BROJ 160 | GODINA XX | NORRKÖPING | APRIL-JUNI | CIJENA 25 SEK OSNOVAN / GRUNDAT 1993 Izdavač / Utgivare Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj / BosniskHercegovinska Riksförbundet i Sverige Glavni i odgovorni urednik / Chef redaktör och ansvarig utgivare Muharem Numanspahić Grafički urednik / Grafisk redaktör CILAR Lektor / Korrekturläsare Dr. Izet Muratspahić Redakcija / Redaktion Muhamed Mujakić Sadeta Murić Muharem Numanspahić Almedina Sačić Adresa redakcije / Redaktionens adress Glas BiH, Box 2293 600 02 Norrköping tel 0046 (0)11 16 66 22 fax 0046 (0)11 16 69 33 www.bhsavez.org e-mail: glas.bih@gmail.com List izlazi tromjesečno. Godišnja pretplata (4 broja): 100 SEK Švedska: PG 621 69 04-0 O vo je godina značajnog jubileja: 7. juna, prije 20 godina, osnovan je Bosanskohercegovački savez u Švedskoj, današnji Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj. Savez je osnovan u Örebru, a prvo privremeno sjedište bilo je u ulici Södermansgatan 27. u bh. udruženju u Stockholmu. Te prve godine Bh. savez imao je 10 udruženja sa 3.803 člana. Najveći broj udruženja Savez je imao 1998. godine, ukupno 129, dok je najviše članova brojao 2002. godine, 16.000. Ove godine Savez ima u svom sastavu 54 udruženja sa oko 10.000 registrovanih članova. Ova udruženja i njihovi članovi su već dugi niz godina u Savezu i daju na taj način stimulans svim dobrovoljcima koji se odriču svoga slobodnog vremena da bi sa svojim angažmanom unaprijedili i pripremili udruženja i Savez za nova i drugačija vremena. Biti volonter danas je neuporedivo veći izazov nego u vrijeme nastanka Saveza. Onda se angažman u udruženju smatrao patriotskim činom, a danas se on nerijetko doživljava kao nezahvalna obaveza i predmet trača i ogovaranja. Šta god da se uradi uvijek će se naći neko koji će upotrijebiti lupu Šerloka Holmsa da bi otkrio „lopovsku“ pozadinu nečijeg angažmana. Ali, što je babi milo, to joj se i snilo. Zato je bilo izrazito lijepo pripadati timu udruženja „Ljiljan“ Växjö koji je zajedno sa ostalim prijateljicama i prijateljima Saveza pomogao da ovogodišnja Smotra kulture i školstva bude tako uspješna. Već oprobani recept nuđenja ove kulturne manifestacije švedskim komunama, gdje one prepoznaju snagu i iskrenost u masovnom okupljanju i radu djece i omladine i gdje su onda komune spremne da je i finansijski pomognu, pokazao se sasvim ispravnim. Kako to lijepo sroči Ulf Hedin (M), predsjednik Fritidsnämnden och Valnämnden: „Först och främst vill jag tacka för en fantastiskt rolig och spännande dag! Jag och Växjö kommun är glada och stolta över att ni valt att hålla er kulturfestival just i Växjö. Personligen blev jag djupt imponerad av kvaliteten på alla scenframträdanden och hur ni lyckats få så många ungdomar att engagera sig. Man förstår verkligen hur mycket arbete som ligger bakom ett sånt här arrangemang. Hoppas att ni trivdes i Växjö och ni är självklart välkomna tillbaka!“ Bolje priznanje od ovoga teško je dobiti! Pretplata i reklame: 0046 (0)11 16 66 22 Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa / Tryck UNIONINVESTPLASTIKA, Semizovac Naslovnica / Omslag Foto: Muharem Numanspahić O naslovnici Emina Musić i Elvis Turčinović iz „Ljiljana“ Växjö, vole folklor. Na smotri su se družili sa stotinama istomišljenika. Trenutak predaha našli su ispred Konserthuset, kod skulpture „Legend i glas“ Victora Lindstranda. Od 1. do 3. juna 2012. godine održan je 6. Kongres Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine u prisustvu 122 delegata i posmatrača iz 21 zemlje iz Evrope, Australije i S. Amerike. Kongresu je prethodio Okrugli sto sa medijima iz BiH na temu izvještavanja o aktivnostima Saveza dijaspore u BiH i izvan nje. Također su održani radni susreti sa članovima Predsjedništva BiH, gospodom Željkom Komšićem i Bakirom Izetbegovićem, pokroviteljima 6. Kongresa. Predsjednik SSD BiH Zaim Pašić informisao je prisutne o aktivnostima i zahtjevima dijaspore, a oni se odnose na stanje u državi i teškoće oko naših ranije podnesenih zahtjeva. Delegati iz Švedske, Fikret Kadić, Smajo Murguz i Mujo Metaj su se susreli sa delegatima iz drugih država, tako da su neki od njih izrazili želju za saradnjom. Delegate 6. Kongresa pozdravili su tadašnji Ministar sigurnosti, gospodin Ahmetović, pomoćnica ministra za izbjegla i raseljena lica, Rusmira Tihić Kadrić, te Merhunisa Zukić iz organizacije za povratak izbjeglih i raseljenih osoba. Bitno je naglasiti da su Rusmira Tihić i osoblje iz Mi- nistarstva bili uz nas cijelo vrijeme, te obezbijedili svaku pomoć i podršku. Izbori u organe SSD BiH protekli su u skladu sa Stautom i važećim Pravilnicima, te u skladu sa zaključcima GO. Predsjedniku SSD BiH, Zaimu Pašiću, produžen je mandat za dvije godine, kao i potpredsjedniku Hasanu Šehoviću. Za novog potpredsjednika izabran je Haris Halilović, delegat iz Njemačke. Delegati iz Švedske, Fikret Kadić i Smajo Murguz, izabrani su u GO, odnosno u Nadzorni odbor SSD BiH. 6. Kongres je završio rad uz nekoliko smjernica za dalje aktivnosti. SSD BiH se treba i ove godine uključiti na animiranju naših građana na registraciji i učešću u glasanju na opštinskim izborima 7. oktobra. Poziva se bh. Parlament da pripremi i usvoji sve neophodne zakone kako bi se BiH približila ulasku u EU i ujedno se ističe zahtjev za otvaranje ministarstva za dijasporu. SSD BiH će i dalje raditi na daljem organizacionom jačanju i djelovanju dijaspore. Najvećim uspjehom SSD BiH smatra se Projekt očuvanja kulture i tradicije BiH i očuvanje jezika kao osnovnog elementa identiteta bh. građana i na tome radu treba istrajati. Urađena je i usvojena Strategija razvoja SSD BiH gdje se planira i premještanje sjedišta u Brysel, što će omogućiti efikasnije djelovanje Svjetskog saveza dijaspore za približavanje BiH evropskim integracijama. T. S. Nebo iznad Srebrenice Ovogodišnje obilježavanje Dana genocida bit će održano u Stockholmu, 11. jula u kinu ”Grand” (Sveavägen 45), sa početkom u 13.30 sati, time što će se premijerno u Švedskoj prikazati film “Nebo iznad Srebrenice” njemačkog režisera Philippa Rucha. Film govori o nezamislivim pogubljenjima i deportacijama kojima prethodi izdaja čovječanstva: dok 40.000 civila ukočeno gleda u nebo Srebrenice i čeka na jedan znak Međunarodne zajednice, koji garantira njihovu zaštitu, u glavnom sjedištu Ujedinjenih nacija donosi se odluka o njihovoj predaji bez borbe. Time je 8.372 čovjeka platilo životom izdaju 4 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. Bosne i Hercegovine od strane Zapada. Ovaj film se temelji na tajnim protokolima Glavnog štaba UN-a i prikazuje razgovor generala uoči katastrofe u glavnom sjedištu u Zagrebu. Vrhovno rukovodstvo će biti snimljeno pored nikada objavljenog izvornog materijala. Christian Schwarz-Schilling je o filmu rekao sljedeće: ”Na impresivan način film oblikuje odgovor na to kako se mogao spriječiti genocid u Srebrenici i šta se iz toga mora naučiti za budućnost čovječanstva.“ Režiser ovoga filma će prisustvovati premijeri, kao i debati koja će se održati poslije prikazivanja filma. Tema debate jeste: “Šta smo naučili iz Srebrenice i koliko puta ćemo reći nikada više”. U debati će još učestvovati: Jasenko Selimović, Jonas Paulsson, Alex Bengtsson, Adnan Ploskić i Adnan B. (svjedok genocida). Odbor za obilježavanje Dana genocida vas poziva da svojim prisustvom odate dužno poštovanje jednom od najtužnijh događaja u bh. historiji. Potpisani ugovori vrijedni desetine miliona eura Moja zadnja posjeta voljenom Sarajevu donijela je susret sa umjetnikom svjetskog glasa, kome su već odavno renomirane svjetske galerije širom otvorile vrata i gdje njegova čuvena djela plijene svojom monumentalnošću i umjetničkom porukom, ali kome su jedna vrata (O tempora, o mores!!!) ostala zatvorena: vrata Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine! Sigurno pogađate, radi se o velikanu bosansko-hercegovačkog slikarstva, Mersadu Berberu, slikaru i grafičaru, čiji se bezgranični talenat upravo razbuktao na sarajevskoj Likovnoj akademiji, a što maestro Berber ističe sa velikim ponosom, kao i imena svojih kolega, prof. Šarčevića, Hoze, Zeca... Mufid Memija, doajen bosanskohercegovačkog novinarstva, i autor političkog TV-magazina ”Globus”, imao je taj privilegij da u prostorijama ”Bosnjačkog instituta” vodi razgovor sa maestrom Berberom i dobije odgovore na najsuptilnija pitanja i kontroverze oko ličnosti ovog doajena bosansko-hercegovačke umjetnosti, koji danas živi i radi u Zagrebu, ali kome je Bosna i Hercegovina domovina i zavičaj i koji parafrazira riječi hrvatskog pjesnika A.G.Matoša: „Egzil je najveća potvrda patriotizama!