b
pr es
im pla
je tn
ra i
k
Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga
Časopis za zdrav život
Broj 5 - rujan 2012.
Diabetes
s l a t k i
Tema broja:
ž i v o t
godišnji sponzori HSDU-a
Edukacijsko rekreativni kampovi
Cistercitska kuhinja
Intervju s prim. Laviniom La Grastom Sabolić, dr. med.:
U kampu djeca nisu ni sama ni drugačija
Impressum / Sadržaj
br. 5/2012
Civilno društvo
44 Ovaj je naslov nezanimljiv, ali je
Obavijest o prestanku opskrbe tržišta Republike Hrvatske
lijekovima Actrapid® Penfill® i Insulatard® Penfill®
Novo Nordisk Hrvatska d.o.o. obavještava Vas kako prestankom opskrbe
od studenog 2012. ovi humani inzulinski pripravci neće više biti
dostupni u Republici Hrvatskoj:


Actrapid® Penfill®
Insulatard® Penfill®
Obavještavamo Vas usto i da od studenog 2012. ove igle za davanje
inzulina neće više biti dostupne u Republici Hrvatskoj:
HSDU je član međunarodne dijabetičke federacije (IDF)
Diabetes/Slatki život
ISSN 1333-8404
Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga,
broj 5/2012., godina izlaženja XX.
Zagreb, Dugi dol 4a, tel./fax: 01 2330 991,
e-mail: presi@diabetes.hr
web: http://www.diabetes.hr
Glasilo je Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga u
kojem pišemo o zdravom načinu života, tjelovježbi i
pravilnoj prehrani, a za osobe sa šećernom bolešću,
one koji o njima brinu ili s njima žive donosimo i
popularne članke poznatih stručnjaka te preporuke
za dobru regulaciju šećerne bolesti kako bi se
izbjegle kronične komplikacije.
Časopis izlazi 6 puta godišnje i besplatan je,
a za one koji žele dostavu na kućnu adresu
naplaćujemo troškove poštarine u iznosu od 30 kn
koju treba uplatiti na žiro račun Saveza 23600001101494782 (uz naznaku u rubrici “poziv na broj”
12-JMBG za pojedinca ili 5-MB za pravne osobe).
Potvrdu o uplati s adresom OBAVEZNO poslati na
fax: 01 4847 807 ili na diabetes@diabetes.hr
NovoFine® 28G x 12 mm
Zbog toga Vas molimo da se na vrijeme javite svom liječniku koji će Vam
odrediti primjerenu terapiju.
Svi drugi inzulini proizvođača Novo Nordisk ostaju u Republici
Hrvatskoj dostupni kao i do sada.
Novo Nordisk Hrvatska d.o.o.
Actrapid®, Insulatard®, Penfill® i NovoFine®, zaštićena su imena tvrtke Novo Nordisk A/S.
www.dijabetes.com.hr
www.novonordisk.hr
0800 66 66 00
Uredništvo:
Glavna urednica:
dr.sc. Mensura Dražić, dipl.ing.chem.
Medicinska urednica:
Ana Jakir, dr.med.
Prevencija:
prim. Ana Švast-Singer, dr.med.
Edukacija:
mr.sc. Manja Prašek, dr.med.
Prehrana:
Snježana Gaćina, dipl.ms.
Tjelesne aktivnosti:
Jadranka Kos, prof. edukacijske rehabilitacije i viša
fizioterapeutkinja
Djeca i mladi:
mr.sc. Marina Grubić, psihologinja
Grafičko oblikovanje i priprema:
Tatjana Dinter
Lektura/Redaktura:
Tonči Bonaći
Administracija:
Sandra Kerim, Štefica Dolčić
Tisak:
Tiskara Vjesnik
Tiskano: rujan 2012., u 30 000 primjeraka
Urednički savjet:
Prim. Želimir Beer, dr.med. / prof.dr.sc. Nikica
Car, dr.med. / prof.dr.sc. Irena Colić Barić / prof.
dr.sc. Tomislav Čabrijan, dr.med. / Božena Dakić,
dijetetičar / prof.dr.sc. Miroslav Dumić, dr.med.
/ Branka Duvnjak, vms / prim. Vesna Goldoni,
dr.med. / prof.dr.sc. Magda Kadrnka-Lovrenčić,
dr.med. / prof.dr.sc. Željko Metelko, dr.med. /
mr.sc. Manja Prašek, dr.med. / akademik, prof.
dr.sc. Zdenko Škrabalo, dr.med. / prim. Ana
Švast-Singer, dr.med.
Uredništvo zadržava pravo redakture, korekture i kraćenja
tekstova uz poštivanje autorskih prava. Rukopisi, slike i crteži
se ne vraćaju ukoliko to nije izričito dogovoreno. U skladu
s člankom 9. točka 4. Pravilnika o sadržaju, rokovima i
postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti liječnika
HLK-a, članci objavljeni u časopisu Diabetes/Slatki život
boduju se s 2 boda po članku.
Hrvatski savez dijabetičkih udruga je nakladnik i jedini vlasnik
časopisa Diabetes/Slatki život.
zato sadržaj odličan
PR - još jedno umijeće presudno
za uspješno širenje civilnog društva.
Vjerujemo da ćete naći korisne
savjete.
Također u ovom broju:
4Uvodnik
Kampovi, kampovi, kampovi...
6
Događanja i akcije
10
Intervju
14
Tema broja
26
Medicina
28
Prehrana
31
Recepti
34
Gastro putovanja
37
Tjelovježba
Događanja i akcije
42
Iz udruga HSDU-a
44
Civilno društvo
Pozitivan učinak dojenja na sve
tipove dijabetesa
46
Međunarodna iskustva
Još jedna aktivnost na svjetskoj
razini, koja se provodi i u Hrvatskoj i
daje mogućnost za osvrt na dojenje
ako je majka dijabetičarka.
48
Predstavljamo knjigu
50
Dječji kutak - Maldorija
51
Nagradna križaljka
Izdavač:
Hrvatski savez dijabetičkih udruga
Za izdavača:
Davor Bučević, prof., predsjednik HSDU-a
S adržaj:
6
Tema broja
14 Edukativno rekreacijski kampovi
Na početku dječji kampovi u
Skradinu, kasnije u Crikvenici, a sad
naši klinci kampuju kojekuda po svijetu.
18
Prehrana
28 Fast food ili Slow food
Jedete li često u fast-food
restoranima? Ne zaboravite
preporuke o prehrani uz dijabetes,
a bilo bi dobro da ih se drže i oni bez
dijabetesa.
Diabetes
www.diabetes.hr
3
Događanja i akcije
Riječ urednice / Poruka predsjednika
br. 5/2012
br. 5/2012
RIJEČ UREDNICE
Naši dragi kampovi
K
ad sam se prije dvadeset i nešto godina aktivno uključila u rad Zagrebačkog dijabetičkog društva,
saznala sam da Dijabetički savez Hrvatske već dobra dva desetljeća organizira edukativno-rekreacijske kampove za djecu. U to je vrijeme HZZO pokrivao troškove boravka i putovanja, a djecu je
obavezno pratio tim medicinskog osoblja – liječnici i sestre. Bio je to za njih ozbiljan posao provesti 14
dana s 30-40 djece između 7 i 14 godina, ustrajati u disciplini i naučiti djecu brinuti o svom dijabetesu.
Ako je kamp bio na moru za djecu je dodatni doživljaj bio ono što pruža Jadran.
U doba kad sam vodila HSDU (1997. do 2004.) organizaciju kampa, i dalje samo za djecu, HZZO više
nije plaćao troškove, pa se Savez morao pobrinuti za donacije i projekte za pokrivanje dijela troškova.
Dio su plaćala lokalna društva i roditelji. Sadržaj boravka ostao je kao prije – edukacija, druženje, tjelovježba i zabava.
HSDU i sada svakoga ljeta po završetku školske godine organizira takve kampove zbog učenja i osamostaljivanje djecu u životu s dijabetesom. Već su u tom
razdoblju počeli mladi iz društava, gdje su postojali klubovi mladih, samostalno organizirati kampove (ipak u dogovoru i uz nadzor medicinskog osoblja).
U ovom ćete broju moći pročitati o novoj verziji takvih aktivnosti – o kampovima i međunarodnim okupljanjima djece i mladih, koje i dalje zovemo
„kampovima“, ali je njihova organizacija sasvim sigurno dokaz zrelosti dijabetičara organiziranih u civilne udruge iz nekoliko Europskih država, koje su
ove godine organizirale taj oblik susreta i dogovorile zajedničke kampove. Sudionici su bili motivirani i pokazali kako je moguće i na ovaj način postizati pravi cilj - dovesti svoj dijabetes pod „nadzor“ tako da ne zagorčava život osobama sa šećernom bolešću i ne lišava ih životnih radosti! U ovom
slučaju riječ je o radostima koje dolaze putovanjima na različite lokacije (Rabac, Zadar, Ohrid, Puntižela, Rogla, Madrid), druženje, razmjena iskustava,
stvaranje novih prijateljstava, a sigurno i održavanje kontakata i u budućnosti. A uz sve to poduka dođe kao prateći, ali svakako dragocjen sadržaj.
Tako se čini da našim mladima dijabetes daje dodatne poticaje i motivira ih da žive normalan život u kojemu se samonadzor i briga o dobroj
regulaciji podrazumijeva i ne doživljava se kao „tlaka“(!)
Poseban povod za okupljanje ove je godine u srpnju bilo putovanje naših mladih dijabetičara u Ukrajinu, jer je Ukrajinski dijabetički savez u
Kijevu organizirao DIAEURO 2012 - europsko prvenstvo u malom nogometu za osobe s dijabetesom.
Možemo biti ponosni, mada to, naravno, nije najvažnije, da su hrvatski dijabetičari osvojili zlatnu medalju!
Veliki je to napredak za što svi oni koji su organizirali i mogli sudjelovati, zaslužuju čestitke. Sudeći prema oduševljenju kojim su u ovom broju
opisali svoje dojmove, sigurno će se i dalje potruditi da se susreti nastave i u budućnosti unesu i brojne novosti!
Sigurna sam da će vam čitanje ovoga broja biti užitak.
Srdačno vaša, Mensura (Seka) Dražić
RIJEČ PREDSJEDNIKA
Kako izmjeriti dobrobit?
Š
to je učinkovitije u uspješnoj kontroli našega dijabetesa? Broj dostupnih test traka, medicinskih pregleda ili naša stalna i svakodnevna motivacija i reaktivacija motivacije?
Poslije 42 godine uz dijabetes, mogu vam garantirati da je to svakodnevna motivacija za uspješnom
samokontrolom. I to redom: najprije svakodnevna pravilnija prehrana, pa tjelesna aktivnost i tek nakon
toga provedba terapije. Bez prva dva ostvarena preduvjeta – treći nije očekivano učinkovit. Sama terapija
ne pomaže, ne može nadoknaditi pogreške u prva dva uvjeta: prehrani i sjedilačkom načinu života.
Motivacija i edukacija. Ako se ugradi u svijest djece i mladih koji imaju dijabetes, uz današnje mogućnosti terapija i samokontrola, omogućit će im dug život istog kapaciteta i ostvarenja kao i njihovih prijatelja bez dijabetesa.
Zato su motivacija i edukacija kao prevencija loših prognoza i ishoda dijabetesa, najučinkovitija terapija. Zato toliko ulažemo u edukacije djece
i mladih. U kampovima i susretima s mladima s dijabetesom iz susjednih zemalja ili cijeloga svijeta. Nekima se možda tolika množina kampova
ovoga ljeta na kojima su sudjelovala naša djeca ili mladi može činiti nepotrebnim, pa čak i nekorisnim za HSDU kao organizacijski i financijski
trošak, ali koristi za svako dijete ili mladu osobu s dijabetesom su nemjerljivi. Motivacijski i edukacijski, zar ne?
U neprofitnoj marketinškoj doktrini udruga postoji teško mjerljivi tzv. oportunitetni trošak, realni trošak koji je mjerljiv, ali je i prihvatljiv zbog
osobne dobrobiti članstva. A ta dobrobit je teško mjerljiva. Jer, kako izmjeriti stupanj povećanja motivacije pojedinca poslije kongresa ili kampa?
Zato pedesetak mladih i djece koje smo uključili u dva naša (Zadar i Rabac) i dvadesettroje u međunarodne kampove (Slovenija, Španjolska, Belgija) ne mogu biti promatrani isključivo kao novčani trošak. Uostalom, zar ne pripremamo i kongrese za odrasle sa dijabetesom?
Sljedeći, 11. po redu, je dogodine u Dubrovniku, već u travnju.
Dolazite, zar ne? Naravno, zbog osobne motivacije i edukacije kao najučinkovitije terapije.
Veseli i zdravi bili
Davor Bučević, prof.
4
Diabetes
www.diabetes.hr
11. kongres osoba sa šećernom bolešću
Obavještavamo vas da će se 11. kongres osoba sa šećernom bolešću, 8. sportske igre i 5. susret mladih
dijabetičara održati u Dubrovniku, točnije Babinom kuku u hotelima Lacroma**** i Tirena*** u vremenu od 4.
do 7. trav­nja 2013. godine.
Tema kongresa bit će: DIJABETES I KOMPLIKACIJE, a mi ćemo se, kao i uvijek, ponovno potruditi da organiziramo zanimljiva predavanja za osobe oboljele od šećerne bolesti, kao i one koji nemaju dijabetes, a pridružit će
nam se na kongresu, da vam dovedemo zanimljive predavače i učinimo vam boravak na kongresu čim zanimljivijim i ugodnijim za druženja. Nadamo se da će nas poslužiti i lijepo vrijeme kako bi se što uspješnije održala i sva
natjecanja na otvorenom u sklopu Sportskih susreta, kao i mogućnosti druženja na otvorenom, šetnji uz more…
Cijena boravka u hotelu Lacroma**** za puni pansion biti će 1.120,00 kn, a u hotelu Tirena*** 980,00 kn.
U sklopu kongresa organizirat ćemo i razgled Dubrovnika s vodičem.
Prijave za kongres vršit će se putem prijavnica koje ćete dobiti na adrese udruga ili putem www.diabetes.hr početkom listopada.
Veselimo se vašem dolasku i ponovnom druženju!
Četverodnevna edukacija sekundarnih edukatora za osobe s dijabetesom tip 2
Vrijeme održavanja: 25. - 28. listopada 2012.
Mjesto održavanja: Zagreb.
Polaznici: članovi udruga Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, u ovome terminu 10 osoba.
Predavači: liječnici specijalisti, med. sestre, nutricionist (KB Merkur – SK Vuk Vrhovac, KBC Zagreb, KB Sestre
Milosrdnice, KB Dubrava).
Trošak tečaja i boravka u Zagrebu pokriva Hrvatski savez dijabetičkih udruga.
Edukacija edukatora laika planirana je Nacionalnim programom zaštite od šećerne bolesti i HSDU će je provoditi kontinuirano. Polaznici tečaja će organizirati stručne programe edukacije u lokalnim udrugama prema Nacionalnom programu.
Nakon završenog tečaja i položenog testa polaznici dobivaju potvrdnicu od HSDU-a.
Prijave: na diabetes@diabetes.hr do 1. listopada 2012. (odnosno do popune mjesta).
Više pojedinosti o tečaju možete naći na www.diabetes.hr te u dopisu poslanom na adrese udruga.
DIAEURO u Hrvatskoj 2013. godine!
U ovom broju časopisa donosimo vam detaljan opis putovanja,
natjecanja i osvajanja prvog mjesta naših nogometaša dijabetičara na nogometnom prvenstvu Diaeuro održanom ovog srpnja
u Ukrajini.
Ponosni na taj veliki uspjeh, odlučili smo slijedeće godine organizirati takvo natjecanje u Hrvatskoj, na našoj obali, krajem
kolovoza 2013. godine.
O svim detaljima biti ćete obavješteni kroz časopis, a za sad vas
pozivamo da razmislite o sudjelovanju, kako bismo (eventualno)
ponovili ovogodišnji uspjeh!
Diabetes
www.diabetes.hr
5
Događanja i akcije
Događanja i akcije
br. 5/2012
br. 5/2012
Obilježen Međunarodni tjedan dojenja
Pozitivan učinak dojenja
na sve tipove dijabetesa
Dojenje na majku djeluje smirujuće i umanjuje stres što je za oboljele od dijabetesa važno. Kvaliteta
mlijeka u dojilje sa šećernom bolesti koja prehranom, tjelovježbom i dobro prilagođenom inzulinskom
terapijom održava normalnu razinu šećera u krvi, sličan je sastavu mlijeka u zdravih dojilja. Molekule
inzulina su prevelike da bi prešle u majčino mlijeko, stoga inzulinska terapija ne može naškoditi
dojenom djetetu, no ako majka uzima neki od lijekova za dijabetes trebala bi se savjetovati s liječnikom
Nataša Gajski Kovačić
U
prvom tjednu kolovoza obilježen je Međunarodni
tjedan dojenja pod sloganom „Učeći iz prošlosti, planiramo budućnost“. Kako se moglo čuti na konferenciji za novinare koju je i ove godine organizirao hrvatski ured
Unicefa, zahvaljujući aktivnostima u promicanju dojenja sve
veći broj majki u Hrvatskoj doji svoju djecu. Tako je postotak isključivo dojene djece u dobi od rođenja do dva mjeseca
2010. godine bio 66,3 posto. Na žalost, postotak isključivo
dojene djece se smanjuje s povećanjem dobi djece. Tako svega 15,9 posto djece u dobi do šest mjeseci ostaje isključivo
dojeno. Ti podaci ukazuju na potrebu da se cijela zajednica u
većoj mjeri angažira oko dojenja. Ovogodišnji tjedan dojenja
posvećen je dosadašnjoj provedbi i učincima inicijative „Rodilišta – prijatelji djece“. Hrvatska je bila jedna od prvih zemalja koje su se priključile toj globalnoj inicijativi, već 1993.
godine, a danas taj naziv nosi više od 20 tisuća rodilišta širom
svijeta. Ujedno, Međunarodni tjedan dojenja obilježava i 10.
rođendan Globalne strategije UNICEF-a i Svjetske zdravstve-
6
Diabetes
www.diabetes.hr
ne organizacije za prehranu djece i novorođenčadi.
Na konferenciji se tako moglo čuti da je u protekla dva desetljeća značajno poboljšana kvaliteta skrbi u hrvatskim rodilištima kao i podrška majkama u uspostavi dojenja nakon
izlaska iz rodilišta. Sva rodilišta u Hrvatskoj su se uključila u
inicijativu „Rodilišta-prijatelji djece“, a do sada ih je 22, od
ukupno 31, steklo taj prestižan naziv. Godišnje se u tim rodilištima rađa više od 30 tisuća djece, odnosno dvije trećine
od ukupnog godišnjeg broja novorođene djece u Hrvatskoj.
Uspješnost provedbe programa „Rodilišta-prijatelji djece“ u
Hrvatskoj nedavno je potvrdio i najpoznatiji svjetski znanstveni časopis za dojenje „Journal of Human Lactaction“ koji
je u posljednjem broju uvrstio upravo hrvatska iskustva u
promicanju dojenja uz bok singapurskim, švedskim, engleskim i američkim.
„UNICEF u suradnji s Ministarstvom zdravlja nastavlja aktivnosti za humanizaciju rodilišta i promicanje dojenja te očekujemo da će uskoro sva rodilišta u Hrvatskoj, njih 31, nositi
naziv „Rodilište-prijatelj djece“ te da će uspješno održavati
taj prestižan status“, istaknula je Đurđica Ivković, programska
voditeljica UNICEF-a u Hrvatskoj.
U završnoj fazi ostvarivanja naziva rodilišta Prijatelji djece su
ona u Kninu i Sisku, te zagrebački Merkur, dok su u postupku
ostvarivanja prava na naziv, rodilišta u Požegi, Novoj Gradiški,
Šibeniku, Našicama, KBC Sestre Milosrdnice i Klinika za ženske bolesti i porode Petrova. Kako bi ispunilo uvjete za dobivanje naziva, rodilište treba dokazati da je uspješno primijenilo svih 10 koraka za uspješno dojenje te poštivati odredbe
Međunarodnog kodeksa o načinu reklamiranja i prodaje nadomjestaka za majčino mlijeko. Rodilišta se ponovno ocjenjuju svake tri godine.
Ovaj je program doveo do daljnje humanizacije hrvatskih rodilišta. Dok je još prije 15 godina u hrvatskim rodilištima bila
uobičajena praksa da se djeca i majke odvajaju odmah po
porodu, danas su u gotovo svim rodilištima stvoreni uvjeti za
zajednički boravak majki i djece, tzv. „rooming in“. Iznimno je
važno da majke nakon izlaska iz bolnice dobiju odgovarajuću
podršku okoline kako bi uspješno nastavile dojenje, a upravo
zbog toga je osnovana 121 grupa za potporu dojenju u cijeloj Hrvatskoj. Kako bi se potaknulo produženo dojenje djece,
UNICEF je pokrenuo i program „Savjetovališta za djecu-pri-
jatelji dojenja“, koji omogućuje majkama da u pedijatrijskim
te ordinacijama obiteljske i opće medicine dobiju savjete i
informacije o optimalnoj prehrani djeteta. Trenutačno u Hrvatskoj postoji osam takvih Savjetovališta.
Savjete o dojenju majke mogu odnedavno dobiti i putem
Unicefoovog savjetovališta „Telefončić“ na broju 01 4850 555
ili putem e-pošte na info@telefoncic.hr.
Na koji način se postaviti prema dojenju u slučaju da majka
boluje od dijabetesa? Majke koje imaju dijabetes tip 1 ili 2 ili
koje razviju gestacijski dijabetes tijekom razdoblja trudnoće,
nerijetko su zabrinute da će dojenje pogoršati njihove simptome ili da će njihova prehrana ili pak zdravstveno stanje
zakomplicirati dojenje. Gestacijski dijabetes se može dogoditi trudnim ženama koje nikada prije nisu imale dijabetes, a
iako to stanje obično nestaje nakon poroda, studije pokazuju
da oko 40 posto trudnica koje su imale gestacijski dijabetes
razvije dijabetes tip 2 u slijedećih 15 godina. Istraživanja su
pokazala da su djeca dijabetičarki u potencijalnoj opasnosti
da u kasnijem životu obole od šećerne bolesti no istraživanja su također pokazala da dojenje ima pozitivan utjecaj na
sve tipove dijabetesa. Štoviše, postoje kliničke studije da su
neke majke koje boluju od dijabetesa bile boljeg zdravlja i da
su trebale manje inzulina tijekom perioda laktacije, što zbog
dodatne potrošnje glukoze u procesu stvaranja mlijeka, što
zbog prirodne tjelesne sposobnosti na fizičke i metaboličke
promjene nakon poroda. Hormon oksitocin kojeg ispušta ženino tijelo tijekom dojenja također može pomoći majkama s
dijabetesom da se osjećaju bolje i fizički i emocionalno. Dojenje na majku djeluje smirujuće i umanjuje stres što je za oboljele od dijabetesa važno Dojenje će pružiti djetetu zdraviji
početak života, a također može pomoći stabilizaciji razine šećera u krvi djeteta. Djetetova razina šećera u krvi u maternici
može reagirati u skladu s majčinom neravnotežom glukoze.
Majkama s dijabetesom se može dogoditi da im lučenje mlijeka bude nešto odgođeno.. Kvaliteta mlijeka u dojilje sa
šećernom bolesti koja prehranom, tjelovježbom i dobro prilagođenom inzulinskom terapijom održava normalnu razinu
šećera u krvi, sličan je sastavu mlijeka u zdravih dojilja, no
ako majka uzima neki od lijekova za dijabetes trebala bi se
savjetovati s liječnikom. Tijekom dojenja žena sa šećernom
bolesti treba češće provjeravati šećer u krvi da ne dođe do
hipoglikemije jer dojenje može prouzročiti pad razine šećera u krvi, naročito ako majka doji između svoja dva obroka.
U tom je slučaju preporučljivo da prije ili za vrijeme podoja
uzme neku od namirnica bogatih ugljikohidratima i popije
čašu tekućine.
Diabetes
www.diabetes.hr
7
Intervju
br. 5/2012
RAZGOVOR: Prim. Lavinia La Grasta Sabolić, dr. med.,
Klinika za pedijatriju KBC »Sestara milosrdnica« u Zagrebu
U kampu djeca nisu
ni sama ni drugačija
Boravkom u kampu djeca jačaju samopouzdanje, uče biti samostalna, nadopunjuju svoje znanje o liječenju
i samokonotroli dijabetesa, a neki od njih stječu nove vještine - primjerice počinju sami primjenjivati
inzulin ili postavljati setove inzulinske pumpe. Družeći se sa svojim vršnjacima koji imaju iste životne
probleme, spoznaju da su sposobni velikim dijelom samostalno brinuti o svom dijabetesu
Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić
P
oznato je da je motivacija izuzetno važna u postizanju dobre
regulacije dijabetesa, pa su kampovi za većinu djece izuzetno poticajni, jer se od njih očekuje da aktivno
sudjeluju u provođenju samokontrole,
u donošenju određenih terapijskih odluka a proširuje se i njihovo dotadašnje znanje o bolesti. Mnoga djeca kod
kuće izbjegavaju redovito određivanje
glukoze u krvi, a još veći broj njih ne
usklađuje doze inzulina sa razinom
izmjerene glikemije i predmijevanim
unosom hrane. U kampu to nije slučaj
I ove je godine nastavljena hvalevrijedna tradicija Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga u organiziranju kampova za
djecu s dijabetesom. Doktorica pedijatar iz KBC "Sestrara milosrdnica", Lavinia La Grasta Sabolić jedna je od stručnjakinja koja u kampovima niz godina
skrbi o djeci i mladima. Upravo stoga
nam se učinila idealnom sugovornicom za predstavljanje rada i značenja
dječjih kampova za dijabetes.
Koliko dugo ste osobno uključeni u
rad dječjih kampova za dijabetes?
U kamp sam prvi puta krenula 1996.
godine, gotovo na samom početku
specijalizacije iz pedijatrije. Sjećam
se da mi je to bilo jedno od najljepših
životnih i profesionalnih iskustava, no
istovremeno bila sam svjesna i velike
odgovornosti koju sam kao mlada liječnica morala preuzeti. Tada sam prvi
puta shvatila što znači imati dijabetes
i živjeti s njime svakodnevno, bez predaha. A to je situacija toliko različita
od one za koju vas priprema klasična
medicinska literatura i udžbenici ili rutinski rad u bolnici. Na sreću, sa mnom
je bila ekipa već uigranih medicinskih
profesionalaca, a „timski rad“ prevladavao je sve prepreke na koje smo naišli. Naš veliki entuzijazam uz ponešto
improvizacije, znanje i iskustvo, a iznad
svega nesebični trud i briga za djecu s
dijabetesom, ono je po čemu pamtim
vrijeme provedeno u tom kampu. I
premda se od tada mnogo toga promijenilo, prvenstveno u organizacijskom
smislu, svaki sljedeći kamp za mene je
novo dragocjeno iskustvo i izazov, ali
i nova radost druženja s djecom kroz
edukaciju, igru i zabavu.
Možete li nam reći koje su sve koristi
od dječjih kampova za dijabetes?
Koristi su svakako višestruke. Djeca boravkom u kampu jačaju samopouzdanje, uče biti samostalna, nadopunjuju
svoje znanje o liječenju i samokonotroli
dijabetesa, a neka od njih stječu nove
vještine - primjerice počinju sami primjenjivati inzulin ili postavljati setove
inzulinske pumpe. Družeći se sa svojim vršnjacima koji imaju iste životne
probleme, osvješćuju činjenicu da nisu
„sami i drugačiji“ te spoznaju da su
sposobni velikim dijelom samostalno
brinuti o svom dijabetesu. Uče se odgovornom ponašanju i rješavanju svakodnevnih nedoumica i situacija vezanih
uz šećernu bolest. Istovremeno, kamp
je prilika za nove ljubavi i simpatije, za
velika prijateljstva, za obilje sporta, igre
i zabave koja nerijetko ne prestaje ni u
„sitnim“ noćnim satima. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da boravak djece
u kampu bar djelomično rasterećuje
njihove roditelje i omogućuje im kratak
predah od 24-satnog života s dijabetesom.
Koliko su kampovi za djecu s dijabetesom motivirajući za njih? Koje sve
aktivnosti u tom smislu djeca u kampovima provode?
Poznato je da je motivacija izuzetno
važna u postizanju dobre regulacije
dijabetesa. Vjerujem da su kampovi
za većinu djece izuzetno poticajni jer
se od njih očekuje da aktivno sudjeluju u provođenju samokontrole, u
donošenju određenih terapijskih odluka, a proširuje se i njihovo dotadašnje znanje o bolesti. Mnoga djeca kod
kuće izbjegavaju redovito određivanje
glukoze u krvi, a još veći broj njih ne
usklađuje doze inzulina s razinom izmjerene glikemije i predmijevanim
unosom hrane. U kampu to nije slučaj. Glikemija se određuje često, bez
nagovaranja, nerijetko postoji među
djecom natjecateljski duh, svi se skupe i komentiraju tko ima najbolji šećer,
čiji je glikozilirani hemoglobin bolji,
koju bi dozu inzulina trebalo dati kad
je nekome šećer previsok. Kada shvate da mogu drugačije i bolje, djeca bar
neko vrijeme zadržavaju takve obrasce
ponašanja. Naravno, to ne traje vječno
i potrebno ih je uvijek iznova poticati.
Uobičajeno je da djeca u kampu kontroliraju jutarnji urin na prisustvo glukoze i ketona, da obavljaju višekratne
kontrole glikemije te da pod nadzorom
primjenjuju inzulinsku terapiju. Također uče o šećernoj bolesti tijekom
edukacije, u razgovoru s liječnicima i
medicinskim sestrama, kroz igrokaze,
kvizove znanja i radionice. Važna je i
tjelesna aktivnosti koja uključuje svakodnevnu tjelovježbu, plivanje, sportove, ples i ekipna natjecanja u različitim igrama.
Kolika je važna međusobna razmjena
iskus­tva mladih s dijabetesom, a što
kampovi svakako podržavaju?
Razmjena iskustava nedvojbeno je značajna i korisna, kako formalna, tako i
ona neformalna. Pri tome mislim na
iznošenje vlastitih iskustava djece tijekom edukacije i druženja, ali i na razgovore koje oni vode međusobno, bez
prisustva osoblja kampa. Gotovo uvijek
netko od njih potajno jede ili kriomice
primjenjuje dodatni inzulin. Naravno da
se to vrlo brzo otkrije, no zanimljivo je
vidjeti da djeca međusobno komentiraju takve događaje i uče iz njih. Također,
razmjena iskustava jača njihovo zajedništvo i osjećaj da u svojoj bolesti nisu
sami niti izolirani te da svaki problem s
kojim se susretnu ima rješenje.
Diabetes
www.diabetes.hr
11
Intervju
Intervju
br. 5/2012
br. 5/2012
Što mislite o internacionalnim kampovima za mlade s dijabetesom? Koliku
oni imaju ulogu u promicanju tolerancije, povezivanju različitosti i slično?
Djecu i mlade, zahvaljujući vremenu u
kojem žive, tehnološkim dostignućima
i poznavanju stranih jezika, postojeće
granice ne sputavaju. Upoznavanje i
druženje s mladima iz drugih zemalja
može stoga biti samo poželjno i poticajno te može doprinijeti boljem poznavanju i razumijevanju različitosti koje nas
obogaćuju a ne nužno razdvajaju.
Osjećaju li se djeca koja boluju od dijabetesa socijalno izoliranima? Koliko kampovi pridonose njihovoj kasnijoj boljoj
interakciji sa sredinom iz koje dolaze?
U današnje vrijeme, socijalna izolacija
je apsolutno neprihvatljiva. Djeca koja
imaju šećernu bolest u prvom su redu
djeca i dijabetes ih ne čini drugačijima.
Istina je da je živjeti s ovom bolešću ponekad vrlo zahtjevno, no upravo zbog
toga su djeca dijabetičari nerijetko ozbiljniji i odgovorniji od svojih vršnjaka.
Oni moraju živjeti životom svojih vršnjaka i biti potpuno integrirani u svojim
sredinama. Trebaju ići u vrtić, školovati
se, baviti se sportom i drugim vanškolskim aktivnostima po vlastitom izboru,
ići na izlete, maturalna putovanja…Dijabetes danas ne smije biti zapreka ostvarivanju bilo čijih životnih ambicija, želja
i snova. Tijekom boravka u kampu djeca
otkrivaju „u svojim redovima“ one posebno pametne, šarmantne, odlične
pjevače, sportaše, zabavljače. Svatko
od njih ima neku osobinu zbog koje ga
drugi cijene, prihvaćaju i vole, kako u
kampu, tako i u svakodnevnom životu.
Tko sve u kampovima brine o djeci?
Danas je u organizaciju i provođenju
kampova uključeno mnogo ljudi različitih profesija. U kampovima o djeci
brinu liječnici, medicinske sestre, psi-
12
Diabetes
www.diabetes.hr
holog, profesor tjelesne kulture, članovi HSDU, mladi s dijabetesom. Iako
se čini da nas je mnogo, svatko odrađuje svoj dio posla, a njega uistinu ima
mnogo. Naše radno vrijeme je od 0-24
sata. Među nama je uvijek jedna ili
više osoba s dijabetesom, koje su nerijetko i same u mladosti bile sudionicima rekreativno edukativnog kampa.
Takvo je iskustvo uvijek dragocjeno.
Na koji način se djeca mogu prijaviti za kamp, odnosno na koji ih način
roditelji prijavljuju za kamp? Koliko
godina djeca moraju biti stara da bi
mogla ići u kamp?
Roditelji obično prijavljuju djecu preko
udruga HSDU-a. U rekreativno edukativnom kampu se okupljaju djeca
iz svih krajeva Hrvatske. Ranije su se
uključivala djeca starosti od 8 do 18
godina. No iskustvo nas je poučilo da
je takva grupa odviše heterogena te da
je u pogledu edukacije ali i dnevnoga
ritma aktivnosti potrebno razdvojiti
djecu prema dobi. Ove su godine, primjerice, održana dva kampa, u različito vrijeme i na različitim lokacijama. U
prvu su skupinu bila uključena djeca
od 10 do 13, a u drugu od 14-16 godina. Većina djece mlađe od 10 godina
života još je premlada za „bezbolno“
odvajanje od roditelja, dok je za one
gotovo punoljetne pogodniji odlazak u
kamp s mladima koji imaju dijabetes.
Uvijek je poželjno da odluku o odlasku
u kamp donesu zajednički dijete i roditelj, budući da bilo kakvoj prisili tu
nema mjesta.
Imate li spoznaju kako roditelji procjenjuju koristi od boravka djece u
kampu, jesu li uvijek spremni iskoristiti tu prednost da se boravkom u
kampu dijete pokuša osamostaliti što
se tiče brige o dijabetesu?
Roditelji uglavnom imaju povjerenje
u osoblje koje brine o njihovoj djeci
za vrijeme boravka u kampu. Naravno
da nije lako prepustiti brigu o svom
djetetu i njegovom dijabetesu nekom
drugom. U kampu uvijek bude nekolicina djece o čijem dijabetesu i inače
skrbite, pa vas tako neki već poznaju
„iz prve ruke“ i s njima najčešće nema
problema. Važno je u kontaktu s ostalim roditeljima stalno isticati da osoblje ima dovoljno znanja i iskustva te
da su njihova djece dobro zbrinuta i u
sigurnim rukama. Ipak, vrlo je nezgodno kad osjetite da to osnovno povjerenje manjka i kada imate osjećaj da
roditelji telefonski provjeravaju svaku
vašu terapijsku odluku i dozu inzulina.
Koliki postotak djece u Hrvatskoj boluje od dijabetesa?
Incidencija tipa 1 šećerne bolesti u
dobi od 0-14 godina pokazuje zamjetan trend porasta. Okvirno, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 700 djece
s dijabetesom.
slima? Kakve su statistike u svijetu u
odnosu na nas?
Prekomjerna tjelesna težina postala je jedan od vodećih globalnih javnozdravstvenih problema koji je posljedično doveo do velikog porasta
broja oboljelih od šećerne bolesti. Taj
je problem osobito izražen u SAD, gdje
se dijabetes tip 2 koji je donedavno bio
gotovo isključivo bolest odrasle populacije, sve češće susreće u pretile djece
i adolescenata, osobito u nekim etničkim skupinama. Svjedoci smo porasta
prevalencije prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece u Hrvatskoj, no
za sada je broj onih s potvrđenom dijagnozom šećerne bolesti tipa 2 malen.
Slično je i u većini europskih zemalja.
Treba međutim spomenuti da je učestalost poremećene tolerancije glukoze, dakle predijabetesa u naših adolescenata s prekomjernom težinom oko
10 posto. Stoga u prevenciju pretilosti
u dječjoj dobi treba uložiti sva raspoloživa sredstva i nastojanja šire društvene zajednice.
S kojim se sve izazovima suočavaju
djeca koja boluju od dijabetesa?
Susreću se sa svim izazovima koje donosi današnje društvo i način života.
Pred njima se nerijetko nalaze zahtjev-
ni školski programi, brojne dodatne
izvanškolske aktivnosti, životni tempo
koji im ne omogućava pravovremeno
uzimanje prikladno pripremljenih kuhanih obroka, poplava „brze hrane“,
obilje reklama u kojima se nude grickalice, slatkiši, pivo, dostupnost alkohola, cigareta i „sredstava za stimulaciju“… Trebam li nabrajati dalje?
Koliko ozbiljno djeca sa šećernom
bolesti pristupaju svojoj bolesti? U
prosjeku gledano da li dobro reguliraju svoju bolest, naravno u suradnji s
roditeljima?
Pristup bolesti vrlo je individualan i
različit od djeteta do djeteta, od obitelji do obitelji. Ima djece i roditelja
kojima se morate diviti na predanosti
i načinu na koji su prihvatili život s dijabetesom, a ima i onih koji bolest vrlo
teško prihvaćaju ili ju jednostavno iz
različitih razloga zanemaruju. Naravno da pristup bolesti i njenoj regulaciji
jako ovisi o dobi djeteta. Kod male djece „popustljiviji“ smo u zahtjevima za
strogom regulacijom glikemije, bojeći
se u prvom redu teških i dugotrajnih
hipoglikemija. Tijekom burnog adolescentskog razdoblja također nerijetko
ne postižemo željenu kontrolu, ponekad usprkos trudu djeteta i roditelja.
No tada treba biti strpljiv, ohrabriti
dijete, biti umjeren u kritikama i jednostavno pričekati da to krizno razdoblje prođe. Općenito, kontrola bolesti
je danas zahvaljujući sve savršenijim
inzulinima i tehničkim pomagalima
mnogo bolja no i zahtjevi koje stavljamo pred naše bolesnike sve su veći.
Koji su najčešći problemi koji se javljaju kod dijabetesa u dječjoj dobi?
Koje su najčešće neželjene popratne
pojave ili posljedice loše regulirane
bolesti?
Najčešći su problemi u dječjoj dobi
akutne komplikacije dijabetesa, u prvom redu hipoglikemija. Ona je uvijek
neugodna i osobito nezgodna u ranoj
životnoj dobi, kada se bojimo njenih
mogućih posljedica na središnji živčani
sustav. Malo dijete teško će nam reći ili
pokazati da osjeća hipoglikemiju zbog
čega je njezino prepoznavanje u toj životnoj dobi otežano i upitno. S druge
strane, zahvaljujući mogućnosti postizanja sve bolje kontrole dijabetesa u
dječjoj dobi, danas prilikom tranzicije
naših mladih bolesnika u skrb interniste dijabetoga, gotovo da i ne viđamo
ozbiljnije kronične komplikacije bolesti,
što je svakako ohrabrujuće.
Je li dijabetes tip 2 među djecom u porastu kao što je u porastu među odra-
Diabetes
www.diabetes.hr
13
Tema broja
br. 5/2012
Ljetni kamp Zadar
Zadar za mlade
N
akon prvog kampa za najmlađe održanog krajem 6. mjeseca u Rapcu, drugi edukativno-rekreacijski kamp Hrvatskog
saveza dijabetičkih udruga održao se od 10. do 19. srpnja 2012. g. u Omladinskom hostelu Zadar. Sa veselom ekipom
mladih od 14 do 16 godina u kampu su od medicinskog osoblja bili dr. Mladen Grgurević i dr. Kristina Blaslov, te medicinske sestre Iris Britvar, Brankica Filipan i Iva Dojčić. Psihološke radionice vodila je Mirna Ažić, a za tjelovježbu i sportske igre
bio je zadužen Ivan Karavida. Svi zajedno su se vješto trudili da kroz edukaciju sudionicima objasne sve što im je nejasno, novo
ili baš najbolje ne razumiju. Naravno to im je odlično polazilo za rukom, izmjereni šećeri su bili najbolji pokazatelj.
U kampu su nam se pridružili i gosti iz Makedonije, Renata, Simona i Martin, a u njihovoj pratnji su bile dr. Ilijana Muratovska i
med. sestra Tatjana Gjorgovski.
Smještaj nam se svima jako svidio, kao i drago osoblje, te se hostel u Zadru pokazao kao odličan izbor za sve naše zahtjeve u
provedbi kampa i stoga se srdačno zahvaljujemo svima koji su doprinijeli kvaliteti i ugodnom ambijentu našeg boravka.
Posebno se zahvaljujemo svim sponzorima koji su nam poklonili reklamne stvarčice koje su razveselile naše slatkiše.
Pozdrav dogodine,
HSDU-ovci
Diabetes
www.diabetes.hr
15
Tema broja
Tema broja
br. 5/2012
br. 5/2012
Internacionalni kamp u Španjolskoj
12 naših klinaca
12 dana u Madridu
Program Mladi na djelu je najveći program Europske unije namijenjen mladima, udruženjima
mladih i osobama koje rade s mladima. Program promiče aktivno europsko građanstvo,
razvoj suradnje i tolerancije, poticanje uzajamnog razumijevanja, razvijanje sustava potpore
organizacijama mladih te promicanje europske suradnje u sektoru mladih. Osobit naglasak stavlja
se na uključivanje mladih s manje mogućnosti – onih koji u odnosu na svoje vršnjake imaju manje
mogućnosti iz ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih i drugih razloga.
D
ošavši na aerodrom 3. kolovoza, neispavani i umorni nakon duge vožnje, znali smo da nas čeka velika
avantura. Nas dvanaestero „odabranih“ krenuli smo
na put u Madrid gdje se održavao Internacionalni kamp za
mlade osobe s dijabetesom.
Nositelji projekta, Madridska dijabetička udruga, srdačno su nas
dočekali u madridskoj zračnoj luci. Nakon prvotnog iznenađenja
zbog njihove visine (nizine), brzo smo se opustili i upoznali.
S nama i Španjolcima u kampu su sudjelovali i Poljaci.
Prva četiri dana proveli smo u Kraljevskom gradu upoznavajući njegove čari i zabavljajući se u mnogobrojnim aktivnostima. Dani su brzo prošli i već smo se vozili španjolskim seoskim putovima. Drugi dio kampa bili smo smješteni u Cerveri,
malom selu nadomak Madridu.
Gađajući se vodenim balonima i kupajući se u bazenu počele su se rađati i prve simpatije. Ubrzo je postalo jasno da bi
ovaj dijabetički kamp trebalo preimenovati u ljubavni, jer je
rodio pet parova zaljubljenih golupčića koji su nježno cvrkutali po pustim ulicama sela. No, osim ljubavi, bilo je i pregršt
zanimljivih aktivnosti. U ruralnom okruženju dane smo provodili vozeći kanu, šetajući po uzavrelom suncu, provodeći
raznorazne aktivnosti na otvorenome. Upoznali smo druge
kulture, načili plesati flamenco, pripremali poljske kolače, valjali se i gađali hranom (gymkana) pa čak i imali svoju verziju
„Kill Bill“-a. Kako ne bi ipak sve prošlo tako lagodno, voditelji
16
Diabetes
www.diabetes.hr
su nam pripremili pravu pravcatu horor noć. Nakon uvoda
u kojem smo trebali pričati jezive i strašne priče, odveli su
nas u hostel koji je bio pretvoren u kuću strave. Krikovi su se
miješali sa smijehom dok smo svakim novim ulaskom u sobe
otkrivali strašne spodobe (prerušeni voditelji).
Iako je bilo par nezgoda (odlazaka u bolnicu, šivanja…), doživljaji u kampu su bili nezaboravni. Španjolski lagodni način
života brzo nam se uvukao pod kožu i shvatili smo kolika je
važnost točnog dolaska na vrijeme (aktivnosti su uvijek kasnile, čak i po sat vremena).
Unatoč predivno provedenom vremenu u Španjolskoj, sada
smo svjesni vrijednosti Lijepe naše, a pogotovo našeg mekanog kruha!
Zahvaljujemo se Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga na
pruženoj prilici i nadamo se da smo opravdali sva očekivanja!
Marina, Valentina, Matija, Ana, Paula, Zoltan, Ivana,
Valentino, Maja, Stefan, Matea i Karlo
(Međunarodni kamp za mlade osobe s dijabetesom, FUNHEALTHIETICS, održao se u Španjolskoj 3.-14. kolovoza
2012. godine. Nositelj projekta bila je dijabetička udruga iz
Španjolske, a zemlje partneri na projektu bile su Hrvatska i
Poljska. Projekt je financiran uz podršku sredstava Europske komisije kroz program Mladi na djelu).
Diabetes
www.diabetes.hr
17
Tema broja
Tema broja
br. 5/2012
br. 5/2012
OpaaLaa Hrvatska!
Izvještaj s Europskog prvenstva u nogometu
za osobe sa šećernom bolešću
DIAEURO 2012.
Na turniru su sudjelovale ekipe osam zamalja, a Hrvatska je osvojila prvo mjesto svladavši u finalu.
Slovačku. Naš vratar bio je najbolji!
U
krajina je od 3. do 8. srpnja 2012. bila domaćin prvog Europskog prvenstva u nogometu za osobe sa šećernom bolešću - DIAEURO. Neposredno nakon završenog Europskog
prvenstva u Poljskoj i Ukrajini, jedanaesteročlana ekipa iz Hrvatske
uputila se prema Kijevu kako bi sudjelovala na prvom međunarodnom događaju ovoga tipa.
Hrvatski tim činili su
igrači Mario Majstorović, Marko Marković, Joško Čulo, Vatroslav Čović, Mario
Žitnik, Ivica Štefičar i
Matija Ažić. Trener je
bio Bruno Baglama,
liječnik Mladen Grgurević, a izbornik Tomislav Ciković. Dio ekipe bila je i tajnica HSDU-a Nataša Ćuk Roland.
Nakon završenih kratkih, ali kvalitetnih priprema u Zagrebu, Splitu
i Sv. Filipu i Jakovu, moglo se naslutiti da je naša ekipa jaka i da u
Kijevu može ostvariti dobar rezultat.
DAN 1.
U Kijev smo stigli u kasnim večernjim satima i iz zračne luke požurili prema odredištu, kampusu kineziološkog fakulteta, gdje su bile
smještene sve ekipe i mjestu održavanja turnira. Odmah po dolasku
saznali smo i ždrijeb turnira koji je trebao početi sljedeće jutro. Prvu
skupinu činile su reprezentacije Ukrajine, Uzbekistana, Bjelorusije i
Kazahstana. U drugoj skupini, pored Hrvatske, bile su reprezentacije
Italije, Slovačke i Poljske. Dakle, naziv turnira DIAEURO čista je simbolika i ništa više.
18
Diabetes
www.diabetes.hr
DAN 2.
Jutro je donijelo prvi susret s ostalim ekipama prilikom zajedničkog doručka u menzi studenskog
doma. Hrana i karizmatična gospođa zaposlena u menzi sigurno
će ostati u sjećanju svih nas. Opuštena i pozitivna atmosfera osjećala se za našim stolom i bilo je
očigledno da jedva čekamo početak turnira i našu prvu utakmicu.
Turnir je započeo dvobojem reprezentacija Ukrajine i Uzbekistana u kojoj je nadmoćno slavila reprezentacija domaćina rezultatom 13:0. Odmah potom uslijedio je sraz
reprezentacija Hrvatske i Italije. Talijani su bili srčani do samog kraja,
ali ipak nisu mogli parirati našoj ekipi koja je pobjedom 4:1 započela
nastup na turniru i zadovoljna se mogla pripremati za sljedeći susret.
Nakon završenog prvog dana igranja po skupinama, večer je bila rezervirana za zajedničko druženje i predstavljanje zemalja. Svaka je ekipa
to učinila na svojstven način, a tu su možda najupečatljivije bile ekipe
Uzbekistana i Kazahstana. Članovi ekipa su svoje zemlje predstavile folklornim nastupom te tako demonstrirali i svoje plesne vještine. Bila je
to večer ispunjena
pjesmom, plesom
te šaljivim igrokazima kojima su se
ekipe potrudile i
na ovaj način što
bolje predstaviti
i stvoriti dobru
atmosferu. Večer
je uistinu protekla u
opuštajućem tonu i
završila sklapanjem
novih prijateljstava.
DAN 3.
U danu pred nama
slijedile su nam dvije utakmice. Prva je
bila protiv reprezentacije Slovačke u jutarnjem terminu te protiv Poljske u poslijepodnevnom terminu.
Znali smo da Slovačka raspolaže brzim, neugodnim igračima i uigranom ekipom te je bilo očito kako je pred nama teška utakmica.
Uzbuđenja nije nedostajalo kao i dobrih poteza igrača obiju reprezentacija. Na kraju smo bodove ipak ravnomjerno podijelili. Završilo
je rezultatom 1:1.
Iscrpljujuća utakmica protiv Slovaka i visoka temperatura u poslijepodnevnom terminu igranja uzeli su svoj danak i to se odrazilo u
vidu nesigurnosti na početku utakmice s Poljskom. Poljaci su rano
iznenadili pogotkom i unijeli nesigurnost u naše redove. Međutim
naša je ekipa vratila koncentraciju i u nastavku brzo pospremila nekoliko lopti u mrežu protivnika. Na kraju smo slavili rezultatom 8:1 i
kao drugoplasirana momčad u skupini prošli u polufinale gdje nas je
čekala Ukrajina, ekipa domaćina.
DAN 4.
Polufinalni dan započeo je dvobojem između reprezentacija
Hrvatske i Ukrajine.
Iako smo u tehničkom pogledu bili bolja
momčad, ekipa Ukrajine nije nam planirala
pred svojim navijačima samo tako prepustiti mjesto u finalu. No ipak,
većom inicijativom kroz cijelu utakmicu zasluženo smo pobijedili rezultatom 3:1.
U drugom polufinalnom susretu Slovaci su spremni dočekali Kazahstan i ostvarili najuvjerljiviju pobjedu na turniru. Utakmica je
završila rezultatom 17:0 u korist reprezentacije Slovačke.
DAN 5.
Finalni dan zračio je posebnom atmosferom. Za početak, uz travnjak
se okupilo znatno više ljudi nego za vrijeme ostalih susreta. Organizator se također dodatno potrudio i pobrinuo da u publici budu i
neki od čelnih ljudi Ukrajinskog nogometa.
Utakmica je bila uzbudljiva od samog početka i prilike su se redale
jedna za drugom. Slovaci su prvi poveli i nakratko razveselili svoje
navijače. Međutim, na naš odgovor nisu dugo čekali i brzo smo došli
do izjednačenja. U nastavku smo pružili bolju igru i došli do vodstva
sjajnom akcijom naših igrača. Slovaci nisu gubili nadu i tri minute
prije kraja golom iz slobodnog udarca izborili izvođenje udaraca s
bijele točke. Dostojno finala, neizvjesnost je trajala do posljednjeg,
petog, udarca Slovaka koji je naš vratar smireno obranio i tako nam
osigurao najsjajniju medalju.
Nakon silnog veselja uslijedila je svečana dodjela pehara i medalja
i tom je prilikom naš vratar proglašen najboljim vratarom turnira.
U borbi za treće mjesto reprezentacija Ukrajine je svladala reprezentaciju Kazahstana rezultatom 11:0.
Na kraju možemo reći da je Ukrajinski dijabetički savez unatoč kompleksnosti ovakvog projekta te brojnim preprekama i poteškoćama
uspio organizirati događaj vrijedan pamćenja. Svi sudionici složni su
glede važnosti i vrijednosti ovakvih okupljanja i na nama ostaje da
ovaj događaj postane tradicijom koja će promicati zdravlje, sport i
druženje osoba sa šećernom bolešću.
Trener: Bruno Baglama
Kako je sve počelo?
Doznavši za inicijativu
Ukrajinskog dijabetičkog saveza za organiziranje europskog
malonogometnog
prvenstva osoba s
dijabetesom – DIAEURO 2012, a u svrhu osvješćivanja cjelokupne
europske i svjetske javnosti na problem dijabetesa, ideja nam se
odmah svidjela, a u prvom redu - mi smo ipak nacija kojoj nogomet
puno znači. 
Hrvatski savez dijabetičkih udruga tada je objavio poziv da se jave
svi zainteresirani igrači, osobe s dijabetesom starije od 18 godina.
Na samom početku krenuli smo od ideje da okupimo tim igrača
(profesionalci, poluprofesionalci, rekreativci). Kakav uzorak ćemo
na kraju dobiti, bilo je teško naslutiti. Sa današnjeg gledišta oformio
se dobar tim gdje se već na prvom treningu u Zagrebu početkom
mjeseca lipnja pokazala njihova kvalitetna igra, a igrači su se tek
po prvi puta upoznali. Gledajući ih na treningu nisam mogao sakriti
osmijeh i oduševljenje njihovom igrom, a u mislima mi je prolazilo:
ovaj tim ima velike izglede za medalju. Drugi trening smo održali u
Splitu, gdje smo još više utvrdili kvalitetu.
Zaista, naš zajednički san se u pet divnih dana provedenih u kvalitetnoj igri i ostvario, hrvatski tim vratio se sa prvog održanog DIAEURA
kao pobjednički ZLATNI. Srdačno se zahvaljujem Nataši za komunikaciju i prepiske s Ukrajinskim savezom, također našoj nezamjenjivoj službenoj fotografkinji Diani, kao i na velikoj podršci predsjednika Saveza g. Bučevića.
Zahvaljujemo se Hrvatskom nogometnom savezu, tvtkama Coca
Cola Adria d.o.o. i Medilabu d.o.o. kao i ostalim sponzorima koji su
nam pomogli u provedbi projekta.
Od srca se zahvaljujem svojim igračima na vrhunskoj igri i postignutom plasmanu, igračima u Zagrebu i Splitu koji su nam pomogli na
treninzima kao suparnički tim, treneru Bruni na odličnoj koordinaciji kao i izuzetnom liječniku dr. Grgureviću koji je bio u pratnji tima da
sve s medicinske strane prođe u redu. Sada nam predstoji da ovakvo
prvenstvo organiziramo u Hrvatskoj i, naravno, zadržimo kvalitetu
u igri 
Izbornik HR tima: Tomislav Ciković
Diabetes
www.diabetes.hr
19
Tema broja
br. 5/2012
Z D R AVA R J E © E N J A
I Z S A LV U S A
Najljepše
je jedinstvo
Maja Ajduković
O
vog ljeta organizirani su brojni kampovi u kojima
su sudjelovali mladi s dijabetesom iz Hrvatske.
Jedan od njih je Internacionalni kamp u Puntiželi
pod organizacijom Belgijskog Vlaamse Diabetes Vereniginga. Održan je od 18. do 27. srpnja, a sudjelovalo je 20 mladih
iz Belgije, Španjolske, Portugala i Hrvatske.
Već sama ideja Internacionalnog kampa kao međusobnog
povezivanja i tolerancije različitih kultura bilo je jedno novo
pozitivno iskustvo. Kroz razne igre i druženja smo se zbližili, a
to zajedničko iskustvo nam se svima urezalo u sjećanje. Neki
od najzabavnijih trenutaka bili su vožnja brodom oko Nacionalnog parka Brijuni i adrenalinska vožnja morem. Tijekom
četiri dana upoznali smo se s običajima, glazbom, jezikom i
tradicionalnom kuhinjom svake od država.
U Puntiželi smo sklopili divna prijateljstva. To će ostati naše
uspomene za cijeli život. Kako su sudionici bili iz različitih država, govorilo se engleskim jezikom. Iako je to nekima predstavljalo problem, kroz smijeh, pjesmu, ples i zabavu smo se
svi sporazumjeli.
Upravo zbog Dijabetesa u moj život ušli su predivni ljudi iz
raznih dijelova Europe. No, zapravo koliko smo svi različiti,
toliko smo i slični, povezuje nas dijabetes - važan dio života
svih nas. Unatoč dijabetesu nastojimo živjeti što zdravijim i
ispunjenijim životom.
Najljepša stvar ovoga kampa je jedinstvo. No, bez obzira odakle dolazimo i koliko smo različiti uvijek se zbližimo, rastanci
nam teško padnu a ostane nam predivno sjećanje.
Glukometri koji
jamËe potpunu
sigurnost
NOVO U
LJEKARNAMA
BIONIME GM 550
• nema kodiranja
• Ëvrste i nesavitljive dijagnostiËke trakice - lakπe rukovanje
• vrhunska preciznost i
pouzdanost mjerenja
• pozadinsko svjetlo moguÊnost oËitanja rezultata
u mraku
NOVO
BIONIME GM 300
• jednostavnost upotrebe
• pouzdano mjerenje kalibrirano na plazmu
• Smart Code Key tehnologija
• dijagnostiËke trake od
plemenite kovine
• odliËna vidljivost informacija
Certifikati:
IVD, CE 0537, FDA K042678, SFDA Kina, ISO 13485, GMP Tajvan
20
Diabetes
www.diabetes.hr
Uvoznik i distributer: Salvus d.o.o.
Diabetes formula:
Cimet i alfa
lipoiËna kiselina
tablete
Glukoza faktor
tablete
Proizvodi sadræe prirodne sastojke
koji pomaæu u sniæavanju razine
glukoze u krvi, poveÊavaju osjetljivost
stanica na djelovanje inzulina, utjeËu na
smanjenje kolesterola i triglicerida te
poveÊanje HDL-a.
www.salvus.hr
www.solgar.hr
Tema broja
br. 5/2012
Iz prve ruke
Najbolji tjedan
of my life!!!
International Diabetes Federation (Međunarodna dijabetička federacija) je po drugi puta zaredom organizirala Međunarodni kamp
za mlade osobe s dijabetesom u Sloveniji, na Rogli. Kamp je trajao
13.-20.srpnja 2012. godine i na njemu je sudjelovalo 24 mladih
predstavnika nacionalnih dijabetičkih saveza iz europskih zemalja.
Našu zemlju predstavljao je Zoltan Varga, mladi volonter Osječkog
društva za borbu protiv dijabetesa.
Kako je meni bilo na kampu u Rogli? Ne postoji toliko reči koje bi to
osećanje opisalo. To je bilo jedno neverovatno iskustvo s kojim sam
dobila mnogo inspiracije, a još više novih aspiracija. Prijatelje koje
sam stekla tamo su neverovatni ljudi koje nikad neću zaboraviti i
znam da su prijatelji “for life”. Predavači tamo su neverovatni ljudi,
različitih uzrasta, ali bez obzira na to, svi smo se uvek družili i uvek
nam je bilo fantastično. Vreme je, nažalost, brzo prolazilo jer su nam
dani bili ispunjeni raznim aktivnostima, a noću smo nastavljali druženje. Još uvek mi je žao što se tako brzo završilo. Da bi shvatili kako nam
je bilo, morali ste da budete tamo. Jedva čekam sledeće iskustvo!
Aleksandra Đurić (Srbija 19 god.)
Kamp u Rogli u jednu stranu bio je nevjerojatno informativan i inspirirajući, a na drugu stranu zabavan. Ljude koje sam upoznao iz različitih
dijelova Europe su nevjerojatni, nakon drugog dana smo se sprijateljili ko da se znamo godinama, a mogu priznati da su mi prirasli srcu. Uz
mnoštvo predavanja i tjelesnih aktivnosti nije bilo ni trenutka da se
nismo zabavili, ali kako uvijek vrijeme brzo proleti kad je lijepo i kad se
zabavlja, tako je i ovdje bilo. Kako smo se rastajali, pojavila se pokoja
suza. Sad kad je gotovo, pun sam energije i novih ideja i nadam se da
ću ih što prije ostvariti!
Zoltan Varga (Hrvatska 19 god.)
Youth camp in Rogla was one of the most incredible things I’ve done
in my life. Everything was perfect, from the guys who shared with
me this experience, to the amazing people who organized it. The
workshops we made and the debates we had were so inspiring and
gave me the imput to do something important in my country, as
many of the guys already have done. It was also interesting to see,
through all the presentations, how different we are, what issues we
have and how we want to change things in the future.
Davide Pilleri (Italija 24 god.)
"Before I went to Rogla, I felt really sceptical about the camp. I was worried that being the youngest one there would be a huge problem for me
to cooperate with other, older people. I couldn't have been more wrong!
I can definitely say, that the week spent in Slovenia was one of the best
(if not THE best) week of my life. Now I'm really full of ideas that I can
implement in Poland and I'm very eager to focus more on diabetes in my
country. It hasn't been even 3 days since we've said out goodbyes, but I
feel like it's been ages. It was legen...(wait for it)...DARY!"
Aleksandra Tylewicz (Poljska 17 god.)
During the IDF camp in Rogla 2012 I learnd a lot of new things, some
things about the differences in healtcare and the situation in the different European countries and some new sports. We got a lot of information and inspiration that we can use in or future work for diabetes. I also got at least 23 new great friends that I hope to meet again
and we had a lot of fun together. The week was unforgetable!!!
Lina Karlsson (Švedska 23 god.)
“The beauty of living with diabetes” was always a sentence that disturbed me. I know it gave a lot of strength and perseverance to achieve
things in my life, but the bad side was always winning in my mind. But
now “Rogla” happened and I’ve learned so many new things about
how to achieve goals in life with and by diabetes. I have met amazing
people and I am planning to continue working with them to reach our
goals and to maintain the connection with these new amazing friends.
Rogla was, without doubt, the best week of my life.
Olivier Van Laer (Belgija 20 god.)
Tema broja
Tema broja
br. 5/2012
br. 5/2012
Dojmovi iz kampova za dijabetes,
srpanj 2012. godine Zadar, Hrvatska i Ohrid, Makedonija
ZADAR
Po prvi put, peteročlana ekipa iz Makedonije, dipl. medicinska
sestra Tatjana Đorgovski, dr. Ilijana Muratovska i još troje djece
s dijabetesom - Renata, Martin i Simona, od 10. do 19. srpnja
2012. godine sudjelovala je u kampu za dijabetes održanog i
organiziranog u Zadru od strane Hrvatskog saveza dijabetičkih
udruga. Bili smo sudionici i gosti, proveli prelijepih deset dana
s djecom, medicinskim osobljem i organizatorima. Dnevne aktivnosti bile su ispunjene edukacijom, psihološkim radionicama,
tjelesnim vježbama, poučnom posjetu - izletu, zabavnim igrama
i druženjem.
U pogledu edukacije, jasna i konkretna predavanja školskog tipa
uporabom nastavnih i nadglednih sredstava. Osobito snažan
dojam načinom izlaganja sudionika na različite teme, ostavile
su psihološke radionice. Tjelesne aktivnosti bile su prilagođene
dobi djece - sudionika do 16 godina, a zabavne igre imale su
karakter nadmetanja i zabave.
Nezaboravni dio kampa svakako su bili i plesovi svake večeri.
Izlet izvan Zadra, brodom do Kornata, Slanog jezera i usputnih
mjesta izuzetno je predstavilo svima nama ljepote i povijesnogeografska obilježja Hrvatske.
Naša su se djeca dobro uklopila, susreli se s malo drugačijem
pristupu dijabetesu u Zadarskom kampu koji je, naspram Ohridskog, tradionalniji. Bilo im je vrlo zanimljivo a pritom su se iskreno i srdačno družili s ostalom djecom iz Hrvatske, a prekrasno
druženje nadvladalo je i jezične razlike!
Na kraju, posebice je bila kreativna dodjela diploma na originalan način - napisane od same djece - svatko posebno, kako su
drugoga doživjeli.
Iskustvo je bilo nezaboravno, upoznavanje novih ljudi, odlična
organizacija na razini, pozitivan sveobuhvatan dojam, nedvojbeno poticaj za nove suradnje i poveznice.
OHRID
U razdoblju od 20. do 26. srpnja ugostili smo djecu i mladež s dijabetesom iz Makedonije i zemalja iz regije, između ostalih i Krešu, Anu Š., Anu A. i Moniku iz Hrvatske u našem ljetnom kampu
24
Diabetes
www.diabetes.hr
u Ohridu, gdje smo se također krasno družili, a djeca su aktivno
sudjelovala u svim aktivnostima. Kamp je organiziran u suradnji
i podršci Klinike za endokrinologiju – Centra za dijabetes, Ministarstva zdravlja i Lions klubova Makedonije, a pod vodstvom
Doc.dr. Gorana Petrovskog.
Cilj kampa je edukacija i inspiracija osobama s dijabetesom te
razmjena iskustva kroz praktične primjere o ishrani i fizičkoj
tjelovježbi. Svakodnevne aktivnosti uključivale su jutarnju gimnastiku, sportske popodnevne aktivnosti, dnevne edukativne
radionice – pokrivale su praktična gledišta dijabetesa, brojenje
ugljikohidrata uz organizirano pripremanje obroka, razbijanje
stereotipa o prehrani osoba s dijabetesom, upotpunjeno slobodnim izborom sudionika, bez ograničenja za ponuđenu hranu
a pritom medicinski tim pomagao im je koliko je inzulina potrebno staviti za oprijedjeljeni obrok, postupanje kod fizičkih aktivnosti – mjerenje glikemije u krvi, hipoglikemije, hiperglikemije.
Bilo je nekoliko organiziranih šetnji u okolici Ohrida, upoznavajući kampere s povijesnim i kulturnim značajkama Ohrida i Makedonije, a i ove godine ponovno je održan i „bike ride“ po ohridskoj rivijeri, od prošle godine pod pokroviteljstvom Team Type 1.
Sve se ovo odvijalo uz dosta osmišljene zabave i druženja.
I pored dosta sličnosti, postoje izvjesne razlike u pristupu dijabetesu u kampu. Naime, u Hrvatskoj je stroži pristup ako ga uspoređujemo s načinom tretiranja dijabetesa u Makedoniji, koji se
odlikuje više interaktivnijim pristupom.
Najzad, trebamo se svi usredotočiti na promicanje i podipuranje
težnji i nastojanja u razrješavanju problema, prepreka, poteškoća i učvrstiti i proširiti znanja, dostignuća, razmijeniti iskustva
kojima bismo olakšali svakodnevni život i doprinijeli boljitku življenja i djelovanja osobama s dijabetesom.
Svakako jedan od načina ostvarivanja ovih ciljeva je kroz zajedničke iduće projekte na koje smo uvijek spremni i drage volje
prihvaćamo uzajamnu suradnju u što skorije vrijeme.
Dipl. med. sestra Tatjana Đorgovski, Skopje
Kamp u duši,
Ohrid u srcu
U sklopu međunarodne razmjene sudionika dijabetičkih kampova od kojih je prvi bio održan u Zadru, pripala mi je čast sudjelovati na onom drugom koji se odvijao u Makedoniji na prelijepom
Ohridskom jezeru.
Malo ali veselo društvance okupilo se 20. srpnja u večernjim
satima na zagrebačkom aerodromu nestrpljivo isčekujući polazak u neke nove avanture, saznanja te neizostavna prijateljstva.
Moram napomenuti kako sam prije puta od HSDUa dobila same
riječi pohvale za makedonsku ekipu što mi je samo dalo dodatnu
garanciju za dobar provod.
Njihove riječi su već samim dolaskom na Skopski aerodrom postale stvarnost. Srdačno nas je dočekala divna sestra Tanja koja
nas je velikodušno ugostila i pružila smještaj za prvu noć. Zajedno
smo sljedeće jutro krenuli prema Ohridu. Tamo nas je dočekao isti
scenarij. Veselo društvance Makedonaca, Srba i Crnogoraca nam
dolazi ususret. Upoznajemo se, a ja odmah glasno pomislim: "Uh,
nadam se da ću do kraja ovog kampa uspjeti zapamtiti ime svakome od vas!˝ Upoznala sam i svoju cimericu Stelu iz Srbije, divnu
osobu bogatog dijabetičkog iskustva, koju sam dosad poznavala
samo preko društvenih mreža i priča prijatelja.
Sada, kompletni, mogli smo započeti avanturu. Program kampa
bio je vrlo bogat, ispunjen svakodnevnim aktivnostima: jutarnjom tjelovježbom, društvenim igrama, edukacijskim radionicama, izletima te večernjim zabavnim programom.
Prva točka programa u koju smo se uključili bila je edukacijska
radionica računanja ugljikohidrata. Priznajem, kad je o ugljikohidratima riječ, uvijek pomislim ¨ pa ja to već sve znam˝, ali vrlo
brzo shvatim da je ta tvrdnja netočna i da čovjek uvijek nešto
novo čuje i nauči što može kasnije primijeniti u svakodnevnom
životu. Način i količine korisnih informacija koje je dr. Goran Petrovski iznosio na tim radionicama kroz sve dane kampa su bile
uistinu zadivljujuće. Divno je bilo promatrati sa strane kako se
trudi da svaki sudionik kampa primi poruku i utvrdi gradivo.
Navečer su predstavnici svake države ukratko prezentirali svoju
zemlju te govorili o stanju
što se skrbi o dijabetesu
tiče. Sljedećih smo dana
uz redoviti program imali
priliku upoznati grad i njegove znamenitosti, provozati se biciklima duž
Ohridske rive, posjetiti
manastir sv. Nauma i Obalu kostiju te mnoge druge turističke
atrakcije. Na svakoj od tih atrakcija bilo je prilike za neformalno druženje i bolje upoznavanje kampera. Ono što me posebno
oduševilo je što su djeca i mladi konstantno razmjenjivali iskustva te savjetovali jedni druge što bi oni napravili u raznim situacijama, kao na primjer: kako uskladiti dozu inzulina s obzirom
na bavljenje sportom, koje su prednosti inzulinske pumpe, kako
isčitavati food label (tablicu s nutritivnim vrijednostima)...
Posljednju večer kampa sudionici su izvodili razne točke, od
karaoka, glume, breakdancea do Romea i Julije na moderan,
''pumperski'' način i time svečano zatvorili ovogodišnji 6. po
redu Dijabetički kamp. Svaki sudionik je na kraju dobio certifikat uz par motivirajućih rečenica od dr. Gorana, a nekoliko nas i
dodatno priznanje.
Na kraju što reći nego da su kampovi prava motivacija za mladog čovjeka. Ja ću zasigurno svoj pamtiti još dugi niz godina. Uz
činjenicu da sam bogatija za mnoga prijateljstva, uživala sam u
čarima Ohrida i Skopja, obnovila znanje o računanju ugljikohidrata, upila nove savjete i vratila se svakodnevnom životu ispunjenija i još više motivirana.
Ana Špoljarić
"Čokoladni"
Ovo ljeto išla sam u dijabetički kamp u Ohrid. Bilo je vrlo lijepo i
zabavno. Ekipa je bila super, a najviše mi se svidjelo jezero koje
doista izgleda kao more, prelijepo je! Imali smo svakakve zabavne aktivnosti u kojima smo bili podijeljeni u dvije grupe. Moja
prijateljica Monika, naša voditeljica Ana i ja bile smo u grupi koja
se zvala "Čokoladni". Od igara najviše mi se svidjela odbojka na
pijesku odmah pored jezera. Išli smo i u razgledavanje grada, sv.
Nauma i malih kućica napravljenih od trske i blata koje su mi se
veoma svidjele.
Kamp nije bio samo za zabavu nego i za učenje. Imali smo edukacije i dosta toga smo naučili. Zadnju smo večer imali natjecanje u grupama. Prvi je bio kviz u kojem je sudjelovala Monika,
zatim manekenstvo u kojem smo sudjelovale Monika i ja, nakon
toga talent show u kojem su glumili naši prijatelji iz grupe i zadnji je bio timski rad u kojemu je cijela naša grupa sudjelovala.
Nažalost nismo pobijedili, ali svejedno je bilo super, zabavno i
divno iskustvo s mladim ljudima iz drugih država!
Ana Andrlić
Diabetes
www.diabetes.hr
25
Medicina
Medicina
br. 5/2012
br. 5/2012
Biljka o kojoj se sve više govori
OPET MI O STEVIJI
Napokon!
Stevija je u Hrvatskoj novim pravilnikom o aditivima, „PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA
PRAVILNIKA O PREHRAMBENIM ADITIVIMA , Narodne Novine 79/12, regulirana kao sladilo.
Prebiotička vlakna su vrlo korisna za organizam jer potiču razvoj dobrih bakterija u crijevima čovjeka.
Eritritol je šećerni alkohol, proizveden mikrobiološkom fermentacijom supstrata ugljikohidrata, u obliku bijelog praha, zanemarive kalorijske vrijednosti i glikemijskog indeksa.
Maltodekstrin je polisaharid koji se dobiva iz škroba. Maltodekstrin je lako probavljiv, te se apsorbira u organizmu brzo
kao glukoza. Vrlo se često koristi kao punilo sa stevijom zbog
svoje niske cijene. Jedan gram ima oko 4 kalorije. Laktoza je
mliječni šećer, disaharid glukoze i galaktoze. U farmaceutskoj
industriji se koristi kao punilo za tablete i podloga za uzgoj
mikroorganizama. Sukraloza je umjetno sladilo koje je 500 do
600 puta slađe od šećera saharoze. Proizvodi se kloriranjem
saharoze. Dekstroza je samo alternativni naziv za glukozu.
Proizvođači hrane i dodataka prehrani često upotrebljavaju
naziv dekstroza kako bi izbjegli nepopularni naziv glukoza koji
odmah ima negativnu konotaciju u populaciji dijabetičara i
pretilih osoba.
Jedan gram dekstroze, dakle, osim slatkog okusa, organizmu
osigurava i 4 kcal.
Istraživanja su pokazala da tijelo ne probavlja te slatke glikozide – ne pretvaraju se u glukozu, te je njihov GI nula. Stevija
je stoga vrlo pogodna za dijabetičare, a osim toga djeluje i
na oporavak gušterače i na uspostavu proizvodnje inzulina.
Neka istraživanja su pokazala da je šest do osam sati nakon
konzumiranja primjećen pad koncentracije šećera za 35,2%.
Važno je istaknuti da stevija ne snižava razinu glukoze u krvi
kod normalne koncentracije, već samo kod povećane koncentracije šećera u krvi.
Vedran Obućina
S
tevija je najbolje sladilo za dijabetičare. Naši čitatelji
već su upoznati s time jer je časopis Diabetes – Slatki
život već dva puta objavio podatke o ovoj dragocjenoj
južnoameričkoj biljci. U međuvremenu, u Hrvatskoj se pojavilo nekoliko uzgajivača stevije, a osobe koje su zainteresirane za kupnju ostaju često smetene različitošću cijena koje se
pojavljuju na tržištu.
Stevija je južnoamerička biljka koju indijanska plemena Guarani koriste kao zaslađvač za hranu i piće već više od 1500
godina. Slađa je od šećera čak 200 – 400 puta, pa su je ti
južnoamerički domoroci nazvali „medeni list“. Stevija je prirodni zaslađivač; za razliku od šećera ne izaziva karijes, nema
kalorija, glikemijskog indeksa, niti štetnih nuspojava poput
umjetnih sladila, a otporna je na visoke temperature, što je
čini pogodnom za upotrebu pri pečenju i kuhanju. Iznimno je
ljekovita i pomaže kod zarastanja rana, gojaznosti, povećane
mokraćne kiseline i gihta i upala grla, a pozitivno djeluje i na
mnoge tegobe poput umora, zatvora i nadutosti, povećane
želučane kiseline, gljivica, kao i mnogih drugih neugodnih
simptoma. Osim iznimne slatkoće, stevija posjeduje i mnoštvo minerala i oligoelemenata. Zbog svojih svojstava stevija
je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili
prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani
šećer u prehrani.
O ovoj iznimnoj biljci razgovarali smo i sa gospodinom Silvijom Leskovarom, iz tvrtke Steviana. On podsjeća da se ova
26
Diabetes
www.diabetes.hr
biljka s razlogom već 1500 godina koristi kao prirodno sladilo
u Južnoj Americi.
Listovi stevije sadrže devet glikozida. Glikozidi su složeni organski spojevi izgrađeni od šećera. Ekstrakcijom lista stevije
izdvajamo devet sastojaka, (rebaudiozid A, stevioside - steviozid, rebaudiozid B, C, i drugi), zaslužnih za slatkoću biljke
stevije, te se razlikuju po slatkoći, kvaliteti i cijeni. Upravo
prema omjeru ovih glikozida u stevija zaslađivačima razlikuju
se i cijene gotovih proizvoda. U Hrvatskoj se stevija kao sladilo, aditiv, može koristiti kao prah dobiven postupkom ekstrakcije i to kao skupina steviol glikozida iznad 95% čistoće
te samostalno kao čisti rebaudiozid A.
Iz skupine glikozida izdvaja se rebaudiozid A (Reb-a) koji je
najbolji po okusu, a time i najskuplji glikozid biljke stevije.
Što je veća pristunost rebaudiozida A u skupini glikozida to
su okus i kvaliteta stevija proizvoda bolji. Najbolje je koristiti
stevija proizvod koji u sebi sadrži Rebaudiozid A iznad 97%.
Osim cijenjenog Reb-A sastojka, stevija u prahu radi svoje
slatkoće miješanjem/granuliranjem dobiva i neke druge sastojke (nosače, punila). To se sve radi da bi se pojednostavilo
korištenje stevija proizvoda. Radi izrazite slatkoće doziranje
čistog stevija praha nije jednostavno. Najčešće se radi o dodavanju inulina, eritritola, maltodekstrina, fruktoze i drugih
sastojaka. Inulin je prirodno vlakno, prebiotik dobiven iz biljke cikorije, čičoke.
Diabetes
www.diabetes.hr
27
Prehrana
Prehrana
br. 5/2012
br. 5/2012
Fast Food ili Slow Food?
Što god odlučili stojte iza svoje odluke čvrsto, s obje noge na zemlji
Snježana Gaćina, dipl.med.techn.
KB Merkur,
Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac
L
anci brze hrane su, čini se, posvuda. Prema nedavnom
članku u časopisu Critical Public Health, u Sjedinjenim
Američkim Državama trenutno ima oko 7,5 fast-food restorana na 100.000 stanovnika. Radi usporedbe, u Zagrebu
su prema izvoru Zagrebinfo.net 43 fast food restorana. To bi
značilo da je na 100.000 stanovnika Zagreba 5,25 fast food
restorana!
Brzo konzumiranje hrane globalna je odlika današnjeg stila
života. U svijetu koji je okrenut profitu, udaljen od osobnih
potreba i usmjeren zarađivanju novca, ovakav stil života je sasvim razumljiv. Svaki pokušaj očuvanja tradicijskog načina prehrane, u takvom okruženju, čisti je gubitak vremena (i novca).
„Odlazak u fast-food restorane više od dva puta tjedno povezano je s većim postotkom porasta tjelesne težine i inzulinskom rezistencijom u inače zdravih mladih osoba“ istražio
je The National Heart, Lung, and Blood Institute (NHLBI), a
objavio The Lancet, 2011.godine.
Naime, praćeni kroz 15 godina, oni koji su jeli u fast food restoranima više od dva puta tjedno u
usporedbi s onima koji su jeli jednom tjedno dobili su dodatnih
deset kilograma na težini i imali
dva puta veće povećanje inzulinske rezistencije.
Zdrav razum kaže da brza hrana nije vjerojatan/pametan izbor
na tanjuru osobe s dijabetesom.
Jer, odlika je fast fooda „bogat“
28
Diabetes
www.diabetes.hr
doručak čiji sadržaj masti, kolesterola i ugljikohidrata može
premašiti dnevni limit za unos. Prosječan jelovnik/obrok u
fast food restoranima sadržava 700-1000 kcal.
Postoji i dobra vijest za ljubitelje brze hrane. Danas su i lanci
brze hrane, motivirani kritikama, obogatili jelovnik „zdravijim“ izborom ponude.
Za nepopravljive uživaoce brze hrane koji imaju šećernu bolest nekoliko savjeta kako se ne bi zauvijek odrekli užitka koji
im donosi fast food:
· planirajte odlazak u restoran brze hrane kako se ne bi
dogodilo da jedete u takvom restoranu dva ili više obroka
u danu; sadržaj kalorija i masnoće je više nego dovoljan za
jedan obrok
· proučite jelovnik i informirajte se o ponudi kako biste mogli napraviti „pametan“ zbor za svoj jelovnik. Kad jednom to
napravite, spremni ste i za slijedeće dolaske
· odaberite uvijek male porcije, nikako srednje ili velike
(jumbo, maxi, deluxe, biggie ili super), bez obzira kako su
jeftine, jer velikim vas porcijama pokušavaju naučiti na ogromne porcije kojih se kasnije teško odviknuti. Velike su porcije
velike u količini masti, soli, kalorijama
·
odaberute hamburger s jednim komadom mesa, nikako dva
·
birajte meso koje je prženo na žaru, nikako u dubokom
ulju ili pohano (čak i kad se
radi o ribi). Dobar su odabir
pileća prsa bez kože, loše su
kobasice, krilca, carsko meso i
ostalo meso s vidljivom masnoćom
·
ne koristite umake, ketchup, dre-
singe i majonezu bez obzira što se deklariraju kao „light“,
„low fat“ jer su ti dodaci uvijek masnoća, najčešće zasićena
(odaberite senf)
· koristite peciva od cjelovitog zrna
· izbjegavajte dodatak sira na obroku (on je slasan i masan!), primamljiv miris brze hrane zahvaljuje se mirisu istopljenog sira koji širi oko sebe i kao endorfin djeluje umirujuće, donoseći osjećaj zadovoljstva, čemu se može pripisati
ovisnički osjećaj kod ljubitelja fast food-a (cca 100 kcal jedna
kriška sira)
· ako vam je tanjur presiromašan, napunite ga u salat-baru
· ne jedite krem juhe, neka vaš izbor bude bistra ili juha od povrća
· sve što se u jelovniku deklarira kao hrskav, zapečenu, pržen u tavi ili zapečen, obično ukazuje na visok sadržaj masti i
kalorija. Umjesto toga, odaberite hranu pripravljenu na pari
ili na žaru
· ako jedete tjesteninu neka umak od rajčica bude odabir
ispred umaka od vrhnja za kuhanje ili sira
· meksički fast food nije loš izbor jer je odabir škrobnog povrća izvrstan, različite vrste graha i kukuruz, odabir buritosa
(tortilja) od cjelovitog zrna, dosta povrća, čili, rajčica, salsa
· odabir deserta - voćni jogurt ili voćna salata
· gluten-free obroci u fast food restoranima sasvim su mogući. Prijedlog: meksička brza hrana (kukuruzne tortilje), povrće
Nekoliko recepata za ukusan fast food ako se odlučite pripraviti ga u svojoj kuhinji:
Salata od kvinoje sa špinatom
1 šalica ribanih mladih pirjanih tikvica
1 šalica žute tikve, skuhane i pasirane
20 dkg crvene babura paprike
2 žlice maslinovog ulja
1 šalica kuhane kvinoje
2 šalice blanširanog mladog špinata
⅓ šalice posnogt kozjeg sira
¼ šalice pinjola
1 žlica balsamičnog octa
Po obroku: 280 kcal, 19 g masnoća, 20 g ugljikohidrata i 7 g
bjelančevina
Meksička avokado salata
24 cherry rajčice
1 žlica ekstra djevičanskog maslinovog ulja
2 žličice vinskog octa
1 žličica soli
¼ žličice mljevenog crnog papra
½ crvenog luka srednje veličine
32 g sitnih papričica (jalapenos)
2 žlice lista korijandera (cilantro)
¼ srednje glavice kristal salate
4 žlice avokada
Po obroku: 67 kcal, 5 g masnoće, 6 g ugljikohidrata i 1 g bjelančevina
Marinirana Thai Steak salata
¾ kg steaka
2 žlice mljevenog đumbira
½ žlice papra
¼ šalice tamari soja umaka
¼ šalice kanola ulja
¼ žličice morske soli
¼ šalice soka limete
1 žličica češnjaka
Chili umak prema želji
¾ kg crvenog kupusa
2 šalice mungo klica
¼ šalice lista korijandera (cilantro)
¼ šalice svježe mente
1 šalica mrkve
2 žlice tamari sojin umak
Po obroku: 367 kcal, 14 g masnoće, 7 g ugljikohidrata, 41 g
bjelančevina
Slow food (spora hrana)
Pokret nazvan "spora hrana" (slow food), nastao
kao protuteža i otpor protiv fast food (brze) prehrane,
začet je u Italiji. Osnovao ga
je Carlo Petrini 1986. godine kao odgovor na otvorenje
McDonald's-a na Španjolskim
stubama u Rimu. Bila je to kap
koja je prelila čašu, činjenica
da je gigant brze hrane mogao
otvoriti vrata u srcu hranom
opsjednutog Rima. Petriniju je
ta činjenica simbolizirala ranji-
Prehrana
br. 5/2012
vost starih vrijednosti pred novim industrijskim metodama.
Širenje kompanija brze hrane koje su nagrizale staru talijansku kulinarsku kulturu i jedenje prerađene brze hrane, nije
samo mijenjala fizički okoliš nego je uništavala način života
koji su Talijani tako brižno njegovali kao dio svoje kulture kojom se ponose.
Uzgoj vlastitog povrća i voća u obiteljskim gospodarstvima,
zasadi vinove loze, proizvodnja domaćeg maslinova ulja i priprava hrane u obiteljskom okruženju, jedenje hrane u obitelji
, za stolom , s prijateljima u ugodnom okruženju dio je tradicije ali i filozofije „slow fooda“.
Tradicijski, uzimanje hrane povezuje obitelj i prijatelje, djeca
rastu njegovana toplim okruženjem s mirisima jela, tradicijski
se jede uz rađanje, ženidbene i posmrtne rituale.
Slow Food je međunarodna udruga koja promiče kulturu
hrane i vina, ali također brani bioraznolikost hrane i poljoprivrednih proizvoda širom svijeta. Protivi se globalizaciji, zahtijeva informaciju o porijeklu hrane i tehnologiji priprave. Štiti
kulturu, identitet i tradiciju. Čuva tehnike uzgoja i prerade
hrane, proizvodnje ulja i vina rođene u tradiciji i štiti domaće
i divlje životinjske i biljne vrste.
Petrini je shvatio da treba motivirati ljude za preuzimanje
kontrole nad načinom svog života, rada i jela.
Pokret spore hrane ima danas više od 100.000 članova u 153
zemlje diljem svijeta i urede u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj,
SAD-u, Francuskoj, Japanu i Velikoj Britaniji.
Ideja izrasla u globalnom pokretu protiv nezdrave brze hrane
POVRTNI RIŽOTO
PUNJENE GLJIVE
DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - RUJ A N 2012
DIA B E TE S / S L AT K I ŽI VOT - R U JAN 2 0 1 2
QUICHE SA BROKULOM
LEDENI PUDING OD KAVE
DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - RUJ A N 2012
DIA B E TE S / S L AT K I ŽI VOT - R U JAN 2 0 1 2
fokusira se na nekoliko ciljeva:
- očuvanju vrijednosti održivih izvora hrane
- očuvanje tradicijskih recepata pripreme hrane
- vraćanje pozornost na ono što se jede - to vam omogućuje da se u ovom trenutku, oslobađajući svoj um za razmišljanje o tome što ste stavili u usta i utjecaj koji će imati na
zdravlje
- odabir svježih namirnica
- izbacivanje smrznute ili konzervirane hrane
- uzgoj vlastitog povrća, voća, začinskog bilja, ili nabava u
seoskim domaćinstvima, hrane poznatog, domaćeg porijekla
- kuhanje „od nule“, to eliminira svu hranu konzerviranu s
dodatkom soli, aditiva i konzervansa
- jedenje hrane uz razgovor s obitelji ili prijateljima, umjesto brzog jedenja obroka ispred televizora
- hranom nastavljati tradiciju, odgajati djecu na tradicionalnoj hrani (ne nuditi djeci gotove kašice iz teglica nego ih
svježe pripremiti, ne kvariti im okusne pupoljke umjetnom
hranom)
Formula slow fooda glasi:
potreba - ukus - okus - zadovoljstvo - benefit
Nastalu potrebu treba zadovoljiti poštujući individualan ukus,
okusom koji proizvodi zadovoljstvo i u konačnici zdravstveni
benefit jer pravo na užitak nosi i prehrambenu odgovornost
ZAJEDNO MOÆEMO POSTIΔI VI©E
Tu smo za Vas, tijekom 24 sata...
0800 33 33 35
Besplatna podrπka korisnicima
inzulinskih brizgalica tvrtke Sanofi
HR.DIA.12.08.01.
...u svakodnevnoj skrbi o πeÊernoj bolesti.
Naπa je misija razvoj individualiziranih rjeπenj
rje πenja koja objedinju
njuju
ju sve
s v p otrebe o soba oboljelih od πeÊerne
bolesti. Modernim terapijskim moguÊnostima,
ma, inov
inovativnim medicins
cinskim
kim proi
p zvodima
a i pouzda
po uz
nim programima
podrπke, nastojimo omoguÊiti osobama sa πeÊe
Êerno
rnom boleπÊu svakodn
kodnevn
evnicu kakvu æele.
æel e.
sanofi-aventis Hrvatska d.o.o. - I. LuËiÊa 2a, 10 000 Zagreb - Tel: 01/6003-400; Fax: 01/6003-444 www.sanofi.com
PUNJENE GLJIVE
POVRTNI RIŽOTO
ZA 4 OSOBE
ZA 4 OSOBE
500 g većih gljiva
2 žlice light majoneze
2 žlice balzamičkog octa
5 žlica krušnih mrvica
2 žlice vlasca
2 žlice parmezana
400 g riže
150 g tikvica
150 g mrkve
glavica luka
60 g parmezana
malo putra
1 glavica cikorije
pola čaše bijelog vina
temeljac
Nakon što ste očistili i oprali gljive, odrežite im stabljike.
Usitnite stabljike i pomiješajte ih s krušnim mrvicama,
majonezom, vlascem, parmezanom i octom.
Punite kapice gljiva sa smjesom i rasporedite ih u lagano
nauljeni pleh.
Pospite parmezanom i pecite na 200° C oko 30 minuta, dok
ne postanu rumeno zlatni.
Energetska vrijednost jedne porcije: 41 kcal
ugljikohidrata 5 g, bjelančevina 2 g, masti 2 g
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
Narežite cikoriju na listiće, mrkvu i tikvice na kockice i popržite
isjeckani luk na ulju. Dodati povrće. Nakon što je isparila voda
iz povrća, pojačajte vatru i tostirajte rižu nekoliko minuta.
Dodajte bijelo vino i pustite da ispari, te polako ulijevajte juhu,
miješajući rižu lagano. Kada omekša, umiješajte maslac i sir i
poslužite vruće.
Energetska vrijednost jedne porcije: 350 kcal
ugljikohidrata 61 g, bjelančevina 9 g, masti 9 g
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
LEDENI PUDING OD KAVE
QUICHE SA BROKULOM
za 850 g pudinga - podijeliti na 10 porcija
ZA 8 OSOBA
500 g nemasnog mlijeka
250 g gustina
50 g vrhnja za šlag
50 g mljevene kave u prahu
50 g piškota
50 g Brandy-a
50 g zaslađivača
5 listova želatine
6 jaja
malo vanilije
1 paket lisnatog tijesta
250 g brokule
2 naribane mrkve
1 žličica usitnjenog svježeg vlasca
1 žličica usitnjenog svježeg peršina
3 žličice slatkog kukuruza
200 g svježeg kravljeg sira
4 žlice parmezana
2 jaja
½ šalice nemasnog mlijeka
1 žlica brašna
sol, papar
• tvrdi uvez • 260 stranica • bogato ilustriran • prvi takav na Hrvatskom tržištu
Otopite želatinu u mlakoj vodi.
Stavite mlijeko umiješajući kavu u prahu da uzavre. Izmiksajte
šest žumanjka s gustinom. Oprezno i polako ulijte mlijeko u
žumanjke, nemojte tresti, kako bi talog kave ostao na dnu.
Bez vrenja, staviti na vatru i miješati, dodati ocijeđenu
želatinu i ostaviti da se ohladi.
Vrhnje izmiksajte u šlag i pažljivo pomiješajte sa smjesom.
Ulijte u kalup za puding i prekrijte piškotama.
Ostavite u hladnjaku do trenutka serviranja.
Uključite pećnicu na 180° C.
Prokuhajte sjeckanu brokulu u lagano posoljenoj vodi i dobro
ocijedite. U zasebnoj zdjeli dobro izmiješajte mlijeko, svježi
kravlji sir, parmezan, jaja, sol, papar i brašno. Dodajte brokulu
i mrkvu.
Razvaljajte tijesto i stavite ga na dovoljno velik pleh, te prelijte
smjesom. Pecite 45-50 minuta dok quiche ne poprimi zlatnu
boju (prekrijte folijom ako vidite da tamni prije vremena).
Energetska vrijednost jedne porcije: 140 kcal
Energetska vrijednost jedne porcije: 210 kcal
ugljikohidrata 20 g, bjelančevina 10 g, masti 10 g
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
Kupite svoj primjerak po cijeni od samo 200,00 kn
(+ 35,00 kn poštanskih troškova)
Isprobani recepti za:
• predjela • juhe • salate • glavna jela • slastice
• Jelovnik za čitav tjedan • Tabele • Rječnik pojmova • Savjeti
Gastro putovanja
Gastro putovanja
br. 5/2012
br. 5/2012
CISTERCITSKA KUHINJA
«Vjerujemo da su za glavni dnevni obrok za svaki stol dovoljna dva kuhana jela, s obzirom na različite
potrebe. Kome jedno jelo ne odgovara ima na taj način mogućnost da se zasiti drugim. Dva kuhana jela,
dakle, dostaju svoj braći. Ako ima voća ili svježeg povrća, može se pridodati i treće jelo. Osim toga dovoljna je
dobra unca kruha na dan. Redovnik ne smije biti pijanac, zapravo vino i nije za njega», pisao je sv. Benedikt
i propisao četvrt litre vina na dan po redovniku
Vedran Obućina
C
isterciti su monasi nastali
su kao ogranak velike katoličke benediktinske obitelji
u 11. stoljeću u Francuskoj, u opatiji
Citeaux kraj Dijona. Osnivač im je Sv.
Bernard od Clairvauxa. Ime su dobili po latinskom cistercium, što znači
opatija. Od te prve opatije red cistercita se širi cijelom Europom. Već u 12. stoljeću više od tisuću
i osam stotina opatija potvrđuje kako skoro cijela Europa postaje cistercitska.
Opatije se šire po načelu filijacije: opatija majka osniva kćeri koje opet osnivaju nove opatije. Glava svih cistercita bio
je opat iz Citeauxa, a opat koji osnuje novu opatiju imao je
naziv Oca.
I u Hrvatskoj su postojale cistercitske opatije, a svakako najpoznatija je bila ona u Topuskom, sedamdeset i šesta kćer
Clairvauxa. Opatije su bile autonomne, ali međusobno povezane i u svima je vrijedio način života prema pravilima Sv.
Bernarda. Red cistercita, ili Marijin red kako se znao nazivati,
u ono je vrijeme temeljio svoj ugled i moć i kao glavni duhovni pokrovitelj Templara i Ivanovaca, te je ubrzo postao
najmoćniji i najvažniji kršćanski red. Dao je šest papa, 420
kardinala i više od 800 biskupa.
Otprilike sto godina nakon osnutka Reda, dolaze ti prvi cisterciti u Hrvatsku. Kralj Andrija II. pozvao ih je iz francuske opatije
Clairvaux. Prva cistercitska opatija u Hrvatskoj, rekli smo, bila
je osnovana u Topuskom 1208. godine. Od opatijske crkve do
danas se sačuvao samo portal gotičke crkve. Druga opatija bila
je osnovana u Kutjevu 1232. godine. Od nje su ostali samo podrumi koje danas koristi Kutjevačka vinarija i koja na etikete
svojih vina stavlja godinu osnutka cistercitske opatije.
U blizini Zagreba bio je cistercitski samostan od 1257. koji se ka-
34
Diabetes
www.diabetes.hr
snije preselio na današnji Dolac. Tamo je 1315. osnovana nova
cistercitska opatija. Danas je na tom mjestu crkva Sv. Marije na
Dolcu. Sredinom 16. stoljeća cisterciti nestaju iz hrvatskih krajeva, a vraćaju se ponovno nakon više od 400 godina. Od 1982.
godine postoji cistercitska zajednica u Jastrebarskom. Osnovana je od cistercitske opatije Wettingen-Mehrerau iz Bregenza
(Austrija) koja je i naslovna opatija istoimene kongregacije, a
zadnji cisterciti napustili su Hrvatsku 2010.
Posebna grana cistercita su tzv. trapisti. Red pod imenom
''trapisti'' u Katoličkoj crkvi ne postoji. Ime su dobili po čuvenom francuskom samostanu ''La Trappe'' iz kojega je sredinom 17. stoljeća krenula reforma cistercitskog reda koja
je željela vratiti nekadašnju strogu disciplinu iz vremena Sv.
Bernarda. Službeno se nazivaju ''Cisterciti strožeg obreda'' (Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae - OCSO.) Uz kartuzijance, reformirani cisterciti (trapisti) spadaju u najstroži
red u Katoličkoj crkvi, što podrazumijeva potpunu izoliranost
i šutnju, sedam dnevnih zajedničkih molitvi, obvezan fizički
rad, pet zavjeta, suzdržavanje od mesa i drugo. Redovnički
život temelje na glasovitom pravilu Sv. Benedikta ''Ora te labora''
(Moli i radi). U Delibašinom Selu, nadomak
Banje Luke, postoji već
138. godina trapistički samostan "Marija
Zvijezda". Trapisti su
najpoznatiji po proizvodnji sira koji je po
njima nazvan "trapist",
a neke opatije poznate su i po proizvodnji
piva, kao i drugih
prirodnih, ekoloških proizvoda.
U opatijama postoje dvije vrste
kuhinja,
samostanska kuhinja
zatvorena svima
osim redovnicima, te otvorena
kuhinja za važne
goste. Fratri, dakako, nisu izumili
finu kuhinju, ali su
je zasigurno znali
njegovati. Cistercitski pravilnik temeljio se na idealima svetoga Benedikta i njegovom najpoznatijem geslu Ora et labora, odnosno moli i radi. Benedikt je u svoj pravilnik uvrstio i
ona koja su se odnosila na brigu ili njegu o tijelu. Odredio je
i broj dnevnih obroka i broj pojedinih jela.
«Vjerujemo da su za glavni dnevni obrok za svaki stol dovoljna dva kuhana jela, s obzirom na različite potrebe. Kome jedno jelo ne odgovara ima na taj način mogućnost da se zasiti
drugim. Dva kuhana jela, dakle, dostaju svoj braći. Ako ima
voća ili svježeg povrća, može se pridodati i treće jelo. Osim
toga dovoljna je dobra unca kruha na dan. Redovnik ne smije
biti pijanac, zapravo vino i nije za njega», pisao je sv. