BROJ 162 | GODINA XX | NORRKÖPING | oktobar-DECEMBAR CIJENA 25 SEK BHRF je svojevrstan diplomata svoje domovine Idriz Karaman: — To je bilo trusno vrijeme i pravo da vam kažem kad smo se sastajali prvi put nismo bili sigurni da li to možemo ili ne možemo raditi, jer još uvijek su tada one obavještajne službe radile svoj posao. …Mi smo zaista tada slušali naše intelektualce, mi smo vidjeli da naši intelektualci imaju šta da kažu, da naši nastavnici mogu da poduče djecu, da naši imami, zašto i to ne kazati, postoje u Švedskoj kao jedna dopuna budućem radu. Hamdija Tabaković: — Devedest šesta i devedeset sedma godina, mogu slobodno reći, sjajne su godine u povijesti Saveza. Jednostavno, članstvo je tada bilo ogromno - 120 udruženja govori koliko je to bila masovna organizacija. ...U ovoj državi je aktuelno da pronalaziš EU projekte. Uvijek ima projekata. Glavni problem Saveza danas nisu samo intelektualci, ima intelektualaca i u udruženjima i u Savezu, mi se potcjenjujemo po tom pitanju. Trebaju pare, treba ekonomija. Muhamed Babović: — Danas mogu slobodno da tvrdim da tada nije izvršena reorganizacija, danas Omladinski savez ne bi mogao funkcionisati kao ni Savez žena, a da ne kažem da ne bi mogao funkcionisati ni Savez bh. udruženja ...Ja bih pitanje o stanju Saveza postavio bh. udruženjima. Kako oni vide Savez? Hoće li se brzo naljutiti na Savez? Smatraju li oni Savez svojom organizacijom? Imaju li u svojim aktivnostima zastupljene sve segmente o kojima pričamo? Kulturu, školstvo itd... Ili će se brzo naljutiti i osnovati neki novi Savez? Edib Poljo: — Ovaj Savez je priman na saveznom nivou, kod najviših dužnosnika tog vremena. Tako smo imali i susret sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Dru- gi jedan detalj, juni mjesec ’99-te godine, sjedim u Sebilju, 7000-8000 Sarajlija, spiker izlazi i najavljuje: ”Folkolorni ansambl “Dukat”. Moje srce ko Trebević! ... Treba li nama Savez kao organizacija? Ja mislim da treba. Savez je jedna osovina, on mora i dalje biti jedna spona izmedu BiH i Švedske. Mi smo ti koji to možemo uraditi. Oni ostali ne mogu. Samir Rajić: — Ono što ja pamtim iz vremena kada sam ja bio predsjednik jeste da interes za povratak pada, jednostavno smo se opredijelili da ostanemo i da svojim doprinosom ostvarimo veće aktivnosti ovdje u Švedskoj. ...Ono što ja mislim da treba uraditi je pokušati privući mlade članove, mlade ljude udruženjima. Ali kako? Nemoguće je ako udruženja nisu otvorena, gdje djeca, odnosno mladi, nisu dobrodošli. Mi trebamo stvarati takve preduslove gdje će oni poželjeti da budu članovi našeg bh. saveza u Švedskoj. Nesib Karišik: — Tada je u Savezu na razne načine bilo šest zaposlenih. Mi smo tada donijeli pravnu odluku da sve zaposlene otpustimo, zbog tzv. „arbetsbrista“, i da Savez iz Stockholma preselimo u Norrköping. ... Ja sam lično daleko više zadovoljan što sam jedan od dvojice osnivača bosanske dopunske škole u Švedskoj na prelazu između 1993. i 1994. godine. Bakir Prlja: — Naš najveći problem u Savezu je to što intelektualni dio društva (mislim na Bosance i Hercegovce ovdje u Švedskoj) nije pristupio Savezu u onoj mjeri u kojoj je trebao. Ja neću da krivim Savez jer sam i ja dio njega, neću da krivim ni naše intelektualce. Međutim, to nije funkcionisalo. To je jedan veliki problem koji mi moramo rješavati. Drugi problem je naša razje- 2 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. dinjenost. Mi kao narod smo skloni individualizmu i dajemo prednost individualnom u odnosu na kolektivno. To svi znamo i to ne treba kriti... Sadeta Murić: — Najbliže srcu leže mi djeca i obučavanje u maternjem jeziku naše djece rođene ili dovedene ovdje u Švedsku. Nema ljepšeg osjećaja ni doživljaja nego vidjeti našu djecu, rođenu ovdje, u susretu sa djecom iz Bosne. ...Savez danas vidim kao dobrog trkača koji je stao da odmori i da se osvježi, a mi svi koji smo ovdje i svi oni kod kuće u udruženjima mu moramo pružiti to osvježenje. I Savez nije zaboravio svoju trku i svoj cilj. I nastaviće dalje. Fikret Kadić: — Ono čime sam ponosan jeste reorganizacija organizacije smotre kulture i školstva. Mi smo u Halmstadu prvi put nakon 16 smotri izašli na trg i pokazali drugima ono što imamo. Do tada smo pokazivali sami sebe. ...Moramo te ljude koji daju svoje vrijeme cijeniti, vratiti povjerenje, vratiti intelektualni dio u udruženja, a time i u Savez. Azra Jelačić: — Savez je u fazi reorganizacije i ono na čemu mi trebamo raditi je kvalitetnija i češća komunikacija između udruženja i Saveza, kao i komunikacija između Saveza i oblasnih organizacija. Praksa će pokazati koliko ćemo u tome imati uspjeha. Ruben Baggström, NBV: — Donijeli ste s vama nešto novo u ovu zemlju, a ja kažem da je to ljubav prema vašoj kulturi, nešto što smo mi izgubili u Švedskoj tokom godina u ovom modernom vremenu. Postoje dvije stvari koje su važne za očuvanje svoje kulturne baštine: pronaći puteve za integraciju, a drugi je suprotan integraciji, a to je sačuvati dio svog kulturnog identiteta, odnosno, posebnost. umjesto uvodnika OSNOVAN / GRUNDAT 1993 Izdavač / Utgivare Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj / BosniskHercegovinska Riksförbundet i Sverige Glavni i odgovorni urednik / Chef redaktör och ansvarig utgivare Muharem Numanspahić Grafički urednik / Grafisk redaktör CILAR Lektor / Korrekturläsare Dr. Izet Muratspahić Redakcija / Redaktion Muhamed Mujakić Sadeta Murić Muharem Numanspahić Almedina Sačić Adresa redakcije / Redaktionens adress Glas BiH, Box 2293 600 02 Norrköping tel 0046 (0)11 16 66 22 fax 0046 (0)11 16 69 33 www.bhsavez.org e-mail: glas.bih@gmail.com List izlazi tromjesečno. Godišnja pretplata (4 broja): 100 SEK J ubileji obilježavaju i ovaj broj „Glasa BiH“. U Göteborgu je Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj proslavio dvije decenije rada. Tom prilikom su se okupili stari prijatelji, evocirane su uspomene na početke i sveukupni rad Saveza. Bilo je pohvala, ozbiljnih diskusija, inicijativa i ideja. Zaslužnima su podijeljena priznanja, a svi su dobili prijatan i nezaboravan uvod u sljedeću deceniju rada. Naša udruženja iz Örebra, Norrköpinga i Gislaveda su takođe proslavila svoj 20-ti rođendan. Scenario nije moga biti drukčiji. I ovdje su pozvani prijatelji koji su dali svoj radni doprinos ovim udruženjima. Oni su tu i danas i na njih se može računati. Izbori u domovini su i bili i prošli. Bosanskohercegovačka politička slika sve više liči na morbidnu. Stalna tumbanja i raznorazne alijanse, šokiranja javnosti, dolijevanje ulja na uzavrelu ploču pri najmanjoj nesigurnosti za svoju stolicu, prijeti da uništi i ono malo napretka. U BiH nije više ništa sigurno, a najnesigurniji i najnejasniji su, prvo državni, pa onda bošnjački interesi i političari koji bi da ih provode. Pjesnik Amir Talić ne krije svoju rezigniranost i beznađe koje vlada u i oko Bosne i Hercegovine. Sveštenica Annika Borg, naprotiv, ulijeva nadu o boljoj i mirnijoj budućnosti žitelja naše planete jer ljude treba izmanipulisati da bi postali ratnici. Manipulatori su vojskovođe i vladari, a njihove metode su sve više prepoznatljive. A ljudi su sve manje spremni da se zbijaju u vojničke redove. Tako je i Paul Chapell, od veterana u iračkom ratu, postao mirovni aktivista i pisac. Nadbiskup Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir, za njega kaže: „Kapetan Paul K. Chappell nam je dao ključni pogled na rat i mir iz jedinstvene perspektive vojnika i njegove nove ideje nam pokazuju zašto je mir u svijetu u 21. vijeku i potreban i moguć.“ Nadajmo se da su sveštenici u pravu. Švedska: PG 621 69 04-0 Pretplata i reklame: 0046 (0)11 16 66 22 Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa / Tryck UNIONINVESTPLASTIKA, Semizovac Naslovnica / Omslag Muharem Numanspahić O naslovnici Malo je ko ostao ravnodušan na baletski nastup Irme Beširević (14) u Göteborgu, na akademiji Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Irma je samo rođena u ovom gradu a po porijeklu je Prijedorčanka. Pohađa deveti razred Švedske kraljevske baletne škole u Göteborgu i nalazi se među najnadarenijim balerinama. I još uvijek nađe vremena da zaigra u „Dukatu“. www.bhsavez.org 3 Moj stav Nakaradnost sistema u BiH, svakodnevno se manifestira na život građana ove nesretne i najljepše zemlje na svijetu. Volio bih da me neko ubijedi da Dejtonski sporazum nije sporazum sa samim đavolom, koji svoju zloćudnu narav danas primjenjuje u miru i tako dovršava ono što nije urađeno u monstruoznoj agresiji na BiH. U cijeloj nesreći bar da se takav sporazum poštuje, bilo bi podnošljivije. Naročito kad je povratak u pitanju. Sve se to dešava pod budnim okom MZ, u interesu rješavanja pitanja muslimana u Evropi. Pobijeni, u logore stjerani pa raseljeni i osiromašeni, Bošnjaci su statistički podatak da je to istina. U toku agresije izginulo je preko 150.000 građana BiH. Od toga skoro dvije trećine su Bošnjaci, pretežno civili. Isto toliko je i teških invalida. 