“ Danas kada neuki i pohlepni političari rastaču našu zemlju, maestro Berber kaže: ”Moja najveća umjetnička inspiracija je uvijek bio mistični svijet Bosne, njenih otomanskih slojeva i tragičnog usuda njenih ljudi!” Na toj tragediji bosanskog čovjeka nastao je i poseban likovni dokument ”Srebrenica” maestra Berbera, baziran na svemirskoj i po veličini antičkog mita tragedije Srebrenice, koju je umjetnik stvarao čitavih deset godina i za koje vrijeme su brojni mitovi, svjedočanstva preživjelih, legende, dokumenti, filozofski i literarni zapisi zaokupljali njegov umjetnički život i oblikovali njegovu stvaralačku energiju u desetine skica, crteža, grafičkih listova, ulja na platnu, koja su zajedno ukoričena u impresivnoj monografiji pod nazivom ”Srebrenica”. Na pitanje Mufida Memije, što je bio bio glavni moto stvaranja takvog i tolikog opusa, maestro Berber je odgovorio: ”Ovo moje djelo je moj omaž tragičnim žrtvama Srebrenice i mislio sam da žrtvama treba vratiti njihovu osobenost, karakter, cijeli jedan život, koji je zauvijek nestao u onom trenutku kada su iskopavanjem iz neke od masovnih grobnica pretvoreni tek u broj”. Naglašavajući personalnost srebreničkih žrtava, stavljajući u fokus njihova lica, oči, ruke, geste, Berber je, kako sam kaže, želio izbjeći ”jeftini lament” i izdići se iznad svake takve pomisli: ”To je moj umjetnički pokušaj vraćanja identiteta žrtvama koje su u međunacionalnim prepucavanjima i haškim arhivama pretvorene u statistike!” Iz ragovora Memije sa maestrom Berberom saznajemo da je monografija ”Srebrenica” promovirana u Zagrebu, jer političke strukture Bosne i Hercegovine nisu pokazale sluh i razumijevanje za ovaj projekat, te da je zagrebačkoj promociji prisustvovao i književnik Abdulah Sidran, čija je poema ”Suze majki Srebrenice” uvrštena u monografiju. Moja ljudska malenkost, koja zna da u ovoj nam drugoj domovini, Švedskoj, rastu djeca čiji su roditelji bestijalno ubijeni, osuđeni bez suda na najgrozniju smrt, samo zato što su bili Bošnjaci i muškarci, da žive majke, žene i sestre od kojih mnoge ni danas nisu saznale gdje im leže sinovi, muževi, braća, djeveri i komšije, i koji svi nose neizlječivu ljudsku traumu i bol, zahvaljuje se maestru Berberu, koji je svojim djelom pokazao svijetu da je u Srebrenici počinjen genocid i da je srebrenička tragedija ljudska i bosanska tragedija svemirskih razmjera! Saida Bahtijarević-Bekić Sarajevo je ove godine po treći put bilo domaćin Sarajevo Business Forumu (SBF), koji je u tri dana održavanja okupio više od 1.000 učesnika iz cijelog svijeta. Investitorima iz Saudijske Arabije, Jordana, Katara, Japana, Kine..... ponuđeno je više od 135 projekata za investiranja. Bakir Izetbegović, predsjedavajući predsjedništva BiH, na otvaranju Foruma je kazao: „Ako imate hrabrosti da investirate u BiH i ako se potrudite, vidjećete da je BiH zemlja velikih mogućnosti“. Veliki broj potpisanih sporazuma govori da investitorima očito ne nedostaje hrabrosti. Investitori koji su došli u BiH istakli su da ne vjeruju mnogo u priče o lošem poslovnom okruženju i brojnim preprekama za investiranje, ističući da im iskustvo govori drukčije.Tako Muzaffer Cilek, investitor iz Turske, koji je u BiH osnovao četiri kompanije, naglašava kako se BiH ne razlikuje od drugih zemalja po teškoći započinjanja posla. Tokom Foruma potpisani su ugovori o investiranju vrijedni desetine miliona eura, kao i ugovori o kreditnim linijama za poljoprivredne i turističke projekte u BiH, te povratak izbjeglica u vrijednosti većoj od 120 miliona eura. Dogovoreni su, između ostalih, poslovi izvoza mesa i mesnih prerađevina iz dvije bh. kompanije u Saudijsku Arabiju i Jordan. Kako je istakao Amer Bukvić, direktor „Bosna Bank International“, organizator Foruma, Forum je bio izuzetno uspješan prije svega što je rezultirao konkretnim rezultatima, potpisvanjem sporazuma čija će realizacija osigurati otvaranje novih radnih mjesta. Ipak, najveći uspjeh SBF-a je u tome što su biznisimeni ostvarili kontakte a Sarajevo pokazalo da se pretvara u ekonomski centar regije. Alema Pendek www.bhsavez.org 5 Održana 17. Savezna smotra kulture i školstva U Växjöu, najzelenijem gradu u Evropi, dogodilo se 19. maja najveće okupljanje bh. udruženja u dijaspori. U ovaj grad na sedam jezera došlo je 17 naših udruženja: „Behar”, Angered, „Zlatni behar”, Arboga, „Bosna“, Borås, „Rubin”, Eslöv, „BiH”, Gislaved, „Dukat”, Göteborg, „BiH-94“, Helsinborg, „Sarajevo”, Jönköping, „Ljiljan”, Landskrona, „Bosanska Krajina”, Malmö, „BiH”, Norrköping, „Bosanka”, Skövde, „Una“, Skövde, „BiH 92“, Treleborg, „BiH”, Värnamo, „Ljiljan”, Växjö i „Miris”, Örebro. Pored naših udruženja, nastupili su još švedska folklorna grupa „Värendsgillet” i kosovsko udruženje „Lirija“. Tekst: Rabija Arslanagić (poetično), redakcija (faktografsko) Trebao si doći i vidjeti kako mladost Bosne diše, pjeva, igra i korača na skandinavskim prostorima! U „Nepodnošljivoj lakoći postojanja“ Kundera piše: „Živjeti u tuđini znači kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje, bez zaštitne mreže, koju čovjeku osigurava njegova vlastita zemlja u kojoj ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako može sporazumijevati sa svakim na jeziku koji zna iz djetinjstva“. S tom spoznajom sam krenula na put ka Växjöu. Znam i razlog mog polaska i moje vožnje. To je Savezna smotra kulture i školstva Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Tu ću biti u žiriju sa Muhamedom Hamom Softićem. Skoro pa sva moja putovanja su duboko vezana, rekla bih emotivno bolno vezana za našeg čovjeka, za naš bosanski jezik i za našu Bosnu i Hercegovinu. I zato bez imalo tereta i prijekora uvijek se upućujem na takva putovanja. U vožnji nisam željela razmišljati o kvalitetu, o rejtingu ove manifestacije jer, moram priznati, bila sam okupirana značajkom našeg Etnosa na svim prostorima. Ulazeći u centar grada kroz otvoreni prozor automobila dopiru zvuci tako prepoznatljivog, tako lepršavog i mekanog melosa. Izlazeći iz auta 6 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. „Sa bosanskom zvijezdom ulazimo u noć, hercegovački zraci otvaraju nam dan“ (Meho Baraković) nije mi trebao vodič, vodila me je pjesma, vodila me je razdraganost i veseli glasovi mog naroda. Na samom trgu, jedan prizor koji otvara sve pore u tvom tijelu, u glavi. Na trgu program teče, glasovi zuje kao pčelinji let, a sve to izgleda kao jedna fantastično dobro urađena akvarel slika kroz koju se prepliću sve proljetnje boje. Ostaješ, prosto, bez daha! Na okupu tako puno mladosti, ljepote, pjesme i igara. Mladi su se sa puno ponosa predstavili široj publici i gledateljstvu, tu na javnom mjestu i na svjetlu dana. Božija nagrada bila je vedrina i ljepota dana. Na tu mladost, na tu ljepotu, na tu dragost, nije se mogao nadviti nikakav crni oblak. Članovi „Zlatnog behara“ iz Arboge otvorili su i 90-minutni program na otvorenom sa „Igrama iz sjeveroistočne Bosne“ koreografa Almira Karahodže. Nakon ranoranilaca iz Västmanlanda, nastupili su: juniori ”Une” (Skövde) sa igrama iz BiH, KUD ”Sarajevo” iz Jönköpinga sa orijentalnim igrama u koreografiji Ajle Šalja, te ritmičkom grupom koju su pripremile Selma i Aida Jusičić, „BiH 94“ iz Helsingborga spletom igara iz Bosne u koreografiji Senade Stovrag. Koreografiju „Travničko kolo za „Ljiljan“ iz grada domaćina uradile su sestre Emina Beglerbegović i Jasmina Burazerović. Kosovsko-albansko udruženje „Lirija“ predstavilo se sa orkestrom „Ćiftelija“, dok je Folkdanslaget „Värendsgillet“ odigralo splet švedskih kola. Nastavak programa prenosi se u Koncertnu dvoranu koja odiše ljepotom ambijenta, akustičnosti (sala, ne slučajno, nosi ime najpoznatije švedske operske pjevačice Christine Nilsson, rođene u ovom gradu), širinom i kvalitetom same pozornice. U svakom slučaju velika zasluga i pohvala organizatoru. Za revijalni nastup „Dukata“ iz Göteborga sve što bih mogla reći bilo bi malo. Ipak, iskazujem moje veliko poštovanje koreografu Muratu Hačkoviću na vrhunskoj izvedbi i vrhunskoj scensko-tehničkoj kvaliteti novopostavljenog „Glamočkog gluhog kola“. Takmičarski dio u prekrasnoj sali Konserthuset, gdje je sve ”štimalo” od početka do kraja, u programskom je smislu bio doživljaj: 4 hora, 6 recitacija, 3 recitala, 4 sevdalinke, 2 ilahije i čak 17 folklora, govore sami za sebe. Ne čudi onda ni čestitka pravog znalca kulturnih vrijednosti, tehničkog urednika Petera Lindbloma, te srdačan osmijeh na licu Enise Deumić, koja je manifestaciju pratila video-najavama. Preko 50 tačaka programa ostaje zapisano na video-kasetama, najbolji dijelovi i na filmu, koji govori o ”20 godina Saveza bh. udruženja u Švedskoj”, te sama prezentacija početka radne verzije filma sa predstavljanjem Mersihe Glamočanin (sada Grebić), koja je recitirala ”Pjesmu o Kozarcu” na prvoj smotri u Motali 1992. (kada je imala 18 godina) i direktno, kao posebna gošća sa porodicom na otvaranju 17. Smotre (kada ima 35 godina). Za pamćenje ostaju i burni pozdravi publike. Tako veliki broj učesnika i sa vidljivim napretkom u radu! Moje simpatije dobili su juniori iz Landskrone, koji su djelovali sigurno, uigrano i lijepo. Posebno mjesto za mene predstavlja poezija i njeni izvođači. Svi su bili dio dobre ekipe. Ali moram da istaknem dječake koje pratim unazad više godina. To su Dino Ahmetović iz Gislaveda i Numan Redžović iz Jönköpinga. Dino je svake godine sve bolji, a Numan svojim glasom i dikcijom recitiranja može stići dosta daleko. Scenska i recitatorska izvedba bila je savršena. Da, ovaj put moram priznati da sam veoma ugodno iznenađena nastupom i izborom pjesme-evergrina hora udruženja „Bosna“ Borås. Melodija ”Daj nam sunca” iz mjuzikla „Kosa“ uvijek je aktualna, neprolazna i vremenom primjenjiva za svu mladost svijeta. Ono što me je posebno dojmilo, bilo je ponašanje domaćina: jedan od njih, spontan i dostojanstven, sa puno takta i šlifa i sa dobrom dozom elegancije i kulture, bio je Fikret Kadić, a drugi, nasmijan i pun pozitivnih vibracija, bio je Muharem Numanspahić. Bio bi grijeh ne spomenuti i veliku učiteljicu Sadetu Murić i njenu vaspitnu djelatnost i ne čuti glasove djece koje ona vaspitava. Hvala joj na tom izuzetnom radu! Veseli i šarmantni rad našeg Fikreta Tufeka. Bez njegovog prisustva i vođenja konferanse na ovakvim manifestacijama bi bio hendikep. Druga elegantna osoba bio je cijenjeni voditelj Muharem Sitnica – Sića. Biće moj veliki grijeh što nisam nabrojala sve učesnike, sve zaslužene u organizaciji same manifestacije. Dužno poštovanja je i osiguravanje jednog od najkvalitetnijih ručaka ovakvih zbivanja. Završiću sa jednom spoznajom: Samo znam da sam osjetila nešto od onoga što se moralo osjećati u maternjem jeziku, jedinom blagu i bogatstvu koje smo ponijeli sobom. Izložbe u foajeu Srebreničkom genocidu bila je posvećena tužna izložba fotografija koje su stvarane tokom iskopavanja masovnih grobnica, te na naknadnim dženazama. Bosanskohercegovačko-švedski savez žena (BHŠSŽ) imao je redovnu izložbu gdje su predstavili svoju djelatnost. Na njihovom štandu mogao se kupiti cvijet „Sjećanje“, simbol genocida u BiH, te dati humanitarna pomoć za emisiju „Ispuni mi želju“ TV Hayat (sakupljeno je oko 3.000 kr). Savez bosanskohercegovačke omladine u Švedskoj je na svome pultu primao najveselije fotografije koje su objavljivane na njihovoj Facebook-stranici i zatim i nagrađene. Likovni umjetnik Ahmet Kapetanović-Lippi imao je takođe svoju izložbu u Konserthusetu. Svoja djela Lippi je, pored Švedske, izlagao u Indiji, u nekoliko evropskih zemalja a ove godine planira i svoju prvu izložbu u Bosni i Hercegovini. Aktivitets Centar iz Halmstada pripremio je izložbu radova svojih članova i častio kahvom žedne posjetioce. Domaćini iz udruženja „Ljiljan“ Växjö priredili su izložbu ručnih radova te postavili fotoizložbu o ratnim stradanjima naroda u BiH. www.bhsavez.org 7 Likovi aktivista Bajro Ligata Bajro Ligata (64) dugogodišnji je aktivista s dušom u BKD ”Sarajevo” Huskvarna/Jönköping. Rođen je u selu Faočići kod Goražda, a u Sarajevu je živio od 1965. godine. Kamenorezac je, ovdje u Švedskoj i keramičar. U BiH se nije bavio kulturnim aktivnostima. Sve je počelo, kaže, nakon izgona u Švedsku 1992, stalno je u BKD ”Sarajevo” s kojim se poistovijetio. Ligatu srećem godinama na brojnim kulturnim manifestacijama, tamo gdje je BKD ”Sarajevo”. Razgovor smo počeli 3. februara na 21. skupštini Saveza bh. udruženja u Jönköpingu, kada je na otvaranju nastupio folklor BKD ”Sarajevo” spletom igara ”Da sam nešto prelijepa Fata”, a dovršili 19. maja na 17. Smotri kulture i školstva u Växjöu, kada je Ligata bio alfa i omega folklora BKD ”Sarajevo” zajedno s koreografkinjom Ajlom Šalja, kada su u Konserthusetu nastupili s folklorom juniora ”Igre iz Bosne” i 12 djevojčica. Nastala je greška u muzici, Ligata na pozornici prvi reaguje, trči do glavnog punkta tehnike i sređuje da se CD ponovi. BKD ”Sarajevo” je nastupio i na otvorenom i u centru Växjöa sa folklorom koji je izveo ”Orijentalne igre” u koreografiji Ajle Šalja. Bajro duša tog udruženja. - Počeo sam davne 1992-ge, kada sam u udruženju ”Sarajevo” bio konobar i radio sve što je trebalo da udruženje opstane, kasnije i predsjednik udruženja. Vidio sam da se rasturila ekipa koja je radila s folklorom, isposlovao sam veću salu za folklor koju smo sami renovirali, tako da je folklor počeo ponovo s radom 1995. godine i evo radi i dan-danas, na moju radost. je bio u organizaciji i niko sretniji od njega kada je igra nagrađena aplauzom pred brojnim Šveđanima i bh. građanima na čelu s novom ambasadoricom Jadrankom Kalmeta. Ligata je tamo gdje je i folklor BKD ”Sarajevo”, mada nije koreograf, ali jeste • Šta je faktički tvoj zadatak? - Ja sam organizator, brinem da nađemo koreografa, često ga i iznajmljujemo, ali folklor mora raditi, zovem roditelje, okupljam djecu i omladinu, obezbjeđujem nošnje, sarađujem, evo vidiš, sa koreografkinjom Ajlom Šalja. Mi smo ekipa koja je iza folklora. Znači, zadužen sam ukupno za kulturu u udruženju BKD ”Sarajevo” koje je veliko, broj članova se kreće od 350 – 600. Folklor ima ca 40 članova, postoje mala i velika grupa. Postoje sekcije: omladinska, za šetnje, za uređenje vrtova, šahovska itd. Imali smo ranije uspješnu horsku grupu na čelu sa Zikom Ališićem i najesen to želimo ponovo aktivirati, kao i saradnju sa udruženjem ”Nur”. • Šta ti znači BKD ”Sarajevo”? - Sve, to je moj život, svi znaju da sam preko dvije decenije tamo gdje je i udruženje. Moja porodica je sva vezana za udruženje: supruga Suada, tekstilni tehničar, je predsjednica aktiva žena, kćerke Bezireta (37) i Belma (30) su angažovane u udruženju, unuka Lejla (20) je predsjednica omladinskog aktiva regije i igrala je folklor desetak godina, dok Ema (13) i Alma (10) igraju folklor, a s njima i unuk Alen (7). Svi dakle živimo za naše udruženje. Udruženje me spasilo u tuđini, jer u njemu pronalazim sebe i pomažem koliko umijem drugima, kaže Ligata. Fikret Tufek 8 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. Regionalne smotre kulturnog stvaralaštva Kvalitet, masovnost i motivacija za odlazak na Saveznu smotru Saveznoj smotri kulturnog stvaralaštva Saveza bh. udruženja u Švedskoj prethode regionalne smotre. Osim cilja da se plasira na Saveznu smotru ovo je i prilika da sva udruženja u jednoj regiji pokažu šta su radili na kulturnom planu u jednogodišnjem periodu. Ovogodišnje regionalne smotre karakteriše kvalitet, masovnost i velika motivacija za odlazak na Saveznu smotru. Sedam udruženja na smotri u Göteborgu Na regionalnoj smotri u Göteborgu za oblast ”Zapad” (Västra Götaland) nastupilo je sedam bh. udruženja. Rezultate svojih kulturnih aktivnosti prezentirali su: ”Behar” – Göteborg, ”Bosanka” – Skövde, ”Bosna” – Borås, ”Dukat” – Göteborg, IF Hjällbo – Göteborg i ”Una”– Skövde. Svoj dio u programu imali su i đaci bosanskih dopunskih škola iz Boråsa i Göteborga. Oko 150 učesnika zadovoljilo je publiku u prepunoj dvorani ”Kortadela Forum”. Majstori bh. folklora u Skandinaviji – ansambl ”Dukat” premijerno su za ovu priliku izveli ”Glamočko kolo”. Posebno su toplo primljeni gosti – KUD ”Biser” iz Jesenica (Slovenija) sa kojima ” Dukat” ima uzajamnu saradnju. Prva smotra u Arbogi Za oblasti ”Örebro” i ”Västmanland” regionalna smotra je održana u Arbogi i ovo je prvi put da se ovakva kulturna manifestacija održi u ovom gradu. Najviše zasluga za to imaju članovi uveliko rascvjetalog KUD-a ”Zlatni behar” iz Arboge, koji navršavaju nešto više od godinu dana postojanja. Aktivnost, masovnost, mladost i entuzijazam, odlike su ovog društva, koje je ponovno okupilo i povezalo stare aktiviste i predstavnike nove generacije. Svoj program predstavili su KUD ”Biser” iz Örebra, ”Zlatni behar” i ”Mejdan” iz Arboge, te Bošnjačka islamska zajednica iz Västeråsa. U izvođenju recitacija, sevdalinki i narodnih igara, uzelo je učešće oko 70 takmičara. Oblast ”Istok” takmičila se u Norrköpingu Na regionalnoj smotri za oblast ”Istok”, održanoj u Norrköpingu, nastupila su četiri bh. udruženja iz regije ”Jönköping”: ”BiH” – Gislaved, BKF ”Sarajevo” – Jönköping, ”Bosna” – Skillingaryd i ”BiH” – Värnamo, a iz oblasti ”Östergötland” ”BiH” iz Norrköpinga. Među 150 učesnika najbrojniji su bili iz Jönköpinga i Värnama. Takmičilo se u sedam disciplina, a najbroniji su bili učesnici u folkloru – seniori i juniori. Najmasovnije u regiji ”Jug” Regionalna smotra za oblasti ”Skåne” i ”Kronoberg” mogla bi se komotno nazvati ”Savezna smotra u malom”. Kako i ne bi kada je u Eslövu nastupilo oko 320 učesnika iz 8 bh. udruženja i to: ”Bosanska krajina“ – Malmö, BKF ”Sarajevo“ – Malmö, ”Ljiljan“ Landskrona, – ”BiH 92“ Trelleborg, ”Ljiljan“ – Växjö, ” Ru- bin” – Eslöv, KUD ”Mladost BiH 94“ – Helsingborg i ”Aktivitestcenter“ – Halmstad. U programu koji je trajao preko 3 sata izvedeni su sadržaji u 6 disciplina: horovi, recitali, recitacije, ilahije i kaside, sevdalinke i folklori, u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji. Specijalni žiri dodijelio je najviše prvih mjesta takmičarima iz ”Bosanske krajine”. Dogovoreno je da u glavnom programu na Saveznoj smotri u Växjöu nastupe prvoplasirane grupe, a one sa plasmanom od 4. mjesta pa dalje nastupiće na prigodnom programu na otvorenom prostoru. Uspješan domaćin ove najmasovnije i najkvalitetnije regionalne smotre bilo je udruženje ”Rubin” iz Eslöva. www.bhsavez.org 9 17. Smotra kulturnog stvaralaštva i školstva Poštovaoce bosanskohercegovačke kulture zajedno sa scene pozdravile su: Azra Jelačić, predsjednica Saveza bh.udruženja u Švedskoj, Almedina Sačić, predsjednica Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena, Irma Kilim, predsjednica Bosansko-hercegovačkog omladinskog saveza, njena ekselencija Jadranka Kalmeta, veleposlanica Bosne i Hercegovine u Švedskoj, te Nadira Kilim ispred NBV-v. Predstavnik Växjö komune Ulf Hedin, izrekao je burno pozdravljenu rečenicu ”Dobro došli na Växjö”, dok je u ime domaćina, udruženja „Ljiljan“, prisutne pozdravio Fikret Kadić. Zahvalnice Saveza bh.udruženja za pomoć u organizaciji ovogodišnje Smotri dobili su komuna Växjö i udruženje „Ljiljan“. Mujo Metaj, predsjednik udruženja ”Aktivitetscenter” je primio zahvalnicu za svoje udruženje i za komunu Halmstad koji su bili domaćini 16. Smotre kulture i školstva. Ovogodišnje školsko takmičenje u znanju učenika dopunskih škola na bosanskom jeziku bilo je izuzetno dobro, gdje su kvalitet i kvantitet došli do punog izražaja. Takmičenje učenika je potvrdilo da ako se nešto radi sa voljom, ljubavi i željom da se uspije, onda to pokazuju svi relevantni rezultati. Takmičenje je proteklo bez primjedbi i zbližilo je sve učenike, te je njihovo druženje i poznanstvo dalo pozitivan pečat Saveznoj smotri i podstrek za budući rad. Takmičenju su se odazvala 32 učenika iz bosanskih dopunskih škola u Gislavedu, Boråsu i Skövdeu. Svi učenici su imali dovoljno vremena i nisu osjećali stres ovoga puta. Ovo takmičenje imalo je novinu u testovima provjere znanja, jer je koordinatorica za školstvo, u saradnji sa nastavnicima, uradila testove gdje učenici nisu imali potrebe da uče napamet pitanja i odgovore. Korištene su, ovisno od razreda, različite pripovijetke i drugi pisani materijali, te na osnovu pročitanog učenici su davali svoje odgovore. Učenici su bili veoma pozitivni na nove testove i poželjeli da se i dalje takmiče kroz ovaj tip testiranja. Na kraju treba reći da su skoro svi učenici bili plasirani od prvog do trećeg mjesta, te dobili prigodne diplome i knjige. Velikim zalaganjem i aktivnošću svaku pohvalu zaslužuje Sadeta Murić koja je zajedno sa Safetom Omerovićem i Nevzetom Begić obavila ovo takmičenje izuzetno uspješno. Rezultati takmičenja učenika u znanju: IV razred V razred VI razred VII razred VIII razred IX razred 1. Lejla Sarajlić i Medina Zekirov (Gislaved) 2. Armin Kuželj - Skövde, Lejla Šahman i Selim Šahman (Borås) 3. Belmina Buljubašić (Borås) i Albin Menković (Skövde) 1. Dino Ahmetović, Zinajda Crnalić, Fehim Džanković, Adnan Tičević, Medin Kazić (Gislaved), Nermina Muminović (Borås) 2. Emin Tulek (Gislaved) 3. Amelia Fejzić (Gislaved) 1. Medina Avdić, Almedina Džanković i Emina Grudić (Gislaved), Ermina Buljubašić (Borås) 2. Enesa Zahirović (Gislaved) 3. Amer Dervišić (Gislaved) i Esmer Memić (Borås) 1. Zlatija Gigović (Gislaved) 2. Amel Fejzić (Gislaved) 3. Amela Klinac (Gislaved) 1. Ajla Sarajlić (Gislaved) 2. Nihad Muminović (Borås) 1. Medina Avdić (Gislaved) i Nermina Buljubašić (Borås) 2. Behzad Crnalić (Gislaved) 3. Azra Islamović (Gislaved) 10 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. Fikret Tufek, novinar: „Radio sam na pripremi, realizaciji i vođenju najvećeg broja dosada održanih saveznih smotri kulture i školstva Saveza bh. udruženja u Švedskoj, ali mislim da Växjö ostaje bez premca. Pripreme koje je počela ekipa u Växjöu na čelu s Fikretom Kadićem i udruženjem ”Ljiljan”, nekoliko mjeseci prije manifestacije, urodile su plodom i zato je ova smotra nezaboravna. Čak i samo sunčano vrijeme i program vani u centru grada dali su manifestaciji posebnu ljepotu. Bio je to internacionalni susret bosanskohercegovačke, kosovske i švedske kulture“. Jadranka Kalmeta, veleposlanica BiH u Švedskoj: „Za vas sam čula puno lijepih stvari ali sam opet jako prijatno iznenađena i brojem vas koji ste ovdje okupljeni i kvalitetom druženja. Iskreno vam čestitam na tome. Ispred ambasade BiH zahvaljujem se organizatorima na velikom trudu koji su uložili da ovaj skup izgleda ovako kako jeste, kao i gradu Växjöu koji je omogućio da se ovaj susret održi na ovakvom nivou.“ Fil.dr. Amela Džin, Karlstads Recital juniori: 1. ”Bosanska krajina” Malmö ”Pjesma”: Selma Zubović, Sarah Milanović i Esma Cetina; 2. BKD ”Sarajevo” Jönköping ”Pjesma o Bosni”: Alma i Edin Nasić, Selma Jusičić, Numan Redžović i Elma Ikan; 3. ”Bosna” Borås ”Znanje”: Selma Beganović, Nermina Buljubašić, Nermina Muminović i Ajla Selimagić Recital seniori: 1.”Bosanska krajina” Malmö ”Prijateljstvo”: Amila Kurbašić i Ermina Mahalbašić Recitacija juniori: 1. ”BiH” Gislaved ”Bosna”: Dino Ahmetović; 2. BKD ”Sarajevo” Jönköping ”Zapis o zemlji”: Numan Redžović; 3. ”Bosanska krajina” Malmö ”Djecu ne treba lagati”: Esma Cetina Recitacija seniori: 1. ”Bosanska krajina” Malmö ”Rođenica” Merdana Ramezić; 2. ”BKD ”Sarajevo” Jönköping ”Đerzelez Alija”: Dževdeta Zubić Horovi seniori: 1. ”Bosna” Borås Hor ”Izvor”: ”Daj nam sunca” dirigent Mustafa Sarajlić 2. ”Bosanska krajina” Malmö ”Kad ja pođoh na Bembašu”, dirigent Armin Konić Kona; 3. ”Ljiljan” Växjö ”Bosno moja, divna mila”, dirigent Besima Mašić; Učestvovao je i hor „BIH“ – Värnamo sa „Anadolkom“ universitet: „Drago mi je da sam bila dio ove manifestacije u Växjöu i da je imala tako mnogo učesnika kao i publike, što znači da naši, kako stariji tako i mladi, rade na očuvanju svoje bosanskohercegovačke kulture, svoje tradicije i svog identiteta. To naravno nije lak posao kada toliko dugo živite u inostranstvu, u ovom slučaju u Švedskoj. Mnogi mladi koji su bili aktivni učesnici folklora i mnogih drugih sekcija su čak i rođeni u Švedskoj, te svoju kulturu uče i naslijeđuju od svojih roditelja, familije i rodbine. Veoma mi je drago što mladi danas shvataju vrijednosti očuvanja bosanskohercegovačke kulture na ovim prostorima Evrope i što roditelji uspijevaju i svojoj misiji oplemeniti svoju djecu sa izvornom, bosanskohercegovačkom kulturom. Ne kažem da istovremeno nije važno voljeti i poštovati i našu Švedsku kulturu jer to je naša druga domovina. Ali, isto tako, ne smijemo zaboraviti ni razlog koji nas je doveo u Švedsku i zbog čega danas živimo ovdje a ne u našoj prvoj domovini.“ Bešir Rašović: „Manifestacija Savezna smotra kulture i školstva u Ilahije i kaside juniori: 1.”Bosanska krajina” Malmö ”Kraj mezara majka stade”: Alma Džafer, pratnja Emina Kovačević Ilahije i kaside seniori: 1.”Bosanska krajina” Malmö ”Kraj kabe sam ja stajala”: Hor žena, pratnja Haris Žilić Sevdalinka juniori: 1.”Bosanska krajina” Malmö, ”Jutros mi je ruža” Alma Džafer, pratnja Emina Kovačević Sevdalinka seniori: 1. ”Bosanska krajina” Malmö ”Zaplakala šećer Đula”: Merdana Ramezić, pratnja Haris Žilić 2. ”Una” Skövde ”Ja te pjesmom zovem”: Lana Festić, pratnja Hajrudin Zukanović, 3. ”BiH” Värnamo ”Moj zumbule”: Jasmin Raković, pratnja Armin Raković Folklor juniori: 1. ”Ljiljan” Landskrona ”Igre naroda BiH” (koreograf Almina Durić); 2.”Bosanska krajina” Malmö ”Splet igara iz BiH” (koreograf Indira Dervišević ); 3. ”BiH” Gislaved ”Turska, Rogatička zavrzlama” (koreografi Indira Tulek i Edisa Avdić) Učestvovali su još: „UNA Skövde „Igre iz okoline Jajca“ (koreograf Dijana Vejzović- Behremović, asistent Selima Veladžić muzička pratnja Hajrudin Zukanović, kostimograf Biba Begić); „BIH“ Värnamo „ Bosanske igre“ (koreograf Växjöu može poslužiti kao primjer dobro organizirane i izvedene manifestacije. Dugotrajne pripreme i dobra i osmišljena organizacija dali su plodove. Sve je išlo prema utvrđenom programu, na čemu se posebno zahvaljujem Fikretu Tufeku koji je osmislio i vodio program, te voditelju Muharemu Sitnici - Sići. Naravno, velika zahvalnost na tehničkoj realizaciji Peteru Lindblomu i Enisi Deumić, te vrijednim saradnicima iza pozornice: Fatimi Selimagić i Seadu Jujiću. Zahvalnost pripada svim udruženjima koja su nastupila.” Muharem Sitnica- Sića: „Posebnost je bila prikazivanje inserta iz filma o 20 godina Saveza, koji je u pripremi, i koji nas je uz svo bogatstvo igre i pjesme uveo u početak obilježavanja ovog jubileja. Uz čestitke svima koji su bili uključeni u realizaciju 17. Savezne smotre, možemo ići dalje ponosni na urađeno i sada sa još većim elanom uključiti se i dati svoj doprinos u pripremama svečanog programa povodom 20. godišnjice Saveza u Göteborgu, koji treba da bude kruna svih dosadašnjih uspjeha Saveza bh. udruženja u Švedskoj.“ Đurđa Mustafa); BKD „Sarajevo“ Jönköping „Igre iz Bosne“ (koreograf Ajla Šalja) Folklor seniori: 1. ”Bosanska krajina” Malmö ”Igre iz Sarajeva i okoline (koreograf Indira Dervišević) 2. ”Bosna” Borås ”Bošnjačka igra Bijela vila” (koreografi A. Selimagić, F. Trnčić i A. Šalja) i 2. ”Behar” Göteborg ”Bošnjačke igre iz srednje Bosne” (koreograf Zlatko Džonlagić); 3. ”BiH” Norrköping ”Svatovske igre i običaji iz Jajca” (koreograf Faruk Sarajlić) Učestvovali su i: KUD „Zlatni Behar“ Arboga „Igre iz sjevernoistočne Bosne“; KUD „Miris“ Örebro „Splet igara iz BIH“; „BIH“ Värnamo „Malovaroške igre“; „BIH“ Gislaved „Kolo okolo, Sarajevska zavrzlama“ „BIH 92“ Trelleborg „Bošnjačke igre“; „Rubin“ Eslöv „Igre naroda Bosne i Hercegovine“; „Ljiljan“ Landskrona „Bošnjačko-Sandžačke igre“. www.bhsavez.org 11 17. Smotra kulturnog stvaralaštva i školstva Folklor “BiH94”, Helsinborg Folklor juniori “Una”, Skövde Folklor “Ljiljan”, Växjö Folklor seniori KUD “Miris”, Örebro 12 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. Hvala Mirsadu Sačiću i Muharemu Sitnici - Sići na ustupljenim fotografijama. Redakcija Hor Bosanska Krajina-Malmö Folklor seniori “BiH92”, Trelleborg Folklor seniori “Bosna”, Borås Folklor seniori “Rubin”, Eslöv Hor “Ljiljan”, Växjö Recitatori “Bosanska krajina”, Malmö Recitatori “BKD Sarajevo”, Jönköping Recitatori “Bosna”, Borås www.bhsavez.org 13 Nyheter från NBV Årets andra chefsmöte (kansliets ledningsgrupp och verksamhetscheferna) hölls 7-11 maj i Sarajevo. Resan hade två mål. Dels hade det bedömt som viktigt för chefsgruppen att lära känna kultur, historia och dagsaktuella problem i Bosnien-Hercegovinas mot bakgrund av att fyra av NBVs medlemsorganisationer har sitt ursprung där. Dels finns ett behov av att ge chefsgruppen en möjlighet, med gemensamma upplevelser och diskussioner, ytterligare svetsas samman. Båda målen tycks ha uppnåtts att döma av reaktioner i slutet av veckan och i korrespondens efteråt. Aida Serdar Landžo BILD FRÅN MUSEUM SEVDAH I SARAJEVO: På bilden: Åke Marcusson rektor för NBV, Peter Axelsson, Förbundssekretare, Sofia Rosén, verksamhetschef i NBV Jönköpings län och Lennart Lundin, ekonomichef. Verksamhetscheferna framför Svenska ambassaden i Sarajevo Linköping 29-og u mjesecu Tranås 29-og u mjesecu Örebro 28-og u mjesecu Malmö 30-og u mjesecu Trollhättan 27-og u mjesecu Landskrona 30-og u mjesecu Motala 29-og u mjesecu Uppsala 28-og u mjesecu Helsingborg 30-og u mjesecu Norrköping 29-og u mjesecu Varberg 30-og u mjesecu Halmstad 30-og u mjesecu Skultunna 28-og u mjesecu Värnamo 29-og u mjesecu Göteborg 30-og u mjesecu Stockholm 28-og u mjesecu Västerås 28-og u mjesecu 27-og u mjesecu Strängnäs 28-og u mjesecu Växjö 29-og u mjesecu Alvesta 14 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. Borås 29-og u mjesecu BHŠSŽ: Trinaesta godišnja skupština Još jedna uspješna godina Godi nja skup tina je u osnovi radni i svečani čin. Radni, jer se još jednom prolazi kroz sve protekle aktivnosti sažete u propisanim dokumentima i procjenjuje realnost planova za naredni period. Svečani, jer se dijeli zadovoljstvo kolektivnog rada u protelih 12 mjeseci i bezbroj sati poklonjenih dru tveno korisnoj aktivnosti. Kada jedna zrela, čvrsta i stabilna organizacija, kao što je Bosanskohercegovačko-švedski savez žena, sa svojih 25 udruženja i blizu 2.000 članova, ima iza sebe više nego uspješnu godinu, onda ovakav skup je i radni i svečani. Stolica više za delegate i goste Nakon što se našlo mjesta za rekordan broj delegata i gostiju, mogla je da počne sa radom Trinaesta godišnja skupština BHŠSŽ-a kojoj je tog 24. marta bilo domaćin bh. Udruženje “Aktivitet centar” u Halmstadu. Azra Jelačić, predsjednica Saveza, pozdravila je goste i delegate, te se kratko osvrnula na rad organizacije. Na prigodan način odata je pošta nedavno preminuloj članici Saveza i književnici Nazi Iković. Daljim radom, rutinirano i sa odmjerenim komentarima, rukovodila je Sadeta Murić, predsjednica Skupštine. Priliku da pozdrave skup iskoristili su: Alma Vražalica – prvi sekretar Ambasade BiH, Aida Hadžialić – dogradonačelnica Halmstada, Susanne Henriksson – NBV, Fadila Jašarević u ime Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, Fikret Kadić – predsjednik Saveza bh. Udruženja, Senada Bešić – predsjednica Bosanskohercegovačkog saveza žena, Mirsad Filipović -predsjednik Saveza Banjalučana, Edin Pezo – predstavnik Saveza logoraša, efendija Almedin Spahić – imam u Halmstadu i Bedrija Bekiri – predstavnica MDD Merhamet. Radni dokumenti bez primjedbi, priznanje radu Glavnog odbora Svi predloženi dokumenti, propisani Statutom, usvojeni su bez primjedbi i jednoglasno. Osim pisanih materijala, koji su bili na razmatranju u udruženjima, Almedina Sačić je slikom i tekstom napravila presjek manifestacija i druženja u posljednje četiri godine. U izbornom dijelu delegati su jednoglasno izabrali Alme- dinu Sačić za novu predsjednicu Saveza. Redovne članice Glavnog odbora su: Štefica Andrijević, Melkina Filipović, Mina Zaimović, Fatima Selimagić, Senada Ferhatbegović, Fatima Veladžić, Enisa Huseinović i Nazima Mahmutović, a zamjenice članica GO su: Fikreta Gadžo, Ermina Smailagić, Zekija Alić, Emira Habibović i Habiba Isaković. U Revizionoj grupi su: Zlatija Jašarević, Indira Dugić i Saliha Hadzisalihović. Dosadašnjim članicama GO-a, kojima je istekao mandat – Rabiji Arslanagić, Jasminki Bračković i Zekiji Vojniković uručenici su prigodni pokloni i, naravno, prekrasni buketi cvijeća. Uz posebno tople riječi ispred Skupštine pročitana je zahvalnica dosada njoj predsjednici Azri Jelačić, koja je izabrana za predsjednicu Saveza bh. udruženja, na njenom nesebičnom angažovanju i doprinosu afirmacije Saveza. Almedina Sačić, preuzimajući dužnost predsjednice, zahvalila se na povjerenju i zaželjela nastavak saradnje, povjerenja i razumijevanja svih članica Saveza kao preduslova još uspješnijeg rada. Prvi počasni članovi Na inicijativu Glavnog odbora Skupština je imenovala prve počasne članove svog Saveza. Ovo vrijedno i laskavo priznanje dobili su Edib Poljo, koji je kao predsjednik Saveza bh. udruženja inicirao formiranje BHŠŽ-a, te Muhamed Mujakić, bivši glavni urednik “Glasa BiH”, za medijsku podršku i lično angažovanje u aktivnostima Saveza. Uz toplo i lirsko obrazloženje priznanja je uručila Sadeta Murić. Oni koji su ostali na drugom dijelu Skupštine, to jest prigodnom programu i druženju u organizaciji domaćina “Aktivitet centra”, a pod dirigentskom palicom neumornog Muje Metaja, ponijeli su kući pregršt lijepih razgovora i neobične topline u prohladnoj martovskoj noći. M. Mujakić www.bhsavez.org 15 Utisci iz Malmea, Geteborga i Norčepinga Književna susretanja za nezaborav Divne utiske, pune topline, ponio sam iz Švedske, nakon književne promenade, u organizaciji Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena u toj skandinavskoj zemlji. I zauvijek će mi ostati u dragom sjećanju. Tokom nadahnutih popodneva i sutona, koji su se postepeno pretapali u noći, u Malmeu, Geteborgu i Norčepingu gotovo da sam lebdio između jave i sna. Toliko je na momente sve bilo bajkovito, ali i prisno i ljupko. Sve je počelo još noć uoči centralne manifestacije u Malmeu, u Islamskom centru, neposredno nakon što smo uvaženi pisac Zilhad Ključanin i moja malenkost stigli u taj zanosni švedski grad, preko Kopenhagena i impozantnog mosta razapetog djelimično poput harfe nad Eresundskim moreuzom, čije vode zapljuskuju obale Danske i Švedske. Predstavljanje naših knjiga samo je zakratko prekinula molitva u akšam, da bi zatim sve bilo nastavljeno. Ali to je bila tek uverti16 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. ra predivnom petomajskom popodnevu i najuzvišenijem akordu manifestacije tako simboličnog naziva „Spavaj i budi se na svom jeziku“, održane u dvorani Udruženja „Bosanska krajina“. Više od 150 posjetilaca, mahom pripadnica ljepšeg pola, kao da se u čudesnoj harmoniji stapalo sa glavnim akterima: piscima Zilhadom Ključaninom, Mustafom Cicom Arnautovićem, Uzeirom Bukvićem, Vasvijom Dedić - Bačevac i autorom ovih redova, kao i voditeljem Fikretom Tufekom, a svemu je prethodila divna pozdravna besjeda patronese kulture Rabije Arslanagić, koja je i osmislila ovo nezaboravno književno sabesjedništvo. A da sve bude u tom tonu, prvi dio ove književne svetkovine i završen je lijepom besjedom ranije predsjednice ovoga Saveza, gospođe Azre Jelačić, koja je književniku Ključaninu i meni uručila i znamenja počasnih članova Bosanskohercegovačkošvedskog saveza žena u Švedskoj, dok je „Bosanka iz Malmea“ Senada Ferhatbegović svim gostima uručila i prigodne poklone. Nezaboravna kazivanja Tokom predstavljanja djela, svaki od nas pet autora imao je svojih „pet minuta“, koje se nisu mjerile štopericom, već raspoloženjem publike. A to je ono što svako poklonstvo i čini uzvišenim. Uostalom, još je slavni mag iz Telmesa Aristandar, gledajući svete vode Nila, govorio da su knjige sačinjene poput hramova Tebe i Memfisa, gdje se svijetla strana naizmjenično smjenjuje sa tamnom, koju uvijek treba gledati pod drugom svjetlošću. Tako su upravo postupili i vajari pisane riječi. Zilhad Ključanin čitao je odlomke iz knjige (nagrađene Skenderovom nagradom prošle godine) „Galebovi“, koju je posvetio preminulom ocu Ademu. Sa sjetom sam se i sam prisjećao Zilhadovog oca, kojeg sam imao priliku da upoznam, u toj istoj dvorani, novembra 2009. godine. Nikada neću zaboraviti njegove kao nebo svijetle oči. Uvaženi poeta i novinar Cico Arnautović (laureat prošlogodišnje Nagrade za životno djelo na Sarajevskom sajmu knjiga), darovao je stihove iz zbirke „Stope u krugu“. Sudbina je htjela da se sretnemo nakon više od dvije decenije, mada se znamo još od davne 1968, jer je Cico, kao prognanik, morao da napusti smaragdne obale Trebišnjice, i utočište nađe u Danskoj. Kolega novinar Uzeir Bukvić, koji sada živi u Norveškoj, sve prisutne u dvorani dirnuo je storijama iz knjige „San o ocu“ (Srebrenica, petnaest godina kasnije), kao i dokumentarcem „Tetovirane duše“, rađenim u koautorstvu sa Halidom Rifatbegovićem. Najzad, bilo mi je milo ponovo slušati kazivanja Vasvije Dedić - Bačevac, „Banjalučanke iz Malmea“, čija sam djela upoznao još 2009, kao član žirija, kada je njen roman „Koferaši“ proglašen najboljim proznim radom tokom kulturne svetkovine „Veče skandinavske proze i poezije“, dok je Mehi Barakoviću tada dodijeljena prva nagrada za poeziju. Svojih „pet minuta“ iskoristio sam da bar zakratko odvedem auditorijum do čarobnog Istanbula i umilnog egejskog Lezbosa, gdje se odvija radnja moje knjige o slavnim ženama „Afroditin arhipelag“. Kako bi sve imalo poseban štimung, muzičke numere darovali su Merdana Ramezić, Armin Konić, sazlija Asim Hodžić i Amko Šabotić. Ali ovo nije bilo susretanje posvećeno samo lijepo pisanoj riječi, melosu i druženju, već i jednom humanom činu, što je, u ime Odbora za humanost, objelodanila gospođa Emira Ćutuk, saopćavajući da je tokom manifestacije prikupljeno i 5.000 kruna pomoći za transplantaciju jetre jednom sarajevskom penzioneru. Posljednja ispovijest Lijepe utiske iz Malmea, naš književni karavan, istina bez Ključanina i Arnautovića, obogatio je i nastupom u Geteborgu, u tamošnjem Mešihatu. Bilo je to ponovno predstavljanje bosanske pisane rije- či i filma, uz podsjećanje na egzodus Bosanaca i Hercegovaca, koji su se u ratnom vihoru skrasili u Skandinaviji. Imao sam i brojna susretanja sa tim dobrim ljudima, a u posebno dragom sjećanju ostao mi je susret sa Džebrailom Bajramovićem, nosiocem „Zlatnog ljiljana“. Uvodnu besjedu ponovo je dala gospođa Rabija Arslanagić, da bi poslije naših istupa bio prikazan i dirljiv film o posljednjoj ispovijesti sanjara Muje Siručića iz Srebrenice, inače ekonomiste, koji je u svojoj Hećim - avliji postavio portrete srebreničkih ljekara, koji su dali živote tokom ratne golgote bosanske Gernike. Uz zavjet, da se njihova imena nikada ne zaborave. I nadu da će na mjestu nekadašnje Đozine džamije biti podignuta Hećim džamija. Nažalost, kako to primjećuje kolega Bukvić, „njegove želje prekinuo je mir, bolje reći nemir, koji nije izdržao...“ Jer je sa svojom pričom i sam otišao u vječnost, na put bez povratka. Nikada neću zaboraviti ni jedan detalj vezan za moj istup. Dok sam govorio, kako sam avgusta 1992, sa komšijom Abdulahom Dizdarevićem i hrabrim vatrogascima spasavao kupolu znamenite sarajevske džamije Ferhadija, koju je 1562. utemeljio Ferhat-beg Vuković Desisalić, primijetio sam i suze u očima jednog od posjetilaca u prvom redu. Kasnije sam saznao da se taj gospodin prezive Ovčina. Među posjetiocima u Geteborgu, bio je i predsjednik Stranke dijaspore BiH Edin Osmančević. Sa kolegom Bukvićem i našom patronesom Rabijom Arslanagić završni nastup imao sam u Bosanskom kulturnom centru u Norčepingu, gdje smo takođe srdačno primljeni. I tu je prikazana filmska storija o sanjaru Muji Siručiću. A kao da i sada do mene dopire gotovo stentorski Bukvićev glas: „Dok upisujem imena portreta iz vrtne galerije, nježne pahulje, poput poljskog cvijeća, kite imena koja upisujem za pamćenje. Na obližnjoj džamiji vidim četiri taze smrtovnice - tri su žene, jedan muškarac. Takav je trenutni poredak u Srebrenici, muški su, nažalost, još, i biće dugo, u deficitu...“ U publici je bio i moj dragi kolega Branko Tomić, s kojim sam prvih ratnih godina u Sarajevu dijelio sve opasnosti i izazove na prvoj lini- ji, gdje se tada, u razrušenom objektu, pripremalo ratno izdanje „Oslobođenja“, ubrzo proglašeno i listom godine u svijetu. U Norčepingu sam se susreo i sa poznanikom, Trebinjcem Mirsadom Begovićem. I u ovom gradu, kao i u Malmeu i Geteborgu, naišao sam na izuzetno gostoprimstvo. Ma koliko, makar i privremeno bili udaljeni, moja duša svuda je isto disala kao i tih dobrih i ponosnih ljudi, koji vole svoju domovinu, ali koji ne propuštaju da izraze zahvalnost i za gostoprimstvo koje su im pružile skandinavske zemlje. A blagodareći ovoj posjeti, imao sam prilike da ponovo, kao i 2009, uživam i u ljepotama Malmea, Geteborga i Norčepinga, kao i sanjivim švedskim pejzažima, sve do Štokholma. Ali i više od toga. Da obiđem Islamski centar u Malmeu, Sirijsku ortodoksnu crkvu u Norčepingu, da u predgrađu Geteborga upoznam dobroćudnog Banjalučanina Saliha Mujčinovića, koji pravi minijaturne džamije, svetilišta i mauzoleje... kome ću posvetiti i posebnu reportaža. Sa moje strane, na sva ta divna gostoprimstva i viđenja, mogao sam samo da zahvalim mojim osjećajnim besjedama i knjigama, koje su zahvaljujući „Papalini“ i Hajrudinu Žutiću, deset dana prije mene stigle u Švedsku. Drago priznanje počasnog člana, koje sam dobio od prestižnog Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena u Švedskoj, već krasi moju vitrinu. www.bhsavez.org 17 Nekulturni smo prema kulturi M razvaljena i sve to zaraslo u travuljialo koja riječ se nu i korov. Niko to očito ne uređudanas u nas tolije, a malo ko posjećuje. Jedino merko upotrebljava merni spomenik ispred kuće stoji i zloupotrebljava gordo, veliki kao pola kuće. Čitam u svakodnevnom i komentar nekog čitaoca ispod tekprocesu svih vidova komunikacije sta, koji glasi: „Još bi više zaplakao kao kultura. Rabe je svi, po vlastida vidi Dodikove kuće“. Ne treba toj potrebi i želji, a vrlo mali broj moj komentar. Izlišan je na ovo bilo iskreno i konkretno radi nešto na čiji komentar. Tako se, dakle, odnjenom razvoju i očuvanju. Štavinose vlasti „manjeg entiteta“ preše, prije bi se reklo da mnogi čine ma kući pisca u kojeg se po potrebi sve da joj ometu ne samo naprezaklinju. Nije bolje ništa ni u „vedak, nego i goli opstanak. Pimjera ćem entitetu“ u kojem propadaju maćehinskog i rušilačkog odnosa državne institucije kulture. Naime, prema kulturi je toliko puno da već mjesecima vlada agonija sedam ponegdje prelazi u barbarski čin. Piše: Dr. Izet Muratspahić ustanova kulture BiH koje su pred Neki najsvježiji primjeri iz naše zatvaranjem, a domovine su me Svjedoci smo neshvatljive nebrige prema institucijama nalaze se u Sarapotakli da se sjetim jevu. Temeljne su poznatog njemačkog kulture u našoj domovini Bosni i Hercegovini, gdje, to institucije kuldramatičara Friedriizmeđu ostalog, prijeti katanac na vrata sedam glavnih ture države BiH: cha Hebbela i njegoZemaljski muzej ve sentence: „Kakva ustanova kulture koje je osnovala država, s ciljem BiH, Nacionalna je ogromna razlika unapređivanja kulture, obrazovanja, nauke i očuvanja i univerzitetska između barbarizma kulturno-historijske baštine BiH. Mi, dijasporci, malo biblioteka BiH, koji prethodi kulturi i barbarizma koji možemo pomoći da se u domovini ova pitanja riješe, jer Biblioteka za slijepa i slabovidna dolazi poslije nje!”. Doista, mnogi naši nas niko „nizašta ne šiša“, što jasno pokazuje ignorantan lica BiH, Histopostupci prema kul- stav prema svim zahtjevima koje godinama podastiremo rijski muzej BiH, Muzej književturnim vrijednostiaktuelnoj vlasti putem Kongresa dijaspore, ali možemo nosti i pozorišne ma koje smo dobili umjetnosti BiH, u naslijeđe za svaku „mesti ispred svojih vrata“. Jer, ne mislim da i mi Umjetnička galesu osudu i o njima dovoljno radimo na razvoju i očuvanju naše kulture i rija BiH i Kinotese ne smije šutjeti. ka BiH. Osnovala Evo par primjera na jezika u Švedskoj. Bar ne u svim njenim oblicima. ih je država s cikoje želim skrenuti ljem unapređivapažnju. promijeniti niti uticati da se pronja kulture, obrazovanja, nauke i Imam običaj ujutro nabrzinu „pre- mijeni. listati“ elektronsku verziju bh. Listam tako prije nekoliko dana ba- očuvanja kulturno-historijske baštampe. Standardno tmurne vijesti njalučki tisak „Nezavisne novine“ i štine BiH. Međutim, njihov pravni više mi ne kvare raspoloženje kao ugledam tekst pod naslovom: „Da status ni danas, godinama nakon ranije, jer sam, što bi se u nas re- može vidjeti svoju kuću, Kočić bi potpisivanja Daytonskog sporazuklo, oguglao na to „k’o star konj na zaplakao“. Gledam slike Kočićeve ma, nije riješen. Možda je njihosamar“, pa ih i takve varim bez po- kuće u selu Stričići iznad Banjalu- va greška što se nalaze u glavnom dizanja krvnog pritiska. Ne isplati ke. Uboga daščara. Stara, oronula, gradu države koji neki ne smatraju se sekirati za onim što ne možeš neugledna... Tuga. Ograda okolo svojim glavnim gradom, a mogu za- 18 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. kočiti u državnom budžetu izdvajanja novca za njihov rad. Osobno ne mislim da je samo to u pitanju, jer se ni oni u čijem se entitetu i gradu nalaze ove kuće kulture ne angažiraju da im pomognu. A izmijenilo se toliko ministara kulture. Nisu ove ustanove, doduše, u fizičkom stanju baš onako jadne kakva je Kočićeva kuća, ali je briga o njima jednaka, to jest – nikakva. Nekulturna. Kad bismo upitali naše političare o ovome, oni bi vjerovatno rekli da je to pitanje „kompleksno“, a meni se čini da je njihov moralni, stručni, politički, obrazovni i kulturni sklop – „kompleksan“ (čitaj:upitan). Po svoj prilici zec leži u drugom grmu. Očito niko od njih nema nekog konkretnog ćara od tih ustanova, pa su im one samo na smetnji, zadnja rupa na svirali. Koliko je sve to otišlo dovraga vidi se u najnovijim graditeljskim poduhvatima Emira (Nemanje) Kusturice i njegove gradnje tzv. Andrićgrada u Višegradu. Naime, on je našao zajednički interes sa predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i zaiverio veliku gradnju, jer, prema iskustvu iz slične građevine na srbijanskoj strani Drine, donosi to velike pare. Sve je tu upitno, od same gradnje, lokacije, pa do imenovanja mosta koji je sagradio Mehmed-paša Sokolović, a danas ga u manjem entitetu sve češće zivkaju Andrićeva ćuprija. Nije mi jasno zašto i s kojim pravom. E, sad slijedi ono najžešće. Dosjetio se neimar Emir (Nemanja) Kusturica da za svoj „autentični“ Andrićgrad obezbijedi kamen iz Trebinja. Lijepo ti je on u par razgovora sredio s trebinjskim gradonačelnikom da na brdu Strač iznad Trebinja sruši austrougarsku utvrdu Petrinja i gotov kamen dopremi za svoj grad. Mudro, nema šta. Međutim, i u Trebinju neki ljudi došli pameti, shvatili o čemu se radi, pa blokirali put i Nemanjine namjere. Ne znam šta će dalje biti, ali je i ovo dovoljno kao primjer kako i jedan svjetski poznati kulturnjak „polupa lončiće“, pa ruši jedan stari spomenik kulture da bi gradio svoj. Ne vjerujem da će država imati snage da na ovaj postupak odgovori adekvatno. Ne vjerujem ni da neimar Emir neće sa nekog drugog mjesta uzeti gotov kamen za Kamengrad, samo kad se situacija smiri i ako mu se ukaže prilika. Jer, ko je lud da vadi i kle- Bosanski jezik je ovih dana obogaćen sa još dva rječnika. Prvi je ”Rječnik sarajevskog žargona”, gdje se po prvi put u leksikografiji bosanskog jezika pojavljuje jedan ovakav rječnik. Nakon deset godina rada, autor Narcis Saračević promovisao je svoje djelo u sarajevskoj pivnici. Ideja za stvaranjem ovakvog djela nastala je, prema riječima autora, iz potrebe da Sarajevo, kao neiscrpan izvor žargonizama i žargonskih fraza, dobije jedan ovakav rječnik, a koji već postoji u Zagrebu i Beogradu. Za ovo djelo autor Saračević kaže: ”Rječnik sarajevskog žargona sadrži osnovni fond (oko 6.000 žargonizama) sarajevskog, a može se reći i šireg bosanskog žargona. Pored brojnih praktičnih koristi, ovaj rječnik predstavlja jedan od rijetkih pokušaja nadoknađivanja rječničke oskudice u leksikografiji bosanskog jezika. Rječnik še novi kamen, ako već ima negdje gotov. I besplatan. Šta reći na sve ovo? Mi, dijasporci, malo možemo pomoći da se u domovini ova pitanja riješe, jer nas niko „nizašta ne šiša“, ali možemo „mesti ispred svojih vrata“. Naime, ne mislim ni da mi dovoljno radimo na razvoju i očuvanju naše kulture i jezika u Švedskoj. Bar ne u svim njenim oblicima. Folklor i mali nogomet su vrlo prisutni, ali nema dovoljno podsticaja književnom, dramskom i prevodilačkom stvaralaštvu. Nema natječaja za najbolja ostvarenja iz raznih oblasti koji bi stimulirali mlade stvaraoce i obezbijedili kreativnu upotrebu maternjeg jezika. Našim piscima koji stvaraju ovdje ne pruža se nikakva pomoć, niti se njihova djela otkupljuju od strane našh saveza i udruženja. A izdvajanjem samo po nekoliko hiljada kruna godišnje za kupovinu knjiga ovdašnjih autora, omogućilo bi stvaranje priručnih biblioteka, koje bi krasile prostorije saveza i udruženja. Ne bi to bilo neko opterećenje za njihove budžete, a pomoglo bi piscima i podiglo opći nivo odnosa prema našoj kulturi ovdje. A to je ono najvažnije. sarajevskog žargona dosljedno afirmira slobodu jezika i nastoji sačuvati bogatstvo i stilske vrijednosti koje taj jezik ima.” U Sarajevu je takođe predstavljen i ”Sandžački rječnik” autora Džavida Begovića i Šefke Begović-Ličina. Rječnik sadrži više od 10.000 leksema koje se ne koriste u slavenskim jezicima iz okruženja, 3.000 fraza, te 11.500 primjera iz sandžačkog govora, kao i iz djela sandžačkih pisaca. “Ovo je značajan datum za nas i za Bošnjake Sandžaka jer je pojava rječnika koji je ograničen na leksici koja je specifična u Sandžaku uvijek značajan kulturni i nacionalni događaj“, istakao je akademik Muhamed Filipović. Sandžački rječnik je važan naučni i stručni resurs za leksikografiju bosanskog jezika. www.bhsavez.org 19 Arif Hiljadarka Amir Talić (odlomak) Na Bilinom polju nema tragova tefiriča bosanskih kraljeva. A tu boravili i mudrovali na koju krstijansku stranu Bosnu usmjeriti. Usmjeriše je baš ovamo gdje je i danas. Na tom istom mjestu danas Zeničani čimburijade prave i polupaju sva jaja koja im ruci dođu. Da ih vidi Kulin Ban i on bi došao na tu pagansku slavu Proljeću. A i ja bih, iako jaja baš ne volim. Kada je novinar “Borbe” iz Beograda po zadatku došao u Zenicu da pronađe lik radnika Željezare Zenica, za novčanicu u onoj Bivšoj, a da bi na taj način unio u vrijednonosni smisao proleterijat i radništvo komunističkog režima. Nije ni slutio budućnost tragičnog lika, livca sa Visoke peći, kojeg je kao manekena fotografisao. Nekoliko dana je boravio u Željezari i baš na visokim pećima uočio garavog mladog čovjeka, markantnih crta i mišićavog tijela. Blistavi zubi i osmijeh su bili dovoljan izazov da ga pozove i fotografiše nekoliko dana da bi izabrao fotografiju za tu kultnu novčanicu. Arif Burdalić je bio livac, visokopećar, i nije bio svjestan da će njegov lik bljesnuti na svim naslovnicama jugoslovenske štampe. A kad je odštampana prva papirnata novčanica i krenula u opticaj, krenuo je i sunovrat u Arifovom životu. Cijena popularnosti mu se razbila o radnidničku glavu. Arif je naravno kao i većina radnika izlazeći s posla završavao u zeničkim radničkim šokarama gdje je konjak tekao potocima. Na Kapiji 3. željezare bila je kafana „Livnica“ gdje je Arif najčešće boravio. Poslije nekoliko konjaka pijan bi prilazio stolovima i pokazivao novčanicu, famoznu Hiljadarku sa koje se zagonetno smiješio. - Ovo sam ja, vidi, to sam ja!, pijano se unosio u lice, još pijanijim radnicima: 20 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. - Daj zovi konjak jarane, još jedan, pa još jedan, još!! Njegova mnogočlana porodica u naselju Crkvice, živjela je vrlo teško, jer Arif nije od plaće baš puno donosio kući. Pričalo se da su jedne zime ložili parket da se ne posmrzavaju. Sunovrat Arifa Hiljadarke je bio nezaustavljiv. Njegova novčanica je bila u opticaju na svim meridijanima i novac se vrtio izvan Arifovih žuljevitih ruku. Razmjena dobara kružila planetom. Hiljadarka se spominjala u svakom prebrojavanju love urednih Titinih Nesvrstanih i Svrstanih prijatelja. Cvjetalo je tren klizile zaleđenim trotoarom i on je padao, padao, pa se mukotrpno dizao i išao dalje. Neobrijano lice na koje su se lijepile smrznute pahulje, avetinjski je oslikavalo svu težinu njegovog života. Lice i naličje Zenice. Do stana u Crkvicama nije mogao ovako. Ali uporno je klizio dalje prema centru grada, prema ušću riječice Kočeve. Na parkingu Stare pijace bili su parkirani kamioni. Našao je u kontejneru neku kartonsku kutiju i podvukao se pod kamion, pa legao na papirnati dušek. Snijeg je nemilosrdno padao i vjetar ga nano- radništvo i socijalizam. Radničko samoupravljanje se izučavalo u Kini i Rusiji. Doktorati se pravili na toj komunističkoj podvali. Stabilna hiljadarka je destabilizirala životni put Hiljadarke Arifa. Devalvacija kao poplava odnese sve u sunovrat. A potom, dvadesetak godina kasnije, i papirnati lik je izgorio u stravičnom ratu među narodima Juge. Titini krvoločni Pitbuli pušteni sa debelog lanca nacionalšovinizma kidisali su na one najslabije. Ali, šta je bilo sa našim Arifom? Bila je zima 1975. godine. Arif je bio na kraju svog alkoholičarskog puta. Pijan, s nogom u gipsu, kretao se negdje poslije ponoći bulevarom pored rijeke Bosne. Štake su svaki sio na Arifovo još toplo tijelo ispod kamiona. U rano jutro snijeg je prestao padati i studen je stiskala sve slabije nadimanje Arifovih pluća. Kao poderana harmonika iz mjeha se sve tiše čulo tiho ječanje. Možda se sunce bilo rodilo kad je Arif prestao disati. Moj prijatelj Makso ga je našao slučajno i obavijestio miliciju. Kad su ga izvukli ispod kamiona, u smrznutoj šaci je držao zgužvanu hiljadarku, kao ličnu kartu za identifikaciju. Sahranjen je bez državnih počasti. Novčanica s njegovim likom nadživjela ga je još dvadesetak godina. Danas je imaju samo sakupljači starog novca, ali većina ne zna ko je taj čovjek sa tako širokim i ljudskim osmijehom. Likovi bh. prognanika Hazim Trto logoraš i pjesnik Većina preživjelih iz prijedorskih logora za nesrbe nerado govori o danima provedenih u paklu ”Keraterma”, ”Trnopolja” ili ”Omarske”. Rijetki su oni koji o tome govore drugima ili pišu. Najmanje je onih koji pristaju da svjedoče na sudovima za ratne zločine. Ćutanje je, bez obzira na razloge, ipak grijeh prema nevinim žrtvama. Hazim Trto je jedan od onih koji o zločinu i zločincima javno govori i piše. Dvadeset godina poslije Prve zrake majskog sunca pokreću mnoge starije Bosansce i Hercegovce put domovine. Tako je je i sa Sabihom i Hazimom. Zbog slabog zdravlja ove godine će avionom do Zadra, a onda za Sanski Most. Zašto ne za rodni Prijedor saznaćemo iz Hazimove priče: ”Rođen sam u prijedorskom naselju ”Skela”, kraj same Sane i odatle ljubav prema ribi i ribarenju”, počinje Hazim priču o sebi i proteklom životu. ”Trte su porijeklom iz Glamoča i možda su u Prijedor došli kao izbjeglice nakon austrijsko-turskih ratova kao i mnoge druge prijedorske porodice. Po zanimanju sam stolar, ali život se u potpunosti promjenio kada sam postao vozač najvećih rudarskih strojeva u BiH – dempera ”Perlini”, Od vozača sam napredovao do instruktora i mnogo je mladih demperista nastavilo da radi u rudnicima ”Ljubija” nakon što sam ih uputio u tajne ovog teškog i odgovornog poziva. Ove godine putujemo za Bosnu sa posebnim osjećanjem, jer se 30. aprila navršilo dvadeset godina od kako su Srbi nasilno preuzeli vlast u Prijedoru. Nakon toga je uslijedilo otvaranje prijedorskih logora, ubistva civila, paljenje bošnjačkih i hrvatskih naselja i progon preostalog nesrpskog življa. O tome sam zimus govorio đacima kada se obilježavala godišnjica Holokausta. Vidio sam suze u njiho- vim očima dok sam pričao o noćima u logoru ”Keraterm”. Mnogi od prozvanih nisu do danas nađeni. Teško je bilo poslije rata sresti njihovu rodbinu i reći im istinu. Pitali su me i za logor ”Omarska”. Rekao sam da tamo nisam bio, ali da su tamo ubijena dva sina mog brata Ibre, koji nije dočekao da vidi bar njihov grob. Tamo mi je bio zatvoren i zet, koji je poslan da zakopa ubijene logoraše i nije se više živ vratio. S mrtvim logorašima trebalo je zakopati i istinu gdje se nalaze”. Hazim se vraća u sobu i razgovoru noseći nekoliko registratora. ”Ovdje su moje pjesme”, pokazuje Hazim na prvi registrator. ”Prvu pjesmu sam napisao u četvrtom razredu osnovne škole i bila je objavljena u tadašnjim ”Malim novinama”. Pišem i danas. Najviše o logorima i događajima u Prijedoru u ljeto 1992. godine. Poznate su mi sudbine mnogih porodica i poznanika i pišem da se oni ne zaborave kao i ni oni koji su im nanijeli zlo. Neke od ovih pjesama povremeno postavim u našoj Bošnjačkoj islamskoj zajednici da džematlije čitaju. Imam napisana i dva romana. Treba da u tekst ubacim ”naša” slova i da nađem ko će to da štampa. Imam više obećanja i nadam se da će tako i biti”. Nismo se mogli rastati, a da nam Hazim ne pročita pjesmu koju je posvetio svoj supruzi Sabihi. Iz pjesme saznajemo da je i Sabiha vezana za Sanu, jer je rođena u Trnovi na obalama te opjevane rijeke. Nije važno da li je pjesma nastala u momačko doba ili u pozne penzionerske dane – u njoj se osjeća harmonija i ljubav koja je sve ove godine održala ovo dvoje ljudi. Zaželjeli smo im dobro zdravlje i da iz Sabihine kuhinje još dugo mirišu ukusna jela, a da se Hazimovi rukopisi pretoče u prave knjige i unuk Haris završi fakultet. Poslije rata Hazim je pokušao da nastavi život u rodnom Prijedoru, ali susreti sa ljudima koji su ga poslali u logor, tukli i mučili, zavisnost od vlasti u kojoj su isti ljudi odgovorni za progone u prijedorskom kraju, doprinijeli su da promjeni odluku. Sada mu je kućna adresa u Sanskom Mostu, a tamo je Sana bistrija, ribe ima više i ukusnija je. Ili se Hazimu Trti bar tako čini. Muhamed Mujakić www.bhsavez.org 21 Konjic Grad koji spaja Bosnu i Hercegovinu Ukoliko upitate Bosanca, reći će vam da je Konjic grad u Hercegovini. Hercegovci, pak, za njega kažu da je bosanski grad. Konjičani u šali znaju reći da je Konjic ono ”i” između Bosne i Hercegovine. Piše: Alema Pendek Smješten na pola puta između Sarajeva i Mostara, Konjic je nezaobilazan na putu prema moru. I zaista tu vrijedi zastati, odmoriti načas i oči i dušu u ovom malom bh. gradiću koji odiše mirom, ljepotom, neužurbanošću. Konjic se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1382. godine, a postoji i legenda o tome kako je mjesto dobilo ime. Navodno je neka žena u to vrijeme bježala na konju od poplave koja se desila u ovom kraju. Kad je došla na mjesto gdje je konj stao i kopitom počeo da kopa zemlju, odlučila je da tu ostane i sagradi novi dom. Kao i svi srednjovjekovni gradovi i Konjic