Mostar, XLV., 1, ožujak 2013.
KAZALO
UVODNIK3
PROVINCIJALOVA RIJEČ
Uskrsna čestitka fra ivana sesara, provincijala
4
4
GENERALOVA RIJEČ
5
Pismo generalnoga ministra, ofm, za Uskrs 2013.
5
Pismo generalnoga ministra cijelome redu manje braće 8
Pismo generalnog ministra svim sestrama
klarisama i koncepcionistama
10
Pismo generalnog vikara 11
Reda manje braće svoj braći
11
IZ ŽIVOTA PROVINCIJE
Fra Stanko Ćosić, fra Mario Ostojić i
Fra josip Serđo Ćavar zaređeni za đakone
Proslava dana posvećenog života na humcu,
svijećnica 2013.
Obilježena 68. Obljetnica ubojstva
hercegovačkih franjevaca
U Mostaru predstavljeni franjevački izvori
Duhovna obnova u Majčinom selu
Duhovna obnova za cijelu provinciju
Fra ante jelavić napustio zajednicu
Nikola miličevič napustio postulaturu
Provincijski kapitul
Generalni definitorij potvrdio kandidate za
službu provincijalnog ministra
Izmjena i dopuna statuta provincije
Komisija za reviziju spisa
U mostaru započeo kapitul
hercegovačke franjevačke provincije
Izabrana nova uprava
hercegovačke franjevačke provincije
Čestitka kapitularaca generalnom ministru
fra Joséu Rodríguezu Carballu
Zahvala predsjednika bk bih ex-provincijalu
hercegovačke franjevačke provincije
Čestitka predsjednika bk bih novom provincijalu
hercegovačke franjevačke provincije
Završen kapitul hercegovačke franjevačke provincije
13
IZ ŽIVOTA KUSTODIJE
Fra Častimir Majić proslavio 99. rođendan
Stepinčevo u new yorku
30
30
31
NAŠI POKOJNICI 33
IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA
Sjednica jkpmofm (južnoslavenske konferencije
provincijalnih ministara)
Ii. Susret provincijalnih ministara i
provincijskih definitorija jkpmofm
Zapisnik susreta fra joséa carballa,
generalnoga ministra ofm, s jkpmofm
Izvanredna sjednica jkpmofm
Misno slavlje o 30. Obljetnici postojanja
vijeća franjevačkih zajednica
Predstavljeni “franjevački izvori” o 30. obljetnici
38
13
14
15
18
20
21
22
22
23
24
24
25
25
25
27
26
postojanja vijeća franjevačkih zajednica
47
Susret članova uprava franjevačkih provincija
ofm u međugorju
49
Nacionalni tečaj za duhovne asistente ofs-a i frama-e50
Generalna kurija franjevačkog reda objavila video zahvale
papi benediktu xvi.
51
Generalni ministar ofm fra Jose Carballo susreo se
s mladim fratrima jkpmofm u samoboru
51
Homilija generalnog ministra
fra Joséa Rodrigueza Carballa na susretu
s mladom braćom jkpmofm (samobor, 2. Ožujka 2013.) 53
Novo vodstvo konferencije viših redovničkih poglavara i
poglavarica bih
54
Izvješće s iv. Seminara o novim oblicima evangelizacije
europe u franjevačkoj perspektivi
55
Franjevci objavili knjižicu
“tjedan molitve za duhovna zvanja”
57
Sjednica južnoslavenske konferencije provincijalnih
ministara u trogiru
57
Mons. Dr. Pero Sudar: redovnici i nova evangelizacija 59
Iz života crkve u hrvata
66
Novom nunciju u bih priređena 66
Srdačna dobrodošlica
66
Nastupni govor nuncija pezzuta na predaji
akreditiva predsjedatelju radmanoviću
67
Poslanica biskupa mrzljaka u povodu tjedna
solidarnosti s crkvom i ljudima u bih
68
Studijski dan o kristovu križu
69
Priopćenje s 57. Redovnog zasjedanja biskupske
konferencije bosne i hercegovine
72
Vi. Pastoralni dan u dušobrižništvu na području
mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske biskupije 73
Duhovno-studijsko putovanje polaznika
đakonske pastoralne godine iz zagreba
74
Priopćenje sa susreta biskupa bk bih s
franjevačkim provincijalima u bih
76
43
45
VATIKAN77
Poruka pape benedikta xvi.
za svjetski dan mira 2013.
77
Poruka pape benedikta xvi.
za 21. Svjetski dan bolesnika
81
Poruka pape benedikta xvi.
za 28. Svjetski dan mladih 2013.
83
Poruka pape benedikta xvi.
Za 50. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja 87
Papa najavio odreknuće od papinske službe
89
Posljednja opća audijencija pape benedikta xvi.89
Izjava pape benedikta xvi.
O odreknuću od službe rimskoga biskupa 90
Papin oproštaj od kardinalskog zbora:
obraćanje svetog oca
91
Novi, 266. Papa, isusovac je, argentinac,
Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetšestogodišnji
dosadašnji nadbiskup buenos airesa
91
46
VIJESTI93
26
27
38
40
MIR I DOBRO, Mostar, XV., 1, svibanj 2013., službeno glasilo
IZDAJE: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM
Franjevačka 1, pp 153, 88 000 Mostar; tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526
Mreža: www.franjevci.info
UREDIO: fra Bože Milić, tajnik; ODGOVARA: fra Miljenko Šteko, provincijal; Zaključeno: travanj 2013.
Fotografija na naslovnici: :
Računalni slog: FRAM-ZIRAL; Tisak: Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar, 2013.
2
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
UVODNIK
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
3
PROVINCIJALOVA RIJEČ
USKRSNA ČESTITKA FRA IVANA SESARA,
PROVINCIJALA
S
laveći Kristovo uskrsnuće po kojem nam
je darovano spasenje i otkupljenje od
vječne smrti mi slavimo blagdan života
svjedočeći da je Dobro jače od zla, Ljubav od
mržnje.
Vjerom u Kristovu pobjedu nad smrću mi postajemo ljudi nade, sposobni izaći iz zatvorenosti i vidjeti dalje od vlastitih križeva, siromaštva,
odbačenosti i bolesti.
Snagom vjere u Kristovo uskrsnuće mi shvaćamo da nad patnjom križa sjaji uskrsna zora,
da će nakon crnih oblaka sveopće neizvjesnosti
zasjati sunce radosti. Vjera u uskrsnuće trajni je
izvor snage za život, jer ona zna da nijedna žrtva i ljubav nisu uzaludni.
Uskrs objavljuje Božju moć, koja naviješta
nadu da je po Kristovu uskrsnuću u konačnici
pobijeđeno sve zlo svijeta te da je Uskrs navještaj oslobođenja i spasenja čovjeka.
Ovim mislima ispunjenim uskrsnom nadom,
u ime Hercegovačke franjevačke provincije i
svoje osobno ime, svim vjernicima koji vjeruju
u Kristovo uskrsnuće želim blagoslovljen Uskrs.
Sretan Uskrs želim također i svim ljudima dobre
volje koji traže svjetlo na putu svojeg života.
Fra Ivan Sesar, provincijal
4
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
GENERALOVA RIJEČ
Pismo Generalnoga ministra, OFM,
za Uskrs 2013.
Vjerujem, Gospodine, umnoži moju siromašnu vjeru!
(usp. Mk 9,24)
(1Kor 15,4). To je središnja jezgra naše vjere i prvotne
kerigme: “Dakle: to mi – bio ja, bili oni – propovijedamo” (1Kor 15,11). Uskrsnuće je veliki “da” Boga Oca
njegovu Sinu i, u njemu, nama. Stoga je i velika tema
navještaja i temelj naše vjere.
Da, uistinu je uskrsnuo!
Uvijek me se doimala činjenica da su se kršćani
Istoka u uskrsnom vremenu pozdravljali ovim riječima: “Krist je uskrsnuo!”. Odgovara se: “Da, uistinu
je uskrsnuo!”. Tu ispovijest vjere činimo u kontekstu
Godine vjere, koju je Benedikt XVI. htio ”da Crkva obnovi zanos da vjeruje u Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta, da ponovno oživi radost da korača putem
kojeg nam je pokazao, da svjedoči na konkretan način preobrazbenu snagu vjere” (Benedikt XVI., Audijencija, 17. 10. 2012).
“Uskrsnuo je!” (Lk 24,6).
vo je, moja draga braćo i sestre, iskustvo
onih koji su jeli i pili s Njim nakon njegova
uskrsnuća (usp. Dj 10,41), i onih koji se osjećaju nanovo rođenima “za životnu nadu, za baštinu
neraspadljivu” (1Pt 1,3-4). “Uskrsnuo je!” To je temelj
naše vjere, razlog naše nade i motiv naše ljubavi.
Doista, “ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je doista
propovijedanje naše, uzaludna je i vjera vaša” (1Kor
15,14). Bez tog iskustva, križ Isusov i naši križevi bili
bi tragedija i kršćanski život bio bi apsurd. Zbog
toga iskustva mi, naprotiv, možemo pjevati s liturgijom: “O Crux, ave, spes unica! - Zdravo, Križu, nado
jedina!” Raspeti “je uskrsnuo treći dan po Pismima“
O
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Vjerovati, hod koji traje cijeli život
Može se učiniti čudnim što Pismo za Uskrs posvećujem temi vjere. Neki bi mogli misliti da je vjera
posve razumljiva pretpostavka u životu redovnika i
franjevca. Ali ne vjerujem da je tako! Naime, vjera se
nikada ne smije smatrati po sebi razumljivom, osobito u naše vrijeme kada su “zbog duboke krize vjere
pogođene mnoge osobe” (Porta Fidei = PF 2). I budući da proći kroz “vrata vjere”... uključuje krenuti na
put koji traje čitav život. On započinje krštenjem...,
a završava prijelazom iz smrti u vječni život” (PF 1),
nužno je da se u svakoj životnoj prigodi provjerava
istinitost naše vjere kako bi ona iz dana u dan uvijek
rasla i mogla uvijek sve jasnije iznositi na vidjelo “radost i zanos susreta s Kristom” (PF 2). Trebamo biti
odvažni i upitati se: jesam li vjernik ili jednostavno
ateist koji prakticira? Koje je „zdravstveno“ stanje
moje vjere? Moramo imati također nužnu jasnoću
da dadnemo iskren i dubok odgovor na tako životna
pitanja kao što su ta.
Smatram da govorim istinu ako tvrdim da je kriza
vjere koja se živi unutar Crkve – kako je to mnogo
puta kazao Papa – očevidna i među nama. Tvrdeći
5
to ne mislim na teoretsku i spoznajnu vjeru, nego na
vjeru slavljenu, življenu i ispovijedanu u svakidašnjem životu. Istina je da veći dio braće svakodnevno, bez buke, bez pljeska i bez velikih govora, pruža
ponizno svjedočanstvo slavljene, življene i ispovijedane vjere, ostajući vjerni protiv svake nade i čineći
od svoga života iskustvo vazmenog otajstva, ali također je istina da bi sekularizam, shvaćen kao skup
stavova neprijateljskih prema vjeri, i koji se tiče širokih područja društva, mogao unići u naša bratstva i
u naš život; i da smanjenje obzorja vječnosti i svođenje stvarnosti samo na zemaljsku dimenziju ima
za vjeru isti učinak koji ima pijesak bačen na vatru:
guši je i završava gašenjem. Smatram da je potrebno, osobito u ovoj Godini vjere, učiniti predah, moratorium, da provjerimo svoju vjeru. Kako su aktualne
riječi tadašnjeg kardinala Ratzingera kad je, 1989.
godine, tvrdio: “Apostazija modernoga doba temelji
se na nestanku provjere vjere u životu kršćana”.
Vjera koja je život
U svojoj katehezi, 17. listopada 2012. godine,
Papa tvrdi: “Imati vjeru u Gospodina nije činjenica
koja zanima samo našu inteligenciju, područje intelektualnoga znanja, nego je promjena koja zahvaća
život, čitavo naše biće: osjećaj, srce, inteligenciju,
volju, tjelesnost, emocije, ljudske odnose”. I u istoj
prigodi Papa Benedikt se pita: “Je li vjera uistinu preobrazujuća snaga u našemu životu, u mojemu životu? Ili je samo jedan od elemenata koji sačinjavaju
egzistenciju, a da nije onaj odlučujući koji bi je posve zahvatio?” To je ono, draga moja braćo i sestre,
što se trebamo pitati, jer je vjera, daleko od toga da
bude odijeljena od života, njegova duša: “Kršćanska
vjera, djelatna u ljubavi i jaka u nadi, ne ograničava, nego očovječuje život, štoviše čini ga potpuno
ljudskim” (Benedikt XVI., Audijencija... ). Ne možemo
govoriti o vjeri ako se ne pozivamo na život, jer ga
upravo ona čini razumljivim i privlačnim. Vjera i život
se uzajamno dozivaju, jedno podržava drugo. S druge strane, podržani vjerom, gledamo s povjerenjem
na svoje zalaganje za preobrazbu struktura grijeha,
“iščekujemo nova nebesa i novu zemlju, gdje pravednost prebiva” (2Pt 3,13). Samo ujedinjujući vjeru
i život, vjeru i zalaganje u korist društva koje će više
biti usklađeno sa vrijednostima Evanđelja, bit ćemo
“živi znakovi nazočnosti Uskrsloga u svijetu”(PF 15).
S pravom nam je Kapitul 2006. godine rekao u svom
dokumentu: «Vjera se tiče svega onoga što jesmo...
Život u vjeri izvor je naše radosti i nade, našega nasljedovanja Isusa Krista i našega svjedočanstva svijetu» (Spc 18). Vjera i život su neodvojivi.
Sveti Bonaventura, u Proslovu Breviloquiuma, definira vjeru s tri slike koje smatram veoma rasvjet-
6
ljujućima s ozbirom na ono o čemu smo govorili:
”fundamentum stabiliens” (temelj koji daje čvrstinu), “lucerna dirigens” (svjetiljka koja usmjerava),
“ianua introducens” (vrata koja uvode). Ukoliko je
temelj, vjera daje čvrstinu našemu životu; ukoliko je
svjetiljka, vjera je svjetlo koje omogućuje da vidimo
i pokazuje ispravan pravac; ukoliko je vrata, vjera
nam omogućava da prijeđemo prijeko i uvodi nas
u zajedništvo sa Svetim nad svetima. Vjera je svjetlo koje nam omogućava da dospijemo do vrata i da
možemo otvoriti vrata koja nas, bez zapreka, uvode
u Božji svijet, omogućujući nam da koračamo sukladno volji Božjoj.
Vjera: milost i odgovornost.
Vjerovati pretpostavlja, prije svega, prihvaćanje
dara kojim bivamo nezasluženo obdareni: dar vjere.
“Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao
govorio” pišu Djela apostolska govoreći o Lidiji (Dj
16,14). Franjo to ovako kaže u svojoj Oporuci: “Gospodin mi dade toliku vjeru... Gospodin mi je dao i
daje toliku vjeru...” (Opor 4.6). Za Franju, a i za nas,
sve je milost (usp. Opor 1.2.4.6.14.23), vjera također.
Stoga vjera uvijek stremi prema djelovanju i preobrazbi osobe iznutra, stremi prema obraćenju uma
i srca.
Vjera je, pak, također osobno zalaganje da je sačuvamo i da činimo da raste. Stoga nam Benedikt
XVI. predlaže da se za vrijeme Godine vjere spomenemo “dragocjenog dara vjere” (PF 8). I sveti Biskup
iz Hipona u jednoj od svojih homilija o Redditio
Symboli (o predaji Vjerovanja), kaže: “Vi ste ga primili (Vjerovanje), ali ga trebate uvijek imati na umu i
u srcu, morate ga ponavljati u svojim krevetima, o
njemu razmišljati na javnim mjestima i ne zaboraviti
ga dok blagujete: pa čak i kad tijelom spavate, morate svojim srcem u njemu biti budni” (Sv. Augustin,
Sermo 215, 1). Prva Crkva je željela da se Vjerovanje
nauči napamet (usp. PF 9), da se sačuva vjera i da se
ima na umu vlastito stanje vjernika. To podsjećanje
(re-cordari = ponovno provlačiti kroz srce), ne ograničuje se na prošlost, nego čini da vjera ulazi u sadašnjost, kvalificirajući život, i da otvara prema budućnosti razvijajući se, kao što raste gorušičino zrno
(usp. Mt 13,31). Tako sadržaj Vjerovanja, sažetak naše
vjere, postaje životnom poviješću, postaje životom i
otvara se za mirabilia Dei, “čudesna Božja djela”, koja
Gospodin nastavlja u nama ostvarivati.
Vjera je, zatim, milost koju trebamo prihvaćati s
istinskom i dubokom zahvalnošću, i ona je odgovornost koja nas dovodi da si je posvijestimo, “da
je oživljavamo, da je pročišćavamo, učvršćujemo i
ispovijedamo” (Pavao VI., Esortazione, Apostolica.
Petrum et Paulum Apostolos, 1978.). Ako ne želimo
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
da se ugasi, gubeći tako mogućnost da budemo sol
i svjetlo našega svijeta (usp. Mt 5,13-16), vjeru trebamo neprestano otkrivati (usp. PF 4), radosno živjeti,
tako da je možemo ispovijedati, pojedinačno i zajednički, iznutra i izvana (usp. Petrum... ), i slaviti je u
liturgiji i u našem svakidašnjem životu (usp. PF 8.9).
Vjera koja mi je darovana također mi je i povjerena
da je sačuvam i učinim da raste. “Srcem se vjeruje [...]
i ustima ispovijeda vjera” (Rim 10,10). Prihvaćanje i
odgovornost su neodvojivi.
Vjera: prianjanje uz Krista i uz Crkvu.
Nastojeći sažeti što je najviše moguće, smatram
da bi nam riječ prianjanje mogla pomoći da odgovorimo na pitanje što je vjera: vjera je srdačno prianjanje uz jednu osobu, uz osobu Krista, i radosno
prianjanje uza sadržaje, one koje Crkva predlaže u
Vjerovanju i po Učiteljstvu. Prianjanje osobi Isusa
Krista, bitno u životu vjernika, uključuje osobni susret s Isusom po ustrajnom molitvenom životu, po
bogatom sakramentalnom životu, i po molitvenom
čitanju Riječi. Moramo biti posve svjesni činjenice
da na polju vjere sve stavljamo na kocku u susretu s
osobom Isusa Krista. Bez toga susreta naše prianjanje bit će prianjanje nekoj ideji ili nekoj ideologiji,
nikada jednoj osobi ili jednom obliku života. Osim
toga, prianjanje uza sadržaje vere koje nam Crkva
predstavlja, uključuje poznavanje tih sadržaja i duboko razmišljanje o njima, jednako kao i viziju vjere
o samoj Crkvi. Ne radi se o tome da se ispovijeda
“moja vjera”, nego o tome da svoju vjeru učinimo
vjerom Crkve koja se prevodi u poslušnost iz ljubavi (usp. Opom 3,6) i u suglasnost “umom i voljom s
onim što Crkva predlaže vjerovati” (usp. PF 10; DV 5;
Dei Filius cap. III). Pridružujem se pozivu posljednje
Sinode da nanovo oživimo svoj zanos pripadnosti Crkvi (usp. Instrumentum Laboris 87). Samo s tim zanosom moći ćemo “obnoviti Crkvu” kao što je to Franjo
učinio.
Vjera svetoga Franje.
Kao Manja braća ili Franjini sljedbenici, važno je
da se zaustavimo, makar i nakratko, na putu Franjine vjere i njenih očitovanja. Imajući pred očima njegove Spise, lako je otkriti da je Franjina vjera prije
svega teologalna vjera s jasnom trinitarnom i kristocentričnom strukturom (usp. Opom 1; NPr 22,4155;23,11; 1Bon 9,7). Njegovo duhovno iskustvo obilježeno je odnosom familijarnosti s Trojstvom. Osim
toga, ono što odmah upada u oči jest to da njegova
vjera ima crkvenu dimenziju, nadilazeći tako čisto
individualističku viziju. Franjo nas, kao uostalom i
sama Crkva, uči da kažemo “vjerujem”, “vjerujemo”
(usp. PF 9). U Oporuci ispovijeda svoju “vjeru u cr-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
kve i u svećenike” (usp. Opor 4-7). Ta “vjera u crkve
i u svećenike” dovodi nas da shvatimo jedan drugi
vidik koji zavrjeđuje da ga promotrimo: egzistencijalnu važnost Crkve u životu Franjine vjere; važnost
koju se ne duguje savršenosti njezinih članova, osobito hijerarhije ili svećenika, nego činjenici da se u
njoj može susresti Krista. Bog Franji govori u Crkvi
i po Crkvi, također i onda “kada joj prijeti rušenje”
(usp. 2Čel 10-11; L3d 13), jer je u njoj, i tada, Krist. Franjo nikada neće gledati Crkvu, Rimsku crkvu o kojoj
govori, kao zapreku života po Evanđelju, niti onda
kada ona može biti “ranjena” i “grešna”. “Neću u njima
gledati grijeha – kaže govoreći o svećenicima – jer u
njima razabirem Sina Božjega i moji su gospodari”
(Opor 9). Iz njegove vjere u Krista, koga se susreće u
Crkvi, i koja prolazi kroz vjeru “u crkve i u svećenike”,
shvaća se zašto je Siromašak svoj oblik života, koji
mu je Svevišnji objavio (usp. Opor 14), predao Crkvi
na potvrdu, i u Pravilu obećaje “poslušnost i poštovanje gospodinu papi Honoriju i njegovim kanonski
izabranim nasljednicima i Rimskoj crkvi” (PPr 1,2). U
toj se perspektivi veoma dobro razumije zašto od
svoje braće traži da žive sukladno “katoličkoj vjeri
i životu” i da to bude uvjet da netko može ostati u
bratstvu (usp. NPr 19,1). Također je lako razumljivo
zašto je “katolička vjera” za Franju jedan od temeljnih kriterija za razlučivanje zvanja nekoga kandidata (usp. PPr 2,2), i zašto je Crkva kriterij za pravu vjeru
(usp. T. Matura, Francesco parla di Dio, Milano 1992).
Pretposljednja napomena. U njegovu hodu “euharistijsko otajstvo sačinjava za Franju srce života
vjere” (P. Martinelli, Dammi fede diritta, Porziuncola
2012.), kako potvrđuje, među mnogim drugim tekstovima, prva Opomena. Pred tim otajstvom nužno
je uključiti oči duha ili oči vjere, izričaj koji susrećemo već u djelima svetoga Augustina, da bi se izbjeglo gledanje na tjelesan način pa, prema tome, “niti
vidjeti niti vjerovati” (usp. Opom 1,8; C. Vaiani, Vedere
e credere. L’esperienza cristiana di Francesco, Milano
2000.). Napokon trebamo se sjetiti da je za Franju
euharistijsko otajstvo intimno povezano s Riječju,
sve dotle da se i nju promatra po istoj logici Euharistije, i stoga on za Riječ traži “čašćenje” (usp. PRe 3437), jer se u njoj treba častiti “Gospodina“ (usp. PRe
36). Iza riječi Franjo “vidi” Riječ; u riječima sluša spasenjsku Riječ Očevu u ovom trenutku (usp. 2PVj 34).
Kao što se može vidjeti, Franjina vjera nije apstraktna. Danas nam se on predstavlja kao svjedok
vjere: ispovijedao ju je, javno ju je priznavao, slavio
ju je i svjedočio u životu i životom, u okružju koje
nije bilo nimalo lagano. Što nam govori Franjo kao
priznavalac vjere? Koje promjene se od nas traže u
onom što se odnosi na vjeru?
7
Zaključak
Draga braćo i sestre, često se kaže da su problem
Crkve oni “daleki”. Osobno smatram da nisu problem samo oni, nego i oni “blizi” mogu također biti
problem onda kada ostanu na “Vratima vjere”, a da
nikada ne prođu kroz njih.
Godina koju živimo žuran je poziv da prođemo
kroz Vrata vjere, da se smatramo hodočasnicima u
noći, da se zaputimo kako bismo susreli Onoga kojega nikada ne bismo tražili da on prvi nije došao da
nas potraži (usp. Sv. Augustin, Ispovijesti 13,1). Kao
što je tvrdio kardinal Martini, vjera je uvijek “proseća
vjera”, kao vjera Mudraca, nikada “unaprijed montirana”, kao vjera pismoznanca (usp. Mt 2,1sl). Pavao
od svoga učenika Timoteja zahtijeva da “vjeru traži
onom istom ustrajnošću kao kad je bio mlad“ (usp.
2Tim 2,22; 3,15). Prihvatimo taj poziv kao poziv upućen svakomu od nas i okoristimo se ovom Godinom
Milosti da bismo “se spomenuli dragocjenog dara
vjere” (PF 8).
Krist je uskrsnuo!
Da, uistinu je uskrsnuo!
Moja draga braćo i sestre: Sretan Uskrs!
Sretan hod u ovoj Godini vjere!
Vaš brat, Ministar i sluga
Rim, 19. ožujka,
svetkovina sv. Josipa, 2013.
Fra José Rodríguez Carballo, ofm
Generalni Ministar, OFM
GENERAL REDA, FRA JOSE R. CARBALLO, IMENOVAN TAJNIKOM
KONGREGACIJE ZA USTANOVE POSVEĆENOG ŽIVOTA I
DRUŽBE APOSTOLSKOG ŽIVOTA
Rim, 6. travnja 2013. (ofm.org.) - U subotu 6. travnja 2013. godine papa Franjo imenovao je našega
generalnog ministra Reda manje braće (OFM) fra Joséa Rodrígueza Carballa tajnikom Kongregacije za
ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.
Fra Jose Carballo je imenovan naslovnim nadbiskupom Belcastra.
PISMO GENERALNOGA MINISTRA CIJELOME
REDU MANJE BRAĆE
Predraga braćo, Gospodin vam dao mir!
Kad budete čitali ovo pismo, već će biti objavljeno moje imenovanje, sa strane Njegove Svetosti
pape Franje, za tajnika Kongregacije za ustanove
posvećenoga života i družbe apostolskoga života.
Želim, stoga, podijeliti s vama neke osjećaje.
Prvi je osjećaj neizmjerne zahvalnosti Ocu milosrđa za dobrotu koju mi je iskazivao kroz sve ove godine. Od majčine utrobe me odabrao i izabrao. Darovao mi je roditelje, Ángela i Celiju, kojima dugujem
ne samo život, nego također odgoj u vjeri. To mi je
omogućilo, već od djetinjstva, da se osjetim pozvanim u franjevački i svećenički život, i da s velikom
velikodušnošću i zanosom odgovorim tom pozivu.
Oni su me, primjerom radnika i svjedočenjem ljubavi prema Gospodinu, uvijek podupirali na tom putu
i bili istinski odgojitelji u nasljedovanju Krista. Njima
su se pridružili moja sestra, moj šogor i moji nećaci,
kojima puno dugujem u svom ljudskom, franjevačkom i svećeničkom životu. Kasnije, kad sam imao
deset i pol godina, Gospodin mi dade franjevačku
8
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
braću koja su me prihvatila i odgojila, osobito u mojoj Provinciji iz koje potječem, S. Giacomo di Compostela, i onda u Kustodiji Svete Zemlje. Franjevci
iz moje Provincije pokazali su mi veliko povjerenje,
povjeravajući mi zadatke od velike odgovornosti,
osobito na polju formacije i upravljanja. Zatim su mi
braća iz Reda učinili isto, izabirući me za generalnog
definitora, generalnoga tajnika za formaciju i studije
i za generalnoga ministra. Kroz sve to vrijeme uvijek
sam osjećao ruku Gospodinovu kako me štiti i povjerenje braće koje nije nikada ponestalo. Nastavit
ću, stoga, zahvaljivati Gospodinu za njegovu dobrotu i milosrđe prema meni.
Osobitu zahvalnost želim izraziti braći koja su me
odgajala, od kojih su mnogi već u Očevu domu, i
onima s kojima sam uzajamno dijelio odgovornost
animiranja i upravljanja, najprije u svojoj Provinciji,
a onda u Redu.
Hvala, dragi brate Giacomo Bini, za tvoju blizinu i za tvoje prijateljstvo kroz ove godine. Od tebe
sam mnogo naučio! Hvala vama, braćo definitori, iz
prvoga i drugoga šestogodišta moga služenja kao
ministar. S vama mi nije bilo teško surađivati. Uvijek
ste imali razumijevanja za moja ograničenja i uvijek
ste imali povjerenja u mene. Hvala mojim posebnim
tajnicima, napose fra Franciscu Arellanu, vjernom
bratu i suradniku, te braći iz Generalne kurije, bez
kojih bi bili nezamislivi animiranje i upravljanje sveopćim bratstvom. Hvala vama, braćo iz Reda: s vama
sam trpio, s vama se radovao; s vama sam podnosio
napore i radosti našega života. Koje olakšanje bijaše
za me znati da me prati gotovo 15.000 braće Reda!
Vjerojatno sam puno dao u ovih 10 godina kao Ministar i 6 godina kao definitor i tajnik za formaciju
i studije, ali zasigurno puno, veoma mnogo je bilo
onoga što sam od vas primio. Neizmjerno hvala! Za
mene ste bili veliki dar, veliki poklon! Sad kad se privremeno odvajam od vas, zaklinjem vas, ljubeći vam
noge, da nastavite biti mi potporom i blagoslovom
s vašom molitvom i s darom vašega bratstva i prijateljstva.
Uz zahvaljivanje ne mogu ne priznati i svoje ograničenosti. Ako je istina, a jest tako, da će se od onoga
kojemu je puno dano puno tražiti, u ovom trenutku
osjećam snažnije nego ikada teret svojih slabosti, za
koje vas molim oproštenje. Prije svega od Boga koji
će mi suditi i koji me poznaje bolje nego što ja sam
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
sebe poznajem; zatim od vas, ljubljena moja braćo,
kojima sam obećao služiti u skladu s logikom dara
bez pridržaja. Oprostite mi za sve slučajeve kad sam
vas mogao povrijediti. Stavljajući se pred Gospodina, mogu vam jamčiti da vas nikad nisam htio uvrijediti i da nikad nisam htio upasti u slabost prema
ljubimcima. Ako je poniznost istinitost, mogu vam
jamčiti, s velikom poniznošću, da sam uvijek i u svakom trenutku tražio dobro Reda, ne misleći na sebe
niti na ono što bi jedni ili drugi mogli reći. Ispovijedam također da sam i sam uvijek imao nakanu činiti
ono što sam od vas tražio da učinite. Ako se to nije
dogodilo, povjeravam se Božjemu milosrđu i vašem
bratskom razumijevanju.
U ovom trenutku osjećam u srcu dvojaki osjećaj:
radosti i tuge. Radosti, jer Gospodin nastavlja imati
povjerenja u mene i jer mi je Sveti Otac, moj “Gospodin Papa” Franjo, povjerio veliku odgovornost u
služenju redovničkoga i posvećenoga života, što je
također znak njegova povjerenja u moju osobu i u
Red. Tugu, jer mi nedostajete, draga braćo. Doista,
nedostajat će mi vaše društvo u molitvi, u rekreaciji,
za vrijeme blagovanja, u svakom trenutku. Nedostajat će mi vaši mudri savjeti i vaša pružena ruka u
bilo kojoj potrebi. Da, nedostajat ćete mi… No, tješi
me činjenica da ću nastaviti raditi za život koji ljubim, jer je to moj život: za redovnički život i, stoga,
također i za franjevački život. Osjećajte me da sam u
vašoj službi. Svaki put kada to smatrate prikladnim,
ne bojte se uteći meni i, sukladno svojim mogućnostima, uvijek ćete me naći raspoloživim, ako ne za
drugo barem za to da s vama koračam.
Moje biskupsko ređenje predviđeno je za 18.
svibnja, na Uočnicu Duhova. Bit će u Santiagu de
Compostela i zaredit će me Njegova Uzoritost kard.
Tarcisio Bertone, državni tajnik Njegove Svetosti.
Bilo bi mi drago imati vas sve i fizički nazočne. Znam
da neće biti moguće. Molim vas, stoga, da me se
sjetite u Euharistiji i u vašoj molitvi. Potrebno mi je.
Molite za mene kao što ja za vas molim.
Ovo je moje posljednje pismo koje potpisujem
kao vaš generalni ministar i sluga. S tom sviješću i s
dubokim osjećajem blagoslivljam vas u Serafskom
Ocu.
FR. JOSÉ RODRÍGUEZ CARBALLO, OFM
Generalni ministar, OFM
9
PISMO GENERALNOG MINISTRA
SVIM SESTRAMA KLARISAMA I
KONCEPCIONISTAMA
Moje predrage sestre klarise i sestre koncepcioniste: vaš brat José želi vam
pozdrav i mir (usp. PEr 1).
K
ako mnoge od vas vjerojatno već znate, Njegova Svetost papa Franjo imenovao me tajnikom Kongregacije za Ustanove posvećenoga
života i Družbe apostolskoga života. Želim u ovome
važnom trenutku u mome životu podijeliti neke
osjećaje s vama, drage moje sestre kontemplativke.
U mojemu srcu isprepliću se istovremeno osjećaji
radosti, tuge i straha. Radosti, zbog povjerenja koje
mi Gospodin, unatoč mojih mnogih slabosti, nastavlja iskazivati. Radosti, što Sveti Otac ima povjerenja
u Red i u mene, stavljajući u moje ruke veliku odgovornost: animiranje redovničkog i posvećenog života u Crkvi. Tuge, što sam prisiljen živjeti odvojen od
svoje braće, makar samo i privremeno. Strah, jer ne
znam što će ova nova odgovornost od mene zahtijevati i što ne znam hoću li biti na razini tih okolnosti. Unatoč tuzi i strahu koji osjećam prihvatio sam
imenovanje jer “znam komu sam povjerovao” (2 Tim
1,12); to su riječi koje sam izabrao kao svoje biskupsko geslo. Također sam ga prihvatio jer kada sam
zavjetovao poslušnost, obećao sam poput Franje
“poslušnost i poštovanje” gospodinu Papi (PPr 1,2).
U vjeri prihvaćam ovo imenovanje kao “dar” koji mi
je darovao Gospodin i Crkva, i u stavu “uzvraćanja”
pokušat ću ga živjeti u logici darivanja bez pridržaja.
Gledajući unatrag, mogu samo priznati da mi je
Gospodin bio dobar (usp. Ps 125,3) i da je njegovo
milosrđe i njegova ljubav prema meni bila bezgranična. Stoga želim usvojiti riječi psalmiste kada ispovijeda: “o ljubavi njegovoj pjevat ću dovijeka” (Ps
88,1). S Marijom, “Djevicom koja je postala Crkvom”
razglašujem veličinu Gospodnju, što pogleda na
moju neznatnost (usp. Lk 1,48) i sa sestrom Klarom
zahvaljujem Gospodinu što me je zamislio, ljubio i
pozvao u život i na Franjevački život.
Moja zahvalnost ide i vama, ljubljene moje sestre
klarise i koncepcioniste. Mnogo je toga što smo radili tijekom ovih godina zajedno. Pružali smo si uzajamno veliku potporu. Pružali smo si veliku bratsku
10
ljubav. Pokušavao sam sa svoje strane biti vjeran
obećanju svetoga Franje svetoj Klari (PrKl 6,3-4) i
povijesnoj odgovornosti koju smo stekli franjevačkom karizmom koncepcionista. Jednima i drugima
nastojao sam pružiti “brigu” i “skrb” kao brat. Vi ste
odgovorile bezpridržajnom velikodušnošću te se
danas osjećam dužnikom zbog tolike ljubavi i nježnosti koju ste mi davale u ovih 10 godina služenja
mene kao Ministra cjelokupnog bratstva i nasljednika Serafskoga Oca svetoga Franje. Hvala, sestre.
Moje biskupsko ređenje predviđeno je za 18.
svibnja, uočnica Duhova. Molim vas, za ljubav Božju
i “ljubeći vam noge”, da toga dana budete sjedinjene
sa mnom u molitvi.
Ljubljene moje sestre u Gospodinu, neću vam više
pisati pisma kako sam to činio svake godine; neću
vas više pohađati kako sam to činio kada sam pohađao braću u različitim entitetima. Ali znajte gdje
god se nalazio, što god radio, nositi ću vas u svome
srcu i uvijek možete računati na moju bratsku pomoć. Čvrsto vjerujem u aktualnost vaše franjevačke
karizme klarisa i koncepcionista. Vjerujem u važnost
i nužnost vašega kontemplativnog poslanja u Crkvi
i u svijetu. Vjerujem u vas, jer poznajem svetost koja
se krije unutar zidova vaših samostana. Računajte
na mene kao što ja računam na vas.
Sada kada me Gospodin poziva da preuzmem
druge obveze za dobro Crkve i redovničkog i posvećenog života, dolazim k vama poput prosjaka da vas
silno zamolim da nastavite moliti za mene. Trebam
vaše molitve, kao što sam ih trebao do sada. Nastavimo biti ujedinjeni u bratskoj ljubavi i molitvi.
Budući da je ovo posljednje pismo koje vam upućujem kao Ministar i sluga, s dubokim osjećajem
blagoslivljam vas u Serafskom Ocu.
Fra José Rodríguez Carballo
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
PAPA PRIMIO POGLAVARA FRANJEVAČKOG REDA
Fra Josea Rodrigueza Carballa Sveti Otac nedavno je imenovao tajnikom Kongregacije za
ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života
Vatikan, 10. travanj 2013.
Papa Franjo u privatnu je audijenciju primio generalnog ministra Franjevačkog reda Josea Rodrigueza
Carballa, kojega je nedavno imenovao tajnikom Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Kako je 9. travnja priopćeno u Vatikanu, Papa je s Carballom razgovarao u ponedjeljak 8.
travnja. Franjevci, s 14.000 članova, jedan su od najbrojnijih muških redova Katoličke Crkve, no u Rimskoj
kuriji trenutačno ih djeluje mali broj.
U intervjuu za Radio Vatikan Carballo je zahvalio Papi za imenovanje. To je “znak povjerenja u mene i u
Franjevački red, što me ispunja radošću”, izjavio je španjolski redovnik, svjestan “velike odgovornosti za cijelu Crkvu i za redovničke zajednice”. Jasno se može vidjeti, dodao je Carballo, kako redovnički život u ovom
trenutku “može puno toga reći” sveopćoj Crkvi. Budući nadbiskup također je istaknuo da ime koje je Papa
izabrao ujedno označava životni program služenja “jednostavnoj Crkvi koja je bliza siromašnima, a koja i
sama teži biti siromašna te nasljedovati evanđelje”. Carballo vjeruje da će Papa tim programom i putom
jednostavnosti u Crkvu pustiti potreban svježi zrak, “kao i sv. Franjo Asiški”.
Jose Rodriguez Carballo, rođen 1953. u Španjolskoj, prošle je subote imenovan drugim čovjekom Kongregacije za redovništvo, čiji je prefekt kardinal Joao Braz de Aviz. Imenovanje ujedno znači i njegovo uzdignuće na nadbiskupsku čast. Od 2012. Carballo je predsjednik Unije vrhovnih redovničkih poglavara, a na
toj će dužnosti ostati i dalje. (kta/ika)
PISMO GENERALNOG VIKARA
REDA MANJE BRAĆE SVOJ BRAĆI
Draga braćo, neka mir i radost uskrsloga Gospodina Isusa bude s vama!
Posljednjih tjedana slijedili smo pripovijedanje
ukazanjâ Uskrsloga iz Evanđelja po svetom Luki.
Jedno od njih pripovijeda o dvojici obeshrabrenih
učenika koje je na putu što vodi od Jeruzalema do
Emausa sustigao neki neznanac za koga se činilo da
ne poznaje događaje koji su se dogodili u Isusovu životu. Kleofa i drugi učenik, pritisnuti malodušnošću,
pitaju stranca: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te
ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” (Lk 24,
18). Sveti Luka naširoko pojašnjava da ta dvojica Isusovih učenika nisu razumjeli duboki smisao Isusova
trpljenja i njegove smrti sve dok im Isus nije otvorio
oči u dijeljenju Riječi i u lomljenju kruha.
I mi, Manja braća, proživljavali smo nedavne i neočekivane događaje koji mijenjaju tijek života Reda
nakon izbora za nadbiskupa našega brata i bivšega
generalnoga ministra fra Joséa Rodrígueza Carballa,
jer je imenovan tajnikom Kongregacije za posvećeni život i družbe apostolskoga života. Dok smo ožalošćeni zbog gubitka našega dragoga brata Joséa,
dragocjenoga dara za naše bratstvo, radujemo se sa
sveopćom Crkvom zbog znanja i izvanrednog do-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
prinosa koje će on nastaviti unositi u svoje nove odgovornosti. Dok molimo za njega, molimo također
da mognemo pozorno slušati pokret Duha među
nama i, kroz uzajamno dijeljenje Riječi i u Euharistiji,
otkrivati očima vjere ono što Gospodin od nas traži
u ovom osobitom trenutku povijesti.
Mnoga su braća pitala što imenovanje fra Joséa
znači za funkcioniranje upravljanja i života Reda.
Nalozi i animiranje koje smo započeli za obnovu
našega života, kako individualnoga tako i na razini
provincija i Reda, ostaju životni kao i do sada. Trebamo se zalagati da ispunimo te naloge svim svojim
srcem, svim svojim umom i svom svojom dušom.
Istovremeno, naše Generalne konstitucije i Generalni statuti ocrtavaju postupak koji od nas zahtijeva
da u molitvi razlučujemo kako bismo stigli do izbora
novog generalnoga ministra. U čl. 201 §1 Konstitucija (na latinskom, konačna verzija) čitamo:
Vacante officio Ministri generalis extra Capitulum ante festum Pentecostes anni Capitulo generali praecedentis, electio novi Ministri generalis ad
sexennium complendum fit a Praesidibus et Vice
Praesidibus Conferentiarum Ministrorum provincia-
11
lium, una cum Definitorio generali a Vicario generali
convocatis, et collegialiter coadunatis, intra duos
menses a vacatione computandos.
– Ako se mjesto generalnoga ministra isprazni
izvan kapitula prije svetkovine Duhova u godini
koja prethodi generalnom kapitulu, izbor novoga
generalnoga ministra, da dopuni šest godina, vrše
predsjednici i dopredsjednici konferencija provincijalnih ministara zajedno s generalnim definitorijem,
a saziva ih generalni vikar, i, kolegijalno okupljeni,
izbor trebaju obaviti u roku od dva mjeseca, računajući od časa ispražnjenja.
Sukladno čl. 201 §1 Generalnih konstitucija, Generalni vikar i Generalni definitorij pozvali su predsjednike i dopredsjednike konferencija i Kustoda
Svete Zemlje da se sastanu u Generalnoj kuriji, 21.
– 22. svibnja 2013., da sudjeluju u postupku razlučivanja učinjenom u molitvi, što će dovesti do izbora
našega novoga generalnoga ministra koji će ostati
u službi sve do Generalnoga kapitula 2015. godine.
Postupak izbora novoga generalnoga ministra
započet će danom razmišljanja i molitve na dan 21.
svibnja. Stručnjak u franjevačkoj duhovnosti pomoći će braći izbornicima da razmišljaju o ulozi generalnoga ministra sukladno franjevačkim izvorima.
To razmišljanje bit će popraćeno trenucima molitve
i adoracije pred Presvetim Sakramentom. Poslije
podne 21. svibnja, braća izbornici imat će vremena
da slobodno rasprave o vlastitim očekivanjima s obzirom na novoga Ministra i, napokon, da predlože
imena braće za koju drže da su sposobni vršiti tu
službu. Ujutro 22. svibnja, braća izbornici sabrat će
se u molitvi i pristupiti izboru novoga generalnoga
ministra. Sukladno čl. 208 Generalnih konstitucija,
u slučaju da generalni vikar bude izabran da služi
Redu kao generalni ministar, Generalni definitorij će
izabrati novoga generalnoga vikara da bi se dopunilo šestogodište. U slučaju u kojem bi bio izabran
neki generalni definitor, Generalni definitorij će izabrati novoga generalnoga definitora posavjetovavši
se prije toga s provincijalnim ministrima onih konferencija za koje je bio izabran definitor komu je prestala služba (usp. GGKK čl. 210).
Potičemo sve vas, draga braćo, da nastojite vjerno
živjeti Evanđelje svaki dan, kročeći zajedno na putu
Emausa, prepoznajući u lomljenju Riječi i Kruha života nazočnost uskrsloga Gospodina Isusa. Pozivamo vas da molite molitvu za razlučivanje novoga
generalnoga ministra, koju ćete naći u dodatku, i da
na dan 22. svibnja slavite zavjetnu svetu misu Duhu
Svetomu s tom nakanom.
Duh uskrsloga Gospodina Isusa neka ispuni vaša
srca radošću iščekivanja i, po zagovoru Blažene Djevice Marije, neka na vas izlije svoje posebne blagoslove.
U ime Generalnoga definitorija, bratski vaš
Fra Michael A. Perry, OFM
Generalni Vikar
Rim, 17. travnja 2013.
Prot. 103769
Molitva za razlučivanje i
izbor novoga generalnoga ministra
21. – 22. svibnja 2013.
Gospodine Isuse Kriste, koji si nas pozvao, kao i svetoga Franju Asiškoga, da živimo Evanđelje u bratstvu,
u poslanju i služenju siromašnima i rubnima, u zajedništvu s Crkvom: izaberi brata koji će, nasljedujući tvoj
primjer, utrošiti svoj život u vršenju službe generalnoga ministra Reda primjerom i po tvome srcu, kao znak
života darovanoga u ljubavi.
Zahvaljujemo ti za našega brata Joséa, bivšeg generalnog ministra, za njegovo vjerno služenje Redu,
Crkvi i svijetu. Molimo te da mu udijeliš milost potrebnu da vrši svoju novu apostolsku službu.
Molimo te Gospodine Isuse da, u zajedništvu s Ocem, izliješ Duha Svetoga na Red Manje braće. Osobito
u vrijeme izbora novoga generalnoga ministra. Prati svojom božanskom mudrošću i inteligencijom razlučivanje i odlučivanje bratstva.
Presveto Trojstvo, daruj novom generalnom ministru, kojega si ti već odabrao, svetost i snagu da izvrši
službu i svoje poslanje. Neka tvoja riječ suvereno vlada u njegovu životu, i neka svojim riječima i djelima
mogne usmjeravati Red prema Tebi, koji si Dobro, svako Dobro, najviše Dobro.
Nastavi blagoslivljati i voditi Red Manje braće, da bismo svi mogli izvršiti tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Neka nas zagovara Blažena Djevica Marija, Majka Božja.
12
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
IZ ŽIVOTA PROVINCIJE
FRA STANKO ĆOSIĆ, FRA MARIO OSTOJIĆ I
FRA JOSIP SERĐO ĆAVAR ZAREĐENI ZA ĐAKONE
Mostar, 26. prosinca 2012. (Miriam) –
Danas, drugoga dana Božića, na blagdan svetog Stjepana
Prvomučenika, đakona, trojici
svečanozavjetovane braće naše
provincije mostarsko-duvanjski
biskup mons. Ratko Perić podijelio je sveti red đakonata. Ređenje
je bilo pod večernjom svetom misom u 18 sati, u crkvi svv. Petra i
Pavla u Mostaru. U koncelebraciji
s Biskupom bili su gen. vikar don
Željko Majić, provincijal fra Ivan
Sesar te još 34 svećenika.
Za đakone su zaređeni:
Fra Stanko Ćosić (1984.) iz Hrvatske kat. misije u Zürichu, podrijetlom iz Buhova
Fra Mario Ostojić (1986.) iz
župe sv. Jakova apostola st., Međugorje
Fra Josip Serđo Ćavar (1986.)
iz župe sv. Jakova apostola st.,
Međugorje
Kandidati su prošle godine po-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
ložili doživotne zavjete u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji,
a ove godine su diplomirali na Katoličkom bogoslovnom fakultetu
u Zagrebu, te su ispunili i ostale
uvjete kanonskim pravom predviđene za primanje svetog reda
đakonata.
Misno slavlje započelo je svečanim ophodom. Nakon pjevanja
Evanđelja, prozvani su kandidati
za sveti red, a oni su odgovorili:
Evo me! Zatim je slijedilo njihovo
predstavljanje čitanjem kratkih
životopisa. Nakon predstavljanja
ređenicima i nazočnima homiliju
je uputio biskup Ratko.
Između ostaloga rekao je: „Od
trenutka kada je Isus počeo javno
propovijedati i djelovati u Palestini, a ponekad i izvan Palestine, u
njegovim su nastupima uočljiva
tri božanska poziva ljudima: poziv na život, na vjeru i na službu…
Bog vas je pozvao iz raznih
mjesta. Pozvani ste da imadnete
Isusova života u sebi u preobilju,
da prakticirate vjeru u Boga Oca,
Sina i Duha Svetoga svakoga trenutka, da izvršite službu, danas
đakonsku, koju vam Crkva povjeri. I da idete kamo vas odrede vaši
poglavari. Bilo vam sa srećom i
blagoslovom Božjim!“
Uslijedili su zatim upiti ređenicima, pjevanje litanija Svih Svetih, koje su đakoni molili u stavu
prostracije na podu, a svi ostali na
koljenima, blagoslovna molitva i
polaganje ruku. Nakon obreda ređenja, novim đakonima u oblačenju đakonskih odora – dalmatika
– pomogli su njihovi župnici. Zatim su primili evanđelistar – knjigu Evanđelja. Odmah potom pristupili su oltaru prinoseći darove
za euharistijsku službu. Na kraju
misnog slavlja novoređenicima
je čestitku uputio i provincijal
fra Ivan Sesar, zahvalivši Bogu na
daru novih đakona, a njima na
spremnosti i odazivu. Čestitao je i
njihovim roditeljima te ih pozvao
da ne prestanu s molitvama za
svoje sinove, a sve nazočne je pozvao na molitvu za nova duhovna
zvanja.
U liturgijskoj asistenciji bili su
bogoslovi naše provincije, a ceremonijeri su bili fra Stipan Klarić i
don Tomislav Ljuban. Misno slavlje lijepim pjevanjem uveličao je
župni zbor pod vodstvom s. Slavice Filipović. Nakon svečanog
euharistijskog slavlja, druženje se
preselilo u samostansku dvoranu
uz čestitanje i zakusku s rodbinom i prijateljima.
13
PROSLAVA DANA POSVEĆENOG ŽIVOTA NA
HUMCU, SVIJEĆNICA 2013.
Mostar, 3. veljače 2013. (Miriam) –
Ovogodišnja proslava blagdana Gospodinova
prikazanja – Svijećnice, Dana Bogu posvećenih osoba – sukladno Kalendaru susreta i slavlja u Godini
vjere u našoj Biskupiji, održana je u crkvi i samostanu sv. Ante Padovanskoga na Humcu.
Susret svih redovnika i redovnica koji djeluju na
području Mostarsko–duvanjske i Trebinjsko mrkanske biskupije započeo je u 15 sati pokorničkim
bogoslužjem koje je predvodio fra Mate Logara.
Nakon pripreme bila je prigoda za svetu ispovijed.
14
U 15,30 započelo je misno slavlje koje je predvodio
mons. Ratko Perić, biskup u koncelebraciji s provincijalom fra Ivanom i još šesnaest svećenika. Biskup
je u propovijedi istaknuo da su Gospodinov dolazak
u hram dočekali dvoje staraca, Šimun i Ana, „obični
vjernici“, laici. Samo su njih dvoje imali proročki dar
i samo je njima dano da svjedoče Prikazanju. Jedina
zadaća, nastavio je Biskup, posvećenih osoba jest
gajiti, čuvati, tražiti taj dar da prepoznamo i dočekamo dolazak Gospodinov. Na svetoj misi pjevao je
zbor novaka i postulanata pod ravnanjem fra Stanka
Mabića. Nakon mise sudionici su imali prigodu pogledati izložbe u samostanskom muzeju te galeriji
Majka. U samostanskoj blagovaonici za sve je priređen domjenak.
Koncelebrirali: biskup + 17 svećenika
Časne sestre: 94
Svećenika koji nisu koncelebrirali: 11
Braće laika: 3
Franjevačkih novaka: 5
Franjevačkih postulanata: 7
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
OBILJEŽENA 68. OBLJETNICA UBOJSTVA
HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA
Široki Brijeg, 8. siječnja 2013. (Gojko Jelić /
Vicepostulatura) – Onoga krvavog 7. veljače 1945.
jednog po jednog od dvanaest fratara komunisti
su vodili od samostana do ratnog skloništa, ubili i
zapalili. Tom istom stazom, 68 godina poslije, krenula je procesija ministranata, postulanata, novaka,
redovnika i svećenika uz molitvu žalosnih otajstava
Gospine krunice. U dostojanstvenom ozračju framaši su zapjevali Gospodine, ti si pastir moj, a vicepostulator fra Miljenko Stojić pročitao je ulomak iz knjige
o Jobu. Nakon kratkog nagovora i molitve gvardijana fra Sretana Ćurčića procesija je, uz molitvu krunice, ušla u crkvu te zastala na grobu 22 ubijena fratra.
Svjetovni franjevci pročitali su tada kratko razmatranje i imena svih pobijenih hercegovačkih franjevaca.
Slijedila je sveta misa zadušnica koju je predslavio
provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar u suslavlju s generalnim pohoditeljem fra Rozom
Brkićem, vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem,
domaćim gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, svim
hercegovačkim gvardijanima, gavrdijanom u Slanom te predstavnikom gvardijana iz zagrebačkog
samostana, i ostalim svećenicima, sve skupa 63 koncelebranta.
Provincijal je u uvodnoj riječi kazao: »I ove godine
oko stola Gospodnjeg okupio nas je ovaj sveti i bolni dan 7. veljače. To je dan u kojem su svojom krvlju
naša braća na ovom Brijegu Bogu, Crkvi, franjevačkom Redu i svom hrvatskom narodu prinijeli svetu
žrtvu, ono najvrjednije što čovjek ima – svoj život.
Ovdje smo kako bismo Bogu iskazali zahvalnost za
njihovo hrabro i neustrašivo svjedočanstvo vjere 7.
veljače i ovaj Brijeg Široki za nas fratre i naš narod
simbol je stradanja i ponosa. Zbog toga se u ovoj
svetoj misi sjećamo i svih onih koji su bilo gdje i bilo
kada ubijeni za krst časni i slobodu zlatnu.«
Liturgijsko pjevanje predvodio je Veliki župni
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
zbor sv. Cecilije pod ravnanjem s. Mire Majić, prvo
čitanje pročitao je novak fra Antonio Musa, a riječi
Evanđelja navijestio je fra Sretan Ćurčić.
U svojoj propovijedi dr. fra Ivan Sesar je između
ostaloga poručio: »Davanje života iz ljubavi zapravo
je kršćansko mučeništvo. Ili obratno, kršćansko mučeništvo jest samo onda kad se život daje iz ljubavi.
A svjedoci vjere su oni kršćani koji u svom životu nastoje što dosljednije živjeti svoju vjeru kroz promicanje kršćanske ljubavi, solidarnosti, pravde i mira.
U svjetlu ovoga nauka, 66 hercegovačkih franjevaca
su svjedoci vjere ne poglavito zato što ih je netko
ubio iz mržnje prema ćudorednim vrjednotama, kao
što se to stvarno dogodilo, nego zato što su oni iz
ljubavi prema tim istim vrjednotama radije prihvatili
smrt negoli da pristanu na gaženje tih vrjednota. U
tome, kao i svi drugi svjedoci vjere, velika su pouka
osobito našem vremenu kad vrjednote, za koje su
oni dali život, tako često bivaju gažene, obezvrijeđivane i ismijavane.
Naši ubijeni fratri kao i sve druge nevine žrtve, u
teškim okolnostima Drugog svjetskog rata kad je
progovorila ljudska zloća i pokvarenost, pokazali su
se duhovno jakima te su do kraja ostali vjerni svojoj
savjesti i radije su išli u smrt nego da je pogaze. U
njima se očitovala Isusova pobjeda nad zlom i smrću kao zalog konačne sudbine svijeta.
Katolička crkva na ovim prostorima jačala se kroz
stoljeća poglavito mučeničkom krvlju svojih sinova.
Neraskidiva povezanost fratara i naroda i duboka
navezanost na Boga jednih i drugih u nasljedovanju
Krista uspjela je održati i osnažiti Crkvu i naš narod u
Bosni i Hercegovini kroz vrijeme koje je iza nas.
Svjedok vjere, kad trpi, ne trpi samo za sebe nego
i za svoj narod. Za svoj narod trpi radi primjera, radi
ohrabrenja, radi spasenja. Naši fratri vođeni franjevačkim načelom “Ne samo sebi živjeti nego i dru-
15
gima koristiti” niti su za sebe živjeli, niti su za sebe
umrli. Nama su, naime, dobrim životom ostavili primjer vladanja, a hrabrim podnošenjem muka primjer trpljenja.
Naših 66 ubijenih fratara ostavili su svijetli trag
koji je i nama danas izazov i poziv da ostanemo
vjerni Bogu i onome što dolazi od Boga. Zato vas
s ovog svetog mjesta pozivam da od sada još vjernije molimo sve mučenike svete Crkve za zagovor
da nam svojom molitvom isprose vjernost, odanost
i ustrajnost u okolnostima našega života, da svatko
u svojem naraštaju posvjedoči ono na što smo pozvani: da budemo djeca Božja ne samo riječju nego
i djelima. Baš onako kako su to posvjedočili naši ubijeni fratri.
Papa Benedikt XVI. ovu godinu proglasio je Godinom vjere. Prigoda je to, ali i zadaća svih nas današnjih katolika, da ojačamo svoju vjeru, da je produbimo, da u ovom društvu koje preferira život bez
Boga i čak štoviše, tako često ustaje protiv Boga, da
još žarče i odanije vjerujemo Kristu, Radosnoj vijesti,
da ostanemo odani i vjerni vjeri svojih otaca i svetoj
Katolički Crkvi. I ova 68. obljetnica tragičnog stradanja naših pokojnih fratara ovdje na Širokom Brijegu
u ovoj Godini vjere neka nam bude poticaj da svi mi
iskreno molimo za hrabrost koja je sposobna učiniti
i nas svjedocima vjere u ovoj burnoj današnjici. Ne
zaboravimo, braćo i sestre, da mi ne griješimo samo
onda kad činimo zlo, već i onda kada ne činimo dobro koje bismo mogli i trebali činiti.
Molimo da sjeme ovih nevino stradalih franjevaca
urodi novim duhovnim zvanjima, molimo da nam
Gospodin podari dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica. Molimo također da se njihova žrtva
i nevino prolivena krv pretoči u novi život našega
naroda.«
Molitvu vjernika pročitali su svi hercegovački
gvardijani sa zajedničkom molitvom da ih Bog na
kraju života primi u svoju vječnost i združi s pobijenom subraćom.
Na kraju svete mise nazočnima se obratio vicepostulator fra Miljenko Stojić: »I kroz proteklu godinu
16
nastojali smo ići tragovima naše pobijene braće. Prikupljali smo svjedočanstva ispitujući još žive svjedoke, prikupljali dokumentaciju, nastupali u različitim
prigodama i u medijima, kao i u različitim mjestima
i okolnostima.«
Spomenuo je kratko što je sve Vicepostulatura radila kroz proteklu godinu. Između toga istaknimo:
»Mišljenja smo da smo pronašli i još jednu jamu s
tijelima dvojice ubijenih hercegovačkih franjevaca,
onih iz Izbična. Pokušat ćemo to istražiti, kao i jamu
s tijelima 60-ak ubijenih u Biokovu, među kojima je
navodno i skupina hercegovačkih franjevaca.«
Na kraju je uputio riječi zahvale. »Hvala svima koji
su kroz proteklu godinu pomogli Vicepostulaturi u
njezinom radu. Nemoguće je sve spomenuti pa ću
samo izdvojiti osoblje u širokobriješkom samostanu
na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem te naše
framaše i trećare. Naravno, hvala i čitavoj Provinciji,
na čelu s provincijalom dr. fra Ivanom Sesarom, koja
se trudi odvojiti čovjeka i odvojiti znatna novčana
sredstva za ovaj rad. Hvala i našem generalnom pohoditelju fra Rozi Brkiću koji o svemu ovome izvješćuje našu Vrhovnu upravu u Rimu. Na poseban način hvala fra Zvjezdanu Liniću koji je kroz prethodna
tri dana u ovoj našoj samostanskoj crkvi predvodio
molitveni program, odnosno sv. misu zadušnicu za
našu pobijenu subraću i puk Božji. Mnogi su ga čuli
i posredstvom medija te se nadamo da će posijana
riječ uroditi plodom.«
Fra Miljenko je zahvalio i Radiopostaji Široki Brijeg i portalu Hercegovina live koji su uživo prenosili
ovogodišnje dane pobijenih franjevaca, kao i samostanskom portalu franjevci-siroki-brijeg.info i portalu za domovinsku i iseljenu Hrvatsku hrsvijet.net.
Na kraju je zaključio: »Nemojmo se bojati ni vremena u kojemu živimo ni onih koji bi htjeli oblikovati to vrijeme. Bit će nam onako kako sami htjednemo. Živimo i nosimo istinu pa će nas Bog prepoznati
kao svoje i obdariti nas neuništivom srećom.«
Gvardijan fra Sretan Ćurčić zahvalio je svima koji
su doprinijeli i doprinose čuvanju spomena na pobijene fratre te istaknuo: »Pobijeni fratri na Brijegu su
rekli da ne će nikamo bježati, jer nisu ništa krivi. Rekli su istinu. živjeli su istinu. Znali su zašto žive, znali
su kome žive. U ovom vremenu izvrnutih vrjednota
oni nam zacijelo mogu i trebaju biti svjetionici u našem životu. Ne smijemo se bojati istine, ne smijemo
se stidjeti da smo kršćani. Trebamo gledati na svoju
dušu koja pripada Bogu. Poruka Brijega nadilazi zemaljska rješenja, stoga nemojmo biti slijepi i žedni
na izvoru života, a to je uistinu Široki Brijeg. Čuvajmo ga, dakle, živimo iz njega i budimo ponosni na
njega.«
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Homilija fra Ivana Sesara, provincijala
Uvod
I ove godine oko stola Gospodnjeg okupio nas
je ovaj sveti i bolni dan 7. veljače. Dan u kojem su
krvlju svojom naša braća na ovom Brijegu Bogu,
Crkvi, franjevačkom Redu i svom hrvatskom narodu prinijeli svetu žrtvu, ono najvrjednije što čovjek
ima – svoj život. Ovdje smo kao bismo Bogu iskazali
zahvalnost za njihovo hrabro i neustrašivo svjedočanstvo vjere.
7. veljače i ovaj Brijeg Široki za nas fratre i naš
narod je simbol stradanja i ponosa, zato se u ovoj
svetoj misi sjećamo i svih onih koji su bilo gdje i bilo
kada ubijeni za „krst časni i slobodu zlatnu.“
Moleći za njih molimo i za nas kako bismo i mi
u vremenu u kojem živimo mogli ostati vjerni vjeri
svojih otaca i biti živi svjedoci te iste vjere.
Homilija
Dok se prisjećamo tragičnog događaja 7. veljače
1945. na ovom mjestu i dok ovom svetom misnom
žrtvom zahvaljujemo Bogu za hrabro svjedočanstvo
vjere naših pobijenih fratara i drugih nevino stradalih žrtava u ušima nam odzvanjaju Isusove riječi zapisane u Ivanovu evanđelju:
“Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj
položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13).
Davanje života iz ljubavi zapravo je kršćansko
mučeništvo. Ili obratno, kršćansko mučeništvo jest
samo onda kad se život daje iz ljubavi.
A svjedoci vjere su oni kršćani koji u svom životu
nastoje što dosljednije živjeti svoju vjeru kroz promicanje kršćanske ljubavi, solidarnosti, pravde i mira.
U svjetlu ovoga nauka, 66 hercegovačkih franjevaca su svjedoci vjere ne prvenstveno zato što ih je
netko ubio iz mržnje prema moralnim vrednotama,
kao što se to stvarno dogodilo, nego zato što su oni
iz ljubavi prema tim istim vrednotama radije prihvatili smrt negoli da pristanu na gaženje tih vrednota.
U tome, kao i svi drugi svjedoci vjere, velika su pouka osobito našem vremenu kad vrednote, za koje
su oni dali život, tako često bivaju gažene, obezvređivanje i ismijavane.
Potrebno se ugledati na one koji su bili spremni
svoje snage i sami sebe ugraditi da bi nadolazećim
generacijama osigurali bolji i sigurniji svijet. To su
prvenstveno oni ljudi koji su bili spremni za svoje
uvjerenje, za svoju vjeru staviti na kocku i vlastiti život.
Naši ubijeni fratri kao i sve druge nevine žrtve u
teškim okolnostima Drugog svjetskog rata, kad je
progovorila ljudska zloća i pokvarenost, pokazali su
se duhovno jakima te su do kraja ostali vjerni svojoj
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
savjesti i radije su išli u smrt nego da je pogaze. U
njima se očitovala Isusova pobjeda nad zlom i smrću kao zalog konačne sudbine svijeta.
Osim velikoga primjera vjernosti Bogu i ljubavi
prema svom narodu, oni su nam i poticaj da se s još
većom zahvalnošću sjećamo svojih ubijenih fratara
kao i svih drugih nevinih žrtava kojih nije manjkalo
ni u jednom vremenu ove krajevne Crkve.
Sv. Maksim, torinski biskup još u 5. stoljeću zapisao je: “Braćo, ako već treba da s velikom pobožnošću slavimo nebeski rođendan svih svetih mučenika, pogotovo nam valja sa svim štovanjem svetkovati blagdan onih, koji su u našim mjestima svoju
krv prolili”.
Aktualnost te potrebe vidi se i u enciklici blaženog pape Ivana Pavla II. “Terzo millennio adveniente” gdje naglašava da se Crkva prvog tisućljeća rodila
iz krvi mučenika, a time ističe i važnost mučeništva
za mjesne crkve i zato je pozvao cijeli kršćanski svijet da popiše svoje svjedoke vjere, svoje mučenike,
kako bi se to kao dragocjeno blago prenijelo preko
praga tisućljeća i idućim generacijama poslužilo za
uzor.
Katolička crkva na ovim prostorima jačala se kroz
stoljeća prije svega mučeničkom krvlju svojih sinova. Ne raskidiva povezanost fratara i naroda i duboka
navezanost na Boga jednih i drugih u nasljedovanju
Krista uspjela je održati i osnažiti Crkvu i naš narod u
Bosni i Hercegovini kroz vrijem koje je iza nas.
Zato je naša kršćanska dužnost i trajna obaveza
sa zahvalnošću i ponosom sjećati se onih koji su nas
svojim životom zadužili.
Svjedok vjere, kad trpi, ne trpi samo za sebe nego
i za svoj narod. Za svoj narod trpi radi primjera, radi
ohrabrenja, radi spasenja.
Braćo i sestre, po primjeru naših nevino stradalih
fratara i mi smo pozvani svakodnevno jačati svoju
vjeru u Krista, jer oni su nam ostavili primjeri kako
kroz poteškoće težiti vječnom životu, kako se smrti
ne bojati.
Naši fratri vođeni franjevačkim načelom „ne samo
sebi živjeti nego i drugima koristiti“ niti su za sebe
živjeli, niti su za sebe umrli. Nama su naime dobrim
životom ostavili primjer vladanja, a hrabrim podnošenjem muka primjer trpljenja.
Dragi vjernici, naših 66 ubijenih fratara ostavili
su svijetli trag koji je i nama danas izazov i poziv da
ostanemo vjerni Bogu i onome što dolazi od Boga.
Zato vas s ovog svetog mjesta pozivam od sada
još vjernije molimo sve mučenike svete Crkve za
17
zagovor da nam svojom molitvom isprose vjernost,
odanost i ustrajnost u okolnostima našega života,
da svatko u svojoj generaciji posvjedoči ono na što
smo pozvani: da budemo djeca Božja ne samo riječju nego i djelima. Baš onako kako su to posvjedočili
naši ubijeni fratri.
Papa Benendikt XVI. ovu godinu proglasio je Godinom vjere. Prigoda je to ali i zadaća svih nas današnjih katolika da ojačamo svoju vjeru, da je produbimo, da u ovom društvu koje preferira život bez
Boga i što više, tako često ustaje protiv Boga, da još
žarče i odanije vjerujemo Kristu, Radosnoj vijesti, da
ostanemo odani i vjerni vjeri svojih otaca i svetoj katolički Crkvi.
Nužno je vjerovati osobno svaki dan, u zgodno i
nezgodno vrijeme.
I ova šezdesetiosma godišnjica tragičnog stradanja naših pokojnih fratara ovdje na Širokom Brijegu
u ovoj Godini vjere neka nam bude poticaj da svi mi
iskreno molimo za hrabrost koja je sposobna učiniti
i nas svjedocima vjere u ovoj burnoj današnjici.
Ne zaboravimo, braćo i sestre, da mi ne griješimo
samo onda kad činimo zlo, već i onda kada ne činimo dobro koje bismo mogli i trebali činiti.
I na kraju:
Molimo danas sjeme ovih nevino stradalih franjevaca urodi novim duhovnim zvanjima, molimo
da nam Gospodin podari dobrih i svetih svećenika,
redovnika i redovnica. Molimo također da se njihova žrtva i nevino prolivena krv pretoči u novi život
našega naroda. Amen!
U MOSTARU PREDSTAVLJENI
FRANJEVAČKI IZVORI
Mostar, 15. veljače 2013. (Miriam) – Nakon svete mise za fratre
pobijene 14. veljače 1945. i sav
puk iz mostarskog kraja, u dvorani iza kripte mostarskog samostana sv. Petra i Pavla upriličeno je
predstavljanje „Franjevačkih izvora“. „Franjevačke izvore sačinjavaju
najvažniji spisi iz XIII. i XIV. stoljeća
koje su nam ostavili Franjo i Klara
iz Asiza, zatim njihove prve biografije te papinske bule, povijesna svjedočanstva i kronike. Skupljeni prvi put u jednome svesku
na hrvatskome jeziku, ovi dokumenti predstavljaju nepresušno
vrelo za proučavanje i dublje otkrivanje franjevačke duhovnosti
i karizme. Po svojoj važnosti Franjevački izvori svojevrsna su franjevačka biblija. Ovo su temeljni
dokumenti osamstoljetne franjevačke tradicije.“ (Uvod)
Franjevačke izvore izdalo je Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Rad
na projektu trajao je četiri godine.
Izdavanje je uvelike pomogla Vlada Republike Hrvatske koja je osigurala veći dio sredstava.
18
U samostanskoj dvorani predstavljanju je nazočilo oko dvije
stotine ljudi. Voditelj programa
bio je fra Iko Skoko. Između govornika nastupio je zbor novaka
i postulanata pod ravnanjem fra
Stanka Mabića, meštra postulanata. Recital Pjesme brata Sunca
izvele su časne sestre franjevke.
Na kraju predstavljanja svi nazočni pozvani su na zajedničku
zakusku i druženje.
Prvi predstavljač bio je fra Ivan
Sesar, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica: „Naraštaji
franjevaca i franjevki zajedno s
tolikim istraživačima franjevaštva dugo su sanjali i željeli ovu
prvorazrednu publikaciju koja iz
prve ruke prenosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti
koja započinje sa sv. Franjom iz
Asiza. Rad na ovom djelu trajao je
desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihih pregaoca, u prvom
redu onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest
franjevaštva u Hrvata. Godinama
se na ovim “Izvorima” započinjalo, uvijek djelomično prevodilo,
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
sakupljalo prevedeno i konačno,
nakon osam stoljeća franjevačke
karizme, sve je ugledalo svjetlo
dana.“
Govoreći o značenju “Franjevačkih izvora” član Uredničkog vijeća, fra Miljenko Šteko, istaknuo
je kako je to izdanje plod prijevoda s izvornoga srednjovjekovnog
latinskog jezika, nešto sa starotalijanskoga. A logika odabira bijaše:
od mnoštva tekstova prepoznati dobre i najbolje, najozbiljnije
znanstveno kritičke utemeljene.
Hrvatski “Franjevački izvori” stoga
su, osim duhovnoga poimanja,
pouzdan temelj i novoga stvaralaštva u hrvatskome jeziku pri traženju vlastitih tematskih interesa.
Fra Miljenko je posebno ukazao
na spise samih sv. Franje i sv. Klare, one najosobnije, koji su jasno
zrcalo stvarnosti duha i ogledalo
njihova života. Jeka tih najosobnijih spisa ne samo da odjekuje i
danas, nego su oni istinski “ključ”
za razumijevanje svega onoga što
danas nazivamo franjevačkom
karizmom. A da bismo shvatili
konkretiziranost karizme u Crkvi,
važna su nam “Pravila” koja su im
drugi pomagali sastaviti, osobito
Franjina pravila. “Franjevački izvori” vrhunac su našega franjevačkoga izdavaštva. A moja je želja
da oni pridonesu i stvaralačkom
poticaju za novim istraživanjem,
zaključio je Šteko.
Predstavljajući samu strukturu
“Izvora” s. Ivanka Mihaljević, član
Uredničkog vijeća, provincijalka
Školskih sestara Bosanksko-hrvat-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
ske provincije, istaknula je kako je
tu riječ o velikoj zbirci, blagu ponajprije za franjevačku obitelj, ali
ta je zbirka značajno obogaćenje
i za teološku literaturu kao i za širi
kulturalni krug ljudi. Oni su svojevrsna franjevačka biblija, jer su
tu sakupljeni temeljni dokumenti
osamstoljetne franjevačke tradicije. Ukratko je predstavila svaku od tri cjeline, istaknuvši kako
svaka sa sobom nosi i povijest
ispitivanja autentičnosti brojnih
znanstvenika i analitičara koji su
proučavali svaku rečenicu i izraz,
stilsku ekspresiju, svaki zapis, dokument i zabilješku brojnih knjižničnih rasutih kodeksa diljem svijeta.
Posljednji predstavljač bio
je glavni urednik “Franjevačkih
izvora” fra Pero Vrebac. Predstavio je dinamiku rada na izdanju.
Istaknuo je, kako je rad započeo
7. ožujka 2008. godine, završen
je 17. rujna prošle godine, kad je
knjiga izašla iz tiska. S ponosom
ističem da je ova knjiga plod zajedničkog rada cijele franjevačke
obitelji u suradnji sa stručnjacima
iz raznih područja, rekao je. Dajući osnovne napomene, istaknuo
je kako je uz devet postojećih
prijevoda iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koji su jezički
dorađeni, angažirano još 18 novih prevoditelja. Također je spomenuo izazove s kojima se kao
glavni urednik morao uhvatiti u
koštac, među kojima se posebno
ističe neiskustvo u takvom poslu,
kompleksnost pothvata, potreba
stvaranja nove franjevačke terminologije i usuglašavanje kratica
“Franjevačkih izvora”. Posebno je upozorio na originalnost ovog izdanja koje se
očituje u tri stvari. Četrnaest redaka “Prvog pisma vjernicima” sv.
Franje na glagoljici, što nema ni
u jednom drugom izdanju. Uz jedini srednjovjekovni manuskript
iz Volterre koji donosi taj Franjin
tekst, Ivančićev zbornik, s početka XV. st. je drugi manuskript koji
sadrži dio tog pisma na hrvatskom jeziku. Druga posebnost je
kompleksnost tekstova koji obuhvaćaju sva tri Reda franjevačke
obitelji i koji predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako
redovničkog tako i svjetovnog krila franjevačke obitelji. I na kraju tu
je digitalno izdanje “Franjevačkih
izvora” u obliku mrežne stranice
koja će biti dostupna svima, bez
obzira na različite preglednike i
uređaje iz kojih se otvara.
Kao glavni urednik zahvalio je
svima koji su sudjelovali kao prevoditelji, lektori, korektori, kao i
onima koji su grafički uredili izdanje, a posebnu zahvalu je izrekao
tehničkom uredniku fra Marijanu
Karauli. Želim i očekujem da ovi
“Franjevački izvori” uistinu budu
vrela iz kojih ćemo crpsti izvornost naše franjevačke karizme,
upoznajući sve dublje Franju i
Klaru kako bismo, nadahnuti njihovim primjerima i sami vjernije
ostvarivali evanđeoske vrednote
u našem životu, zaključio je Vrebac.
19
DUHOVNA OBNOVA U
MAJČINOM SELU
Mostar, 6. ožujka 2013. (Miriam) – Danas je u Majčinom selu u Bijakovićima, župa Međugorje, održana redovita mjesečna provincijska duhovna obnova
na kojoj su sudjelovala 54 brata, uključujući novake
i postulante.
Predvoditelj duhovne obnove bio je fra Ivan Dugandžić. Nakon okupljanja i molitve Srednjeg časa
u 10 sati, nazočne je pozdravio međugorski župnik
fra Marinko Šakota. Potom je fra Ivan imao izlaganje
na temu “Gospodine, umnoži nam vjeru”! (Lk 17,5).
Predavač je tumačio pojam vjere u Svetom pismu,
u Starom i Novom zavjetu, kao i shvaćanje vjere u
suvremenom dobu, osvrćući se na i na posljednja
dva crkvena koncila. Danas se, nastavio je, događa
kriza vjere, ali ta kriza očituje se koliko u nejasnom i
pomiješanom shvaćanju što to vjera uistinu jest, toliko još više u krizi svjedočenja. Naime, ima mnogo
kršćana i mnogo katolika, ali je malo istinskih vjernika svjedoka.
20
Nakon četrdesetminutnog predavanja bila je
kratka diskusija s nekoliko pitanja na koje je odgovarao predavač. Uslijedila je stanka za ispovijed i
okrjepu. U 11, 30 započelo je misno slavlje koje je
predvodio provincijal fra Ivan Sesar, u koncelebraciji
s 35 svećenika. Propovijedao je fra Ivan Dugandžić
na temu dnevnih liturgijskih čitanja. Pjevali su novaci i postulanti pod ravnanjem fra Stanka Mabića,
meštra postulanata.
Na kraju misnog slavlja provincijal je zahvalio
predvoditelju obnove te domaćinima, međugorskom župniku i ravnatelju Majčinog sela fra Svetozaru Kraljeviću, koji uvijek srdačno dočeka braću i rado
otvori vrata Majčinog sela za sva provincijska okupljanja i potrebe. Nakon misnog slavlja napravljena je
zajednička fotografija svih sudionika obnove, te je
fra Svetozar sve pozvao na ručak koji je pripremljen
u kuhinji Majčinog sela.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
DUHOVNA OBNOVA ZA CIJELU PROVINCIJU
Mostar, 24. travnja 2013. (Miriam) – Redovita provincijska
mjesečna duhovna obnova održana je danas u samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru. Na obnovu
se skupilo 59 braće, uključujući
novake i postulante koji su ministrirali te pod ravnanjem meštra
postulanata pjevali na svetoj misi.
Braća su se okupila u 9, 30 u
samostanskom klaustru, a u 10
sati započela je molitva Srednjeg
časa. Nakon toga uslijedilo je
predavanje na temu: “Tko nema
Duha Kristova, taj ne pripada Kristu”! (usp. Rim 8,9) koje je imao
fra Milan Lončar, predvoditelj ove
duhovne obnove. Predavač je govorio o Duhu Svetom – nepoznatom Bogu – u kojem se spoznaje
i Otac i Sin, a on sam se ne spoznaje. On je kao svjetlo po kojem
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
vidimo stvari, a samo svjetlo ne
vidimo. Taj Duh je često nepoznat
i u teologiji. Možda zbog njegove
biti i uloge koja je skrivena u ljubavi Oca i Sina, a možda i zbog
nedovoljnog bavljenja teologije
trećom božanskom osobom. Tko
nema Duha Svetoga ne pripada
Kristu, jer je Duh jamac kršćanskog života. Duh Sveti djeluje na
mnogo načina, čak i u nekršćana. Ali, započinje po pojedincu:
najprije se rađa osjećaj nedovršenosti, grešnosti, zatim dolazi
novo rađanje po Duhu, pa osjećaj spašenosti, pa prosvjetljenje i
poticaj na molitvu. Ovim putem
Duh stvara duhovne ljude, one
koji već ovdje imaju udjela u božanskom životu.
Fra Milan je izlagao 45 minuta
sadržajno, dinamično i poticajno.
Od 11 do 11, 30 sati bila je stanka i prigoda za svetu ispovijed. U
11, 30 započela je sveta misa koju
je predvodio fra Miljenko Šteko,
provincijal u koncelebraciji s mostarskim gvardijanom fra Ikom
Skokom, predvoditeljem obnove
fra Milanom te još 35 svećenika.
Propovijedao je fra Milan. U homiliji je govorio o duhovnosti duhovnih zvanja. Na kraju misnog
slavlja fra Danko Perutina, pročelnik Vijeća za duhovnost, je obavijestio braću o duhovnim vježbama i seminaru za mladiće koji
razmišljaju o duhovnom pozivu, a
nazočnima se obratio i provincijal
fra Miljenko. Obavijestio je fratre
o bolesnoj braći i pozvao da ih se
sjete u molitvi, te o nadolazećem
bratskom pohodu.
21
Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM
Vijeće za duhovnost
Međugorje, 15. travnja 2013.
Predmet: RASPORED DUHOVNIH VJEŽBI U 2013. GODINI
Draga braćo!
Sukladno Provincijskim statutima, čl. 10., u kojem stoji: «Svaki je brat dužan obaviti godišnje duhovne vježbe u trajanju od najmanje pet dana, Vijeće za duhovnost je u dogovoru s Provincijskom upravom napravilo
raspored duhovnih vježbi za tekuću 2013. godinu, što vam ga ovim dopisom dostavljamo:
Raspored duhovnih vježbi
Slano
12.-17. svibnja 2013.Voditelj: fra Petar Ljubičić (Bukovica)
8.-13. rujna 2013. Voditelj: dr. fra Anđelko Domazet (Split)
6.-11. listopada 2013.Voditelj: fra Dario Dodig (Čerin)
Masna Luka
15.-20. rujna 2013. Voditelj: fra Ante Marić (Mostar)
Duhovne vježbe počinju večerom prvog dana i završavaju ručkom zadnjeg dana. Molimo braću da ozbiljno
uzmu k srcu odredbe naših Statuta i da svakako sudjeluju na jednom od gore ponuđenih tečajeva duhovnih vježbi ili na nekom drugom mjestu gdje se takvi tečajevi održavaju. Potvrdu o sudjelovanju potpisuje
voditelj kuće duhovnih vježbi.
Prijave za duhovne vježbe u Provinciji primaju voditelji naših kuća za duhovnost: samostan u Slanom fra
Ljudevit Lasta (tel. 0038520/871-277 ili mob. 0038591/6000998); Samostalna kapelanija, Masna Luka, fra
Petar Krasić (tel. 039/718-100 ili mob. 063/351-360).
Međugorje
8.-13. srpnja 2013.Voditelj: dr. fra Domagoj Runje (Split)
Prijave za duhovne vježbe u Međugorju možete izvršiti putem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hr, ili
putem tel/faxa na broj: 00387 36 651 999 (Marija Dugandžić). Za sve tečajeve duhovnih vježbi se treba prijaviti najkasnije do 1. svibnja 2013. Želimo vam uspješne i blagoslovljene duhovne vježbe!
FRA ANTE JELAVIĆ NAPUSTIO ZAJEDNICU
Mostar, 12. veljače 2013. (Miriam) –
Bogoslov naše Provincije fra Ante Jelavić, student prve godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, odlučio je napustiti bogosloviju i zajednicu.
Ante je u pismu zahvalio na svemu što mu je Provincija pružila tijekom protekle tri godine.Želimo mu
Božji blagoslov i uspjeh u budućem životu i radu.
NIKOLA MILIČEVIČ NAPUSTIO POSTULATURU
Mostar, 4. travnja 2013. (Miriam) – Našu Postulaturu u Mostaru 31. ožujka 2013. napustio je Nikola Miličević, rodom iz župe sv. Petra i Pavla u Mostaru.
Nikola je na oproštaju pred samostanskom zajednicom zahvalio Provinciji, braći u samostanu te meštru
i postulantima na vremenu provedenom u Postulaturi.
Želimo mu Božji blagoslov i uspjeh u budućem životu i radu.
22
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
PROVINCIJSKI KAPITUL
(Mostar, 9.-13. IV. 2013)
FRA ROZO BRKIĆ
član Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda - Zagreb,
po odredbi Generalnog definitorija
generalni vizitator i predsjednik Provincijskog kapitula
Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM - Mostar
SAZIV PROVINCIJSKOG KAPITULA 2013.
Draga braćo, uz Gospodnju pomoć i zagovor Marije, kraljice našega Reda, obavio sam generalnu kanonsku vizitaciju vaše časne Provincije. U toj službi
veliku pomoć pružio mi je tajnik fra Josip Vlašić, na
čemu mu iskreno bratski zahvaljujem.
Ponovno od srca zahvaljujem i svima vama, braćo, za iskazano povjerenje i bratsku ljubav i otvorenost koju ste mi pokazali za vrijeme kanonske vizitacije Provincije. Zahvaljujem svakom koji je svojim
pismom, sugestijom, za vrijeme vizitacije, ali i na našim regionalnim susretima, ili na bilo koji način dao
svoj doprinos u pripremi Kapitula, osobito Povjerenstvu za pripravu Kapitula.
Ponavljam, jedan dio posla je obavljen, a sada je
pred nama velika odgovornost da kroz slavljenje
provincijskog kapitula izaberemo novu upravu i
odredimo smjer života i rada Provincije vodeći računa o smjernicama naše Generalne uprave.
Slavlje Provincijskog kapitula je izvanredna prilika da sve ovo što smo promišljali i što se dogodilo
još jednom zajednički vrednujemo i tražimo nove
načine i prilike za svekoliki rast u odgovornosti za
bratski život i evangelizaciju. Neka nas kao i do sada
vodi svjetlo i mudrost Duha Svetoga, prati zagovor
našega oca Franje i prožima bratsko ozračje.
Vjernost franjevačkom pozivu i zahtjev da proničemo znakove vremena kroz koje prolazi Provincija, stavlja pred nas ozbiljnu i zahtjevnu zadaću koju
možemo cjelovito izvršiti samo uz Gospodnju pomoć i zauzimanje svakoga brata.
Kao plod rada Povjerenstva za pripremu Kapitula
uskoro ćete svi koji sudjelujete u radu Kapitula dobiti radnu mapu da se možete što bolje pripremiti za
sam rad na Kapitulu.
Nakon vašega predlaganja od Generalnog definitorija zatražio sam odobrenje četvorice kandida-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
ta za službu provincijalnog ministra (PS čl. 74, 3), a
Generalni je definitorij dopisom od 13. veljače 2013.
godine, prot. 103570/S 062-13 odobrio sljedeću
braću (navedeno abecednim redom):
Radoš Branko
Ružić Dragan
Sesar Ivan
Šteko Miljenko.
U međuvremenu obavili smo pripremne radnje,
odnosno pripremne sjednice za Kapitul (upućujem
tu na provincijsko glasilo “Mir i dobro”, XLIV, 3, 2012,
str. 10 i 11), kao i izbor deputata.
Stoga ovim okružnim pismom sazivam redoviti
provincijski kapitul od 9. do 13. travnja 2013. godine
u samostanu u Mostaru.
Na provincijski kapitul pozivam (PS čl. 72)
a) Članove po pravu:
Fra Ivan Sesar, provincijal
Fra Miljenko Šteko, provincijski vikar
Fra Ivan Dugandžić, definitor
Fra Mićo Pinjuh, definitor
Fra Iko Skoko, definitor
Fra Miro Šego, definitor
Fra Danko Perutina, definitor
Fra Bože Milić, provincijski tajnik
Fra Zdenko Karačić, provincijski ekonom
Fra Ljubo Kurtović, tajnik za odgoj i obrazovanje
Fra Jozo Grbeš, kustos Kustodije
Fra Ivan Prusina, provincijski delegat za Zap. Europu
Fra Ante Pranjić, gvardijan
Fra Velimir Mandić, gvardijan
Fra Draženko Tomić, gvardijan
Fra Sretan Ćurčić, gvardijan
23
b) Izabrane kapitularce:
1.Fra Mate Dragićević
2.Fra Branimir Musa
3.Fra Robert Jolić
4.Fra Stanko Mabić
5.Fra Svetozar Kraljević
6.Fra Josip Vlašić
7.Fra Ivan Ševo
8.Fra Mate Logara
9.Fra Vinko Kurevija
10.Fra Branko Radoš
11.Fra Željko Grubišić
12.Fra Miljenko Mića Stojić
13.Fra Tomislav Puljić
14.Fra Velimir Bagavac
15.Fra Dario Dodig
16.Fra Marin Šakota
17.Fra Dane Karačić
18.Fra Josip M. Katalinić
Gore navedena braća neka dođu 09. travnja 2013.
godine u samostan u Mostaru na otvaranje Kapitula
koji će započeti svetom euharistijom u 9:00h.
Ovo se okružno pismo šalje svim kapitularcima
izbornicima, svim samostanima, rezidencijama i
kućama samostanskog područja Provincije, te svoj
braći koja žive i rade izvan Provincije i u inozemstvu.
U svim kućama Provincije sazivno okružno pismo
treba pročitati javno i istaći na vidno mjesto (PS čl.
75, 2).
Nastavite uključivati u svoje zajedničke i osobne
molitve i molitvu za Kapitul. Nadalje, potičem svu
braću da na početku Kapitula u svojim kućama slave
jednu misu De Spiritu Sancto.
Mir i dobro! U Zagrebu, 8. ožujka 2013.
fra Rozo Brkić,
generalni vizitator i predsjednik Kapitula
GENERALNI DEFINITORIJ POTVRDIO KANDIDATE
ZA SLUŽBU PROVINCIJALNOG MINISTRA
Generalni definitorij na svojoj je izvanrednoj sjednici 13. veljače 2012. provjerio rezultate glasovanja drugog kruga za službu provincijalnog ministra te potvrdio
(prot. 103570/S 062-13) četiri kandidata »in ordine alfabetico«:
1. RADOŠ, FRA BRANKO
2. RUŽIĆ, FRA DRAGAN
3. SESAR, FRA IVAN
4. ŠTEKO, FRA MILJENKO
Svaki svečano zavjetovani brat s pravom glasa dobit će ovih dana glasovnicu s uputama za izbor provincijalnog ministra.
IZMJENA I DOPUNA STATUTA PROVINCIJE
U dopisu fra Roze Brkića, generalnoga vizitatora Provincije, stoji, između ostaloga, da je imenovana Komisija za izmjenu i dopunu Statuta Provincije. Za pročelnika Komisije izabran je fra Miljenko Šteko, a za
članove fra Dragan Ružić i fra Mate Logara.
Komisija treba, čuvši mišljenje braće Provincije, do provincijskoga Kapitula sačiniti, te Kapitulu na odobrenje dostaviti čistu verziju prijedloga izmjena i dopuna Statuta Provincije, usklađenih s Generalnim Statutima. Mole se sva braća da, ukoliko imaju prijedloga izmjena i dopuna Statuta Provincije, to dostave (može
i elektroničkim putem) u Tajništvo Provincijalata do 15. veljače 2013.
Mostar, 28. 1. 2013. 24
fra Miljenko Šteko
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
KOMISIJA ZA REVIZIJU SPISA
U utorak, 12. ožujka Komisija za reviziju kapitulskih spisa održala je sastanak u samostanu u Mostaru.
Pročelnik Komisije je fra Ivan Dugandžić, a članovi su fra Oton Bilić i fra Bože Milić. Zadatak Komisije je pregledati sve pristigle spise prije nego budu uvršteni u kapitulske materijale.
S obzirom na veliku razliku u opsegu i informativnosti izvješća, odlučili smo zamoliti braću da budu koliko-toliko ujednačena.
Stoga Te molimo da pošalješ sažeto trogodišnje novčano izvješće (do dvije stranice) o primicima i izdacima najkasnije do nedjelje, 17. ožujka 2013.
U MOSTARU ZAPOČEO KAPITUL
HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE
Mostar, 9. travnja 2013. (Miriam) – U samostanu svetih Petra
i Pavla u Mostaru započeo je redoviti kapitul Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Kapitul je započeo misnim slavljem u 9 sati koje je predvodio mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup, u koncelebraciji s generalnim vizitatorom naše provincije i predsjednikom Kapitula fra Rozom Brkićem, provincijalom fra Ivanom
Sesarom, te s ostalim kapitularcima, njih 33. Prije početka mise
riječi pozdrava i dobrodošlice Biskupu uputio je generalni vizitator.
Na Kapitulu će se ispitati stanje i djelatnosti braće u Provinciji u proteklom vremenu te dati usmjerenje
za budućnost. Na Kapitulu će se također izabrati nova uprava provincije. Kapitul traje od 9. do 13. travnja.
IZABRANA NOVA UPRAVA
HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE
Mostar, 10. travnja 2013. (Miriam) –
Na redovitom kapitulu Hercegovačke
franjevačke provincije Uznesenja BDM
koji se održava u samostanu u Mostaru
od 9. do 13. travnja 2013., pod predsjedanjem fra Roze Brkića, generalnog
pohoditelja i predsjednika Kapitula,
izabrana je nova uprava provincije.
Za provincijalnog ministra izabran je
fra Miljenko Šteko.
Provincijalni vikar je fra Ivan Ševo.
Definitori:
Fra Mićo Pinjuh
Fra Branimir Musa
Fra Željko Grubišić
Fra Dario Dodig
Fra Tomislav Puljić
Novoj upravi želimo Božji blagoslov
i uspjeh u odgovornoj službi koju im je
zajednica povjerila.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
25
ZAHVALA PREDSJEDNIKA BK BIH
EX-PROVINCIJALU HERCEGOVAČKE
FRANJEVAČKE PROVINCIJE
Sarajevo, 12. travanj 2013.- Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uputio je, 12. travnja zahvalu dosadašnjem provincijalnom ministru Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije dr. fra Ivanu Sesaru. Zahvalu biskupa Komarice prenosimo
u cijelosti:
Mješovitog povjerenstva za provedbu Temeljnog
Mnogopoštovani oče fra Ivane!
U ime biskupa Biskupske konferencije Bosne i ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete StoliHercegovine i u osobno ime želim Vam zahvaliti za ce i dodatnog protokola na Temeljni ugovor. Raduje
Vašu bratsku suradnju i otvorenost tijekom Vašeg me da ćete, koliko mi je poznato, i dalje biti član spoobnašanja službe provincijala Hercegovačke franje- menutog Povjerenstva.
Želim da Vam u životu i djelovanju uvijek bude
vačke provincije Uznesenja BDM.
Uvjeren sam da ste se kao provincijal susretali s uzor utemeljitelj Vaše drage franjevačke zajednice
brojnim poteškoćama koje ste, kako se meni čini, sveti Franjo iz Asiza, ljubitelj Krista raspetoga i obnodosta uspješno i umješno rješavali njegujući mir vitelj Njegove Crkve koju je ljubio svim srcem noseći
i suradnju u Vašoj franjevačkoj zajednici, ali i u bi- mir svakom čovjeku i svakom stvorenju.
skupijama u kojima franjevci Vaše Provincije djeluju.
Zazivajući na Vas obilje Božjeg blagoslova po zaHvale je vrijedan i Vaš dragocjeni doprinos u radu govoru svetog Franje, srdačno Vas pozdravljam!
ČESTITKA PREDSJEDNIKA BK BIH
NOVOM PROVINCIJALU HERCEGOVAČKE
FRANJEVAČKE PROVINCIJE
„U ime biskupa BK BiH i u osobno ime slobodan sam uputiti Vam
srdačne čestitke i najbolje želje“
Sarajevo, 12. travanj 2013.- Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uputio je, 12. travnja čestitku novom provincijalnom ministru Hercegovačke franjevačke
provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije dr. fra Miljenku Šteki izabranom na redovitom provincijskom kapitulu koji se održava u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013. Čestitku biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:
Mnogopoštovani provincijale fra Miljenko!
U ime biskupa Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine i u osobno ime slobodan sam uputiti
Vam srdačne čestitke i najbolje želje u povodu povjerenja koje su Vam iskazala Vaša braća franjevci
izabravši Vas za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Jamčim Vam svoje molitve da svoju odgovornu
službu u ovom vremenu, tako bremenito brojnim
izazovima, i u Crkvi na tim prostorima gdje je posijana klica nepovjerenja i razdora, mognete biti nositelj i graditelj mira koji daruje Knez mira i zajedništva utemeljenog na Kristu uskrslome u Njegovoj
Crkvi po kojoj se i danas svijetu naviješta radosna
vijest spasenja. Želja mi je da Vam u životu i djelovanju uvijek bude uzor utemeljitelj Vaše drage franjevačke zajednice sveti Franjo iz Asiza, ljubitelj Krista
26
raspetoga i obnovitelj Njegove Crkve koju je ljubio
svim srcem noseći mir svakom čovjeku i svakom
stvorenju.
Izražavam Vam otvorenost za suradnju na putu
nove evangelizacije ponajprije nas samih, onih s kojima surađujemo i koji su, kao i mi, pozvani i poslani
propovijedati i svjedočiti blagu vijest o kraljevstvu
Božjem, ali i svih koji su oprani krsnom milošću kako
bi bili istinski zahvaćeni Božjom spasiteljskom riječju i Svetim Duhom. Također će me radovati svaka
suradnja na izgradnji društva i ove ratom i grijehom
ranjene zemlje.
Zazivajući na Vas i na cijelu povjerenu Vam franjevačku zajednicu u Hercegovini i po svijetu obilje
Božjeg blagoslova po zagovoru svetog Franje, srdačno Vas pozdravljam! (kta)
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
ČESTITKA KAPITULARACA GENERALNOM
MINISTRU FRA JOSÉU RODRÍGUEZU CARBALLU
Dragi naš FR. JOSÉ,
Mi članovi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, sabrani na redovitom kapitulu koji se
održava u samostanu u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013., pod predsjedanjem fra Roze Brkića, generalnog
pohoditelja i predsjednika Kapitula, izražavamo svoju radost što ste od Njegove Svetosti pape Franje, izabrani za tajnika Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života. Ne možemo
a da i ovom prigodom ne iskažemo duboki i iskreni osjećaj zahvalnosti za sve što ste Vi kao Generalni
ministar učinili za našu Provinciju. Obećajemo Vam posebnu duhovnu blizinu na dan Vašega biskupskog
ređenja, koje je predviđeno za 18. svibnja, na Uočnicu Duhova u Santiagu de Composteli. Neka Vas u Vašoj
novoj odgovornoj službi prati zagovor našega oca Franje!
Preporučamo se u Vaše molitve!
Braća okupljena na Provincijskom kapitulu u Mostaru (9.-13. travnja 2013.)
ZAVRŠEN KAPITUL HERCEGOVAČKE
FRANJEVAČKE PROVINCIJE
Mostar, 13. travnja 2013. (Miriam) – Danas je svečanom misom zahvalnicom u 12 sati zatvoren Kapitul
provincije koji se održavao u samostanu u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013. Misno slavlje predvodio je fra
Rozo Brkić, generalni pohoditelj i predsjednik Kapitula u koncelebraciji s fra Miljenkom Štekom, provincijalom, fra Ivanom Ševom, provincijalnim vikarom i ostalom braćom kapitularcima. Predvoditelj je u homiliji
uputio riječi zahvale za bogato iskustvo susreta s fratrima Hercegovačke provincije te je svu braću i novu
Provincijsku upravu ohrabrio i potaknuo da i dalje nastave svjedočiti i djelovati u duhu svetog Franje. Na
kraju misnog slavlja nekoliko riječi uputio je i fra Miljenko Šteko, provincijal, pozvavši sve da zajedničkim
snagama izgrađuju bratsko ozračje kako bi mogli odgovoriti na potrebe i zahtjeve vremena u kojem živimo
i vjernika koji su nam povjereni, te je zahvalio na povjerenju koje su mu braća iskazala. Potom je i fra Rozo
zahvalio prethodnim dvjema upravama na čelu s bivšim provincijalom fra Ivanom Sesarom za zauzeto djelovanje za dobro Provincije. Misa je završila zahvalom Bogu i pjevanjem Te Deum.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
27
28
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
29
IZ ŽIVOTA KUSTODIJE
FRA ČASTIMIR MAJIĆ PROSLAVIO
99. ROĐENDAN
Chicago, 9. siječnja 2013. (fra
Jozo G.) - U franjevačkom samostanu Sv. Ante u Chicagu proslavljen je jedinstveni dan. Naime, u
srijedu, na 9. dan mjeseca siječnja
2013. dr. fra Častimir Majić navršio je 99. godina života.
Fra. Častimir Majić je rođen
9. siječnja 1914. godine u Vitini.
Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu.
Franjevcem je postao u franjevačkom samostanu na Humcu god.
1933. Filozofsko-teološki studij
pohađao je u Mostaru i Rimu.
Svećenik je postao 4. lipnja 1939.
u Mostaru. Godine 1941. napušta
Domovinu i odlazi u Njemačku
na sveučilište u Freiburg na studij
germanistike. U vrijeme studija
pastoralno se brinuo za slovenske i hrvatske iseljenike u više
njemačkih gradova. Na spomenutom sveučilištu postigao je dva
akademska naslova: doktorat iz
filozofije (1946.) i doktorat iz teologije (1951.).
Godine 1951. se seli u Chicago,
USA. Ubrzo nakon dolaska biva
imenovan urednikom Hrvatskog
30
tjednika “Danica.” Na toj dužnosti ostaje deset godina. Idućih 18
godina odlazi služiti Hrvatima u
župama u St. Louis-u, New Yorku i Milwaukeeu, da bi nakon pastoralnog rada 1978. godine opet
imenovan urednikom Hrvatskog
tjednika “Danica.” Tu je opet ostao
10 godina. Obnašao je dužnost
kustosa Hrvatske franjevačke kustodije za USA i Kanadu,te gvardijana u Chicagu.
Fra Častimir je ostavio duboki
trag i u hrvatskom nacionalnom
životu američkih Hrvata. Politički
je djelovao kroz: Ujedinjene Hrvate Amerike i Hrvatsko narodno vijeće. Dugo godina obnašao
je dužnosti predsjednika Saveza
hrvatskih svećenika za Ameriku i
Kanadu. Uređivao je više godina
Hrvatski Katolički Glasnik i Hrvatski Kalendar. Jedan je od utemeljitelja “Hrvatskog etničkog
instituta u Chicagu”. Pisac je nekoliko knjiga, posebice sjećanja
na poginule franjevce, te osobnih
životnih zapisa, te stotine članaka. Njegova intelektualna aktivnost kroz desetljeća ostala je dosljedna, memorija istančana i um
oštar. Fra Častimir bijaše i ostaje
jedinstvena osobnost hrvatskog
franjevačkog svijeta.
Dugi hod desetljećima i kontinentima, pun iskustava zapisanih
i ispričanih, podataka enciklopedijskih i imena nikada zaboravljenih, satkanih svi u jedno ime: fra
Častimir! I tako je stigla srijeda, 9.
siječnja 2013. Kada se sastasmo u
franjevačkom samostanu, fra Častimirovu domu još od početka
50tih, svečano bijaše, a čestitkama pristiže i ugodno pismo provincijala fra Ivana Sesara, pozdravi kardinala Chicaga, rodbine iz
Vitine i braće po svijetu. Telefoni
su zvonili i dalje za ovog starca
kojega ne može nitko zaboraviti.
Ugodno je bilo vidjeti vedar duh
u 99. godini. Uz pjesmu braće, i
sestara fra Ivičinu i Mariovu gitaru bijaše vrlo veselo. I zajedno
nastavljamo hodati dalje pišući
jedinstvenu povijest te gledajući
naprijed, kao što na rođendanskoj
torti bijaše upisano: “skoro 100.!”
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
ŽUPA SV. LUCIJE U TROYU (SAD) PREDANA BISKUPIJI
Mostar, 10. siječnja 2013. (Miriam) - Poradi nedostatka osoblja u Kustodiji na Kustodijskom kapitulu iz
2009. zaključeno je da se u dogledno vrijeme povuče iz župe svete Lucije u Troyu, Detroit-Michigan, i da
se župa preda Biskupiji na upravljanje.
Posljednji župnik u Troyu bio je fra Zvonko Kutleša. Na službu župnika stupio je 26. listopada 2010.
Međutim, zbog zdravstvenog stanja, fra Zvonko se povukao u samostan u Chicago 9. ožujka 2011. Do
predaje biskupu župu je opsluživao fra Filip Pavić. Konačna predaja župe bila je početkom 2013. godine.
STEPINČEVO U NEW YORKU
New York, 11. veljače 2013. - U nedjelju, 10. veljače 2013. u hrvatskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u New
Yorku svečano je proslavljen dan blaženoga Alojzija
Stepinca. Svetu misu je predvodio prvi vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini biskup Dr. Tomo Vukšić, uz
koncelebraciju župnika fra Nikole Pašalića, župnog
vikara fra Dražana Borasa te svećenika Vrhbosanske
nadbiskupije na poslijediplomskom studiju u New
Yorku, don Tomislava Mlakića i don Ivana Lovrića.
Nakon pozdrave i dobrodošlice koju je župnik fra
Nikola Pašalić uputio biskupu Vukšiću, započelo je
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
svečano euharistijsko slavlje u kom su, na poseban
način, sudjelovali mladi župne zajednice okupljeni
u Kolo Grupu i Hrvatsku Školu pod imenom „Kardinal Stepinac“. Na sv. Misi bili su nazočni diplomatski
predstavnici Republike Hrvatske pri stalnoj misiji
pri Ujedinjenim narodima te djelatnici Generalnog
konzulata u New Yorku.
Dio nadahnute biskupove propovijedi donosimo
i ovdje: „Kršćanski mučenici nisu umirali zbog smrti
kao takve, već zato da donesu rod. A to donošenje
roda njihovu smrt za nas pretvara u mjesto nade.
31
Blaženi Stepinac, po svojoj vjernosti i umiranju, po
obilatu rodu koji je donio jer je, pavši na hrvatsku zemlju, u njoj umro za sve nas, koji vjerujemo u Isusa,
pretvorio se u učitelja nade.
Francuski mislilac, svećenik i isusovac, Teilhard de
Chardin u svoje vrijeme je rekao: „Svijet će pokloniti
svoje povjerenje onima koji će mu umjeti pobuditi
nadu.“ I u tome je imao posvema pravo. Stoga, ako
se sjetimo povjerenja koje je Hrvatski narod poklanjao Stepincu i dok još uvijek nije bio proglašen blaženim, onda se smije kazati da je to bilo zato što je
on narodu na čije je čelo bio postavljen uporno budio nadu, dapače darivao nadu. Nadu koja je izlazila
iz njegove unutrašnje slobode koju je hranila snaga
njegovih uvjerenja. Bila je to nada od koje je sam
živio. Zapravo bila je to vjera u Isusa Krista i vječni
život koje ne može ugroziti nikakvo trunjenje na zemlji, pa ni ono u zatvorskoj ćeliji u Lepoglavi. Upravo
suprotno, to je nada koja je izrasla upravo na tome
umiranju, kako bi rekao Isus.
Stepinčevo pouzdanje u Gospodina zaista je bilo
čudesno veliko. U općoj „noći“ koja je, malo nakon
njegova imenovanja biskupom, u obliku različitih
stradanja i progona zahvatila njegov narod i Crkvu, i
nadživjela Stepinčev odlazak s ovoga svijeta, mogla
ga je održati samo njegova unutrašnja sloboda iz
koje je rasla nada koju je prenosio i na druge.
Njegova nada, koju je utemeljeno gajio i koju je
prenosio na druge, protezala se usporedno i na narodno i na crkveno biće. Znao je da Crkva Kristova
živi samo u životima konkretnih ljudi, te se pojavljuje kao zbroj pojedinaca koji uvijek pripadaju konkretnom narodu. Znao je da nema slobodna vjernika bez slobodna čovjeka i da nema slobodne Crkve
Kristove bez slobodna naroda. Znao je da je Crkva
onakva kakvi su ljudi, i da je Crkvi onako kako je ljudima.
Ako se sjetimo onoga „tužnoga procesa“ protiv
njega, vidimo da je u cijeloj sudnici, iako osuđen
više negoli itko drugi, jedini posvema slobodan bio
upravo Stepinac. A najzarobljeniji bili su upravo oni
koji su ga osudili. Dapače, što god je ta „noć“ bivala tamnija, Stepinčeva je zvijezda postajala sjajnija.
Sjajna kao zvijezda Danica koja je u ona davna doba
32
pogane s istoka dovela da se poklone Gospodinu.
Danas također trebamo postaviti pitanje koje su
poruke blaženoga Alojzija nama? Što ga čini aktualnim našoj generaciji vjernika? Svjedočeći o svojoj
unutrašnjoj slobodi, iz koje su proizlazili i njegov
stav i govor, kazao je u sudnici: „Na sve tužbe koje
su ovdje protiv mene iznesene odgovaram, da je
moja savjest mirna, makar se publika tome smijala.
Sada se ne kanim braniti ni apelirati protiv osude. Ja
sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo
ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti. (…)
A što se tiče mene i moga suđenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna.“
Mirna savjest je najljepša zastava, a čisto srce najljepši grb koje se može istaknuti kao najbolju legitimaciju katoličkoga vjernika u bilo kojemu narodu,
pa tako i u hrvatskom. Mirna savjest i čisto srce, koji
su Stepincu omogućili da svijetli u toj dugoj „noći“
Crkve i naroda, poziv su za nasljedovanje.
Stepinac je bio osuđen i zato što se hrabro suprotstavio pokušajima da se u Katoličkoj crkvi među
Hrvatima izazove neposluh prema svetom ocu papi
i tako naruši crkveno jedinstvo. On ne samo da nije
prihvaćao takve pokušaje već je, braneći da sveta,
apostolska i katolička Crkva zaista bude također jedna, postao svijetli primjer mučenika jedinstva Crkve.
Kao graditelj jedinstva Crkve oko njezinih zakonitih
poglavara jest primjer za nasljedovanje i ovdje gdje
smo se okupili.
Osim toga, Stepinac je živio u vrijeme kad su mnogi nevini stradali. Mnogi su u ono vrijeme umirali na
način kršćanskih mučenika. Među njima sigurno
je bilo i onih koji zaslužuju čast oltara. Na nama je
samo da ih otkrijemo i Crkvu uvjerimo u njihovu
svetost. Stepinčevo proglašenje blaženim poziv je
svima nama da to uradimo“, rekao je biskup Tomo
u svojoj homiliji.
Poslije mise upriličen je kulturni program u dvorani pastoralnih okupljanja gdje su članovi Kolo grupe
i Hrvatske škole izveli program za ovaj dan. Biskup
se nakon toga sastao osobno s brojnim vjernicima
ove župe.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
NAŠI POKOJNICI
PREMINUO FRA LJUBO VLAŠIĆ
Mostar, 25. travnja 2013. (Miriam) – Danas u poslijepodnevnim satima u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, nakon teške bolesti, opremljen svetim sakramentima, preminuo je
fra Ljubo Vlašić, rođen 1942. godine. Fra Ljubo je preminuo u 72. godini života, 51. godini
redovništva i 44. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika i misionara
za Hrvate u Švicarskoj. Posljednjih deset godina života proveo je u samostanu sv. Ante na
Humcu.
Fra Ljubo je bio župni vikar u Konjicu, 1970. -1972.
Župni vikar u Tomislavgradu, 1972.-1974.
Tajnik Naših ognjišta, 1973.-1976.
Župnik u Seonici,1978.-1984.
Misionar u HKM u Baselu, Švicarska, 1984.-1991.
Župni vikar u Drinovcima, 1992.-2000.
Župni vikar u Veljacima, 2000.-2003.
Župni vikar na Humcu od 2003. do smrti.
Pokojnikovo tijelo bit će izloženo sutra, u petak 26. travnja u crkvi sv. Ante na Humcu od 9 sati.
Sprovodni obredi započet će sv. Misom zadušnicom istoga dana u crkvi na Humcu u 16.00 sati.
Pokop će biti na Novom groblju na Humcu gdje će fra Ljubo biti pokopan u fratarsku grobnicu.
.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
SPROVOD FRA LJUBE VLAŠIĆA
Mostar, 27. travnja 2013. (Miriam) – U petak, 26. travnja 2013.,
na Novom groblju na Humcu, u
fratarsku grobnicu sahranjen je
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
fra Ljubo Vlašić. Fra Ljubo je preminuo u Sveučilišnoj kliničkoj
bolnici u Mostaru, nakon teške
bolesti, u četvrtak, 25. travnja u
72. godini života, 51. godini redovništva i 44. godini svećeništva.
Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u crkvi u petak od 9.00 sati.
Sprovodni obredi započeli su u 16
sati u samostanskoj crkvi sv. Ante
na Humcu sv. Misom zadušnicom.
Misno slavlje predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal, u koncelebraciji s fra Velimirom Mandićem, gvardijanom, don Željkom
Majićem, generalnim vikarom te
još 62 svećenika. Provincijal je u
homiliji izrazio sućut obitelji i rodbini pokojnog fra Ljube, te Bogu
zahvalio za sve dobro koje je fra
Ljubo kao svećenik učinio, naviještajući i slaveći svete sakramente
u župama u kojima je djelovao te
je dodao da one ljudske slabosti,
koje svi nosimo, pere krv Jaganj-
33
čeva po kojoj jedino postajemo
čisti. „U ovom času ovoga iznenadnog rastanka od subrata i svećenika fra Ljube, ne mogu pronaći ništa prikladnije nego pogled
svakoga od nas usmjeriti na križ
Isusov. Križ koji skuplja i sažima
sve naše slabosti, boli i smrti - one
koje dolaze po nekom redu oslabljena tijela ili ovako iznenadne.
Križ nam, osobito u ovom uskrsnom vremenu, pomaže shvatiti
ono o čemu je sveti Franjo govorio, pomaže otvoriti oči za onu
drugu dimenziju, za dimenziju
vječnosti u koju je naš fra Ljubo
već ušao.“
Na kraju misnog slavlja od pokojnog fra Ljube oprostili su se
don Željko Majić u ime Ordinarijata, fra Željko Grubišić u ime rodne
župe Gorica te fra Velimir Mandić,
humački gvardijan. Fra Velimir je
opisao posljednjih nekoliko dana
fra Ljubina života na Humcu te
one koje je proveo u mostarskoj
bolnici i zahvalio osoblju SKB
Mostar koje se svesrdno brinulo
o njemu, kao i osoblju iz Doma
Zdravlja u Ljubuškom.
Nakon govora i misnog blagoslova, provincijal je izmolio posljednje preporuke za pokojnika i
blagoslovio lijes. Novaci su poni-
jeli križ, sliku i cvijeće, fratri i rodbina lijes, te se povorka svećenika, fratara, časnih sestara i naroda
uputila ka groblju.
Nakon blagoslova groba lijes je
uz pjesmu Kraljice neba spušten
u fratarsku grobnicu na Novom
groblju na Humcu.
NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE
Die 25. Aprilis 2013. in Mostar, in nosocomio publico, pie in Domino obiit R. P. LJUBO VLAŠIĆ de Sovići,
ex-cappellanus, ex-parochus, ex-missionarius in Helvetia, anno vitae 72, religionis 51 et sacerdotii 44.
Sepultus est in coemeterio Novo groblje in Humac.
Govor don Željka Majića, generalnog vikara Mostarsko-duvanjske biskupije
Mnogopoštovani oče Provincijale fra Miljenko,
gvardijane fra Velimire, braćo svećenici i redovnici
Hercegovačke franjevačke provincije, brate i sestre,
rodbino i prijatelji pokojnoga fra Ljube!
U ime službeno odsutnoga našega biskupa
mons. Ratka Perića, svećenstva, redovništva i vjernoga puka naših hercegovačkih biskupija, izražavam Vam iskrenu sućut u povodu smrti dragog nam
Pokojnika.
U ovom uskrsnom vremenu kada živimo radost
uskrsnuća, pobjedu života nad smrću, ljubavi nad
grijehom, mira nad svekolikim ljudskim nemirima,
vječno i nerukotvoreno nad našim prolaznim rukotvorinama, ovdje u crkvu okupila nas je smrt pok.
fra Ljube, svećenika i franjevca, koji je 51 godinu
ovozemaljskoga života posvetio službi Bogu u redovništvu te 44 godinu u svećeništvu, neumorno
radeći na njivi Gospodinovoj kao župni vikar i žu-
34
pnik u hercegovačkim župama te misionar u hrvatskoj inozemnoj pastvi u Švicarskoj.
Smrt je stvarnost ljudskoga života. U ovu stvarnost naš pokojnik ušao je kroz vrata teške bolesti.
Gledajući ljudski i izolirano stvarnost bolnog ulaska
i samu smrt, onda nam se smrt predstavlja kao nešto zastrašujuće: „Očima se bezbožnika čini da oni
umiru, i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća, i
to što nas napuštaju kao propast.“ (Mudr 3, 2-3) No,
Krist, koji je i sam prihvatio smrt, koji je osjetio tamu i
hladnoću groba, svojom kalvarijskom mukom, slavnom smrću i još slavnijim uskrsnućem učinio je da
ta neobjašnjiva ljudska i prirodna stvarnost poprimi
sasvim drugi značaj. Smrt postaje vrata u život: dok
se tijelo polaže u zemlju „duša je pravednika u ruci
Božjoj, i nje se ne dotiče nikakva muka.“ (Mudr 3,1)
Naš pokojni brat fra Ljubo ovu je vjeru živio i s
njom umro. Preko četrdeset godina (44) svećeništva, vjeru u uskrsnuće mrtvih, kroz tolika slavlja sve-
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
tih misa, dijeljenje sakramenata, kateheze i propovijedi - ali i u obredima sprovoda koje je i sam predvodio - druge je poučavao i hrabrio. Stoga i mi danas
u toj istoj vjeri i nadi njegove zemne ostatke zemlji
predajemo, a za njegovu dušu Bogu se molimo; da
i ona bude ondje gdje je Onaj zbog kojega se trsio
da mu omili kako kaže apostol Pavao u Poslanici Kološanima.
Dragi fra Ljubo! U ime vjernika naše mjesne Crkve
kojima si svoj redovnički i svećenički život posvetio,
kao i svih onih kojima si svoju kršćansku ljubav pokazao i posvjedočio, izričem Ti iskrenu zahvalnost,
moleći dobroga Boga da Ti po strpljivo nošenoj
muci života udijeli dobra velika, život vječni u svom
nebeskom kraljevstvu.
Počivao u miru.
Govor fra Željka Grubišića, župnika fra Ljubine rodne župe Gorica
Poštovani fra Ljubo,
draga rodbino, braćo i sestre!
Vijest o Tvojoj smrti nas je u Tvojoj rodnoj župi
bolno zatekla. Znali smo da si zadnjih tjedana u bolnici teško bolestan. U ponedjeljak sam te pokušao
posjetiti i i koju riječ izmijeniti ali ti si već bio na prijelazu iz ovoga u onaj drugi svijet.
Imam osjećaj da si prerano napustio našu Zajednicu, da si još mogao u njoj biti djelatan. Ušao si,
doduše, u osmo desetljeće života, u šesto desetljeće
redovništva i peto svećeništva, no u susretima se s
Tobom osjećalo da u Tvom tijelu ima još snage i u
Tvojoj duši još elana.
Kao i mnogi mladići iz Vlašića krenuo si stopama
prethodnika i htio postati fratar, svećenik. Imao si
mnoge uzore pred sobom jer su tada bila mnoga
duhovna zvanja iz tvog sela. Fra Ferdo, fra Makso,
fra Augustin, fra Andrija, fra Petar, pater Vladimir,
don Stjepan, don Ivan, fra Krsto, fra Frano i drugi
Vlašići. Svi te već čekaju u vječnosti.
Položio si vječne zavjete, redio se za svećenika i
pristupio njivi Gospodnjoj na kojoj si radio pune 44
godine kao svećenik. Kako ovdje u Provinciji, isto
tako i u inozemnoj pastvi s našim iseljenim ljudima
na privremenom radu u Švicarskoj. Vratio si se opet
u Provinciju i tu obavljao mnoge pastoralne djelatnosti. Zadnje desetljeće svoga života si proveo u
ovom samostanu na Humcu u kojem si postao fratar.
Dragi fra Ljubo, opraštajući se od Tebe, želimo Ti
zahvaliti za sve dobro koje si učinio u svom redovničkom i svećeničkom životu. Nije nimalo lak život
i rad u vinogradu Gospodnjem. Hvala Ti za bratski
suživot i sve ono čime si doprinio izgradnji ove naše
Zajednice. Stojiš pred Gospodarom vinograda u kojeg Te je postavio i u kojem si radio. Polažeš mu račune i duboko smo uvjereni da Ti je udijelio vječnu
nagradu i milostiv Ti bio na svome sudu.
Iskrena i duboka sućut tvome bratu i sestri Tvojoj
rodbini. Sućut braći samostana na Humcu i cijeloj
našoj Zajednici. Tvoja je rodna župa pogođena Tvojom smrću i mi se molimo za Tebe a ti se moli za nas.
Počivaj u miru Božjem.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Govor fra Velimira Mandića, humačkog gvardijana
Poštovani oče provincijale fra Miljenko, poštovani generalni vikaru don Željko, braćo svećenici,
poštovana braćo fratri, časne sestre, poštovana fra
Ljubina rodbino, brate Veselko, sestre Milka, Jake,
Tonka i Marija, izričem vam iskrenu sućut!
Uskrsnu pobjedu našega Gospodina Isusa Krista
svečano smo proslavili zadnji dan ožujka ove godine, a ove je godine fra Ljubi uskrsna radost bila
povećana jer je isti dan slavio svoj imendan. Ali,
golemoj uskrsnoj radosti prethodili su ozbiljni i tuž-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
ni dani Velikoga tjedna. Patnja, osuda, muka, križ i
smrt na križu… svoj su vrhunac doživjeli na Veliki
petak. Majci Mariji, Petru, Ivanu i ostalim apostolima
bio je to ponižavajući trenutak, trenutak beznađa,
izgubljenosti. Odjednom im je život postao besmislen, bez cilja. Sva su im nadanja propala, sve želje
nestale, pogled im se odjednom ukočio, izgubio u
daljini… A onda, Uskrs! Uskrsli se objavljuje, objavljivanje Mariji Magdaleni i onaj njezin „Rabuni“, slijedi prepoznavanje u lomljenju kruha, prvo objavljivanje apostolima u dvorani posljednje večere i želja
da ih obuzme mir, pa drugo objavljivanje na istom
35
mjestu i prigoda Tomi da opipa tek zacijeljene Isusove rane, zatim čudesan ribolov. I tako redom 40
dana - sve do uzlaska u nebo. Tako se ispunja ono
što ispovijedamo i molimo u Vjerovanju: mučen
pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao
na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Poštovana braćo i sestre, prvom rečenicom želio
sam istaći kako smo mi fratri na Humcu, zajedno s
vjernicima župe, nadam se da je tako u svim obiteljima i župama diljem Hercegovine i svijeta, svečano i
radosno proslavili Uskrs. Sve nam je bilo produhovljeno, svečano i lijepo. Nekako se u očima i na licima
prepoznavala uskrsna radost svih fratara, tako i kod
fra Ljube. Prvi mali znak da nešto nije u redu prepoznali smo u četvrtak, 4. travnja na doručku. Fra
Ljubo se neobično kratko zadržao u našoj blagovaonici i otišao u sobu. Nikome nije ništa rekao, niti se
požalio da ga boli. Slično je bilo i na ručku. Jedan me
brat upozorio da nešto nije u redu s fra Ljubom jer je
i jutros izišao i opet ode iz blagovaonice. Stigao sam
ga u hodniku i pitao kako je, boli li ga. Rekao mi je da
ima temperaturu, 38 stupnjeva. Predložio sam mu
da odmah odemo u dom zdravlja, ali nije bio raspoložen. Dogovorili smo se da ćemo pratiti kako se
stanje odvija, da uvijek možemo otići doktoru, ali da
ćemo ujutro obvezno otići, uzeti nalaze i sve ostalo
što god bude potrebno. Ujutro je liječnik izjavio da
je stanje ozbiljno i da bi bilo najbolje da se prepusti
bolničkom liječenju. Fra Ljubo je izjavio da bi volio
ostati u samostanu. Lječniku je povjerio da je slične
bolove imao više puta i da su se smirivali. Liječnik se
složio i odredio terapiju. U petak popodne stanje je
bilo malo bolje, fra Ljubo se bolje osjećao. Unatoč
stalnoj terapiji, u subotu se stanje počelo pogoršavati. U nedjelju je stanje već bilo ozbiljno. Pristao je
da ga vozimo u dom zdravlja, a zatim i u bolnicu.
Nažalost, unatoč izuzetnoj zauzetosti naših liječnika i medicinskog osoblja u Ljubuškom, osobito
medicinskog osoblja Sveučilišne kliničke bolnice u
Mostaru, fra Ljubo je jučer, opremljen svetim sakramentima, preminuo, predao svoju dušu Bogu i preselio se u vječnost. Bakterija, nekontrolirani šećer,
gangrena, bili su jači od svih lijekova i brige liječnika. Tako je vrijeme tjelesnih patnji, bolesti i muka i
za fra Ljubu završilo, nastupilo je bezvremensko stanje – vječnost. Nadamo se i vjerujemo da je i on, kao
i Marija Magdalena, mogao izreći „Rabuni“, da može
kao i Toma staviti svoje prste u Kristove rane na mjesto gdje su bili čavli, da mu je već jučer Isus rekao:
„Još danas ćeš biti sa mnom u raju!“
Prisjetimo se nekoliko važnijih podataka iz fra
Ljubina života: rođen je 5. travnja 1942. u Sovićima,
36
župa Gorica od roditelja Joze i Anice r. Vlašić. Kršten
je već 8. travnja u Gorici i dobio je krsno ime Ljubo.
Osnovnu školu završio je u Sovićima, srednju u
Zadru i Dubrovniku. Filozofiju i teologiju u Visokom
i u Königsteinu.
Franjevački habit obukao je ovdje na Humcu
1962., iz novicijata je uzet u JNA u Leskovac od
ožujka 1963. do studenoga 1964., po završetku JNA
vratio se u novicijat te privremene zavjete položio
1965., a svečane u Fuldi 1968.
Red đakonata primio je 1967. u Königsteinu. Svećenički red primio je 26. srpnja 1969. u Frohnleitenu.
Službe:
Župni vikar u Konjicu od 10. srpnja 1970. do lipnja
1972. Župni vikar u Tomislavgradu od lipnja 1972.
do prosinca 1974. Tajnik Naših ognjišta od 1973.1976. Župni vikar u Konjicu od prosinca 1974. do
listopada 1978. Župnik u Seonici od listopada 1978.
do kolovoza 1984. Misionar u HKM u Baselu od rujna
1984. do 5. studenoga 1991. Župni vikar u Drinovcima od 25. kolovoza 1992. do 25. kolovoza 2000 Župni vikar u Veljacima od 26. kolovoza 2000. do 25.
kolovoza 2003 Župni vikar na Humcu od 25. kolovoza 2003. i evo sve do danas!
Želeći tijelu pok. fra Ljube pokoj u srcu naše
drage Hercegovine i mir u vječnosti, želeći njegovoj
besmrtnoj duši radost Božje blizine i svjetlost vječnu, a svima koji su ožalošćeni smrću pok. fra Ljube
još jedanput izričem iskrenu sućut.
Hvala našem provincijalu fra Miljenku na utješnim riječima u propovijedi, svim svećenicima i časnim sestrama za dolazak na sprovod. Hvala rodbini
i prijateljima, svim vjernicima.
Ovom prigodom izričem najiskreniju zahvalnost
osoblju našega doma zdravlja iz Ljubuškoga za sve
usluge koje s ljubavlju i odgovornošću pružaju svakom bolesniku ma tko god on bio - kao i nama iz
samostana s Humca. Istu zahvalnost izričem i svom
medicinskom osoblju Sveučilišne kliničke bolnice
u Mostaru, koji su prema mom osobnom iskustvu,
nadmašili sva očekivanja bolesnika i bolesničke rodbine. Dovoljno je bilo vidjeti suze u očima medicinske sestre koja je njegovala fra Ljubu, kad mu se stanje pogoršalo, da se zaključi da svoj posao obavlja i
srcem i profesionalno. Stoga, i njima svima iskrena
zahvalnost.
Hvala našim sestrama koje uvijek na ovakvim događajima povuku veliki teret posla na svojim leđima.
Hvala i našim pjevačima koji također svojim pjevanjem i sudjelovanjem učine da sprovod iz samostana bude dostojanstven i liturgijski proživljen. Svima iskreno hvala. Pokojnom fra Ljubi pokoj vječni
daruj mu Gospodina.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Počivali u miru Božjem
JANJA JURIČ, MAJKA FRA MARKOVA
Mostar, 25. prosinca 2012. (Miriam) –
Na Božić je u Vitini, u 86. godini života, opremljena svetim sakramentima, preminula Janja Jurič
(1927., r. Bebek), majka fra Marka Juriča.
Sprovod je bio na Stipandan, u srijedu 26.12., u Vitini na groblju Raskrižje u 14 sati. Sprovodne
obrede predvodio je fra Mladen Sesar, župnik.
Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je provincijal fra Ivan Sesar.
Počivala u miru Božjem
DANICA TOMAS, MAJKA FRA ANTINA
Mostar, 7. siječnja 2013. (Miriam) –
U nedjelju, 6. prosinca 2013., opremljena svetim sakramentima, na Crnopodu je u 90. godini života
preminula Danica Tomas, (rođena Vasilj, 1924.), majka fra Ante Tomasa. Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi bili su u utorak, 8. siječnja u 14 sati na groblju na Crnopodu.
Sprovodne obrede predvodio je fra Ivan Boras, župnik.
Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je provincijal fra Ivan Sesar.
Počivala u miru Božjem!
JOZO KRIŠTO, OTAC FRA RADOMIRA KRIŠTE
Mostar, 13. siječnja 2013. (Miriam) –
Nakon duge i teške bolesti, u 78. godini života, opremljen svetim sakramentima, u Prisoju je, u
nedjelju 13. siječnja, preminuo Jozo Krišto, otac fra Radomira Krište.
Jozo je pokopan u ponedjeljak, 14. siječnja u 15 sati na groblju Maljevina u Prisoju.
Sprovodne obrede predvodio je don Gordan Božić, župnik.
Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je provincijal fra Ivan Sesar.
Počivao u miru Božjem!
MATE LEUTAR, OTAC FRA IVANA LEUTARA
Mostar, 2. travnja 2013. (Miriam) – U utorak, 2. travnja 2013., okrjepljen svetim sakramentima, u 82.
godini života preminuo je Mate Leutar (r. 1932.) otac fra Ivanov.
Sprovod pokojnog Mate bio je u srijedu 3. travnja 2013. na groblju u Stipanićima. Sprovodne obrede predvodio je fra Gabrijel Mioč, župnik.
Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal.
Počivao u miru Božjem!
PREMINULA RUŽA LEBO, MAJKA FRA LJUBE LEBE ST.
Mostar, 9. travnja 2013. (Miriam) –
U utorak, 9. travnja 2013., okrjepljena svetim sakramentima, preminula je Ruža Lebo ud. pokojnog
Petra, majka našega fratra fra Ljube Lebe st.
Ruža (r. Čutura) umrla je u 87. godini života. Pokop je bio u srijedu, 10. travnja, u 16,30 sati na groblju Ilijino Brdo u Rastovači, župa Posušje.
Sprovodne obrede predvodio je fra Milan Lončar, župnik.
Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal.
Počivala u miru Božjem!
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
37
IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA
SJEDNICA JKPMOFM
(Južnoslavenske konferencije
provincijalnih ministara)
Zagreb, 28. siječnja 2013.
U prostorima Franjevačkoga provincijalata Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda
u Zagrebu, na Kaptolu bila je 28. 1. 2013. sjednica
JKPMOFM. Bili su prisutni svi provincijalni ministri i
tajnik Konferencije, a sudjelovao je i fra Ernest Siekierka, naš generalni definitor iz Rima.
Donosimo najvažnije točke rada i zaključke.
1. Pozdrav i izvješće fra Ernesta Siekierke, generalnoga definitora
Fra Ernest je zahvalio na pozivu i prenio je pozdrave Generalnoga ministra i generalnih definitora.
Podsjetio je na neke važne događaje i susrete koji se
pripremaju na razini Konferencije i Reda u 2013. godini, koji mogu pomoći da rastemo u življenju svoga
poziva i poslanja.
Prvi od njih je Susret provincijalnih ministara i svih
definitora u našoj Konferenciji, zatim Susret Generalnoga ministra s braćom u privremenim zavjetima i s
njihovim magistrima. Početkom ožujka je Seminar
o novim oblicima evangelizacije na koji su pozvani
predsjednici konferencija i oni provincijalni ministri
koji u svom bratstvu već imaju neke nove oblike
evangelizacije ili ih žele pokrenuti. Krajem travnja
i početkom svibnja je Europski kongres animatora PMOS-a i naša Konferencja je tome domaćin. U
Rimu će od 2013 .5 .25–.20. biti susret predsjednika
konferencija. U svibnju je u Rimu i Simpozij o vjernosti i ustrajnosti, proučavanje motiva napuštanja
Reda na temelju istraživanja u našemu Redu. U rujnu 2013. biti će susret provincijskih tajnika za FS, a
od 22.do 25. 9. 2013. bit će susret naših slavenskih
konferencija u Rami i Međugorju. Od 21.do 26. 10.
2013. bit će u Rimu i Skupština UFME, a Plenarno
vijeće Reda bit će od 17.do 23. 11. 2013. godine u
Kongresnom centru Palotinaca u Konstancinu, u blizini Varšave, u Poljskoj. U skladu s Nalogom br. 45
Generalnoga kapitula 2009., jedno od pitanja za raspravu i odlučivanje Plenarnoga vijeća Reda bit će
38
broj i načini izbora generalnih definitora na Generalnom kapitulu 2015. godine. Generalni definitorij
je za tajnika Plenarnoga vijeća imenovao fra Sinišu
Balajića, iz Provincije Presvetoga Otkupitelja (Split).
Podsjetio je na neke važne zaključke koji su tada
doneseni na susretu Generalnoga ministra i generalnih definitora s našom Konferencijom (Split, rujan
2011.). Osjetio je potrebu podsjetiti na njih i pozvati
na kratku provjeru što je od toga ostvareno ili barem
započeto. To je i učinjeno i utvrđeno je da se je dosta
toga pokrenulo, ali još puno toga treba ostvariti.
2. Izvješća za pojedina područja života i djelovanja JKPMOFM
– Formacija i studiji – Fra Joško Kodžoman, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da se
nisu uspjeli sastati, ali rade na izradi nacrta Pravilnika za Međuprovincijsko tajništvo i vjeruje da će to
napraviti do slijedeće sjednice početkom ožujka u
Samoboru.
On i fra Darko Tepert, međuprovincijski tajnik
za FS, sastali su se i napravili prijedlog programa i
dnevnoga reda za susret Generalnoga ministra s
braćom u privremenim zavjetima.
– OFS i Frama – Fra Andrija Bilokapić, povjerenik
Konferencije za to područje, izvijestio je da još uvijek nisu napravili nacrt Pravilnika. Zanimao se je za
to i u Rimu i razgovarao s asistentima. Treba raditi
pažljivo jer je to delikatno pitanje.
– PMOS – Fra Stane Zore, povjerenik Konferencije
za to područje, izvijestio je da je kontaktirao fra Miju
Džolana, međuprovincijskog koordinatora animatora PMOS, i oni su napravili nacrt Pravilnika. Podijelio
ga je svima prisutnima.
– Misije i evangelizacija – Fra Lovro Gavran, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da su
oni imali susret 14. i 15. studenoga 2012. u Sarajevu.
Sudjelovali su svi provincijski tajnici. Izradili su nacrt
Pravilnika Tajništva i predložili dosta prijedloga koje
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
će Konferencija razmotriti.
– Pastoral zvanja – Fra Željko Železnjak, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da se
oni redovito sastaju dva puta godišnje. Promiču i
suradnju s dijecezanskim tijelima. Pripremaju materijale za nedjelju zvanja. Braća to lijepo prihvaćaju
i koriste. Napravili su i nacrt Pravilnika. Razmišljali
su i o izradi trogodišnjega plana, a nastavit će s redovitim radnim sastancima odgovornih za pastoral
zvanja. Spremaju se napraviti konkretna pitanja za
provjeru motivacije kandidata koji nam dolaze.
Fra Ivan Sesar, predsjednik konferencije, je svima
zahvalio i potaknuo ih da nastave s radom. Neka što
prije, koji još nisu, dovrše nacrt pravilnika da se to
može na sljedećoj sjednici i potvrditi. Jednako tako
da se napravi i dugoročniji program rada, jer ako se
to ne učini do ljeta onda će se opet čekati.
3. Susret provincijskih definitora u Međugorju, 18.
– 20. 02. 2013.
Dogovoren je okvirni program toga susreta, a fra
Ivan Sesar i fra Nikola Vukoja su zaduženi da što prije dorade program i da naprave detaljan dnevni red
kako bi sudionici bili što prije obaviješteni. Svi će dobiti i Zapisnik zadnjeg susreta (prosinac, 2011.), kako
bi se mogli bolje pripremiti za ovaj susret i provjeriti
što je od njihovih prijedloga ostvareno.
Fra Ernest je pohvalio Konferenciju zbog organiziranja susreta provincijskih definitora jer smatra da
je to vrlo važno u promicanju međuprovincijske suradnje i ohrabrio je provincijalne ministre da u tome
ustraju.
4. Provjera i dorada programa susreta Generalnoga ministra s braćom u privremenim zavjetima (Samobor, 28. 02. – 02. 03. 2013.)
Fra Joško Kodžoman, fra Darko Tepert i fra Frano
Doljanin sastali su se i napravili prijedlog programa
za susret Generalnoga ministra s našom mladom
braćom, koji će uskoro biti u Samoboru. Provincijali
su točku po točku raspravili i na kraju su napravili
konačni program i dnevni red susreta.
Fra Joško Kodžoman i fra Darko Tepert će s magistrima dogovoriti sve konkretne stvari kako bi susret
bio što bolje pripremljen (animatori liturgije, moderatori, prevoditelji, liturgijski tekstovi, zajednička rekreacija i predstavljanje...). Tada se mogu dogovoriti
i o zajedničkim pripremama za svečane zavjete kako
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
bi provincijalni ministri na susretu u Samoboru mogli prihvatiti taj program.
Fra Željko Železnjak je prihvatio da Hrvatska franjevačka provincija snosi troškove hrane i smještaja
za sve sudionike.
5. Pitanje delegata Generalnoga ministra za
Provinciju sv. Jeronima (Zadar)
Fra Ernest je podsjetio na susret Generalnog definitorija s fra Andrijom Bilokapićem, provincijalnim
ministrom Provincije sv. Jeronima. Oni u Rimu osjećaju potrebu da im netko pomogne u rješavanju
pitanja budućnosti te Provincije i najlogičnije im je
bilo da to bude netko iz naše Konferencije, jer on će
najbolje poznavati cijelu situaciju. Neki su provincijalni ministri poslali ime brata kao kandidata za tu
službu, a između njih će Generalni definitorij imenovati jednoga ili dvojicu. Riječ je o suodgovornosti
cijele Konferencije jer će i nadalje ona biti uključena u to rješavanje. Delegat će sve raditi u suradnji s
Provincijom, s Generalnim definitorijem i Konferencijom.
6. Međuprovincijski tajnik za misije i evangelizaciju
Na prijedlog Međuprovincijskog tajništva za misije i evangelizaciju, a iznio ga je fra Lovro Gavran,
provincijalni ministri su jednoglasno izabrali fra Peru
Vrebca, člana provincije Bosne Srebrene, na službu
Međuprovincijskog tajnika za misije i evangelizaciju
na mandat od tri godine.
Odlučeno da sljedeća sjednica Konferencije bude
u Samoboru za vrijeme susreta s Generalnim ministrom.
Na kraju je fra Ivan Sesar, predsjednik JKPMOFM,
zahvalio svima, a osobito fra Ernestu, za sudjelovanje i doprinos koji su dali u radu. Sve je potaknuo da
se brzo dadnu na preuzete obveze kako bi Konferencija bila učinkovitija.
Fra Ivan je svoj braći darovao novi Šematizam svoje Provincije, fra Lovro je darovao Pastoralni dnevnik
svoje Provncije za 2013., i fra Željko Železnjak upravo tiskanu knjigu fra Alekse Benigara „Evanđelje po
Luki“.
Zahvalio je i domaćinu fra Željku Železnjaku što
nas je bratski ugostio u svom domu.
Fra Nikola Vukoja, tajnik
39
II. Susret provincijalnih ministara i
provincijskih definitorija JKPMOFM
Međugorje, 18. – 20. veljače 2013.
Na poziv fra Ivana Sesara, predsjednika JKPMOFM, sabrali su se provincijalni ministri, provincijalni
vikari i definitori s područja JKPMOFM. Sudjelovali
su svi provincijalni ministri, zatim provincijalni vikari
i definitori.
18. veljače 2013.
Susret je započeo bratskim ručkom zajedno s braćom iz Međugorja.
U 14, 30 započela je duhovna obnova s razmatranjem na temu „Vjerničko lice manjega brata danas“,
a slijedilo je pokorničko slavlje s pojedinačnim slavljem sakramenta pomirenja. To je animirao fra Nikola Vukoja.
Od 17 sati braća su sudjelovala u redovitom molitvenom programu s narodom, a neki provincijalni
ministri i definitori su predmolili pojedine desetine
krunice. Svi su sudjelovali u euharistijskom slavlju s
narodom, koje je predslavio fra Nikola Vukoja.
19. veljače 2013.
1. Uvod u rad i provjera ostvarenja prijedloga
s prošloga susreta
Radni dan započeo je molitvom Jutarnje u 7, 30,
a onda je fra Ivan Sesar, predsjednik JKPMOFM i moderator susreta, uveo u sadržaj i dinamiku rada. Sudionici su prihvatili predloženi dnevni red.
Fra Ivan je pozdravio braću i zahvalio im što su
našli vremena i za ovaj susret koji je za nas važan jer
nam pomaže da rastemo u svijesti pripadnosti jednom Redu i u odgovornosti svih nas za život i poslanje Manje braće u našim krajevima. Ovo je ujedno
i snažan oblik međuprovincijske suradnje. Zamolio
je braću da u radu po skupinama nastoje biti vrlo
konkretni i realni. Formulirati samo one prijedloge
koji su konkretni i ostvarivi.
Nakon toga je fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM,
podsjetio na prijedloge koje su provincijski definitori formulirali na I. susretu provincijskih definitorija 1.
i 2. prosinca 2011. I on je rekao da su ovakvi susreti
zaživjeli u malo konferencija kao u našoj, i to je nešto što je vrijedno nastaviti jer na ovaj način ostvarujemo bratstvo i lakše tražimo načina kako danas u
konkretnoj našoj situaciji živjeti našu karizmu i naše
40
evangelizatorsko poslanje.
Čitao je svaki prijedlog i osvrnuo se na to da li je i
u kojoj mjeri ostvaren.
U razgovoru se je malo duže zadržalo na pitanju
solidarnosti sa Zadarskom provincijom. Najprije je
fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar, kratko
priopćio što su oni u tom smislu poduzeli. Iz Generalne kurije OFM došao je zahtjev da se imenuje delegat Generalnoga ministra za Provinciju sv. Jeronima (Zadar) iz naše Konferencije. To je još u postupku
i kako će se to ostvariti vidjet će se uskoro.
Na to je fra Ivan Sesar kratko izvijestio kako Konferencija u tome sudjeluje. Rekao je da je Konferencija
spremna pomoći, ali ipak se nastoji tražiti neki novi
put i način koji će pomoći oživljavanju Provincije.
Nadodao je da međuprovincijska suradnja na
razini Konferencije na području početne formacije
donekle ide, ali na razini trajne formacije šepamo.
Bio je i prijedlog da se organizira formativni susret
gvardijana i ekonoma s područja naše Konferencije,
ali to do sada nismo uspjeli ostvariti. O tome neka se
razgovara u grupama.
Nakon toga formirane su radne skupine koje su
imale zadatak razmišljati, razgovarati i formulirati
konkretne i ostvarive prijedloge o kojima će se raspravljati na općoj skupštini.
2. Izlaganje fra Velimira Blaževića
U 14, 30, naš poznati pravnik, fra Velimir Blažević
održao je predavanje na temu „Vlast i službe upravljanja općenito u redovničkim ustanovama, posebno upravljanje provincijama u Franjevačkom redu“.
Bilo je nekoliko kratkih pitanja na koja je fra Velimir
stručno odgovorio, a spomenuo je da je pripremio
„Promptuarium“ koji može biti od pomoći svima u
upravi.
Nakon toga nastavljen je rad po skupinama, a
sudionici su i opet sudjelovali u redovitom molitvenom programu s narodom i u euharistijskom slavlju
koje je predslavio fra Andrija Bilokapić, provincijalni
ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar).
20. veljače 2013.
Rad je započeo molitvom Jutarnje u 8, 30, a na-
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
kon toga bilo je izvješće po skupinama. Ovdje donosimo najvažnije prijedloge koji su bili predloženi
općoj skupštini.
a) Izvješće I. skupine. Koordinator: Fra Marijan
Karaula, zapisničar: Fra Miroslav Tandarić
Spremni smo aktivno surađivati s delegatom za
Zadarsku provinciju kojega odredi Generalni deifinitorij, s time da Zadarska provincija i dalje opstane.
Nužno je ove godine organizirati formativni susret za gvardijane i ekonome na razini JKPMOFM.
Zbog velikoga broja braće treba razmišljati da se to
učini u barem dva turnusa.
Susret provincijskih definitora naše Konferencije
bi trebalo organizirati svaki put u drugoj provinciji.
Predlaže se da se program ostvari u dva dana.
Predvidjeti mogućnost da, radi boljeg upoznavanja braće iz drugih provincija, braća koja to žele
mogu prebivati određeno vrijeme u nekom samostanu druge provincije. To se može smatrati kao jedan oblika „moratorija“.
Za bolje upoznavanje mogu se organizirati i studijska putovanja braće u druge provincije.
b) Izvješće II. Skupine. Koordinator: Fra Iko Skoko, zapisničar: Fra Zoran Bibić
Predlažemo da ovi susreti provincijalnih ministara i njihovih definitorija uz duhovnu i tematsku
dimenziju budu obogaćeni i informativnim sadržajem. Provincijalni ministri mogu ukratko, u 10-ak minuta, predstaviti svaki svoju provinciju, osobitosti,
rad, poteškoće.
Predlažemo da svake godine druga provincija
bude domaćin ovakvih susreta.
Predlažemo da se u provincijska službena glasila uvede rubrika „Vijesti iz Konferencije“. U tu svrhu
trebalo bi zadužiti tajnika Konferencije da u suradnji
sa tajnicima provincija pripremi na nekoliko stranica
najvažnije vijesti koje bi se objavljivale u navedenoj
rubrici.
Predlažemo da se što prije organizira formativni
susret za gvardijane i ekonome i da se takvi susreti
organiziraju jednom u tri godine.
Predlažemo da se godišnje duhovne vježbe na razini Konferencije, osim u provincijama, organiziraju i
u Asizu. Za moderatora prvih takvih duhovnih vježbi predlažemo fra Marinka Pejića.
Zbog različitih okolnosti za sada niti jedna provincija nije u mogućnosti samostalno osnovati samotište, iako postoji interes u više provincija. Predlažemo
da osnivanje samotišta bude na međuprovincijskoj
razini, po mogućnosti u jednoj od kuća provincije
sv. Jeronima.
Predlažemo da se i dalje radi na osnivanju insti-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
tuta ili centra za franjevaštvo. Jedan od važnih ciljeva toga instituta treba biti usmjeren upoznavanju i
produbljivanju nove evangelizacije u franjevačkom
obliku, kao odgovor na sve jače širenje potreba za
evangelizacijom.
Predlažemo da Konferencija i dalje podržava misijske projekte i misijski duh Reda.
c) Izvješće III. Skupine. Koordinator: Fra Stipe
Nosić, zapisničar: Fra Milan Krišto.
Predlaže se da se što prije organizira formativni
susret za gvardijane i ekonome. Možda bi se moglo
uključiti i samostanske vikare, jer kao da te službe
nisu uvijek jasno određene. Postavilo se je i pitanje
ne bi li bilo bolje da se služba župnika i gvardijana u
pojedinim slučajevima objedini.
Postavilo se pitanje novih oblika evangelizacije i
rada na pastoralu novih duhovnih zvanja. Istaknuta
je važnost osobnoga kontakta, ali i potrebe da se iziđe iz svojih zatvorenih malih sigurnosti kako bismo
bili blizu običnom malom čovjeku. Potrebno je pokrenuti više zajedničkih programa za pastoral zvanja i odrediti konkretne ljude koji će se time baviti.
Treba razmišljati i tražiti načine kako naše samostane otvoriti mladima koji bi željeli izbližega iskusiti
franjevački život.
Ponovno pokretanje pučkih misija i duhovnih obnova u našim župama.
Složili smo se kako bismo i na razini medija mogli
više učiniti na međuprovincijskoj razini.
Podržava se spremnost u solidarnosti s braćom
Zadarske provincije. Nažalost, nismo mogli ponuditi
neku konkretnu viziju te smo se zadržali na osobnim
predviđanjima.
Osvrnuli samo se ponovno na novu evangelizaciju i na objedinanjavanje napora u pronalaženju načina na koji bismo privukli mlade ljude i postali im
pristupačniji. Može se nadahnjivati i učiti iz iskustva
naše braće u Međugorju.
*********
Sudionici su uzeli u obzir sve te prijedloge i nakon rasprave doneseno je nekoliko konkretnih
zajedničkih prijedloga koje su u izvješćima iznijele uglavnom sve skupine i koji se mogu i trebaju
ostvariti na razini Konferencije. Prijedlozi su upućeni
JKPMOFM i provincijskim definitorijima naše Konferencije.
1. Formativni susret za gvardijane i ekonome
Svi osjećaju potrebu takve formacije za braću kojima se povjeravaju te teške i odgovorne dužnosti i
zato je odlučeno da se takav susret što bolje i što pri-
41
je organizira. Budući da se to tiče oko 140 naše braće, odlučeno je da se to upriliči u dva turnusa i u dva
različita mjesta i to kao jednodnevni radni susret.
Prvi će biti u Sarajevu, 4. rujna 2013., a drugi u Samoboru, 11. rujna 2013.
Glavna tema: Ovlasti i dužnosti gvardijana i ekonoma bratstva i njihov odnos.
Dinamika priprave, sadržaji i stručnjaci koji će to
animirati i sama organizacija povjerava se Međuprovincijskom tajništvu za formaciju i studije.
2. III. susret provincijalnih ministara i provincijskih
definitora JKPMOFM
Da bi se nastavila praksa snažnije međuprovincijske suradnje svi sudionici su predložili da se nastavi
sa susretima provincijskih definitorija i to svake godine.
Slijedeći susret bit će u franjevačkom samostanu na Košljunu. Predloženo je da to bude u svibnju
2014., a fra Andrija će provjeriti kad je samostan slobodan i kad može prihvatiti sudionike. To će javiti
Međuprovincijskom tajništvu za formaciju i studije
koje će onda, u dogovoru s Konferencijom, pripremiti dnevni red.
3. Za ovu godinu svi su provincijalati poslali obavijest o vremenu i mjestu duhovnih vježbi u svojoj
provinciji i označili na kojima ima mjesta i za braću
iz drugih provincija. S tom praksom treba nastaviti.
Uz to bit će i ponuda braći koja žele imati duhovne vježbe u Asizu. Fra Iko Skoko i fra Marinko Pejić
će napraviti program i predložiti to braći iz cijele
Konferencije koja su za to zainteresirana. Dobro je
da imamo i tu ponudu.
4. Predlaže se da se na razini JKPMOFM imenuje
povjerenstvo za izdavaštvo i sveukupnu medijsku djelatnost. To su svi prihvatili, a fra Miran Špelič
i fra Janko Ćuro će to preciznije formulirati i dostaviti
Konferenciji.
42
5. Predlaže se i mogućnost prebivanja, života i
djelovanja u bratstvima drugih provincija. To bi se
moglo uzeti kao svojevrsni moratorium. To je i do
sada bilo moguće za one koji to žele i mogu.
Uz to je spomenuta jedna konkretna mogućnost
i potreba takvoga iskustva. Hercegovačka provincija
i braća iz Međugorja pozivaju i mole svu braću koja
žele doći u Međugorje i provesti određeno vrijeme u
molitvi, meditaciji i u pomaganju u slavljima sakramenta pomirenja – dobro su došla. I to bi bio izvrstan način međuprovincijske suradnje.
Rečeno je da je dobro imati na umu i sve druge
prijedloge koji su formulirani u skupinama, kao i prijedloge s prošloga susreta, ali ovih pet se smatra
veoma konkretnim i ostvarivim.
Na kraju je fra Ivan Sesar, predsjednik Konferencije, zahvalio svima na sudjelovanju i poželio da i ovaj
susret bude blagoslovljeni korak na putu međuprovincijske suradnje.
Svima je darovao nedavno tiskani Šematizam
Hercegovačke provincije, a braća iz Bosne Srebrene su svima darovali Pastoralni dnevnik 2013., i dvije
knjige braće iz njihove Provincije: M. Semren, Življenje pred Bogom živim, i: L. Marković, Treći sukob ili
susret islama i kršćanske civilizacije. (Europski islam ili
islamska Europa).
Rad je završio slavljem sv. mise zahvalnice u 11
sati u župnoj crkvi u Međugorju, a predslavio je fra
Ivan Sesar.
Braća iz Međugorja su nas počastila ručkom u
svojoj blagovaonici, na čemu srdačno zahvaljujemo.
Obogaćeni iskustvom Međugorja i bratskom velikodušnom i radosnom gostoljubivošću naših domaćina, zahvalni Bogu i jedni drugima, braća su se
uputila u svoje provincije.
Fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Zapisnik susreta fra Joséa Carballa,
generalnoga ministra OFM,
s JKPMOFM
Samobor, 2. ožujka 2013.
U kući susreta „Tabor“, za vrijeme susreta fra Joséa
Carballa, generalnoga ministra OFM, s braćom u privremenim zavjetima, odgojiteljima i provincijalnim
ministrima JKPMOFM, bio je i kratki susret s našom
Konferencijom.
Fra Ivan Sesar, predsjednik Konferencije, kratko
je pozdravio Generalnoga ministra i zahvalio mu za
ljubav koju posvećuje našoj Konferenciji i osobito
našim mladima. Budući da nismo imali puno vremena na raspolaganju, odmah je predao riječ fra Joséu.
Riječ Generalnoga ministra
Fra José je zahvalio na pozdravu, a osobito na
pozivu da ovo vrijeme provede s našom mladom
braćom jer to smatra svojom osobitom brigom, ali
i radošću. Rekao je da vidi da naša Konferencije napreduje, i to ga raduje. Raduje ga što smo ostvarili
i drugi susret svih provincijskih definitora na razini
Konferencije jer to je najsigurniji put da jača osjećaj pripadnosti Redu i mentalitet međuprovincijske
suradnje. Ohrabrio je provincijalne ministre da nastave sa sličnim susretima formacije na razini Konferencije. Nužno je stvarati programe i ostvarivati ih.
Raduje ga, također, što je već zakazan formativni
susret gvardijana i ekonoma na razini naše Konferencije i to smatra veoma važnim.
Upravo stoga što je naša Konferencije još uvijek
blagoslovljena zvanjima i što su braća tako prisutna
u Crkvi i u narodu, on nas želi potaknuti i ohrabriti
da razmislimo o nekim mogućnostima u promicanju formacije, napose franjevačke formacije.
– Bilo bi dobro kad bi se svake godine organizirao
barem jedan turnus od tjedan dana gdje bi i starija
braća imala prilike obnoviti i osvježiti svoju franjevačku formaciju. U Španjolskoj imaju već više od
30 godina tzv. Franjevački tjedan u kojemu iz svake
provincije sudjeluje po 5 braće, s tim da su na njem
uvijek prisutni i provincijalni ministri.
– Drago mu je što je započela škola franjevačke
duhovnosti u Sarajevu, ali on smatra da bi bilo dobro preko ljeta organizirati i ozbiljni tečaj franjevačke duhovnosti za braću u privremenim zavjetima.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
– Raduje se svemu što se poduzima na razini
međuprovincijske suradnje, ali potiče na još intenzivniju suradnju. Imamo i jedan konkretni zadatak:
bratska solidarna pomoć Zadarskoj provinciji. Svakako, braća iz te Provincije moraju izići s konkretnim
prijedlozima. U tome ima prostora i za delegata Generalnoga ministra, ali važna je i uloga cijele Konferencije. I u tome ne treba nekih prevelikih projekata,
nego samo konkretnih i ostvarivih.
– Jednako tako smatra da bi bilo dobro nastaviti
s ovakvim susretima mlade braće, barem jednom
u dvije godine. Ne mora to uvijek biti s generalnim
ministrom.
Na to se nadovezao fra Ernest Siekierka, naš generalni definitor, koji je Generalnom ministru prenio da je o mnogo toga već razgovarano na zadnjoj
sjednici Konferencije (28. 1. 2103.) kad su provincijalni ministri provjerili zaključke svojih posljednjih
sjednica, počevši od onoga susreta s Generalnim
definitorijem 2011. godine. Dosta toga je već ostvareno ili se ostvaruje, ali ima i dosta toga na čemu se
radi.
Tom prigodom, rekao je, bilo je puno razgovora o načinu bratske pomoći Zadarskoj provinciji
i čini se da je bilo nekih nejasnoća. Naime, neki su
provincijalni ministri, kad su čuli da nisu svi poslali
imena braće za kandidata za delegata Generalnoga
ministra, i sami se pitali je li pravedno da se ostane
samo s nekim imenima. Smatram da je dobro da se
o tome sada jasno i iskreno porazgovori.
Generalni ministar je zamolio braću da o tome
iskreno porazgovore jer svima nam je sigurno stalo
da naša Zadarska provincija zaživi. S prijedlogom o
delegatu Generalnoga ministra oni nisu htjeli kazniti Provinciju, još manje je ugasiti. Da su to htjeli to bi
učinili dekretom, kao što su učinili i u nekim drugim
slučajevima, kao npr. U Peruu, gdje nisu vidjeli nikakve šanse da te jedinice ožive i imadnu svoju budućnost. Stoga je i ovaj razgovor znak bratske ljubavi i
solidarnosti na međuprovincijskoj razini i na razini
Reda.
Fra Joško Kodžoman je rekao da je on, kad je dobio pismo iz Generalne kurije, razgovarao s više bra-
43
će za koju je smatrao da bi mogli prihvatiti tu zadaću. Oni su mu iskreno rekli da je to delikatna zadaća
i da je nedavno iskustvo jednog njihova brata koji je
bio generalov delegat u jednoj našoj provinciji bilo
mučno i donijelo je više napetosti. Osim toga ima
različitih stavova i u samoj Zadarskoj provinciji, a i to
otežava situaciju. Ipak, nije riječ ni o kakvom bojkotu, nego o svijesti da je to delikatno.
Generalni ministar je rekao da ovo sada nije isto.
Jer onaj Delegat u Hercegovačkoj provinciji je morao ispuniti Dekret Svete Stolice, a ovdje je riječ o
nečem drugom. Nije riječ ni o kakvom već gotovom
dekretu, nego o pomoći da Provincija zaživi. Delegat ne dolazi ugasiti ili pokopati provinciju, nego
pomoći da oživi. Možda s idejom da druge provincije pomognu da se oformi neko međuprovincijsko
bratstvo za promicanje zvanja, ili sl.
Jasno, najprije braća iz Zadarske provincije trebaju odlučiti hoće li živjeti ili odumirati. Oni to moraju izabrati, a vjerujem da to ne mogu ostvariti bez
konkretne pomoći drugih, prije svega Konferencije.
Njemu je do toga stalo. On je spreman i osobno doći
i susresti svu braću i s njima o tome razgovarati i pomoći da se nađe najbolji način kako dalje. U svakom
slučaju, mora biti jasno da Generalna kurija ne želi
ugasiti Provinciju, nego je oživjeti.
Fra Željko Železnjak je govorio o svojoj situaciji.
I on je predložio jednog brata, fra Darka Teperta,
koji je nedavno bio i generalni vizitator u Zadarskoj
provinciji. Iako je pitanje delegata delikatno, on je
spreman prihvatiti. Kad sam saznao da su samo tri
provincije predložile kandidata, pogotovo kad sam
saznao da oni ne poznaju nijedan službeni jezik
Reda, osjetio sam nekako da je to izlaganje brata
Darka prevelikom riziku. Tim više što i neka braća iz
Zadarske provincije nisu to dobro shvatila.
44
Generalni ministar je ponovno jasno rekao da delegat nema zadaću ugasiti Provinciju, nego pomoći.
Fra Darko je obavio izvrsnu vizitaciju, ali prijašnji vizitatori – čini se nisu bili dovoljno iskreni i odvažni
da se suoče s problemima. Da su to učinili na vrijeme, možda do ovoga sada ne bi ni došlo. Kuriji je
stalo da Provincija zaživi. U svakom slučaju veliki posao treba napraviti definitorij Zadarske provincije. Ja
sam spreman pomoći što god mogu. Spreman sam
doći i s fra Darkom i svu braću upitati ima li što u
vizitatorovoj relaciji što nije točno i u redu.
„Nama je stvarno stalo da pomognemo. Zato, fra
Andrija, hrabro! Znam da nije lako, ali znaj da sam
kao generalni ministar potpuno uz tebe. Mi ćemo
uskoro odlučiti što nam je činiti, a možda prije objavljivanja te odluke uspijemo sabrati svu braću Zadarske provincije i otvoreno o svemu razgovarati.“
Na kraju je zahvalio provincijalnim ministrima za
sve što čine, uvjeren da će i nadalje činiti puno malih
koraka prema velikom cilju kreativne vjernosti našoj
franjevačkoj karizmi, kako bismo mogli odgovoriti
današnjim izazovima vremena. Uvjeravam vas, završio je, da smo mi iz Kurije za vas i s vama, jer ovih šest
provincija su nam drage.
Nakon toga je fra Ivan Sesar zahvalio Generalnom
ministru i Generalnom definitoru za brigu i pažnju
koju pokazuju prema našoj Konferenciji, a osobito
za dolazak i za sve što su učinili na ovom susretu. Zahvalio je i svim provincijalnim ministrima za njihov
doprinos.
Kasnije su provincijalni ministri odlučili da će naši
delegati na Plenarnom vijeću Reda biti: fra Viktor Papež i Predsjednik Konferencije.
Zapisnik vodio i sastavio:
Fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
IZVANREDNA SJEDNICA JKPMOFM
Trogir, 29. travnja 2013.
Za vrijeme V. Europskog kongresa animatora
PMOS, koji se održavao u hotelu „Medena“ (Trogir)
i koga je organizirao fra Mijo Džolan, a domaćin mu
je bila naša Konferencija, bila je i kratka sjednica
JKPMOFM.
Na sjednici su bili nazočni svi provincijalni ministri iz naše Konferencije, te tajnik fra Nikola Vukoja.
Fra Lovro Gavran, dopredsjednik Konferencije,
pozdravio je sve nazočne i zahvalio im što su našli
vremena i odazvali se na poziv te su tako pokazali
da su dobri domaćini Kongresu, a pogotovo što su
došli na sjednicu. Osobito je pozdravio fra Miljenka
Šteku, novoizabranog provincjalnoga ministra Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina, i poželio mu je blagoslovljeno i plodno sudjelovanje u radu Konferencije.
Fra Lovro je prenio pozdrave fra Ivana Sesara,
našega dosadašnjega predsjednika, a fra Nikola pozdrave našega generalnoga definitora, fra Ernesta
Siekierke.
1. Predstavljanje i usvajanje dnevnoga reda
Fra Lovro je, na temelju poziva, predložio točke
koje svakako treba raspraviti i riješiti:
Izbor novoga predsjednika JKPMOFM, jer je fra
Ivanu Sesaru prestankom službe provincijalnoga
ministra prestao i mandat predsjednika Konferencije.
Izbor novoga dopredsjednika jer fra Lovri, dosadašnjem dopredsjedniku uskoro izlazi mandat, pa
da se zbog toga ne mora opet sastajati.
Izbor dvojice naših delegata za Plenarno vijeće
Reda koje će najesen (18. – 23. 11. 2013.) biti u Poljskoj. Već je ranije odlučeno da će to biti predsjednik
Konferencije i fra Viktor Papež. Njima će trebati izabrati i zamjenike.
Raspraviti i odobriti plan i program susreta formacije za gvardijane i ekonome naših bratstava.
2. Izbor predsjednika i dopredsjednika
JKPMOFM
Nakon što je fra Lovro podsjetio braću što u našem zakonodavstvu piše o izboru predsjednika i dopredsjednika, bilo je razgovora o mogućim kandidatima i onda se prišlo izboru. Fra Joško Kodžoman je
imenovan skrutatorom, a fra Nikola zapisničarom.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Za novog predsjednika JKPMOFM na mandat od
tri godine izabran je fra Lovro Gavran, provincijalni
ministar Provincije Bosne Srebrene (Sarajevo).
Za dopredsjednka JKPMOFM na mandat od tri
godine izbran je fra Andrija Bilokapić, provncijalni
ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar).
Oni će biti i naši izbornici u izboru novoga generalnoga ministra Reda Manje braće u Rimu, 22. svibnja 2013. godine.
3. Izbor naših delegata za Plenarno vijeće
Reda (PVR) 2013. godine.
Nakon razgovora i dogovora za delegate JKPMOFM za PVR 2013. Godine, izabrani su:
Fra Lovro Gavran, provincijalni ministar Provincije
Bosne Srebrene i predsjednik JKPMOFM, i fra Viktor
Papež, član Provincije sv. Križa u Sloveniji.
Za zamjenike delegata JKPMOFM za PVR izabrani
su:
Fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar) i dopredsjednik JKPMOF,
i fra Ivan Sesar, član Provincije Marijina Uznesenja
(Mostar).
4.Susret formacije gvardijana i ekonoma na
razni JKPMOFM
Budući da još nije pripravljen program susreta,
fra Lovro je podsjetio da su datumi i mjesta već dogovoreni (Sarajevo, 04. 09. 2013. i Samobor, 11. 09.
2013.). Zamolio je fra Joška Kodžomana da s fra Darkom Tepertom i provincijskim tajnicima za formaciju i studije do polovice svibnja priprave program
kako bi ga se moglo na vrijeme poslati svim zainteresiranima.
5. Zastupanje na biskupskom ređenju
Odlučeno je da će našu Konferenciju na biskupskom ređenju fra Joséa R. Carballa zastupati fra Robert Bahčič i fra Ivan Matić.
Na kraju je fra Lovro svima zahvalio na sudjelovanju i kratkom molitvom završio sjednicu, a fra Joško
Kodžoman, kao domaćin, je svu braću pozvao na
večeru. To je sa zahvalnošću i prihvaćeno.
Samobor, 06. 05. 2013. Fra Nikola Vukoja, tajnik
JKPMOFM
45
MISNO SLAVLJE O 30. OBLJETNICI POSTOJANJA
VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA
Zasjedanje Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Zagreb, 26. siječanj 2013. - U Zagrebu se 25. i 26.
siječnja održava zasjedanje Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom kojeg je proslavljena 30. obljetnica Vijeća. U toj prigodi
svečano Misno slavlje u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u
koncelebraciji franjevačkih provincijala na blagdan
Obraćenja sv. Pavla apostola, u petak 25. siječnja,
predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip
Bozanić.
Pozdravljajući prisutne u svojstvu domaćina provincijal Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda fra
Željko Železnjak kratko je ocrtao povijesni hod Vijeća od inicijative do današnjih dana, posebno ističući
zajedničke aktivnosti poput obilježavanja franjevačkih jubileja u hrvatskom narodu, franjevačke olimpijade, zajedničkog sudjelovanja na hodočašćima,
poglavito u Asiz, do izdavačkih projekata kojima je
kruna prijevod na hrvatski “Franjevačkih izvora”.
U homiliji kardinal je upozorio na providonosnu
podudarnost da se ova proslava održava na blagdan Obraćenja sv. Pavla te je usporedio Pavlovo i
Franjino obraćenje. I jedno i drugo obraćenje dogodilo se u žarkom susretu s Isusovom osobom. Obojica su velikodušno odgovorila na Kristov poziv i Njemu su potpuno posvetili sav svoj život, dotle da je
bilo moguće reći “Ta meni je živjeti Krist” i “Živim, ali
ne više ja, nego živi u meni Krist”, obojica su mogla
reći “ja na svom tijelu nosim biljege Isusove”, rekao
je kardinal istaknuvši kristocentričnost kao središnju
oznaku franjevačke teologije.
Potaknuo je na promišljanje koje mjesto u našem
životu zauzima Isus Krist; koliko je Isus poznat i prisutan u našem društvu, u našoj kulturi. U javnosti,
46
u masovnim medijima i općenito Isus Krist je dosta
prisutan. O njemu se govori u bezbrojnim pričama,
filmovima i knjigama, ali autori ponekad manipuliraju Kristovim likom, obmanjujući javnost nekim
tajnovitim, tobože novim povijesnim dokumentima
o Njemu, upozorio je kardinal, dodavši da se stječe
dojam da govor o Isusu postaje poput nekog pomodarstva. No, gledajući s druge strane na područje
vjere, kojemu Isus prvenstveno pripada, uočavamo
zabrinjavajuću odsutnost, pa čak i odbacivanje Njegove osobe. Oni koji se izjašnjavaju kršćanima u nas,
u Europi, u svijetu “često vjeruju u postojanje nekog
dalekog Bića, Stvoritelja, koji prebiva u ‘onostranosti’. U takvom tipu religioznosti dobiva se dojam da
je Isus Krist odsutan. A prema Novom zavjetu, vjera
koja čovjeka opravdava, jest samo vjera u Isusa Krista, u njegovu smrt i uskrsnuće.” U Godini vjere i u
vremenu nove evangelizacije neizmjerna zadaća za
cijelu Crkvu, a na poseban način za Franjine sinove
i kćeri, je naviještati svijetu Isusa Krista, i to raspetoga, poručio je kardinal.
Franjo je riječju i životom naviještao radosni smisao otkrića skrivenoga blaga i dragocjenog bisera.
On nije prodao sve svoje imanje da bi pronašao skriveno blago, već zato što je pronašao skriveno blago.
I kod njega je dar prethodio dužnosti. Franjo nije
trebao riječima naviještati pashalno otajstvo – Kristov križ i uskrsnuće – njegova je osoba postala živa
slika tog pashalnog otajstva. Svim silama želio je
samo jedno: živjeti Evanđelje i naviještati Evanđelje.
Nasljedovati ga u onome što je bila čežnja cijelog
njegovog života, traži od njegovih sljedbenika da
Franjinom radošću i poletom naviještaju evanđelje
milosti Božje, istaknuo je kardinal Bozanić te podsjetio kako papa Benedikt XVI. uporno ističe da je
velika zadaća Crkve iznova osvijetliti prvenstvo da
Bog postoji, da nas se Bog tiče i da nam daje odgovore na životna pitanja. Stoga, započeti od Boga,
prihvatiti dar obraćenja i pokore kako nam svojim
životom svjedoče sveti Pavao apostol i sveti Franjo
Asiški uvjet je da bismo u Godini vjere odgovorili
velikom pozivu Crkve na novu evangelizaciju. Neka
nas na tom putu zagovara Presveta Bogorodica Marija i blaženi Alojzije Stepinac, sljedbenik franjevačke duhovnosti, zaključio je kardinal Bozanić.
Nakon “Tebe Boga hvalimo” i popričesne molitve
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
riječ zahvale uputio je predsjednik Vijeća provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja
BDM fra Ivan Sesar. Kardinalu Bozaniću uime Franjevačke obitelji izrazio je odanost i blizinu, napose
u ovim burnim danima pred izazovima vremena i
društva u kojem se Crkva nalazi, te mu uručio primjerak izdanja “Franjevačkih izvora”. Zahvalio je i
svim članovima Vijeća koji su kroz trideset godina
ostavili neizbrisiv trag u životu i djelovanju samoga
Vijeća i time pridonijeli kvaliteti življenja franjevačke
karizme na ovom tlu. Slavljem ove obljetnice, napose zagovorom BDM, Majke Crkve i Kraljice franjevačkog reda, želimo obnoviti svoju vjernost franjevačkoj karizmi te i nadalje novim poletom nastaviti
ostvarivati velike životne ideale svoga kršćanskog i
franjevačkog poziva ostajući vjerni Kristu i Crkvi po
primjeru našega sv. Oca Franje, rekao je fra Ivan. Misno slavlje kojem su nazočili mnogi članovi velike
franjevačke obitelji, pjevanjem je animirao zbor bogoslova franjevačkih zajednica. (kta/ika)
PREDSTAVLJENI “FRANJEVAČKI IZVORI”
O 30. OBLJETNICI POSTOJANJA VIJEĆA
FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA
Rad na tom djelu trajao je desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i
tihih pregaoca
Zagreb, 26. siječanj 2013. - U povodu 30. obljetnice postojanja Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske
i Bosne i Hercegovine u petak 25. siječnja u dvorani
“Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u
Zagrebu predstavljeno je hrvatsko izdanje Franjevačkih izvora”. Uz članove velike Franjevačke obitelji
predvođene provincijalima i provincijalkama, predstavljanju su nazočili zagrebački pomoćni biskup
Valentin Pozaić, redovnice drugih redovničkih zajednica, kao i prevoditelji koji su dali svoj doprinos
hrvatskom izdanju “Franjevačkih izvora”.
Predsjednik VFZ-a fra Ivan Sesar u pozdravu nije
krio radost što se o obilježavanju tog jubileja predstavlja dugo očekivano izdanje “Franjevačkih izvora”
na hrvatskom jeziku. Naraštaji franjevaca i franjevki
zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva dugo su
sanjali i željeli ovu prvorazrednu publikaciju koja iz
prve ruke prenosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa sv. Franjom iz Asiza.
Rad na ovom djelu trajao je desetljećima, i plod je
mnogih vrijednih i tihih pregaoca, u prvom redu
onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest franjevaštva u Hrvata. Godinama se
na ovim “Izvorima” započinjalo, uvijek djelomično
prevodilo, sakupljalo prevedeno i konačno, nakon
osam stoljeća franjevačke karizme, sve je ugledalo svjetlo dana, služeći se kao uporištem razdiobe,
predloškom talijanskoga izdanja “Fonti francescane”
iz godine 2004., istaknuo je Sesar te podsjetio kako
je djelo “Franjevački izvori” na hrvatskom jeziku završeno o 800. obljetnici dolaska sv. Franje na naše
tlo, a predstavlja se o 30. obljetnici postojanja VFZ-a.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Zahvalio je svima koji su sudjelovali u prevođenju
te priređivanju za tisak ovog izdanja, kao i Vladi RH
koja je osigurala glavninu sredstava.
Glavni urednik “Franjevačkih izvora” fra Pero Vrebac predstavio je dinamiku rada na izdanju. Istaknuo je, kako je rad započeo 7. ožujka 2008. godine, završen je 17. rujna prošle godine, kad je knjiga
izašla iz tiska. S ponosom ističem da je ova knjiga
plod zajedničkog rada cijele franjevačke obitelji u
suradnji sa stručnjacima iz raznih područja, rekao
je. Dajući osnovne napomene, istaknuo je kako je
uz devet postojećih prijevoda iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koji su jezički dorađeni, angažirano još 18 novih prevoditelja. Također je spomenuo izazove s kojima se kao glavni urednik morao
uhvatiti u koštac, među kojima se posebno ističe
neiskustvo u takvom poslu, kompleksnost pothvata, potreba stvaranja nove franjevačke terminologije i usuglašavanje kratica “Franjevačkih izvora”. Posebno je upozorio na originalnost ovog izdanja
koje se očituje u tri stvari. Četrnaest redaka “Prvog pisma vjernicima” sv. Franje na glagoljici, što
nema ni u jednom drugom izdanju. Uz jedini srednjovjekovni manuskript iz Volterre koji donosi taj
Franjin tekst, Ivančićev zbornik, s početka XV. st. je
drugi manuskript koji sadrži dio tog pisma na hrvatskom jeziku. Druga posebnost je kompleksnost
tekstova koji obuhvaćaju sva tri Reda franjevačke
obitelji i koji predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako redovničkog tako i svjetovnog
krila franjevačke obitelji. I na kraju tu je digitalno
izdanje “Franjevačkih izvora” u obliku mrežne stra-
47
nice koja će biti dostupna svima, bez obzira na
različite preglednike i uređaje iz kojih se otvara.
Kao glavni urednik zahvalio je svima koji su sudjelovali kao prevoditelji, lektori, korektori, kao i onima
koji su grafički uredili izdanje, a posebnu zahvalu je
izrekao tehničkom uredniku fra Marijanu Karauli.
Želim i očekujem da ovi “Franjevački izvori” uistinu
budu vrela iz kojih ćemo crpsti izvornost naše franjevačke karizme, upoznajući sve dublje Franju i
Klaru kako bismo, nadahnuti njihovim primjerima i
sami vjernije ostvarivali evanđeoske vrednote u našem životu, zaključio je Vrebac.
Govoreći o značenju “Franjevačkih izvora” fra
Miljenko Šteko istaknuo je kako je to izdanje plod
prijevoda s izvornoga srednjovjekovnog latinskog
jezika, nešto sa starotalijanskoga. A logika odabira
bijaše: od mnoštva tekstova prepoznati dobre i najbolje, najozbiljnije znanstveno kritičke utemeljene.
Hrvatski “Franjevački izvori” stoga su, osim duhovnoga poimanja, pouzdan temelj i novoga stvaralaštva u hrvatskome jeziku pri taženju vlastitih tematskih interesa. Šteko je posebno ukazao na spise
samih sv. Franje i sv. Klare, one najosobnije, koji su
jasno zrcalo stvarnosti duha i ogledalo njihova života. Jeka tih najosobnijih spisa ne samo da odjekuje
i danas, nego su oni istinski “ključ” za razumijevanje
svega onoga što danas nazivamo franjevačkom karizmom. A da bismo shvatili konkretiziranost karizme u Crkvi, važna su nam “Pravila” koja su im drugi
pomagali sastaviti, osobito Franjina pravila. “Franjevački izvori” vrhunac su našega franjevačkoga
izdavaštva. A moja je želja da oni pridonesu i stvaralačkom poticaju za novim istraživanjem, zaključio
je Šteko.
Predstavljajući samu strukturu “Izvora” s. Ivanka
Mihaljević istaknula je kako je tu riječ o velikoj zbirci,
48
blagu ponajprije za franjevačku obitelj, ali ta je zbirka značajno obogaćenje i za teološku literaturu kao
i za širi kulturalni krug ljudi. Oni su svojevrsna franjevačka biblija, jer su tu sakupljeni temeljni dokumenti osamstoljetne franjevačke tradicije. Mihaljević je
kratko predstavila svaku od tri cjeline, istaknuvši
kako svaka sa sobom nosi i povijest ispitivanja autentičnosti brojnih znanstvenika i analitičara koji su
proučavali svaku rečenicu i izraz, stilsku ekspresiju,
svaki zapis, dokument i zabilješku brojnih knjižničnih rasutih kodeksa diljem svijeta.
O važnosti “Franjevačkih izvora” danas govorio je
fra Zvonimir Brusač. U prvom redu knjiga u doslovnom smislu omogućuje franjevcima i franjevkama
neprestano vraćanje na početke franjevačke karizme i na prvotnu duhovnu baštinu, prije svega na spise sv. Franje i sv. Klare. Važnost publikacije u odnosu
na naše dosadašnje poznavanje izvora je u tome što
se u njoj prvi puta hrvatskoj crkvenoj, društvenoj i
kulturnoj javnosti čine dostupnima neki životopisi
sv. Franje, svjedočanstva i papinski dokumenti o sv.
Franji, te osobito životopisa sv. Klare i dokumenti o
njoj, kao i zakonodavni tekstovi Reda braće i sestara
od pokore, tj. Trećega, svjetovnoga reda sv. Franje
iz 13. stoljeća. Postojanje “Franjevačkih izvora” i njihovo poznavanje odgaja i promiče svijest o pripadnosti ne samo svom redu ili provinciji nego i franjevačkoj duhovnoj obitelji u cjelini, koja je kao cjelina
prisutna u Crkvi i svijetu, koja je kao cjelina poslana
na ovim našim prostorima svjedočiti evanđelje na
način sv. Franje i sv. Klare. Brusač je podsjetio i kako
se važnost “Franjevačkih izvora” odražava i u odnosu franjevačkih zajednica prema drugima u Crkvi, u
društvu, u svijetu. Uvjereni smo da će “Franjevački
izvori” kao duhovna i kulturna činjenica biti i ostati kvasac daljnjeg produbljivanja i oživotvorenja
franjevačke karizme u Crkvi u nas i u suvremenom,
demokratskom društvu Hrvatske, odnosno Bosne i
Hercegovine, u ovom našem svijetu u kojem smo sa
svetim Franjom poslani svjedočiti kršćansko viđenje
čovjeka i svijeta, živjeti budućnost koja i s nama počinje, zaključio je Brusač.
U glazbenom dijelu nastupili su bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM,
Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda,
Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i članice Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina te kaptolska FRAMA, a moderator
je bio Stjepan Lice, OFS. (kta/ika)
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
SUSRET ČLANOVA UPRAVA FRANJEVAČKIH
PROVINCIJA OFM U MEĐUGORJU
Mostar, 20. veljače 2013. (fra I. Skoko) - U Međugorju je održan drugi susret definitorija - uprava franjevačkih provincija Bosne i Hercegovine, Hrvatske i
Slovenije – JKPMOFM (Južnoslavenske konferencije
provincijalnih ministara OFM) od 18. do 20. veljače
2013.
Domaćin susreta i predsjedatelj bijaše predsjednik Konferencije dr. fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Dobrodošlicu svima
u ime župe i fratara koji djeluju u župi poželio je
župnik fra Marinko Šakota. Prvi dan susreta bijaše
duhovne naravi. Predavanje „Vjerničko lice manjeg
brata“ održao je i pokorničko slavlje predvodio tajnik Konferencije fra Nikola Vukoja. Zatim je bila prigoda za sakrament pomirenja.
Svi sudionici su sudjelovali u večernjem molitvenom programu u župnoj crkvi sv. Jakova. Provincijali
su predvodili molitvu krunice prije svete mise. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Nikola Vukoja. Drugi
dan bio je radnog karaktera.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Nakon jutarnje molitve uslijedila sjednica s osvrtom na ostvarenja zaključaka i prijedloga koji su
doneseni na prošlom zasjedanju u Međugorju od
30. 11. do 1. 12. 2011. Rad u skupinama bio je prije
podne i popodne. Poslijepodne izlaganje na temu
„Vlast i služba upravljanja općenito i u redovničkom
ustanovama, posebno upravljanje provincijama u
Franjevačkom redu“ održao je prof. dr. fra Velimir
Blažević. Euharistijsko slavlje predvodio je zadarski provincijal fra Andrija Bilokapić, a krunicu su
predmolili članovi uprava. Treći dan nakon jutarnje
molitve održan je plenum – izvješća iz skupina, te
donošenje konkretnih prijedloga. Između ostalog
zaključeno je da se treći susret definitorija održi na
Košljunu, susreti gvardijana i ekonoma svih provincija u Sarajevu i Samoboru, te da se organiziraju i
duhovne obnove za članove cijele Konferencije u
Asizu. Susret je završio misnim slavljem koje je predvodio fra Ivan Sesar.
49
NACIONALNI TEČAJ ZA
DUHOVNE ASISTENTE OFS-A I FRAMA-E
Susret se održava od 25. do 27. veljače u Međugorju
Međugorje, 26. veljače 2013. - (kta/ika) - Pedesetak duhovnih asistenata koji animiraju bratstva
Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke
mladeži (FRAMA) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
okupili su se po sedmi put na godišnjem nacionalnom tečaju. Susret se održava od 25. do 27. veljače u
Međugorju s temama “Uvođenje u Franjevačke izvore” i “Noviji dokumenti o Franjevačkom svjetovnom
redu i Franjevačkoj mladeži”.
Program je započeo u ponedjeljak 25. veljače
2013. u popodnevnim satima okupljanjem i molitvom srednjega časa u Dvorani Ivana Pavla II. kraj
međugorske župne crkve. Moderator rada je bio fra
Danijel Rajić OFM, nacionalni duhovni asistent OFSa u BiH, a okupljene su pozdravili fra Josip Vlašić,
OFM, nacionalni duhovni asistent FRAMA-e u BiH,
fra Marinko Šakota, međugorski župnik, te fra Zvonimir Brusač, predsjednik Konferencije nacionalnih
duhovnih asistenata OFS-a u Hrvatskoj.
Predavanje “Predstavljanje Franjevačkih izvora”
održao je fra Pero Vrebac voditelj višegodišnjeg projekta prevođenja, uređivanja i izdavanja “Franjevačkih izvora”. U uvodnom je dijelu iznio sadržaj “Fra-
50
njevačkih izvora” koji obuhvaća pisana vrela iz prvih
150 godina franjevaštva. Potom je slušateljima približio dosadašnje hrvatske prijevode “Franjevačkih
izvora” i istaknuo specifičnosti ovog prijevoda koja
se sastoji ponajprije u kritičkim verzijama izvornih tekstova koji su se prevodili. Potom je započeo
pojašnjavati specifičnosti pojedinih franjevačkih
spisa, preporučujući duhovni asistentima da u svojem radu s bratstvima OFS-a i FRAMA-e ponajprije
započnu s Franjinim pismima, posebno Pismom
vjernicima, zatim s Opomenama, jer su ti spisi izvori promišljanja i duhovnosti sv. Franje, a tek onda s
Pravilom i životopisima sv. Franje.
Nakon predavanja i kratke diskusije program je
nastavljen misom s vjernicima u župnoj crkve, a potom je uslijedilo i klanjanje pred Presvetim oltarskim
sakramentom. U utorak 26. veljače je predviđen nastavak rada na upoznavanju “Franjevačkih izvora” i
predavanje o “Osnivanju novog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda”, dok je za srijedu 27. veljače
predviđeno predavanje o “Smjernicama za osnivanje novog bratstva Franjevačke mladeži”.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
GENERALNA KURIJA FRANJEVAČKOG REDA
OBJAVILA VIDEO ZAHVALE PAPI BENEDIKTU XVI.
Poruka je dostupna na talijanskom, engleskom,
španjolskom i francuskom jeziku
Rim, 28. veljače 2013.
Generalna Uprava Franjevačkog reda iz Rima objavila je video pod nazivom Hvala Sveti Oče u kojem
Generalni ministar Franjevačkog reda fra José Rodriguez Carballo zahvaljuje papi Benediktu XVI. za sve što
je u svom pontifikatu učinio za Red.
Video osim Generalove poruke sadrži i fotografije kojima se franjevci žele prisjetiti svojih mnogih susreta
s papom. Video se može pogledati na službenoj stranici Reda - www.ofm.org. Poruka je dostupna na talijanskom, engleskom, španjolskom i francuskom jeziku. (kta/fia)
GENERALNI MINISTAR OFM FRA JOSE CARBALLO
SUSREO SE S MLADIM FRATRIMA JKPMOFM U
SAMOBORU
Samobor, 2. ožujka 2013. (franjevci-split.hr) - Susret generalnog ministra fra Josea R. Carballa
s braćom u privremenim zavjetima na temu Franjevačka formacija u svjetlu izazova našega
vremena“ trajao je od 28. veljače
do 2. ožujka 2013., u Samoboru u
kući Tabor. Na susretu su sudjelovali svi provincijalni ministri
JKPMOFM (fra Joško Kodžoman
– Split, fra Ivan Sesar – Mostar, fra
Lovro Gavran – Sarajevo, fra Željko Železnjak – Zagreb, fra Andrija
Bilokapić – Zadar i fra Stane Zore
– Ljubljana), provincijski tajnici
za formaciju i studij, provincijski magistri početne formacije
i braća u početnoj formacije iz cijele Južnoslavenske konferencije
OFM. Na susretu je bilo prisutno
119 sudionika. Osim Generalnog
ministra na susretu sudjeluju generalni definitor fra Ernest Siekierka, generalni tajnik za formaciju i studij fra Vidal Rodríguez
López i njegov zamjenik fra Sergiusz Bałdyga.
Generalni ministar fra Jose R.
Carbllo na dolasku u Samobor
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
obratio se mladima riječima: Hvala vam što ste me dočekali radosno
i s pjesmom na usnama, kako to
obično mladi čine. Drago mi je vidjeti ovoliku grupu fratara. Jučer
sam se vratio iz Indije gdje sam
susreo također jako puno mladih
fratara. Uvijek kažem da franjevaštvo nije umrlo u Europi - evo i vi
ste tome dokaz. Želio bih da ova tri
dana provedemo u veselju, radosti i
u razmišljanju. Hvala od srca.
U petak, 1. ožujka 2013., nakon molitve Jutarnje i pozdrava fra Ivana Sesara, predsjednik
JKPMOFM, fra Joško Kodžoman je
predstavio stanje početne i trajne formacije u Konferenciji u pet
točaka: statistika, studij, početna
formacija, Ratio formationis, trajna formacija. Generalni ministar
govorio je o franjevačkoj formaciji u svjetlu izazova našega vremena. Svoje je izlaganje podijelio
u sedam točaka. Nakon izlaganja
i kratkog odmora uslijedio je razgovor braće u privremenim zavjetima s Generalnim ministrom
gdje su braća imala sat i četrdeset
i pet minuta vremena za postav-
ljanje pitanja i razgovor.
U poslijepodnevnim satima fra
Vidal Rodríguez López, generalni
tajnik za formaciju i studij, održao
je predavanje na temu „Važnost
studija u našoj formaciji“. U predavanju je naglasio 10 smjernica
koje se odnose na odgoj i studij u
Redu s ciljem da postanemo nosioci Evađelja.
Nakon predavanja braća u početnoj formaciji imali su rad po
grupama, a Generalni ministar je
razgovarao s provincijalnim ministrima, odgojiteljima i tajnicima
za formaciju i studij. Euharistijsko
slavlje predvodio je generalni definitor fra Ernest Siekierka. Treći
dan susreta Generalnog ministra
s braćom u početnoj formaciji, u
subotu 2. ožujka 2013., započeo
je molitvom Jutarnje a zatim kratkim osvrtom Generalnog ministra
na pitanja koja su postavila mlada
braća u petak, 1. ožujka, u susretu s Generalnim ministrom. On
je zahvalio mladoj braći na iskrenosti i dao svoj komentar u deset
točaka. Naglasio je da su pitanja
mladih izazov na koji treba tražiti
51
odgovore u zajedničkom dijalogu
i promišljanju za bolju budućnost
provincija i Reda.
Fra Sergiusz Bałdyga, zamjenik
generalnog tajnika za formaciju
i studij, održao je predavanje na
temu „Vjernost i ustrajnost u pozivu“. U zajedničkom razgovoru
svih sudionika s Generalnim ministrom odgojitelji i provincijalni
ministri iznijeli svoje razmišljanje
u svezi formacije i studija i dali
neke odgovore na postavljena
pitanja mlade braće. Generalni
ministar je sva razmišljanja i prijedloge sažeo u nekoliko točaka:
suradnja, specifična franjevačka
formacija, zanimanje mladih za
misije, osjećajnost (afektivnost)
i važnost formativnog ozračja u
odgojnim kućama.
Fra Ivan Sesar, predsjednik
JKPMOFM, zahvalio je svim provincijalnim ministrima za organizaciju ovog susreta, posebno
domaćinu fra Željku Železnjaku,
52
generalnom ministru fra Jose-u R.
Carballu i njegovim suradnicima.
Posebnu zahvalnost izrekao je
odgojiteljima koji su uložili trud i
ljubav da budu na susretu i dovedu mladu braću. Zahvalio je i mladoj braći na njihovom aktivnom
sudjelovanju, kritikama i želji da
žele živjeti istinsko franjevaštvo.
Obećao im je pomoć, ohrabrio ih
na započetom putu i uputio im
pitanje na razmišljanje ‘što ja činim da moja zajednica bude bolja?’. Hvala na svemu i oprostite za
slabosti i manjkavosti, završio je
fra Ivan Sesar.
Na završetku susreta generalni ministar fra Jose R. Carballo
predvodio je euharistijsko slavlje
u kojem su sudjelovali provincijalni ministri, odgojitelji i mlada
braća u početnoj formaciji. Fra
Jose R. Carballo, generalni ministar OFM, održao je homiliju koju
je naslovio “Ponovno otkriti radost vjerovanja i ponovno pro-
naći zanos u prenošenju vjere”.
U propovijedi je istakao kako
„među mnogim darovima kojima nas je blagoslovio Sveti Otac
papa Benedikt XVI. rado ističem u
ovom trenutku Godinu vjere, koju
je on htio s ciljem da se ponovno
otkrije radost vjere u sebi, i da se
iznova pronađe zanos za prenošenje vjere (usp. Porta fidei 7). Radost i zanos, radost vjere i zanos
u vjeri koju se na različite načine
svjedoči i prenosi drugima. Svi
vjernici, ali osobito vi, ukoliko ste
mladi, pozvani ste da budete misionari radosti koja dolazi iz susreta s Kristom, iz onoga susreta koji
je u temelju naše vjere u Onoga
kojega s Franjom priznajemo kao
svoje SVE, kao naše dostatno bogatstvo (usp. HvBo 4). Radost za
kršćanina, još više za jednog mladog franjevca, nije samo mogućnost, nego upravo obveza“, rekao
je fra Jose Carballo, generalni ministar OFM.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
HOMILIJA GENERALNOG MINISTRA
FRA JOSÉA RODRIGUEZA CARBALLA
NA SUSRETU S MLADOM BRAĆOM JKPMOFM
(Samobor, 2. ožujka 2013.)
Ponovno otkriti radost vjerovanja i ponovno pronaći zanos
u prenošenju vjere
Predraga braćo, Gospodin vam dao mir!
Radostan sam što se sa svima vama susrećem u
kontekstu euharistijskog slavlja i što za vas i s vama
mogu slaviti sakrament ljubavi u prigodi našega
susreta. Dok još jednom zahvaljujem Gospodinu,
organizatorima i vama, draga mlada braćo, za ovaj
susret, u ovom euharistijskom kontekstu zahvaljujem Gospodinu za ljepotu koju je stavio u vaše mladenačko srce, i za sve dobro što u vama i po vama
čini. Njemu koji je Ljepota (usp. HvBo 5), i kojemu
pripada svako Dobro (usp. HvBo 3), uzvraćajte svojim životom i svojim riječima ono što ste primili (usp.
NPr 17).
U ovom kontekstu uzvraćanja potičem vas,
ljubljeni od Gospodina, riječima Sestre Klare: sjećajući se svoje odluke da ćete nasljedovati Krista
sukladno obliku franjevačkoga života, kao druga Rahela uvijek imajte pred očima svoje početke (usp.2Pja 11), i nikad ne zaboravite vašu prvu ljubav (usp. Hoš 9 ,2); nasljedujte Krista “brzim trkom,
lakim korakom, nesputanih nogu, ne dopuštajući
ni prašini da usporava vaš hod” (us. 2PJa 12).
Neprestano se sjećajte, predraga moja braćo, svoga
zavjetovanja, vjerno izvršavajte ono što ste Gospodinu Bogu obećali (PEr 8), i na taj način postojano izvršujte dobro djelo koje ste dobro započeli (usp. PEr 14).
Predraga mlada braćo, među mnogim darovima
kojima nas je blagoslovio Sveti Otac papa Benedikt
XVI. rado ističem u ovom trenutku Godinu vjere, koju
je on htio s ciljem da se ponovno otkrije radost vjere
u sebi, i da se iznova pronađe zanos za prenošenje
vjere (usp. Porta fidei 7). Radost i zanos, radost vjere
i zanos u vjeri koju se na različite načine svjedoči i
prenosi drugima.
Svi vjernici, ali osobito vi, ukoliko ste mladi, pozvani ste da budete misionari radosti koja dolazi
iz susreta s Kristom, iz onoga susreta koji je u temelju naše vjere u Onoga kojega s Franjom priznajemo kao svoje SVE, kao naše dostatno bogatstvo (usp. HvBo 4). Radost za kršćanina, još više za
jednog mladog franjevca, nije samo mogućnost,
nego upravo obveza.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Ali što je to radost? Za mene radost znači otkriće da smo zadovoljni, znači iskustvo punine smisla
koje otvara budućnost i svakomu od nas omogućuje nadu. I to nam dolazi, kao što prije rekoh, iz
susreta s Kristom, jedinim koji može potpuno zadovoljiti našu žeđ za puninom, kako se očituje u susretu sa Samarijankom (usp. Iv 14 ,4). Ovo je radost
koja prebiva u vjernikovoj dubini i koja se sastoji od
njegova života u Bogu skrivena. Ta je radost tako
duboka da nam omogućuje da nalazimo radost i
“u nevoljama” (2Kor 4 ,7; Kol 24 ,1). To je radost koju
nam nitko ne može oduzeti. Mučenici svih vremena
na to nas podsjećaju i to nam svjedoče.
Osjećam da su na osobit način vama, draga moja
braćo, rečene ove riječi sv. Pavla Filipljanima: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam, radujte
se!” (Fil 4 ,4). Budući da je to vaša obveza, pozvani
ste vježbati se u radosti: s jedne strane tako da
nadvladatespiritum tristitiae koji vam uvijek prijeti,
s druge strane stoga jer ne smijete lišiti svijet
svjedočnstva radosti koja izvire iz vjere. Budite,
stoga, draga mlada braćo, misionari radosti koja
nam dolazi iz vjere u Isusa, imajući na umu da ćete
to biti u onoj mjeri u kojoj će vaše nasljedovanje
Isusa biti radosno, čak i onda kad to nasljedovanje
Isusa uključuje svaki dan uzimati na sebe križ (usp.
Mt 23 ,9). Imajte uvijek na umu da je nasljedovanje
koje je žalosno, uistinu žalosno nasljedovanje, nije
ugodno Bogu i nije zarazno za ljude, osobito ne za
mlade.
Upravo to radosno nasljedovanje učinit će da postanete oduševljeni u prenošenju vjere. Ne štedite
energije u svjedočenju da je Isus izvor pune radosti i
punina najdubljeg smisla života. Pripovijedajte drugima, kao Samarijanka svojim sugrađanima, da ste
susreli Gospodina (usp. Iv 29-28 ,4). Budite kao Ivan
Krstitelj, kao Andrija ili kao Filip, radosni navjestitelji
susreta s Onim o kojemu su govorili proroci (usp. Iv ,1
45-40) i kojemu ste vi posvetili svoj život, i koga
želite izbližega nasljedovati, povjeravajući njemu
svoje mladenačko srce. Ako se vi odrekente toga
da budete misionari među mladima, tko će ih drugi
53
moći evangelizirati? Vi ste naravni misionari svojim
vršnjacima. Neka vaše srce, ugrijano slušanjem riječi
Gospodnje i susretom s njim, pokreće vaše korake
da hitite prema drugim mladima, da im navijestite
dobru vijest Evanđelja i lijepu vijest franjevačkoga
poziva (usp. Lk 33 ,24). Isus je htio osjetiti da vas
treba, jednako kao što Crkva i Red osjećaju potrebu
mladih koji će, dajući da ih sam Krist evangelizira, i
oni evangelizirati druge mlade. Prihvatite s velikom
odgovornošću i radošću svoje poslanje.
Ali, imajte na umu da ljudi našega vremena, osobito mladi, traže od vas, kao i od mene, ne samo
da govorimo o Kristu, nego da na neki način učinimo da ga i oni vide. I stoga vas molim da budete
kontemplativni motritelji njegova lica. U svakom
trenutku imajte svoje srce okrenuto Gospodinu
(usp. NPr 19 ,22), neka ništa ne priječi vaš obiteljski
odnos s Njim, neka vas ništa ne dijeli od njega, neka
se ništa ne postavlja između njega i vas (usp. NPr ,23
10). Ta kontemplacija lica Gospodinova učinit će
vas posebnim darom Duha Redu, svijetu i samj
Crkvi. Danas, u Godini vjere, tražim od vas radikalno
opredjeljenje za vjeru i život, na takav način da
budete “straža jutarnja” (usp. Iz 12-11 ,21).
“Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 20 ,28). Neka te riječi prate naš hod, neka
oživljuju nadu vaših i naših srdaca, i neka hrane vašu
i našu čvrstu vjeru i odlučnu volju da nasljedujemo
stope Gospodina našega Isusa Krista.
Neka nas uvijek prati zaštita “Djevice koja je Crkvom postala” (PozDM 1). Njoj, “izabranoj od presvetoga Oca nebeskoga koji je posveti sa svojim
presvetim ljubljenim Sinom” (PozDM 2), povjeravam
vašu i našu vjernost, sada i zauvijek. Amen, amen,
fiat, fiat.
NOVO VODSTVO KONFERENCIJE VIŠIH
REDOVNIČKIH POGLAVARA I POGLAVARICA BIH
Novi predsjednik Konferencije je fra Lovro Gavran
Sarajevo, 10. ožujak 2013. (kta/kvrppbih) - Jedanaesta izborna skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
(KVRPP BiH) održana je 9. ožujka na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Skupštinom je predsjedala predsjednica Konferencije s. Ivanka Mihaljevic.
Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice sa sjedištem u BiH te devet predstavnika muških i ženskih redovničkih zajednica čiji
članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH. Na Skupštini je sudjelovao
apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luggi Pezzuto,
delegat Biskupske konferencije BiH vrhbosanski
pomoćni biskup dr. Pero Sudar te predstavnica Hrvatske Konferencije viših redovničkih poglavara i
poglavarica provincijalna glavarica sestara Uršulinki
s. Jasna Lučić.
Nakon uvodnih riječi s. Ivanke Mihaljević te pozdrava biskupa Sudara uslijedilo je predavanje na
temu “Redovnici i nova evangelizacija”. U svom predavanju biskup Sudar je kroz pet točaka približio
važnost i ulogu redovništva u novoj evangelizaciji.
Govoreći općenito o novoj evangelizaciji, te o redovnicima u novoj evangelizaciji, stanju Crkve u
BiH, stanju bosansko-hercegovačkog društva kao
i unutar crkvenom stanju koje je ujedno i izazov
nove evangelizacije, biskup Sudar je istaknuo kako
54
je uspjeh nove evangelizacije prvenstveno vezan za
stanje duha u samoj Crkvi jer, da bi evangelizirala,
Crkva, to jest njezini članovi, trebaju biti evangelizirani. “Katolička crkva u BiH i redovnici u njoj imaju,
istina, tešku ali slavnu prošlost. Nikome ne treba dokazivati da nam sadašnjost a, čini se, ni budućnost,
bar za skoro vrijeme, neće biti vedrija. Ali prošlost
uči da nam je Bog uvijek davao dostatno snage da
se breme života iznese i baklja vjere preda dalje.
Stoga je dobro novu evangelizaciju, u užem, unutar crkvenom značenju, shvatiti i prihvatiti kao obnovljenu vjernost našoj prošlosti tako da preraste u
posredovanje postojanosti vjere otaca naraštaju njihovih sinova. To na još izraženiji način vrijedi za vas
redovnike i redovnice. Ništa od karizmi vaših utemeljitelja nije danas manje potrebno čovjeku i Crkvi u
BiH nego je to bilo u vremenima vašega nastanka.
Valja to samo u duhu zahtjeva nove evangelizacije
pretvoriti u življenje prema prilikama mjesta i vremena i to s novim žarom, metodama i izričajima”
istaknuo je biskup Sudar.
Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto u
svom obraćanju sudionicima Skupštine izrazio je radost i zahvalnost zbog susreta i upoznavanja predstavnika različitih redovničkih zajednica u BiH te
osvrnuvši se na temu Skupštine istaknuo kako je za
novu evangelizaciju neophodno crkveno zajedniš-
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
tvo i osjećaj crkvenosti.
Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio
apostolski nuncij u BiH u suslavlju s mons. Perom
Sudarom, provincijalom Bosne Srebrene fra Lovrom
Gavranom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivanom Sesarom, gvardijanom Franjevačke teologije fra Milom Babićem te prezbiterima članovima Konferencije i profesorima Franjevačke teologije u Sarajevu. Svečano euharistijsko slavlje
pratio je skladnim pjevanjem zbor franjevačkih bogoslova pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
U popodnevnom radu pročelnici povjerenstava
koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća. Uslijedilo je trogodišnje izvješće o radu i aktivnostima
Konferencije koje je izložila predsjednica s. Ivanka
Mihaljević.
U izbornom dijelu Skupštine za novog pred-
sjednika Konferencije izabran je fra Lovro Gavran
provincijal Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne
Srebrene, a za dopredsjednicu s. Franka Bagarić provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki provincije Sv. Obitelji.
Novi predsjednik Konferencije fra Lovro Gavran
rođen je 1954. u Velikom Prnjavoru, kod Doboja. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom,
teologiju u Sarajevu, a za svećenika je zaređen 1981.
u Đakovici na Kosovu. Vršio je službe župnog vikara, župnika, gvardijana, definitora i zamjenika generalnog delegata Franjevačkog reda za Albansku
franjevačku provinciju, te jedno vrijeme predavao
dogmatiku na Nacionalnom katehetskom institutu
u Skadru. Na Provincijskom kapitulu 2009. izabran
je za provincijala Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene.
IZVJEŠĆE S IV. SEMINARA O NOVIM OBLICIMA
EVANGELIZACIJE EUROPE U FRANJEVAČKOJ
PERSPEKTIVI
Generalno tajništvo za misije i evangelizacije Reda
manje braće organiziralo je petodnevni seminar koji
se odvijao u Grecciu, Italija, od 4. do 8. ožujka 2013.
god. Ovo je četvrti po redu seminar ovakve vrste s
temom o Novim oblicima evangelizacije Europe u franjevačkoj perspektivi. U radu seminara sudjelovali su
26 franjevaca (13 iz Italije, 3 iz Francuske, 3 iz Litvanije, 2 iz Nizozemske, 1 iz Poljske, 1 iz Njemačke, 1
iz Austrije, 1 iz Španjolske, 1 iz Turske i 1 iz BiH) koji
žive u 13 manjih europskih bratstava nastojeći utrti
put novoj evangelizaciji Europe. Susretu su nazočili
generalni ministar Reda fra José Carballo, generalni
definitori fra Vincenzo Brocanelli (Italija) i fra Vicente
Felipe (Španjolska), trojica provincijalnih ministara:
fra Carlo Serri, predsjednik UFME, fra Mario Vaccari
iz Ligurije i fra Pino Noto sa Sicilije, te članovi Generalnog tajništva iz Rima: fra Massimo Tedoldi, generalni tejnik za misije i evangelizaciju, fra Arturo Rios,
generalni animator za evangelizaciju i fra Adriano
Busatto, generalni asistent Tajništva za misije i evangelizaciju.
Generalni tajnik fra Massimo Tedoldi, otvarajući seminar, pozdravio je sudionike i ukratko izložio temu i dinamiku rada. U prvom predavanju fra
Mario Vaccari, provincijal Ligurije, iznio je Povijesna
sjećanja na početne inicijative o novim oblicima evangelizacije Europe, kad je 2001. započeo živjeti u me-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
đunarodnom bratstvu u Francuskoj, život putnika
- hodočasnika (itineranta), bez novca, putujući od
misije do misije pješice, autostopom i javnim prijevozom. Njihov pokušaj življenja franjevačke karizme
u jednostavnosti i priprostosti učinio se zanimljivim
generalnoj upravi Reda pa je generalni ministar
pozvao i ostalu braću iz drugih zemalja sa sličnim
iskustvima na prvi susret. Tad su odlučili da će se redovito sastajati, izmjenjivati iskustva i dijeliti svoja
razmišljanja s drugima. Drugi seminar su održali u
Frascati-u (Rim) 2009. a treći u Carmelo Sassone-u
(Rim) 2011. god. Kroz seminare su produbljivali suradnju, proučavali zajedno nazivlje kako bi definirali
što je to „novo“ u evangelizaciji, a što „tradicionalno“,
te se propitivali o vlastitom stilu života: je li njihov
način življenja uistinu franjevački i evangelizatorski?
U drugom predavanju fra Carlo Serri, predsjednik
konferencije provincijala Europe (UFME), izrazio je
potporu novim inicijativama u evangelizaciji govoreći o Franjevačkom evanđeoskom životu na europskom tlu. Naglasio je potrebu za novim načinima
svjedočenja vjere i franjevaštva danas u sekulariziranoj i materijaliziranoj Europi, ohrabrujući franjevačku vizionarsku reformu.
Drugog dana seminara prije podne govorio je generalni ministar Reda manje braće fra José Carballo
55
o Novim oblicima evangelizacije u Europi. Prije nego
što progovorimo o novim oblicima evangelizacije,
moramo govoriti o vjeri, istaknuo je fra José, i zapitati se: jesmo li mi vjernici i kakva je naša vjera?
Novost nove evangelizacije nije u vanjskim oblicima
ili organizaciji, kako je naglasio generalni ministar,
nego ta novost evangelizacije dolazi od osobe Isusa Krista! Krist je središte naše evangelizacije. Prije
nego što krenemo evangelizirati druge moramo se
dati evangelizirati sami! Radi se o obraćenju svakoga od nas osobno, a onda i drugih koji su u Crkvi.
Potrebno je otkriti radost vjerovanja. Problem evangelizacije jest problem vjere.
Nova evangelizacija polazi od nas, od našeg „biti“
pa ide prema „djelovati“. Svjedočenje životom je
važnije od svih naših pastoralnih aktivnosti. Prioriteti franjevačke vizije evangelizacije koje je fra José
naglasio jesu: primat iskustva Boga, svjedočanstvo
bratskog života, te suradnja s laicima i franjevačkom
obitelji. Posebno je inzistirao na četiri franjevačka
izazova: prošnji, hodu (itineranciji), susretu i studiju.
Prošnja je naš prosvjed protiv konzumerizma i materijalizma, a itinerancija (hod, pokretljivost) prosvjed
protiv struktura, jer stavlja naš život u ruke Kristu
protiv svake sigurnosti u zatvorenim samostanskim
ili župskim zidinama. Potrebno je ići drugima u susret u suosjećanju i dijalogu s drugačijim vjerama i
kulturama pri čemu je neophodan studij kao sastavni dio franjevačke evangelizacije.
Generalni ministar je na kraju potaknuo sudionike seminara da prouče izričaj „novo“ koji, prema
njemu, nije u suprotnosti sa „starim“ ili „tradicionalnim“, nego se oni nadopunjavaju i dio su istog kontinuiranog procesa evangelizacije. Zato je pozvao
na razmišljanje o pitanjima kao što su: Kako uskladiti tradicionalne oblike evangelizacije s novim? Što
konkretno znači privilegirati nove oblike? Kako povezati nove oblike evangelizacije s promocijom duhovnih zvanja? Kako povezati danas različite razine
suradnje: međuprovincijalnost, međunarodnost i
nove oblike evangelizacije? Kako povezati lokalnost
i međunarodnost? Kako se suočiti s novim izazovima u evangelizaciji danas?
Drugi dan popodne predavanje je održao isusovački general Adolfo Nicolás o Novim oblicima
evangelizacije započinjući razlikom između tradicionalnog i suvremenog pristupa evangelizaciji. Tradicionalni način evangelizacije bio je propovijedanje
56
riječju. Sad to nije dovoljno. Današnji ljudi traže vjerodostojnost i svjedočanstvo života propovjednika,
ne samo njegove riječi, hoće vidjeti vjerodostojnost
zajednice - bratstva, ne samo pojedinca. Kako svjedočiti zajednički? Kako doprijeti našim propovijedima ne samo do mozga, nego do srca ljudi? Spomenuo je kako isusovci u svom pastoralu posvećuju
puno pozornosti školovanju siromašne djece. Njihova sveučilišta umrežena su s bivšim studentima
koji su razvili uspješan biznis i koji plaćaju studij siromašnima s tim da ovi rade kod njih jedan dan u
tjednu.
Treći dan je bio posvećen radu u tri jezične skupine. Razmišljalo se i razgovaralo o kriterijima za definiranje novih oblika evangelizacije. Kao polazište
poslužile su karakteristike koje određuju nove oblike
evangelizacije, a koje su definirali sudionici na prijašnjim seminarima:
Prvenstvo molitve i slušanja Riječi Božje osobno
i u zajednici
Njegovanje istinskih bratskih odnosa
Jednostavan i umjeren način života s konkretnim
izborom malenosti i evanđeoskog svjedočenja
Prihvaćanje života s narodom, posebice siromašnima i „otpalima“
Zajedništvo s mjesnom Crkvom
Evangelizatorska misija s fokusom na granična
područja s novim itinerantskim (putujućim) oblicima evangelizacije u manjim zajednicama među potrebnima
Raspoloživost za međuprovincijsku i međunarodnu suradnju, kao i suradnju s različitim bratstvima
Četvrti dan su jezične skupine predstavile sažetke
svojih razmišljanja, nakon čega se razvila plodna
diskusija. Popodne se pristupilo formuliranju
prijedloga i glasovanju o njima s namjerom da ovi
prijedlozi postanu građa u izradi dokumenta Reda
Smjernice za novu evangelizaciju Europe.
Peti dan ujutro s euharistijskim slavljem, koje je
predvodio generalni ministar, završen je četvrti seminar o novim oblicima evangelizacije Europe u franjevačkoj perspektivi.
Sarajevo, 12. ožujka 2013.
Fra Pero Vrebac,međuprovincijski tajnik JKPM
za misije i evangelizaciju
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
FRANJEVCI OBJAVILI KNJIŽICU
“TJEDAN MOLITVE ZA DUHOVNA ZVANJA”
Ove se godine na razini cijele Crkve slavi
50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja
Zagreb, 14. travanj 2013. - Južnoslavenska konferencija provincijalnih ministara OFM izdala je knjižicu s razmišljanja i pobožnostima “Tjedan molitve za
duhovna zvanja” koji obuhvaća razdoblje od 15. do
21. travnja.
Prvi dio knjižice obuhvaća razmišljanja nad svetopisamskim tekstovima koja su priredili fra Milan Krišto, fra Josip Vlašić, fra Danijel Rajić, fra Jure Hrgović,
fra Tomislav Šanko i fra Venancije Mihaljević, dok je
molitvene tekstove priredio fra Frano Doljanin.
U drugom dijelu se nalaze pobožnosti “Križni put
za svećenička zvanja”, “Krunica za duhovna zvanja”
i obrazac Euharistijskog klanjanja s razmatranjem
prema molitvi kardinala Dionigia Tettamanzia.
U predgovoru provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Že-
leznjak podsjeća kako se ove godine na razini cijele
Crkve slavi 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja. U kontekstu teme ovogodišnje proslave “Zvanja
su znak nade utemeljene na vjeri”, o. Železnjak naglašava “kako nam Godina vjere osobito potiče da
životom svjedočimo svoju vjeru”. Naime, ukoliko se
danas govori o krizi i manjku duhovnih zvanja, svećeničkih i redovničkih, onda je zapravo u krizi vjera
Crkve. U pitanju je stav prema duhovnome i prema
svećeništvu. Ako se to ne cijeni, neće biti ni duhovnih zvanja. Njih valja od Boga izmoliti. Zato ne podliježemo pesimizmu, već smo čvrsto uvjereni da će
Bog po našem svjedočenju vjere i našoj molitvi dati
Crkvi nove ljude koji će nastaviti njegovo djelo, poručuje provincijal.
SJEDNICA JUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE
PROVINCIJALNIH MINISTARA U TROGIRU
Fra Lovro Gavran izabran za predsjednika, a fra Andrija Bilokapić za
potpredsjednika Konferencije
Trogir, 29.4.2013. (IKA) - Izvanredna sjednica Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM
(JKPMOFM) održana je u ponedjeljak 29. travnja u Trogiru. Na sjednici su sudjelovali fra Lovro Gavran (Sarajevo), fra Miljenko Šteko (Mostar), fra Željko Železnjak (Zagreb), fra Andrija Bilokapić (Zadar), fra Joško
Kodžoman (Split), fra Stane Zore (Ljubljana) i fra Nikola Vukoja, tajnik Konferencije. Na sjednici je fra Lovro
Gavran izabran za predsjednika JKPMOFM, a fra Andrija Bilokapić za potpredsjednika. Tema sjednice bila je
također organiziranje susreta gvardijana i samostanskih ekonoma na razini Konferencije. Zaključeno je da
će se susreti održati u Sarajevu (4. rujna 2013.) i u Samoboru (11. rujna 2013.).
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
57
FRANJEVAČKA MLADEŽ – FRAMA
Nacionalno bratstvo u Bosni i Hercegovini
raspisuje
NATJEČAJ ZA FESTIVAL DUHOVNE GLAZBE FRANJEVAČKE MLADEŽI
FRAMAFEST 2013.
16. festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži - Framafest 2013., kojeg organizira Nacionalno vijeće
Frame Bosne i Hercegovine, održat će se u subotu 19. listopada 2013. u Mostaru u Hrvatskom domu
Herceg Stjepan Kosača. Motivacijsko geslo ovogodišnjeg Framafesta je „Pjevam, dakle vjerujem“.
Pozivamo sva mjesna bratstva Franjevačke mladeži da svoje nove pjesme pošalju na natječaj i time
dadnu svoj doprinos Framafestu 2013.
Uvjeti natječaja su slijedeći:
• Skladbe tematski moraju biti kršćanskog karaktera, a ukoliko je moguće i franjevačkog;
• Skladbe ne smiju biti objavljivane, niti javno izvođene;
• Trajanje skladbe ne smije biti dulje od 4 (četiri) minute;
• Trebaju biti uredno potpisani autori glazbe, stihova i aranžmana;
• Pojedino bratstvo može prijaviti samo jednu skladbu na natječaj;
• Izvođači moraju biti barem primljeni u mjesno bratstvo Frame.
Način slanja radova:
Prijava na natječaj dostavlja se na CD-u, najdalje do 1. svibnja 2013., a obavezno mora sadržavati
sljedeće:
• Oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, ali glazbeno-produkcijski treba biti što
sličnija izvedbenoj verziji. Pjesma može biti poslana i u mp3 formatu;
• Tekst pjesme u Word formatu;
• Uz prijavu je potrebno priložiti pismenu potvrdu mjesnog asistenta Frame, koji jamči pripadnost
izvođača Franjevačkoj mladeži;
• Kraću biografiju autora i izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, mobitel, e-mail,
web i sl.).
Posebne napomene:
• Prijavljene skladbe Organizacijski odbor nije dužan vraćati ukoliko nisu prošle na natječaju;
• Izvođači čije skladbe prođu na natječaju, dužni su do 20. srpnja 2013. Organizacijskom odboru
dostaviti studijsku snimku skladbe;
• U slučaju da prijavljena skladba bude javno izvedena ili objavljena prije Festivala, bit će diskvalificirana;
• Skladbe poslane na natječaj moraju biti originalno autorsko djelo, a ne prepjevi ili obrade s potpisanim ili nepotpisanim originalnim autorima;
• Dopušteno je korištenje prerađenih tekstova molitava, psalama, himana i drugih dijelova iz Biblije;
• Pravo sudjelovanja na natječaju imaju i strani državljani, pod istim uvjetima kao i domaći državljani;
Prijave slati na slijedeću adresu: Framafest 2013., Franjevački samostan, Franjevačka 1, BiH - 88
000 Mostar;
Ostale potrebne informacije možete dobiti na e-mail adresi: framabih@gmail.com.
U radosti vas pozdravljamo i očekujemo na Framafestu 2013.!
Mir i dobro!
Nacionalno vijeće Frame Bosne i Hercegovine
58
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
MONS. DR. PERO SUDAR:
REDOVNICI I NOVA EVANGELIZACIJA
Predavanje održano na Skupštini Konferencije viših redovničkih poglavara i
poglavarica BiH u Sarajevu, 9. ožujka 2013.
Redovnici i nova evangelizacija
Uvod
Iako se može dobiti dojam da ponavljam ono što
se nerijetko čuje u ovakvim prigodama, ipak ću vam
povjeriti svoj osjećaj nelagode što sam pristao govoriti vam o temi koju, zasigurno, po samoj naravi
stvari, svatko od vas poznaje bolje od mene. A pristao sam jer me zamolila s. Ivanka i zato što je riječ
o ovoj Skupštini. Nadam se da će me kod vas i pred
vama, bar donekle, opravdati ova dobra volja i iskrena nakana.
Inače mi se čini da bi ovakve vrste zadaća, to jest
iznošenja spoznaja o određenim temama, trebalo
povjeravati isključivo ljudima od znanja i znanosti
koji imaju temeljne preduvjete da se spreme. A nikako i nikada nama koji, zbog okolnosti u kojima
živimo i radimo, vrijeme za pripremu moramo krasti
od sebe i drugih. No, što je tu je, imajte strpljenja
kojih četrdesetak minuta.
Ovo moje promišljanje neće se i ne može upuštati u strukturalne i asketske aspekte redovništva niti
u narav njegova identiteta, pa ni u njegove današnje izazove. Stoga ću, u pet kratkih točka, pokušati
naznačiti mjesto redovnika u novoj evangelizaciji
i način na koji bi zajednice koje predvodite mogle
pridonijeti rješavanju nekih, čini mi se, važnih pitanja Crkve i društva u Bosni i Hercegovini. Temu bi valjalo produbit raspravom tražeći odgovore na pitanja poput ovih: Kako se općecrkvena načela odnosa
redovništva i crkvene hijerarhije uklapaju i uprisutnjuju u ovdašnje unutarcrkvene odnose? Kako sve
ono što osjećamo kao općehrvatsko povezujemo i
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
živimo s bosansko-hercegovačkom stvarnošću i kršćanskim zasadama? Kakve izazove stavlja pred nas
novonastalo stanje Crkve, hrvatskoga naroda i čovjeka u BiH u kontekstu nove evangelizacije?
Nova evangelizacija – što je, na koga se odnosi i
komu je namijenjena?
Bilo je potrebno pola stoljeća da bi se od ideje o potrebi nove evangelizacije,[1] preko svijesti
o njezinoj urgentnosti,[2] prispjelo k njezinoj
konkretnoj primjeni[3]. Čini se da je upravo papa
Pavao VI. koji je, nalijevajući saborske nove mjehove vinom nove interpretacije starih a uvijek novih teoloških sadržaja i crkvenih normi, naznačio
temeljno značenje nove evangelizacije označivši
je kaodavanje novog odgovora na nove potrebe.
[4] Sam pojam nova evangelizacija uvest će papa
Ivan Pavao II. prigodom pastoralnog pohoda Poljskoj 1979.[5] Novina evangelizacije ne sastoji se
u započinjanju svega iznova, već ... uključiti se u dugi
hod naviještanja Evanđelja[6] tako da to naviještanje
bude novo u svom žaru, metodama i izričajima.[7] Na
tome tragu će, prije deset godina, biti rečeno da
nova evangelizacija ne treba izmišljanje „novoga
programa“. Program već postoji: to je onaj koji oduvijek proizlazi iz evanđelja i žive predaje.[8] Padom
velikih protukršćanskih sistema na europskom
kontinentu, nacizma i zatim komunizma , postavlja
se hitan zadatak da se ponovo ljudima Europe ponudi
osloboditeljska poruka Evanđelja. Što se Zapad više
odvaja od svojih kršćanskih korijena, to više postaje
misijski teren, u obliku raznolikih ‹areopaga›. [9]
Usp. Pavao VI, Insegnamenti VI, Vaticano, 1969. str. 316.
Usp. Benedikt XVI, Homilija na zatvaranju specijalne sinode biskupa Bliskog Istoka 24.10.2010. u: Oservatore Romano 2526.10.201.str. 8.
Usp. Benedikt XVI, Motu proprio Ubicumque et semper, na: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_XVI/apost.
letters/documents/hf_ben-XVI_apl_20100921_ubicumque-et-semper_it.htmll(10.09.2010)
Pavao VI, Insegnamenti VI, str. 316.
Usp. Homilija na Misi u svetištu Sv. Križa, u: AAS 71(1979.), 865.
Poruka narodu Božjem s XIII. redovnog zajedanja Biskupske sinode, br. 2.
Ivan Pavao II, Govor XIX. zasjedanju CELAMA, Port-au-Prince, 9. ožujka 1983., br. 3.
Ivan Pavao II, Ulaskom u novo tisućljeće, KS, Zagreb, 2001, str. 37.
Ivan Pavao Drugi, Nadolaskom trećeg tisućljeća, Zagreb, 1996. KS, str. 64, br. 57.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
59
Nova evangelizacija je namijenjena prvenstveno
osobama koje su se, iako krštene, udaljile od Crkve i
žive bez da se nadahnjuju na kršćanskoj praksi […],da
se pomogne tim ljudima u ponovnom susretu s Gospodinom, koji jedini daje duboki smisao i mir našem
bivstvovanju; da im omogući ponovno otkrivanje vjere, izvora milosti koja donosi radost i nadu u njihov
osobni, obiteljski i društveni život.[10] A naviještanje
se odvija u suvremenom društvu, u kojemu postoji intelektualna i ideološka odvojenost od Krista i Njegove
Crkve; individualizam koji ukida odgovornost čovjeka
prema drugomu; racionalizam koji religiju pretvara u
„osobno pitanje“, te vrlo izraženo smanjenje prakticiranja vjere kod krštenika.[11]
Pored svih nastojanja da ga se, i na temelju gore
citiranih izjava crkvenoga učiteljstva, pobliže definira, pojam nove evangelizacije ostat će ne uvijek
jasan i definiran[12] jer nova evangelizacija ne znači obvezu izrade jedinstvenog i jednakog oblika za
sve uvjete.[13]Naprotiv, riječ je o sposobnosti Crkve znati čitati i odgonetati nove pojave ... da bi u
njih ušla i pretvarala ih u mjesta svjedočenja i naviještanja Evanđelja[14] pomažući društvima i cijelim
kontinentima odrediti ponovno svoju budućnost u
susretu s osobom i porukom Isusa Krista.[15] Zadaća
nove evangelizacije imala bi se prije svega shvatiti
kao napor same Crkve da prepozna, upozna i
prihvati novonastalo stanje u svijetu i svoje mjesto
u njemu. Nakon što upozna i prihvati stanje u kojem
se, nerijetko mimo ili protiv svoje volje, našla, Crkvi
se otvaraju preduvjeti da u tome novonastalome
stanju i okolnostima svjedoči i naviješta. Nova
se evangelizacija, dakle, odnosi najprije na samu
Crkvu. I to na cijelu Crkvu. Ovu će činjenicu Sinoda
biskupa o evangelizaciji snažno naglasiti dovikujući
Pavlovski:jao onome koji misli da se nova evangelizacija ne odnosi na njega.[16] U tome kontekstu može
se reći da je jedan od preduvjeta nove evangelizacije buđenje i produbljivanje svijesti da su svi kršteni, na jednak način, u dostojanstvu djece Božje, da
svi čine Crkvu i da im je temeljna zadaća naviještati
Evanđelje. To je jedan od velikih, ali još na praktičnoj
razini neubranih plodova Sabora.
Ne postavljajući u pitanje ništa od onoga što je
primila kao sadržaj naviještanja i svjesna da ne može
mijenjati uvjete u kojima je pozvana svoju zadaću
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
60
izvršavati, Crkvi ostaje napor propitivanja o prikladnosti vlastitoga poimanja i prihvaćanja svijeta u kojemu joj je živjeti i djelovati. Sinodalni oci poručuju
da nova evangelizacija ima u svojem središtu Krista i
pozornost prema ljudskoj osobi, da bi se ostvario susret s Njim. No, Njegovi su horizonti široki kao svijet i ne
završavaju ni s jednim ljudskim iskustvom. To znači da
ona njeguje s posebnom pažnjom dijalog s kulturama,
u uvjerenju da se u svakoj od njih može naći “sjeme
Riječi” o kojem su pričali drevni oci. Napose, novoj je
evangelizaciji potreban obnovljeni savez između vjere
i razuma, u uvjerenju da vjera ima svoje resurse da prihvati svaki plod zdravog razuma otvorenog transcendenciji i ima snagu sanirati granice i proturječnosti u
koje razum može pasti.[17]
Redovnici u novoj evangelizaciji
Dublja i iscrpna obrada ove teme tražila bi daleko
više vremena nego ga ovom prilikom imamo. Stoga
se ograničavam samo na temeljne naznake. Teško bi
bilo govoriti o ulozi redovnika u novoj evangelizaciji bez tijesne povezanosti sa saborskom teologijom
redovništva. Čini mi se da temelj uloge redovnika u
novoj evangelizaciji valja, među ostalim, tražiti i u
prvoj rečenici Dekreta o prilagođenoj obnovi redovničkoga života. Ondje se, naime, kaže: Nastojanje oko
savršene ljubavi po evanđeoskim savjetima proistječe
iz nauka i primjera božanskoga Učitelja, a pojavljuje
se kao sjajan znak nebeskoga kraljevstva (1,1). I dalje: Prilagođena obnova redovničkoga života istodobno obuhvaća neprestano vraćanje na izvore svoga kršćanskoga života i na izvorno nadahnuće redovničkih
ustanova, s jedne strane, i njihovu prilagodbu promijenjenim prilikama vremena, s druge strane (2,1). Tri su
temeljna pojma saborske nauke o redovništvu koji,
na najizravniji način, upućuju i na bit nove evangelizacije i redovnike čine prikladnima da se u nju uključe zanosno (Benedikt XVI) i plodno. Riječ je, dakle, o
savršenoj ljubavi, o vraćanju na izvore i o prilagodbi
promijenjenim prilikama vremena. Ako bi se u jednoj rečenici morao tražiti odgovor onoj starici koja
je pitala u čemu nije valjala stara evangelizacija pa
se uvodi nova, onda bi se, bojim se, moralo odgovoriti da se negdje zametnula, nekako izgubila bit
Evanđelja a onda i samoga Boga, a to je konkretna
Benedikt XVI, Homilija na misi svečanog otvaranja XIII. redovnog zasjedanja Biskupske sinode u Rimu, 7. listopada 2012.
Kardinal D. Wuerl, Izvješće nakon rasprave na Sinodi, na: bitno.net
Sinodabiskupa, Nuova evangelizzazione per la trasmissinoe della fede cristiana, Lineamanta n. 5 u: www.vatican.va/romancuria/synod/documents
Benedikt XVI, Ubicumque...(uvodni dio)
Lineamenta ... br. 6.
Ivan Pavao II, Ecclesiain Europa n. 2, u: AAS 95(2003.),650
Poruka Božjem narodu …, br. 5.
Isto, br. 10.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
ljubav prema čovjeku jer je čovjek. Savršena ljubav
prema čovjeku, utemeljena na vjeri u Boga i hranjena iz te vjere, uključuje dvije neraskidivo povezane
stvarnosti, to jest prvenstveno zauzetost za čovjekovo vječno spasenje i trud oko njegova ljudskog
dostojanstva na ovome svijetu. Lažno se i besplodno trudi oko spasenja duša svatko komu su ljudsko
dostojanstvo i temeljna ljudska prava i u Crkvi i u
redovničkim zajednicama samo naklapanje modernista! Ali ovo dvostruko očitovanje jedne jedinstvene i zato savršene ljubavi ostvaruje se samo kroz
zalaganje života.[18] Bog je u ljudsku narav utkao
sposobnost smislenoga zalaganja života samo zbog
neprolaznih, vječnih vrednota. I Isus je položio život
snagom svijesti da će ga ponovno zadobiti.[19] U
tome kontekstu Sabor ističe da su redovnici sjajan
znak nebeskoga kraljevstva (1,1) i da vrlo cijeni način
njihova ... života ... i čvrsto se pouzdaje u njihova tako
plodna, skrovita i javna djela (25,1).
Mislim da se može ustvrditi kako je svaka velika
karizma u Crkvi bila barem jedan vid svojevrsne nove
evangelizacije za Crkvu. A karizma je velika ako je
svojom porukom i svojim plodovima nadživjela vrijeme u kojemu je nastala i prilagodila se novim vremenima i okolnostima te postala trajnom baštinom
Kristove Crkve. U tome se kontekstu u korijenu svake redovničke zajednice nalazi skrovito sjeme nove
evangelizacije. Imajući, barem implicitno, na umu
ovu temeljnu oznaku redovništva, Sabor redovnike
podsjeća i potiče da vjerno zadrže i razvijaju vlastitu
djelatnost i neka je, imajući pred očima korist cijele Crkve i biskupija, prilagode potrebama vremena i mjesta
(20,1). Naime, uzaludan bi bio napor prilagođavanja promijenjenim prilikama ako se ne bi zahvaćao
sadržaj s izvora. Vraćajući se svome izvoru, karizmi
utemeljitelja, svaka se redovnička zajednica vraća
Kristu i njegovoj poruci. S druge strane, vraćanje na
izvore ostalobi bez ploda ako se ne bi vodilo računa o prijemčivosti sadržaja u promijenjenim uvjetima. Papa Ivan Pavao II. u tome će duhu doviknuti
redovnicima:Vi nemate samo slavnu povijest koje se
treba sjećati i koju treba pripovijedati, nego veliku povijest koju treba izgraditi! Gledajte u budućnost, u koju
vas šalje Duh da s vama učini još velikih stvari.[20]U
tome kontekstu Salvatore Currò tvrdi da su redovnici u prvom redu nove evangelizacije ako ona znači
i hrabrost mjeriti se i s novim izazovima i kušati nove
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
putove.[21] A nova evangelizacija znači upravo to.
Kolika je potreba nove evangelizacije i pred kakvim se izazovima nalazi Crkva daje naslutiti i sama
činjenica da, prema provedenoj anketi, u jednoj
europskoj katoličkoj zemlji jedva jedna trećina
praktičnih katolika vjeruje u život vječni. Postavlja
se vrlo akutno i aktualno, a iznad svega bolno pitanje, kako takvim katolicima djelotvorno prenijeti
duboko logičnu poruku svetoga Pavla: Ako nema
uskrsnuća ... uzalud je doista propovijedanje naše,
uzalud i vjera vaša.[22] Ovo pitanje dobiva na svojoj
težini u kontekstu vremena u kojemu riječi sve manje dotiču srca ljudi i kao da ih uopće ne zahvaćaju
u njihovim životnim stavovima. Što ostaje kao novi
način naviještanja uskrsnuća kao srži Evanđelja ako
je sve očitije da previše govora o Bogu može nerijetko
postati zaprekom događaju Boga koji govori?[23] Čini
se da će nova evangelizacija, pored propovijedanja
Evanđelja – od čega Crkva ne može odustati – sve
više trebati redovnike koji onim što jesu, više od
onoga što govore pa i rade, postaju znakovi posvemašnje raspoloživosti prema Bogu, Crkvi i ljudima, pa
time i povlašteno sredstvo za uspješnu evangelizaciju
... koje može zadiviti i nekršćane.[24]
Duboko svjesni ove činjenice, sinodalni su oci
u svojoj Poruci naglasili ovu središnju temu nove
evangelizacije te se, na izravan način, obratili redovnicima. Božji dar, koga vjera uprisutnjuje, nije samo
jednostavno obećanje boljih uvjeta u ovom svijetu, već
navještaj da je krajnji smisao života izvan ovog svijeta,
u punom zajedništvu s Bogom koje nas čeka na kraju
vremena. Posebni svjedoci tog vanzemaljskog horizonta smisla ljudskog bivstvovanja u Crkvi i svijetu oni
su koje je Gospodin pozvao na posvećeni život, život
koji je, jer je upravo potpuno posvećen njemu, u ostvarivanju siromaštva, čistoće i poslušnosti, znak budućeg svijeta koji relativizira svako dobro ovoga svijeta.
Od članova Biskupske sinode neka dođe našoj braći i
sestrama zahvalnost za njihovu vjernost Gospodinovu
pozivu i za doprinos koji su dali i daju poslanju Crkve,
poticaj na nadu u situacijama koje nisu lake za njih u
ovim vremenima promjena, poziv da se potvrde kao
svjedoci i promicatelji nove evangelizacije u različitim
područjima života ovisno o karizmi koju im postavlja
njihova pojedinačna ustanova.[25] Čini mi se važnim
naglasiti da Sinoda redovnike potiče i poziva da
budu svjedoci i promicatelji nove evangelizacije.
Usp. Iv15, 13.
Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem (Iv 10, 17).
Apostolska pobudnica Posvećeni život, 110.
S. Currò, Riflessionedeisuperiorimaggioridell’USG, Vita Consacrata e nuova evangelizzazione, u: Testimoni, 6/2012. i
na:Vocazioni.net, str. 11.
1 Kor 15, 13-14.
S. Currò, Nav. dj., str. 6.
Pavao VI, Evangeliinuntiandi, br. 69.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
61
I u tome nam valja prepoznati činjenicu i potrebu
da su redovnici onim što jesu, to jest onim što
opredjeljenje njihova života izražava, svjedoci i
promicatelji nove evangelizacije. Živeći ono što po
zavjetima jesu, redovnici sudjeluju u poslanju Crkve
da naviješta i promiče istinu o Bogu i čovjeku kako
ju je živio i objavio božanski Učitelj.
Stanje Crkve u BiH
Usuđujem se, pred vama, redovničkim poglavarima, iznijeti uvjerenje da se u Crkvi u BiH u zadnjim
stoljećima ništa relevantno pozitivno, ali ni manje
pozitivno nije dogodilo bez redovnika i njihova udjela. Stoga je utemeljeno zaključiti da se bez vas neće
dogoditi ni nova evangelizacija. Bez mogućnosti i,
u ovome osvrtu, bez potrebe upuštanja u podrobniju analizu stanja Crkve u BiH, čini mi se uputnim,
u kontekstu teme, ukazati samo na jednu temeljnu,
ali odlučujuću oznaku toga stanja, e da bi se uočila
i naznačila zadaća redovnika u novoj evangelizaciji.
Naime, uspjeh nove evangelizacije, kako god da se
shvati, prvenstveno je vezan za stanje duha u samoj
Crkvi jer, da bi evangelizirala, Crkva, to jest njezini
članovi, trebaju biti evangelizirani. Uostalom, govor
o stanju Crkve u BiH moguć je gotovo isključivo na
temelju subjektivnoga opažanja, dojmova i zaključivanja. Zato taj govor ne može biti cjelovit, a vjerojatno ni objektivan. Naime, nedostaju, čini mi se,
trijezna i nepristrana proučavanja, a onda i procjene
stanja naše Crkve kao i uloge redovništva u njoj. Ponekad dobivam dojam da mi sami o sebi, a onda i
drugi o nama, govorimo nekako, bilo pozitivno bilo
negativno, odviše navijački.
Ono što se čini očitim i neospornim jest činjenica
da se Crkva u BiH već desetljećima nalazi u stanju
straha i tjeskobe. Naime, prijetnje izvana i, napose,
suprotstavljenosti iznutra urodile su, možda i nesvjesnim, ali stvarnim osjećajem ugroženosti i svojevrsne bespomoćnosti. Istina, takvu je dijagnozu
teško potkrijepiti navodima iz službenih tekstova
jer su, uglavnom, pisani pod vidom stanja kakvo bi
trebalo biti ili kakvim se želi, a ne kakvo stvarno jest.
Međutim, gotovo redovito pozivanje na povijesna
stradanja[26] koje kao da je u vremenima zadnjega
rata i poraća kulminiralo[27], rezultiralo je krivim
uvjerenjem da su Crkvi u ovoj zemlji, ako ne dani,
a ono godine ili desetljeća odbrojani. U takvome
stanju duha Crkva se sve više navikava zauzimati
svojevrstan obrambeni stav koji joj, s vremenom,
postaje svojevrsnim uvjetnim refleksom i trebat će
vremena da ga se oslobodimo. Koliko god moglo
izgledati čudnim, u svjetlu rečenoga razumljivo je
da se Crkva bolje snalazila dok joj je pristup društvenim događanjima bio onemogućen nego kada
je, s demokratskim promjenama, dobila punu slobodu djelovanja u zamjenu za područje djelovanja.
Ostaje otvorenim pitanje umješnosti vodstva Crkve
i kakvoće vjere puka u vremenu izlaska iz sakristije.
Usudio bih se ustvrditi da se vodstvo Crkve, vođeno
bogobojaznošću i čovjekoljubljem više nego teološkom vizijom vlastite uloge ili nekim programom,
u svome djelovanju nije iznevjerilo Evanđelju niti
se ogriješilo o čovjeka. Međutim, ne bih se usudio
ustvrditi da je dostatno prepoznalo znakove i zahtjeve vremena i do kraja izvršilo svoju ulogu na planu
šire društvene zajednice u vremenima sveopće kušnje ljudskosti. Pod pojmom vodstva Crkve podrazumijevam i redovničke poglavare, iako vi, strogo
gledano, niste dio hijerarhije! Na drugoj strani, valja
priznati da tradicionalna vjera puka nije tome puku
bila dostatnim nadahnućem i snagom za djelovanje
u skladu s Evanđeljem, a vodeće političke i ideološke struje našle su se u svojevrsnome raskoraku.
Zato se ne bih složio s, gotovo prevladavajućim,
uvjerenjem da su aktualno stanje katoličkoga puka
i položaj Katoličke crkve u bosansko-hercegovačkome društvu takvi kakvi jesu danas samo zbog neprijateljskog djelovanje drugih. A bojati se da bi ovakvo uvriježeno mišljenje moglo postati dodatnom
zaprekom oslobađanju osjećaja ugroženosti i pozitivnome odnosu Crkve prema stvaranosti društva
kojemu je pozvana sijati sjeme nove evangelizacije.
Poruka Božjem narodu … br. 7.
.. bosanki biskup ... zbog životne opasanosti ... prenio svoje sjedište u Đakovo ... Nakon oslobođenja Slavonije ispod turske vlasti ... stanje bosanskih katolika postalo je još nesnošljivije ... (Pastirska poslanica bosansko-hercegovačkih biskupa, Sarajevo
1981, str. 7 i 9)
Danas
boravimo po šumama poput divljih zvijeri, pošto smo napustili pet glavnih samostana, jer nismo mogli nadonositi Turcima jela i pića ... Uvijek nas tuku, muče, vrše bezbrojna nasilja i zlostavljanja nad nama. (Fra Martin Brguljanin, 1655. Kongregaciji za raširenje vjere, u: Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Sarajevo-Zagreb, str.63-64).Ni povijest Crkve,
makar bila zapisana na tvrdi kamen, nije nam uspjela prenijeti poruku koliko je puta Crkva u Bosni i Hercegovini bila bacana
u prah i pepeo i odrezivana poput mladice kad god je ponovno nicala iz skrivena korijena. Bila je to povijest borbe između
života i smrti, nade i tjeskobe. ... svome smiraju ide još jedan težak i po posljedicama koban rušilački vihor u kojem smo ...
stradali kao nikad dosada, nad nama se poput Damaklova mača, po tko zna koji put, njiše prijeteće pitanje našeg fizičkog
opstanka. (Poslanica biskupa BK BiH, Sarajevo 26. siječnja 1995. u: Pastirske poslanice, izjave i apeli katoličkih biskupa BiH
1990-1997, Sarajevo 1997, str. 97 i 83)
[27]
Usp. Poslanice biskupa BK BiH ... Sarajevo 1997. i 2009.
[25]
[26] .
62
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Stanje bosansko-hercegovačkog društva
U odnosu na bosansko-hercegovačko društvo,
čini mi se potrebnim ukazati na jedno njegovo svojstvo zbog kojega su, protivno temeljnom evanđeoskom shvaćanju, klijali, nipošto bezazleni, i unutarcrkveni prijepori. Koliko god se bosansko-hercegovačko društvo s pravom moglo gledati prije svega
kao složeno zbog svojih razlika i suprotstavljenosti,
to nije jedini i za vjernika ne bi smio biti prioritetni
vid i pristup tome društvu. Istina, negativno povijesno pamćenje, zločini ratova, nepravde i nasilja poraća kao i mira uvelike su zasjenile pozitivne strane
i mogućnosti ovoga društva i dobrano usporavale
pa i zaustavljale njegov napredak. Ljudi, čiju viziju
svijeta istinski prožima i oplemenjuje vjera u Boga,
ljubitelja čovjeka, razlike toga svijeta i njegovih društava, između ostaloga, prepoznaju i prihvaćaju kao
izraz i potvrdu Božje dobrote. I to ne samo one nacionale i kulturne razlike nego i vjerske. Prihvaćajući i
pozitivno uvažavajući vjerske razlike, vjernik ne dokazuje samo spremnost poštivati čovjeka i njegovo
dostojanstvo, nego potvrđuje vjerodostojnost i autentičnost svoje vjere.
Uz ideološku netrpeljivost, nacionalnu zagriženost i socijalnu isključivost, političku i ekonomsku
besperspektivnost, kontekst ovog društva u velikoj
je mjeri danas opterećen i nejasnim i nedorečenim
mjestom i ulogom vjere i religije. To je ostavilo i
ostavlja previše prostora za ciljano svrstavanje vjerskih zajednica i Crkava među čimbenike negativnih naboja.[28] Budući da se zloporaba opravdanih
razlika posve negativno odražava na svagdašnji
život ljudi, sve veći broj građana ove zemlje počinje
razlike vjere, pa i samu vjeru doživljavati kao nešto
u sebi negativno. Za razliku od protuvjerskih i
protureligijskih fenomena u zapadnoeuropskim
sredinama čiji protagonisti odbacuju ideju Boga
i transcendencije, u bosansko-hercegovačkom
društvu sve se više javljaju protivnici Crkava i vjerskih
zajednica koji brane čistoću ideje Boga od onoga
što ovdje, prema njihovu shvaćanju, zastupaju i
čine Crkve i vjerske zajednice.[29] I zbog toga smo,
bojim se, sve više pred opasnošću u komunizmu
svikle, samo izokrenute hipokrizije. Naime, tada
se velik broj građana javno ponašao prema vjeri
neodređeno, a privatno i u krugu obitelji živio je
svoje vjersko uvjerenje. S padom komunizma skoro
su se svi ti ljudi javno svrstali među vjernike, ali i zbog
[28]..
[29]
[30]
gore naznačenih razloga oni sve manje žive prema
načelima vjere koju deklarativno ispovijedaju.
Sve to zahtijeva pročišćenje mjesta i uloge vjere
i religije u životu čovjeka i društva. Aktivna uloga
Crkve tu ne bi smjela izostati. Bosansko-hercegovačko društvo je Crkvi izazov, ne samo zbog njezine
potrebe i zahtjeva da se u njemu održi, nego i zbog
naravi njezina poslanja. Jedno od temeljnih svojstava Kristove Crkve jest općeljudska otvorenost,
uvažavanje i prihvaćanje različitosti. A u temelju je
toga odnosa ona savršena ljubav kao poziv i izazov
redovnicima, ali i svima koji u Krista vjeruju. Življenje i kršćansko djelovanje u nacionalno i, pogotovo
vjerski, izmiješanome bosansko-hercegovačkome
društvu mnogima je od nas postalo besmisleno,
gotovo izdajnički. Međutim, bilo bi dostatno prisjetiti se samo najdirljivijih Isusovih pohvala vjere onih
koji drugačije vjeruju (žena Feničanka, Samaritanac,
Rimski satnik ...) pa da se prepozna važnost mjesta i
uzvišenost poslanja Crkve u ovoj i zbog razlika vjere
beznađem opustošenoj zemlji. K tome, kao da uporno zaboravljamo da smo mi potomci pogana. Bit će
spasonosno ne budemo li i pređi! Tu bi nam mogla
pomoći dobro shvaćena i ostvarena nova evangelizacija!
5. Unutarcrkvene rane – izazov novoj evangelizaciji Ako bi se morala izdvojiti prvotna zadaća Katolička crkve u BiH , a s njom i izazov novoj evangelizaciji pa s tim i redovnicima u njoj, bilo bi to, bez
obzira na sve druge prioritete, nastojanje oko njezinoga ostanka i opstanka u ovoj zemlji. Bespredmetno bi bilo postavljati pitanja zašto su se Crkva
i hrvatski narod našli u stanju u kojemu su danas i
tražiti odgovore na ta pitanja. Mislim da nam je sam
način postavljanja pitanja i davanja odgovora, i na
planu unutarcrkvenih odnosa, već donio više štete
nego koristi. Međutim, kako god se stvari promatrale i postavljale, ostaje činjenica da se broj katolika
u BiH iz godine u godinu smanjuje. Primjerice, u
Vrhbosanskoj nadbiskupiji broj se katolika u 2012.
godini smanjio za 3.055. Iz te činjenice proizlaze
neke obveze za svakoga katolika i za Crkvu u cjelini. Ako je nova evangelizacija novi pogled na budućnost Crkve[30], valja nam se pitati kamo usmjeriti taj pogled i na koji način djelovati? Uvjeren sam
da Crkva ostanku i opstanku Hrvata katolika u BiH
ne može kvalitativno doprinijeti isključivim i izoliranim nastojanjem oko ovoga cilja. Naime, ljudi iz
. teško je promišljati religijsko i etičko, kada je u pitanju aktualnost bosanskohercegovačkog društva, a ne dati za pravo francuskom filozofu Janu Baudrillardu, koji kaže da je zlo potpuno prirodno, dok je postojanje dobra u sferi čuda. (D. Abazović, Religija u tranziciji, Sarajevo 2010. Rabic, str. 8)
Vjera je ta koja spaja izvana, a razdvaja unutar BiH. Ondje, str. 10.
Kardinal D. Wuerl, Izvješće nakon rasprave na Sinodi, na: bitno.net
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
63
ove zemlje, Hrvati katolici prije svih, ne bježe toliko
od materijalne bijede, nacionalne i vjerske ugroženosti koliko od razloga te bijede i diskriminacije. U
ovoj zemlji dovedene su u pitanje one općeljudske
vrednote bez kojih život postaje jedva moguć. Zato
i poslanje Crkve poprima svoju specifičnu težinu. U
tome ozračju nova bi evangelizacija uključivala i nastojanje oko općeljudskih, a time i temeljeno evanđeoskih vrednota. Imamo li hrabrosti glasno kazati da naš kršćanski odnos prema čovjeku ne može
biti uvjetovan trenutnim položajem što ga Hrvati i
katolici imaju u ovoj zemlji, kao i to da naš odnos
prema ovoj našoj domovini ne može biti vezan isključivo za političke odnose u njoj jer to, zasigurno,
ne bi bilo u skladu s kršćanskom antropologijom i
socijalnim naukom Crkve? Evanđeoski kvasac istine
o čovjeku, koji bi novom evangelizacijom valjalo ponuditi, može i treba doprinijeti ljudskijim međuodnosima koji su preduvjet svih drugih odnosa. Svojim
doprinosom kakvoći međuljudskih odnosa Crkva će
doprinijeti ozdravljenju bosansko-hercegovačkoga
društva, a time pomoći stvaranju uvjeta i za ravnopravniji položaj Hrvata katolika. Čini mi se da bi nam
cjelovitije čitanje Evanđelja, to jest nova evangelizacija mogla pomoći shvatiti da se opće i posebno ne
isključuju, nego dopunjuju i omogućavaju.[31] To će
reći da naše evanđeosko zalaganje za dobrobit ove
zemlje i ljudi u njoj ne umanjuje, nego konkretizira
našu ljubav prema vlastitome narodu i doprinosi
stvaranju uvjeta za njegov ostanak i opstanak!
Jasno, kao što je strpljivost osnovno mjerilo snage,
tako je i vjera mjerilo mudrosti. U ovom je kontekstu
neophodno trajno se podsjećati na Isusovu pouka da
budemo mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.
[32] Bezazlenost nas osposobljava za otvorenost
prema drugima, a mudrost uči da to ne može biti
činjeno tako da bude na štetu ljubavi prema onome
što jesmo i komu pripadamo. Nerijetko mi se čini da
ne pravimo razliku između naivnosti i bezazlenosti!
Upravo nam vrijeme rata i poraća to bolno pokazuje,
kako na političkome, tako na crkvenome polju
djelovanja. Međutim, da bi se kvalitetno angažirala u društvu i zasvjedočila općeljudske vrjednote Evanđelja
i potvrdila vjernost sebi, Crkva bi svoje unutarcrkvene odnose, u duhu nove evangelizacije, morala sve
više uskladiti s Evanđeljem. Nisu potrebne dubinske
analize da bi se uočila potreba evangelizacije unutar
crkvenih odnosa, uključujući i njihovu redovničku
sastavnicu. Možda je potrebno puno više hrabrosti
da bi se to priznalo! Našemu mentalitetu svojstveno je ne otvarati teška pitanja i ne dirati bolne rane.
[31]
[32]
64
Barem ne tamo gdje bi to bilo potrebno i korisno i
od strane onih čija je to prvotna zadaća. Ali ih, zato,
s lakoćom otvaramo i po njima kopamo tamo gdje
više šteti nego koristi. Veliki znak vjere i evanđeoske
hrabrosti bilo bi nastojanje da se dogodi obrat,
to jest da se teška pitanja otvaraju i u duhu vjere
raspravljaju tamo gdje ih je moguće, ako ne
rješavati, onda barem smisleno i s vjerom podnositi.
Smatram sretnom okolnošću već ustaljenu praksu
zajedničkih radnih susreta članova BK i Konferencije
viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH. To je
mjesto na kojemu je potrebno i moguće raspravljati
pitanja odnosa redovnika i biskupa ordinarija i davati
odgovore na konkretne teškoće. Nema veće štete
od one kada se dar bogatstva prometne u nesreću
siromaštva! To se, možda, i može dogoditi bez
osobne krivnje, ali nikako bez štete za opće dobro, u
ovome slučaju za Narod Božji. Da bi se bogomdano
bogatstvo očuvalo i dobro duša zaštitilo, trebat
će svestranoga iskrenog nastojanja da bi se došlo
do koncilskoga sklada između autonomije i
uključenosti te poštovanja i prihvaćanja. Jedino je
tako moguće ozdravljati od bahatosti i isključivosti
na jednoj i podaništva i poltronstva na drugoj strani.
Osim pitanja načelnoga odnosa redovnika prema
dijecezanskome kleru koji, uvelike, registrira i prati
modalitet i tonalitet odnosa redovništva i hijerarhije, zadnja desetljeća su izrodila i neke druge i drugačije odnose pred kojima se, opet poradi vjerodostojnosti, ne bi smjele zatvarati oči i ne otvarati usta.
U ovome ratu kulminirala je jedna dodatna opasna
podjela Crkve u BiH. To je ona regionalna koja je, za
trenutak, gotovo nadrasla i potisnula onu između
redovničkih i dijecezanskih svećenika. I dok je razlog onoj prvoj pseudocrkvene, ovoj drugoj je čisto
političke naravi. U prvoj su se redovnice različito svrstale. U drugoj su, uglavnom, slijedile crtu razdvajanja. Povremeno iskrenje u medijima ukazuje na
dubinu jaza. Ne vjerujem da bi ova podjela mogla
biti otklonjena nekim sladunjavim pozivima, a još
manje ishitrenim djelovanjem. Zasigurno će trebati
vremena, a i izvanjske okolnosti će, uvjeren sam, sve
više pozitivno djelovati. Međutim, pozitivan primjer
i ciljano djelovanje crkvenih i redovničkih poglavara
ne bi ostalo bez učinka.
Želio bih ukazati na još jedan odnos unutar
naroda Božjega a koji bi, vrlo brzo, mogao očitovati
svoje negativne učinke i pretvoriti se u zapreku
novoj evangelizaciji. A držim da su upravo redovnici
i redovnice pozvani na tome području dati svoj
pozitivan primjer. To je odnos klerika i posvećenih
osoba, na jednoj, i laika, na drugoj strani te, još
Usp. Mk 9, 40.
Usp. Mt 16 ,10.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
važniji, odnos muškaraca i žena! I u ovoj točci
su nas učinci Sabora, kako oni pozitivni tako oni
negativni, zaobišli. Ova Crkva ima još, ali bojim
se, malo vremena da razvoj tih odnosa usmjeri u
evanđeoskome duhu.
Nakon što pokaže više pozornosti i zauzetosti
za ova, čini mi se, temeljna pitanja ili, ako hoćete,
opredjeljenja u kojima se dokazuje ljudska zrelost
i crkvena ukorijenjenost, Crkva u BiH i redovnici u
njoj moći će vjerodostojnije i plodnije provesti novu
evangelizaciju na onim poljima i pitanjima na koja
upućuju i upozoravaju smjernice opće Crkve i napose Poruka Sinode. U njihovu su središtu dva temeljna zahtjeva i cilja nove evangelizacije, a to su voditi
muškarce i žene našeg vremena Isusu jer tako, kao kršćani, izvršavamo svoje temeljno poslanje i odgovaramo na potrebu oživljavanja vjere koja je u opasnosti
zatamnjenja.[33] Redovnici će, po uzoru na božanskog Učitelja, u okviru ovoga temeljnog kršćanskog
poslanja i služenja čovjeku naći snaga i prostora za
svjedočanstvo povlaštene blizine i solidarnosti sa
slabima, siromasima i onima koji su životom ranjeni.
Time će, na najbolji način, potvrditi autentičnost življenja vlastitoga poslanja, ali i nove evangelizacije.
[34] Nova evangelizacija u BiH ostala bi manjkavom
ako bi u ovoj Crkvi ponestalo iskrenih zagovornika,
a napose djelatnika praštanja i pomirenja među
ljudima i narodima, ali i Crkvama i religijama. To će
biti mučan i dugotrajan proces. Međutim, moralna
je obveza živuće generacije snagom vjere otvarati
taj proces. Žive rane mogu doticati samo oni u čijim srcima plamsa ljubav prema čovjeku. A ljubav
uvijek nalazi načina koji raspršuje sumnje i otklanja
nepovjerenje. Samo u ozračju iskrenoga prihvaćanja čovjeka, jer je čovjek – dijete Božje – moguće je
otvarati, tako potrebne, prostore životnoga dijaloga
s vjerama i kulturama. Ja bih ovo vidio kao specifično polje nove evangelizacije Crkve u BiH.
Zaključak
Držim da bi Katolička crkva u BiH, a s njom i u njoj
i redovnici, s posebnom pozornošću trebala prihvatiti upozorenje Poruke Sinode da je naša dužnost
pobijediti bojazan vjerom, obeshrabrenje nadom
i ravnodušnost ljubavlju.[35]Bojati se kako nema
puno mjesta na kugli zemaljskoj na kojima ljudi toliko trebaju istinske vjere, čvrste nade i nepatvorene
ljubavi kao u BiH. Ne poznajem ni jednu redovničku
karizmu koja, na ovaj ili onaj način, ne bi sadržavala
ovo troje. I površnim poznavanjem stanja Crkve u
BiH, znam da ona bez redovnika ne bi bila u stanju
ni izbliza odgovoriti ovomu duboko evanđeoskome
pozivu. Tijekom susreta europskih i afričkih biskupa
priupitao me jedan biskup za teškoće koje Crkva u
BiH ima s redovnicima. Odgovorio sam mu da, između ostalih, imamo i pastoralnih nesporazuma s
redovnicima. Ali sam nadodao da bismo imali puno
više teškoća, pa i onih pastoralnih, kada ne bismo
imali redovnika. Kao završetak ovih mojih natuknica
o ulozi redovnika u novoj evangelizaciji, držim korisnim naglasiti ono što, zasigurno, svi znamo. A to
je potreba veće svijesti o naravnoj međuovisnosti i
skladu između punine života, snage i prosperiteta
redovničkih zajednica i uspješnosti poslanja Crkve
u BiH. Na temelju saborske nauke, teologija naglašava da je dobro Crkve svrha i najviše pravilo posvećenoga života[36] te da biskupi, promičući redovnički
život, vrše svoju iskonsku pastoralnu zadaću.[37] Stoga je prvi preduvjet nove evangelizacije, ali i našega opstanka, izlazak iz lažne dileme da bi vodstvu
Crkve bilo lakše bez redovnika, a redovnicima bez
crkvenih pastoralnih normi koje ih obvezuju i biskupa kojima su u pastoralu posve podređeni. Naime,
samo svijest o posvemašnoj međusobnoj upućenosti i identičnosti cilja može otkloniti napast da nam
i Evanđelje postane sredstvo crkvene i društvene
nadmoći pojedinaca ili zajednica.
Katolička crkva u BiH i redovnici u njoj imaju, istina, tešku, ali slavnu prošlost. Nikome ne treba dokazivati da nam sadašnjost a, čini se, ni budućnost, bar
za skoro vrijeme, neće biti vedrija. Ali prošlost uči
da nam je Bog uvijek davao dostatno snage da se
breme života iznese i baklja vjere preda dalje. Stoga
mi se čini da bi našu novu evangelizaciju, u užemu,
unutarcrkvenom značenju, valjalo shvatiti i prihvatiti kao obnovljenu vjernost našoj prošlosti tako da
preraste u posredovanje postojanosti vjere otaca
naraštaju njihovih sinova. To na još izraženiji način
vrijedi za vas redovnike i redovnice. Ništa od karizmi
vaših utemeljitelja nije danas manje potrebno čovjeku i Crkvi u BiH nego je to bilo u vremenima vašega nastanka. Valja to samo u duhu zahtjeva nove
evangelizacije pretvoriti u življenje prema prilikama
mjesta i vremena, i to s novim žarom, metodama i
izričajima.
Poruka Božjem narodu … br. 2.
Ondje, br. 12.
[35]
Ondje, br. 5.
[36]J
. Galot, Redovnici i obnova, Zagreb, 1973., str. 40
[37]
Kongregacija za redovnike i ustanove posvećenog života i Kongregacija za biskupe, Mutuaerelationes, 9c,
u: Enchiridionvaticanum,VI/603.
[33]
[34]
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
65
IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA
NOVOM NUNCIJU U BIH PRIREĐENA
SRDAČNA DOBRODOŠLICA
Sarajevo, 10. veljača 2013. – (KTA) - U sarajevskoj
zračnoj luci, u nedjelju 10. veljače 2013. priređen je
srdačan doček novom apostolskom nunciju u Bosni
i Hercegovini i Crnoj Gori nadbiskupu Luigiju Pezzutu (Luiđi Pecuto) prigodom njegova dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Odmah po izlasku iz zrakoplova
riječi dobrodošlice uputili su mu nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i predsjednik
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons.
dr. Franjo Komarica te dosadašnji otpravnik poslova
Apostolske nuncijature mons. Joseph Arshad. Potom su mu u holu zračne luke dobrodošlicu zaželjeli
franjevački provincijali Franjevačke provincije Bosne
Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije fra
Lovro Gavran i fra Ivan Sesar kao i sve četiri provincijalne glavarice u Bosni i Hercegovini: Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije s. Ivanka
Mihaljević, predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH, sestara Služavki Malog Isusa Provincija Bezgrješnog začeća BDM
s. Admirata Lučić, sestara Milosrdnica svetog Vinka
Paulskog Provincije Majke Divne s. Terezija Karača
i Školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije s. Franka Bagarić. Dobrodošlicu nunciju Pezzutu
izrazili su delegat biskupa mostarsko-duvanjskog
i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog
mons. dr. Ratka Perića don Stipe Gale, vicerektor
Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa zajedno
s rektorom preč. Marko Zubakom, generalni vikar
Vrhbosanske nadbiskupije mons. mr. Luka Tunjić te
dekan sarajevskog dekanata preč. Pao Šekerija
Bogoslovi Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ (Majka Ot-
66
kupiteljeva), kojima se priključilo nekoliko obitelji
koje u Sarajevu žive u skladu s dekretom „Missio ad
gentes“ (poslanje k narodima), zapjevali su pjesmu
„Blagoslovljena si ti, Marijo“ na hrvatskom i talijanskom jeziku u znak dobrodošlice novom Nunciju.
Djevojčica Marija Popić i dječak Marko Slišković iz
Stadlerovog dječjeg doma „Egipat“ u Sarajevu, koji
vode sestre Služavke Malog Isusa, predali su cvijeće
novom nunciju Pezzutu.
Riječi iskrene dobrodošlice u Bosnu i Hercegovinu, u ime biskupa Komarice i svećenika, redovnika,
redovnica, bogoslova, vjernika i u svoje ime izrekao
je kardinal Puljić. „Crkva Katolička u Bosni i Hercegovini Vas s radošću prima kao ispruženu ruku Svetog
Oca Benedikta XVI. Vaša prisutnost i Vaš rad u ovoj
zemlji u ime Pape bit će ohrabrenje i poticaj nama
svima u ovoj zemlji da živimo i opstanemo kao Kristovi vjernici, živa Crkva“, kazao je kardinal Puljić
izražavajući radost i želju da nunciju Pezzutu bude
ugodan boravak u Bosni i Hercegovini. Također je
kazao da se posebno raduje i zato što će novi Nuncij
nastaviti ondje gdje stao bivši Nuncij kada je riječ o
provođenju Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine.
U svom obraćanju nuncij Pezzuto je kazao da
prenosi blagoslov i ljubav Svetog Oca ističući da
njegova nazočnost u Bosni i Hercegovini ima samo
karakter posredništva. Kazao je kako je siguran da
će iza njegove osoba i djelovanja znati vidjeti djelovanje samog Pape. „Sveopća Crkva želi biti prisutna u svakom narodu i svakoj zemlji“, kazao je nuncij
Pezzuto zahvaljujući za vrlo srdačan doček. „Vani
je snijeg i hladno, ali ovdje je tako toplo i srdačno“,
rekao je nuncij Pezutto istaknuvši kako vidi određenu povezanost između Latinske Amerike, odakle
dolazi, i ljudskosti, blizine i ljudske topline kojom je
dočekan u Bosni i Hercegovini. „Ovaj znak prijateljstva je ohrabrenje za sve ono što bih želio i što ću
moći učiniti za vas“, riječi su nuncija Pezzuta koji je
istaknuo da otvara ne samo svoje srce nego i vrata Apostolske nuncijature svima koji imaju potrebu
razgovarati te povjeriti mu svoje brige i poteškoće.
„Rado ću primiti sve one koji mi se obrate“, zaključio
je nuncij Pezzuto.
Obraćajući se nazočnim novinarima, nuncij Pezzuto je iskazao otvorenost za sve kulture i sve reli-
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
gije te poštovanje i otvorenost za dijalog sa svakom
osobom onakvoj kakva jest jer u svakoj osobi gleda
sliku Božju i sliku Sina Božjega. „Ova vizija nadilazi
ljudsku osobu i osnažuje njezino dostojanstvo. Vidjeti Boga u osobi znači ojačati je u ljudskosti i poštovanju koje se treba imati prema svakoj osobi“, kazao je nuncij Pezzuto ističući da u tom duhu, u ime
Svetog Oca, dolazi u Bosnu i Hercegovinu s puno
radosti i spremnosti služiti. „Mi smo svi – kardinali,
biskupi, svećenici…- sluge Božje, a to služenje ide
preko služenja čovjeku“, naglasio je nuncij Pezzuto
podsjećaju na riječi blaženog Ivana Pavla II. da je čovjek put Crkve i da je služenje čovjeku najizravniji
put k Bogu odnosno put služenja Bogu. Zahvalio je i
predstavnicima medija za pozornost koju posvećuju društvu i Crkvi. „Neka Bog blagoslovi ovu zemlju
i ljude koji u njoj žive i rad koji namjeravamo poduzeti ispunjavajući poslanje u zajedništvu s partikularnom Crkvom u Bosni i Hercegovini i u dijalogu i
skladu s predstavnicima vlasti u BiH“, rekao je nuncij
Pezzuto. Nakon dočeka u zračnoj luci nuncij Pezzuto je pozvao na zajedničko druženje u Apostolsku
nuncijaturu. Jednog od narednih dana u tjednu nakon dolaska nuncij Pezzuto će predati vjerodajnicu
predsjedatelju Predsjedništva Bosne i Hercegovine
gospodinu Nebojši Radmanoviću.
U subotu 16. veljače u 11 sati u prostorijama Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije Biskup-
ska konferencija Bosne i Hercegovine organizirat će,
u znak dobrodošlice, svečano primanje u čast novog
Apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini.
U nedjelju 17. veljače u 10.30 sati u sarajevskoj katedrali Srca Isusova novi apostolski nuncij Luigi Pezzuto predvodit će Svetu misu u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom
Vinkom Puljićem i ostalim biskupima.
Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao je 17. studenog 2012. nadbiskupa Luigija Pezzuta apostolskim
nuncijem u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Mons.
Luigi Pezzuto rođen je 30. travnja 1946. godine u
Squinzanu (Skvincano) u Italiji. Za svećenika je zaređen 25. rujna 1971. godine, doktor je teologije. U
diplomatskoj službi Vatikana je od 1. travnja 1978.
godine i službovao je u Papinskim predstavništvima
u: Gani, Paragvaju, Novoj Gvineji, Brazilu, Senegalu, Ruandi i Portugalu. Otpravnikom poslova ad instar u Apostolskoj nuncijaturi u Kongu i u Gabonu,
imenovan je 18. listopada 1995., a 7. prosinca 1996.
apostolskim nuncijem u istim državama. Dana 22.
svibnja 1999. godine imenovan je apostolskim nuncijem u Tanzaniji a 2. travnja 2005. apostolskim nuncijem u El Salvadoru i s te službe dolazi u Bosnu i
Hercegovinu.
Od stranih jezika govori: francuski, španjolski,
portugalski i engleski. (kta)
NASTUPNI GOVOR NUNCIJA PEZZUTA NA PREDAJI
AKREDITIVA PREDSJEDATELJU RADMANOVIĆU
Sarajevo, 12. veljača 2013.
Novoimenovani apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, 12. veljače predao je akreditive predsjedatelju Predsjedništva Bosne i Hercegovine g. Nebojši Radmanoviću. Donosimo u cijelosti nastupni
govor nuncija Pezzuta:
Vaša ekscelencijo, gospodine
Predsjedatelju!
Osjećam se počašćenim i povlaštenim što mogu Vašoj ekscelenciji kao predsjedatelju Predsjedništva Bosne i Hercegovine
predati Pismo kojim me Sveti
Otac Benedikt XVI. imenuje apostolskim nuncijem u ovoj državi.
U isto vrijeme predajem Vam Pismo opoziva za moga cijenjenog
predšasnika.
S radošću izručujem pozdrave
i dobre želje Svetog Oca Bene-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
dikta XVI. Vašoj ekscelenciji, gospodi Bakiru Izetbegoviću i Željku
Komšiću, visokim predstavnicima
Bosne i Hercegovine, političkim i
religijskim čelnicima i svima građanima. Papa zaziva Božji blagoslov na sve.
Gospodine Predsjedatelju, želim započeti s radošću ovu važnu
misiju koju mi je povjerio Papa. S
radošću zato što je Bosna i Hercegovina poznata i cijenjena kao
raskrižje različitih naroda, kultura
i religija koje su je učinile simbo-
67
lom multietničnosti, mirnog suživota i međusobnog poštovanja.
Tragični događaji nedavne
prošlosti potiču na ponovno otkrivanje, s povjerenjem i optimizmom, velikih vrijednosti mira i
pomirenja pod vidom nepristrane pravde na koju svi imaju pravo. Papa preko svoga predstavnika želi da do svih dopre riječ
podrške, nade i ohrabrenja radi
nastavka odlučnog i stalnog hoda
prema pomirenju, građanskom
suživotu te materijalnoj, moralnoj i duhovnoj obnovi zemlje i
njezinih institucija, kako bi svakom ljudskom biću bilo osigurano poštovanje i temeljna ljudska
prava osobe. Njegova svetost želi
da se svi, koji su morali napustiti
zemlju za vrijeme bolnih događaja, mogu vratiti u svoja mjesta
porijekla i u svoje kuće, uz zagarantiranu sigurnost. Nadam se da
će sadašnja politička spremnost
donijeti dobre plodove u rješavanju problema izbjeglica.
Sveta Stolica promatra BiH s
posebnom pozornošću, jer ova
zemlja sačinjava jedinstveno susretište civilizacija i religija koje
donosi bogatstvo tradicija i kultura. Takva posebna pozornost Svete Stolice dovela je do uspostave
formalnih diplomatskih odnosa s
BiH već 1992. Zatim je došao rat,
a s njime je počela veoma intenzivna aktivnost pape Ivana Pavla
II. u prilog BiH. Nakon rata, Sveta
Stolica nastojala je davati svoj doprinos izgradnji pravednog mira
i napretku ovih zajednica. U tom
kontekstu dogodila su se dva pohoda Ivana Pavla II. te posjeti visokih vatikanskih dostojanstvenika.
U tom svjetlu mogu se razumjeti
i Temeljni ugovor (2006.-2007.)
te Ugovor o vojnom ordinarijatu
(2010.) koji, između ostaloga, doprinose uzdizanju slike o BiH pred
međunarodnom zajednicom.
Sveta Stolica izbliza prati, cijeni
i podupire stalno učvršćenje procesa mira, poštovanja prava sva-
kog pojedinog građanina te posebno usmjeravanje BiH prema
uključenju u Europu. Katolička
crkva u Bosni i Hercegovini, koju
predvode hrabri i revni biskupi, sa
svoje strane i nadalje će uspješno
i lojalno pridonositi postizanju
općeg dobra. Uvjeren sam da će
odnosi prijateljstva, koji veoma
sretno postoje između Bosne i
Hercegovine i Svete zemlje, napredovati u godinama koje predstoje.
Na početku svoje misije osjećam dužnost da izrazim svoju
zahvalnost vlastima i građanima
ove voljene zemlje za srdačno gostoprimstvo koje mi iskazuju. Na
kraju, molim da Svemogući Bog
blagoslovi Vašu ekscelenciju i sve
građane Bosne i Hercegovine.
Od srca Vam zahvaljujem, gospodine Predsjedniče!
(S talijanskog preveo dr. Mato
Zovkić)
POSLANICA BISKUPA MRZLJAKA U
POVODU TJEDNA SOLIDARNOSTI S CRKVOM I
LJUDIMA U BIH
Vjera bez djela je mrtva
(Jak 2,25)
Zagreb, 18. veljača 2013.
Dragi vjernici!
Svi biskupi, članovi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine,
svake se godine redovito sastaju, zajednički razgovaraju i stvaraju planove za vjernike koji žive u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ili su raseljeni diljem
svijeta. Na taj način biskupi očituju svoje jedinstvo,
zajedništvo i nepodijeljenu ljubav prema svojem
hrvatskom narodu, ali i prema svakom čovjeku.Ove
godine posebno se sjećamo prvog sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera koji se prije stoosamdeset
godina rodio u Slavonskom Brodu, studirao u Rimu,
kao profesor radio u Zagrebu, ali je cijeloga sebe
dao za Hrvate u Bosni kamo ga je Božja providnost
68
poslala. Njegovo životno svjedočanstvo neka nam
bude primjer ljubavi prema katoličkoj Crkvi i svom
hrvatskom narodu gdje god živi.
To isto zajedništvo želimo prenijeti na naše svećenike, redovnike, redovnice, na sve vjernike laike ali
i sve ljude dobre volje. Stoga već po sedmi put organiziramo Tjedan solidarnosti između druge i treće
korizmene nedjelje u kojem na različite načine: molitvom, slavljenjem Euharistije, organiziranjem susreta na župama, želimo pridonijeti većem povezivanju i upoznavanju vjernika iz Bosne i Hercegovine
i Hrvatske. Upravo kroz te susrete učimo vrednovati
kulturu i običaje, stječemo nove prijatelje, otvaramo
svoja srca, razvijamo svijest za prepoznavanje teškoća u kojima žive naša braća i sestre u vjeri, prepoznajemo i vrednujemo napore koje katolička Crkva
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
u Bosni i Hercegovini poduzima za očuvanje života
Hrvata katolika u njihovoj domovini. Na taj način
svjedočimo da prepoznajemo znakove vremena
koji im narušavaju dostojanstvo života, volju, motive i snove za bolju budućnost njihove djece. Našoj
braći i sestrama želimo reći: “Nisi sam!” i “U ovome
smo zajedno!”. Tim riječima razumijevanja, prihvaćanja i podrške želimo izraziti zahvalnost za brojne
darove kojima Hrvati iz Bosne i Hercegovine obogaćuju nas u Hrvatskoj: za dar brojnih svećeničkih i
redovničkih zvanja, za obogaćivanje svakodnevnim
primjerima svjedočanstva žive vjere, koji pomažu da
i naša vjera živi, za očuvanje katoličke vjere u Bosni
i Hercegovini, za brojne obitelji koje pomlađuju hrvatsko nacionalno biće, za doprinos kulturi, znanosti, gospodarstvu. Kako bismo na konkretan i djelotvoran način pokazali da razumijemo i prepoznajemo probleme s kojima se svakodnevno susreću, da
nam je iskreno stalo i da smo spremni pružiti ruku
pomoćnicu, sedmu godinu za redom, molitvom i
novčanim darom, već prema mogućnostima, na treću korizmenu nedjelju pokazujemo da živimo ono
što vjerujemo. A što to vjerujemo? Ovo si pitanje na
poseban način postavljamo u Godini vjere. Vjerujemo da su pred nama buduća dobra – nadamo im
se, vjerujemo u ljubav koja se svjedoči konkretnim
djelima, vjerujemo da nema zajednice vjernika bez
bratskog zajedništva kojeg otkrivamo po braći i sestrama na našem životnom putu, vjerujemo da smo
kao vjernici laici, po svojoj krsnoj milosti, sudionici
proročke, svećeničke i kraljevske službe Isusa Krista, i da na izazove svakodnevnoga života trebamo
odgovarati pošteno, ponizno i hrabro. Na taj način
„Crkva – koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike
te je u isti mah sveta i potrebna čišćenja – neprestano kroči putem pokore i obnove ... okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i
ljubavlju savladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti
i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se na kraju ne bude
očitovalo u punom svjetlu” (usp. Porta fidei 6).
U ovom vremenu priprave na Uskrs, koje obilježavaju brojne društvene nepravde i krize, preispitujmo braćo svoj cjelokupni život i djela koja činimo.
Neka nam to bude prilika da vratimo povjerenje jedni u druge kako bismo u svijet mogli unositi neprolazne vrijednosti: zalaganje za dostojanstvo života,
za pravdu, istinu i poštenje, za pomaganje bližnjima
u potrebi – jednom riječju za caritas: djelotvornu
kršćansku ljubav. To je naše životno poslanje koje
nadahnjuje sve one koje traže dobro svojih bližnjih.
Neka nas u tim nastojanjima očuvanja jedinstva katoličke Crkve i Hrvatskog naroda, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, prati zagovor Marije, Majke Crkve.
Ona neka ishodi bogatstvo blagoslova i milosti za
naše pastire i cijelu Crkvu Božju koja živi u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini.
Josip Mrzljak,varaždinski biskup i
predsjednik Hrvatskog Caritasa
STUDIJSKI DAN O KRISTOVU KRIŽU
Studijski dan pod naslovom “U tom ćeš znaku pobijediti”,
održan je 13. ožujka u Mostaru
Mostar, 15. ožujak 2013.- Studijski dan pod naslovom: U tom
ćeš znaku pobijediti, tj. o Kristovu
križu, održan u velikoj katedralnoj dvorani u Mostaru, 13. ožujka
2013., u organizaciji Biskupskog
ordinarijata, prema mišljenju i
izjavama sudionika bio je ne samo
teološki govor o križu nego i prava kršćanska meditacija i hvalospjev Križu Gospodinovu u kome
je spas, život i uskrsnuće naše.
Otvarajući Studijski dan, don
Željko Majić, generalni vikar i moderator jutarnjega dijela, u ime or-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
ganizatora istaknuo je kako Crkva
u Hercegovini, potaknuta Božjom
snagom i ljubavlju vjerničkoga
puka prema Kristovu križu – znaku našega spasenja, u milosnom
korizmenom vremenu, slavlju
Godine vjere te kao podsjećanje
na povijesnu pobjedu koju je u
znaku Kristova križa izvojevao
car Konstantin prije 1.700 godina nakon čega je dao kršćanima
slobodu, želi u središte ljudskoga
i kršćanskoga promišljanja staviti
Kristov križ, Božju mudrost, Božju
snagu i Božju ljubav.
Biskup mostarsko-duvanjski i
apostolski upravitelj trebinjskomrkanski mons. dr Ratko Perić,
domaćin Studijskoga dana, u
uvodnom pozdravu, podsjetivši
na povijesni događaj od prije 17
stoljeća, kada je car Konstantin
sa svojih 20.000 vojnika porazio
nadmoćnijega cara Maksencija
koji je brojio oko 150.000 vojnika,
naglasio je kako je s tom pobjedom započela vanjska epopeja s
Križem Gospodinovim: od najveće sramote postala je najveća slava, pravi trijumf. Križ se stavlja na
69
sarkofage, na vrhove crkava i katedrala, na oltare i iznad oltara; na
prsa crkvenih predstojnika, i osoblje pojedinih redova, na gradske
i nacionalne stjegove. Križ postaje najznačajniji kršćanski simbol.
Kristov križ nikomu ne smije biti
„skandal“ ni „ludost“!
Među sudionicima, uz veći broj
svećenika, redovnika i redovnica,
među njima i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije
dr. fra Ivan Sesar, bili su i studenti
Teološko-katehetskog instituta
u Mostaru, kao da su na satu kristologije. Svima nazočnima, u ime
dekana Katoličkoga bogoslovnog
fakulteta u Sarajevu, dr. Pave Jurišića, te Teološkog instituta u
Mostaru obratio se i dr. don Ante
Pavlović, predstojnik instituta.
Studijski dan svojom su nazočnošću počastili episkop Zahumskohercegovački i primorski preosvećeni vladika Grigorije Durić, koji je
održao i predavanje, te Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara, kao i
nekoliko profesora sa Sveučilišta
u Mostaru. Pozdrav Danu uputio
je i uzoriti kardinal Vinko Puljić
koji se nalazi u Vatikanu u konklavama u izboru novoga Pape
te mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup i predsjednik BK BiH.
U pismu biskupu Ratku Kardinal
između ostaloga piše: „Križ je
knjiga koja nikada nije dočitana.
To nije samo znak nego i sadržaj
vjerničkog života. S tim mislima
pridružujem se ovom studijskom
danu i sve pozdravljam, te na sve
zazivam obilje Božjeg blagoslova.“
U radnom dijelu nastupilo je
osam izlagača - četiri prije podne,
četiri poslije podne - i to s raznih
aspekata: biblijskoga, antropološkoga, katoličkoga, pravoslavnoga, duhovnoga, pastoralnoga i
pučko-religioznoga. A u 12.30 biskup je predvodio koncelebriranu
sv. Misu u mjesnoj katedrali, koja
je 1980. posvećena na blagdan
Uzvišenja svetoga Križa.
70
Prvo izlaganje na temu: Križ
Isusov u Novom Zavjetu kao izraz
prihvaćanja nasilne smrti održao
je dr. Mato Zovkić, profesor emeritus Katoličkoga bogoslovnog
fakulteta u Sarajevu. Dr. Zvokić
svoje je predavanje iznio u tri dijela: 1. Isus je poslušan do smrti
na križu, 2. Prema sv. Luki Isus je
na križu strpljivi i uzorni Pravednik te 3. Križ je „uzdignuće Isusa“,
kako to naglašava sv. Ivan. Prva je
Crkva stupnjevito dolazila do spasenjskoga značenja Isusove smrti
na križu. Stoga trebamo uvažavati
pluralnost novozavjetnih pisaca i
prve Crkve u gledanju na Isusov
križ.
Dr. fra Ivan Ivanda, hercegovački franjevac i župni vikar u Čerinu,
predstavio je Teologiju križa Benedikta XVI., naglasivši neke vidove teologije križa kod teologa
Ratzingera, pape Benedikta: Križ
i nova estetika vjere, Križ kao ljubav i istina, Križ i euharistija, Križ
kao zadovoljština. Križ poziva na
nasljedovanje i štovanje, rekao
je dr. Ivanda te zaključio: Križ bi
bio puka teorija kada ne bi našao
odraza u kršćaninovu životu kao
nasljedovanje i štovanje, dopuštanje da Raspeti određuje našu
egzistenciju. Gledati Probodenoga jest i krajnji cilj duhovne kristologije Benedikta XVI.
Vladika Grigorije Durić, episkop zahumsko-hercegovački i
primorski, progovorio je na temu:
Euharistijsko eshatološki karakter
križa u kršćanstvu te se tako malo
odmaknuo od zadane teme: Čašćenje svetoga Krsta u Pravoslavnoj Crkvi, jer - kako reče - ako bi
se zadržao na predloženoj tematici, onda bi trebale stotine sati
da se izloži u čemu je jedinstvo
čašćenja, a onda isto toliko i za
različitost, a on želi govoriti o Krstu/križu - zastavi Crkve; Krstu
koji nekoć bijaše kazna a sada je
znak poštovanja; nekada osuda, a
sada spasenje. Objava križa poziva na svetost. Znak križa postav-
ljen u centar služenja kršćanske
zajednice postaje poziv naprijed, naglasio je vladika Grigorije.
Kako u Pravoslavnoj tako i u Katoličkoj Crkvi postoje opasnost
da se dogodi previd povezanosti
žrtvenoga karaktera Euharistije
s dolaskom Kraljevstva Božjega,
krsno-vaskrsni misterij. Krist je
svoje riječi na posljednjoj večeri
zapečatio svojom krvlju. Krst/križ
znak je slobode. Konstantin 313.
godine, upoznavši križ, preko križa Kristova došao je do osobnog
oslobođenja i shvatio da netko
postaje slobodan tek po davanju
slobode drugomu.
Dr. don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i duhovnik u Bogoslovnom
sjemeništu u Splitu, govorio je o
Antropologiji križa. Cjelovito razumijevanje križa vezano je uz
razumijevanje čovjeka u cjelini.
Križ ne pripada prošlosti niti se
zaustavlja samo na trenutačnosti; križ je jedini u stanju baciti
svjetlo na stvarnost i na kraj vidljivoga, na ono što možemo zvati konačna sudbina čovjekova.
Izvrsno to sažima kardinal J. H.
Newman kada kaže da nam je u
križu „ishod objavljen i sastoji se u
ovome: naše izmirenje s Bogom,
iskupljenje naših grijeha te novo
stvaranje u svetosti“. Čovjekovo
konačno ostvarenje jest izmirenje
s Bogom, novi život, svetost. Križ
je u svojoj najdubljoj biti izričaj
ljubavi. Isusov je križ objava bezuvjetne ljubavi prema Ocu i prema
neprijateljima. U tome je, preko
križa, očitovano poslanje čovjeka,
a to je ljubav, zaključio je dr. Punda.
Dr. Miro Palameta, profesor na
Mostarskom Sveučilištu, govorio je o Križu na stećcima u Hercegovini. U Srednjem vijeku, koji
je i u vremenskoj određenosti i
u promatranju podložan raznim
tumačenjima, kršćanstvo je bilo
osnovni svjetonazor. Na to nas
upozoravaju mnoge činjenice pa
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
i spomenici iz toga doba koji su
evidentno kršćanski. Tako i stećci, kojima je matično područje u
trokutu: od Tuzle i Srebrenice do
Cetine i Trilja te do izvorišta Tebišnjice, po svom likovnom izričaju
pokazuju nam kršćanski karakter. Ornamentika stećaka, koji na
našim prostorima svoju originalnost, nije nikada profana, ona je
uvijek produhovljena. Na primjer:
na stećcima često vidimo uklesan
mač i križ. Analizom se vidi kako
se ručka mača ispod štita pojavljuje kao križ. On je tako isklesan i
uprisutnjuje kršćanski poziv: mač
istine i štit vjere. Križ na stećcima
pojavljuje se u više varijanti: križ
uz natpise i zapise. Taj križ ima
semantičku vrijednost zazivanja
Imena Božjega, križ kao zamjena
za najkraću molitvu. Uz križ imamo i zapisana imena svetaca, koji
su očito bili pokojnikovi nebeski
zaštitnici: sv. Ivan, sv. Dimitrije...
Križ je također i likovni motiv koji
se u kompoziciji najčešće nalazi
na središnjem mjestu. Križ stoji i
iznad čela, gdje mu je i mjesto, na
zapadnom pročelju jer su pokojnici polagani s glavom na zapadu
i nogama prema istoku, pogled
prema istoku. Na kompozicijama
stećaka i mnogi su drugi likovi ali
sve što se kreće usmjereno je prema križu. Križ je središte, zaključio
je predavač.
O križu kao odgojnom sredstvu u ljudskom i kršćanskom
životu govorio je mr. don Bože
Radoš, svećenik Đakovačkoosječke nadbiskupije i duhovnik
u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. On je pošao od Isusa Krista
kao prvotnog Odgojitelja ljudi u
patnji i križu. Svoje odgojiteljske
sposobnosti i uspjehe pokazao je
na dva primjera, na jednom „re-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
dovnom“ učeniku, sv. Petru, i na
jednom „izvanrednom“, obraćenom razbojniku na križu. Prerma
jednomu drugomu učeniku Isus
pokazuje svoje veliko milosrđe.
Mr. don Mile Vidić, svećenik
Trebinjske biskupije i župni vikar
u mostarskoj stolnici, govorio je
na temu: Spremni na križ za vjeru
– domaći mučenici. Kada obuhvatimo pogledom krvlju natopljenu
povijest hrvatskoga naroda na
ovim prostorima, dolazimo do
zaključka da je križ i mučeništvo
njegova glavna egzistencijalna
oznaka. Najteža progonstva događala su se u vremenu turske
okupacije (1643.-1878.) te u razdoblju komunističkoga režima
(1945.-1991.), podsjetio je predavač. Svoje je izlaganje ograničio
na noviju povijest, progon Crkve
i naroda u doba komunističke
diktature, ističući kako je na području Hercegovine u tom razmaku, osobito u ratu i neposernu
poraću, stradalo više od 10% ukupna broja hrvatskoga katoličkog
puka. Ubijeni su, mučeni i proganjani zato što se nisu odrekli vjerskoga i nacionalnog identiteta.
Svjedočanstvo je to da im je život
bio prožet vjerom i ljubavlju prema Isusu Kristu i prema domovini
te se smisao njihova mučeništva
zasniva na Isusovoj žrtvi i smrti, a
sve u nadi uskrsnuća. Križ je izraz
najveće Kristove ljubavi prema
čovjeku, a mučeništvo je najveći
izraz čovjekove ljubavi prema Kristu, zaključio je don Mile.
Posljednje izlaganje na Studijskome danu na temu: Ljubav
puka prema križu, održao je don
Željko Majić, svećenik Mostarskoduvanjske biskupije. Potaknut velikim osiromašenjem riječi ljubav
kao i prijezirom i bijegom od križa
te ljudski gledajući kontradikcijom u sebi da se ljubav uvezuje
sa svojom negacijom, don Željko
je na početku izlaganja objasnio
što bi to bila prava ljubav i koji
je smisao i poruka križa. Crkva u
Hercegovini, obilježena križem,
želi se prepoznati u Kristovu križu, a životnim nadanjima snagu
crpi u slabosti i drhtanju onoga
koji se uzda samo u „snagu Božju“. Tu prepoznatljivost iskazivala je i iskazuje kroz onomastiku i
toponimiju, zatim posvećivanjem
crkvenih prostora Kristovu križu,
podizanjem križeva i kalvarija
na brdima, uzvisinama, poljima i
drugim prostorima,a posebno na
onaj najintimniji – najdublji vjernički način predanja i zaranjanja u
Kristovu muku moleći i meditirajući postaje Isusova Križnog puta,
ali i raznim drugim izričajima
duha, srca i intelekta. Svjesni da je
u križu Kristova ljubav poprimila
svoje puno ostvarenje, vjernici se
tomu križu klanjaju, njega časte.
Stoga se vjerni puk Hercegovine s križem suživio te kroz razne
izričaje gradi i svjedoči ono što je
među prvim molitvama od starijih naučio: Križem se križam, s križem ligam, križ me čuva s večera
d’osvita, Bog i Gospa do vika.
Studijski je dan završio plodnom diskusijom koju je moderirao, kao i poslijepodnevni dio
rada don Ante Pavlović. Dotaknuti su problemi: Koje je značenje Isusove patnje i ljubavi? Je li
netko intenzivnije patio od Isusa?
Koja je patnja spasonosna? Razlika u vrijeđanju Božjega i ljudskog
dostojanstva? Organizator kani tiskati zbornik radova sa Studijskoga dana. (kta/kium)
71
PRIOPĆENJE S 57. REDOVNOG ZASJEDANJA
BISKUPSKE KONFERENCIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održali su svoje 57. redovno zasjedanje 20. i 21.
ožujka 2013. u prostorijama Biskupskog ordinarijata
u Mostaru. Predsjedao je biskup banjolučki mons.
dr. Franjo Komarica, a sudjelovali su svi članovi Biskupske konferencije. Biskup križevački mons. Nikola Kekić sudjelovao je u svojstvu delegata Hrvatske
biskupske konferencije, ali i kao pastir grkokatoličke
zajednice u Bosni i Hercegovini. Na osobit je način
upoznao biskupe s prošlogodišnjim obilježavanjem
400. obljetnicu Marčanske unije tijekom koje su nastojali pobuditi vjeru u Godini vjere i svijest identiteta kod njihovih vjernika. Izraze bratskog zajedništva
članova Talijanske biskupske konferencije prenio je
njihov delegat mons. Sebastiano Dho, umirovljeni
biskup Albe.
Na zasjedanju je sudjelovao i delegat Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda
mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup metropolit beogradski, koji je biskupe upoznao sa središnjim događajima Katoličke Crkve u Jubilarnoj godini 2013.
u Republici Srbiji. Spomenuo je najvažnija događanja u povodu obilježavanja 1700. obljetnice Milanskog edikta te zamolio biskupe da osobno sudjeluju, ali i da na sudjelovanje potaknu i svoje vjernike a
osobito mlade karitativne i medijske djelatnike, na
središnjem događaju: hodočašću pod geslom „Za
slobodu u Isusu Kristu“ koje će biti organizirano 21.
rujna 2013. u Nišu.
Tijekom zasjedanja s biskupima se po prvi put na
zasjedanju susreo novi apostolski nuncij u Bosni i
Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto koji je prenio
blagoslov Svetog Oca Franje i zahvalio biskupima za
bratsku dobrodošlicu. Nuncij Pezzuto se osvrnuo na
svoje susrete s predstavnicima vlasti u BiH i nekim
međunarodnim predstavnicima ističući da je naišao
na vrlo dobar prijem iako je svjestan da brojne nepravde još uvijek nisu ispravljene posebno kada je
riječ o povratku i opstanku katolika u mnogim dijelovima u BiH.
Biskupi su s zanimanjem saslušali izvješće nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka
72
Puljića o njegovu sudjelovanju na nedavno održanim konklavama i izboru pape Franje. Kardinal Puljić
je sažeto prikazao tijek i naglaske na pripremnim
kongregacijama koje su održali kardinali prije samih
konklava te iznio neka svoja zapažanja uza sve što
se u Vatikanu događalo tih dana. Naglasio je kako je
i njega, kao i sve kardinale, osobito radovalo da se
cijela Crkva ujedinila u molitvi za izbor novog pape,
ali i veliku otvorenost ne samo katolika za papu Franju u čemu su najvećim dijelom pozitivan doprinos
dali i mediji.
Biskupi su saslušali izvješća o radu svih komisija
i vijeća Biskupske konferencije BiH tijekom kojih su
na osobit način upoznati s inicijativama u duhu Godine vjere. Podržali su prijedloge Vijeća za kler u vezi
s pripremama za održavanje Drugog susreta svećenika Bosne i Hercegovine koji će se održati 18. lipnja
2013. u Livnu te već sada potiču svećenike na sudjelovanje. Izražavaju svoju potporu svim svećenicima,
redovnicima i redovnicama, na osobit način zauzetim u pastoralu mladih, koji će se u travnju okupiti
na svoju prvu nacionalnu konferenciju od 12. do 14.
travnja u Sarajevu.
Saslušavši izvješće o radu Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine, biskupi
su izrazili zahvalnost svim animatorima i svima koji
duhovno i materijalno pomažu misije i misionare.
Izražavaju osobitu radost što ove godine u Afriku
odlazi jedan svećenik i dvije redovnice kako bi se
pridružili onima koji tamo već djeluju. Rado daju
svoju potporu da početkom srpnja 2013. započne
sedma po redu godišnja akcija koja će ovaj put biti
namijenjena za pomoć u izgradnji crkve u Kisongu
u Tanzaniji.
Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, zaštitnika
Mostarsko-duvanjske biskupije, biskupi su slavili
Euharistiju u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Misu je prvi put u mostarskoj stolnici predslavio
apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto koji
je izrekao i prigodnu propovijed.
Tajništvo BK BiH
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
VI. PASTORALNI DAN U DUŠOBRIŽNIŠTVU
NA PODRUČJU MOSTARSKO-DUVANJSKE I
TREBINJSKO-MRKANSKE BISKUPIJE
Tema Pastoralnoga dana bila je Sakrament ženidbe u župnoj praksi
Potoci kod Mostara, 8. travanj
2013. - U Kući susreta „Emaus“ u
Potocima kod Mostara održan je
u srijedu, 3. travnja godišnji, šesti
po redu, Pastoralni dan svećenika u dušobrižništvu na području
Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Skup je
organizirao Biskupski ordinarijat
u suradnji s Teološko-katehetskim institutom u Mostaru. Uz
biskupa mostarsko-duvanjskog
i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka
Perića, na susretu je sudjelovalo
96 svećenika, dijecezanskih i redovnika franjevaca. Sudionike
skupa kratko je u ime organizatora pozdravio i u temu uveo dr.
don Ante Pavlović, predstojnik Instituta. Tema Pastoralnoga dana
bila je Sakrament ženidbe u župnoj praksi.
Crkvena aktualnost teme privukla je dužnu pozornost dušobrižnika zbog konkretnih crkveno-pastoralnih izazova i društveno-kulturalnih okolnosti u kojima
danas žive, osobito posve konkretni problemi s kojima se svećenici na terenu susreću. Radi se
problematici samoga shvaćanja
naravi i dostojanstva sakramenta
ženidbe u vjerničkom puku, ali i
o problematici kršćanskoga shvaćanja ženidbe i obitelji u suvremenom sekulariziranom društvu
u kojemu se nesmiljeno ruše tradicionalne i trajne vrijednosti. Posebno se to odnosi na područje
ženidbenoga i spolnoga morala.
Zbog toga su na skupu obrađena
neka važnija pitanja: bioetička i
moralna pitanja spolnoga i ženidbenog života, kao što su pobačaj,
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
genetički inženjering i začeće u
epruveti, „surogat majke“, te pastoralna problematika na području ženidbenog pastorala. Govoreno je o daljnjoj i bližoj pripravi
zaručnika za sakrament ženidbe,
o dušobrižničkoj problematici
glede „rastave“ i rastavljenih brakova, do neposredna sakramentalnog slavlja ženidbe i svadbenih
svečanosti.
Navedenu su tematiku u tri
predavanja, pod biblijsko-teološkim, moralnim i pastoralno-praktičnim vidom, obradili fra Mate
Logara iz Drinovaca, dr. don Stanko Lasić iz Dubrovnika i don Ivica
Boras iz Mostara.
Fra Mate Logara u svom je
predavanju obradio sakrament
kršćanskoga braka i obitelji s biblijskoga i doktrinarnoga vida,
promatrajući ga u okvirima suvremene laičke antropologije i
sekularizirana društva u kojem se
događa kriza čovjeka kao ljudske
osobe, kriza osobne vjere i općega morala, s naglašenim moralnim relativizmom koji snažno
utječe na shvaćanje ženidbe i
obitelji. Potom je kratko i pregledno izložio biblijsku sliku i naravno utemeljenje ženidbe, koju
je Krist uzdigao na dostojanstvo
sakramenta, naznačujući njegova
sakramentalna obilježja te životno i duhovno značenje u životu
supružnika, s posebnim osvrtom
na problematiku rastavljenih u
svjetlu nerazrješivosti kršćanskoga veza.
Don Stanko Lasić obradio je
temu Bioetička i moralna pitanja
spolnoga i ženidbenoga života.
Najprije je pod teološko-moral-
nim vidom govorio o smislu i značenju ljudske spolnosti i osobito
o moralnosti ljudskih čina na području spolnoga bračnog života,
i potom o bioetičkim pitanjima
koja su danas vrlo aktualna. Naglasio je važnost antropološkog i
moralnoga polazišta u prosuđivanju ljudskih čina, osobito shvaćanje dostojanstva ljudske osobe i
pitanje početka ljudskoga života,
što ima presudnu ulogu za prirodo-znanstveni i etičko-moralni
pristup tim činjenicama. Naveo
je neka goruća bioetička pitanja,
osobito pitanja medicinski potpomognuta začeća i genetičkog
inženjeringa, te obrazložio temeljna crkvena shvaćanja i načela
u brojnim pitanjima koja su važna
za pastoralnu praksu svećenika.
Don Stanko je svima poklonio
svoju knjigu: Pravo na rođenje u
učenju Crkve, Zagreb, 2009.
Treće se predavanje odnosilo
na konkretnu dušobrižničku problematiku ženidbe i obitelji u hercegovačkim biskupijama koju je
predstavio don Ivica Boras. Oslanjajući se na dokument biskupa
Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, na razgovore sa svećenicima i
vlastita pastoralna iskustva, govorio je o stanju ženidbenog i obiteljskoga pastorala, daljnjoj, bližoj i neposrednoj pripravi mladih
i zaručnika za sakrament ženidbe
te o vjenčanju i ženidbenom slavlju. Otvorio je neka pitanja u pastoralu ženidbe i obitelji, osobito
pastoralnih programa i župne kateheze povezane s odgojem mladih za kršćanski brak i obitelj.
73
Nakon predavanja razvila se
plodna rasprava u kojoj je dominirala svijest o dostojanstvu i
važnosti ženidbe i obitelji u kršćanskoj zajednici. Izdvojene su
i neke pastoralne potrebe: kvalitetna priprava mladih i zaručnika
za ženidbu, vjenčanja u župnoj
zajednici, rješavanje administrativnih pitanja, ženidbenih navještaja, ubilježbe u matice u skladu
s crkvenim propisima i drugo. Posebno se razgovaralo o tečajevima priprave za sakramentalnu ženidbu koji se redovito održavaju.
Konstatirano je da oni, uz potrebu
stalna poboljšanja, imaju svoju
vrijednost, i da ih treba upotpuniti drugim oblicima obiteljskoga
pastorala i kateheze. Svećenici su
također znatnu pozornost posvetili pastoralnim pitanjima crkveno
vjenčanih koji žive rastavljeno,
ponovo civilno vjenčanima, pitanjima rastave „od stola i postelje“,
i drugim pitanjima koja traže dušobrižničku razboritost, osjetljivost i skrb.
Sva će predavanja, kao i dosadašnja, biti objavljena u sljedećem broju Službenoga vjesnika
hercegovačkih biskupija.
Na kraju susreta biskup Perić
sažeo je razmišljanja predavača i
odgovorio na neka pitanja i dvojbe koje su se postavile tijekom
rasprave. „Mi držimo fide catholica ženidbu muškarca i žene ne
samo naravnom činjenicom razumski spoznatljivom, nego i sigurnom istinom objavljenom na
prvoj stranici knjiga Postanka, i
osobito Isusovim uzdignućem
– po riječima sv. Pavla – na
rang sakramenta ili otajstva:
Sacramentum hoc magnum est;
ego autem dico in Christo et in
Ecclesia (Ef 5,32) - a ja smjeram
na Krista i na Crkvu!“, kazao je
na početku biskup Perić. Ističući
da su dvije bitne oznake valjane
ženidbe: jednobračnost i nerazrješivost, kazao je kako kršćanski
sakramentalni brak ne poznaje
razvoda, osim rastave uz opsluživanje ženidbenog veza. „Takvi
rastavljeni ženidbeni drugovi ne
mogu ići na sakramente ispovijedi i pričesti, jer su sakramentalno
vezani na zajednički život. Zato i
tu rastavu sudski presuđuje i potvrđuje mjesni ordinarij. Oni koji
su valjano vjenčani, pa se svojevoljno razvedu, nemaju prava na
sakramente ispovijedi i pričesti
dok se njihovo ženidbeno stanje
crkveno ne sredi. Ništavost braka
jest proglašenje nevaljana braka
– nevaljanim“, zaključio je biskup
Perić. Ističući kako je ženidbena
ljubav uzajamno „požrtvovna ili
nesebična; pročišćujuća od svake nečistoće misaone i stvarne;
brižljiva kao što je svatko brižljiv
za svoje tijelo; neslomljiva jer napušta sve da partneri zadrže tu
ženidbenu vezu; sve u Kristu koji
ih povezuje; nevidljiv, a stvaran“,
pojasnio je da prava ljubav uključuje u sebe krajnju požrtvovnost.
„Potrebno je zadržati i usavršavati predbračne pouke zaručnika u
našim biskupijama, a bilo bi korisno održavati slične tečajeve i
onima koji su već pet ili deset godina u braku. Razboriti svećenici
neće preuzimati na svoju savjest
tuđe bračne nerede i olako davati
ispovjedno odrješenje i pripuštati takve sv. pričesti ako se radi
o objektivno moralnom neredu.
Ne budimo dionici tuđih grijeha!“,
poručio je biskup Perić
Studijski dio dana završio je
bratskom susretom i objedom
u blagovaonici bjelopoljskoga
Emausa. Desetak se svećenika,
opravdano spriječenih, napismeno ispričalo da nisu mogli prisustvovati predavanjima. (kta/kium)
DUHOVNO-STUDIJSKO PUTOVANJE POLAZNIKA
ĐAKONSKE PASTORALNE GODINE IZ ZAGREBA
Đakoni su pod vodstvom dr. Tomislava Markića pohodili Crkvu u
Bosni i Hercegovini
Sarajevo, 8. travanj 2013. - Duhovno-studijsko
putovanje polaznika programa Đakonske pastoralne godine što ga priređuje Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu održano je od 2. do 5. travnja
a đakoni su pod vodstvom dr. Tomislava Markića,
voditelja Đakonske pastoralne godine i ravnatelja
Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, pohodili Crkvu u Bosni i Hercegovini. Na putovanju su sudjelovala 22 đakona iz Zagrebačke i Zadarske nadbiskupije, Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije
te iz više redovničkih zajednica.
74
Prvog dana đakoni su posjetili Banju Luku u kojoj su najprije pohodili samostan trapista “Marija
Zvijezda” gdje su u crkvi molili Treći čas. Trapist brat
Franjo predstavio je bogatu povijest trapista u Banjoj Luci i pokazao kulturno-povijesno blago koje
se čuva u crkvi i samostanu te đakone upoznao s
ponovnom proizvodnjom originalnog sira trapista
koji uz pomoć Banjolučke biskupije proizvode oci
trapisti. Sudionici putovanja potom su u katedrali
Sv. Bonaventure sudjelovali u euharistijskom slavlju
koje je predvodio pomoćni biskup banjolučki mons.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
dr. Marko Semren. Biskup Semren u propovijedi je
đakone potaknuo na vjerno izvršavanje onog što
su Gospodinu Bogu na svom đakonskom ređenju
obećali, pozvavši ih da budu “kontemplativni motritelji Kristova lica”. Poslijepodne đakoni su pohodili
župu Pohoda BDM u središtu Banje Luke u kojoj je
kršten blaženi Ivan Merz. Župnik Davor Klečina govorio je o stradanjima katolika banjolučkog kraja u
posljednjem ratu, kao i o nastojanjima koja biskupija poduzima kako bi ublažila posljedice rata na
tom području. Sljedeće odredište duhovno-studijskog putovanja bilo je svetište i župa sv. Ive u Podmilačju, gdje je đakone dočekao i pozdravio župnik
i upravitelj svetišta fra Ilija Stipić, koji je đakonima
ukratko izložio povijest svetišta. Đakoni su zatim
posjetili i franjevački samostan na Šćitu te razgledali Etnografski muzej, crkvu i samostanski park uz
samo umjetno Ramsko jezero koje je nastalo 1968.
godine. Vlč. Ivan Zovko bio je domaćin u župi Bezgrešnog začeća BDM u Jablanici, gdje je priređena
zajedničku večeru, a prvi dan putovanja završio je u
Duhovno-obrazovnom centru Emaus Caritasa Mostarsko-duvanjske biskupije.
Franjevački samostan i župa Humac kod Ljubuškog bili su prva postaja drugog dana putovanja. Na
Humcu su đakoni, pod vodstvom fra Milana Jukića,
razgledali novoobnovljenu staru kao i novu župnu
crkvu, obišli zbirku umjetnina “Majka”, a fra Milan ih
je upoznao i sa samostanskim muzejom, u kojem
se čuva poznata Humačka ploča. Potom su đakoni
posjetili župu Sv. Jakova u Međugorju, u kojoj jedan
od đakona vrši đakonski praktikum i iz koje dolaze
trojica ovogodišnjih đakona. O povijesti i sadašnjosti Međugorja đakonima je govorio župnik fra Marinko Šakota, a nakon toga đakoni su na ručku bili
ugošćeni u obitelji đakona fra Josipa Serđe Ćavara.
Poslijepodne đakoni su posjetili katedralu Marije
Majke Crkve u Mostaru o čijoj je gradnji i nedavnoj unutarnjoj obnovi govorio don Luka Pavlović,
katedralni župnik. Potom su posjetili franjevački
samostan u Mostaru, gdje je fra Ante Marić đakone
pozdravio uime spriječenog provincijala fra Ivana
Sesara, te ih proveo kroz crkvu i samostan i pokazao im samostansku knjižnicu s vrlo vrijednim fondom knjiga. Uslijedio je susret s mons. dr. Ratkom
Perićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim, u Duhovno-obrazovnom centru Emaus u Potocima kraj
Mostara. Biskup Perić najprije je održao predavanje
u kojem je na konkretnim primjerima pojasnio što
je to ljudska sloboda, o kakvom se posluhu radi te
u čemu je ljudsko stvaralaštvo. Uslijedilo je euharistijsko slavlje s Večernjom koje je predvodio biskup
Perić i zajednička večera nakon koje su đakoni imali
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
mogućnost posjetiti staru jezgru grada Mostara.
Trećeg dana putovanja đakoni su iz Mostara krenuli prema Sarajevu. Dijelom puta pridružio im se
don Ivan Zovko, župnik u Jablanici, te je govorio o
stradaju Hrvata na području župa kojima upravlja,
Grabovica i Jablanica, te posebno đakone potaknuo
na što bolje obrazovanje, što veću slogu i upornost.
Po dolasku u Sarajevo i stanke na izvoru rijeke Bosne, đakoni su posjetili župu i svetište na Stupu, gdje
ih je dočekao i na ručku ugostio don Miroslav Ćavar,
župnik i upravitelj svetišta te ravnatelj Katoličkog
tjednika. Poslije podne đakone je primio kardinal
Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski,
koji je s njima, nakon veoma srdačnog razgovora u
Ordinarijatu, slavio svečano euharistijsko slavlje u
katedrali na kojem je koncelebriralo još sedam svećenika. U propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da
u uskrsnom tjednu čitamo Petrove kateheze u čijem
je središtu Uskrsli Krist. Đakonima je posebno istaknuo da ako žele da njihovi navještaji, propovijedi
i kateheze budu uspješne, ljudi u njima trebaju susreti Krista, doživjeti da oni u to vjeruju i da to životom svjedoče. Nakon Mise kardinal Puljić je đakone
ugostio na Palama, pokazavši im drvenu župnu crkvu i mjesto u kojem su djelovale blažene Drinske
mučenice.
Posljednjega, četvrtog dana putovanja đakone je
sa sustavom katoličkog školstva u Bosni i Hercegovini upoznao mr. Ivica Mršo, ravnatelj Katoličkog školskog centra “Sv. Josip” u Sarajevu, gdje su đakoni bili
i smješteni. Nakon razgledavanja povijesne jezgre
Sarajeva pod vodstvom prof. Leonarda Valente, sudionici su se uputili u Provincijalat Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene gdje su se susreli
s provincijalom fra Lovrom Gavranom koji je đakonima predstavio djelovanje provincije i mučeničku
smrt mnogih franjevaca, posebno fra Vjeke Čurića.
O mjesečniku “Svjetlo riječi” govorio je fra Janko
Ćuro, a fra Jozo Marinčić đakone je upoznao i s drugim sadržajima i programima franjevaca u Sarajevu
kao što su pučka kuhinja, Franjevački studentski
dom i Humanitarno – karitativna organizacija Kruh
sv. Ante. U poslijepodnevnim satima đakoni su posjetili svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. O svetištu i djelovanju dijdcezanskih svećenika u njemu, posebno don Ante Bakovića, govorio je
župnik Josip Jelić. Posljednje odredište putovanja
bila je župa sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod
Dervente gdje su svi đakoni nakon molitve Večernje u župnoj crkvi, na poticaj župnika Želje Marića i
pred okupljenim vjernicima iznijeli svoje dojmove s
četverodnevnog duhovno-studijskog putovanja po
Bosni i Hercegovini. (kta/ika)
75
PRIOPĆENJE SA SUSRETA BISKUPA BK BIH S
FRANJEVAČKIM PROVINCIJALIMA U BIH
Susret je održan 17. travnja 2013. u Nadbiskupskom ordinarijatu
vrhbosanskom u Sarajevu
Sarajevo, 18. travanj 2013.- Susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s franjevačkim
provincijalima u BiH održan je, 17. travnja 2013. u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u Sarajevu. Predsjedao je biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, predsjednik BK BiH, a sudjelovali su svi
biskupi te franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko.
Sudionici susreta su upoznati s onim što je učinjeno na ostvarenju zajedničke provedbe pastoralne
godine za dijecezanske i franjevačke bogoslove u šestoj godini nakon svršenog diplomskog studija kada
pristupaju đakonskom ređenju. Iznesena su i različita iskustva provedbe pastoralne godine na teološkim
učilištima u Hrvatskoj i inozemstvu na kojima se nalaze i svećenički kandidati biskupija i redovničkih
zajednica u BiH. Izraženo je očekivanje da uprave Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Franjevačke teologije odnosno Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke bogoslovije u Sarajevu porade na
što boljoj pripravi budućih dijecezanskih i franjevačkih svećenika za pastoralno djelovanje s posebnim
naglaskom na specifičnosti krajevne Crkve u BiH i pastoralnu praksu u njoj. Dogovoreno je i da se pokuša
organizirati jedan zajednički višednevni godišnji susret đakona iz biskupija i provincija u BiH. Posebno je
ukazano na potrebu bolje međusobne povezanosti između bogoslova ovih bogoslovija imajući u vidu
da će nakon svećeničkog ređenja zajedno djelovati u pastoralu.
Biskupi i franjevački provincijali razmotrili su i pitanje prikupljanja kolekti s posebnim naglaskom na
misijskoj kolekti i kolekti za Crkvu na Bliskom Istoku. Nakon što su upoznati s odredbama u svakoj od
biskupija u BiH kao i njihovom provođenju u praksi, dogovoreno je da se napravi analiza stanja i dadnu
potrebe smjernice.
Biskupi i franjevački provincijali su upoznati s tijekom priprema za održavanje Drugog susreta svećenika Bosne i Hercegovine te već sada pozivaju i potiču sve svećenike, dijecezanske i redovničke, u Bosni
i Hercegovini da se 18. lipnja 2013. okupe u franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu.
Sudionici susreta su izrazili svoju suglasnost i potporu nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću da pozove Svetog Oca Franju u pastirski pohod Bosni i Hercegovini.
Sarajevo, 17. travnja 2013. 76
Tajništvo BK
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
VATIKAN
PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI.
ZA SVJETSKI DAN MIRA 2013.
Blago mirotvorcima
Evanđeosko blaženstvo
Vatikan, 1. siječanj 2013.
1. Svaka godina nosi sa sobom nadu u bolji svijet.
U toj perspektivi molim Boga, Oca čovječanstva, da
nam udijeli slogu i mir, da se svima ispune želje za
sretnijim životom i blagostanjem.
Pedeset godina od Drugog vatikanskog koncila,
koji je omogućio osnažiti poslanje Crkve u svijetu,
ohrabrujuće je konstatirati da kršćani, kao Božji narod u zajedništvu s Njim i kao suputnik čovječanstva,
zauzeto djeluju u povijesti dijeleći njegove radosti
i nade, žalosti i tjeskobe [1], naviještajući Kristovo
spasenje i promičući mir za sve. Naše doba, označeno globalizacijom, s njezinim
pozitivnim i negativnim aspektima, kao i krvavim
sukobima koji se još uvijek vode i ratnim prijetnjama, pozivaju na novo i složno zauzimanje u traženju
općeg dobra, razvoja svih ljudi i čitavoga čovjeka.
Žarištâ napetosti i borbe uzrokovani sve većim
nejednakostima između bogatih i siromašnih,
prevlašću
egoističnog
i
individualističnog
mentaliteta čiji je jedan od izraza također neregulirani financijski kapitalizam pozivaju na hitno djelovanje. Osim raznih oblika terorizma i međunarodnog kriminaliteta, opasnost za mir predstavljaju oni
fundamentalizmi i fanatizmi koji izobličavaju pravu
narav religije, koja je pozvana unaprjeđivati zajedništvo i pomirenje među ljudima.
Ipak, mnogobrojni napori za uspostavu mira, kojih u našem svijetu ima izobilje, svjedoče o prirođenom pozivu ljudskog mira na mir. U svakom je čovjeku želja za mirom osnovna težnja i u određenoj
se mjeri podudara sa željom za ispunjenim, sretnim i
uspješnim životom. Drugim riječima, želja za mirom
odgovara jednom temeljnom moralnom načelu, to
jest, obavezi i dužnosti cjelovitog, društvenog i zajedničkog razvoja, koji je sastavni dio Božjeg nauma
prema ljudskom rodu. Čovjek je stvoren za mir koji
je Božji dar.
Sve me to navelo da nadahnuće za ovu poruku
crpim iz riječi Isusa Krista: “Blago mirotvorcima: oni
će se sinovima Božjim zvati!” (Mt 5, 9).
2. Blaženstva što ih je proglasio Isus (usp. Mt 5,
3-12 i Lk 6,20-23), predstavljaju zapravo obećanja. U
biblijskoj tradiciji, naime, blaženstva su literarna vrsta koja uvijek sa sobom nose neku dobru vijest, to
jest evanđelje, koje ima vrhunac u nekom obećanju.
Dakle, blaženstva nisu samo moralne preporuke, čijim poštivanjem čovjek u odgovarajućem vremenu
– a to je obično drugi život – stječe neku nagradu,
to jest situaciju buduće sreće. Blaženstvo o kojem
ta blaženstva govore radije se sastoji u ispunjenju
obećanja upućenog svima onima koji se u svome
životu daju voditi zahtjevima istinitosti, pravednosti
i ljubavi. Oni koji se uzdaju u Boga i njegova obećanja često se u očima svijeta čine naivni i daleko
od stvarnosti. Ipak, Isus im poručuje da će ne samo
u drugom životu, nego već u ovome, otkriti da su
djeca Božja i da je Bog oduvijek i zauvijek potpuno
na njihovoj strani. Shvatit će da nisu sami, jer je On
na strani onih koji se zauzimaju za istinu, pravdu i
ljubav. Isus, objava Očeve ljubavi, nije oklijevao prinijeti samoga sebe za žrtvu. Kada prihvatimo Isusa
Krista, Bogočovjeka, tada doživimo radosno iskustvo jednog beskrajnog dara: dioništva u samom
Božjem životu, milosnom životu, tom zalogu života u potpunom blaženstvu. Isus Krist nam, osobito,
daje pravi mir koji se rađa iz povjerljivog susreta čovjeka s Bogom.
To nam Isusovo blaženstvo govori da je mir istodobno mesijanski dar i ljudsko djelo. Naime, mir
pretpostavlja humanizam otvoren transcendenciji.
To je plod uzajamnog darivanja, uzajamnog obogaćivanja, zahvaljujući daru koji ima svoj izvoru u
Bogu i omogućuje živjeti s drugima i za druge. Etika
mira je etika zajedništva i dijeljenja. Nužno je, dakle,
da se razne današnje kulture izdignu iznad oblikâ
antropologije i etike koji se temelje na čisto subjektivističkim i pragmatičnim teorijsko-praktičnim
pretpostavkama, na osnovu kojih se odnosi suživota nadahnjuju na kriterijima moći i profita, sredstva
postaju ciljevi i obratno, kultura i odgoj su usredotočeni samo na instrumente, tehniku i djelotvornost.
Preduvjet za mir je rušenje diktature relativizma i
[1] Usp. Drugi vatikanski koncil, Past. konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 1.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
77
pretpostavki o potpuno autonomnom moralu, koji
priječi priznavanje neotuđivog moralnog zakona
što ga je Bog upisao u savjest svakoga čovjeka. Uspostavljati mir znači graditi suživot u racionalnom i
moralnom smislu, koji počiva na temeljima čiju mjeru nije stvorio čovjek, već Bog. “Gospodin narodu
svom daje jakost, Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje”, podsjeća Psalam 29 (r. 11).
Mir – Božji dar i čovjekovo djelo
3. Mir se tiče osobe u cjelini i podrazumijeva potpunu zauzetost. To je mir s Bogom življenjem po
njegovoj volji. To je nutarnji mir sa samim sobom i
izvanjski mir s bližnjima i sa čitavim stvorenim svijetom. Uključuje u prvom redu, kao što je pisao blaženi Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris, čija će se
pedeseta obljetnica obilježiti za nekoliko mjeseci,
izgrađivanje suživota utemeljenog na istini, slobodi, ljubavi i pravdi [2]. Nijekanjem onoga što predstavlja pravu narav ljudskog bića, u njegovim bitnim
dimenzijama, u njegovoj dubokoj sposobnosti da
spozna istinu i dobro i, u konačnici, samoga Boga,
ugrožava se i izlaže pogibelji izgrađivanje mira. Bez
istine o čovjeku, koju je Stvoritelj upisao u njegovo
srce, sloboda i ljubav bivaju obezvrijeđeni, a zauzimanje za pravdu gubi svaki smisao.
Da bismo postali istinski mirotvorci od presudne
je važnosti imati na umu transcendentalnu dimenziju i biti u stalnom dijalogu s Bogom, milosrdnim
Ocem, u kojem molimo za otkupljenje koje nam je
stekao njegov Sin Jedinorođenac. Tako čovjek može
pobijediti onu klicu potamnjivanja i nijekanja mira
što ga predstavlja grijeh u svim njegovim oblicima:
egoizmu i nasilju, gramzivosti i želji za moći i vlašću
nad drugim, nesnošljivosti, mržnji i nepravednim
strukturama.
Ostvarivanje mira ovisi prije svega o prepoznavanju da smo, u Bogu, jedna ljudska obitelj. Ta je obitelj, kao što se uči u enciklici Pacem in terris, satkana
od interpersonalnih odnosâ i institucijâ poduprtih i
nadahnutih jednim zajedničkim “mi”, koji uključuje
unutarnji i izvanjski moralni red, gdje se, po istini i
pravednosti, iskreno priznaju uzajamna prava i međusobne dužnosti. Mir je red oživljen i upotpunjen
ljubavlju, na takav jedan način da tuđe potrebe i
zahtjeve osjećamo kao svoje vlastite, da s drugima
dijelimo svoja dobra i zalažemo se da svi ljudi u svijetu dijele iste moralne i duhovne vrijednosti. To je
red postignut u slobodi, na način koji odgovara dostojanstvu osobâ koje, po svojoj naravi kao razumna
[2]
[3] 78
bića, preuzimaju na sebe odgovornost za vlastito
djelovanje [3].
Mir nije san, nije utopija: mir je moguć. Svoj pogled moramo spustiti dublje, ispod površnosti vanjštine i pojava koje nas okružuju, da bismo otkrili
jednu pozitivnu stvarnost koja postoji u srcima, jer
je svaki čovjek stvoren na Božju sliku i pozvan rasti
i dati svoj doprinos izgrađivanju novog svijeta. Sâm
je Bog, naime, utjelovljenjem svoga Sina i otkupljenjem što ga je On izveo, ušao u povijest i izveo na
život novo stvorenje i uspostavio novi savez između
Boga i čovjeka (usp. Jr 31, 31-34), pruživši nam mogućnost da steknemo “novo srce” i “novi duh” (usp.
Ez 36, 26).
Upravo zato Crkva je uvjerena kako postoji prijeka potreba za novim naviještanjem Isusa Krista,
prvog i glavnog činioca cjelovitog razvoja narodâ
kao i mira. Isus je, naime, naš mir, naša pravda i naše
pomirenje (usp. Ef 2,14; 2 Kor 5,18). Mirotvorac je,
prema Isusovim blaženstvima, onaj koji traži dobro
drugoga, puninu dobra duše i tijela, danas i sutra.
Iz tog učenja se može izvesti zaključak da je svaka osoba i svaka zajednica – redovnička, građanska,
odgojna i kulturna – pozvana zalagati se za mir. Mir
je u prvom redu ostvarivanje zajedničkog dobra
društva na njegovim različitim razinama, primarnoj
i intermedijarnoj, nacionalnoj, međunarodnoj i globalnoj. Upravo zato se može s pravom reći da je put
koji vodi do ostvarivanja općeg dobra ujedno put
koji treba slijediti u postizanju mira.
Mirotvorci su oni koji ljube, brane i promiču
život u njegovoj cjelini
4. Put koji vodi do postizanja općeg dobra i mira
je prije svega poštivanje prema ljudskom životu,
promatranom u mnogostrukosti njegovih aspekata, počevši od njegova začeća, preko njegova rasta i
razvoja pa sve do njegova prirodnog svršetka. Pravi
su mirotvorci, dakle, oni koji ljube, brane i promiču
ljudski život u svim njegovim vidicima: osobnom,
zajedničkom i transcendentnom. Život u punini je
vrhunac mira. Onaj koji želi mir ne može tolerirati
nasrtaje i zločine protiv života.
Oni koji ne cijene dovoljno vrijednost ljudskog
života i, samim tim, zalažu se primjerice za liberalizaciju pobačaja, možda ne shvaćaju da na taj način
predlažu postizanje lažnog mira. Bijeg od odgovornostî, koji obezvrjeđuje osobu, a još više ubojstvo
jednog nevinog bića koje se ne može braniti, neće
moći nikada donijeti sreću i mir. Doista, kako netko
Usp. enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.): AAS 55 (1963), 265-266.
Usp. isto: AAS 55 (1963), 266.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
može tvrditi da se zauzima za mir, cjeloviti razvoj narodâ i samo očuvanje okoliša, a ne brani pravo na
život najslabijih, počevši od nerođene djece? Svaka povreda života, osobito u njegovu početku, neizbježno nanosi nepopravljive štete razvoju, miru i
okolišu. Jednako tako nije ispravno uvoditi kriomice
u zakonodavstvo lažna prava na slobode koja, budući da se temelje na ograničenom i relativističkom
shvaćanju ljudskog bića i vještom korištenju dvoznačnih izraza usmjerenih promicanju tobožnjeg
prava na pobačaj i eutanaziju, ugrožavaju temeljno
pravo na život.
Postoji također potreba da se prizna i promiče prirodnu strukturu braka kao zajednice jednog
muškarca i jedne žene s obzirom na pokušaje da se
s njom pravno izjednači ostale vrste zajednicâ koje
se od nje stubokom razlikuju i koje joj, zapravo, štete i pridonose njezinoj destabilizaciji, potamnjujući
njezinu posebnu narav i njezinu nezamjenjivu društvenu ulogu.
Ta načela nisu istine vjere, niti su tek neka posljedica prava na vjersku slobodu. Ona su upisana u
samu čovjekovu narav, spoznatljiva su razumom te
su dakle zajednička svim ljudima. Nastojanja Crkve
oko njihova promicanja nema dakle konfesionalni
karakter, već su upravljena svim osobama, neovisno
o njihovoj vjerskoj pripadnosti. To djelovanje je to
potrebnije što se ta načela više niječe ili pogrešno
shvaća, jer to predstavlja povredu istine o osobi, tešku ranu nanesenu pravednosti i miru.
Zato je drugi važni način kojim se pomaže izgrađivanju mira taj da pravni sustavi i pravosuđa priznaju
pravo na korištenje prava na prigovor savjesti kada
su posrijedi zakoni i vladine mjere koji predstavljaju
napad na ljudsko dostojanstvo, kao što su pobačaj i
eutanazija.
Među temeljna ljudska prava, također u pogledu
miroljubivog suživota narodâ i mira u svijetu, ubraja
se također pravo pojedinaca i zajednica na vjersku
slobodu. U ovom povijesnom trenutku, sve je važnije to pravo promicati ne samo s negativne točke
gledišta, kao sloboda od – primjerice, od obavezâ
i prisilâ u pogledu slobode izbora vlastite religije –,
nego također s pozitivne točke gledišta, u njegovim
raznim inačicama, kao sloboda za: primjerice, svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanje i prenošenje
svog učenja; uključivanje u aktivnosti na odgojnom,
dobrotvornom i karitativnom polju koje omogućuju
provoditi u djelo vlastite religijske zapovijedi; postojanje i djelovanje kao socijalna tijela, uređena prema
vlastitim doktrinarnim načelima i institucionalnim
ciljevima. Nažalost, i u zemljama drevne kršćanske
[4] tradicije bilježi se sve veći broj slučajeva vjerske nesnošljivosti, osobito prema kršćanstvu i onima koji
jednostavno nose prepoznatljive znakove vlastite
vjerske pripadnosti.
Mirotvorac mora imati također pred očima da, u
sve većem dijelu javnog mnijenja, ideologije radikalnog liberalizma i tehnokracije nameću uvjerenje
da postizanju ekonomskog rasta treba težiti čak i na
štetu socijalne uloge države i mrežâ solidarnosti civilnog društva, kao i socijalnih pravâ i dužnostî. Treba, međutim, podsjetiti da su ta prava i dužnosti od
temeljne važnosti za puno ostvarenje ostalih prava,
počevši od građanskih i političkih.
Među pravima i dužnostima koja su danas najugroženija ubraja se pravo na rad. Razlog tome krije
se u činjenici da su rad i ispravno priznavanje pravnog položaja radnika sve više obescijenjeni, jer se
smatra da ekonomski razvoj ovisi prije svega o potpunoj slobodi tržištâ. Rad se tako promatra kao varijabla koja ovisi o ekonomskim i financijskim mehanizmima. U vezi s tim ponovno tvrdim da ljudsko
dostojanstvo, kao i ekonomski, društveni i politički
razlozi traže da se i nadalje “daje prioritet cilju da
se svima omogući pristup stalnom zaposlenju” [4].
Preduvjet za ostvarenje tog ambicioznog cilja je
novo shvaćanje rada, utemeljeno na etičkim načelima i duhovnim vrijednostima, koji će učvrstiti poimanje rada kao temeljnog dobra za osobu, obitelj
i društvo. S tim je dobrom nerazdvojno povezana
dužnost i pravo koji zahtijevaju hrabre nove politike
zapošljavanja sviju.
Izgrađivati dobro mira pomoću novog
modela razvoja i ekonomije
5. Sa svih strana može se čuti da je danas nužan
novi model razvoja, kao i novi pristup ekonomiji. I
cjeloviti, solidarni i održivi razvoj i opće dobro zahtijevaju ispravnu ljestvicu dobara i vrijednosti, koju je
moguće ustrojiti tako Bog bude središnja referentna
točka. Nije dovoljno imati na raspolaganju mnogo
sredstava i mnogo mogućnosti izbora, ma koliko
oni vrijedni bili. I raznovrsnost dobara koja stoje u
službi razvoja i široka lepeza izborâ moraju se koristiti u svrhu dobrog života, ispravnog vladanja u
kojem se priznaje primat duhovne dimenzije i poziv
na ostvarenje općeg dobra. U protivnom, oni gube
svoju pravu vrijednost i na kraju bivaju uzdignuti u
nove idole.
Da bi se izašlo iz trenutne financijske i ekonomske krize – koja ima za posljedicu rast nejednakostî
– nužne su osobe, skupine, institucije koje promiču
život pospješivanjem čovjekove kreativnosti kako
Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate (29. lipnja 2009.), 32: AAS 101 (2009), 666-667.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
79
bi se, čak i iz krize, izvukla prilika za razlučivanje
i novi ekonomski model. Prevladavajući model u
posljednjim desetljećima pozivao je na traženje
maksimalne zarade i potrošnje, na temelju jednog
individualističkog i egoističnog razmišljanja,
usmjerenog na to da se osobe promatra isključivo
kroz prizmu njihove sposobnosti da odgovore na
zahtjeve kompetitivnosti. Međutim, s druge točke
gledišta pravi i trajni uspjeh se postiže darivanjem
sebe samih, vlastitih intelektualnih sposobnosti,
vlastite poduzetnosti, budući da održivi, to jest
autentični ljudski ekonomski razvoj treba načelo
besplatnosti kao izraz bratstva i logike dara [5]. To
konkretno znači da je u ekonomskoj djelatnosti
mirotvorac onaj koji sa suradnicima i kolegama, s
naručiteljima i korisnicima, uspostavlja odnose koji
se baziraju na poštenju i uzajamnosti. On obavlja
ekonomsku djelatnost za opće dobro i doživljava
svoj rad kao nešto što je iznad njegovog osobnog
interesa, na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja.
Na taj način, on radi ne samo za sebe, već i zato
da drugima osigura budućnost i dostojanstveno
zaposlenje.
Na ekonomskom planu, države posebice moraju
osmisliti politike industrijskog i poljoprivrednog razvoja u kojima će se posvećivati briga društvenom
napretku i posvemašnjem razvoju demokracije i
pravne države. Stvaranje etičkih struktura za monetarna, financijska i robna tržišta također je od temeljne važnosti i nezaobilazno; ova je nužno stabilizirati
i bolje koordinirati i kontrolirati kako ne bi nanosila
štetu najsiromašnijima. Pažnja mnogih mirotvoraca
mora se usto usmjeriti – s većom odlučnošću no što
se činilo do danas – na prehrambenu krizu, koja je
daleko teža od financijske. Problem sigurnosti opskrbe hranom ponovno se našao u središtu međunarodnog političkog programa, zbog kriza povezanih, između ostalog, s naglim promjenama cijena
osnovnih poljoprivrednih proizvoda, neodgovornim ponašanjima nekih ekonomskih aktera i nedostatnom kontrolom od strane vladâ i međunarodne
zajednice. Da bi se uhvatili u koštac s tim krizama,
mirotvorci su pozvani djelovati zajedno u duhu
solidarnosti, od mjesne do međunarodne razine,
sa ciljem da se zemljoradnicima, osobito na malim
seoskim imanjima, omogući da mogu obavljati
svoju djelatnost na dostojanstven i održiv način sa
socijalnog, ambijentalnog i ekonomskog gledišta.
Odgoj za kulturu mira:
uloga obitelji i institucijâ
6. Želim ponovno snažno potvrditi da su mnogi mirotvorci pozvani njegovati ljubav prema općem dobru obitelji i socijalnoj pravednosti, kao i
zauzetost za učinkoviti socijalni odgoj.
Nitko ne smije nijekati ili podcjenjivati odsudnu
ulogu obitelji, te temeljne stanice društva s demografskog, etičkog, pedagoškog, ekonomskog i političkog gledišta. Ona ima prirodni poziv promicati
život: ona prati osobe u njihovu rastu i sazrijevanju
i potiče uzajamno obogaćivanje kroz brigu i dijeljenje. Obitelj, na osobit način, služi kao rasadnik
za osobno sazrijevanje u skladu s mjerilima Božje
ljubavi. Obitelj je jedan od nezaobilaznih socijalnih subjekata u ostvarivanju kulture mira. Nužno
je sačuvati pravâ roditelja i njihovu primarnu ulogu
u odgoju djece, na prvome mjestu na moralnom i
vjerskom polju. Obitelj je mjesto gdje se rađaju i rastu mirotvorci, budući promicatelji kulture života i
ljubavi [6].
U tu golemu zadaću odgoja za mir uključene su
na osobit način vjerske zajednice. Crkva vjeruje da
je preuzela na sebe dio te velike odgovornosti kroz
novu evangelizaciju, koja za svoje stožere ima obraćenje na istinu i Kristovu ljubav i, samim tim, duhovni i moralni preporod pojedinaca i društava. Susret
s Isusom Kristom oblikuje mirotvorce obvezujući ih
na zajedništvo i prevladavanje nepravde.
Posebnu zadaću u pogledu mira imaju kulturne,
obrazovne i sveučilišne institucije. Od ovih se traži
da pruže značajan doprinos ne samo obrazovanju
novih naraštaja lidera, već također obnovi javnih,
bilo nacionalnih bilo međunarodnih, ustanova. One
mogu također pridonijeti znanstvenom promišljanju koje će ekonomske i financijske djelatnosti postaviti na čvrste antropološke i etičke temelje. Današnji svijet, pogotovo svijet politike, treba svježe
ideje i nove kulturne sinteze, kako bi se nadišlo čisto
tehničke pristupe i uskladilo razne političke struje u
cilju postizanja općeg dobra. Ovo potonje, promatrano kao skup pozitivnih interpersonalnih i institucionalnih odnosâ u službi cjelovitog razvoja pojedinaca i skupina, je u temelju svakog pravog odgoja
za mir.
Pedagogija mirotvoraca
7. Jasno se, na kraju, uviđa nužnost predlaganja i
promicanja pedagogije mira. Ona zahtijeva bogati
[5] [6] 80
Usp. isto, 34 i 36: AAS 101 (2009), 668-670 e 671-672.
Usp. Ivan Pavao II., Poruka za svjetski dan mira 1994. (8. prosinca 1993.): AAS 86 (1994), 156-162.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
duhovni život, jasne i ispravne moralne referentne
točke i prikladne stavove i načine života. Djela mirotvorstva teže postizanju općeg dobra i pobuđuju
zanimanje za mir i njegovanje mira. Misli, riječi i geste mira stvaraju mentalitet i kulturu mira, ozračje
poštivanja, čestitosti i srdačnosti. Potrebno je, dakle,
učiti ljude da jedni druge ljube i njeguju mir, i da u
njihovim odnosima više prevladava dobrohotnost
no puka tolerancija. Temeljni je poticaj tomu “reći
ne osveti, priznati nepravde, prihvatiti isprike bez
da smo ih tražili i na kraju oprostiti” [7], tako da se
pogreške i uvrede mogu uistinu priznati, da bismo
mogli zajedno kročiti prema pomirenju. To zahtijeva
jačanje pedagogije opraštanja. Zlo se, naime, pobjeđuje dobrom, a u traženju pravednosti treba se
voditi primjerom Boga Oca koji ljubi svu svoju djecu
(usp. Mt 5,21-48). To je polagan proces, jer pretpostavlja duhovni razvoj, odgajanje za više vrijednosti,
novu viziju ljudske povijesti. Treba se odreći lažnog
mira što ga obećavaju idoli ovoga svijeta i njegovih
pratećih opasnosti, onog lažnog mira koji otupljuje savjesti, koji vodi čovjeka do toga da je prignut
nad samim sobom, bez volje za životom i na sve
ravnodušan. Pedagogija mira, nasuprot tome, uključuje djelovanje, suosjećanje, solidarnost, hrabrost i
ustrajnost.
[7] [8] Isus utjelovljuje sve te stavove u svome životu,
sve do potpunog predanja samoga sebe, sve do
“gubitka života” (usp. Mt 10,39; Lk 17,33; Iv 12,25).
On obećava svojim učenicima da će, prije ili kasnije, doživjeti čudesno otkriće o kojem smo govorili
na početku, to jest da u svijetu postoji Bog, Bog Isusa, koji je potpuno solidaran s ljudima. U vezi s tim
želim podsjetiti na molitvu kojom se traži od Boga
da nas učini oruđima svoga mira, da bismo nosili
njegovu ljubav tamo gdje vlada mržnja, njegovo
oproštenje gdje je uvreda, istinsku vjeru tamo gdje
je sumnja. Zajedno s blaženim Ivanom XXIII. molimo
Boga da prosvijetli vođe narodâ da, pored skrbi za
materijalno blagostanje svojih sugrađana, jamče i
brane dragocjeno dobro mira, molimo ga da jača u
ljudima spremnost da ruše barijere koje ih dijele, da
jača sveze uzajamne ljubavi, međusobno razumijevanje i da opraštaju onima koji su im nanijeli uvrede; tako će njegovom moći i nadahnućem svi narodi
na zemlji iskusiti bratstvo i željeni mir za kojim silno
teže će cvasti i kraljevati među njima [8].
S tom molitvom, izražavam svoju želju da svi postanu pravi mirotvorci i graditelji mira, tako da ljudski grad raste u bratskoj slozi, napretku i miru.
Iz Vatikana, 8. prosinca 2012.
Papa Benedikt XVI.
Benedikt XVI., Discorso in occasione dell’Incontro con i membri del Governo, delle istituzioni della Repubblica, con il corpo
diplomatico, i capi religiosi e rappresentanze del mondo della cultura (Govor prigodom Susreta s članovima Vlade, državnih institucija, diplomatskog zbora, vjerskim vođama i predstavnicima svijeta kulture), Baabda-Libano (15, rujna 2012.):
L’Osservatore Romano, 16. rujna 2012., str. 7.
Usp. enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.): AAS 55 (1963), 304.
PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 21.
SVJETSKI DAN BOLESNIKA
“Idi pa i ti čini tako!” (Lk 10, 37)
Vatikan, 17. siječanj 2013.
Draga braćo i sestre!
1. Dana 11. veljače 2013., na liturgijski spomen
Gospe Lurdske, svečano će se slaviti, u marijanskom
svetištu u Altöttingu, 21. Svjetski dan bolesnika.
Taj je dan za bolesnike, zdravstvene djelatnike, kršćanske vjernike i sve ljude dobre volje “snažni trenutak molitve, zajedništva, prinošenja trpljenja za
dobro Crkve i podsjetnik svima da u licu bolesnog
brata prepoznaju sveto Kristovo lice koji je, svojim
trpljenjem, smrću i uskrsnućem, spasio čovječanstvo” (Ivan Pavao II., Pismo povodom ustanovljenja
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Svjetskog dana bolesnika, 13. svibnja 1992., 3). U
toj prigodi osjećam posebnu blizinu sa svakim od
vas, dragi bolesnici koji, u zdravstvenim centrima ili
u svome domu, prolazite kroz teške trenutke kušnje
zbog bolesti i trpljenja. Neka do svih dopru umirujuće riječi otaca Drugog vatikanskog koncila: “Niste
ni napušteni ni beskorisni: vi ste pozvani od Krista,
vi ste njegov jasni odraz” (Poruka siromašnima, bolesnima i onima koji trpe).
2. Kako bih vas pratio na duhovnom hodočašću
koje od Lurda, mjesta i simbola nade i milosti, vodi
prema svetištu u Altöttingu, želim vam predložiti da
razmišljate o simboličnom liku dobrog Samarijanca
81
(usp. Lk 10, 25-37). Evanđeoska prispodoba koju je
napisao sveti Luka uklapa se u niz slikâ i događajâ
preuzetih iz svakodnevnog života, kojima nam Isus
želi pomoći da shvatimo duboku Božju ljubav prema
svakom ljudskom biću, osobito prema onima koji su
pogođeni bolešću ili patnjom. No, istodobno, završnim riječima iz prispodobe o dobrom Samarijancu,
“Idi pa i ti čini tako!” (Lk 10, 37), Gospodin pokazuje
koji stav svaki njegov učenik mora zauzeti prema
drugima, navlastito prema onima koji su u potrebi.
Iz beskrajne Božje ljubavi, kroz snažnu povezanost
s njim u molitvi, moramo crpiti snagu da svakoga
dana iskazujemo stvarnu brigu, po uzoru na dobrog
Samarijanca, za one koji su ranjeni u tijelu i duhu,
za one koji traže pomoć, pa bili oni nepoznati i ma
koliko siromašni bili. To vrijedi ne samo za pastoralne i zdravstvene djelatnike, već za sve, pa i za same
bolesnike, koji svoje stanje mogu proživljavati s vjerom: “Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od
patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s
Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju” (Enc. Spe salvi, 37).
3. Više je crkvenih otaca vidjelo u liku dobrog
Samarijanca samog Isusa a u čovjeku napadnutom
od razbojnika Adama, ljudski rod izgubljen i ranjen
zbog vlastitoga grijeha (usp. Origen, Homilija XXXIV
na Lukino Evanđelje, 1-9; Ambrozije, Komentar na
Lukino Evanđelje, 71-84; Augustin, Govor 171). Isus
je Sin Božji, Onaj koji uprisutnjuje Očevu ljubav, koja
je vjerna, vječna i bezgranična. Ali Isus je također
onaj koji je «svukao» sa sebe «ruho božanstva», koji
se spušta iz svojega božanskog «stanja» da preuzme
na sebe ljudsko obličje (Fil 8-6 ,2) i koji se približio
ljudskoj patnji, sve dotle da je sišao nad pakao, kao
što molimo u Vjerovanju, i donio nadu i svjetlo. On
ne čuva ljubomorno svoju jednakost s Bogom, svoje
božanstvo (usp. Fil 2,6), već se, pun milosrđa, priginje
nad ponor ljudske patnje, da izlije ulje utjehe i vino
nade.
4. Godina vjere koju slavimo predstavlja povlaštenu prigodu za jačanje službe ljubavi u našim crkvenim zajednicama, da bi svatko bio dobri Samarijanac prema drugome, prema svojim bližnjima. U vezi
s tim želim podsjetiti na neke osobe, među bezbroj
njih, u povijesti Crkve, koji su pomagali bolesnicima
da cijene ljudsku i duhovnu vrijednost svoga trpljenja, kako bi mogli služiti kao primjer i poticaj. Sveta
Terezija od Djeteta Isusa i Svetog lica “iskusna u znanosti ljubavi (scientia amoris)” (Ivan Pavao II., Apost.
pismo Novo millenio ineunte. Ulaskom u novo tisućljeće., 42), umjela je živjeti “u dubokom jedinstvu s
Isusovom patnjom” bolest koja ju je odvela “u smrt
preko velikih patnji” (Opća audijencija, 6. travnja
82
2011.). Sluga Božji Luigi Novarese, na kojeg mnogi još i danas čuvaju živu uspomenu, u obavljanju
svoje službe zamijetio je na poseban način važnost
molitve za bolesne i s bolesnima i onima koji trpe,
koje je često pratio u marijanska svetišta, na poseban način u lurdsku spilju. Nošen ljubavlju prema
bližnjemu, Raoul Follereau posvetio je vlastiti život
brizi za oboljele od Hansenove bolesti sve do najudaljenijih krajeva svijeta, pokrenuvši, među ostalim
inicijativama, proslavu Svjetskog dana borbe protiv
gube. Blažena Terezija iz Kolkate uvijek je započinjala dan susretom s Isusom u euharistiji, a zatim bi
izlazila na ulice s krunicom u ruci da ondje susretne
i služi Gospodinu prisutnom u onima koji trpe, osobito u onima koji su “neželjeni, nevoljeni, zanemareni”. Sveta Anna Schäffer iz Mindelstettena znala
je, također, na uzoran način ujediniti svoje patnje
s Kristovima: “njezin bolesnički krevet postao je…
samostanska ćelija a trpljenje predstavljalo misijsko
služenje… Krijepljena svakodnevnom pričešću, postala je neumorno oruđe zagovora u molitvi i zrcalo
Božje ljubavi prema mnogima koji su joj se obraćali
za savjet” (Homilija prigodom kanonizacije, 21. listopada 2012.). U evanđelju se ističe lik Blažene Djevice Marije, koja prati svoga napaćenog Sina sve do
najviše žrtve na Golgoti. Ona nikada ne gubi nadu
u Božju pobjedu nad zlom, patnjom i smrću i ona
zna kako prihvatiti u jednom zagrljaju vjere i ljubavi
Božjeg Sina rođenog u betlehemskoj spilji i umrlog
na križu. Njezina nepokolebljiva vjera u Božju moć
bila je rasvijetljena Kristovim uskrsnućem, koji daje
nadu onome koji se nalazi u trpljenju i obnavlja sigurnost u Gospodinovu blizinu i utjehu.
5. Želim na kraju uputiti riječi iskrene zahvalnosti
i ohrabrenja katoličkim zdravstvenim ustanovama i
samom civilnom društvu, biskupijama i kršćanskim
zajednicama, redovničkim obiteljima zauzetim u
zdravstvenom pastoralu, udrugama zdravstvenih
djelatnikâ i volonterâ. Neka u svima njima poraste
svijest da “u materinskom i velikodušnom dočekivanju svakog ljudskog života, napose onog nejakog ili
bolesnog, Crkva danas živi temeljnu vrijednost svog
poslanja” (Ivan Pavao II, Posinod. apost. pobud. Christifideles laici, 38).
Povjeravam ovaj 21. Svjetski dan bolesnika zagovoru Gospe od milosti, koju se časti u Altöttingu, da
uvijek prati ljude koji trpe u njihovu traženju utjehe i
čvrste nade, neka pomogne onima koji su uključeni
u apostolat ljubavi da postanu dobri Samarijanci za
svoju braću i sestre koji su pogođeni bolešću i trpljenjem. Svima drage volje podjeljujem svoj apostolski
blagoslov.
Iz Vatikana, 2. siječnja 2013.
Papa Benedikt XVI.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 28.
SVJETSKI DAN MLADIH 2013.
„Pođite i učinite mojim učenicima sve narode!“ (Usp. Mt 28, 19)
Dragi mladi, želim da do svih vas dopre moj pozdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se
mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije “ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri” (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim
biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu,
nadahnuti temom: “Radujte se u Gospodinu uvijek!”
(Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u
srpnju 2013.
Želim vas prije svega ponovno pozvati da sudjelujete u tom važnom događaju. Glasoviti kip Krista
Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene
ruke znak su njegove želje da zagrli sve one koji će
mu doći a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav
prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite
da vas on privuče k sebi! Doživite to iskustvo susreta
s Kristom zajedno s mnogim drugim mladima koji
će pohrliti u Rio da sudjeluju na idućem svjetskom
susretu! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci
koje svijet treba!
Pozivam vas da se pripravite za Svjetski dan u Rio
de Janeiru meditirajući već od sada o temi susreta:
“Pođite i učinite mojim učenicima sve narode” (usp.
Mt 28, 19). Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je
Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti.
Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu.
Godina priprave za susret s Rijom podudara se s Godinom vjere, na početku koje je održana Biskupska
sinoda čiji su radovi bili posvećeni “Novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere”. Drago mi je da
ste i vi, draga mladeži, uključeni u taj misijski polet
čitave Crkve. Pomoći drugima da upoznaju Krista je
najdragocjeniji dar koji možete dati drugima.
1. Urgentan poziv
Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim sebedarjem dali veliki doprinos Božjem
kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem
evanđelja. Oni su s velikim oduševljenjem pronosili
Radosnu vijest o Božjoj ljubavi očitovanoj u Kristu,
koristeći se tada dostupnim sredstvima i mogućnostima koji su bili daleko skromniji od onih kojima mi
danas raspolažemo. Tu mislim, naprimjer, na blaženog Josea de Anchietu, mladoga španjolskog isusovca iz 16. stoljeća, koji je pošao u misije u Brazil
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
a nije bio navršio ni dvadeset godina života i koji je
postao veliki apostol Novoga svijeta. Ali mislim također na one među vama koji se velikodušno posvećuju poslanju Crkve. U to sam se osvjedočio – što
je za mene bilo ugodno iznenađenje – o Svjetskom
dan mladih u Madridu, osobito u susretu s volonterima.
Mnogi se mladi ozbiljno pitaju je li život nešto
dobro i teško im je pronaći svoj put. No, općenito uzevši, mnogo je i onih koji se pitaju što mogu
učiniti u današnjem svijetu koji je suočen sa silnim
nevoljama. Svjetlo vjere prosvjetljuje tu tamu. Ono
nam pomaže shvatiti da svaki život ima neprocjenjivu vrijednost, jer je plod Božje ljubavi. Bog ljubi sve,
čak i one koji su otpali od vjere ili ne mare za njega.
Strpljiv je i čeka. Štoviše, dao je svoga Sina, umrlog
i uskrslog, da nas oslobodi od svakog zla. A Krist je
poslao svoje učenike da svim narodima donesu taj
radosni navještaj spasenja i novog života.
Crkva, nastavljajući to evangelizacijsko poslanje,
računa također na vas. Draga mladeži, vi ste prvi misionari među svojim vršnjacima! Na kraju Drugoga
vatikanskog koncila, čiju 50. obljetnicu slavimo ove
godine, sluga Božji Pavao VI. predao je mladićima i
djevojkama iz čitavog svijeta Poruku koja započinje
ovim riječima: “Vama, mladići i djevojke iz čitavog
svijeta, Koncil želi uputiti svoju posljednju poruku.
Jer vi ste ti koji ćete preuzeti baklju iz ruku svojih
otaca i živjet ćete u svijetu najmasovnijih promjena
ikad zabilježenih u povijesti. Vi ste ti koji ćete, vodeći
se najboljim primjerom i učenjem svojih roditelja i
učitelja, oblikovati buduće društvo: vi ćete se spasiti
ili nestati s njim”. Pismo se zaključuje apelom: “Izgrađujte s oduševljenjem svijet bolji od sadašnjega!”
(Poruka mladima, 8. prosinca 1965.).
Dragi prijatelji, taj je poziv vrlo aktualan. Prolazimo kroz jedno posebno povijesno razdoblje: tehnološki napredak nam je pružio nove i neslućene
mogućnosti interakcije među ljudima i narodima,
ali globalizacija tih odnosa bit će pozitivna i pomoći će svijetu da raste u čovještvu samo ako ne bude
utemeljena na materijalizmu već na ljubavi, jedinoj
stvarnosti koja može ispuniti srca sviju i ujediniti
ljude. Bog je ljubav. Čovjek koji zaboravi Boga gubi
nadu i postaje nesposoban ljubiti svoga bližnjega.
Zato je prijeko potrebno svjedočiti Božju prisutnost
da bi je svatko mogao iskusiti. O tome ovisi spasenje
ljudskog roda i spasenje svakog od nas. Svaki onaj
83
koji razumije tu potrebu, ne može a da ne zavapi zajedno sa svetim Pavlom: “jao meni ako evanđelja ne
navješćujem” (1 Kor 9, 16).
2. Postati Kristovi učenici
Taj misijski poziv vam je upućen također zbog
jednog drugog razloga, to jest zato jer je to neophodno za naš osobni hod u vjeri. Blaženi Ivan Pavao
II. pisao je da se “vjera učvršćuje darujući se” (Enc.
Redemptoris missio, 2). Kada naviještate evanđelje
i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u
Krista i postajete zreli kršćani. Misijska zauzetost je
bitni vidik vjere. Ne možemo biti pravi vjernici ako
druge ne evangeliziramo. Navještaj evanđelja mora
biti plod radosti što ste susreli Krista i u njemu pronašli stijenu na kojoj ćete graditi vlastiti život. Zalažući se u služenju drugima i naviještanju evanđelja,
vaši životi, tako često rastrgani zbog vaših raznih
aktivnosti, naći će svoje jedinstvo u Gospodinu. Vi
ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati
u čovještvu.
Ali, što znači biti misionar? To prije svega znači
biti Kristov učenik. To znači uvijek iznova osluškivati
poziv da ga slijedimo i svoj pogled upremo u njega: “učite se od mene” (Mt 11, 29). Učenik je osoba
pozorna na Isusovu riječ (usp. Lk 10, 39), netko tko
priznaje da je on Učitelj koji nas je ljubio dotle da je
dao svoj život za nas. Zato svaki od vas mora dopustiti da ga svakoga dana oblikuje Božja riječ. Ona će
vas učiniti prijateljima Gospodina Isusa i osposobiti
vas da druge mlade ljude dovedete do prijateljstva
s njim.
Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima.
Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji
su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili
vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima.
Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca
muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere i
o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti.
Biti misionari pretpostavlja svijest o toj primljenoj
baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete
ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati.
Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade
YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, “morate poznavati svoju vjeru
istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sistem nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje
izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni
u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli
snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima
ovog doba” (Predgovor).
3. Pođite!
84
Isus je poslao svoje učenike u misiju ovim nalogom: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se,
spasit će se” (Mk 16, 15-16). Evangelizirati znači donijeti drugima Radosnu vijest spasenja a ta Radosna
vijest je jedna osoba: Isus Krist. Kada ga susretnem,
kada otkrijem koliko me Bog ljubio i spasio, u meni
se rađa ne samo želja, već potreba da pomognem
drugima da ga upoznaju. Na početku Ivanova Evanđelja vidimo Andriju koji, nakon susreta s Isusom,
žuri dovesti mu svoga brata Šimuna (usp. 1, 40-42).
Evangelizacija uvijek započinje susretom s Gospodinom Isusom: onaj koji mu se približio i iskusio njegovu ljubav želi odmah s drugima dijeliti ljepotu toga
susreta i radost koja se rađa iz toga prijateljstva. Što
više poznajemo Krista, to ga više želimo naviještati.
Što više razgovaramo s njim, to više želimo govoriti
o njemu. Što smo više Kristom osvojeni, to više želimo druge dovesti k njemu.
Po krštenju, po kojem se rađamo na novi život,
Duh Sveti nastanjuje se u nama i rasplamsava naše
umove i srca. On nam pokazuje kako da ljubimo
Boga i uđemo u sve dublje prijateljstvo s Kristom.
Duh nas potiče da činimo dobro, da služimo drugima, da darujemo sami sebe. Potvrdom smo, zatim, ojačani darovima Duha da možemo naviještati
evanđelje na sve zreliji način. Duh ljubavi je dakle
duša misije: on nas potiče da izađemo iz samih sebe
i “pođemo” evangelizirati. Draga mladeži, pustite da
vas vodi snaga Božje ljubavi, pustite da ta ljubav pobijedi u vama težnju da se zatvorite u vlastiti svijest,
probleme i navike; imajte hrabrosti “poći” od samih
sebe da biste “pošli” drugima i pokazali im put koji
vodi do susreta s Bogom.
4. Naviještati evanđelje svim narodima
Krist je poslao svoje učenike da svjedoče njegovu
spasenjsku prisutnost svim narodima, jer Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi da se svi spase i da nitko
ne propadne. Svojom žrtvom ljubavi na križu, Isus je
otvorio put svakom muškarcu i ženi da mogu upoznati Boga i ući u zajedništvo ljubavi s njim. On je
također ustanovio zajednicu učenika da se navještaj
spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i
dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Neka ta Božja želja bude i naša!
Dragi prijatelji, otvorite svoje oči i pogledajte oko
sebe: mnogi su mladi izgubili smisao života. Pođite k
njima! Krist i vas treba. Pustite da vas zahvati njegova ljubav, budite oruđa neizmjerne ljubavi, tako da
ona dopre do svih, osobito do onih koji su “daleko”
od Boga. Neki su mu daleko u zemljopisnom smislu,
drugi su mu pak daleko zbog svog načina života.
Neki još uvijek nisu primili osobno evanđelje, drugi,
pak, premda su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. Otvorimo svima vrata našeg srca. Uspostavimo s
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju. Ako se
taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada će biti
plodonosan. “Narodi” kojima smo poslani nisu samo
druge zemlje svijeta, već su to također razna područja života kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja
i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme.
Radostan navještaj evanđelja je upravljen svim područjima našega život, bez iznimke.
Želim istaknuti dva područja na kojima je vaša
misionarska zauzetost još urgentnija. Prvo su područje društvene komunikacije, na poseban način Internet. Kao što sam vam, draga mladeži, već jednom
drugom prilikom toplo preporučio “osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti
na kojima počiva vaš život! [...] Na vama, mladi, koji
ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima
komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije
toga ‘digitalnog kontinenta’” (Poruka za 43. svjetski
dan sredstava društvene komunikacije, 24. svibnja
2009.). Naučite kako mudro koristiti to sredstvo. Budite svjesni i opasnosti koje ono sa sobom nosi, osobito opasnosti ovisnosti, miješanja stvarnog svijeta
s virtualnim i zamjenjivanja izravnog susreta i dijaloga s osobama s kontaktima na internetu.
Drugo je područje putovanja i migracije. Danas
je sve veći broj mladih koji putuju, ponekad zbog
studija ili posla, a katkad zbog zabave. Ali tu imam
pred očima također sva migracijska kretanja, kojima
se milijuni, često mladih, ljudi seli i mijenja regiju ili
državu zbog ekonomskih ili društvenih razloga. I te
pojave mogu postati providonosne prigode za širenje evanđelja. Dragi mladi, ne bojte se svjedočiti
svoju vjeru također u tim sredinama! Prenositi radost susreta s Kristom dragocjen je dar za one koje
susrećete.
5. Učinite ih učenicima!
Pretpostavljam da ste iskusili teškoću da svoje vršnjake pozovete da dožive iskustvo vjere. Često ste
se imali priliku osvjedočiti kako kod mnogih mladih,
osobito u određenim trenucima života, postoji želja
da upoznaju Krista i žive vrijednosti evanđelja, ali se
osjećaju nedoraslima i nesposobnima. Što učiniti?
Prije svega, već sama vaša blizina i vaše jednostavno
svjedočanstvo predstavljaju način na koji Bog može
dotaći njihovo srce. Krista se ne naviješta samo riječima, već taj navještaj mora uključivati čitav život
i pretočiti se u djela ljubavi. Ono što nas čini vjerovjesnicima jest ljubav koju je Krist ulio u naša srca;
naša ljubav, stoga, mora sve više biti nalik njegovoj.
Poput dobrog Samarijanca i mi moramo biti uvijek
pozorni na one koje susrećemo, znati slušati, shvatiti, pomoći, da bismo one koji traže istinu i smisao
života doveli u Božju kuću koja je Crkva, gdje nada
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
i spasenje prebivaju (usp. Lk 10,29-37). Dragi prijatelji, ne zaboravite nikada da je prvi čin ljubavi što
ga možete učiniti bližnjemu to da podijelite s njim
izvor svoje nade: onaj koji ne daje Boga, daje premalo! Isus svojim učenicima zapovijeda: “Pođite dakle i
učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih uime
Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što
sam vam zapovjedio” (Mt 28, 19-20). Sredstva koja
nam stoje na raspolaganju da “druge učinimo učenicima” u prvom redu su krštenje i kateheza. To znači da osobe kojima naviještamo evanđelje moramo
dovesti do susreta s Kristom živim, osobito u njegovoj riječi i sakramentima. Tako će moći povjerovati u
njega, upoznati Boga i živjeti njegovu milost. Volio
bih da se svatko zapita: jesam li ikada imao hrabrosti
predložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenje da to učine? Jesam li ikoga pozvao da
krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Dragi prijatelji, ne bojte se predložiti svojim vršnjacima susret
s Kristom. Zazivajte Duha Svetoga: on će vam pokazati kako ćete Krista sve potpunije upoznati i ljubiti
i kako da budete domišljati i kreativni u prenošenju
evanđelja.
6. Postojani u vjeri
Kada naiđete na teškoće u misiji evangelizacije,
možda ćete ponekad biti u napasti da poput proroka Jeremije kažete: “A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve,
gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam’”. Ali i vama
Bog odvraća: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima
kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti” (Jr 1,
6-7). Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima,
slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ne bojte
se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije
svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni
odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj
snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: “To
pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas” (2
Kor 4, 7).
Zbog toga vas pozivam da vam u tome temelj
budu molitva i sakramenti. Autentična se evangelizacija rađa uvijek iz molitve i na nju se oslanja:
moramo prvo razgovarati s Bogom da bismo mogli
govoriti o Bogu. U svojoj molitvi povjeravamo Gospodinu osobe kojima smo pozvani, moleći ga da
dotakne njihovo srce; molimo Duha Svetoga da nas
učini svojim oruđima za njihovo spasenje; molimo
Krista da nam nadahne riječi koje ćemo reći i učini
nas znakovima svoje ljubavi. I, općenitije, molimo
za misiju čitave Crkve, prema izričitom Isusovu zahtjevu: “Molite dakle gospodara žetve da pošalje
radnike u žetvu svoju” (Mt 9,38). Pronađite u euharistiji izvor svoga vjerskog života i svojeg kršćanskog
svjedočenja, redovito sudjelujući na misi nedjeljom
i kad god možete kroz tjedan. Često pristupajte sa-
85
kramentu pomirenja: to je dragocjeni susret s Božjim milosrđem u kojem nas on prihvaća, oprašta
nam i obnavlja naša srca u ljubavi. Potrudite se da
primite sakrament potvrde ako već to niste učinili
te se pomno i predano pripravite za njegovo primanje. Potvrda je, kao i euharistija, sakrament misije,
jer nam daje snagu i ljubav Duha Svetoga da bismo
svoju vjeru neustrašivo ispovijedali. Potičem vas nadalje da prakticirate euharistijsko klanjanje. Vrijeme
provedeno u slušanju i dijalogu s Isusom prisutnim
u sakramentu postaje polazište novog misijskog
oduševljenja.
Ako budete slijedili taj put, sam Krist će vam dati
sposobnost da budete potpuno vjerni njegovoj riječi i da ga vjerno i odvažno svjedočite. Ponekad ćete
biti pozvani dokazati svoju ustrajnost, osobito kada
u naviještanju Božje riječi naiđete na odbacivanja i
protivštine. U nekim dijelovima svijeta neki od vas
trpe zato što, zbog pomanjkanja vjerske slobode, ne
mogu javno svjedočiti vjeru u Krista. Ima i onih koji
su životom platili svoju pripadnost Crkvi. Potičem
vas da ostanete čvrsti u vjeri, sigurni da je Krist uz
vas u svakoj kušnji. On vam ponavlja: “Blago vama
kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo
slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća
vaša na nebesima!” (Mt 5, 11-12).
7. U jedinstvu s čitavom Crkvom
Dragi mladi, da biste ostali postojani u ispovijedanju kršćanske vjere ondje gdje ste pozvani, vi trebate
Crkvu. Nitko ne može sam svjedočiti evanđelje. Isus
je poslao svoje učenike u misiju zajedno. Obratio
im se u množini kada je rekao: “učinite učenicima”.
Svoje svjedočanstvo, dakle, dajemo kao članovi kršćanske zajednice i zajedništvo življeno u Crkvi našu
misiju čini plodonosnom: po jedinstvu i ljubavi koju
imamo jedni prema drugima drugi će nas prepoznati kao Kristove učenike (usp. Iv 13, 35). Zahvalan sam
Gospodinu za dragocjeno djelo evangelizacije koje
provode naše kršćanske zajednice, naše župe, naši
crkveni pokreti. Plodovi te evangelizacije pripadaju
čitavoj Crkvi: “Jedan sije, drugi žanje”, govorio je Isus
(Iv 4, 37).
Ne mogu ovdje ne zahvaliti Bogu za veliki dar
misionara, koji se potpuno posvećuju naviještanju
evanđelju sve do nakraj svijeta. Zahvaljujem isto
tako Gospodinu za svećenike i posvećene osobe,
koji se potpuno razdaju da drugima navijeste Isusa Krista i da ga oni uzljube. Želim ovdje potaknuti
mlade koje je Bog pozvao da se oduševljeno posvete tim zvanjima: “Blaženije je davati nego primati”
(Dj 20, 35). Onima koji ostavljaju sve da ga slijede,
Isus obećava stostruko i vječni život! (usp. Mt 19, 29).
Zahvaljujem također za sve vjernike laike koji se
svim silama trude živjeti svoju svakodnevicu kao misiju gdjegod se nalazili, u obitelji ili na poslu, tako
86
da se Krista ljubi i služi mu se i da Božje kraljevstvo
sve više raste. Tu mislim osobito na one koji djeluju
na polju odgoja, zdravstva, poduzetništva, politike i
ekonomije i u mnogim drugim područjima apostolata laika. Krist treba vašu zauzetost i vaše svjedočenje. Neka vas ništa – ni teškoće, ni nerazumijevanja
– ne odvrati od toga da donosite Kristovo evanđelje
u mjesta u kojima se nalazite: svaki je od vas dragocjen u velikom mozaiku evangelizacije!
8. “Evo me, Gospodine!”
U zaključku, draga mladeži, želim vas pozvati da
osluškujete duboko u svom srcu Isusov poziv da naviještate njegovo evanđelje. Kao što pokazuje veliki
kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru, njegovo je
srce otvoreno ljubavi prema svima, bez razlike, a njegove su ruke širom raširene da zagrle sve. Budite vi
Isusovo srce i ruke! Idite i svjedočite njegovu ljubav,
budite novi misionari nošeni ljubavlju i otvorenošću
prema svima! Slijedite primjer velikih misionara Crkve, poput svetog Franje Ksaverskog i drugih!
Na završetku Svjetskog dana mladih u Madridu
blagoslovio sam nekolicinu mladih s raznih kontinenata koji su polazili u misije. Oni su predstavljali
brojne mlade koji su, ponavljajući riječi proroka Izaije, rekli Gospodinu: “Evo me, mene pošalji!” (Iz 6, 8).
Crkva ima povjerenja u vas i duboko vam je zahvalna za radost i snagu koju nosite. Velikodušno koristite svoje talente u službi naviještanja evanđelja!
Znamo da se Duh Sveti daje onima koji se ponizna
srca učine raspoloživima za taj navještaj. I ne bojte
se: Isus, Spasitelj svijeta, je s nama u sve dane, sve do
svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20)!
Taj poziv, koji upućujem mladima iz čitavog svijeta, ima posebnu važnost za vas, dragi mladi iz
Južne Amerike! Naime, na Petoj općoj konferenciji
latinskoameričkog episkopata, održanoj u Aparecidi 2007., biskupi su pokrenuli “kontinentalnu misiju”. Mladi, koji na tome kontinentu čine većinu stanovništva, predstavljaju važnu i dragocjenu snagu
za Crkvu i društvo. Vi dakle prednjačite u toj misiji!
Sada kada se Svjetski dan mladih vraća u Latinsku
Ameriku, pozivam sve mlade toga kontinenta da
prenose svojim vršnjacima iz čitavog svijeta oduševljenje svoje vjere!
Neka Djevica Marija, Zvijezda nove evangelizacije, koju se zaziva također kao Gospu od Aparecide
i Gospu Guadalupsku, prati svakog od vas u vašoj
misiji svjedočenja Božje ljubavi. Svima vama, s osobitom ljubavlju, podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
Iz Vatikana 18. listopada 2012.
Papa Benedikt XVI. MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI.
ZA 50. SVJETSKI DAN MOLITVE
ZA DUHOVNA ZVANJA
Draga braćo i sestre!
Na 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, koji
će se slaviti 21. travnja 2013., na četvrtu vazmenu
nedjelju, želim vas pozvati da razmišljate na temu:
“Zvanja su znak nade utemeljene na vjeri”, koja se
dobro uklapa u kontekst Godine vjere i proslave 50.
obljetnice otvorenja Drugoga vatikanskog koncila.
Sluga Božji Pavao VI. tijekom Koncila ustanovio je taj
Dan složne molitve Bogu Ocu da nastavi slati radnike za svoju Crkvu (usp. Mt 9, 38). “Imati dovoljan broja svećenika”, istaknuo je tada Papa, “problem je koji
ima izravan utjecaj na sve vjernike: ne samo zato što
o tome ovisi vjerska budućnost kršćanskoga društva, već također zato što je taj problem precizan i
nezaobilazan pokazatelj vitalnosti vjere i ljubavi
pojedinih župnih i dijecezanskih zajednica te dokaz
ćudorednog zdravlja kršćanskih obitelji. Ondje gdje
su zvanja za crkveni i redovnički stalež brojna, tamo
se velikodušno živi po evanđelju” (Pavao VI., Radioporuka od 11. travnja 1964.).
U ovim desetljećima, razne crkvene zajednice diljem svijeta su se svake godine okupljale na četvrtu
vazmenu nedjelju da zajedno mole od Boga dar svetih zvanja i ponovno predlože svima da razmišljaju
o urgentnosti odgovora na Božji poziv. Taj značajni
događaj je potaknuo, naime, snažnu zauzetost da se
sve više u središte duhovnosti, pastoralnog djelovanja i molitve vjernika stavi važnost poziva na svećeništvo i posvećeni život.
Nada je očekivanje nečega pozitivnog za budućnost, ali ona istodobno mora biti oslonac našoj sadašnjosti, koja je nerijetko označena nezadovoljstvima i neuspjesima. Ali na čemu se temelji naša nada?
Promatrajući povijest izraelskog naroda, opisanu u
Starome zavjetu, vidimo kako na vidjelo izbija, posebno u teškim trenucima kao što je izgnanstvo, jedan stalni element, na koji osobito podsjećaju proroci: to je sjećanje na obećanja koja je Bog dao patrijarsima, spomen koji od nas traži da nasljedujemo
uzorno držanje Abrahama, koji, podsjeća apostol
Pavao, “u nadi protiv svake nade povjerova… da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno:
Toliko će biti tvoje potomstvo” (Rim 4, 18). Utješna i
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
jasna istina koja izbija na vidjelo iz čitave povijesti
spasenja je dakle Božja vjernost savezu, na koju se
obavezao i koju je obnovio svaki put kada bi čovjek
taj savez prekršio svojom nevjernošću, grijehom, još
tamo od vremena potopa (usp. Post 8, 21-22) pa do
izlaska i putovanja u pustinji (usp. Pnz 9, 7). Zbog
iste te vjernosti Bog je zapečatio novi i vječni savez
sa čovjekom, po krvi njegova Sina, koji je umro i
uskrsnuo za naše spasenje.
U svakom trenutku, a napose u najtežima, Gospodinova je vjernost, ta istinska pokretačka snaga
povijesti spasenja, činila da srca muškaraca i žena
zadršću i potvrđivala ih u nadi da će jednoga dana
prispjeti “Obećanoj zemlji”. Tu se krije sigurni temelj
svake nade: Bog nas nikada ne napušta i vjeran je
danoj riječi. Zbog toga razloga, u svakoj situaciji,
bila ona pozitivna ili negativna, možemo gajiti čvrstu nadu i moliti zajedno s psalmistom: “Samo je u
Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja”
(Ps 62, 6). Imati nadu, dakle, isto je što i uzdati se
u vjernoga Boga, koji drži obećanja saveza. Vjera i
nada su zato usko povezane. “’Nada’ je, zaista, središnja riječ biblijske vjere – tako da se čini kako se u
određenim ulomcima riječi ‘vjera’ i ‘nada’ slobodno
mogu jedna drugom zamijeniti. Tako Poslanica Hebrejima izraz ‘punina vjere’ (10,22) usko povezuje s
izrazom ‘nepokolebljiva vjera nade’ (10,23). Jednako
tako, kada Prva Petrova poslanica potiče kršćane da
budu uvijek spremni dati logos – smisao i razlog –
nade koja je u njima (usp. 3,15), ‘nada’ je istoznačnica ‘vjere’” (Enc. Spe salvi, 2).
Draga braćo i sestre, u čemu se točno sastoji
Božja vjernost uz koju prianjamo nepokolebljivom
nadom? To je njegova ljubav! On, Otac, izlijeva, po
Duhu Svetom, u dubinu našega bića svoju ljubav
(usp. Rim 5, 5). I upravo ta ljubav, koja se u punini
očitovala u Isusu Kristu, zahvaća u naš život, traži
odgovor o tome što svaki pojedinac želi učiniti od
svoga vlastitog života i koliko je spreman uložiti i
dati da ga ostvari u punini. Božja ljubav ponekad
slijedi putove koje nitko ne bi mogao ni zamisliti, ali
uvijek dopre do onih koji hoće da ih nađe. Nada se,
dakle, nadahnjuje ovom sigurnošću: “I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali
joj” (1 Iv 4, 16). I ta zahtjevna, duboka ljubav, koja
87
prodire duboko ispod površine, ulijeva nam hrabrost, daje nam nadu na našem životnom putu i u
našoj budućnosti i pomaže nam uzdati se u sebe, u
povijest i u druge ljude. Želim se obratiti posebno
vama, mladi, i ponoviti vam: “Što bi bio naš život bez
te ljubavi? Bog se brine za čovjeka od stvaranja sve
do kraja vremena, kada će dovršiti svoj naum spasenja. U Uskrslom Gospodinu imamo sigurnost naše
nade” (Obraćanje mladima biskupije San MarinoMontefeltro, 19. lipnja 2011.).
Baš kao što je to činio tijekom svoga zemaljskog
života, Uskrsli Isus i danas prolazi putovima našega
života i vidi nas zaokupljene našim poslovima, sa
svim našim željama i potrebama. Upravo usred naše
svakodnevice nastavlja nam upravljati svoju riječ;
poziva nas da živimo svoj život s njim, jer jedino on
može utažiti našu žeđ za nadom. On sada živi u zajednici učenika koja je Crkva i danas poziva ljude da
ga slijede. Taj poziv može doći u bilo kojem trenutku. I danas Isus ponavlja: “dođi i idi za mnom” (Mk
10, 21). Prihvatiti taj poziv za pojedinca znači da ne
smije više sam birati vlastiti put. Slijediti njega znači
sjediniti svoju volju s Isusovom, dati mu doista prednost, staviti ga na prvo mjesto u svim područjima
našega života: u obitelji i radu, u našim osobnim interesima, u nama samima. To znači predati svoj život
njemu, živjeti s njim u dubokoj prisnosti, ući po njemu u zajedništvo s Ocem u Duhom Svetim i, samim
tim, s braćom i sestrama. A to zajedništvo života sa
Isusom povlašteno je “mjesto” gdje možemo iskusiti
nadu i gdje će život biti slobodan i pun!
Svećenička i redovnička zvanja rađaju se iz iskustva osobnog susreta s Kristom, iz iskrenog i povjerljivog dijaloga s njim, da bismo ušli u njegovu volju.
Nužno je, zato, rasti u iskustvu vjere, shvaćenom
kao duboki odnos s Isusom, kao pozorno osluškivanje njegova glasa u svojoj nutrini, koji odjekuje
u nama. Taj proces, koji nas osposobljava pozitivno
odgovoriti na Božji poziv, moguć je u kršćanskim zajednicama u kojima vlada snažno ozračje vjere, gdje
se daje velikodušno svjedočanstvo prianjanja uz
evanđelje, gdje postoji snažan misijski osjećaj koji
potiče na potpuno predanje samoga sebe za Božje kraljevstvo, jačano pristupanjem sakramentima,
posebno euharistiji, i gorljivim molitvenim životom.
Ova potonja – molitva - “mora, s jedne strane, biti
vrlo osobna, moj susret s Bogom, s Bogom živim. S
druge strane, međutim, ona mora uvijek iznova na-
88
laziti svjetlo i nadahnuće u velikim molitvama Crkve
i svetaca, u liturgijskoj molitvi, u kojoj nas Gospodin
neprestano uči ispravno moliti” (Enc. Spe salvi, 34).
Stalna i duboka molitva pomaže vjeri kršćanske
zajednice da raste, u uvijek novoj sigurnosti da Bog
nikada ne napušta svoj narod i da ga podupire budeći u njemu posebna zvanja - na svećeništvo i posvećeni život - da budu znakovi nade za svijet. Prezbiteri i redovnici su, naime, pozvani darivati se na
bezuvjetan način Božjem narodu, služeći s ljubavlju evanđelju i Crkvi, služeći onoj čvrstoj nadi koju
samo otvorenost božanskom može dati. Zato oni,
svjedočenjem svoje vjere i svojim apostolskim žarom, mogu prenositi, poglavito novim naraštajima,
živu želju da velikodušno i spremno odgovore Kristu
koji poziva da ga slijede izbliza. Svaki put kada neki
od Isusovih učenika prihvati Božji poziv da se posveti svećeničkoj službi ili posvećenom životu, svjedočimo jednom od najzrelijih plodova kršćanske
zajednice, koji nam pomaže gledati s posebnim pouzdanjem i nadom u budućnost Crkve i na njezino
evangelizacijsko djelovanje. Ono naime iziskuje uvijek nove radnike koji će pronositi evanđelje, slaviti
euharistiju, podjeljivati sakrament pomirenja. Neka
stoga bude uvijek gorljivih svećenika, koji će znati
pratiti mlade kao “suputnici” i pomagati im da, na,
katkad, trnovitom i tamnom putu života, prepoznaju Krista, Put, Istinu i Život (usp. Iv 14, 6), i koji će im, s
evanđeoskom hrabrošću, predočiti ljepotu služenja
Bogu, kršćanskoj zajednici, braći. Neka ne ponestane svećenika koji pokazuju plodnost oduševljenog
zauzimanja, koje daje osjećaj ispunjenosti njihovu
životu, budući da je utemeljen na vjeri u Onoga koji
nas je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 19).
Nadam se, isto tako, da će mladi, pred koje se
stavljaju mnoge površne i kratkotrajne ponude, biti
kadri gajiti u sebi želju za istinskim vrijednostima,
uzvišenim ciljevima, radikalnim opredjeljenjima,
služenju drugima po Isusovu primjeru. Dragi mladi,
ne bojte se slijediti Isusa i kročiti zahtjevnim i hrabrim putovima ljubavi i velikodušnog zauzimanja!
Tako ćete biti sretni što služite, bit ćete svjedoci one
radosti koju svijet ne može dati, bit ćete živi plamenovi jedne beskrajne i vječne ljubavi, naučit ćete
dati “obrazloženje nade koja je u vama” (1 Pt 3, 15)!
Iz Vatikana, 6. listopada 2012.
Benedikt XVI.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
PAPA NAJAVIO ODREKNUĆE OD
PAPINSKE SLUŽBE
Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. najavio je 11. veljače svoje odreknuće od papinske službe, prenio je
Radio Vatikan. Papa je to učinio tijekom konzistorija povodom triju kanonizacija. Izjavu Svetog Oca prenosimo u cijelosti:
“Draga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo zbog triju kanonizacija, već i zato da vam priopćim jednu veoma važnu odluku za život Crkve. Nakon što sam se više put preispitao pred Bogom, došao
sam do uvjerenja da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način
moju papinsku službu. Veoma sam svjestan da se tu službu, zbog njezine duhovne naravi, mora obnašati
ne samo djelima i riječima, već ništa manje patnjom i molitvom. No, u današnjem svijetu, izloženom brzim
promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene
smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga,
duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa,
nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20
sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati - od strane onih kojima je to zadaća - konklave
za izbor novog pape. Draga braćo, zahvaljujem vam od sveg srca za svu ljubav i rad kojima ste sa mnom nosili teret moje službe i molim oproštenje za sve moje pogreške. Povjerimo, sada, svetu Crkvu brizi Vrhovnog
Pastira, Našega Gospodina Isusa Krista i zazovimo svetu Majku Mariju da svojom majčinskom dobrotom
bude na pomoć ocima kardinalima u izboru novog pape. Što se mene osobno tiče, želim i ubuduće služiti
svim srcem, čitavim životom posvećenim molitvi, svetu Crkvu Božju”, rekao je Papa u izjavi kojom se odriče
papinske službe.
POSLJEDNJA OPĆA AUDIJENCIJA
PAPE BENEDIKTA XVI.
Vatikan, (IKA) - Ne obnašam više službenu vlast
upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem,
tako reći, u dvorištu svetog Petra, rekao je 27. veljače papa Benedikt XVI. u katehezi na posljednjoj općoj audijenciji u svom pontifikatu. Osjećam u svome
srcu da moram prije svega zahvaliti Bogu, koji vodi
i daje rasti Crkvi, koji sije svoju Riječ i tako jača vjeru
u svom narodu, rekao je Papa na početku a zatim
se osvrnuo na svoju petrovsku službu: Gospodin me
doista vodio, bio mi je blizu, mogao sam svakodnevno zamijetiti njegovu prisutnost. Bila je to dionica
povijesnog puta Crkve koja je imala trenutke radosti
i svjetla, ali i teške trenutke; osjećao sam se poput
svetog Petra i apostola na lađi na Galilejskom jezeru: Gospodin nam je dao mnogo sunčanih dana i laganog povjetarca, dana u kojima je ulov bio obilan;
bilo je međutim i trenutaka u kojima se more uzburkalo i zapuhao protivan vjetar, kao u čitavoj povijesti
Crkve, i činilo se da Gospodin spava. Ali uvijek sam
znao da je u toj lađi Gospodin i uvijek sam znao da
lađa Crkve nije moja, nije naša, već je njegova i on
neće dopustiti da potone; on je taj koji je vodi, ne-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
sumnjivo također uz pomoć ljudi koje je izabrao, jer
je tako htio. To je bila i jest jedna sigurnost, koju ništa ne može potamniti. I zbog toga je danas moje
srce puno zahvalnosti Bogu jer nikada nije uskratio
čitavoj Crkvi i meni samom svoju utjehu, svoje svjetlo, svoju ljubav, kazao je Papa.
Zatim se biranim riječima zahvalio svima: kardinalima, svojim najbližim suradnicima, posebno spomenuvši državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea, Državnom tajništvu i Rimskoj kuriji, Rimskoj
biskupiji, biskupima i svećenicima i svim vjernicima
te Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici. Zatim je Papa spomenuo kako posljednjih tjedana osim pisama brojnih državnika i vjerskih vođa,
predstavnika svijeta kulture i drugih, prima i veliki
broj pisama od običnih ljudi. Te mi osobe ne pišu
kako se piše primjerice nekom knezu ili velikanu
kojeg se ne poznaje. Pišu mi kao braća i sestre ili
kao kćeri i sinovi, s osjećajima velike bliskosti. Tu se
može rukom dotaknuti što je Crkva – ne neka organizacija, ne neka udruga s vjerskim ili humanitarnim
ciljevima, već živo tijelo, zajednica braće i sestara u
89
Tijelu Isusa Krista, koja nas sve ujedinjuje. Doživljavati Crkvu na taj način i moći malne rukom dotaći
snagu njezine istine i njezine ljubavi ispunja čovjeka
radošću, u vremenu u kojem mnogi govore o njezinu iščezavanju.
Posljednjih sam mjeseci, nastavio je Papa kojeg
su u katehezi vjernici više put prekidali burnim pljeskom i poklicima oduševljenja, osjetio da su mi snage oslabile, i tražio sam ustrajno od Boga, u molitvi,
da me prosvijetli svojim svjetlom da donesem najpravedniju odluku ne za moje dobro, već za dobro
Crkve. Učinio sam taj korak u punoj svijesti o njegovoj ozbiljnosti kao i novosti, ali s dubokim mirom u
duši. Ljubiti Crkvu znači također imati hrabrosti donijeti teške, bolne odluke, imajući uvijek pred očima
dobro Crkve a ne nas samih. Preuzimajući papinsku službu znao sam da me
time Gospodin zauvijek obvezao. Ovim mojim činom, pojasnio je Papa, to se ne opoziva. Ne vraćam
se u privatni život, u život putovanja, susreta, primanja, predavanja i drugo. Ne ostavljam križa, već
ostajem na novi način uz Gospodina Raspetog. Ne
obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom,
nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu
svetog Petra, istaknuo je Papa.
Zahvaljujem svima i svakom također za poštivanje i razumijevanje kojim ste prihvatili tu tako važnu odluku. Nastavit ću pratiti Crkvu na njezinom
putu molitvom i razmatranjem, onom predanošću
Gospodinu i njegovoj Zaručnici koju sam nastojao
živjeti sve do sada svakoga dana i koju želim uvijek
živjeti. Molim vas da me se sjetite pred Gospodinom
i prije svega da molite za kardinale, koji su pozvani
na tako važnu zadaću, i za novog nasljednika apostola Petra: neka Gospodin prati svjetlom i snagom
svoga Duha, poručio je na kraju Papa više od 150 tisuća hodočasnika iz svih dijelova svijeta okupljenih
na Trgu Svetog Petra.
IZJAVA PAPE BENEDIKTA XVI. O ODREKNUĆU
OD SLUŽBE RIMSKOGA BISKUPA »Predraga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij, ne samo zbog triju kanonizacija nego i zato da bih
vam priopćio odluku koja je od velike važnosti za život Crkve. Nakon što sam više puta preispitivao svoju
savjest pred Bogom, došao sam do sigurnosti da moje sile, zbog poodmakle dobi, više nisu prikladne za
primjereno izvršavanje Petrove službe. Svjestan sam da ta služba, zbog svoje duhovne naravi, mora biti
izvršavana ne samo djelima i riječima nego ništa manje patnjom i molitvom. Ipak, u današnjem svijetu, koji
je podvrgnut brzim promjenama i uzburkan pitanjima koja su veoma važna za život vjere, da bi se upravljalo Petrovom lađom i naviještalo evanđelje, potrebna je i snaga kako tijela tako i duha, snaga koja se posljednjim mjeseci u meni umanjila, tako da moram priznati svoju neprikladnost da dobro obavljam službu
koja mi je povjerena. Stoga, dobro svjestan težine toga čina, s punom slobodom izjavljujem da se odričem
službe rimskoga biskupa, nasljednika sv. Petra, koja mi je povjerena po rukama kardinala 19. travnja 2005.
godine, na način da će od dana 28. veljače, u 20,00 sati, Rimska Stolica, Stolica sv. Petra, biti prazna te će oni
koji su za to nadležni morati sazvati konklavu radi izbora novog prvosvećenika.
Predraga braćo, zahvaljujem vam iskrena srca za svu ljubav i rad s kojima ste sa mnom nosili teret moje
službe, i tražim oprost za sve moje nedostatke. Sada povjeravamo svetu Crkvu brizi njezina Vrhovnoga
Pastira, našega Gospodina Isusa Krista, te zazivamo njegovu svetu Majku Mariju da svojim dobrim majčinstvom okrijepi oce kardinale u izboru novoga prvosvećenika. Što se mene tiče, i ubuduće ću od svega srca
nastojati služiti svetoj Crkvi Božjoj, životom posvećenim molitvi.
U Vatikanu, 10. veljače 2013. godine.«
90
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
PAPIN OPROŠTAJ OD KARDINALSKOG ZBORA:
OBRAĆANJE SVETOG OCA
Vatikan, (IKA) – “S velikom vas radošću dočekujem i upućujem svakom od vas najsrdačniji pozdrav”, rekao
je papa Benedikt XVI. kardinalima okupljenim 28. veljače u Klementovoj dvorani Apostolske palače tijekom
oproštaja od kardinala prisutnih u Rimu. Zahvalio je kardinalu Angelu Sodanu na njegovu pozdravnom
govoru: “I meni je predstavljalo radost kročiti s vama u ovim godinama u svjetlu prisutnosti Gospodina
Uskrsloga”. “Vaša blizina i vaš savjet bili su mi od velike pomoći u mojoj službi”, rekao je Papa, ponavljajući
riječi koje je izgovorio tijekom jučerašnje audijencije i podsjećajući kako je u tih osam godina pontifikata
bilo “prelijepih trenutaka sjajnoga svjetla”, ali i “oblaka” koji su se “skupljali na nebu”. “Nastojali smo živjeti u
Kristu, davali smo nadu koja dolazi od Gospodina Uskrslog”, nastavio je Sveti Otac. Obraćajući se svojim najbližim suradnicima, dodao je: “Zajedno možemo zahvaliti Gospodinu”. Papa je zatim usporedio Kardinalski
zbor s “orkestrom, gdje se različitosti stapaju u složnu i višu harmoniju”.
Kardinalima je posljednjeg dana svoga pontifikata Papa povjerio “jednostavnu misao” o Crkvi i njezinoj
službi, koju je posudio od Romana Guardinija. Crkva, rekao je Papa citirajući švicarskog teologa, nije neka
institucija ili neka građevina koju su izmislili ljudi, već je živa stvarnost, koja se s vremenom mijenja ali njezina narav ostaje uvijek ista. “To smo jučer iskusili na Trgu”, rekao je Papa: “Crkva je Božji narod, ona je u svijetu
ali nije od svijeta: vidjeli smo to jučer. Crkva opstaje u dušama. Crkva je živa i raste” i odražava se “u dušama”,
koje “daju Bogu vlastito tijelo i vlastitu sposobnost da rađaju Krista”.
Novom Papi “već sada obećavam svoje bezuvjetno poštovanje i poslušnost”, tim je riječima Benedikta
XVI., koje su kardinali popratili dugim pljeskom, zaključen Papin susret s kardinalima.
Nakon toga svi su kardinali prilazili jedan po jedan pozdraviti se s Papom, a sa svakim od njih Papa se
zadržao u kraćem razgovoru.
NOVI, 266. PAPA, ISUSOVAC JE,
ARGENTINAC, JORGE MARIO BERGOGLIO,
SEDAMDESETŠESTOGODIŠNJI DOSADAŠNJI
NADBISKUP BUENOS AIRESA
Vatikan, (IKA) - Novi, 266. papa,
isusovac je, Argentinac, Jorge
Mario Bergoglio, sedamdesetše-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
stogodišnji dosadašnji nadbiskup
Buenos Airesa. Novi papa izabrao
je ime Franjo. To je prvi puta u po-
vijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da
je jedan isusovac izabran za papu,
te da papa dolazi iz Latinske Amerike.
Jorge Mario Bergoglio rođen
je 17. prosinca 1936. u Buenos
Airesu, u obitelji s petero djece, a
otac mu je bio talijanski imigrant,
te novi papa ima i argentinsko i
talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no
poslije se odlučio za svećenički
poziv te stupio u bogosloviju. U
novicijat Družbe Isusove stupio
je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu,
a 1963., po povratku u Buenos
Aires, završio je filozofiju na Filo-
91
zofskom fakultetu kolegija “San
Jose” u San Miguelu.
Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju
na kolegiju “Immacolata” u Santa
Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju “Salvatore” u Buenos Airesu.
Od 1967. do 1970. studirao je
teologiju na Teološkom fakultetu
kolegija “San Jose” u San Miguelu.
Za svećenika je zaređen 13.
prosinca 1969. godine, a unutar
Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. - 1971. u Alcali
de Henares u Španjolskoj, te je 22.
travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.
Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972.
- 1973.), profesor na Teološkom
fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31.
srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.
Između 1980. i 1986. godine
bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj
kući, te župnik u biskupiji San Miguel.
U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad
na svojoj doktorskoj disertaciji,
nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij “Salvatore” odakle
je premješten u crkvu Družbe
Isusove u gradu Cordobi, gdje je
obnašao službu duhovnika i ispovjednika.
Blaženi Ivan Pavao II. imenovao
ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim
biskupom Buenos Airesa, a 27.
lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski
red po rukama kardinala Antonija
Quarracina. Suzareditelji su bili
apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović.
Nadbiskupom
koadjutorom
Buenos Airesa imenovan je 3.
lipnja 1997., a 28. veljače 1998.,
nakon smrti kardinala Qarracina,
naslijedio ga je u nadbiskupskoj
službi.
Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a
umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si
je zaslužio nadimak “kardinal siromašnih”.
Govori španjolski, talijanski, a
služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj
opere, prijatelj grčke klasike, Sha-
kespearea i Dostojevskoga te kao
dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima.
Napisao je knjige: “Meditationes para religiosos” (Razmatranja
za redovnike) 1982., “Reflexiones
sobre la vida apostolica” (Razmišljanja o apostolskom životu)
1986., i “Reflexiones de esperanza” (Razmišljanja o nadi) 1992.
Bio je ordinarij i za vjernike
istočnoga obreda koji prebivaju
u Argentini, a nemaju ordinarija
vlastitoga obreda. Usto je bio i
Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta.
Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu
2001. bio je generalni relator.
Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik
Argentinske biskupske konferencije.
Blaženi Ivan Pavao II. imenovao
ga je kardinalom na konzistoriju
21. veljače 2001., a naslovna mu
je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za
Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje
i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.
PISMO GENERALNOG MINISTRA REDA MANJE BRAĆE PAPI FRANJI
Generalni ministar zahvalio papi što je izabrao ime tako “znakovito za svijet, za Crkvu i, naravno, za sve franjevce”, te je, slično kao i sveti Franjo u svome Potvrđenom pravilu, obećao “poslušnost i poštovanje gospodinu papi” Franji
Rim, (IKA) - Generalni ministar Reda Manje braće fra Jose R. Carballo, uputio je 13. ožujka 2013. novoizabranom papi Franji pismo u kojem je između ostaloga istaknuo: “Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje! To je radosni kliktaj onih koji su u molitvi iščekivali da Gospodin daruje svojoj Crkvi novoga
pastira. Za našega papu Franju: ‘Hvaljen budi, Gospodine moj!’ To je molitva koju svi mi, sinovi svetoga
Franje, raspršeni po cijelome svijetu radosno podižemo nakon što smo primili vijest o Vašem izboru za
rimskoga biskupa i nasljednika Petrova.” U nastavku je fra Jose napisao: “Premda još nismo znali koga je
Gospodin bio izabrao, već smo Vas ljubili. Još nismo znali Vaše ime, a već smo za Vas molili. A kad smo čuli
Vaše ime, koji smo Vas osobno poznavali, uvelike smo se uzradovali. Naša je radost umnožena kad smo
saznali da je ime koje ste si kao papa izabrali ‘Franjo’.” U svome je pismu, Generalni ministar zahvalio papi
što je izabrao ime tako “znakovito za svijet, za Crkvu i, naravno, za sve franjevce”, te je, slično kao i sveti
Franjo u svome Potvrđenom pravilu, obećao “poslušnost i poštovanje gospodinu papi” Franji, zatraživši
apostolski blagoslov za sebe samoga, za braću franjevce i za sve sestre klarise i franjevke koncepcioniste.
92
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
MIR I
DOBRO
I. 2013.
PREDSTAVLJENA
MONOGRAFIJA RAVLIĆA PEĆINA PRAPOVIJESNO NASELJE
Gorica, 20. prosinca 2012. - U
Gorici, u starom župnom uredu i galeriji, sinoć je, 22. 12. 2012. godine
predstavljena izuzetno vrijedna monografija RAVLIĆA PEĆINA - Prapovijesno naselje autora prof. dr. sc.
Brunislava Marijanovića, sa Sveučilišta u Zadru.
Na početku predstavljanja monografije, kojim je moderirala Zorica Zorić, nazočnima se prigodnim
predblagdanskim riječima obratio
mr. sc. Mario Bušić predsjednik
Ogranka Matice hrvatske u Grudama koja je uz Franjevačku arheološku zbirku u Gorici nakladnik monografije. Mario Bušić je
istaknuo kako je Franjevačka arheološka zbirka i lani, a planira to
učiniti i ove godine, jedina institucija iz Bosne i Hercegovine koja
je sudjelovala u Noći otvorenih muzeja 2012. godine. Nazočnima
se potom obratio fra Vinko Mikulić kustos zbirke. On je govorio
o vezi koja je napravljena prigodom istraživanja na lokalitetu Ravlića pećina, i isto tako naglasio kako u Franjevačkoj arheološkoj
zbirci postoji dio koji se sastoji od predmeta pronađenih na tom
lokalitetu.
Glavni predstavljač monografije bio je prof. dr. sc. Ante Uglešić, rektor Sveučilišta u Zadru. U svom kvalitetnom i stručnom
kazivanju naglasio je važnost ove monografije za znanstvenu i najširu javnost. Ova monografija dokazuje naseljenost ovih prostora
koja ide u daleku prošlost. Rektor Sveučilišta u Zadru naglasio je
kako monografija ima dobar dio sadržaja preveden i na engleski
jezik što daje dodatnu vrijednost.
Na kraju predstavljanja nazočnima se obratio i sam autor koji
je profesor na zadarskom kao i na mostarskom sveučilištu. On je
govorio o samom nastanku monografije. Zahvalio svima koji su
pomogli ovome, istakao je pomoć studenata arheologije sa Sveučilišta u Mostaru prilikom najnovijih istraživanja koja su sastavni
dio ove monografije.
Klapa Bratovština Gorica-Sovići svojim je nastupom i ovaj put
oraspoložila sve prisutne. Nije se smetnulo s uma svima zaželjeti
čestite i vesele blagdane.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Vijesti
Mostar, prosinac 2012. – travanj 2013. (izbor)
BOŽIĆ U FRANJEVAČKOM
SAMOSTANU U KONJICU
Konjic, 26. prosinca 2012. (fra A. Burnside) - Ovogodišnjoj
proslavi Božića u franjevačkom samostanu u Konjicu prethodio
je svečani Božićni koncert održan 20. prosinca u kino dvorani
pod geslom Gradu s ljubavlju, na kojemu su bili nazočni i mnogi
ugledni Konjičani iz vjerskog i političkog života. U dobro popunjenoj crkvi sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljena sveta misa
polnoćka, na kojoj je bilo puno mlađih ljudi, a među njima lijep
broj mladih drugih vjera i nacionalnosti. Na misi je bio nazočan
paroh Pravoslavne konjičke parohije otac Milan Bužanin. Ujutro
na Božić u 9.30 sati Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić posjetio je samostan i zadržao se u jednosatnom razgovoru s fra Anthonyjem Burnsideom, gvardijanom i fra Petrom Drmićem, župnikom. Na blagdan sv. Stjepana 26. prosinca na božićnom čestitanju
bili su: predstavnici općinske vlasti načelnik Emir Bubalo, njegov
zamjenik Fadil Tatar i predsjednik općinskog vijeća Ivan Karlović,
predstavnik Islamske vjerske zajednice glavni imam hafiz Harun
efendija Efendić i predstavnik HKD Napretka Darko Anđelić.
MONOGRAFIJA O
hERCEGOVAČKOM VELIKANU –
RECIPE 12
Fra Nikola Šimović – poglavar i graditelj. U prigodi 100. obljetnice smrti (1912. – 2012.). Zbornik radova sa znanstvenog simpozija
održanog u Studencima 12. rujna 2012., Mostar, 2012. Priredio: dr.
fra Robert Jolić. Nakladnik: Hercegovačka franjevačka provincija
Uznesenja BDM – Franjevačka knjižnica Mostar; RECIPE, knjiga
12; format 16,5 x 24 cm, 504 str.
93
Čitluk, 27. prosinca 2012. (fra R. Joilić) - Fra Nikola Šimović
bio je posljednji kustod kustodije (1892-.1889.) i prvi provincijal
provincije hercegovačkih franjevaca (1895-.1892.), profesor
filozofije i teologije u Italiji, jedan od najvećih graditelja u povijesti
Hercegovačke franjevačke provincije (sagradio samostan i crkvu
sv. Ante na Humcu, a kasnije veličanstveni samostan u Mostaru
te staru župnu crkvu u Međugorju-Bijakovićima), napisao
Šematizam na latinskom jeziku 1889. godine i objavio brojne
članke u mostarskom franjevačkom časopisu Kršćanska obitelj. I u
Hercegovini je radio na poboljšanju franjevačkoga školstva, kao i
uvođenju Trećega reda sv. Franje u hercegovačkim župama, a osobita je njegova zasluga izgradnja zgrade i otvaranje Franjevačke
bogoslovije u Mostaru (u sklopu samostana), koje je kasnije bio
i profesor i rektor. Bio je i generalni vikar Mostarsko-duvanjske
biskupije, a kasnije i prvi konzultor biskupa fra Paškala Buconjića.
Pa ipak se o tome velikanu sve donedavno nije znalo gotovo ništa. Ta je nepravda stoljetnog zapostavljanja i zaborava ispravljena
sada simpozijem održanim u rujnu u prigodi 100. obljetnice njegove smrti te još više u zborniku koji je tiskan sredinom prosinca 2012. Zbornik ima tri velika dijela: 1. Radovi sa znanstvenog
simpozija (str. 9-274), 2. Pisana djela fra Nikole Šimovića (njegov Šematizam iz 1889. u hrvatskom prijevodu i njegovi članci
objavljeni u Kršćanskoj obitelji od 1900. do 1908.) (str. 275-486), 3.
Slikovni prilog, s izborom fotografija vezanih za fra Nikolin život
i djelo (str. 489-503). Radovi koji detaljno obrađuju fra Nikolin
život i djelovanje, kao i kontekst u kojem je djelovalo, su sljedeći:
„Pregled političkih i crkvenih zbivanja u vrijeme fra Nikole Šimovića“ (dr. Ivica Puljić, str. 11-39), „Životopis fra Nikole Šimovića
(1839. -1912.)“ (dr. Robert Jolić, str. 40-88), „Fra Nikola Šimović,
generalni vikar i savjetnik biskupa Buconjića“ (dr. Tomo Vukšić,
str. 89-98), „Samostan i crkva sv. Ante na Humcu u 19. stoljeću“
(fra Žarko Ilić, str. 99-127), „Izgradnja mostarskog samostana“
(dr. Robert Jolić, str. 128-153), „Izgradnja župne crkve u Međugorju“ (dr. Robert Jolić, str. 154-164), „Fra Nikolin latinizam“ (dr.
Pavao Knezović i Jelena Ostojić, str.
165-177), „Djela fra Nikole Šimovića na hrvatskome jeziku“ (dr. Iva
Beljan, str. 178-188), „Rodoslovlje
roda Šimovića iz Zvirovića“ (Marin
Kapular, str. 189-267), „Zvirovačke
priče pod Klancem“ (don Branko
Šimović i Marija Šimović, str. 268274).
Monografija se može nabaviti u
Tajništvu Hercegovačke franjevačke
provincije, kao i u Župnom uredu
Studenci. Cijena: 30 KM.
OSMI BROJ
HERCEGOVINE FRANCISCANE
Hercegovina franciscana. Časopis za duhovnost, znanost i
umjetnost, godina VIII, broj 8, Mostar, 2012. Nakladnik: Hercegovačka franjevačka provincija, Mostar. Format: 16,5 x 24 cm, 376
str.
Čitluk, 27. prosinca 2012. (fra R. Joilić) - U 8. broju znanstvenog
94
časopisa Hercegovačke franjevačke
provincije Hercegovina franciscana,
koji je objavljen sredinom prosinca
2012., publicirani su sljedeći članci
i prikazi: u rubrici „Članci – rasprave – studije“ ima devet članaka: dr.
Tomislav Pervan, „Teologija kao
biografija i nasljedovanje. Egzistencijalni postulat u Godini vjere“ (str.
7-30), dr. Ivan Dugandžić, „Psalmi
– njihovo mjesto i teološko značenje u kanonu Svetoga pisma“ (str.
31-48), dr. Ivan Dugandžić, „‘Kao
što je pisano…’ Mjesto i uloga psalama u nastanku novozavjetne
kristologije“ (str. 49-66), fra Dario Galić, „Teolog Joseph Ratzinger o utjelovljenju“ (str. 67-84), dr. Ivan Ševo, „Volja za moć kao
središnja misao Nietzscheove fiozofije“ (str. 85-128), dr. Bazilije
Pandžić, „Beogradska biskupija u XVII. stoljeću“ (str. 129-153),
dr. Robert Jolić, „Fra Ivan Ančić – nesuđeni duvanjski biskupu“
(str. 154-170), dr. Ivan Ivanda, „Slušanje riječi i vjera“ (str. 171179) i dr. Tomislav Pervan, „Međugorje – jučer, danas, sutra“ (str.
180-187). U rubrici „Prijevodi“ objavljen je tekst Hansa Ursa von
Balthasara, „Filozofija, kršćanstvo, monaštvo“ u prijedovu dr.
Ivana Ivande (str. 191-214). U rubrici „Iz franjevačke baštine“:
fra Ambro Miletić, „Iz torbe mojih doživljaja“, prir. R. Jolić (str.
217-237), mr. Dražen Barbarić, „Kritička dekonstrukcija komunističkog narativa o stradanju širokobrijeških franjevaca“ (str. 238258), dr. Robert Jolić, „Fra Emil (fra Matija) Stipić (1912.-1945.)“
(str. 259-265). U rubrici „Miscellanea“: Antun Radić, „S puta po
Hercegovini 1899. godine“ (str. 269-287), dr. fra Častimir Majić,
„Sjećanja“ (II.) (str. 288-301), Eduard V. Tomić, „Juraj Križanić
prorok mjesijanizma kulture“ (str. 302-314). Potom slijedi redoviti „Ljetopis Hercegovačke franjevačke provincije“ od studenog
2011. do studenog 2012., prir. Robert Jolić (str. 317-345). U rubrici „Prikazi“ objavljene su recenzije novih knjiga: T. Pervan, Tvoja
Riječ svjetlo na mojoj stazi (I. Dugandžić, str. 349-351), I. Kordić,
Kako razumjeti Međugorje? (I. Dugandžić, str. 351-353), R. Spaemann, Über Gott und die Welt (T. Pervan, str. 354-358), K. Berger, Kommentar zum Neuen Testament (T. Pervan, str. 359-362),
Hum i Hercegovina kroz povijest, ur. I. Lučić (R. Jolić, str. 363-366),
M. Karaula, Franjevci Bosne Srebrene u Albaniji (R. Jolić, str. 366369), A. Kovačević, Čovjek i njegova sjena (R. Jolić, str. 370-373).
Novi broj može se nabaviti u Tajništvu Hercegovačke franjevačke provincije. Cijena: 20 KM.
OBRED PRIMANJA U
FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED U
MEĐUGORJU
Mostar, 14. siječnja 2012. (svjetovni-franjevci.info) - U nedjelju, 13. siječnja 2013., u župi Međugorje za vrijeme pučke svete
mise trideset osoba, većinom mladih bračnih parova, primljeno
je u Franjevački svjetovni red – Treći red sv. Franje. Kroz više od
godinu dana s njima je radio i za ovaj čin ih pripremao fra Danko
Perutina, župni vikar. Obred primanja predvodila je Marija Brekalo, područna ministra FSR-a, koja je kandidate i primila u Red,
a njihovo primanje je u ime Crkve i Franjevačke obitelji potvrdio
fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent. Fra Josip je predvodio
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
NOVI BROJ GLASILA
VICEPOSTULATURE
Široki Brijeg, 16. siječnja 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura)
– Godine Gospodnje 1945. (kao i mnogo puta prije) ne bijaše
dobro. Božji stvor je zaboravio Riječ svoga Stvoritelja i postao
gospodar života brata svoga. O tome kako je čovjek udario na
čovjeka, ali i potrebi pomirenja i praštanja piše glasilo »Stopama
pobijenih«, glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra
Leo Petrović i 65 subraće«. Zrcali se to u tekstovima koji govore o
krvavim komunističkim vremenima.
i misno slavlje te je održao propovijed u kojoj je potaknuo nove
članove FSR-a da im u misi i pričesti bude snaga, u ispovijedi odmor i olakšanje, u evanđelju svjetlo i nadahnuće, a u bratskom
zajedništvu radost i pomoć. Na koncu misnog slavlja prisutnima
se obratio i međugorski župnik fra Marinko Šakota, izražavajući radost i čestitke novim članovima trećarskog bratstva. Nakon
misnog slavlja, bratsko zajedništvo je nastavljeno u prostorijama
župe. Nove članove međugorskog FSR-a će kroz godinu novicijata posebno pratiti i za zavjete pripremati Mila Čuljak, područna
voditeljica formacije.
SLIKOPISI U KAMENU
Zbirka pjesama fra Vendelina Karačića
Mostar, 17. siječnja 2012. (Miriam) - U izdanju Franjevačke Galerije iz Širokog Brijega i Ogranka
Matice hrvatske u Širokom Brijegu,
iz tiska je izišla zbirka pjesama fra
Vendelina Karačića „Slikopisi u kamenu“.
Glavni urednik izdanja je Ivo
Čolak, za nakladnika fra Jozo Pejić,
grafičko oblikovanje i pripremu uradio je Josip Mijić, a likovne priloge
Miro Petric.
Knjiga je tiskana u tiskari Suton
na Širokom Brijegu, godina izdanja
2012.
Iz Pogovora: „Slikopisi prikazuju probrane motive, križ i ljiljan, Sunčev kolut, Mjesečev srp i zvijezdu… Humke su i pokraj
puta, zaposjele su čak i dvorišna mjesta, polegle uz kamenine
suhoziđa pa se bratime s baroknim Plandovanjem Ivana Bunića
Vučića. Tvorac razboritih slika od spisa poziva , educira za buduće čitanke da tiho hodamo kako bismo čuli huke vremena i
pradavne, srednjovjekovne opomene: uostalom, valja znati da je,
metaforizirano gledajući, svaki čovjek znatniji „i od groba i vlastite sjene“. Iz tih razloga i odranije pjesnik Solila, Poklonstva crvu
i Prepoznavanja s naslovnice Odjeci, ali i potvrdnih Svjedočenja,
Čekanja i Umetaljke u ovdje tretiranom djelu, pripada razvidnoj
poetici koja dopušta riječima da se iz davnine, vjekovječno izriču
u svojoj slikarskoj prozračnosti.“
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Najprije fra Ante Marić piše o šumi Gelboju, šumi koju je ruka
ljudska oplemenila, a ona neljudska zapustila ... i zaboravila zadaću koju joj dade Gospodar u dan šesti.
S. Natalija Palac piše o svojoj susestri Tihomiri Suzani Božić,
njezinom boravku u logoru u Mariboru, danima u tamnici koji je
nisu odvratili s Božje staze kojom je odlučila ići.
Katolička crkva uvijek je imala neprijatelje, a prof. Tomislav
Đonlić piše o organizaciji partijskih tijela u obračunu s katoličkim
klerom.
Darko Juka analizira rad općinskih povjerenstava u Herceg
Bosni za grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća i naglašava da
moraju ustrajati na zacrtanim ciljevima.
Goran Jurišić osvjetljava dva izvorna britanska dokumenta
koji govore kako je genocid nad hrvatskim narodom organiziran i
proveden po nalogu rukovodstva Komunističke partije.
U petom nastavku serijala tekstova pod naslovom »Je li Josip
Broz Tito osobno naredio masovne likvidacije političkih neistomišljenika«, Damir Šimić donosi do sada nepoznate podrobnosti
o bitci za Široki Brijeg potkrijepljene svjedočenjem Stanka Ivankovića iz Gornjih Hamzića, pripadnika ustaške postrojbe.
O prilikama u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u poraću
Drugoga svjetskoj rata mnogo govori pismo koje je fra Jerko Mihaljević uputio fra Dominiku Mandiću.
O križu sa Širokog Brijega i njegovom putu do Šibenika i natrag piše fra Šimun Šito Ćorić.
Michael O’Brien, svjetski poznati književnik piše o svome odnosu prema »Širokobriškim mučenicima«.
Kako su partizanski zločinci ubijali sve što im se našlo na putu,
uključujući i stare i bolesne, govori i opširni životopis o boležljivom mladomisniku fra Andriji Topiću koji donosi fra Robert Jolić.
Bog je mnoge osobe nadahnjivao da ga slave u svojim pjesmama,
pa tako u ovom broju glasilo donosi
pjesme fra Nenada Pehara, fra Umberta Lončara, fra Lucijana Kordića
i Borislava Arapovića.
Uvijek je bilo hrabrih ljudi koji
su bez obzira na nepovoljne prilike
svjedočili o komunističkim zločinima. Jedan od njih je gradonačelnik
Vrgorca Borislav Matković. On je
95
novinaru Krešimiru Šegi istaknuo da hrvatske vlasti ništa ne čine
na rasvjetljavanju komunističkih zločina u vrgoračkom kraju.
Široki Brijeg ipak prednjači u ovom poslu i misli drukčije od
Hrvata s one strane granice. Glasilo svojom naslovnicom podsjeća na dostojanstveni pokop svih do sada ekshumiranih žrtava na
području širokobriješke općine. Iako se pretpostavljalo da među
ekshumiranima ima jedan franjevac, DNK analiza to još nije potvrdila. Potraga se nastavlja i među ubijenima u Ljubuškom.
Svi ovi događaji govore da još uvijek ima ljudi kojima je stalo
do istine, pravde i života kakvog nam darova Stvoritelj u dan šesti.
Mnogi su ljudi zaboravili Stvoritelja, ali On je s nama i zbog toga
je pobjeda naša, poručuje u Uvodniku urednik glasila i vicepostulator fra Miljenko Stojić.
DAN FRA LEA PETROVIĆA I 65
SUBRAĆE
5. dani hrvatskih svetaca i blaženika (2 dan)
Križevci, 26. siječanj 2013. - Prigodnom prezentacijom posvećenom fra Leu Petroviću i 65 subraće, euharistijskim slavljem koje
je predvodio postulator postupka mučeništva fra Miljenko Stojić,
te okruglim stolom „Budući hrvatski blaženici“, u Križevcima su
u petak 25. siječnja 2013. nastavljeni 5. dani hrvatskih svetaca i
blaženika.
Svečanost je započela prezentacijom koju je s naglaskom na
ubojstvo trojice hercegovačkih franjevaca u Maclju prikazao i
obrazložio, davši i društveno-politički kontekst stradanja, publicist Damir Borovčak.
U Misnom su slavlju, uz predvoditelja fra Miljenka, koncelebrirali: glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić, glavni
urednik „Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga“ fra Ivan
Bradarić, župnik župe Donja Lastva iz Boke Kotorske Dejan Turza
te križevački župnici Stjepan Soviček i Dražen Hladuvka.
U propovijedi je postulator ispripovijedao da su svi hercegovački franjevci ubijeni na više mjesta u vremenu od 1942. do 1945.
godine iz mržnje prema vjeri te da je kauza otvorena zato da bi se
franjevci proglasili mučenicima, da bi bili proglašeni blaženima
pa svetima. Naglasio je da se o ubojstvima franjevaca jako malo
zna te da se za većinu ni ne zna gdje im je grob. „Zaslijepljeni
ideologijom pristalice komunizma opravdavaju očite zločine i ne
daju da istina ispliva na vidjelo jer bi tada mogli progledati. Da to
nije tako, ne bi se danas u hrvatskom društvu vukli ovako katastrofalni potezi. Računaju na zaborav pa se ponašaju tako kao da
96
nitko ne razmišlja. A ne samo da su poubijali na stotine tisuća Hrvata tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, nego su to nastavili činiti i kasnije“ – naglasio je fra Miljenko te dodao su oni koji
su razmišljali drugačije bili progonjeni i uhićivani te da je mnoge
“progutala noć“. Istaknuo je da je i danas slična situacija, a da su
za to djelomično krivi i sami kršćani. „Dopustili smo pristalicama
ne samo komunizma, nego i liberalnog fašizma, da nam preotmu
mjesto odakle ćemo govoriti, mediji su u njihovim rukama, a mi
se kršćani čudimo. Tako imamo stanje da tjedno desetak minuta u
propovijedi govorimo i slušamo o Bogu i svijetu oko nas, a ostalo
vrijeme prepušteno je njima. I oni ga koriste“ – rekao je fra Miljenko zaključivši da bi kršćanima danas bilo mnogo bolje da se ne
boje svoje pripadnosti.
Glazbeni obol Misnome slavlju dao je vokalni ansambl „Dobri
Pastir“ iz istoimene župe u Brestju kraj Sesveta.
Taj je ansambl zapjevao i nakon Mise na okruglome stolu „Budući hrvatski blaženici“ u križevačkom Hrvatskom domu. O četvero kandidata za oltar s puno su podataka i veoma toplo govorili
vicepostulatori i promicatelji slugu Božjih. O časnoj sestri milosrdnici, mučenici Žarki Ivasić koju su 1946. strijeljale komunističke vlasti u Gospiću govorila je s. Veronika Popić. O sluzi Božjem
Placidu Corteseu, talijanskom franjevcu konventualcu koji je veći
dio svojega života proveo pomažući Hrvatim na Cresu pa je bio i
mučen, ključne je životne naglaske dao fra Ivan Bradarić. Bokokotorsku službenicu Božju Anu Mariju Marović koja je živjela u
bogatoj obitelji u Italiji te je djelovala kao umjetnica – književnica,
glazbenica i slikarica, a poslije i kao utemeljiteljica družbe Sestre
zadovoljštine Srca Isusova i Srca Marijina koja se bavila spašavanjem moralno posrnulih žena, predstavio je vlč. Dejan Turza.
A hercegovačke je mučenike sabrane u kauzi „Fra Leo Petrović
i 65 subraće“, čak iznoseći imena i danas živih ubojica pojedinih
franjevaca, još detaljnije nego što je to bilo u propovijedi predstavio fra Miljenko. Moderator okrugloga stola bio je glavni urednik
Glasa Koncila Ivan Miklenić. (kta/usk)
U MASOVNOJ GROBNICI U
LJUBUŠKOM POMOĆU DNK ANALIZE
PRONAĐENO TIJELO
FRA MARTINA SOPTE
Široki Brijeg, 29. siječnja 2013.
(Vicepostulatura) – Ovih je dana
pomoću DNK analize među
posmrtnim ostatcima pobijenih u
masovnoj grobnici u Ljubuškom
pronađeno tijelo fra Martina
Sopte, poznatoga hercegovačkog
franjevca. Kako svjedoči fra Kamilo
Milas, nakon što su komunisti došli
ispitivala ga je zajedno s njim Ozna.
Obojicu su pustili. Pad Širokog
Brijega fra Martin je dočekao na Čerinu. Jure Galić u svojoj
knjizi »Vrijeme i ljudi« svjedoči da je zajedno s još nekim drugim
komunistima noć prije kod njega zanoćio na Čerinu gdje ih je on
lijepo pogostio. Nakon nekoliko dana još živući svjedok svjedoči
da je došao po njega na Čerin i odveo ga dvoma bolesnicima na
Služanj. Budući da je fra Martin odatle htio u Čitluk, on mu je
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
pokazao najkraći put. Od tada se fra Martinu izgubio svaki trag.
Spomenuti Jure Galić napisao je da su ga ubili škripari, neki drugi
da ga je ubila Ozna negdje kod Čitluka, treći da je ubijen na Vionici... Fra Janko je Bubalo, pak, u svojoj knjizi Apokaliptični dani
zabilježio da je gotovo siguran da je u noći 12./13 veljače 1945.
strijeljan u skupini u Ljubuškom, iako je o komunistima, dok ih
nije upoznao, lijepo govorio. (str. 149.)
Masovna grobnica u Ljubuškom gdje je pronađen fra Martin
Sopta nalazi se na lokalitetu Tomića njiva. Kao i do svih drugih
masovnih grobnica u komunističko vrijeme do nje se dolazilo
krišom. Nije se znalo tko je u njoj točno ubijen, samo se pretpostavljalo, ali se mjesto ljubomorno čuvalo od zatiranja. Svuda
okolo niknule su kuće, ne i tu, jer je svim aspirantima prišapnuto
što to mjesto točno sadrži. Padom komunizma devedesetih godina prošloga stoljeća mjesto gdje se pretpostavljalo da je masovna
grobnica očišćeno je, poglavito zalaganjem fra Vladimira Kozine
i fra Velimira Mandića, te je započelo odavanje počasti ubijenima
uz sudjelovanje mnoštva puka Božjega. Zahvaljujući svjedočanstvima i dokumentima Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra
Leo Petrović i 65 subraće, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, u suradnji s Povjerenstvom za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području
općine Ljubuški, na čelu s Vicom Nižićem, 19. – 28. srpnja 2010.
vodila je iskapanje. Radovi su se odvijali pod stručnim vodstvom
arheologa Tihomira Glavaša i patologinje Marije Definis-Gojanović. Ukupno je otkopano 28 tijela. Očito su prije smrti morali
kopati mjesto gdje će biti ubijeni, jer smo pronašli i ostatke vatre
na kojoj su se grijali stražari, moguće sami ubojice. Uz dva tijela
pronašli smo ostatke krunice i franjevačkog habita. DNK analiza
je još u tijeku pa se nadamo saznati i tko je drugi ubijeni fratar,
ili možda još nekoliko njih, te tko su ostali ubijeni. Različiti su,
naime, dolazili i kazivali da je ovdje, po svjedočenjima i dokumentima, ubijen i netko njihov.
Fra Martin se rodio 14. veljače 1891. na Dužicama. Roditelji su
mu bili Martin i majka Ruža r. Pinjuh. Na krštenju je dobio ime
Franjo. Nakon pučke škole u Rasnu 15. kolovoza 1902. uputio je
molbu za primanje u sjemenište na Širokom Brijegu. Franjevački
habit obukao je na Humcu 6. kolovoza 1908. Prve privremene redovničke zavjete položio je 6. kolovoza 1909. također na Humcu.
Maturirao je na klasičnoj gimnaziji u Mostaru 1910. Tu je nastavio studirati bogosloviju 1910. – 1914. Za svećenika je zaređen 21.
rujna 1913. u Sarajevu. Studij nastavlja na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu 1911. – 1917., te kasnije u Beogradu. Bio je profesorom
na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu te na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru. Po naravi je bio filozof, imponirao je širinom i dubinom znanja iz svih područja, odnosno imao
je enciklopedijsko znanje. Rijetko je pisao. Poznat nam je samo
njegov članak o Solovjevu iz mlađih dana. Veliki hrvatski filozof
fra Kvirin Vasilj o njemu je napisao da je bio osoba visoke inteligencije i široka znanja, na kakva se nije namjerio ni na jednom
od tri sveučilišta koja je pohađao. Franjevačkom jednostavnosti,
osobnim siromaštvom i dobrom naravi ostavljao je snažan dojam
na svoje učenike i okolinu.
Kad se dovrši DNK analiza, na Humcu će biti održana sv. misa
zadušnica za sve pobijene. Nakon nje fra Martinovo tijelo ili tijela
pronađenih franjevaca bit će prevezena na Široki Brijeg i pokopa-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
na u grobnicu gdje već počivaju 22 hercegovačka franjevca koje
su komunisti ubili. Tijela drugih identificiranih bit će predana
obitelji i pokopana u obiteljskim grobnicama. One koji ne budu
identificirani pokopat ćemo u općinsku grobnicu pod brojem i
oznakom gdje su pronađeni tako da će biti moguća i naknadna
identifikacija.
O fra Martinu, kao i o iskapanjima u Ljubuškom, šire se može
naći na stranicama Vicepostulature pobijeni.info. Neka svi ovi
pobijeni, kao i svi pobijeni u hrvatskom narodu, počivaju u miru
Božjem.
„TVOJA RIJEČ SVJETLO NA
MOJOJ STAZI“ - KNJIGA
FRA TOMISLAVA PERVANA
Dnevna promišljanja u
Vremenu kroz godinu –
Svezak I.
Mostar, 31. siječnja 2013. (Miriam) - U izdanju Informativnog
centra Mir Međugorje i Knjižnice
Naših ognjišta iz Tomislavgrada, iz
tiska je izišla treća knjiga fra Tomislava Pervana, od četiri predviđene,
Dnevnih promišljanja u Vremenu
kroz godinu, Svezak I., 1.-17. tjedan. Urednik izdanja je Krešimir
Šego. Knjiga je izdana 2012. godine, ima 445 stranica.
„Bijeli starac u Vatikanu, papa Benedikt XVI., očito je po Božjemu nadahnuću godinu 2012./2013. proglasio godinom vjere. Poznati su njegovi naglasci i njegove očinske želje, upućene čitavom
katoličkom svijetu za duhovnu korisnost te godine: u svijetu koji
hodi bez Boga ili protiv Boga, nužno je vjerovati Kristu s njegovom uvijek Radosnom viješću, vjerovati s Crkvom, vjerovati osobno svaki dan, to bi – u bitnome – bila živa želja pape Benedikta
za vjernike naših dana. Nije dovoljno biti blagdanskim vjernikom
(o Božiću, Uskrsu, Velikoj Gospi…), niti vjernikom u povremenom odlasku u svetišta, niti vjernikom u masi, primjerice kad nas
pohodi papa, kada se slave velike obljetnice. Nužno je vjerovati
osobno svaki dan, danju i noću, u zgodno i nezgodno vrijeme…
Fra Tomislav Pervan je izabrao pravi trenutak da pruži vlastiti doprinos velikoj duhovnoj inicijativi pape Benedikta. U pozamašnom svesku (450 stranica), fra Tomislav nas dan za danom
na temelju Riječi koja se nudi u evanđeoskim ulomcima dnevne misne liturgije uvodi u jedinstvenu školu Isusova evanđelja.
Otkriva nam ono što je Crkva u svojem bogoslužju htjela preko
obnovljene liturgije nakon Drugoga vatikanskog sabora: otkrivati bogatstvo Riječi ne samo u izabranim, izdvojenim perikopama
(tematski izabranim ulomcima), nego takoreći iz čitavog Evanđelja, jer je ono u cijelosti jedinstveni veliki polog vjere. Kao bibličar
i teolog, ali i kao dnevni duhovni djelatnik u Međugorju (ispovijedanje, razgovori, slavlja), fra Tomislav uranja u Riječ, stavlja sebe i
vjernike pred svjetlo te Riječi, lomi Riječ. Pri tome on ne ostaje na
97
suhoj biblijskoj egzegezi, niti na povijesno-kritičkoj analizi, nego,
ne zapostavljajući spomenuto, s povjerenjem u Evanđelje (to je fra
Tomislavova polazna točka) otkriva snagu Riječi, uočava vječnu
aktualnost Riječi, Riječi za sva vremena i za sve narode: «Bog je
tu, Bog je započeo iznova sa svojim narodom u Isusovoj osobi.
Kraljevstvo je Božje tu. Bog je uzeo stvari u svoje ruke. Inicijativa
je na njegovoj strani. Samo on daruje spas» (str. 5).“ (fra Bernardin Škunca)
PROMOCIJA ZVANJA U GRADNIĆIMA
započeli su »3. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca« u
povodu 68. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih
franjevaca.
Program je započeo molitvom krunice u 17.00 koju je predmolio fra Vitomir Musa. Razmatrajući žalosna otajstva naglasio
je da po primjeru pobijenih franjevaca molitva bude naš odgovor
na svaki životni križ.
Svetu misu u 18.00 predslavio je poznati hrvatski franjevac, voditelj kuće susreta Tabor u Samoboru, fra Zvjezdan Linić. S njim je
sumisilo još 6 svećenika.
Misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su širokobriješki ministranti, a liturgijsko pjevanje u svetoj misi i na Klanjanju
Presvetom Oltarskom Sakramentu animirala je, u prepunoj crkvi,
glazbena sekcija Frame.
U uvodnoj riječi fra Zvjezdan je pozvao da produbimo svoju
vjeru i da Bogu zahvalimo za one koji su nam dali primjer hrabre
vjere i pobožnosti.
Mostar, 1. veljače 2013. (Luka Baković) - U župnoj crkvi sv.
Blaža u Gradnićima 31. siječnja 2013. slavljena je sv. misa prvoga dana trodnevnice zaštitniku župe sv. Blažu. Domaćin, župnik
fra Mate Dragićević, iskoristio je tu priliku da pozove postulante i
novake Hercegovačke franjevačke provincije da svojim svjedočenjima promoviraju duhovna zvanja u ovoj župi.
Nakon krunice, u 18 sati započela je sv. misa koju je predvodio
fra Josip Vlašić, provincijski promicatelj zvanja, a u koncelebraciji
su bili fra Slavko Soldo, odgojitelj novaka i župnik fra Mate. Misno
slavlje je svojim pjevanjem uzveličao zbor postulanata i novaka
pod ravnanjem fra Stanka Mabića, odgojitelja postulanata. U homiliji se fra Josip osvrnuo na neke korake koje osoba treba napraviti kada osjeti duhovni poziv, te je ponešto rekao i o strahovima s
kojima se osoba mora suočiti i pobijediti ih na tom putu.
Nakon svete mise fra Josip je najavio svjedočenje dvojice postulanata, a zatim i dvojice novaka. Postulaturu je u kratkim crtama predstavio Luka Ćorić, a svoje je svjedočanstvo iznio Nikola
Miličević. Potom je fra Hrvoje Ćurčić imao izlaganje u dva dijela
o životu u novicijatu: novicijat kao mjesto i novicijat kao vrijeme.
Na kraju je govorio novak fra Antonio Musa o ostvarenju svog
životnog sna da postane fratar. Između svjedočenja postulanti i
novaci pjevali su duhovne šansone. Na klavijaturi ih je pratio Luka
Ćorić, a na gitari fra Jozo Mandić.
Reakcije župljana bile su pozitivne. Nekima su svjedočanstva
izmamila osmjehe na lica, a nekima i suze.
Na kraju možemo zahvaliti Bogu što nam je dao priliku da posijemo sjeme, a u Njegove ruke povjeravamo rast posijanoga.
ZAPOČELI »3. DANI POBIJENIH
HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA«
Široki Brijeg, 5. siječnja 2013. (Vicepostulatura) – Sinoć, 4.
veljače, u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu
98
Riječi iz Evanđelja po Sv. Marku o Isusovom ozdravljenju opsjednutoga navijestio je fra Dane Karačić.
Fra Zvjezdan je u propovijedi, govoreći o ovom svetopisamskom ulomku, naglasio prisutnost Zla u svijetu i pozvao da ime
Isusovo bude obrana od svih napasti. Podsjetio je i na riječi blaženoga Ivana Pavla II. koji je rekao da onaj tko nije svjestan opstojnost Zloga nije vjeran Riječi Božjoj. Završio je riječima da za Isusa
nema izgubljenih slučajeva i da je Isus uvijek pobjednik.
U Klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom fra
Zvjezdan je molio za oslobođenje od svih naših grijeha, a posebice
psovke, raznih vrsta ovisnosti i sve pozvao da se jasno i odgovorno pred Isusom odreknu svojih grijeha i zlih sklonosti.
Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio vicepostulator
postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko
Stojić zahvalivši se predvoditelju misnog slavlja te svima koji su
doprinijeli svečanom i pobožnom slavlju svete mise. Zatim je proglasio ishod »2. nagradnog natječaja« na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca. Pristigle radove vrjednovalo je prosudbeno
povjerenstvo u sastavu fra Vendelin Karačić, Krešimir Šego i fra
Miljenko Stojić.
U uzrastu djeca prigodnim darom i plaketom nagrađeni su
sljedeći. Prva nagrada pripala je Lidiji Knezović, iz Prve
osnovne škole Široki Brijeg,
s literarnim uradkom Bili su
dostojni trenutka u koji ih je život stavio; drugo mjesto osvojio je Ivan Knezović, iz Prve
osnovne škole Široki Brijeg,
također s literarnim uradkom,
Širokobriški mučenici; trećenagrađeni je Leon Bašić, iz škole
Vranić u Broćancu, s crtežom
Ranjena crkva. Radove nagrađenih moći će se ovih dana vidjeti na portalu pobijeni.info.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Program je uživo prenosila Radiopostaja Široki Brijeg te web
kamerama portal Hercegovina live. Tako će biti tijekom cijelog
programa ovih »3. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Na
portalu Hercegovina live bit će dostupne i snimke svih ovih događaja. O svemu se inače najlakše obavijestiti putem portala Vicepostulature pobijeni.info.
DRUGI DAN »3. DANA POBIJENIH
HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA«
Široki Brijeg, 6. siječnja 2013. (Gojko Jelić) – Jučer, 5. veljače, u
samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu nastavljen
je program »3. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«. I ovaj
dan je protekao u zahvalnom sjećanju na pobijene franjevce koji
su u srce hercegovačkog naroda usadili vjeru i radost života.
Krunicu je predmolio fra Zvjezdan Linić razmatrajući radosna otajstva. Meditirajući o Isusovu životu naglasio je da ljudski
život počinje u trenutku začeća kada Bog dariva besmrtnu dušu
i svatko je od prvoga dana u Božjem planu i Njegovo je ljubljeno
dijete. Fra Zvjezdan je pozvao da treba moliti da se svako začeto
dijete rodi i da se promijeni naš odnos prema trudnicama, jer je
njih Bog blagoslovio. Potrebno je moliti i za brojne obitelji, kako
je to nekada bilo u našem narodu. Nitko ne može oduzeti djetetu
oca i majku niti ih nadoknaditi. Zatim je ukazao na to da se treba
moliti i za roditeljsku mudrost kako bi svojoj djeci znali prenijeti
pravu ljubav.
Na početku svete mise, koju je predslavio fra Zvjezdan Linić
u sumisništvu s petoricom svećenika, predslavitelj je istaknuo da
sve svoje zahvale i molitve prenesemo na oltar prije početka svete
mise. To su mnogi simbolično učinili ispisivanjem svojih molitava
i pohranjujući ih u košaru ispred oltara koja je ubrzo postala premalena. Puk je inače ispunio ne samo samostansku crkvu, nego
i prostor ispred nje, te kapelicu i hodnike oko crkve. Trebalo se
probijati do oltara, a na njemu je misnicima bilo »tijesno«. Misna
čitanja i molitvu vjernika predvodili su širokobriješki framaši, a
liturgijsko pjevanje u svetoj misi i na Klanjanju animirala je, kao i
jučer, glazbena sekcija Frame.
Riječi iz Evanđelja po Sv. Marku o Isusovom čudu ozdravljenja
i oživljavanja navijestio je fra Tomislav Jelić.
Fra Zvjezdan je u propovijedi istaknuo sljedeće. »Isus je apsolutno prisutan svugdje i na svakom mjestu svakome tko god ga
bude trebao i s vjerom i ljubavlju zvao. Isusa treba pozvati i onda
kada se bojimo za život i zdravlje dragih osoba, Isusa treba zazivati kada smo i u materijalnim poteškoćama. Neka nam uvijek u
srcu bude Isusov poziv: “Ne boj se, samo vjeruj!” Zajedništvo s
Bogom lišava nas svakoga straha, a mi često zaboravimo da je Isus
rekao: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”« U Klanjanju
pred Presvetim Oltarskim Sakramentom fra Zvjezdan je molio za
zdravlje duše i tijela, za sve bolesne, kao i za one koji služe i liječe
bolesnike.
Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio vicepostulator
postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko
Stojić te pored riječi zahvale kazao da je prosudbeno povjerenstvo odlučilo nedodijeliti nijednu nagradu za uzrast mladež. No,
pozvao je nazočne da stvaraju djela na temu pobijeni hercegovač-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
ki franjevci i prijave ih za sljedeći Nagradni natječaj. Mogu biti i
objavljena u razdoblju od zadnjeg Natječaja.
I ovaj drugi dan uživo je prenosila Radiopostaja Široki Brijeg, a
portal Hercegovina live činio je to preko interneta web kamerama
što su prihvaćali i drugi kao pobijeni.info, franjevci-siroki-brijeg.
info, hrsvijet.net... Na portalu Hercegovina live moguće je pronaći odloženu snimku. Sve potrebne podatke najlakše je pronaći na
portalu Vicepostulature pobijeni.info.
TREĆI DAN »3. DANA POBIJENIH
HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA«
Široki Brijeg, 7. siječnja 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura)
– Treći dan ovogodišnjih »3. dana pobijenih hercegovačkih
franjevaca« započeo je, po prvi put u povodu Dana sjećanja na
pobijene franjevce i puk, u 10.00 pred križem u središtu Širokog
Brijega gdje su vijenac položili i upalili svijeću te se pomolili
za duše svih pobijenih načelnik širokobriješke općine Miro
Kraljević, predsjednik Općinskog vijeća Vinko Topić, pročelnik
Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog
svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg Pero
Kožul, te fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva
»Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Molitveni program započeo je, kao i prošlih dana, molitvom
krunice u 17.00. Razmatranje je predvodio fra Zvjezdan Linić
razmišljajući o otajstvima svjetla posvješćujući veličinu i značenje
svetih sakramenata krštenja, ženidbe i euharistije.
Na početku svete mise, koju je predslavio s još šestoricom širokobrijeških franjevaca, fra Zvjezdan je istaknuo sljedeće. »U
predvečerje spomendana na ubojstvo hercegovačkih franjevaca te
puka Božjega, upitajmo se: Što smo mi spremni za Isusa podnijeti?«
Riječi Evanđelja navijestio je fra Nikola Rosančić, a misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su širokobriješki svjetovni franjevci.
U nadahnutoj propovijedi, potaknut ulomkom Evanđelja o
ozdravljenju uzetoga kod kupališta, fra Zvjezdan je zapitao: »Želiš
li ozdraviti na način kako Isus ozdravlja? Želiš li svoje zdravlje koristiti na dobro, na blagoslov?« U nastavku je, razmatrajući tešku
sudbinu ovog bolesnika, pozvao da ne zaboravimo svoje bližnje,
da pronađemo vremena za svoju djecu, za stare i nemoćne, po
Isusovu primjeru, jer Isus ima vremena za svakoga te zaključio
da duhovna obnova nije moljakanje nego spremnost hrabrije poći
za Isusom.
Na kraju svete mise vicepostulator fra Miljenko Stojić posebno
je zahvalio predvoditelju misnog slavlja i molitvenog programa
ovih dana fra Zvjezdanu čija je molitva i riječ okupila više tisuća
vjernika, ne samo iz širokobriješkog kraja nego iz cijele Hercegovine.
Zatim je podijelio nagrade nagrađenima na »2. nagradnom
natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci u kategoriji
odrasli. Prvu nagradu dobila je Renata Dobrić iz Splita. Njezina
priča nosi naslov »Napokon: Iz tame u svjetlo ili Povorka smrti«.
Priča govori o grižnji savjesti čovjeka koji umire, a sudjelovao je
u bitkama za Široki Brijeg i Mostar. Druga nagrada dodijeljena
je Fabijanu Lovriću iz Knina. Njegov književni rad nosi naslov
»Neka blagoslov Tvoj padne na ljude«. Treću nagradu za književni
99
rad dobio je Darko Juka iz Mostara za pjesmu »U jazbinu tijelo,
duša u raj«. Fra Miljenko je zahvalio svim sudionicima nagradnog
natječaja, a sve pozvao da se jave na sljedeći Nagradni natječaj.
Uobičajeno je nakon sv. mise slijedilo Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu , i ovaj put u prepunoj širokobriješkoj crkvi.
Ni povremene padaline nisu omele dolazak puka Božjega.
Molitvenom ugođaju svih ovih dana doprinijelo je lijepo pjevanje glazbene sekcije Frame, a cijeli program prenosila je Radiopostaja Široki Brijeg, dok je video prijenos ostvario portal Hercegovina live. Internetski prijenos preuzimali su i portali pobijeni.
info, franjevci-siroki-brijeg.info i hrsvijet.net.
Na sami dan obilježavanja 68. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca molitveni program započinje u 16.00 molitvom
pred ratnim skloništem, nakon toga slijedi procesija prema crkvi i
molitva kod grobnice s posmrtnim ostatcima 22-ice ubijenih franjevaca.
Molitveni program predvodit će provincijal hercegovačkih franjevaca fra Ivan Sesar u sumisništvu s našim gvardijanima, vicepostulatorom i drugom braćom svećenicima. Vjerujemo da će se
radno vrijeme na području općine prilagoditi ovome danu kako
je to i pozvala Općina Široki Brijeg u odluci o obilježavanju Dana
sjećanja na pobijene franjevce i puk.
U SAMOSTANU U DUBRAVI
SLAVLJENA SVETA MISA ZA
POBIJENE FRATRE
Zagreb, 8. veljače 2013. (fra D.T) - Sjećanje na pobijene hercegovačke franjevce Prigodnim programom u Franjevačkom samostanu Hercegovačke provincije u zagrebačkoj Dubravi 7. veljače
obilježena je 68. obljetnica stradanja fratara na Širokom Brijegu.
U 17 sati prikazan je film “Kosti smiraj traže”, a zatim služena sveta misa koju je predvodio fra Jozo Zovko u koncelebarciji s 22
svećenika. Pjevao je zbog hercegovačkih i zadarskih franjevačkih
bogoslova. Suorganizator susreta je Zavičajna zajednica Široki
Brijeg, Zagreb.
Na projekciji dokumentarnog filma “Kosti smiraj traže” Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz II. svjetskog rata
i poraća na području općine Široki Brijeg. Okupljene, u prepunoj
dvorani franjevačkog samostana, među kojima je bio i zagrebački
gradonačelnik Milan Bandić, pozdravio je gvardijan franjevačkog
samostana fra Draženko Tomić. Uz ostalo istaknuo je: “Večeras,
100
na 68. obljetnicu onog tragičnog popodneva na Širokom Brijegu
sjećamo se 66 fratara ubijenih u tijeku i nakon II. svjetskog rata,
ali naše sjećanje seže i do drugih šestotinjak žrtava po biskupijama
u Hrvatskoj i BiH, provincijama i družbama, muškim i ženskim,
kao i do svih nevinih žrtava na ovom tlu, za nas svetom, suzama
zalivenom i mučeničkom krvlju natopljenom.”
U pozdravnoj riječi gradonačelnik Bandić upozorio je na vrijednost sebedarja i žrtve za druge. Iskrena žrtva, možda odmah
i neprepoznata, ima svoj odjek u budućnosti. Taj odjek živi i u
vama koji ste se večeras ovdje okupili oko vaših i naših franjevaca
sjećajući se jednog tragičnog trenutka naše zajedničke povijesti.
Nadamo se da se ti apokaliptični dani nikada i nikome neće ponoviti, zaključio je gradonačelnik Bandić.
Nakon čitanja imena 66 stradalih franjevaca u Hercegovini od
1941.-1945. u dupkom punoj crkvi slijedila je sveta misa koju je
predvodio fra Jozo Zovko u koncelebraciji s 22 svećenika: provincijalima Ivanom Paponjom i Antom Logarom te izaslanicima redovničkih zajednica grada Zagreba. Na misi su pjevali bogoslovi
Hercegovačke i Zadarske franjevačke provincije pod ravnanjem
fra Zvonimira Pavičića i glazbenu pratnju fra Marina Karačića.
Fra Jozo Zovko je na početku propovijedi podsjetio na tragične
događaje s početka 1945. godine, a zatim razradio misao pape Ivana Pavla II. kako je mučenik čovjek koji je založio svoj život za vjeru, ljude i domovinu. Podsjetio je i na pismo predsjednika Franje
Tuđmana koje je uputio Širokobriježanima 1990-tih u kojem uz
ostalo stoji: “Vi se okupljate oko svojih mučenika kao sljedbenici
nezaboravne prošlosti…”. Ističući kako nas mučenici obvezuju fra
Jozo je nastavio: “Ovo je treba biti vrijeme snažnih i hrabrih, onih
koji će ići štiti svoje obiteljske svetinje. A to je častan i pred Bogom
zaslužan postao… Ovo je večer Širokog Brijega, Zagreba i svih
Hrvata, ovo je susret pred velikim ljudima - svjedocima ljubavi za
vjeru i domovinu.”, istaknuo je fra Jozo u završnoj misli zazivajući
Božji blagoslov na cijeli (hrvatski) rod i Crkvu.
Poslije mise Zavičajna zajednica Široki Brijeg (Zagreb) organizirala je prigodni domjenak.
SVETA MISA ZA POBIJENE
FRATRE S PODRUČJA HUMAČKOG
SAMOSTANA I VJERNIČKI PUK
LJUBUŠKE OPĆINE
U prvu nedjelju korizme, 17. veljače 2013. u 18 sati slavljena
je sv. misa u novoj samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu za sve
pobijene fratre koji na bilo koji način pripadaju humačkom samostanu i sav vjernički puk ljubuške općine.
U sv. misi sjetili smo se ovih fratara:
Fra Marko Barbarić-Lesko, Šiljevište ž. Klobuk 19.2.1865. + Široki
Brijeg, 7.2.1945.
Fra Križan Galić, Gorica 30.11.1870. + Međugorje, 30.10.1944.
Fra Leo Petrović, Klobuk 28.2.1883. + Mostar, 14.2.1945.
Fra Bonifacije Majić, Vitina, 6.5.1883. + Nepoznato mjesto
8.2.1945. (nekrologij)
Fra Krešimir Pandžić, Drinovci, 4.3.1892. + Mostarski Gradac,
8.2.1945. (nekrologij)
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Fra Radoslav Vukšić, Studenci, 5.12.1894. + Nepoznato mjesto,
8.2.1945. (nekrologij)
Fra Arkanđeo Nuić, Drinovci, 21.2.1896. + Široki Brijeg, 7.2.1945.
Fra Bono Jelavić, Veljaci, 17.11.1898. + Velika Gorica, oko
31.5.1945. (nekrologij)
Fra Kažimir Bebek, Vitina, 1.10.1901. + Mostar, 14.2.1945.
Fra Andrija Jelčić, Stubica, 8.5.1904. + Nepoznato mjesto,
8.2.1945. (nekrologij)
Fra Leonardo Rupčić, Hardomilje ž. Humac, 29.9.1907. + Nepoznato mjesto, 8.2.1945. (nekrologij)
Fra Anđelko Nuić, Drinovci, 10.4.1908. + Slovenija, oko 10.5.1945.
(nekrologij)
Fra Radoslav Glavaš, Drinovci, 29.10.1909. + Zagreb, 27.5.1945.
(nekrologij)
Fra Borislav Pandžić, Drinovci, 7.1.1910. + Široki Brijeg, 7.2.1945.
Fra Nenad-Venancije Pehar, Stubica ž. Studenci, 7.5.1910.+ Mostar, 14.2.1945.
Fra Metoda Puljić, Vašarovići, 24.11.1912. + Lepa Bukva k. Krapine (Maceljska šuma),noć 4./5.6.1945.
Fra Maksimilijan Jurčić, Ružići, 8.10.1913. + Vrgorac, 28.1.1945.
Fra Emil Stipić, Drinovci, 4.10.1912. + Slovenija, 10.5.1945. (nekrologij)
Fra Melhior Prlić, Sovići ž. Gorica, 26.7.1912. + Zagvozd, oko
13.2.1945. (nekrologij)
Fra Žarko Leventić, Drinovci, 27.8.1919. + Široki Brijeg, 7.2.1945.
Fra Lujo Milićević, Studenci, 23.9.1919. + Maribor, 10.5.1945.
(nekrologij)
Fra Svetislav Markotić, Grabovnik, ž. Vitina, 7.5.1921. + Maribor,
10.5.1945. (nekrologij)
Fra Ante Majić ml., Vitina, 26.8.1922. + Zagreb, 6.8.1945.
Fra Stjepan Majić, Vitina, 26.5.1925. + Široki Brijeg, 7.2.1945.
Fra Kornelije Sušac, Cerno, 25.8.1925. + Mostarski Gradac,
8.2.1945. (nekrologij)
II. U Ljubuškom zatvoreni, tu ili na nekom drugom mjestu ubijeni:
Fra Paško Martinac, Dragićina ž. Čerin, 23.6.1882. + Ljubuški,
10.2.1945.
Fra Martin Sopta, Dužice ž. Rasno, 14.2.1891. + Ljubuški,
12.2.1945. (nekrologij)
Fra Julijan Kožul, Ljuti Dolac, 16.4.1906. + Zagvozd, oko
13.2.1945.
Fra Zdenko Zubac, Gradnići, 6.8.1911. + Zagvozd, 13.2.1945. (nekrologij)
Fra Slobodan Lončar, Posuški Vinjani, 1.3.1915. + Ljubuški,
13.2.1945.
III. Nakon rata mučen i ubijen:
Fra Nikola Ivanković,Pregrađe ž. Humac, 17.3.1888. + Ljubuški
(zatvor), 21.5.1952.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
DAN BOLESNIKA I BLAGDAN
GOSPE LURDSKE U KB DUBRAVA
Zagreb, 11. veljače 2013. (D.T.) - Dan bolesnika i blagdan Gospe Lurdske proslavljen je 11. veljače u istoimenoj kapelici u Kliničkoj bolnici Dubrava. U koncelebraciji bolničkog kapelana fra
Zorana Senjaka, dekana vlč. Zlatka Golubića i župnika fra Ivice
Vrbića i fra Ante Bekavca misu je predvodio gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi fra Draženko Tomić. Podsjećajući
na glavne naglaske Papine poruke prigodom 21. svjetskog dana
bolesnika Tomić je rekao: “Ovaj dan je za bolesnike, zdravstvene
djelatnike, kršćanske vjernike i sve ljude dobre volje ‘snažni trenutak molitve, zajedništva, prinošenja trpljenja za dobro Crkve
i podsjetnik svima da u licu bolesnog brata ili sestre, prema riječima Ivana Pavla II., prepoznaju sveto Kristovo lice’… Rado se
danas povjeravamo zagovoru Gospe Lurdske da nas uvijek prati i
pomogne onima koji su uključeni u apostolat ljubavi: liječnicima,
medicinskim sestrama i drugima.”
U večernjim satima u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD),
Zagrebačka podružnica, obilježava ovogodišnji blagdan Gospe
Lurdske i Svjetski dan bolesnika. Misno slavlje u 18 sati predvodi
fra Zoran Senjak, kapelan u KB Dubrava, u koncelebraciji s duhovnikom HKLD-a fra Draženkom Tomićem. Svečanijem tonu
ovog misnog slavlja doprinijet će Oratorijski zbor crkve sv. Marka
(Cantores sancti Marci) koji pod ravnanjem Jurice Petra Petrača i
uz orguljsku pratnju Pavla Mašića izvodi Hrvatsku misu u As-duru Franje Serafina Vilhar-Kalskoga i druga djela sakralne glazbe.
Proslavi Svjetskog dana bolesnika prethodila je trodnevnica koju
je predvodio fra Jozo Zovko.
MISNO SLAVLJE ZA
UBIJENE FRATRE IZ ŽUPE ČERIN I
PRIGODNO PREDAVANJE
Čerin, 11. veljače 2013. (P. Petrušić/ brotnjo.info) – Jučer je u
župnoj crkvi sv. Stjepana na Čerinu služena sv. misa za fratre koje
su pobili Titovi komunisti 1945. Svečano koncelebrirano sveto
misno slavlje pred prepunom župnom crkvom u 11.00 predvodio
je fra Miljenko Mića Stojić uz suslavlje župnika fra Daria Dodiga i
ravnatelja Caritasa HBK BiH fra Miljenka Mike Stojića.
Fra Dario je najprije pozdravio vjerni puk, predvoditelja sv.
misnog slavlja fra Miću i pročitao imena 4 fratra iz župe koji su
101
ubijeni u veljači 1945. (fra Bono Andačić, fra Paško Martinac, fra
Rafo Prusina i fra Dobroslav Šimović) te ime jednog dominikanca
(fra Branimir Korać). Nakon toga je fra Mića započeo sv. misno
slavlje.
U propovijedi je fra Mića istaknuo partizanske zločine prema
crkvenim osobama, učinjenima iz jednog razloga, a to je iz mržnje
prema vjeri te pozvao puk da nasljeduje Gospodina sjećajući se
svojih pobijenih duhovnih pastira. Izrazio je nadu da će Crkva
jednoga dana barem neke od njih proglasiti mučenicima za svetu
vjeru.
Nakon sv. mise, koja je bila i obilježavanje Stepinčeva, uslijedilo je izlaganje dr. fra Roberta Jolića koji nas je upoznao sa životom
i djelom ovih fratara rodom iz naše župe i 5 drugih koji su ubijeni
a djelovali su u ovoj župi. Valja istaknuti da je ovih dana DNK
metodom pronađeno tijelo fra Martina Sopte u Ljubuškom. On
je iz župne kuće na Čerinu otišao pohoditi bolesnika u Služnju,
odatle produžio za Čitluk i od tada se o njemu malo što zna. Fra
Vid Čuljak navodno ga je vidio na prozoru tamnice u Ljubuškom.
Na kraju je fra Mića izvijestio o radu Vicepostulature i prikupljanju izjava još živih svjedoka i dokumentacije kao i radu Povjerenstava (Širokog Brijega i Ljubuškog) koja iskapaju stratišta gdje
su poubijani ne samo fratri nego i mnogi drugi.
Nažalost, dosad se nije niti jednom čovjeku sudilo zbog učinjenih zločina nad svećenicima, civilima i nedužnim vojnicima.
Žalosno je kada mnogi portali, dnevne novine, radio i TV bruje o
Titovoj imovini, što će kome pripasti, a o ovom zločinu nastoje ne
pisati, samo se neki mediji osvrnu na ovu neistraženu temu koja
je od velike važnosti za hrvatski narod.
Zahvaljujući pojedinim svećenicima, povjesničarima i arheolozima, među kojima se ističe fra Miljenko Mića Stojić, koji se
trude da se ovi zločini istraže i pronađu tijela pobijenih u Drugom
svjetskom ratu i poraću, saznajemo djeliće istine. Tako se malo
po malo na pravi način zaključuje tema Drugog svjetskog rata i
poraća u našemu društvu.
SVETA MISA ZA POBIJENE FRATRE I
PUK MEĐUGORSKE ŽUPE
i Drugog svjetskog rata iz župe Međugorje. Misu je predvodio i na
njoj propovijedao fra Marinko Šakota, a nakon mise u dvorani bl.
Ivana Pavla II. predavanje su održali dr. fra Robert Jolić i mr. fra
Miljenko Stojić.
Dr. fra Robert Jolić započeo je svoje sinoćnje predavanje govoreći o blaženom Alojziju Stepincu i 66 pobijenih franjevaca s
posebnim naglaskom na franjevce koji su na neki način vezani za
župu Međugorje. Pa je tako fra Robert ukratko predstavio fra Jozu
Bencuna, fra Marka Dragićevića, fra Križana Galića, fra Bonu Jelavića, fra Pašku Martinca, fra Anđelka Nuića, fra Mariofila Sivrića, fra Bernardina Smoljana, fra Grgu Vasilja i fra Jenka Vasilja,
deset žrtava partizanske mržnje od kojih su petorica rodom iz
Međugorja, četvorica su dušobrižnički djelovala u Međugorju, a
fra Križan Galić je ubijen u međugorskom župnom stanu.
Drugi dio svog predavanja fra Robert je posvetio monografiji
župe Međugorje. Dobar njezin već je spreman, no postoje dijelovi
koje još treba upotpuniti. Jedan od takvih je i žrtvoslov. Prema
podatcima kojima se do sada raspolaže župa Međugorje broji 376
stradalih, no u matici umrlih postoje podatci za samo 115, a želja je objaviti potpune podatke o stradalima u Drugom svjetskom
ratu i poraću.; Dakako i o žrtvama iz Prvog svjetskog rata, ali to
je gotovo nemoguće jer iz tog razdoblja ne postoji matica umrlih,
a i vrlo je malo svjedoka vremena. »Objava podataka i eventualno fotografija naš je dug prema ratnim i poratnim žrtvama bez
obzira gdje su, kada i kako poginuli.; Bez obzira kojoj su vojsci
pripadali, ili su, pak, bili civili.; Bez obzira je li riječ o odraslima ili
djeci, namjernim ili slučajnim žrtvama. Bitni i isključivi kriterij za
žrtvoslov smije biti samo je li netko žrtva rata ili poraća« – zaključio je dr. fra Robert Jolić pozivajući župljane župe Međugorje na
suradnju u prikupljanju podataka za žrtvoslov.
Drugi predavač mr. fra Miljenko Stojić govorio je o mučeništvu i o potrebi popisivanja žrtava, te o djelatnostima Hercegovačke franjevačke provincije u prikupljanju podataka o ubojstvu 66
članova Provincije, ali i o utemeljenju općinskih povjerenstava
za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i
poraća, kao i o pokretanju Vicepostulature. Fra Miljenko je nešto
više kazao i o djelatnostima na pronalaženju masovnih grobnica i
identifikaciji žrtava koje se u njima nalaze.
Sinoćnja predavanja završena su razgovorom o inicijativi za
postavljanje spomenika žrtvama iz župe Međugorje. Fra Marinko
Šakota okupljenima je predstavio namisao da se na prostoru stare
crkve, koji je sada na jedan način zapušten, podigne spomenik na
kojemu će biti upisana imena svih žrtava. Velikom broju žrtava iz
župe Međugorje ne zna se za grob niti su njihove kosti pronađene
pa je i stoga uređenje mjesta na kojemu bi im se mogla odati počast naišlo na dobar prijem kod posjetitelja sinoćnjih predavanja,
koji su samu namisao i lokaciju ocijenili pohvalnima.
MOSTAR:
KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA I
DJELO SV. PETRA APOSTOLA
Međugorje, 11. veljače 2013. (citluk.ba) – Na spomendan blaženog Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala kojega je Papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim, u međugorskoj crkvi
sv. Jakova služena je sveta misa za ubijene franjevce i žrtve Prvoga
102
Korizmeni susret, korona, svećenika Mostarsko-duvanjske i
Trebinjsko-mrkanske biskupije
Na Čistu srijedu, Pepelnicu, 13. veljače u prostorijama katedralne župe Marije Majke Crkve u Mostaru održan je već ustaljeni
korizmeni susret, korona, svećenika Mostarsko-duvanjske i Tre-
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
binjsko-mrkanske biskupije. Šezdesetak svećenika, dijecezanskih
i franjevačkih, na čelu sa biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. dr. Ratkom
Perićem započelo je susret molitvom Časoslova, Srednjim časom,
u kapelici sv. Josipa u katedralnoj kripti.
Nakon molitve generalni vikar don Željko Majić pozdravio je
sve prisutne te pozvao na molitvu, post i odricanje. Naglasio je da
naše molitve na dan početka korizme, kao i korizmeni dar koji je
najavljen i u pozivnici, ide u korist Papinskoga misijskog Djela sv.
Petra apostola, koje skrbi za duhovni pomladak u misijskim krajevima, a kojega se na Pepelnicu, po odobrenju i preporuci mjesnog
biskupa, obilježava u hercegovačkim biskupijama.
Don Željko je najavio i točke dnevnoga reda: razmatranje koje
je pripremio don Ante Luburić, pripravu za svetu ispovijed koju je
preuzeo provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan
Sesar, Križni put koji su predvodili fra Josip Vlašić i don Pero Miličević, te svetu Misu koju je predvodio biskup Perić. Pozvavši na
molitvu, djela pokore i odricanja u ovoj Godini vjere, biskup Perić
je u svojoj propovijedi posebno pozvao na molitvu i žrtvu za nova
svećenička i redovnička zvanja.
Dijecezanski ravnatelj PMD u hercegovačkim biskupijama
don Tomislav Ljuban prikupio je misijske priloge te ih uredno
proslijedio Nacionalnoj upravi PMD BiH.
Susret je završio skromnim posnim domjenkom koji je pripremilo katedralno župno osoblje. (kta/missio.ba)
SVETA MISA ZA
POBIJENE FRATRE I PUK U MOSTARU
– 68. OBLJETNICA STRADANJA
Mostar, 15. veljače 2013. (Miriam) – U četvrtak, 14. veljače
2013. svetom misom u crkvi sv. Petra i Pavla obilježena je 68. godišnjica ubojstva sedmorice fratara iz mostarskog samostana. Partizani su ih 14. veljače 1945. u poslijepodnevnim satima svezane
žicom odveli iz samostana i ubili najvjerojatnije na mjestu Čekrk,
oko 1,5 km južno od samostana i bacili u Neretvu. Ubijeni fratri
su: provincijal dr. fra Leon Petrović, gvardijan fra Grgo Vasilj, fra
Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek i fra Nenad Pehar. Posmrtni ostaci sedmorice ubijenih
svećenika do danas nisu pronađeni, a nije obilježeno ni mjesto na
kojem su mučenički skončali svoj život.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Misno slavlje započelo je procesijskim ophodom. Prije samog
početka mostarski framaši izveli su igrokaz o stradanju fratara
koji je napisao fra Ante Marić.
Predvoditelj svete mise bio je fra Iko Skoko, gvardijan, u koncelebraciji s fra Ivanom Sesarom, provincijalom, don. Željkom
Majićem, gen. vikarom Mostarsko-duvanjske biskupije te još 29
svećenika. U homiliji fra Iko je istaknuo: „Mučenici naše Katoličke Crkve u Hercegovini svojom brojnošću ne zaostaju za mučenicima ostalih krajeva naše hrvatske domovine. Po dostupnim
podacima u Katoličkoj Crkvi u Hercegovini u ratnom vihoru i
poraću život je izgubilo 66 hercegovačkih franjevaca, jedna časna
sestra, 13 biskupijskih svećenika i bogoslova, te oko 16.000 vjernika-laika.
Brojni su kršćani na našim prostorima i u našem narodu stoljećima svjedočili kako su Kristovi do smrti…
Pogibija naših fratara 14. veljače 1945. neizbrisivo je upisana
u mapu Mostara i naše Katoličke Crkve i Franjevačke provincije u Mostaru. Ubijeni su jer su neprijatelji smatrali kako njihova ukorijenjenost, njihova vjera, crkvenost, franjevaštvo stoje na
putu komunizmu, na putu neslobode misli, izražavanja… Htjeli
su, a mnogi i danas hoće, Boga nadomjestiti samo ovozemaljskim
ciljevima. Znali su oni kako su fratri i svećenici koje su ubijali bili
vjerska, moralna i kulturna snaga i vertikala u svom narodu…“
Samostanska crkva bila je prepuna vjernika. Misno slavlje svojim lijepim pjevanjem uveličao je župni zbor pod ravnanjem s.
Slavice Filipović. Svečanosti liturgije doprinijeli su fra Stipan Klarić i fra Dalibor Milas skupa s postulantima.
PROMOCIJA ZVANJA U ČERINU
Humac, 18. veljače 2013. (fra Hrvoje Ćurčić) - Na prvu korizmenu nedjelju, 17. veljače 2013., postulanti i novaci Hercegovačke
franjevačke provincije po treći put su svjedočili svoje zvanje. Nakon Ljubuškog i Gradnića na red je došao i Čerin. Nakon poziva
župnika fra Daria Dodiga da dođemo promovirati duhovna zvanja u njegovu župu, mi smo se vrlo rado odazvali.
U 11 sati počeo je put križa koji je predvodio župnik. Nakon puta križa započela je sveta misa koju je predvodio fra Josip
Vlašić, promicatelj zvanja. U koncelebraciji su još bili fra Slavko Soldo koji je navjestio Evanđelje i fra Miljenko Mika Stojić.
Fra Josip je u kratkoj propovijedi o duhovnom zvanju istaknuo
tri ključna trenutka koja se događaju kod duhovnog poziva: čuti
poziv, prihvatiti poziv i odgovoriti na poziv. Misno slavlje svojim
103
pjevanjem uzveličali su postulanti i novaci pod ravnanjem fra
Stanka Mabića, meštra postulanata.
Nakon svete mise okupljenim vjernicima svoje svjedočanstvo
iznijeli su postulanti i novaci. Fra Josip je bio moderator programa, a između svjedočenja su pjevali postulanti i novaci uz pratnju
fra Joze Mandića (gitara) i fra Luke Ćorića (klavijatura). Postulaturu je predstavio Luka Baković, a svoje svjedočenje je iznio Renato Galić. O novicijatu je govorio fra Jozo Mandić, a svoje je svjedočanstvo s okupljenom zajednicom podijelio fra Emanuel Letica.
Za kraj treba zahvaliti dragom Bogu što nam je omogućio da
pokažemo da i danas ima onih koji pokušavaju nasljedovati njegovog sina po primjeru svetog Franje. Također treba zahvaliti župniku fra Dariu Dodigu što nam je dao priliku da u njegovoj župi
„provociramo“ mlade načinom života koji smo odabrali. Mi smo
posijali sjeme, a ostalo je u rukama Onoga koji je i nas pozvao.
OBJAVLJENA KNJIGA
„SVJEDOČANSTVA O
STRADANJIMA HRVATA“
Tomislavgrad, 21. veljače 2013.
(M.T) - Iz tiska je 18. veljače 2013.
godine izišla knjiga „Svjedočanstva
o stradanjima Hrvata“, urednika
dipl. teol. fra Mate Tadića, dipl.
ing. Želimira Crnogorca i suradnika, izdavačke kuće „Dva i dva“ iz
Zagreba direktora Jurice Bakovića. Tiskana je u nakladi od 2.000
primjeraka u tiskari „Denona“ u
Zagrebu. Svjedočanstava i članci
o stradanju hrvatskoga naroda na
području Duvanjske krajine, Hercegovine, Bosne i Dalmacije nastajali su više od deset godina, od
2001. godine.
S izvješćima o stanju u općini, obrađeno je 50 pojedinaca i grupa sa stradanja u ratnim i poratnim godinama. Osobito iz Drugoga svjetskoga rata, Bleiburga i Križnoga puta, poslijeratne vlasti,
križara, tamnica komunističkoga režima i ideologija 20. stoljeća.
Autori priloga uz spomenute fra Matu Tadića i Želimira Crnogorca su i Ante Tadić, Kažimir Vučemil, Ivan Protuđer „Noga“,
Ivica Karamatić „Klemi“, fra Petar Ljubičić, Petar Miloš, te Ivan
Anđelić.
104
U svom radu autori su se u uvjerili, kako još ima onih koji se
iz straha ustručavaju reći pravu istinu i otkriti zločince. Donesena
svjedočanstva istrgnuta su gotovo u posljednji čas od zaborava, te
priličan broj ljudi čija su svjedočanstva zapisana više nije među
živima.
Knjiga je veličine 30,5 x 24 cm na 425 stranica, s tvrdim uvezom i omotom, te masnim papirom. U njoj je doneseno 380 crnobijelih fotografija i u boji, preko 130 stranica dokumenata, te 2.610
indeksiranih pojmova koji olakšavaju čitanje i brže snalaženje.
Ovaj su projekt sa svojih deset stručnih članaka, mišljenja i
prosudbi obogatili: prof. dr. sc. Josip Jurčević iz Instituta društvenih znanosti „Ive Pilara“ u Zagrebu, doc. dr. sc. Mile Lasić s Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Salih Jalimam s Fakulteta humanističkih nauka „Džemala Bijedića“ u Mostaru, mr.
sc. Marko Tokić ravnatelj „Instituta za društvene djelatnosti“ Sveučilišta u Mostaru, prof. Mate Kelava iz Tomislavgrada. Jednako
su vrijedni i prilozi odvjetnika Josipa Muselimovića iz Mostara,
kao i vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65
subraće« mr. fra Miljenka Stojića. Projekt je samostalno financiran, a vrijedno je istaknuti sufinancijera poduzetnika i sudionika
Domovinskoga rata ing. Ivana Stanića „Švabu“.
Tako je članak o životu i radu političkog uznika dr. fra Smiljana Zvonara iz Tomislavgrada, istraživan i pisan prema arhivskim
izvorima uz dostupnu literaturu. Korišteni su dokumenti, radnje,
pisma i fotografije iz arhiva u Tomislavgradu, Mostaru, Zagrebu,
Bundes Arhivu u Berlinu, kao i onih u privatnom vlasništvu pojedinaca. U dostavi arhivske građe ponajviše su doprinijeli: fra Ante
Tomas i fra Ante Marić iz Mostara, fra Nikola Rosančić iz Zagreba, Mijo Stanić iz Njemačke, pojedini svjedoci i politički uznici,
rodbina fra Smiljana Zvonara, dok i sam urednik posjeduje dostatnu građu.
Kod svjedočanstava i članaka koji su objavljeni u nekom listu,
časopisu ili zborniku to je i naznačeno. Članci su pisani razumljivim jezikom ljudima prosječne naobrazbe, čime će biti obogaćeni
i visoko naobraženi. I ova knjiga doprinosi istraživanju, boljem
shvaćanju i vrednovanju povijesti hrvatskoga naroda. Donesena
su svjedočanstva o namještenim političkim procesima grupa i
pojedinaca, komunističkim kazamatima u Zenici, Golom otoku,
Ćelovini. Neobjavljena izvješća iz tadašnjega komunističkoga sustava, ili koja su bila dostupna tek užim krugovima „odabranih“ i
ideološki „podobnih“.
Čitatelji će dosta novoga otkriti, što će možda promijeniti i neka
njihova razmišljanja i stavove. Građa se može koristiti u stručnom
radu povjesničara, dok će biti prikladna studentima i učenicima u
pisanju diplomskih, seminarskih i maturalnih radova.
Veliki je strah posijan u mračnim godinama, totalitarne vlasti
nad hrvatskim narodom. Tajne državne službe OZNA i UDB-a,
KNOJ i partijski Komiteti pokrivali su cijelo područje, doušnicima u službi komunističkom režimu. Ova knjiga je poticaj općinskim i županijskim vlastima, saborskim i skupštinskim zastupnicima u zauzimanju za osnivanje općinskih povjerenstava. S ciljem
zapisivanja svjedočanstava, obilježavanja i ekshumiranja grobišta
i stratišta svih žrtava iz svih ratova.
Dr. sc. Ivica Lučić iz „Hrvatskoga instituta za povijest“ u Zagrebu o ovoj knjizi kaže: „Ta svjedočanstva kao i dokumenti te novinski članci koji su pripremljeni na vrlo uvjerljiv način, ukazuju
na karakter jugoslavenskoga komunističkoga režima.“
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Po riječima recenzenta knjige dr. Zvonimira Šeparovića, predsjednika „Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva“ u Zagrebu: „Ovo je
u neku ruku i zbornik radova posebno mladim osobama da se
upoznaju sa zlom kojega je predstavljao komunizam kao brutalni
totalitarni sustav, koji je negirao slobodu čovjeka i prava hrvatskoga naroda. Ova je knjiga pravi spomenik tolikim žrtvama koje
su pale i tolikim ljudima koji su patili pod terorom jednoumlja i
nasilja svake vrsti. Ova je knjiga pravi mali kompendij, znanstvena knjiga prilagođena prvim potrebama u kraćem obliku. Ova je
knjiga pravi žrtvoslov kakvih imamo posljednjih godina, viktimološke građe i svjedočanstava velike vrijednosti.“
KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA
HERCEGOVAČKOG PODRUČNOG
BRATSTVA
zadobivanja potpunog oprosta, te nas uveo u sakrament
ispovjedi - pokorničkim bogoslužjem.
Nakon predavanja fratri su se stavili na raspolaganje za
svetu ispovijed. Potom je uslijedila krunica koju su predvodili braća i sestre iz Mostara. Sveto misno slavlje predvodio
je fra Mate Dragičević uz koncelebraciju fra Josipa Vlašića,
fra Daria Dodiga, fra Stanka Mabića i fra Mire Šege. U svojoj propovijedi dotaknuo se korizme i kušnji koje su pred
nama. Baš kao i Isusa, vrag nas i danas kuša užitcima,
vlašću i moći. Na kraju mise pozdravio nas je fra Iko Skoko, gvardijan mostarskog samostana, koji nam je poželio
dobrodošlicu i uputio par poticajnih riječi za ustrajnost i odvažnost na našem franjevačkom putu.
Nakon svečane svete mise imali smo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je predvodio fra Bože Milić, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja
BDM.
Kroz cijelu duhovnu obnovu pratio nas je i pjevački zbor
OFS-a Mostar kojem su se pridružili i framaši iz Mostara i
sestre iz mjesnog bratstva Široki Brijeg. Duhovnu obnovu smo završili bratskim druženjem u
dvorani ispod zvonika uz zakusku koju je pripremilo mostarsko bratsvo. Tu smo imali mogućnost nabaviti Franjevačke
izvore kao i drugu franjevačku literaturu te franjevačke krunice. Mostar, 17. veljače 2013. (svjetovni-franjevci.info) Dana 16. veljače u Mostaru u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Petra i Pavla održana je korizmena duhovna obnova
za članove Franjevačkog svjetovnog reda koju je organiziralo područno vijeće OFS-a u suradnji s mjesnim bratstvom
Mostar. Na obnovi se okupilo oko 400 članova iz hercegovačkih bratstava (Tomislavgrad, Posušje, Drinovci, Gorica,
Međugorje, Kočerin, Široki Brijeg, Čitluk, Humac, Mostar,
Gradnići, Čerin). Predvoditelj ove obnove trebao je biti fra
Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta
u Splitu, ali zbog zdravstvenih razloga je morao otkazati.
Ulogu predvoditelja preuzeo je fra Josip Vlašić, područni
duhovni asistent.
Susret smo započeli u 16.00 sati prigodnom pjesmom
i molitvom nakon čega nas je pozdravila Marija Brekalo,
područna ministra. Potom je fra Josip pozdravio sve prisutne i upoznao nas sa pomalo izmijenjenim programom. Nakon uvodnih riječi fra Josip je održao predavanje na temu „
Srce“. Započeo je Franjinom Molitvom pred raspelom koja
glasi:Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine moga srca... Dotaknuo se ovog milosnog vremena i kako je svatko od nas
pozvan povući se u pustinju svoga srca i tako se prepustiti
Bogu. Predstavio je i Franjevačke izvore za koje kažemo
da su franjevačka biblija i predstavljaju nepresušno vrelo
za proučavanje i dublje otkrivanje franjevačke duhovnosti i
karizme. Na kraju predavanja progovorio je i o mogućnosti
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
DUHOVNA OBNOVA
SJEMENIŠTARACA I POSTULANATA
“Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” (Mk 1,17)
Ove korizme, kao i dosadašnjih godina, mi franjevački sjemeništarci i postulanti imali smo duhovnu obnovu. Duhovnik i voditelj programa pod geslom iz Lukinog evanđelja Hajdete za mnom
i učinit ću vas ribarima ljudi bio je fra Danijel Rajić. Duhovna
obnova započela je u petak, 15. veljače u 15 sati pjesmom, zazivom Duha Svetoga te razmatranjem biblijskih tekstova na temu
Duhovni poziv danas. Tercijani (treći razred) su govorili o svom
životnom putu prije dolaska u sjemenište i što smatraju razlogom
smanjenja broja duhovnih zvanja.
105
Poslije toga povukli smo se u razrede gdje smo u tišini razmišljali o svome pozivu, čitali duhovno štivo i pisali svoj Oče naš po
uzoru na meditaciju sv. Franje. U 18 sati sudjelovali smo s visočkim vjernicima u pobožnosti Puta križa i na sv. misi. Predavanje
i video prezentacija na temu današnje glazbe organizirana je u 21
sat. Potom je slijedilo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
te smo tako priveli kraju prvi dan duhovne obnove.
Drugi dan započeo je dosta rano, u 5:30 sati uputili smo se s velikom radošću za Međugorje. Prvo smo posjetili djecu kod sestara
misionarki ranjene obitelji u Vionici. Sa sestrama i djecom slavili
smo sv. misu, poslušali predavanje na temu Tko je apostol i izmolili Krunicu milosrdnog Isusa. Poigravši se s djecom uputili smo se
prema Majčinom selu gdje nas je dočekao fra Svetozar Kraljević,
upravitelj Majčinog sela i zajednice za liječenje ovisnika Milosrdni
Otac. Fra Svetozar nam je uputio par riječi o nastanku centra, o
osnivaču fra Slavku Barbariću te pozvao nas da uvijek budemo
otvoreni prema potrebnima.
U centru su nam se pridružili postulanti iz Mostara sa svojim
meštrom fra Stankom Mabićem. Slijedio je ručak kojeg su pripremili momci iz zajednice. Zahvalivši Bogu na darovanom jelu otišli
smo u kapelicu gdje su nam dva momka ispričala svoju životnu
priču prije dolaska, problem prvih dana kao i sadašnji rad Zajednice. Razgledavši njihovu radionicu, uputili smo se do Podbrda.
Penjući se prema mjestu ukazanja molili smo Gospinu krunicu.
Nakana je bila za nova duhovna zvanja i učvršćivanje naše vjere.
Molili smo da mi – franjevački kandidati iz cijele BiH - sol Hrvata
katolika u BiH, ne obljutavimo, jer ako i sol bljutavi čime će se ona
osoliti. Na mjestu ukazanja zastali smo nekoliko minuta u tišini i
predali sve svoje probleme, sve svoje brige u ispruženu ruku Kraljice mira.
Kod Plavoga križa napravili smo za uspomenu zajedničku
fotografiju. Rastali smo se od mostarskih postulanata i krenuli
prema crkvi u Međugorju. Do večernjeg molitveno – liturgijskog
programa bilo je slobodno vrijeme. Pod večernjom sv. misom u 18
sati ministrirali su naši đaci, a pjevao je i sjemenišni zbor. Poslije
sv. mise večerali smo i uputili se prema Visokom osnaženi duhom i bogati novim životnim iskustvima. Treći dan u 8 sati ujutro
imali smo predavanje na temu Moliti srcem, meditativnu molitvu
te izmjenjivanje osobnih doživljaja tijekom ovih dana. Duhovna
obnova završila je sv. misom u crkvi sv. Bonaventure. (Andrija
Majić, tercijan)
GOSPIN PLAČ NA CD-u
Posušje, 28. veljače 2013.
(frama-posusje.com) - Gospin
plač, spjev Isusove muke koji
se pjeva u korizmenom vremenu, doživio je i svoje izdanje na
nosaču zvuka. Tako se na CD-u
može čuti sedamnaest različitih
skupina iz Hercegovine: Posušja, Ljubuškoga, Rastovače-četiri
skupine, Brišnika kod Tomislavgrada, Donjeg Velikoga Ograđenika iz Brotnja, Prologa kod Ljubuškoga, Humca, Broćanca, Rakitna, Gorice-Sovića, Čitluka, Gornjih Jukića, Sobča, te posuške
Frame. Urednik izdanja je fra Mario Knezović. CD se može kupiti
u župnome uredu u Posušju, a cijena je 5 KM.
106
FRAMAŠKA OLIMPIJADA ZNANJA
Mostar, 1. ožujka 2013. (Područno vijeće Frame) - U četvrtak,
28. veljače, u prostorijama franjevačkog samostana u Mostaru je
upriličeno završno natjecanje u znanju tzv. Framaška olimpijada
znanja. Framaši iz 17 mjesnih bratstava, po tri predstavnika svake
Frame, natjecali su se u poznavanju sadržaja Youcata. To je bio jedan od načina da framaši u Godini vjere obnove i prodube vlastito
poznavanje svoje vjere.
Na početku susreta framaši su zazvali Duha Svetoga, u molitvi zahvalili Gospodinu za dar pape Benedikta XVI., čija je služba
upravljanja Crkvom u tim trenucima prestajala, molili za dar novog Pape te molitvu zaključili Franjinim Pohvalama Bogu. Nakon
pozdrava fra Josipa Vlašića, područnog duhovnog asistenta, i Matea Zadre, područnog predsjednika, u ime Područnog vijeća, koje
je organiziralo natjecanje, Andrea Odak je predstavila program
natjecanja, upoznala natjecatelje s pravilima te su framaši potom
mogli pristupiti rješavanju zadataka. Nakon završenog 1. kruga
natjecanja, osam najboljih Frama nastavilo se natjecati u 2. krugu.
Bodovi iz 1. kruga su se prenosili u sljedeći. Na koncu smo imali
i pobjednike – Frama iz Tomislavgrada uvjerljivo je postigla najbolje rezultate i u 1. i u 2. krugu te su na dar kao nagradu dobili
tjedan dana boravka u Taizeu (Francuska). Drugo mjesto pripalo
je Frami Kongora, a za nagradu su dobili po primjerak Šematizma Hercegovačke franjevačke provincije. Treće mjesto osvojila je
Frama Bukovica, a za uspomenu na postignuti uspjeh dobili su
zbornik radova o spisima sv. Franje Verba Domini mei.
II. NACIONALNI SEMINAR ZA
VODITELJE FORMACIJE U FRAMI
„VJERA MOJA NOSI ME“
Mostar, 4. ožujka 2013. (fjv) - U Franjevačkom konviktu u
Visokom od 1. do 3. ožujka, pod geslom „Vjera moja nosi me“,
održan je II. nacionalni seminar za voditelje formacije u Franjevačkoj mladeži – Frami. Seminar je organiziralo Nacionalno povjerenstvo za formaciju, a na njemu je sudjelovalo oko 70 framaša
iz 40 različitih mjesnih bratstava Bosne i Hercegovine. Seminaru
su se pridružila i 3 predstavnika Hrvatskog nacionalnog bratstva
Frame.
Prvi dan susreta, nakon upoznavanja i uvodnih pozdrava, predavanje s temom „Voditelj formacije – tko, što, zašto?“ održala je
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
Ivana Baban, nacionalna voditeljica formacije i glavni koordinator
cijelog seminara. Ona je ukratko objasnila službu voditelja formacije u mjesnom bratstvu Frame, naglašavajući narav te službe,
kao i dužnosti i metode koje tu službu čine stupom života svakog
mjesnog bratstva. Nakon predavanja uslijedio je vrlo dinamičan
rad po skupinama, a dan je zaključen euharistijskim klanjanjem
kojeg je predvodio fra Josip Vlašić, nacionalni duhovni asistent.
Ostala predavanja htjela su dotaknuti sve tri dimenzije formacije u Frami: ljudsku, kršćansku i franjevačku. Drugo predavanje
održano je u subotu prijepodne, a tema je bila „Kriza vjere i kriza
prenošenja vjere danas“. Predavač je bio Josip Madžar, nacionalni
dopredsjednik Frame. Također je nakon ovog predavanja organiziran rad po skupinama i plenum. Istog dana u popodnevnim
satima dr. fra Iko Skoko, profesor komunikologije na Mostarskom
sveučilištu, održao je predavanje u kojem je pojasnio temelje komunikacije, najčešće probleme u dobroj komunikaciji te uvjete za
dobru komunikaciju. I nakon ovog predavanja slijedio je rad po
skupinama sa završnim plenumom. Svetu misu u 18 sati predvodio je fra Zoran Vuković, duhovni asistent Frame Kiseljak, a nakon večere organizirana ja Vesela večer, u kojoj nije nedostajalo
igre i smijeha.
Nedjeljno prijepodne animirali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a). Predavanje „Od Frame do Franjevačkog
svjetovnog reda“ održale su Marijana Bošnjak, međunarodni vijećnik Frame i član OFS-a Široki Brijeg, i Ivana Vidović, iz Frame i
OFS-a Sarajevo. Svoje izlaganje temeljile su na dokumentu Uključivanje članova Frame u OFS, ali su se dotaknule i konkretnih situacija u kojima se nalazi odnos članova OFS-a i Frame. Rad je i
nakon ovog predavanja nastavljen u grupama i završnom plenumu. Seminar je završen euharistijski slavljem, koje je predvodio
fra Josip Vlašić, zajedničkim fotografiranjem i objedom.
DUHOVNE VJEŽBE U WÜRZBURGU
Zurich, 5. ožujka 2013. (fra Ivan Prusina) - Duhovne vježbe za
svećenike i đakone u zapadnoj Europi u organizaciji dušobrižničkog ureda u Frankfurtu održane su od 25. do 28. veljače 2013. godine u Würzburgu. Voditelj duhovnih vježbi bio je prof. dr. Darko
Tepert, iz Zagreba. Središnja tema bila je: „Srcem vjerovati i ustima ispovijedati“ (usp. Rim 10,10).
Na ovim duhovnim vježbama sudjelovala su i slijedeća naša
braća:
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Iz Švicarske: fra Stanko Banožić, fra Mićo Pinjuh, fra Ivan Prusina, fra Branko Radoš i fra Valentin Vukoja
Iz Njemačke: fra Ivan Čilić, fra Dinko Grbavac i fra Ivan Leutar
PROMOCIJA ZVANJA U BUKOVICI
Mostar, 11. ožujka 2013. - Ovog puta je promocija zvanja postulante i novake, na poziv župnika fra Mladena Rozića, odvela u
župu sv. Franje u Bukovicu. U nedjelju, 10. ožujka misno slavlje na
pučkoj misi u 11 sati, u crkvi sv. Franje predvodio je fra Josip Vlašić, provincijski promicatelj zvanja, u koncelebraciji je bio župnik
fra Mladen. Fra Josip je u svojoj homiliji progovorio o raznim
krizama u današnjem svijet, naglasivši da je u izvoru svake krize
ljudsko odbacivanje Boga. Uz to je pokušao, ukratko, nešto dodati
o krizi duhovnih zvanja.
Misno slavlje je, po već ustaljenom programu, svojim pjevanjem uljepšao zbor postulanata i novaka na čelu s fra Stankom
Mabićem, koji obnaša službu odgojitelja postulanata. Treba izdvojiti i to da su fra Antonio Musa i fra Jozo Mandić otpjevali solo
dionice, a da je zbor na orguljama pratio Luka Ćorić.
Nakon mise su postulanti i novaci imali priliku za predstavljanje odgojnih ustanova u kojima se nalaze, ali i za svjedočenje
o svojim životnim putovima. Nakon uvodne pjesme u ovaj, malo
opušteniji, drugi dio promocije fra Josip je najavio predstavnike
postulanata. Ovog puta to su bili Stipe Šarić i Lovro Šimić. Stipe
je ukratko predstavio samu postulaturu, a Lovro je okupljenim
župljanima pokušao približiti svoj put ostvarivanja životnog poziva. Poslije postulanata fra Josip je nazočnima predstavio novake,
njihovog župljanina fra Emanuela Leticu i fra Nikolu Jurišića. Fra
Emanuel je školski objasnio što je to zapravo novicijat dok se fra
Nikola pozabavio pitanjem svojeg traženja Božjeg poziva. U drugom dijelu programa duhovne šansone su svirali, na klaviru, Luka
Ćorić i, na gitari, fra Jozo Mandić.
Unatoč prohladnom vjetru, temperaturi od pet stupnjeva i
suncu koje se rijetko pokazivalo promotori su toplo dočekani od
župljana župe Bukovica i, kao i u drugim župama, reakcije su bile
jako pozitivne to se vidjelo po gromoglasnom pljesku i suzama
kojima su ispratili novake i postulante.
Nakon svega dužnost nam je zahvaliti župniku fra Mladenu što
nas je pozvao da u njegovoj župi promoviramo zvanja. Također,
zahvalni smo i fra Željku Barbariću i fra Vinku Kureviji koji su
nam pružili potporu „iz publike“. Međutim najveća hvala dragom
Bogu što nam je još jednom pružio priliku da budemo sijači njegovog sjemena vjerujući da plod neće izostati. (Luka Baković)
107
FRA TIHOMIR BAZINA I
FRA STANKO ĆOSIĆ NAGRAĐENI ZA
DIPLOMSKE RADOVE,
FRA IVAN PENAVIĆ NAGRAĐEN ZA
NAJBOLJI USPJEH
Zagreb, 12. ožujka 2013. (fra J. S. Ćavar) - Svečanim akademskim činom u velikoj dvorani Međubiskupijskoga sjemeništa na
zagrebačkoj Šalati proslavljen je u ponedjeljak 11. ožujka Dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Na svečanosti je promovirano 159 diplomantica i diplomanata
svih studijskih smjerova, među kojima su i članovi naše provincije: fra Tihomir Bazina, fra Stanko Ćosić, fra Mario Ostojić i fra
Josip Serđo Ćavar.
Nagrađena su i tri najbolja studentska znanstvena rada. Među
njima su uradci fra Tihomira Bazine, „Percepcija važnosti katehetske službe kod svećenika Hercegovačke franjevačke provincije
Uznesenja BDM na nebo“, te fra Stanka Ćosića „Molitva u Getsemanskom vrtu, Mk 14, 32 – 42“.
Priznanje su dobili i studenti različitih studijskih smjerova koji
su postigli najbolji uspjeh u protekloj akademskoj godini među
kojima se, drugu godinu zaredom, nalazi naš bogoslov fra Ivan
Penavić. U svom obraćanju diplomantima dekan KBF – a prof. dr.
Matulić poručio je: “Potičemo vas da se, uvijek polazeći od sebe,
rado stavite u službu duhovne i moralne obnove našega hrvatskog
naroda. Budite radosni promicatelji u hrvatskome društvu cjelovitoga humanizma i kulturne svijesti koji u svome središtu ljubomorno njeguju i čuvaju ljudsku osobu na sliku Božju, koja je jedina nositeljica apsolutno nepovredivoga ljudskog dostojanstva.“
NOVAKE POSJETILI BRAĆA IZ BOSNE
Humac, 15. ožujka 2013. (fra Antonio Musa) - U utorak, 13.
ožujka u novicijatu Hercegovačke franjevačke provincije na Humcu održan je jednodnevni susret novaka provincije Bosne Srebrene i novaka naše provincije. Već postaje tradicija da se bosanski i
hercegovački novaci, uz međuprovincijski susret novaka i zajedničko hodočašće u Asiz, jednom u novicijatskoj godini okupe u
oba novicijata na druženje, molitvu i igru.
Na Humac su nam braća iz Bosne predvođeni meštrom fra
Markom Ešegovićem stigla negdje oko 10:30. Primili smo ih mi
novaci i naši meštri fra Slavko i fra Drago. Najprije smo se okupili u novicijatskoj zbornici kako bi se osvježili uz kavu, piće i još
što se našlo na stolu. Do ručka obišli smo samostanski muzej i
zbirku umjetnina Majka, koja se čuva u našem samostanu. U podne, zajedno s ostalom braćom, molili smo srednji čas i ručali, a
108
iza ručka uslijedilo je fotografiranje za uspomenu na ovaj susret.
Ubrzo iza fotografiranja uputili smo se u Međugorje, u Majčino
selo gdje nas je primio i domaćin nam bio fra Svetozar Kraljević.
U dvorani u Majčinu selu igrali smo nogometnu utakmicu između dvaju novicijata, a uspješnijim su se pokazala braća iz Bosne.
Iza utakmice smo se osvježili i obišli dečke u zajednici Milosrdni
Otac, gdje smo čuli i svjedočanstvo dvojice mladića koji u ovoj
zajednici počinju graditi život ispočetka. Na Humac smo se vratili
oko 16:30 i druženje smo nastavili u opuštenom tonu, uz gitaru i
pjesmu, a pronašlo se ponešto i za brata magarca. Malo prije 18:00
braća iz Bosne morala su krenuti natrag doma. Pozdravili smo se
uz želje da se opet što prije susretnemo.
Bio je ovo uistinu lijep, ispunjen i radošću franjevaštva prožet
dan. Još jednom smo se uvjerili koliko smo zapravo bliski, koliko
smo upućeni jedni na druge te koliko smo pozvani na svakodnevno i istinsko svjedočanstvo zajedništva i bratske ljubavi.
TRIBINA U ZAGREBU O DJELU
FRA MILJENKA STOJIĆA
Zagreb, 15. ožujka 2013. (Jadranka Pavić / hrsvijet.net) – Tribina »Stopama mira« s temom »Fra Miljenko Stojić – Jedno djelo
u zrcalu sadašnjosti« održana je 14. ožujka u dvorani HKZ-Hrvatskog slova u Zagrebu. Pod vodstvom novinarke i urednice HRTa Lejdi Oreb tribina je potaknula niz aktualnih tema iz hrvatske
zbilje, a koje se protežu kroz književni i novinarski rad fra Miljenka Stojića te Vicepostolaturu postupka mučeništva »Fra Leo
Petrović i 65 subraće«. Uz čitanje ulomaka iz Stojićeva opusa koje
je interpretirao glumac Vinko Kraljević, o autoru i njegovim djelima govorili su hrvatski književnik Hrvoje Hitrec, povjesničar Jure
Krišto te novinar i publicist Mate Kovačević.
Hitrec se posebno osvrnuo na ulogu Katoličke Crkve u umjetničkom, književnom i drugom kulturnom stvarateljskom djelovanju. »Moderni europski teatar nastao je na oltaru Katoličke
Crkve«, kazao je Hitrec. Osvrćući se na aktualnu izjavu jednog
hrvatskog intelektualca koji je izjavio kako Crkva i kazalište nikada nisu bili bliski, Hrvoje Hitrec podsjetio je nazočne kako su
upravo iz krugova svećenstva iznikli najveći dramski pisci starije
hrvatske književnosti kao što su Držić i Brezovečki. »Osim toga,
franjevci, u čijem je redu i fra Miljenko Stojić, u hrvatskoj su književnosti zauzimali najviša mjesta počevši od Pavla Šibenčanina
koji je napisao “Šibensku molitvu” preko Kačića i Grge Martića do
naših dana.« Nadalje, komentirajući Stojićev rad Hitrec je kazao:
»Inače ponizni fratar Miljenko Stojić pretvara se s perom u ruci,
odnosno tipkama pod rukom, u hercegbosansku verziju Aretina
koji ne štedi nikoga, ironičan, ponekad i blago sarkastičan, točan
i odvažan kao Luka Ibrišimović. Njegov je kut prirodan hrvatski
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
kut, njegovi su “junaci” svi koji rade o glavi Hrvatima, hrvatskom
jeziku i hrvatskoj uljudbi, ali se isto tako zgranuto pita zašto je
ruka samostalne hrvatske države tako tanka, suha i ravnodušna.«
»Osim toga«, istaknuo je Hitrec, »kako su uz produktivni prozni
i literarni rad vezana iskustva hrvatske sudbine, fra Miljenko Stojić dotaknuo je i teme za najmlađe kroz romane “Računalko” i
“Mirkove priče” u kojima je pokazao kako moderni franjevački
novinar, kako evanđelje i internet mogu zajedno.«
Povjesničar dr. Jure Krišto osvrnuo se na doprinos fra Miljenka Stojića u skrbi za žrtve nasilnih ideologija. »Fra Miljenko
zna, kao što znaju svi koji su spoznali nehumanost ideologija koje
mrze čovjeka zbog njegovih vjerskih uvjerenja, da je komunizam
po svojoj internoj strukturi, po ideološkim premisama i po političkim ciljevima projekt okrenut zločinu. Zato su i njegove žrtve,
osobito one iz mržnje prema vjeri, mučenici koji zavređuju postati nam uzorima i poštovati ih, a koje i Bog voli. U kršćanskoj
tradiciji to su blaženici i sveci,« istaknuo je dr. Krišto. Osvrćući
se na rad fra Miljenka kao vicepostulatora, dr. Krišto je istaknuo
kako je fra Miljenko prikupljao iskaze očevidaca, dokumentaciju
te kako je pokrenuo općine u Hercegovini na pronalaženje skrivenih i poznatih masovnih grobišta, kao i časopis znakovita naslova
»Stopama pobijenih«. »Zbog svega toga«, istaknuo je Krišto, fra
Miljenko je postavio model za vođenje postupaka drugim redovničkim zajednicama i biskupijama.
O novinarskom radu fra Miljenka Stojića govorio je hrvatski
novinar, publicist i politički analitičar Mate Kovačević. Govoreći
o kolumnama fra Miljenka Stojića koje su objavljivane na portalu
hrsvijet.net, Kovačević navodi kako su njegovi tekstovi ponajprije prilagođeni širokoj čitateljskoj publici, što fra Miljenka otkriva
kao autora političkih, široko popularnih tekstova. »Međutim«,
naveo je Kovačević, »upravo zato one i ne mogu doći u masovne
medije, koji su kao i u jugoslavenskom komunističkom razdoblju
strogo nadzirani.« Kovačević navodi posebno bolno područje na
kojem fra Miljenko ne može sakriti čak ni vlastito ogorčenje, a to
je odnos vlasti Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH, posebice prema Herceg Bosni. Osvrćući se na knjigu »Halo, ovdje
Herceg Bosna« u koju su ukoričeni sadržaji Stojićevih kolumni,
Kovačević je istaknuo da autor Stojić, unatoč međunarodnim silama i silnicama, političkim vlastima u Republici Hrvatskoj, ali i
režimu političke uprave u BiH te muslimanskoj velikobošnjačkoj
politici, javlja cijelom svijetu da je Herceg Bosna, koju su nasilnim
dekretima pokušali politički eutanazirati, ipak živa u srcima svojih ljudi, koji su još uvijek, bar formalno, konstitutivni narod BiH.
U završnoj riječi nazočnima se obratio fra Miljenko Stojić
ističući kako živimo u ozbiljnim vremenima kada samo zajedništvom možemo doći do željenog ishoda. »Istina, lakše se diše
otkada nam nevino zatočene generale pustiše na slobodu. Međutim, ima ih koji još čame u tuđinskim tamnicama ili čekaju da im
se izreče presuda. To su oni naši iz Herceg-Bosne. Među njima
posebno trebamo spomenuti Darija Kordića osuđena na dugih 25
godina.« Fra Miljenko Stojić je naglasio kako se na tribini govori
o prošlosti, ali zapravo govori se o sadašnjosti i budućnosti. Kazao
je da na svoja djela gleda kao na ulogu »okidača« za razmišljanje i
razgovor. Osvrćući se na istraživanja komunističkih zločina podsjetio je kako je nedavno hrvatska vlast pod Milanovićevim vodstvom zatvorila Ured koji se bavio istraživanjem komunističkih
zločina i na taj način onemogućila stotinama tisuća pobijenih da
dobiju primjereno posljednje počivalište. »Potrebno nam je zaista
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
pročišćenje od komunističkog mentaliteta. Najbolje to možemo
učiniti tako da živimo vrijednosti duboko ukorijenjene u naš hrvatski narod«, zaključio je fra Miljenko Stojić.
PRIČE O BUĐENJU
Škrinja mudrosti. Meditativne priče za duhovno buđenje.
Priredio: fra Mladen Herceg. Naša ognjišta, knjiga
200, meki uvez, 303 str.
Priče čuvaju poseban oblik znanja, to pokazuje i ova knjiga, čiji naslov – Škrinja mudrosti – odražava
i namjeru njezina priređivača fra
Mladena Hercega: da skupi priče iz
različitih izvora i različitih duhovnih
tradicija u „škrinju“ i tako pohrani
blago koje je u njima sadržano. Time
priređivač nastavlja niz: Škrinja mudrosti sedma je takva knjiga priča,
a prethodile su joj knjige: Sretan
čovjek (2003), Prepoznati dijamant
(2003), Papiga je progovorila (2003),
Životna pomoć iz pustinje (2005), Hasidske priče (2008) i Isus na
nogometnoj utakmici (2008).
Podnaslov Škrinja mudrosti – Meditativne priče za duhovno
buđenje – upućuje na vezu između priče i duhovnosti. Konkretno,
kako objašnjava priređivač u Uvodu, upućuje na ulogu priče kao
polazišta u praksi meditacije, jer priča, kao i ikona, slika, predmet, priroda, pokret ili što drugo, može potaknuti aktivaciju moći
razuma, volje i osjećaja, i pripremiti ih za kontemplaciju, u kojoj
se ljudske duševne moći umiruju. Priča je, dakle, prepoznata kao
pomoć u procesu koji duhovne tradicije nazivaju duhovnim buđenjem.
Prikupljene priče iz ove knjige podrijetlom su iz različitih religioznih tradicija: kršćanske, židovske, budističke, potom iz antičke književnosti (Ezopove basne), iz suvremene književnosti, iz
svakodnevice. Raspoređene su u nekoliko cjelina s podnaslovima,
od kojih svaki donosi neku poredbu: Kraljevstvo je nebesko kao
moli i radi. Izreke pustinjskih otaca; Sreća je kao leptir. Poticaji za
cjelovit život; Ljubav je kao iskra u vignju. Hasidske priče; Svakodnevica je kao šaljiva pričica. Židovske pošalice; Prosvjetljenje je kao
pjev ptice. Zen priče; Čovjekov je život kao ovaj korak. Ezopove
basne; Zdravlje je kao: Kriza – super. Kriza je odlučni trenutak preobrazbe. U posljednjim četirima cjelinama (Lice tvoje, o Bože, ja
tražim. Meditacija ikone i slike; Život je kao hod u labirintu; Život je kao…; Tko sam ja?) predlošci za meditaciju proširuju se na
različite vizualne sadržaje, kako tradicionalne: ikone, skulpture,
simboli, tako i netradicionalne, iz suvremene popularne kulture:
crteži, karikature, strip i sl.
Ove priče ne govore o duhovnosti na uvriježen način, nego se
šale s vjerskim pravilima i utabanim načinima njihova shvaćanja,
pa i s onim što se uobičajeno smatra svetim, pokazujući da je svetost svojstvo svijeta koje izmiče površnu pogledu. Upućuju na to
da nam je pogled ograničen i da postoji stvarnost iza one koju mi
doživljavamo. Ne govore što je ta stvarnost, ne objašnjavaju, ne
daju rješenja, nego postavljaju protupitanja, ili daju začuđujuće
109
odgovore. Ne daju shvatiti, nego tjeraju svijest da promijeni kut
gledanja; ne govore što je buđenje, nego pozivaju da se ono iskusi.
(Iva Beljan)
Knjigu po cijeni od 17 KM može se naručiti na adresi Naših
ognjišta.
GODIŠNJI KAPITUL
HERCEGOVAČKOG PODRUČNOG
BRATSTVA OFS-A
Redoviti godišnji kapitul Hercegovačkog područnog bratstva
Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) održan ju u Međugorju, u
Kući mira od 15. do 17. ožujka 2013. Na kapitulu su sudjelovali područni vijećnici, ministri mjesnih bratstava zajedno s delegatima bratstava, te područni predsjednik Frame Mateo Zadro,
zajedno s dva delegata područnog vijeća Frame. Kapitulom su
predsjedali Marija Brekalo, područna ministra i fra Josip Vlašić,
područni duhovni asistent. Na kapitulu je bilo prisutno ukupno
32 sudionika.
Sudionici kapitula okupili su se u petak, 15. ožujka oko 17 sati
u Kući mira te su potom zajedno s cijelom župom i hodočasnicima slavili svetu misu u župnoj crkvi i molili pobožnost Puta križa.
Otvaranje kapitula uslijedilo je nakon večere. Uz molitvu Večernje iz Časoslova i molitvu za početak susreta iz Obrednika OFS-a
te pozdrave duhovnog asistenta i područne ministre otvoren je
kapitul. Uslijedilo je upoznavanje sudionika kroz igru. Bacajući klupko jedni prema drugima sudionici su kazali nešto o sebi,
predstavili sebe i svoj put franjevaštva te na taj način od konopa
ispleli mrežu. Kada netko opusti konop, mreža gubi oblik. Poruka
igre je koliko je svatko bitan za život bratstva i kako bratstvo ovisi
od naše čvrstoće. Na kraju je fra Josip ponovio kako je Crkva mjesto gdje cvjeta Duh Sveti i poželio da naša bratstva budu mjesto
gdje je cvjetati Duh Sveti. Prva večer kapitula završena je meditacijskim susretom s Božjom Riječju, gdje je svaki sudionik izabrao
po jednu misao iz biblijskih čitanja koje je zadržao u svom srcu i
o toj riječi meditirao.
Drugi dan kapitula započeo je Jutarnjom iz Časoslova. Radni
dio kapitula započeo je razmatranjem fra Josipa Vlašića o Kapitulu. Fra Josip je predstavio dokument o slavlju kapitula koje je
izdalo Međunarodno vijeće OFS-a prigodom XII. Generalnog
kapitula OFS-a.
Uslijedila su izvješća područnog vijeća od prošlog područnog
kapitula koji je održan u travnju 2012. Nakon izvješća uslijedio
je kratki osvrt i rasprava. Popodnevni dio programa započeo je
110
radom po grupama gdje su sudionici imali prigodu razgovarati
o onom što je dobro u bratstvu (mjesnom, područnom), što bi
moglo biti bolje tj. na čemu treba još raditi da bratstvo bude potpunije te onom što je potrebno obraćanja. Nakon izvješća o radu
po grupama, uslijedilo je izvješće mjesnih ministara. Mjesni ministri su podnijeli izvješća o stanju u svojim bratstvima, posebno se
osvrćući na rad mjesnih vijeća, organiziranje i realiziranje formacije, kako novih tako i zavjetovanih članova, suradnju s Framom,
suradnju s duhovnim asistentom i uključivanjem u život župe.
Nakon izvješća sudionici kapitula pridružili su se večernjem molitvenom programu u župnoj crkvi. Nakon misnog slavlja i večere
predstavljeni su Franjevački izvori. Fra Miljenko Šteko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije, ravnatelj Informativnog centra
Mir Međugorje, ujedno i član uredničkog vijeća koje je pripremalo Franjevačke izvore. Fra Miljenko je na jednostavan način
približio koncepciju Franjevačkih izvora, progovorio o nastanku
te potaknuo na iščitavanje Franjevačkih izvora. Druga večer kapitula je završena je molitvom Večernje i klanjanjem Presvetom
Oltarskom Sakramentu.
Zadnji dan kapitula započeo je Jutarnjom iz Časoslova. Potom
su članovi Povjerenstva za djelatnu prisutnost u Crkvi i svijetu
iz mostarskog OFS-a imali predavanje na temu „Izazov poslanja
OFS-a“. Prije samog predavanja Vinko Glibić je predstavio rad Povjerenstva. Predavanje je započela Marija Šaravanja koja je predstavila razvoj Pravila OFS-a kroz povijest i podsjetila na ono što je
u prošlosti predstavljalo izazov za OFS-a. Potom je Dijana Milović
progovorila o izazovima poslanja svjetovnog franjevca u obitelji.
Željko Bušić je približio izazove svjetovnog franjevca u Crkvi, a
Ana Marić je progovorila o izazovima koje nudi društvo kroz kulturu, ekonomiju i politiku. Nakon predavanja koje je oduševilo i
potaknulo sve sudionike, uslijedio je rad po skupinama na osnovu
predavanja. Nakon izvješća iz skupina, svaki sudionik je dao svoj
kratki osvrt na kapitul. Kapitul je završen slavljem svete mise koju
je predslavio područni duhovni asistent fra Josip Vlašić.
Bitno je spomenuti da je cijeli kapitul bio u znaku izbora novog
pape Franje i prožet radošću i oduševljenjem zbog njegova izbora.
Izbor pape je veliki dar i poziv svjetovnim franjevcima, poziv da
s većom zauzetošću kroče u postizanju savršenstva kršćanske ljubavi te utkaju sebe u izgradnje Crkve. (Područno vijeće OFS-a)
IZIŠAO 1. BROJ
FRAMINOG GODIŠNJAKA „TRAGOVI“
Široki Brijeg, 21. ožujka
2013. (Gojko Jelić, OFS) Ovih je dana iz tiska, u nakladi
Hercegovačkog
područnog
bratstva Frame, izišao prvi
broj lista Tragovi. Riječ je o
godišnjaku Franjevačke mladeži
– Frame u Hercegovini. List
potpisuju glavni urednik Mateo
Zadro i odgovorni urednik fra
Josip Vlašić. Na 80 stranica
ponuđeno je bogatstvo sadržaja,
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
a osim predstavljanja života svih hercegovačkih Frama (Bukovica,
Čerin, Čitluk, Drinovci, Gorica-Sovići, Gradnići, Humac, Klobuk,
Kočerin, Kongora, Međugorje, Mostar, Posušje, Posuški Gradac,
Roško Polje, Ružići, Seonica, Široki Brijeg, Šujica, Tomislavgrad,
Vitina, Tihaljina) tu su i drugi poticajni tekstovi iz pera više autora
iz reda samih framaša pa do svjetovnih franjevaca, fratara i sestara
klarisa (Anđelka Oreč, Josipa Vukoja, fra Bože Milić, Marija
Šaravanja, fra Mate Logara, Marijana Mikulić, Marija Brekalo,
Andrea Odak, fra Miro Babić, Vedran Biokšić, Tomislav Gašpar,
Mateo Zadro i fra Josip Vlašić).
„Mladost, igra, ljubav, dobrota i sve ono što ne možeš pronaći u
svakodnevnim, tjednim ili mjesečnim novinama i časopisima sada
smo okupili na jednome mjestu. Mislim da ne možeš ni zamisliti
kakva te sve pustolovina čeka na sljedećim stranicama! Zato putuj
polako i sigurno da ti ne bi što promaklo!“, kaže glavni urednik
Mateo Zadro u uvodnoj riječi. Već pri listanju vidljivo je da uloženi trud nije bio uzaludan i da Tragovi ostavljaju pozitivan trag.
To već 20 godina čini i Frama u Hercegovini. A ovo je zapis o
njihovom životu! Neka nastave ostavljati tragove i neka te tragove
Tragovi i dalje bilježe. Na slavu Božju!
FRAMAŠI SUDJELOVALI NA I.
NACIONALNOJ KONFERENCIJI O
PASTORALU MLADIH U BIH
ku čuti svjedočanstva ljudi odgovornih u radu s mladima i naučiti
nešto novo i korisno. U popodnevnom dijelu programa predstavljeni su primjeri dobre prakse iz različitih biskupija BiH.
Ispred Hercegovačkog područnog bratstva Frame predstavljena su tri projekta: Mladi evangeliziraju mlađe, Framaška olimpijada znanja i Briga za beskućnike. Projektom Mladi evangeliziraju
mlađe predstavljeni su Mali i Veliki glasnici sv. Franje, Tintilinićvečeri i susret ministranata pod nazivom Framin. U Framaškoj
olimpijadi znanja predstavljen je kviz znanja koji se održava svake
godine na mjesnoj i područnoj razini, te hodočašće u Asiz i Taize.
Brigom za beskućnike, koji nije izravno projekt Frame ali framaši
u njemu sudjeluju, predstavljen je rad od 40-ak ljudi koji dva puta
tjedno obilaze beskućnike, s njima razgovaraju, a nakon toga kreću u potragu za konkretnom pomoći. Kroz primjere dobre prakse
mladi su imali priliku upoznati se sa načinom djelovanja drugih.
Zadnji dan našeg susreta započeo je radom u grupama u kojima
smo se osvrnuli na protekle dane, i iznijeli svoja mišljenja, pohvale
i kritike o samoj konferenciji, te nastojali dati prijedloge za organizaciju budućih ovakvih projekata. Predstavnici grupa na plenumu su ukratko iznijeli zaključke zajedničkog rada.
Prva nacionalna konferencija završena je svečanom svetom
misom koju je predvodio mons. Marko Semren, a pjesmom je
još dodatno uveličao bend Antonius. I na kraju, kao što je mons.
Marko Semren rekao: „Nova evangelizacija nam je potrebna jer se
nad naše živote nadvila platina sekularizacije i agresivnog relativizma, kao i na plemenite metale, te ga je potrebno staviti u med i
očistiti. Trebamo postati svjesni da nas Bog ljubi i samim tim osjetiti
ljepotu vrijednosti čovjeka, jer čovjek je najveće Božje umjetničko
djelo!“ Obogaćeni novim iskustvom, prijateljstvom i novom snagom za život vratili smo se svojim domovima.
KOČERIN:
OBREDI ZAVJETOVANJA U OFS-U
U Sarajevu je od 12. do 14. travnja 2013. godine održana I.
nacionalna konferencija o pastoralu mladih u BiH pod nazivom
„Mladi i nova evangelizacija u BiH“. U ime područnog bratstva
Frame iz Hercegovine na njoj je sudjelovalo 13 framaša, zajedno s
fra Daliborom Milasom, koji je bio delegat našeg područnog asistenta fra Josipa. Na konferenciji je ukupno sudjelovalo više od
100 mladih osoba iz BiH, a cilj im je bio upoznati se, razmijeniti
iskustva, bolje se povezati, te pokazati kako se Katolička Crkva
brine i skrbi za mlade i polaže velike nade u njih.
Program je svečano otvoren i započeo u petak 12. travnja sa
svetom misom koju je prevodio kardinal Vinko Puljić. Nakon sv.
mise uslijedilo je prigodno obraćanje članova Odbora za mlade
biskupske konferencije. U subotu je konferencija započela sa svetom misom koju je predvodio mons. Marko Semren, a nakon toga
uslijedile su radionice i primjeri dobre prakse. Održane su četiri
radionice: dijakonija, liturgija, martirija i koinonia. Radionice su
uspješno predstavljene i posjećene, te je svatko od nas imao prili-
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
Mostar, 17. travnja 2’013. (svjetovni-franjevci.info) - U nedjelju, 14. travnja na pučkoj svetoj misi u župi sv. Petra i Pavla u
Kočerinu slavljeni su obredi trajnih zavjeta u Franjevačkom svjetovnom redu (OFS-u). Kroz dvije protekle godine 20-ak župljanki
spremalo se za ovaj čin. Nakon godine početne formacije tj. novicijata, njih 22 su se trajno obvezale živjeti Evanđelje po Pravilo
FSR-a. Svetu misu predvodio je fra Josip Vlašić, područni duhovni
asistent, u zajedništvu sa župnikom i mjesnim duhovnim asistentom fra Mladenom Vukšićem i fra Tihomirom Bazinom, sinom
ove župe, čija je majka davala zavjete u OFS-u. U ime Reda zavjete
111
je primila Marija Brekalo, područna ministra, a u ime Crkve ih je
potvrdio fra Josip. Nakon misnog slavlja, bratsko zajedništvo je
nastavljeno u prostorijama župnog ureda.
Ovim činom pripremljeni su svi uvjeti da se održe izbori u
mjesnom bratstvu Kočerin. Nakon obavljenih izbora, mjesno
bratstvo Kočerin bit će kanonski oblikovano i potpuno samostalno obzirom na organiziranje života u bratstvu, kao i primanje
novih članova i njihovu formaciju. Mjesno bratstvo Kočerin je 9.
bratstvo u Hercegovačkom područnom bratstvu koje je kanonski
oblikovano. Osim bratstva na Kočerinu, tu su još bratstva Čitluk,
Drinovci, Gorica, Humac, Mostar, Posušje, Široki Brijeg i Tomislavgrad. Područno bratstvo FSR-a u Hercegovini broji oko 700
zavjetovanih članova. Dakako, ovdje nisu ubrojeni stariji članovi
FSR-a iz onih župa u kojima bratstva nisu kanonski oblikovana. U
procesu oblikovanja je mjesno bratstvo u Međugorju, a taj proces
završit će u siječnju 2014.
IZBORNA SKUPŠTINA
HERCEGOVAČKE FRAME
Posljednjeg dana skupštine novoizabrana predsjednica je animirala raspravu o smjernicama za naredno dvogodište. Između
ostalog, odlučeno je da novo vijeće u svom mandatu nastoji ostvariti sljedeće projekte:
• nastaviti izdavanje Godišnjaka Franjevačke mladeži tj.
Tragova, uzevši u obzir prijedloge sa skupštine;
• ponovno organiziranje kampiranja framaša iz Hercegovine u mjesecu lipnju s ciljem da framaši, po uzoru na sv.
Franju borave u prirodi i osjete jednostavniji i skromniji
način života; planirano mjesto je Blidinje;
• u suradnji s OFS-om organizirati seminar za starije framaše s ciljem da se radi na trećem stupnju formacije –
produbljivanju vlastitog poziva; seminar bi bio opuštenog
i informativnog karaktera;
• privesti kraju izradu web stranice Frame u Hercegovini,
s tim da područno vijeće odluči kako će ići suradnja s
pojedinim mjesnim bratstvima obzirom na posredovanje
vijesti i uređivanje stranice;
• poraditi na rješavanju pasivnosti framaša; osim slanja
formativnih sredstava, područnom vijeću neka bude cilj
približiti se svijetu mjesnih bratstva putem organizacije
sastanka s mjesnim predsjednicima ili voditeljima formacije, kako bi se ostvario bolji uvid.
Skupština je završena u nedjelju 21. travnja, nakon što smo izabrali sedam delegata iz područnog bratstva koji će sljedeći vikend
sudjelovati na Nacionalnoj izbornoj skupštini koja će se održati u
Rami. (Josipa Matić)
MATICA HRVATSKA DAROVALA
FRANJEVAČKU KNJIŽNICU U
MOSTARU
Od 19. do 21. travnja 2013. u franjevačkoj kući susreta Domus
pacis u Međugorju, održana je izborna skupština Hercegovačkog
područnog bratstva Franjevačke mladeži – Frame. Skupštinu
su činili područni duhovni asistent, članovi područnog vijeća,
41 framaš iz mjesnih bratstava, te predstavnik OFS-a Vinko
Glibić. Na skupštini je cijelo vrijeme sudjelovala i Josipa Vukoja,
nacionalna predsjednica Frame BiH.
U prvom dijelu skupštine, kojim je predsjedao područni predsjednik Mateo Zadro, predsjednici mjesnih bratstva su iznosili
kratko izvješće o stanju u njihovim bratstvima. Svoje izvješće je
podnio i sam predsjednik, kao i područni duhovni asistent fra Josip Vlašić te područni blagajnik Toni Iličić. Nakon izvještajnog
dijela, framaši su bili podijeljeni u grupe te su raspravljali o tome
kakvi bi članovi vijeća trebali biti i kako riješiti problem pasivnosti
u svom bratstvu.
Izbornim dijelom skupštine, koji je održan u subotu, 20. travnja, predsjedala je nacionalna predsjednica Frame u BiH Josipa
Vukoja. Nakon rasprave o kandidatima, pristupilo se izborima.
Novo područno vijeće Frame u Hercegovini čine: Marijana Mikulić – predsjednica (Frama Kočerin); Katica Grubišić – dopredsjednica (Frama Posušje); Josipa Matić – tajnica (Frama Humac);
Kristina Primorac – blagajnica (Frama Čerin); Anđelka Oreč –
voditeljica formacije (Frama Posuški Gradac) i Marija Soldo – šesti član vijeća (Frama Široki Brijeg).
112
Mostar, 22. travnja 2013. (Miriam) - Igor Zidić i Stjepan Sučić,
predsjednik i potpredsjednik Matice hrvatske, posjetili su Franjevačku knjižnicu u Franjevačkom samostan sv. Petra i Pavla u
Mostaru u subotu 20. travnja 2013. Goste iz Zagreba primili su
voditelj knjižnice fra Ante Marić i gvardijan fra Iko Skoko. Predstavnici Matice hrvatske darovali tom prigodom brojeve Hrvatske
revije i brojna izdanja Matice hrvatske Knjižnici. U knjigu dojmova Zidić je napisao: „Kao i svagda u Hercegovini: duboko dojmljen s onim što sam čuo i vidio, zadivljen bibliotekom koja mi
kazuje da riječ i slovo ipak ne propadaju i da je upaljena luč života
i da će s nama i dalje živjeti. Hvala na vjeri, ustrajnost i ljubavi.“
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
SVJEDOČENJE POZIVA I VJERE U
POSUŠJU
Humac, 26. travnja 2013. (fra Jozo Mandić) - Nakon što smo
radost svoga poziva podijelili sa župljanima Bukovice, na red je
došlo Posušje. Tamo smo se, nakon cjelodnevnog druženja, iz
Mostara uputili zajedno s našim meštrima i fra Josipom. Fratri
župne kuće u Posušju, na čelu sa župnikom fra Milanom Lončarem, nisu mogli sakriti radost vidjevši mlađu braću, ali i ovu
malo stariju.
Misno slavlje, koje je predvodio fra Josip Vlašić, u koncelebraciji s fra Slavkom Soldom, fra Mariom Knezovićem i đakonom
fra Josipom Serđom Ćavarom, započelo je u 19 sati. Klupe u crkvi
bile su dupkom pune i većinu su ispunili mladi iz Posušja. Da bi
misno slavlje bilo što svečanije i ljepše, pobrinuo se zbor novaka i
postulanata na čelu s fra Stankom Mabićem.
U svojoj homiliji, fra Josip je govorio o ljepoti duhovnog poziva i prilici da nešto više učinimo za Crkvu. Dotakao se i strahova
s kojima se mladi najčešće suočavaju prilikom odaziva na Božji
poziv. Srećom, strah je samo osjećaj, a osjećaji su prolazni i daju se
pobijediti. Podsjetio nas je sve i na našu odgovornost molitve za
nova duhovna zvanja.
Nakon svete mise, postulanti i novaci su dobili priliku posvjedočiti i svojim iskustvom potaknuti ostale mlade na odaziv na
Božji poziv. Ustanovu postulature predstavio je Zlatko Ćorić, a o
svome pozivu govorio je Luka Ćorić. Novicijat je predstavio fra
Antonio Musa, a svoje iskustvo podijelio fra Hrvoje Ćurčić.
Ne treba ni spominjati da smo u Posušju jako lijepo dočekani i od strane fratara i župljana. Zahvalni smo im na tome. Ako
je suditi po reakcijama, izgleda da su ljudi bili oduševljeni našim
svjedočenjem. Nama je drago što smo svoju radost mogli podijeliti s Posušacima. Ostaje nam samo nadati se da smo u nekome
probudili želju biti radnik na njivi Gospodnjoj, ili pak potakli nekoga da napravi idući korak u ostvarenju svoga duhovnog poziva.
ODRŽANI NACIONALNI KAPITUL
OFS-A I SKUPŠTINA FRAME BIH
Mostar, 29. travnja 2013 (svjetovni-franjevci.info) - Od 26. do
28. travnja u Kući mira u Rami paralelno su održani Nacionalni
kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna
skupština Franjevačke mladeži (Frame), na kojima su sudjelovali
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
članovi Nacionalnih vijeća OFS-a i Frame BiH, Područnih vijeća,
te odabrani delegati, kao i nacionalni duhovni asistenti OFS-a i
Frame fra Danijel Rajić i fra Josip Vlašić.
Na zajedničkom otvorenju Kapitula i Skupštine pozdrav i dobrodošlicu uputili su s. Nives Kanevčev, nacionana ministra OFSa BiH, Josipa Vukoja, nacionalna predsjednica Frame BiH, te fra
Danijel Rajić.
Nacionalni kapitul OFS-a sa svojim radom u subotu počeo
je izlaganjem izvješća o radu na nacionalnoj i područnim
razinama, te osvrtom duhovnog asistenta. Nakon izvješća
održana su predavanja na teme Bratski animator, koje je održao
b. Ivan Šekelja, područni ministar OFS-a Bosne Srebrene, Neka
nas prepoznaju po plodovima Duha Svetoga, koje je održala s.
Mila Čuljak, područna voditeljica formacije OFS-a Hercegovine
i Predstavljanje dokumenata XII. Generalnog kapitula OFS-a,
što je učinila s. Marijana Bošnjak, međunarodna vijećnica OFS-a.
Tijekom Kapitula razgovaralo se o planovima za naredni period.
Prvenstveno se počelo ozbiljnije razmišljati o Drugom europskom kongresu OFS-a i Frame, kojem će BiH biti domaćin. Zahvaljujući dosadašnjem uloženom trudu osjeti se veća povezanost
OFS-a i Frame. Konkretno na Kapitulu ta se povezanost posebno
osjetila kroz druženje tijekom zabavnog dijela subotnje večeri, ali
kroz razgovor se dalo zaključiti kako ona prelazi i ‘na teren’, odnosno na povezanost mjesnih bratstava. Usvojeni su i određeni
zaključci koji se trebaju provesti do narednog Kapitula u travnju
2014. godine, koji će ujedno biti i izborni za novo Nacionalno vijeće OFS-a BiH.
Skupština Frame također je počela podnošenjem izvješća
i osvrtom duhovnog asistenta na rad Frame u BiH. Predavanje
o izazovima Frame održali su framaši Marijana Mikulić i Josip
Madžar, nakon kojeg je uslijedio rad u skupinama na teme
djelatne prisutnosti u svijetu, duhovnosti, formacije, povezanosti
područnih bratstava te suradnje OFS-a i Frame. Rad u skupinama
rezultirao je konkretnim smjernicama za rad Nacionalnog vijeća
koje su izglasane tijekom završnog plenuma u nedjelju. Zaključeno
je, između ostalog, da Nacionalno vijeće u suradnji s Nacionalnim
povjerenstvom za formaciju izradi program formacije koji će biti
važeći za oba Područna bratstva; da se nastavi s organizacijom
seminara za voditelje formacije u bratstvima; poradi na većoj
promociji pjesama sa Framafesta; osmisli zajednička humanitarna
akcija, te projekt zbližavanja mjesnih bratstava FrameFrama prijatelj. Nacionalna skupština Frame bila je i izborna, stoga su u
nedjelju održani izbori za novo Nacionalno vijeće Frame BiH,
kojemu je predsjedala s. Nives Kanevčev, nac. ministra OFS-a.
113
Novoizabrano vijeće čine: Ivana Baban, nac. predsjednica (Frama Kiseljak); Tomislav Gašpar, nac. dopredsjednik (Frama Široki
Brijeg i OFS Mostar); Adriana Drljepan, tajnica (Frama i OFS
Sarajevo); Gabriela Jelavić, blagajnica (Frama Humac); Andrea
Odak, voditeljica formacije (Frama Čerin i OFS Mostar); Marija
Jurić, međunarodni delegat (Frama Sarajevo).
Kapitul i Skupština završeni su zajedničkim Misnim slavljem.
BISKUP PERIĆ BLAGOSLOVIO
OLTAR U BIOGRADCIMA
Oltar je darovao mještanin don Franjo Markić,
svećenik dubrovačke biskupije, dugogodišnji
misionar u Africi
Biogradci, 29. travanj 2013. (kta/kium) - Na poziv fra Roberta
Kiša, župnika u Ljutom Docu, u Širokobriješkom dekanatu, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr Ratko Perić blagoslovio je oltar u filijalnoj crkvi
sv. Jure u Biogradcima, upravo na svetkovinu sv. Jure, 23. travnja.
Oltar je darovao mještanin don Franjo Markić, svećenik dubrovačke biskupije, dugogodišnji misionar u Africi, koji je došao iz
Dubrovnika na svečanost blagoslova. Poviše sadašnje crkve, na
Gradini, ima stara crkvica, kapelica sv. Jure, i redovito se slavi na
ovaj blagdan sv. Misa i „blagoslov polja“. Ovo je prvi put da se sv.
Misa slavi u crkvi sv. Jure na njegov blagdan. Vjernici su ispunili
crkvu, a neki su nastavnici i školsku djecu doveli na slavlje.
Biskup Perić je u propovijedi govorio o mučeniku Juri za kojega crkvena predaja kaže da početkom 4. stoljeća, točnije 303.
godine, kao rimski vojnik nije htio pokleknuti ni pred Dacijanom,
upraviteljem Lide u Palestini, ni pred Dioklecijanom, rimskim carem. „Jure je uvijek na slici na bijelome kao snijeg konju a pod šiljcem njegova koplja ili mača ‘stenje pakla zmaj’ ili ‘zmaj od bezdana’. Jure vojnik, časnik, bio je spreman za rimskoga cara dati život
svoj, spreman ga poslušati da mu naredi da odjuri u Malu Aziju ili
u Veliku Britaniju. Ali kada je car zapovjedio da mora žrtvovati i
prinijeti tamjan drvenim idolima, Jure je otkazao poslušnost caru:
radije slušati Nebeskoga Kralja, nego zemaljskoga cara! Radije se
privoljeti nebeskomu negoli zemaljskomu carstvu“, kazao je biskup Perić, koji je potom govorio o tome kako se i danas može
Boga zanijekati psovkom, nepohađanjem sv. Mise, nepristupanjem sv. ispovijedi, neopsluživanjem Božjih zapovijedi. „Eto nam
svetoga Jure, mučenika i svjedoka vjere, uzora, i od njega zagovora
da ustrajemo u dobru“, zaključio je biskup Perić.
Poslije molitve vjernika biskup Perić je nad razotkrivenim oltarom izmolio blagoslovnu molitvu, blagoslovljenom vodom poškropio oltar sa svetohraništem i ambonom, kip sv. Jure te narod.
Zatim je pokadio oltar, a župnik je fra Robert incenzirao narod.
Oltar je bio spreman da se uredi za slavljenje presvete Euharistije.
Mješoviti župni zbor pjevao je ugođeno i ugodno i nepromjenljive misne dijelove i ostale liturgijske pjesme, a na kraju Zahvalnicu Bogu, sasvim prikladno za ovu svetkovinu, kao što svećenici
i drugi molitelji časoslova svake nedjelje i svetkovine mole Tebe
Boga hvalimo.
Biskup Perić je posjetio u Ljutom Docu župnu crkvu sv. Ane,
gdje je u svetištu retuširana oltarska slika Zaštitnice župe zahvaljujući interventu župnikovu na biskupov zahtjev.
114
JAVNA PRIZNANJA OPĆINE ČITLUK
Čitluk, 1. svibnja 2013. (citluk.ba) – Jučer je, 30. travnja, pod
predsjedanjem Marina Radišića, održana 6. redovita sjednica
Općinskog vijeća Čitluk. Na dnevnom redu našlo se osam točaka
dnevnog reda, nakon što je povučena točka broj 3. koja se odnosila na Informaciju o radu za 2012. Crvenog križa Čitluk. Povučena
je s dnevnog reda zbog spriječenosti tajnika Crvenog križa Čitluk
Andrije Stojića da nazoči sjednici Vijeća.
Točka broj 4. na kojoj su se nalazila izvješća o radu za 2012.
Dječjeg vrtića Čitluk koju je predstavila ravnateljica Zdenka Pehar
i Javnog pravobraniteljstva općine Čitluk koju je predstavila Javna
pravobraniteljica Mladenka Stojić nakon kraće rasprave jednoglasno je usvojena.
Nakon provedenog javnog natječaja Povjerenstvo za dodjelu
javnih priznanja općine Čitluk, Vijeću je predložilo kandidate za
općinska priznanja koja su jednoglasno usvojena. Nagradu općine Čitluk za životno djelo dobio je fra Miljenko Mića Stojić (za
dugogodišnji dušobrižnički, kulturni, književni i humanitarni rad
te izniman doprinos u promidžbi i ugledu općine Čitluk). Godišnju nagradu općine Čitluk dobili su: prof. dr. sc. Mladen Bevanda
(za dugogodišnji društveno-politički rad i doprinos u promidžbi i ugledu općine Čitluk) te fra Marinko Šakota (za postignute
uspjehe i realizaciju kulturnih projekata na području općine Čitluk). Zahvalnicu općine Čitluk dobili su: Filomena Šarac i Zlata
Šimović (za postignute rezultate u prosvjeti te doprinos očuvanju
tradicije i kulturne baštine hercegovačkog kraja). Priznanja će nagrađenima biti dodijeljena na svečanoj sjednici OV Čitluk u povodu Dana općine Čitluk koja će biti 24. svibnja.
Također su vijećnici jednoglasno usvojili Nacrt Plana upravljanja otpadom općine Čitluk za razdoblje od 2012. do 2017., dok je
Prijedlog odluke o izradi monografije »Općina Čitluk u razdoblju
od 1955. do 2015.« usvojen s 4 suzdržana glasa.
Na ovoj sjednici vijećnici su raspravili i usvojili Odluku o utvrđivanju općeg interesa za izgradnju kanalizacijskog sustava u ulici
Bulić Potok.
MIR I DOBRO, XLV., 1, ožujak 2013.
MIR I DOBRO, XLV.,
XLIII.,1,3,ožujak
prosinac
2013.
2011.
115

Suvremena pitanja broj 10

Idite i vi u vinograd

Na dobro Vam došao Božić i Sveto porođenje Isusovo!

- Svjetlo riječi

VJESNIK - Franjevci trećoredci glagoljaši

tragovi

File - Hrvatsko kulturno društvo Maribor

- Franjevci

“Riječ za tebe” - listić policijske kapelanije sv. Vida

Pax - Školske sestre franjevke

••• Magazin_64_WEB.indd

NasaGospa46 - Nakladnička kuća "Tonimir"

S A D R Ž A J - Školske sestre franjevke

BITKA NA ~OSOVU 1389. GODINE U ISTORIJI IDRI1SA BITLISIJA

Vjesnik 2013 - Kotorska biskupija

U SLUŽBI MALOGA ISUSA - Služavke Malog Isusa

16. travnja 2014. - Hrvatska biskupska konferencija

9. 4. 2010. nema pušenja!

ŽENIDBENI POSTUPCI U postupničkom su kanonskom pravu