30.000 djece su ostali bez jednog ili oba roditelje. Podaci o broju prognanih i raseljenih bh. građana od prije deset godina govore tužnim jezikom: više od milion ljudi ne živi više u Bosni i Hercegovini. Posljednjih deset godina zemlju je napustilo još oko 50.000, pretežno mladih. Bošnjaci su i u ovoj statistici žrtvena masa protjeranih. Istovremeno je BiH naseljena Srbima iz R. Hrvatske, koja je „Olujom“ riješila srpsko pitanje. Namamila je Hrvate iz BiH, iz krajeva koji nisu interesna zona za Hrvatsku, naseljavajući ih na opustošena područja Hrvatske. Tako je prodana Posavina i dijelovi Bosanske Krajine. Tkz. Herceg Bosna je je i danas projektni zadatak HDZ-ske politike u Hercegovini i u dijelu Srednje Bosne. Srbi, naravno i danas sanjaju Veliku Srbiju. Dodik, podržan iz Srbije, svakodnevno to propagira u svom genocidnom entitetu. A posvađana bošnjačka politika „igra tavle“ na praznoj bošnjačkoj sofri. U konačnici ovog monstruoznog projekta uništavanja BiH, očekujemo popis stanovništva, da tačno potvrdi i definira ovu statistiku i podvrdi rezultate rata u tkz. miru. Šta će se dogoditi? Krenimo redom. Ko smo mi uopće u BiH? U srednjovjekovnoj Bosni svi smo bili Bošnjani, Bosanci, Bošnjaci ili Bošnjaki, kako su nas kasnije Austrijanci imenovali, kad smo ginuli za njihovu carevinu. Na uparađenom vojničkom groblju u Austriji, uklesana su imena katolika, pravoslavaca i muslimana. Svi su tu Bošnjaki. U Kulinovoj Bosni, religijski smo bili bosanski krstijani Bogumili, katolici ili pravoslavci. Islam je i tada bio evidentirana religija na Balkanu. Na Kosovu albanski nacionalni identitet je bio ispred religijskog, pa su katolici i muslimani Albanci bili oduvijek na istoj strani fronta. Da je to bilo kod nas, u svim ratovima bi se Bosna lakše branila a u posljednjem agresije ne bi ni bilo, jer tkz. matične države Srba i Hrvata ne bi imale interesa za „vekovni“ nacionalni teritorij. Dolaskom Turske, islamski identitet jača, bosanski jezik je uz turski, perzijski i arapski, službeni jezik turske carevine. Svi smo govorili maternji jezik zemljice Bosne. Srba i Hrvata nema u BiH, osim na rubnim dijelovima Bosne. Ginuli su Bošnjaci na ruskom i azijskim frontovima za vjeru i osmanske interese. Znalo se dogoditi da u Bosni prođe trideset godina, a da nema momka za ženidbe. Dolaskom Austrije, situacija se mijenja i nepovratno se nacionalno, srpski i hrvatski identitet definira. 4 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. Engleski povijesničar Noel Malkom u svojoj studiji „Povijest Bosne“, to potvrđuje kao naturenu političku činjenicu, na štetu bosanskog identiteta. Bosanski identitet se polahko potiskuje i ta agonija traje i danas. Samo u komunističkom periodu je bošnjačko pitanje minimizirano do te mjere da su se Bošnjaci morali opredijeliti da budu neopredijeljeni, ili da se pišu kao Srbi ili Hrvati. Na posljednjem popisu 1991. godine su se nacionalno opredijelili kao Muslimani, što im je takođe komunističkim dekretom bilo omogućeno u posljednjoj dekadi pred rat. I tada su se mnogi Bošnjaci opredjeljivali kako je ko znao, neki da su Jugosloveni, pa i neznatan broj se pisao kao Bošnjaci ili Bosanci. I danas su dezorijentirani. Šta sada? Kompleks koji sudbonosno prati nas Bošnjake i sada može da bude fatalna zamka popisnih pravila. U Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj razjedinjeni i neupućeni, Bošnjaci su se prilagodili političkoj presiji tih zemalja, kao i privilegijama koja im se nude ako se odreknu svog stvarnog identiteta. Prognani i raseljeni u ostatku svijeta će se popisati ili možda neće. Oni su otpisani i statistički. Koliko ih danas glasa na izborima, procjena je da će se slično dogoditi i na popisu. Inače, tom tkz. dijasporom se više niko ne bavi. Ne postoji politički program i cilj da se oni vrate, ili da povezanost bude bolja. Naredne generacije će se potpuno asimilirati u zemljama u kojima žive. Djeca već danas loše ili nikako ne govore maternji jezik. Ili još gore, gdje da se vrate? U zemlju u kojoj se ne mogu zaposliti, zemlju beznađa u kojoj ništa ne funkcionira. Većina bi i iz BiH najradije pobjegla u druge zemlje. I to je statistički podatak. Koliko naših građana traži azil samo u Skandinaviji? Zato nam ponovo iz Brisela prijete nametanjem viza. Da nas zatvore u tor, ili još bolje, tri nacionalna tora. Šta još reći? Svake druge godine smo na izborima. Koga biramo? Sjetih se one duhovite bosanske priče. Jedan čovjek krenuo preko Grmeča. Nosio je par kilograma šljiva i komad kruha da u putu jede. Negdje na Grmeču, izvadi onaj komad kruha i šljive, pa se dobro najede. Pošto šljive nije htio nositi, odluči da se na njih popiša, da kad neko drugi naiđe pojede te popišane šljive. Naša posla. Poslije dva dana se vrati istim putem i vidje da one šljive niko nije dirao. Pošto je bio gladan, sjedne ispred šljiva i počne birati jednu po jednu da ih pojede: „Ova nije popišana, pa ova nije, pa ova“, i pojede sve šljive. Tako ti je i na našim izborima. Nakaradni izborni zakon nije nam omogućio da izaberemo časne pojedince, sposobne i poštene. Ovakav izborni zakon nas vodi u potpuni haos i propast. I izaberemo sebi svilen gajtan oko vrata. Nije važno ko je pozicija, a ko opozicija. Nemamo koga izabrati. Današnji političari su sami sebi do- voljni i osugurane plaće i blagostanje su im jedini cilj. Borba za udobnu stolicu. A gdje su građani? Nema ih. Oni su samo upotrebljiva masa ili navijačka skupina, koja arlauče svaka svome vođi u svome toru. Zajedljivci kažu: — Treba izdržati do proljeća, a poslije neka nam Bog pomogne. A popis? Nama Bošnjacima preostaje samo jedna mogućnost. Moramo imati cilj koji nam osigurava opstanak i ostanak u BiH. Dakle, mi smo definitivno Bošnjaci, a istovremeno smo i Bosanci, Bošnjani, kao i naši daleki preci. Sad je važno da se tehnički opredijelimo kao Bošnjaci. Nikako kao Bosanci, ili nekako drukčije. Ti su otpisani, ili upisani kao ostali. To je popisna zamka. Vjeroispovijest je slobodna demokratska volja. Vjera nam je islam. Za vjernike koji prakticiraju vjeru i one druge. Ali, da ne uvrijedim ateiste. I oni će pred Boga. Tad će biti opredijeljeni prema njegovom zakonu. Jedan od najumnijih Bošnjaka danas, dr. Šaćir Filandra, objavio je knjigu, moćno naučno djelo „Bošnjaci nakon socijalizma“, koja se bavi bošnjačkim identitetom u postjugoslovenskom dobu. Ta knjiga je uputa za sve Bošnjake kako da se opredijele, ne samo na popisu, nego uopće. Kad bi Bošnjaci samo znali čitati i dolaziti do kvalitetnih spoznaja, sve bi nam se drukčije i događalo. Bilo bi lijepo kad bi se svi vratili svom iskonskom opredjeljenju, ljudskom i moralnom. Mi koji volimo ovu zemlju, znamo ko smo. Oni koji je ne vole. I oni znaju ko su. Bez obzira što je današnja situacija katastrofalna, vjerujem u Nadu. Ona nas je i u svim ratovima održala. I vjera u Boga, jedinoga. Tako je Bosna i opstala. Pa na kraju i Božija pravda je dostižna. S. Most, 09.11.2012. Uprkos činjenici da BiH raspolaže sa velikim obradivim površinama, poljoprivredna proizvodnja u BiH svake godine sve je manja, a poljoprivrednici stalnim protestima upozoravaju na tešku situaciju u oblasti koja bi mogla biti najperspektivnija. Prema procjenama stručnjaka više od 50 posto obradivih površina u FBiH se ne obrađuju jer poljoprivrednici nisu dovoljno stimulisani, poticaji konstantno kasne, dogovor oko uvođenja plavog dizela još nije postignut, te se sve manje ljudi odlučuje da se bavi poljoprivredom. Posljednji protesti u organizaciji Saveza poljopriovrednih udruženja održani su krajem novembra u Sarajevu ispred zgrade Vlade FBiH. Nakon sastanka sa federalnim premijerom Nerminom Nikišićem, te resornim ministrima, poljoprivrednici su dobili obećanje da će im se do kraja novembra isplatiti osam miliona KM, kao i osam do deset miliona KM do kraja godine. Što se tiče poticaja za narednu godinu, zahtjev poljoprivrednika najvjerovatnije neće biti ispunjen i oni će vjerovatno iznositi oko 75 miliona KM. Poljoprivrednici koji su došli na proteste izrazili su negodovanje postignutim dogovorom, ističući kako će, ukoliko se ne ispoštuje dogovoreno, posegnuti za najradikalnijim mjerama - blokadi rada izvršne vlasti u FBiH. Alema Pendek Od 1. jula 2013. godine Hrvatska postaje punopravna članica Evropske unije. Kad je u pitanju BiH, najveći utjecaj osjetit će se kod poljoprivrede. Naime, otkako se saznalo za datum ulaska Hrvatske u EU, krenule su i priče o nemogućnosti daljeg izvoza bh. poljoprivrednih proizvoda u Hrvatsku, jer nisu usaglašeni sa EU standardima koji će od naredne godine važiti u Hrvatskoj. Hrvatska je inače najveći i najznačajniji bh. vanjskotrgovinski partner, a izvoz Hrvatske u BiH je pet puta veći nego BiH u Hrvatsku. Zbog toga je u interesu obje zemlje da nastave trgovinsku saradnju. Sredinom novembra u Zagrebu je održan sastanak ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirka Šarovića i ministra poljoprivrede Hrvatske, Tihomira Jakovine, koji je rezultirao povoljnim vijestima za bh. privrednike. Naime, dogovoreno je da novi režim trgovine poljoprivrednim proizvodima biljnog i životinjskog porijekla nastupi od 1. jula, a ne od 1. januara 2013. godine, kako je bilo najavljeno. Trgovina između ova dvije zemlje će se do 1. jula 2013. godine odvijati po odredbama CEFTA sporazuma, kazao je ministar Šarović, te istakao mogućnost da BiH u dogovoru sa nadležnim institucijama iz Bruxelessa u narednom periodu postigne dogovor za plasman određenih bh. proizvoda na hrvatsko tržište, a koji nemaju EU brojeve i nakon 1. jula 2013. godine. Ovim sastankom bh. vlastima pruženo je dodatno vrijeme da se pripreme za proces usvajanja zakonodavstva Evropske unije, a pomoć u procesu usvajanja zakonodavstva EU obećala je i Hrvatska. Bh. privrednici se nadaju da bh. vlasti neće protratiti dobiveno vrijeme, te da će prvu polovinu naredne godine iskoristiti za usaglašavanje propisa sa EU propisima, inače, kako je već i najavljivano, bh. privredi prijeti kolaps, jer bi mogli ostati bez najvećeg izvoznog tržišta. www.bhsavez.org 5 20 godina Saveza bh. udruženja u Švedskoj Savez bosansko-hercegovačkih udruženja u Švedskoj nastao je u najteže vrijeme. Raspadom jugo-saveza Bosanci i Hercegovci formiraju svoja udruženja. Pritajena agresija na BiH eskalirala je u otvoreni rat njenim prijemom u UN kao suverene države. Postojeća i novoformirana bh. udruženja donose odluku da formiraju organizaciju koja će ih objediniti i koordinirati sve oblike pomoći ugroženoj domovini. Kada su ocijenili da su uslovi sazreli, delegati, njih 40, iz Göteborga, Huskvarne, Karlskoge, Malmöa, Norrköpinga, Skövdea (dva udruženja), Stockholma, Surtea husa u Mölndalu (Göteborg). Bilo je to i simbolično podsjećanje da su upravo u Göteborgu udruženja bh. ekonomskih emigranata donijela odluku o formiranju svog saveza. Nakon intoniranja himni i odavanja pošte preminulim članovima i žrtvama agresije na BiH, prisutne je pozdravila Azra Jelačić, predsjednica Saveza. Među zvanicama bili su: Edin Ramić, savjetnik za iseljeništvo bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Rusmira Tihić-Kadrić, pomoćnica ministra (Sektor za iseljeništvo), Jadranka Kalmeta, veleposlanica BiH u Švedskoj, Jasenko Selimović, la), Almedina Sačić (BHSRF), Irma Kilim (BUF), Edin Pezo (Savez logoraša), Midhat Ajanović, književnik i novinar, predsjednici regionalnih organiza- cija, predsjednici udruženja i drugi gosti. Prigodni kulturni program i Örebra, održavaju osnivačku skupštinu 7. juna 1992. godine u Örebru. Savez nije imao vremena da postepeno sazrijeva i stasa, nego je odmah preuzeo na sebe zadatak da humanitarno pomaže žrtve agresije u BiH, pruža pomoć rijeci izbjeglica koja je sve više rasla i da se u Švedskoj i šire bori za istinitu sliku agresije na suverenu državu Bosnu i Hercegovinu. Dvadeseti rođendan Svoj jubilej ili 20-ti rođendan Savez bh. udruženja obilježio je prigodnom svečanošću u zdanju Folkets državni sekretar u Vladi Švedske, te Anders Castberger, viši savjetnik u NBV-u. U prigodnim obraćanjima zvanice su iskoristile priliku da istaknu činjenicu da je BHRF najorganizovanija asocijacija bh. dijaspore, da je uspješno i odgovorno predstavljao svoju domovinu, njegovao svoju tradiciju, jezik i kultura, te zajedno sa vladinim i nevladinim organizacijama pomagao članstvu da se integriše u švedsko društvo. Među ostalim zvanicama bili su Ulla Lingsjö i Fadila Jašarević (NBV), Adolf Dahl (Institut za slavenske jezike Uppsa- 6 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. Konferansijeri, Fikret Tufek i Muharem Sitnica, svojim vođenjem svečanog programa dali su poseban pečat ukupnoj slici jubileja. Brižljivo biranim tekstovima vodili su nas kroz daleku i bogatu povijest Bosne i Hercegovine. U nastupu izvođača – pionirske folklorne grupe KUD Dukat (Göteborg), recitatora Dine Ahmetovića (Gislaved) i pjesnika Enesa Kiševića (Zagreb), Mješovitog hora (Bosna, Borås), sazlije Asima Hodžića (Göteborg), Jasmina Imamović (Göteborg), Alme Džafer i Harisa Žilića (Växjö), te seniorskog folklornog ansambla KUD Dukat (Göteborg), uz koreografiju Murata Haćkovića, dominirala je Bosna i Hercegovina u stihu, pjesmi i igri. Poseban pečat dali su umjetnički talenti bh. porijekla: mlada balerina Irma Beširević (Ljubija – Göteborg) i već afirmisana operska pjevačica Lana Žužić (Jajce – Göteborg), koju je na klaviru pratio brat Dino Žužić. Jedinstvena panel diskusija Dokumentarni film o savezovih 20 godina, čiji su autori novinari Fikret Tufek i Muharem Sitnica, bio je uvod u jedinstvenu panel diskusiju u kojoj je učestvovalo svih 10 dosadašnjih predsjednika Saveza: Idriz Karaman, Hamdija Tabaković, Muhamed Babović, Edib Poljo, Samir Rajić, Nesib Karišik, Bakir Prlja, Sadeta Murić, Fikret Kadić i Azra Jelačić, te predstavnici ustanova i organizacija koje su najviše sarađivale sa Savezom: Kajsa Törnkvist-Netz, (Migracioni zavod) i Ruben Baggström (bivši direktor NBV-a). Tema je bila ”Savez bh. udruženja – prošlost, sadašnjost i budućnost”, a voditelj je bio Fikret Tufek. Kazivanja učesnika, bilo da se radilo o ”njihovom” vremenu ili o viđenju Saveza u budućnosti, vrijedna su ne samo kao svjedočanstvo o jednom vremenu, nego kao i izvor novih ideja za prilagođavanje Saveza novim generacijama. Učesnici u panel diskusiji jedinstveni su u ocjeni da je BHRF bio, ostao i biće centralno mjesto gdje će se okupljati sve generacije građana koje imaju porijeklo u BiH. Zadatak i cilj su jasni: svijest i ponos o svom porijeklu, njegovati vlastitu tradiciju, kulturu i jezik, poštovati nacionalnu raznolikost u svom okruženju i biti lojalan građanin u zemlji u kojoj živimo. U sali su sjedili ljudi koji su bili aktivni učesnici stvaranja Saveza, ali i predstavnici novih generacija, pa je prava šteta što nije bilo vremena ni tehničkih uslova da se krug učesnika u panelu proširi. Ostaje nada da će se jedan takav dijalog što prije organizovati uz uključenje i drugih organizaci- Film o Savezu Prikupljanjem i obrađivanjem dokumentarnog materijala do kojeg su došli iz više izvora, Fikret Tufek i Muharem Sitnica – Sića su napravili jednosatni film o radu Saveza bh.udruženja u proteklih 20 godina. U filmu je prikazano svih sedamnaest najmasovnijh kulturnih manifestacija bh. dijaspore, odnosno, Smotri kulture i školskog takmičenja, veliki dio izvođača programa, vrijedni entuzijasti, koji su sve to pripremili, brojni posjetioci, koji su popratili sve te smotre, brojne zvanice i naravno svi domaćini. Isto tako prikazan je dio školskih ekskurzija Bosanske dopunske škole „Mak Dizdar“ u BiH, događaji o kojima se pisalo u ”Glasu BiH”, učešće na svjetskom fudbalskom prvenstvu dijaspore BiH, dio humanitarnih aktivnosti i drugo, ali jedan dio aktivnosti Saveza bh. udruženja svakako nedostaje u filmu. Toga su svjesni i autori i Savez bh. udruženja, te poručuju ja koje okupljaju bh. građane. Priznanja i zahvalnice Kao što je i običaj, jubileji su prilika da se oda priznanje pojedincima i organizacijama koji su dali poseban doprinos u radu i razvoju organizacije. Tako je bilo bilo i ovoga puta: priznanja su uručena svim dosadašnjim predsjednicima, udruženjima domaćinima saveznih smotri, domaćinima škola iz BiH u uzvratnim posjetama, saradničim organizacijama i pojedincima. Priznanja su dodijeljena inicijatorima osnivanja Saveza – udruženjima i pojedincima, udruženjima koja su učestvovala na Osnivačkoj skupštini, te članovima prvog Glavnog odbora i njegovih organa. Uz obavezno fotografisanje za arhivu i uspomenu na jubilej, završena je ova višesatna svečanost. U vrijeme stvaranja Saveza u Skandinaviji nije bilo zvanične institucije Republike BiH. U tim teškim danima Savez je bio i svojevrsni diplomata svoje zemlje. Diplomate dolaze i odlaze, a Savez je uvijek tu. Da štiti interese države BiH, da gradi mostove između starog kraja i druge domovine. Muhamed Mujakić da je film otvoren za nadogradnju budućim generacijama. Ipak, film, koji je napravljen u kratkom vremenu, jeste veoma vrijedan dokumentarni materijal kojeg do sada u Savezu nismo imali. ”Film je posvećen učesnicima i aktivistima koji su na bilo koji način bili vezani za njegovanje svoje kulture i tradicije, za rad brojnih bh. udruženja i njihovog Saveza“, kako rekoše autori filma. Fikret Kadić www.bhsavez.org 7 Predsjednici: Idriz Karaman, Hamdija Tabaković, Muhamed Babović, Edib Poljo, Samir Rajić, Nesib Karišik, Bakir Prlja, Sadeta Murić, Fikret Kadić i Azra Jelačić. hercegovački omladinski savez u Švedskoj, Muslimansko dobrotvorno društvo ”Merhamet”, Bošnjačka islamska zajednica u Švedskoj, NBV i SSD BiH-a. Udruženja: ”Ljiljan” Motala, ”Bosna” Nödinge, ”BiH” Norrköping, ”Miris” Örebro, ”BiH” Göteborg, ”Bosna” Borås, ”Bosanka” Skövde, ”Rubin” Eslöv, ”Aktivitets centar” Halmstad, ”Ljiljan” Växjö, ”Bosanska Krajina” Malmö, ”Meša Selimović” Linköping, ”BiH” Gislaved, ”Mak Dizdar” Stockholmslän, ”BiH” Mjölby i ”BiH” Värnamo. Pojedinci: Kajsa Törnqvist Netz, Ruben Baggström, Anders Castberger, Fadila Jašarević, Fikret Ferhatović, Rešad Kruezi, Ramiz Zubčević, Rabija Arslanagić, Muhamed Hadžibegović, Faik Saltagić, Sejo Jujić, Mujo Mešanović (posmrtno), Jovan Divjak, Fikret Tufek, Muhamed Mujakić, Suljo Halalkić, Šaban Bosančić, Osmić Emsudin, Dževad Zahirović, Midhat Ajanović, dr. Izet Muratspahić i Jasenko Selimović. Organizacije: Bosanskohercegovačko-švedski savez žena, Bosansko- 8 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. Pojedinci: Amir Dević, Muhidin Hadžić, Himzo Fazlić, Bedrudin Hondo, Dedo Kozlica, Irfan Hadžić, Ali Malkoč, Mirsada Mecan, Ibrica Zukanović, Emir Poljo, Azra Kulić, Samir Burzić, Salih Sehalić, Rejhan Musić i Ismet Čatić. Udruženja: ”BKF Sarajevo” Jönköping i ”BKF Sarajevo” Malmö. Pojedinci: Leif Boman, Muharem Sitnica–Sića, Muharem Nezirević, Mehmedalija Beširević, Amir Ćimić (posmrtno), Hajrudin Avdić, Adolf Dahl, Bedrija Bekiri i Kristina Dackore. Likovi aktivista Almina Durić Almina Durić (33), rođena je Sarajka, gdje je završila srednju ekonomsku školu i studirala na Pedagošoj akademiji. Nakon rata je došla u Švedsku 2003. godine, gdje je kompletirala diplomu i školu završila 2007. godine. Radila je u Poreznoj upravi (Skatteverket), Povjereništvu za prisilnu naplatu dugovanja (Kronofogden), Građevinskoj firmi „Skanska“, da bi prošle godine u maju prešla da radi u komuni Eslöv, kao referent za plaće (lönekonsult). Živi u Landskroni, gdje je ostvarila veoma zapažene rezultate kao koreografkinja u bh. udruženju ”Ljiljan”. Sa juniorskom postavom osvojila je prva mjesta na zadnja dva regionalna takmičenja Skåne regije u Eslövu, te također i na saveznim smotrama kulture u Halmstadu 2011. i Växjöu 2012. To je skrenulo pažnju na njen rad, jer je folklor u njenoj duši od malih nogu. — Još u ratu 1993. godine počela sam igrati folklor u KUD ”Dobrinja 92.”, da bih tokom 1994. i 1995. igrala u Ansamblu narodnih igara i pjesama ”Kolo bosansko”, gdje sam igrala sve do 2003. godine, do mog odlaska u Švedsku. U ”Kolu bosanskom” sam bila i koreograf, odnosno vođa druge postave, tzv. ”B” grupe, odakle nosim bogata iskustva. Moji folkloru, koji sam igrala jer sam ga istinski voljela. I dan danas je u meni taj poseban i neobjašnjiv osjećaj, što nažalost nove generacije teško razumiju. Ja želim da ih naučim da vole folklor, da im objasnim odakle svaka koreografija dolazi, nazive koraka, da znaju šta igraju… • Uvježbavaš različite koreografije sa oko 40 djece i mladih? — Da, imam dvije grupe: juniore i seniore, oko 20 ih ima u svakoj grupi. To su jako divna dječica i mladi, koji napreduju sve više i više. Šteta što nema mogućnosti da se time profesionalno bave jer zaista bi neke od njih bile vrsne igračice. koreografi bili su Fikan, Sejo Mandić, Muhamed Hamo Softić i rahmetli Hadžija. • Od kada si u ”Ljiljanu”? — U bh. udruženju ”Ljiljan” Landskrona sam još od 2005. godine i radim kao koreograf. Folklor je jedan dio mog života. Kada pogledam unazad, sve se nekako zbivalo i dešavalo oko folklora. Moja putovanja po svijetu: Turska, Španija, Belgija itd, označila su moju ljubav prema • Pobjede ti puno znače? — Naravno da mi puno znače. Juniorke pobjeđuju drugu godinu zaredom i na saveznim i regionalnim takmičenjima. Moj moto ipak je: ”Bitno je učestvovati”, ne samo takmičiti se zbog pobjede. Kad izađu na scenu i kad ih vidim kako igraju, kako sam ih naučila, za mene su samim tim već pobjednice. Divno je biti dio tih takmičenja i okupljanja djece i omladine i vidjeti da takvo nešto postoji u Švedskoj, da se i ovdje još održavaju i prenosi naša tradicija. • Tvoj život, planovi, želje? — Bilo je teško na početku. Doći u stranu državu, naučiti jezik, upoznati nove ljude, krenuti život iznova. Otići od roditelja, sestre i svoga Sarajeva nije bilo lako, ali na sve se čovjek navikne i ojača. U slobodno vrijeme bavim se sportom po onoj narodnoj da je ”u zdravom tijelu zdrav duh”. Ovdje je život bolji, ali je u BiH ljepši. Sva ta nostalgija se godinama kupila u meni i ja sam je duboko potisla, shvativši da svima nama nedostaje dio Bosne, iako je Švedska zemlja koja pruža i daje nam mnogo. Planovi su da nastavim rad sa djecom i omladinom, iako je teško boriti se sa nabavkom muzike, cd-ova… Ali, eto, snalazim se nekako. I ide nam jako dobro, pobjede to najbolje pokazuju, zar ne? Fikret Tufek www.bhsavez.org 9 ”Miris” mira i slobode Ovo je godina kada naša najstarija udruženja pune dvije decenije svoga postojanja. To je prilika da se sretnu stari prijatelji, prepričaju uspomene i zahvali aktivistima. Tako je bilo i u Örebru, u udruženju ”Miris”. Svečanost je počela dolaskom gostiju u ranim satima 18. novembra u prostorije ovog udruženja, gdje su dočekani toplim riječima i mirisnom kafom, da bi poslije zajedno otišli do sale Globen u Brunnsparku. Oficijelni program počeo je sa zvucima bosanske i švedske himne. Voditeljica programa bila je svestrana aktivistica ovog udrženja Alma Zahirović, koja je pozdravila i poželjela dobrodošlicu gostima sa dirljivim govorom: — Udruženje “Miris” Örebro osnovano je davne 1992. godine, kada se skupila mala grupa ljudi koji su u tada teškim uslovima ipak uspjeli da osnuju udruženje koje je temelj i samoga Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj. Nije lako bilo osnovati udruženje jer je trebalo prvo razbiti jugoslovenska udruženja. Samo ime udruženja ”Miris” znači mir i slobodu, riječi koje su i danas naša inspiracija. Pored svega što smo prošli i kako smo došli u Švedsku, ipak sa našim trudom, radom, voljom, a najviše našom ljubavlju prema našoj domovini BiH, uspjeli smo pokazati svima ko smo i šta smo, kroz njegovanje i pokazi- vanje naše kulture i tradicije. Nije lako opstati u tuđoj zemlji, a mi smo to uspjeli. I zato trebamo da hodamo podignutih glava i da sa punim srcem i ponosom kažemo da smo Bosanci i Hercegovci. Danas trebamo da budemo ponosni članovi udruženja “Miris” – naglasila je Alma. O historiji i radu udruženja govorio je predsjednik Dževad Zahirović, a potom se pristupilo dodjeli zahvalnica zaslužnim članovima. Prve zahvalnice dobili su osnivači 10 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. udruženja: Ismet Ćatić, Himzo Fazlić, Hasan Isaković, Suljo Kosovac i Bisera Suhonjić Priznanja su uručena i Sabahudinu Bahtijaragiću-Coberu, Fatimi Mahmutović, Oblasnoj organizaciji Örebro, NBV-u te Fritid&Turism. Slavlje ovog vrijednog udruženja uvećali su gosti iz bh. udruženja “Behar”- Göteborg, “Bosna” -Norrköping ,”BiH”- Mjölby, ” Bosna”- Karlskoga, “Bosna” Kumla, IVZ Örebro, Fudbalski klub ”Bosna 92” Örebro, te predstavnici švedskih organizacija, NBV Örebro, Fritid&Turism i Föreningsråd. Nakon podjela zahvalnica i poklona uslijedio je kulturni dio programa u kojem su učestvovale folklorne grupe udruženja”Miris”, ”Behar” i ”Bosna” Norrköping. Jubilej ”Mirisa” je uveličao i pjesnik Mirsad Omerbašić, koji je predstavio svoju knjigu ”Žal za Vrbasom”, kao i pjesnik, novinar i pisac Sead Hambiralović, poznat po internacionalnom projektu ”Gljiva mira”. Poslije zvaničnog dijela programa, veče je nastavljeno sa zabavom, gdje je lijepo bilo vidjeti našu omladinu kako se druži uz igru i pjesmu. Jubilej udruženja “BiH” Norrköping Sticajem okolnosti svoj 20-ti rođendan, umjesto u aprilu, Udruženje ”BiH” iz Norrköpinga obilježilo je početkom novembra u novim prostorijama i na novoj adresi. Nakon intoniranja himni BiH i Švedske, prisutne goste i izvođače programa pozdravio je predsjednik Udruženja Nedžad Ljeskovica. Dugo godina vodeće udruženje u Savezu O historijatu udruženja, od osnivanja do danas, gostima je govorio Muhamed Mujakić, istakavši ulogu Udruženja u osnivanju Saveza bh. udruženja u Švedskoj, prihvatu prvih izbjeglica i učešću Udruženja u svim aktivnostima Saveza. Ovdje je bila najveća bh. dopunska osnovna škola, a kao gosti u udruženju bili su vodeći bh. političari, diplomate, pisci, humanitarni radnici, glumci, sportaši i novinari. Sekcije udruženja su u više navrata predstavljale useljeničku populaciju na manifestacijama EU u Norrköpingu. Sjećanja prvog predsjednika Nakon nastupa Mješovitog hora sa Hendinom pjesmom nastalom u ratu ”Sviraj mi, sviraj, brate”, uz dirigentsku palicu Nihada Mujakića, o danima kada se formiralo udruženje govorio je njegov prvi predsjednik Ibrica Zukanović: ”Raspadom zajedničke države raspali su se i jugo-klubovi. Hrvati i Srbi su osnovali svoja udruženja, a mi, Bošnjaci, ostali smo između. Agresija na BiH ubrzala je formiranje bh. udruženja, a kasnije i Saveza. U restoranu ”Sarajevo” Ibrahima Šehalića u Söderköpingu 13. marta 1992. godine donijeli smo odluku o formiranju udruženja, a već 18. aprila smo ga registrovali pod imenom ”BiH”. Uz prikupljanje humanitarne pomoći, a u nedostatku bh. diplomatije, širili smo istinu o karakteru rata u BiH. Bilo je i negodovanja u nekim sredinama na vijesti o dolasku izbjeglica iz Bosne. Najviše otpora bilo je u sredinama gdje su živjele izbjeglice sa Srednjeg istoka i azijskih zemalja,” prisjeća se Zukanović. Na pitanje voditelja šta smatra najznačajnijim uspjehom u tim početnim i teškim danima, Zukanović je rekao: ”Zadovoljan sam što smo udarili temelje udruženu koje je okupljalo bh. građane svih ovih godina i koje će to biti i u budućnosti”. Prigodna priznanja za jubilej U želji da trajno obilježi doprinos pojedinaca i organizacija u razvoju udruženja, Uprava je donijela odluku o ustanovljenju prigodnog priznanja. Kako je spisak zaslužnih za ovih dvadeset godina podugačak, odlučeno je da se dodjela priznanja obavi u više prigodnih skupova. Za ovo veče na spisku dobitnika našli su se: prvi i drugi predsjednik Ibrica Zukanović i Alija Jusić, Salih Kaltak, jedan od osnivača i još aktivan u udruženju, osnivač Ibrajim Šehalić (nije prisustvovao), Ambasada BiH u Stockholmu, Komuna Norrköping – Lars Stjärnkvist (bio je duboko dirnut Cvijetom Srebrenice kojeg su zvanice dobile od domaćina), Kajsa Törnkvist Netz – kao radnik Migracionog zavoda (iskazala je veliko razumjevanje i pružila nesebičnu pomoć bh. izbjeglicama), Savez bh. udruženja u Švedskoj - predsjednica Saveza bh. udruženja Azra Jelačić – istakla je ulogu Saveza kao matične organizacije u etabliranju svih organizacija sa bh. predznakom, Bošnjačka islamska zajednica u Norrköpingu i Selma Ljeskovica, vlasnica agencije Adriatic Bus, za dugogodišnju saradnju. Izet Bešić, predsjednik Saveza logoraša BiH u Švedskoj, pozdravio je skup i predao domaćinu prigodan poklon, a Zlatko Avdagić, predstavnik Saveza Banjalučana i udruženja ”Ljiljan” iz Motale, predao je prigodne poklone domaćinu i folklornoj sekciji. U nastavku svečanosti nastupio je sazlija Asim Hodžić, te glumac Sabahudin Cober Bahtijaragić i pjesnik Mirsad Omerbašić sa tekstom o Ademu Ćejvanu, poznatom pozorišnom i filmskom glumcu, te stihovima o gradu na Vrbasu. Mješoviti hor je u nastavku otpjevao antologijsku ”Kraj tanana šadrvana” i švedsku pjesmu ”En sång om frihet”. Za kraj je ostavljen nastup folklora. Prvo su se predstavili najmlađi – njih 18. Normalno je da su oni te večeri dobili najviše aplauza. Seniorska grupa je odigrala igru u kojoj je pokazala dio tradicionalnih svadbenih običaja. Obje grupe uvježbao je koreograf Faruk Sarajlić. Za ukusnu zakusku sa brojnim bh. specijalitetima bio je zadužen Aktiv žena ”Safir”. Cijela organizacija jubileja fukcionisala je gotovo besprijekorno i teško je izdvojiti najzaslužnije. Kompletan scenario jubileja uradio je Muhamed Mujakić, koji je bio i voditelj programa, a konferansu na švedskom jeziku vodila je Jasmina Mujakić. Najveći broj zvanica ostao je na prigodnom zabavnom programu i bio je to svojevrstan susret više generacija koje su prošle kroz ovo udruženje. Većina ih je izrazila želju da nastavak uslijedi što prije. M. M. www.bhsavez.org 11 U Gislavedu je 24. novembra upriličena Centralna manifestecija povodom obilježavanja 25. novembra, Dana državnosti BiH, i dvadesetotogodišnjice od osnivanja udruženja ”BiH” iz ovoga smålandskog gradića. Organizatori manifestacije bili su Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj i udruženje ”BiH” Gislaved. Kao suorganizatori pojavili su se ostali savezi sa bh. predznakom. Ovakav sklop dva jubileja