INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, OŽUJAK - TRAVANJ 2013.
GODINA xVI., BROJ 88.
KALENDAR LOVIDBE
LOVOSTAJOM ZAŠTIĆENE DIVLJAČI
KRUPNA DIVLJAČ
Jelen lopatar (Dama dama L.)
jelen
košuta i tele
Srna (Capreolus capreolus L.)
srndać
srna i lane
Divokoza (Rupicapra rupicapra L.)
Kozorog (Capra ibex L.)
Muflon (Ovis aries musimon Pall.)
muflon
muflonka i janje
Svinja divlja (Sus scrofa L.)
vepar, nazime
krmača i prase
Medvjed (Ursus arctos L.)
Vuk (Canis lupus L.)
mužjak
ženka i mladi
Veliki tetrijeb
(Tetrao urogallus L.) - mužjak
SITNA DIVLJAČ
Kuna bjelica (Martes foina Ehr.)
Kuna zlatica (Martes martes L.)
Zec (Lepus europaeus Pall.)
Lještarka (Bonasa bonasia L.) - mužjak
Fazan-gnjetao (Phasianus spp. L.)
Jarebica kamenjarka
(Alectoris graeca Meissn.)
Jarebica poljska - trčka skvržulja
(Perdix perdix L.)
Prepelica (Coturnix coturnix)
Šljuka šumska (Scolopax rusticola L.)
Bekasina (Gallinago gallinago L.)
Golubovi (Columba spp L.)
Grlica (Streptoopelia turtur L.)
Guske divlje (Anser spp.)
Patke divlje (Anas spp.)
Liska crna (Fulica atra L.)
VRIJEME LOVLJENJA
NAPOMENA
od 16. rujna do 31. siječnja
od 16. rujna do 31. siječnja
od 1. svibnja do 30. rujna
od 1. lipnja do 30. listopada
od 1. listopada do 31. siječnja
od 1. rujna do 31. prosinca
od 1. kolovoza do 31. prosinca
u nizinskim i brdskim lovištima
u planinskim lovištima
od 1. rujna do 31. siječnja
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. listopada do 31. prosinca
i od 1. ožujka do 15. svibnja
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. sprnja do 28. veljače
od 15. ožujka do 31. svibnja
VRIJEME LOVLJENJA
od 1. listopada do 29. veljače
od 1. studenog do 29. veljače
od 1. listopada do 31. prosinca
od 16. kolovoza do 31. listopada
od 1. listopada do 15. siječnja
od 15. rujna do 31. prosinca
od 15. rujna do 31. prosinca
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. listopada do 1. ožujka
od 1. listopada do 1. ožujka
od 1. kolovoza do 31. siječnja
od 1. kolovoza do 31. siječnja
od 1. rujna do 31. siječnja
od 1. rujna do 1. ožujka
od 1. rujna do 31. siječnja
NAPOMENA
Pogled s č
eke
..... iz sadržaja
Kamo ide lovstvo u BiH?
..... str. 5.
Sjednica CIC koordinacijskog foruma u Skopju
Zaštita balkanskog risa
i održivi lovni turizam
..... str. 7.
Sjednica Upravnog odbora
Štednja i smanjenje troškova
..... str. 13.
Lov predatora (grabežljivaca)
Jako mali broj lovaca
obožava loviti predatore
..... str. 18.
Županijsko vijeće za lovstvo Hercegbosanske županije
Lov lovcima,
lovišta urednim lovačkim društvima
..... str. 41.
Na tragu divljači
Kvaliteta rada psa
ovisi od mnogo čimbenika
P
očetkom ožujka ove godine u Skopju
je održan sastanak lovačkih saveza zemalja članica CIC Koordinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Tema
je bila: Stanje i zaštita populacije balkanskog
risa u jugoistočnoj Europi. Osim predstavnika
lovačkih, sastanku su nazočili i predstavnici
uglednih europskih instituta i organizacija
koje se bave zaštitom prirode i divljeg života
u njoj, kao što su norveška NINA, švicarska
KORA, albanska PPNEA, Veterinarski fakultet
iz Zagreba, makedonski MES i druge. To je
ovom znanstvenom međunarodnom lovnom skupu dalo posebno značenje jer su se
uz predstavnike lovaca pojavili i ugledni znanstvenici, predstavnici najpoznatijih europskih
znanstvenih instituta i organizacija za zaštitu
prirode. Ta činjenica vjerojatno je bila presudna da većina sudionika ovaj CIC Koordinacijski
Forum proglasi jednim od najuspješnijih do
sada, osobito u smislu zastupljenosti lovne
struke i znanosti u njegovu radu, te u smislu
kvalitete prezentiranih radova o stanju i populaciji risa u jugoistočnoj Europi.
Doista je bilo zadovoljstvo gledati i slušati sve te stručnjake, znanstvenike, magistre
i doktore, s koliko znanja i umijeća prezentiraju svoje radove, iznose podatke, argumente i činjenice o stanju i populacijama risa u
svojim zemljama. Impresivno je bilo čuti sve
te pedantne brojke, uvjerljive argumente, pouzdane podatke. Jednako impresivno bilo je
vidjeti i znanstveni pristup, metode rada, suvremene tehnologije, telemetrijska praćenja,
čipove, radioodašiljače, noćne kamere, DNK
analize… Tek kad takvo nešto doživi, čovjek
postane svjestan koliko su znanost i tehnologija daleko otišle i koliko su tek moćne kad se
ujedine.
Međutim, koliko god bila jaka impresija
i doživljaj naprednoga europskog lovstva,
mučnija je bila poražavajuća usporedba sa
stanjem i prilikama u bh. lovstvu. Za potpuni
osjećaj razočaranja nesvjesno se pobrinuo jedan sudionik koji je prikazujući fotografiju devastiranog staništa rekao da je nastala negdje
u Bosni i Hercegovini, a prikazuje osamljeno
stablo na nepreglednoj čistini prepunoj panjeva. Poruka jasna i nedvosmislena: U uništenom staništu nema divljači!
Nemoguće je bilo mirno sjediti i sve to
promatrati, a ne zapitati se, gdje smo mi u
svemu tome i kamo ide bosanskohercegovačko lovstvo.
Ljudi vladaju materijom, barataju podacima, imaju ideje, planove, projekte, opremu,
novac, sve. A mi, što mi imamo i koliko smo
uistinu daleko od svega toga? Mi imamo zakone o lovstvu koji se ne provode. Imamo
strukture vlasti koje su dužne voditi brigu o
divljači kao državnom dobru od posebne skrbi, a koje to ne čine. Imamo milijunske proračune iz kojih se godinama ne izdvaja ni jedna
jedina marka za razvoj i unaprjeđenje lovstva.
Imamo zapušteno i zaboravljeno lovstvo koje
je nekada bilo prepoznatljivi bosanskohercegovački simbol u svijetu, a koje danas životari
i preživljava isključivo od entuzijazma i dobre
volje lovaca i infuzije zvane lovačka članarina.
Kako onda u takvom stanju promišljati o
europskom lovstvu, o znanstvenom pristupu,
o modernim tehnologijama, o ulaganjima i
projektima. Kako kad ne znamo ni koliko lovišta imamo, a kamoli koliko i kojih vrsta divljači
u njima. Kako kad nemamo valjanih lovnogospodarskih osnova, ni planova upravljanja
ugroženim vrstama divljači. Nemamo točnih
podataka o brojnom stanju, o odstrjelu, o trofejnoj vrijednosti divljači. Nažalost, nemamo
još dosta toga. Vjerojatno je ovakvo stanje razlogom da nas je i Europa zaobišla u širokom
luku glede financiranja različitih projekata zaštite i reintrodukcije ugroženih vrsta, za razliku
od zemalja u našem okruženju.
Teško je naći opravdanje za ovakvo stanje u lovstvu a još teže povjerovati da će se
u ovim teškim recesijskim vremenima išta
promijeniti nabolje. Preostaje nam jedino
zbiti redove i učiniti napor za pronaći put
prema europskom lovstvu kamo i pripadamo. Naše lovstvo i naši lovci to zaslužuju,
bez obzira na sve!
Ivica Lučić
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
SUSRET S MLADIM LANETOM
“Napušteno” lane
nije ostavljeno
S
vakog se proljeća u veterinarsku stanicu ili šumarskoj službi obrati nekoliko
ljudi s mladim lanetom na rukama. Traže pomoć jer je lane
bolesno; ima proljev i obično
ne može ni glavu podignuti.
Obično kažu, našli su ga ostavljenog u šumi ili na rubu livade i
odnijeli ga kući da mu spase život; u početku je dobro uzimalo mlijeko na bočicu, a onda se
razboljelo. Takva lanad najčešće
ugiba, a onaj mali dio koji preživi ne može se vratiti u prirodu
jer mu jednostavno nedostaje „naobrazbe“ za takav život,
koji inače dobivaju od majke.
Kao mladi, obično su vrlo pitomi, ali kad odrastu postaju
nasrtljivi, a mužjaci i opasni.
Zakon zabranjuje držanje divljači u domaćinstvima, međutim
samo na papiru. Svakodnevno
možemo vidjeti ili čuti oglase o
prodaji mlade lanadi stare 3-4
mjeseca. Ne treba ni spomenuti
koliko je neprimjereno koristiti
takvu divljač kako u kulinarstvu,
tako i kao kućne ljubimce. Mlada divljač koja se drži u zatočeništvu ima anemično meso
koje se pri kuhanju raspada,
a zbog previše mijelinske kiseline i kiselkast okus. Razlog
tomu je nedostatak vitamina
C iz šumskih plodova (a ne mrkve i kupusa, op. a.), a isto tako
raspadljive kosti prilikom kuhanja mogu uzrokovati višednevne zatvore i probavne smetnje.
Sve je to posljedica pogreške učinjene iz neznanja već u
prvom koraku. Lane ne treba
dirati, treba ga mirno zaobići
i ostaviti gdje je nađeno. Srne,
a i košute raznih vrsta jelena,
ostavljaju svoju mladunčad
prvih dana nakon poroda skrivenu u travi ili grmlju dok one
traže hranu u okolici. Nekoliko
puta na dan vraćaju se da ih
nadoje. Tako mladunče ne troši dragocjenu energiju da bi
slijedilo majku, a ona se može
slobodnije kretati i tako brže i
više pojesti, te proizvesti i više
mlijeka. Najvažnije je izbjegavanje napada predatora. Uz
majku, mladunče bi bilo vrlo
vidljivo, a ne bi moglo pobjeći. Međutim, dok samo leži u
zaklonu, zaštićeno je i time što
još nema ni izražen miris po
kojem bi ga predator mogao
nanjušiti. Čak i kad je opasnost
u neposrednoj blizini, ono i
dalje mirno leži, iako dršće od
straha. Tako se ponaša i kad čovjek naiđe. Naravno, kao što ih
ljudi nađu, tako poneki stradaju od predatora. Poznato je da,
primjerice, u Sjevernoj Americi
medvjed grizli intenzivno pretražuju tipične terene u potrazi
za teladi-mladunčadi elka (sjevernoameričkog jelena) i da u
tome ima uspjeha svakih nekoliko dana. Kada bi, međutim, ta
mladunčad bila uz majke, ne bi
imala gotovo nikakvih izgleda
Spas ili ...
za spas, jer one svakoga dana
moraju po nekoliko puta (i
redovito uspijevaju) bijegom
spašavati život pred grizlijem.
Tek u dobi od 20 i više dana
tele se pridružuje majci u paši i
tada ih grizli više ne može stići.
Zaključujemo da je dug evolucijski put razvio u srna i jelena
oblike ponašanja koji pružaju
najveće izglede za preživljavanje mladih. Čovjekovo miješanje u taj ritam može imati
samo negativne posljedice, a
osim toga u suprotnosti je sa
zakonom o lovstvu.
Tomislav-Tomo Penjak
ŽIVOTINJSKA FARMA
Dva
zanimljiva hobija
Č
lan LD „Rama“ iz ProzoraRame, Marko Ćališ, ima
pravu životinjsku farmu.
Na obroncima Makljena, iza
svoje kuće, na oko 800 metara
nadmorske visine napravio je
malu farmu s puno različitih vrsta pernatih životinja. Sa svojim
sinom Nikolom svakodnevno
se brine o preko stotinu jedinki, iz čiste zaljubljenosti u ovu
vrstu životinja. Da bi zadovoljio
njihove potrebe za hranom,
Marko obrađuje preko petnaest duluma svoje zemlje, sije
kukuruz, žito, repu, mrkvu itd.
Prilikom posjeta, oduševili smo
se viđenim. Sve te vrste da ima
tu u blizini, tu ljepotu, raskoš
različitog i s njima Marko „razgovara“, i razumiju se. Marko
4
nam je pričao o međusobnoj
komunikaciji, o broju različitih
glasanja i njihovu značenju. U
svome malom ali očito bogatom i, prije svega zadovoljnom
svijetu, već 13 godina uzgaja
paunove, ukrasne koke, prepelice, golubove, patke, divlje
zečeve i vijetnamske svinje. Od
paunova ima: plave paunove
nabavljene u Ljubuškom, crnokrile u Novom Sadu i šarene
mješance plavog i bijelog iz
Kaknja. Ukrasne koke: svilene u
bijeloj, žutoj i crnoj boji iz Tešnja, bantam: crna, zlatna, lugasta iz Bugojna. Koke talijanke:
zlatne, srebrne, bijeli lehor iz
Livna. Padovanke iz Italije. Japanske prepelice, morke, patke,
golubovi: mali dijamantski, le-
Paun - ljepota Ćališove farme
pezani, bijeli, šareni, pismonoše,
prevrtače i neke visoke letače.
Među njima ima i divljači: fazana
zlatnih, srebrnih i dijamantnih.
Osim peradi uzgaja vijetnamske
svinje i divlje zečeve. „Želja mi
je nabaviti srnu i srnjaka. Srnjaka sam nekada imao“, iskazuje
Marko svoje želje. Marko je lo-
vac od 2006. i to veoma aktivan.
Sudionik je izgradnje pokretne
mete i svake godine sudjeluje u
organizaciji natjecanja lovaca u
ciljanju i pripremi mete i terena
gdje se natjecanje izvodi. Spojio
je dva hobija i uživa u njima.
Stanko Ćurčić
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ SAVEZA
SJEDNICA CIC KOORDINACIJSKOG FORUMA U SKOPJU
Zaštita balkanskog risa
i održivi lovni turizam
Većina sudionika ovoga sastanka jedinstvena je u mišljenju da je
ovo, u stručnom i znanstvenom smislu, bila jedna od najboljih
CIC-ovih koordinacija, koja je dala brojne informacije, odgovore i
smjernice o stanju, statusu, perspektivama i mjerama zaštite populacije risa u jugoistočnoj Europi.
Č
etrnaesti sastanak Koordinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu Međunarodnog vijeća za lov i zaštitu divljači
održan je 1. i 2. ožujka 2013. u hotelu Holiday In u Skopju.
Domaćin sastanka bilo je Javno poduzeće za upravljanje i zaštitu
višenamjenskih površina „Jasen“ iz Skopja, koje predstavlja i zastupa
Republiku Makedoniju u CIC-u. Dvodnevni sastanak CIC Koordinacijskog Foruma organiziran je po modelu stručne radionice o temi:
Zaštita balkanskog risa i održivi lovni turizam. Radionica je podijeljena
u dva dijela, odnosno dvije cjeline. Tema radionice prvoga dana sastanka bila je: Stanje balkanskog risa u jugoistočnoj Europi, a drugog je
dana obrađena tema: Održivi lovni turizam u Republici Makedoniji. Cilj
sastanka, odnosno radionice je doprinos zaštiti i očuvanju populacije balkanskog risa te razvoj održivog lovnog turizma kao jednog
od temeljnih programa Vlade Republike Makedonije.
kedonskog ekološkog društva,
Veterinarskog fakulteta iz Zagreba i PPNEA – Zaštita i očuvanje prirodnog okoliša Albanije,
kao predstavnici poznatih eu-
ropskih organizacija i instituta
koji se bave zaštitom prirode i
života u njoj. Uz navedene sudionike sastanku su nazočili i
visoki dužnosnici makedonske
vlade predvođeni Ljupčom
Dimovskim, ministrom poljoprivrede i šumarstva, te čelnici
CIC-a na čelu s predsjednikom
Bernardom Lozeom, počasnim predsjednikom Dieterom
Schrammom, te Tonijem Vrščajem, predsjednikom CIC Koordinacijskog Foruma za srednju
i jugoistočnu Europu. Uz čelnike CIC-a sastanku je nazočio
i izvršni direktor FACE Angus
Middleton. Bosnu i Hercegovinu na ovom međunarodnom
lovačkom skupu predstavljala
su izaslanstva Lovačkog saveza
Republike Srpske i Lovačkog saveza Herceg Bosne. Hercegbosansko izaslanstvo predvodio je
predsjednik saveza Ilija Vrljić, uz
kojeg su u izaslanstvu bili Vlado
Soldo i Ivica Lučić.
Sjednicu CIC Foruma otvorili
su domaćini, direktor poduzeća
„Jasen“ Mihail Malahov i ministar poljoprivrede i šumarstva
Republike Makedonije Ljupčo
Dimovski, koji je sudionicima
Foruma predstavio lovstvo Makedonije, njegovu organizaciju, vrste divljači, najznačajnija
lovišta i način lovnoga gospodarenja. Nakon toga uslijedila
su obraćanja čelnika CIC-a Bernarda Lozea, Dietera Schramma
i Tonija Vrščaja, koji su istaknuli
značenje održavanja CIC koordinacija i važnost zaštite balkan-
Ilija Vrljić “na kavi” s predsjednikom CIC-a Bernardom Lozeom
i predsjednikom CIC Foruma Tonijem Vrščajem
LOVAČKA I EKOLOŠKA ELITA
Koliko su teme radionice bile zanimljive za sudionike sastanka
najbolje govori njihov odaziv, odnosno dolazak na ovaj sastanak
CIC Foruma. Naime, pozivu za sastanak odazvala su se gotovo sva
izaslanstva lovačkih saveza zemalja srednje i jugoistočne Europe, od
Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Češke,
Slovačke, Rumunjske, Bugarske, Rusije, Albanije i domaćina Makedonije. Osim izaslanstava lovačkih saveza navedenih zemalja, ovom
sastanku, odnosno radionici nazočili su, i vrlo aktivno sudjelovali u
njezinu radu, i predstavnici NINA – Norveškog instituta za istraživanje prirode, KORA – Švicarskog instituta za krupne zvijeri, MES – Mawww.lovackisavez-hb.ba
5
IZ SAVEZA
Monografija za predsjednika Lovačkog saveza Rumunjske
skog risa u ovom dijelu Europe.
Nakon ceremonije svečanog otvaranja
pristupilo se radnom dijelu Foruma koji se
odvijao kroz stručne prezentacije o stanju
balkanskog risa u zemljama jugoistočne
Europe. Prvo su veoma stručne i zanimljive
prezentacije o stanju risa podnijeli predstavnici organizacija i institucija koje se
bave zaštitom prirode i proučavanjem populacija risa u jugoistočnoj Europi. Potom
su uslijedile, ne manje stručne, kvalitetne i
zanimljive prezentacije predstavnika lovačkih saveza zemalja sudionika Foruma.
STANJE RISA U BiH
Veoma zapaženu i stručnu prezentaciju
o stanju risa u Bosni i Hercegovini podnio je
mr. Vlado Soldo. Svojom stručnom prezentacijom, koja je pobudila veliko zanimanje
i dobila brojne pohvale sudionika. On je
predstavio stanje risa u BiH kroz povijesni
status i sadašnje stanje, prezentirajući podatke o brojnom stanju, uginućima i opažanjima risa za razdoblje 1980. – 2000. Zatim
je predstavio novija istraživanja o stanju
risa provedena od strane Maga-projekta
kroz stručnu studiju: Ugrožene vrste divljači
u BiH, kao i sadašnji zakonski status risa u
BiH obuhvaćen domaćim i međunarodnim
propisima. Na koncu je predstavio sadašnji
trend populacije, staništa risa u BiH, kao i
sadašnju brojnost koja se procjenjuje na 58
jedinki, a prezentaciju je završio sljedećim
zaključcima:
• Autohtoni balkanski ris u BiH nije registriran od 1911. godine.
• Prema entitetskim zakonima o lovstvu
ris je u BiH trajno zaštićena vrsta, a BiH je
potpisnica svih relevantnih međunarodnih
6
konvencija, čime je ispunila sve formalne
uvjete za zaštitu risa.
• Problem je što u Federaciji BiH još nije u
potpunosti implementiran entitetski zakon
o lovstvu, a na razini BiH nisu određena zaštitna područja i ne postoji plan upravljanja
ovom vrstom.
• Postojeća populacija risa u BiH posljedica je reintrodukcije risa u Sloveniji – Kočevski rog 1973. godine s Karpata (Slovačko Rudogorje), koja se iz Hrvatske (Plitvice)
proširila u BiH (Plješevica) i koja danas čini
zajedničku, dinarsku populacije euroazijskog risa (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina).
• Današnja populacija risa u BiH je stabilna, ali ipak u posljednjih 10 godina nije
opažena značajnija ekspanzija u proširenju
životnog prostora.
Veoma kvalitetne i zanimljive prezentacije o stanju risa imali su i predstavnici
Makedonije i Albanije u čijim zemljama je
populacija balkanskog risa i najbrojnija, a za
nas su bile posebno zanimljive prezentacije
Hrvatske (dr. sc. Josip Malnar) i Slovenije (dr.
sc. Ivo Kos) s obzirom na to da dijelimo zajedničku dinarsku populaciju risa. Posebno
je bilo zanimljivo čuti i usporediti podatke o
brojnosti risa u pojedinim zemljama, koji se
kreću od 15-20 primjeraka u Sloveniji, 40-50
u Hrvatskoj, do 23.000 primjeraka u Rusiji.
Zanimljivo je da se u Rusiji u legalnom lovu
2011. godine odstrijelilo oko 800 jedinki
risa.
stanaka, usvojena i zajednička Deklaracija o
zaštiti risa u jugoistočnoj Europi. Većina sudionika ovoga sastanka jedinstvena je u mišljenju da je ovo, u stručnom i znanstvenom
smislu, bila jedna od najboljih CIC-ovih koordinacija, koja je dala brojne informacije,
odgovore i smjernice o stanju, statusu, perspektivama i mjerama zaštite populacije
risa u jugoistočnoj Europi.
Ova koordinacija bila je i prilika za brojne neformalne susrete, razgovore i lobiranja što je iskoristilo i izaslanstvo Lovačkog
saveza Herceg Bosne. Tako se predsjednik
Vrljić susreo s predsjednikom CIC-a Bernardom Lozeom i starim lovačkim prijateljima
Dieterom Schrammom i Tonijem Vrščajem,
koje je, kao predsjednik Savjeta lovačkih saveza BiH, upoznao s trenutnim stanjem, prilikama i problemima u bh. lovstvu. Osim s
čelnicima CIC-a, kojima je ovom prigodom
uručio i novu monografiju Saveza, predsjednik Vrljić susreo se i s predsjednicima
lovačkih saveza Češke, Slovačke, Rumunjske
i Srbije, i naravno s izaslanstvom Hrvatskog
lovačkog saveza.
Ova CIC koordinacija, možda više nego i
jedna druga, dala je jasnu sliku stanja i postignuća lovstva u pojedinim europskim
zemljama i jasno pokazala put kojim ide
suvremeno europsko lovstvo. Usporedba
sa stanjem u bh. lovstvu jako razočarava i
produbljuje spoznaje koliko zapravo bh.
lovstvo kasni u odnosu na lovstvo u regiji,
osobito u znanstvenom, tehnološkom i metodološkom smislu, te stručnom, modernističkom i suvremenom pristupu.
Ivica Lučić
GOLEMI ZAOSTATAK BH. LOVSTVA
Prezentacije o stanju risa popraćene su
vrlo stručnim i zanimljivim raspravama a
na koncu je, po običaju za ovakvu vrstu sa-
Vlado Soldo zapažena prezentacija o stanju risa u BiH
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ SAVEZA
SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA
Štednja i
smanjenje
troškova
Odluke Upravnog odbora uglavnom se odnose na mjere štednje i smanjenja troškova kako bi se prevladalo teško financijsko
stanje uzrokovano naknadnim plaćanjem
izlaznog PDV-a po rješenju Uprave za neizravno oporezivanje BiH iz 2011. godine.
U
pravni odbor Lovačkog
saveza Herceg Bosne u
Mostaru je 11. travnja
2013. održao svoju redovitu, i
prvu ovogodišnju sjednicu, na
kojoj su razmatrana aktualna
pitanja iz djelokruga rada Saveza i njegovih članica. Sjednicu
je otvorio i vodio predsjednik
Saveza Ilija Vrljić, a započela je
podnošenjem izvješća o radu
Saveza i županijskih vijeća za
lovstvo u proteklom razdoblju.
Izvješće o radu i aktivnostima
Saveza podnio je tajnik Ivica Lučić, a izvješća o radu županijskih
vijeća podnijeli su njihovi predsjednici: Željko Džidić, Pavo Kosić, Doni Mikulić, Mijo Matešković, Jako Čavara i Ivica Širić.
Temeljem podnesenih izvješća
vidljivo je da su glavni problemi,
aktivnosti i preokupacije lovačkih društava u proteklom razdoblju vezane za problematiku
(ne)provedbe Zakona o lovstvu.
Komentirajući ovakvo stanje
dopredsjednik Saveza Dragan
Guberac istaknuo je sljedeće:
„Problem je nebriga politike i
što neadekvatni ljudi sjede na
pozicijama gdje se odlučuje o
lovstvu. U Posavini smo na sve
moguće načine tražili da se provede Zakon, ali nema političke
volje i sluha za to. Treba animirati sve relevantne političke snage
da se Zakon implementira“.
Po okončanju opširne rasprave o problematici lovnoga
zakonodavstva, Upravni odbor
je razmatrao točke dnevnoga
reda vezane za održavanje re-
www.lovackisavez-hb.ba
dovite godišnje skupštine Saveza i planska dokumenta Saveza
za 2012./13. godinu. Težište
rasprave, kao i obično, bilo je
vezano za Financijsko izvješće
i Izvješće Nadzornog odbora o
financijskom poslovanju Saveza
u protekloj, 2012. godini. Nakon
financijskih, razmatrana su i pitanja vezana za organiziranje
edukacijskih radionica za izobrazbu, odnosno osposobljavanje lovočuvara za provedbu
nadzora postoralne vakcinacije
lisica, zatim organiziranje natjecanja Saveza u lovnom streljaštvu za 2013. godinu, te nabavku
lovačkih odličja.
Nakon doista obimnog
dnevnog reda i iscrpne rasprave, o svim točkama usvojeni su
odgovarajući zaključci i odluke.
Tako su usvojena izvješća o radu
Saveza i županijskih vijeća, a zaključeno je da se Stručno vijeće
za lovstvo očituje o dopisu LD
„Tetrijeb“ iz Kupresa vezano za
uporabu pasa u lovu, te da izradi Prijedlog odluke o formiranju lovišta u Srednjobosanskoj
županiji, kao i prijedlog nacrta
županijskog zakona o lovstvu.
Glede obveza proisteklih iz Zakona o lovstvu, Upravni odbor
je donio i zaključak o obveznoj
izradbi Godišnjeg plana gospodarenja lovištem za 2013./14.
lovnu godinu za sve članice
koje gospodare lovištem, kao i
njegovu dostavu u resorno županijsko ministarstvo.
Glede održavanja skupštine,
Upravni je odbor donio odluku
Upravni odbor donio je brojne zaključke i odluke
da se redovita godišnja skupština Saveza održi 25. svibnja
2013. s početkom u 11 sati u
Poslovnom centru „Sivrić“ u Mostaru. Jednoglasno su usvojena
i godišnja planska dokumenta
Saveza: Financijsko izvješće za
2012., Program rada i Financijski
plan za 2013., te Izvješće Nadzornog odbora o financijskom
poslovanju Saveza u 2012., prema kojem je financijsko poslovanje Saveza bilo u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
S obzirom na to da je težište
ove sjednice Upravnog odbora
bilo na financijskom stanju Saveza, i o tom su pitanju doneseni odgovarajući zaključci i odluke. One se uglavnom odnose
na mjere štednje i smanjenja
troškova kako bi se prevladalo sadašnje teško financijsko
stanje uzrokovano naknadnim
plaćanjem izlaznog PDV-a po
rješenju Uprave za neizravno
oporezivanje BiH iz 2011. godine. Usvojeni zaključci koji se
odnose na mjere štednje, smanjenje troškova i povećanje
prihoda su sljedeći: smanjenje
dnevnica za službena putovanja u zemlji i inozemstvu; ukidanje dnevnica za zastupnike u
Skupštini Saveza; obustavljanje
dodjele pomoći za izgradnju
streljana; smanjenje troškova
za sudjelovanje u radu CIC-a
i FACE-a; smanjenje troškova
za rad županijskih vijeća za
lovstvo; smanjenje troškova
telefona i mobitela djelatnika
Saveza; smanjenje troškova
honorara za Hoop!; pet umjesto šest brojeva Hoopa u 2013.
godini; povećanje troškova
lovnog pripravništva.
Svi predloženi zaključci, odnosno mjere štednje propisat
će se odgovarajućim odlukama
Upravnog odbora, odnosno
Skupštine Saveza. Njihovom realizacijom predviđena je ušteda
na godišnjoj razini u iznosu od
oko. 60.000 KM.
Glede podmirenja dugovanja članica prema Savezu iz
2012. godine, zaključeno je da
se dugovanja podmire najkasnije do datuma održavanja
Skupštine Saveza (25. 5.). Članice koje do tada ne podmire
obveze neće moći sudjelovati
na Skupštini.
Upravni odbor donio je i odluku da se u 2013. na razini Saveza organiziraju dva streljačka
natjecanja: Otvoreno prvenstvo
Saveza u lovnom streljaštvu (1.
6. 2013. u Kupresu) i Prvenstvo
članica Saveza u lovnom streljaštvu (3. 8. 2013. u Mostaru).
Ova sjednica Upravnog odbora zasigurno će ostati zapamćena po zaključcima i odlukama
vezanim za provedbu mjera
štednje i smanjenja troškova u
cilju stabiliziranja financijskog
stanja u Savezu. Očekivati je da
će one polučiti pozitivne financijske rezultate, i da neće umanjiti obujam i kvalitetu izvršenja
planiranih aktivnosti i zadaća
Saveza.
Ivica Lučić
7
IZ SAVEZA
SASTANAK S PREDSJEDNIKOM SKUPŠTINE I VLADE SBŽ
Dogovorom
do rješenja
N
a sastanku Županijskog
vijeća za lovstvo Županije Središnja Bosna
održanom u Vitezu 11. ožujka
ove godine o temi ustanovljenja lovišta, zaključeno je da se
uime Lovačkog saveza Herceg
Bosne uputi dopis predsjedniku županijske Skupštine Josipu
Kvasini i predsjedniku županijske Vlade Tahiru Lendi za prijam
izaslanstva Saveza na sastanak
o temi problematike lovstva,
odnosno ustanovljenja lovišta u
ovoj županiji. Poziv za sastanak
od strane navedenih županijskih dužnosnika uslijedio je vrlo
brzo tako da je sastanak upriličen 26. ožujka 2013. u Travniku.
Izaslanstvo Saveza na ovom je
sastanku predvodio predsjednik
Ilija Vrljić, a u izaslanstvu su bili
i dopredsjednik Saveza Slavko
Marin, predsjednik Županijskog
vijeća za lovstvo SBŽ Jako Čavara, predsjednik LU „Kuna“ Jajce
Marko Bilandžija te tajnik Saveza Ivica Lučić. Uime županijskih
vlasti sastanku su nazočili predsjednik Skupštine Josip Kvasina,
predsjednik Vlade Tahir Lendo,
županijski ministar MUP-a Jozo
Lučić te pomoćnica ministra poljoprivrede i šumarstva Jasmina
Mezildžić. Cilj ovoga sastanka
bio je upoznati županijske dužnosnike sa stavovima i mišljenjima lovaca i lovačkih udruga članica Saveza s prostora Središnje
Bosne, vezanim za problematiku
ustanovljenja lovišta i postupcima koje provodi resorno županijsko ministarstvo, te njihovim
refleksijama i mogućim posljedicama na terenu. Predstavnici Saveza ovom su prigodom
upozorili županijske dužnosnike
na pokušaje nametanja modela
ustanovljenja lovišta po načelu „jedna općina jedno lovište“,
koji nije propisan Zakonom o
lovstvu niti bilo kojim drugim
Sudionici sastanka u Travniku: Jozo Lučić, Josip Kvasina,
Tahir Lendo, Ilija Vrljić i Slavko Marin
zakonom, koji ne cijeni mišljenje
lovne struke i suvremenih lovnih
standarda, koji ne odražava stanje i mišljenje interesnih strana
na terenu i koji izravno zadire
u ustavnu kategoriju ljudskih
prava i sloboda vezanih za slobodu udruživanja. Predstavnici Saveza inzistirali su da se u
postupku ustanovljenja lovišta
poštuju zakonske procedure,
provode demokratski standardi, cijene mišljenja lovne struke
i interesnih strana, te predložili
da, kao doprinos rješenju ove
problematike, Savez, odnosno
Županijsko vijeće za lovstvo,
izrade i dostave svoj prijedlog
ustanovljenja lovišta u Središ-
njoj Bosni. Županijski čelnici
prihvatili su stavove, prijedloge
i sugestije predstavnika Saveza,
što se osobito očituje u izjavi
premijera Lende koji je istaknuo
da se moraju cijeniti mišljenja
lovaca i stanje na terenu, da je
prošlo vrijeme dekreta i nametanja rješenja i da se problemi
moraju rješavati kompromisom
i dogovorom. Premijer i predsjednik županijske Skupštine zahvalili su izaslanstvu Saveza na
posjetu, a predsjednik Saveza za
uzvrat uručio im je monografiju
„Dvadeset godina pod stijegom
Herceg Bosne“.
Ivica Lučić
ĐURĐA ADLEŠIĆ POSJETILA SAVEZ
Zajednički projekti
i edukacijske radionice
P
redsjednica zaklade „Hrvatska bez
mina“ i bivša zastupnica u Hrvatskom
saboru Đurđa Adlešić, početkom travnja ove godine boravila je u Mostaru, kojom
prigodom je posjetila i Lovački savez Herceg Bosne. Posjet je upriličen s razlogom,
a uz preporuku predsjednika Hrvatskog
lovačkog saveza Đure Dečaka. Naime, kao
predsjednica zaklade „Hrvatska bez mina“,
gospođa Adlešić vrlo aktivno sudjeluje
u njezinu radu i veoma dobro surađuje s
hrvatskim lovcima. Uspostava suradnje s
hercegbosanskim lovcima bio je razlog i
cilj njezina posjeta i radnog sastanka s čelnicima Saveza u Mostaru. Tom prigodom
gospođa Adlešić upoznala je predstavnike
Saveza s aktivnostima njezine Zaklade vezanim za deminiranje miniranih područja
u Republici Hrvatskoj, te o suradnji s Hrvatskim lovačkim savezom i hrvatskim lovcima
8
u provedbi edukacijskih radionica i projekata vezanih za mine i opasnosti od mina.
Ističući veoma dobru suradnju s Hrvatskim
lovačkim savezom, predložila je da se neke
aktivnosti Zaklade organiziraju i realiziraju i
na području Bosne i Hercegovine u dogovoru s Lovačkim savezom Herceg Bosne.
Tako je predložila organiziranje edukacijskih
radionica za lovce koji na području svojih
lovišta imaju područja pod minama ili love
u takvim lovištima u RH ili BiH, kao i kandidiranje zajedničkih projekata prema pristupnim fondovima Europske unije. Predložene aktivnosti prihvaćene su i podržane od
strane Saveza tako da je dogovoreno održavanje zajedničke edukacijske radionice u
Imotskom za područje Dalmacije i Hercegovine, kao i kandidiranje zajedničkog projekta prema EU o temi deminiranja, za ove
dvije pogranične i susjedne regije. Također
Đurđa Adlešić i fra Ante Marić
za posjeta Franjevačkom samostanu u Mostaru
je dogovoreno da se ove aktivnosti organiziraju i provedu i na području Središnje
Bosne i Posavine, odnosno na cjelokupnom
prostoru na kojem djeluje Savez i njegove
članice u BiH.
Boravak u Mostaru Đurđa Adlešić iskoristila je i za obilazak njegovih znamenitosti
poput Franjevačkog samostana i Staroga
mosta, a posjetila je i neke institucije, primjerice Medicinske fakultet u Mostaru.
Ivica Lučić
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
UGROŽENE VRSTE
IZAZOVI OČUVANJU RISA
Ris – status i
rasprostranjenost
Najveći izazovi očuvanju risa u Europi su nedostatak podataka o
pojedinim populacijama, posljedice parenja u srodstvu, ilegalni
odstrel risa, gubitak staništa i manjak plijena, te negativni stavovi
prema risu. Dinarska populacija prepoznaNa je kao jedna od najugroženijih u Europi.
R
od ris – Lynx, obuhvaća četiri vrste. Prema znanstvenoj klasifikaciji ris spada u razred sisavaca (Mammalia), red zvijeri (Carnivora), porodicu mačaka (Felidae), potporodicu pravih mačaka
(Felinae). Dva pripadnika roda Lynx žive u Sjevernoj Americi – kanadski ris (Lynx canadensis, Keer 1792) i Bobcat – crveni ris (Lynx rufus, Schreber 1777), a dva žive u Europi – iberijski ris (Lynx pardinus,
Temmnick 1872) i euroazijski ris (Lynx lynx, Linnaeus 1758).
Svojstva Roda ris (Lynx) Keer, 1792.
Naziv vrste
Rasprostranjenost
Status
Prosječna
ugroženosti težina (kg)
Euroazijski ris
(Lynx lynx)
Europa/Azija
Najmanja
skrb
18 – 30
Europa - Španjolska
Kritično
ugrožen
9 – 13
Kanadski ris
SJEV. AMERIKA
(Lynx canadensis) (Aljaska, Kanada i sj. SAD)
Najmanja
skrb
8 – 11
Bobcat -crveni ris SJEV. AMERIKA
(Lynx rufus)
J. Kanada, SAD i sj. Mexico)
Najmanja
skrb
7 – 14
ROD RIS Iberijski ris
(Lynx) (Lynx pardinus)
www.lovackisavez-hb.ba
KANADSKI RIS
(LYNX CANADENSIS)
Kanadski ris sa svoje tri podvrste (L. canadensis canadensis;
L. canadensis mollipilosus; i L.
canadensis subsolanus) živi u
Sjevernoj Americi. Povijesno
gledano, raspon staništa je od
Aljaske preko Kanade i proširuje se na mnoge sjevernoameričke države, a u sjeveroistočnim američkim državama
obitava u prijelaznoj zoni u
pojasu sjevernih crnogoričnih
šuma. Sezona parenja risa u Kanadi traje samo mjesec dana, u
rasponu od ožujka do svibnja,
ovisno o lokalnim klimatskim
uvjetima. Ženka risa pari se
samo s jednim mužjakom, a
mužjak se može pariti s više
ženki. Graviditet ženke traje
do 64 dana, pa se mladi rađaju
u svibnju ili početkom lipnja.
Kanadski ris je dobar penjač i
plivač, u prehrani glavni plijen
su mu zečevi (snowshoe hares), koji obično čine 60 do 97
posto njihove prehrane, pa mu
je i razvoj populacije umnogome ovisan o brojnosti ove
populacije. U regijama gdje
se njegovo stanište preklapa s
drugim predatorima, kao što
su bobcat ili kojoti, on lovi u
područjima s dubljim snježnim pokrivačem, ili na višim
nadmorskim visinama. Strvinu
će jesti samo u krajnjoj nuždi.
U stanju je načiniti veliku štetu na domaćim životinjama.
Kada je u pitanju brojnost ove
vrste, osim što je poznato da
je riječ o vrlo rasprostranjenoj
i brojnoj populaciji, nema pouzdanih podataka o njihovoj
brojnosti. Kako je stanište vrste
na golemom prostranstvu nepristupačnih područja Aljaske
i Kanade, nema mogućnosti
utvrditi njezinu brojnost. U sjevernom dijelu Kanade, populacija risa se procjenjuje na osnovu sačuvanih evidencija broja
ulovljenih risova po brojnosti
njihovih krzna za svaku godinu.
Od 1730. podatke evidentira i
pohranjuje kompanija Hadson – Bay i Vlada Kanade. Na
IUCN listi, kanadski ris se vodi
kao vrsta s najmanje skrbi, ipak
stanje populacije nije povoljno
u svim staništima ove vrste. Od
2000. godine kanadski ris je u
48 američkih država označen
kao ugrožena vrsta.
BOBCAT - CRVENI RIS
(LYNX RUFUS)
Crveni ris je sa svojih 12
priznatih podvrsta u prosjeku
najmanji od četiri vrste iz roda
Lynx. Rasprostranjen je u južnoj
Kanadi, kontinentalnom dijelu SAD-a i sjevernom Meksiku.
Bobcat u prirodi doživi 6 do 8
godina, poneka jedinka živi do
10 godina. Prema izgledu i svojstvima, Bobcat podsjeća na druge vrste iz roda. U prosjeku je
neznatno manji od kanadskog
risa, s kojim dijeli dio njegova
staništa. Ima karakteristične
crne trake na prednjim nogama
i „zdepast“ rep, od kojeg potječe
i njegovo ime. Iako su mu glavni
9
UGROŽENE VRSTE
plijen zečevi i kunići, ris lovi i druge vrste, od
insekata, koka i malih glodavaca do jelena.
Plijen i izbor ovisi o lokaciji, staništu, sezoni i ponudi. Prilagodljiv je grabežljivac, za
razliku od drugih risova, ne ovisi isključivo
o visokim šumama. Kreće se od močvare
preko pustinjskih zemljišta i planinskih područja do poljoprivrednih zemljišta. Službena
mu je procjena brojnosti između 700.000 i
1,5 milijuna u SAD-u 1988., s tendencijom
povećanja rasprostranjenosti i gustoće
populacije. Zbog njegove velike brojnosti
i široke rasprostranjenosti, Amerikanci su
zatražili njegovo uklanjanje s Dodatka II CITES Konvencije. IUCN ga navodi kao vrstu s
„najmanje skrbi“, uz napomenu da je vrsta
relativno rasprostranjena i brojna. Ipak, prema rezultatima novijih istraživana u Ohio,
Indiani i New Jerseyu, ova vrsta se smatra
kao ugrožena.
IBERIJSKI RIS (LYNX PARDINUS)
Iberijski je ris kritično ugrožena vrsta,
živi na Iberijskom poluotoku u južnoj Europi. Iberijski ris se smatra najugroženijom
zvijeri Europe i najugroženijom mačkom
svijeta. U posljednjih 50 godina distribucija
vrste se smanjila za 99 posto. Danas je prisutan samo još u španjolskoj pokrajini Andaluziji u dvije izolirane populacije s ukupno oko 200 jedinki i smatra se da je uzgoj
u zatočeništvu jedina mogućnost za spas
i opstanak ove vrste. Uzrok pada brojnosti
iberijskog risa je vrlo niska gustoća glavnog plijena – divljeg kunića (Oryctolagus
cuniculus). Brojnost divljeg kunića u Španjolskoj i Portugalu drastično je pala oko
1950. godine zbog pojave virusne bolesti
miksomatoze, i od tada se stanje brojnosti
nije promijenilo. Padu brojnosti su doprinijeli i gubitak staništa, krivolov, smrtnost
na prometnicama te bolesti. Kao jedan od
oblika pomoći kritično ugroženom iberijskom risu, populaciju koja obitava na zaštićenom području NP-Donana umjetno se
dohranjuje domaćim kunićima. U sklopu
projekata istraživanja i zaštite iberijskog
risa, koje sufinanciraju španjolska vlada i
Europska komisija putem nekoliko projekata, u Španjolskoj su osnovana dva centra
za uzgoj iberijskog risa u zatočeništvu, a
nedavno je otvoren i jedan centar u Portugalu.
EUROAZIJSKI RIS (LYNX LYNX)
Euroazijski ris je najveća, najbrojnija
i najrasprostranjenija vrsta risa na svijetu. Nastanjen je u šumskim područjima
zapadne Europe, Rusije i srednje Azije.
Potječe iz europskih i sibirskih šuma a
po statusu zaštite kvalificiran je kao vrsta „najmanje skrbi“. Euroazijski ris je treći najveći grabežljivac u Europi, nakon
medvjeda i vuka. Moćan je predator,
10
glavni mu je plijen srneća divljač, a lovi
jelene, zečeve, kuniće, te male sisavce i
ptice. Za prehranu mu je potrebno oko
kilogram-dva mesa dnevno. Populacija euroazijskog risa u zapadnoj Europi je
drastično smanjena ili potpuno nestala
pa je tijekom 1970-ih godina naseljen na
više lokacija u desetak zemalja Europe.
Danas, 40 godina nakon ponovnog naseljavanja, svim populacijama risa u Europi,
ponajprije onima u Dinaridima, švicarskim
Alpama i Jura planinama, prijeti ponovno
izumiranje. Najvažnijim razlogom smatra
se gubitak genske raznolikosti zbog malog broja osnivača, te međusobna izoliranost, što je dovelo do parenja u srodstvu.
Rasprostranjenost
euroazijskog risa u Europi
UGROŽENE POPULACIJE
EUROAZIJSKOG RISA U EUROPI
Današnja slika rasprostranjenosti risa u
Europi rezultat je međunarodne zaštite i
više projekata reintrodukcije jedinki iz slovačkih Karpata na prostore koje je ris nekoć
uspješno nastanjivao u zapadnoj Europi.
Risovi su tijekom 1970-ih naseljeni u 10 zemalja, no budući da je na većini od 14 lokacija naseljen mali broj jedinki, manji dio
tih projekata je bio uspješan i tek je nekoliko populacija opstalo do danas. Jednom od
najuspješnijih reintrodukcija karpatskog risa
smatrala se ona u Dinaride, kojom je nastala
današnja dinarska populacija risa.
Populacije risa u Europi
Naziv populacije
Nordijska
Baltička
Balkanska populacija risa (Lynx lynx martinoi - balcanicus Bureš, 1941). Najmanja i
najmanje poznata populacija autohtonog
risa (Lynx lynx) u Europi je ona na jugu dinarskoga gorja, u regiji drevne Makedonije,
zvana Balkanska populacija (Bretunmoser
sur. 2000). Prema novijim istraživanjima to
je jedina preživjela populacija euroazijskog
risa u južnoj Europi, izolirana od najbliže populacije na Karpatima, vjerojatno od druge
polovice 19. st. Posljednji primjerci autohtonog balkanskog risa evidentirani su u Hrvatskoj 1903. godine, Sloveniji i Srbiji 1908.,
Zemlje
Švedska, Norveška, Finska
Rusija, baltičke zemlje, Poljska (Bialowieza)
Populacija
Autohtona
Autohtona
Karpatska
Rumunjska, Slovačka, Poljska, Ukrajina,
Češka, Mađarska, Srbija, Bugarska
Autohtona
Balkanska
Dinarska
Bohemijsko- bavarska
Alpska
Jura
Vosges - Palatinian
Makedonija, Albanija
Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina
Češka, Njemačka, Austrija
Švicarska, Francuska, Italija, Austrija
Francuska, Švicarska
Francuska, Njemačka
Autohtona
Reintroducirana
Reintroducirana
Reintroducirana
Reintroducirana
Reintroducirana
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
UGROŽENE VRSTE
Bosni i Hercegovini 1911., Crnoj Gori 1913?
(Prema tvrdnji Rapaić Ž., u Crnoj Gori je na
masivu Komovi, u drugoj polovici 20. st. odstrijeljen jedan primjerak balkanskog risa) i
Bugarskoj 1935. godine.
U Akcijskom planu za zaštitu euroazijskog risa u Europi (Breitenmoser sur. 2000),
u ime inicijative za zaštitu velikih zvijeri
Europe (Vijeće Europe/Bern Konvencija),
podatci pokazuju da je populacija autohtonoga balkanskog risa sada ograničena na
pogranično područje Albanije, Makedoniju,
Crnu Goru i Kosovo. Nema pouzdanih podataka o današnjoj brojnosti balkanskoga
risa. Prema najnovijim istraživanjima i procjenama, sadašnja populacija balkanskog
risa broji od 40 do 80 jedinki na području
Makedonije i Albanije, a situacija je još kritičnija u susjednim zemljama, u kojima je
zabilježeno samo povremeno pojavljivanje.
Nakon nestanka balkanskog risa s područja
Dinarida ovo je jedina populacija balkanskog risa koja je ostala izolirana na jugoistoku Balkana i danas je označena kao najugroženija autohtona populacija euroazijskog risa.
temi „očuvanje balkanskog risa,“ predstavnici Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine prezentirali problematiku stanja dinarske populacije risa u svojim zemljama.
Dinarska populacije risa u Sloveniji
U Sloveniju su 1973. unesena 3 para karpatskog soja risa iz Slovačke (Rudogorje), koji su nakon 46 dana karantene pušteni u Kočevskom rogu. Unesene jedinke bile
su u srodstvu. Odmah iduće, 1974. godine, jedan je mužjak risa odstrijeljen u krivolovu.
Prve godine nakon puštanja sve tri ženke su okotile mlade 1973. (2,1,1). Početak kontinuiranog rasta brojnosti populacije i teritorijalna rasprostranjenost odvijala se u prvih 25 godina
nakon unošenja. Trofejni lov je započeo 1978., na početku samo u „jezgri“ staništa. Ukupno
su legalno odstrijeljene 124 jedinke samo u slovenskom dijelu. Nakon potpune zaštite nije
bilo evidentiranih uginuća risa. U cjelokupnoj dinarskoj populaciji risa u Sloveniji i Hrvatskoj
od 1973. do 2004. odstrijeljeno je više od 350 jedinki, a procjenjuje se da je dodatno stradalo oko 130 jedinki koje nisu evidentirane. Sadašnja situacija i stanje risa u Sloveniji može se
okarakterizirati kao vrlo kritično. Nakon 1990. populacija risa u Sloveniji počela je stagnirati,
a potom rapidno opadati.
Dinarska populacija risa
Nakon nestanka autohtonog balkanskog
risa s područja Dinarida početkom 20. st.,
staništa su ostala bez vrste skoro punih 70
godina, odnosno do ponovnog unošenja
risa u Sloveniju – Kočevski rog 1973. godine. Upravo se ova reintrodukcija smatrala
jednom od najuspješnijih kojom je nastala
sadašnja dinarska populacija risa, koja obitava na području Slovenije, Hrvatske i BiH.
U prvih dvadeset godina brojnost je bila u
stalnom porastu s tendencijom proširenja
životnog prostora, a 90-ih naglo je počela
kontinuirano opadati. Od vremena unošenja do danas, u sve tri zemlje evidentirana
je ukupna smrtnost (legalan odstrel i drugi
oblici uginuća) oko 368 primjeraka, od čega
u Sloveniji 124, u Hrvatskoj 222 i u BiH 22
grla. Smatra se da je na ovu poznatu brojnost, još do 30 posto primjeraka stradalo, što nije evidentirano. Tako se s pravom
može konstatirati da je ovo bila uspješna
reintrodukcija risa na Dinaride. Nažalost,
nakon relativno brzog uspona i ekspanzije
razvoja populacije u prvih 20 godina, populacija je naglo počela opadati. Zato se dinarska
populacija risa danas smatra jednom od najugroženijih reintroduciranih u Europi. Koji su
razlozi takvog stanja i postoje li rješenja za
zaustavljanje izumiranja koje prijeti jednoj
od tri vrste velikih zvijeri na području Slovenije, Hrvatskoj i BiH, tema je o kojoj se
vode znanstvene rasprave i traže rješenja na
stručnim skupovima u posljednjih nekoliko
godina. Upravo su na nedavnoj radionici,
održanoj od 28. veljače do 2. ožujka 2013.
u Skopju, u organizaciji CIC Koordinacijskog
Foruma za srednju i jugoistočnu Europu , o
www.lovackisavez-hb.ba
Sadašnja populacija risa u Sloveniji dosegnula je najnižu moguću razinu, tako da joj prijeti
potpuni nestanak. Procjenjuje se da trenutačno u Sloveniji živi 15-25 jedinki risa. Upravo
zbog alarmantnog stanja populacije risa, predstavnik Slovenije na radionici u Skopju dr.
Ivan Kos u svom je završnom izlaganju o risu u Sloveniji, umjesto zaključaka sudionicima
radionice uputio apel: „U Sloveniji i Hrvatskoj moramo očuvati risa za budućnost, razgovor
i akciju trebamo upravo sada“.
Stanje dinarske populacije risa u Hrvatskoj
Samo godinu nakon reintrodukcije u Sloveniju, 15. lipnja 1974., u Nacionalnom parku
Risnjak u Hrvatskoj viđen je prvi odrasli mužjak risa. Četiri godine kasnije, 1978., na čabarskom je području, nakon 1903. odstrijeljen prvi ris. Odmah nakon toga Republički zavod
za zaštitu prirode u Zagrebu osnovao je stalni komitet za zaštitu i praćenje risa. Od tada
se za svakog odstrijeljenog risa u Hrvatskoj vodi zapisnik i redovito prati stanje populacije.
Prema podacima praćenja populacije risa u Hrvatskoj u pogledu broja jedinki i rasprostranjenosti, do 1990-ih populacija je imala stalni rast. Nakon 90-ih populacija stagnira i
dolazi do početka kontinuiranog pada i zadržavanja na sadašnjoj nižoj razini. Procjenjuje se
da danas u Hrvatskoj ima 40-50 jedinki, te da je trend u posljednjim godinama u daljnjem
11
UGROŽENE VRSTE
padu. Od 1978. do 2008., u Hrvatskoj je odstrijeljeno 229 jedinki risa.
Dinarska populacija risa u BiH
Sedam godina nakon reintrodukcije risa u Sloveniju i proširenja populacija na Hrvatsku,
prvi tragovi risa u BiH uočeni su 1980. godine sjeverozapadno od Bihaća na planini Plješevici u pograničnom području s Hrvatskom, te sjeveroistočno od Bihaća na planini Grmeču.
Trend ekspanzije rasprostranjenosti odvijao se jugoistočno Dinarskim gorjem do rijeke Neretve. Drugi smjer širenja bio je sa zapada na sjeveroistok središnjim gorjem BiH, do rijeke
Krivaje. Do sada još nije evidentiran u jugoistočnim planinama BiH.
Na radionici Europske inicijative za velike zvijeri – LCIE, stručnjaci iz Albanije, Bosne i
Hercegovine, Bugarske, SR Jugoslavije, Makedonije i Grčke, zajedno s drugim europskim
stručnjacima za praćenje zvijeri, sastali su se u ožujku 2000. u Nacionalnom parku Plitvice
(Hrvatska), kako bi iznijeli dotadašnja saznanja o rasprostranjenosti risa u svojim zemljama.
Pema prezentiranim podacima predstavnika BiH na radionici, potvrđena je stalna prisutnost risa u BiH od 1980., ali veličina i rasprostranjenost vrste nije poznata. Izneseni su podaci
samo o smrtnosti, slučajnim opažanjima živih primjeraka i tragovima. (Soldo i sur. 2000.).
Naknadnim istraživanjima populacije risa u BiH (studija: „Ugrožene vrste divljači u BiH“ MAGA 2006.), na bazi prikupljenih podataka konstatirano je da se trend populacije povećao
u odnosu na razdoblje do 1992., kao i proširenje na nova staništa, ali još uvijek prisutnost
risa nije registrirana na desnoj obali Neretve, iako, s obzirom na uvjete, tu postoje potencijalna staništa za ovu vrstu. Današnja krajnja granica areala risa u Bosni i Hercegovini je
planina Igman, gdje su u ožujku 2006. registrirani tragovi risa. Sadašnja veličina staništa risa
u BiH obuhvaća oko 3500 km², a potencijalna staništa obuhvaćaju oko 1000 km². Brojnost
risa također se povećala, pa je trend označen „u porastu.“ Iako nema sustavnog praćenja
vrste, procijenjeno je da na prostoru BiH obitava najmanje 60 risova. Dojam je da populacija
momentalno stagnira.
Stanje populacije risa u BiH: Studija „Ugrožene vrste divljači u BiH“ – MAGA, 2006.
Brojnost i rasprostranjenost dinarske populacije risa
Ukupna površina staništa (km²)
Sadašnja brojnost
Optimalni kapacitet
Mogućnost korištenja
20 % od optimalnog kapaciteta
Sadašnja
Potencijalna
58
0
58
83
20
103
0
0
20
3349
801
4159
AKTIVNOSTI I MJERE ZA SPAS I OČUVANJE UGROŽENIH POPULACIJA RISA U EUROPI
Radionica o upravljanju ugroženim populacijama risa - Biotehnološki fakultet Sveučilišta
u Ljubljani i Slovenska nevladina udruga Dinaricum u suradnji s norveškim institutom za
istraživanje prirode (NINA) organizirali su radionicu o budućem upravljanju ugroženim populacijama risa u Europi. Na radionici je sudjelovalo 40-ak znanstvenika iz Europe i SAD-a.
Cilj je bio okupiti znanstvenike koji se bave istraživanjem ove vrste kako bi raspravili problematiku malih i izoliranih populacija risa u Europi. Naime, osim dinarske populacije, još je
nekoliko populacija koje su nastale kao posljedica reintrodukcije malog broja jedinki (populacije u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji), pa je i njihova budućnost neizvjesna.
Na radionici su izmijenjena iskustva i definirani najvažniji problemi koji ugrožavaju svaku
populaciju. Kao najveći izazovi očuvanju risa u Europi istaknuti su nedostatak podataka o
12
pojedinim populacijama, posljedice parenja u srodstvu, ilegalni odstrel risa, gubitak staništa i manjak plijena, te negativni
stavovi prema risu. Dinarska populacija
prepoznana je kao jedna od najugroženijih u Europi, najvjerojatnije kao posljedica
parenja u srodstvu i ilegalnog odstrela. Sudionici radionice su zaključili da postoji velika
vjerojatnost da će dinarska populacija risa
ponovno izumrijeti, i to zbog genetske osiromašenosti koja je neposredna posljedica
parenja u srodstvu. Znanstvenici su zaključili da u što kraćem vremenu treba dovršiti
detaljne analize genetike risa u Europi, kako
bi se državama koje upravljaju ugroženim
populacijama mogla dati dobra preporuka.
Stručnjaci iz Slovenije i Hrvatske koji se
bave istraživanjem populacije risa izvršili
su analizu rodoslovlja dinarske populacije
(Lynx lynx), u koju su uključeni uzorci risova
iz Slovenije, Hrvatske i BiH. Analizom srodnosti 91 genotipa, na 19 mikrosatelitskih
lokusa dinarske populacije risa dobiveni su
podatci o obiteljskim skupinama u kojima potomci dijele jednog ili oba roditelja.
Ukupno 21 od 29 analiziranih potomaka
(72 %) čiji su uzorci prikupljeni u razdoblju
od 2000. do 2010. međusobno su povezani srodničkim odnosima, potvrđujući nisku
brojnost populacije i prisutnost parenja u
srodstvu, čime je potvrđena teza da je parenje u srodstvu jedan od najvećih razlog
nestajanja ove populacije risa.
Vlado Soldo
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
LOVIŠTE
LOV PREDATORA (GRABEŽLJIVACA)
Jako mali broj lovaca
obožava loviti predatore
Statistički pokazatelji iz lovačkih udruga govore o opadanju
broja ulovljenih dlakavih predatora, pri čemu se uglavnom misli
na vuka, lisicu, divlju mačku i kunu.
S
ukladno Zakonu o lovstvu, i Pravilniku o uvjetima gospodarenja lovištima, korisnicima lovišta propisana je, prvo, obveza
smanjenja broja predatora, i drugo, uništavanje pasa i mačaka
koji se po lovištu kreću bez kontrole i odobrenja korisnika lovišta.
Sukladno članku 21. Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovištima, divljač izvan režima zaštite i psi i mačke koji se bez kontrole i
bez odobrenja korisnika lovišta kreću po lovištu, love se u organiziranim akcijama i prilikom lova na druge vrste divljači. Lovac – član
udruge obvezan je svake lovne godine odstrijeliti određen broj
divljači izvan režima zaštite i pasa i mačaka koji se kreću lovištem
bez kontrole vlasnika ili odobrenja korisnika lovišta i to u vrijednosti
koju odredi korisnik lovišta. Vrijednost pojedinačnog boda utvrđuje
upravni odbor korisnika lovišta i to za svaku lovnu godinu u godišnjem planu gospodarenja lovištem. Lovac koji ne ispuni obvezu iz
stavka 2. dužan je istu platiti po utvrđenoj cijeni korisnika lovišta i to
do kraja tekuće lovne godine.
Poznato je da se u susjednim državama čak plaćaju subvencije za odstrjel i smanjenje broja predatora u lovištima. Jako je mali
broj pravih zaljubljenika u lov predatora, pogotovo onih sitnijih.
Odstrjelom divlje mačke, kune bjelice ili zlatice, osobito u zimskom
razdoblju, dobit ćemo dva trofeja (lubanju i kožu). Divlja mačka je
još uvijek rijetka i velika je nepoznanica za većinu naših lovaca. Kada
se pogledaju statistike ulova po lovačkim društvima, u mnogima
www.lovackisavez-hb.ba
Osim miševa, zečeva, pomlatka
sitne divljači i gnijezda s jajima,
često napada i domaću živinu.
Zna napraviti prave pokolje
pod okriljem noći u fazanerijama i kokošinjcima, jer ubija više
nego što joj treba, uglavnom
ugrizom za vrat. Kuna je izraziti
predator. Hrani se svim vrstama
sitnije pernate i dlakave divljači.
Napada bez ustručavanja i mladu lanad. Odlikuje se velikom
hrabrošću, upornošću i krvožednošću. Plijen koji proganja
ne ostavlja dok ga ne uhvati,
vrlo rijetko odustaje od gonjenja. Osobito voli vjeverice, koje
s nevjerojatnom spretnošću juri
po drveću i hvata. Zeca hvata
na logi, gdje ga zaskače. Tijekom prošlog stoljeća cijena krzna kune zlatice bila je izuzetno
visoka. Lovci na kune toga doba
lovili su kune na dva načina,
praćenjem traga na svježem
snijegu i uz pomoć pasa.
Kune su sve brojniji predatori,
a posebno bjelica, koja u brojnoj
populaciji naseljava i sva lovišta.
Po saznanjima, u našim je lovištima primijećeno širenje populacije kuna, čiji se broj mora
reducirati, jer u ionako praznim
lovištima, najmanje trebaju
nove i prilično krvoločne zvijeri
u sve brojnijoj populaciji.
se može primijetiti ista stvar,
stagniranje (ili opadanje) broja
ulovljenih dlakavih predatora.
Pri tome se ponajprije misli na
vukove i lisice, a u posljednjih
nekoliko godina i na divlje mačke i kune.
KUNE
Kune su posebna i neobična vrsta zvijeri, noćna životinja,
koju je teško uloviti. Uglavnom
ih lovci love usputno prilikom
lova na fazane ili prilikom hajki
na divlje svinje ili lisice. Tada ih
pogoniči pokrenu iz najgušćih i
najskrovitijih dijelova lovišta, ali
nije rijedak slučaj da se i tom prilikom kune spase penjanjem na
drvo. Noćni je lovac, a tijekom
dana vrijeme provodi po krošnjama drveća, raznim šupljinama, napuštenim gnijezdima.
13
LOVIŠTE
PARK PRIRODE HUTOVO BLATO
Spasimo
hercegovački
dragulj
LISICA
Većina lovaca lisicu ne lovi
jer nije cijenjena kao trofej. U
trenu kada lovac postane svjestan svog statusa u društvu te
prihvati činjenicu da odstrjel lisica znači i više sitne divljači, a
sigurno i određen broj lanadi i
zečeva, pojačat će se smanjenje
broja ovog predatora. Lisica je
prisutna u svakom dijelu lovišta,
može se loviti na mnogo načina što je još jedna od njezinih
prednosti. Nekada su lovci s
nekoliko lisičjih koža otplaćivali
godišnju lovačku članarinu i za
ostatak bi kupili metke i lovačku
opremu. Danas lisičja krzna gotovo nitko ne otkupljuje, a i cijena je preniska. Više je mogućih
načina lova lisice: lov dočekom,
primamljivanjem, šuljanjem, vabljenjem, jamarenjem i grupni
lov sa psima.
