmorom da se naprave važni počeli gurkati. Ili bi se mi djevojčice posvađale dok igramo graničara. I nije mi bilo jasno što smo to tako strašno napravili pa ravnateljica opet po školi lijepi plakate „Stop nasilju“. Pa nije valjda nasilje što sam Barbaru povukla za kečke i pjevala „Tko nosi kečke, taj voli dečke!“ I opet sam bila sva zbunjena. Tad je opet uskočila moja mama i razjasnila mi neke stvari. Naša pedagoginja preventivno djeluje. A to, koliko sam je shvatila, znači da ona nama priča kako nešto nije u redu i prije nego što to napravimo. Shvatila sam da je puno korisnije spriječiti da se nasilje ne dogodi. Zato mi u školi pričamo, pričamo i pričamo. Zato su i roditelji imali sastanak da i oni čuju stručni savjet kako da se postave, ako se to slučajno dogodi. Mama mi je rekla da je vrlo važno da se djeca druže i da postanu prijatelji jedni drugima i rekla mi je da se sjetim kakva sve druženja naša škola organizira. Tada sam pomislila na sve predstave, na Dan škole kad imamo športska natjecanja, na našeg učitelja glazbenog koji nas uvijek okuplja, na sve sekcije koje imamo u školi. Sjetila sam se izleta na koji smo išli sa roditeljima i učiteljicom. Tada su mame komentirale kako je lijepo što se čitav dan igramo, a nitko se nije posvađao. Taj dan je bio poseban. Budući da smo četvrti razred, uskoro više nećemo biti s našom učiteljicom. Tada su se roditelji dogovorili da idemo jedne nedjelje u šumu. Skupio se čitav razred. Svatko je nešto ponio i čitav dan smo se igrali. Tate su pekli roštilj, mame su prale posuđe. Bilo je prekrasno. Učiteljica nas je tisuću puta slikala. Možda su se roditelji smijali i više od nas. Bili su skroz neozbiljni. Čak i sutradan u školi nismo skoro ništa radili. Čitavo vrijeme smo prepričavali događaje. Josip je čak upecao i ribu. Mi djevojčice smo pokušale, ali nismo imale sreće. Igrale smo i nogomet s dječacima, ali opet su bili bolji. Dan kojeg ću se sjećati čitav život! Čak je i na školskim stranicama na internetu moja učiteljica napisala da je svrha izleta bila: „Postaviti roditelje u ulogu učitelja, odnosno ne malog zahtjevnog posla kako bi shvatili i doživjeli koliko je učiteljski posao zahtjevan i koliko odricanja je potrebno kako bi se pojedina aktivnost realizirala. Roditelji su s oduševljenjem prihvatili tu ulogu i pokazali se veoma uspješnima. Mogu zaključiti da su spremni na svaki oblik suradnje s našom školom i to ih čini korisnim i sretnim.“ Možda upravo zbog takvih druženja i povezanosti u našoj školi i nema takvih ružnih stvari. Možda zato što se i učitelji i roditelji trude da se svi slažemo. Čak i na ulazu u školu stoji natpis „Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje“. Prije nisam obraćala pozornost na taj natpis, a sada vidim da je to zbog toga što se svi trude da budemo sigurni. I tako sam ja shvatila da je lijepo živjeti u ovako malom gradiću. Da je lijepo što se svi poznajemo. Zapravo i naši se roditelji poznaju još od malena. I svi smo vezani uz školu, školsko dvorište i naše učitelje. Jer nam često organiziraju neke zanimljive događaje kao što su Dani otvorenih vrata. Pa tada dođu i roditelji na nastavu. Imali smo i razne radionice u kojima smo izrađivali ukrase. Te ukrase smo nedjeljom prodavali s roditeljima ispred crkve, a novce smo dali za gladnu djecu Afrike. Bili smo nekoliko puta na televiziji. I na tim druženjima se pokazalo kako su nam roditelji neozbiljni. A mi smo svi iz razreda postali dobri prijatelji i ne možemo zamisliti da netko nekoga vrijeđa. Nikome nije važno tko ima koliku kuću, tko živi samo s mamom ili tatom, tko nosi naočale. Mi smo prijatelji, a mama kaže da prijateljstva iz djetinjstva ostaju čitav život. I općenito u našoj školi nema velikih problema. Čak nas ni oni stariji učenici nikada nisu zadirkivali. Možda zato što se sjećaju kako je njima bilo biti mlađi u školi. A možda zato što smo ipak susjedi jedni drugima i navečer se svi za- Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Nenasilje u školi jedno igramo žmire u ulici. Ipak je prednost živjeti u malom gradiću. Možda se ne bi mogli toliko družiti da živimo u nekom velikom mjestu, gdje su ljudi jako zaposleni, gdje stanuju daleko jedni od drugih i gdje se ne poznaju. Ipak je ovdje lijepo. Srećom, te ružne događaje poznajemo samo sa vijesti i tada se naša škola potrudi objasniti nam da to nije dobro, da je to strašno i da se trebamo potruditi da se to kod nas ne dogodi. A imamo stvarno krasnu pedagoginju. Tako nam bude drago kad nam učiteljica najavi da će pedagoginja kata doći na sat i da ćemo s njom razgovarati o nečemu. Njoj možemo sve ispričati. S osmijehom nas sasluša i uvijek nam da dobar savjet. A posebno mi je smiješno vidjeti na nekim filmovima opasne ravnateljice. Naša je izuzetno blaga. Mislim da ona nije nikada na nikoga viknula. A moja učiteljica, ona nas voli kao da smo njezini. I kako onda da u našoj školi bude nekih problema? I nije to nikakva laž i nisam ja ništa preuveličala. Moramo se svi potruditi i roditelji i nastavnici i mi djeca. Nije to teško, samo se treba malo potruditi. Čak ne previše. Ali treba nama djeci pomoć. Ne bi se događale takve ružne stvari kada bi djeca imala neku zabavu. I zato nam stariju trebaju pomoći. Možda nije ni u mom gradiću sve savršeno, možda bi i kod nas trebalo ispraviti neke stvari, ali trudimo se svi. Svatko koliko može. I dobro bi nam došli neki savjeti. Rado bi poslušali i druge. Željeli bi da prestanemo slušati na vijestima takve ružne stvari. I molimo boga da se kod nas nešto slično ne dogodi. Učiteljica nam je rekla da ne moramo strahovati od takvih stvari. Da će sve biti u redu dok se mi slažemo i dok poštujemo jedne druge. A o ružnim stvarima treba razgovarati, a ne se praviti da ne postoje. Ako žmirimo postat će još veći problemi. A moja mama kaže da su sva djeca dobra, samo su ponekad pomalo zbunjeni odrastanjem. I kaže da djeca oponašaju starije. Pa molim starije da prestanu davati ružne primjere. Željela bih da jednom na televiziji pokažu i kako postoje škole poput moje. Škole u kojima se svi bore za zajedništvo. Jednom bi trebalo pohvaliti i naše učitelje i naše roditelje. A zahtijevam da pohvale i nas učenike Osnovne škole Josipa Lovretića. Možda tad netko poželi postati kao mi ili još i bolji. Treba čuti i nas djecu, treba nas pustiti da kažemo što nas muči. Trebali bi stariji pustiti nas da budemo djeca. Nadam se da će netko pročitati moj sastav i da će bar malo razmisliti o tome da smo mi svi isti, da svi želimo igru, zabavu i sreću jedni drugima. Ivana Nuić JOŠ JEDAN USPJEH UČENICE OŠ JOSIPA LOVRETIĆA IVANE NUIĆ Učenica OŠ Josipa Lovretića Ivana Nuić i njezina mentorica Ljiljana Vranjković pozvane su 26. I 27. Studenog u Zagreb na Festival priče kojoj je cilj pisanje eseja i slanje poruka o nenasilju, a organizira ga Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Svjedoci smo vršnjačkog nasilja koje je poprimilo velike razmjere te se svi moramo zajedničkim snagama boriti protiv toga. Učenica Ivana Nuić u svom je eseju posebno promicala grad Otok na jedan vrlo afirmativan način te je tako poslala pozitivnu poruku cijeloj Hrvatskoj o tome kako je lijepo živjeti u našem gradu, a na jednak je način promicala pozitivno ozračje u našoj osnovnoj školi. Ivana Nuić i njezina mentorica Ljiljana Vranjković pozvane su na dvodnevni Festival priče „Jagoda Truhelka“, a na temelju njezinog eseja bit će upriličena kazališna predstava koja će ujedno biti uvod u plenarnu raspravu. Zahvale pripadaju i ravnateljici Ljubici Todorić. Marijana Barnjak 31 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. „POLICAJAC, MOJ PRIJATELJ!“ Dan hrvatske policije učenici 2.b i 2.c razreda Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka obilježili su na zanimljiv i poučan način. Uoči Dana hrvatske policije 28. rujna 2010. upriličen je posjet Policijskoj postaji Otok i Odjelu za državljanstvo. Učenički likovni radovi na temu “ Policajac ,moj prijatelj” osmišljeni su kao velika čestitka koja je uručena djelatnicima policije, a potom izložena u njihovom prostoru. Cilj posjete bio je uočavanje povezanosti policije i djece, razvijanje povjerenja koje je nužno radi ostvarivanja sigurnosti u svakodnevnom životu, učenje kada možemo očekivati i zatražiti pomoć policije. Na originalan način, primjeren uzrastu djece, prikazan je rad policije. Simulirane su različite situacije u kojima policija intervenira , pruža zaštitu građanima i brine o sigurnosti. Demonstrirane su nam i neke borilačke vještine , što je kod djece izazvalo oduševljenje. Govorilo se o sigurnosti u prometu, a to je bila prilika da zapjevamo pjesmu “Semafor” i dobijemo veliki pljesak. Nakon toga, uputili smo se u Odjel za državljanstvo. Tu smo vidjeli i saznali sve što nas je zanimalo, a vezano je uz putovnice, otiske za osobne iskaznice, dozvole za oružje i sl. Bezbroj dječjih pitanja, stručnih i strpljivih odgovora ! Mi smo bili oduševljeni svime što smo vidjeli i naučili od policijskih djelat- nika, a njih je oduševila otvorenost i spontanost djece. Na putu od škole do policijske postaje uočavali smo nazive ulica, parne i neparne brojeve na kućama, promjene u prirodi u jesen, vježbali prelazak ceste na sigurnim mjestima, a sve je to još jednom pokazalo da je svaki dobro isplaniran izlazak iz učionice i otvorenost škole za suradnju učinkovit, dojmljiv i dugoročno isplativ, kako odgojno tako i obrazovno. Daria Gongeta, učiteljica 2. b razreda ODRŽANA OSNIVAČKA SKUPŠTINA DRUŠTVA “NAŠA DJECA” OTOK U srijedu 6. listopada održana je Osnivačka skupština Društva “Naša djeca” Otok. Gost Skupštine bio je Mario Perković, predsjednik DND Vinkovci koji je zbog svog predanog rada i posvećenosti djeci proglašen volonterom godine za prošlu godinu. Njegovo je iskustvo bilo od velike pomoći tijekom rada Skupštine. Za predsjednicu Društva „Naša djeca“ Otok izabrana je učiteljica Daria Gongeta, a za potpredsjednicu Marija Pućo , odgojiteljica. Cilj DND Otok je poticanje i vođenje aktivnosti s djecom i akcija za djecu u njihovom slobodnom vremenu, na temelju interesa i želja djece, promicanje i ostvarivanje prava djeteta, pružanje podrške roditeljima u razvoju i odgoju djece, od rođenja do završetka osnovnog školovanja. Svaki član Društva „Naša djeca“ daruje djeci 32 dio svog vremena, stručnog znanja i životnog iskustva, svoju podršku i pomoć te punu pažnju i ljubav. Kako je ovo tjedan posvećen djeci (od 4. do 10. listopada), veseli nas što smo uspjeli osnovati DND Otok baš u to vrijeme. Društvo „Naša djeca“ Otok ot- voreno je za suradnju i rado će u svoje članstvo primiti djecu i odrasle osobe koje zanima rad sa djecom i za djecu. Daria Gongeta, učiteljica 2. b razreda Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka OTOČKI OSNOVNOŠKOLCI OBILJEŽILI MEĐUNARODNI DAN DJETETA Međunarodni dan djeteta obilježen je u Osnovnoj školi Josipa Lovretića prigodnom radio emisijom koju su osmislile i realizirale učiteljice Lucija Đukić i Daria Gongeta, a emitirana je u obje smjene. Program je bio edukativnog karaktera s naglaskom na prava djeteta. Nakon radio emisije za učenike nižih razreda u školskom je dvorištu organizirana likovna radionica pod nazivom “Na krilima mašte”. Tako su nastali zanimljivi crteži na asfaltu, a školsko je dvorište dobilo veselo i šareno lice. Crteži su rađeni kredom u boji s motivima iz dječjeg života. I ovom su prigodom djeca pokazala svoju maštovitost i kreativnost. Daria Gongeta, učiteljica 2. b razreda STOP NASILJU! Svjetski dan borbe protiv nasilja nad djecom 19. studenog obilježen je u OŠ Josipa Lovretića Otok javnom tribinom pod nazivom STOP NASILJU! Tribina je organizirana za učenike sedmih i osmih razreda i njihove roditelje. Kako MUP Republike Hrvatske tijekom mjeseca studenog provodi kampanju Živim život bez nasilja, ova je tribina bila prilika za nastavak vrlo uspješne dosadašnje suradnje naše škole i PP Otok. Obzirom na zajednički cilj, smanjiti sve učestalije nasilje među vršnjacima, ovakav vid suradnje nije samo poželjan nego i potreban. Nazočne je pozdravila zamjenica ravnateljice, gospođa Marina Beuk, zatim se prigodnim riječima obratila pedagoginja Lidija Almaš. Predavanje popraćeno brojnim napisima iz tiska, fotografijama i primjerima iz života, održala je učiteljica Daria Gongeta, a vrlo je dojmljiv bio scenski izraz učenika. Nakon toga su djelatnici Policijske postaje Otok, gospoda Mijatović, Džijan i Abramović, govorili o posljedicama nasilja, zakonskim odradbama koje ga prate, kako se može pomoći žrtvi nasilja, kako reagirati kao promatrač, komu i kada se obratiti zbog nasilja. Govorilo se i o zanemarivanju djece, prikazani su kratki filmovi, a sve je završilo pjesmom Srebrnih krila “Nek živi ljubav”. Tema je vrlo aktualna, sve- prisutna i traži ozbiljan pristup, dijalog i suradnju u više smjerova. Sudionici su pokazali veliko zanimanje i vrlo je izgledno da će se upriličiti nove tribine u koje će biti uključeni ostali učenici i roditelji. Ako u sljedećih nekoliko dana spriječimo bar jednu tuču, uvrede i ponižavanja djece, napravili smo korak na dugom putu sprječavanja nasilja među vršnjacima. Zaključak: sklonost nasilju djeca ispoljavaju u različitom uzrastu pa o tome nikada nije rano i nije dovoljno gov- oriti. Za nasilje nema opravdanja! Žrtvi nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja treba pomoći! Svi smo jednako odgovorni! Daria Gongeta,učiteljica 2. b razreda 33 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Stoljeće jednog života Da, dobro ste pročitali, stoljeće, sto godina jednog života, jednog ljudskog života! Tu među nama u Komletincima jedna je naša sumještanka, baka Božica – Boja Giljanović doživjela stoti rođenda. Kasna je jesen, 29. studeni. Dan je sunčan, ugodno je toplo, baš kao da se i vrijeme priprema za bakin stoti rođendan. Sunce proviruje kroz prozor njezinog toplog i skromnog obiteljskog doma kako bi slavljenici i njezinim čestitarima uveličao rijedak događaj. Mnogo je to ljeta za ljudska pleća, a posebice za baku Boju, koja i nije navikla na proslavu rođendana, no stoti je za nju i sve njene bliske ipak veliki događaj. Sto je godina jednog života vrijedno pažnje kao rijetkost našeg vremena, rijetkost ne samo za Komletince, već i za grad, županiju i zemlju. Stoljeće bakina života vrijedno je da se nešto ispriča o njezinom početku i trajanju. Bakin početak seže vremenski daleko, tamo u 1910. godinu. Počeo je za nju, sada Slavonku, u drugom kraju ove lijepe zemlje, na sjevernim padinama Labišnice, njene Kuline u mjestu Labin Dalmatinski. Rasla je i stasavala uz svakodnevnu zvonjavu praporaca ovčjih stada, pokojeg vola, konja i dalmatinskog tovara. Brala je kadulju, smokve, bajame i masline, nosila brime drva na leđima, vodu u vučiji. Jutrom se budila s pjevom pijevaca i uz tutanj lokomotive za Kaštela i Split. Večerom lijegala uz Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Stasavala uz pismu i dozivanje čobanica s obližnjih, suncem obasjanih proplanaka, uz dernek Gospe 34 od Rožarija, svečanost mjesne crkve. Gradila je prvu osnovnu školu u svom mjestu noseći vodu i cement na leđima. Često se sjeća i priča o Prvom svjetskom ratu i odlasku oca Marka… Priča o caru Franji - Vranji po domaći. Udala se, rodila dvoje djece i živjela skromno, za ono vrijeme ne i loše. Ubrzo se čuju neke nove priče, priče o nemirima, ratovima, komešanjima naroda, o gladi, neimaštini, progonima. Dolazi 1941. pa 1942. Govorkanja postaju i njezina stvarnost. Nova granica presjeca selo kod željezničke postaje. Talijanski stražar kraj novopodignute barake zaustavlja tražeći propusnicu pri odlasku i dolasku iz vinograda koji je sada s druge strane crte. Što raditi?! Tamo negdje u Slavoniji, u Srijemu ne trebaju talijanske deke brašna koje ovdje, u Dalmaciji, Talijani dijele kako njima odgovara, a ne kako ljudima treba. Baka Boja, tada mlada žena, sjeda u vlak „bez voznog reda“. Labin – Perković – Knin – Perušić. Stop! Četnici! Zastoj od nekoliko dana dok se pruga ne osigura. Mnoštvo svijeta čeka u teretnim vagonima u studenom mjesecu, ne tako blagom kao ove godine. Napokon dolaze u Zagreb pa dalje u smijeru Slavonije, Vinkovaca i Otoka. U Otoku se obitelj privremeno smjestila kod nekadašnje susjede Anice koja je, kao prethodnica, otišla nešto ranije i poslala poruku o tobože znatno boljem životu. Otok je prenapučen pridošlicama pa je utočište potražila u susjednim Komletincima, stigavši tamo 7. prosinca 1942. uoči kirbaja – Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Zima je oštra, posebice za nejaku djecu izmučenu skoro jednomjesečnim putovanjem, seljakanjem i glađu. Konačno se smjestila u pojatak kod bake Marte Lovrine. Muža joj odvodi racija u vojsku u Požegu. Ona ostaje sama s djecom. On se vraća nakon dva mjeseca, zbog lošeg zdravlja. Dolazi proljeće. Živi se od nadničarenja na sitnim seoskim imanjima. Rat se zahuktava i razne vojske prolaze kroz Komletince: Nijemci, Čerkezi, partizani, ustaše, domobrani… Proboj fronta, jedan pa drugi, let aviona, granatiranja, mrtvi, ranjeni… Nije Slavonija baš kako ju je opisala susjeda Anica. Je li u njezinoj Dalmaciji možda ipak lakše živjeti? Zime su hladne, oskudijeva se u svemu: ogrijevu, hrani, soli, smještaju… Dolazi 1945. – kraj rata i povratak u mjesto odakle je tko došao tijekom rata. Baka Boja ponovo kreće na put. Ovoga puta preko porušenog mosta na Bosutu do Orolika i dalje za Zagreb i Rijeku. Putovanje je ponovo dugotrajno i mukotrpno zbog oštećenih puteva, neorganiziranosti i drugih ratnih posljedica, ali nova je vlast strogo odredila rutu za svakoga i svi moraju zadanim pravcem. U Rijeci se skupilo mnoštvo povratnika u Dalmaciju. Baka se i danas živo sjeća trodnevnog čekanja i kišnjenja kod lučkih skladišta s djecom od sedam i četiri godine. Iz rijeke se kreće brodom za Dalmaciju. Brod prije naišao je na Godina XI., broj: 46 torpedo, stradali su svi putnici. Putuje se u strahu od iste sudbine i neizvjesnosti. Brod stiže u Šibenik. Obitelj se ponovo razdvaja jer oca odvode u pritvor radi ispitivanja, a majka s djecom odlazi u rodno mjesto. Tamo je sve uništeno. Kuća je zapuštena, zemlja neobrađivana, vinogradi i masline zaboravljeni. Sve je drugačije. Gdje je izlaz? Kamo i kako dalje? Povratak u Komletince. Opet novi početak, a ni prvi nije bio dovršen. U Komletincima je teško poslijeratno stanje. Sušne su godine i oskudijeva se vodom. Teško žive i oni koji imaju svoj krov nad glavom, zemlju i nešto preostale opreme za obradu, a možda i pokoju životinju, a kamoli oni koji nemaju ništa, osim golog života i nejake djece. Ali živjet se mora. Povećava se obitelj. Broj se zaustavlja na osmero djece, od kojih je danas živo četvero. Prodaje se imanje u Dalmaciji, budzašto, da bi se u Slavoniji kupio bilo kakav krov nad glavom. Životne se brige i dalje nastavljaju, ali sada uz pomoć djece koja polako odrastaju. Njihovo se školovanje odvija uz međusobno materijalno pomaganje i poteškoće koje su, između ostalog, uvjetovane i lošom povezanošću Komletinaca s većim mjestima. Željeznička je pruga udaljena gotovo 6 kilometara od kuće u Komletincima! Unatoč svemu, djeca završavaju srednje škole, neki i fakultete i odlaze diljem zemlje pa i svijeta u potrazi za boljim životom. Valjak vremena neumitno čini svoje. Baka Boja polako stari, umorena vremenom i životom. Muž joj umire 1986., a baka ostaje živjeti u svojoj kući u susjedstvu sa sinom i snahom. Othranjuje i unuke pomažući koliko može. Unuci i praunuci žive diljem Lijepe Naše u europskog kopna. Ima ih koji „oru svjetska mora“ ploveći međunarodnim vodama, čak do ledenog Antartika, a neki, zahvaljujući suvremenim komunikacijama, svaki dan požele dobro jutro na savršeno naučenom engleskom jeziku poslovnim ljudima Europe, Amerike, Afrike i Dalekog Istoka. Svi su oni dio bakinih sto godina. Umjesto zaključka i neizbježnog pitanja kako doživjeti sto godina, treba odati priznanje baki Boji koja u svojim genima nosi Labin po rođenju, čuva sjećanje na derneke Gospe od Rožarija iz mladosti, Prvi svjetski rat, odlazak oca i obiteljski list iz 1942. s povijesno vrijednim podatcima o nasilno promijenjenim hrvatskim imenima i pretvorenim u talijanska Giovani, Natale i Antonio. Pamti baka Bojka put u ravnu OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Slavoniju, nove početke u Komletincima s crkvom Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Zna ona da nedaleko Komletinaca, na grobljanskom brežuljku čekaju grobovi muža i troje djece i čuvaju mjesto za njezino umorno, životom izmučeno tijelo. U svojoj stotinu i prvoj godini čeka baka Bojka još jedno putovanje, putovanje na kojem će poželjeti zbogom Labinu, davnim grobovima oca i majke i ostalih predaka koji tamo mirno počivaju, ukorijenjeni u kamenu Dalmacije. Bakina je prošlost za ljudska mjerila doista duga, njezina su životna iskustva dragocjena, a kako je doživjela svojih stotinu godina, možda simbolično možemo iščitati iz slike na kojoj baka drži svoju svečarsku tortu:“ Mojih stotinu godina nije lako, ali ja sam ih uvijek čvrsto držala u svojim rukama, živeći i trajući dan po dan, ma kakav on bio!“ Zaželimo baki Boji dobro zdravlje i nove rođendane u njezinom drugom stoljeću! Tekstom i slikom zabilježio Boško Giljanović, sin bake Boje 35 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. OBAVIJEST UDRUGE “RITAM SRCA” Ako i nemate naviku redovitog vježbanja, nikad nije kasno početi. Postoje brojne aktivnosti u koje se možete uključiti bez obzira na dob, spol, razinu motoričkih sposobnosti i znanja, zdravstveni status i kondiciju. Važno je odabrati onu vrstu aktivnosti koja će biti u skladu s vašim potrebama, mogućnostima i ciljem koji želite postići. Sve su to kroz Udrugu „Ritam srca“ koja je prije godinu dana osnovana u našem gradu može pronaći svaki tjedan u holu Osnovne škole „Josipa Lovretića“ u Otoku. Vježbe se održavaju ponedjeljkom, srijedom i petkom u 20 sati. Program srijedom prilagođen je starijim osobama i oblikovan je najviše kroz razgibavanje svih dijelova tijela. Pridružite se! Marijana Barnjak www.otok.hr 36 Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka OTOČKI LIST PREDSTAVLJEN NA 5. IZLOŽBI LOKALNIH TISKANIH GLASILA U LOVASU Petom su izložbom lokalnih tiskanih glasila Vukovarsko-srijemske županije održanoj 23. listopada u Lovasu pod pokroviteljstvom župana Bože Galića započeli XIII. miholjski dani općine Lovas. Otočki se list i ove godine tradicionalno predstavio na toj izložbi. Uz Otočki list, predstavljena su i glasila Izvor, Klas, Glasnik općine Nuštar, Županjski list i domaći Lovaski list. Sve su lokalne tiskovine predstavili njihovi urednici i novinari. Uz izložbu je održan i okrugli stol na temu „Lokalne tiskovine i prekogranična suradnja“. Izložbi i okruglom stolu nazočili su i zamjenik vukovarsko-srijemskog župana Željko Cirba, pročelnik županijskog Upravnog odjela za školstvo, kulturu i sport Grga Krajina te brojni domaćini, Lovaščani i Opatovčani. Marijana Barnjak BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ 37 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Nogometaši NK „Otok“ u prvom su dijelu sezone uistinu opravdali svoj ulazak u 3. HNL – istok. NOGOMETAŠIMA NK „OTOK“ IZVRSNO 2. MJESTO NA KRAJU POLUSEZONE U 3. HNL - ISTOK U 1. kolu nogometaši Otoka na domaćem su terenu spremni dočekali ekipu Križevaca. Trener Milan Janković za prvi je nastup u 3. HNL izabrao sljedeći sastav: Đurković, Šer, M. Komljenović, Kuzmić, Grigić, ( od 50. I. Čavlović), Šimunović, M. Čavlović ( od 68. Ladan Komljenović), Pulić, Kuzmanović, Pavlin ( od 81. Proleta) i Prnjak. Nogometašima je Otoka 1. kolo i susret s Križevcima bio lagan zadatak. Prvi je pogodak postignut u 38. minuti iz prekida igre, a strijelac je bio domaći stoper i najbolji igrač utakmice Danijel Kuzmić. U nastavku igre domaćini postižu još dva pogotka, a strijelci su bili Prnjak u 53. i L. Komljenović koji je pogodak postigao svega 30-ak sekundi nakon ulaska u igru. Nogometaši Otoka nastavljaju s dobrom igrom i u 2. kolu prvenstva kada su se susreli s ekipom Nedelišća. Otočani su iskoristili pogreške domaćina, a sve je najprije iskoristio Šer u 10. minuti igre. Njegovim je stopama pošao M. Komljenović u 75. te Pulić u 87. minuti za konačnu pobjedu i važna 3 boda. Otok je tako zasjeo na prvo mjesto, a iza njega su Bjelovar i Slavija. Igračem utakmice proglašen je iskusni otočki vratar Mario Đurković. U susretu 38 s ekipom Croatije Đakovo domaći su nogometaši slavili s visokih 5:0 te su tako u tri susreta od početka natjecateljske sezone postali jedina momčad bez ijednog primljenog pogotka. Prema riječima nogometnih znalaca, ekipa Croatije uvjerljivo je izgubila na svim poljima igre što Otočanima daje novi vjetar u leđa za daljnje natjecanje, ali i opravdava njihov ulazak u viši rang natjecanja. Danijel Kuzmanović proglašen je najboljim igračem utakmice s dva postignuta pogotka. Njemu su se pridružili još Pulić u 52., Šer u 65. i Marko Komljenović u 75. minuti. Za Otok su igrali: Đurković, Šer, M. Komljenović, Kuzmić, Grigić, Šimunović, M. Čavlović ( od 68. Blašković), Pulić, Kuzmanović ( od 77. Proleta), Pavlin i Prnjak ( od 60. Ladan Komljenović). Prvi poraz Otočani su zabilježili protiv ekipe Bjelovara. Derbi kola, čak i jeseni, odigran je po laganoj kišici i sasvim oprezno u uvodu, a tribine stadiona eksplodirale su u 24. minuti kad je Bjelovar postigao gol, prvi u mreži gostiju do sada. Akcija je krenula po desnoj strani, kad je Pleić nabacio pred gol Otoka, a Pavleković povratnom loptom pronašao Bublića, koji je snažno tukao sa 12 metara i pogodio mrežu. Drugi dio utakmice gosti su svim snagama pokušavali izjednačiti, ali domaća obrana, predvođena sjajnim Ljubićem i Kozićem, otklonila je sve opasnosti, ali i u nekoliko navrata iz brzih reakcija umalo i povisila rezultat. Posebno je dramatično bilo u posljednjih desetak minuta kad gosti, preskačući igru, svaku loptu šalju u domaći šesnaesterac, ali je mreža ostala netaknuta, a na travnjaku i tribinama počelo je slavlje zbog četvrte uzastopne pobjede i vodstva na tablici. Za NK „Otok“ igrali su: Đurković, Šer, M. Komljenović, Kuzmić, Grgić, Šimunović, Čavlović ( od 24. Ladan Komljenović), Pulić, Kuzmanović, Pavlin i Prnjak ( od 79. Blašković). U 5. je kolu na Gradskom stadionu NK „Otok“ domaća ekipa dočekala momčad Podravine. Bio je to peti susret u dosadašnjem dijelu sezone i prvi izjednačeni rezultat. Domaći su igrači imali pet prilika i čak 19 ubačaja iz kornera. Gosti su u 53. minuti poveli golom Maleca, a šest minuta prije kraja utakmice rezultat izjednačava Ladan Komljenović. Za Otok su još igrali: Đurković, Šer, M. Komljenović, Kuzmić, Grigić, Šimunović ( od 70. Blašković), Čavlović ( od 80. Proleta), Pulić, Kuzmanović, Pavlin i Prnjak ( od 46. L. Komljenović). Otok je nakon ove utakmice 2. na tablici s 10 osvojenih bodova. Otok nastavlja svoje pobjede. U 6. su se kolu susreli s ekipom Koprivnice nad kojom su slavili pobjedom 1:2. Otok je tom pobjedom zadržao priključak s vodećim Bjelovarom gostujućom pobjedom u Koprivnici. Do poluvremena su mreže mirovale, a u nastavku, u samo dvije minute, dva pogotka za goste. Ladan Komljenović u 55. i njegov brat Marko Komljenović u 57. minuti goste dovode u sigurno vodstvo. U 73. minuti Tomislav Njegač smanjuje rezultat na 1:2, ali rezultat se do kraja susreta nije više mijenjao. Otočani za prvoplasiranom ekipom Bjelovara zaostaju 3 boda, a u sljedećem se kolu 25. rujna sastaju s ekipom “Mladost” iz Preloga koja je nakon 6. kola na 12. Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka SPORT mjestu prvenstvene ljestvice. Nakon te utalmice nogometaši Otoka ponovno su zasjeli na čelo tablice 3. HNL. Otočani su s rezultatom 4:1 slavili na domaćem terenu i još jednom pokazali svoju nadmoć. U 8. kolu natjecanja u 3. HNL - istok nogometaši Otoka na domaćem su terenu spremni dočekali momčad Slobodnice. Trener Milan Janković i ovaj je put izvrsno složio ekipu za još jednu pobjedu. Otočani su slavili s 2:0 i tako zadržali vodeće mjesto na tablici. Nogometaši Otoka u zadnja četiri kola ne znaju za poraz. Pobjedivši ekipu Lipika s 2:3, Otočani su već treće kolo vodeći na ljestvici 3. HNL- istok s 22 osvo- tako donosi važna tri boda svojoj ekipi. U posljednjoj minuti susreta Kuzmanović postiže počasni pogodak za Otok, ali za još jedan, koji bi donio eventualni bod domaćima, nije više bilo vremena. Domaći su nogometaši nakon utakmice s Belišćem zabilježili i drugi uzastopni poraz i to od ekipe Đakova 2:0. Bez obzira na vodstvo u nekoliko zadnjih kola, Otočani su gubitkom ova 3 boda sada na 4. mjestu prvenstvene ljestvice. Derbi Otoka i Slavije potpuno je opravdao očekivanja, a zabilježeno je čak pet pogodaka. Zoran Šer zasluženo je proglašen igračem utakmice jer su njegova dva pogotka, prema riječima nogometnih znalaca, bila a pogodak postiže Proleta. Na odmor se odlazi neodlučenim rezultatom, a već u prvoj minuti nastavka ponovo šok za goste. Pejaković je opet strijelac i Graničar vodi 2:1. Proleta, također svojim drugim pogotkom, vraća stvari na početak u 67. minuti dvoboja. Međutim, Ante Topić, u 71. minuti susreta postiže pobjednički pogodak za domaće te postavlja konačni rezultat susreta. NK Otok je nakon 14. odigranog kola na 3. mjestu prvenstvene ljestvice. Otok i osječka Olimpija svoj su susret odigrali rezultatom 1:1. Gosti iz Osijeka poveli su u 12. minuti pogotkom Krole, a potpuno iznenađenje spriječio je Pavlin u 64. jena boda. Niz nogometaša Otoka od četiri uzastopne pobjede završio je domaćim porazom od Belišća, a gostujuća se momčad ovim uspjehom primaknula na samo tri boda zaostatka od vrha prvenstvene ljestvice. Uzbudljivu utakmicu vidjeli su gledatelji u Otoku, a posebno zanimljivo bilo je u posljednjih 15 - ak minuta. Mreže su mirovale do 75. minute kada Petar Vurdelja postiže pogodak i Belišće dovodi u vodstvo. Samo osam minuta kasnije odlučujući pogodak, a svoj drugi na utakmici, postiže Vurdelja te nalik na prave europske pogotke. Zoran Šer zabio je u u 30. i 74. minuti, dok je treći gol za Otok zabio Proleta u 67. Za Otok su još igrali: Đurković, Prnjak, Šer, Kuzmić, Grigić, Šimunović ( od 46. I. Čavlović), M. Čavlović ( od 56. Proleta), Pulić, Kuzmanović, Pavlin i L. Komljenović ( od 82. Vučko). U sljedećem je kolu Graničar u Županji svladao Otok rezultatom 3:2. Domaći su idealno otvorili utakmicu jer već u prvoj minuti Pejaković zabija za 1:0. U 13. minuti gosti dolaze do izjednačenja, minuti susreta. NAŠK i Otok u sljedećem su kolu podijelili bodove u utakmici bez zgoditaka. Ipak, Otočani su bili bliže pobjedi jer su u drugom poluvremenu promašili kazneni udarac, a u 86. minuti isključen je igrač NAŠK-a Pinter. Međutim, do kraja susreta ipak nisu imali dovoljno vremena kako bi iskoristili brojčanu prednost te je dvoboj ipak završen neodlučenim rezultatom. Priredila: Marijana Barnjak 39 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. VETERANI NK « SLAVONAC « Zagreb 1. LIGA ISTOK NK “SLAVONAC” - PRVA LIGA ZAGREBAČKIH VETERANA ISTOK Stoje: Ivica Lovrić, Ivan Spajić, Ivan Škrobo, Mladen Kranjčec, Jandre Mamić, Zvonko Cegledi, Ivica Iljazović, Marko Popić, Mijo Breščaković(NK OTOK), Zvonko Spajić. Čuče: Lamešić-LAMA, Zvonimir Milković, Mario Florijančić, Zdenko Pejanović, Krešimir Lovreković, Đurica Konjevod i Davor Prnjak Predsjednik-Ivan Škrobo, voditelj-Marko Popić, kapetanZvonko Spajić Upravni odbor: Ivica Lovrić, Ivica Spajić, Đurica Konjevod i Krešimir Lovreković-BARESI. Veterani NK „Slavonac“ starosjedioci su u Udruženju nogometnih veterana Zagrebačkog nogometnog saveza. Počeci kluba sežu u 1976. kada je klub prijavljen u udruženje pod imenom „Medicinska knjiga“. Od tada, klub je više puta promijenio ime pa je tako od 1982. „Gredelj“, od 1994. „Sloga“ (kada su i počela druženja s veteranima NK «SLOGA» OTOK), od 1998. „Certisa“, a od 2000. natječemo se u udruženju pod imenom NK„Slavonac“. Godine su prolazile, a više igrača je odlazilo nego što je dolazilo, ali sve do danas okosnicu ekipe su sačinjavali „stari“ igrači - nogometni 40 zanesenjaci: Zvonko Spajić (1952., OTOK), Vinko Kovačević - PINDO( 1960. -2007., OTOK), Marko Popić ( 1961., OTOK), Ivan Škrobo ( 1961., OTOK), Ivica Spajić (1962., OTOK), Tihomir-Kadlik ( 1962., OTOK), Đurica Konjevod ( 1960., VINKOVCI), Davor Prnjak ( 1964., ŽUPANJA), Krešimir LovrekovićBaresi ( 1960., ŠIBENIK, mama iz VRBANJE), Veselko Suša ( 1965., LIVNO), Jandre Mamić ( 1964., LIVNO), Mate Ivković ( 1966., LIVNO), Slavko Stojak ( 1965., NIJEMCI - Otočki zet), Ante Margić ( VRBANJA-sada je sudac). Uz nas danas još igraju; Zvonko Cegledi ( 1965., ANDRIJAŠEVCI), Darko Kovačević ( 1969., IVANKOVO), Zdenko Pejanović ( 1974., OTOK) Zvonimir Milković (1975., NOVA KAPELA), Krešimir Benković ( 1976., NOVA KAPELA), Mladen Vrabec ( 1972., ZAGREB), Milan Sabljak ( 1970., PETRINJA), Ma- rio Florijančić ( 1970., OSIJEK), Nikola Mudrovčić ( 1963., BILAJ; GOSPIĆ), Ante Rašić ( 1977., DERVENTA), Ivica Iljazović ( 1970., BRČKO). Domaćini smo na igralištu Ivanja Reka, na Istočnoj periferiji Zagreba. Bitno nam je okupiti se, igrati nogomet i družiti se. Naš nogometni moto glasi: „Za vrijeme utakmice pošteno se oznoji, ne sramoti klub; poštuj protivničke igrače i suce, bez obzira na rezultat i pokaži se u „trećem“ poluvremenu“. I u klub smo „novačili“ ljude (igrače) takvog sportskog svjetonazora i „otpisivali“ one koji se nisu ponašali u skladu s tim regulama. U udruženju i sudačkoj organizaciji, poznata je naša gostoljubivost, fairplay ponašanje prije, za vrijeme i poslije utakmice. Kroz sve smo ove godine odigrali i mnoge prijateljske utakmice kao domaćini, a i kao gosti. Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka VETERANI NK «OTOK» Stoje: Mario Goreta, Zvonko Žulj, Anto Jurić, Franjo Lukić, Mijo Breščaković, Antun Zrno, Zvonko Markić, Antun Lombarović, Radoslav Cvijanović, Damir Sunđi. Čuče: Tihomir Škrobo, Ivica Grgić, Marko Babić, Ante Drnasin, Tomislav Gluhaković, Davor Iščić, Nikola Čavlović Pa čak i međunarodne (Čehoslovačka, Ukrajina, Slovenija, Bosna i Hercegovina, itd.). S Otokom već godinama igramo tradicionalno jednom do dvaput godišnje u Otoku i Zagrebu. To su nezaboravna druženja, pogotovo za nas, jer imamo priliku igrati u svom zavičaju i na stadionu na kojem smo mnogi igrali u mladosti. Jedan je od takvih susreta bio i ovaj u lipnju ove godine, kada nam se pridružio i NK «Duga Resa». Sve je završilo u dobrom raspoloženju, uz dobru trpezu, tamburašku glazbu i druženje. Sastavio Zvonko Spajić-SPAJKI uz veliku pomoć Ivana Škrobe, Marka Popića i Krešimira Lovrekovića-BARESEA VETERANI NK «DUGA RESA» 41 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Vijesti iz Atletskog kluba „Otok“ Mirko Martinović uručio nagradu najboljem atletskom klubu Hrvatske u 2010. godini Na proglašenju najuspješnijih hrvatskih atletičara i atletičarki koje je održano 30. studenog u splitskom hotelu Park, Mirku Martinoviću, članu Izvršnog odbora HASa, pripala je čast da uruči nagradu AK Dinamo-Zrinjevac iz Zagreba, ovogodišnjem najuspješnijem atletskom klubu Hrvatske. Nakon što je proglašena najboljom atletičarkom svijeta i Europe, Blanka Vlašić proglašena je i najboljom atletičarkom Hrvatske u 2010. godini, a za najboljeg je atletičara Hrvatske u ovoj godini proglašen bacač kugle Nedžad Mulabegović. Marijana Barnjak MARIJA LUKAČ NOVA DRŽAVNA PRVAKINJA Na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u krosu koje je održano 27. studenog u Vrbovcu, Marija Lukač osvojila je prvo mjesto u kategoriji limačica u disciplini 600 m. Isto tako su za pohvaliti i Katarina Martinović koja je došla četvrta u cilj u disciplini 1000 m u kategoriji kadetkinja, kao i Marija Martinović u kategoriji seniorki u disciplini 6000 m, dok je Gabrijela Ljubić u kategoriji starijih juniorki u disciplini 3000 m bila peta. Na 42 krosu je sudjelovalo ukupno 252 natjecatelja. Marija Lukač je već četvrta državna prvakinja koju je iznjedrio Atletski klub „Otok“ pod vodstvom trenera Mirka Martinovića i Mate Glavaša. Ksenija Huber Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka TAEKWONDO KLUB “OTOK” IZVRSTAN NA TURNIRU U SLAVONSKOM BRODU 17. rujna u Slavonskom je Brodu održan turnir u taekwondou pod nazivom 7. susret prijateljstva na kojem su nastupali i članovi Taekwondo kluba „Otok“ iz Otoka. Među 200 natjecatelja iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske nastupalo je i 27 otočkih boraca koji su ostvarili izvrstan rezultat osvojivši ukupno čak 24 medalje (5 zlatnih, 7 srebrnih i 12 brončanih) te tri pehara (mlađi kadeti 3. mjesto, juniori 2. i sveukupno 3. mjesto). Zlatne su medalje osvojili: Juraj Pintarić, Tomislav Perković, Antonio Jukić, Domagoj Šokčević i Matej Ilijević. Srebrne su medalje pripale Denisu Delingeru, Antoniju Bošnjaku, Ivani Matković, Dariju Čelebiću, Katarini Cvitić, Stefanu Eroru i Josipu Jukiću, dok su brončane osvojili Marko Jukić, Tomislav Laga- tor, Goran Trtica, Antun Delinger, Jovica Potkonjak, Benjamin Hlevnjak, Filip Žagar, Antun Nikolić, Ivana Bošnjak, Drago Šokčević, Antonela Abramović i Marijan Matijević. Na tom su turniru nastupali još i Domagoj Kuveždić, Franjo Šarić i Valentina Marić. Marin Nađ TAEKWONDOAŠI OTOKA PONOVNO OSVAJAJU U subotu 20. studenog u Zagrebu je održan 12. jastreb open u taekwondou. Među 860 natjecatelja iz 60 klubova 8 država, nastupio je i Taekwondo klub „Otok“ iz Otoka s 29 natjecatelja. Borci iz Otoka osvojili su 14 odličja i to tri zlatne, pet srebrnih i šest brončanih medalja, pehar za osvojeno drugo mjesto ekipno u kadetima i pehar za najboljeg borca u mlađim kadetima koji je pripao Domagoju Šokčeviću. Prva su mjesta i zlatne medalje osvojili Domagoj Šokčević, Ivana Bošnjak i Antonio Jukić. Srebrnim su se odličjima okitili Antonio Bošnjak, Dario Čelebić, Drago Šokčević, Benjamin Hlevnjak i Jovica Pot- konjak. Brončane su medalje osvojili Antonela Abramović, Franjo Šarić, Antun Nikolić, Katarina Cvitić, Stefan Eror i Juraj Pintarić. Još su nastupali Lea Nađ, Marko i Hrvoje Grgurovac, Goran Trtica, Matej Ilijević, Ana Žderić, Valentina Marić, Nikola i Josipa Pehar, Domagoj i Branimir Kuveždić, Ivana Firi, Mirna Miljević, Marin Martinović i Marijan Matijević. Treneri Marin Nađ, Josip Ilijević i Robert Džinić iznimno su zadovoljni postignutim rezultatima i najavljuju pohod u Rijeku na kadetsko prvenstvo Hrvatske koje se treba održati 4. prosinca. Marin Nađ 43 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. NOVI USPJESI KICKBOKSING KLUBA “OTOK” 24. listopada 2010. u Brčkom je održan profesionalni ultimate fight turnir „Adrenalin Fight“ na kojem su nastupali otočki borci Branko Mikulić u kategoriji do 75 kg i Marko Vidović u kategoriji do 91 kg. Turnir se održavao po nešto izmjenjenim pravilima te se borba odvijala u kavezu, nasuprot dosad održavanim borbama u ringu. Našim je borcima ovaj turnir bio prvo iskustvo takve vrste, odnosno prva borba u kavezu. Marko Vidović za protivnika je imao Nemanju Jakovljevića iz BiH koji je pružio izuzetan otpor te je borba završila bez pobjednika, neodlučeno. Branko Mikulić, nakon godinu dana izbivanja s borilišta, vratio se u punom sjaju te je još jednom pokazao svoju kvalitetu i primjenom svog borilačkog iskustva došao do nove pobjede. Protivnik mu je bio Ognjen Zekanović iz BiH, a borbu je završio „nokautom“ u trećoj rundi. Treneri kickboksing kluba „Otok“ Josip Dabro i Željko Peić iskoristili su tu borbu kao uvid u trenutnu kondicijsku spremnost svojih boraca te su zadovoljni prikazanim. Sljedeća će se borba održati 6. studenog 2010. u Banja Luci, BiH. Tomislav Marić MARKO VIDOVIĆ POBJEDNIK KICKBOKSING KUPA 14. studenoga 2010. godine u Vukovaru je na spomen devetnaeste godišnjice pada Vukovara u organizaciji Hrvatskog kickboksing saveza održan kickboksing kup za juniore i seniore u disciplinama full contakt i low kick. Na natjecanju je nastupilo 70 natjecatelja, a prestavnik Kickboksing kluba „Otok“ iz Otoka bio je, već svima dobro poznat, Marko Vidović koji se borio u disciplini low kick u težinskoj skupini do 81 kg. Marko je svojim protivnicima u svim segmentima borbe pokazao bolju kvalitetu i kondicijsku spremu te je zasluženo osvojio prvo mjesto. Trener Josip Dabro iskoristio je to natjecanje kao trenutni uvid u spremu našega borca te najavljuje odlazak u Zagreb 4. prosinca 2010. godine na otvoreni K1 turnir gdje će nastupiti najbolji borci jugoistočne Europe. Ivan Dabro 44 Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka NK „Slavonac“ Komletinci na 5. mjestu 2. županijske lige Seniore NK „Slavonac“ Komletinci od jeseni 2010. godine trenira i vodi Zvonko Tominac iz Komletinaca. Pripreme za jesenski dio sezone započele su 17. srpnja 2010. te je održano 30 treninga i 10 prijateljskih utakmica u organizaciji trenera i uprave kluba s predsjednikom Đurom Lovrićem na čelu. Seniori se natječu u 2. županijskoj nogometnog ligi Vukovarsko-srijemske županije - NS Vinkovci s 11 klubova ( NK Šokadija iz Starih Mikanovaca odustala nakon 4. kola). Rezultati u jesenskog dijela sezone 2010./2011.: 1. kolo „Slavonac“ Komletinci- „Šokadija“ Stari Mikanovci – gosti nisu došli 2. kolo „Hajduk Mirko“ Mirkovci – „Slavonac“ Komletinci 3 : 3 3. kolo „Slavonac“ Komletinci – „Šokadija“ Đeletovci 1 : 0 4. kolo „Slavonac“ Komletinci – „Šokadija“ Novi Mikanovci 2 : 0 5. kolo „Borinci“ Jarmina – „Slavonac“ Komletinci 2 : 1 6. kolo „Slavonac“ Komletinci – „Meteor“ Slakovci 0 : 1 7. kolo „Croatia“ Novi Jankovci – „Slavonac“ Komletinci 3 : 0 8. kolo „Slavonac“ Komletinci – „Hrvatski sokol“ Mirkovci 3 : 2 9. kolo „Vinkovci“– „Slavonac“ Komletinci 3 : 2 10. kolo „Slavonac“ Komletinci – „Mladost“ Cerić 1 : 0 11. kolo „Vidor“ Srijemske Laze – „Slavonac“ Komletinci 3 : 1 Nakon 11 odigranih kola, seniori NK „Slavonac“ Komletinci nalaze se na 5. mjestu s tri boda manje od prvaka Sloge iz Novih Mikanovaca, s ambicijama i željama da u novoj godini i početkom proljeća 2011. ozbiljnije započnu s radom i treninzima te osvoje 1. mjesto koje vodi u viši rang natjecanja, tj. u 1. županijsku ligu iz koje je klub ispao 2009. godine. U tom smjeru uprava kluba pokušava zatvoriti financijski i igrački kadar za novo prvenstvo te pokušava dovesti novo pojačanje i vratiti neke svoje igrače iz drugih klubova. Peto mjesto je NK „Slavonac“ osvojio s 10 odigranih utakmica, 5 pobjeda, 1 neriješenu i 4 poraza, s gol - razlikom 14 : 15 i 16 osvojenih bodova. Strijelci za Slavonac su: Juraj Kerić ( 5 ), Mario Đoja ( 2 ), Tomislav Šebalj ( 2 ). Po jedan su zgoditak postigli Ivan Zec, Zvonimir Belegić, Tomislav Šarić, Perica Cvijanović i Josip Jovanović. Rezultati postignuti u jesen 2010. su prosječni i puno se bolji očekuju u nastavku natjecanja. Predsjednik NK „Slavonac“, Đuro Lovrić 45 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Sportsko-ribolovna natjecanja ŠRD „Virovi“ Otok u 2010. 1. Valentina Ljubić, 2. Ena Rajčić, 3. Ana Jurić – ekipno 4. mjesto 1. Juraj Jurić, 2. Nikola Lukić, 3. Kristijan Matozan – ekipno 11. mjesto Među mnogobrojnim su aktivnostima u radu ŠRD „Virovi“ Otok svakako sportsko-ribolovna natjecanja, kako kadeta, tako i seniora u raznim disciplinama ulova ribe. Kadeti i kadetkinje su u 2010. bili veoma aktivni i prisutni na mnogim natjecanjima u lovu ribe udicom na plovak. Prvo natjecanje kadetkinja i kadeta bilo je 8. svibnja na Bosutu u Vinkovcima. Nastupali smo u sljedećem sastavu: Kadetkinje: 1. Valentina Ljubić, 2. Ena Rajčić, 3. Iva Miličević Ekipno su zauzele 5. mjesto. Kadeti: 1. Juraj Jurić, 2. Nikola Lukić, 3. Kristijan Matozan Ekipno su zauzeli 13. mjesto. Slijedi gradsko ribolovno natjecanje održano 30. svibnja o kojem ste detaljnije mogli čitati u prethodnom broju Otočkoga lista. Poslije se intenzivno treniralo pod budnim okom trenera Velimira Draženovića, Željka Ljubića i Željka Jurića za kup HŠRS u Garešnici od 25. do 27. lipnja. Bio je to prvi nastup Otočana na nekom državnom natjecanju, a od 30 smo ekipa zauzeli 12. mjesto. Nastupale su: 1. Ena Rajčić, 2. Mia Miličević, 3. Iva Miličević. Posljednje je natjecanje bilo u Ivankovu na Bosutu ( Slet kadeta) od 20. do 22. kolovoza. Kadetkinje su bile 4., a kadeti ukupno 11. Ekipe su bile u sljedećem sastavu: 46 Seniorska su natjecanja bila brojnija. Evo slijeda: Županijska liga: 1. kolo – nismo nastupali 1. kolo, 13. lipnja, Sava u Županji: 1. Željko Ljubić, 2. Mato Ilijević, 3. Željko Jurić 2. kolo, 1. kolovoza, Gunja: 1. Željko Jurić, 2. Velimir Draženović, 3. Mato Ilijević 3. kolo, 23. kolovoza, Vinkovci: 1. Željko Ljubić, 2. Željko Jurić, 3. Velimir Draženović – ekipno 9. mjesto 4. kolo, 5. rujna, Bajer Vinkovci: 1. Željko Ljubić, 2. Željko Jurić, 3. Velimir Draženović –ekipno 11. mjesto 5. kolo, 26. rujna, Bajer Vinkovci: 1. Željko Ljubić, 2. Mato Ilijević, 3. Velimir Draženović – ekipno 14. mjesto 25. rujna, Lavanda kup: 1. Željko Ljubić, 2. Mato Ilijević, 3. Velimir Draženović-ekipno 17. mjesto 3. listopada, Cerić kup: 1. Željko Ljubić, 2. Mato Ilijević, 3. Željko Jurić Osim tih županijskih natjecanja, imali smo nastupe i na drugim društvenim natjecanjima, kupovima i memorijalima. 18. srpnja – društveno seniorsko natjecanje na Virovima. Od 17 su natjecatelja prvoplasirani bili: 1. Željko Ljubić – 6690 grama 2. Mato Perković – 4600 grama 3. Ante Vukoja - 4599 grama Godina XI., broj: 46 Kup „Žetvene svečanosti“ Cerna, 17. srpnja: 1. Velimir Draženović, 2. Željko Ljubić, 3. Željko Jurić – ekipno 9. mjesto Kup Cerna – Šiškovci, 31. srpnja: 1. Željko Jurić, 2. Ante Vukoja, 3. Jure Margić – ekipno 17. mjesto Kup Rokovci, 8. kolovoza: 1. Željko Jurić, 2. Velimir Draženović, 3. Ante Vukoja Memorijal Dan grada Županje, 22. kolovoza: 1. Mato Ilijević, 2. Dragan Šer, 3. Ante Vukoja Kup Virovi, Bošnjaci, 12. rujna: 1. Željko Ljubić, 2. Velimir Draženović, 3. Mato Ilijević OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kako je vidljivo iz navedenih podataka, sudjelovali smo na brojnim natjecanjima, na nekima dosta uspješno, na nekima manje, ali bilo je važno sudjelovati, družiti se, razvijati natjecateljski duh i kod kadeta i kod seniora i nadati se boljim rezultatima i uspjesima dogodine. Treba naglasiti veliku podršku i razumijevanje za sva natjecanja od strane Upravnog odbora društva, na čelu s našim predsjednikom Ivicom Skočićem. Dogodine, BISTRO! Mato Čajkovac RIBIČKI DOBROTVORI I DONATORI U današnjim uvjetima rada i života teško je djelovati i postojati kao društvo te se kao takvo pojavljivati u javnosti, odnosno sudjelovati u sportskim ribolovnim aktivnostima. No, zahvaljujući humanosti, dobroti i zalaganju pojedinaca, firmi i organizacija, ipak se može nešto postići i doći do nekih rezultata. Među takvim pojedincima treba istaknuti trenere kadeta: Željka Ljubića, Velimira Draženovića, Željka Jurića i Matu Ilijevića. Svaki je na svoj način doprinio uspjesima i rezultatima našeg ribičkoga društva. Velimir Draženović donira štapove za kadete, zauzeo se na sanaciji krova ribičkoga doma, zaslužan je za donaciju natjecateljskih trenerki. Željko Ljubić je kapiten naše kadetske ekipe, uvijek voljan pomoći, donira prijevoz i vozilo za natjecatelje. Željko Jurić poklanja majice s natpisom ŠRD „Virovi“ Otok. Ne smijemo zaboraviti ni predsjednika Ivicu Skočića koji je afirmacijom društva najveća „žrtva“. Sve koordinira, podržava i blagoslivlja. To su pojedinci, no iznimno je važna i gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Šarićem i njegovim zamjenikom Pućom koji su donirali trenerke za natjecatelje. Grad Otok uvijek prati i ima ra- zumijevanja za ribičke probleme. Naša je šumarija za kadete darovala kišobrane ( suncobrane) za natjecanje. Poljoprivredna zadruga iz Komletinaca sponzorira nabavu sportske opreme, a Zadruga Otok gorivo za prijevoz kadeta na natjecanja. Da nije bilo svih njih, otočki ribiči ne bi dogurali do Garešnice, do 12. mjesta na Kup-u FIŠRS. Hvala svima! Mato Čajkovac IN MEMORIAM ZDRAVKO DODIG (20. ožujka 1942. – 14. listopada 2010.) Rođenjem Imoćanin, po življenju Slavonac, umro je 14. listopada 2010. naš veliki ribolovac Zdravko Dodig. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao ing. poljoprivrede u PIKu Otok. No, slobodno je vrijeme najčešće provodio na Spačvi i Virovima. Bio je strastveni ribolovac, jedno vrijeme predsjednik ŠRD „Virovi“ Otok te poslije dugogodišnji blagajnik društva. Ljubav prema prirodi i ribolovu prenio je i na kćeri Ines i Melitu te na unuke Miju i Ivu. Supruga Beba u svemu mu je uvijek bila potpora. Mnogo je pomagao našim kadetima, a među ribolovcima je bio omiljen. Za sve dobro i lijepo što je dao ŠRD „Virovi“ Otok velika mu hvala i pokoj mu vječni. Tvoji ribolovci 47 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. IZ ŽIVOTA NA STANU FARBEROV STAN Pripremila: Marina Lombarović Kazivač: Franjo Ozdanovac FARBEROV STAN Svaki šokački stan ima svoje specifičnosti i svoju biografiju, on je na neki način poseban fenomen; raste, razvija se i ,na žalost, umire kao živo biće. Rakija je u životu Šokaca na posebnom mjestu: u našem se podneblju uz nju rađalo, ju šljiva i drugog voća. O svojim sjećanjima progovorio je naš čika Franjica: Ja sam stari stanar. Na stan sam otišo s dvanaest godina i tamo proveo četrdeset godina života. Volio sam stan. I danas odem tamo da godine, stan je preseljen na lokaciju Tušino blato. Na zgradama je pisalo da su građene 1932. godine. Stanište je bilo od 24 jutra zemlje, a nakon nacionalizacije iza Drugog svjetskog rata ostalo nam je 14 jutara zemlje, ostalo su nam uzeli. ženilo i umiralo, uz rakiju se obavljala žetva i svinjokolja, uz vino je bila jedino piće u svim društvenim okupljanjima. Farberov je stan u Otoku bio poznat po velikom uzgo- malo vidim to mjesto, iako stana više nema. Naš je stan prvo bio kod Šumice, tamo je danas nekadašnja PIK - ova zgrada. Nakon komesacije 1930. U to je vrime naš stan bio najveći u Otoku. Zgrade su bile zidane. Stambena je zgrada bila dužine deset metara. Bile su u njoj tri prostorije: soba, kujna i ostava. Tu je bila i 48 Godina XI., broj: 46 pivnica u kojoj smo čuvali burad s alkoholom. U sobi je bilo četiri kreveta. Bio je bunar s đermom, zidani, dubine deset metara. Kraj njega je bilo betonsko korito koje je u životu i danas. Govedska je štala bila isto zidana, imala je šest ulazni vrata. Držali smo krave, svinje, po 112 komada najviše, a jedno smo vrime imali trideset šest ovaca i dva kera pulina: Curu i Rigova. Cura je bila nadarena za svinje i ovce, jako pametna i dobra, bila mi je od velike pomoći. Kad je uginula, za njom sam plako. Imali smo i pčelinjak sa 35 košnica pčela koje su nestale u Domovinskom ratu. Imali smo i dva para konja. Morali smo ustajati rano, u 3:30 smo davali prvi obrok konjima. Brat i ja smo radili s konjima. Sve se radilo ručno i bilo je puno posla. Sami smo moralo platiti kopanje kanala na duljini 24 jutra zemlje i za to smo morali prodati devet bikova. Imali smo dva jutra voćnjaka i dva jutra šljivika. Moj je otac uživo OTOČKI List Glasilo Grada Otoka u voćnjaku. Oko održavanja ima puno posla, uvik je bio budak u rukama, a oko šljiva smo i plivili. Neka su stabla danas starija od osamdeset godina. O Spasovu su počinjale prve trešnje, bilo je i razni krušaka, a zadnje su voćke bile jabuke zvizdare koje prispiju o Novoj godini. Brali smo jabuke i vozili u Borovo prid tvornicu. To smo brat i ja morali pobrat, natovarit rastočita kola i vozit priko Privlake i Jankovci. Čim bi stali prid tvornicu, navalili bi radnici i brzo bi sve prodali. To je tako išlo dok nisu prispili Borinci, onda više nismo mogli prodati naše jabuke. U našem su šljiviku bile samo otočke mirisavke, šljive koje prispiju krajem kolovoza i početkom rujna. Kupilo je po petnaest osoba, što mobe što nadničara. Imali smo dva kazana na stanu: jedan je bio uzidan, a drugi na točkova koji se mogo vozit. Rakiju smo pekli veselili se. Mi muški volili smo piti rakiju! Rakije se onda moglo dobro prodat, svima je ona trebala, a na veliko smo prodavali gostioničaru Gađi iz Vrdova. Imali smo i vinograd od tisuću čokota i u njemu vinogradske briske koje smo mi dica volili jist. Grožđe je bila delivara i to je vino jako udaralo u glavu. 1947. godine je izašlo da se mora platit porez po čokotu, a to je bilo puno i onda smo povadili sav vinograd. Na stanu su bili dida i baba, a ostali su spavali u selu, ali su često išli na stan radit jer je tamo bio velik poso. Kad je nasto Drugi svjetski rat, na stanu su bile moje sestre Ana i Marica i brat Pera. Brat je rođen 1929. godine. 1945. godine je mobiliziran zajedno s konjima i kolima. Moro je vozit mrtve partizane na groblje u Komletince. Za Blaženu Divicu je ostavio kola i konje i uteko od partizana. Konje i kola nisu nikad dvadeset dana nakon što su šljive odležale u kacama. Za pečenje rakije trebalo je najmanje dva čovika. Morali su biti trizni jer je opasno baratat s vrućim komom. Godišnje smo pekli po 3000 litara rakije. Nismo imali dosta buradi pa smo rakiju morali držati i u kacama i to u dvi kace po 500 litara. Kad bi se završilo pečenje rakije, onda smo slavili, pili smo, pekli prase i vratili. Stan je nakon diobe pripo bratu jer je on imao dva sina. Danas je vlasnik stana bratov unuk Krešo. Stanovi su izumrli, nema više stanarenja, ali je Krešo podigao na stanu novu sjenicu da bi i mladi ponekad mogli odmoriti dušu u veličanstvenoj ljepoti šume i divne vječne prirode. 49 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Dica Dok se živilo u zadrugama, prihod se dilio u jesen po glavama radno sposobni članova. Par koji je imo jedno dite i par s petero dice dobivali su isto. Oni s jednim ditetom mogli su kupovat dukate i svilu, a oni s petero dice nisu možda imali dosta za osnovne potrebe. Kad su se zadruge podilile, šokačke su kuće bile male obiteljske zadruge. Ako je čovik imo sina jedinca, naslidio je imanje, ako je imo više sinova, imanje se razdililo na sitno i nastala je sirotinja. Zemlje se nije uvik moglo kupit, bilo zbog broja radno sposobnih članova kuće, bilo zbog političkoekonomske situacije. A ženska su se dica morala dobro opremit, ako će se dobro udat. Tako su ekonomski uvjeti diktirali broj dice u šokačkim kućama. Šokci nisu rado slali dicu na velike škole, ali su se potlim dositili jadu, pa koji je imo dva sina, a bio je mogućan, slo je jednog u školu da se ne rastepe imanje, a i školovan je čovik dobro došo. Onaj koji je bio predviđen za školu, a nije mu išla, ni se baš dobro proveo! U seljačkim zadrugama, a i kasnije u obiteljskim zajednicama, žene i dica nisu bili zaštićeni, ni imali nikaka prava. Trudna žena, i žena s malim ditetom je imala sve obaveze ko i ona bez dice. Morala je it na njivu, dizat teške terete, dite je nosila na 50 njivu, a događalo se da žena i rodi na njivi. Malu dicu su kadgot nadojili, pokrili u maloj belki crnom maramom i gurnili belku pod visoki krevet. Kasnije je dite stajalo u košuljici u stalku, tu su prid njega metili malo kaka jila. Nije imalo pelene, nego bi nuždu vršilo u stalku koji se kasnije samo opere. I stalak i belku su nosili na njivu. Nitko se nije s dicom posebno bavio jer su svi imali pune ruke posla. Starija su dica pazila mlađe, a čula sam da je jedno dite na njivi čuvo pametan ker pulin. Čulo se da je u jednom selu na njivi vrana iskljucala dite. Dite koje se stalno dere, znali su napojit čajem od makovine da spava. Dica se nisu cijepila ni išla doktoru, tako je bila velika smrtnost novorođenčadi i male dice. Česte su bile obitelji u kojima je umrlo makar jedno dite. To se prilično dugo zadržalo, još u moje vrime umirala su mala dica. Bio jedan didak Andra koji je došo župniku izvadit „obiteljsku izvjesnicu“. Pito ga je župnik koliko je imo dice. Kaže didak: “ Pet živi gospodine, a za pokojne moram it kući pitat babu.“ Dica su se igrala jedni s drugima, igračke su im bile krpene lutke, kočanje i slično, a igrali su se i s mačićima i štenićima. Curice su još prije škole učile uz majku radit ručni rad i ostale kućne poslove, a muški su, čim su mogli, čuvali svinje, kasnije i krave. Često su bili većinom na stanu, tako da se mnogi kasnije baš nisu snalazili u društvu. Dica su bila dobra jer su kanđija i šiba uvik bile spremne za akciju. Dite je smio istuć i komšija. Ženili su se i udavali vrlo mladi, cure već od petnaest godina, a momci prije dvadesete. Brakove su većinom ugovarali roditelji i rodbina. Priredila: Marina Lombarović Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka 51 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. POVIJEST OTOČKOG ROCK N’ ROLLA by Zvonko Spajić 4. dio S lijeva na desno: Đoni, Jašin, Bole i Ringo 21. 11. 1965. god. PRVI NASTUP I PRVA VELIKA SVIRKA Prvi nam je veći nastup bio u velikoj kino dvorani u Otoku, 21.11.1965. godine. To je bio vrlo atraktivan nastup jer je u Otoku tada gostovao NK “Hajduk“ iz Splita i nakon utakmice bile su predviđene usmene novine i veselica. Tada su na otočkoj pozornici prvi puta javno izvedene kompozicije The Shadowsa, Crvenih koralja, The StringA-Longsa, Duane Eddy-a, Indexa i dr. Odsvirali smo neke kompozicije iz latino glazbe i naše tadašnje pop glazbe. Dok smo vježbali, povremeno su se ubacivali novi članovi kao Tugomir Šajnović( gitara i bubnjevi) i moj brat Mato Bošnjak (bubnjevi). 52 Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Bole, Tugomir Šajnović-Tugo i Đoni I tako su počeli prvi plesnjaci u Otoku na koje je dolazila brojna mladost Otoka i okolnih mjesta. To su tada bila i jedina moguća veća druženja i okupljanja mladih uz glazbu, a što je interesantno, bez šanka i alkohola, osim ako su pojedini dečki otišli po hrabrost u najbližu gostionicu, a djevojkama to tada nije bilo primjereno. Svirali smo subotom i nedjeljom u vatrogasnom domu. Ponekad nije bilo moguće ući zbog velike gužve pa su mnogi ostajali slušajući nas na ulici i gledajući kroz prozore. Svirali smo također na kirbajima u Otoku, Privlaci, Ilači; na novogodišnjim noćima i maturalnim zabavama. Slika dolje: Prijatelji na Badnju večer Martin Tucaković-Tina, Bole, Mirko Burilović-Buril, Ilija Matijašević-Štica, Marko Šokčević-Šokac, Ilija Kovačić-Ilja, Ringo i Nikola Krznarić-Mika 53 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Imali smo i svoj fun club koji su organizirali Ana-Višnja Brnatović, Karmen Gossain Ankica Sučić-Valenćik, Ljubica Sučić i Mato Bošnjak. Napisali su kratku reportažu o VIS Skromni i poslali s našom fotografijom u tada najčitaniji glazbeni časopis Đuboks. Vis SKROMNI (gore). Slika iz Džuboksa - zajedno na istoj stranici s legendarnim Rolling Stonnesima (dolje) Naslovna stranica tog Džuboksa s legendarnim Mick Jeggerom Michael Philip Jagger 54 Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Kako smo se našli u žiži javnosti, dobivali smo pisma iz svih krajeva bivše države. Od Makedonije do Slovenije. Pisma su naslovljavana na moju adresu pa je i tadašnji poštar bio zapanjen količinom pošte. Mislim da i danas postoje na tavanu u Otoku neka od tih pisama. Sjećam se jednog nastupa u vinkovačkim Lenijama. Svirali smo maturantima medicinske škole, a isti su dan maturantima ekonomske škole svirali „Dinamiti“ iz Osijeka, tada s Krunoslavom Kićom Slabincem- kao rok pjevačem. Sastavili: Marko Bošnjak-BOLE i Zvonko Spajić-SPAJKI Pozdrav do ponovnog javljanja. Primjedbe i utiske šaljite na e-mail: polion1@zg.t-com.hr Alberto Krasnici-Berto, Antun Nikolić-Tuca, Ratko Divjak-Rale, Vladimir Lazić Lazo i Krunoslav Slabinac-Kićo Nastavak u sljedećem broju ODRŽANA ZABAVNA ŠKOLA NOGOMETA Pod pokroviteljstvom Grada Vukovara i u organizaciji Nogometnog središta Vukovar 23. kolovoza 2010. započela je zabavna škola nogometa. U programu je sudjelovalo oko 220 djece koja su, uz svoje trenere (voditelje), kroz igru provela tjedan dana na gradskom stadionu u Vukovaru od 23. do 25. kolovoza i od 26. do 27. kolovoza na stadionu u Otoku. Grad Otok ove je godine bio pratner u organizaciji tog zanimljivog tjedna koji se u Vukovaru održava sedmi put. Taj projekt podupiru vlade nordijskih zemalja, a prema riječima voditelja škole Zlatka Vrančića, ove je godine sudjelovao rekordan broj djece. Sva su djeca, sudionici ove manifestacije, na poklon dobila majice Otvorene zabavne škole , lopte, markere, pribore za pisanje, kape i dr. Marijana Barnjak 55 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. SIMPATIČNA DJEVOJKA Mijo je zaključio da je Lana simpatična djevojka. Znao je on to odavno, ali svaki put kada bi je ugledao ponavljao bi u sebi tu ocjenu kao davno naučenu lekciju kojoj ništa ne treba dodati. Do toga zaključka Mijo je došao samo vizualnim promatranjem te zanosne djevojke koja je paradirala središtem sela u svojim lepršavim ljetnim haljinicama, kose duge i tamne svezane u „cup“, koja joj se, kada bi se žustro okrenula, uvijala oko vrata. A Lana se, prolazeći, neprestano okretala jer su joj stalno dobacivali s terasa kafića. Najčešće bi joj vikali: „Hej, Lana, baš si slatka!“ A ona bi, nasmijana, odgovarala na te upadice ili bi dolazila u njihovo društvo. To se društvo okupljalo oko Juke, krupnog i šutljivog tipa kratko ošišane kose, bivšeg domca. Juka je, iznad gornje usne, imao ožiljak, o kojem nije nikada govorio, dok je u resici lijevog uha imao rinčicu. Juke su se svi bojali, iako on nije bio konfliktan tip. Uglavnom je sjedio, pušio cigaretu, ispijao piće i šutio. Dečki oko njega bili su bučni, ali samo na njegov mig. Kada je on htio ostati sam, brzo bi ih otpuštao ne vodeći računa o tome što oni misle. Iako nije nigdje radio, Juka je bio pun novaca. Pretpostavljalo se da je bio upleten u neke mutne poslove, ali to nitko nije mogao ili nije htio dokazati. S tim mangupskim gardom, Juka je bio privlačan djevojkama. Dolazile su za njegov stol bez pitanja i on bi ih tjerao. Ostajale su samo one koje bi on pozivao, a među njima je bila i Lana. Lana nije bila njegova djevojka, ona je samo bila djevojka koja je ponekad sjedila u njegovom društvu. Baš zbog toga što je Lana bila s njim, Mijo nije volio Juku. Mislio je da je život nepravedan: nekome tko ima sve, daje se obilje, a onaj tko nema ništa i dalje nema ništa. Mijo je, kao i svi nesretni ljudi, razvio čitavu teoriju o tom svom stanju, nazvavši je inventarom tuge. Kada je, htijući izazvati sućut prema sebi, prijatelju Danku pokazao te, kako ih je nazvao „skice“, ovaj, vrativši mu ih, reče: „Znaš što? Mislio sam da si puno ozbiljniji i da život shvaćaš drugačije. Što hoćeš dokazati? Da si nesretan zato što sjediš kod kuće i ne trudiš se promijeniti svoj život. Da.“ To kratko, zacementirano „da“, dodatno je povrijedilo Miju oduzevši mu svaku volju za raspravom. Poslije tog neslavnog razgovora s prijateljem, upitao se: „Vrijedi li nekome govoriti svoju muku?“ Malo porazmislivši zaključio je da ne vrijedi i odlučio ubuduće šutjeti o svojim problemima jer oni, očito, nikoga nisu zanimali. A shvaćanje života , bio je njegov osnovni problem. Da, djetinjstvo mu je bilo grozno. Otac mu je bio alkoholičar, a majka ga doista nije voljela. Ali, ona nije nikoga voljela pa ni sebe. Vječno mrzovoljna, sa svojim teškim migrenama, glave omotane ručnikom, u izblijedjeloj kućnoj haljini, vukla se sobama kao sablast. Ipak, on je prihvaćao to njezino stanje, pomagao joj i volio je. On je, naprosto, tako shvaćao život: ljubi bližnje, pomaži im i tebi će se, jednoga dana, to 56 vratiti za dobro. Njegovo shvaćanje života bilo je, dakle, vrlo jednostavno i on se uvijek nastojao držati tih moralnih principa. Ali, odrastajući, doživljavao je razočarenje za razočarenjem. Oni, koji nikada nisu bili dobri, imali su sve i još su im se čaše prelijevale, a on koji se držao svojih principa i bio svima na pomoći, imao je vrlo malo ili ništa. „Kako to?“ gotovo sa suzom u oku upitao je velečasnog Valentina na ispovijedi. A ovaj se dobri čovjek, zatečen pitanjem, prvo malo zamislio. Pa mu ovako odgovorio: „Dijete drago, nestrpljiv si. Zar možeš proniknuti u Božji naum? Zar možeš možda reći što Bog planira s tobom? Eto vidiš! Ako to ne znaš, ne znaš ništa. Ogorčen si jer vidiš puno nepravde u svijetu. A tko ti kaže da je tvoja muka veća od muke drugih ljudi? Težak ti je križ, a zar drugima nije? Zar su drugi došli na ovaj svijet samo da prožive život u radosti i veselju, a jedino ti u patnji? Ne uznemiruj ovakvim mislima svoje srce, prepusti se Božjem milosrđu i moli se Duhu Svetome da ti prosvijetli pamet i da duševni mir.“ Mijo je izašao iz ispovjedaonice zbunjen, razmišljajući o svećenikovim riječima. Kleknuvši, izmolio je pokoru i potom se, završivši molitvu, duboko zamislio. „Zar je moguće“, zapitao se, „da ja tražim nešto što ne mogu dobiti? I zar je, zapravo, ovo malo što imam, ustvari, sve ono što mi treba?“ uzdahnuo je, ali nije osjetio olakšanje jer je od života htio puno više. A Lana nije imala tih moralnih dvojbi, niti je znala da taj mali, neugledni komunalni radnik, u tami svoje sobe tiho pati za njom. Kao i sve lijepe i dokone žene, mislila je jedino na sebe. Ona je dobila puno više od života ; sag, mirisan i cvjetan, prostrli su ispred nje drugi i ona je gazila njime samouvjereno. Bila je mamino „zlato“ i tatina „princeza“, prekrasna mlada djevojka blistavog izgleda i upitnih moralnih vrijednosti. Tata, moćan lokalni poduzetnik, omogućio joj je život bez rada, odlaske u inozemstvo, provode na moru, sjajne stvari i skup auto. Mama, koja je izigravala neku grande damu, priređujući soareje u velikom ograđenom dvorištu s bazenom, nije imala većih zamjerki na kćerkin odgoj jer je u mladosti i sama bila takva. A zar ne, mislila je mama, ipak je „šik“ voziti se po selu u skupom autu ili hodati izazovno ulicama u fensi odjeći. Juki je već bilo dosta tih klinki koje su plazile po njemu. Želio je otići na more, na neki usamljeni otok, dakako sam, jer one s kojom je nekada davno mislio proživjeti život, više nema. On se makinalno uhvati rukom za golo rame na kojem je bilo istetovirano „MILICA“ i mračno pogleda u tu dosadnu Lanu koja mu je govorila o nečemu o čemu on nije htio ništa znati: o njima. Zar oni postoje kao par, upitao se. Naravno da ne i odakle samo toj mladoj bogatašici takva ideja. - Mogli bismo zajedno na more – razabra Juka njen glasić koji kao da mu je svrdlao po mozgu. Godina XI., broj: 46 - Tko to? - Pa, ti i ja. - Teško. Ja sutra odlazim u Zagreb, a na more idem sam. - Možeš valjda jednom promijeniti raspored – reče ona mazno i stavi mu ruku na rame. - Radi tebe? -Da. Juka se odjednom nasmije, a onda je, ušutjevši, hladno pogleda. - Idi kući! - Molim? - Idi kući. - Kako se usuđuješ? - Usuđujem se. Odlazi! - Jesi li i nju tako tjerao? – upita Lana ljutito aludirajući na tetovažu na njegovom ramenu. - Što te briga? Zar ću se još tebi ispovijedati?! - Zašto si takav? – upita ona. On ne odgovori ništa. Sjedao je u auto i gledao je bez ikakvih emocija. – Slušaj – reče – najbolje bi bilo da se više ne vidimo. Naporna si. Briga me za tvoje bogatstvo, za tvoje namirisano lice i lijepe haljine. Postani nevidljiva za mene, molim te. Jednoga dana bit ćeš mi zahvalna. Mijo se tako glupo zaljubio u Lanu, a da o njoj, osim onoga što je vidio, nije znao ništa. Mislio je, željan ljubavi, da je ona njegova sudbina. Nikakvog argumenta nije imao za to, odnosno, svi argumenti su bili na njegovoj strani jer je sve tumačio onako kako je zamislio, a ne onako kako je stvarno bilo. Svaki njen osmijeh, pogled ili riječ kojima je darivala nekoga drugog, za Miju su, ako bi se našao u blizini, bili izrazi njene naklonosti. „Sada me je pogledala“, pomislio bi. „Sada mi se nasmijala, moram joj vratiti osmijeh.“ I onda bi se, prolazeći pored nje, cerio nastojeći je gledati u lice. Jednom je Lana, kada ga je vidjela da joj se tako cereka u facu, upitala frendicu Tinu, koja je bila s njom, tko je to. Ova joj je odgovorila: „Naš smetlar, Mijo. Ma, potpuno bezazlen tip.“ Na što su obje djevojke prasnule u smijeh i još zanosnije zalepršale svojim kratkim haljinicama. Mijo je, čuvši to, jedva provukao slinu kroz stisnuto grlo i odmah se okrenuo od njih. „Smetlar“, pomisli žalosno. „Eto, to sam ja za nju.“ Mijo se nije stidio svoga posla jer, konačno, što bi on s osmogodišnjom školom i mogao raditi?! Ali u ovakvim situacijama volio bi da je liječnik ili odvjetnik OTOČKI List Glasilo Grada Otoka pa da tim svojim zvanjem zadivi tu raskošnu djevojku. Ili bi možda, pomisli gledajući Juku, trebao biti običan mangup. Lijepo je letjeti, rekao je netko, ali je teško pasti. A Mijin pad je počeo već samim tim beznadnim zaljubivanjem u djevojku koju, niti u jednoj stvarnosti, osim onoj izmaštanoj, nije mogao imati. A kakve je sve situacije on prošao s njom u tom paralelnom svijetu mašte! Spašavao ju je od razbojnika, branio od mangupa, ljubio ispod rascvjetanog stabla trešnje, bio njen sluga, vitez i kauboj; paž koji svojoj lijepoj gospodarici ljubi ruku i živi od njenog osmijeha. A u stvarnosti, onoj jedinoj, pravoj, bio je neupotrebljiv, baš kao i taj skupi auto koji je stao nasred ceste, nijem, hladan i beskoristan. Dojahao je Mijo do nje na svom smetlarskom biciklu kao kauboj na riđanu i zablenuo se u otvorenu haubu skupog automobila kao u najveću nepoznanicu. Lana, koja je već razgovarala mobitelom s ocem, vidjevši ga tako zabezeknutog, upita ga, uopće ne skrivajući antipatiju: - Što hoćeš? A Mijo, koji je tisuću puta sanjao o tome da mu se obrati njegova boginja, ostao je doslovno bez teksta, samo je nerazgovijetno zapištao kroz zube. – Ma, ostavi me, budalo! – prasne djevojka, okrećući mu leđa i javljajući se na mobitel koji je ponovo zasvijetlio. Mijo se polako odgurnuo niz ulicu, prazna kanta u kojoj je bila metla, zveckala je potmulo. Ona jednadžba, koju je davno zamislio kao neoboriv postulat, o tome da lijepa žena ne može biti zla, sada je pukla napola, kao i njegovo srce. Kada je već bio daleko od nje i izašao iz sela na cestu koja vodi u polja, usudi se izgovoriti, doduše tiho, misao koja mu je nudila oslobođenje, dok mu je u oku zablistala suza, čista kao kristal: - Ti su možda princeza, ali ne iz moje bajke! Marin Benaković 57 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Prosinac 2010. Društvena mreža Facebook već je naširoko poznata i popularna. Ljudi kupuju računala, u tijeku je masovna internetizacija, kojoj je uvelike pomogao upravo Facebook. Neki ga voli, neki mrze, ali činjenica je kako se dotična drušvena mreža uvukla u sve pore sadašnjeg društva. Tvrtke oglašavaju na njemu, dnevno istom stranicom prodefilira 560 milijuna ljudi, dok su posjete istoj stranici stigle do brojke od 7,6 milijardi dnevno. Knjiga o Facebooku, odnosno osnivaču Mark Zuckenbergu već je izašla te je bilo pitanje vremena kad će stići filmska ekranizacija. Redateljske se palice uhvatio David Fincher (Sedam, Klub boraca), jedan od najboljih redatelja današnjice. Film je sniman po adaptiranom scenariju Aarona Sorkina, čovjeka zaduženog za scenarije odlične serije Zapadno krilo, koji je adaptirao scenarij prema knjizi „Slučajni milijarderi“ Bena Mezricha koja govori o Zuckenbergu. Kao velikom ljubitelju Fincherove kinematografije, bilo mi je izuzetno drago što je upravo njemu dopala uloga redatelja jer temu Facebook, kao i njegov učinak na svijet, smatram jednom od zanimljjivijih tema uopće. Ipak, ovaj se film ne bazira isključivo na Facebooku, on je kao tema gurnut u drugi plan, već na Zuckenbergu i događajima koji su uslijedili po lansiranju dotične društvene mreže. Činjenica je kako ovim filmom Zuckenberg nimalo neće dobiti na popularnosti jer ga ne prikazuje u pretjerano lijepom svijetlu. Kako ne bi sve spalo na pisanje o Fecebooku i njegovoj poluranosti, moram nešto reći i o samom filmu. Mladi su glumci svoj posao odradili fantastično, režija je izuzetna, glazba odlična, a scenarij je doveden do saršenstva. Zaključak je, bez imalo razmišljanja, kako je „Društvena mreža“ najbolji film godine i gotovo siguran dobitnik Oscara za najbolji film i režiju. Napokon, reći će obožavatelji djela Davida Finchera, kojem je zaista mnogo puta pobjegla ta prestižna nagrada. 94/100 58 Društvena mreža R: David Fincher G: Jesse Eisenberg Rooney Mara Trajanje: 121 min Godina XI., broj: 46 OTOČKI List Glasilo Grada Otoka Početak R: Christopher Nolan G: Leonardo DiCaprio Ken Watanabe Trajanje: 148 min Zasigurno je svatko od nas ponekad uhvatio samog sebe razmišljajući o snovima. Poneki su otišli čak i dalje, analizirajući vlastite snove, te tražili logično objašnjenje sna u stvarnom životu. Neki su otišli još dalje, smatrajući kako je cijeli ovaj život zapravo san. Razmišljajući tako, došli smo do teme ovog filma. Smatrajući kako je naš život san, polako shvaćamo kako i u tom snu, u kojem živimo, mi zapravo sanjamo te iz tog proizlazi kako je san našeg sna ponovo još jedan san. Kratkim uvodom želim vam pružiti uvid u temu filma, tako da ovdje svaka filozofija prestaje. Premalen sam poznavatelj Freudove teorije sna ili idijskog mistizma i jogizma da bih dublje ulazio u temu sna, niti je njoj ovdje mjesto. DiCaprio u filmu tumači ulogu Dom Cobba, profesionalnog agenta/lopova koji se uvlači u tuđe snove te krade ideje. Najbolji je u poslu koji radi, a pred njim se nalazi posljednji izazov. Umjesto krađe ideje, potrebno je usaditi ideju. DiCaprio je maestralan u ulozi špijuna snova te ovim ostvarenjem samo ponovo pokazuje kako je najbolji glumac današnjice. Chris Nolan, čovjek poznat po izuzetnom trileru „Memento“ i novim ekranizacijama Batmana, jedan je od nadarenijih mladih redatelja. Po presjeku njegove karijere točno se vidi koje filmove radi za svoj gušt, a koje za masu. Njegove su ekranizacije Batmana rađene za masu, ali je ipak Nolan dodao svoj misteriozni štih te učinio Batmana zanimljivijim no ikad. „Memento“ je do danas zapamćen kao jedan od najboljih trilera uopće i kao film koji zahtijeva uključen mozak kod gledatelja. Upravo je takav i „Početak“, koji kod gledatelja zahtijeva puni angažman, te nas nakon gledanja ostavlja u razmišljanju. Nolan je, i sam prilično fasciniran snovima i njihovim utjecajem na stvarnost, te je snove proučavao dobrih 10 godina, napisao scenarij i prenio ga na film. Film je mješavina Kubrickove domišljatosti, Freudove analize i Woo-ove akcije. Zapravo, on je izuzetan koktel te tri supstance, uz dodatak Nolanove genijalnosti i trilerskog savršenstva. 91/100 Tomislav Marić - Did’ Tunja, evo pada snig. Ajmo upregnit konje i idemo se sanjkati. - Baš ti fala, Roka! Al’ si me nasanjk’o puno puta, pa idi u Otok i sanjkaj svog dadu i mamu, a mene pusti da uživam u DIGI TV i internetu. - Did’ Tunja, evo ti moj dada, tvoj sin, posalo 10 litara rakije! - Lipo od njeg’ što se sitio. Al’ ti imaš 2 „karnistera“ od 5 litara, a jedan je prazan. - A, što ćeš?! – To je bilo onako, za usput! - Did’ Tunja, šta mi to radiš? Odeš u dnevni boravak za starije osobe i kad dođem po tebe, za tobom izlaze 3-4 „babuške“!!! Nisi im valjda rek’o da imaš 4-5 penzija i 20-ak jutara zemlje? - Šuti, Roka, znam ja šta radim! Treba kupit’ dude, šljive, orase, musti krave.... Dok ti tulumariš po Otoku, ja sam naš’ jednu i za tebe! - Ajd, Roka, kaži mi kad se misliš ženit’? - Čuj, did’ Tunja. To ti je teško teološko pitanje, fiziološko, materijalno, psihičko opterećenje! Al’ dobro bi mi došla bar jedna jer ovako svaki put zaglavim po Otoku gradu! 59 SRETAN BOŽIĆ I USPJEŠNU NOVU 2011. GODINU ŽELI VAM UREDNIŠTVO OTOČKOGA LISTA, GRADONAČELNIK JOSIP ŠARIĆ, ZAMJENIK ZVONIMIR PUĆO I PREDSJEDNIK GRADSKOGA VIJEĆA GRADA OTOKA STJEPAN TOPALOVIĆ!
© Copyright 2025 Paperzz
