BHRF je svojevrstan diplomata svoje domovine

BROJ 162 | GODINA XX | NORRKÖPING | oktobar-DECEMBAR
CIJENA 25 SEK
BHRF je
svojevrstan
diplomata
svoje
domovine
Idriz Karaman: — To je bilo trusno
vrijeme i pravo da vam kažem kad
smo se sastajali prvi put nismo bili
sigurni da li to možemo ili ne možemo raditi, jer još uvijek su tada
one obavještajne službe radile svoj
posao.
…Mi smo zaista tada slušali naše
intelektualce, mi smo vidjeli da naši
intelektualci imaju šta da kažu, da
naši nastavnici mogu da poduče
djecu, da naši imami, zašto i to ne
kazati, postoje u Švedskoj kao jedna
dopuna budućem radu.
Hamdija Tabaković: — Devedest
šesta i devedeset sedma godina,
mogu slobodno reći, sjajne su godine u povijesti Saveza. Jednostavno,
članstvo je tada bilo ogromno - 120
udruženja govori koliko je to bila
masovna organizacija.
...U ovoj državi je aktuelno da pronalaziš EU projekte. Uvijek ima
projekata. Glavni problem Saveza
danas nisu samo intelektualci, ima
intelektualaca i u udruženjima i u
Savezu, mi se potcjenjujemo po tom
pitanju. Trebaju pare, treba ekonomija.
Muhamed Babović: — Danas mogu
slobodno da tvrdim da tada nije izvršena reorganizacija, danas Omladinski savez ne bi mogao funkcionisati kao ni Savez žena, a da ne
kažem da ne bi mogao funkcionisati
ni Savez bh. udruženja
...Ja bih pitanje o stanju Saveza postavio bh. udruženjima. Kako oni
vide Savez? Hoće li se brzo naljutiti
na Savez? Smatraju li oni Savez svojom organizacijom? Imaju li u svojim aktivnostima zastupljene sve segmente o kojima pričamo? Kulturu,
školstvo itd... Ili će se brzo naljutiti
i osnovati neki novi Savez?
Edib Poljo: — Ovaj Savez je priman
na saveznom nivou, kod najviših
dužnosnika tog vremena. Tako smo
imali i susret sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Dru-
gi jedan detalj, juni mjesec ’99-te
godine, sjedim u Sebilju, 7000-8000
Sarajlija, spiker izlazi i najavljuje:
”Folkolorni ansambl “Dukat”. Moje
srce ko Trebević!
... Treba li nama Savez kao organizacija? Ja mislim da treba. Savez je
jedna osovina, on mora i dalje biti
jedna spona izmedu BiH i Švedske.
Mi smo ti koji to možemo uraditi.
Oni ostali ne mogu.
Samir Rajić: — Ono što ja pamtim
iz vremena kada sam ja bio predsjednik jeste da interes za povratak
pada, jednostavno smo se opredijelili da ostanemo i da svojim doprinosom ostvarimo veće aktivnosti
ovdje u Švedskoj.
...Ono što ja mislim da treba uraditi je pokušati privući mlade članove, mlade ljude udruženjima. Ali
kako? Nemoguće je ako udruženja
nisu otvorena, gdje djeca, odnosno
mladi, nisu dobrodošli. Mi trebamo
stvarati takve preduslove gdje će
oni poželjeti da budu članovi našeg
bh. saveza u Švedskoj.
Nesib Karišik: — Tada je u Savezu
na razne načine bilo šest zaposlenih. Mi smo tada donijeli pravnu
odluku da sve zaposlene otpustimo,
zbog tzv. „arbetsbrista“, i da Savez
iz Stockholma preselimo u Norrköping.
... Ja sam lično daleko više zadovoljan što sam jedan od dvojice osnivača bosanske dopunske škole u
Švedskoj na prelazu između 1993. i
1994. godine.
Bakir Prlja: — Naš najveći problem
u Savezu je to što intelektualni dio
društva (mislim na Bosance i Hercegovce ovdje u Švedskoj) nije pristupio Savezu u onoj mjeri u kojoj
je trebao. Ja neću da krivim Savez
jer sam i ja dio njega, neću da krivim ni naše intelektualce. Međutim,
to nije funkcionisalo. To je jedan
veliki problem koji mi moramo rješavati. Drugi problem je naša razje-
2 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
dinjenost. Mi kao narod smo skloni
individualizmu i dajemo prednost
individualnom u odnosu na kolektivno. To svi znamo i to ne treba
kriti...
Sadeta Murić: — Najbliže srcu leže
mi djeca i obučavanje u maternjem
jeziku naše djece rođene ili dovedene ovdje u Švedsku. Nema ljepšeg
osjećaja ni doživljaja nego vidjeti
našu djecu, rođenu ovdje, u susretu
sa djecom iz Bosne.
...Savez danas vidim kao dobrog trkača koji je stao da odmori i da se
osvježi, a mi svi koji smo ovdje i
svi oni kod kuće u udruženjima mu
moramo pružiti to osvježenje. I Savez nije zaboravio svoju trku i svoj
cilj. I nastaviće dalje.
Fikret Kadić: — Ono čime sam ponosan jeste reorganizacija organizacije smotre kulture i školstva. Mi
smo u Halmstadu prvi put nakon 16
smotri izašli na trg i pokazali drugima ono što imamo. Do tada smo
pokazivali sami sebe.
...Moramo te ljude koji daju svoje
vrijeme cijeniti, vratiti povjerenje,
vratiti intelektualni dio u udruženja, a time i u Savez.
Azra Jelačić: — Savez je u fazi reorganizacije i ono na čemu mi trebamo raditi je kvalitetnija i češća
komunikacija između udruženja i
Saveza, kao i komunikacija između Saveza i oblasnih organizacija.
Praksa će pokazati koliko ćemo u
tome imati uspjeha.
Ruben Baggström, NBV: — Donijeli
ste s vama nešto novo u ovu zemlju, a
ja kažem da je to ljubav prema vašoj
kulturi, nešto što smo mi izgubili u
Švedskoj tokom godina u ovom modernom vremenu. Postoje dvije stvari
koje su važne za očuvanje svoje kulturne baštine: pronaći puteve za integraciju, a drugi je suprotan integraciji, a to je sačuvati dio svog kulturnog
identiteta, odnosno, posebnost.
umjesto uvodnika
OSNOVAN / GRUNDAT 1993
Izdavač / Utgivare
Savez bosanskohercegovačkih
udruženja u Švedskoj / BosniskHercegovinska Riksförbundet i
Sverige
Glavni i odgovorni urednik /
Chef redaktör och
ansvarig utgivare
Muharem Numanspahić
Grafički urednik /
Grafisk redaktör
CILAR
Lektor /
Korrekturläsare
Dr. Izet Muratspahić
Redakcija / Redaktion
Muhamed Mujakić
Sadeta Murić
Muharem Numanspahić
Almedina Sačić
Adresa redakcije /
Redaktionens adress
Glas BiH, Box 2293
600 02 Norrköping
tel 0046 (0)11 16 66 22
fax 0046 (0)11 16 69 33
www.bhsavez.org
e-mail: glas.bih@gmail.com
List izlazi tromjesečno.
Godišnja pretplata (4 broja):
100 SEK
J
ubileji obilježavaju i ovaj broj „Glasa BiH“. U Göteborgu
je Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj proslavio dvije decenije rada. Tom prilikom su se okupili stari
prijatelji, evocirane su uspomene na početke i sveukupni
rad Saveza. Bilo je pohvala, ozbiljnih diskusija, inicijativa i
ideja. Zaslužnima su podijeljena priznanja, a svi su dobili prijatan
i nezaboravan uvod u sljedeću deceniju rada. Naša udruženja iz
Örebra, Norrköpinga i Gislaveda su takođe proslavila svoj 20-ti
rođendan. Scenario nije moga biti drukčiji. I ovdje su pozvani
prijatelji koji su dali svoj radni doprinos ovim udruženjima. Oni
su tu i danas i na njih se može računati.
Izbori u domovini su i bili i prošli. Bosanskohercegovačka
politička slika sve više liči na morbidnu. Stalna tumbanja i
raznorazne alijanse, šokiranja javnosti, dolijevanje ulja na uzavrelu ploču pri najmanjoj nesigurnosti za svoju stolicu, prijeti
da uništi i ono malo napretka. U BiH nije više ništa sigurno, a
najnesigurniji i najnejasniji su, prvo državni, pa onda bošnjački
interesi i političari koji bi da ih provode. Pjesnik Amir Talić ne
krije svoju rezigniranost i beznađe koje vlada u i oko Bosne i
Hercegovine.
Sveštenica Annika Borg, naprotiv, ulijeva nadu o boljoj i mirnijoj
budućnosti žitelja naše planete jer ljude treba izmanipulisati da
bi postali ratnici. Manipulatori su vojskovođe i vladari, a njihove
metode su sve više prepoznatljive. A ljudi su sve manje spremni
da se zbijaju u vojničke redove. Tako je i Paul Chapell, od veterana u iračkom ratu, postao mirovni aktivista i pisac. Nadbiskup
Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir, za njega kaže:
„Kapetan Paul K. Chappell nam je dao ključni pogled na rat i
mir iz jedinstvene perspektive vojnika i njegove nove ideje nam
pokazuju zašto je mir u svijetu u 21. vijeku i potreban i moguć.“
Nadajmo se da su sveštenici u pravu.
Švedska: PG 621 69 04-0
Pretplata i reklame:
0046 (0)11 16 66 22
Rukopisi, crteži i fotografije
se ne vraćaju
Štampa / Tryck
UNIONINVESTPLASTIKA, Semizovac
Naslovnica / Omslag
Muharem Numanspahić
O naslovnici
Malo je ko ostao ravnodušan na baletski nastup Irme Beširević (14)
u Göteborgu, na akademiji Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Irma je
samo rođena u ovom gradu a po porijeklu je Prijedorčanka. Pohađa deveti razred Švedske kraljevske baletne škole u Göteborgu i nalazi se
među najnadarenijim balerinama. I još uvijek nađe vremena da zaigra
u „Dukatu“.
www.bhsavez.org 3
Moj stav
Nakaradnost sistema u BiH,
svakodnevno se manifestira na život građana ove nesretne i najljepše
zemlje na svijetu. Volio bih da me
neko ubijedi da Dejtonski sporazum
nije sporazum sa samim đavolom,
koji svoju zloćudnu narav danas primjenjuje u miru i tako dovršava ono
što nije urađeno u monstruoznoj
agresiji na BiH. U cijeloj nesreći
bar da se takav sporazum poštuje,
bilo bi podnošljivije. Naročito kad
je povratak u pitanju. Sve se to dešava pod budnim okom MZ, u interesu rješavanja pitanja muslimana
u Evropi. Pobijeni, u logore stjerani
pa raseljeni i osiromašeni, Bošnjaci
su statistički podatak da je to istina.
U toku agresije izginulo je preko
150.000 građana BiH. Od toga skoro
dvije trećine su Bošnjaci, pretežno
civili. Isto toliko je i teških invalida.
30.000 djece su ostali bez jednog ili
oba roditelje.
Podaci o broju prognanih i raseljenih bh. građana od prije deset
godina govore tužnim jezikom: više
od milion ljudi ne živi više u Bosni i
Hercegovini. Posljednjih deset godina zemlju je napustilo još oko 50.000,
pretežno mladih. Bošnjaci su i u ovoj
statistici žrtvena masa protjeranih.
Istovremeno je BiH naseljena Srbima iz R. Hrvatske, koja je „Olujom“ riješila srpsko pitanje. Namamila je Hrvate iz BiH, iz krajeva
koji nisu interesna zona za Hrvatsku, naseljavajući ih na opustošena
područja Hrvatske. Tako je prodana
Posavina i dijelovi Bosanske Krajine. Tkz. Herceg Bosna je je i danas
projektni zadatak HDZ-ske politike u Hercegovini i u dijelu Srednje
Bosne. Srbi, naravno i danas sanjaju Veliku Srbiju. Dodik, podržan iz
Srbije, svakodnevno to propagira u
svom genocidnom entitetu. A posvađana bošnjačka politika „igra tavle“
na praznoj bošnjačkoj sofri.
U konačnici ovog monstruoznog
projekta uništavanja BiH, očekujemo popis stanovništva, da tačno potvrdi i definira ovu statistiku i podvrdi rezultate rata u tkz. miru. Šta će
se dogoditi?
Krenimo redom. Ko smo mi uopće u BiH?
U srednjovjekovnoj Bosni svi
smo bili Bošnjani, Bosanci, Bošnjaci
ili Bošnjaki, kako su nas kasnije Austrijanci imenovali, kad smo ginuli
za njihovu carevinu. Na uparađenom vojničkom groblju u Austriji,
uklesana su imena katolika, pravoslavaca i muslimana. Svi su tu Bošnjaki.
U Kulinovoj Bosni, religijski smo
bili bosanski krstijani Bogumili, katolici ili pravoslavci. Islam je i tada
bio evidentirana religija na Balkanu. Na Kosovu albanski nacionalni
identitet je bio ispred religijskog, pa
su katolici i muslimani Albanci bili
oduvijek na istoj strani fronta. Da je
to bilo kod nas, u svim ratovima bi
se Bosna lakše branila a u posljednjem agresije ne bi ni bilo, jer tkz.
matične države Srba i Hrvata ne bi
imale interesa za „vekovni“ nacionalni teritorij.
Dolaskom Turske, islamski identitet jača, bosanski jezik je uz turski,
perzijski i arapski, službeni jezik
turske carevine. Svi smo govorili
maternji jezik zemljice Bosne. Srba i
Hrvata nema u BiH, osim na rubnim
dijelovima Bosne. Ginuli su Bošnjaci na ruskom i azijskim frontovima
za vjeru i osmanske interese. Znalo
se dogoditi da u Bosni prođe trideset
godina, a da nema momka za ženidbe. Dolaskom Austrije, situacija se
mijenja i nepovratno se nacionalno,
srpski i hrvatski identitet definira.
4 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
Engleski povijesničar Noel Malkom
u svojoj studiji „Povijest Bosne“, to
potvrđuje kao naturenu političku
činjenicu, na štetu bosanskog identiteta. Bosanski identitet se polahko
potiskuje i ta agonija traje i danas.
Samo u komunističkom periodu je
bošnjačko pitanje minimizirano do
te mjere da su se Bošnjaci morali
opredijeliti da budu neopredijeljeni, ili da se pišu kao Srbi ili Hrvati.
Na posljednjem popisu 1991. godine su se nacionalno opredijelili kao
Muslimani, što im je takođe komunističkim dekretom bilo omogućeno
u posljednjoj dekadi pred rat. I tada
su se mnogi Bošnjaci opredjeljivali
kako je ko znao, neki da su Jugosloveni, pa i neznatan broj se pisao kao
Bošnjaci ili Bosanci. I danas su dezorijentirani.
Šta sada?
Kompleks koji sudbonosno prati
nas Bošnjake i sada može da bude
fatalna zamka popisnih pravila. U
Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj razjedinjeni i neupućeni, Bošnjaci su se
prilagodili političkoj presiji tih zemalja, kao i privilegijama koja im
se nude ako se odreknu svog stvarnog identiteta. Prognani i raseljeni
u ostatku svijeta će se popisati ili
možda neće. Oni su otpisani i statistički. Koliko ih danas glasa na izborima, procjena je da će se slično
dogoditi i na popisu. Inače, tom tkz.
dijasporom se više niko ne bavi. Ne
postoji politički program i cilj da se
oni vrate, ili da povezanost bude bolja. Naredne generacije će se potpuno asimilirati u zemljama u kojima
žive. Djeca već danas loše ili nikako
ne govore maternji jezik.
Ili još gore, gdje da se vrate? U
zemlju u kojoj se ne mogu zaposliti, zemlju beznađa u kojoj ništa ne
funkcionira. Većina bi i iz BiH najradije pobjegla u druge zemlje. I to
je statistički podatak. Koliko naših
građana traži azil samo u Skandinaviji? Zato nam ponovo iz Brisela
prijete nametanjem viza. Da nas zatvore u tor, ili još bolje, tri nacionalna tora.
Šta još reći?
Svake druge godine smo na izborima. Koga biramo? Sjetih se one
duhovite bosanske priče.
Jedan čovjek krenuo preko Grmeča. Nosio je par kilograma šljiva i komad kruha da u putu jede. Negdje na
Grmeču, izvadi onaj komad kruha i
šljive, pa se dobro najede. Pošto šljive
nije htio nositi, odluči da se na njih
popiša, da kad neko drugi naiđe pojede te popišane šljive. Naša posla.
Poslije dva dana se vrati istim
putem i vidje da one šljive niko nije
dirao. Pošto je bio gladan, sjedne
ispred šljiva i počne birati jednu po
jednu da ih pojede:
„Ova nije popišana, pa ova nije,
pa ova“, i pojede sve šljive.
Tako ti je i na našim izborima.
Nakaradni izborni zakon nije nam
omogućio da izaberemo časne pojedince, sposobne i poštene. Ovakav
izborni zakon nas vodi u potpuni
haos i propast. I izaberemo sebi svilen gajtan oko vrata.
Nije važno ko je pozicija, a ko
opozicija. Nemamo koga izabrati.
Današnji političari su sami sebi do-
voljni i osugurane plaće i blagostanje su im jedini cilj. Borba za udobnu stolicu.
A gdje su građani? Nema ih. Oni
su samo upotrebljiva masa ili navijačka skupina, koja arlauče svaka
svome vođi u svome toru. Zajedljivci
kažu: — Treba izdržati do proljeća,
a poslije neka nam Bog pomogne.
A popis?
Nama Bošnjacima preostaje samo
jedna mogućnost. Moramo imati cilj
koji nam osigurava opstanak i ostanak u BiH. Dakle, mi smo definitivno Bošnjaci, a istovremeno smo i
Bosanci, Bošnjani, kao i naši daleki
preci. Sad je važno da se tehnički
opredijelimo kao Bošnjaci. Nikako
kao Bosanci, ili nekako drukčije. Ti
su otpisani, ili upisani kao ostali.
To je popisna zamka. Vjeroispovijest je slobodna demokratska volja.
Vjera nam je islam. Za vjernike koji
prakticiraju vjeru i one druge. Ali,
da ne uvrijedim ateiste. I oni će pred
Boga. Tad će biti opredijeljeni prema njegovom zakonu. Jedan od najumnijih Bošnjaka danas, dr. Šaćir
Filandra, objavio je knjigu, moćno
naučno djelo „Bošnjaci nakon socijalizma“, koja se bavi bošnjačkim
identitetom u postjugoslovenskom
dobu. Ta knjiga je uputa za sve Bošnjake kako da se opredijele, ne samo
na popisu, nego uopće. Kad bi Bošnjaci samo znali čitati i dolaziti do
kvalitetnih spoznaja, sve bi nam se
drukčije i događalo.
Bilo bi lijepo kad bi se svi vratili svom iskonskom opredjeljenju,
ljudskom i moralnom. Mi koji volimo ovu zemlju, znamo ko smo. Oni
koji je ne vole. I oni znaju ko su. Bez
obzira što je današnja situacija katastrofalna, vjerujem u Nadu. Ona nas
je i u svim ratovima održala. I vjera
u Boga, jedinoga. Tako je Bosna i
opstala. Pa na kraju i Božija pravda
je dostižna.
S. Most, 09.11.2012.
Uprkos činjenici da BiH raspolaže sa velikim obradivim površinama, poljoprivredna proizvodnja
u BiH svake godine sve je manja, a
poljoprivrednici stalnim protestima upozoravaju na tešku situaciju
u oblasti koja bi mogla biti najperspektivnija.
Prema procjenama stručnjaka
više od 50 posto obradivih površina
u FBiH se ne obrađuju jer poljoprivrednici nisu dovoljno stimulisani,
poticaji konstantno kasne, dogovor
oko uvođenja plavog dizela još nije
postignut, te se sve manje ljudi odlučuje da se bavi poljoprivredom.
Posljednji protesti u organizaciji
Saveza poljopriovrednih udruženja
održani su krajem novembra u Sarajevu ispred zgrade Vlade FBiH.
Nakon sastanka sa federalnim
premijerom Nerminom Nikišićem,
te resornim ministrima, poljoprivrednici su dobili obećanje da će im
se do kraja novembra isplatiti osam
miliona KM, kao i osam do deset
miliona KM do kraja godine. Što
se tiče poticaja za narednu godinu,
zahtjev poljoprivrednika najvjerovatnije neće biti ispunjen i oni će
vjerovatno iznositi oko 75 miliona
KM.
Poljoprivrednici koji su došli na
proteste izrazili su negodovanje postignutim dogovorom, ističući kako
će, ukoliko se ne ispoštuje dogovoreno, posegnuti za najradikalnijim
mjerama - blokadi rada izvršne vlasti u FBiH.
Alema Pendek
Od 1. jula 2013. godine Hrvatska
postaje punopravna članica Evropske
unije. Kad je u pitanju BiH, najveći
utjecaj osjetit će se kod poljoprivrede.
Naime, otkako se saznalo za datum
ulaska Hrvatske u EU, krenule su
i priče o nemogućnosti daljeg izvoza bh. poljoprivrednih proizvoda u
Hrvatsku, jer nisu usaglašeni sa EU
standardima koji će od naredne godine važiti u Hrvatskoj.
Hrvatska je inače najveći i najznačajniji bh. vanjskotrgovinski partner,
a izvoz Hrvatske u BiH je pet puta
veći nego BiH u Hrvatsku. Zbog toga
je u interesu obje zemlje da nastave
trgovinsku saradnju.
Sredinom novembra u Zagrebu
je održan sastanak ministra vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa BiH
Mirka Šarovića i ministra poljoprivrede Hrvatske, Tihomira Jakovine,
koji je rezultirao povoljnim vijestima
za bh. privrednike.
Naime, dogovoreno je da novi
režim trgovine poljoprivrednim proizvodima biljnog i životinjskog porijekla nastupi od 1. jula, a ne od 1.
januara 2013. godine, kako je bilo najavljeno.
Trgovina između ova dvije zemlje
će se do 1. jula 2013. godine odvijati
po odredbama CEFTA sporazuma,
kazao je ministar Šarović, te istakao
mogućnost da BiH u dogovoru sa nadležnim institucijama iz Bruxelessa u
narednom periodu postigne dogovor
za plasman određenih bh. proizvoda
na hrvatsko tržište, a koji nemaju EU
brojeve i nakon 1. jula 2013. godine.
Ovim sastankom bh. vlastima pruženo je dodatno vrijeme da se pripreme za proces usvajanja zakonodavstva
Evropske unije, a pomoć u procesu
usvajanja zakonodavstva EU obećala
je i Hrvatska.
Bh. privrednici se nadaju da bh.
vlasti neće protratiti dobiveno vrijeme, te da će prvu polovinu naredne
godine iskoristiti za usaglašavanje
propisa sa EU propisima, inače, kako
je već i najavljivano, bh. privredi prijeti kolaps, jer bi mogli ostati bez najvećeg izvoznog tržišta.
www.bhsavez.org 5
20 godina Saveza bh. udruženja u Švedskoj
Savez
bosansko-hercegovačkih
udruženja u Švedskoj nastao je u najteže vrijeme. Raspadom jugo-saveza
Bosanci i Hercegovci formiraju svoja
udruženja. Pritajena agresija na BiH
eskalirala je u otvoreni rat njenim
prijemom u UN kao suverene države.
Postojeća i novoformirana bh. udruženja donose odluku da formiraju
organizaciju koja će ih objediniti i
koordinirati sve oblike pomoći ugroženoj domovini. Kada su ocijenili da
su uslovi sazreli, delegati, njih 40,
iz Göteborga, Huskvarne, Karlskoge, Malmöa, Norrköpinga, Skövdea
(dva udruženja), Stockholma, Surtea
husa u Mölndalu (Göteborg). Bilo
je to i simbolično podsjećanje da su
upravo u Göteborgu udruženja bh.
ekonomskih emigranata donijela
odluku o formiranju svog saveza.
Nakon intoniranja himni i odavanja pošte preminulim članovima i
žrtvama agresije na BiH, prisutne je
pozdravila Azra Jelačić, predsjednica Saveza. Među zvanicama bili su:
Edin Ramić, savjetnik za iseljeništvo bošnjačkog člana Predsjedništva
BiH, Rusmira Tihić-Kadrić, pomoćnica ministra (Sektor za iseljeništvo),
Jadranka Kalmeta, veleposlanica
BiH u Švedskoj, Jasenko Selimović,
la), Almedina Sačić (BHSRF), Irma
Kilim (BUF), Edin Pezo (Savez logoraša), Midhat Ajanović, književnik i
novinar, predsjednici regionalnih
organizacija, predsjednici udruženja i drugi gosti.
Prigodni kulturni program
i Örebra, održavaju osnivačku skupštinu 7. juna 1992. godine u Örebru.
Savez nije imao vremena da postepeno sazrijeva i stasa, nego je odmah
preuzeo na sebe zadatak da humanitarno pomaže žrtve agresije u BiH,
pruža pomoć rijeci izbjeglica koja je
sve više rasla i da se u Švedskoj i šire
bori za istinitu sliku agresije na suverenu državu Bosnu i Hercegovinu.
Dvadeseti rođendan
Svoj jubilej ili 20-ti rođendan
Savez bh. udruženja obilježio je prigodnom svečanošću u zdanju Folkets
državni sekretar u Vladi Švedske, te
Anders Castberger, viši savjetnik u
NBV-u. U prigodnim obraćanjima
zvanice su iskoristile priliku da istaknu činjenicu da je BHRF najorganizovanija asocijacija bh. dijaspore,
da je uspješno i odgovorno predstavljao svoju domovinu, njegovao svoju
tradiciju, jezik i kultura, te zajedno
sa vladinim i nevladinim organizacijama pomagao članstvu da se integriše u švedsko društvo. Među ostalim zvanicama bili su Ulla Lingsjö i
Fadila Jašarević (NBV), Adolf Dahl
(Institut za slavenske jezike Uppsa-
6 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
Konferansijeri, Fikret Tufek i
Muharem Sitnica, svojim vođenjem
svečanog programa dali su poseban
pečat ukupnoj slici jubileja. Brižljivo biranim tekstovima vodili su nas
kroz daleku i bogatu povijest Bosne
i Hercegovine. U nastupu izvođača
– pionirske folklorne grupe KUD
Dukat (Göteborg), recitatora Dine
Ahmetovića (Gislaved) i pjesnika
Enesa Kiševića (Zagreb), Mješovitog
hora (Bosna, Borås), sazlije Asima
Hodžića (Göteborg), Jasmina Imamović (Göteborg), Alme Džafer i
Harisa Žilića (Växjö), te seniorskog
folklornog ansambla KUD Dukat
(Göteborg), uz koreografiju Murata
Haćkovića, dominirala je Bosna i
Hercegovina u stihu, pjesmi i igri.
Poseban pečat dali su umjetnički
talenti bh. porijekla: mlada balerina
Irma Beširević (Ljubija – Göteborg)
i već afirmisana operska pjevačica
Lana Žužić (Jajce – Göteborg), koju
je na klaviru pratio brat Dino Žužić.
Jedinstvena panel
diskusija
Dokumentarni film o savezovih
20 godina, čiji su autori novinari Fikret Tufek i Muharem Sitnica, bio je
uvod u jedinstvenu panel diskusiju u
kojoj je učestvovalo svih 10 dosadašnjih predsjednika Saveza: Idriz Karaman, Hamdija Tabaković, Muhamed
Babović, Edib Poljo, Samir Rajić,
Nesib Karišik, Bakir Prlja, Sadeta
Murić, Fikret Kadić i Azra Jelačić, te
predstavnici ustanova i organizacija
koje su najviše sarađivale sa Savezom:
Kajsa Törnkvist-Netz, (Migracioni
zavod) i Ruben Baggström (bivši direktor NBV-a). Tema je bila ”Savez
bh. udruženja – prošlost, sadašnjost
i budućnost”, a voditelj je bio Fikret
Tufek. Kazivanja učesnika, bilo da se
radilo o ”njihovom” vremenu ili o viđenju Saveza u budućnosti, vrijedna
su ne samo kao svjedočanstvo o jednom vremenu, nego kao i izvor novih
ideja za prilagođavanje Saveza novim generacijama. Učesnici u panel
diskusiji jedinstveni su u ocjeni da je
BHRF bio, ostao i biće centralno mjesto gdje će se okupljati sve generacije
građana koje imaju porijeklo u BiH.
Zadatak i cilj su jasni: svijest i ponos o
svom porijeklu, njegovati vlastitu tradiciju, kulturu i jezik, poštovati nacionalnu raznolikost u svom okruženju
i biti lojalan građanin u zemlji u kojoj
živimo. U sali su sjedili ljudi koji su
bili aktivni učesnici stvaranja Saveza,
ali i predstavnici novih generacija, pa
je prava šteta što nije bilo vremena ni
tehničkih uslova da se krug učesnika
u panelu proširi. Ostaje nada da će se
jedan takav dijalog što prije organizovati uz uključenje i drugih organizaci-
Film o Savezu
Prikupljanjem i obrađivanjem
dokumentarnog materijala do kojeg su došli iz više izvora, Fikret
Tufek i Muharem Sitnica – Sića
su napravili jednosatni film o radu
Saveza bh.udruženja u proteklih
20 godina.
U filmu je prikazano svih sedamnaest najmasovnijh kulturnih
manifestacija bh. dijaspore, odnosno, Smotri kulture i školskog
takmičenja, veliki dio izvođača
programa, vrijedni entuzijasti,
koji su sve to pripremili, brojni
posjetioci, koji su popratili sve te
smotre, brojne zvanice i naravno
svi domaćini.
Isto tako prikazan je dio školskih ekskurzija Bosanske dopunske škole „Mak Dizdar“ u BiH,
događaji o kojima se pisalo u ”Glasu BiH”, učešće na svjetskom fudbalskom prvenstvu dijaspore BiH,
dio humanitarnih aktivnosti i drugo, ali jedan dio aktivnosti Saveza
bh. udruženja svakako nedostaje
u filmu. Toga su svjesni i autori i
Savez bh. udruženja, te poručuju
ja koje okupljaju bh. građane.
Priznanja i zahvalnice
Kao što je i običaj, jubileji su prilika da se oda priznanje pojedincima
i organizacijama koji su dali poseban
doprinos u radu i razvoju organizacije. Tako je bilo bilo i ovoga puta:
priznanja su uručena svim dosadašnjim predsjednicima, udruženjima
domaćinima saveznih smotri, domaćinima škola iz BiH u uzvratnim posjetama, saradničim organizacijama
i pojedincima. Priznanja su dodijeljena inicijatorima osnivanja Saveza
– udruženjima i pojedincima, udruženjima koja su učestvovala na Osnivačkoj skupštini, te članovima prvog
Glavnog odbora i njegovih organa.
Uz obavezno fotografisanje za arhivu
i uspomenu na jubilej, završena je
ova višesatna svečanost.
U vrijeme stvaranja Saveza u
Skandinaviji nije bilo zvanične institucije Republike BiH. U tim teškim danima Savez je bio i svojevrsni
diplomata svoje zemlje. Diplomate
dolaze i odlaze, a Savez je uvijek
tu. Da štiti interese države BiH, da
gradi mostove između starog kraja i
druge domovine.
Muhamed Mujakić
da je film otvoren za nadogradnju
budućim generacijama.
Ipak, film, koji je napravljen
u kratkom vremenu, jeste veoma
vrijedan dokumentarni materijal kojeg do sada u Savezu nismo
imali.
”Film je posvećen učesnicima i
aktivistima koji su na bilo koji način bili vezani za njegovanje svoje
kulture i tradicije, za rad brojnih
bh. udruženja i njihovog Saveza“,
kako rekoše autori filma.
Fikret Kadić
www.bhsavez.org 7
Predsjednici: Idriz Karaman, Hamdija Tabaković, Muhamed Babović, Edib Poljo, Samir Rajić, Nesib
Karišik, Bakir Prlja, Sadeta Murić,
Fikret Kadić i Azra Jelačić.
hercegovački omladinski savez u
Švedskoj, Muslimansko dobrotvorno društvo ”Merhamet”, Bošnjačka islamska zajednica u Švedskoj,
NBV i SSD BiH-a.
Udruženja: ”Ljiljan” Motala, ”Bosna” Nödinge, ”BiH” Norrköping,
”Miris” Örebro, ”BiH” Göteborg,
”Bosna” Borås, ”Bosanka” Skövde,
”Rubin” Eslöv, ”Aktivitets centar”
Halmstad, ”Ljiljan” Växjö, ”Bosanska Krajina” Malmö, ”Meša Selimović” Linköping, ”BiH” Gislaved, ”Mak Dizdar” Stockholmslän,
”BiH” Mjölby i ”BiH” Värnamo.
Pojedinci: Kajsa Törnqvist Netz, Ruben Baggström, Anders Castberger,
Fadila Jašarević, Fikret Ferhatović,
Rešad Kruezi, Ramiz Zubčević, Rabija Arslanagić, Muhamed Hadžibegović, Faik Saltagić, Sejo Jujić,
Mujo Mešanović (posmrtno), Jovan
Divjak, Fikret Tufek, Muhamed
Mujakić, Suljo Halalkić, Šaban Bosančić, Osmić Emsudin, Dževad
Zahirović, Midhat Ajanović, dr. Izet
Muratspahić i Jasenko Selimović.
Organizacije: Bosanskohercegovačko-švedski savez žena, Bosansko-
8 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
Pojedinci: Amir Dević, Muhidin
Hadžić, Himzo Fazlić, Bedrudin
Hondo, Dedo Kozlica, Irfan Hadžić, Ali Malkoč, Mirsada Mecan,
Ibrica Zukanović, Emir Poljo, Azra
Kulić, Samir Burzić, Salih Sehalić,
Rejhan Musić i Ismet Čatić.
Udruženja: ”BKF Sarajevo” Jönköping i ”BKF Sarajevo” Malmö.
Pojedinci: Leif Boman, Muharem
Sitnica–Sića, Muharem Nezirević,
Mehmedalija Beširević, Amir Ćimić (posmrtno), Hajrudin Avdić,
Adolf Dahl, Bedrija Bekiri i Kristina Dackore.
Likovi aktivista Almina Durić
Almina Durić (33), rođena je Sarajka, gdje je završila srednju ekonomsku školu i studirala na Pedagošoj
akademiji. Nakon rata je došla u
Švedsku 2003. godine, gdje je kompletirala diplomu i školu završila
2007. godine. Radila je u Poreznoj
upravi (Skatteverket), Povjereništvu za prisilnu naplatu dugovanja
(Kronofogden), Građevinskoj firmi
„Skanska“, da bi prošle godine u
maju prešla da radi u komuni Eslöv,
kao referent za plaće (lönekonsult).
Živi u Landskroni, gdje je ostvarila
veoma zapažene rezultate kao koreografkinja u bh. udruženju ”Ljiljan”.
Sa juniorskom postavom osvojila je
prva mjesta na zadnja dva regionalna takmičenja Skåne regije u Eslövu,
te također i na saveznim smotrama
kulture u Halmstadu 2011. i Växjöu
2012. To je skrenulo pažnju na njen
rad, jer je folklor u njenoj duši od
malih nogu.
— Još u ratu 1993. godine počela
sam igrati folklor u KUD ”Dobrinja 92.”, da bih tokom 1994. i 1995.
igrala u Ansamblu narodnih igara i
pjesama ”Kolo bosansko”, gdje sam
igrala sve do 2003. godine, do mog
odlaska u Švedsku. U ”Kolu bosanskom” sam bila i koreograf, odnosno
vođa druge postave, tzv. ”B” grupe,
odakle nosim bogata iskustva. Moji
folkloru, koji sam igrala jer sam
ga istinski voljela. I dan danas je u
meni taj poseban i neobjašnjiv osjećaj, što nažalost nove generacije teško razumiju. Ja želim da ih naučim
da vole folklor, da im objasnim odakle svaka koreografija dolazi, nazive
koraka, da znaju šta igraju…
• Uvježbavaš različite koreografije sa
oko 40 djece i mladih?
— Da, imam dvije grupe: juniore i
seniore, oko 20 ih ima u svakoj grupi. To su jako divna dječica i mladi,
koji napreduju sve više i više. Šteta
što nema mogućnosti da se time profesionalno bave jer zaista bi neke od
njih bile vrsne igračice.
koreografi bili su Fikan, Sejo Mandić, Muhamed Hamo Softić i rahmetli Hadžija.
• Od kada si u ”Ljiljanu”?
— U bh. udruženju ”Ljiljan” Landskrona sam još od 2005. godine i
radim kao koreograf. Folklor je jedan dio mog života. Kada pogledam
unazad, sve se nekako zbivalo i dešavalo oko folklora. Moja putovanja
po svijetu: Turska, Španija, Belgija
itd, označila su moju ljubav prema
• Pobjede ti puno znače?
— Naravno da mi puno znače. Juniorke pobjeđuju drugu godinu zaredom i na saveznim i regionalnim takmičenjima. Moj moto ipak je: ”Bitno je učestvovati”, ne samo takmičiti
se zbog pobjede. Kad izađu na scenu
i kad ih vidim kako igraju, kako sam
ih naučila, za mene su samim tim već
pobjednice. Divno je biti dio tih takmičenja i okupljanja djece i omladine i vidjeti da takvo nešto postoji u
Švedskoj, da se i ovdje još održavaju
i prenosi naša tradicija.
• Tvoj život, planovi, želje?
— Bilo je teško na početku. Doći u
stranu državu, naučiti jezik, upoznati nove ljude, krenuti život iznova. Otići od roditelja, sestre i svoga
Sarajeva nije bilo lako, ali na sve se
čovjek navikne i ojača.
U slobodno vrijeme bavim se sportom po onoj narodnoj da je ”u zdravom tijelu zdrav duh”. Ovdje je život
bolji, ali je u BiH ljepši. Sva ta nostalgija se godinama kupila u meni
i ja sam je duboko potisla, shvativši
da svima nama nedostaje dio Bosne,
iako je Švedska zemlja koja pruža i
daje nam mnogo.
Planovi su da nastavim rad sa djecom i omladinom, iako je teško boriti se sa nabavkom muzike, cd-ova…
Ali, eto, snalazim se nekako. I ide
nam jako dobro, pobjede to najbolje
pokazuju, zar ne?
Fikret Tufek
www.bhsavez.org 9
”Miris” mira i slobode
Ovo je godina kada naša najstarija
udruženja pune dvije decenije svoga
postojanja. To je prilika da se sretnu
stari prijatelji, prepričaju uspomene
i zahvali aktivistima. Tako je bilo i u
Örebru, u udruženju ”Miris”.
Svečanost je počela dolaskom gostiju u ranim satima 18. novembra
u prostorije ovog udruženja, gdje su
dočekani toplim riječima i mirisnom
kafom, da bi poslije zajedno otišli do
sale Globen u Brunnsparku.
Oficijelni program počeo je sa
zvucima bosanske i švedske himne.
Voditeljica programa bila je svestrana aktivistica ovog udrženja Alma
Zahirović, koja je pozdravila i poželjela dobrodošlicu gostima sa dirljivim govorom:
— Udruženje “Miris” Örebro
osnovano je davne 1992. godine, kada
se skupila mala grupa ljudi koji su
u tada teškim uslovima ipak uspjeli
da osnuju udruženje koje je temelj i
samoga Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj. Nije lako
bilo osnovati udruženje jer je trebalo prvo razbiti jugoslovenska udruženja. Samo ime udruženja ”Miris”
znači mir i slobodu, riječi koje su i
danas naša inspiracija. Pored svega što smo prošli i kako smo došli
u Švedsku, ipak sa našim trudom,
radom, voljom, a najviše našom ljubavlju prema našoj domovini BiH,
uspjeli smo pokazati svima ko smo
i šta smo, kroz njegovanje i pokazi-
vanje naše kulture i tradicije. Nije
lako opstati u tuđoj zemlji, a mi smo
to uspjeli. I zato trebamo da hodamo
podignutih glava i da sa punim srcem i ponosom kažemo da smo Bosanci i Hercegovci. Danas trebamo
da budemo ponosni članovi udruženja “Miris” – naglasila je Alma.
O historiji i radu udruženja govorio je predsjednik Dževad Zahirović, a potom se pristupilo dodjeli
zahvalnica zaslužnim članovima.
Prve zahvalnice dobili su osnivači
10 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
udruženja: Ismet Ćatić, Himzo Fazlić, Hasan Isaković, Suljo Kosovac
i Bisera Suhonjić
Priznanja su uručena i Sabahudinu Bahtijaragiću-Coberu, Fatimi
Mahmutović, Oblasnoj organizaciji
Örebro, NBV-u te Fritid&Turism.
Slavlje ovog vrijednog udruženja uvećali su gosti iz bh. udruženja “Behar”- Göteborg, “Bosna”
-Norrköping ,”BiH”- Mjölby, ”
Bosna”- Karlskoga, “Bosna” Kumla, IVZ Örebro, Fudbalski klub
”Bosna 92” Örebro, te predstavnici
švedskih organizacija, NBV Örebro,
Fritid&Turism i Föreningsråd.
Nakon podjela zahvalnica i
poklona uslijedio je kulturni dio
programa u kojem su učestvovale
folklorne grupe udruženja”Miris”,
”Behar” i ”Bosna” Norrköping.
Jubilej ”Mirisa” je uveličao i
pjesnik Mirsad Omerbašić, koji je
predstavio svoju knjigu ”Žal za Vrbasom”, kao i pjesnik, novinar i pisac Sead Hambiralović, poznat po
internacionalnom projektu ”Gljiva
mira”.
Poslije zvaničnog dijela programa, veče je nastavljeno sa zabavom, gdje je lijepo bilo vidjeti našu
omladinu kako se druži uz igru i
pjesmu.
Jubilej udruženja “BiH” Norrköping
Sticajem okolnosti svoj 20-ti rođendan, umjesto u aprilu, Udruženje
”BiH” iz Norrköpinga obilježilo je
početkom novembra u novim prostorijama i na novoj adresi. Nakon
intoniranja himni BiH i Švedske,
prisutne goste i izvođače programa
pozdravio je predsjednik Udruženja
Nedžad Ljeskovica.
Dugo godina vodeće
udruženje u Savezu
O historijatu udruženja, od osnivanja do danas, gostima je govorio
Muhamed Mujakić, istakavši ulogu
Udruženja u osnivanju Saveza bh.
udruženja u Švedskoj, prihvatu prvih
izbjeglica i učešću Udruženja u svim
aktivnostima Saveza. Ovdje je bila
najveća bh. dopunska osnovna škola,
a kao gosti u udruženju bili su vodeći
bh. političari, diplomate, pisci, humanitarni radnici, glumci, sportaši i
novinari. Sekcije udruženja su u više
navrata predstavljale useljeničku populaciju na manifestacijama EU u
Norrköpingu.
Sjećanja prvog predsjednika
Nakon nastupa Mješovitog hora
sa Hendinom pjesmom nastalom u
ratu ”Sviraj mi, sviraj, brate”, uz dirigentsku palicu Nihada Mujakića, o
danima kada se formiralo udruženje
govorio je njegov prvi predsjednik
Ibrica Zukanović: ”Raspadom zajedničke države raspali su se i jugo-klubovi. Hrvati i Srbi su osnovali svoja
udruženja, a mi, Bošnjaci, ostali smo
između. Agresija na BiH ubrzala je
formiranje bh. udruženja, a kasnije i Saveza. U restoranu ”Sarajevo”
Ibrahima Šehalića u Söderköpingu
13. marta 1992. godine donijeli smo
odluku o formiranju udruženja, a
već 18. aprila smo ga registrovali pod
imenom ”BiH”. Uz prikupljanje humanitarne pomoći, a u nedostatku
bh. diplomatije, širili smo istinu o
karakteru rata u BiH. Bilo je i negodovanja u nekim sredinama na vijesti
o dolasku izbjeglica iz Bosne. Najviše otpora bilo je u sredinama gdje su
živjele izbjeglice sa Srednjeg istoka i
azijskih zemalja,” prisjeća se Zukanović. Na pitanje voditelja šta smatra
najznačajnijim uspjehom u tim početnim i teškim danima, Zukanović
je rekao: ”Zadovoljan sam što smo
udarili temelje udruženu koje je okupljalo bh. građane svih ovih godina i
koje će to biti i u budućnosti”.
Prigodna priznanja
za jubilej
U želji da trajno obilježi doprinos
pojedinaca i organizacija u razvoju
udruženja, Uprava je donijela odluku o ustanovljenju prigodnog priznanja. Kako je spisak zaslužnih za ovih
dvadeset godina podugačak, odlučeno je da se dodjela priznanja obavi u
više prigodnih skupova. Za ovo veče
na spisku dobitnika našli su se: prvi
i drugi predsjednik Ibrica Zukanović
i Alija Jusić, Salih Kaltak, jedan od
osnivača i još aktivan u udruženju,
osnivač Ibrajim Šehalić (nije prisustvovao), Ambasada BiH u Stockholmu, Komuna Norrköping – Lars
Stjärnkvist (bio je duboko dirnut
Cvijetom Srebrenice kojeg su zvanice dobile od domaćina), Kajsa Törnkvist Netz – kao radnik Migracionog
zavoda (iskazala je veliko razumjevanje i pružila nesebičnu pomoć bh.
izbjeglicama), Savez bh. udruženja u
Švedskoj - predsjednica Saveza bh.
udruženja Azra Jelačić – istakla je
ulogu Saveza kao matične organizacije u etabliranju svih organizacija sa
bh. predznakom, Bošnjačka islamska
zajednica u Norrköpingu i Selma
Ljeskovica, vlasnica agencije Adriatic
Bus, za dugogodišnju saradnju. Izet
Bešić, predsjednik Saveza logoraša
BiH u Švedskoj, pozdravio je skup i
predao domaćinu prigodan poklon, a
Zlatko Avdagić, predstavnik Saveza
Banjalučana i udruženja ”Ljiljan” iz
Motale, predao je prigodne poklone
domaćinu i folklornoj sekciji.
U nastavku svečanosti nastupio je
sazlija Asim Hodžić, te glumac Sabahudin Cober Bahtijaragić i pjesnik
Mirsad Omerbašić sa tekstom o Ademu Ćejvanu, poznatom pozorišnom i
filmskom glumcu, te stihovima o gradu na Vrbasu. Mješoviti hor je u nastavku otpjevao antologijsku ”Kraj tanana šadrvana” i švedsku pjesmu ”En
sång om frihet”. Za kraj je ostavljen
nastup folklora. Prvo su se predstavili
najmlađi – njih 18. Normalno je da
su oni te večeri dobili najviše aplauza. Seniorska grupa je odigrala igru u
kojoj je pokazala dio tradicionalnih
svadbenih običaja. Obje grupe uvježbao je koreograf Faruk Sarajlić. Za
ukusnu zakusku sa brojnim bh. specijalitetima bio je zadužen Aktiv žena
”Safir”. Cijela organizacija jubileja
fukcionisala je gotovo besprijekorno i
teško je izdvojiti najzaslužnije. Kompletan scenario jubileja uradio je Muhamed Mujakić, koji je bio i voditelj
programa, a konferansu na švedskom
jeziku vodila je Jasmina Mujakić.
Najveći broj zvanica ostao je na prigodnom zabavnom programu i bio je
to svojevrstan susret više generacija
koje su prošle kroz ovo udruženje.
Većina ih je izrazila želju da nastavak
uslijedi što prije.
M. M.
www.bhsavez.org 11
U Gislavedu je 24. novembra
upriličena Centralna manifestecija
povodom obilježavanja 25. novembra, Dana državnosti BiH, i dvadesetotogodišnjice od osnivanja udruženja ”BiH” iz ovoga smålandskog
gradića. Organizatori manifestacije
bili su Savez bosanskohercegovačkih
udruženja u Švedskoj i udruženje
”BiH” Gislaved. Kao suorganizatori pojavili su se ostali savezi sa bh.
predznakom. Ovakav sklop dva jubileja priredili su jedan nezaboravan
cjelodnevni i večernji događaj, kako
svim učesnicima programa, tako i
mnogobrojnim zadovoljnim posjetiocima. Osmišljena na ovakav način
od strane bh. udruženja u Gislavedu i
Saveza bh. udruženja, ova velika manifestacija, čiji su glavni protagonisti
Sadeta Murić, predsjednica udruženja i Azra Jelačić, predsjednica Saveza, predstavlja potez za divljenje.
Prosto kazano, bilo je dosta novoga i
na opšte zadovoljstvo uspješnog kazivanja i predstavljanja našeg stanja i
bitisanja u ovih dvadeset godina.
Srebrenica i budućnost u
udruženju
Novo je to što smo željeli da na
jedan eksplicitni način prikažemo i
kažemo sebi i Šveđanima zašto smo
došli ovdje. Izložba fotografija na
velikim panoima koji su postavljeni
u Udruženju, stradalničkog srebreničkog naroda, na kome je izvršen
genocid, prikazala je i odslikala sve
užase, patnje i golgotu kroz koju
je prošao i cijeli bošnjački narod.
S druge strane, 20-togodišnjica je
bila i prilika da se kaže i odgovori na pitanja, gdje smo sada, te da
pokušamo odgovoriti na najneizvje-
snije pitanje: Kako osmisliti naš rad
u budućnosti? Stigli smo na jednu
veliku raskrsnicu gdje putevi vode u
raznim pravcima – od opstanka do
nestanka. O ovim pitanjima predsjednica Azra Jelačić je govorila i
tražila odgovore i od drugih učesnika u diskusiji koja se vodila u
udruženju. Azra je između ostalog
rekla da danas imamo izvanredne
i uspješne Bosance i Hercegovce u
svim oblastima društvenog rada i
života ovdje u Švedskoj. Gotovo da
nema organizacije, ustanove, preduzeća pa i političke partije, te raznih
švedskih nevladinih organizacija,
gdje nas nema. Možemo li i u budućnosti u našem društvenom angažmanu i radu u bh. organizacijama i
dalje biti tako uspješni kao što smo
uspješni pojedinci ili…Ustvrdio bih
da je za afirmaciju Bosanaca i Hercegovaca ovdje u Švedskoj najveća zasluga Saveza bh. udruženja i samih
udruženja koja su po našem dolasku
u ovu zemlju, u ratnom i poratnom
periodu, nicala kao pečurke poslije
kiše. U svim tim udruženjima organizovane su mnoge manifestacije
i predstave koje su prikazale našim
domaćinima našu kulturu, tradiciju i naše obrazovanje i znanje. To
potkrepljujem nedavnim javnim nastupom Jasenka Selimovića, državnog sekretara u Ministarstvu tržišta
rada kraljevine Švedske, kad je na
skupu povodom obilježavanja dvadesetogodišnjice Saveza bh. udruženja ustvrdio da i danas u Švedskoj
Bosanci i Hercegovci slove po svim
parametrima kao najbolja skupina
useljenika koja je ikad došla u ovu
skandinavsku zemlju. Postoje studije i analize koje se vode i neprestano
dopunjuju, a koje to dokazuju. To su
fakta, kazao je Selimović, pa nam je
preporučio da tako i dalje nastavimo
raditi i ponašati se kako bi naš rejting ostao na tako visokom nivou.
Svečana akademija
Novo je i to što je na akademiji,
upriličenoj istog dana u Parkhallen,
povodom Dana državnosti i 20-togodisnjice udruženja ”BiH”, postavljeno ”Drvo života”, koje je osmislila
Enisa Deumić, a nacrtao Mujo Metaj. Svi učesnici programa i svi posjetioci imali su priliku da lično svojim prstom umočenim u zelenu boju
na ogoljele grane utisnu jedan listić.
12 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
Figurativno ”Drvo života” smo mi
koji smo se uspjeli ukorijeniti ovdje
u Švedskoj i tu prolistati. Pitam se,
a vjerovatno i mnogi drugi se pitaju,
da li ćemo uspjeti da drvo redovno
prehranjujemo i zalijevamo, te da
ga obrezujemo i njegujemo, kako bi
ostalo u životu, ili ćemo našom nedovoljnom brigom dopustiti da se
postepeno počnu sušiti njegove grane dok i drvo potpuno ne usahne?
Poseban štimung manifestaciji
dali su mnogobrojni gosti, među kojima je bio i popriličan broj Šveđana. Skoro svi su se obratili i čestitali
na dvije decenije postojanja i rada
našeg udruženja, te svima čestitali
Dan državnosti BiH. Nakon obraćanja gostiju, posjetioci su mogli
pogledati jedan dokumentarni kratkometražni film Muhameda Mujakića o BiH, njenim znamenitostima,
historiji i prirodnim ljepotama, ali i
traženju odgovora zašto smo ovdje.
Zabavni dio programa je otpočeo
gitarista Vehid Degirmendžić sa
pjesmom ”Zemljo moja”, a ugodnim glasom, pjevajući sevdalinku
”Nigdje tako k’o u Bosni nema”,
publiku je oduševila Alma Džafer
iz udruženja „Bosanska krajina“.
Pored domaćina iz Gislaveda, čiju
svestranost su na ovoj manifestaciji pokazali recitator Dino Ahmetović sa pjesmom ”Bosna” od Enesa
Kiševića i folklor ovoga udruženja,
svoj nastup uspješno je izveo i hor
„Izvor“ iz udruženja ”Bosna” Borås,
te folklor iz udruženja ”Bosanska
krajina” iz Malmöa. Moderni ples
bio je zaseban ugođaj, a priredile su
ga sestre Ajla i Irma Kilim iz Skillingaryda. Sve je odisalo prazničnom
atmosferom, uz izvanredno vođenje
programa od strane Asima Bešića i
njegove asistentice Medine Avdić.
Da bi sve funkcionisalo besprijekorno, za ozvučenje i večernju zabavu
se pobrinuo Armin Konić – Kona
iz Malmöa koji je do kasno u noć
zabavljao mnogobrojne posjetioce.
Po završetku oficijelnog programa
priđe mi jedan bračni par, pa čovjek
reče: ”Svaka vam čast kao domaćinu, ovakvu manifestaciju malo ko
može prirediti, ali ne mogu nikako
shvatiti kako ovako nešto ljudi mogu
bagatelisati?!”. Velim, ima dosta svijeta, oko 250 osoba, a njegova žena
će kao iz topa: ”Ovdje je trebalo da
bude i vidi ovaj program najmanje
još toliko ljudi, pa 25. novembar je
Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a uz to još i jubilej Udruženja”.
Najveći obol svim ovim dešavanjima i prigodama, uz besprijekornu organizaciju, dale su zadužene
osobe iz udruženja u Gislavedu koje
su tačno i precizno ”k’o švajcarski
sat” i maltene neprimjetno odradile
najveći dio planiranog zadatka.
Muhamed Babović
Foto: Mirsad Sačić
u Švedskoj i BiH. Dobitnik je brojnih priznanja i diploma za ostvarene
kulturne aktivnosti – istakao je Tarik
Rašović.
Spletom narodnih igara iz BiH u
koreografiji Bešira Rašovića predstavile su se folklorašice „Rubina“ koje
su za svoje nastupe izmamile aplauze
bh. građana i Šveđana iz Eslöva.
Djevojke koje igraju forlklor
su od 14 do 19 godina i većina je
rođena u Švedskoj, ali rado govore o mjestima porijekla porodica:
Dženana Džafčić (17) je iz Bosanske Gradiške, Rijalda Pljakić (19)
je iz Sjenice, Emina Hadžajlić
(14) je iz Brčkog, Amina Bajrić
(17) je iz Tešnja, Amra Ademović
(15) je iz Sarajeva, a Emina Ljuca (14) je iz Srebrenice. Različita
mjesta porijekla nisu prepreka da
se druže uz folklor i pričaju na
maternjem jeziku, često i sa vršnjacima iz različitih zemalja svijeta.
Na kraju su se svi počastili bosanskim specijalitetima i kroz razgovor i
pjesmu, te spotove o radu „Rubina“
na prigodan način obilježili 10-godišnjicu rada i Dan državnosti BiH.
F. Tufek
”Rubin” Eslöv
U Eslövu su, u Gradskoj biblioteci, pred oko 50-tak bh. porodica i više Šveđana, obilježeni desetogodišnjica rada i Dan državnosti BiH. Prisutnima se biranim
riječima obratio predsjednik bh.
udruženja „Rubin“ Tarik Rašović
(21), kazavši da je „Rubin“ dostojno reprezentovao bh. građane
u višenacionalnom Eslövu, gdje
živi nekoliko stotina bh. građana.
— „Rubin“ ima 65 članova,
a u radu su najaktivniji folklorna grupa, moderni ples i košarkaški
tim. U prošlih deset godina „Rubin“
je učestvovao na deset regionalnih
smotri kulture i gotovo toliko saveznih, te bio organizator i domaćin
šest regionalnih i jedne savezne smotre kulture. Čitavo vrijeme aktivno je
sarađivao sa kulturnim udruženjima
www.bhsavez.org 13
Poslije seminara Saveza bosanskohercegovčkih udruženja u Švedskoj,
održanog 27. i 28. oktobra u Göteborgu, mogu kratko reći: Bilo je prelijepo! Sa nestrpljenjem sam očekivala
ova dva dana, u želji da primijetim i
osjetim promjene unutar ovoga, ipak,
izuzetnog Saveza, poznatog po svojim
zavidnim integracijskim uspjesima.
Bio je to skup predstavnika iz 23
naša udruženja, a ja sam posebno
bila radosna zbog prisustva većeg
broja mladih ljudi, što se ranije nije
uvijek dešavalo. Nadala sam se promjenama i vidjela sam ih na djelu!
Organiziran i pripremljen sa vjernim NBV-om u Švedskoj, još jednom
je bio zoran primjer dobre suradnje
ove dvije organizacije, krunisane
sada i punopravnim članstvom Saveza bosanskohercegovačkih udruženja
u ovom nacionalnom pokretu naših
domaćina, Šveđana - NBV-u!
Dosta urađenog u dva dana
Edukativna djelatnost NBV-a
ima dugu tradiciju, a ovaj put i za
ovaj seminar su nam ponudili svoja
dva izuzetna reprezentanta, Carinu
Sommarström i Carinu Sundström,
koji su plijenili auditorij od preko
50 slušalaca svojim strateškim i vrlo
stručno pripremljenim temama, te
još jednom pokazali da u Savezu
bosanskohercegovačkih udruženja
imaju dostojnog partnera. Carina
Sommarström nam je pomogla da
uvidimo značaj posmatranja svijeta
oko nas i traženja novih puteva u razvijanju svake, pa i naše, organizacije, a Carina Sundström predočila
tehnike vladanja, kojima je cilj da
raznim društvenim manipulacijama
grupa ili pojedinaca održe svoju poziciju (u vidljivoj ili nevidljivoj hijerarhiji) od ljudi iz drugih grupa ili
od pojedinaca.
Po biologiji i na sreću, pripadam
krugu onih koje su uvijek nazivali “ljepši spol” (ne ironično “slabiji spol”) i smatram da posjedujem
istančan sluh za sve što žene rade i
za sve što žene znaju i mogu, pa moram priznati da me to moje tanano
14 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
osjetilo nije iznevjerilo ni ovaj put.
Uz sav pijetet našim muškim članovima, treba reći da su žene i ovom
prilikom, na čelu sa novoizabranom
predsjednicom Saveza Azrom Jelačić,
pokazale da posjeduju zavidne organizacione sposobnosti, da su ostvarile
visoki komunikacijski nivo, pokazale
da “prvo treba pomesti ispred svoje
kuće”. Jednoglasno je usvojena formulacija za izmjenu Statuta Saveza
i decidno naglašena buduća pozicija
oblasnih organizacija i bosanskohercegovačkih udruženja u odnosu
na naš Savez, te na taj način spriječena mogućnost mnogih zloupotreba
od strane pojedinaca koji su svoje
uloge u domenu “vježbanja strogoće”
bukvalno tumačili i drsko ignorirali i
ljuljali ovaj masivni stub organizacije
građana države Bosne i Hercegovine,
danas okupljenih na sjeveru Evrope
pod dvije zastave: bosansko-hercegovačkom i švedskom. Na našim udruženjima je da do Skupštine iznesu
svoja gledišta povodom predloženih
izmjena Statuta.
Bajramska sofra
Povodom održavanja ovog seminara, jedna druga grupa žena, priredila je topao prijem i druženje u svom
udruženju, u poznatom “Dukatu”.
Iako svi pojedinačno dočekani toplim
stiskom ruke od strane muškarca, u
Ono što je začeto u neformalnom
razgovoru između Almina Masle,
koji radi zajedno sa Almirom Ćehajićem-Batkom u humanitarnoj organizaciji “Otvorena mreža” i Huseina
Novljakovića iz udruženja „Ljiljan“
Landskrona, rezultiralo je nesvakidašnjim uspjehom.
Naime, dogovoreno je da BKF
“Ljiljan” iz Landskrone organizuje
humanitarnu veče gdje bi se prikupljeni novac uputio teško bolesnom
Mevludinu Smriki. U razgovoru sa
predsjednikom “Bosanske Krajine”
Feridom Suljanovićem dogovoreno
je da i oni organizuju jednu takvu
humanitarnu veče. Ovo, inače, nije
prvi put da se „Ljiljan“ prihvati
organizovanja većih humanitarnih
akcija. Prošle godine je ovo udruženje napravilo humanitarnu zabavu,
te sav prihod uputilo Alenu Masli,
Alminovom bratu. Trošak smještaja i hrane plaćen je od strane ovog
elegantnom i “bajramski mirisnom
ruhu”, žene su bile te koje su pjevale
za nas, počastile nas izuzetno dobro
pripremljenim gurmanlucima, tj. pravom “bajramskom sofrom”, na čemu
im se ja osobno posebno zahvaljujem.
A kako da ne spomenem i dva iz-
vrsna bosanska harmonikaša, Hajrudina Zukanovića – Hajricu i Emira
Pačavara koji su svojim dirkama i vještim prstima doprinijeli da veče bude
i izuzetan senzibilni užitak za našu
“bosansku dušu”.
Saida Bahtijarević-Bekić
udruženja. Pored Batka i Almina,
iz Sarajeva su došli i Edis Brkanić,
pobjednik ovogodišnjeg Ilidža-festivala, te glumci serije “Luda kuća”.
Humanitarnoj večeri u Landskroni
prisustvovala je i predsjednica Saveza bh. udruženja Azra Jelačić.
rado je prihvatio da učestvuje u ovoj
humanoj akciji.
Takođe smo dobili i dvije karte
od Vahida Kape za doček novogodišnje noći u Helsingborgu“, kaže Husein. „Finansijska pomoć u iznosu
od 10.000 švedskih kruna dobijena
je od Saveza bosansko-hercegovačkih udruženja regije Skåne. Prihodi
od ulaznica kao i dobrovoljni prilozi
dio su impozantne sume od 94.850
švedskih kruna koje su prikupljene
i date „Otvorenoj mreži“. Za pohvaliti je i da su gosti iz Bosne sami snosili svoje putne troškove.
„Veoma je važno da smo nastavili sa skupljanjem humanitarne pomoći, da nismo bili samozadovoljni
nakon prve uspješne akcije. Jer, nažalost, ovaj vid pomoći je potreban
još uvijek u našoj domovini i mi
se nadamo da će se više udruženja
uključiti u ove akcije“, riječi su Huseina Novljakovića.
Pomoć stigla i od
poduzetnika
Ovoj humanitarnoj akciji odazvali su se i poduzetnici iz Švedske sa
sponzorstvom i donacijama. „Veliki
doprinos dao je pjevač Sabahudin
Pajo iz Ljungbyja koji je obje večeri
besplatno ustupio svoje instrumente, razglas i popratnu tehniku. Organizovana je i tombola gdje je najznačajnija nagrada bila autobuska
karta za BiH. Kartu smo dobili od
autobusnog preduzeća “Bundavica”
iz Tuzle. Direktor ovog cijenjenog
preduzeća, Mehmed Bundavica,
www.bhsavez.org 15
Dvodnevni seminar u Mölnlyckeu
Subota 20. oktobar. Na stanici
u Göteborgu sitna oktobarska kiša
dočekuje vozove i autobuse sa sjevera i juga. Pod svodovima stanice
rijeka putnika čas se sabire, pa se
opet dijeli u raznim pravcima. Jedan broj putnika smiruje se u mnogobrojnim restoranima, buticima ili
na drvenim klupama sjedi, pa i leži,
U zakazano vrijeme, u konferencijskoj sali, učesnike seminara pozdravlja Almedina Sačić, predsjednica Bosanskohercegovačko-švedskog
saveza žena. Na posljednji seminar
u ovoj godini odazvalo se 55 članica
iz 16 udruženja. Prisutni su i konsulenti NBV-a: Nadira Kilim (Skillingaryd, Jönköpings län), Alma Mešić (Malmö, Skåne län) i Magnhild
Andreasson(Borås, Väst). Dvodnevni
seminar je organizovan u saradnji sa
NBV-om i dio je ciklusa ”Mi u svijetu
stvarnosti – II korak”. Prva današnja
tema je ”Nasilje ima mnogo lica, ali
ni jedno lijepo“. Predavač-uvodničar je Mujesira Kostović iz Malmöa,
socijalni radnik i budući magistar.
Njeni statistički podaci o nasilju u
porodici, te slučajevi iz prakse, otvo-
koristeći svoje vrijeme čekanja. Na
peronu broj 38 je Emira Čutuk sa
spiskovim u jednoj i telefonom koji
se ”ne gasi” u drugoj ruci. Napokon
su svi tu: Stockholm, Norrköping,
Helsingborg. Raspoređujemo se u
dva nova udobna kombija agencije
Stefan buss AB. Napuštamo Göteborg vozeći se isprepletenim nad-
vožnjacima, autoputom, a zatim
skrećemo među šumovite brežuljke
karakteristične za zapad Švedske.
Napokon stižemo u Mölnlycke, gdje
je u idiličnom parku smješten Wendelsbrgs seminarski centar. Fatima
Selimagić nas dočekuje sa spiskovima, evidentira i raspoređuje po
sobama.
rili su široku diskusiju nakon rada
u grupama. U traženju izlaza iz ove
problematike najviše kritike upućeno je društvenim institucijama koje
imaju resurse da se ovaj narastajući
problem bar ublaži. Muški članovi
Saveza pomogli su da se ovo pitanje
sagleda i sa ”druge” strane. U pauzi
seminara učesnici su se upoznali sa
historijatom dvorca Wendelsberg,
kojeg je fabrikant Wendel namijenio
za suprugu i sebe za penzionerske
dane. Dvorac je 1907. godine otkupio pokret NGOT i već 1908. godine
ovdje je startovala prva švedska Viša
narodna škola. U nastavku je Sadeta
Murić, član uprave okružne organizacije NBV-a Jönköping, govorila o
dosadašnjim iskustvima saradnje sa
NBV-om i o planovima za budućnost
u novom položaju ovog saveza kao
punopravnog člana NBV-a. Ona je
svoje jednosatno kazivanje zaključila porukom: Sve što radimo moramo
znati da tako stvaramo sliku o sebi
i ta slika mora biti lijepa. Radni-seminarski dan zaključen je predavanjem i praktičnim vježbama iz kineske vještine taj chi chuan. Predavač
je bila Mensura Burigge, osnivač
Udruženja Chen stila u BiH. Učesnice seminara imale su priliku da
same isprobaju vježbe koje su dale
povoljne rezultate i kod djece koja
su bila žrtve zlostavljanja. Nakon
večere, učesnice su imale prigodan
program u okviru kojeg je prodano
oko 150 Srebreničkih cvijetova i prikupljeno oko 4.000 kruna za humanitarne slučajeve u BiH. Prilog od
500 kruna dao je Aktivitet centar iz
Halmstada, te agencija Stefan buss
AB 1.500 kruna.
16 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
BHŠSŽ:
Realizovana
humanitarna
akcija
Nedjelja, 21.
oktobar: O
etici i moralu
Drugi seminarski dan
bio je posvećen temi
„Etika i moral u praksi“,
za koju je uvodničar bila
magistar Fatima Veladžić iz Värnama. Njena
tema, kao i rad u grupama, bila je fokusirana na
aktivnost u udruženjima, odnos prema društvenom radu i aktivistima-volonterima. Pitanja
i diskusija na temu bila
su i prilika da predsjednica Saveza Almedina
Sačić podsjeti rukovodstvo sekcija na obaveze izrade odgovarajuće
dokumentacije od koje
zavisi finansiranje organizacije, ispravno kodiranje za NBV – kod 55, i
time zaključila još jedan
uspješan seminar.
Muhamed Mujakić
Početkom novembra put Bosne i Hercegovine, odnosno
put Bihaća i Zenice, upućena je humanitarna pomoć. Odbor
za humanitarne aktivnosti Bosanskohercegovačko – švedskog
saveza žena uspješno je okončao još jednu od niza humanitarnih akcija usmjerenih prema pojedincima i organizacijama u
Bosni i Hercegovini. Iz Bihaća je stigla potvrda da je na adresu djevojke Elme (Idriza) Hodžić stigao iznos od 500 eura. U
ovom iznosu BHŠSŽ je učestvovao sa 170, Stefan Buss sa 170
i MDD Merhamet Švedske sa 160 eura.
Iz organizacije Medica iz Zenice, u čijem sklopu djeluje
i ”Sigurna kuća”, stigla je zahvalnica za donaciju u iznosu od 900 eura. BHŠSŽ donirao je 560, a MDD Merhamet
340 eura. Iz Odbora za humanitarne aktivnosti ističu da
je daleko lakše realizovati predaju humanitarne pomoći preko ”Merhameta”, a istovremeno se i ”Merhamet”
uključuje u donaciju zavisno od iznosa sredstava koje
je prikupio donator.
Linköping
29-og u mjesecu
Tranås
29-og u mjesecu
Örebro
28-og u mjesecu
Malmö
30-og u mjesecu
Trollhättan
27-og u mjesecu
Landskrona
30-og u mjesecu
Motala
29-og u mjesecu
Uppsala
28-og u mjesecu Helsingborg
30-og u mjesecu
Norrköping
29-og u mjesecu
Varberg
30-og u mjesecu Halmstad
30-og u mjesecu
Skultunna
28-og u mjesecu
Värnamo
29-og u mjesecu Göteborg
30-og u mjesecu
Stockholm
28-og u mjesecu
Västerås
28-og u mjesecu
27-og u mjesecu
Strängnäs
28-og u mjesecu
Växjö
29-og u mjesecu Alvesta
Borås
29-og u mjesecu
www.bhsavez.org 17
Ne treba se
plašiti promjena
U
posljednje vrijeme
primjetljivi su neki
novi vjetrovi u radu
Saveza bh. udruženja
u Švedskoj. Prvi znaci promjene javili su se još sredinom
prošle godine, sa novim oblikom
održavanja tradicionalne godišnje
smotre na trgu Halmstada. Prvi put
je tada Savez prezentirao svoj rad
i našu tradiciju direktno švedskoj
publici i osvojio veliku pozornost.
Smotra, koja je godinama odnosila
masu budžetskog novca, a vremenom postala glomazna folkloristična
predstava unutar same bh. skupine,
dobila je time sasvim nov, relativno jeftin a efektan oblik. Potom je
na vodeću funkciju Saveza izabrana
osoba koja se već ranije dokazala
kao uspješan vođa ovakve organizacije, što je rezultiralo pozitivnim pomijeranjima unutar Saveza i prigodnim prijedlogom izmjena statutarnih
akata. Na koncu, nedavna proslava
dvadesetogodišnjice Saveza, Panel
diskusija i reakcije na film o Savezu,
nisu se ograničili samo na hvalospjeve o uspjesima Saveza u proteklom
periodu, nego su pokazali i određen
stepen kritičnosti, te otvorili pitanja
kuda i kako dalje. To su vrlo pozitivni pomaci koji pokazuju spremnost
da se kritički vrednuje vlastiti rad,
priznaju propusti i traže najbolja rješenja kroz širu diskusiju. Mislim da
se ne trebamo plašiti promjena, već
ih podsticati.
Naime, jasno je da dalja “folklorizacija” ne ide u korist ni Savezu ni
udruženjima, te da se moraju pronalaziti novi modusi djelovanja, primjereniji novom vremenu i našoj sadašnjoj poziciji doseljeničke skupine
koja se de facto odlučila da ostane
Piše: Dr. Izet Muratspahić
Naime, jasno je da
dalja “folklorizacija” ne
ide u korist ni Savezu
ni udruženjima, te da
se moraju pronalaziti
novi modusi djelovanja,
primjereniji novom
vremenu i našoj sadašnjoj
poziciji doseljeničke
skupine koja se de facto
odlučila da ostane trajno
na ovim prostorima
trajno na ovim prostorima. Sve što
se radi treba biti u skladu sa savremenim gibanjima švedskoga društva
i nas unutar tih promjena. U praksi to
znači da treba usmjeravati aktivnosti
na što boljoj integraciji i aktivnom
učešću u razvoju ove zajednice, a uz
stalne napore i u očuvanju vlastitog
identiteta, jezika i tradicije. To dvoje
18 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
ne smije biti u koliziji, već u sukladu, kao novi rezultat. Na taj način mi
ćemo biti novi resurs za obje naše
domovine, BiH i Švedsku, radeći
na stalnom razumijevanju, saradnji i
povezivanju ovih dviju zemalja.
Naravno, da bi se krenulo u svrsishodnije aktivnosti, treba prvo jasno
definirati ciljeve, kako one u narednoj godini, tako i one u široj vremenskoj perspektivi, a onda se držati njihove realizacije. Taj posao zahtijeva
analize na više planova: integracija,
identitet, školstvo, mediji, interesne
organizacije, jezik i književnost, tradicija, oblici saradnje itd., a mogu ga
uraditi samo kompetentni ljudi iz tih
oblasti. Najefikasniji način da se to
praktično postigne jest organiziranje adekvatnog radnog skupa (seminara), na kojem bi stručni i iskusni
ljudi prezentirali najvažnije globalne
ciljeve Saveza, koje bi onda trebalo
vremenski determinirati i sačiniti
konkretne prioritete. Ne može se to
uraditi nabrzinu, na nekakvom sastanku u trajanju od par sati, s obzirom da treba omogućiti stručnjacima
da se pripreme i detaljno izlože svoje prijedloge, a onda usaglase prioritete i slože ih u neku vrstu radnog
dokumenta. Kad bi se realizirao jedan ovakav plan, stvorile bi se realne
pretpostavke za sinhronizirano buduće djelovanje, s obzirom da bi se
potom valjalo samo držati realizacije
pojedinih vrsta aktivnosti. To bi, naravno, podrazumijevalo i određenu
disciplinu u ostvarenju dogovorenih
ciljeva, bez kojekakvih improvizacija i odustajanja svaki čas od onoga
što je dogovoreno.
Osobno mislim da je ovo jedini ispravan put koji omogućava da Savez
nastavi svoju dosad uspješnu misiju
najmasovnije i najvažnije organizacije
Bosanaca i Hercegovaca u Švedskoj.
Na osnovu raznih diskusija i razgovora, te osobnog iskustva, čini mi se
da bi u narednom periodu trebalo posebnu pažnju usredsrediti na neke od
sljedećih aktivnosti. Prvo, treba raditi
na zadržavanju trenutnog članstva i
stvaranju pozitivnih pretpostavki za
uključivanje novih članova, pogotovu
onih mlađih. Da bi se to realiziralo,
mora se raditi na boljim programima
unutar udruženja i samog Saveza koji
privlače ljude. Udruženja trebaju imati
priručne biblioteke, organizirati razna
predavanja, diskusije, promocije, književne večeri, razgovore s poznatim
ljudima i sl. Primjera radi, ne vjerujem
da ne bi došlo mnogo posjetilaca na
predavanje na kojem bi neki naš doktor govorio o nekoj poznatoj bolesti.
U klubu bosanskohercegovačkog
udruženja "Ljiljan", Växjö, u nedjelju, drugog decembra, održano je
književno veče i predstavljene su tri
nove knjige: "Iskerane pjesme"- autorski prvijenac Sadete Sokol, "Čaršija u Gornjem Šeheru" - monografija Sadika Beglerovića i "Ideja bez
stalnog mjesta boravka"- prozno-poetsko djelo Ibrahima Osmanbašića,
koji je doputovao iz Sarajeva. Moderator književne večeri bio je Fikret
Kadić, član GO SSDBiH.
Na početku programa hor udruženja "Ljiljan", pod rukovodstvom
Besime-Beske Mašić, otpjevao je
dvije sevdalinke iz svoga bogatoga
repertoara. Prvo je predstavljena
zbirka pjesama Sadete Sokol, koja
kao osamdesetogodišnjakinja promovira svoj pjesnički prvijenac.
Sadeta sa toplinom i ljubavlju pjeva o svojoj Bosni, o ljudima i gradovima, o Vrbasu i voljenoj Banjaluci
- iz koje je prognana u Švedsku. U
pjesmama Sadete Sokol opjevani
su i Sarajevo i Prijedor, kao i rodna Bosanska Gradiška. Vrijedno je
Drugo, Savez treba raditi na okupljanju svih resursa i okrenuti se projektima koji daju rezultate na duže staze,
a koštaju u suštini manje. Ulagati u
prevođenje naših poznatih djela na
švedski i obrnuto, uvijek se isplati. Knjige ostaju vječno i one imaju
veći učinak od bilo koje druge manifestacije. Da smo, recimo, preveli
na švedski „Roman o Srebrenici“
Isnama Taljića, ostvarili bismo višestruki cilj: predstavili bismo jednog
od naših najboljih savremenih pisaca švedskim čitaocima, kazali bismo
istinu o genocidu, a prodajom knjige
pri svakom godišnjem obilježavanju
zločina u Srebrenici pokrili troškove
i omogućili neki novi prijevod. Treće, Savez treba više raditi na očuvanju našeg jezika i kulture. Veliki
broj naše djece ne pohađaju nastavu
pomena da se autorica putem svoje
poezije zahvaljuje Švedskoj koja je
primila i zbrinula unesrećene prognanike iz Bosne i Hercegovine.
Zatim je predstavljena monografija o Banjaluci, tačnije o voljenom
Šeheru, autora Sadika Beglerovića,
u kojoj nam oživljava staru, zaboravljenu banjalučku čaršiju - opisujući
dućane, kafane, pekare i kovačnice,
te navodeći imena ljudi koji su u proteklim vremenima živjeli i radili u
banjalučkoj čaršiji. Knjiga se čita "u
dahu" i čitaocima omogućava slikovit
i živopisan uvid u čaršiju čiji su glasoviti duh, tradicija i običaji zauvijek
nestali sa protjerivanjem njenih žitelja tokom agresije na R BiH .
Ibrahim Osmanbašić, pisac iz
maternjeg jezika, kao ni bosanske
dopunske škole. Za to su krivi roditelji, a oni su članovi naših udruženja i
Saveza. Moraju se uspostaviti i bolji
odnosi sa Savezom nastavnika bosanskog jezika i raditi zajednički na
ovim aktivnostima. Zatim, Savez treba kontaktirati stručnjake za pojedine
oblasti i pridobiti ih da pomognu u
radu. Time će uvesti profesionalizam
koji garantira uspjeh svake akcije. Ne
mislim da su konstruktivna mišljenja
nekih članova Saveza da se ne treba
angažirati i „moliti“ uspješne intelektualce da pomognu Savezu. Naprotiv,
osobno mislim da nema ništa loše u
tome da se zamoli uspješan čovjek
da nam pomogne svojim znanjem i
iskustvom. Ja to rado činim u svakom
mom projektu i zbog toga se ne osjećam ništa manje vrijednim.
Sarajeva, predstavio je svoju drugu
knjigu, pod naslovom "Ideja bez stalnog mjesta boravka". To je proznopoetsko djelo koje se tematski bavi
Bosnom. Predstavljena je pjesma
"Himna", nastala početkom agresije
na R BiH, 1992. godine, a u kojoj se
na simboličan način sublimira ideja
Bosne, kao hiljadugodišnje države, a
čija je budućnost u dostizanju "istine i pravde", te otvorenom društvu.
Kratke priče, poeme i pjesme pisca
Osmanbašića oslikavaju otvorena
pitanja individua u općem trendu
globalizacije. Književnoj večeri je
prisustvovalo oko 40 posjetitelja,
članova udruženja "Ljiljan" i članova "Aktivitetscentra” iz Halmstada.
Ibrahim Osmanbašić
www.bhsavez.org
19
In memoriam: Izet Serdarević
U 82. godini u Stockholmu je 14.
oktobra 2012. preminuo Izet Serdarević, prvi ambasador BiH u skandinavskim i baltičkim zemljama.
Dženaza je bila u Stockholmu 26.
oktobra 2012.
Dužnost prvog zvaničnog predstavnika, a potom ambasadora BiH
u skandinavskim i baltičkim zemljama, Serdarević je obavljao od ratne
1992. do 19. novembra 1998. godine.
U prvom broju lista „Glas BiH“
iz februara 1993. godine Izet Serdarević, kao zvanični predstavnik BiH
na prostoru skandinavskih zemalja
kaže:
„Pod bosansko-hercegovačku zastavu mogu da stanu svi oni kojima
je država BiH na duši. Značajno je
da Šveđani naše probleme i boli doživljavaju kao svoje.“
Govoreći da ga je agresija na
RBiH zatekla u Švedskoj, gdje je
tada bilo 2-3 hiljade Bošnjaka, Serdarević kaže:
„Kao i većina Bošnjaka koji žive
u Švedskoj i ja sam se odmah stavio
na raspolaganje BiH. Zadatak mi je
bio da radim na osnivanju „Informativnog biroa“ države BiH, sa zadatkom da se demokratska javnost u
skandinavskim zemljama upozna sa
istinom o agresiji na BiH. Sljedeća
faza bila je uspostavljanje Ambasade BiH za skandinavske zemlje sa
sjedištem u Stockholmu. Bio je to težak i mukotrpan posao. Bez ikakvih
materijalnih sredstava, bez potrebnog stručnog kadra, bez mogućnosti
ikakve pomoći od okupirane BiH,
trebalo je uspostaviti njene prve
zvanične institucije u Švedskoj.“
Serdarević je u mladosti bio privržen idejama mladomuslimana,
zbog čega je i zatvaran.
Unatoč političkim neugodnostima u Sarajevu je završio Šumarski
fakultet i počeo rad u struci. No,
kada je dobio jugoslovenski pasoš,
krenuo je u inostranstvo, prvo u Italiju, pa Švedsku. Jedno je vrijeme
živio i u Francuskoj.
Bio je blizak saradnik Alije
Izetbegovića sa kojim se družio
više od 60 godina. Pomagao je i u
stručnom štabu bošnjačke strane u
Daytonu.
— Značajno je takmičenje iz nacionalne grupe predmeta (bosanski
jezik, historija i geografija) djece iz
BiH od 5. do 8. razreda ovdje u Švedskoj i to da je Odbor za školstvo Bh.
— Nisam ušao u SDA,
niti u neku drugu stranku – kazao je „Bosanskoj
pošti“ u avgustu 1997.
Odazvao sam se Izetbegovićevom pozivu i poslije
prvih višestranačkih izbora postao savjetnik u Predsjedništvu BiH... Dočekao
sam Unprofor i bio čovjek
za vezu s njima u Sarajevu.
I ratne dane sam proveo tamo, onda
su me poslali u Švedsku da osnujem, najprije jedan Informacioni
ured BiH, a potom sam akreditiran
za ambasadora, kazao je Serdarević.
Sretao sam Izeta Serdarevića kao
novinar „Bosanske pošte“ i dopisnik
„Glasa BiH“ više puta.
Prvi put smo se zvanično sreli na
prvoj smotri Saveznog takmičenja
učenika bosanskih dopunskih škola,
koje je održano 15. juna 1996. godine u Stockholmu, u Östra realgymnasium, kada sam vodio program.
Nakon toga Serdarević je kazao:
saveza na šest regionalnih takmičenja imao 383
učenika iz 41 bosanske
dopunske škole, te da se
na Savezno takmičenje
plasiralo 76 učenika iz
23 škole. Ovakva takmičenja doprinose očuvanju maternjeg jezika ali i
druženju naše mladosti,
zato mi je posebno drago
da sam im bio domaćin i odgovarao
na njihova pitanja, kazao je Serdarević.
Duža sretanja sa Serdarevićem
imao sam i tokom boravka na susretima sa bh. djecom i mladima u
Kristiansudu u Norveškoj 1998. i
1999., kada je Serdarević, prilikom
susreta sa Abdulahom Sidranom,
naglasio „veliki značaj ima druženja
djece i mladih i njihovih nastavnika
sa piscima iz BiH, jer se na taj način
bogati maternji jezik i ukupna naša
kultura.“
Fikret Tufek
20 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
Annika Borg, doktor teologije, svećenica švedske crkve, pisac
Naši mozgovi nisu
stvoreni za ratovanje
„Ljudi nisu po prirodi nasilni već se
moraju nagovarati da pođu u rat“, kaže
irački ratni veteran i sadašnji mirovni aktivist kapetan Paul Chappell u
jednom intervjuu za američki radio,
a povodom izlaska njegove knjige
”Peacefull Revolution” (”Mirna revolucija”). Nemiri u arapskom svijetu, nasilje u Siriji i drugim mjestima
u svijetu čine da se u ovom trenutku
vizija o miru osjeća vrlo daleko od
stvarnosti.
Nakon svakog dnevnika sa vijestima i slikama iritiranih ljudi koji spaljuju zastave ili vrište, te ratovima u
različitim dijelovima svijeta, u meni
počinje da kuca jedan osjećaj bespomoćnosti. I pitam se: da li će ovome
ikada doći kraj? Da li je ovo nešto što
je predodređeni, neophodni dio ljudske prirode?
Ali Paul Chappell zna o čemu govori kad kaže da je mir moguć. Ako
studiramo vojnu historiju, možemo
naime konstatirati dvije stvari. Prva
je da rat traumatizira ljudski mozak i
dovodi do mentalnog kolapsa. Druga
je da prirodno ljudsko ponašanje je
bježati kad se prijetnja približava, a
ne ostati na bojnom polju.
Vladari i vojskovođe su od davnina bili svjesni da je to tako. Zbog toga
su oni morali da suoče ove iskonske
porive, potrebe i reakcije kod ljudi,
uguše njihove impulse za bijeg i osiguraju da ratnici ili vojnici mentalno
ne kolapsaju. Naši mozgovi nisu, dakle, stvoreni za ratovanje.
Historija i Chappellovo sopstveno iskustvo pokazuju da ono što je
potrebno da bi se neko nagovorio
da pođe u rat je da ga se ubijedi da
njegovi najbliži su pod prijetnjom i u
opasnosti i na putu da budu uništeni
od drugih, od zlih. Borba da se zaštiti
ono što volimo je razlog koji je potreban da bismo mi pošli u rat.
Upravo to je paradoksalno: rat se
ne dešava zbog agresivnosti u nama;
osnova je suosjećanje i ljubav prema
bližnjima.
Ovaj odnos je poznat vođama,
kako političkim tako i vojnim i religioznim. I to je upravo to što oni
manipulišu da bi nas doveli u situaciju da odbacimo brigu o našem menatlnom zdravlju i našim instiktima.
Ljubav prema onome što ne želimo
izgubiti se iskorištava, podjaruje i
manipuliše.
U SAD postoji statistika koja pokazuje da više vojnika umire zbog
samoubistava nego u borbi. Rat ruinira ljude i o tome se sve više priča
i objelodanjuje. Načini da se očuva
mentalno zdravlje kod vojnika jednostavno ne funkcionišu.
Sve je više i više uočljivo da ratovanje ne leži u ljudskoj prirodi. Ne
postoji nikakav prirodni nagon za
ratovanjem u nama, čovjek se mora
nagovarati i manipulisati da bi počeo
ratovati.
Historija i dešavanja u sadašnjosti nam daju mogućnost da pobijemo
mit o nasilničkoj ljudskoj prirodi i
da pretvorimo u prašinu misao o neophodnosti ratovanja.
I to je ono što ulijeva nadu. Paul
Chappellova vizija da je mir put koji
čovječanstvo ima pred sobom nije
uprkos svemu tako daleka.
(19/9 2012, Sveriges Radio P1 kl 6.50.)
www.bhsavez.org 21
Jubilej u Bosanskoj krajini
U prostorijama bh. udruženja
„Bosanska krajina“ u Malmöu 28.
oktobra 2012. godine, održana je
Deseta jubilarna svečana akademija u povodu Kurban bajrama, uz
prisustvo od preko 200 učesnika i
posjetilaca.
Bajram je čestitala potpredsjednica udruženja Senada Ferhatbegović, a prigodne riječi uputio je i
efendija Alen Delić.
U kulturnom dijelu programa Merdana Ramezić je govorila
„Bajramsku čestitku“ i „Bajramski
tekst“, te otpjevala sevdalinku „Zaplakala šećer Ðula“ u pratnji Harisa
Žilića na sintisajzeru.
Alma Džafer je govorila recitaciju „Dobra djeca“, bila solistica u
Horu žena „Bosanske krajine“ koji
je izveo ilahiju „Kraj Kabe sam ja
stajala“ i solo pjevala ilahiju „Kraj
mezara majka stade“ u pratnji Emine Kovačević.
Aplauzom je nagrađena djevojčica Esma Cetina za inspirativan tekst
„Bajramska čestitka“.
Indira Dervišević je napravila koreografije za sve tri folklorne grupe:
srednja grupa je izvela igre iz sarajevsko-zeničkog okruga; seniori su
oduševili igrama iz Sarajeva, poseb-
no s „Bosanskom tropom“ s kojom su
ovojili prvo mjesto na saveznoj smotri kulture u Växjöu 2012. godine;
dok su juniori na kraju izveli igre iz
centralne Bosne i izmamili dugotrajne aplauze na kraju programa.
Kompletan koncept bajramske
priredbe pripremili su Armin Konić-Kona, Indira Dervišević i Fikret
Tufek sa predsjednicom Odbora
kulture Elfijom Breko.
Potpredsjednica udruženja Senada Ferhatbegović na kraju je uručila
posebnu zahvalnicu i nagradu voditelju programa i novinaru prof. Fikretu Tufeku za volontersko vođenje
svih dosadašnjih deset bajramskih
priredbi, te preko 200 kulturnih
programa samo u „Bosanskoj krajini“.
T.S.
Radosti nove školske godine
Podijeljena uvjerenja i svjedodžbe
Devetnaesta školska godina u
Bosanskoj dopunskoj školi bh. udruženja ”Meša Selimović” u Linköpingu počela je prve subote septembra
mjeseca sa igrom, pjesmom i razdraganim licima učenika, nastavnika i
njihovih roditelja. Za njih 34, koji
su uspješno završili razred, upriličena je svečana podjela uvjerenja
i svjedodžbi, ovjerenih u Ambasadi
BiH u Švedskoj, uz prigodne knjige
za svakog od njih. Oni najmlađi su
dobili popularne slikovnice na našem jeziku i malo slatkiša sa sokovima. Nakon ljetnog raspusta ponovo
su se okupili: Emina, Benjamin, Tarik, Muharem, Emir, Edin, Melissa,
Emra, Alma, Haris, Hanna, Edina,
22 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012.
li na Slussen i dalje u Gamla
Stan. Nakon ručka, obišli su
najveće i najpoznatije trgovinske kuće grada, a nakon
toga provozali se Tunnelbanom (metroom) i taj doživljaj dugo prepričavali.
Sara, Isak, Nejla, Hamid,
Azra, Una, Zerina, Jasmina,
Ajla, Amina, Ilma, Armin,
Sabina, Amil, Amar, Kenan,
Nejra, Melisa, Edin, Harun,
Sarah, Emil, Alma, Dzenis,
Alen, Ajman i drugi, zajedno sa nastavnicima: Azrom,
Zenaidom, Inom, Sunitom,
Ajselom i Nesibom, kao i
vođama kružoka: Sanelom,
Senadom, Amrom, Senijom
i Selmom.
Stariji razredi u
posjeti Stockholmu
Za učenike starijih razreda u oktobru je organizovano studijsko putovanje u Stockholm. Tom prilikom
su obišli Kraljev dvorac i prisustvovali ceremoniji smjene straže zajedno sa par hiljada ostalih posjetilaca.
Obrazovanje u
Linköpingu i
Kopenhagenu
Obišli su i Riksdagen, Sergel torget,
Kultur huset, Hötorget, Normalms
torget i posjetili kuću Augusta
Strindberga na Mössebackenu, odakle se vide kao na dlanu Skansen,
Djurgården i centralni dio Stockholma, pa se Katarina liftom spusti-
U saradnji sa obrazovnom
organizacijom ABF Östergötland za vođe kružoka (cirkelledare) iz udruženja ”Meša
Selimović” organizovano je višednevno usavršavanje i obrazovanje u Linköpingu, a potom i u Kopenhagenu,
gdje su vođe kružoka imale priliku
da se upoznaju sa znamenitostima
danske prijestolnice i svim ljepotama
koje ona pruža.
A.K.
NIF Bosna Norrköping
Od 1998. godine „NIF Bosna“
iz Norrköpinga organizuje malonogometne turnire u povodu
Ramazanskog bajrama. Zbog ekonomskih razloga ovogodišnji turnir, šesnaesti po redu, održan je
u jednoj dvorani, pa su nastupile
samo 23 ekipe (ekipa ”Samir” iz
Väranama odustala je na dan takmičenja). Veliki broj gledalaca i
veliki interes ekipa dokaz su da je
ovo još uvijek najugledniji bh. dvoranski turnir u Švedskoj. Nastupile su ekipe iz Bollnäsa, Köpinga,
Skövdea, Boråsa, Vetlande, Värnama, Hallstahammara, Västeråsa,
Stockholma, Nyköpinga, Linköpinga i Norrköpinga. Ovogodišnji
turnir bio je posvećen i nedavno
preminulom treneru „NIF Bosna“
Kemalu Šljoki, koji je dugo godina
bio i standardni igrač nekadašnjeg
jugo-prvoligaša ”Čelik” iz Zenice.
Prva četiri kola turnira počela su neriješenim rezultatima, a
onda je „FC Atack“ iz Norrköpinga uknjižio 2-0 protiv Bosne
iz Skövdea. Nakon 50 odigranih
kola u meču za treće mjesto domaća ekipa „Diamanti“ pobijedila je „Most Västerås“ sa 2-1 u
produžetku. Ekipa iz Västeråsa je
sa jednim rezervnim igračem i sa
jednom neriješenom utakmicom u
predtakmičenju zasluženo osvojila četvrto mjesto. Ekipa „Gradine“
iz Värnama imala je težak put do
finala i tu je došla kao trećeplasirana u grupi. Ekipa „Burek.se“ iz
Stockholma bila je veoma uigrana,
iako je imala igrače iz Strängnäsa, Köpinga, Stockholma, Örebra,
Mariefreda i Sandvika. Pobjedom
od 3-0 ekipa „Burek.se“ zasluženo
je osvolila prvo mjesto na turniru.
Tome su doprinijeli i reprezentativci Saveza bh. udruženja u Švedskoj: Smajlović, Jašarević, Čirak i
Čajo. Za najboljeg igrača turnira
proglašen je Modou Barow iz NK
Gradina, najbolji strijelac je Enis
Ahmetović iz „FC Puls“, a najbolji
golman je Vernes Čajo iz pobjedničke ekipe.
Muhamed Mujakić
www.bhsavez.org 23

Download Report