a
k
s
r
a
Ba k
RIJEKA . PROSINAC 2011. . BROJ 10/447 . GOD. XLIX . CIJENA 7 KN
Hagioterapija
Lijek imenom
Ljubav
Bla g o
slovl je
B ož i ć ! n
Sv. Nikola
Pomorci
svečano
proslavili svog
zaštitnika
Mons. Ivoslav Linić
Ti si,
Gospodine,
baština moja
Božićna poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića
U Kristu Bog nas sebi izabra
Božićna poruka gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića
Biti kao dijete ili radost pripadanja
Predbožićno i
božićno vrijeme
je, braćo i
sestre, milosno
vrijeme, jer nam
u njemu snažnije
i razgovjetnije
odjekuje Božji poziv
da se odvratimo
od raznih idola i
izaberemo njega,
pravoga Boga,
onoga koji nam
se objavio u Isusu
Kristu.
Božićna poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića
U Kristu Bog nas sebi izabra
U njemu nam je Bog do kraja objavio sebe, ali i svoj naum s nama, a taj se naum svodi na to da
nas je po svome Sinu, koji je postao jedan od nas, neopozivo izabrao za sebe
Draga braćo i sestre!
Ovogodišnje predbožićno i božićno vrijeme obilježeno je na društvenoj razini izborom zastupnika za Hrvatski sabor i referendumom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Prema jednom
i drugom izboru, onome za Sabor i onome za Europsku uniju, građani
se odnose različito, u smislu da neki biraju jednu, a drugi neku drugu
stranku. Isto će tako neki reći „da“, a drugi „ne“ pristupu Republike Hrvatske Europskoj uniji. Tu su također i oni koji ne izlaze na biralište jer
se ne žele opredijeliti ni za jednu od ponuđenih mogućnosti. Ipak ovdje
ne želim pisati o izborima i referendumima te vrste, o kojima su naši
biskupi i ovaj put objavili svoju poruku, iako su svjesni da je to „glas
vapijućeg u pustinji“. Naše političke izbore uzimam samo kao povod za
razmišljanje o jednoj drugoj vrsti izbora, daleko dubljoj i sudbonosnijoj.
To su izbori kojima Bog bira čovjeka i čovjek Boga i koji se na ovaj ili
onaj način odražavaju na sve naše druge izbore, pa i one političke.
1.
I Bog bira
Prema onome što nam je o sebi objavio, moramo zaključiti da Bog
u kojega vjerujemo jest Bog koji bira, i to tako da njegov izbor prethodi svakom našem izboru, posebno onome kojim mi biramo njega. To
znači da je Bog prvi izabrao nas i samo zato i mi možemo birati njega.
Odlučivši se za stvaranje čovjeka, Bog je izabrao da budemo, a ne da
ne budemo. Isto tako, nakon prvoga grijeha, koji je donio čovjekovo
uništenje, Bog je odlučio spasiti nas te je tako ponovno izabrao da
budemo. Kako bi ostvario taj cilj, izabrao je i poseban narod pripremajući postupno u njemu rođenje Spasitelja Isusa Krista, svoga jedinorođenoga Sina. Božji Sin rođen je u ljudskom obličju kad se ispunilo
vrijeme koje je Bog predvidio, o čemu prekrasno piše sv. Pavao: „Kada
dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan, da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo“
(Gal 4, 4-5). Isti će sv. Pavao također reći, ciljajući ne samo na naše
spasenje nego i na samo stvaranje po kojemu smo pozvani u život,
da nas Bog „u njemu (tj. u Isusu Kristu) izabra prije postanka svijeta
2 Broj 10/447 2011.
2.
/…/ dobrohotnošću svoje volje“ (Ef 1, 4-5). To znači da Božji izbor nije
ničim uvjetovan sa strane onoga koga bira. Bog tako bira jednostavno
zato jer to hoće.
Božja je objava postupna te svoj vrhunac doseže tek u utjelovljenju
i rođenju u ljudskom obličju Isusa Krista Sina Božjega. Zato na božićni
dan posvuda u crkvama odjekuju uvodne riječi Poslanice Hebrejima:
„Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;
konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu“ (Heb 1, 1). U njemu nam je
Bog do kraja objavio sebe, ali i svoj naum s nama, a taj se naum svodi
na to da nas je po svome Sinu, koji je postao jedan od nas, neopozivo
izabrao za sebe, tako da riječi koje upućuje njemu upućuje i svakom od
nas: „Ti si sin moj, danas te rodih“ (Heb 1, 5).
3.
Isusova je zadaća bila ljudima navijestiti i posvjedočiti kako ih je
Bog pozvao i izabrao za sebe. Samoga je sebe predstavio kao
onoga u kojemu je u svijet došlo kraljevstvo Božje, za kojega se ljudi
trebaju opredijeliti odvraćajući se od svojih dosadašnjih izbora lažnih
bogova i njihovih programa. On je došao to objaviti ne samo pripadnicima izabranog Božjega naroda, tj. Izraelu, nego i svim drugim narodima. U skladu s time zapovjedio je prije uzašašća svojim učenicima:
„Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći u ime Oca
i Sina i Duha Svetoga, i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“
(Mt 28, 19-20).
Za neposredne suradnike u svome poslanju pozvao je i izabrao
mnoge, a među njima posebno dvanaestoricu, kojima je povjerio posebnu službu i odgovornost za njegovo djelo nakon što on uziđe k
Ocu. Tako je Isusovo djelovanje od samoga početka bilo označeno
različitim pozivima i izborima i tako će biti sve dok ponovno ne dođe u
slavi. Jedan je od takvih izbora, onaj dvanaestorice apostola, evanđelist Marko na jezgrovit način ovako opisao: „Uziđe na goru i pozva one
koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s
njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle“ (Mk 3, 13-15).
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Sretan Božić!
PORUKA
Pokušajmo, braćo i sestre, svaki za sebe odgovoriti na pitanje: Jesam li doista izabrao Boga i, ako jesam,
koliko sam vjeran tom izboru, a ako nisam, što me priječi da to učinim? Pitanje je to na koje biste trebali
odgovoriti vi mladi u ovoj Godini mladih u našoj nadbiskupiji. Isto vrijedi i za sve druge, posebno za obitelji,
koje na to potiče i nedavni susret sa Svetim Ocem na zagrebačkom hipodromu.
U pozivanju i izabiranju sva je, kako vidimo, inicijativa na Isusovoj
strani, na što je on u dvorani posljednje večere otvoreno podsjetio
svoje učenike rekavši im: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas
i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane“ (Iv 15, 15).
Možda im je tako govorio jer je opazio kako neki zaboravljaju da su to
što jesu ne po svojim zaslugama nego po njegovu ničim uvjetovanom
izboru. Slično je sv. Pavao imao potrebu podsjetiti kršćane u Korintu da
su kršćani postali Božjim izborom, a ne zbog nekih svojih odlika, pa im
je rekao: „Ta gledajte, braćo, sebe pozvane: nema mnogo mudrih po
tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami
jake, i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi
ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom“ (1 Kor 1,
26-29). Bog zapravo uvijek izabire ono što je slabo i nejako jer takav je
svaki čovjek. I zato je Božji izbor apsolutno slobodan, ničim uvjetovan.
Ali kad priznamo svoju slabost i u njoj se obratimo Bogu, Bog je pretvara u jakost. To je iskustvo imao sv. Pavao, što ga je potaklo napisati:
„Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u
meni snaga Kristova“ (2 Kor 12, 9).
Čovjekov odgovor na Božji izbor
Nakon što je izabrao nas Bog očekuje da mi izaberemo njega.
No ljudi se ne ponašaju uvijek prema Božjim očekivanjima. Tako
već na početku ljudske povijesti prvi odgovor koji je čovjek dao na
Božju odluku da ga stvori, nije bio izbor Boga, svoga Stvoritelja, nego
Božjega protivnika. To znači da već na početku susrećemo Božji izbor
čovjeka i čovjekov neizbor Boga. I tijekom daljnje povijesti to se neprestano ponavljalo, zbog čega je u svim vremenima bilo na jednoj strani
onih koji su na Božji izbor nas ljudi odgovarali svojim izborom Boga, a
na drugoj onih koji su ga odbacivali ili su prema njemu bili neodlučni i
ravnodušni.
Paradigmatski se to pokazalo kod Isusova rođenja, kad jedni pokazuju potpunu ravnodušnost prema njemu i njegovu dolasku na svijet
(stanovnici Betlehema), drugi ga neprijateljski dočekuju (kralj Herod),
a treći mu za njegovu ljubav i privrženost uzvraćaju svojim poklonom i
darovima (betlehemski pastiri i mudraci s istoka).
Slično su se ljudi prema njemu odnosili i kasnije, za vrijeme njegova javnog djelovanja te uhićenja, osude i smrti na križu. Uvijek je naš
odnos prema Bogu ovisio o tome smatramo li se slabima i potrebitima
njegove pomoći ili umišljamo da smo samodostatni te se u toj tobožnjoj samodostatnosti zatvaramo u sebe i u svoju stvarnu nemoć.
5.
6.
Kad bolje promotrimo povijest čovjekova odnosa prema Bogu,
možemo reći da smo se tijekom povijesti odnosili prema izboru i
odluci za njega poput birača u demokratskim režimima, gdje jedni na
izbore uopće ne izlaze, opravdavajući to različitim razlozima, drugi pak
izlaze i daju svoj glas za jednu ili drugu ponuđenu opciju. No dok birati
ili ne birati na toj razini ne mora samo po sebi značiti ništa sudbonosno,
to se ne može reći za naš izbor ili neizbor Boga i njegova kraljevstva. Tu
čovjek jednostavno mora izabrati jer su neopredijeljenost ili ravnodušnost već izbor, ali ne Boga nego Bogu suprotne strane. U tom je smislu
Isus govorio kako ne možemo služiti dvojici gospodara jer ćemo jednoga ljubiti, a drugoga mrziti (usp. Mt 6, 24). Isto vrijedi i za izbor koji se
ne živi, a to je u slučaju kad kažemo „da“ Bogu, ali se ne ponašamo u
skladu s time nego živimo kao da ga nema (usp. Mt 21, 28-31). Upravo
je ovo posljednje jedna od najraširenijih pojava među vjernicima, koji
su to zbog takvog ponašanja samo prividno.
7.
Posljedica naših neizbora, ravnodušnosti ili samo prividnih izbora
Boga jest konačno isključenje iz Božjega kraljevstva, na što nas je
Isus također upozorio ističući da je mnogo zvanih na kraljevsku svadbu, ali malo izabranih (usp. Mt 22, 1-14). U Svetom se pismu često govori o ljudskom odbijanju Božjega poziva i o izabiranju lažnih bogova
umjesto pravoga Boga. Ali, usprkos tome, Bog ne odustaje pozivati
i uvijek iznova davati šansu onima koji ga odbijaju. Tako, primjerice,
kod proroka Izaije čitamo: „Da,
smilovat će se Gospodin Jakovu
i opet izabrati Izraela, dati mu da
počine u svojoj zemlji“ (Iz 14, 1).
Upravo nam je slanjem i predanjem u smrt svoga Sina jedinca
na najbolji način potvrdio da
nikako ne kani odustati od nas,
unatoč našem odustajanju od
njega. Svojom ljubavlju, koja sve
podnosi i svemu se nada, kako
bi rekao sv. Pavao (usp. 1 Kor
13), Bog želi taknuti naše srce i
rasvijetliti naš um, kako bismo
ga ipak izabrali i opredijelili se
za njega te mu time omogućili da
priskoči u pomoć našoj nemoći.
Došašće i Božić - prilika za provjeru i obnovu našeg izbora Boga
Predbožićno i božićno vrijeme je, braćo i sestre, milosno vrijeme,
jer nam u njemu snažnije i razgovjetnije odjekuje Božji poziv da
se odvratimo od raznih idola i izaberemo njega, pravoga Boga, onoga
koji nam se objavio u Isusu Kristu. On je naš Stvoritelj i jedini Spasitelj!
Kao i uvijek, on nas i posredstvom različitih „znakova vremena“ poziva
i potiče da na njegov neopozivi izbor nas ljudi odgovorimo istim takvim
neopozivim izborom njega i njegova puta i programa jer on nas neće
razočarati ni iznevjeriti. Potvrda su za to njegova dosadašnja djela.
Ona su nam jamstvo da će ispuniti i ostvariti i ono što nam obećava, a
to je vječni život u njegovu kraljevstvu. U tom su smislu i politički izbori i
referendumi za onoga koji dublje stvari čita ne samo prilika za preispitivanje stanja u društvu i državi nego i za provjeru i reviziju vlastita života,
a time i svoga odnosa prema Bogu. Na tom području, u našem vremenu označenom ravnodušnošću i sumnjičavošću u sve, bezboštvom
i agnosticizmom, relativiziranjem istine i svih vrijednosti, ima mnogo
toga što treba provjeriti i ispraviti i kod vjernika koji se istinski trude to
biti, kao i kod onih koji to nisu ili su to samo prividno. Neka nam u tom
smislu ovo sveto vrijeme došašća i Božića bude prilikom za dublje upoznavanje sebe, svojih odnosa prema drugim ljudima i posebno našeg
odnosa prema Bogu.
8.
9.
Svjesni Božje opomene: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć.
O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit
ću te iz usta“ (Otk 3, 15-16), pokušajmo, braćo i sestre, svaki za sebe
odgovoriti na pitanje: Jesam li doista izabrao Boga i, ako jesam, koliko
sam vjeran tom izboru, a ako nisam, što me priječi da to učinim? Pitanje
je to na koje biste trebali odgovoriti vi mladi u ovoj Godini mladih u našoj nadbiskupiji. Isto vrijedi i za sve druge, posebno za obitelji, koje na
to potiče i nedavni susret sa Svetim Ocem na zagrebačkom hipodromu. Od tog pitanja nitko ne bi smio bježati; štoviše, s njime bi se trebao
suočiti sav naš narod koji kao da se sve više udaljuje od evanđelja koje
mu se već tisuću i tristo godina naviješta, a udaljavajući se od njega,
odvaja se ne samo od svojih kršćanskih i katoličkih korijena nego i od
nade i volje za život. Vidjeli smo da Bog ne trpi neodlučne i površne.
Potrebno je stoga izići i na te duhovne izbore i dati svoj glas Bogu koji
nam se objavio u Isusu Kristu, kako bismo s njegovom pomoći mogli
promijeniti na bolje svoj sadašnji život i postati dostojnima onog vječnog s Kristom uskrsnulim.
Tim mislima i poticajima izražavam svima koji su izabrali Boga Isusa Krista i onima koji to nisu učinili, kao i onima koji su ravnodušni ili
su na putu traženja, svima dakle izražavam najljepše želje i čestitke za
Božić, kao i za novu godinu, 2012. od rođenja našega Spasitelja koju
nam on, tvorac svijeta i vremena, dobrostivo dariva.
Vaš u Kristu odani
+ Ivan, nadbiskup
3 Broj 10/447 2011.
4.
PORUKA
Božićna poruka gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića
Biti kao dijete ili
radost pripadanja
Ne biti ničiji, ne pripadati nikome, biti sam svoj gospodar, biti
„slobodan čovjek“ - velike su zamke koje unesrećuju ljude;
iako na prvi pogled izgleda obratno.
4 Broj 10/447 2011.
P
ored mnogih ponuđenih odgovora i dalje kom mjestu, nekoj župi ili gradu, nekoj školi ili pogubnost takvih usmjerenja za svoje vrijeme i
ostaju brojne nedoumice zašto je Sin Bož- društvu. Najočitije je to unutar obitelji. Dok se za ljude općenito. Pomogao je mnogima da ne
ji prihvatio biti dijete. U podsvijesti nam muž raduje što pripada svojoj ženi, a žena da nasjednu na tu napast.
uvijek nametljivo radi onaj poriv: valja raditi pripada svome mužu; dok djeca nalaze radost
ličnih slučajeva bilo je u povijesti, a bit će i
na tome da budeš jak, moćan, bogat, jer onda da pripadaju svojim roditeljima, i roditelji svojoj
u budućnosti. Uz pojedine događaje iz ponećeš biti ovisan o drugima, pače drugima ćeš djeci - svi će oni osjetiti da se nalaze na izvoru
vijesti Crkve, mogli bismo naći i dublje komoći pomoći. A slab, bez moći i imanja - kome čiste radosti i zadovoljstva.
rijene vrijednosti i vrline pripadnosti. Možemo
taj može pomoći? Naš narod kaže:
mirno reći da je ta poruka pripad„Sirotinjo, i Bogu si teška!“
nosti došla iz samog Presvetog
S tim mislima ušao sam neki dan
Trojstva. Sin u potpunosti pripada
u zagrebački tramvaj. Na sljedećoj
Ocu, i Otac njemu; jednako tako
postaji uđe jedna majka s djetetom u
Duh Sveti jednome i drugome.
dječjim kolicima. Pomislih, koliko je
Njihova sreća temelji se upravo
teško toj majci jer ne može slobodna toj uzajamnoj pripadnosti. Kad
no, bez te pratnje, ni otići u grad da
nje ne bi bilo, Bog ne bi bio izvor
nešto nabavi, ni da se negdje malo
života i sreće.
relaksira i popriča s prijateljicama.
Možemo također reći da su
Ovako: u kući dijete, na ulici dijete,
se rođenjem Isusa Krista božanu tramvaju dijete. Uz to, toliko brige
ska sreća i život prelili i na odnos
da mu se nešto ne dogodi!
unutar Svete Obitelji. Marija je
No, ništa od tih mojih primisli
bila, bez sumnje, neograničeno
nisam uočio prateći pogledom majku
sretna što pripada tom Djetetu, a
i dijete. Dijete je „kriljalo“ ručicama,
i Dijete je našlo u njezinoj ljubavi
pružalo sad jednu, sad drugu, sad
razlog da joj potpunoma pripada.
Pogledao sam okolo u tramvaju druga lica i nisam
obadvije prema mami, poprativši to
Bog je odabrao put spasenja ne
naišao ni na jednome toliko mirnoće i vedrine koliko tako da njegov Sin bude jak i neomahanje neartikuliranim glasovima i
tako slalo majci svoje dječje poruke.
visan osamljenik, nego da kao disam vidio na licu te majke. Nisam na njoj osjetio da
Davalo je dojam da je radosno što prijete pripada svojoj obitelji, svome
je tišti što nije slobodna od te navezanosti na dijete.
pada toj osobi koja je kraj njega, njemjestu i svome narodu.
Pače, osjetio sam njezinu radost što pripada tom
Na te me misli ponukala majgovoj majci, da joj toliko pripada kao
djetetu i što to dijete pripada njoj.
ka koja je „vezana“ uz dijete, bez
da je i dalje dio nje. A njegova majka
slobode da se bilo čime drugim
bila je mirna i spokojna. S vremena
na vrijeme odgovorila je na te dječje poruke na
Sveti Franjo je zavolio siromaštvo jer je vi- bavi i bilo kamo od njega otiđe.
U božićnoj misi čitamo: „Dijete nam se ronačin da se dijete moglo osjećati sigurno i zašti- dio da je po njemu mnogo povezaniji (i navećeno. Pogledao sam okolo u tramvaju druga lica zaniji) na subraću nego da sam ima na raspola- dilo, Sin nam je darovan“ (Iz 9, 6). Dijete pripada
i nisam naišao ni na jednome toliko mirnoće i ganju sve što mu treba. Znakovito je da je on nama i mi pripadamo njemu. Ako se to ostvaruvedrine koliko sam vidio na licu te majke. Nisam idejni tvorac jaslica! U njegovo vrijeme bilo je je, i mi ćemo u takvoj „nesamostalnosti i neslona njoj osjetio da je tišti što nije slobodna od te nekoliko bogatih (feudalaca), ali većina su bili bodi“ naći pravi mir, zadovoljstvo i sreću.
O Božiću osjećamo više nego inače da jednavezanosti na dijete. Pače, osjetio sam njezinu siromašni. I sam je bio bogat, ali se okrenuo od
radost što pripada tom djetetu i što to dijete bogatstva i prigrlio siromaštvo. On je pokretu ni drugima pripadamo. Zato si pišemo čestitsiromaštva dao pravo kršćansko usmjerenje. Na ke, nazivamo se, posjećujemo se, dolazimo za
pripada njoj.
adost pripadanja drugome ne osjeti samo toj crti zbio se preporod Crkve i društva. U nje- zajednički stol. I u svemu tome osjećamo da
dijete. To je vrlina koja nas treba pratiti govo vrijeme taj pokret preporodio je Crkvu jer pripadati drugima donosi radost i zadovoljstvo.
cijeli život. Ona je izvor svake sreće. Ne je po njemu u kršćanskom svijetu ojačana ona Upravo u ozračju tog malog i nemoćnog Djeteta
biti ničiji, ne pripadati nikome, biti sam svoj svijest da svi pripadamo jedni drugima, da nije učimo kako je spasonosno biti navezan na drugospodar, biti „slobodan čovjek“ - velike su za- sreća u tome da postanemo međusobno neovi- goga, pripadati drugome.
mke koje unesrećuju ljude; iako na prvi pogled sni i jedni drugih nepotrebni. U ono feudalno
Čestit Božić i blagoslovljenu 2012. godinu
izgleda obratno. To se jasno očituje na svim doba bila je velika napast da se ljudi žele domo- želi vam svima
životnim poljima. Zar ne osjećamo radost što ći moći, vlasti i bogatstva kako bi bili neovisni
gospićko-senjski biskup:
pripadamo jednom narodu, što pripadamo ne- jedni od drugih. Sveti Franjo je dobro osjetio
+ Mile Bogović
R
S
RAZMIŠLJANJA
Izborni program
Ne trebaju nam više parole kojih smo se naslušali i s jedne i s druge strane.
Krajnje je vrijeme za konkretne poteze.
Piše: Zvonimir Despot
Predsjednik Ivo Josipović jučer kaže kako se
nada da će buduća vlada Hrvatsku izvući iz krize.
U toj nadi svi ga možemo podržati. Ali nada nije
dovoljna, niti je dovoljna samo buduća vlada. Za
korjenite reforme potreban je i politički konsenzus
ključnih političkih čimbenika, bez obzira na kojoj
strani bili. Buduća vlada ne može te reforme provesti u jednom mandatu niti one mogu i smiju biti
kratkog daha. Reforme trebaju biti dugoročne, bez
obzira tko će doći na vlast nakon četiri godine, ili
možda ranije.
Stoga danas i nije ključno pitanje tko će biti na
vlasti, HDZ ili SDP. Ključno je da onaj koji će ubuduće vladati ima ogromnu odgovornost prema ovoj državi i narodu. Ne trebaju nam više parole kojih smo
se naslušali i s jedne i s druge strane. Krajnje je vri-
Razmišljanja
Izborni program ..................5
Hagioterapija
Lijek imenom Ljubav ..........6
Pastoral
Zajednice obitelji u župi .....7
Kateheza
Borba protiv Sotone ...........8
Zato kukurikavci neće i ne mogu
imati sto dana poštede. Hrvatska
simbolično ne može čekati više ni jedan
dan. Jer ako gospodarstvo ne dobije
signal da se odmah kreće s potrebnim
potezima, ako će se odugovlačiti, ako
će biti kalkuliranja, ako se vlast pokaže
nesposobnom, tada nam se piše još gore.
jeme za konkretne poteze. U realnom sektoru nema
se što previše mijenjati. On je prvi bio na udaru krize
i prvi krenuo s pokušajima odgovora na nju. Vlast
bilo kojeg predznaka mora u prvom redu krenuti
od trome i velike administracije i birokracije koja je
glavni kočničar svih promjena i najveći uteg. Država
mora smanjiti rasipanje novca za svoje potrebe. Reforma administracije znači i reformu lokalne uprave.
Ako hoćemo dugoročno dobre poteze, oni su nemogući bez ukidanja toliko bespotrebnih općina i
smanjivanja broja županija. Država mora zaustaviti
poticanje neizravne političke korupcije koja se ogleda u svakojakim davanjima, od socijale do poticaja.
To više nema tko financirati.
Zato kukurikavci neće i ne mogu imati sto dana
poštede. Hrvatska simbolično ne može čekati više
ni jedan dan. Jer ako gospodarstvo ne dobije signal
da se odmah kreće s potrebnim potezima, ako će
se odugovlačiti, ako će biti kalkuliranja, ako se vlast
pokaže nesposobnom, tada nam se piše još gore.
Pitanje je dana kada će nam se dodatno srušiti kreditni rejting, a to bi samo značilo još veću agoniju.
Do jučer se domoljublje ogledalo u borbi za
državu, njezinu samostalnost. A već od danas domoljublje je u prvom redu borba za razvoj, gospodarstvo, bolji život, posao, egzistenciju... Bez toga
badava i država.
Godina mladih
Uloga i važnost
duhovnog identiteta
odgojitelja mladih
u vjeri ....................................9
Mladi
Zajednica ministranata
na Donjoj Vežici . ...............10
Događanja ..........................11
Iz povijesne riznice
Nebeske zaštitnice u
nazivlju Kostrene ......... 12-13
Priroda oko nas
Zima pred vratima . ...........13
Sv. Nikola
Pomorci svečano
proslavili svog
zaštitnika . .....................14-15
Medicinski kutak
Zaštita od gripe .................16
Crkvena glazba
Meditativna glazbena
molitva krunice . ................17
Obiteljski predah . ...............18
Mjesec borbe
protiv ovisnosti
Zajednica Cenacolo . ........19
Gospićko-senjska
biskupija ........................ 20-21
Riječka nadbiskupija . ... 22-25
Događanja ..........................26
Mons. Ivoslav Linić
Ti si, Gospodine,
baština moja ......................27
Za 1000 radosti .................28
5 Broj 10/447 2011.
Najjasniji su i najkonkretniji u kampanji bili liberali Darinka Kosora, posebice kad je riječ o gospodarskim reformama. Ali njihov je “problem” bio u
tome što su govorili ono što birači najčešće ne žele
čuti. U nas još uvijek nema većinske spremnosti na
radikalne promjene ponašanja na svim razinama.
Dakako, primjer takvom zaokretu moraju dati prvi
političari. Od njih valja krenuti. To je obećavao Ivica
Račan 2000., nakon čega su se njegovi ministri šeretski kratko vozili na biciklima, a onda brzo zasjeli u
kožna sjedala limuzina. O vladanju Ive Sanadera ne
treba trošiti riječi. Taj je rasipao novac gdje je stigao.
Božićna poruka riječkog
nadbiskupa mons. dr.
Ivana Devčića
U Kristu Bog nas
sebi izabra ....................... 2-3
Božićna poruka gospićkosenjskog biskupa
mons. dr. Mile Bogovića
Biti kao dijete ili
radost pripadanja . ..............4
N
i HDZ ni SDP rezultate izbora ne mogu zahvaliti svojim programima. Ni jedni ni drugi
zapravo nisu ni imali prave programe, posebice one okrenute suočavanju s teškom gospodarskom i financijskom krizom. HDZ se opet više
okrenuo prošlosti i lutao u kampanji, a SDP je s
kukurikavcima proglasio “Plan 21” koji bi tek nakon
izbora trebalo razraditi i više su se pustili na valu
nezadovoljstva koliko su bili angažirani na trasiranju pobjede. Znači, opet bez programa pred birače, nego sa slatkoriječivim planom koji birače neće
odbiti. Jer najvažnije je doći na vlast. A kako će biti
nakon izbora, najbolje je odgovorio Radimir Čačić.
Kukurikavci će prvo potrošiti dva milijuna dolara za
neku agenciju koja će im reći kakvo je stanje u državi, pa će tek onda odlučiti što će i kako napraviti.
Zapravo, ta bi agencija, čini se, trebala biti alibi za
poteze kukurikavaca koje nisu obećali biračima.
Kao da ne znamo kakvo je stanje, kao da sve ovo
vrijeme krize nije bilo dovoljno dobrih prijedloga,
ideja i programa kako pokrenuti Hrvatsku i pokušati
se izvući iz krize, koja nije samo naša, nego i europska, svjetska, a nama se preljeva. Ali svojim je
ponašanjem dodatno produbljujemo.
S a d r ž a j:
HAGIOTERAPIJA
Hagioterapija osobno
Lijek imenom Ljubav
Kapacitet? Ljubav nije kapacitet. Sigurno nije! Kad nekoga ljubiš, nemaš kapacitet. On ti je potreban
kad nekoga jedva podnosiš, kad nekoga jedva trpiš, jer je bez tvog pristanka ušao u tvoj život, jer ti je
višak, jer bi silno htio da je drukčiji.
Pripremila: Vesna Drmić
T
raži Otac moj da se družimo u tajnosti, da o tome šutim, a o svemu što sam čula
da govorim s krovova... da budem
blagovjesnica! Ma da! Ah, taj moj
Tata! Sukob generacija!
6 Broj 10/447 2011.
Svadbeno ruho!
želja da bude po mome, jer ja kao
znam, ja sam spasitelj, ja sam bog.
Kapacitet mi je potreban da imam
energije održavati privid. Kad se
bojim. Kad nemam povjerenja da
„dolazi jači“. I te kakav kapacitet!
... Iako mi nije jasno što je punjenje
tog kapaciteta…
Gdje se napune glumci? Na
pljesku publike? Na magli? Na iluziji? Na vinu?...
Ovih dana razmišljam o čestoj riječi, odnosno sklopu rečenica: uloga majke, uloga oca, uloga učitelja, uloga odgajatelja... Ti
psiholozi!
Gdje je tu sad
Tom su riječi unijeli pomutnju
hagioterapija?
(kula babilonska!). Kaže mi prijaHagioterapija meni otvara
teljica: „Ne snalazim se u tim siloči i uši. Kaže mi: hej, treba ti linim ulogama u svom životu. Ulojek! Hagioterapija postavlja dijaga vjeroučiteljice, uloga učiteljice,
gnozu: osoba je povrijeđena (ja).
uloga župljanke, susjede... uloga
Hitno potrebna doza ljubavi, doza
prijateljice.“ Kaže: „Nemam kapaprisjećanja tko sam,kako se uspeti
citeta za to.“
na visoku goru. Hitno je potrebna
I sad što misliti o ulogama?
višednevna terapija grijanja u LjuKaže mi prijateljica: „Ne snalazim se u
Ili sam ja glumac ili ona ne razu- tim silnim ulogama u svom životu. Uloga bavi, i više puta dnevno polako ismije. Ne dopada mi se ni jedno
pijati dozu lijeka.
vjeroučiteljice, uloga učiteljice, uloga
ni drugo. Ako sam ja glumac, jao
Hej! …Otkuda sad meni treba
župljanke, susjede... uloga prijateljice.“
meni... sigurno nemam svadbeno
lijek, a moja prijateljica ne razumiKaže: „Nemam kapaciteta za to.“
ruho. Svadbeno ruho je moja osoje? Alo!
ba, iskrena, ja, ja jesam, nepatvoJer sam ja pozvana na svadbu
rena... ne čista i bez grijeha... već ja: Božje stvorenje. A ako me drugi i ne mogu ući bez svadbenoga ruha. Ne mogu obući haljinu svoje
doživljava kao ulogu, gdje je moja iskrenost? Gdje je istinski žar koji bi prijateljice, ni mužev sako, ni kćerine cipele. Predragi moji, moja prijatrebao usmjeriti osobu prema Kristu? Imam li ga?
teljica izrekla je svoju bol, a mene je izrečena riječ zaboljela, izvukla iz
Kome treba svećenik koji ima rolu? Ili mama koja glumi? Ili učitelj mene stare odbačenosti, nevoljenosti, neprihvaćenosti.
koji je statist, prodavačica koji odrađuje vrijeme do mirovine? Kome trePrepoznajete li svoje reakcije, svoje povrede? U riječima drugih čubaju ljudi koji odvajaju privatni život od poslovnog života? Kome trebaju jemo eho svojih dubina, svoje osvijetljenosti ili tame. Jednostavno, ja
ljudi koji svoj posao ne nose kući? Kome trebaju ljudi koji imaju ormar se prepoznajem u drugome. Drugi je za mene ogledalo, poziv na razpun mjera - već prema potrebi, kosti prema ulozi? Kome trebaju ljudi mišljanje o vlastitome smislu života, drugi je za mene ono što odlučim
koji dobro znaju zakon i pravila, a lice im je namrgođeno ?
toga jutra: pakao ili raj.
Ako ja jesam takva kakva jesam (a možda nisam!?), onda moja
Nema uloga. To su opsjene. Nema kapaciteta. Samo sunčanje na
prijateljica ili nije ništa razumjela, ili posjeduje teatar i u njemu je po- Ljubavi, dok ne osjetim da se mnome razliježe jeka, beskraj, život.
dijelila uloge: na glavne, sporedne i one koje će ubaciti u predstavu,
Nema uloga, obrazina. To je ono čega nema! Ono što ne postoji,
kad za njih napravi dobar scenarij. I to me užasava. Jer to znači da je ono što nije istina.
život teatar! A nije.
Postoji samo odgovor. Ne meni.
Kapacitet? Ljubav nije kapacitet. Sigurno nije! Kad nekoga ljubiš,
Čovjek je odgovor(an) Onomu koji ga je pozvao. Kako kaže jedan
nemaš kapacitet. On ti je potreban kad nekoga jedva podnosiš, kad ne- profesor: „Nama je ići tamo gdje nas Isus šalje.“
koga jedva trpiš, jer je bez tvog pristanka ušao u tvoj život, jer ti je višak,
Gdje su vrata zatvorena, stresemo prašinu s cipela pa idemo dalje.
jer bi silno htio da je drukčiji. Kad druge želim mijenjati, iscrpim iz sebe Kroz hagioterapiju prepoznajem smjer.
sav život, sav smisao, svu istinu, kao da cijedim limun. Nije to ta osoba
(Jeste li primijetili da je druga riječ za hagioterapiju evanđelje?)
mene iscrpila, nego moj pristanak da u mene ulazi ništavilo, moja silna
PASTORAL
Obitelj - put obnove Crkve (II.)
Zajednice
obitelji u župi
Aktivne kršćanske obitelji mogu pomoći dinamiziranju kršćanskog,
te osobito promicanju obiteljskog života, putem zajednica obitelji
u župi. Ove bi zajednice trebale postati sastavnim dijelom života
svake župne zajednice.
Piše: Nikola Vranješ
P
originalan način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem
biti i djelovati, kao intimno zajedništvo života i ljubavi’ (Familiaris consortio, 50). Kršćanska je obitelj uvijek bila primarni put prenošenja vjere te
i danas posjeduje velike mogućnosti za evangelizaciju u mnogovrsnim
okruženjima.“
U ovome kontekstu valja dodati i Papino razmišljanje u kojemu je
posebnu pozornost posvetio važnosti i značenju misionarske svijesti
katoličkih obitelji. Ističući opasnosti sekularizacije i negativnih društvenih trendova, Papa poziva obitelji da se misionarski zauzimaju u društvu
kako bi se zaštitile istinske ljudske i obiteljske vrijednosti, a osobito sam
život: “Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepoPomoć siromašnim i obiteljima u nevolji
Jedna od ključnih dimenzija cjelokupnog kršćanskog života je kari- vredivosti ljudskog života od začeća do njegovog prirodnog skončanja,
što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost
tativna dimenzija. Kroz zauzeto karitativno
obitelji utemeljene na braku i na potrebi zadjelovanje župna zajednica pokazuje svoju
Treba se, zapitati čuje li se glas
konskih odredbi koje bi podupirale obitelji u
kršćansku zrelost i odgovornost. Svi članovi
katoličkih obitelji o ovim stvarnostima
zadaći rađanja i odgoja djece.“
župne zajednice pozvani su uzeti udjela u kau našemu društvu i koliko i kako se
S obzirom na ove tvrdnje valja istaknuti
ritativnom djelovanju Crkve. Aktivne kršćančuje? Nije li, naime, zaštita istinskih
da se u pastoralu braka i obitelji moraju puno
ske obitelji kroz karitativno djelovanje mogu
obiteljskih vrijednosti postala brigom
hrabrije isticati ovi elementi. Treba se, naime,
na osobiti način pomoći drugim obiteljima,
samo crkvenih pastira i nekolicine
zapitati čuje li se glas katoličkih obitelji o
osobito siromašnih, obiteljima s brojnom
ovim stvarnostima u našemu društvu i koliko
aktivnih vjernika laika, dok većina,
djecom, onima slabijeg imovinskog statusa,
i kako se čuje? Nije li, naime, zaštita istinskih
marginaliziranima i dr.
poglavito obiteljskih vjernika, ostaje
obiteljskih vrijednosti postala brigom samo
Obitelji su pritom trebaju nadahnjivati rišutljiva, a možemo nažalost reći u
crkvenih pastira i nekolicine aktivnih vjerječima koje je papa Benedikt XVI., istaknuo u
puno slučajeva i nezainteresirana?
nika laika, dok većina, poglavito obiteljskih
svojoj enciklici Deus caritas est, u kojoj, govoUpravo se zbog pojava ovakve
vjernika, ostaje šutljiva, a možemo nažalost
reći o suradnicima u karitativnom djelu mjevrste mora dodatno poraditi da se
reći u puno slučajeva i nezainteresirana?
sne Crkve, ističe da oni: “moraju, dakle, biti
u projekte i programe obiteljskog
Upravo se zbog pojava ovakve vrste mora doosobe koje nadasve pokreće Kristova ljubav,
pastorala više uključuje odgoj za
datno poraditi da se u projekte i programe
osobe čije je srce Krist osvojio svojom ljubavaktivno evangelizacijsko djelovanje.
obiteljskog pastorala više uključuje odgoj za
lju, probudivši u njemu ljubav prema bližnjeaktivno evangelizacijsko djelovanje.
mu. Kriterij na kojem se nadahnjuje njihovo
djelovanje mora biti Pavlova tvrdnja iz Druge
poslanice Korinćanima: ‘ljubav nas Kristova obuzima’ (5,14). Svijest da se Doprinos obitelji u promicanju i odgoju duhovnih
u Kristu sam Bog darovao za nas sve do smrti, mora nas potaknuti da zvanja
više ne živimo samo za sebe, već za njega i, s njim, za druge...“ (br. 33.).
Kršćanske obitelji prvi su ambijent rađanja i odgoja duhovnih zvanja,
bilo redovničkih, bilo svećeničkih. One su, jasno, i prvi ambijent rađanja
Misionarsko poslanje obitelji
i odgoja drugih poziva, kao što su očinski i majčinski, kao i podupiranja
Iako se misionarska uloga obitelji izčitava i iz već prije istaknutih Pa- nositelja nekih crkvenih službi koje njihovi članovi preuzimaju u životu
pinih nagovora, vrlo je važno izdvojiti je zasebno kao karakteristiku koja župnih zajednica. No, poslanje obitelji ne uključuje samo pomoć u rađaprožima život i djelovanje kršćanskih obitelji. Život kršćanskih obitelji, nju i stasanju poziva, već i u njegovom trajnom i aktivnom podupiranju.
te njihovo zauzimanje u vlastitim župnim zajednicama kao neodvojivi Upravo bi ovaj element trebao biti puno više i snažnije vrednovan u živoelement imaju i evangelizaciju ulogu. U tome smislu Benedikt XVI u svo- tu i djelovanju katoličkih obitelji.
joj homiliji ističe: “Svakomu je dobro poznato kako je kršćanska obitelj
Obitelj je, među ostalim čimbenicima, odgovorna za poziv koji stasa
posebni znak Kristove nazočnosti i ljubavi i kako je ona pozvana dati u njezinom krilu i dužna ga je podržavati. Štoviše, bez pomoći i podrške
posebni i nezamjenjivi doprinos evangelizaciji. Blaženi je Ivan Pavao II., obitelji iz kojih dolaze nositelji poziva mogu se naći na ozbiljnim kušnjakoji je čak tri puta pohodio ovu plemenitu zemlju, trvdio da je ‘kršćanska ma, kao i obratno, vlastita obitelj može i treba biti jedno od temeljnih
obitelj pozvana živo i ogdovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i uporišta crkvenih poziva.
7 Broj 10/447 2011.
o modelu ‘živih vjerničkih krugova’ zajednica obitelji posebnu bi
pozornost trebala poklanjati razradi i ostvarivanju programa promicanja obiteljskog života, zaštite obiteljskih vrijednosti i ukupne
kršćanske baštine.
Nije li se potrebno danas zapitati da li je upravo nedostatak ovakvih
manjih zajednica u župama jedan od ključnih razloga zbog kojega tolika
vrijedna nastojanja u pastoralu braka i obitelji sa nadžupnih razina ne
zaživljavaju u župama? Upravo bi se zbog ovoga razloga i župnici, ali i župne zajednice kao takve, te osobito same obitelji morale više angažirati u
smislu ustanovljivanja i djelovanja ovakvih manjih zajednica.
KATEHEZA
Borba protiv Sotone
Egzorcizam nije tek jednostavna molitva nego riječ izrečena u Ime Isusovo koji ima vlast nad demonom.
Temelji se na vjeri u vlast koju je Isus dao svojim učenicima protiv snaga zla.
Pripremila: Jelenka Vučkov
E
gzorcizam (grčki - zaklinjati) je javna molitva Crkve koju obavljaju samo svećenici koji za to imaju dopuštenje mjesnoga biskupa. Temelji se na vjeri u vlast koju je Isus dao svojim učenicima protiv snaga zla. Borba koju vodi Crkva nastavlja se na Kristovu
borbu protiv Sotone. Sva moć dolazi od Isusa, u njegovo Presveto
Ime Crkva istjeruje demone.
Isus Krist istjeruje demone. U evanđeljima nalazimo nekoliko
odlomaka u kojima Isus oslobađa one koje je demon svezao: opsjednuti iz Kafarnauma, opsjednuti epileptičar, kćerka Kanaanke, opsjednuti iz Geraze, opsjednuti nijemi čovjek, zgrbljena žena. Ovih
nekoliko egzorcizama evanđelja nam iznose potanko, a spominju i
mnoge druge koji nisu pojedinačno navedeni. Među njih spada Marija Magdalena koju je Isus oslobodio od sedam zloduha. Zanimljivo
je primjetiti da se Isus prema opsjednutoj osobi ne odnosi na isti
način kao prema običnomu bolesniku: ne dodiruje, ne pomazuje
uljem nego zapovijeda Sotoni da ode: „Iziđi (...) iz ovoga čovjeka!“
Isusova riječ izrečena s autoritetom oslobađa opsjednute. Odlomak
o opsjednutome iz Geraze u Lukinom evanđelju potvrđuje apsolutnu
i trenutnu učinkovitost Kristove oslobađajuće riječi. Taj čovjek koji
je izgledao kao luđak, u stvarnosti je bio opsjednut od „legije zloduha“. Isus je zapovijedio demonima da da iziđu iz tijela opsjednutoga
i da uđu u svinje - životinje koje se smatralo nečistima - bacili su se
u more i nestali zauvijek. A čovjek, oslobođen opsjednuća postaje
razborit, posve pri pameti i radostan. Čovjek koga su se svi bojali
našao je svoju izgubljenu slobodu, dostojanstvo, mjesto u društvu i
postaje svjedok Krista i njegove oslobađajuće moći i ljubavi.
Komu Krist daje vlast istjerivati demone? “Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti”
(Lk 9,1); “Izgonili su mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali
uljem i oni su ozdravljali“ (Mk 6,12). Apostoli dakle dobivaju poslanje
naviještati Radosnu vijest i činiti znakove koji je prate: iscjeljivanje
bolesnika i oslobađanje opsjednutih: Lukino evanđelje svjedoči kako
su učenici presretni uzviknuli: “Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju u tvoje ime!” (Lk 10,17). Poslije apostola ta vlast prelazi na
njihove nasljednike i na svakog kršćanina jer svaki je kršćanin samim
krštenjem pozvan imati udjela u Kristovoj moći nad demonom. Moć
izgoniti zloduhe i liječiti bolesne u ime Isusovo imaju, dakle, oni
koji naviještaju evanđelje. Time daju vjerodostojan znak Kristove
pobjede nad svijetom tame. Oslobađanje i liječenje su znaci Kristove
pobjede i prate Crkvu u njezinoj neprestanoj borbi protiv svih oblika
zla i grijeha (Mt 16,18).
olitva ima ključno mjesto u borbi protiv demona i u životu svakog kršćanina. Molitva nas sjedinjuje s Bogom. Bez
toga zajedništva s Bogom tko bi imao snage boriti se protiv
demona i raskrinkavati njegove zamke? Sveto pismo kaže da naša
molitva treba biti puna povjerenja, ustrajna i uporna (Ef 6,18). Isus
8 Broj 10/447 2011.
M
ističe: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom
i postom” (Mk 9,29). Zloduh se boji molitve i onoga koji moli. Zato
nas je Isus naučio moliti Očenaš, molitvu koja ne zaboravlja da smo
neprestano izloženi neprijateljskim zasjedama.
U borbi protiv Sotone posebno mjesto ima marijanska molitva.
Slušajući napasnika, Eva postaje njegov rob i cijelome čovječanstvu