je nastao prvo kao utvrda, gradina, a dolaskom Turaka naselje se proširilo i izvan zidina. Konjic je atraktivan prije svega zbog bogate prirode koja u potpunosti okružuje grad. Rijeka Neretva teče kroz sam centar grada, dok planina Prenj bdije u pozadini grada. Stari dio grada veoma je lijep za šetnju, kao i centar grada iz kojeg se u svakom pravcu pruža interesantan vidik na okolnu prirodu. Dok ste u Konjicu, obavezno prošetajte obnovljenom Kamenom ćuprijom. Ćuprija je sagrađena 1682. godine, ali je srušena 1945. godine, pri povlačenju njemačke vojske. Ponovno je obnovljena 2009. godine i od tada je prepoznatljiv simbol grada. Čelnici grada trude se da vrate starom dijelu grada onaj šmek starosti, pa se pored ćuprije napravila i Sahatkula, na desnoj obali Neretve obnovljeni su dućani, baš onakvi kakvi su bili prije Drugog svjetskog rata. Konjic je prepoznatljiv i po rezbarstvu i to od 1900. godine. Porodice Nikšić i Mulić su čuvari ovoga zanata. Konjic je naravno poznat i po tavli, te Konjic ima najveći broj registrovanih tavlaša u BiH i svake 22 Glas BiH | broj 160 | april-juni 2012. godine se organizuje gradski turnir mahala i kvartova. Osim pet džamija u samom središtu grada, središnjom gradskom ulicom dominira katolička crkva, koja neodoljivo podsjeća na sarajevsku Katedralu, najvjerovatnije jer su obje napravljene prema zamisli arhitekte Josipa Vancaša. Tu je i franjevački samostan u čijem podrumu je smješten muzej, gdje ima svega od umjetničkih, numizmatičkih, etno-zbirki... Muzej je otvoren svake srijede za posjetioce. Mnogo je zanimljivosti u ovom naizgled malom gradu i mnoge su slavne ličnosti iz njega potekle, poput Pave Anđelića, historičara koji je otkrio i promovirao kraljevski grad Bobovac, Zuke Džumhura, putopisca, novinara i karikaturista, Kasima Prohića, filozofa, Lazara Drljače, slikara... Brojne su nekropole stećaka u okolini Konjica koje su vrijedne pažnje. Tu je i selo Lukomir, mjesto u kojem se snimao film „Gluvi barut“ i u kojem zimi žive samo 2-3 čovjeka. Ostali dođu samo ljeti, ali su kuće još uvijek iste, prave planinske, bez cigli, betona. Ipak, kad pričamo o Konjicu, govorimo o gradu koji „pliva“ na vodi. Ima Neretvu, Jablaničko i Boračko jezero. Središte turističke ponude Konjica je zasigurno Boračko jezero i dolina Glavatičevo. Oko ovog tikriznog, djelomično glečerskog dragulja nalaze se bungalovi, hotel i kamp. Većina aktivnosti u prirodi kreće odavde: planinarenje, logorovanje, rafting, seoski turizam, vožnja kajakom ili kanuom, planinski biciklizam. Omiljeno je izletište i odmaralište domaćih i stranih turista. Od Konjica je udaljeno 20 km, s dobro označenim putokazima. Tradicionalni katuni, gdje pastiri tokom ljeta izgone stoku na ljetnu ispašu visoko u planine, su jedan dio ove bogate turističke ponude. Na izlazu iz Konjica prema Mostaru je Jablaničko jezero, koje posljednjih godina postaje sve popularnije za izlete, vikende, ugodno proveden odmor. Za one malo hrabrije i željne avanture, nezaobilazan je i rafting kanjonom Neretve. Zanimljivosti ima bezbroj, pa se na putu kroz Konjic nemojte samo kroz prozor automobila diviti ljepotama grada. Zastanite, prošetajte, upoznajte grad. Svidjet će vam se sigurno. Sport U borbi za treće mjesto ovaj smo put zaustavljeni od Irske. Izgleda da smo se pretplatili, kako neko u šali reče, na četvrto mjesto - uvijek tako blizu jednoj od medalja. Kao da nam ponestane volje i snage kad se odlučuje o plasmanu među tri najbolje ekipe. Naši ponosni i ljubazni domaćini iz sedamdesetak porodica nisu nam dali da osjetimo tjeskobu i nesigurnost kroz koju Italija prolazi ovih godina i koja i njih pogađa. Alija Salihović, italijanski predstavnik u SSDBiH, te Dževad Mehmedović, predsjednik ovdašnjeg udruženja, uspjeli su angažovati veliki broj dobrovoljaca koji su se našli na usluzi fudbalerima iz 17 zemalja: Amerike, Austrije, Belgije, Danske, Engleske, Francuske, Holandije, Hrvatske, Irske, Italije, Kanade, Luksemburga, Njemačke, Norveške Slovenije, Švedske i Velsa. Program 9. svjetskog prvenstva počeo je u petak sa defileom učesnika od gradskog trga do gradske vijećnice, gdje je održano i izvlačenje takmičarskih grupa. Prvenstvo je otvorio Zaim Pašić, predsjednik GO SSDBiH. Goste je pozdravio i počasni član Glavnog odbora, general Jovan Divjak. Takmičarski dio odigravao se u tri sale, dok se finalni dio prvenstva igrao u Palazzeto Dello Sport. U prvom kolu grupe A sastali su se Italija i Slovenija, te Engleska i Švedska. Slovenci su bez teškoća nadigrali domaćine, kao što smo i mi ubjedljivo savladali Engleze sa 3:1. Za ekipu Švedske na ovom prvenstvu igrali su: Vernes Čajo, Smajo Smajlović, Edin Gigović, Dževad Glibo, Semir Jašarević, Armin Suljić, Eldar Abdulić i Semir Kukić. Eldar Abdulić bio je dvostruki strijelac u prvom susretu, dok je Jašarević bio strijelac drugog gola. U drugom meču naša ekipa doživljava poraz od mladih i razigranih Slovenaca od 2:0. Odlučujući susret sa ekipom Italije za odlazak u četvrtfinale nije po- čeo onako kako smo se nadali. Iako smo bili favoriti, Italijani su poveli na samom početku utakmice. Stanje šoka je izbjegnuto zahvaljujući brzom izjednačenju koje je izveo Semir Jašarević. Smajlović je postigao drugi gol iz slobodnog udarca, dok je konačan rezultat postavio Jašarević sa još jednim golom. U četvrtfinalima susreli smo se sa ekipom iz Holandije. Na gol se čekalo duže vremena, kada je Glibo dodavanje Jašarevića završio pogotkom. Ovaj rezultat je bio dovoljan da bismo se plasirali u polufinale, gdje smo se susreli sa budućim prvacima, reprezentacijom Hrvatske. Pobjedničkoj mašini naši se momci nisu mogli suprotstaviti i pobjeda Hrvatske od 4:0 bila je više nego zaslužena. U borbi za treće mjesto susreli smo se sa ekipom Irske, ali ni tu nismo mogli nešto puno uraditi. Nakon vođstva od 3:0 iskru nade zapalio je Semir Kukić pogotkom pred kraj utakmice. Naša ekipa pokušala je mijenjanjem golmana sa jednim igračem dostići ovu razliku, ali nije uspjela. Golom sa svoje polovine, igrači Irske zapečatili su našu sudbinu i mi smo i ovaj put ostali bez medalje. U finalnoj utakmici su se, po drugi put na ovom prvenstvu, susreli Amerika i Hrvatska. U kvalifikacijama su Hrvati pobijedili Amerikance sa 2:0, dok su u finalnoj utakmici igrali neriješeno 1:1. Pristupilo se izvođenju penala, gdje su igrači Hrvatske bili uspješniji, te pobjedom od 5:4 po prvi put osvojili prvo mjesto na fudbalskom prvenstvu bh. dijaspore. Najbolja ekipa sasvim je zaslužila pobjednički pehar. Na ovom prvenstvu nisu izgubili niti jedan bod. Prvenstvo je bilo veoma kvalitetno i pokazalo je da se neke stvari mijenjaju: Belgija više ne dominira, dok Amerikanci već drugi put igraju u finalu. Najveće iznenađenje je, ipak, Hrvatska koja je na ovom prvenstvu briljirala i sasvim zasluženo osvojila zlato. Muhamed Cerić, kao koordinator za sport pri Savezu bh.udruženja ipak je zadovoljan postignutim dok je Muhamed Mujakić komentarisao ovaj uspjeh kao stabilnu igru naših momaka. „Posebnu zahvalnost dugujemo našem istinskom domaćinu, Sanelu Fuluriji, koji je svoja dva slobodna dana posvetio nama i našim željama“ riječi su svih učesnika švedske ekipe. (opširnije na: www.bhsavez.org) Muharem Numanspahić www.bhsavez.org 23 Na proširenoj sjednici Glavnog odbora Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj, koja je održana u prostorijama bh. udruženja ”Miris” u Örebru 9. juna 2012. godine, uz prelijepu organizaciju članova udruženja i Dževada Zahirovića, evocirane su uspomene na prvu osnivačku sjednicu Saveza. Predsjednica Saveza bh. udruženja u Švedskoj Azra Jelačić i predsjednik Odbora za obilježavanje 20-te godišnjice Fikret Kadić podsjetili su na 7. juni 1992. godine, kada je upravo u Örebru održan skup 40 predstavnika iz tadašnjih 10 udruženja (po 4 predstavnika iz svakog) iz 9 gradova: Örebro, Göteborg, Surte, Stockholm, Huskvarna, Malmö, Karlskoga, Norrköping i Skövde (2 udruženja). Ovaj skup proglašen je osnivačkom skupštinom i savez je dobio naziv: „Bosanskohercegovački savez u Švedskoj“. Za članove prvog Glavnog odbora izabrani su: Idriz Karaman, predsjednik, te članovi: Himzo Fazlić, Bedrudin Hondo, Dedo Kozlica, Irfan Hadžić, Ali Malkoč, Hamdija Tabaković, Rešad Krujezi, Asima Pašalić, Mirsada Mecan, Ibrica Zukanović i Emir Poljo. Gosti skupštine bili su: Sten Södebrg, član parlamenta Švedske i Hazim Lolić, predstavnik ”Udruženja za mir i humanitarnu pomoć BiH“ iz Stockholma. Formirani su i Odbor za rad sa ženama - predsjednica Azra Kulić i Odbor za rad s omladinom - predsjednik Samir Burzić i referent za sport Salih Šehalić. Na sjednici Glavnog odbora od 24. avgusta 1992. godine za sekretara Saveza izabran je Fikret Ferhatović, koji je bio i prvi glavni urednik „Glasa BiH“, čiji prvi broj je izišao u februaru 1993. Prvi prognanici iz BiH masovnije su u Švedsku počeli dolaziti u periodu april – juni 1992., da bi do konca 1992. bilo oko 20.000, a krajem 1995. oko 65.000 prognanika iz BiH u Švedskoj. Danas u Švedskoj živi ca 85.000 građana iz BiH. Ubrzo se potvrdilo da je formiranje Bh. saveza imalo veliki značaj za život prognanika iz BiH u Švedskoj, koji su u jedinstvenoj organizaciji lakše savladavali teškoće u novoj sredini. Glavni odbor Saveza bh. udruženja u Švedskoj utvrdio je program obilježavanja „20 godina Saveza 1992. – 2012.“ prema kojem će se svečana sjednica održati 29. septembra 2012. u Göteborgu, kojom prilikom će biti održana svečana akademija s bogatim programom, prikazan film „“20 godina Saveza bh. udruženja u Švedskoj 1992. – 2012.“, održana panel diskusija na temu „Savez jučer, danas i sutra“ te dodijeljena priznanja i zahvalnice. F. Tufek