VUK
Vuk je grabežljivac (predator)
i potrebno mu je dosta mesa za
podmirenje hranidbenih potreba. Radi lova, na dan može prijeći
i 150 kilometara. Omiljeni plijen
su mu sve vrste srneće divljači,
zečevi, mali sisavci, ali i domaće
životinje: koze, ovce, manja go-
14
veda i psi. Vuk se pari u siječnju ili
veljači, poslije parenja čopori se
razbijaju i mužjaci žive odvojeno
sve do jeseni, dok ženka ostaje
sa svojim pomlatkom. U prirodi
vuk nema neprijatelja. U Bosni i
Hercegovini vuk se lovi tijekom
cijele godine, a lovi se čekanjem
i hajkom. Trofej od vuka su kosti
lubanje i krzno s glavom. Lov na
vuka zahtijeva izuzetno strpljenje i veliku upornost, mnoge
dane i neprospavane noći čekanja i golem napor da se dođe do
trofeja te divljači.
DIVLJA MAČKA
Divlje mačke su snažne i veoma spretne životinje. Hodaju
oprezno i gotovo nečujno. Žive
osamljeno. U lov obično idu
noću, ali znaju loviti u sumrak i
zoru. U načinu prehrane, divlja
mačka se prilagođava uvjetima svoga staništa. Isključivi je
mesožder. Hrani se malim glodavcima kao što su miševi, voluharice, ali i kunićima, zečevima
i pticama. Za lov na divlju mačku najbolje je koristiti lovačko
oružje, sačmaricu. Lovački trofej
divlje mačke je lubanja i krzno.
Tomislav Mihaljević
N
a jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, s lijeve strane rijeke
Neretve nalazi se Hutovo blato,
jedinstvena submediteranska
močvara u Europi. Močvara je
interesantna i značajna s ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog aspekta. Drži se jednim od
najvećih zimovališta ptica na
području Europe. Hutovo blato
teritorijalno pripada općinama
Čapljina i Stolac, a prostire se
na močvarnom, ravničarskom
i brdovitom terenu, s nadmorskom visinom od 1 m do 432
m. Ovo područje udaljeno je
petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod
velikim utjecajem sredozemne
klime. Kraške ponornice i površinske vode s okolnih područja
stvaraju veći broj jezera, jaruga
i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode.
Najveća jezera Hutova blata su:
Deransko, Jelim, Drijen, Orah,
Škrka i Svitava. Svitavsko jezero
je umjetna akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane
Čapljina. Rijeka Krupa odvodi
vode Gornjeg blata i Svitavskog
jezera u rijeku Neretvu. Krupa
nema pravog izvora nego je
otoka Deranskog jezera. Ova
jedinstvena rijeka u Europi ima
odliku da teče u oba smjera, od
„izvora“ prema ušću, i od ušća
prema „izvoru“. Do ove pojave
dolazi kada zbog visoke razine
i velikog protoka vode, rijeka
Neretva potisne Krupu. Dužina
Krupe iznosi devet kilometara,
a prosječna dubina joj je pet
metara. Biološka raznolikost vegetacije Hutova blata iznimno
je vrijedna. Cjelokupni biljni
pokrivač Parka prirode može se
podijeliti na četiri tipa vegetaci-
je: vodena, močvarna, livadska i
šumska. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim
dijelom lopočem i lokvanjem.
Osim njih zastupljeni su i mrijesnjak, žabnjak itd. Najveći dio
močvarnog područja obrastao
je nepreglednim tršćacima gdje
su dominirajuće vrste trska, rogoz, šaš i sita. Šumska i livadska
vegetacija značajno upotpunjuje biološku raznolikost Hutova
blata. Najznačajnije vrste su: jasen, hrast, nar, borovnica, vrba,
brijest, joha, kupina, dud, kopriva, djetelina itd. Istraživanja faune Hutova blata usmjerena su
na ihtiofaunu i ornitofaunu. Dosadašnjim istraživanjima ihtiofaune ustanovljeno je postojanje
22 vrste riba. Važnije riblje vrste
su: šaran, jegulja, klencinkva,
gera, cipol itd. Osim autohtonih
vrsta bogatstvu i raznolikosti
riblje faune pridonosi i povezanost Hutova blata, preko rijeke
Neretve, s morem. Zato u vodaBroj 88, ožujak - travanj 2013.
ZAŠTIĆENA PODRUČJA
ma Hutova blata nije rijetka pojava da dolaze salmonidne vrste
iz Neretve koje su specifične za
ovu rijeku i mahom su endemske vrste. Dolaze u ove mirne
vode i s opadanjem razine vode
ponovno se povlače u Neretvu.
Najbrojniji i najistraženiji predstavnici faune su ptice. Bogatstvo ptičjeg svijeta uvjetovano
je geografskim položajem i raznolikošću staništa, uz povoljne ekološke uvjete. Takvi uvjeti
omogućavaju opstanak ptica
lište velikog broja ptica močvarica. Neke od ptica močvarica
su: divlja patka, liska, siva čaplja,
čaplja bijela, kormoran, ćubasti
gnjurac, gak itd. Osim ptica močvarica ovdje stanište nalaze i
mnoge kopnene vrste: grlica,
prepelica, golub dupljaš, jarebica poljka, jarebica kamenjarka,
fazan, vrana, kos itd. Osim ptica
na ovom području prisutni su
i brojni sisavci, od kojih su najznačajniji: vidra, zec, lisica te sve
češće i divlja svinja.
zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Povijest Hutova blata kao zaštićenog dijela prirode počinje od 1954. godine kada je ustanovljen
ornito-faunistički rezervat Hutovo blato (6144 ha). U sklopu ovog
rezervata 1959. godine izdvojen je strogi rezervat Škrka (350 ha),
zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti.
Hutovo blato je, zbog svoga međunarodnog značaja, godine 1971.
uvršteno u „Popis močvara od međunarodnog značaja“, a 1980. je
uvršteno u „Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara“. Kao posebno lovište Hutovo blato službeno egzistira sve do
ožujka 1995. godine, kada je zbog prirodnih ljepota i raznovrsnosti
flore i faune, proglašeno Parkom prirode (7411 ha). Međunarodni
Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. godine Hutovo blato
u listu međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. godine
Park prirode „Hutovo blato“ upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologiji Ramsarske konvencije i registriran je
pri UNESCO-vu Direktoratu u Parizu. Konvencija je nastala kao posljedica spoznaje da su močvare veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarske vrijednosti, a da su istodobno
među najugroženijim ekološkim sustavima zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa.
POŽAR ZNAČAJNO UNIŠTIO PRIRODNI REZERVAT
Zbog sve izraženijegA negativnog utjecaja čovjeka na ekosustav Hutova blata, koji
se ogleda u promjeni prirodnogA vodnog
režima, prisutnom krivolovu i nepostojanju stvarne zaštite područja zbog nedostatnog financiranja čuvarske službe,
Park prirode Hutovo blato značajno je degradiran i izgleda dramatično. Peticiju za
očuvanje Parka prirode Hutovo blato, koju
je pokrenula Svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF, podržao je,
osim velikog broja građana i institucija, i
izuzetno veliki broj lovaca.
gnjezdarica i ptica koje, u prolazu, tu kratko borave. Preko Hutova blata prelazi jedan od četiri
migracijska puta ptica iz Europe
prema Africi i Aziji. Zbog toga
je Hutovo blato iznimno važno
kao mjesto za odmor ili zimovawww.lovackisavez-hb.ba
OD LOVIŠTA
DO ZAŠTIČENOG BISERA
Prve podatke o brojnim vrstama ptica Hutova blata dao
je entomolog German još 1817.
godine. Poslije Drugoga svjetskog rata Hutovo blato je bilo
Već godinama izostaje bilo kakva aktivnost brojnih subjekata u
BiH na zaštiti Parka prirode Hutovo blato, koje se nalazi na globalnoj listi močvarnih područja od interesa za cijeli svijet. Nebriga je
dostigla vrhunac u listopadu 2011., kada se dogodio požar kojim je
uništeno oko osamdeset posto površine njegova močvarnog dijela
i koji je prouzročio štetu od nekoliko milijuna konvertibilnih maraka.
Nekadašnje zimovalište za više od 400 vrsta ptica močvarica, danas je praktično bez ptica. Ptice traže druga utočišta, broj riba se
smanjuje, močvarna staništa zarastaju, a jezera presušuju. Nepostojanje stvarne zaštite ovoga područja zbog nedovoljnog financiranja
čuvarske službe te sve izraženiji negativan utjecaj čovjeka na ekosustav Hutova blata, značajno su degradirali Park prirode, što se u
velikoj mjeri odrazilo i na posjete ovom prirodnom blagu. Sve su
to razlozi zbog kojih su Svjetska nevladina organizacija za zaštitu
prirode WWF i uposlenici Parka prirode u suradnji s drugim brojnim nevladinim organizacijama, pokrenuli potpisivanje Peticije za
očuvanje Parka prirode Hutovo blato. Interes je izuzetno velik, što je
jasan signal institucijama da se građani Bosne i Hercegovine neće
tek tako odreći svoga prirodnog bisera, te da svi odgovorni moraju
preuzeti odgovornosti, usvojiti mjere ne samo za očuvanje već i za
poboljšanje stanja u Parku prirode Hutovo blato. Peticija je uručena predstavnicima mjerodavnih institucija na svim razinama vlasti,
od lokalne do državne, kao i županijskim i federalnim fondovima
za okoliš. Također, peticija ide i ka Elektroprivredi BiH koja u Parku
prirode ima hidroelektranu od koje ima ekstradobit, dok Hutovo
blato ne dobiva ništa od tog profita. Kampanja će se nastaviti do
Dana planeta zemlje, 22. travnja, kada će Peticija, zajedno s popisom urgentnih mjera, biti uručena Vladi Hercegovačko-neretvanske županije. Jedno od rješenja nadilaženja postojećih poteškoća
oko financiranja Parka prirode Hutovo blato je da se u sufinanciranje unapređenja zaštite uključe općine Čapljina i Stolac kao jedinice
lokalne samouprave na kojima se nalazi Hutovo blato, Federalno
ministarstvo zaštite okoliša kroz razne oblike pomoći, te Međunarodne organizacije koje iskazuju trajnu zainteresiranost za Park prirode Hutovo blato. Mogućnost je i u zakonskom rješenju kojim bi
zaposleni u javnom poduzeću postali zaposlenici javne ustanove i
bili neposredno vezani za proračun na način da bi im plaće i materijalni troškovi bili osigurani kao ostalim državnim službenicima, jer
je država Bosna i Hercegovina preuzela odgovornost potpisivanjem
Ramsarske konvencije zaštititi ovo jedinstveno submediteransko
močvarno stanište od međunarodnog značenja.
Mr. Ivan Jurić
15
IZ ŽUPANIJSKIH VIJEĆA
VIJEĆE ZA LOVSTVO ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA
Očekuje se suglasje
o formiranju lovišta
Mirko Šarić, Slavko Marin, Ivica Drmić, Jako Čavara i Ivica Lučić na sastanku u Vitezu
Lovci se s pravom pitaju, čija je ideja i komu služi opcija
da u jednoj općini bude samo jedno lovište i samo jedno
lovačko društvo. U lovačkim društvima se ne slažu s ovakvim stavom resornoga ministarstva Županije Središnja
Bosna. Ovo je vrlo osjetljivo pitanje i ne može se „lomiti
preko koljena“.
V
eć dugo nema suglasja o formiranju
lovišta u Županiji Središnja Bosna
(ŽSB), što je bio jedan od razloga da
Jako Čavara, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo, sazove sjednicu Vijeća i da se
razmotri najnoviji prijedlog o formiranju lovišta u ovoj županiji. Sjednica je održana 11.
ožujka 2013. u Lovačkom domu u Vitezu, a
uz predsjednike lovačkih društava članica
ŽVL SBŽ nazočili su joj i dopredsjednik Saveza Slavko Marin i tajnik Saveza Ivica Lučić.
Prošle godine, nekako u isto vrijeme, vodila se žestoka rasprava oko formiranja lovišta u Županiji. Održana je sjednica u Kiseljaku, ali kako nije bilo rješenja, dvadesetak
dana kasnije o istoj je temi održan sastanak
u Uskoplju. Naime, kako raniji prijedlog Odluke o formiranju lovišta u SBŽ nije prošao
na županijskoj Vladi, novi ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede imenovao
je novu komisiju koja ima zadatak – načiniti
drugi prijedlog Odluke o formiranju lovišta
na području Županije. U novom se prijedlo-
16
gu manje govori o posebnim lovištima, ali i
dalje dominira stav „jedna općina, jedno lovište, jedno lovačko društvo“. S ovim se prijedlogom nisu složili ni svi članovi komisije,
pa je bilo i ostavki. Mi iz lovačkih društava
se pitamo, čime se vode oni koji predlažu
ovakva rješenja? Ako se pozivaju na Zakon
o lovstvu F BiH, toga tamo nema. Nema
toga ni u Pravilniku o formiranju lovišta.
Lovci se s pravom pitaju, čija je ideja i komu
služi opcija da u jednoj općini bude samo
jedno lovište i samo jedno lovačko društvo.
U lovačkim društvima se ne slažu s ovakvim
stavom resornoga ministarstva Županije
Središnja Bosna. Ovo je vrlo osjetljivo pitanje i ne može se „lomiti preko koljena“. Treba se biti daleko fleksibilniji, treba otići i u
bazu, u lovačka društva, vidjeti i čuti njihove
stavove. Lovci već 20-ak godina ulažu u lovišta, čuvaju divljač, hrane je i brinu se o njoj.
Zašto ih prekidati u tome? Zar manje cjeline ne mogu dati dobre rezultate? Mogu,
itekako. To se pokazalo dobrim u nekim
susjednim županijama Federacije. Zašto se
onda ovaj stav tako uporno želi provesti u
Županiji Središnja Bosna?
Sastanak Vijeća nastavljen je izjašnjavanjem predsjednika lovačkih društava o
stanju u društvima i njihovim stavovima
o formiranju lovišta. Pokazalo se da su mišljenja skoro identična onima s prijašnjih
dogovora i sastanaka. Nekima odgovara
„jedna općina, jedno društvo, jedno lovište“.
To su uglavnom manja lovišta, s malim brojem lovaca, primjerice Dobretići. U nekim
je slučajevima u istoj općini jako nezgodno
formirati dva ili više lovišta, ali ima sredina u
kojima je vrlo lako odrediti granice lovišta
jer su one prirodne (komunikacije, cestovni pravci, riječne doline itd.). Gornji Vakuf/
Uskoplje je najbolji primjer za to. Dolina Vrbasa i komunikacija Rama – Bugojno dijele
općinsko područje na dva lovišta, sjeverno
prema Vranici i južno prema Raduši. Ako
njihovi lovci žele takvu podjelu, zašto im
to uporno odbijati? Ima još sličnih primjera, pa se i tamo lovci s pravom pitaju zašto
njih nitko ništa ne pita, a oni bi se, kažu, brzo
dogovorili.
Ako vrijeme donese neke nove prilike,
uvijek se može postići novi dogovor, novo
rješenje. Za sada bi bilo najbolje donijeti odluka koja omogućuje formiranje dva lovišta
i dva lovačka društva na istoj općini, ako to
odgovara njezinim lovcima. Jednako tako
treba ostaviti mogućnost da se u jednoj
općini formira samo jedno lovačko društvo
i samo jedno lovište, ako to odgovara lovcima te općine. Svaka bi se druga odluka
kosila sa Zakonom o lovstvu F BiH, sa Zakonom o udruženjima građana, s Pravilnikom
o formiranju lovišta, i na kraju s voljom i
zahtjevima lovaca, a sve na štetu divljači u
našim lovištima.
Sudionici ovoga skupa dogovorili su se da
se i predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne sastanu s premijerom Županije Središnja
Bosna i probaju naći rješenje koje će u ovome trenutku svima najviše odgovarati.
Dogovoreno je, također, da Županijsko
vijeće za lovstvo napravi svoj prijedlog formiranja lovišta, pri čemu treba uzeti u obzir
površinu lovišta, dosadašnji način gospodarenja, broj lovačkih društava, eventualno
osnivanje gospodarskih lovišta i druge pokazatelje koji imaju utjecaja pri formiranju
lovišta. Tako napravljen prijedlog treba što
žurnije dostaviti resornom ministarstvu u
Travniku.
Lovci očekuju ishod posljednjih dogovora, koji, po njima, nude pun pogodak, pa se
očekuje da lovci krenu u svoja lovišta i dovrše započete lovno-uzgojne i lovno-tehničke objekte i provedu planove gospodarenja
u svojim lovištima.
Dobroslav Vrdoljak
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ ŽUPANIJSKIH VIJEĆA
NOVA ZBRKA U LOVSTVU SREDIŠNJE BOSNE
Providno da providnije
ne može biti
Lovačka koliba u lovištu na Vranici planini
„Molenje ti poljubim“, započeo je Pajo jednu od svojih poznatih žalopojki, „danas su došla
takva vremena da nam ovi strani
jezici više štete nego pomažu, a
uvik sam svojoj dici govorio: učite jezike jer će vam to valjati u životu, nemojte biti ko ja kad sam
‘63 došo u Njemačku, e koliko je
samo vaš ćaća, zbog neznanja
jezika, pojeo oni konzervi za paščad“. Povod za ovakvu tvrdnju
stari lovac je našao u vlastitoj
„poliglotskoj“ obitelji u kojoj,
osim svoje Sebešičke, ne može
nikoga da razumi. Nevjesta
prednjači, na osnovi tv-serija naučila španjolski, turski i pomalo
indijski, sin bauštela u Splitu pa
malo-malo ubaci koju dalmatinsku, unuka se „fura“ na engleski,
a mlađi unuk koristi informatičku terminologiju (updajtovati,
resetirati, downloadirati itd.).
Najstariji unuk, student civilne
teologije (fra Slago, kako ga Pajo
od milja zove), „navukao“ se na
filozofiju i pametovanje što mu
otežava komunikaciju s djedom.
U jednom od rijetkih njihovih
razgovora unuk upotrijebi riječ
„asocirati“, na što Pajo poludi i zawww.lovackisavez-hb.ba
traži da mu objasni značenje. Da
bi mu objasnio unuk uze malu
hrvatsku zastavu, zataknutu za
sliku Posljednje večere, i krenu
mahati njome. „Na što prvo pomisliš kad vidiš ovu zastavu?“
upita ga. „Na rakiju“, kao iz topa
će Pajo. „Kako bolan na rakiju, kakve veze imaju rakija i zastava?“
opet će unuk. „Čuj kako, lipo!
Maho ti nemaho tom zastavom,
al otkad mi je doktor zabranio
piti ja non-stop na rakiju mislim“.
S pravom se pitamo kojim to
jezicima govore, s jedne strane
zakonodavac a s druge lovci,
pa se ne mogu dogovoriti oko
formiranja lovišta u Središnjoj
Bosni. U odnosu na članak iz
prošle godine, u kojem smo
pisali o ovoj temi, ništa se značajnije nije promijenilo. Mjerodavno županijsko ministarstvo i
dalje inzistira na modelu „jedna
općina jedno lovište“, a stručna komisija za osnivanje lovišta
već odavno je rasformirana jer
je njezin predsjednik, cijenjeni
profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, na vrijeme shvatio
da se neće poštovati mišljenje
struke te da je politika duboko
umiješala prste u „rješavanje“
ovoga problema. U prilog tome
ide informacija da se, bez znanja
nekih članova komisije i Županijskog vijeća za lovstvo, pokušalo
na Vladu „proturiti“ prijedlog sa
spomenutim modelom. Jasno je
komu u Središnjoj Bosni odgovara model „jedna općina jedno
lovište“ pa na temelju toga možemo zaključiti tko je inicijator
ovog pokušaja derogacije.
Na primjeru Uskoplja, reprezentativnog primjera stanja lovstva u županiji, pokušat
ćemo prodrijeti u srž i složenost
problema. Uskoplje je općina s
39.000 hektara lovne površine
kojom gospodare tri lovačka
društva: LD „Uskoplje“, koje djeluje pod okriljem LS Herceg Bosne, LD „Rog“ i njegovo odmetnuto članstvo organizirano u LD
„Vranica“, kao članice LS BiH. Do
sada se jednogodišnje odobrenje za lov dobivalo na temelju
privremenog Sporazuma o korištenju lovišta dvaju društava,
„Uskoplja“ i „Roga“, jer je „Vranica“ osnovana nakon donošenja
Zakona o lovstvu 2006. godine. Tada pretpostavljani razlog
osnivanja ovog društva pokazao se točnim. Naime 2008. godine, kada se zagovarao model
28 + 2, skupina dotadašnjih
članova LD „Rog“, pod krinkom
loših odnosa i netrpeljivosti, odcjepljuje se od matične udruge
i osniva novo društvo. Danas,
kada ministarstvo zagovara model „jedna općina jedno lovište“,
preko noći nestaju netrpeljivost
i loši odnosi i ova dva društva
ponovno pokreću proces integracije. Dokaz tomu je nedavni sastanak vodstva društava s
predsjednikom Općinskog vijeća na kome se uime oba spomenuta društva pojavio samo
jedan predstavnik. Providno da
providnije ne može biti.
Da zaključimo. Dakle ukoliko
se ostvari namjera zakonodavca i zaživi spomenuti model to
bi značilo gašenje i eliminaciju
nekoga od lovačkih društava
koja sada djeluju na području
općine G.Vakuf-Uskoplje, jer
društvo bez lovišta nema svoju svrhu.Argumentacija protiv
ovakvog razvoja događaja prilično je uvjerljiva. Dovoljno je
spomenuti, s obzirom na površinu, financijsku neodrživost
takvih lovišta, zatim odstupanja
od europske prakse pa sve do
nezacijeljenih rana iz nedavne prošlosti. Retorika u smislu
„nama je naš ministar obećao“
ne donosi ništa dobra jer preferira interese jednih na štetu
drugih, malobrojnijih. U ovakvoj situaciji model „dobrih
susjeda“ mnogo je prihvatljiviji
od modela „loše braće“. U svakom slučaju prisilno rješenje bi
trebalo biti zadnji izbor.
Da je to tako najbolje zna
Pajin najbolji prijatelj Luka kojem su davnih pedesetih ugovorili brak s njegovom ženom
Stazom. Jedne noći iznenada je
„opali“ moždani. Sutradan prilikom iznošenja tijela iz kuće jedan od sinova se poskliznu, sanduk pade na tlo a Staze živa da
ne može biti življa. Nakon nekoliko dana ista situacija, drugi
moždani. Okupi „ucviljeni“ Luka
svoje sinove te im zaprijeti: „Tko
se sada posklizne imat će problema sa mnom“. Malo crnog
humora za crno stanje lovstva u
županiji Središnja Bosna.
Velimir Šekerija
17
IZ ŽUPANIJSKIH VIJEĆA
ŽUPANIJSKO VIJEĆE ZA LOVSTVO HERCEGBOSANSKE ŽUPANIJE
Lov lovcima, lovišta
urednim lovačkim
društvima
Otvorena rasprava o aktualnim temama iz lovstva
N
ije prvi put unazad nekoliko godina da slušamo komentare kako lovci lovačkih društava unutar Bosne i Hercegovine osjećaju nesigurnost iliti neizvjesnost na kraju tekuće i na početku sljedeće lovne godine, te su se ti dani u godini pretvorili u najnervoznije lovčevo razdoblje u godini.
Ova tiha represija počela je 2006. kada je donesen Zakon o lovstvu FBiH, kojim je definirano da se lovišta u Federaciji BiH dodjeljuju putem koncesije.
Od te 2006. korisnici lovišta – lovačka društva bili su obvezni u zadanom roku dostavljati
godišnje planove gospodarenja lovištima za iduću lovnu godinu, a to je rezultiralo stagnacijom lovnih aktivnosti i ulaganja u lovišta jer su svi „opravdano“ čuvali financijska sredstva
za neka bolja vremena kad će se znati „čije je što“ i „tko je na čemu“.
Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u vladi HBŽ, Petar Gelo, dokazao je da
osim obavljanja dužnosti ministra ovoga resora zaista ima sluha za lovstvo te je 5. ožujka
2013. upriličio jedan prošireni skup predstavnika lovačkih udruga, članova Županijskog vijeća za lovstvo, ljudi od struke iz oblasti lovstva i lovnoga zakonodavstva, predstavnika lokalnih
općinskih vlasti, te pomoćnika i savjetnika iz Ministarstva, gdje je prezentirao inicijativu o
implementaciji Zakona o lovstvu i pokretanju procedure za davanje lovišta na korištenje –
Jako važna odluka Županijskog vijeća za lovstvo je
da ne treba dopustiti udrugama nastalim „iz revolta“
i klanovima učlanjenje u
Savez, čime se jasno daje
do znanja da je lov nešto
iskonsko što treba njegovati, a nikako ga svoditi na
zadovoljenje nečijih osobnih želja i manipulacije koje
služe pojedincima.
gospodarenje na duže razdoblje lovačkim
društvima koja ispunjavaju uvjete i koja su
do sada bila uredni korisnici lovišta.
Sastanak i rasprave su propraćene pozitivno i na određeni način rasteretile predstavnike lovačkih društava u smislu prekida
neizvjesnosti oko dodjele lovišta i ponavljanja procedure potraživanja na kraju svake
lovne godine.
Ubrzo potom, točnije 11. ožujka, u Tomislavgradu je upriličen sastanak Županijskog
vijeća za lovstvo. Odziv članova Vijeća bio je
stopostotan, naime po prvi put su se pojavili i oni koji do tada nisu imali „naviku“ prisustvovati sastancima Vijeća.
Predsjednik Vijeća Mijo Matešković, čovjek koji svojim gordim držanjem jasno
stavlja do znanja da u njegovu miljeu nema
mjesta ljudima koji lov krivo tumače, vodio
je sastanak u maniri pravoga lovca i poznavatelja lovnoga zakonodavstva.
Članovi Vijeća – predsjednici lovačkih društava u Županiji, iznijeli su ukratko stanje u
društvima iz kojih dolaze, pomalo se razilazili
u mišljenjima, otvoreno raspravljali o aktualnim temama iz oblasti lovstva, svatko je na
sebi svojstven način opravdavao svoje stavove, ali su u jednome bili jedinstveni: lov treba
prepustiti pravim lovcima, a lovišta dodijeliti
na korištenje na duže razdoblje uređenim i
organiziranim lovačkim društvima.
Također, vrlo važan zaključak i odluka
Županijskog vijeća za lovstvo je da ne treba dopustiti udrugama nastalim „iz revolta“
i „klanovima“ učlanjenje u Savez, čime će se
jasno dati do znanja da je lov nešto iskonsko, nešto što treba njegovati a nikako ga
podvrgavati osobnim željama i manipuliranju u svrhe koje služe pojedincima.
Zapisnik sa zaključcima sjednice Vijeća za
lovstvo proslijeđen je Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva HBŽ. Lovci
su rekli svoje, a na Ministarstvu ostaje da lovišta dodijeli lovačkim društvima na korištenje.
Gagi Lončar
18
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
LG GALEB Čapljina: STABILNA UDRUGA S ODREĐENIM PROBLEMIMA
Siguran let Galeba nad
čapljinskim lovištem
Danas je cijelo Hutovo blato devastirano,
u njemu je jako izražen krivolov, a odgovorni se ne brinu za njegov oporavak. Lovci
nisu protiv „Parka“. Dapače, red i rad u njemu
dobro bi došao i lovcima glede brojnosti
divljači, posebice divlje svinje.
V
ozeći se dolinom Neretve od Mostara prema Čapljini u posjet LD „Galeb“ iz Čapljine, najčešći komentar Ivice Lučića
i moje malenkosti bio je kako je proljeće sve izraženije što
smo više k jugu.
U uredskim prostorijama Društva, u centru Čapljine, dočekaše
nas predsjednik Društva Pero Zekušić-Pepsi, tajnik Zdravko Pranjić
i Niko Rebac, voditelj streljačke sekcije. U ugodnim lovačkim razgovorima otvoriše se mnoge teme vezane za lovstvo. Pero i Zdravko
požališe nam se umorom od jučerašnje utakmice IPO ptičara (21.
travnja, op. a.) na Karaotoku, u organizaciji Kinološkog kluba „Čapljina“ s kojim „Galeb“ odlično surađuje.
Službeno, LD „Galeb“ osnovano je 1946. godine. Zanimljivo je da
je tada i područje Neuma bilo u sastavu ovoga Društva. No tradicija
lova, posebice močvarica, na ovim je prostorima mnogo dulja. Danas „Galeb“ gospodari lovištem na području čapljinske općine lovne površine oko 17 000 ha i broji oko 300 aktivnih lovaca. Društvo je
organizirano u 13 ogranaka (sekcija). U posljednjih desetak godina
u ovom Društvu događala su se razna previranja, prije svega kadrovske prirode, tako da je i sud imao posla. Sve to nije imalo većeg
utjecaja na članstvo i rad Društva. Danas je „Golub“ stabilna udruga koja funkcionira u svim svojim segmentima. Niko Rebac nam s
ponosom ističe napor koji je uložen u izgradnju streljane u Trebižatu na kojoj je prošle godine održano Prvenstvo članica Saveza.
www.lovackisavez-hb.ba
„Evo, već smo počeli pripreme
i sigurno dolazimo na Kupres i
u Mostar na natjecanja Saveza“,
potvrdi nam Niko.
PARK PRIRODE KAO KAMEN
SPOTICANJA
Samo lovište „Galeba“ dosta
je zanimljivo. Smješteno je na
četiri rijeke: Neretvi, Trebižatu,
Bregavi i Krupi te močvari Gabelsko – crnačko blato. U srcu
ovoga lovišta su i močvare Gornje i Donje Hutovo blato, koje
se u sastavu Parka prirode „Hutovo blato“. Upravo ovaj park
prirode kamen je spoticanja
između lovaca i uprave Parka.
Naši nam sugovornici o tome
kažu: U Hercegovačko-neretvanskoj županiji Hutovo blato
ima status parka prirode i u njemu je zabranjen svaki lov. Lovci
nisu imali ništa protiv toga jer je
ovo za nas rezervat iz kojeg divljač izlazi u naše lovište. Jedino
se moglo i trebalo iznaći povoljnije rješenje statusa Donjeg blata na kojem se planskim lovom,
primjerenoj našoj tradiciji lova
na ovom području, s lovcima
trebalo dogovoriti. Međutim,
danas je cijelo Hutovo blato devastirano, u njemu je jako izražen krivolov, a odgovorni se ne
brinu za njegov oporavak. Ponavljamo, lovci nisu protiv „Parka“. Red i rad u njemu dobro bi
došao i lovcima i brojnosti divljači, posebice divlje svinje koja
bi iz Parka napučivala okolna
lovišta. Tako je i s močvaricama.
Da stvar po lovce bude još dramatičnija, upravo je u tijeku javna rasprava o utvrđivanju novih
granica Parka, gdje bi se lovcima Čapljine i Stoca uzeo još
dobar dio lovišta. Pojedinci su
na ovakav način iz raznih fondova izvlačili i još uvijek izvlače
Predsjednik Društva Pero Zekušić-Pepsi
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
antička Troja. „Eto, za koji mjesec graničit
ćemo i s Europskom unijom“, u šali nam govore Zdravko i Pero.
Vraćamo se. Usput nam naši pratitelji
govore o akciji hvatanja fazana u ovim poljima i njegovu iznošenju u druge terene.
Ostale divljači: zeca, trčke, kamenjarke (koju
ne love) i divlje svinje ima i njezin se fond
nastoji povećati. No ovdje lovci, po tradiciji,
sve više vole i love pernatu divljač – prepelicu, šljuku, močvarice.
LETEĆE METE – TRADICIJA
Lovačka kuća sekcije Domanovići u Stanojevićima
novac za „Park“, a ne radi se na terenu ništa.
To nama kao zaštitnicima prirode, posebice
divljači, jako smeta.
NA GRANICI S EUROPSKOM UNIJOM
Odlučismo poći u obilazak lovišta. Pred
uredom domaćini nam pokazuju novu Ladu
Nivu za potrebe lovočuvarske službe. Iz grada krećemo cestom prema Domanovićima i
Dubravskoj visoravni, prolazimo kroz Modrič,
Hotanj i Šuškova naselja. U Domanovićima
skrećemo prema Bivoljem Brdu. Pokraj puta
sve redom obrađene parcele i podignuti
voćnjaci. „Ljudi ovdje velikim dijelom obrađuju zemlju, što je i za divljač dobro“, govori
nam Pero. S puta prema Gubavici skrećemo lijevo i prolazimo kroz selo Stanojeviće.