prenosi smrtonosne plodove. Djevica Marija, naprotiv, prihvaća milost božanskoga majčinstva i porađa jedan novi narod čije će potomstvo zgaziti glavu zmiji (usp. Post 3,15). Marija nam je vratila raj koji
je Eva bila izgubila pokleknuvši pred napasnikom.
Mnogi nas sveci uče da je molitva krunice moćno oružje protiv
demona. I zagovor arkanđela Mihaela pomoći će nam u učinkovitoj
borbi protiv demona. Sveti Mihael, knez anđela, pobijedio je kneza
tame svojom vjernošću i svojom poslušnošću prema Bogu (Otk 2,712).
Sakramenti. Brojni egzorcisti svjedoče da su mnogi ljudi bili
oslobođeni od đavolskog opsjednuća i da su ponovno u njega upali
jer su zapustili molitvu i primanje sakramenata. Molitva i sakramenti
nužno su potrebni ne samo osobama koje su bile oslobođene i koje
ne žele ponovno upasti u opsjednuće, nego i svakome kršćaninu koji
se bori protiv zla i grijeha. Sakramenti nas ispunjaju duhovnim snagama i sjedinjuju nas s Kristom pobjednikom nad grijehom i smrti.
“Ono što je bilo vidljivo u Kristu”, kaže nam Leon Veliki, “pretočilo
se u sakramente Crkve”. Po njima nam se Krist pridružuje u našem
životu i njegova ljubav dolazi u pomoć našoj slabosti.
Blagoslovine. Blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetoga
na način kao sakramenti, koji djeluju ex opere operato tj. snagom Kristova djela spasenja jednom zauvijek izvršenog. Blagoslovine djeluju
ex opere operantis tj. po vjeri i duhovnome raspoloženju službenika
koji blagoslivlja i onoga koji prima blagoslov. Među tim svetim znacima koje je ustanovila Crkva nalaze se svi blagoslovi, krunica, križni
put, svete slike, blagoslovljene svijeće...
Voda, sol, ulje i tamjan - nad kojima su izrečeni blagoslov i egzorcizam - često se koriste u egzorcizmima, demon ih ne podnosi.
No, ako nedostaju vjera i povjerenje u Boga, sve to ne služi ničemu.
Kršćanski život. Drugi vatikanski sabor govori: “Cjelokupna je ljudska povijest prožeta teškom borbom
protiv moći mraka, borbom koja je započela već od početka svijeta i koja će, prema Gospodnjoj riječi,
potrajati sve do posljednjega dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti kako bi prianjao uz
dobro te samo uz velike napore i uz pomoć Božje milosti uspijeva postići svoje unutarnje jedinstvo” (GS 37).
Kršćanski život je u svojoj biti duhovna borba protiv snaga zla. Kršćani bi uvijek trebali biti budni da ne padnu
u zamke koje im postavlja Zli: nemir, rastresenost, samodostatnost, nedostatak želje za molitvom.
GODINA MLADIH
Uloga i
važnost
duhovnog
identiteta
odgojitelja
mladih u vjeri
Piše: Marijan Benković
Cilj odgojiteljevog rada s mladima je da mladi upoznaju i dožive otajstvo Boga kako bi pomoću tog
iskustva, svatko za sebe, spoznao svoje poslanje i mjesto u ovome svijetu, i tako krenuo hrabrim
koracima prema naprijed.
D
anašnji kršćani imaju potrebu uvijek iznova osvješćivati si važ- gojitelj u vjeri mora nužno imati iskustvo Boga kako bi trajno svjedočio.
nost duhovnog identiteta. Tim više što se čini kao da svijet ne Odgojitelj mladih u vjeri je čovjek nade. On zrači optimizmom i duboko
poznaje svoju duhovnu dimenziju. Ljudi kao da su previše zao- je uvjeren u ono što uvjerava. On zna gdje se nalaze odgovori na sva
kupljeni zemaljskim stvarnostima u kojima nema mjesta za Boga. U životna pitanja i probleme i kako će ih ponuditi mladima.
Odgojiteljeva svjedočka dimenzija polazna je točka zainteresiranotakvom ozračju ravnodušnosti nalaze se i naši mladi. Tko će im pokazati
pravi put, kada su pred njima mnoge stranputice? Tko će im ponuditi sti mladih za Krista. O odgojiteljevoj svjedočkoj dimenziji ovisi u kolikoj
prave odgovore, kada se susreću s mnogim lažima? Tko će im pokušati mjeri i koliki mladi će se opredjeljivati za Krista. Odgojitelj mladih u vjeri
odgovoriti što im je činiti da baštine život vječni, te da na nauku Krista je vedra i vesela osoba koja prenosi radost života na druge.
i Crkve grade svoju budućnost, kada im mnogi nude rješenja za lagodan
ladi traže odgovore na temeljna životna pitanja. Oni žele da
život bez napora i truda?
im netko zna reći zašto postoje na ovome svijetu, kamo idu,
Duhovni identitet za mladog čovjeka je čvrsti temelj na kojemu
odakle su došli itd. Mladi trebaju osobu koja će biti s njima,
može graditi svoj život. Izgrađivanje duhovnog identiteta je izgrađivanje koja će ih pratiti na njihovom životnom putu, koja će biti njihov suputnik
„kuće na čvrstoj stijeni“ koju „nikakve oluje ni bujice neće moći srušiti.“ i supratitelj.
Uz roditelje, župnu zajednicu i odgojno-obrazovne institucije, odgojitelj
Ako odgojitelj vodi računa o vlastitom čvrstom duhovnom identimladih u vjeri želi pripomoći mladom čovjeku u izgrađivanju vlatetu, svakako će time utjecati i na duhovni identitet mladih. Iz
stitog duhovnog identiteta. Uspjeh u radu s mladima ovisi
odgojiteljeve vjere rađa se vjera mladih. Iz odgojiteljeve
Osobo uravnoteženosti odgojiteljevog profesionalnog i duzaljubljenosti u Krista, rađa se zaljubljenost mladih
nost koja se
hovno-vjerničkog identiteta. Odgojitelj mladih u vjeu Krista. Iz odgojiteljeve crkvenosti, rađa se crotvara mladima zato da
ri pred neprestanim je izazovom trajne formacije.
kvenost mladih. Iz odgojiteljeve pobožnosti, javbi ih obogatila duhovnim vrPosebice rast unutarnjeg života i trajan vjerski
lja se pobožnost mladih.
jednotama, sadržava u sebi novi
odgoj i obrazovanje kao dvije osovine kršćanskoNitko nema prava nekoga siliti na vjeru
lik odgojitelja u vjeri. A da bi netko
ga života naši su hitni imperativi, ukoliko želimo
ili manipulirati da prihvati vjeru. Odgojitelj
mogao nekoga nečim obogatiti,
nastoji mladima prenijeti vjeru na takav naimati uspjeha u prenošenju vjere mladima.
mora to nešto i sam posjedovati.
čin da vjera rado i od srca postane njihova
Odgojiteljev duhovni identitet može u mlaOdgojitelj u vjeri mora nužno
temeljna životna opcija. Jedini pravilni odnos
dima probuditi procese koji će ih voditi prema
imati iskustvo Boga kako
pravom duhovnom identitetu. Produbljivanje unujest poštivanje mlade osobe i osobnosti, koja se
bi trajno svjedočio.
tarnjeg života dovodi do otvorenosti za druge. To znamora sama, na temelju jasne spoznaje i potpuno
či da ukoliko odgojitelj mladih u vjeri ima izgrađen duhovslobodne odluke, opredijeliti za onu vrjednotu za koju
ni identitet, utoliko će biti otvoreniji za dijalog s mladima. Mladi
se sama želi opredijeliti.
danas imaju veliku potrebu komunikacije. Žele s nekim komunicirati tko
Odgojitelj u vjeri mora imati i majčinski i očinski pristup u radu s
će ih razumjeti i zauzeti stav empatije. Žele govoriti o svojim uspjesima mladima. Riječ je o bezuvjetnom prihvaćanju i postavljanju zahtjeva
i neuspjesima, usponima i padovima, radostima i žalostima. Mladi da- pred mlade, a sve s ciljem njihovog ljudskog i kršćanskog rasta. Cilj
nas imaju veliku potrebu za razumijevanjem i suosjećanjem.
odgojiteljevog rada s mladima je da mladi upoznaju i dožive otajstvo
Osobnost koja se otvara mladima zato da bi ih obogatila duhovnim Boga kako bi pomoću tog iskustva, svatko za sebe, spoznao svoje povrjednotama, sadržava u sebi novi lik odgojitelja u vjeri. A da bi netko slanje i mjesto u ovome svijetu, i tako krenuo hrabrim koracima prema
mogao nekoga nečim obogatiti, mora to nešto i sam posjedovati. Od- naprijed.
9 Broj 10/447 2011.
M
PASTORAL
Kulturna tribina
Odnos Crkve prema materijalnim dobrima
Kao Crkva morat ćemo raditi na većoj transparentnosti. Upravljanje Crkvenim dobrima mora prije
svega koristiti zajednici, rekao je dr. Grbac
V
remenita dobra Crkve bila su tema
Kulturne tribine Teologije u Rijeci
održane 29. studenog u dvorani Nadbiskupskog doma u Rijeci. O odnosu Crkve
prema materijalnim dobrima s pravnog i moralnog stajališta govorili su mr. Emil Svažić i
dr. Josip Grbac, profesori s Teologije u Rijeci.
Mr. Svažić je objasnio kako Crkva mora
posjedovati vremenita dobra kako bi mogla
ostvariti svoje poslanje. S pravnog stajališta
tom se temom bavi 5. knjiga Kanonskog prava u kojoj je određeno da Crkva može stjecati i upravljati materijalnim dobrima u svrhe
koje su Crkvi vlastite. Zakonik određuje i koje
su to svrhe, a one se tiču same biti postojanja
Crkve. Vremenita dobra služe za bogoštovlje,
zbrinjavanje crkvenih službenika i karitativno
djelovanje, a te svrhe ozakonjuju i opravdavaju
njihovu upotrebu. Mr. Svažić je objasnio kako
unutar Crkve postoje različiti pravni subjekti,
od Svete Stolice, preko biskupija i prelatura,
trebaju zapitati i oni koji upravljaju Crkvenim
dobrima, rekao je Grbac. „Do sada se Crkva
s moralnog stajališta, po pitanju upravljanja
dobrima, uglavnom bavila uputama koje je
davala drugima, a manje sama sa sobom.“
rbac je istaknuo kako je Crkva javna
ustanova i crkvena dobra moraju služiti zajednici. „Kao Crkva morat ćemo
raditi na većoj transparentnosti. Upravljanje
Crkvenim dobrima mora prije svega koristiti zajednici.“ Dao je i moralne smjernice za
upravljanje materijalnim dobrima. Prije svega potrebna je stručnost, zatim poštivanje
pravila subsidijarnosti i solidarnosti. Nužna je
postupnost u donošenju odluka te transparentnost i poštivanje civilnih zakona i institucija.
„Dok ne bude toga, Crkvena će dobra u mnogim
slučajevima biti balast koji umanjuje vrijednost
onih mnogih dobrih djela koje Crkva čini“, zaključio je Grbac.
Danijel Delonga
G
do redovničkih zajednica i javnih pravnih osoba, koji imaju određeni stupanj samostalnosti.
Opća Crkva je moralna kategorija, ali ne i pravni
subjekt.
Moralni vid upravljanja materijalnim dobrima produbio je dr. Grbac. Podsjetio je da moral
zahvaća daleko šire od zakonskih okvira, pa se
tako svaki čovjek mora zapitati je li sve sukladno zakonu ujedno i moralno dobro. To se uvijek
Dan Teologije
10 Broj 10/447 2011.
Diplomiralo
27 studenata
T
eologija u Rijeci, svečanom podjelom diploma ovogodišnjim diplomantima 8. prosinca proslavila je Dan Teologije. Dvadeset i
sedam studentica i studenata ove je godine diplomiralo, a svečano su im priznanja uručili kancelar riječke Teologije nadbiskup dr.
Ivan Devčić, prodekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu,
čiji je riječka Teologija dio, dr. Slavko Slišković i predstojnik Teologije
dr. Božidar Mrakovčić. Diplome su dobili Dinka Bajčić, Andrea Batinić,
Šimo Božić, Ivana Brajdić, Jurica Galić, Roland Jelić, Adriano Katkić,
Petra Legović, Darko Marušić, Marko Mihajić, Tomislav Miletić, Davor
Mirković, Andreja Padjen, Ana Papratović, Josip Peteh, Ivan Petršorić,
Matija Pinezić, Tomislav Planinić, Ivica Plivelić, Dino Rupčić, Ana Salopek, Izidor Sekicki, Goran Šarić, Marta Škof, Silvio Španjić, Juraj Tomljanović i Vesna Žilić Vrbanić. Na svečanosti je sudjelovao i gospićkosenjski biskup dr. Mile Bogović te rektor riječkog Sveučilišta dr. Pero
Lučin i brojni dekani riječkih fakulteta koji su potvrdili važno mjesto
Teologije unutar akademske zajednice i njezinu ulogu u izgrađivanju
boljeg društva.
U uvodnim riječima nadbiskup Devčić potaknuo je studente da
u primjeru Marije, zaštitnice fakulteta, uče kako stvarati novi i bolji
svijet. „Mariju slavimo kao početak novog i boljeg svijeta za kojim svi
žude. Svojom povezanošću s Kristom Marija je dala nezamjenjiv doprinos tome, a teolozi su pozvani pridružiti joj se. Stoga naučeno ovdje
primijenite i u životu, svjesni da niste sve naučili i da učenje traje cijeli
život.“
Predstojnik dr. Mrakovčić podnio je godišnje izvješće rada Teologije istaknuvši kako je Teologija u protekloj godini organizirala dva
znanstvena skupa i sudjelovala u organizaciji druga dva, a njezini profesori predavali su i na drugim skupovima. Zaposleno je 17 profesora
te 9 vanjskih suradnika, a Teologiju pohađa 113 studenata. Podsjetio je
i da je Teologija ove godine preselila u susjednu zgradu u kojoj je prije
bio Filozofski fakultet.
rije akademskog čina profesori i studenti slavili su euharistiju u
kapeli Bogoslovnog sjemeništa koju je predvodio nadbiskup Devčić. Podsjetio je da blagdan Marijina bezgrešnog začeća usmjeruje pogled prije svega na Boga. „Zato slaveći Mariju, mi prvenstveno
slavimo onoga čije je ona djelo.“ Studente i profesore pozvao je da se
poput Marije spremno uključe u Božji plan spasenja. „Crkva s velikim
pouzdanjem i nadom gleda na teološko učilište kojemu pripadate. Ona
očekuje da svi koji na njemu studiraju ili poučavaju, sve dublje upoznavaju Božji stvaralački i spasiteljski plan, poput Marije ga prihvaćaju
i sve svoje umne i fizičke sile zalažu u njegovo ostvarenje. Što dublje
budete uranjali u Božje otajstvo stvaranja i spašavanje čovjeka, to ćete
bolje upoznati kako Bog planira i kako planirano postupno i strpljivo
ostvaruje, unatoč preprekama na koje nailazi. S druge strane, promatrajući Boga i njegovo planiranje, naučit ćemo i sami planirati svoj rad
na Božjoj njivi i strpljivo zacrtano provoditi,“ rekao je nadbiskup.
P
MLADI
Zajednica ministranata na Donjoj Vežici
Crkva je mjesto molitve i druženja
Naši ministrantski susreti su jako zabavni. Bude tu svega, glazbe, filmova, molitve, vježbi
ministriranja pa čak i roštiljadi.
M
ladi u župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na Donjoj Vežici okupljaju se u zajednici ministranata. Pod vodstvom župnika Ivana Šarića susreću se, osim na nedijeljenim misama, redovito
srijedom u 20 sati. Ima ih 25, uglavnom srednjoškolske dobi. No, ministriranje i priprema za misu nisu njihova jedina zanimacija. Prije svega
svi uživaju u druženju i sastancima, za koje kažu da su zabavni i ležerni. „Ali kad treba disciplinirani smo“, potvrdit će ministranti. „Sudjelujemo u svim događajima i raspravama u našoj župi te zajedno s našim
velečasnim i kapelanom radimo i pomažemo tamo gdje je potrebno.“
Brigu za one kojima je pomoć potrebna pokazali su posjetom siromašnima u domu sestara Milosrdnica. Odlaze i na zajednička hodočašća,
susrete ministranata, a prošlog su mjeseca imali i prve duhovne vježbe
u pastoralnom Domu Presvetog Srca Isusova u Dramlju.
E
vo kako sami opisuju svoje aktivnosti i zašto dolaze na susrete
zajednice ministranata.
o i u posjetu kod siKao ministranti bili sm
losrdnica u njihovom saromaha kod sestara Mi
susreli i svjedočili su
mostanu. S njima smo se
otu. Tim činom smo ponam o svom teš kom živ
s onima kojima najviš e
kazali naš e suosjećanje
Lijepo je biti ministrant.
trebaju pomoć i ljubav.
Mario, 15 godina
Zovem se Born a i ministrant sam
5
godina. Iako smo i prije imali ministra
ntske susrete, ovi sa sadašnjim župn
ikom
su najbolji. Nalazimo se jednom
tjedno
u velikom broju (naš a župa broji
oko 25
ministranata od kojih su većina
srednjoš kolci). Često se molimo, vježbam
o za
nedjeljnu misu, ispovijedamo se, šalim
oi
razgovaramo. Ne dolazimo uvijek
iz potrebe, već ponekad poželimo vidjeti
staro
druš tvo iz osnovne škole. Većinu vrem
ena
smo neozbiljni, ali kada je potrebn
o disciplinirani smo.
Born a, 15 godina
trirati jer
Volim minis
i
na hodočaš ća
če sto idemo
o
m
e
d
e
ov
per pr
uvijek se su
ge nove stva
no
m
o
i naučim
etili smo u M
ri. Hodočas
m
puta i bilo na
đugorje više
e
in
d
go
po. Ove
je jako lije
iin
m
g
jbolje
velečasni na
na nagradno
i
d
vo
stranta
an
Rim na tjed
hodočaš će u
imo
or
b
i
sv
d
sa
dan a, te se
m
jbolji. Uživa
na
o
m
e
ud
b
da
u
nj
re
anju i ši
u ministrir
i.
Božje ljubav
din a
Karlo, 15 go
11 Broj 10/447 2011.
Ovo su naše
prve ministran
vježbe u Dom
tske duhovne
u Srca Isusov
a u Dramlju. D
vježbe trajale
uhovne
su od 25. do 27
. studenog. Oku
smo se jer sm
pili
o htjeli obnovi
ti naše ministr
zajedniš tvo i vj
antsko
eru u našega G
ospodina Isus
duhovnim vjež
a. N a
bama bilo nam
je jako lijepo.
jedno smo se
Zamolili, slavili sv
etu misu i sudj
u radionica i os
elovali
talom duhovnom
programu. Nik
nisam tri dana
ad
proveo s ovolik
o ministran ata.
dam se da će ov
N aakvih susreta
bili još mnogo.
Jure, 15 godina
Naši ministrantski
susreti su jako zabavni.
Održavaju se srijedom u
20 sati. Bude tu svega,
glazbe, filmova, molitve,
vježbi ministriranja pa
čak i roštiljadi. Svi se
osjećamo kao velika obitelj zajedno sa župnikom
i kapelanom. Sudjelovali
smo na mnogim susretima, a osobito nam je lijepo bilo na susretu ministranata u sjemeništu.
Franjo, 17 godina
Zovem se Matia i ministrant
sam već 7
godina. Idem u drugi razred
srednje škole
i svaku nedjelju sam na mis
i i redovito prisustvujem na ministrantskim
sastancima.
Mislim da je naš a župa posebn
a na neki način jer mi ne sudjelujemo sam
o na misi već
sudjelujemo u svim događajim
a i raspravama u župi te zajedno s naš
im velečasnim i
kapelanom radimo i pomaže
mo tamo gdje je
potrebno. Crkva nije samo
mje sto za molitvu nego i mje sto za družen
ja te mislim da
bi bilo dobro da sve župe uve
du ministrantske sastanke i druženja kak
o bi produbili
svoju vjeru i još više zavolili
Crkvu i sve vezano za nju.
Matia, 16 godina
IZ POVIJESNE RIZNICE
Crkva sv. Lucije
u Kostreni
Vjernici Kostrene u prosincu slave sv. Barbaru i sv. Luciju
NEBESKE
ZAŠTITNICE
U NAZIVU
KOSTRENE
Činjenica da su u nazivu oba mjesta – Kostrene Svete Barbare
i Kostrene Svete Lucije - istaknute svetice nebeske zaštitnice
svjedoči o snažnoj postojanosti vjere na ovim područjima.
Piše: Goran Moravček
Ž
itelji Kostrene u prosincu slave svoje dvije
nebeske zaštitnice. Sveta Barbara prema
kojoj se dio kostrenskog naselja tako i naziva slavi se 4. prosinca, a trinaestoga dana u
posljednjem mjesecu godine uznaku je sv. Lucije po kome se zapadni dio Kostrene zove.
12 Broj 10/447 2011.
KOSTRENA SVETA BARBARA
Naselje se spominje koncem XVI. stoljeća
kao Kostrena pri Bakru, a bila je pridružena
drevnoj i prostranoj bakarskoj župi sv. Andrije.
Kapelanija je osnovana 1789. godine, a prvim
kapelanom je imenovan bivši pavlinski redovnik
Albert Fereris, koji je stigao u Sv. Barbaru nakon
ukinuća pavlinskoga reda i zatvaranja samostana u Crikvenici 1788. godine. Župa sv. Barbara
je osnovana 1839. godine, a prvim župnikom je
imenovan tadašnji kapelan Matija Gršković, koji
je bio na toj dužnosti do smrti 5. rujna 1861.
U više je navrata crkva pregrađivana, a
kada je zimi 1852. godine bura nanijela velike
štete crkvi i župnome stanu, pop Mate Gršković se zauzeo da se građevina proširi, podigne
zvonik i župniku izgradi stan. Tadašnji bakarski
arhiđakon Vjenceslav Šoić blagoslovio je temeljni kamen, a kao senjski i modruški ili krbavski
biskup je 19. rujna 1863. posvetio novu crkvu
sv. Barbare.
Crkva je 1904. godine prepravljena, podignuta je u visinu za oko jedan metar te je sada
visoka 8,5 m. Veći restauratorski zahvati u crkvi učinjeni su sredinom devedesetih godina
XX. stoljeća. Zvonik visok 20 metara sagrađen
je 1842. godine, a 1889. je poprimio današnji
oblik. Na njemu su tri zvona podignuta u čast sv.
Petra (450 kg), sv. Barbare iz 1930. godine (272
kg) i sv. Nikole iz 1930. godine (135 kg), koja je
izlio zagrebački zvonoljevač Kvirin Lebisch.
U crkvi (8,5 m x 27 m), koju je gradio majstor Ivan Sablić, podignuta su četiri oltara po-
svećena sv. Barbari, sv. Nikoli biskupu, sv. Ivanu
Evanđelistu i Srcu Marijinu. Glavni žrtvenik je
klesan u mramoru s kipom svetice zaštitnice,
postavljenim 1914. godine te s kipovima sv. Josipa i sv. Petra. Stari oltarni kip sv. Barbare, što
ga je iz Marseillea donio i darovao pomorski kapetan Andrea Medanić 1870. godine, postavljen
je iznad rozete na pročelje crkve. Kip je na oltaru zamijenila slika što ju je o svome trošku dao
u Marseillesu naslikati pomorski kapetan Mate
Pajkurić. Glavni žrtvenik je ponovo preuređen
1914. godine poprimivši današnji izgled. Oltar
prema puku posvetio je 4. prosinca 1996. riječko-senjski nadbiskup Anton Tamarut.
KOSTRENA SVETA LUCIJA
Od drevne bakarske župe, koja je bila najbrojnija i najprostranija na području modruške
biskupije, odvojila se Kostrena Sv. Lucija kao
samostalna župa 1789., a te iste godine utemeljena je kapelanija Martinšćica. Prvi kostrenski
župnik Lovro de Munier službovao je ondje od
1789. do 1796. godine. Nekoć su u Kostreni sv.
Luciji bili i benediktinci, ali im se tragovi gube
u XVIII. stoljeću.
Crkva sv. Lucije se spominje koncem XV.
toljeća, ali je postojala i prije 1492. godine. Bakarski kanonik Tomaš Partinić 21. siječnja 1445.
godine oporučno je ostavio, među ostalim, kanoniku Luki, sinu Maura Strižića iz Bribira, oltar
sv. Lucije s pripadajućim prihodima. U oporuci
se ne navodi izravno kojoj je crkvi pripadao taj
oltar.
Adam Ratkaj (1712-1717), biskup senjski
i modruški ili krbavski, posvetio je 5. svibnja
1714. godine obnovljenu crkvu sv. Lucije o čemu
svjedoči ploča na pročelju. Prema drugome napisu dovršena je obnova crkve u svibnju 1738.
godine prinosima žitelja Sv. Lucije i dopuštenjem biskupa Ivana Antuna Benzonija, a u doba
bakarskog kanonika Ante Sgavicsa, koji je obavljao dužnost kostrenskog kapelana. Trijem pred
ulaznim vratima, lopica, srušen je 1842. godine,
a crkva je darovima župljana produljena 1912. u
doba župnika Mihovila Grčevića.
Zvonik je visok 25 metara, a na njemu su tri
zvona od 640 kg, 325 kg i 155 kg. Veliko zvono
posvećeno sv. Luciji ljevano je u Rijeci - Sušaku u
radionici Kvirina Lebischa. Drugo zvono posvećeno je sv. Mihovilu, salio ga je Kvirin Lebisch
1930. u Zagrebu dok je treće zvono Presvetog
Srca Isusova izlio je isti majstor 1935. godine.
Četvrto malo zvono je izliveno 1841. godine u
Zagrebu. Dva stara zvona iz 1738. i jedno iz
1743. godine skinuta s crkvenog tornja u Prvome svjetskom ratu.
Trg pred crkvom uređen je 2007. godine
zalaganjem župnika Ivana Stošića.
U crkvi sv. Lucije (26 m x 9 m) oltari su podignuti u čast sv. Lucije, sv. Nikole biskupa i sv.
Mihovila. Glavni oltar, isklesan od crvenog mramora, podignut je 1799. godine u doba župnika
Petra Grgotića, koji je upravljao župom od 1797.
do 1803. godine. Grgotićevo ime zapisano je
u zabatnom kamenu ophodnih vrata oko oltara
na strani epistole. Žrtvenik sv. Nikole podignut
je 1853. godine, a blagoslovio ga je biskup Vjenceslav Šoić 6. prosinca 1855. Oltar sv. Mihovila
je također postavljen 1853. godine. Oltarna slika sv. Mihovila bila je nekoć u privatnoj kapeli
koju je na svome posjedu u Žuknici izgradio Franjo Ksaver Loy, ravnatelj riječke gimnazije do
1823. godine, bivši isusovac i začasni kanonik.
Nakon što je kapela sv. Mihovila napuštena njezin je oltar sa slikom prenesen u župnu crkvu.
Današnje svetište dograđeno je 1910. godine i u crkvi su tada postavljena četiri nova
drvena oltara - sv. Mihovila, sv. Nikole, sv. Roka
i Srca Isusova. Prilikom obnove crkve 1972. godine uklonjena su dva drvena pokrajnja oltara
PRIRODA OKO NAS
Zima pred
vratima
Nekim životinjama ne smeta zima. Iz carstva ptica prisjetit ćemo se
polarne ili bijele sove, a od sisavaca soba ili karibua, koje pripitomljene
koristi djed Božićnjak za vuču saonica s darovima za djecu.
Piše: Alojzije Frković
K
- Srca Isusova i sv. Roka - a kipovi s tih žrtvenika postavljeni su na mramornim pločama pred ulazom u svetište
crkve.
Mramorni oltar prema puku, izrađen prema zamisli
slikara fra Vinka Fugošića, posvetio je 3. prosinca 1972.
godine tadašnji riječko-senjski nadbiskup koadjutor Josip Pavlišić. Crkva je bila obnovljena prema novim liturgijskim propisima u doba kostrenskog župnika Franje
Štefančića, tada i profesora crkvene glazbe i pjevanja na
riječkoj Bogosloviji. Unutrašnjost crkve temeljito je uređena 1994. godine prema projektu arhitekta Borisa Magaša, a na poticaj župnika Ivana Sošića. Pokrajni oltari
su preuređeni, a luk pred svetištem je proširen za jedan
metar sa svake strane. Svetište je podignuto za jednu
stepenicu te je postavljen novi kamni oltar prema puku,
koji je posveio 17. svibnja 1995. godine riječko-senjski
nadbiskup Anton Tamarut. Prijašnji oltar je premješten
u župnu crkvu u Dragozetićima na otoku Cresu.
MARTINŠĆICA
Kapela sv. Martina spominje se prvi puta 21. siječnja 1445. godine također u oporuci bakarskog kanonika
Tomaš Partinić. Nakon stanovitog vremena kapela sv.
Martina i nadarbina u Martinšćici prešle su u posjed
senjskih biskupa, a potom su ih uzurpirali upravitelji
Zrinskih imanja. Kapela je bila ruševina 1737. godine u
doba biskupa Benzonija te je bogoslužje preneseno u
crkvu sv. Lucije. Kada je 1833. godine u Martinšćici izgrađen Lazaret sv. Franje, kapela je srušena, a oltar je
prenesen na Trsat. Na njezinome je mjestu bila podignuta kapela sv. Franje Asiškoga. U Marinšćici je utemeljena
samostalna kapelanija koja je pripala trsatskoj župi sv.
Jurja. Nakon što je bila osnovana župa sv. Ćirila i Metoda
1936. godine, Martinšćica je ušla u sastav sušačke župe,
a potom je od 1941. godine bila samostalna kapelanija
podvežičke župe sv. Terezije. Za talijanske okupacije,
1943. godine, inventar kapele sv. Franje Asiškog prenesen je u župnu crkvu sv. Terezije u Donjoj Vežici. Nakon
dugih stoljeća vjerske tradije na području Martinšćice,
razorena je tamošnja kapela 14. ožujka 1948. godine
prema odluci komunističkih vlasti.
S
13 Broj 10/447 2011.
Kip sv. Barbare iznad ulaza u crkvu
ako je zima pred vratima, uputno je
prisjetiti se životinja kojima to godišnje doba ne stvara posebne probleme, pa bila to i arktička studen. Živeći i
razmnožavajući se u ledenoj pustoši, usprkos studeni i do minus 40 i više stupnjeva
ispod ništice i učestalim vijavicama, neke
se životinje i u tim uvjetima osjećaju „kao
doma“. Iz carstva ptica prisjetit ćemo se
polarne ili bijele sove, a od sisavaca soba
ili karibua, koje pripitomljene koristi djed
Božićnjak za vuču saonica s darovima za
djecu.
Bijela sova, poznatija kao arktička sovuljaga (Nyctea scandiaca) pripadnica je
tipične arktičke faune. To je ptica koja je
svojim tijelom i načinom života posve prilagođena području u kojem živi. Arktik ima
svoju posebnu faunu, kao što ima i svoj posebni meteorološki ritam. Lemari ili arktički
Sobovi su jedina pripitomljena jelenska
miševi njena su osnovna hrana. Lovi ih u
vrsta koju Laponci koriste ili za jahanje
sumrak, kad sunce stoji najniže, ali i tijekom
(rjeđe) ili za vuču saonica.
dana kad je plijen rijedak ili kad je u pitanju
više konkurenata koji se također prehranjuju
lemarima (polarna lisica). Iako u pravilu zimi ne seli, kad ponestane hrane, prisiljena je
premještati se na jug u područja u kojima nikada ne gnijezdi.
U godinama „punog uroda“ lemara brojnost bijelih sova može doseći gustoću naseljenosti od jednog para na četvorni kilometar, i obrnuto, u godinama kad ima malo
lemara, ova ptica tada uopće ne gnijezdi, spremna ako ustreba na masovnu emigraciju iz
arktičkog prostora. Potvrda tome je nalaz, doduše ne arktičke ušare već njene suplemenjakinje - male sove ušare (Asio otus), prstenovane u Kaliningradu na Baltičkom moru a
nađene u Lučicama kod Delnica siječnja 1987.
Iako joj tjelesna masa ne prelazi 1,5 kg, bijela sova za svoj opstanak i preživljavanje
svoje obitelji treba ne malu količinu lemara. Prema ruskim istraživanjima jedna obitelj
bijelih sova treba za vrijeme gniježđenja i podizanja ptića i do 1500 velikih lemara, od
kojih je svaki težak oko 80 g.
ob ili karibu (Rangifer tarandus) životinja je krda. Razlikujemo dva ekološka tipa,
šumski i tundranski tip soba, od kojih prvi, tjelesno i rogovljem krupniji, kako mu
i ime kazuje, pretežito živi u šumi, a drugi, u tundri bez drveća. Debelim krznom
prilagođeni su hladnom podneblju, a rašireni i krupni im papci služe za razbijanje leda
i razgrtanje snijega pri potrazi za hranom. Glavno obilježje ovog jelena je da i mužjaci i
ženke (košute) nose rogove. Šumski tip soba može doseći masu i do 150 kg i duljnu
tijela od 2 m. Ljeti se hrane travom, lišćem, gljivama, jagodičastim voćem, izbojcima
i pupovima. Sobovski lišaj glavna mu je zimska hrana, koji pronalaze razgrćući snijeg
prednjim nogama. Izvrstan je trkač i plivač koji u potrazi za hranom, unatoč prirodnim
preprekama, prelazi velike udaljenosti. Kako se uvijek kreću istim stazama skuplja ih se na
tisuće i tisuće u nepreglednu šumu rogovlja. Krdo vode starije ženke.
Sobovi su jedina pripitomljena jelenska vrsta koju Laponci koriste ili za jahanje
(rjeđe) ili za vuču saonica.
Sveti Nikola zaštitnik pomoraca
Riječani svečano proslavili
blagdan sv. Nikole
Svečano je misno slavlje u kapucinskoj crkvi na Žabici predvodio nekadašnji povjerenik Apostolata
mora za Riječku nadbiskupiju, fra Stanko Dodig.
Pomorci, ribari, njihove obitelji, pripadnici pomorske policije, ali i
svi koji su na izravan ili neizravan način povezani s morem sudjelovali
su u tradicionalnoj proslavi blagdana sv. Nikole, Dana pomoraca. Hodočasnička procesija prošla je središtem Rijeke 5. prosinca, a svečano
je misno slavlje u kapucinskoj crkvi na Žabici predvodio nekadašnji
povjerenik Apostolata mora za Riječku nadbiskupiju, fra Stanko Dodig.
„Blagdan sv. Nikole poziva nas na pripravu za vrijeme koje dolazi,
a sam svetac mora nam svojim svjedočenjem i riječima biti primjer.
Zbog svojih djela postao je poznat i omiljen“, rekao je fra Stanko dodajući da svece moramo promatrati kroz prizmu njihova života, a ne
po izgledu kipa postavljenog u crkvama. „Ovaj, djeci omiljeni svetac,
stavio je život na službu, a ne na uživanje, a kao pastir svoje biskupije
obilazio ju je pješice jer se htio susretati s vjernicima, savjetovati ih i
ohrabrivati. Proslava blagdana sv. Nikole trebala bi nas uvesti u proslavu Božića jer oba blagdana u sebi sadrže darivanje, no nema većeg
dara od onoga kojega nam je Bog dao - svoga Sina čiji rođendan ćemo
uskoro proslaviti“, zaključio je propovjednik.
Po završetku misnoga slavlja fra Stanka, koji je prije tri mjeseca
otišao na službu u Dubrovnik, ispred Apostolata mora pozdravila je
tajnica Marica Njegovan koja mu je uručila prigodan dar, ali i izvijestila
o aktivnostima koje je Apostolat nastavio. „Vi ste, fra Stanko, morali
otići iz našeg kraja, ali s obzirom koliko ste puta neke od hodočasnika
kontaktirali telefonom, duhom ste još uvijek s nama. Na tome Vam posebno zahvaljujemo“, rekla je Njegovan podsjetivši okupljene kako je
upravo fra Stanko poveo prvo hodočašće u najstarije svetište sv. Nikole, ono u Kraljevici prije 13 godina i do ove godine sudjelovao u svakom
od njih te svojom karizmom privukao veliki broj pomoraca i ribara,
brodova i brodica, koji su ploveći hodočastili od Rijeke do Kraljevice
bez obzira na vremenske prilike koje su nerijetke bile loše. „Bilo je hrabro prije 20 godina uoči večernje mise, a uoči blagdana, izaći iz crkve
i formirati procesiju te time na specifičan način započeti obilježavanje
i štovanje dragog nam sveca“, podsjetila je Njegovan govoreći o tradiciji slavljenja blagdana zaštitnika pomoraca u najvećem hrvatskom
lučkog gradu, no i upozorila da je pred Apostolatom mora još jedan
zadatak. „Potaknuti čelnike Grada i Primorsko-goranske županije da se
nađe pravo rješenje i postavi spomenik pomorcima i ribarima. Rijetki
su gradovi naše županije koji imaju takav spomenik, a svi govorimo da
smo pomorski grad“, poručila je Njegovan.
Prigodne riječi uputio je kapetan Lučke kapetanije Rijeka, Darko
Glažar koji je s fra Stankom sudjelovao na velikom broju Europskih
kongresa Apostolata mora. Bivšem povjereniku za pomorce u Riječkoj
nadbiskupiji zahvalio je za sve učinjeno u proteklim godinama.
Helena Anušić
Poruka predsjednika Odbora HBK za pastoral pomoraca porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana
pomorcima i ribarima uz blagdan sv. Nikole 2011.
14 Broj 10/447 2011.
U obitelji čovjek nalazi sigurnost i mir
Dragi pomorci i ribari!
O blagdanu sv. Nikole, vašeg zaštitnika, i
ove godine upućujem vam srdačne čestitke i
pozdrave zajedno s dobrim željama za vaš život
i rad. Uz Svečev blagdan, prigodna okupljanja
kao i molitvena slavlja po našim crkvama bit
će lijepi trenuci zajedništva pomoraca, ribara i
svih “ljudi od mora”, a pritom ćemo se sigurno
osjetiti mislima i molitvom duhovno povezani i sa svim našim pomorcima diljem svijeta.
Uz ovogodišnji blagdan sv. Nikole želimo se
posebno prisjetiti toga Sveca kao zaštitnika
obitelji. Poznata je zgoda iz njegova života kad
je pomogao osnovati obitelj trima djevojkama,
kćerima propalog trgovca, koje zbog siromaštva nisu više imale te mogućnosti te su mogle samo završiti na ulici. Sveti Nikola noću je
ubacio u njihov prozor novaca koliko je bilo
potrebno za miraz i tako pomogao udaju svih
triju sestara.
Obitelj je na moru života ono čvrsto mjesto gdje čovjek nalazi sigurnost i mir. Čvrsto
mjesto, ali danas jako ugroženo, stoga i potrebno zagovora i pomoći odozgo. Poznato
je pak da su obitelji pomoraca i ribara, zbog
duge odsutnosti muža i oca, još u većim poteškoćama: često je ugroženo kako njihovo
obiteljsko zajedništvo tako i odgoj djece jer je
za zdrav afektivni i svaki drugi rast i razvoj mladih, nužna i očeva i majčina blizina.
U živom nam je sjećanju kako je ove godine početkom lipnja, uz Nacionalni dan obitelji,
našu domovinu posjetio Sveti Otac Benedikt
XVI. koji nas je želio ohrabriti upravu u zalaganju za temeljne vrijednosti obitelji, koja je
temelj zdravog društva ili – po riječima bl. Ivana Pavla II. – “jedno od najvećih dobara čovječanstva”. I vrijedi se sjetiti bitne poruke koju je
o obitelji izrekao Papa Benedikt na hipodromu
u Zagrebu: “U Europi se širi duh sekularizacije
koja Boga gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez
odgovornosti za istinu i njeguje se, kao ideal,
individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći
računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi
na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje na-
gonskih poriva, bez nastojanja da se stvore
trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu. Pozvani smo da se odupremo
tom mentalitetu!”
Dragi pomorci i ribari, zbog odvojenog
života, razumljivo, vaš je obiteljski život teži
nego u onih koji su stalno zajedno. To čujemo svake pomorske večeri, kada vam roditelji,
supruge, djeca, prijatelji i rođaci šalju poruke.
Ali upravo ste vi, trudeći se čuvati obiteljske
vrijednosti, svjedoci kako nema cijene urednoj
i sretnoj obitelji.
U opisu zgode u kojoj je sv. Nikola spasio mornare u oluji, izričito se spominje đavla
koji je podigao oluju. Đavao i danas podiže
oluju na mornare i sve putnike na moru života.
Svetac, pak, svojim nas primjerom i zaštitom
usmjerava i brani od svih opasnosti. Njegov
nam je blagdan doživljaj utjehe i sigurnosti.
Dragi pomorci i ribari, neka po zagovoru sv.
Nikole vas, vaše obitelji, vaš rad i sva vaša
stremljenja blagoslovi svemogući i dobri Bog!
Neka vam je mirno more, a neka vam bude
sretno i mirno također na moru života!
Hodočašće brodovima
Obitelj je mirna luka
Po lijepom vremenu brojni su brodovi isplovili iz Riječke luke, a konvoj je predvodio „Vid“, brod
Lučke kapetanije.
Na hodočašću brodovima u najstarije svetište sv. Nikole na sjevernom Jadranu i ove su
godine sudjelovali brodovi predstavnika riječki pomorskih institucija i kompanija. Pomorci,
ribari, djelatnici u pomorstvu, njihove obitelji
i svi s morem povezani hodočastili su 27. studenog u Kraljevicu i sudjelovali na misi koju
je predvodio Luka Lučić, novi povjerenik Apostolata mora Riječke nadbiskupije. Ove je godine zbog parlamentarnih izbora hodočašće
održano nedjelju ranije od uobičajenog, ali po
lijepom vremenu brojni su brodovi isplovili iz
Riječke luke, a konvoj je predvodio „Vid“, brod
Lučke kapetanije. Hodočasnike je u Kraljevici
dočekao župnik Ivica Klanac, a riječki lučki kapetan Darko Glažar na početku mise u svetištu
upalio je zavjetnu svijeću.
„Prva nedjelja došašća poziva nas na budnost i spremnost na susret s Kristom na kraju vremena“, rekao je propovjednik Lučić uputivši
pomorcima i obiteljima riječi nade i poticaja na pouzdanje u Boga.
Prenio je i riječi porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana, predsjednika Odbora HBK za pastoral pomoraca, iz njegove poruke za blagdan
sv. Nikole u kojoj ističe važnost obitelji. „Obitelj je na moru života
ono čvrsto mjesto gdje čovjek nalazi sigurnost i mir. Čvrsto mjesto,
ali danas jako ugroženo, stoga i potrebno zagovora i pomoći odozgo.
Poznato je pak da su obitelji pomoraca i ribara, zbog duge odsutnosti
muža i oca, još u većim poteškoćama: često je ugroženo kako njihovo
obiteljsko zajedništvo tako i odgoj djece jer je za zdrav afektivni i svaki
drugi rast i razvoj mladih, nužna i očeva i majčina blizina. Ali upravo ste
vi, trudeći se čuvati obiteljske vrijednosti, svjedoci kako nema cijene
urednoj i sretnoj obitelji“, stoji u poruci biskupa Milovana.
Nakon mise, po neuobičajeno toplom i ugodnom vremenu za ovo
doba godine, druženje je nastavljeno uz domjenak u dvorištu kaštela u
organizaciji Grada Kraljevice. Nakon toga hodočasnici su se brodovima
vratili u Rijeku pozdravljajući putem okupljene na rivi u Bakru i Kostreni
koji su im također pripremili toplu dobrodošlicu.
Dvadeset i šest godina truda, rada i zalaganja fra Stanka Dodiga u
Rijeci ostavilo je traga, ne samo u gradu na Riječini, nego i u Primorskogoranskoj županiji. „Otišao sam u tišini, u tišini sam se vratio.“, rekao
je fra Stanko na prijemu kod gradonačelnika Rijeke, Vojka Obersnela 6.
prosinca dodavši da je veliki broj onih
s kojima je surađivao, upoznao i kao
prvostolni dekan obilazio da bi otišao
bez pozdrava. Iako su ga Dubrovčani
već prozvali ‘gosparom’, Rijeka će mu
uvijek biti na prvom mjestu. „Rijeka
i Riječani su uvijek u mom srcu. Dubrovčani su dobrodošli, ali Riječani
su na prvom mjestu.“, rekao je fra
Stanko. Došavši u pratnji kapetana
Lučke kapetanije Rijeka, kap. Darka Glažara, tajnice Apostolata mora
Marice Njegovan te svog nasljednika,
novog Povjerenika za pomorce i Apostolat mora, vlč. Luke Lučića, zahvalio
je Gradu Rijeci na dosadašnjoj podršci u inicijativama koje je pokrenuo,
poput proslave blagdana sv. Nikole kao Dana pomoraca prije devetnaest
godina, te jedinstvenog hodočašća pomoraca barkama i brodovima u najstarije svetište sv. Nikole, ono u Kraljevici prije trinaest godina.
O istim inicijativama koje su zaživjele među Riječanima i postale
tradicijom govorio je i prvi čovjek Grada naglasivši da je fra Stankov entuzijazam doprinio da je obilježavanje blagdana sv. Nikole izašlo iz crkve
i poprimilo svjetovni karakter. Na još
jednom projektu nekadašnji prvostolni dekan je izašao u susret Gradu Rijeci dopustivši korištenje kapucinskih
prostora gradskom Art kinu Croatia.
„Osim toga, da nije bilo intervencije
o. Stanka, postojala je opasnost da
cijeli prostor u čudnom procesu privatizacije koji se u prošlosti događao, padne u privatne ruke.“, rekao je
Obersnel. O svemu fra Stanko ističe
da je petnaest godina vodio ‘bitku’ za
prostor kojega sada koristi Art kino,
te da je isti uspio vratiti kapucinima
zahvaljujući Gradu, ali i tada suradnji
s ministricom Vesnom Škare Ožbolt.
Uoči povratka u Dubrovnik gradonačelnik Rijeke uručio je o. Stanku medalju zahvalnosti, a ovaj mu uzvratio
pozivom za posjet Dubrovniku u kojemu je, kako je istaknuo, već počeo
propagirati riječku Luku i otvarati vrata nekim budućim suradnjama dvaju gradova.
Helena Anušić
15 Broj 10/447 2011.
Prijem zahvale za fra Stanka
MEDICINSKI KUTAK
Zaštita
od gripe
Priredio: dr. Ivan Host
G
16 Broj 10/447 2011.
ripa ili influenca je lako prenosiva zarazna virusna bolest dišnog sustava.
Pojavljuje se svake godine (najčešće
zimi) u manjim ili većim epidemijama. Epidemije izbijaju naglo i obično zahvaćaju 10
do 40 % stanovništva. Gripu uzrokuju virusi
influence, a postoje tri tipa virusa: A, B i C.
Njihova je karakteristika da neprestano mijenjaju svoja svojstva, najviše virus influence
tipa A. To znači da nikada ne možete razviti trajan imunitet na gripu. Čak i ako jedne
godine prebolite gripu i razvijete protutijela
za virus, ta protutijela vas vjerojatno neće zaštititi od novog oblika gripe sljedeće godine.
Najbolje je liječenje spriječiti oboljevanje od
gripe, tj. zaštiti se od gripe. Dobro se odmorite i
naspavajte, jedite dosta voća i povrća bogatog
vitaminom C, izbjegavajte gužve...
sko liječenje uključuje mirovanje u krevetu,
uzimanje dovoljno tekućine, te korištenje
lijekova za snižavanje temperature i bolova
(paracetamol, acetilsalicilna kiselina). No najbolje je liječenje spriječiti oboljevanje od gripe, tj. zaštiti se od gripe. Od gripe se može
zaštiti kombiniranjem osobnih zaštitnih mjera i cijepljenjem.
Preporuča se izbjegavati blizak kontakt
s ljudima koji imaju simptome gripe (boravak u istoj prostoriji, rukovanje, ljubljenje,
grljenje). Izbjegavajte masovna okupljanja na
javnim mjestima i gužve, dugotrajno čekanje
u redovima i boravak u čekaonicama. Ako se
vozite autobusom morate znati da su tu ljudi
posebno izloženi virusima gripe, jer posebno
Gripa nastupa naglo
Izvor zaraze je zaražen čovjek. Širi se zimi nema dotoka svježeg zraka.
izravno s inficirane na zdravu osobu kapljičnim putem (kašljanjem, kihanjem). Moguć je Dobar odmor jača obranu
i indirektan prijenos preko predmeta koje je organizma
dirala zaražena osoba. Gripa je jako zarazna
Pri kašljanju i kihanju pokrijte nos i
- samo jedan putnik koji boluje od gripe u au- usta maramicom. Ukoliko nemate maramicu
tobusu može zaraziti i do 70% (dvije trećine) pri ruci pokrijte usta i nos rukom. Koristite
ostalih putnika.
jednokratne papirnate maramice, a ne klasičSimptomi gripe javljaju se jedan do tri ne platnene. Maramice bacite odmah nakon
dana nakon izlaganja virusu. Bolest obično upotrebe. Ruke perite često, posebno nakon
nastupa naglo, s jako izraženim općim simp- kašljanja i kihanja. Sredstva na bazi alkohola
tomima kao što su povišena tjelesna tempe- mogu biti efikasna za dezinfekciju ruku poratura, obično između 38-40°C, koja je praće- slije pranja.
na zimicom i tresavicom. Oboljeli imaju jake
Izbjegavajte dodirivanje nosa, usta i očibolove u mišićima, kostima i zglobovima, te ju, jer se mikroorganizmi i tako prenose : npr.
glavobolje. Osjećaju jaki umor i slabost uz nakon što ste dirali rukohvate u gradskim augubitak apetita. Nakon nekoliko dana javljaju tobusima, a zatim dodirnete oči, nos ili usta.
se tegobe od strane dišnog sustava: osjećaj
Dobro se odmorite i naspavajte, jer je
pečenja u nosu, grlobolja, suh i podražajan san vrlo bitan za jačanje imuniteta i obranu
kašalj, te upala spojnice oka.
od virusa.
Bolest obično traje sedam dana, no kaPijte dosta tekućine, najmanje dvije litre
šalj i umor mogu zaostati i trajati i dva ili dnevno; najbolje vodu. Na taj način očistit
više tjedana nakon preboljele gripe. Pojava ćete organizam od raznih štetnih tvari i prukomplikacija kao što su bronchitis, sinusitis žiti mu potrebnu hidrataciju. Tako ćete odrili upala pluća, određuje konačan ishod gripe. žavati vlažnima dišne puteve i sinuse.
Hranite se zdravo, izbjegavajte masnu
hranu koja usporava metabolizam i slabi
Liječenje gripe
Kako je riječ o bolesti uzrokovanoj viru- imunološki sustav. Umjesto toga jedite dosta
sima, gripu najčešće liječimo samp simpto- voća i povrća bogatog vitaminom C. Izbjegamatski, tj. ublažavanjem tegoba. Simptomat- vajte alkohol.
Cijepljenje je najbolja zaštita
Tijekom epidemije je mogućnost
zaraze virusom gripe izrazito velika.
Zato najbolju zaštitu ipak pruža
cijepljenje. Cjepivo je svake godine
novo i različito, sastavljeno prema
preporuci Svjetske zdravstvene
organizacije, jer se virusi gripe stalno
mijenjaju. Cjepivo se daje injekcijom
u gornju trećinu nadlaktice. Da
bi se razvio imunitet, potrebno je
dva do tri tjedna. Zaštita nakon
cijepljenja traje oko osam mjeseci,
pa cijepljenje treba ponoviti svake
godine. Nuspojave su rijetke. Može
se javiti bolnost na mjestu uboda,
koja se ublažava hladnim oblozima.
Najbolje je cijepiti se svake godine
prije početka sezone gripe (od rujna
do studenoga), ali nije prekasno niti
tijekom sezone (od studenog do
travnja).
Cijepiti bi se trebale prvenstveno
sve osobe preko 65 godina
starosti, kronični bolesnici,
zdravstveni radnici, osobe koje
žive u zajedničkom domaćinstvu
s kroničnim bolesnicima, malom
djecom ili trudnicama, osobe koje
rade sa starijom populacijom,
djecom ili bolesnicima i svi ostali koji
se žele zaštititi od gripe
Cijepiti se nebi smjele osobe
mlađe od 6 mjeseci, osobe
preosjetljive na aktivnu tvar ili na
bilo koju drugu od pomoćnih tvari
iz sastava cjepiva, te osobe koje su
imale alergijsku reakciju prilikom
prethodnog cijepljenja. Trudnice
i djeca mogu se cijepiti samo po
preporuci liječnika.
CRKVENA GLAZBA
Meditativna
glazbena
molitva krunice
Priredila: Andrejka Srdoč
U ovom adventu Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu iz Rijeke želi ponuditi vjernicima jedan
molitveno meditativni trenutak koji će se odvijati kroz poseban način molitve krunice. Ideja je predstaviti
prvo radosno otajstvo (Navještenje anđela Gabrijela Djevici Mariji) u jednoj pijevnoj glazbenoj formi u
kojoj također narod može sudjelovati svojom molitvom i pjesmom.
Povijesni podaci o krunici
Krunica ili ružarij Bl. Djevice Marije veoma je
stara marijanska molitva, a sastoji se od niza od
150 Zdravomarija. Između njih, na početku svakih deset Zdravo Marija umetnut je Očenaš koji
molitvu dijeli na 15 desetica nakon kojih se izgovara Slava Ocu. Tih 15 otajstava podijeljeno je na
tri jednaka dijela tri, tematska kruga, koji obuhvaćaju Isusov život i time se na temelju svetopisamskog teksta razmišlja o radosnim, žalosnim i
slavnim te o otajstvima svjetla o kojima nam govori evanđelje (zato je Pio XII. za krunicu rekao
da je “sažetak svega evanđelja”), te o događajima iz
Djela apostolskih i crkvene predaje. Razmatranja
pojedinih događaja iz Sv. pisma i tradicije, dok se
ponavljaju riječi iz evanđelja (Oče naš i Zdravo
Marijo) te vjera Crkve i crkveni zazivi (Sveta Marijo i Slava Ocu…) molitelja potiču na razmišljanje i
donošenje odluka za život. Tu je zapravo prisutna
Biblija za one koji je u tom trenutku ne mogu čitati (“Biblija siromašnih”, Ivan XXIII) ali o njoj mogu
razmišljati.
Riječ krunica umanjenica je od riječi kruna,
a uveo ju je mistik dominikanac Heinrich Seuse iz
Konstanze. U njegovo vrijeme bio je običaj među
zaljubljenima da se međusobno darivaju krunama
- vijencima ruža. To ga je navelo na ideju da Bl.
Djevici Mariji isplete vijenac od 150 ruža, i tako
smo dobili dvostruki naziv krunica ili ružarij. U
središtu je krunice Gospodin Isus i njegovo spasenjsko djelo, s kojim je najtješnje povezana Bl.
Djevica Marija.
Molitvu krunice (od 17. stoljeća za krunicuružarij u hrvatskom narodu nalazimo još i nazive:
brojanica, čislo, očenaši, korona, korunica, rosarije,
rozarij, rusar, ruzarij, ružar…), kakvu imamo danas, stvarala su stoljeća. Njezin nastanak u današnjem obliku možemo pratiti između 12. i 16.
stoljeća. Prva Crkva tvrdi kako su već u početcima pojedini vjernici - po uzoru na Isusa - pojedine
sate posvećivali molitvi. To će biti posebno razvijeno kasnije u vrijeme rasta monaštva u Istočnoj
i Zapadnoj Crkvi, što će usavršiti sv. Benedikt.
Nepismeni redovnici će tijekom dana umjesto
moljenja psalama, koji su prožimali dan jednog
redovnika, moliti u isto vrijeme dana 150 Očenaša. U 16. stoljeću s dominikancem Albertom od
Castella (1521.) krunica dobiva današnji oblik i sve
više od molitve marijanskih bratovština postaje
molitva kršćanske zajednice i pojedinaca.
I naše vrijeme, u samoj Crkvi molitva krunice
je posebno preporučena vjernicima i u domovinskom ratu je postala simbolom pobjede nad zlim.
Meditativna glazbena molitva krunice
U ovom adventu Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu iz Rijeke želi ponuditi vjernicima jedan molitveno meditativni trenutak koji će se odvijati kroz poseban način molitve krunice. Ideja
je predstaviti prvo radosno otajstvo (Navještenje
anđela Gabrijela Djevici Mariji) u jednoj pijevnoj
glazbenoj formi u kojoj također narod može sudjelovati svojom molitvom i pjesmom. Struktura
je slična kao u samoj krunici: uvodna pjesma, deset Zdravo Marija, i na kraju Zdravo Kraljice. Novost je što će se po prvi puta deset Zdravo Marija
prikazati u pijevnoj formi s kratkim meditacijama
od kojih samo prvu recitira narod.
Polifonijske skladbe su sve Zdravo Marije od
poznatih hrvatskih i stranih autora od gregorijanskog korala, Palestrine, da Victorie, Perosia,
pa do skladbi samog dirigenta mo. Geracia.
Izvođači su Riječki nadbiskupijski zbor pod
vodstvom mo. Giovannija Geracia, a za orguljama
je mo. Paolo Buro, orguljaš katedrale u Veroni.
Adventski koncert će se održati u nedjelju
18. prosinca u katedrali sv. Vida u 19.00 sati.
Ulaz je besplatan. Na kraju koncerta svečano će
se podijeliti diplome polaznicima koji su završili
školovanje za Voditelja liturgijske glazbe. Studenti koji su završili drugi stupanj u školskoj godini 2010./11. su Abramić Sylwiana (Opatija), Cibić
Anita (Praputnjak), Krizmanić Marija (Lukovdol) i
Majetić Mufić Žaklina (Ravna Gora). Diplomantima od srca čestitamo i želimo im blagoslovljen
rad u službi svete glazbe u svojim župnim zajednicama.
Izvođači
Riječki nadbiskupijski zbor osnovan je
2007. na inicijativu Andrejke Srdoč, a kao
rezultat suradnje skupine članova nekoliko
crkvenih pjevačkih zborova međusobno
različitog iskustva, okupljenih s idejom unapređenja sakralnog i liturgijskog zborskog
pjevanja u Riječkoj nadbiskupiji, i željom
pridonijeti duhovnom i kulturnom napretku
zajednice.
Osnivanjem Nadbiskupijske škole za
crkvenu glazbu 2008. zbor dobiva i važnu
didaktičku ulogu, jer u njemu učenici škole
mogu oplemeniti svoja zborska, liturgijska i
osobna iskustva.
Sakralni repertoar zbora kreće se od
gregorijanskih napjeva i renesansnih polifonih kompozicija, preko kompozicija cecilijanskog pokreta do zborskih kompozicija
modernih suvremenih autora.
Zbor se prihvatio i zadatka promocije
nove liturgijske glazbe skladane na hrvatske
tekstove, a u skladu s odredbama II vatikanskog koncila.
Zbor od njegovog osnutka vodi maestro
Giovanni Geraci.
Skladatelj i dirigent, diplomirao je i magistrirao s najvišom ocjenom Summa cum
laude iz “Ars Moderandi Choros” (dirigiranje
i zborska kompozicija) na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Objavio je
brojne duhovne i liturgijske kompozicije s
izdavačem Casa Editrice Carrara iz Bergama, za Papinski institut za crkvenu glazbu
iz Rima, i za Talijansku biskupsku konferenciju.
Posljednjih godina posebno se posvećuje pisanju novih liturgijskih skladbi na hrvatskom jeziku, među kojima se ističu Misa
Krist naša nada i euharistijska himna Ti naša
hrano.
Trenutno živi i djeluje u Veroni gdje
obavlja dužnost pomoćnog dirigenta katedralnog zbora Cappella Musicale del Duomo, a surađuje i s Biskupijskim uredom za
liturgiju i crkvenu glazbu.
17 Broj 10/447 2011.
U
vremenu smo došašća i iščekivanja rođenja našeg Spasitelja, u vremenu kada se
više obraćamo Bogu i budni osluškujemo
glas koji nam govori „poravnajte staze i obratite
se“. Molitva krunice zauzima važno mjesto u molitvi kršćanina.
Iz prošlosti Rijeke
Zgrada
„Radio
Rijeka“
Zgrada je bivša Hrvatska čitaonica koje je doživljavala razne društvene promijene. Negda je u prizemlju bila velika kavana, a katovi
sjedišta raznih političkih stranaka.
U vrijeme ratnih zbivanja s balkona
su govor držali D’Annunzio, Mussolini i drugi. Za vrijeme talijanske
okupacije bila je sjedište „Casa del
Fascio“. Danas je tu Radio Rijeka,
HTV, čitaonica i izložbeni prostor.
Zgrada je uvijek bila namijenjena za kulturne priredbe, sastajalište
građana, političara... Ima lijepi balkon i prolaz do trga gdje se nalazi
dominikanski samostan i crkva sv.
Jeronima.
Maks Peč
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA
18 Broj 10/447 2011.
Jedna godina prolazi
Jedna godina prolazi. Unatoč svim teškoćama imat ćemo razloga pjevati “Tebe Boga hvalimo”.
Uskoro započinje nova godina. Zasigurno
neće nedostajati poteškoća u svijetu, ali i u našem
osobnom životu. No, obasjani licem Gospodnjim,
unatoč svim teškoćama možemo vjerovati da je za
nas najbolje ono što nam se upravo događa.
Izabrani narod čvrsto je ukorijenjen u pastirsku tradiciju svojih praotaca koji su sa svojim stadima na Božji poziv krenuli prema Obećanoj zemlji. Tom narodu, koji je bio “kao ovce bez pastira”
najavljen je dolazak Dobroga pastira. Pastir dobri
objavio se najprije pastirima. Mudraci s istoka još
su daleko, k Isusu dolaze najprije oni koji nemaju
darovati što drugo osim svoga poklonstva. Tako
poklonstvo siromašnih pastira objavljuje da je
Isus Dar onima koji dolaze pokloniti mu se.
Gospodine! S pouzdanjem u Tvoju dobrotu
započinjemo novo vrijeme koje nam darivaš. Nadahni nas da umijemo Tvoju riječ čuvati u srcu
kako bi ona i u godini koja je pred nama bila put i
svjetlo našem životu!
Priredio: Dario Miletić
OBITELJSKI PREDAH
Prikaz knjige
Lijek bolu
U ozračju svetkovina Svih svetih i Dušnog dana slušali smo na Radiju Mariji posljednjeg dana listopada u
emisiji Razgovor o književnom djelu intervju s gospođom Katicom Večerinom, autoricom knjige Lijek bolu.
Ova knjiga, tiskana u Rijeci i predstavljena javnosti u
proljeće ove godine, nastajala je tijekom petnaest godina kao osobit način izražavanja velike tuge i boli zbog
gubitka voljenog sina Alvijana, čiji se život ugasio u prometnoj nesreći 6. siječnja 1996.
Osjetivši potrebu da najteže trenutke olakša pisanjem, autorica je svoju bol prenosila u stihove i prozne
uratke, iznoseći uspomene, sjećanja, čežnju za izgubljenim, bol koja ne jenjava, nadu u ponovni susret sa
sinom zauvijek u Božjem domu. Kako autorica boluje
od boli kojem nema lijeka, pisanje je na izvjestan način postalo za nju ljekovito, vrativši je u funkciju majke,
supruge, bake. „U početku me užasavala spoznaja da
svoju tugu, osim suzama, iskazujem i pisanjem. Ali nešto jače vuklo me pisanju. Osjetivši
u njemu olakšanje u najtežim trenutcima, ustanovila sam nakon izvjesnog vremena da su
moji stihovi isto što i molitva, što i suze, što i tuga“, reći će autorica.
Izričući osobni bol, Katica Večerina izrekla je i univerzalni bol. Stoga će u ovoj toploj i
bolnoj knjizi znakovita naslova mnoge majke i očevi prerano „otišle“ djece moći prepoznati
vlastite boli i tuge, ali naći i utjehu i srodno srce.
Zrinka Frković
IZDANJA VERBUM
Knjiga Andree Riccardija
“Ivan Pavao II. biografija”
Najopsežniji i najpotpuniji životopis bl. Ivana Pavla II. na
hrvatskom jeziku
Blaženi papa Ivan Pavao II. nesumnjivo je
najveća i najznačajnija osoba našega doba, a
njegovo će duhovno naslijeđe snažno živjeti i
u budućnosti. Knjiga Andree Riccardija, povjesničara koji je dobro poznavao Ivana Pavla II.
i intenzivno s njim surađivao, prvi je pravi životopis pisan na znanstvenoj i dokumentarnoj
osnovi te svjedočanstvo o velikomu Papi koji
još uvijek živi u sjećanju milijuna ljudi.
Ova najopsežnija i najpotpunija biografija
bl. Ivana Pavla II. na preko 500 stranica otkriva mnoge nepoznate detalje o Papinu životu,
rasvjetljavajući tako i cjelokupnu suvremenu
vjersku i društvenu povijest na koju je ovaj veliki Papa bitno utjecao. Zbog svoje cjelovitosti
i znanstvenoga pristupa, bogatstva izvora, korištenja do sada nepoznatih arhivskih podataka
i neobjavljenih osobnih svjedočanstava te zbog
sadržajnih osobnih sjećanja, anegdota i zanimljivosti ova jedinstvena knjiga nazvana je
“Enciklopedija Ivana Pavla II.” i “Definitivna biografija Ivana Pavla II.”.
Andrea Riccardi ugledni je povjesničar i sveučilišni profesor suvremene povijesti.
Osim po svojemu znanstvenom radu, poznat je i kao osnivač Zajednice sv. Egidija i
zauzeti vjernik laik. S Ivanom Pavlom II. upoznao se još 1979. godine i s njim blisko
surađivao tijekom čitava pontifikata, a u djelu “Ivan Pavao II. Biografija” donosi život i
djelovanje velikog Pape i povijest cijele epohe u jednoj knjizi!
DOGAĐANJA
Zajednica Cenacolo
Program za
prevenciju ovisnosti
Mjesec borbe protiv ovisnosti
Prva velika bitka
je postati iskren
Odgoj za prevenciju ovisnosti kod
djeteta podrazumijeva razvijanje odgovornosti, samopoštovanja i asertivnosti
kako bi se dijete naučilo nositi s kriznim
situacijama u životu.
Ž
„Zrake svjetlosti“
iz srca majke Elvire
U povodu mjeseca borbe protiv ovisnosti Zajednica Cenacolo predstavila je 7. prosinca u Pastoralnom domu „Aula pape Ivana Pavla II.“ na Trsatu knjigu „Zrake svjetlosti“, majke Elvire utemeljiteljice Zajednice. „Knjiga sadrži poruke koje je majka Elvira,
kako su je mladići i djevojke Cenacola zvali, izrekla tijekom rada s njima“, rekao je don
Ivan Filipović, nekada i sam ovisnik, sada svećenik. Ova skromna žena u svom radu bila
je ‘žena vatra’ koja je imala neizmjernu ljubav prema mladima i koja je bila neizmjerno
zainteresirana za mlade.
„Zajednica Cenacolo koju je osnovala majka Elvira je vidljivo čudo koje oplemenjuje nutarnje siromaštvo ovisnika.“, rekao je don Filipović svjedočeći svoju životnu priču
u kojoj je još uvijek u Zajednici, ali sada je tamo kao svećenik. Govoreći o vremenu
provedenom u odvikavanju od droga, poručio je da je Bog za ovisnike pronašao Mesiju
u vidu s. Elvire. Zahvaljujući karizmi, trudu i radu s. Elvire, novi životni put pronašla
je i Ivana Dabo koja je tri godine bila u Zajednici, a na Trsatu je svjedočila o paklu iz
kojega se izvukla zahvaljujući Zajednici i njezinoj utemeljiteljici. Između ostaloga od
s. Elvire je naučila puno o prijateljstvu. „Pravi prijatelj je onaj koji je s tobom u nevolji,
zajedno prolazi patnju, ali i onaj kojemu možeš oprostiti i koji tebi može oprostiti.“,
rekla je Ivana. Događaju su u Rijeci nazočili i dečki iz Cenacola koji su na putu ka
novom životu, ali i bivši ovisnici koji danas imaju obitelji i žive ‘normalnim’ životom
zahvaljujući Zajednici.
Knjiga „Zrake svjetlosti, iz srca majke Elvire“ može se naručiti putem službenih
stranica Zajednice Cenacolo.
Helena Anušić
D
19 Broj 10/447 2011.
Zajednica Cenacolo poznata je po uspješnom radu s ovisnicima, no puno rade
i na prevenciji ovisnosti. U Rijeku su s tim programom došli u studenom i prosincu,
u mjesecu borbe protiv ovisnosti predvođeni don Ivanom Filipovićem, duhovnikom
Zajednice.
Središnji se događaj zbio 12. prosinca u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.
Članovi Zajednice izveli su predstavu „Povratak rasipnog sina“ za učenike osnovnih i
srednjih škola.
Predstava je temeljena je na tekstu evanđelja i Isusovoj paraboli o sinu koji odlazi
od oca, raskalašeno potroši imovinu koju mu je otac dodijelio, ali se nakon pada vraća
ocu koji ga rado prima natrag. Mladi se u toj prispodobi lako pronalaze, a to se vidjelo
i po reakcijama na dvije predstave u prepunom HKD-u. Predstava poručuje kako neodgovorna sloboda može dovesti do dna, no poručuje i kako je uvijek moguće pokajanje i
povratak ocu. Daje snažnu poruka Božje ljubavi, milosrđa i oprosta. Svi koji sudjeluju u
predstavi članovi su Zajednice, dakle bivši ovisnici ili tek na putu odvikavanja.
Najdomljivi dio susreta svakako su potresna svjedočanstva članova zajednice Cenacolo. Svoju životnu priču ispričao je i don Ivan Filipović, svećenik koji je prošao put
ropstva ovisnosti.
Danijel Delonga
ivimo život bez droge, bio je naziv stručne tribine
održane u riječkoj Gradskoj vijećnici 23. studenog
na kojoj su sudjelovale osobe koje se bave prevencijom ili liječenjem. U mjesecu borbe protiv ovisnosti
tribinu su organizirali Nastavni zavod za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije, Grad Rijeka i Zajednica Cenacolo, a govorili su dr. Marina Kuzman ispred Zavoda za
javno zdravstvo, Darko Roviš iz županijskog NZZJZ, te don
Ivan Filipović, svećenik Zajednice Cenacolo.
Dr. Kuzman je objasnila kako je razvoj ovisnosti složen proces koji započinje eksperimentiranjem u adolescentskoj dobi. Ovisnost se razvija na psiho-fizičkoj bazi
koja je urođena kao nagon za traženjem ugode i nagrade.
U rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti spadaju mladi već od
viših razreda osnovne škole, kada dolaze u doticaj s cigaretama i alkoholom. Istaknula je ulogu obitelji u procesu
prevencije od ovisnosti. „Obitelj je nevjerojatno važna, u
njoj bi se mladu osobu trebalo učiti odgovornosti i postavljati joj granice.“ Ravnoteža između dvije krajnosti, slobode i represije, ključna je u razvoju djeteta. Napomenula je
da su sukobi adolescenata s roditeljima normalna pojava,
ali se pozitivno rješavaju dobrom komunikacijom. Odgoj
za prevenciju ovisnosti kod djeteta podrazumijeva razvijanje odgovornosti, samopoštovanja i asertivnosti kako bi
se dijete naučilo nositi s kriznim situacijama u životu.
Darko Roviš predstavio je program prevencije koji se
provodi u osnovnim školama županije i obuhvaća djecu od
3. do 7. razreda. Pod nazivom „Trening životnih vještina“
program se provodi u 50 škola i izvodi ga 500 osoba, razrednika ili stručnih suradnika. Cilj je programa smanjiti
porast stope ovisnosti djelujući na djecu u dobi kada tek
ulaze u rizičnu skupinu.
on Ivan Filipović svjedočio je o svom životnom
putu i osobnoj borbi s ovisnosti. „Problem s ovisnošću započinje već puno prije konzumacije
opojnih sredstava. Započinje s prvom laži roditeljima koja
može biti sasvim banalna. Kod mene je to započeo kad bi
ostajao poslije škole igrati nogomet, a doma sam majci
lagao da se dogodilo nešto drugo.“ Tako započinje udaljavanje i nepovjerenje koje se kasnije povlači kroz život
ovisnika. Iz tog je razloga istaknuo priznavanje istine kao
najvažniji trenutak na njegovom putu odvikavanja u Zajednici Cenacolo. „Istina pomaže. Prva velika bitka u procesu odvikavanja je postati iskren. Teško je, ali jako važno
priznati pogrešku, krađu, laž… Jedino tako možeš naučiti
kako se poslije svakog pada ponovno dići, a ne nastaviti iz laži u laž. No, priznati pogrešku moguće je samo u
zajednici koja pokazuje ljubav i razumijevanje. Ljubav je
najveća stvar u Zajednici Cenacolo“, zaključio je don Ivan
dojmljivo i iskreno svjedočanstvo.
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Plitvice
Biskupijski susret
čitača
U pastoralnom centru župe Marije Majke
Crkve na Plitvicama u naselju Mukinje održan
je 14. studenog peti biskupijski susret čitača
s prostora Gospićko-senjske biskupije. Pod
predsjedanjem generalnog vikara biskupije
mons. mr. Tomislava Šporčića, a u nazočno-
Odbor za gradnju crkve na Plitvicama
U župi Marije Majke Crkve na Plitvicama, u pastoralnom centru na Mukinjama, 27. listopada održana je sjednica Odbora za izgradnju crkve na Plitvicama. Sjednicu je sazvao ekonom biskupije Nikola
Turkalj a održana je pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića. Sjednici su nazočili
članovi odbora zamjenik ličko-senjskog župana Ivica Mataija, župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić,
župnik Plitvica Josip Štefančić, arhitekt Ante Pađen i Zoran Žafran.
Ekonom biskupije Turkalj izvijestio je članove odbora da su na natječaj za idejno rješenje nove
crkve pristigla tri rada, Projekting-VIK iz Zagreba, Mepling inženjering iz Splita te Ante Pađena iz Zagreba. Svako od rješenja dobro je, ali je ograničavajući čimbenik novac. Nakon diskusije članovi odbora i
biskup su se usuglasili da se pričeka s odabirom. Naime, crkva na Plitvicama trebala bi biti na razini parka koji je svjetsko prirodno čudo. Ako bi crkva na Plitvicama trebala biti umjetničko remek-djelo onda bi
se u njenu izgradnju trebali uključiti zainteresirani. Radi se o Nacionalnom parku Plitvice, Ministarstvu
kulture te drugim institucijama ali i pojedincima. Ako ne dođe do suradnje onda će biskupija odnosno
župa izgraditi skromnu crkvu prema svojim potrebama i mogućnostima. To bi bio prostor za oko 200
vjernika. Župa Plitvice ima područnu kapelu u Smoljancu, Rastovači i Prijeboju koju treba obnoviti pa bi
crkva na Mukinjama bila samo za vjernike u naselju Mukinje i Jezerce. Za sada se vjernici na Mukinjama
okupljaju u zgradi nedavno sagrađenog pastoralnog centra. Zvonko Ranogajec
Saborsko
20 Broj 10/447 2011.
20. obljetnica pada i progonstva Saborčana
sti preko 70 čitača iz većine župa svih pet
dekanata biskupije s njihovim svećenicima
središnje predavanje na temu “Važnost riječi
u svjetlu Božje riječi” je održao glumac Zagrebačkog kazališta mladih Rajko Bundalo.
Mons. Šporčić je na početku podsjetio na četiri dosadašnja susreta kao i obrađene teme,
s time da se ovogodišnja tema uklapa kao i svi
dosadašnji biskupijski susreti s pastoralnom
temom biskupije „Uloga župne kateheze“.
Akademski glumac Zagrebačkog kazališta mladih i praktični vjernik, aktivni laik
i voditelj duhovnih obnova posvjestio je nazočnima ulogu čitača u liturgiji. „Bog je Riječ
koja je tijelom postala, a evanđelje je blaga
i radosna vijest. Blaga riječ može iscijeliti i
najveću katastrofu koju je čovjek doživio.
Brojnim primjerima je pokazao kako se pravi
kršćanin razlikuje se od lažnoga upravo po
kulturi govora. Čak i narodi, rekao je, propadaju kad prestanu vjerovati riječi Božjoj i udaljuju se od nje,“ zaključio je Rajko Bundalo.
Zatim je ukazao na značaj priprave za nastup,
odnosno čitač dolaskom na ambon mora najprije vidjeti Onoga čiju će riječ navijestiti, a
onda i one kojima tu Riječ predaje. Čitač mora
svetom tekstu prići u molitvenom stavu i raspoloženju i pustiti Gospodina da “ide ispred”
nas, što znači da čitač ne smije “ići ispred”
njega. A pred ljude treba doći s mirom i s
ljubavlju i prihvaćanjem svih kojima se Božja riječ proglašava. Kada se ispravno prihvati
služba čitača, Riječ Božja iz svakoga grla lijepo zvuči, naglasio je predavač, zaključivši
svojevrsnim “pravilom” - čitaj onako kako govoriš s najboljim prijateljem.
U drugom dijelu koji je bio predviđen za
raspravu predavač je iznio više značajnih misli i sugestija u cilju kompletnijeg liturgijskog
čitanja ne samo laicima nego i svećenicima.
Z. Ranogajec
Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović predvodio je komemoraciju i misu za sve žrtve
Saborskog na 20. obljetnicu pada ovog mjesta u neprijateljske ruke. Uz brojne Saborčane, obilježavanju ove obljetnice nazočili su brojni predstavnici državnih, županijskih i lokalnih vlasti kao i brojni
svećenici.
„Godina 1991. bila je prekretnica u našoj hrvatskoj povijesti. Ove godine slavimo brojne radosne
datume vezane uz uspostavu hrvatske države, ali i brojna tužna prisjećanja na naša stradanja i na
naše padove. Sjećamo se Vukovara, Škabrnje, Slunja, Saborskog i drugih mjesta koje ćemo obilaziti i
obnavljati sjećanje na te ljude koji su poginuli, na sve ono što nas je zavilo u crno. Isus je tri puta pao
pod križem i kroz tu muku je očitovao ljubav prema svakom čovjeku. Isto se tako danas na mjestu neviđenog stradavanja Saborčana sjećamo njihove ljubavi prema bližnjima koju su izrazili kroz patnju koju
trebamo ugraditi u svoju memoriju. Svoje žrtve oni su ugradili za svoje obitelji, bližnje, svoje mjesto i
domovinu.
Z. R.
Ogulin
Fotomonografija i Spomen soba
stradalih branitelja Ogulinskog kraja
U nedjelju 13. studenog u Ogulinu
je održana svečanost na 20. obljetnicu od
osnutka 143. brigade Hrvatske vojske. Tim
povodom održano je predstavljanje fotomonografije pod nazivom „Iz ponora izvor“
kao i otvaranja Spomen sobe poginulih,
umrlih i nestalih branitelja ogulinskog kraja u Domovinskom ratu od 1991. do 1996.
Svečanost je započela jutarnjom misom
koju je za domovinu kao i poginule hrvatske branitelje predslavio župnik i dekan
ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić. Svečanost je nastavljena u popodnevnim satima
polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod
spomenika poginulim braniteljima na Trgu
hrvatskih rodoljuba. Tamo je molitvu odrješenja predslavio župni vikar župe sv. Križa Dino Rupčić.
Slijedila je svečanost predstavljanja monografije „Iz ponora izvor“ koja sadrži fotografije svih 125
branitelja rođenih na prostoru bivše općine Ogulin koji su poginuli, umrli ili nestali u razdoblju od
1991. do 1996. godine. Monografiju je predstavila ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta i urednica
monografije Nikolina Luketić kao i pisac predgovora, novinarka HTV-a Branka Šeparović. Slijedilo je
uručivanje svih 125 fotomonografija članovima obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja koje je
rodbini stradalih uručio gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić, a nazočili su i najviši predstavnici Vlade
RH Karlovačke županije općina i gradova.
Zatim je slijedilo otvaranje Spomen sobe poginulih, umrlih i nestalih branitelja koju su službeno
otvorili sin i kćer poginulih branitelja, a koja je nastala po idejnom rješenju arhitekta Zorana Sladoljeva.
Na križu koji simbolizira vjeru, mučeništvo i vječni život nalaze se kristalne pločice s imenima 125 branitelja međusobno povezanih crvenim laserom koji simbolizira prolivenu krv za domovinu.
Z. Ranogajec
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Gospić
20. obljetnica stradavanja i
okupacije Slunja
U srijedu 16. studenog u Slunju je nizom događaja obilježena 20. obljetnica stradavanja i okupacije
Slunja. Na početku je vojni dekan karlovačkog vojnog dekanata preč. Andrija Markač predvodio molitvu
kod spomenika poginulim redarstvenicima kod zgrade FINA-e, dok je molitvu i odrješenje grijeha kod
spomenika poginulim braniteljima u središtu Slunja predvodio župnik mons. Mile Pecić. On je u nazočnosti brojnih župljana kao i gostiju iz državnog vrha, županijskih i gradskih vlasti predslavio svečanu
misu.
Mons. Pecić je osvrnuvši se na proteklo razdoblje ukazao na potrebu sjećanja na te sudbonosne
dane naše novije povijesti stvaranja i obrane države. „Ne da se napajamo mržnjom, već da se divimo
hrabrosti tadašnjih žrtava.“ Nakon mise održan je program u kino dvorani podsjećanja na dane pred 20
godina gdje su brojni akteri tadašnjih događaja istaknuli svoje viđenje i najznačajnije momente.
Posebno je dojmljiv bio dr. Ante Nazor iz Hrvatsko memorijalno-dokumentacijskog centra koji
je osvijetlio s aspekta povijesne struke sudbonosne događaje pred 20 godina. Istaknuo je nepobitnu
znanstvenu činjenicu da se rat nametnut Hrvatskoj nije mogao izbjeći i da je bio posljedica kontinuiteta
velikosrpske politike.
Z. Ranogajec
Biskupijsko pastoralno vijeće
Kršćanskom savješću protiv
podaničkog mentaliteta
U subotu 19. studenog održano je u Gospiću prvo biskupijsko pastoralno vijeće Gospićko-senjske
biskupije u tekućoj pastoralnoj godini. Nakon molitve Trećeg časa i kratkog razmatranja Valentine Grahovac na temu obitelji i župe, zapisnik sa zadnje sjednice održane 27. studenog prošle godine pročitala
je s. Robertina Medven. Slijedilo je izvješće o stanju u biskupiji od proteklog sastanka kojeg je podnio
mjesni biskup mons. dr. Mile Bogović.
Ovo je druga godina za redom u biskupiji koja je u znaku župne kateheze, istaknuo je biskup Bogović. Odlukom kaptola korizmena hodočašća se od ove godine organiziraju na Udbinu u Crkvu hrvatskih mučenika. Biskup je
zatim podastro statističke podatke u odnosu na
razdoblje osnutka biskupije pred 10 godina koji
ukazuju na smanjenje
broja krštenih i krizmanih dok se povećao broj
umrlih. Od 216 sklopljenih brakova prošle godine njih 85 posto prošlo
je tečaj za brak. U biskupiji djeluje 48 svećenika,
8 je bogoslova, a od ove
godine ponovo i dva sjemeništarca.
Pri HBK osnovana je
komisija za martirologij
na čelu koje je biskup
Bogović, a koja će surađivati s Vladinim uredom
na pronalaženju, obilježavanju i čuvanju grbova žrtava komunističkog režima nakon 2. svjetskog rata.
Cilj je i gradnja svehrvatskog groba, a na svima nama je da budemo kooperativni u pronalaženju grobova žrtava komunističkog režima u svojem kraju, istaknuo je biskup Bogović.
Generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić je govorio o rezultatima i zadacima u realizaciji godine župne kateheze kao i najboljim načinima njihove artikulacije. Uz župnike i vjeroučitelje
značajan je potencijalni udio angažiranih katolika intelektualaca kao i njihovo teološko osposobljavanje
i približavanje praksi. Predstojnik Katehetskog ureda Nikola Turkalj je predstavio novoosnovano Povjerenstvo za župnu katehezu od 6 članova na čelu kojega je mons. Tomislav Šporčić, a kojem je cilj što
bolje oživotvoriti vjersku pouku i izraditi optimalan plan i program župne kateheze.
Biskup Bogović je na kraju poručio vijećnicima da razvijaju svoju kršćansku svijest i djeluju u svojim sredinama i župama gdje žive. Time bi se donekle razbio kolonijalni i podanički mentalitet koji kod
nas caruje. Svi smo pozvani preuzeti odgovornost za župu i krug u kome živimo. To činite u skladu sa
svojom savješću, u svojim obiteljima, župama i radnim mjestima.
Zvonko Ranogajec
Biskupijski susret
caritasovih
djelatnika
U dvorani zgrade Caritasa Gospićkosenjske biskupije 3. prosinca održan je godišnji sastanak djelatnika Caritasa biskupije. Uz
uvodno razmatranje ravnatelja Caritasa Luke
Blaževića i pozdrava biskupa Mile Bogovića,
predavanje na temu „Caritas i mediji -komunikacija: dar sebe iz ljubavi“ je održao mr. Ivica Šola, predstojnik katedre medijske kulture
na Sveučilištu J. J.Štrosmajer u Osijeku, dok je
tajnica caritasa Ivana Bilen podnijela izvješće
o radu ove ustanove u protekloj godini.
Molitvu i uvodno razmatranje održao je
ravnatelj biskupijskog Caritasa Luka Blažević.
„Crkva nas poziva da dublje uđemo u istine
naše vjere preko činjenja dobrih djela. Ona su
most od vjere ka ljubavi,“ istaknuo je vlč. Blažević i poručio da ljudi u potrebi moraju biti
privilegij u Crkvi a dužnost je vjernika bdjeti
nad malenima. Gospićko-senjski biskup Mile
Bogović je volontere Caritasa nazvao srcem
darivanja. Potrebno je uspostaviti protok prema potrebitima, a za to treba koristiti i medije. Oni mogu prenositi dobro i loše, a danas
je nažalost prisutnije zlo a savjestan kršćanin
rijetko može opstati na medijskoj sceni, zaključio je biskup Bogović.
Predstojnik katedre medijske kulture na
Sveučilištu J.J.Štrosmajer u Osijeku mr. Ivica
Šola je prvo govorio o logici medija u Hrvatskoj, da bi zatim progovorio o temi „mediji
i caritas“. Mediji u Hrvatskoj stvaraju vijesti
koje su samo simulator, odnosno kopija originala koji ne postoji. Mediji su fikcija koja želi
postati stvarnost te su oni generalno velik
generator zla u Hrvatskoj, što je naveo kroz
nekoliko slučajeva. Isto je tako progovorio o
vlasničkoj strukturi medija. Caritas odnosno
ljubav ili darivanje je po samoj naravi tiho, a
mediji pišući i potrebitima njih instrumentaliziraju. Mediji su pri tome nesustavni, pokazuju lažnu sliku da se kroz akcije pomaganja
ljudima istinski pomaže i sve je prisutnija
holivudska metodologija. Zvijezde osim što
dobro izgledaju sve više prakticiraju humanitarni spektakl i dolaze do zone parazitizma. Šola je zaključio apsurdnu činjenicu da
je sve više važna u medijskom smislu usmena
predaja preko koje se jedino mogu prenijeti
stvari korektno.
Tajnica Caritasa Ivana Bilen podnijela je
izvješće o radu Caritasa protekle godine gdje
je uz tradicionalne aktivnosti obilježavanja
dana života, dana bolesnika, ljetovanja djece
u Belgiji, podjele humanitarnih paketa hrane
i humanitarne utakmice za Crkvu hrvatskih
mučenika je proveden pilot projekt proizvodnje konzumnog krumpira za potrebite kao i
za pučke kuhinje. Izvješća su podnijeli i Caritasi iz većih župa. Na kraju je biskup Bogović
uručio zahvalnice najistaknutijim pojedincima. Priznanja Caritasa Gospićko-senjske biskupije dobili su Anton Buneta, Nikola Zdunić, Mate Fajdić, Josip Zalović iz tvrtke Maki
kao i tvrtka Lidl iz Perušića.
Zvonko Ranogajec
21 Broj 10/447 2011.
Slunj
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Svećenička skupština
Nova evangelizacija
Sastanak dekana
Nova evangelizacija odnosi se na novi žar, novi jezik
i nove metode u prenošenju istog evanđelja,
22 Broj 10/447 2011.
Nova evangelizacija bila je tema Svećeničke skupštine Riječke
nadbiskupije održane 7. studenog u Domu pastoralnih susreta u
Lovranu. Temu „Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere“ papa Benedikt XVI. najavio je za slijedeću, 13. opću Sinodu biskupa koja će se održati u listopadu 2012. O aktualnim pitanjima
nove evangelizacije svećenicima je govorio riječki nadbiskup Ivan
Devčić koji je istaknuo da se o toj temi govori već od Drugog vatikanskog koncila i da su joj već bile posvećene dvije Sinode iz čijih
su zaključaka izrasli dokumenti Evangelii Nuntiandi, apostolski nagovor Pavla VI. o evangelizaciji u suvremenom svijetu iz 1975. te
Catechesi Tradendae, apostolska pobudnica Ivana Pavla II. iz 1979.
godine. Te je dokumente nadbiskup svećenicima preporučio na
razmatranje, posebno kao temu dekanatskih susreta.
U svom izlaganju nadbiskup je prikazao svećenicima dokument objavljen u ožujku ove godine u kojem su sadržane smjernice za pripremu Sinode. “Dokument polazi od pretpostavke da
je Crkva bitno misionarska i objašnjava pojam evangelizacije koji
je bremenit sadržajem i značenjem“, rekao je nadbiskup. Nova
evangelizacija odnosi se na novi žar, novi jezik i nove metode u
prenošenju istog evanđelja, odnosno istog poklada vjere kako u
zemljama tradicionalno kršćanskim tako i u onima gdje evanđelje
još nije uhvatilo dublji i širi korijen. „Nova evangelizacija poziva na
hrabrost u traženju novih puteva naviještanja, ona je sinonim je za
duhovni polet i odgovornost svih vjernika za navještaj evanđelja.
To znači ponovno zapaliti onu vatru naviještanja koja je gorjela u
počecima Crkve.“
Dokument navodi i nove suvremene Areopage, područja na
kojima treba ponovno navijestiti evanđelje. To je suvremeno sekularizirano društvo, emigranti koji dolaze iz različitih kultura,
društveni mediji, ekonomija, znanost i politika. Nadbiskup je istaknuo da je cilj nove evangelizacije ne samo prenijeti riječ ili nauk
evanđelja nego dovesti do osobnog susreta s Isusom Kristom što
zahtijeva ozbiljni pristup katehezi i katekumenatu koje se u dokumentu naziva i pedagoškim hodom vjere. Važan je i trenutak
inicijacije, prvog naviještaja ili govora o Bogu, no nadasve su važni
pravi odgojitelji koji će znati prenijeti prave vrednote novim naraštajima. „Ukratko se može reći kako se novom evangelizacijom želi
odgovoriti na izazove vremena i suvremene kulture.“
Nadbiskup je predstavio i neke odgovore biskupskih konferencija o novoj evangelizacije. Tako neki smatraju da ona znači ići ususret ljudima koji su se udaljili od Crkve i vjere, koji su kršteni, ali su
izgubili svoj kršćanski identitet, odnosno osobni odnos s Kristom.
Zatim da ona znači missio ad gentes u našim sredinama u koje su
došli mnogi imigranti različitih vjera i svjetonazora, kao i u tradicionalnim misijskim zemljama. To znači da su svi adresati nove evangelizacije. Istaknuo je i kako je za novu evangelizaciju potrebna i
obnova svećenika, odnosno jedna nova odvažnost i hrabrost u susretu s jednom kulturom koja je snažno označena sekularizacijom.
U drugome dijelu Skupštine generalni vikar mons. Emil Svažić
ponovio je kanonske odredbe za misni stipendij i ostalo što se tiče
služenja misa. Biskupski vikar za pastoral Matija Matičić predstavio
je svećenicima pastoralni plan i program u Godini mladih.
U Nadbiskupskom domu u Rijeci 15. studenog održan je sastanak dekana s
nadbiskupom Ivanom Devčićem, generalnim vikarom mons. Emilom Svažićem i
biskupskim vikarom za pastoral Matijom Matičićem. Dekani iz 7 nadbiskupijskih
dekanata podnijeli su godišnja izviješća o župama i svećenicima te su, između
ostalog, govorili o pastoralnim aktivnostima, duhovnim susretima, župnoj katehezi i Caritasu u svojim dekanatima.
Nadbiskup Devčić istaknuo je važnost pastorala obitelji i podsjetio da je toj
temi bio posvećen i Teološko-pastoralni tjedan u rujnu. „Obitelj je nekad bila
nositeljica odgoja i prenošenja vjere. Danas su se prilike promijenile, stoga se
moraju tražiti novi načini evangelizacije“, rekao je nadbiskup. Podsjetio je i na
važnost zajedništva svećenika, permanentnog obrazovanja i stalnog produbljivanja osobne vjere.
Dekani su predložili da se godišnje barem jedan dekanatski susret župnika u
svakom dekanatu posveti pastoralnim i drugim pitanjima samog dekanata te da
na njemu sudjeluje i nadbiskup. Na taj bi se način moglo detaljnije analizirati stanje i više pažnje posvetiti pastoralnim aktivnostima i potrebama. Predložili su i
da se, pored redovitih sastanka svih dekana, svaki od njih i pojedinačno susretne
s nadbiskupom kako bi mogao podnijeti još detaljnije godišnje izvješće.
Biskupski vikar Matija Matičić na susretu je dekane podsjetio na nadbiskupijski pastoralni program Godine mladih i važnije događaje koji slijede.
Zadušnica za nadbiskupa
Josipa Pavlišića
Na 6. obljetnicu preminuća mons. Josipa Pavlišića, riječko-senjskog nadbiskupa i metropolita, 9. prosinca misu zadušnicu u katedrali sv. Vida predvodio je, u
koncelebraciji dvadesetak svećenika, riječki nadbiskup Ivan Devčić. Prisjećajući
se nadbiskupa kojem je služio kao svećenik, u propovijedi je istaknuo njegovu nepokolebljivu želju za svjedočenjem evanđelja i progovorio o ljudskoj i biskupskoj
veličini blagopokojnog mons. Pavlišića.
„Njegov dug životni vijek bio je ispunjen i
radošću i trpljenjem, lijepim i teškim trenucima,
a oni su uvelike ovisili o
brojnim ljudima koje je
susretao. I u njegovo vrijeme bilo je onih prevrtljivih, bilo je i onih koji
su spremni za velika djela, ali i nedjela. Još kao
svećeniku život mu je bio
u opasnosti, a i kad je postao biskup jednom je jedva izvukao živu glavu dok je bio
u Čabru. Ali unatoč mogućim razočaranjima u ljude nije posustajao u svom žaru da
svima naviješta evanđelje.“ Nadbiskup je podsjetio da je uvijek bilo i ljudi koji su
ga vjerno slijedili, iako nije uvijek lako bilo slijediti ga. „Mnogo je bilo vjernika koji
su ga doživljavali kao oca, pomno slušajući svaku njegovu riječ. Upoznao je mnogo ljudi i baš je zbog toga bio dobar poznavalac ljudske naravi. Sve loše u čovjeku
nije ga moglo odvratiti od samog čovjeka.“ Nadbiskup Devčić blagopokojnog je
nadbiskupa predstavio kao stabilnog i čvrstog svećenika koji se nije povijao pod
nestalnostima svijeta nego se vjerno držao Riječi Božje. Nadbiskup Josip Pavlišić
preminuo je u 92. godini života, 68. svećeništva i 53. biskupstva.
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Caritas
pomaže
Spremno je 1000 paketa koji će se
podijeliti po župama i potrebnima koji
dođu na vrata Caritasa
je darovao 2.500 eura za pomoć pri kupovini hrane. Caritas je u prosincu
još nadodao svojih sredstava kako bi kupio hranu za 1000 paketa koji će se
podijeliti po župama i potrebnima koji dođu na vrata Caritasa.
Jedan od donatora bio je i dr. Ivo Mance koji je poklonio 3000 kg krumpira, a 3400 kg krumpira donirao je Caritas Gospić iz svoje akcije sadnje
krumpira. Krumpir je preuzelo pedesetak obitelji i tristotinjak pojedinaca.
U dobrotvorne akcije uključuju se i škole. „Ove godine povodom akcije
«Dani kruha», u skupljanje hrane, odjeće i higijenskih potrepština uključilo
se 8 osnovnih škola: Novi Vinodolski, Vladimir Gortan, Nikola Tesla, Turnić,
Škurinje, Lovran, Mošćenička Draga i San Nikolo te predstavnici filozofskog
fakulteta.“ Djelatnici istiću i tvrtke koje su u protekloj godini pomagale donacijom svojih proizvoda: Tutti frutti, Nikas, Gec, Atlantik trade, Pavletić,
Megle Hrvatska, Agro Rijeka, Filir, Dicentra.
Susret dječjih zborova i doček
Betlehemskog svijetla
Kapucinska crkva Gospe Lurdske u Rijeci 11. prosinca vrvjela je razigranim dječjim
glasovima i pjesmom. Najveću riječku crkvu ispunili su dječji zborovi, mali pjevači i njihovi
roditelji iz 13 župa Riječke nadbiskupije. Dočekali su i Betlehemsko svjetlo koje su iz Zagreba donijeli riječki izviđači i katolički skauti. Svijetlo je, nošeno predstavnicima međunarodne organizacije izviđača, krenulo iz Betlehema, a u Rijeci je tradicionalno dočekano treće
nedjelje došašća i susretom dječjih zborova. Susret se održava već 11 godina, a nekoliko
posljednjih odvija se u organizaciji Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu na čelu s mr.
art. Andrejkom Srdoč.
Mladima se u pjesmi i molitvi pridružio i riječki nadbiskup Ivan Devčić uputivši im i riječi
poticaja da uvijek budu nosioci Kristovog svjetla. „Ako činimo dobro, govorimo istinu, ljubimo, savjesno izvršavamo obaveze, učimo… tada smo svjedoci svjetla. Izvor svjetla u našim
srcima je Isus. Molimo ga zato da njegovo svijetlo uvijek gori u našim srcima i da gdje god
dođemo ljude tim svjetlom obasjamo.“
Započeo program
‘Mladi za mlade’
Program formacije animatora u pastoralu
mladih Riječke nadbiskupije ‘Mladi za mlade’, u organizaciji Ureda za pastoral mladih, započeo je 3.
prosinca u prostorijama župnoga ureda župe Uznesenja BDM u Rijeci. Prvi ciklus programa obuhvaća
formaciju kroz tri subote u mjesecu prosincu. Program se odvija u popodnevnim satima s početkom
u 15:00 sati. Prvoga dana formacije okupilo se desetak budućih animatora.
Na početku susreta nazočne je pozdravio i u
program uveo Matija Matičić, biskupski vikar za pastoral. Zatim su s radom nastavili dvoje predavača,
dr. Nikola Vranješ, profesor na Teologiji u Rijeci i
povjerenik za sveučilišni pastoral, te prof. Ksenija
Kovačević, predstojnica katehetskog ureda Riječke
nadbiskupije. Dr. Vranješ održao je uvodno izlaganje na temu: Pastoral mladih u kontekstu pastorala
župne zajednice. Stanje i perspektive. Prof. Kovačević održala je dva uzlaganja: Smisao kanonskog poslanja za crkveno djelovanje, te pravi nauk, svjedočenje kršćanskog života i odgojiteljsko umijeće - tri
ključne dimenzije crkvenog djelovanja animatora.
Nakon svakog izlaganja uslijedio je radni dio
u obliku male radionice u kojoj su nazočni, kroz
razgovor, postavljanje pitanja i iznošenje iskustava
dali vlastiti doprinos ovome formativnom susretu.
U susret su bile uključene i stanke za prigodno druženje i upoznavanje. Nazočni su izrazili želju i za
formiranjem facebook skupine animatora koja bi
pomogla budućem zajedničkom radu i razmjeni informacija i iskustava u pastoralu mladih. Susret je
završio u večernjim satima, a iduća dva formativna
susreta iz ovog ciklusa slijede u subotu 10. prosinca 2011., u župi sv. Nikole biskupa na Krnjevu, te u
subotu 17. prosinca 2011., u župi Gospe Karmelske
na Donjoj Drenovi.
23 Broj 10/447 2011.
I ovog će Božića Caritas Riječke nadbiskupije posebno misliti na one najpotrebnije. Već je spremno 1000 paketa s namirnicama koji će se podijeliti
po župama ili preuzimati u središnjem Caritasu na Škurinjama. U paketima
su nekvarljive namirnice kao ulje, brašno, šećer, začini, a sigurno će biti dragocijena pomoć onima kojma su potrebne. Ravnatelj Josip Šop i djelatnici
istči kako je to samo dio onoga što Caritas svakodnevno radi.
„Zadnja dva mjeseca, od kad smo počeli dijeliti tzv. Zimnicu, svaki nam
je dan na vratima u prosijeku bilo 15 do 18 osoba koji traže pomoć. Pored
toga, svaki mjesec u Caritas dođe oko 110 do 130 osoba s molbom da im se
pomogne u pelenama za odrasle“, govore djelatnici. Pored hrane uvijek ima
i odjeće, a brojne su i posebne intervencije na molbe za pomoć, kao npr.
nabavka lijekova.
Sredstva se prikupljaju dobrovoljnim prilozima i donacijama. Ovu je Božićnu akciju pomogao dugogodišnji donator iz Belgije g. Frans Verleysen koji
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Podjela službi akolitata
Riječki nadbiskup Ivan Devčić 11. studenog u Jelenju podijelio je službu akolitata četvorici bogoslova.
Mato Berišić, Danko Bizjak, Nikola Gajić i Marko Šarić svećenički su kandidati koji su primajući službu poslužitelja došli na korak do primanja đakonskog ređenja. „Postavljanjem u službu akolitata, vi ćete, dragi izabranici,
na poseban način imati udjela u službi Crkve, kojoj je Euharistija vrhunac i izvor života, budući da se po njoj
Božji narod izgrađuje i raste. Drugim riječima, vama se, kako se kaže u obredu postavljanja u tu službu, povjerava da budete pomoćnici prezbiterima i đakonima u izvršavanju njihova djela te da kao izvanredni službenici
dijelite vjernicima, i bolesnicima, svetu pričest. Naravno, da biste tu službu mogli dostojno obavljati, potrebno
je da se hranite i suobličujete s onim što vam je povjereno, tj. s Kristom koji ne prestaje prinositi sebe Ocu
nebeskom radi nas i našeg spasenja“, poručio je nadbiskup bogoslovima.
U župi sv. Mihovila u Jelenju misom je proslavljen i suzaštitnik župe sv. Martin, prvi od svetaca koji nije
podnio mučenički smrt, kako je objasnio župnik Sanjin Francetić. „Bio je vojnik protiv volje, monah po vlastitom izboru, a biskup po dužnosti. No, i ono što je prihvatio iz dužnosti, vršio je s velikom ljubavi, ne manjom
od one kojom je prigrlio monaški život. I kao vojnik je znao u siromahu prepoznati Krista, za kojeg se kao
monah i biskup posve žrtvovao. Opisujući njegove posljednje časove, njegov je životopisac zabilježio: Očiju i
ruku stalno usmjerenih u nebo, nesavladivi duh nije odmicao od molitve. Kad su ga svećenici, koji su tada k
njemu došli, molili da promjenom boka olakša tijelu, rekao je: Pustite, braćo, pustite da radije gledam nebo
nego zemlju, kako bi se duh već otputio svojim putem kojim mu je ići Gospodinu“, rekao je nadbiskup poručivši
tako vjernicima da slijede primjer ovog sveca.
Zajednica vjeroučitelja
Zajednica vjeroučitelja Riječke
nadbiskupije „Sv. Modesto“ 28. studenog okupila se na mjesečnoj duhovnoj
obnovi u župi BDM Karmelske na Donjoj Drenovi. Svetu misu za sve vjeroučitelje Riječke nadbiskupije predvodio
je Josip Blažotić, župni vikar na Donjoj
Drenovi.
Prigodno izlaganje, nakon svete mise, na temu važnosti vjeroučiteljskog poziva i poslanja, održao je
Velimir Martinović, tajnik riječkog
nadbiskupa. Martinović je istaknuo
novozavjetne tekstove koji govore o
temeljnim odrednicama poslanja, te
osvjetljavaju važnost i specifičnost
vjeroučiteljskog poziva. „Najbolji model poučavanja daju Djela apostolska,
a to je svjedočenje ili svjedočka dimenzija uključena u ostvarenju vlastitog poziva. Budući da čovjek po svojoj
naravi usvaja znanje oponašanjem drugih (posebno djeca) autoriteta, jasno je kako svjedočka dimenzija ili
praktično životno pokazivanje svojim primjerom onoga što se podučava ima najbolji učinak “, naglasio je,
među ostalim, Martinović.
Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, pri čemu se uključila većina vjeroučitelja iznoseći vlastita svjedočka
iskustva. Duhovna obnova završila je prigodnim druženjem u župnoj dvorani.
MB
24 Broj 10/447 2011.
Osnovana Udruga Riječke kršćanske televizije
Slavko Meštrović prvi je predsjednik Udruge Riječke kršćanske televizije (RIKA TV) čija je osnivačka skupština održana 11. studenog u Pastoralnom centru „Auli pape Ivana Pavla II.“ privukla predstavnike svih riječkih
kršćanskih crkvi, od kojih su pastor Baptističke crkve Giogrio Grlj i predsjednik Makedonske pravoslavne crkvene općine „Sv. Car Konstantin i carica Elena“ Ilija Hristodulov izabrani i za članove Upravom te Nadzornog
odbora. Prema riječima potpredsjednika, dr. Darka Gašparovića, ideja o osnivanju Udruge Riječke kršćanske
televizije rodila se na proslavi blagdana sv. Vida, zaštitnika grada Rijeke, 15. svibnja ove godine.
Televizija je već egzistirala i njezin inicijator i urednik, Pavao Čalogović kamerom je bilježio vjerska događanja u riječkom prstenu. S ciljem opstanka iste i boljih uvjeta rada, u razgovoru s riječkim intelektualcima
i predstavnicima različitih vjerskih konfesija rodila se ideja o osnivanju Udruge koju je podržao i riječki nadbiskup Ivan Devčić. Uz njega, podršku su dali i trsatski franjevci, dok o predmetu praćenja događaja i nazivu
‘kršćanski’, dr. Gašparević je istaknuo kako se ovim njeguje duh Assisa, duh međureligijskoga dijaloga. „Naziv
‘kršćanski’ obuhvaća sve.“
Udruga Riječke kršćanske televizije (RIKA TV) osnovana je s ciljem promicanja vjerske kulture, evanđeoskih vrijednosti, međusobnog upoznavanja s drugim vjerskim zajednicama te približavanja aktivnosti Crkve
javnosti, posebice mladima, putem elektroničkoga medija, stoji u Statutu Udruge koja će svoje djelatnosti
usmjeriti na različita polja kršćanskih vrijednosti. Svi zainteresirani potrebne informacije o Udruzi, kao i video materijale koje je RiKaTV tijekom dosadašnjeg razdoblja snimila, mogu s pronaći na službenim stranicama
RIKATV-a, www.rikatv.net.
Helena Anušić
Susret
liturgijskih čitača
Susret liturgijskih čitača iz župa Riječke nadbiskupije održan je 3. prosinca
u Nadbiskupskom domu, a predavanja
na temu „Čitam li, ili navješćujem?“ održali su dr. Mihaela Matešić, i biskupski
vikar za pastoral Matija Matičić. Suedjelovalo je 72 iz 25 župa. Dr. Matešić je
govorila o stavu i ponašanju čitača koji
i gestama moraju vjernicima prenijeti
važnost Riječi Božje. Zaključila je kako
čitač mora doživjeti pročitano kako bi
to zaista mogao i naviještati.
Matičić je čitačima govorio o komunikaciji koja se odgađa u liturgiji. „Liturgija komunicira Boga i njegovo spasenje
čovjeku, ali ona je i čovjekov odgovor
Bogu. Komunikacija je stoga dvosmjerna. Ona nije samo izmjena riječi nego
mora biti i proživljena“, rekao je Matičić
staknuvši kako je navještaj Božje riječi
uvijek Božji govor okupljenoj zajednici.
Hubertova misa
Misnim slavljem u crkvi sv. Franje
Asiškog u Kukuljanovu stotinjak lovaca
triju lovačkih društava, LD „Kamenjarka“ Kukuljanovo-Škrljevo, LD „Tuhobić“
Krasica i LD „Srndać“ Hreljin u subotu 5.
studenog zajednički su već tradicionalno proslavili svog nebeskog zaštitnika
sv. Huberta. Uz zvukove rogista prisutnima se najprije obratio domaćin skupa
Tihomir Tondini, predsjednik LD „Kamenjarka“ Kukuljanovo-Škrljevo, naglasivši
da i ovaj susret ima za cilj da s još većim žarom mi lovci poradimo na zaštiti
divljači i prirodi uopće, podsjetivši da
samo sloga i zajedništvo donose mir i
blagostanje. Misno slavlje predvodio je
župnik župe Zlobin Zlatko Ćibarić, koji
se u svom nagovoru najprije prisjetio
sviju pokojnika iz redova lovaca i branitelja, pripomenuvši da o prirodi i nije
potrebno odveć propovijedati budući da
priroda sama, a i lovci koji je zaštićuju,
najbolje govore o Bogu. Susret je završen druženjem u obližnjem Domu kulture gdje je za lovce, uz pjesmu i svirku
organiziran domjenak.
A.F.
SJEĆANJE
SANDA MORAVČEK
(Vinkovci, 20. kolovoza 1955. - Zagreb,
27. prosinca 2010.)
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Tradicionalni susret crkvenih zborova prvostolnog dekanata održan je 19. studenog u župi BDM Karmelske na Donjoj Drenovi u Rijeci. Povod susreta bio je blagdan sv.
Cecilije, zaštitnice crkvenog pjevanja. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je dekan
prvostolnog dekanata mr. Mario Gerić, koji je u nadahnutoj propovijedi istaknuo važnost
i značenje liturgijske glazbe, te osobnog rasta u svetosti. „Naša pjesma koja prati liturgijsko slavlje nužno mora biti i autentični izraz naše ljubavi i osobne svetosti, ukoliko želi
biti u skladu sa slavljem liturgije u koje nužno mora biti uključeno iskustvo naše vjerničke
- kršćanske svakodnevnice“, istaknuo je dekan.
Nakon svete mise nastupili su: domaćin susreta zbor „Lahor“ sa skladbom „Panis
angelicus“, „Coro fedeli“ sa skladbom „Hec dies“, zbor župe Sv. Romualda i Svih Svetih sa
Kozale sa skladbom „Uskrsna radost“, zbor župe Marije Pomoćnice sa skladbom „Nebesa
sjaju“, zbor mladih iz župe Sv. Josipa sa skladbom „Slava Bogu na visini“, zbor župe Sv.
Nikole biskupa sa skladbom „Betlehemska noć“, zbor župe Gospe Lurdske sa skladbom
Hvalospjev iz 4. i 5. poglavlja knjige Otkrivenja, zbor župe Sv. Nikole Tavelića sa skladbom „Pjesma povratnika“, katedralni zbor Sv. Vida sa skladbom „Ave Maria“ i zbor župe
Marijina Uznesenja sa skladbom „Ave Maria“, Ivana pl. Zajca. Nakon pojedinačnih nastupa
domaći župnik Marijan Benković podijelio je zahvalnice svim zborovima, a susret je završio prigodnim domjenkom.
Susret župnih zborova Bakarskog dekanata
U crkvi sv. Bartola u Cerniku 25. studenog održan je, povodom blagdana sv. Cecilije,
zatitnice pjevača, susret župnih zborova Bakarskog dekanata. Oko stotinu pjevača iz Praputnjaka, Krasice, Kukuljanova, Bakra, Cernika, Jelenja i međužupnog zbora „Trisagion“
sudjelovali su u molitvi Večernje koju je predvodio bakarski dekan Sanjin Francetić. U
kratkoj propovijedi je rekao: „Glazba i pjevanje su u službi sreće, zadovoljstva, ispunjenosti i mira. Liturgijsko pjevanje stoga treba donijeti mir.“ Osvrnuo se i na profanizaciju
božićnih pjesama. „Već sada će se po trgovačkim centrima čuti božićne pjesme. No, trebali bi čuvati ono što je sveto. I tekst pjesama i način i prostor u kojemu se pjeva“, rekao
je Francetić i zahvalio pjevačima, voditeljima i orguljašima uime svih svećenika dekanata
što potiču i predvode liturgijsko pjevanje u svojim zajednicama, a time i molitvu.
Nakon Večernje svaki zbor predstavio se jednom pjesmom, a na kraju je srednjoškolac Danijel Šimek, koji već deset godina vodi dječji zbor u Cerniku, odsvirao i otpjevao
Ave Mariju.
Gordana Fumić
Zlobin
Klapa „Zvono“ iz Kistanja
Župa sv. Ivana Krstitelja u Zlobinu i župnik Zlatko Ćibarić ugostili su prve nedjelje
došašća klapu „Zvono“ iz Kistanja. Klapa je tijekom mise pjevala liturgijske pjesme, a na
kraju održala i koncert pa je na taj način za župu svečano započelo vrijeme pripreme
za Božić. Članovi klape objasnili su da im je želja posjetiti sve svećenike porijeklom iz
Janjeva. Ima ih 37, većina ih je u Hrvatskoj, ali razasuti su po cijelom svijetu.
Po prvi su put gostovali na području
Riječke nadbiskupije.
Klapa „Zvono“ osnovana je 2001.
godine s ciljem promicanja tradicionalnog dalmatinskog pjevanja i njegovanja
janjevačke glazbene baštine, objasnili
su članovi. Na taj način žele nove naraštaje tradicionalnim vrijednostima i
klapskoj pjesmi.
Vjeroučiteljica koja je
dotakla svako srce
U jesen 2001. godine, na radost djece i odraslih čabarskoga kraja, počele su s radom časne sestre Kćeri Marije pomoćnice. Njihovim dolaskom čabarski kraj i župa sv. Antuna
Padovanskog u Čabru dobila je ljepši izgled, a sva naša mjesta
novu duhovnu snagu. Dolaskom časnih sestara u Čabar, Župni
dvor u Čabru postao je Pastoralni centar koji posjećuju mladi
iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta. Časne sestre često organiziraju posjete i susrete djece i župljana diljem Hrvatske
čime nastoje naš kraj još više otvoriti i predstaviti drugima.
Potiču i aktivno sudjeluju u radu crkvenog pjevačkog zbora.
Pomažu u organizaciji koncerata u Čabru i izvan Čabra.
Upravo sada, nakon desetljeća njihovog dolaska u Čabar
u mirovnu je otišla časna sestra Dragica Devčić, koja je od
dolaska u ovaj kraj radila u Osnovnoj školi „Petar Zrinski“
Čabar kao vjeroučiteljica. Djeca su je vrlo brzo prihvatila jer
je ona na svoj osebujan način znala naći put do svakog. Njenim dolaskom škola je dobila vrsnog vjeroučitelja koji je duhovnost djeci prenosio na njima razumljiv i prilagođen način
potaknut jednostavnošću, prožet poniznošću i iskrenošću s
ciljem da u svakom pobudi životnu radost. Posvećena djelu
salezijanskog svećenika Ivana don Boska koji je cijelo svoje
djelovanje posvetio okupljanju djece i mladih, usmjeravala je
djecu da promatraju svoje okruženje i da potaknuta prirodom razvijaju svoju unutrašnju ljepotu i budu ponosna na
sebe i kraj iz kojeg potječu. Kreativna i neumorna u svom
radu od malih stvari stvara nove i neponovljive vrijednosti.
Na oproštaju s svojom vjeroučiteljicom učenici i učitečlji
škole priredili su prigodni susret uz brojne riječi zahvale za
sve do sada ućinjeno. Pri tome su istakli „da su prostori naše
škole ispunjeni uradcima učenika koji su nastajali u radionicama koje je vodila neumorna časna s. Dragica. Otpadni papir
uz dodatak prirodnog u njenim je rukama postajao neponovljiva slika, glina se pretvarala u kreaciju životnog, a otpadni
materijali dobili su novi sjaj.“ Za mnoge od njih „časna sestra
Dragica Devčić čuvarica je kulturne baštine čabarskog kraja. S posebnom se pažnjom odnosi prema našem povijesnom
nasljeđu. A svojim radom i domišljatošću pridonosi da crkva
bude mjesto u kojem duhovna snaga vjere na jednostavan i
razumljiv način dopire do svakog srca. Svojim smislom za lijepo svaki dolazak u župnu crkvu u Čabru pretvara u trenutak
ponovnog divljenja prirodnom koje časna Dragica uočava
u simbolici drveta, cvijeta, mahovine i vlati trave. Odlazak
časne Dragice sve nas je rastužio ali uz razumijevanje Riječke
nadbiskupije dobili smo novu priliku da u našoj školi nastave
s radom Kćeri Marije pomoćnice. Od ove jeseni s radom je započela časna sestra Maja Dolenec kojoj želimo da se što bolje
snađe u našoj školi i našoj sredini.“
Obzirom na njezin izniman rad u odgoju i obrazovanju
djece i cjelokupan doprinos razvoju čabarskog kraja časna sestra Dragica Devčić primila je Pohvalnicu Grada Čabra.
Željko Malnar
25 Broj 10/447 2011.
Susret zborova povodom sv. Cecilije
Čabar
DOGAĐANJA
Postavljena spomenploča na ulazu
u Papinsko sveučilište Gregorianu
26 Broj 10/447 2011.
Rimski simpozij o
Ruđeru Boškoviću
Rim, (IKA) - Matematičaru, tvorcu teorije o
silama u prirodi, poborniku tektonske statike,
koji je svojim savjetima pokazao put za stabilnost kupole Sv. Petra, izumitelju novih metoda i novih sredstava na području astronomije,
optike i geodezije, pjesniku i članu Akademije
Arkadia i drugih slavnih europskih Akademija,
rođenom u Dubrovniku 18. svibnja 1711 i premenulom u Milanu 13. veljače 1788., natpis je
na spomenploči pri ulazu u Papinsko sveučilište Gregorianu u Rimu, gdje je 10. prosinca pod
pokroviteljstvom istog sveučilišta, Ministarstva
vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske te Filozofskog fakulteta Družbe
Isusove iz Zagreba, održan znanstveni simpozij
o poznatom hrvatskom i svjetskom znanstvenom djelatniku Rođeru Josipu Boškoviću prigodom obilježavanja 300. obljetinice njegove
smrti.
U okviru teme simpozija „Pater Ruđer Bošković: njegovatelj istine”, prikazane su glavni
trenuci Boškovićeva života i djelovanja u Rimu.
O. Marijan Steiner osvrnuo se na njegov duhovni profil i primjetio kako je Bošković bio čovjek
duboke i iskrene vjere, premda je često kritizirao poglavare i subraću, koji nisu imali smisla
za znanstveni rad, ali se nije sam gurao, već je
uvijek čekao da ga netko pozove. Bio je veoma
omiljen u zajednici. Znao je i slušati. Bio je svjestan da Bog govori jasnije kada ga se sluša. O.
Miguel Coll i profesor Ivica Martinović osvrnuli su se na Boškovićevo studenstko razdoblje i
njegovo profesorsko djelovanje na Rimskom
kolegiju u povijesno-znanstvenom kontekstu,
dok se o. Francois Euve osvrnuo na Boškovićev
boravak i veze s Francuskom, čiji je on neko vrijeme bio građanin, a Stjepan Špoljarić je iznio
njegovu diploamtsku djelatnost tijekom boravka u Rimu. Zanimanje je pobudilo i predavanje
djelatnika u Vatikanskim muzejima profesora
Giorgia Filippia, koji je iznio sudionicima skupa najnovija otkrića o natpisima i medaljonima
Ruđera Boškovića u Vatikanskim muzejima. Nikolina Pinko u pratnji Domagoja Košćaka izvela
je Odu slave u čast Ruđera Boskovića, koju je
početkom sastavio isusovac Petar Perica prigodom obilježavanja 200.obljetnice Boškovićeva
rođenja .
Prisjećanje na rimsko razdoblje Boškovićeva djelovanja završit će svečanim euharistijskim
slavljem u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, koje će
sutra u nedjelju predvoditi kardinal Josip Bozanić.
Tim znanstvenim simpozijem završava se
proslava 300. obljetnice rođenja Ruđera Boškovića, koja je posebno obiježena u Dubrovniku i
sada u Rimu. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija namjerava postaviti Meštrovićev spomenik Boškoviću nasuprot modernoj
zvjezdarnici u Breri u Milanu, koju je utemeljio
Bošković. Ministarstvo će osim toga u suradnji
s Hrvatskom pokrajinom Družbe Isusove postaviti i spomen ploču u milanskoj crkvi Santa
Maria Podone u kojoj je 1787. pokopan Ruđer
Bošković. Tragovi njegovog groba nažalost više
ne postoje.
„Vukovar u Rijeci“ ujedinio grad na Riječini
„Vukovar je moj teret i moja sudbina“, rekao je u prepunoj Svečanoj dvorani Prve sušačke hrvatske gimnazije,
posljednji zapovjednik obrane Herojskog grada, „Mladi Jastreb“ Branko Borković. Dirljiva ispovijest o opsadi Vukovara koja se prije dvadeset godina događala ispričana je 16. studenog u povodu sjećanja na te dane na tribini pod
nazivom „Vukovar u Rijeci”. Nju su organizirali Klub gimnazijalaca „Ivan Merz“ Prve sušačke hrvatske gimnazije
u Rijeci u suradnji s Udrugom 128. brigade HV Sveti Vid Rijeka, Udrugom hrvatskih dragovoljaca 1991., Klubom
navijača Armada Rijeka, Zdrugom katoličkih skauta Riječke nadbiskupije.
Godina obilježena optužnicama
Skup je na početku pozdravila ravnateljica Prve sušačke hrvatske gimnazije, Đudita Franko istaknuvši kako
je ovo najbolji sat povijesti jer se uči od izvora, odnosno od onih koji su bili na prvoj crti fronte. „U Vukovaru su
se događala razna ružna, neprihvatljiva zvjerstva i sve ono što ljudska svijest ne može pojmiti.“, rekla je Franko
prisjetivši se vremena kada su u ovu riječku gimnaziju pristizali učenici, prognanici iz Vukovara, a u Herojski grad se
17. studenoga uputilo 150 učenika ove riječke gimnazije da bi odalo počast svim žrtvama i poklonilo se Vukovaru.
Gromoglasnim aplauzom pozdravljeni su središnji gosti tribine, zapovjednik obrane Bogdanovaca, Damir Radnić
i posljednji zapovjednik obrane Vukovara, legendarni „Mali Jastreb“ Branko Borković. Prisjećajući se posljednjih
dana opsade grada, Radnić je istaknuo da su Bogdanovci, sa 400 kuća koje je agresor bombardiranjem sravnio sa
zemljom, bili „vrata Vukovara“ gdje je ubijeno više od stotinu ljudi. „Automobili s ljudima zatrpavani su u rovove,
a preostali civili ubijeni u selu“, prisjetio se Radnić.
„Najteže što čovjek u životu
može podnijeti je biti gospodar tuđih
života i smrti“, rekao je Borković. Osvrnuvši se na aktualnu situaciju primijetio
je kako je ova godina obilježena optužnicama suvremenog nacističkog režima
koji optužuje Domovinski rat. Istaknuo
je kako su u obrani Vukovara sudjelovali i brojni Srbi koji su se pridružili hrvatskim braniteljima. Govoreći o
onome što se događalo u samom gradu, Borković se prisjetio vremena kada
su bila narušena i međunarodna prava
institucijama poput Crvenog križa kojemu je bilo onemogućeno pomagati.
„Nakon ulaska Srba u grad počela su ubijanja i tada se dogodila i Ovčara“, prisjetio se “Mladi Jastreb” i poručio da
ih branitelji ne optužuju za one koji su poginuli u borbi, nego za civile koje su pokupili iz bolnice ili ubili u kućama.
Zločinci su još uvijek među nama
Pravda još uvijek nije stigla ni jednog liječnika kod kojeg su pripadnici hrvatske vojske, prije ulaska Srba u
grad, pronašli oružje i nakon oduzimanja dopustili mu nastavak rada u bolnici. Nakon što su agresori ušli u grad,
isti je liječnik pomogao načinivši popis onih koji će iz bolnice biti odvedeni na Ovčaru. Ta osoba, čiji identitet smo
zamoljeni ne otkrivati, i dalje živi i radi u Hrvatskoj. „Zločinci su još uvijek među nama“, rekao je. Tribini je nazočio
gradonačelnik Vukovara, nekada i sam branitelj, Željko Sabo kojeg je sudbina prije dvadesetak godina iz ratnog
zarobljeništva dovela u Kraljevicu gdje je pronašao svoju obitelj, a danas u gradu na Riječini živi njegova kćerka.
„Svaki Vukovarac ima svoju priču i nijedna nije do kraja ispričana“, rekao je Sabo dodavši da iako su Vukovarci ponekad možda i bili teret gostoljubivoj Primorsko-goranskoj županiji koja je za smještaj prognanika ispraznila svoje
hotele, ti ljudi su patili, a teret su podnijeli zajedno. „Došao sam da vam kažem hvala“, rekao je Sabo prisjetivši se
svih doprinosa grada Rijeke učinjenih na korist Herojskog grada, ali i poručio kako se u Vukovaru danas živi bez
incidenata. Borba za ovaj herojski grad sada je drugačija i usmjerena je u razvoj gospodarstva, smanjenje nezaposlenosti i pozicioniranja grada na mjesto koje mu pripada.
U braniteljima Vukovara pronaći nadahnuće
Događaj je svojim dolaskom uveličao i podržao riječki nadbiskup Ivan Devčić. Sjećanje na žrtvu koju je
podnio Vukovar prisjetilo je nadbiskupa na čitanja iz Knjige Makabejaca o sedam sinova koji su žrtvovani s majkom
za spas Domovine. „U Bibliji broj sedam označava puninu, u ovom slučaju sve one koji bilo gdje i bilo kada trpe i
žrtvuju se poput braće Makabejaca i njihove majke. Među tima su i toliki naši branitelji, ali i tolike naše majke i žene,
koje su zajedno sa svojim sinovima i muževima podnijele najveće žrtve za slobodu i život u dostojanstvu. Mnogima
je od njih vjera u Boga i u uskrsnuće bila također izvor hrabrosti i snage u tim teškim trenucima.“ Nadbiskup je
podsjetio da je kršćanstvo vjera koja svoju snagu i nadahnuće crpi iz spomena na Isusovu žrtvu ljubavi za nas. Neka
bi spomen na žrtvu naših branitelja i svih stradalnika Domovinskog rata bio također svima nama i svim budućim
naraštajima hrvatskog naroda nepresušni izvor snage i trajno nadahnuće u borbi za pravednu Hrvatsku. Nju možemo stvoriti takvom samo ako nam ne bude prvo pitanje što mi ona daje nego što ja njoj dajem odnosno što sam joj
dužan dati. Upravo su tako razmišljali i postupali naši branitelji, za što im i u ovoj prigodi izričemo veliko hvala.“
Svečanim mimohodom prema centru grada Rijeke i molitvom na Mostu hrvatskih branitelja zaključen je program „Vukovar u Rijeci“. Oko tisuću i pol građana s upaljenim svijećama dostojanstveno su se kretali, jedna skupina
iz Vukovarske ulice, druga sa Sušaka i Prve sušačke hrvatske gimnazije u središte grada. Riječani su još jednom
pokazali solidarnost sa žrtvama Herojskog grada što je prepoznao i zapovjednik obrane Bogdanovaca naglasivši
kako je grad na Riječini najdostojanstveniji u obilježavanju Dana sjećanja na Vukovar. Uz ovu tribinu, istoga dana
potpisan je ugovor vrijedan oko milijun i pol tisuća kuna kojim se Grad Rijeka obvezao sagraditi most preko rijeke
Vuke koji će spojiti obližnje mjesto s Vukovarom, a osim toga deset studenata stipendirano je iz riječkog proračuna,
kao i neke investicije i projekti koji se ostvaruju zahvaljujući solidarnosti Rijeke s Herojskim gradom.
Helena Anušić
Knjiga o mons. Ivoslavu Liniću
Razgovori zapisani u sjećanja
Okosnica knjige bili su razgovori Gordane Fumić s mons. Linićem nakon kojih
je ona vrijedno i vjerno u tekst pretočila njegova sjećanja.
„T
i si, Gospodine, baština moja“, naslov je knjige o mons. Ivoslavu Liniću, ekonomu Riječke nadbiskupije
i rektoru prvostolnice, koja je predstavljena
7. prosinca u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Knjiga je izdana u nakladi Riječke nadbiskupije u povodu njegova 80. rođendana,
a u njoj su, uz brojne fotografije, sabrana
slavljenikova sjećanja o događajima vezanim uz Rijeku, Grobinšćinu i Nadbiskupiju,
ali i zapamćenja drugih o njemu. O knjizi i
slavljeniku govorili su riječki nadbiskup dr.
Ivan Devčić, dr. o Marijan Jurčević, autorica razgovora sa slavljenikom Gordana
Fumić te urednik Bruno Lončarić. Pjevao
je katedralni zbor Cantores Sancti Viti, a
odabrane tekstove iz knjige čitala je mr. Anđela Jeličić. Na svečanosti su sudjelovali i
gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović,
gradonačelnik Rijeke mr. Vojko Obersnel i
predsjednik županijske skupštine Ingo Kamenar.
Okosnica knjige bili su razgovori Gordane Fumić s mons. Linićem nakon kojih
je ona vrijedno i vjerno u tekst pretočila
njegova sjećanja na djetinjstvo u Jelenju,
obitelj, tradiciju, Drugi svjetski rat i poratno
razdoblje, svećenički poziv, ređenje u tajnosti te kasnije svećeničko djelovanje. Prvi je
razgovor vođen još 2006. godine, a kasnije
su se još u više navrata susretali. Sadržaj
svakog razgovora u mnogočemu je ovisio
o raspoloženju mons. Linića i situaciji u
kojoj bi ga zatekla kad bi došla u njegov
dom uz katedralu sv. Vida. Nekad bi kuća
bila puna gostiju pa od razgovora ne bi bilo
ništa, ponekad je nevoljko pričao, na neko
vrijeme čak i odustao od projekta. Ipak na
inzistiranje mnogih, a posebno nadbiskupa
Devčića, kako priznaje i sam mons. Linić,
razgovori su nastavljeni i nakon njih su ostala zapisana brojna sjećanja. Bio je svjedok i
sudionik važnih događaja za Rijeku i Crkvu,
no svejedno mnoga sjećanja odišu humorom, šaljivim anegdotama kojima mons. Linić opisuje stanje duha i vremena u kojem
se pojedini događaj odvijao. „Širinom duha,
ljubavlju prema svakom čovjeku, mons. Linić upisao se u povijest riječke Crkve i ovog
grada. Svojom osobnošću otvarao je zatvorena vrata, gradio mnoge mostove, ostavio
trag i primjer mnogima“, rekla je Fumić.
oliko je dubok taj trag svjedoče i
brojni pokrovitelji ove knjige, među
kojima i županijske, gradske i mjesne
uprave, na što je podsjetio urednik i duša
projekta Bruno Lončarić. U drugome dijelu knjige sakupljeno je nekoliko prijašnjih
intervjua za Novi list i Zvona, govor mons.
Linića prilikom primanja odlikovanja Reda
Danice hrvatske s likom Marka Marulića,
te tekstovi uglednih prijatelja i suradnika o
njemu.
Na kraju susreta i slavljenik je uputio
zahvale svima koji su sudjelovali u stvaranju
knjige i koji su ga poticali da ispriča svoja
sjećanja kako bi ostala zapisana i tako oteta
zaboravu.
K
Zaređen u tajnosti 1954.,
dugogodišnje svećeničko
služenje Riječkoj nadbiskupiji
mons. Linić je započeo
kao kapelan u Slunju, a
zatim je do 1970. upravljao
župama u Cvitoviću, Cerniku,
Kukuljanovu i Mrkoplju.
Ekonomom Riječko-senjske
nadbiskupije imenovan je 6.
prosinca 1969., a tu službu
i danas obavlja u Riječkoj
nadbiskupiji, do kraja ove
kalendarske godine kada ga
čeka zasluženo umirovljenje.
Od ‘69. do ‘80. vršio je i službu
ekonoma Bogoslovije u Rijeci.
Kanonikom ga je imenovao
nadbiskup Josip Pavlišić 1981.,
a te je godine preuzeo i službu
rektora riječke katedrale koju
je temeljito obnovio. Nakon
12 godina, 27. prosinca 2003.
imenovan je i prepozitom
Metropolitanskog kaptola, a u
travnju 2006. godine postao
je počasni prelat Njegove
Svetosti, što je najviša crkvena
počasna titula za jednog
svećenika.
Hrvatski Caritas
I
ove je godine Hrvatski Caritas pokrenuo akciju „Za
1000 radosti“. U središtu su pozornosti akcije, od
njena samog početka 2003., obitelji u potrebi, i to
– „najpotrebnije među potrebnima“.
U distribuciji prikupljenje pomoći, ne samo novčane nego i proizvoda i usluga, svake se godine posebna pažnja usmjerava na određenu skupinu potrebnih
obitelji. Prethodnih su godina to bile obitelji s novorođenčetom, obitelji branitelja, višečlane obitelji, obitelji
koje žive u teškim stambenim uvjetima, obitelji naših
starijih sugrađana, a ove su godine u središtu pozornosti obitelji u kojima su oba roditelja/hranitelja nezaposleni.
Osnovna je svrha i ovogodišnje akcije pokretati
promjene u društvu u kojem živimo i djelujemo kako
bismo zajedno, poput velike obitelji, djelatnom ljubavlju okružili potrebne među nama.
S
redstvima prikupljenim u akciji obiteljima u potrebi nastojat će se olakšati nabava hrane, plaćanje režija, kupnja lijekova, liječenje ili kupnja
medicinskih pomagala, omogućiti poboljšanje nedostojnih stambenih uvjeta, pomoći u podmirenju troškova toplog obroka djeci u školi ili novčano pomoći
obiteljima pogođenima nezaposlenošću, oskudicom,
dugovima, bolešću.
Slogan je ovogodišnje akcije „OTVORI VRATA
SRCA!“, a proistekao je iz poruke pape Benedikta XVI.
tijekom posjeta Zagrebu u lipnju 2011., koji je snažno
obilježilo njegovo zalaganje za hrvatske obitelji.
Papa je tada poručio: „Velikodušno primajte one
koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je božanska dobrota povjerila.“
OTVORI!
OTVORI!
OTVORI!
Uz suglasnost i potporu Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa RH osnovne i srednje škole
diljem Hrvatske dobile su oko 600.000 straničnika
kako bi se među djecom, učiteljima, profesorima
i školskim osobljem i njihovim prijateljima proširila
poruka akcije i prikupila novčana sredstva namijenjena obiteljima.
OTVORI!
U ovogodišnjoj akciji za djecu i mlade Caritas je
osmislio označivače stranica za knjige (bookmark)
koji, osim svoje izvorne uporabe, služe i prikupljanju
novčane pomoći, ali su istovremeno i nosači poruke „OTVORI VRATA SRCA!“ i aktualiziraju „otvorenost srca za druge“
OTVORI!
radosti
OTVORI!
Za 1000
Otvori se drugima i daruj im dio sebe. Osobito
onima koji te najviše trebaju. Uključi se u Božićnu
akciju Hrvatskog Caritasa Za 1000 radosti za pomoć
obiteljima u potrebi u Hrvatskoj:
Donirati možeš uplatom na žiro račun Hrvatskog
Caritasa: ž.r. 2340009-1510126452, poziv na br. 1
Nazovi donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6.15
kn, PDV uključen u cijenu)
Donirati možeš i online na www.caritas.hr
Kada o t vo r i š s rce ,
iznenadiš se koliko ljudi u njega stane.
Kada o t vo r iš ru ke ,
uvijek ti netko padne u zagrljaj.
Kada o t vo r i š v r a t a do m a drugima,
svi se osjec´aju kao kod kuc´e.
Kada o t vo r i š u š i ,
cˇuješ kako drugi dišu.
Kada o t vo r i š
svijet postane
misli,
bolje mjesto.
Kada o t vo r i š o cˇ i ,
vidiš sjaj u ocˇima drugih.

BITI ŽENA - U ime obitelji

[8.] Ne reci lažna svjedočanstva! (KKC 2464 – 2513)

ovdje - Udruga Igra

„ NIKAD NIJE KASNO“ Projekt „ Nikad nije kasno“

molba za stipendiju

Pogledajte Zvona i u PDF obliku.

Krepost umjerenosti

Litanije Svetoj Obitelji

pdf , Hrvatski, Str. 7

INFORMATIVNO-PASTORALNI LISTIĆ

Zahtjev za Skrb izvan vlastite obitelji

Pogledajte Zvona u PDF obliku

5 - 04.02.2015

12. studenog 2014. Priopćenje Nadbiskupskoga duhovnog

9 - 04.03.2015

Cijela Zvona pogledajte u PDF obliku.

5. studenog 2014. Teološko-pastoralni seminar za svećenike i

6 - 11.02.2015

2. travnja 2014. Biskup Mate Uzinić predao Papi majicu SHKM

3 - 21.01.2015

15. listopada 2014. Priopćenje Tiskovnog ureda HBK Hrvatska

24. rujna 2014. Priopćenje Komisije HBK Iustitia et pax Biskupi