priredili su jedan nezaboravan cjelodnevni i večernji događaj, kako svim učesnicima programa, tako i mnogobrojnim zadovoljnim posjetiocima. Osmišljena na ovakav način od strane bh. udruženja u Gislavedu i Saveza bh. udruženja, ova velika manifestacija, čiji su glavni protagonisti Sadeta Murić, predsjednica udruženja i Azra Jelačić, predsjednica Saveza, predstavlja potez za divljenje. Prosto kazano, bilo je dosta novoga i na opšte zadovoljstvo uspješnog kazivanja i predstavljanja našeg stanja i bitisanja u ovih dvadeset godina. Srebrenica i budućnost u udruženju Novo je to što smo željeli da na jedan eksplicitni način prikažemo i kažemo sebi i Šveđanima zašto smo došli ovdje. Izložba fotografija na velikim panoima koji su postavljeni u Udruženju, stradalničkog srebreničkog naroda, na kome je izvršen genocid, prikazala je i odslikala sve užase, patnje i golgotu kroz koju je prošao i cijeli bošnjački narod. S druge strane, 20-togodišnjica je bila i prilika da se kaže i odgovori na pitanja, gdje smo sada, te da pokušamo odgovoriti na najneizvje- snije pitanje: Kako osmisliti naš rad u budućnosti? Stigli smo na jednu veliku raskrsnicu gdje putevi vode u raznim pravcima – od opstanka do nestanka. O ovim pitanjima predsjednica Azra Jelačić je govorila i tražila odgovore i od drugih učesnika u diskusiji koja se vodila u udruženju. Azra je između ostalog rekla da danas imamo izvanredne i uspješne Bosance i Hercegovce u svim oblastima društvenog rada i života ovdje u Švedskoj. Gotovo da nema organizacije, ustanove, preduzeća pa i političke partije, te raznih švedskih nevladinih organizacija, gdje nas nema. Možemo li i u budućnosti u našem društvenom angažmanu i radu u bh. organizacijama i dalje biti tako uspješni kao što smo uspješni pojedinci ili…Ustvrdio bih da je za afirmaciju Bosanaca i Hercegovaca ovdje u Švedskoj najveća zasluga Saveza bh. udruženja i samih udruženja koja su po našem dolasku u ovu zemlju, u ratnom i poratnom periodu, nicala kao pečurke poslije kiše. U svim tim udruženjima organizovane su mnoge manifestacije i predstave koje su prikazale našim domaćinima našu kulturu, tradiciju i naše obrazovanje i znanje. To potkrepljujem nedavnim javnim nastupom Jasenka Selimovića, državnog sekretara u Ministarstvu tržišta rada kraljevine Švedske, kad je na skupu povodom obilježavanja dvadesetogodišnjice Saveza bh. udruženja ustvrdio da i danas u Švedskoj Bosanci i Hercegovci slove po svim parametrima kao najbolja skupina useljenika koja je ikad došla u ovu skandinavsku zemlju. Postoje studije i analize koje se vode i neprestano dopunjuju, a koje to dokazuju. To su fakta, kazao je Selimović, pa nam je preporučio da tako i dalje nastavimo raditi i ponašati se kako bi naš rejting ostao na tako visokom nivou. Svečana akademija Novo je i to što je na akademiji, upriličenoj istog dana u Parkhallen, povodom Dana državnosti i 20-togodisnjice udruženja ”BiH”, postavljeno ”Drvo života”, koje je osmislila Enisa Deumić, a nacrtao Mujo Metaj. Svi učesnici programa i svi posjetioci imali su priliku da lično svojim prstom umočenim u zelenu boju na ogoljele grane utisnu jedan listić. 12 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. Figurativno ”Drvo života” smo mi koji smo se uspjeli ukorijeniti ovdje u Švedskoj i tu prolistati. Pitam se, a vjerovatno i mnogi drugi se pitaju, da li ćemo uspjeti da drvo redovno prehranjujemo i zalijevamo, te da ga obrezujemo i njegujemo, kako bi ostalo u životu, ili ćemo našom nedovoljnom brigom dopustiti da se postepeno počnu sušiti njegove grane dok i drvo potpuno ne usahne? Poseban štimung manifestaciji dali su mnogobrojni gosti, među kojima je bio i popriličan broj Šveđana. Skoro svi su se obratili i čestitali na dvije decenije postojanja i rada našeg udruženja, te svima čestitali Dan državnosti BiH. Nakon obraćanja gostiju, posjetioci su mogli pogledati jedan dokumentarni kratkometražni film Muhameda Mujakića o BiH, njenim znamenitostima, historiji i prirodnim ljepotama, ali i traženju odgovora zašto smo ovdje. Zabavni dio programa je otpočeo gitarista Vehid Degirmendžić sa pjesmom ”Zemljo moja”, a ugodnim glasom, pjevajući sevdalinku ”Nigdje tako k’o u Bosni nema”, publiku je oduševila Alma Džafer iz udruženja „Bosanska krajina“. Pored domaćina iz Gislaveda, čiju svestranost su na ovoj manifestaciji pokazali recitator Dino Ahmetović sa pjesmom ”Bosna” od Enesa Kiševića i folklor ovoga udruženja, svoj nastup uspješno je izveo i hor „Izvor“ iz udruženja ”Bosna” Borås, te folklor iz udruženja ”Bosanska krajina” iz Malmöa. Moderni ples bio je zaseban ugođaj, a priredile su ga sestre Ajla i Irma Kilim iz Skillingaryda. Sve je odisalo prazničnom atmosferom, uz izvanredno vođenje programa od strane Asima Bešića i njegove asistentice Medine Avdić. Da bi sve funkcionisalo besprijekorno, za ozvučenje i večernju zabavu se pobrinuo Armin Konić – Kona iz Malmöa koji je do kasno u noć zabavljao mnogobrojne posjetioce. Po završetku oficijelnog programa priđe mi jedan bračni par, pa čovjek reče: ”Svaka vam čast kao domaćinu, ovakvu manifestaciju malo ko može prirediti, ali ne mogu nikako shvatiti kako ovako nešto ljudi mogu bagatelisati?!”. Velim, ima dosta svijeta, oko 250 osoba, a njegova žena će kao iz topa: ”Ovdje je trebalo da bude i vidi ovaj program najmanje još toliko ljudi, pa 25. novembar je Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a uz to još i jubilej Udruženja”. Najveći obol svim ovim dešavanjima i prigodama, uz besprijekornu organizaciju, dale su zadužene osobe iz udruženja u Gislavedu koje su tačno i precizno ”k’o švajcarski sat” i maltene neprimjetno odradile najveći dio planiranog zadatka. Muhamed Babović Foto: Mirsad Sačić u Švedskoj i BiH. Dobitnik je brojnih priznanja i diploma za ostvarene kulturne aktivnosti – istakao je Tarik Rašović. Spletom narodnih igara iz BiH u koreografiji Bešira Rašovića predstavile su se folklorašice „Rubina“ koje su za svoje nastupe izmamile aplauze bh. građana i Šveđana iz Eslöva. Djevojke koje igraju forlklor su od 14 do 19 godina i većina je rođena u Švedskoj, ali rado govore o mjestima porijekla porodica: Dženana Džafčić (17) je iz Bosanske Gradiške, Rijalda Pljakić (19) je iz Sjenice, Emina Hadžajlić (14) je iz Brčkog, Amina Bajrić (17) je iz Tešnja, Amra Ademović (15) je iz Sarajeva, a Emina Ljuca (14) je iz Srebrenice. Različita mjesta porijekla nisu prepreka da se druže uz folklor i pričaju na maternjem jeziku, često i sa vršnjacima iz različitih zemalja svijeta. Na kraju su se svi počastili bosanskim specijalitetima i kroz razgovor i pjesmu, te spotove o radu „Rubina“ na prigodan način obilježili 10-godišnjicu rada i Dan državnosti BiH. F. Tufek ”Rubin” Eslöv U Eslövu su, u Gradskoj biblioteci, pred oko 50-tak bh. porodica i više Šveđana, obilježeni desetogodišnjica rada i Dan državnosti BiH. Prisutnima se biranim riječima obratio predsjednik bh. udruženja „Rubin“ Tarik Rašović (21), kazavši da je „Rubin“ dostojno reprezentovao bh. građane u višenacionalnom Eslövu, gdje živi nekoliko stotina bh. građana. — „Rubin“ ima 65 članova, a u radu su najaktivniji folklorna grupa, moderni ples i košarkaški tim. U prošlih deset godina „Rubin“ je učestvovao na deset regionalnih smotri kulture i gotovo toliko saveznih, te bio organizator i domaćin šest regionalnih i jedne savezne smotre kulture. Čitavo vrijeme aktivno je sarađivao sa kulturnim udruženjima www.bhsavez.org 13 Poslije seminara Saveza bosanskohercegovčkih udruženja u Švedskoj, održanog 27. i 28. oktobra u Göteborgu, mogu kratko reći: Bilo je prelijepo! Sa nestrpljenjem sam očekivala ova dva dana, u želji da primijetim i osjetim promjene unutar ovoga, ipak, izuzetnog Saveza, poznatog po svojim zavidnim integracijskim uspjesima. Bio je to skup predstavnika iz 23 naša udruženja, a ja sam posebno bila radosna zbog prisustva većeg broja mladih ljudi, što se ranije nije uvijek dešavalo. Nadala sam se promjenama i vidjela sam ih na djelu! Organiziran i pripremljen sa vjernim NBV-om u Švedskoj, još jednom je bio zoran primjer dobre suradnje ove dvije organizacije, krunisane sada i punopravnim članstvom Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u ovom nacionalnom pokretu naših domaćina, Šveđana - NBV-u! Dosta urađenog u dva dana Edukativna djelatnost NBV-a ima dugu tradiciju, a ovaj put i za ovaj seminar su nam ponudili svoja dva izuzetna reprezentanta, Carinu Sommarström i Carinu Sundström, koji su plijenili auditorij od preko 50 slušalaca svojim strateškim i vrlo stručno pripremljenim temama, te još jednom pokazali da u Savezu bosanskohercegovačkih udruženja imaju dostojnog partnera. Carina Sommarström nam je pomogla da uvidimo značaj posmatranja svijeta oko nas i traženja novih puteva u razvijanju svake, pa i naše, organizacije, a Carina Sundström predočila tehnike vladanja, kojima je cilj da raznim društvenim manipulacijama grupa ili pojedinaca održe svoju poziciju (u vidljivoj ili nevidljivoj hijerarhiji) od ljudi iz drugih grupa ili od pojedinaca. Po biologiji i na sreću, pripadam krugu onih koje su uvijek nazivali “ljepši spol” (ne ironično “slabiji spol”) i smatram da posjedujem istančan sluh za sve što žene rade i za sve što žene znaju i mogu, pa moram priznati da me to moje tanano 14 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. osjetilo nije iznevjerilo ni ovaj put. Uz sav pijetet našim muškim članovima, treba reći da su žene i ovom prilikom, na čelu sa novoizabranom predsjednicom Saveza Azrom Jelačić, pokazale da posjeduju zavidne organizacione sposobnosti, da su ostvarile visoki komunikacijski nivo, pokazale da “prvo treba pomesti ispred svoje kuće”. Jednoglasno je usvojena formulacija za izmjenu Statuta Saveza i decidno naglašena buduća pozicija oblasnih organizacija i bosanskohercegovačkih udruženja u odnosu na naš Savez, te na taj način spriječena mogućnost mnogih zloupotreba od strane pojedinaca koji su svoje uloge u domenu “vježbanja strogoće” bukvalno tumačili i drsko ignorirali i ljuljali ovaj masivni stub organizacije građana države Bosne i Hercegovine, danas okupljenih na sjeveru Evrope pod dvije zastave: bosansko-hercegovačkom i švedskom. Na našim udruženjima je da do Skupštine iznesu svoja gledišta povodom predloženih izmjena Statuta. Bajramska sofra Povodom održavanja ovog seminara, jedna druga grupa žena, priredila je topao prijem i druženje u svom udruženju, u poznatom “Dukatu”. Iako svi pojedinačno dočekani toplim stiskom ruke od strane muškarca, u Ono što je začeto u neformalnom razgovoru između Almina Masle, koji radi zajedno sa Almirom Ćehajićem-Batkom u humanitarnoj organizaciji “Otvorena mreža” i Huseina Novljakovića iz udruženja „Ljiljan“ Landskrona, rezultiralo je nesvakidašnjim uspjehom. Naime, dogovoreno je da BKF “Ljiljan” iz Landskrone organizuje humanitarnu veče gdje bi se prikupljeni novac uputio teško bolesnom Mevludinu Smriki. U razgovoru sa predsjednikom “Bosanske Krajine” Feridom Suljanovićem dogovoreno je da i oni organizuju jednu takvu humanitarnu veče. Ovo, inače, nije prvi put da se „Ljiljan“ prihvati organizovanja većih humanitarnih akcija. Prošle godine je ovo udruženje napravilo humanitarnu zabavu, te sav prihod uputilo Alenu Masli, Alminovom bratu. Trošak smještaja i hrane plaćen je od strane ovog elegantnom i “bajramski mirisnom ruhu”, žene su bile te koje su pjevale za nas, počastile nas izuzetno dobro pripremljenim gurmanlucima, tj. pravom “bajramskom sofrom”, na čemu im se ja osobno posebno zahvaljujem. A kako da ne spomenem i dva iz- vrsna bosanska harmonikaša, Hajrudina Zukanovića – Hajricu i Emira Pačavara koji su svojim dirkama i vještim prstima doprinijeli da veče bude i izuzetan senzibilni užitak za našu “bosansku dušu”. Saida Bahtijarević-Bekić udruženja. Pored Batka i Almina, iz Sarajeva su došli i Edis Brkanić, pobjednik ovogodišnjeg Ilidža-festivala, te glumci serije “Luda kuća”. Humanitarnoj večeri u Landskroni prisustvovala je i predsjednica Saveza bh. udruženja Azra Jelačić. rado je prihvatio da učestvuje u ovoj humanoj akciji. Takođe smo dobili i dvije karte od Vahida Kape za doček novogodišnje noći u Helsingborgu“, kaže Husein. „Finansijska pomoć u iznosu od 10.000 švedskih kruna dobijena je od Saveza bosansko-hercegovačkih udruženja regije Skåne. Prihodi od ulaznica kao i dobrovoljni prilozi dio su impozantne sume od 94.850 švedskih kruna koje su prikupljene i date „Otvorenoj mreži“. Za pohvaliti je i da su gosti iz Bosne sami snosili svoje putne troškove. „Veoma je važno da smo nastavili sa skupljanjem humanitarne pomoći, da nismo bili samozadovoljni nakon prve uspješne akcije. Jer, nažalost, ovaj vid pomoći je potreban još uvijek u našoj domovini i mi se nadamo da će se više udruženja uključiti u ove akcije“, riječi su Huseina Novljakovića. Pomoć stigla i od poduzetnika Ovoj humanitarnoj akciji odazvali su se i poduzetnici iz Švedske sa sponzorstvom i donacijama. „Veliki doprinos dao je pjevač Sabahudin Pajo iz Ljungbyja koji je obje večeri besplatno ustupio svoje instrumente, razglas i popratnu tehniku. Organizovana je i tombola gdje je najznačajnija nagrada bila autobuska karta za BiH. Kartu smo dobili od autobusnog preduzeća “Bundavica” iz Tuzle. Direktor ovog cijenjenog preduzeća, Mehmed Bundavica, www.bhsavez.org 15 Dvodnevni seminar u Mölnlyckeu Subota 20. oktobar. Na stanici u Göteborgu sitna oktobarska kiša dočekuje vozove i autobuse sa sjevera i juga. Pod svodovima stanice rijeka putnika čas se sabire, pa se opet dijeli u raznim pravcima. Jedan broj putnika smiruje se u mnogobrojnim restoranima, buticima ili na drvenim klupama sjedi, pa i leži, U zakazano vrijeme, u konferencijskoj sali, učesnike seminara pozdravlja Almedina Sačić, predsjednica Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena. Na posljednji seminar u ovoj godini odazvalo se 55 članica iz 16 udruženja. Prisutni su i konsulenti NBV-a: Nadira Kilim (Skillingaryd, Jönköpings län), Alma Mešić (Malmö, Skåne län) i Magnhild Andreasson(Borås, Väst). Dvodnevni seminar je organizovan u saradnji sa NBV-om i dio je ciklusa ”Mi u svijetu stvarnosti – II korak”. Prva današnja tema je ”Nasilje ima mnogo lica, ali ni jedno lijepo“. Predavač-uvodničar je Mujesira Kostović iz Malmöa, socijalni radnik i budući magistar. Njeni statistički podaci o nasilju u porodici, te slučajevi iz prakse, otvo- koristeći svoje vrijeme čekanja. Na peronu broj 38 je Emira Čutuk sa spiskovim u jednoj i telefonom koji se ”ne gasi” u drugoj ruci. Napokon su svi tu: Stockholm, Norrköping, Helsingborg. Raspoređujemo se u dva nova udobna kombija agencije Stefan buss AB. Napuštamo Göteborg vozeći se isprepletenim nad- vožnjacima, autoputom, a zatim skrećemo među šumovite brežuljke karakteristične za zapad Švedske. Napokon stižemo u Mölnlycke, gdje je u idiličnom parku smješten Wendelsbrgs seminarski centar. Fatima Selimagić nas dočekuje sa spiskovima, evidentira i raspoređuje po sobama. rili su široku diskusiju nakon rada u grupama. U traženju izlaza iz ove problematike najviše kritike upućeno je društvenim institucijama koje imaju resurse da se ovaj narastajući problem bar ublaži. Muški članovi Saveza pomogli su da se ovo pitanje sagleda i sa ”druge” strane. U pauzi seminara učesnici su se upoznali sa historijatom dvorca Wendelsberg, kojeg je fabrikant Wendel namijenio za suprugu i sebe za penzionerske dane. Dvorac je 1907. godine otkupio pokret NGOT i već 1908. godine ovdje je startovala prva švedska Viša narodna škola. U nastavku je Sadeta Murić, član uprave okružne organizacije NBV-a Jönköping, govorila o dosadašnjim iskustvima saradnje sa NBV-om i o planovima za budućnost u novom položaju ovog saveza kao punopravnog člana NBV-a. Ona je svoje jednosatno kazivanje zaključila porukom: Sve što radimo moramo znati da tako stvaramo sliku o sebi i ta slika mora biti lijepa. Radni-seminarski dan zaključen je predavanjem i praktičnim vježbama iz kineske vještine taj chi chuan. Predavač je bila Mensura Burigge, osnivač Udruženja Chen stila u BiH. Učesnice seminara imale su priliku da same isprobaju vježbe koje su dale povoljne rezultate i kod djece koja su bila žrtve zlostavljanja. Nakon večere, učesnice su imale prigodan program u okviru kojeg je prodano oko 150 Srebreničkih cvijetova i prikupljeno oko 4.000 kruna za humanitarne slučajeve u BiH. Prilog od 500 kruna dao je Aktivitet centar iz Halmstada, te agencija Stefan buss AB 1.500 kruna. 16 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. BHŠSŽ: Realizovana humanitarna akcija Nedjelja, 21. oktobar: O etici i moralu Drugi seminarski dan bio je posvećen temi „Etika i moral u praksi“, za koju je uvodničar bila magistar Fatima Veladžić iz Värnama. Njena tema, kao i rad u grupama, bila je fokusirana na aktivnost u udruženjima, odnos prema društvenom radu i aktivistima-volonterima. Pitanja i diskusija na temu bila su i prilika da predsjednica Saveza Almedina Sačić podsjeti rukovodstvo sekcija na obaveze izrade odgovarajuće dokumentacije od koje zavisi finansiranje organizacije, ispravno kodiranje za NBV – kod 55, i time zaključila još jedan uspješan seminar. Muhamed Mujakić Početkom novembra put Bosne i Hercegovine, odnosno put Bihaća i Zenice, upućena je humanitarna pomoć. Odbor za humanitarne aktivnosti Bosanskohercegovačko – švedskog saveza žena uspješno je okončao još jednu od niza humanitarnih akcija usmjerenih prema pojedincima i organizacijama u Bosni i Hercegovini. Iz Bihaća je stigla potvrda da je na adresu djevojke Elme (Idriza) Hodžić stigao iznos od 500 eura. U ovom iznosu BHŠSŽ je učestvovao sa 170, Stefan Buss sa 170 i MDD Merhamet Švedske sa 160 eura. Iz organizacije Medica iz Zenice, u čijem sklopu djeluje i ”Sigurna kuća”, stigla je zahvalnica za donaciju u iznosu od 900 eura. BHŠSŽ donirao je 560, a MDD Merhamet 340 eura. Iz Odbora za humanitarne aktivnosti ističu da je daleko lakše realizovati predaju humanitarne pomoći preko ”Merhameta”, a istovremeno se i ”Merhamet” uključuje u donaciju zavisno od iznosa sredstava koje je prikupio donator. Linköping 29-og u mjesecu Tranås 29-og u mjesecu Örebro 28-og u mjesecu Malmö 30-og u mjesecu Trollhättan 27-og u mjesecu Landskrona 30-og u mjesecu Motala 29-og u mjesecu Uppsala 28-og u mjesecu Helsingborg 30-og u mjesecu Norrköping 29-og u mjesecu Varberg 30-og u mjesecu Halmstad 30-og u mjesecu Skultunna 28-og u mjesecu Värnamo 29-og u mjesecu Göteborg 30-og u mjesecu Stockholm 28-og u mjesecu Västerås 28-og u mjesecu 27-og u mjesecu Strängnäs 28-og u mjesecu Växjö 29-og u mjesecu Alvesta Borås 29-og u mjesecu www.bhsavez.org 17 Ne treba se plašiti promjena U posljednje vrijeme primjetljivi su neki novi vjetrovi u radu Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Prvi znaci promjene javili su se još sredinom prošle godine, sa novim oblikom održavanja tradicionalne godišnje smotre na trgu Halmstada. Prvi put je tada Savez prezentirao svoj rad i našu tradiciju direktno švedskoj publici i osvojio veliku pozornost. Smotra, koja je godinama odnosila masu budžetskog novca, a vremenom postala glomazna folkloristična predstava unutar same bh. skupine, dobila je time sasvim nov, relativno jeftin a efektan oblik. Potom je na vodeću funkciju Saveza izabrana osoba koja se već ranije dokazala kao uspješan vođa ovakve organizacije, što je rezultiralo pozitivnim pomijeranjima unutar Saveza i prigodnim prijedlogom izmjena statutarnih akata. Na koncu, nedavna proslava dvadesetogodišnjice Saveza, Panel diskusija i reakcije na film o Savezu, nisu se ograničili samo na hvalospjeve o uspjesima Saveza u proteklom periodu, nego su pokazali i određen stepen kritičnosti, te otvorili pitanja kuda i kako dalje. To su vrlo pozitivni pomaci koji pokazuju spremnost da se kritički vrednuje vlastiti rad, priznaju propusti i traže najbolja rješenja kroz širu diskusiju. Mislim da se ne trebamo plašiti promjena, već ih podsticati. Naime, jasno je da dalja “folklorizacija” ne ide u korist ni Savezu ni udruženjima, te da se moraju pronalaziti novi modusi djelovanja, primjereniji novom vremenu i našoj sadašnjoj poziciji doseljeničke skupine koja se de facto odlučila da ostane Piše: Dr. Izet Muratspahić Naime, jasno je da dalja “folklorizacija” ne ide u korist ni Savezu ni udruženjima, te da se moraju pronalaziti novi modusi djelovanja, primjereniji novom vremenu i našoj sadašnjoj poziciji doseljeničke skupine koja se de facto odlučila da ostane trajno na ovim prostorima trajno na ovim prostorima. Sve što se radi treba biti u skladu sa savremenim gibanjima švedskoga društva i nas unutar tih promjena. U praksi to znači da treba usmjeravati aktivnosti na što boljoj integraciji i aktivnom učešću u razvoju ove zajednice, a uz stalne napore i u očuvanju vlastitog identiteta, jezika i tradicije. To dvoje 18 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. ne smije biti u koliziji, već u sukladu, kao novi rezultat. Na taj način mi ćemo biti novi resurs za obje naše domovine, BiH i Švedsku, radeći na stalnom razumijevanju, saradnji i povezivanju ovih dviju zemalja. Naravno, da bi se krenulo u svrsishodnije aktivnosti, treba prvo jasno definirati ciljeve, kako one u narednoj godini, tako i one u široj vremenskoj perspektivi, a onda se držati njihove realizacije. Taj posao zahtijeva analize na više planova: integracija, identitet, školstvo, mediji, interesne organizacije, jezik i književnost, tradicija, oblici saradnje itd., a mogu ga uraditi samo kompetentni ljudi iz tih oblasti. Najefikasniji način da se to praktično postigne jest organiziranje adekvatnog radnog skupa (seminara), na kojem bi stručni i iskusni ljudi prezentirali najvažnije globalne ciljeve Saveza, koje bi onda trebalo vremenski determinirati i sačiniti konkretne prioritete. Ne može se to uraditi nabrzinu, na nekakvom sastanku u trajanju od par sati, s obzirom da treba omogućiti stručnjacima da se pripreme i detaljno izlože svoje prijedloge, a onda usaglase prioritete i slože ih u neku vrstu radnog dokumenta. Kad bi se realizirao jedan ovakav plan, stvorile bi se realne pretpostavke za sinhronizirano buduće djelovanje, s obzirom da bi se potom valjalo samo držati realizacije pojedinih vrsta aktivnosti. To bi, naravno, podrazumijevalo i određenu disciplinu u ostvarenju dogovorenih ciljeva, bez kojekakvih improvizacija i odustajanja svaki čas od onoga što je dogovoreno. Osobno mislim da je ovo jedini ispravan put koji omogućava da Savez nastavi svoju dosad uspješnu misiju najmasovnije i najvažnije organizacije Bosanaca i Hercegovaca u Švedskoj. Na osnovu raznih diskusija i razgovora, te osobnog iskustva, čini mi se da bi u narednom periodu trebalo posebnu pažnju usredsrediti na neke od sljedećih aktivnosti. Prvo, treba raditi na zadržavanju trenutnog članstva i stvaranju pozitivnih pretpostavki za uključivanje novih članova, pogotovu onih mlađih. Da bi se to realiziralo, mora se raditi na boljim programima unutar udruženja i samog Saveza koji privlače ljude. Udruženja trebaju imati priručne biblioteke, organizirati razna predavanja, diskusije, promocije, književne večeri, razgovore s poznatim ljudima i sl. Primjera radi, ne vjerujem da ne bi došlo mnogo posjetilaca na predavanje na kojem bi neki naš doktor govorio o nekoj poznatoj bolesti. U klubu bosanskohercegovačkog udruženja "Ljiljan", Växjö, u nedjelju, drugog decembra, održano je književno veče i predstavljene su tri nove knjige: "Iskerane pjesme"- autorski prvijenac Sadete Sokol, "Čaršija u Gornjem Šeheru" - monografija Sadika Beglerovića i "Ideja bez stalnog mjesta boravka"- prozno-poetsko djelo Ibrahima Osmanbašića, koji je doputovao iz Sarajeva. Moderator književne večeri bio je Fikret Kadić, član GO SSDBiH. Na početku programa hor udruženja "Ljiljan", pod rukovodstvom Besime-Beske Mašić, otpjevao je dvije sevdalinke iz svoga bogatoga repertoara. Prvo je predstavljena zbirka pjesama Sadete Sokol, koja kao osamdesetogodišnjakinja promovira svoj pjesnički prvijenac. Sadeta sa toplinom i ljubavlju pjeva o svojoj Bosni, o ljudima i gradovima, o Vrbasu i voljenoj Banjaluci - iz koje je prognana u Švedsku. U pjesmama Sadete Sokol opjevani su i Sarajevo i Prijedor, kao i rodna Bosanska Gradiška. Vrijedno je Drugo, Savez treba raditi na okupljanju svih resursa i okrenuti se projektima koji daju rezultate na duže staze, a koštaju u suštini manje. Ulagati u prevođenje naših poznatih djela na švedski i obrnuto, uvijek se isplati. Knjige ostaju vječno i one imaju veći učinak od bilo koje druge manifestacije. Da smo, recimo, preveli na švedski „Roman o Srebrenici“ Isnama Taljića, ostvarili bismo višestruki cilj: predstavili bismo jednog od naših najboljih savremenih pisaca švedskim čitaocima, kazali bismo istinu o genocidu, a prodajom knjige pri svakom godišnjem obilježavanju zločina u Srebrenici pokrili troškove i omogućili neki novi prijevod. Treće, Savez treba više raditi na očuvanju našeg jezika i kulture. Veliki broj naše djece ne pohađaju nastavu pomena da se autorica putem svoje poezije zahvaljuje Švedskoj koja je primila i zbrinula unesrećene prognanike iz Bosne i Hercegovine. Zatim je predstavljena monografija o Banjaluci, tačnije o voljenom Šeheru, autora Sadika Beglerovića, u kojoj nam oživljava staru, zaboravljenu banjalučku čaršiju - opisujući dućane, kafane, pekare i kovačnice, te navodeći imena ljudi koji su u proteklim vremenima živjeli i radili u banjalučkoj čaršiji. Knjiga se čita "u dahu" i čitaocima omogućava slikovit i živopisan uvid u čaršiju čiji su glasoviti duh, tradicija i običaji zauvijek nestali sa protjerivanjem njenih žitelja tokom agresije na R BiH . Ibrahim Osmanbašić, pisac iz maternjeg jezika, kao ni bosanske dopunske škole. Za to su krivi roditelji, a oni su članovi naših udruženja i Saveza. Moraju se uspostaviti i bolji odnosi sa Savezom nastavnika bosanskog jezika i raditi zajednički na ovim aktivnostima. Zatim, Savez treba kontaktirati stručnjake za pojedine oblasti i pridobiti ih da pomognu u radu. Time će uvesti profesionalizam koji garantira uspjeh svake akcije. Ne mislim da su konstruktivna mišljenja nekih članova Saveza da se ne treba angažirati i „moliti“ uspješne intelektualce da pomognu Savezu. Naprotiv, osobno mislim da nema ništa loše u tome da se zamoli uspješan čovjek da nam pomogne svojim znanjem i iskustvom. Ja to rado činim u svakom mom projektu i zbog toga se ne osjećam ništa manje vrijednim. Sarajeva, predstavio je svoju drugu knjigu, pod naslovom "Ideja bez stalnog mjesta boravka". To je proznopoetsko djelo koje se tematski bavi Bosnom. Predstavljena je pjesma "Himna", nastala početkom agresije na R BiH, 1992. godine, a u kojoj se na simboličan način sublimira ideja Bosne, kao hiljadugodišnje države, a čija je budućnost u dostizanju "istine i pravde", te otvorenom društvu. Kratke priče, poeme i pjesme pisca Osmanbašića oslikavaju otvorena pitanja individua u općem trendu globalizacije. Književnoj večeri je prisustvovalo oko 40 posjetitelja, članova udruženja "Ljiljan" i članova "Aktivitetscentra” iz Halmstada. Ibrahim Osmanbašić www.bhsavez.org 19 In memoriam: Izet Serdarević U 82. godini u Stockholmu je 14. oktobra 2012. preminuo Izet Serdarević, prvi ambasador BiH u skandinavskim i baltičkim zemljama. Dženaza je bila u Stockholmu 26. oktobra 2012. Dužnost prvog zvaničnog predstavnika, a potom ambasadora BiH u skandinavskim i baltičkim zemljama, Serdarević je obavljao od ratne 1992. do 19. novembra 1998. godine. U prvom broju lista „Glas BiH“ iz februara 1993. godine Izet Serdarević, kao zvanični predstavnik BiH na prostoru skandinavskih zemalja kaže: „Pod bosansko-hercegovačku zastavu mogu da stanu svi oni kojima je država BiH na duši. Značajno je da Šveđani naše probleme i boli doživljavaju kao svoje.“ Govoreći da ga je agresija na RBiH zatekla u Švedskoj, gdje je tada bilo 2-3 hiljade Bošnjaka, Serdarević kaže: „Kao i većina Bošnjaka koji žive u Švedskoj i ja sam se odmah stavio na raspolaganje BiH. Zadatak mi je bio da radim na osnivanju „Informativnog biroa“ države BiH, sa zadatkom da se demokratska javnost u skandinavskim zemljama upozna sa istinom o agresiji na BiH. Sljedeća faza bila je uspostavljanje Ambasade BiH za skandinavske zemlje sa sjedištem u Stockholmu. Bio je to težak i mukotrpan posao. Bez ikakvih materijalnih sredstava, bez potrebnog stručnog kadra, bez mogućnosti ikakve pomoći od okupirane BiH, trebalo je uspostaviti njene prve zvanične institucije u Švedskoj.“ Serdarević je u mladosti bio privržen idejama mladomuslimana, zbog čega je i zatvaran. Unatoč političkim neugodnostima u Sarajevu je završio Šumarski fakultet i počeo rad u struci. No, kada je dobio jugoslovenski pasoš, krenuo je u inostranstvo, prvo u Italiju, pa Švedsku. Jedno je vrijeme živio i u Francuskoj. Bio je blizak saradnik Alije Izetbegovića sa kojim se družio više od 60 godina. Pomagao je i u stručnom štabu bošnjačke strane u Daytonu. — Značajno je takmičenje iz nacionalne grupe predmeta (bosanski jezik, historija i geografija) djece iz BiH od 5. do 8. razreda ovdje u Švedskoj i to da je Odbor za školstvo Bh. — Nisam ušao u SDA, niti u neku drugu stranku – kazao je „Bosanskoj pošti“ u avgustu 1997. Odazvao sam se Izetbegovićevom pozivu i poslije prvih višestranačkih izbora postao savjetnik u Predsjedništvu BiH... Dočekao sam Unprofor i bio čovjek za vezu s njima u Sarajevu. I ratne dane sam proveo tamo, onda su me poslali u Švedsku da osnujem, najprije jedan Informacioni ured BiH, a potom sam akreditiran za ambasadora, kazao je Serdarević. Sretao sam Izeta Serdarevića kao novinar „Bosanske pošte“ i dopisnik „Glasa BiH“ više puta. Prvi put smo se zvanično sreli na prvoj smotri Saveznog takmičenja učenika bosanskih dopunskih škola, koje je održano 15. juna 1996. godine u Stockholmu, u Östra realgymnasium, kada sam vodio program. Nakon toga Serdarević je kazao: saveza na šest regionalnih takmičenja imao 383 učenika iz 41 bosanske dopunske škole, te da se na Savezno takmičenje plasiralo 76 učenika iz 23 škole. Ovakva takmičenja doprinose očuvanju maternjeg jezika ali i druženju naše mladosti, zato mi je posebno drago da sam im bio domaćin i odgovarao na njihova pitanja, kazao je Serdarević. Duža sretanja sa Serdarevićem imao sam i tokom boravka na susretima sa bh. djecom i mladima u Kristiansudu u Norveškoj 1998. i 1999., kada je Serdarević, prilikom susreta sa Abdulahom Sidranom, naglasio „veliki značaj ima druženja djece i mladih i njihovih nastavnika sa piscima iz BiH, jer se na taj način bogati maternji jezik i ukupna naša kultura.“ Fikret Tufek 20 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. Annika Borg, doktor teologije, svećenica švedske crkve, pisac Naši mozgovi nisu stvoreni za ratovanje „Ljudi nisu po prirodi nasilni već se moraju nagovarati da pođu u rat“, kaže irački ratni veteran i sadašnji mirovni aktivist kapetan Paul Chappell u jednom intervjuu za američki radio, a povodom izlaska njegove knjige ”Peacefull Revolution” (”Mirna revolucija”). Nemiri u arapskom svijetu, nasilje u Siriji i drugim mjestima u svijetu čine da se u ovom trenutku vizija o miru osjeća vrlo daleko od stvarnosti. Nakon svakog dnevnika sa vijestima i slikama iritiranih ljudi koji spaljuju zastave ili vrište, te ratovima u različitim dijelovima svijeta, u meni počinje da kuca jedan osjećaj bespomoćnosti. I pitam se: da li će ovome ikada doći kraj? Da li je ovo nešto što je predodređeni, neophodni dio ljudske prirode? Ali Paul Chappell zna o čemu govori kad kaže da je mir moguć. Ako studiramo vojnu historiju, možemo naime konstatirati dvije stvari. Prva je da rat traumatizira ljudski mozak i dovodi do mentalnog kolapsa. Druga je da prirodno ljudsko ponašanje je bježati kad se prijetnja približava, a ne ostati na bojnom polju. Vladari i vojskovođe su od davnina bili svjesni da je to tako. Zbog toga su oni morali da suoče ove iskonske porive, potrebe i reakcije kod ljudi, uguše njihove impulse za bijeg i osiguraju da ratnici ili vojnici mentalno ne kolapsaju. Naši mozgovi nisu, dakle, stvoreni za ratovanje. Historija i Chappellovo sopstveno iskustvo pokazuju da ono što je potrebno da bi se neko nagovorio da pođe u rat je da ga se ubijedi da njegovi najbliži su pod prijetnjom i u opasnosti i na putu da budu uništeni od drugih, od zlih. Borba da se zaštiti ono što volimo je razlog koji je potreban da bismo mi pošli u rat. Upravo to je paradoksalno: rat se ne dešava zbog agresivnosti u nama; osnova je suosjećanje i ljubav prema bližnjima. Ovaj odnos je poznat vođama, kako političkim tako i vojnim i religioznim. I to je upravo to što oni manipulišu da bi nas doveli u situaciju da odbacimo brigu o našem menatlnom zdravlju i našim instiktima. Ljubav prema onome što ne želimo izgubiti se iskorištava, podjaruje i manipuliše. U SAD postoji statistika koja pokazuje da više vojnika umire zbog samoubistava nego u borbi. Rat ruinira ljude i o tome se sve više priča i objelodanjuje. Načini da se očuva mentalno zdravlje kod vojnika jednostavno ne funkcionišu. Sve je više i više uočljivo da ratovanje ne leži u ljudskoj prirodi. Ne postoji nikakav prirodni nagon za ratovanjem u nama, čovjek se mora nagovarati i manipulisati da bi počeo ratovati. Historija i dešavanja u sadašnjosti nam daju mogućnost da pobijemo mit o nasilničkoj ljudskoj prirodi i da pretvorimo u prašinu misao o neophodnosti ratovanja. I to je ono što ulijeva nadu. Paul Chappellova vizija da je mir put koji čovječanstvo ima pred sobom nije uprkos svemu tako daleka. (19/9 2012, Sveriges Radio P1 kl 6.50.) www.bhsavez.org 21 Jubilej u Bosanskoj krajini U prostorijama bh. udruženja „Bosanska krajina“ u Malmöu 28. oktobra 2012. godine, održana je Deseta jubilarna svečana akademija u povodu Kurban bajrama, uz prisustvo od preko 200 učesnika i posjetilaca. Bajram je čestitala potpredsjednica udruženja Senada Ferhatbegović, a prigodne riječi uputio je i efendija Alen Delić. U kulturnom dijelu programa Merdana Ramezić je govorila „Bajramsku čestitku“ i „Bajramski tekst“, te otpjevala sevdalinku „Zaplakala šećer Ðula“ u pratnji Harisa Žilića na sintisajzeru. Alma Džafer je govorila recitaciju „Dobra djeca“, bila solistica u Horu žena „Bosanske krajine“ koji je izveo ilahiju „Kraj Kabe sam ja stajala“ i solo pjevala ilahiju „Kraj mezara majka stade“ u pratnji Emine Kovačević. Aplauzom je nagrađena djevojčica Esma Cetina za inspirativan tekst „Bajramska čestitka“. Indira Dervišević je napravila koreografije za sve tri folklorne grupe: srednja grupa je izvela igre iz sarajevsko-zeničkog okruga; seniori su oduševili igrama iz Sarajeva, poseb- no s „Bosanskom tropom“ s kojom su ovojili prvo mjesto na saveznoj smotri kulture u Växjöu 2012. godine; dok su juniori na kraju izveli igre iz centralne Bosne i izmamili dugotrajne aplauze na kraju programa. Kompletan koncept bajramske priredbe pripremili su Armin Konić-Kona, Indira Dervišević i Fikret Tufek sa predsjednicom Odbora kulture Elfijom Breko. Potpredsjednica udruženja Senada Ferhatbegović na kraju je uručila posebnu zahvalnicu i nagradu voditelju programa i novinaru prof. Fikretu Tufeku za volontersko vođenje svih dosadašnjih deset bajramskih priredbi, te preko 200 kulturnih programa samo u „Bosanskoj krajini“. T.S. Radosti nove školske godine Podijeljena uvjerenja i svjedodžbe Devetnaesta školska godina u Bosanskoj dopunskoj školi bh. udruženja ”Meša Selimović” u Linköpingu počela je prve subote septembra mjeseca sa igrom, pjesmom i razdraganim licima učenika, nastavnika i njihovih roditelja. Za njih 34, koji su uspješno završili razred, upriličena je svečana podjela uvjerenja i svjedodžbi, ovjerenih u Ambasadi BiH u Švedskoj, uz prigodne knjige za svakog od njih. Oni najmlađi su dobili popularne slikovnice na našem jeziku i malo slatkiša sa sokovima. Nakon ljetnog raspusta ponovo su se okupili: Emina, Benjamin, Tarik, Muharem, Emir, Edin, Melissa, Emra, Alma, Haris, Hanna, Edina, 22 Glas BiH | broj 162 | oktobar-decembar 2012. li na Slussen i dalje u Gamla Stan. Nakon ručka, obišli su najveće i najpoznatije trgovinske kuće grada, a nakon toga provozali se Tunnelbanom (metroom) i taj doživljaj dugo prepričavali. Sara, Isak, Nejla, Hamid, Azra, Una, Zerina, Jasmina, Ajla, Amina, Ilma, Armin, Sabina, Amil, Amar, Kenan, Nejra, Melisa, Edin, Harun, Sarah, Emil, Alma, Dzenis, Alen, Ajman i drugi, zajedno sa nastavnicima: Azrom, Zenaidom, Inom, Sunitom, Ajselom i Nesibom, kao i vođama kružoka: Sanelom, Senadom, Amrom, Senijom i Selmom. Stariji razredi u posjeti Stockholmu Za učenike starijih razreda u oktobru je organizovano studijsko putovanje u Stockholm. Tom prilikom su obišli Kraljev dvorac i prisustvovali ceremoniji smjene straže zajedno sa par hiljada ostalih posjetilaca. Obrazovanje u Linköpingu i Kopenhagenu Obišli su i Riksdagen, Sergel torget, Kultur huset, Hötorget, Normalms torget i posjetili kuću Augusta Strindberga na Mössebackenu, odakle se vide kao na dlanu Skansen, Djurgården i centralni dio Stockholma, pa se Katarina liftom spusti- U saradnji sa obrazovnom organizacijom ABF Östergötland za vođe kružoka (cirkelledare) iz udruženja ”Meša Selimović” organizovano je višednevno usavršavanje i obrazovanje u Linköpingu, a potom i u Kopenhagenu, gdje su vođe kružoka imale priliku da se upoznaju sa znamenitostima danske prijestolnice i svim ljepotama koje ona pruža. A.K. NIF Bosna Norrköping Od 1998. godine „NIF Bosna“ iz Norrköpinga organizuje malonogometne turnire u povodu Ramazanskog bajrama. Zbog ekonomskih razloga ovogodišnji turnir, šesnaesti po redu, održan je u jednoj dvorani, pa su nastupile samo 23 ekipe (ekipa ”Samir” iz Väranama odustala je na dan takmičenja). Veliki broj gledalaca i veliki interes ekipa dokaz su da je ovo još uvijek najugledniji bh. dvoranski turnir u Švedskoj. Nastupile su ekipe iz Bollnäsa, Köpinga, Skövdea, Boråsa, Vetlande, Värnama, Hallstahammara, Västeråsa, Stockholma, Nyköpinga, Linköpinga i Norrköpinga. Ovogodišnji turnir bio je posvećen i nedavno preminulom treneru „NIF Bosna“ Kemalu Šljoki, koji je dugo godina bio i standardni igrač nekadašnjeg jugo-prvoligaša ”Čelik” iz Zenice. Prva četiri kola turnira počela su neriješenim rezultatima, a onda je „FC Atack“ iz Norrköpinga uknjižio 2-0 protiv Bosne iz Skövdea. Nakon 50 odigranih kola u meču za treće mjesto domaća ekipa „Diamanti“ pobijedila je „Most Västerås“ sa 2-1 u produžetku. Ekipa iz Västeråsa je sa jednim rezervnim igračem i sa jednom neriješenom utakmicom u predtakmičenju zasluženo osvojila četvrto mjesto. Ekipa „Gradine“ iz Värnama imala je težak put do finala i tu je došla kao trećeplasirana u grupi. Ekipa „Burek.se“ iz Stockholma bila je veoma uigrana, iako je imala igrače iz Strängnäsa, Köpinga, Stockholma, Örebra, Mariefreda i Sandvika. Pobjedom od 3-0 ekipa „Burek.se“ zasluženo je osvolila prvo mjesto na turniru. Tome su doprinijeli i reprezentativci Saveza bh. udruženja u Švedskoj: Smajlović, Jašarević, Čirak i Čajo. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Modou Barow iz NK Gradina, najbolji strijelac je Enis Ahmetović iz „FC Puls“, a najbolji golman je Vernes Čajo iz pobjedničke ekipe. Muhamed Mujakić www.bhsavez.org 23
© Copyright 2024 Paperzz