Nedugo iza sela dolazimo do lovačke kuće
sekcije Domanovići. Podignuta je na lijepom
mjestu, na tromeđi lovišta Čapljine, Stoca i
Mostara. Rekoše nam da je najzaslužniji za
izgradnju ove kuće Ahmet Mrgan, predsjednik sekcije Domanovići. Na povratku pitamo
naše sugovornike s kojim problemima se susreću. Kao s nokta Pero nam nabroji: Nedostatak koncesije onemogućuje nas u našem
radu i dugoročnijim planovima; Nesređeno
odnosi s Parkom prirode o kojima smo već
govorili; Smanjenje lovnih površina (3 – 5 %)
na račun urbanizacije i dodjele koncesija za
solarne i vjetroelektrane i zakup zemljišta;
Trasa autoceste koja prolazi kroz lovište kojom će dio lovišta s desne strane ove prometnice biti istrgnut iz naše cjeline. „Sa svim
ovim poteškoćama morat ćemo se znati nositi i u interesu lovaca naći najbolje rješenje“,
optimističan je Pero.
20
Ponovno prolazimo kroz Čapljinu i Pero
nam predloži da odemo do Gabele Polja.
Prolazimo kroz Struge – Goricu, Gabelu i
dolazimo u Gabela Polje. Skrećemo desno
makadamskom cestom između iskopanih
kanala punih vode u Gabelsko blato. Raskvašeno tlo ne dopušta nam dublji ulazak
u polje. Izlazimo i razgledamo prekrasan
okoliš. Sa sjeverne strane nad Blatom nadvila se uzvišenja Gargašuše, Mitruša i Seline
u čijem se podnožju nalazi lovačka kuća
sekcije Gabela – Gabela Polje. U vrhu Blata
nekoliko kuća naselja Crnići, u koje se dolazi
s hrvatske strane. S južne strane uzdižu se
zvonici crkava u Naroni, Gabela Polju i Metkoviću. Na ovom je mjestu, po Prajsu, bila
Od ostalih aktivnosti redovito održavaju
lovačke večeri. Odlično surađuju s policijom i općinskim načelnikom. Surađuju s
eko-udrugama „Lijepa naša“ i „Močvara“. S
Lovačkim savezom Herceg Bosne također
dobro surađuju. Prije desetak dana članstvo su obogatili s novih 14 lovaca koji su
položili lovački ispit. Dobra je suradnja i sa
susjednim lovačkim društvima. U lovištu
imaju šest izgrađenih lovačkih kuća, a još su
dvije u izgradnji. Tu lovci „ulove“ siguran lov.
Novoizgrađena streljana dala je novi zamah
ljubiteljima ove vrste lovačke aktivnosti. A
leteće mete, bile one žive ili glinene, u tradiciji su i genima „Galebovih“ lovaca.
Uz pozdrav rastajemo se od naših domaćina. „Sve ovo što ste vidjeli i o čemu smo
razgovarali djelo je čapljinskih lovaca i ljudi
koji su vodili ovo Društvo. Ja sam se samo
našao na ovome mjestu u ovo vrijeme i nastojim, s Upravnim odborom, koliko mogu
podignuti rad Društva na veću razinu. Ovim
putem zahvaljujem svima koji su dali svoj
doprinos radu LD ‘Galeb’“, od srca i iskreno
poželi nam Pero na rastanku.
Ostavismo ponosnog i samouvjerenog
„Galeba“ u sigurnom letu nad čapljinskim
lovištem.
Vlado Bošnjak
Streljana u Trebižatu novi je poticaj čapljinskim strijelcima
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac: IZBORNA SKUPŠTINA
Slijedi golem
posao na svim
razinama
S
redinom rujna 2012., na redovitoj izbornoj skupštini, za predsjednika Društva izabran je dugogodišnji lovac i dobar poznavatelj problematike lovstva Zdravko Vujnović, za tajnika Jozo
Matić, te Izvršni odbor Društva s 11 članova (predsjednik, dopredsjednik i lovnik Društva i predsjednici svih 8 sekcija Društva).
Po riječima novoga predsjednika Društva, prioritet je sređivanje i
ažuriranje evidencije članstva, s naglaskom na primanje i status lovaca iz drugih lovačkih društava. Jako je bitan zadatak, naravno, i borba
protiv svih oblika krivolova, podizanje kvalitete rada u sekcijama na
višu razinu i bolja suradnja sekcija i tijela Društva.
Jedna od značajnijih odluka Izvršnog odbora je razmještanje po
lovištu 12 hranilica za ptice s ciljem prihrane i zaštite ptičjega fonda u
lovištu, osobito jarebice kamenjarke, simbola ovoga Društva.
„Posebno ističemo dobru suradnju s Policijskom postajom Stolac,
Hranilica za ptice
čiji zaposlenici zajedno s lovočuvarom Društva povremeno izlaze
na teren i uključuju se u suzbijanje krivolova. S obzirom na položaj i
granice lovišta, zatečeno stanje glede krivolova i smanjeni broj svih
vrsta divljači u lovištu, svjesno smo da je pred nama golem posao, no
uvjeren sam da ovaj Izvršni odbor ima dovoljno snage, znanja i iskustva da zajedno s većinom članstva, naravno uz jačanje lovočuvarske
službe i nastavak suradnje s policijom i strukturama vlasti, podigne
rad Društva u svim segmentima na višu razinu“, istaknuo je novoizabrani predsjednik LD „Jarebica kamenjarka“ Zdravko Vujnović.
Jozo Matić
LU VRAN Tomislavgrad: SEKCIJA KAZAGINAC
Nova ulaganja u
nove užitke
K
ao i prethodne, i ova je lovna sezona, hvala Bogu, prošla u najboljem redu. Nešto se i ulovilo, nešto popilo i pojelo i sve to na veliko zadovoljstvo nas lovaca koji se družimo i okupljamo svakoga
lovnog dana u lovačkoj kući na ručku koji izvrsno sprema naš lovnik
Mirko Čulo. Svašta se nađe na meniju, od plodova šume do plodova mora, a i nije toliko bitno što je na „pijatu“ ako se jede u pravom
društvu. U protekle dvije godine, otkad smo sagradili lovački dom na
Ošljaru, ne bude lova bez fešte, a dom smo izgradili sami i vlastitim
sredstvima, uz pomoć dobrih ljudi kojima se svidjela ideja druženja
u prirodi. Svatko se od nas tu osjeća kao kod kuće, to i jest naš dom
jer smo se namučili dok smo ga izgradili, i zbog toga nam je poseban
gušt boraviti u njemu. I za najvećih snjegova iziđe se na planinu i u
toplini doma se prepričavaju priče iz lova kao i iz života općenito, pa uz
dobru kapljicu i manje zanimljiva priča bude itekako dobra.
Iako je sezona lova s uspjehom privedena kraju, lov za nas nije gotov, premda nam za ovaj „lov“ nije potrebna puška nego kramp i motika. Planiramo prosjeći nove staze, urediti okoliš oko kuće i još neke
sitnice doraditi oko same kuće i na kraju opet sjesti i uz vino i gulaš
od divljači dogovoriti se što je sljedeće za raditi. A posla u lovištu ima
puno. Svake godine valja obnoviti staze kroz šumu, očistiti pojilišta...
Imamo dva zajednička gatera s divljim svinjama, tri automatske hranilice koje svaki dan tijekom godine dohranjuju divljač kukuruzom, a da
bismo sve to mogli održavati zajednički smo kupili i jednoga „terenca“. U samim početcima, prije 7-8 godina, bilo je otpora i podmetanja
kolega lovaca ovakvom vidu lova, u koji se treba nešto uložiti da bi se
dobilo natrag, ali smo se svi na kraju „našli“ i uvidjeli da bez ulaganja
nema lova, jer ako si nešto uložio i stvorio onda ti je i interes da se to
sačuva i nadogradi.
Petar Renić
www.lovackisavez-hb.ba
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD JELEČ Žepče: LOVAC ZA PRIMJER
Da je više
ovakvih lovaca…
Marinko Kožulović - lovac u najboljem smislu te riječi
K
ada su lovci lovne sekcije Novi Šeher grupe Ljubatović izabrali Marinka Kožulovića za grupovođu, nisu pogriješili. Marinko je postao istinski vođa koji nije žalio ni vrijeme ni novac
da bi bio primjer drugima. Svaki slobodni sat ovaj vrsni lovac provodi u prirodi, u iznošenju soli i hrane, prosijecanju staza, nadgledanju divljači itd. Čak je i financirao izgradnju gatera i nabavku
svinja za obuku lovačkih pasa. I sam uzgaja čistokrvne njemačke
lovne terijere, a položio je i ispit za ocjenu lovačkih trofeja. Prošlog
je ljeta kupio 40 fazanskih jaja i dao ih u inkubator, iz kojeg se
izleglo oko 35 pilića. Nakon skoro šest mjeseci brige o njima, ovih
dana ih je darovao svojoj sekciji i pušteni su u prirodu na tri loka-
cije. Da je više ovakvih lovaca, a manje onih koji divljač vide samo
preko nišana, ova naša Šeerska dolina bila bi prepuna divljači.
Ivo Mrkonjić
LU VRAN Tomislavgrad: ČUVANJE LOVIŠTA
Lov na “štetočine” u sekciji “Orlov kuk”
Č
lanovi sekcije „Orlov kuk“ Lovačke
udruge „Vran“ organizirali su 3. ožujka
2013. lov na “štetočine” (lisicu, vuka) na
području Crveničke drage. Naime, nedavno je na području Grla pronađen veći broj
zadavljenih srna, pretpostavlja se da su to
učinili vukovi, te je to bio izravni povod ovoj
akciji. Lovu su se, osim članova sekcije „Orlov
kuk“ i članova ostalih sekcija koje pripadaju
LU „Vran“, pridružili i gosti iz lovačkih udruga s
područja Hercegovine i Republike Hrvatske.
Tijekom cjelodnevne akcije uklanjanja
“štetočina” odstrijeljene su četiri lisice te zamalo jedan vuk. Kao jedna od najopreznijih
šumskih životinja, lovcima možda i najatraktivnija divljač, vuk je ovaj put nadmudrio
dva lovca i uspio im umaći. No, tako nije
bilo nekoliko dana prije, kad su članovi ove
sekcije uspjeli odstrijeliti vuka na području
Parnica, pokraj Stepena.
Ugodno cjelodnevno druženje završilo
Četiri lisice manje u lovištu
je uz zakusku uz koju se razgovaralo o unaprjeđenju odnosa i suradnje između LU „Vran“ i
lovačkih udruga s područja Hercegovine i Hrvatske, te o poboljšanju kvalitete lovnog fonda
i drugih lovnih resursa.
Manda Tadić
LD MOSOR Široki Brijeg: LOVNA JEDINICA OROVNIK
Pušteni zečevi
T
ek što je završila sezona lovci LJ „Orovnik“ počeli su pripremati novu. U ovoj lovnoj jedinici, a dobrim dijelom i u „Mosoru“,
mjerilo uspješnosti lovne sezone je brojnost zeca. Uzgoju i zaštiti ove divljači pridaje se posebna pozornost, pa su lovci „Orovnika“, slično kao i lani, 3. ožujka u lovište pustili 30 zečeva iz uzgajališta
Ivice Sabljića s Kočerina. Po prijavljenom odstrjelu u prošloj sezoni,
ulovljena su 73 zeca, što je bolje nego prethodnih godina. No ako
se zna kakvi su tereni za zeca u ovoj lovnoj jedinici, trebalo bi biti
mnogo bolje. Istina, još uvijek dosta divljači, posebice zeca, strada u
krivolovu, i to je ujedno i najveći problem u radu ove lovne jedinice.
Vlado Bošnjak
22
Teren idealan za zeca
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU ZAVELIM Roško Polje: HAJKA NA KRAJU SEZONE
Lov, konop i harmonika –
sve na jednome mjestu
Sudionici hajke na predatore
H
ajkom na lisicu u nedjelju
3. ožujka završila je ovogodišnja lovna sezona u
Roškom Polju. Prekrasno jutro,
dah proljeća uokolo, pjev ptica,
nebo bez i jednog oblačka te
„namigivanje“ sunca iza Mošnjače – sve to dodatno podiže
raspoloženje sto trideset lovaca
iz Imotskog, Čitluka, Ljubuškog,
Gruda, Posušja, Rakitna, Tomislavgrada i, naravno, domaćih
koji se okupiše na zbornome
mjestu u Radošima, gdje im se
obratio Radovan Serdarušić,
tajnik LU „Zavelim“ i upoznao
ih s organizacijom lova, sigurnosnim mjerama i onim što će
uslijediti nakon lova u bazi u Rogovima. Dopušteno je bilo loviti
lisicu, kunu i vuka. Lovilo se na
potezu Mošnjače, Midene, Grabovice i Zavelima. Bilo je ugodno slušati zvonki glas goniča i
povremeno puškaranje.
Dok je lov trajao, vrsni kuhar Štefan-Longić sa svojim
pomoćnicima Pešom i Bran-
kom u Rogovima je pripremao
lovački gulaš, dva kotla – oko
stotinu litara. Uz gulaš na meniju su i četiri temeljito pečena
odojka te dovoljno „dobre kapljice“.
Lov je završio oko jedanaest
sati i počelo je okupljanje u Rogovima. Rezultat lova – dvije odstrijeljene lisice i još dvije viđene,
koje su se našle izvan dometa
pušaka i tako sačuvale glavu.
Jednoga kapitalnog lisca odstrijelio je Petar Bošnjak iz Ljubuškog, a lisica koja se pozdravi sa
životom negdje oko Čakalovca
bila je žrtvom našega Roberta
Križića-Robiše.
Ručak je počeo oko dvanaest i trideset, a prije toga zajednička molitva koju je predvodio
župnik fra Jozo Radoš-Đoka.
Nakon molitve Štefan i Peša
započeli su dijeliti gulaš, i malo
nakon što se izredaše svi za kotlovima, ugledaše se dna kotlova, a to najbolje svjedoči kakav
gulaš bijaše – za prste polizati.
Najbolji u potezanju konopa bili su - Gruđani
www.lovackisavez-hb.ba
Nema u Štefana labavo, osobito
kad je u pitanju kuhinja, što je i
ovaj put dokazao. Nakon gulaša
na stolove su servirani pečeni
odojci, a sve se to dobro sljubljivalo s „oli bilim, oli crnim“, no
nije falilo ni piva niti soka za one
koji baš ne uživaju u vinu.
Poslije ručka lovočuvar Damir Kelava pozvao je lovce da
formiraju ekipe za potezanje
konopa, i formirano je deset
ekipa. Uz rošku, tu su bile ekipe Čitluka, Ljubuškog, Gruda,
Rakitna pojačana Imoćanima,
Tomislavgrada, Stipanjići i tri
posuške od kojih se jedna zvala „Sabljari“. Bilo je zanimljivo i
gledati i natjecati se u ovoj disciplini. Ledina na kojoj se potezao konop kao da je uzorana,
od silnog odupiranja i potezanja uglavnom lovaca stokilaša,
premda je, ruku na srce, bilo i
onih lakših. U finalu su se našle
ekipe iz Gruda i posuški „Sabljari“. Vješti i jaki Gruđani zasluženo su pobijedili, a za nagradu
su dobili šest besplatnih izlazaka u lov u idućoj lovnoj sezoni
u Roškom Polju.
Osim potezanja konopa i
dobre lovačke priče, našlo se
mjesta i za dobru svirku. Lovac
Brane pozvao je svoga prijatelja harmonikaša Stipe Rade iz
Kaštel Kambelovca, i uz ugodne zvuke harmonike počela
je pjesma, a pjevači kao da su
godinama na estradi: Bili, Miroslav Stipić zvani Car te naš dragi
prijatelj, legenda među lovcima
Petar Galić-Pepa. Povremeno bi
se pjevačkoj ekipi priključivao i
Dragan-Dragiša, koji je cijelo vrijeme uokolo vršljao poskakujući
na svojim laganim nogama. Bila
je to svojevrsna mješavina gangnam styla i lambade. Za čudo
jedno pa čovjek ostade čitav u
struku, a da se ne polomi.
Druženje je potrajalo do u
sami mrak. Bilo je živo i veselo,
svi odreda to rekoše.
Ante Đikić
Lovački gulaš, pečenje i mnogo toga još za ručak
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD VEPAR Pozor-Rama: DRUŽENJE I NATJECANJE
Prvo
prvenstvo u beli
N
edavno otvorene prostorije Društva sve se više koriste. Osim
što lovci, a i drugi, navraćaju u prostoriju na „čašicu“ razgovora, održano je nekoliko manjih sastanaka te prvenstvo lovaca
u beli. I tu se neće stati. Najavljena su još neka prvenstva Društva:
šah, bela pojedinačno, pikado, a možda i još ponešto.
U prvenstvu bele u parove pobijedili su Žarko Zelenika i Stanko
Ćurčić. Oni su u finalu svladali Nikicu Drežnjaka i Matu Metera. Nadmetanje je bilo fer i korektno, bez incidenata. Igralo se na dvije pobjede do 1001 poena. Koliko su borbe bile neizvjesne govori i činjenica
da su drugoplasirani izgubili u trećoj partiji samo s dva poena.
Bilo je to fino druženje uz piće i jelo. Za jelo i oko organizacije
Belaši finalisti
turnira pobrinuo se neumorni Milenko Dolić, koji nas je i ovom zgodom obradovao veoma ukusnom lovačkom čorbom.
Stanko Ćurčić
UL KUNA Jajce: REDOVITA GODIŠNJA SKUPŠTINA
Izvješća
prihvaćena,
planovi usvojeni
U
prostorijama Lovačkog
dom, 6. travnja 2013. održana je redovita godišnja skupština UL „Kuna“ iz Jajca.
Skupštinu je otvorio predsjednik
Udruženja Marko Bilandžija.
Nakon izbora radnog predsjedništva u sastavu Slavko
Lukić, Stipo Leovac, tajnik
Udruženja Ivica Bojanić i glavni
lovnik Davor Jakovljević, predložen je dnevni red, koji je jednoglasno usvojen.
Izvještaj o radu Udruženja u
protekloj godini podnio je pred-
sjednik Udruženja, predsjednik
Nadzornog odbora podnio je
financijski izvještaj za 2012. godinu, a glavni lovnik izvještaj o
broju i vrsti odstrijeljene divljači.
Izvještaji su prihvaćeni.
Prema izvještaju o radu,
Upravni odbor Udruženja redovito se sastajao i temeljito
usmjeravao aktivnosti na terenu
preko predsjednika sekcija te je
plan za proteklu lovnu sezonu
uspješno proveden.
Opširno je obrazložen i financijski plan kao i plan rada u
Jasan stav o svim točkama dnevnog reda
idućoj lovnoj sezoni.
Glede određenih problema, spomenuto je preklapanje
dvojnih odobrenja za lov (naloga) između dva postojeća
lovačka udruženja u općini, o
čemu će Upravni odbor Udruženja zauzeti jasan stav. Također, određeni broj lovaca nije
podmirio članarinu za 2013.
LD FAZAN Odžak: NABAVKA FAZANSKE DIVLJAČI
Izbjegnute
prošlogodišnje pogreške
godinu do 31. ožujka, kako je
Statutom određeno. Nakon
rasprave, Skupština je donijela
jednoglasnu odluku, ukoliko je
netko od onih koji nisu platili
članarinu član nekoga radnog
tijela Udruženja ili sekcije, on se
razrješuje te dužnosti.
Dragan Samardžić
Trenutak puštanja fazana
L
ovačko društvo „Fazan“ iz Odžaka ugovorilo je s fazanerijom „Posavina“
iz Posavske Mahale kupnju 400 komada odraslih fazana, u omjeru 1 : 5
u korist koka. Isporuka ugovorene divljači bila je od 15. do 30. ožujka
2013. godine. Fazani su raspoređeni u četiri sekcije, svakoj po 10 komada.
Poučeni prošlogodišnjim lošim iskustvom, ove smo godine prije ispuštanja fazanske divljači lovište dobro „očistili“ od predatora, prethodno
smo iznijeli zrnastu hranu u hranilišta i fazane smo puštali u razmacima
od nekoliko dana. Također, lovci raspoređeni po lovnim grupama imali su
zadatak mjesec dana, pa i duže, svakodnevnim ophodnjama kontrolirati
prilagodbu fazana na nove uvjete.
Nedžad Garić
24
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO VITEZ Vitez: IZNENAĐENJIMA NIKAD KRAJA
Zabrana svih
aktivnosti u lovištu
N
akon što je početkom veljače Federalna Uprava za inspekcijske poslove
izvršila nadzor nad lovačkim udrugama na području općine Vitez, pri čemu
u LO „Vitez“ nisu nađene krupnije zamjerke,
potajno smo se nadali da bi nam mogla biti
skinuta nepravedno nametnuta zabrana
lova. Ali, to su ostale samo nade. Nedugo
nakon nadzora u Udrugu je stigla obavijest
kojom inspektorat upozorava da „dok resorno ministarstvo ne sklopi ugovor s korisnikom lovišta, ne obavljate nikakve poslove
u lovištu ‘Vitez’, općina Vitez“. Drugim dopisom informiran je MUP. U njemu je rečeno
„da lovačke udruge nemaju nikakva prava,
niti obveze, da obavljaju bilo kakve poslove u lovištu“. Inspektorat je zatražio i postupanje po propisanim obvezama od strane
MUP-a. Postupanje se odnosi na nošenje i
korištenje lovačkog oružja u lovištu „Vitez“.
Prema inspektoratu, „sva lica koja ulaze u
lovište ‘Vitez’ općina Vitez s lovačkim naoružanjem, a ne radi se o službenim licima
koja imaju pravo na službeno naoružanje
smatraju se krivolovcima“. Trećim dopisom
inspektorat traži od Ministarstva šumarstva,
poljoprivrede i vodoprivrede Županije Središnja Bosna (MŠPiV ŽSB) da žurno organizira lovočuvarsku službu u ovom lovištu.
Prema inspektoratu, ovo ministarstvo u
svom sastavu ima instituciju koja lovočuvarsku službu može obavljati profesionalno
i bez dodatnih troškova. Stoga inspektorat
traži da se Županijskoj upravi za šumarstvo
naloži da, u sklopu redovitih poslova zaštite
šuma, lugarska služba preuzme i poslove lovočuvarske službe u lovištu „Vitez“.
U isto vrijeme MŠPiV ŽSB zatražilo je mišljenje o prijedlogu odluke o osnivanju lovišta na području Županije Središnja Bosna.
Pažljivim čitanjem prijedloga odluke dalo se
zaključiti sljedeće:
• da su prijedlog pokušali zamaskirati u
zakonsku definiciju lovišta. Međutim, ako se
detaljno gleda prijedlog, vidi se da se granice lovišta poklapaju s administrativnim
granicama općina na području Županije
Središnja Bosna. Dakle, lovišta su predložena u administrativnim, a ne u prirodnim
granicama područja;
• u prijedlogu odluke govori se o potrebi
suvremenog gospodarenja lovištem, ali je
očigledno da je primijenjen model „jedna
općina, jedno lovište“, bez obzira na veličinu lovno-produktivne površine. Tako bi po
www.lovackisavez-hb.ba
prijedlogu lovište „Travnik“ imalo 48.610,20
ha lovno-produktivne površine, a istodobno lovište „Dobretići“ bi imalo samo 5.870
ha lovno-produktivne površine. Usporedi
li se omjer lovno-produktivne površine s
minimalnom površinom za otvorena lovišta (3.000 ha, jer obje imaju i visoku divljač),
dolazi se do koeficijenata 16,2, odnosno
1,96. Omjer između najvećeg i najmanjeg
lovišta je približno 8,3 puta. Čak niti u površinom velikim općinama nije predviđeno
formiranje više lovišta. Nejasno je i kako će
poduzeća šumarstva, koja u opisu djelatnosti imaju i segment lovstva, obavljati svoju
djelatnost, te kakav će biti odnos između
njih i lovačkih udruga na području općina;
• glede samog lovišta „Vitez“, neprecizno
su izneseni podaci o nadmorskoj visini lovišta, lovnoj i nelovnoj površini, kao i struktura ukupne površine općine. Nisu navedene
reference oko zemljovida korištenih za izradu, te se u odluci pojavljuju iskrivljeni toponimi koji mogu dovesti u sumnju. U opisu
granica lovišta korišteni su neodgovarajući
termini (npr. umjesto trigonometrijska točka, koristi se termin biljeg);
• kao glavne uzgojne vrste izostavljeni
su: medvjed, veliki tetrijeb, lještarka i divlja
patka, pri čemu su medvjed, lještarka i divlja
patka navedeni kao ostale vrste divljači u
lovištu, a veliki tetrijeb kao ugrožena i zaštićena vrsta divljači. Dani su i krivi boniteti za
divlju svinju, zeca, fazana i jarebicu poljsku,
a uopće nije dan bonitet za medvjeda, velikog tetrijeba, lještarku i divlje patke. Izostavljene su sljedeće vrste divljači koje se, u manjem ili većem broju, mogu naći u lovištu:
bizamski pacov, puh obični, vjeverica, kuna
zlatica, tvor smeđi, velika i mala lasica, vidra,
jazavac, razne vrste pataka (gluhara, pupčanica, kržulja, zviždara, glavata, lastarka,
mala njorka), škanjaca, jastrebova, kobaca,
eja, sokolova, vjetruški, liski, vivaka, šljuka,
galebova, golubova, sova, vranaca, gnjuraca, vrana, ronaca (mali, srednji, veliki), čaplja
siva, bukavac, itd.;
• u odluci se uvodi i revirni princip za lovišta formirana ovom odlukom, u cilju osiguranja intenzivnijega lovnoga gospodarenja.
Minimalna površina revira bila bi 3.000 ha
za sitnu, a 5.000 ha za krupnu divljač. Vjerojatno je to pokušaj da se lovstvo organizira
po modelu šumarstva? U svijetu je poznat
model uzgojnih lovišta, pri čemu se jedan
manji dio lovišta koristi za intenzivniji uzgoj
divljači, ali je to ponajprije vezano za privredno lovstvo.
Vodstvo udruge intenzivno pregovara
s predstavnicima LO „Kruščica“ Vitez, ali su
pregovori mukotrpni i iscrpljujući. Pokušava se postići kompromis koji bi zadovoljio
interese članstva u obje udruge. Najveći
problem je vrijeme, jer ono prolazi, a ništa
konkretno se ne događa. U situaciji kad je
članstvu Udruge onemogućeno izvršavanje zakonom predviđene aktivnosti, Udruga se obratila dvama dopisima MŠPiV ŽSB.
U prvom se tražilo od ministarstva da iz
zabrane izuzme lovočuvarsku službu, koja
bi vršila čuvanje lovišta. Naime, došli smo
do spoznaja da, unatoč završetku lova, lovištem odzvanja štek goniča, ali i nelovnih
pasa, koji proganjaju uglavnom srneću divljač i divlje svinje. Radnim danom i vikendom lovištem krstare skupine krivolovaca i
lovokradica. Vrlo često se čuje pucnjava, čak
i automatskim oružjem. Ono što ne otkriju
psi, otkrivaju krivolovci i lovokradice. U ovakvim uvjetima, kada je mir u lovištu u cijelosti narušen, ono što ostane od krivolovaca,
lovokradica, pasa i mačaka lutalica može
biti rastjerano, odnosno može migrirati u
neka od susjednih lovišta.
Jedna od obveznih akcija u lovištu je i
proljetno prebrojavanje divljači. MŠPiV ŽSB
do sada nije odradilo ni tu aktivnost, a krajnje je vrijeme za to. Stoga smo se obratili
zahtjevom za odobravanje prebrojavanja
divljači u lovištu „Vitez“. Prebrojavanje divljači izveli bi članovi lovačkih udruga „Vitez“ i
„Kruščica“. Ministarstvu je predloženo da,
po vlastitoj prosudbi, odrede potreban broj
ljudi s razine ministarstva koji bi sudjelovali
u ovoj aktivnosti, ali ni tu nije bilo nikakva
odgovora.
I, dok je inspektorat prvo izdao zabranu
lova, potom se pobrinuo da se raskine ugovor o korištenju te našao solomonsko rješenje za lovočuvarsku službu u lovištu, nadležno ministarstvo bavi se pribavljanjem
mišljenja lovačkih udruga o prijedlogu odluke o formiranju lovišta. Naravno, ne izvršavajući ništa od aktivnosti koje su propisane
zakonom o lovstvu i podzakonskim propisima. Svjesni smo da lugarska služba nije
dovoljna da kvalitetno zaštiti samu šumu,
a kamoli i šumu i divljač. Stoga smo tražili
da se MŠPiV ŽSB obrati Federalnoj Upravi
za inspekcijske poslove zamolbom, te da
se dopusti angažiranje lovočuvarske službe
lovačkih udruga u lovištu „Vitez“. Proljetno
prebrojavanje divljači, odnosno utvrđivanje
matičnog fonda divljači, osnova je za planiranje. Ovo ukazuje da je pred LO „Vitez“ još
jedna neizvjesna lovna godina. Je li ovo još
iznurivanje i/ili pritisak na formiranje braka
u kojem ljubavi nema ni na jednoj strani?
Ivica Drmić
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU CINCAR Livno: ISKUSTVA S VLASTITIM GATEROM
Gater košta,
ali i vrijedi
Gater sekcija Vidoši i Podhum
P
rije pet godina, u svrhu uzgoja divljih svinja i obuku lovačkih
pasa, skupina lovaca iz sekcija Vidoši i Podhum izgradila je gater u dijelu lovišta Tribanj. Kako se s vremenom povećao broj
divljih svinja u gateru, počeli su rasti troškovi prehrane divljači. Postali su, jednostavno, preveliki za skupinu lovaca, te je tada LU „Cincar“ u dogovoru s lovcima preuzela gater, ishodivši odmah potom
od Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegbosanske županije rješenje za držanje nezaštićene divljači (divljih svinja) za potrebe treninga i ispitivanje urođenih odlika lovačkih pasa.
Ukupna površina gatera je 2 hektara. Površina prostora u kojem
su divlje svinje je 1,2 hektara, a na ostatku površine planira se održavanje IPO-a na zeca. U gateru je obitavalo 16 divljih svinja, od toga
je 12 ženskih i 4 muške i cijeli reproduktivni dio pušten je u prirodu na završetku lovne sezone. Ukoliko se ovaj način napučivanja
lovišta divljom svinjom pokaže opravdanim, udruga će i u idućim
godinama nastaviti s puštanjem svinja u lovište.
Za prehranu divljih svinja LU „Cincar“ je utrošila 2000 KM, od čega
je 1400 KM otišlo za kukuruz, a 600 KM za dvije automatske hranili-
ce. U proljeće je posijano 6 duluma kukuruza za prehranu divljači u
gateru i u prirodi, a nakon branja u rujnu ove godine prinos je bio
oko jedne tone kukuruza. Za ovu se godinu planira povećanje površine za zasijavanje, odnosno uz 6 duluma kukuruza posijat će se i
4 duluma ječma, što će biti dovoljno za prehranu svinja u gateru a
ujedno i za zimsku prehranu svinja u prirodi.
Davor Barać
LU VRAN Tomislavgrad: OBOGAĆIVANJE LOVIŠTA DIVLJOM SVINJOM
Novi “članovi” u gateru
sekcije “Orlov kuk”
R
azgovarajući o lovu i onome što on u sebi uključuje, veći dio
ljudi pod time podrazumijeva samo odstrel divljači. Međutim,
svaki istinski lovac zna da nije tako. Lov je ponajmanje odstrel,
a ponajviše briga za osiguranje minimalnih uvjeta kako bi divljač
opstala. Svjedoci smo kako zadnjih godina stvari na terenu nisu idealne. Pojedine vrste divljači su se namnožile na štetu drugih. Riječ
je prije svega o populaciji vuka, koji nanosi gotovo nepopravljive
štete, ne samo na srnećoj, nego i na ostalim vrstama divljači.
Na terenu kojim gospodari sekcija „Orlov kuk“ LU „Vran“ Tomislavgrad, primijećeno je da je iz godine u godinu sve manje divljih
svinja. Ako ih kojim slučajem i bude, to je samo u prolazu, ali tek
u kasnu jesen i zimi. U proljetno i ljetno vrijeme gotovo ih i nema.
Prema kazivanju starijih lovaca, spomenuti je teren ne tako davno
bio poprilično bogat ovom vrstom divljači tijekom cijele godine.
Svi se pitaju, što se dogodilo. Ne treba puno „dumati“ da bi se znao
odgovor na ovo pitanje. Najveći je krivac opet (ne)čovjek, zbog
nesavjesnog lova i krivolova, pa tek onda vuk zbog svoje brojnosti.
Shvativši da se divlje svinje u ovome terenu neće same od sebe
stvoriti, a niti pasti s neba, lovci navedene sekcije su uzeli stvar
u svoje ruke. Ako već nema divlje svinje, onda je treba nekako
proizvesti i ubaciti u lovište. A najbolja metoda za to bijaše gradnja gatera. Tako je početkom prošle godine, marljivim radom i
najvećim dijelom od vlastitih sredstava članova sekcije, podignut
gater. Nedugo nakon toga nabavljene su tri divlje svinje – dvije
krmače i vepar, kojega su nazvali „Grga“. Iako mlad vepar, Grga je
pokazao da je bio na visini zadatka i obavio svoje u vrijeme parenja. Da je tomu tako, pokazalo se sredinom ožujka ove godine,
26
kada nas je nazvao Kristijan
Miloš-Kićo, inače glavna i odgovorna osoba glede gatera, i
priopćio da je jedna od krmača na svijet donijela sedmero
prasića. Nedugo nakon toga,
obišli smo gater i snimili nekoliko fotografija. Prizor je bio
dirljiv i divan. Novi članovi su
obogatili ne samo ovaj gater,
nego i raspoloženje svih čla-
Kristijan Miloš-Kićo
nova sekcije, a nadamo se da
će za koju godinu obogatiti i
lovište.
Mate Buntić
“Proizvodnjom” divlje svinje u gateru značajno se obogaćuje lovište
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik: IZBORNA SKUPŠTINA
Voljom zastupnika, čelnici Društva
ostali na svojim dužnostima
Predsjednik Skupštine Slavko Marin (u sredini) sa svojim suradnicima
I
zbornu Skupština LD „Pavlovica“, održanu 19. travnja 2013.,
otvorio je predsjednik Skupštine Slavko Marin, a njezin daljnji tijek uz njega su usmjeravali
Mato Lozančić i Vlado Marković kao članovi radnoga predsjedništva. Skupštini je nazočilo
26 zastupnika, od ukupno 33.
Govoreći iscrpno o radu
Društva, Slavko Marin je istaknuo da Društvo sada posluje
bolje nego neke tvrtke, da stoji na čvrstim temeljima i da je
značajan čimbenik u Lovačkom
savezu Herceg Bosne i Županijskom vijeću za lovstvo. Zasluge
za to, prema Marinovim riječima, pripadaju svim članovima
Društva, ali na poseban način
predsjedniku Društva.
Izborni dio Skupštine započeo je izborom njezina predsjednika i predsjednika Društva. Jednoglasnom odlukom
zastupnika, na čelu Skupštine
ostao je Slavko Marin, a predsjednik Društva ostao je MirkoMićo Lešić, koji se u proteklom
mandatu nametnuo zrelim i
odvažnim raspravama o problemima sekcija i Društva i koji je
kvalitetno predstavljao Društvo
na svim razinama. U daljnjem
www.lovackisavez-hb.ba
izbornom tijeku, za glavnoga
lovnika Društva zastupnici su
opet izabrali Vladu Kneževića,
koji je dosadašnjim radom, također, ostavio solidan dojam.
U Upravni odbor Društva, osim
predsjednika Skupštine Slavka
Marina, predsjednika Društva
Mirka Lešića, glavnoga lovnika
Vlade Kneževića, izabrani su
predsjednici sekcija Franjo Cvitanović, Dominko Mlakić, Stipo
Ivoš, Vatroslav Grubešić i Ivica
Marijanović, te Anto Cvitanović, Josip Slipac, Jozo Jurišić,
Slavko Jakić, Dragan Jukić i
Mijo Stanić. Na čelo Nadzornog odbora ponovno je izabran
iskusni lovac i vrsni ekonomist
Ivica Fišić. Za predsjednika Stegovnog suda jednoglasno je
izabran Pero Ljubas, a stegovnim tužiteljima postali su policijski djelatnici Anto Radman i
Stanimir Videkanić.
Nakon izbora, zastupnicima
se obratio Mirko-Mićo Lešić,
stari-novi predsjednik Društva:
„Poštovani moji prijatelji i kolege lovci, ponajprije vam želim
zahvaliti na ponovno ukazanom povjerenju i na izboru za
predsjednika Društva. Vaše ponovno povjerenje me obvezuje
do sada radit ću na zaštiti divljači, sprječavanju krivolova, na
ostvarivanju suradnje sa svim
relevantnim čimbenicima, susjednim lovačkim društvima,
na organiziranju zajedničkog
druženja unutar Društva, a u
cilju stvaranja još boljih međuljudskih odnosa. Posebno se
obvezujem da ću u suradnji sa
Županijskim vijećem za lovstvo
i našom svetinjom, Lovačkim
savezom Herceg Bosne, raditi
na dobivanju lovišta na gospodarenje i da neću ništa uraditi
mimo njihove suglasnosti“. Pri
kraju obraćanja predsjednik
Lešić je istaknuo da želi i očekuje zalaganje svih izabranih
tijela Društva, a posebice očekuje prepoznatljiv rad sekcija
Zastupnici su iskazali povjerenje vodstvu svoga Društva
i nastojat ću ga opravdati maksimalnim zalaganjem i radom
u svim sferama i na svakom
polju. Uvijek iznova moram
zahvaljivati dosadašnjim predsjednicima Društva na svemu
što su za Društvo učinili u svojim mandatima, jer je zasigurno
bilo teško Društvo podignuti
takoreći iz ničega i dovesti ga
na razinu kojom se ponosi svaki
novotravnički lovac, pa i mnogobrojni pridruženi članovi koji
nas prate kroz cijeli rad. Kao i
Društva i Upravnog odbora,
gdje su izabrani mlađi lovci,
lovačkim rječnikom rečeno
došlo je do „osvježenja krvi“ u
tijelima upravljanja Društvom.
Završavajući svoje izlaganje još
jednom je zahvalio na izboru i
ukazanom povjerenju i pozvao
zastupnike u lovačku kavanu
na domaću šljivku s Rude, koja
je djelo njegova oca Vlade, inače počasnog člana Društva.
Anto Cvitanović
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
P
roljeće je vrijeme kada su
i lovci aktivniji nego inače, pa tada organiziraju
razne akcije u svojim društvima
i lovištima. Najprije izvrše prebrojavanje divljači, one koja je
ostala nakon zimskoga lova, a
onda obogaćuju lovište novom,
svježom krvi koja će pomoći da
divljač opet postigne optimalnu brojnost.
Potreba proljetnih radova
na određeni je način zahvatila
i lovce sekcije Turčinovići LD
„Mosor“ Široki Brijeg. Na čelu
s predsjednikom Žarkom Kožulom i u nazočnosti lovočuvara Društva Damira Milićevića, nedavno su u svoje lovište
pustili dvije divlje svinje. Uvjereni su da će se dobro prilagoditi uvjetima u lovištu jer su im
dobro pripremili teren.
Do početka ovogodišnje
lovne sezone, lovci ove sekcije
planiraju još nekoliko poslova.
Prije svega, osposobit će dvije
lokve koje će služiti kao pojilište i kaljužište za divljač, postavit će jednu automatsku hranilicu za zrnastu hranu i očistiti
nekoliko zaraslih lovačkih staza
i putova. U tijeku je nasipanje i
popravak puta koji vodi u glav-
LD MOSOR Široki Brijeg: LOVCI U TURČINOVIĆIMA NA PRAVOM PUTU
Radom i trudom do
bogatijeg lovišta
Turčinovski lovci s lovočuvarom Društva Damirom Milićevićem (drugi s desna)
no lovište, a radovi na lovačkoj kući i okućnici su pri kraju i uskoro se očekuje njihov završetak. Za
slučaj ljetnih suša i žega, organizirat će dovoz vode kojom će se napuniti lokve i pojilišta za divljač u
lovištu.
Ova vrijedna lovačka družina ponosna je na sve češće pohvale koje stižu do njih. U tom kontekstu,
upozoravaju i mole sve lovce da se pridržavaju zabrana i ne puštaju pse u lovište kako bi divljač imala
svoj mir i neometano podigla svoj potomak.
Mirko Kovačić
HUL KRAVICA Ljubuški:
NOVE MOGUĆNOSTI ZA DRUŽENJE
Otvaranje
lovačke kućice u
Vojnićima
U
nedjelju 24. veljače 2013. svečano je otvorena lovačka kućica
u sekciji Vojnići. Lovačka sekcija Vojnići jedna je od manjih
sekcija HUL „Kravica“ iz Ljubuškog, položajem je na samom
zapadu ljubuške općine, ima jedan dio polja u kojem je moguć lov
na ptice i sitnu divljač. U zimskom razdoblju poplavi pa bude i barske ptice, rubni dijelovi prema Klobuku i Dolama obiluju kamenjarkom i zecom, ponekad se u prolazu pojavi i divlja svinja. Lovci ove
sekcije izgradili su kućicu za okupljanje i druženje svoga članstva,
po veličini za još toliko gostiju. Pod vodstvom Sreće Brkića, poznatog kao vlasnika sušionice pršuta „Bura“, ova kućica je izgrađena i
puštena u uporabu. U središnjem dijelu kućice postavljen je kamin,
bogato opremljen i kamenom opasan da se lakše i pristupačnije
objeduje s njega. Lovci koji se okupe oko njega mogu uživati u pogledu na vatru i đakonije koje se na njoj spremaju. Mario Herceg
28
S otvaranja lovačke kuće u Vojnićima
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD FAZAN Odžak: PRIPREMA ZA NOVU LOVNU SEZONU
Novo prihvatilište
za fazanske piliće
Sudionici izgradnje prihvatilišta za fazane u sekciji Lipa
S
ekcija „Lipa“ je 14. travnja 2013. organizirala radnu akciju na izgradnji svoga drugog prihvatilišta za fazanske piliće. Materijal
za izgradnju osiguralo je LD „Fazan“, a mjesto na kojem je izgrađeno prihvatilište vlasništvo je njegova člana Miroslava Grgića.
I prvo i drugo prihvatilište su na terenima gdje je najveći pritisak
lovaca na ovu divljač, i dobra su kao i volijere na fazaneriji. Obje su
lokacije zaklonjene i na njima ima dovoljno hrane i vode. Unutar prihvatilišta je postavljeno dovoljno prečki, kako bi fazani stekli naviku
da spavaju na drveću, tj. iznad zemlje, gdje je dosta sigurnije po njih.
Prihvatilišta lovci sekcije čuvaju od najezde lutalica i predatora, a fazani se s vremenom polako počinju udaljavati i podivljavati.
Primjer sekcije Lipa trebale bi slijediti i ostale sekcije Društva i na
taj način stvarati preduvjete za dobru lovnu 2013./14.
Nedžad Garić
BESPLATNI MALI OGLASI
Uzgoj i prodaja divljih zečeva
- ZEC- Široki Brijeg
Zečevi su pod veterinarskim nadzorom. Prostor za podivljavanje
8000 m². Mob. 063/792-666
Tražim psa, istarskoga kratkodlakog goniča, koji se izgubio na području sekcije Grude. Traženi pas,
star 6 godina, ima crnu ogrlicu s
pločicom i tetovažu br. 17091. Na
fotografiji je označen kružnicom.
Obavijesti na mob. 063 452 777.
Slijedi dobra nagrada onomu tko
dostavi bilo kakvo saznanje o psu.
Ovom akcijom, Mario, Kristijan i Željko
dali su značajan doprinos čistoći prirode
LD RADOVANJ Posušje: BRIGA O OČUVANJU PRIRODE
Budući lovci,
ekolozi za primjer
U
povodu 22. travnja, Dana planeta Zemlje, marljivi dječaci,
vjerojatno budući lovci: Mario Petric, Kristijan Marić i Željko
Marić, očistili su Vinjansko polje (dio lovišta LD „Radovanj“ Posušje) od goleme količine ispucanih plastičnih čahura metaka koje
su lovci „posijali“ prilikom zadnjih lovova na prepelicu.
Pogled na nekoliko tisuća praznih čahura brižno skupljenih na
jednome mjestu, zadivit će svakoga ljubitelja prirode, osobito ekološki osviještenog građanina, dakle onoga koji cijeni čistu i zdravu
prirodu, nenarušenu ljudskim nemarom.
Ovi mladi eko-lovci zavrijedili su simpatije starijih kolega lovaca,
koji su obećali njihov rad i trud pošteno nagraditi sljedeće lovne sezone. A možda im je ovo i „klik“ koji će ih potaknuti da ubuduće iza
sebe pokupe ono što narušava i zagađuje prirodu. Iskorištena lovačka
municija, koja u sebi osim nerazgradive plastike sadrži ostatke olova i
neizgorenog baruta, jako je štetna i pogubna za biljke i životinje.
Dobro bi bilo malo više educirati se i upoznati praksu koja se u
naprednom svijetu sve više i više koristi. Uostalom, u tu je svrhu međunarodna ekološka asocijacija i odredila 22. travnja kao Dan planeta Zemlje. To je dan kada se obilježava i razmišlja o očuvanju prirode
i o načinu djelovanja na zagađivanje zemlje, vode i zraka, dan kada
se ukazuje na brojne propuste i djelovanja čovjeka u utrci za profitom, a koja se odražava na cijeli živi svijet na Zemlji i ugrožava i sam
opstanak živih organizama, dakle i čovjeka. U svemu tome, naravno,
i lovci moraju kontinuirano sudjelovati i dati svoj puni doprinos.
Mladen Bešlić
www.lovackisavez-hb.ba
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik: ZATVARANJE LOVNE SEZONE
Riječi ponosa,
ohrabrenja i nade
P
redsjedništvo LD „Pavlovica“ iz Novog Travnika, završavajući
ovogodišnju lovnu sezonu, donijelo je odluku da se uz zatvaranje lovne sezone upriliči i dodjela diploma za 11 lovca koji
su u dva ispitna roka položili lovački ispit. Dogovoreno je da se zatvaranje lovne sezone i dodjela diploma upriliči zajednički na razini
Društva 14. travnja 2013., a da domaćinom bude sekcija Gradina.
Vodstvo sekcije Gradina na čelu s predsjednikom Franjom Cvitanovićem načinilo je program obilježavanja te ga dostavila svim članovima Društva i odabranim gostima koji su uvijek spremni pomoći u
zaštiti prirode, očuvanju divljači i izgradnji lovnih i lovno-tehničkih
objekata.
Prema programu, u 12 sati nazočnima se obratio predsjednik
sekcije i domaćin Franjo Cvitanović, pozdravivši lovce i uzvanike, zaželjevši svima dobrodošlicu i zahvalivši im na dobru odzivu. Posebne pozdrave uputio je lovcima pripravnicima koji su položili, kako to
on reče, ispit zrelosti, odnosno lovački ispit, zaželjevši im prije svega
dobro zdravlje, obilje rada na zaštiti divljači, unaprjeđenju lovstva
i sprječavanju krivolova, etičko ponašanje po uzoru na primjerne
lovce kojih ima dosta u Društvu, te dobar i uspješan lov. Zahvalu
je uputio i rado viđenim uzvanicima: Fabi Staniću, zapovjedniku
PS Novi Travnik, Tadiji Šugiću i njegovim kolegama iz LD „Jastreb“
iz Dobretića, Draganu Rajiću, djelatniku Doma zdravlja Novi Travnik, te predsjedniku Društva Mirku Lešiću i predsjedniku Skupštine
Društva Slavku Marinu, koje je pozvao da se obrate nazočnima, a
završio je riječima zahvale Bogu na prekrasnom danu.
Nakon predsjednika sekcije, nazočnima se obratio Mirko Lešić,
predsjednik Društva, zahvaljujući lovcima i gostima na dobru odzivu
bez obzira na jutarnju kišu. Naglasio je da se uvijek može raditi bolje
i kako se nada da će i ove godini rasti postotak lovaca na radovima
30
u lovištu i da će Upravni odbor
Društva učiniti sve da se dobije
godišnji plan gospodarenja. Zahvaljujući predsjedniku sekcije i
Društva na lijepim i sadržajnim
riječima, Slavko Marin je pozvao lovce da osim rečenog izvrše tri temeljne stvari: prvo, da
plate članarinu kako bi Društvo
moglo raditi i egzistirati, drugo,
red, rad i disciplina u sekcijama
i Društvu i treće, da poštuju Zakon o lovstvu i podzakonske
akte kako ne bi došli pod njihov
udar, predlažući nazočnim lovcima da kao i do sada izgrađuju dobre međuljudske odnose.
„Ponosni smo na naših pet godina druženja, koja su unazad
nekoliko godina postala i tradicionalna, čime se ne mogu
pohvaliti ni neka mnogo jača i
brojnija društva. Pred nama je i
izborna skupština gdje će zastupnici birati novo vodstvo i tijela
upravljanja“, tom je mišlju svoje
izlaganje završio Slavko Marin.
Nakon pozdravnih riječi, predsjednik Društva uručio je diplome
jedanaestorici novih lovaca.
Nakon svečanog dijela, predsjednik sekcije Gradina pozvao
je lovce i goste da nastave druženje uz jelo i piće, za koje su se
pobrinuli Krunoslav Cvitanović, Velimir Ćorić, Josip Slipac,
Vatroslav Grubešić, Stjepan
Krišto i Vlado Krišto. Tom se
prigodom najviše razgovaralo
o dobivanju lovišta na gospodarenje, uz zaključak da resorni
ministar nema dobre volje i sluha to pitanje riješiti na bezbolan
i pravedan način, nego nekim
svojim vizijama jedne udruge
favorizira a druge pokušava sotonizirati i ostaviti bez lovišta ili
u najmanju ruku utopiti u neki
drugi savez i tako ih ostaviti
izvan jedinoga našeg saveza,
Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Na kraju proslave zatvaranja
lova, sudionici su konstatirali da
je bila dobro pripremljena i da
je idućih godina realno očekivati više i lovaca i gostiju. Druženje
je završeno u kasnim večernjim
satima, uz riječi predsjednika
Društva: „I dogodine na Kosici,
kod novotravničkog nebodera,
za Mali Uskrs“.
Anto Cvitanović
Sjajan posao zaduženih za hranu i piće
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
R
edovitu godišnju sjednicu svoje Skupštine, LD „Uskoplje“ održalo je 9. ožujka
2013. u prostorijama Osnovne škole u
Uskoplju. Novina u odnosu na prethodne
godine bila je u tome što su svi delegati, na
ulazu u prostoriju gdje se održavala sjednica, morali na uvid pokazati svoje vjerodajnice kako bi dobili uredne akreditacije koje
su za vrijeme sjednice, radi lakšeg prebrojavanja, nosili oko vrata. Sjednicu je otvorio
predsjednik Društva Pero Perić, pozdravio
prisutne te ih pozvao da minutom šutnje
odaju počast preminulim članovima. Nakon
izbora radnog tijela i usvajanja dnevnoga
reda podnesena su izvješća o radu Društva u
2012. godini: izvješće predsjednika, lovnika,
tajnika, nadzornog odbora i izvješće o materijalno-financijskom poslovanju. Sva izvješća
jednoglasno su usvojena dizanjem ruku članova Skupštine s pravom glasovanja.
U svom izvješću predsjednik je govorio
o događanjima u proteklome razdoblju.
Posebno se osvrnuvši na probleme oko
osnivanja lovišta, još jednom je istakao stav
Upravnog odbora o neprihvaćanju modela
„jedna općina jedno lovište“, te naglasio ozbiljnost situacije u kojoj se Društvo nalazi.
Od nazočnih delegata zatražio je maksimalno poštovanje lovačke discipline i propisa
kao vid uvjerljivije argumentacije u pregovorima sa zakonodavcem. „Svi zajedno
moramo ‘skupiti glave’, dati svoj doprinos i
ustrajati u nastojanjima da ostvarimo svoj
cilj“, zaključio je na kraju svog izlaganja.
Lovnik Jerko Šapina se, nakon iznošenja
podataka o broju odstrijeljene divljači, dotakao teme o zabrani lova sa psima nakon 5.
prosinca. Ukazao je na sve prednosti koje,
nesumnjivo, zabrana ima u pogledu povećanja broja divljači u lovištima, ali da na tome
treba inzistirati i kod drugih lovačkih udruga.
O materijalno-financijskom stanju go-
Zastupnici su svjesni ozbiljnosti situacije u kojoj se Društvo nalazi
LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf: GODIŠNJA SKUPŠTINA
Skupiti glave za
zajednički cilj
vorio je tajnik Društva Ratko Pilić. Potanko
obrazlažući sve prihodne i rashodne stavke,
naglasio je važnost redovite uplate članarine kao jedinog izvora financiranja i temeljnog preduvjeta za očuvanje financijske stabilnosti Društva.
U nastavku sjednice, između ostalog, raspravljalo se i o visini članarine, odstrelne takse i ulaznice za goste. Izglasano je da za prve
dvije kategorije novčani iznosi ostaju isti kao
i prethodne godine, a ulaznica za goste sa
LU ZAVELIM Roško Polje: ZIMA I DIVLJAČ
Slasni
zalogaji u
voćnjacima
sadašnjih 20 smanjuje se na 5 KM. Također,
odlučeno je da se svima članovima Društva
koji ne plaćaju uredno članarinu, pošalje pismeno upozorenje da dugovanja podmire
najkasnije do 25. ožujka 2013. godine. U protivnom će biti isključeni iz Društva.
Nakon sjednice koja je završena u 19 sati,
za sve sudionike upriličena je večera u restoranu „Sičaja“.
Velimir Šekerija
Stablo jabuke oštećeno zečjim zubima
I
ako ovaj put i nije bilo nekakve velike zime, zečevi su slasne zalogaje potražili u voćnjacima. Obilazeći voćnjak krajem ožujka
zamijetili smo na nekoliko mladih ne tako davno posađenih sadnica jabuke oguljenu koru, a tik do sadnice i tragove zečjeg izmeta.
Prošlih godina za većeg snijega i jače zime bilo je mnogo više štete
kako na mladim tako i na starijim stablima i to uglavnom na stablima jabuke.
Ante Đikić
www.lovackisavez-hb.ba
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD MOSOR Široki Brijeg:
RAZLIČIT ODNOS PREMA ISTOJ VRIJEDNOSTI
Šetnicom do
molitve i kulture
A
, molitva i kultura su dvije osnovne sastavnice čovjekove nadgradnje, njegova nadanja i sredstvo, tj. put za svaki uspjeh, za
prevladavanje ovozemaljskih prepreka, koje su uvijek u ljudima ili u nerazumijevanju božanske naravi. One su proizvod „rada
duha“, za razliku od rada ruku čovjekovih!
Svake godine za Uskrs, točnije na Veliki petak, organizira se procesija i molitveni hod – križni put u mnogim mjestima gdje živi
katoličko pučanstvo. Tako se događa više od desetak godina i u
Širokom Brijegu, na putu od Uzarića do širokobriješke kamene katedrale. Masa svijeta iz cijele župe i okolnih župa iz Hercegovine, nekada i do nekoliko tisuća, zavisno od klimatskih prilika, pobožno se
moli i kod 14 lijepih stajališta koje su Uzarićani izgradili, spominju se
muke i smrti Kristove. Naravno, i svega onoga što tišti ta krhka bića.
Stajališta su poredana uz uski asfaltni put dugačak šest kilometara koji nježno krivuda kroz Uzariće, potom uzduž lijepe šume Krtine
koja je ujedno lovište našega lovačkog društva i kroz Pribinoviće,
gdje je i nikla predivna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Tko
se jedanput uključio u tu procesiju, svake se godine vraća tom molitvenomu hodočašću na Veliki petak. Drugim danima i mjesecima
tijekom godine ovaj put je vrlo zgodna šetnica, za mnoge ljude kojima je hodanje po čistu zraku i kroz lijep krajobraz odušak i rekreacija
nakon umornih i sumornih, svakidašnjih briga i obveza, što nam ih
život tako surovo i neumoljivo vješa oko vrata. Ljudi s krunicama
u rukama lagano hodaju i odbacuju svoje tegobe i frustracije, vrlo
slično onomu što nama lovcima znači hodanje po lovištu. Mogli bismo slikovito kazati, kako molitva ne može bez skrušenosti kao što
lov ne može bez strpljivosti. Ako su takvi naši lovci!
Postoji, međutim, i drugo lice ove „zlatne medalje“, radi čega i nastade ovaj tekst, jer se vjerski skupovi i događaji ne nalaze u poslanju
i organizaciji lovaca pa da bismo ih mi opisivali. I blijedo je proljeće
sagnulo mršavu glavu, muka mu od ljudske sramote i nekulture.
Naime, zajedničko lovište sekcija Uzarići i Mokro okružuje navedenu
šetnicu i lovci su jako zainteresirani za sve što se oko nje događa. A
događa se, osim ovoga lijepog što smo naveli, i nekih ružnih stvari.
Svugdje po asfaltu se vide tragovi spaljenih guma koje pustopašni
mladići škripom i kočenjem ostavljaju u kasnim noćnim satima. Po
Čišćenjem smeća, lovci su donekle sanirali ovaj okoliš
Jedna od postaja križnog puta Uzarići - Brijeg
putu i pokraj njega često se nalaze ostatci uživanja alkohola, opojnih droga, seksualnih spojeva, pregažene divljači... Ono što je nama
lovcima i svim drugim ljudima, osviještenim u ekološkom smislu,
posebice trn u oku i rana na srcu, jest nesavjesno zagađivanje okoliša i stvaranje hrpa smeća, od strane pojedinaca koji uporno i drsko
odlažu uz samu cestu svaku vrstu otpada, nekada i klaoničkoga. Što
to znači za divljač, lovce i sve druge ljude na šetnici i uz nju, nije
potrebno posebno pojašnjavati.
Ove su godine lovci sekcije Uzarići uz pomoć predsjednika mjesne zajednice Bože Nakića, organizirali čišćenje smeća na cijeloj trasi šetnice, gdje su se posebice istaknuli lovački pripravnici, a vodio
ih je tajnik sekcije Josip Ljubić. Stariji lovac Zvone je svojim kamionom sakupljao veće nakupine, a mladići su u rukavicama prikupljali
sitnije komade i tovarili na kamion. Za nekoliko su sati tako skupili
puna dva kamiona, usuđujemo se kazati, proizvoda ljudske bijede,
nekulture i neimanja nikakve odgovornosti za ukupan živi svijet, a
najviše za čovjeka i njegovo zdravlje. Počistili su lovci i hrpe smeća oko mjesnoga groblja Šarampova, iz kojega poput neobrijanih
staraca vire srednjovjekovni sivi stećci, čudeći se nemaru današnjih
zagađivača. Anđelko Zovko je svojim strojem, kao i mnogo puta
ranije, spasio, barem u uskrsno vrijeme, sramote i nereda pokraj javnih površina. Lovci su planirali sanirati i ostalih nekoliko nakupina
otpada „uredno“ razbacanih po lovištu, čim kiša malo dopusti.
Apeliramo (pozivamo) zato i lovce sekcije Mokro da se i oni aktivnije uključe u saniranje otpada oko ove šetnice, ali i na sve ljude
da se uključe u nadzor i kontrolu ovoga predivnog „parka“, kako bismo ga sačuvali za divljač i za ljude. I do sada su mnogi ukazivali na
tu sramotu, molili se i Bogu i bezosjećajnim ljudima za viši stupanj
pažnje i kulture u smislu očuvanja ovoga lokaliteta, gdje su se posebice isticali fra Vitomir Musa i fra Tomislav Puljić u sklopu svojih
propovijedi. Dali smo ideju da se noću organiziraju pojedinci i skupine radi čuvanja i hvatanja drskih počinitelja navedenih zločestoća
koje ćemo onda prijaviti tijelima nadležnim za ovu oblast. Treba li
uopće ukazivati kakva je razina kulture jednoga dijela naroda koji
tako divnu prirodu pretvara u smetlište. Znademo da je to svjetski
problem, ali znademo i to da se protiv toga moramo boriti svim
dopuštenim sredstvima. A, najučinkovitije sredstvo je odgovornost
svakog pojedinca da prijavi sve one koji čine takve i slične stvari, jer
moraju znati – kako šutnjom o zlu i sami sudjeluju u tom zlu, i po
Božjim i po ljudskim zakonima, odričući se tako svakoga poštenja i
ćudoređa u koje se često gotovo svi zaklinjemo!
Blago Lasić
32
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO VITEZ Vitez: SPAŠEN SURI ORAO
U kavezu za transport
Mladi suri orao
vraćen u prirodu
U
prošlom broju objavljen
je članak o spašavanju
mladoga surog orla. U
cilju promjene predodžbe o
lovcima uopće, mišljenja o ulozi lovaca u očuvanju prirode,
te cjelovitog informiranja dužni smo predočiti informacije o
daljnjoj sudbini ovoga orla.
Mlada ženka surog orla hospitalizirana je na Veterinarskom
fakultetu u Sarajevu. Nakon
vanjskog pregleda provedena
su i dodatna ispitivanja. Kod
orla su utvrđena tri problema.
Ozbiljno parazitarno oboljenje
koje je orlu otežavalo uzimanje
hrane, zatim bakterijska infekcija, i na kraju, mehaničko oštećenje letnih pera na lijevom krilu.
Posljedica toga je negativan
utjecaj na letenje, a time i lov.
Zna li se da je riječ o ptici grabljivici, koja je u vrhu hranidbenog
lanca, čiji opstanak i nalaženje
hrane u prirodi ovisi o sposobnosti i spretnosti za let, posve
www.lovackisavez-hb.ba
je jasno da je ovakav neetičan
postupak zamalo doveo do njezine smrti, zbog gladi. Orao se
dobro oporavljao uz potpornu
terapiju, te je znatno ojačao.
Suri orao na oporavku
Pušten u prirodu
Kada je bilo izvjesno da proces oporavka ove impresivne ptice
ide u dobru smjeru, počeo je rad na pripremama za puštanje ptice
u slobodnu prirodu. Ostvareni su kontakti s Lovačkim društvom
„Velež“ iz Podveležja, u Hercegovini, gdje je trebalo pustiti orla.
Dogovoreno je da lovačko društvo nadzire orla nakon njegova
povratka u prirodu. Kao mikrolokacija puštanja orla određeno je
područje Podveležja. Mikrolokacija je određena na temelju bioloških, orografskih i klimatskih karakteristika područja, ali i činjenice
da je suri orao nekad obitavao na tom području. U planu je bilo na
orla postaviti GPS uređaj, koji bi omogućio njegovo znanstveno
praćenje, ali se uređaj nije mogao nabaviti do trenutka puštanja.
Nakon dva tjedna oporavka, suri orao dovezen je u kavezu na
područje Podveležja. Akcija je organizirana u suradnji s LD „Velež“.
Kao i kod svih slučajeva opita, kod znanstvenika koji su sudjelovali
u akciji postojao je određeni strah. Je li se orao dovoljno oporavio?
Je li spreman za let? No sve dvojbe bile su riješene nakon otvaranja kaveza. Bez zadrške je raširio zaista impresivna krila i odletjeo.
Lovočuvar lovačkog društva, a i lokalni pastiri potvrdili su da su
orla primijetili nekoliko puta, što bi trebalo biti ohrabrujući znak.
Na kraju riječi zahvale svima koji su na bilo koji način sudjelovali u spašavanju ove ptice u ovoj istinskoj lovačkoj akciji. Pokazali
su da su pravi ljubitelji prirode. Lovcima LD „Velež“ iz Podveležja,
lovcima LO „Vitez“ iz Viteza, a posebna zahvalnost osoblju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, među njima poglavito prof. dr. Vedadu Šakiću, Zavodu za zootehniku i peradarstvo, prof. dr. Maidu
Rifatbegoviću, Zavodu za epizootiologiju i doc. dr. Teufiku Goletiću, ekspertu za bolesti ptica. Posljednja dvojica uložila su jako
puno vremena i stručnog znanja za spašavanje orla, a bez uspjeha
doc. dr. Teufika Goletića ne bi bilo nikakvih rezultata. Svi navedeni su pomogli u spašavanju surog orla, jedne od najvećih ptica
u našoj zemlji. Svi oni su imali najbolje namjere, poduzeli su sve
što je bilo moguće u nadi da će ova lijepa ptica opstati. Svi su oni
izuzetno ponosni što su imali prigodu podrobnije upoznatu ovu
pticu, odnosno vrstu, pomogli joj, prvo da preživi, a potom i da
se vrati u slobodu. Nadamo se da će ova mlada ženka doprinijeti
povećanju brojnosti, u Europi ugrožene vrste s tzv. Crvene liste,
čija se brojnost u našoj zemlji procjenjuje na četrdesetak parova.
Ovaj slučaj pokazuje lovce i lovačke udruge iz drugačijeg kuta, te
dokazuje da su lovci pravi zaštitnici prirode.
Jedina mrlja na ovaj događaj je činjenica da je (ne)ljudska ruka
odsjekla primarna letna pera na krilu orla. Tko i zašto je to učinio
nikada se neće saznati. No kako se nalazimo u dijelu sezone kada
divljač na svijet donosi mlade, i ovaj put se preporučuje da se životinje i ptice, a posebno mladunci, ne diraju osim u krajnjoj nuždi.
Ivica Drmić
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD SOKOL Nova Bila:
DVA USPJEŠNA LOVA
Odstrijeljeni
medvjed,
vuk i lisica
Zoran Dujmović (u sredini) - trofej s komercijalnog lova
L
ovočuvar Društva Anto Peša, Stipe
Kolenda i Marijo Franjić krenuli su 22.
veljače 2013. u obilazak lovnoga revira
Ponir-Jasik. Probijajući se kroz velike nanose
snijega naišli su na brojne tragove vuka i lisice, a i mještani su im ukazivali na probleme
koje im čini navedena divljač. Stigavši na
odredište, prihvatili su se posla i ostavili hranu i sol namijenjenu srnećoj i drugoj divljači, a kad se smračilo otišli su na promatračnicu. Nove su padaline otežavale pogled na
lovište, ali oni nisu odustajali već su nastavili
s radom ostavljajući hranu za prihranu divljači. Poslije izvjesnog vremena upornost se
isplatila, Stipe je opazio lisicu i odstrijelio je.
No cilj je bio odstrijeliti i vuka kojeg su u nekoliko navrata strpljivo čekali, ali bez uspjeha. Napokon, oko 3.50 vuk je bio na nišanu
Marija Franjića i ovaj ga je odstrijelio. Ovaj
uspjeh Marijo je proslavio kod svoje kuće s
kolegama lovcima, a najveću radost pokazivao je Marijev četverogodišnji sin Franjo
koji, prema njegovim riječima, jedva čeka
da poraste i bude lovac. Sve preduvjete za
to ima, jer su lovci i njegov otac, i njegov
djed Anto, ali i njegova majka Marijana.
Drugi lov nosi epitet komercijalnoga. Naime, da bi ostvarili takav ulov medvjeda na
temelju odobrenja mjerodavnog ministar-
Vuka je odstrijelio Marijo Franjić
stva i odluka tijela uprave Društva u sezoni
2012./2013., lovci ovoga Društva duže su
vrijeme ulagali sredstva i trud, ali nisu imali
uspjeha. No to je ipak pošlo za rukom lovcu iz
Mostara Zoranu Dujmoviću, koji je zajedno
s lovočuvarom Društva Antom Pešom, lovnikom sekcije Stipom Kolendom i glavnim
lovnikom Društva Borisom Bralićem krenuo
na lokaciju Ponir-Jasik i tu oko 21.30 sati odstrijelio medvjeda. Sutradan ujutro su se vratili u Novu Bilu srediti „papire“ oko odstrela
medvjeda, gdje su im se pridružili još neki
lovci i uz piće proslavili ovaj lovački uspjeh.
Nakon što su, prema dogovoru, izvršili svoje
obveze glede odstrela, lovac Zoran Dujmović i njegov prijatelj Ivan Franjušić uputili su
se prema Mostaru sa svojom lovinom.
Ružica Bajo
LU SAVA Orašje: NOVI FAZANI U LOVIŠTU
Slijedi prilagodba
fazana na život u
prirodi
L
ovci iz Lovačke udruge „Sava“ Orašje, 9. ožujka 2013. puštali su fazane u svim lovačkim sekcijama na svome prostoru.
Puštanje fazana u lovište lovci vrše svake godine bez obzira
na to što mnogi fazani iz uzgoja stradaju zbog slabog snalaženja
u prirodi. Očekivati je da će se ispušteni fazani snaći i prilagoditi
životu u prirodi, a njihov lov se planira s početkom iduće jesenje
lovne sezone.
Josip Vinković
34
Uobičajena praksa oraških lovaca
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
LOVNO STRELJAŠTVO
HLU MALIČ Grude:
PRVENSTVO U GAĐANJU GLINENIH GOLUBOVA
Strijelci “Maliča” i njihovi domaćini
na streljani “Virač”
Sekcija Drinovci
i Vinko Lukenda
najbolji
U
nedjelju 14. travnja 2013.
na streljani „Virač“ (LD
„Mosor“ Široki Brijeg –
sekcija Dobrič, op. a.) održano
je prvenstvo u gađanju glinenih
golubova HLU „Malič iz Gruda.
Po izuzetno lijepom i ugodnom
vremenu preko 30 strijelaca iz
svih sekcija ove udruge natjecalo se za ekipni i pojedinačni
poredak. Posao oko organizacije ovoga natjecanja vodio je
lovnik Udruge Doni Mikulić.
Trebalo je na Virač donijeti sve
što je potrebno za natjecanje
(streljivo, glinene golubove…)
te bogat stol za cjelodnevni boravak ovolikog broja strijelaca i
još petnaestak njihovih „gostiju“
iz sekcije Dobrič. No, sve je funkcioniralo besprijekorno. Samo
natjecanje proteklo je u velikoj
rezultatskoj i navijačkoj neizvjesnosti. Strijelci su bili svrstani,
po sekcijama, u šest ekipa. Natjecanje je vodilo povjerenstvo
u sastavu: Iko Paradžik, Ljubomir Glavota i Dražan Lukenda.
Nakon natjecanja predsjednik Udruge Branko Leko-Liska
uručio je pobjednicima prigodne pokale. Zahvalio je svim
strijelcima na sudjelovanju te
domaćinima streljane, lovcima
sekcije Dobrič, na gostoljubivosti. Skupa s lovnikom Donijom
Mikulićem obećao je da će na
razini Udruge pokrenuti akciju
izgradnje streljane. „Nadamo se
da ćemo iduće godine ovo natjecanje održati na našoj streljani“, rekao je Liska, što su strijelci
ovacijama pozdravili. Nastavljeno je druženje, a „meštar od
roštilja“ Doni svojim je specijalitetima punio stol.
Ovo bi mogao biti primjer
i drugim udrugama kako se
uz malo truda mogu odraditi
lovačke aktivnosti vezane za
lovno streljaštvo. Posebna vrijednost ovoga natjecanju su
nova poznanstva, prijateljstva i
druženja među članovima „Mosora“ i „Maliča“.
Vlado Bošnjak
Kupres i Mostar
domaćini natjecanja
U
www.lovackisavez-hb.ba
Ekipno
Drinovci
Donji Mamići – Dragićina
Tihaljina
Gorica – Sovići
Grude
Ružići – Cerov Dolac
Pojedinačno
1. Vinko Lukenda
(Tihaljina)
2. Alen Lukenda
(Tihaljina)
3. Stjepan Grubišić
(Drinovci)
4. Vedran Glavaš
(Drinovci)
5. Josip Žulj
(Ružići – Cerov Dolac)
6. Miro Čolak
(Donji Mamići – Dragićina)
Finalisti u pojedinačnoj konkurenciji
PRVENSTVA SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU
pravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne na sjednici održanoj 11.
travnja usvojio je prijedlog Povjerenstva za lovno streljaštvo Saveza o kalendaru
natjecanja u ovoj godini. Tako je odlučeno
da se i ove godine na razini Saveza održe
dva natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza
i Prvenstvo članica Saveza. Otvoreno prvenstvo će se održat u Kupresu 1. lipnja, a Prvenstvo članica u Mostaru 3. kolovoza ove
godine. Povjerenstvo upućuje poziv svim
POREDAK
članicama da se održe natjecanja na razini
lovačkih udruga. Kako sada u svakoj županiji ima izgrađena bar jedna streljana, na
vodstvima je udruga da iznađu mogućnost
održavanja natjecanja u lovnom streljaštvu
i tako odrede ekipu za spomenuta natjecanja na razini Saveza.
Već nekoliko godina na natjecanjima Saveza pojavljuju se uglavnom iste momčadi
i bilo bi dobro da se i ostali uključuju. Kao
primjer drugima u tome mogu poslužiti lo-
vačke udruge iz Posavine, koje sve redom
održavaju svoja natjecanja i sudjeluju na
natjecanju Saveza.
Povjerenstvo je istaknulo zadovoljstvo
pomacima u ovoj vrsti lovačke aktivnosti. U
zadnjih pet godina izgrađeno je pet novih
streljana. I ove je godine u planu bilo otvaranje jedne nove streljane, u Odžaku, ali je
to zbog objektivnih razloga odgođeno za
sljedeću godinu. Također, i u LD „Zec“ Busovača u pripremi je izgradnja streljane i ovo
društvo planira u sljedećoj godini biti domaćin jednom natjecanju na razini Saveza.
Osim toga, u još nekim udrugama postoje
inicijative o pokretanju lovnog streljaštva
s mrtve točke, čime bi se zadovoljile želje,
posebice mladih lovaca, prema ovom lovačkom „športu“.
Vlado Bošnjak
35
LOVAČKO ORUŽJE
MONTAŽA I UPUCAVANJE OPTIČKOG CILJNIKA
Puška treba biti
pripremljena za lov,
odnosno upucana
Upucavanje optičkog ciljnika najčešće se povjerava majstoru –
puškaru koji je radio i montažu, jer većina lovaca izbjegava tu
jednostavnu radnju ili je pak odradi bojažljivo.
K
valitetu lova i uspjeh u lovu najčešće određuju dva čimbenika: pripremljeno oružje i lovčevo oko. Većina lovaca s pravom
razlog neuspjeha povezuje s oružjem. Pravilo je da uvijek prije
lova na krupnu divljač pušku treba isprobati, jer bez obzira na to koliko bila čvrsta montaža optičkog ciljnika, zbog raznih tuckanja pri
prevoženju, nehotičnih udaraca ili promjene mikroklimatskih uvjeta
(vlažnost i temperatura), može se promijeniti grupiranje pogodaka.
Za pouzdanost pogodaka nužni su: (a) precizna puška koja konzistentno grupira pogotke, (b) ujednačeno streljivo, (c) mehanički
pouzdan ciljnik (snajper) i (d) kvalitetna montaža ciljnika.
Ako mehanika montaže dopusti promjenu položaja snajpera,
dogodit će se promjena točke pogleda, odnosno promašaj. Zato
je važno obratiti veću pozornost montaži i montiranju ciljnika (snajpera) na pušci.
Montaža optičkog ciljnika treba ispuniti temeljnu zadaću – da
puška pogađa onamo gdje lovac nacilja. Stoga je nužno da njegova
ciljna linija bude poravnana s uzdužnom simetralom cijevi i postavljena pod takvim kutom koji osigurava da se na određenoj udaljenosti ta ciljna crta i putanja metka presjeku. Ta balistička filozofija,
rečena jednostavnijim jezikom, znači da puška treba biti pripremljena za lov, da bude, kako se to običava reći, upucana.
Montaža je mehanički element s pomoću kojeg se snajper pričvršćuje na oružje. Izrađuje se od čelika ili legiranog aluminija. Čelik
ima potrebnu čvrstoću i žilavost, nužnu kako bi montaža izdržala
naprezanja u uporabi, sile trzaja, eventualne udarce i padove. Aluminijske su montaže lakše od čeličnih, a to se ne smatra nekom
prednošću ako se uzme u obzir ukupna mala težina montaža, a
mehanička svojstva aluminija slabija su nego u čelika. One mogu
Suhl montaža
36
zadovoljiti na puškama lakog
trzaja, ali u jakih kalibara gdje
optike prelaze težinu preko 100
grama to nikako jer je montaža
izložena znatno većim silama
nego u manjih kalibara. Aluminij brzo pokazuje znakove trošenja i time krnji izgled puške.
Zbog tih razloga prednost je na
strani čeličnih montaža.
U lovačkoj praksi poznamo i
koristimo dvije vrste montaža:
fiksne montaže i montaže za
brzo skidanje.
Snajper s fiksnom montažom
uglavnom se ne može skinuti
bez uporabe odvijača, a nakon
ponovnog montiranja nužno je
upucavanje. Prednost mu je što
jamči nepromjenjivost međusobnog položaja puške i snajpera, što je najvažnije svojstvo
montaže.
Fiksne montaže često omogućuju niže montiranje snajpera na pušku u usporedbi s
montažama za brzo skidanje,
ako zvono objektiva snajpera to
dopušta.
Montaža za brzo skidanje
konstrukcijom se veoma razlikuju od proizvođača do proizvođača, što daje naslutiti da
ne postoji savršeno rješenje te
da se za njim još uvijek traga.
Kvalitetne montaže i pri ponovnom skidanju i stavljanju
snajpera na pušku omogućuju
pogotke u istu grupu na meti te
u praksi udovoljavaju kriterijima
pouzdanosti. Međutim, takve
su visokokvalitetne montaže i
veoma skupe, a kako je svaki
mehanizam izložen trošenju u
uporabi, s vremenom se ta pouzdanost može smanjivati.
ODREĐIVANJE IDEALNE
UDALJENOSTI OD OKA
Prvo odredimo idealnu udaljenost od oka. To postižemo
tako da smjestimo kundak u
rame te zatvorenih očiju položimo lice na kundak u ispravan
položaj za gađanje. Kad otvorimo oči, ako u okularnoj leći snajpera vidimo tamnu sjenu u obliku prstena uz rub vidnog polja,
to znači da je snajper (optički
ciljnik) previše blizu ili daleko od
oka. Držeći glavu oslonjenu na
istom mjestu kundaka u položaju za gađanje, pomicanjem snajpera naprijed ili nazad pronalazimo položaj u kojem nema sjene
u vidnom polju te time i pravilnu
udaljenost optike od oka.
Sljedeće što moramo odrediti jest okomitost končanice.
Gledajući kroz snajper (optički
ciljnik) poravnamo jednu nit
končanice, okomitu ili vodoravnu, s nekom linijom za koju smo
sigurni da je zaista vodoravna ili
okomita. Najsigurnije je koristiti
se konopom s viskom. Snajper
(optički ciljnik) zakrećemo u ringovima (nosačima optike) dok
ne poravnamo končanicu s referentnom linijom.
Upucavanje optičkog ciljnika
najčešće se povjerava majstoru
– puškaru koji je radio i montažu, jer većina lovaca izbjegava
tu jednostavnu radnju ili je pak
odradi bojažljivo što većinom
ne donosi željeni rezultat. Samostalan pristup namještanju svoje
puške ima višestruko značenje
za lovca, poglavito kada se nađe
u lovu gdje mu nema tko pružiti
tu vrstu tehničke pomoći.
Temeljno polazište upucavanja i ostvarenja početnog
koraka za uspješnost te radnje
jest da se sa što manje pokušaja
te što manje ispaljenih metaka
pogodi meta bilo gdje, kako bi
se izvršila korekcija. Majstori se
za tu svrhu koriste specijalnim
napravama, no preliminarno
poravnavanje ili kontrola namještenosti optičkog ciljnika uz
malo truda i strpljenja može se
izvesti i u „osobnoj režiji“.
Pušku bez zatvarača treba
postaviti na stalak za upucavanje, ako ga pak nemamo onda
na nekakav stabilan oslonac. Za
tu svrhu može dobro poslužiti
kartonska kutija, kojoj prije stavBroj 88, ožujak - travanj 2013.
LOVAČKO ORUŽJE
Kružić na tubusu optike za fino namještanje
Tronožac za upucavanje
ljanja puške treba usjeći dva proreza za nalijeganje, kako bi puška
samostalno stajala u vodoravnom položaju.
Gledajući kroz cijev, treba naciljati nekakvu metu udaljenu oko
100 metara, tako da njegova slika bude u sredini vidnog polja. Nakon toga zavrtnjima koji se nalaze na tubusu optike treba namjestiti
končanicu optičkog ciljnika da pokriva centar te mete. Onda treba s
prigodnog naslona ispaliti u metu s 25 metara jedan metak ciljajući
u njezino središte. Mali su izgledi da puška s te udaljenosti promaši.
Zatim treba ispaliti još dva metka kako bi se dobila grupa.
Ako grupiranje nije postignuto, treba provjeriti poravnavanje
pogledom kroz cijev, a ako je postignuta grupa pogodaka, treba
pušku postaviti u stabilan naslon i naciljati središte mete te zavrtnjima dotjerati končanicu optičkog ciljnika, a zatim ponoviti pucanje
na 25 metara uz korekciju končanice dok se ne postigne pogodak
„u sridu“. Nakon te provjere metu treba postaviti na 100 metara i uz
korekciju končanice postići da središte grupe pogodaka bude oko
5 centimetara iznad ili u samom središtu mete.
Tako upucana puška, ovisno o balističkom svojstvu streljiva,
može pogađati središte mete udaljene 150 i 200 metara, uz mala
odstupanja naviše ili naniže, što neće štetiti uspjehu.
Prigodom upucavanja puške preporučljivo je koristiti se streljivom iste vrste kojim će se loviti krupna divljač, ne žuriti se te ispaliti
barem tri metka kako bi se dobila grupa pogodaka. Osim toga treba
nakon svakog opaljenja neko vrijeme pričekati kako bi se cijev ohladila, jer se ugrijana cijev, što je lovcima poznato, dosta razlikuje od
hladne glede grupiranja pogodaka.
NAPOMENE PRI NAMJEŠTANJU I UPUCAVANJU OPTIČKIH CILJNIKA
Pucajući s tvrdog naslona trebate položiti svoje podlaktice na taj
naslon, najbolje na vreću s pijeskom. Nemojte polagati cijev puške
na naslon ili vreću s pijeskom jer će pucanje biti teže od normalnog.
Osnovni korak kod upucavanja su tri precizna metka. Ukoliko su
oni grupirani, možemo namještati nišan ili optiku u novi položaj.
Zrno ne putuje ravnom putanjom već zakrivljeno padajući prema dolje, privlačeno silom teže. Namještanje nišana je proces kojim
se omogućuje da pogodak bude na nekoj određenoj udaljenosti.
Često je ta udaljenost oko 100 metara.
Sve puške moraju biti namještene (upucane) prema streljivu
koje koristimo.
Osim točno upucane puške, moramo ustrajno vježbati, utvrditi
probleme kod svoje streljačke tehnike i uvjeriti se u svoje streljačke
sposobnosti.
Balistička putanja zrna
www.lovackisavez-hb.ba
TEHNIČKE OPASKE BITNE ZA KVALITETU OPTIKE
Okular uvećava i izoštrava sliku cilja i projicira je u oko. Od sustava leća u okularu ovisi stupanj uvećanja ciljnika, koji se izrađuje
u dvije temeljne verzije: s konstantnim (fiksnim) povećanjem ili s
promjenjivim povećanjem („Variabl“ ciljnici).
Razlike u konstrukciji vidljive su i u oznakama (na ciljnicima s
konstantnim povećanjem piše, primjerice, 6x42, što znači da povećanje iznosi šest puta, a oznaka 42 znači da je promjer objektiva
42 mm).
Kod „Variabl“ ciljnika stavljaju se oznake, primjerice, 2-10x50, što
znači da se povećanje slike može mijenjati od dva do deset puta,
a broj 50 i u ovom slučaju označava promjer objektiva.
Kod smanjivanja refleksije svjetlosti, na vanjsku površinu leće
naknadno se nanosi antirefleksni sloj (koji daje i posebnu boju
optičkom sklopu, primjerice, „plava optika“, „žuta optika“ i sl.). Vrhunski optički ciljnici imaju nulti koeficijent refleksije, što znači
da uopće ne reflektiraju svjetlost koja na njih dolazi, međutim,
vrijednost koeficijenta refleksije nije vezana uz boju optike (postoji vjerovanje kako je tzv. plava optika koju proizvode pojedini
europski proizvođači najkvalitetnija, a optike drugih boja manje
su vrijedne), što kod suvremenih optičkih ciljnika nije točno, jer
boja optike potječe od tehnologije koju primjenjuje pojedini
proizvođač u izradbi antirefleksnog sloja i nije mjerilo vrijednosti koeficijenta refleksije (primjerice, japanski „Tasco“ ciljnici imaju
vrlo mali, gotovo nulti, koeficijent refleksije, iako uglavnom imaju
žutu optiku uvjetovanu silicijevim spojevima u antirefleksnom
sloju). U cilju smanjivanja refleksije svjetlosti mogu se koristiti i
različiti filtri ili zasloni, koji mogu biti ugrađeni, a mogu biti odvojeni od ciljnika, pa ih strijelac po vlastitom nahođenju može staviti na okular ili objektiv (zavisno kako je konstrukcijski izveden).
Mnogi ciljnici, osobito oni namijenjeni za vojničke puške, uopće
ih nemaju.
ODRŽAVANJE OPTIČKIH CILJNIKA
Nikada nemojte pokušavati rasklopiti optički ciljnik sami. Ukoliko
je potreban popravak ili namještanje, obratite se prodavaču, koji će
vas uputiti stručnom ovlaštenom servisu. Vanjske optičke dijelove
s vremena na vrijeme očistite odgovarajućom, za to predviđenom
maramicom. Ukoliko ne koristite odgovarajuću maramicu za brisanje, možete trajno oštetiti leće. Nakon uporabe ciljnika, uvijek stavljajte zaštitne kapice okulara i metalnih dijelova, s pomoću meke
četkice oprezno uklonite prašinu i nečistoću, zatim blago vlažnom
krpom prebrišite, a onda suhom dovršite. Čišćenje završite tako što
ga premažete krpicom natopljenom silikonom, što štiti od korozije
i vraća originalni sjaj.
Posebno obratite pozornost da optiku zaštitite od izravne sunčeve svjetlosti, jer toplina sunca može nanijeti veliku štetu.
Mladen Bešlić
37
U LOVU
U LOVU NA MEDVJEDA S MANUELOM FRAGOM
Nesvakidašnji doživljaj
i kapitalni trofej
Smračilo se. Gledam gosta kako neprestano pretražuje vidokrug, zadovoljan jer je vidio divljač. No, onoga jakog
medvjeda ne vidimo, ali se nadamo da ćemo ga ugledati za
pola sata, kad mjesec izađe. Ohrabruje me smirenost gosta i njegove riječi da može cijelu noć ostati budan.
U
dugoj političkoj karijeri, koja je trajala preko 60 godina, Manuel Fraga
(1922. – 2012.) obnašao je mnoge
dužnosti u političkom životu Španjolske.
Akademik, doktor prava, politologije i ekonomije, profesor pravnog fakulteta, ministar
informiranja, turizma i unutarnjih poslova,
veleposlanik u Engleskoj, jedan od tvoraca
ustava, potpredsjednik vlade, zastupnik u
europskom parlamentu, četiri puta biran
za senatora Galicije, utemeljitelj Narodne
stranke i njezin predsjednik, na dužnosti senatora ostao do 2011. godine. Autor je 87
knjiga iz oblasti politike, povijesti i ekonomije. Poslije smrti Franka predlaže reforme
autoritarnog režima pokušavajući ga pokrenuti prema demokratskom sustavu.
Manuel Fraga bio je dobro informiran o
lovstvu Bosne i Hercegovine, pa je odlučio,
uz posredovanje jedne slovenske turističke
agencije, doći u lov na medvjeda. Sjećanja,
zapisi i fotografije pomogli su mi napisati
nekoliko redaka o ovome lovu.
38
Krajem ljeta 1983., stigao je dopis agencije Športsko-rekreacijskom centru „Vlašić“ s
molbom za organiziranje lova na kapitalnog
medvjeda. Zahtjev je prihvaćen, a onda je
načinjen kompletan program lova i boravka
cijenjenog gosta. Termin lova bio je 15. studeni, a gost je osobno kontaktirao s upravom lovišta interesirajući se za pojedinosti.
Gospodina Fragu i turističkog agenta koji
ga je pratio dočekao sam u Banjaluci. Otišli
smo do moje kuće gdje smo se zadržali u
kraćem razgovoru. Nije nosio svoje oružje
jer bi ga u zračnoj luci snimali novinari, što
je on kao javna osoba želio izbjeći. Ponudio sam mu svoju lovačku kuglaru, što je sa
zadovoljstvom prihvatio, pogotovo kad je
vidio da je riječ o dobroj optici i moćnom
kalibru 8x68s.
SNAJPER „NACILJAO“ ARKADU
Prema lovištu smo krenuli vozeći se kanjonom Vrbasa, po lijepom, prohladnom
vremenu. Tijekom putovanja, gost je po-
stavljao brojna pitanja vezana za krajolik
kojim smo prolazili, lovstvo Bosne i Hercegovine te pojedinosti lova. Rekao je da
ima dovoljno vremena i da se nada kako
ćemo za 3-4 dana imati priliku vidjeti divljač i možda doći to trofeja. Svidjelo mi se
njegovo razmišljanje, jer nikada se ne zna
što sve može omesti dobro pripremljen lov,
radi čega smo imali još dvije čeke gdje su
medvjedi redovito dolazili u noćnim satima. Na planinu Vlašić, na Babanovac, stigli
smo u dogovoreno vrijeme. Dočekali su
nas upravnik lovišta i općinski dužnosnici.
Ručak je protekao u lijepoj atmosferi, zahvaljujući ponajprije turističkom agentu i
njegovu izvrsnom znanju hrvatskog, španjolskog i engleskog jezika. Prije polaska u
lov gospodin Fraga želio je probati oružje,
što je lovački ispravno. (Kad im predložite
da se s nekoliko komada streljiva uvjere u
ispravnost i preciznost oružja, mnogi to
dožive kao sumnju u njihovu sposobnost). Krenuli smo do mjesta za probu oružja, uz
pratnju znatiželjnika. Upozorio sam gosta
da puška ima jak povratni trzaj i da se čuva
mogućeg udarca okulara snajpera (optičkog ciljnika) u čelo. Lovac je naciljao, opalio i
precizno pogodio metu, ali dogodio se mali
incident – snajper mu je ozlijedio arkadu, uz
obilno krvarenje. Nazočni iz pratnje odmah
su pritekli i predlagali da ga vode do liječnika, ali je gosp. Fraga to odbio, rekavši da je
došao u lov. Natopio je maramicu snijegom,
stavio je na čelo i tražio da pođemo u lovište. Prihvatio sam njegov zahtjev. U pratnji
prevoditelja krećemo prema čeki udaljenoj
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
U LOVU
10-ak kilometara. Ostavljamo automobil nekoliko stotina metara od mečilišta i lagano
nastavljamo po raskvašenoj stazi na kojoj
vidimo trag srednje velikog medvjeda. Bio
sam siguran da ćemo ga ubrzo i vidjeti. Zahvaljujući povoljnom vjetru i tihom privlačenju, ugledali smo ga na lešini postavljenog konja.
Ulazimo u prostranu čeku, veličine manje kolibe. Udobno se smještamo, postavljajući dvoglede i ostale potrepštine na dohvat ruke. Imamo još sat dnevnog svjetla,
što koristim da gosp. Fragi pokažem dnevnik noćnih promatranja medvjeda sa svim
pojedinostima, što ga je ugodno iznenadilo. Vrhovi planina bili su još obasjani zalazećim suncem, kada je gost ushićen rekao da
je vidio medvjeda. Pogledao sam dvogledom i vidio kapitalno grlo koje je redovito
dolazilo na postavljenu meku i koje smo
namijenili ponuditi gostu. Gosp. Fraga odlaže dvogled, uzima notes i olovku i bilježi
svoje trenutne dojmove, koristeći posljednje minute dnevnog svjetla. Na hranilištu
je još bio medvjed koga smo zatekli i kidao
veće komade mesa. U studenom medvjedi
jedu velike količine hrane da se pripreme za
zimski san. Oni koji su nakupili rezerve sala
prvi odlaze u brloge, a zadnji ustaju s prestankom zime.
ČUJEMO GA KAKO DROBI KOSTI…
Smračilo se. Gledam gosta kako neprestano pretražuje vidokrug, zadovoljan jer je
vidio divljač. No, onoga jakog medvjeda ne
vidimo, ali se nadamo da ćemo ga ugledati
za pola sata, kad mjesec izađe. Ohrabruje
me smirenost gosta i njegove riječi da može
cijelu noć ostati budan.
Evo i mjeseca, koji sve jače obasjava površinu pod snijegom ugaženu medvjeđim šapama. Otvorili smo prozor jer imamo povoljan vjetar, što nam pokazuje traka papirića
na oknu. U jednome trenutku iza čeke gdje
www.lovackisavez-hb.ba
je snijeg dosta visok čuli smo mukli pucanj
suhe grane i ugledali jakog medvjeda koji
brzo nestaje u gustoj šumi. Bio sam siguran
da je to primjerak koji sam prethodnih noći
promatrao i odabrao za gosta. Vrijeme brzo
prolazi i već je 21 sat, kad bi medvjedi trebali početi dolaziti na pripremljenu hranu.
Sve se ponavlja kao i prethodnih noći, za
pola sata na plato dolazi osam medvjeda
različita uzrasta. Na trenutak smo zatvorili
prozor da bih mogao gostu dati posljednje
upute prije nego li se odluči na hitac. Velikoga odabranog kapitalca nema, a trebao
bi svaki čas izaći na plato i prići postavljenom konju. Bio je redovit prethodnih dana.
Ugledao sam ga na rubu šume, u sjeni, kako
polako ide prema meki kojom se već sladio
također jak medvjed. Iako je hrane bilo na
više mjesta, medvjedi su se opet sukobili
zbog nje, udarajući se šapama, ujedajući
uz glasno režanje i urlikanje, što je u tihoj
noći snažno odjekivalo. Ovo se rijetko viđa
na mečilištima, jer manji primjerci gotovo
uvijek ustuknu pred većima. Borba je trajala 30-ak sekunda, a onda su oba nestala u
šumi. To me je zabrinulo, jer sam se bojao
da se medvjed neće brzo vratiti. Gospodin
Fraga bio je oduševljen prizorima, koji se
rijetko doživljavaju. Eto, njemu se posrećilo
da uživa u nesvakidašnjim scenama u lovu
na najkrupniju zvijer Europe. Predložio
sam da ostanemo mirni i strpljivo čekamo,
jer noć je pred nama. Prošlo je dvadesetak
minuta, na mečilištu nije bilo ni jednog
medvjeda. A onda su počeli izlaziti manji
medvjedi, koji su se lijepo mogli vidjeti
na jakoj mjesečini. Na rubu šume, u sjeni
vidim jedan primjerak veći od ostalih, koji
polako prilazi meki. To je onaj koji želimo
odstrijeliti. Kratko se obazirao na sve strane, u jednom je trenutku pogledao ravno
prema nama. Mirni smo, čekamo da počne jesti, što je potrajalo nekoliko sekunda.
Pokušao je odvući lešinu konja, ali mu to
nije uspjelo jer je bila vezana. Sačekali smo
nekoliko minuta. Kad sam se uvjerio da je
povoljan vjetar, da medvjed jede i povoljno stoji, otvorio sam prozor. Čujemo kako
drobi kosti. Dao sam znak lovcu da puca.
Odjeknuo je pucanj, sa zelenim plamenom
na ustima cijevi. Tiho javljanje medvjeda
bio je znak da je dobro pogođen, a zubima se probao uhvatiti za mjesto pogotka.
Teturajući, krenuo je prema šumi. Čujemo
kotrljanje kamenja, a onda je nastala tišina
koju je remetio samo huk planinske rječice
Ugra. Nisam čestitao gostu, jer iznenađenja su uvijek moguća. Gospodin Fraga bio
je jako uzbuđen i radostan, bio je uvjeren
u dobar pogodak. Želio je sa mnom poći
i vidjeti mjesto nastrela, što sam prihvatio
jer sam bio siguran da medvjed leži mrtav
u blizini. Za svaki slučaj ponio sam sačmaricu nabijenu krupnim olovom. Dolazimo
na mjesto gdje je medvjed stajao i pod
svjetlom vidimo nekoliko kapi krvi. To je
dobar znak, jer kad ima mnogo krvi zna se
dogoditi da je riječ o lošem pogotku. Krvavi trag se pojačava i vodi nas u šumu. (Žao
mi je da me u ovome lovu, zbog bolesti,
nije pratio moj vjerni pas krvosljednik, koji
bi brzo pronašao odstrijeljenog medvjeda
i oblajavao ga). Stotinjak metara dalje nalazimo medvjeda kako leži. Čestitam razdraganom gostu na zlatnom trofeju. Ne često,
ali se događa kanibalizam kod medvjeda,
zbog čega sam ga prekrio jaknom koja će
ga sigurno štititi.
Zadovoljni, brzo stižemo u hotel. Prošlo
je pola noći, ali nam to nije smetalo proslaviti uspješan lov.
Sutradan smo otišli u Travnik, po želji
gospodina Frage posjetiti kuću nobelovca
Ive Andrića i isusovačku gimnaziju. Gost se
dugo zadržao u kući nobelovca tražeći od
prevoditelja da mu prevede pojedinosti
i sadržaj njegovih djela. Po hladnom vremenu, prošetali smo gradom uz pomoć
turističkog radnika, koji je gostu predočio
mnoge povijesne znamenitosti.
Gosp. Manuel Fraga pozvao je više uzvanika na oproštajni ručak i tom prilikom
zahvalio na gostoljubivosti i besprijekorno organiziranom lovu. (Ovi komplimenti
upućeni su od ministra turizma Španjolske
za čijeg je mandata ova zemlja doživjela
turistički procvat). Prilikom rastanka gosp.
Fraga mi je darovao penkalu sa zastavom
svoje zemlje, koja mi je draga uspomena na
ovaj lov, i pozvao me u lov na kozoroga. No,
taj sam poziv propustio i tako mi je propala
jedinstvena prilika da dođem do vrijednog
trofeja. Po povratku u svoju zemlju, Manuel
Fraga napisao je zapaženu kolumnu o Bosni
i Hercegovini, koja je objavljena u španjolskom tisku.
Antun Džaja-Bosanac
39
LOVAČKA PRIČA
Odvikavanje od
domaćih životinja
M
alo je lovaca koji nisu imali bar
jednog kera. Osobno sam ih imao
desetak do sad. Kao i ljudi osim
izgledom svi se razlikuju po ponašanju ili
nečemu trećem. Jedan od njih ostao mi je u
posebnom sjećanju što se tiče odvikavanja
od trke za susjedovim kokošima, ili ne daj
Bože ovcama. Bio je to mladi balkanac.
Roditelji su mu bili vrsni svinjari što je bio
i glavni razlog zašto sam ga nabavio. Dok je
imao tri- četiri mjeseca naganjao je mačke i
kokoši po dvorištu kao i svaki mladi ker. Za
mačku je bilo lako, a kokošima još nije mogao ništa te u tom nisam vidio nekog zla.
Polako, mislio sam. Nek se u njemu probudi
instinkt za lov a poslije ćemo ga lako odviknuti. Vrijeme je brzo prolazilo a balkanac je
rastao i bio sve snažniji. Jednog dana, osjetivši se valjda dovoljno snažan, istrča iz dvorišta te potjera ovce susjeda Mate. Srećom
zadesio sam se taj dan kod kuće te sam
ga nakon nekih pet minuta potjere uspio
uhvatiti.
Naime, imao sam susjeda Matu koji bi
svako jutro sa svojih dvadesetak ovaca, od
kojih je polovica bilo crnih, prolazio pokraj
moje kuće. Mato je bio jedan sićušni starac
kojemu nitko nije znao datum rođenja pa
čak ni on sam. Znalo se samo da je rođen prije Prvoga svjetskog rata. To je bio povučen i
skroman čovjek, uvijek nasmijan, kojega su
40
svi u selu cijenili. Nikad nikomu nije uputio
lošu riječ. Neke šaljivčine kažu da je uvijek
bio nasmijan jer se nije ženio pa ga nije imao
tko nanervirati kako treba. Moguće.
Uglavnom, bio je to više nego jasan znak
da je vrijeme pokazati balkancu što se smije
tjerati a što ne. I prije se balkanac trzao kad
bi vidio ovce no još je bio mali, ali sad je to
već počeo bivati problem.
Poslije toga kad god bi Mato naišao s ovcama prilazio sam mu pozdravljajući ga podignute ruke da me primijeti. Naime, zbog
duboke starosti već je slabo vidio a čuo nije
gotovo nikako. Dizao bih ruku visoko pokušavajući usput tim pozdravom prenijeti
poruku balkancu da su to prijatelji a ne netko koga treba mrziti. Nije on to izgleda baš
shvaćao. Što se tiče šume tamo je dobro napredovao. Po zanimanju koje je pokazivao
moglo se naslutiti da će biti dobar tragač.
U svemu je napredovao, ali mržnja prema ovcama nije prestajala. Odlučio sam
poduzeti neke rigoroznije mjere, o kojima
neću pisati.
Vrijeme je prolazilo. Mato je nailazio s ovcama, a ja bih ga pozdravljao mašući rukom
dok i zadnja ovca ne bi prošla. S vremenom
se i balkanac počeo smirivati. Već sam ga
smio i pustiti da slobodno trčkara po dvorištu bez straha da će domaćim životinjama
uraditi nešto loše. Bio je to potpuno drugi
ker. Kad bi naišao Mato s ovcama, zatrčao bi
se prema njima, ali kad bi došao blizu njih,
naglo bi zastao i sjeo. Ja bih se kao i svaki put srdačno pozdravio s Matom mašući
mu rukom, a balkanac bi potpuno nezainteresirano gledao dok i zadnja ovca ne bi
zamakla u šumarku kroz koji je vodio put do
obližnjih pašnjaka. Za nagradu sam ga svaki
put mazio. Nakon izvjesnog vremena, čim
bi ovce zamakle, on bi legao na leđa željno
iščekujući da ga malo pročeškam. Izgleda
da je nova taktika djelovala. Dobro je. Sad
još treba odraditi završni dio i ker će biti
kompletan. Treba ga izvoditi u lovište, naći
divljač i pokazati što mu je zadaća.
Lutajući tako s njim šumom, jednog
dana primijetih poveću grupu divljih svinja,
možda petnaestak komada. Uplašene od
tko zna čega, trčale su ravno prema nama.
Evo prilike da balkanac pokaže kakva krv
teče njegovim venama. I stvarno dok su se
svinje primicale provlačeći se između grmlja, balkanac diže nos i punim trkom krenu ravno pred njih. Psovao sam kako mi se
nije dalo da taj dan ponesem pušku pa da
još jednu izvrnem pred njim. To bi bilo savršeno. Kad je došao otprilike na mjesto kuda
će svinje protrčati, naglo zastade i sjede. To
me iznenadi. No dobro, pomislio sam. Dok
budu prolazile pokraj njega, sigurno će ih
zaskočiti. Čak sam se u jednom trenutku zabrinuo da ne bude toliko agresivan pa se ne
baci među njih, mogle bi ga izgaziti.
Nikomu ne bi povjerovao da moje rođene
oči ne ugledaše ono što se tada dogodilo.
Kad prva svinja dođe blizu balkanca, on
visoko diže prvu desnu nogu i ne spusti je
sve dok i zadnja svinja ne zamače u gustišu.
Blijedo sam pogledavao prema mjestu gdje
svinje nestadoše, a balkanac mi je već bio pod
nogama i iščekivao nagradu ležeći na leđima.
Idući kući šumskom stazom proklinjao
sam Matine ovce i svoje pozdravljanje rukom njega i ovaca. Je li moja taktika bila
prestroga ili je nešto drugo pogodovalo
tome da sve ode u pogrešnom pravcu, zaista ne znam.
Zadržah ga još neko vrijeme, a onda ga
darovah jednom kolegi koji je imao vrsne
kerove za lov na zeca i lisicu. Rekoh mu što
se desilo pa sam pomislio da bi možda uz
njegove kerove mogao krenuti. Nešto kasnije sam dobio poruku da balkanac nikad
ništa ne potjera, a kad bi vidio divljač koju
drugi kerovi gone odmah bi sjeo i digao
prvu desnu nogu. Također je rekao da mu
nije ni na kraj pameti da ga se riješi jer je
toliko umiljat i lijep da nikako ne bi mogao
bez njega.
Eto, opet mi je na kraju bilo drago što je
kod nekog tko će ga voljeti baš onakvog
kakav jest.
Dragan Perica
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
NA TRAGU DIVLJAČI
Kvaliteta rada psa
ovisi od mnogo čimbenika
Razmišljajući o raznim temama iz lova i kinologije, došli smo na ideju da pokušamo lovcima i kinolozima elaborirati jednu vrlo zanimljivu temu: kako riješiti zagonetku traga
koji na tlu ostavlja divljač i koju ni jedan instrument na svijetu ne može dešifrirati, osim
same divljači i dobro obučenog psa. Zahvaljujući literaturi koju posjedujemo, pa i osobnom dugogodišnjem lovačkom i kinološkom iskustvu, upustit ćemo se u ovu zagonetnu,
ujedno i rijetko obrađivanu temu.
KAKO NASTAJE TRAG
Zna se da je miris divljači
sklop od stotina mirisnih čestica različitog tipa, a jednako tako
znamo da je identičan za svaku
pojedinu vrstu i da odgovara
„mirisnoj slici“ svakog od njih.
Svaka jedinka ima neki mirisni
detalj koji je minimalno razlikuje od njezinih srodnika. Divljač
ga emitira različitim vanjskim
žlijezdama u kojima se nalazi
sekret karakterističan za divljač
koja ga luči. Taj sekret se prvo
zalijepi na tijelo divljači, a tek kasnije dolazi do razdvajanja mirisnih čestica na one koje ostaju
na tijelu i one koje se od tijela
razdvajaju. Uravnoteženost jačine mirisa stalno se mijenja, ovisno o fizičkom stanju jedinke.
Mirisne čestice koje se odlijepe
od tijela divljači načine oko nje
neku vrstu mirisnog polja, različitog oblika i intenziteta, ovisno
od meteoroloških uvjeta i vrste
tla na kojoj se divljač nalazi. Čim
se odvoji od divljači, ova mirisna
cjelina se postupno širi u zrak i u
praksi je nazivamo „visokim tragom“, jer je može pratiti samo
pas koji traži visokim nosom.
Ovaj izravni miris neće ni u kom
slučaju ostati mirisna cjelina,
jer postupno isparava s traga,
iako je načinjen od čestica koje
istodobno dolaze od mirisnog
polja divljači i mirisnih ostataka
ostavljenih u kontaktu tijela divljači sa zemljom i vegetacijom.
Tlo i vegetacija na njemu ponašaju se kao prijamnik-predajnik,
koji ga poslije prijma odašilju u
prostor stvarajući novu mirisnu
sliku, ali uvijek s istim elementiwww.lovackisavez-hb.ba
ma originala. Odvajanje mirisa
od tla i vegetacije, svoj proces
širenja nastavlja bez ikakvog
reda, u vrlo različitom vremenskom intervalu (od nekoliko
sekunda do nekoliko sati), pa
se često čudimo u praktičnom
lovu kako naš pas ne može pratiti trag zeca kojeg smo vidjeli
svojim očima, a u drugom slučaju uspješno prati trag zeca
star nekoliko sati.
EVOLUCIJA TRAGA
Čimbenici koji određuju ovaj
fenomen su mnogobrojni i
izravno ovise o fizičkim i kemijskim karakteristikama svojstvenim svakom tipu čestica. Njih
zovemo pokretnim čimbenicima, a drugi tip su nepokretni
čimbenici, kao zemlja, vegetacija i podloga, ovisno o prirodi njihova sastava, stanju temperature i vlažnosti u tom momentu.
Sve dok mirisne čestice miruju
zalijepljene za podlogu, pas ne
može pratiti trag, što se često
loše tumači u smislu da pas ima
loš nos, jer parametri koji utječu na zadržavanje mirisa traga
su mnogobrojni, a osim toga
reagiraju međusobno jedni na
druge, što uvećava razlike do
neodređenosti. Pojave koje doživljavamo gledajući psa kako
se na tragu muči, kod neiskusnog lovca stvaraju tjeskobu i
dekoncentraciju, a ni sam nije
svjestan da je pas tu najmanje
kriv. Krivci su u strukturi površine zemlje, u tipu vegetacije, u
topografiji terena, u uravnoteženosti između vlažnosti u zraku i vlažnosti na površini zemlje,
u temperaturi zraka, u smjeru
i jačini vjetra, u kiši, u magli, u
suncu itd.
VISOKI I NISKI TRAG
Postoje samo dva tipa traga, koji istodobno ostavlja ista
divljač. Jedan koji potječe iz
izravnog kontakta tijela divljači sa zemljom i vegetacijom, i
drugi koji nastaje u česticama
koje se s jedinke rasprostiru u
zraku i stvaraju oko nje mirisno
polje. Kad divljač bježi, jedan
dio čestica mirisnog polja, pod
utjecajem vjetra, pada prema
zemlji i zovemo ga niskim tragom, a drugi dio mirisnog polja,
također pod utjecajem vjetra,
ostaje u zraku i njega zovemo
visokim tragom. Visoki trag najčešće koriste psi ptičari, jer ga
izravno primaju u nos, posebice
kad se kreću uz vjetar, u pravcu
kojim je divljač pobjegla. Trag
ostavljen kontaktom divljači sa
zemljom nazivamo niskim tragom i njega najčešće koriste psi
goniči. Ovaj trag je vrlo otporan,
zbog visoke koncentracije mirisnih čestica na maloj površini, i
psi su primorani koristiti ga u težim vremenskim uvjetima. Trag
kontakta je trag točka po točka,
čije se čestice još nisu uspjele
pretvoriti u plinovito stanje jer
su vezane za razne materijale,
poput masnih materija, vodnjikavih biljaka i minerala. Iz ovoga
je vidljivo da će ovaj trag biti nejednako raspoređen po terenu i
s neizvjesnim ograničenjima,
široko trpeći utjecaj konfiguracije terena. Najbolji prenositelj
traga je voda, jer ako znamo
da je voda „krv zemlje“, koja
napaja i prenosi elemente života do srži biljnih organizama,
isto tako omogućava tragu da
otvara putove života mnogobrojnim životinjskim vrstama.
Lovci s goničima najbolje znaju
41
LOVNA KINOLOGIJA
koju ulogu ima vlažnost zemlje u kvaliteti rada njihovih pasa. Međutim, znajući na
koji način se mirisna čestica veže za česticu
vode, ili kako se od vode oslobađa, moramo u praksi pratiti trag vode da bismo znali
kretanje traga divljači. Voda se kreće u dva
smjera, od oblaka prema zemlji u vidu kiše i
od zemlje u atmosferu u vidu vodene pare.
Proces uravnoteženja ove dvije faze uzročnik je svih varijacija traga, a sunčeve zrake
svojom energijom pokreću funkcioniranje
ovog mehanizma.
KRETANJE VODE
I KRETANJE TRAGA
Kad kiša pada na suhu zemlju, sa sitnogrudastom strukturom, najveći dio te vode
se infiltrira u prazne prostore iz kojih će zrak
biti istisnut tekućinom prema površini, a tekućina će zauzeti njegovo mjesto. Istodobno, kad kiša dođe u doticaj sa zemljom, čija
temperatura je viša, jedan dio ove vode će
se pretvoriti u vodenu paru, raspršit će se u
atmosferu, odvlačeći mirisne čestice vezane
za nju. U takvoj situaciji nastaje trag srednje
kvalitete, koji će se vrlo brzo osloboditi. Ako
P
očetkom travnja, točnije 7.
travnja 2013., na Buni kod
Mostara održan je XI. državni ispit pasa glasnoga gona
na divlju svinju i IV. memorijal
„Smiljan Barišić“.
Zanimanje za ovu priredbu
svake je godine sve veće, pa
se tako ove godine u katalogu
našlo 35 pasa. Ispitu ih je pristupilo 28, a 19 ih je položilo ispit.
Suci Miran Radišić iz Čitluka i
Jure Puljiz iz Imotskog te delegat Jozo Lasić-Joža iz Širokog
Brijega nisu imali nimalo lagan
posao. Najviše je natjecatelja
bilo iz BiH i Hrvatske, a jedan je
vodič bio iz Crne Gore.
Nakon uvodnih riječi organizatora pristupilo se disciplini na
pucanj, koju su svi psi položili.
Publika je imala priliku vidjeti
5 pasa nevezanih (odloživih)
na disciplinu pucanj. A onda se
krenulo s radom pasa u gateru.
Na početku, posavski gonič Riki
Mate Balića iz Šestanovca postavlja visok kriterij na ocjenskoj
listi i ide do 207 bodova. Vrijeme je odmicalo, neki su psi imali manje, a neki više sreće toga
dana. U kasnim popodnevnim
satima suci su uspješno priveli
kraju manifestaciju i došlo je vrijeme da se proglase pobjednici.
Prvo mjesto i titulu CACT BiH
2013 ponio je posavski gonič
42
je zemljište iste kvalitete, a temperatura mu
je veća, trag će se poboljšati, jer se većom
temperaturom tla oslobađa više vodene
pare, a samim tim i traga. Ako je zemljište
suho i hladno, a struktura mu je identična
prethodnoj, isparavanje će biti minimalno,
ponekad nula, dok je suhoća zemljišta u stanju maksimalne apsorpcije. U ovakvoj situa-
ciji trag je vrlo loš, jer nije bilo isparavanja pa
su skoro sve mirisne čestice s vodom odvučene u zemlju. Ako kiša pada na glinasto tlo,
čija poroznost dopušta minimalno upijanje
vode, ono brzo postaje zasićeno, tako da
voda ostaje na površini, a s njom ostaje i trag
jer je vezan za vodu. Ukoliko je temperatura
zraka relativno visoka, uz pomoć sunčeve
radijacije dolazi do isparavanja, a kako su
skoro sve mirisne čestice s vodom ostale na
površini, samim isparavanjem i one se brzo
oslobađaju u zrak i daju odličan trag. Zato
svoga psa nikada nemojte na prečac ocjenjivati, jer kvaliteta njegova rada ovisi od mnogo čimbenika, a možemo ih podijeliti samo
u dvije skupine. Jedna skupina čimbenika je
ona na koju ne možemo utjecati, a to je sve
ovo do sada u ovom tekstu napisano, a druga skupina, na koju možemo utjecati, odabir
je šteneta od eksterijerno i radno kvalitetnih
roditelja, uz mnogo truda i rada u kvalitetnoj
obuci. Kako smo zašli u vrlo škakljivu i relativno nepoznatu temu, bilo bi dobro nastaviti u idućem broju, a tema bi bila – miris i
osjetilo mirisa.
Zdravko Pranjić-Brižankić
Najuspješniji natjecatelji sa sucima i delegatom
KD “SMILJAN BARIŠIĆ”: DRŽAVNI ISPIT I MEMORIJAL
“Liga prvaka” na Buni
Riki Mate Balića iz Šestanovca s 207 bodova, drugo mjesto i titulu RCACT BiH osvojio je istarski kratkodlaki gonič Bingo Steve Burazera iz Kozarske Dubice s 205 bodova, treće mjesto osvojila je ženka
posavskoga goniča Alfa Stipe Ivanovića-Roše iz Imotskog sa 191 bodom.
Pobjednicima su uručeni prigodni pehari. Sudačka ekipa odradila je posao uspješno i nije bilo primjedbi. KD „Smiljan Barišić“ zahvalilo je svima onima koji su posjetili ovu manifestaciju, a posebice natjecateljima i sucima na korektnom ponašanju.
Josip Vukoja
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
KU POSUŠJE: SKUPŠTINA
Prihvaćena izvješća,
dogovorene
tradicionalne priredbe
čili da će i ove godine ljubitelji i uzgajivači
rasnih pasa doći na svoje. Naime, 24. i 25.
kolovoza, na stadionu Mokri dolac u Posušju, u dnevnom i noćnom (pod stadionskim
reflektorima) programu održat će se CAC i
CACiB izložbe te dvije specijalke: Ex YU autohtonih goniča i specijalka ruskih pasmina
SAO, KO i CRT.
Na ovoj skupštini određena je i zadužena
skupina za pripremu i organizaciju izložbe,
a čine je: Tonćo Jukić-Soko, Darko Vican,
R
edovitoj proljetnoj skupštini Kinološke
udruge „Posušje“, osim zastupnika, nazočio je i predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne fra Petar Krasić.
Nakon nekoliko uvodnih riječi predsjednika Udruge Tonće Jukića, predložen je
dnevni red, koji su zastupnici jednoglasno
prihvatili. Poslije toga je podneseno izvješće
o radu u protekloj godini i financijsko izvješće, i oba su jednoglasno prihvaćena.
U sklopu prve točke dnevnoga reda,
predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne fra Petar Krasić upoznao je zastupnike
s nedavno održanim sastankom Nadzornog
odbora Kinološkog saveza BiH, održanim u
Banjaluci. Na tom je sastanku Kinološkom
savezu Herceg-Bosne uručen poziv za Generalnu skupštinu FCI. „Ovim je pozivom
Kinološki savez Herceg-Bosne i službeno
primljen u članstvo FCI. To je bio naš cilj
oko kojega smo bili angažirani već duže
vremena. Moram naglasiti da je ovo ujedno i veliko priznanje našem radu i zalaganju
za kinologiju na ovim prostorima“, između
Dvije dominantne teme: poziv KS HB za učlanjenje u FCI i ovogodišnji CAC Posušje
ostalog je istaknuo fra Petar.
U drugoj točki dnevnog reda raspravljalo
se o ovogodišnjem CAC-u Posušje, priredbi
koja se tradicionalno održava svake godine.
Nakon kraće rasprave zastupnici su zaklju-
Tomo Raič, Srećko Žulj, Velibor Jurišić i novi
član posuške kinološke udruge , dr. veterine
Miroslav Vujević.
Mladen Bešlić
KU PRIJATELJI Čitluk: SMOTRA I IPO
Uvijek
veselo kod
“Prijatelja”
N
edjelja 10. ožujka 2013. je po kalendaru kinoloških manifestacija određena za smotru i IPO zec u gateru sv.
Huberta u D. M. Ograđeniku, u organizaciji
KU „Prijatelji“ Čitluk.
Kako je cijeli tjedan padala kiša, strahovalo
se hoće li manifestacija uopće biti održana,
ali to je jutro osvanuo idealan dan, što je doprinijelo odličnom odzivu natjecatelja i dobru radu pasa goniča na zecu. Smotri je pristupilo 10 pasa i svi su pozitivno ocijenjeni.
IPO-u na zeca pristupilo je 11 pasa, od
kojih samo jedan nije zadovoljio sudačke
kriterije. Iako ova manifestacija nije natjecateljskog karaktera, ali ima svoju draž, treba
istaknuti da je od svih 10 pasa koji su po-
www.lovackisavez-hb.ba
Odličan odziv natjecatelja i dobar rad pasa
ložili ispit najviše pokazala ženka srpskoga
trobojnog goniča vl. Tomislava Šege iz Međugorja.
Smotru i IPO zec sudili su kinološki suci
Jozo Lasić-Joža i Mirko Čolak, koji je kao
dopredsjednik KSHB zahvalio organizatoru
na odličnoj organizaciji ove kinološke manifestacije a natjecateljima na fer i korektnom
ponašanju.
Josip Vukoja
43
LOVNA KINOLOGIJA
U
organizaciji Kinološkog društva „Vitez“ i Kinološkog saveza Herceg-Bosne, 1. lipnja održat će se državna, a
2. lipnja međunarodna izložba pasa svih pasmina. Izložbe će se održat na platou ispred
gradske sportske dvorane. Na izložbama se
mogu izlagati psi koji posjeduju rodovnik
priznat od FCI. Ne mogu se izlagati kastrirani, sterilizirani i bolesni psi, kao i ženke koje
se tjeraju. Svi psi koji budu izloženi moraju
biti cijepljeni protiv bjesnoće shodno zakonu. Psi bez knjižice o cijepljenju neće biti
pušteni u izložbeni prostor.
Psi će se natjecati u sljedećim razredima:
štenad (3-6 mjeseci), najmlađi (6-9 mjeseci),
mladi (9-18 mjeseci), međurazred (15-24
mjeseca), otvoreni (stariji od 15 mjeseci), razred prvaka, razred radnih pasa i razred veterana. Za razred radnih pasa obvezno je priložiti certifikat o položenom radnom ispitu,
dostatnom za upis psa navedene pasmine u
razred radnih. Bez priloženog certifikata pas
neće biti upisan u razred radnih pasa, već će
ga organizator prebaciti u razred otvorenih.
Za razred prvaka obvezno je priložiti potvrdu
o nacionalnom ili međunarodnom prvaku.
Psi Ch. BiH obvezno se upisuju u ovaj razred.
Psi iz razreda veterana ulaze u izbor za najljepšeg psa izložbe – BOB.
Suci na državnoj izložbi pasa po FCI skupinama bit će fra Petar Krasić (II-tornjak, III
i V sve pasmine), Radovan Mazalica (II-sve
ostale pasmine, I, IV, VII, IX i X sve pasmine)
i Emir Hasanbegović (VI i VII sve pasmine).
KD VITEZ Vitez: IZLOŽBE PASA SVIH PASMINA
Državna i
međunarodna izložba
Suci na međunarodnoj izložbi pasa bit će fra Petar Krasić (IV, IX i X sve pasmine), Refet Hadžić (I, III, V i VIII sve pasmine), Mijo Fury, Hrvatska, (VI i VII sve pasmine) i Dragan Stojanović
(II sve pasmine).
Krajnji rok za prijavu pasa, dostavu preslika rodovnika i potvrda o uplati za državnu
izložbu pasa je 26. svibnja 2013. godine. Detaljne informacije o cijenama, načinu plaćanja,
adresi, broju faksa, adresi elektroničke pošte te ostalim pojedinostima u svezi s državnom
izložbom, mogu se dobiti na web stranici društva: www.kd-vitez.ba ili na broj mobitela:
+387 (0)63 81 19 19.
Krajnji rok za prijavu pasa, dostavu preslika rodovnika i potvrda o uplati za međunarodnu
izložbu pasa je 20. svibnja 2013. godine. Ostale informacije mogu se dobiti na web stranici
Saveza: www.kinoloskisavez-hb.com ili na broj telefona: +387 (0)39 70 41 45.
KU VRAN Prozor-Rama: IPO I IZLOŽBA PASA NA OTOKU ŠKARINE
Mali broj privedenih pasa
N
akon godinu dana stanke uzrokovane višom silom, otok Škarine je opet oživio. Naime, zbog velike suše prošle godine otok je postao poluotok, jednostavno je bio problem naseliti otok zecom i
zadržati ga. Ove godine, što se toga tiče, ima vode i viška. U prelijepom ambijentu Ramskog jezera, a još ljepšem kad je jezero puno i prelijeva se, na spomenutom otoku održan je IPO i izložba pasa. Na
IPO su privedena četiri psa, dva su položila, dva nisu. Položili su psi Ive Zane, ženka posavski gonič i Nikice Drežnjaka, mužjak posavski gonič. Na ocjenu eksterijera privedeno je šest pasa: četiri odlična, jedan
44
Ivica Drmić
vrlo dobar i jedan dobar. Sudac
je bio Stipe Bulić iz Čitluka, koji
je konstatirao: vrijeme idealno,
uvjeti za rad odlični, posjećenost solidna. Organizator skupa
bila je Kinološka udruga „Vran“.
Predsjednik Udruge Jozo Miličević opet ističe nemar lovaca
kao glavni uzrok malom broju
privedenih pasa: „Isto tako i financijska situacija u Udruzi, a i
općenito, razlog je malom broju
pasa te, bez obzira na sve, nemar lovaca. Lovački psi moraju
imati rodovnike. Pretpostavljam
da ima oko 80 pasa, a oko 50
vlasnika.“ Jest, situacija je teška,
ali zakon ima svoja pravila. Kako
nesklad između mogućnosti
i propisa dovesti do iole zadovoljavajućeg stanja i s jedne i s
druge strane? Oni koji bi željeli
pse s urednim papirima i da to
mogu financijski izdržati. Možda neka suradnja s lovačkim
društvom u vidu odvajanja nekog postotka od članarine.
Stanko Ćurčić
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
ĆUDI PRIRODE
KATASTROFE S NAJVIŠE ŽRTAVA
U poplavi na Žutoj rijeci iz
1931. godine život izgubilo
nekoliko milijuna ljudi
V
oda – dragocjena tekućina koja život znači. Bez vode nema života, ni čovjeka, ni životinja, ni biljaka. Voda je, uz kisik, jedan od najvažnijih elementa na Zemlji za održavanje života. Dakle, sav
je život nastao i održava se u vodi. Čovjek bez vode može živjeti svega 72 sata. Naselja i gradovi od
pamtivijeka su nicali na rijekama i u blizini izvorišta pitke vode, koje danas, nažalost, ima tek jedan posto
od ukupnih vodenih masa na planetu Zemlji.
Na ovim prostorima za godinu u prosjeku padne oko tisuću milimetara padalina (1000 litara po
metru četvornom), a najveća prosječna godišnja količina padalina od nevjerojatnih 26,7 metara kiše
zabilježena je na području Cherrapunjija u Indiji.
No, ima predjela u kojima praktično kiša nikada ne pada. Pustinja Atacama u sjevernom Čileu najsuša
je površina na Zemlji. Pijesak boje kože koji se nalazi u toj pustinji na godinu dobije manje od 0,1 milimetar kiše. Neki dijelovi Atacame nisu „vidjeli“ kišu već 400 godina, zbog čega znanstvenici te dijelove
pustinje vide kao idealne lokacije za testiranje instrumenata koji bi trebali otkriti postojanje vode na
drugim planetima.
Dok na jednom dijelu Zemlje upiru pogled u Nebo da padne koja kapljica, drugi se pak mole da napokon prestane kišiti. Najveće katastrofe upravo su nastale zbog vode, zapravo od nabujalih rijeka koje
uništavaju sve pred sobom. Često smo promatrači, na našu sreću uglavnom na televiziji, strašnih bujica
koje nose sve pred sobom: namještaj, automobile pa i kuće i mostove te bespomoćnih ljudi i životinja
koji se panično pokušavaju domoći kraja. Vidjeli su se i ljudi na krovovima kuća, granama i automobilima, koji su se panično pokušavali „dočepati“ zraka.
Poplave nastaju od velikih količina oborina, otapanja snijega, kombinacije kiša i otapanja snijega, a
poznate su i tzv. ledene poplave. Čovjek se od pamtivijeka, s većim ili manjim uspjehom, bori s poplavama. Ta borba traje otkad postoje živa bića, traje i danas, a vjerojatno će trajati i u budućnosti.
Najveću, ili pak najpoznatiju poplavu zabilježila je Biblija. Riječ je o općem potopu koji se zbio u dane
proroka Noe, prije otprilike pet tisuća godina. „Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve što u svojim nosnicama imaše dah života – sve što bijaše na kopnu – izgibe.
Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa
zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji“ (Post 7,21-23).
Nakon ove biblijske, poplava na Žutoj rijeci iz 1931. godine smatra se najsmrtonosnijom prirodnom
katastrofom koja se ikada dogodila na Zemlji. Procjene o broju poginulih u poplavama iz te 1931. variraju u opsegu od 1 do 4 milijuna ljudi, a oni koji se nisu udavili, umrli su od posljedica gladi i raznih bolesti.
Između srpnja i studenog 1931., više od 88.000 km² bilo je potpuno, a 21.000 djelomično poplavljeno.
Rijeku Huangho, ili Žutu rijeku, nazivaju „Kineska tuga“ upravo zbog događaja iz 1931. godine.
I druga najveća svjetska katastrofa dogodila se na istoj rijeci, godine 1887. Ta je poplava bukvalno
razorila područje, usmrtivši između 900.000 i 2.000.000 ljudi. Stoljećima su poljoprivrednici koji žive u
okolici rijeke gradili nasipe, međutim, 1887. godine, nasipi nedaleko od grada Huajanhoa nisu odoljeli
i golema količina vode pojurila je u ravnicu. Zahvaljujući nižoj nadmorskoj visini, poplava se brzo širila
Sjevernom Kinom, plaveći pritom područje u površini od oko 130.000 km² . Nakon što se voda konačno
povukla, utvrđeno je da je oko 2.000.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom, a da je od posljedica raznih
bolesti i pandemija umro isti broj ljudi kao i od posljedica same poplave.
Događaj koji se vodi kao najsmrtonosniji ratni čin (ne računajući sustavne genocide), također se
dogodio na Žutoj rijeci. Kaifeng je grad-prefektura u istočnoj provinciji Henan u Kini i leži na samoj
obali Žute rijeke. Godine 1642., od strane vojske dinastije Ming, ovaj grad je namjerno poplavljen da bi
se spriječila pobuna seljaka. Vjerojatno ni sam vladar nije vjerovao da će katastrofa dosegnuti ovakve
razmjere, gdje je ubijeno oko 300.000 ljudi, što od posljedica trenutnog davljenja, što kasnije od gladi i
kuge. Je li možda i dinastija Ming bila inspirirana općim potopom?
Poplave nisu samo „privilegij“ daleke Azije, one su i tu oko nas. Tijekom ožujka strahovalo se od izljeva
Neretve, Rame, Bosne, Vrbasa, Lištice i mnogih drugih. Naravno, bilo je godina kada su ove rijeke mnoge
obitelji ostavile bez cijelog imanja, a neki su u poplavama izgubili i svoje najmilije.
Pero Zelenika
www.lovackisavez-hb.ba
ŠTO UČINITI
AKO PRIJETI POPLAVA
• Imajte prijenosni radio, svjetiljku
i rezervne baterije.
• Slušajte izvješća hidrometeorološke službe i upute stožera zaštite
i spašavanja te zapovjedništva CZ
odnosno povjerenika CZ.
• Iz nižih soba i podruma uklonite
hranu, pokretnine, dokumente,
novac i druge dragocjenosti na
viša mjesta.
• Napunite spremnik pitkom vodom jer postoji mogućnost da je
vodoopskrba poremećena.
• Stoku i perad premjestite na više
predjele i pripremite im boravište.
• Ako imate vremena, podmažite
strojeve koji se ne mogu odvesti iz
vode te u sigurnije objekte pospremite predmete koje voda može
lako odnijeti.
• Ako je vaš dom na području gdje
je poplavna voda poplavila cijelu
kuću ili zgradu, pravodobno evakuirajte sve sadržaje u sigurnija
područja kod susjeda ili rođaka.
• Ako nemate vremena za to, uzmite najvažnije stvari (novac, dokumente i neku odjeću) te uklonite ili
barem odvežite i oslobodite životinje i popnite se na područje izvan
dosega poplavnog vala.
• Prije nego što napustite kuću,
isključite električnu energiju, plin
i vodu.
U slučaju da se na
vrijeme niste sklonili
od vodnog udara:
• Ako ste ostali u poplavljenom području, preselite se ako je moguće
na viša područja i zovite pomoć.
• Noću upalite svjetiljku da vas lakše nađu spasioci.
• Kraj sebe uvijek imajte neki predmet koji dobro pliva i koji može
plutati (automobilske gume, plastični kanistar s čepom, veći komad stiropora...).
• Izbjegavajte područja na kojima
se voda može dići vrlo brzo i ugroziti vas.
• Ne pokušavajte prijeći potok ako
je voda visoka preko koljena.
• Ne pokušavajte prijeći poplavljene putove i ceste automobilom, jer
možete ostati u vodi i biti u većoj
opasnosti.
• Ostanite što dalje od riječnog nasipa jer može doći do erozije.
• Pratite informacije dobivene od
relevantnih službi i tijela.
45
VODENI SVIJET
P
itkih je voda sve manje, a potrebe za
njima sve su veće. Rijeke, jezera pa i
mora sve su zagađenija. Zagađeno je
zemljište, pa su mnogi bunari donedavno
lijepe i zdrave pitke vode toliko zagađeni da
su napušteni ili potpuno zemljom zatrpani.
Zanimljivo je da su donedavno potoci, rijeke i jezera bili pitki, a nije bilo ovoliko organizacija i udruga koje se bave zaštitom prirode. Sada imamo bezbroj subjekata koji se
bave zaštitom voda, prirode, okoliša, a vode
su i dalje zagađene. Zagađenje, uzrokovano
novim stilom života, očigledno je preveliko.
Kad dođe proljeće, kalendar vrvi od Dana
proljeća, Dana šuma, Dana voda, Dana planeta Zemlja. Iskoristimo te dane tako da
svijest o problemima neodrživog načina
života i prekomjernog zagađenja okoliša
postane svačiji problem, a ne samo udruga
koje na nj upozoravaju.
Ujedinjene nacije su razmatrale pitanje
zagađivanja voda, pa su na Konferenciji o
okolišu i razvoju 1992. u Rio de Janeiru pokrenule pitanje zaštite voda i okoliša. Opća
Skupština UN-a Rezolucijom od 22. veljače
1993. odlučila je da se 22. ožujka obilježi kao
Svjetski dan voda, pa da se na taj dan diljem svijeta skrene pozornost na probleme
voda i vodnih resursa. Time se željelo aktivnost o zaštiti voda prenijeti na cjelokupnu
ljudsku populaciju, s posebnim akcentom
na mlađu populaciju. Priredbe se zakazuju
svake godine, ali pod dugim motom. Od
2005. do 2015. UN je proglasio desetljećem
voda, pod geslom „Voda za život“. Busovački
ribolovci ove godine nastupaju pod geslom
„Čuvajmo vode, one život znače“.
Zaštita prirode i pitkih voda u programu
je mnogih udruga. U posljednje su vrijeme
živnule aktivnosti sportskih ribolovaca. Zatičemo ih na vodama rijeka i jezera na Svjetski dan voda. Udruge sportskih ribolovaca
LIJEP PRIMJER BUSOVAČKIH RIBOLOVACA
Čuvajmo vode,
one život znače
koje imaju posebne revire su aktivnije. Osim na Dan voda, mogu se vidjeti tijekom cijele
godine kako nešto rade, uređuju, čiste, te osim slobodnim vodotokovima posebna se pozornost posvećuje revirima.
Na određeni način, znali smo da ćemo busovačke ribolovce naći na vodama 22. ožujka.
Iako dan nije bio naklonjen izlasku na vode, oni su se okupili i krenuli na posao. Zadatak je
bio da se iz Ivančice, Kozice i dijela Lašve gdje busovački ribolovci imaju svoj revir, izvuče
što veća količina otpada bilo koje vrste. To su radili oni koji su imali duboke čizme i kombinezone, a oni s nešto tanjom obućom čistili su otpatke koji su se zadržali uz obalu ili na
raslinju uz obalu. Radilo se cijeli dan, a izvađene su tone otpadnog materijala, koji će radnici
Komunalca iz Busovače odvesti na deponij smeća.
Porazgovarali smo s najužim vodstvom Udruge. Predsjednik Ivica Tomičić ne krije zadovoljstvo današnjim odzivom ribolovaca i učinkom njihova rada, a do početka prave ribolovne sezone, kaže, bit će još akcija. Nadaju se i organizaciji nekog od natjecanja, možda i
državnog. Ističe probleme s čuvarskom službom, koja je dosta skupa, pa se dobar dio obavlja volonterski, oslanjajući se na uži krug suradnika, kao što su: Miralem Ekmeščić, Željko
Varešković, Ivica Krišto, Boro Bilić, a ima i drugih koji rado priskaču u pomoć kad zatreba.
Čim prestanu kiše i smanji se vodostaj u rijekama obavit će se poribljavanje potočnom
i kalifornijskom pastrvom. Očekuje se solidan posjet ljubitelja mušičarenja, kako iz Udruge,
tako i iz ostalih bližih i udaljenijih mjesta. Miralem je upravnik revira i očekuje bolji posjet u
ovoj godini, pa se zalaže da revir bude i mjesto za odmor, bez obzira na ulov. Nadamo se
ispunjenju njihovih planova, a do tada „Bistro“ sportskim ribolovcima Busovače.
Dobroslav Vrdoljak
ŠRD TRIBISTOVO Posušje: PORIBLJAVANJE TRIBISTOVA
Pastrva i amur
u jezerskoj vodi
P
osuško ribolovno društvo skoro svake godine pred ribolovnu
sezonu poribljava svoje ribolovne vode ribljom mlađi i odraslom plemenitom ribom. I ovog su proljeća poribili poznato
jezero u Tribistovu, u koje su ispustili oko 2500 komada odrasle
(konzumne) pastrve.
Prije toga po prvi su put u ovo jezero pustili oko 150 komada
(1-2 kg težine) odraslih amura – vrsta ribe koja je isključivo biljojed.
Ova će riba, zbog sve većeg prodora podvodnog bilja, reducirati i
usporiti njegov rast te će tako doprinijeti očuvanju jezera i poboljšati kakvoću vode.
Predsjednik ŠRD „Tribistovo“ Petar Bašić ističe vrijednost ovakvih
akcija u cilju očuvanja i povećanja fonda plemenite ribe u ovom
nadaleko poznatom ribolovnom reviru. Pohvalio je nesebičan rad
46
i zalaganje pojedinih ribolovaca i članova užega vodstva Društva,
između ostalih: Tonija Markotu, Marinka Čuturu, Živka Šušnjara,
Božidara Bagu i Zorana Bešlića-Manjića, bez kojih bi ovakve akcije
zasigurno bile manje uspješne.
Športsko ribolovno društvo Posušje-Tribistovo novu ribolovnu
sezonu dočekuje spremno, s obogaćenim ribljim fondom i s pripremljenim i očišćenim ribolovnim terenima.
Mladen Bešlić
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
BRĐANKA (ARNICA MONTANA L.)
Neka ne boli pa
dok može, može!
Vode se rasprave o tome koliko je brđanka dobra, a koliko opasna ako se
nestručno koristi. Utvrđeno je njezino ljekovito djelovanje, ali opreza,
naravno, nikada dosta.
B
ol je zacijelo jedan od najtežih osjećaja koji čovjek mora trpjeti
i u takvu stanju počesto gubi svoj normalan način ponašanja,
pa i uobičajene komunikacije s bližnjima. Za prevladavanje toga
teškog i iscrpljujućeg stanja brine se, naravno, medicina kao znanost
i svi njezini sustavi i ljudi koji su školovani za to humano zvanje. Međutim, u različitim dijelovima svijeta i kulturama pojedinih naroda ne
postoje identični stavovi niti metode liječenja za pojedine bolesti, što
kod običnoga puka nekada stvara dvojbe, kolebanja pa i nevjericu
u uspjeh i konačni ishod kod unesrećenih. Jedna od još nedovoljno
afirmiranih metoda jest homeopatija, koju pojedini znanstvenici drže
kao čudo i prognoziraju joj napredak u budućnosti. (Pojednostavljeno kazano, to je metoda u stilu „klin se klinom izbija“ ili ona druga
narodna „čim se truješ time se i liječiš“. Sve to treba uzeti s velikom
rezervom, ako nije u pitanju jednostavni placebo efekt.)
Za mnoge biljne preparate i biljke uopće kod pojedinaca vlada
mišljenje da su obični lažni nadomjesci (placebo) koji ljudima pomognu temeljem autosugestije i vjerovanja u Božju snagu! Ali, kada
se biljka oproba na životinji, onda ne može biti govora o uvjerenju.
Jedna od takvih biljaka je BRĐANKA (ARNICA MONTANA L.).
U narodu je još poznaju pod imenima: veprina, moravka, arnika,
gorski potres... Biljka je vjerojatno dobila ime po tome što se ne susreće na niskim nadmorskim visinama već je najčešće susrećemo
po brdima na plodnim šumskim proplancima i ledinama s dosta
vlage i humusa. Uvijek se javlja pojedinačno, a raste iz valjkastoga,
debelog korijena koji okomito ulazi u tlo. Listovi su poredani u rozetu, duguljasti su pri zemlji, a na stabljici visokoj i do pedesetak
centimetara su mali. Na vrhu se razvija lijepi žuto narančasti i mirisni
cvijet sličan nevenu ali s rjeđim i zgužvanim laticama. Arnika je trajnica i uvijek se pojavljuje na istim mjestima.
S obzirom na njezinu provjerenu ljekovitost, mnogi je ljudi diljem
Europe (pogotovo u Francuskoj i Njemačkoj) uzgajaju po vrtovima,
a neke farmaceutske kuće u Americi i na većim površinama. Ona
www.lovackisavez-hb.ba
je unišla kao cijenjena „dama“ u službenu medicinu. Bere se i suši u
hladu ili pećnicama u lipnju i srpnju, vodeći računa o reprodukciji,
jer se osim cvjetova čupa i korijenje.
Biljka sadrži: smolu, eterična ulja od kojih ima ugodan miris, alkaloide, arnicin, holin, gorke tvari...
Već smo kazali da se o brđanki vode rasprave, u smislu koliko je
dobra i koliko opasna, ako se nestručno koristi. Njezina glavna primjena je za vanjsku uporabu u vidu obloga, odvara i tinkture. Najviše se koristi za smirivanje bolova različitoga podrijetla i zacjeljivanje
ozljeda i rana. Dr. Rista Gostuški smatra je najboljim sredstvom protiv uboja i modrica nastalih po tijelu. Kod curenja krvi iz nosa i ozljeda vrlo brzo zaustavlja krvarenja. Mnogi je upotrebljavaju nakon
moždanog udara i oduzetosti dijelova tijela. U Francuskoj se jako
mnogo rabi za bolesti srca i krvožilnog sustava te za opću slabost i
umirenje organizma. Vrlo je djelotvorna kod bolova u zglobovima,
upale vena i šuljeva.
Tinktura od brđanke se rabi za vanjsku i unutrašnju uporabu, ali se
mora imati na umu i mogućnost trovanja ako se uzima bez nadzora
liječnika ili ljekarnika, ili pak neke druge iskusne i stručne osobe. Stoga
se ne prakticira davati djeci i starijim osobama. Na jednu litru vode
dolazi samo 4 grama cvijeta kada se sprema čaj za unutrašnju uporabu (za piće), toliko je brđanka žestoka biljka. S takvim čajem se mogu
tretirati modrice, zglobovi, rane, uboji, sva bolna mjesta na tijelu. Kada
dođe do upale i boli grlo ili usna šupljina, dobro je tim čajem ispirati
i onda ispljunuti. Tinkturu kupite u ljekarnama da biste bili sigurni u
dobar omjer. Učinak arnike se može ogledati i u činjenici da se male
količine cvijeta stavljaju u travaricu, čemu i osobno svjedočim!
Arnika je pokusima isprobana na mnogim životinjama i utvrđeno je njezino veliko ljekovito djelovanje, ali opreza nikada dosta, kao
i kod mnogih drugih biljaka!
Blago Lasić
47
GASTRONOMSKI KUTAK
Riba (orada)
u limunu
Fra Franjo Mabić
S
tavio sam u naslovu orada jer sam oradu pripremao na način
kako stoji u naslovu i nazivu. Može se, međutim, pripremati
skoro svaka vrsta ribe na ovakav način. Jednako ide i pastrva,
šaran, brancin ili sve vrste bijele ribe slične brancinu, kao što su kovač, fratar, lubin...
Na prvi se mah može opteretiti i naslovom, ali uvjerit ćete se i
opisom, a osobito pripremom da je recept veoma jednostavan, ali
i veoma lijep, koristan, ukusan i samim time rađa spravljaču ponos
neobičnoga uspjeha.
Riba, u ovom slučaju orada, očisti se od iznutrica, s izvana od
ljuski, posuši, potom posoli, natrlja se iznutra i izvana mekom paprikom i ostavi koju minutu da se paprika i sol koliko toliko upiju u
ribu. Za to vrijeme dok riba miruje, svježi limun se reže na ploške.
Bilo bi lijepo da bude limun koji nije ničim prskan. Takvoga limuna
ima po našim balkonima i stanovima doista na pretek. Treba izrezati
nekoliko limuna, a to znači barem četiri za jednu osrednju ribu ili
njih više. Imajmo na umu da se uvijek priprema za više osoba, a ne
48
samo za jednu.
Sada posudu, po mogućnosti glinenu ili sličnu u kojoj ćemo peći
ribu ili ribe, namažemo uljem i dno pokrijemo ploškama limuna –
jedna do druge. Onda položimo ribu i stavimo po njoj divljega komorača sjemenki ili zelenoga istrganoga lista. Stavi se nešto malo i
unutra ribe, ako već nismo stavljali koju drugu mirodijsku biljku ili
začin, osim one soli i meke paprike. Maslinovim uljem polako namažemo ribu i prekrijemo je ploškama limuna kao što smo stavili i
na dno naše posude u kojoj pečemo ribu. Sada još koja kap ulja na
sve ovo i u zagrijanu pećnicu na temperaturi kruha pečemo četrdesetak minuta.
Prilog može po volji od blitve i špinata s kuhanim krumpirom
do riže pripremljene na tolike načine ili ako je riba oveća, a manje
sustolnika, onda može i najobičnija zelena salata ili kisela koja se
nađe pod rukom. No, s pićem nije tako. Ovdje ostaje izbor i pitanje,
samo koje vino odabrati jer vino ide svakako uz ovu našu ribu ovako
pripremljenu.
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
ZABAVNI KUTAK
autor:
mariofil
soldo
dosjetka,
upadica
pok. bubnjar goran
ivandić
hrv.
redatelj,
lukas
koji je počinio grijeh
širina
zamaha
kosom
australski
pas na slici
onaj
koji
reagira
isključivo
osjećajno
britanski
ugodan
izraelski
glazbenik, osjet osjetipisac, amos
brian
la njuha
mrak
krivotvorina
vanadij
dugorepe
papige
bivši
nogometaš
“dinama”,
snješko
barske ptice
prilagođivanje,
sporazumaštvo
renij
loše
kvalitete
radi posao
miniranja
stručnjak
koji radi
selekciju
kofi annan
kalij
kopača
govoriti
ikavski
italija
sudionik u
sinjskoj alci
portugal
glumica
kolesar
sprečavanje
zaraze
glumica
nielsen
osvaldo
ardiles
kazaški
narodni
pjevač
pripadnik
(... družine)
imperator
prva nepoznanica
prijevremen
nogometni
vratar
casillas
anton
kikaš
slikarica
dujšinribar
ukrajinska
plivačica
kločkova
jedinica
za mjeru
papira
sprava za
rezanje
duhana
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
PROVJERA
Mariofil Soldo
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom. Jednoslov je
već upisan u mrežu.


R

 

www.lovackisavez-hb.ba
AČ, AKACIJA, ALANIN,
ATI, DOMINO, EMIR,
IMETAK, JA, JATACI,
KOKAVAC, LOMAČA,
MARICA, MOLAT, NICA,
OČ, OKER, ONIČ, OTAC,
PAP, PLOVAK, POIMATI,
PRIMOPREDAJA,
ROKOKO, TRINA,
VIV, VOTIV
Lovac otišao u lov, a supruga „šopingholičarka“ reče da će nakratko otići u šoping. Lovac je nazove mobitelom.
- Gdje si?
- Pa kod kuće, naravno – odgovori mu.
- E, hajde onda uključi usisavač da ga čujem – provjerava lovac.
BERAČI
Stari lovac sretne berače šparoga i kuka, kako u Hercegovini zovu
jestivu biljku bljušt, te im dade savjet:
- Nemojte nikad tražit’ kuka di ji nema!
RAZLIKA
Vratio se lovac iz lova prilično kasno, a kod kuće dočeka ga suprugina „jezikova juha“. Slično su prošli i ostali lovci iz lovačke
družine. Sutra na čašici razgovora jedan njih postavi pitanje:
- Kakva je razliku između majke i supruge?
- Majka za 20 godina od djeteta napravi čovjeka, a supruga za
20 godina od čovjeka napravi budalu – odgovori jedan od njih.
MJERA ZA MJERU
Lovac prazna ruksaka, a malo „pod gasom“ stigao iz lova. Ljutita
supruga pogleda se u velikom ogledalu i nije nimalo bila zadovoljna svojom linijom. Okrenu se prema mužu i reče:
- A, za bolje i nisi!
OBRANA
Optuženika za krivolov na sudu upita sudac:
- Imate li nešto u svoju obranu?
- Imam dvije lovačke puške i karabin – odgovori.
49
IN MEMORIAM
druženja koja ćemo u budućnosti samo u mislima moći doživjeti. Neka ti je laka ova hrvatska
zemlja. Počivao u miru Božjem.
LD „Golub“, Čitluk
ANTO ŠKORO
(1937. – 2013.)
IVAN ŠIMIĆ-SULTANOVIĆ
(1944. – 2013.)
U 76. godini života, 2. travnja
2013., zauvijek smo se oprostili
od prijatelja, kolege lovca Ante
Škore. Sve poteškoće koje je susretao na životnome putu podnosio je strpljivo i uvijek s vjerom i nadom u bolje sutra. Živio
je skromno i pošteno vodeći brigu za svoje najmilije. Uz to, bio
je istinski ljubitelj prirode, zaljubljenik u lov i lovačka druženja.
Svoje bogato lovačko iskustvo
nesebično je prenosio na mlađe
lovce. Dragi naš Anto, titraj svijeće na tvome grobu ostavlja nas
u vjeri da si nastavio život u nekome ljepšem i boljem svijetu, a
njezin odsjaj će i dalje svijetliti
lovačke staze od Galečice, Voljica pa sve do Raduškog kamena.
Počivaj u miru Božjem.
Iznenadnom smrti u 69. godini života zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član Ivan
Šimić-Sultanović. Lov i prirodu
zavolio je od svoje rane mladosti i bio je u povjerenstvu za
obnovu rada HLU „Malič“ Grude
1996. godine. Bio je strastveni lovac, mlađe je podučavao
vještinama lova, zaštiti prirode
i divljači. Sudjelovao je u brojnim aktivnostima Udruge i sa
zadovoljstvom je obavljao sve
povjerene mu zadaće. Volio je
i ribolov, posebice kada bi poplavilo Grudsko polje. Nažalost,
jednoga jutra upravo u ribolovu
njegovo plemenito srce prestalo je kucati. HLU „Malič“ Grude
izgubila je dobrog lovca, prijatelja i čovjeka, a najveći gubitak
je za lovnu sekciju „Grude“ čiji je
bio član. Mi tvoje kolege lovci
sjećat ćemo Te se u svim našim
lovačkim susretima i hvala Ti
na svemu što si učinio za našu
Udrugu. Počivao u miru Božjem.
LD „Uskoplje”, Uskoplje-Gornji Vakuf
MATE BARBARIĆ
(1944. – 2013.)
S dubokom nevjericom i
bolom u duši primili smo vijest
da je prestalo kucati plemenito
srce našega velikog prijatelja i
lovca Mate Barbarića, člana lovne sekcije Gradnići.
Njegovom smrću izgubili
smo istinskog zaljubljenika u
lov, a posebice u lovačka druženja, za koja je uvijek pronalazio
vremena. Kao rijetko koga Bog
ga je obdario talentom za duhovitost i zabavu, snalažljivost u
svakom momentu, pa je u njegovu društvu uvijek bilo ugodno. U svome dugogodišnjem
lovačkom stažu zalagao se za
očuvanje prirode i unapređenje
lovstva i lovačke etike. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je
časno i pošteno s puno ljubavi i
krajnje odgovorno.
Dragi prijatelju Mate, sjećajući se tvoga veselog lika, tvoga
ljudskog, lovačkog i moralnog
doprinosa, nosimo u sebi istodobno žal i ponos za sva naša
50
VLADO KOŽUL-TRPKO
(1959. – 2013.)
Nakon kraće bolesti otišao je
na put bez povratka naš kolega
i prijatelj Vlado Kožul, naš Trpko.
Nadali smo se da ćemo se još
dugo zajedno družiti u brojnim
lovačkim susretima uz Lišticu
i Crnašnicu u Knežepoljskom
polju, u vrletima Grozdaca, u Lovačkom domu u Gaju, u …
Do posljednjeg dana života
vodila ga je ljubav prema prirodi,
lovu, lovačkim druženjima, prema njegovu Knešpolju, u čemu
je uvijek davao cijeloga sebe.
Sve povjerene dužnosti u sekciji
i Društvu obavljao je krajnje odgovorno. Posebice je bio nemjerljiv njegov doprinos u organizaciji raznih aktivnosti vezanih za
lovstvo i lovačka druženja.
Dragi Trpko, zadržat ćemo u
sjećanjima tvoj lik, tvoje veselje
i vedrinu, tvoju ljubav za sport i
prirodu i toplinu koju si davao u
svim našim druženjima. Počivaj
u miru Božjem.
HLU „Malič“, Grude
LD „Mosor“, Široki Brijeg
NIKO BARAĆ
(1951. – 2013.)
Nakon kraće i teške bolesti,
naše je redove zauvijek napustio naš prijatelj i kolega lovac
Blago Vučić, član lovačke sekcije
Goranci. Njegovim odlaskom
izgubili smo velikog čovjeka i
istinskog zaljubljenika u prirodu,
lov i lovačka druženja.
Nedostajat će nam njegovo prijateljstvo i vedrina
kojom je oplemenjivao naša
druženja. Zahvalni smo za sve
trenutke provedene s njim.
Počivao u miru Božjem.
Nakon kraće bolesti, u 62.
godini života zauvijek nas je napustio naš prijatelj i kolega lovac
Niko Barać.
Bio je tih, miran i povučen
lovac, član sekcije Gorčevica.
Živio je i radio u inozemstvu,
ali je redovito dolazio u svoje
Društvo, podmirivao statutarne i druge obveze i doprinosio
razvoju i jačanju svoje lovačke
udruge. Izgubili smo dragog
čovjeka i lovca, u nama je ostala velika praznina, i jedino što u
ovome trenutku može jest zahvaliti mu za sve što je učinio za
LD „Sokol“ iz Nove Bile.
Dragi Niko, nosit ćemo te u
trajnoj uspomeni. Počivaj u miru
Božjem.
LD „Jarebica“, Mostar
LD „Sokol“, Nova Bila
BLAGO VUČIĆ
(1955. – 2013.)
SREĆKO-KEJA NALETILIĆ
(1962. – 2013.)
Naš je Keja – tako su ga svi
zvali – svoju životnu bitku s opakom bolešću izgubio. Otišao je
zauvijek, prerano, u 51. godini
života, ostavljajući u neizmjernoj boli i tuzi svoje najmilije.
No, zbog njegove smrti tuguje i
„lovačka obitelj“, njegove kolege
lovci s kojima je godinama dijelio radost uživanja u lovovima i
lovačkim druženjima. Sjesti poslije lova, popričati, proveseliti se,
nikada Keja od toga bježao nije.
Uspomenu na njegov lik
dugo, dugo ćemo nositi u sebi.
Počivao u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
IVO DŽIJAN
(1947. – 2013.)
U 66. godini života zauvijek
nas je napustio naš cijenjeni
i dugogodišnji član, naš Ivo
Džijan-Piki. Bio je drag čovjek,
dobar prijatelj i uzoran lovac.
Uspomena na njegov lik ostat
će među nama, posebno među
lovcima njegove sekcije Bok. Počivao u miru Božjem.
čovjeka, dobrodošla u svakom
društvu, lovca koji je uvijek bio za
rad, akciju, koji nije znao reći „ne“
kad god je trebalo uraditi nešto
u lovištu ili na nekom drugom
mjestu. Trajno će ostati njegova
uzrečica „More, čovče!“ kad god
bi ga netko zamolio za nešto.
Dragi naš Midža, hvala ti za
sve divne trenutke koje smo
proveli s tobom, hvala ti za doprinos koji si dao Društvu i sekciji Rasno-Dužice, živjet ćeš trajno
u našim uspomenama. Počivao
u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
VOJIN BAŠIĆ
(1949. – 2012.)
Teško je prihvatiti istinu da
je, u 63. godini, preminuo dugogodišnji član našega udruženja
Vojin Bašić. Iako je bio pomalo
narušenog zdravlja obavljao je
odgovorne dužnosti u udruženju.
Smrt ga je zatekla na dužnosti
predsjednika Upravnog odbora
Udruženja, a obavljao je i dužnosti predsjednika Skupštine i
predsjednika Udruženja, za što je
dobivao nagrade i priznanja. Njegovom smrću izgubili smo druga,
odanog člana i zaljubljenika u lov
i prirodu. Hvala mu za sve što je
učinio za lovce i lovstvo.
UL „Drvar“, Drvar
LU „Sava“, Orašje
STJEPAN SOLDO-ČOVIĆ
(1937. – 2013.)
MILJENKO SKOKO-MIDŽA
(1963. – 2013.)
Prerano, u 50. godini života,
redove LD „Mosor“ i svoje sekcije
Rasno-Dužice zauvijek je napustio Miljenko Skoko-Midža.
Kao kolega zauvijek će nam
ostati u uspomeni, ali najviše
ćemo ga pamtiti kao vesela
Redove našega Društva
zauvijek je napustio naš dugogodišnji član, kolega i prijatelj
Stjepan Soldo-Čović.
Pamtimo ga kao dobra čovjeka i lovca koji je volio lovačke
običaje te druženja s prijateljima
i kolegama lovcima. Velika mu
hvala za sve što je učinio za boljitak našega Društva. Ostat će
nam u trajnom sjećanju u svim
našim lovovima i lovačkim druženjima. Počivao u miru Božjem.
LD „Radovanj“, Posušje
Broj 88, ožujak - travanj 2013.
C
prem
ucati
p
o
n
e
nuto
opušt
Nije d led ili smrz gih
dru
du,
na vo e u pravcu
išt
zemlj
lovaca
!
Z
E
R
P
O
,
I
C
LOV
A
J
I
B
U
E
J
Ž
mije
ORU
s
e
n
se
dok
vljač
, sve
u, di
v
m
o
o
l
a
k
š
pnom enom pu enih lovac
u
r
g
U
uper
stavlj
s
o
i
t
p
i
t
a
rt
pra
ođe c
r
p
e
,
se n
a lova
t
s
e
j
m
ka do to, kratkog
s
a
l
d
om o
mjes
enim
Prigod na drugo a u zatvor zniti
vk
ka
ra
prelas lova, bora moraju isp
se
nka
presta ama, puške relomiti
rij
no p
prosto
odnos
a
ni leđ a
u
p
e
s
im
Puška sudionic o,
utih
kos
okren jev se drži i gore
il
ci
lova, a na dolje
ren
usmje
u
eler”) titi
n
š
“
(
idanja smije koris
k
o
č
a
Ubrz ovu se ne
om l
grupn
kl
t
radi o
ja
ljen
začep
o
a nisk
n
i
t
a
U
V
c
LO
Uu
PRAVILAp
koja
č
GURNOSNAšteno
a
j
l
v
u
POŠTUJTE SI
i
d
op
Nije d divljač ili na vcu
ra
leteću e kreće u p a
s
lovac
h
i
g
u
dr
iti lovačkim
pušteno lov
icijom
Divljač je do
ačkom mun
lov
i
jem
už
or
v ti
va
se mora ruko
j
Oružjem
govorno
oprezno i od
smije uperiti
nikad se ne
Cijev puške
lovcu
om
ug
dr
a
prem
poređen
je je lovac ras
Mjesto na ko
vrijeme
napuštati u
g
ne smije se
uč
renja str no
lova bez odob
vođe
pratitelja ili
mlju ili u
puške na ze
e,
Poslije pada
dizanja pušk
po
o
sn
no
snijeg, od
ta cijevi
egledati us
pr
se
aju
ih
or
m
aln
anja eventu
radi otklanj
začepljenja
lovca
g
o
k
a
v
ova, s susjednih
l
a
k
t
nu
ima
poče
Prije ati s mjest h na zabra a
i
upozn upozoriti m pravcim
ni
ai
lovac a u određe
j
pucan
s
atrati
m
o
r
p
ušci
ivljač
p
d
a
o
n
n
a
e
opušt ičkog nišan
d
e
j
i
N
t
ću op
o
m
o
p
e
uk a s
r
a
j
ž
ja oru a cijevi ili
n
e
š
o
n
ustim
dom
a
o
n
g
i
i
t
r
a
P
ž
ije dr
idaču
m
s
e
n
na ok
no pucati
Nije dopušte
ili smrznuto
na vodu, led
avcu drugih
zemljište u pr
lovaca
se ne smije
lovu, divljač , sve dok
U grupnom
škom
erenom pu
pratiti s up
enih lovaca
crta postavlj
se ne prođe
ta lova,
laska do mjes tkog
Prigodom od
esto, kra
mj
o
ug
dr
prelaska na
zatvorenim
a, boravka u
prazniti
prestanka lov
rajju isp
p ške se mo
, pu
ma
j
rija
to
os
p
pr
elomiiti
pr
o
sn
no
od
ni leđa
Puška se pu
dionicima
okrenutih su ži koso,
dr
lova, cijev se
gore
na dolje ili
usmjerena
u
nja (“šneler”)
Ubrzač okida
koristiti
se ne smije
u
lov
m
no
grup
nisko
no pucati na
Nije dopušte
divljač koja
na
ili
č
lja
div
leteću
avcu
se kreće u pr
a
drugih lovac
og lovca
a lova, svak
Prije početk
sjednih
mjestima su
upoznati s
branu
oriti ih na za
lovaca i upoz đenim pravcima
re
od
u
a
ja
nj
an
ucca
pu
p
omatrati s
no divljač pr
Nije dopušte
a na pušci
tičkog nišan
pomoću op
ruka se
šenja oružja
Prigodom no na ustima cijevi ili
ti
ža
ne smije dr
na okidaču
nu,
lovu i u prigo
Pri kružnom
držati koso,
ra
mo
se
a
pušk
dolje ili gore
gonu,
i
r
p
u
lovu i ti koso,
m
o
n
ž
ža
Pri kru se mora dr
e
puška olje ili gor
d

Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

HOOP prijelom.indd - lovački savez herceg bosne

8. sjednica 15.09.2011. - Lovački savez Primorsko goranske županije

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

usvojene izmjene i dopunezakona o lovstvu

divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

13. sjednica 21.09.2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

02. lipnja 2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

Rizične i jako opasne naprave Dodijeljena prva lovišta u Federaciji

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE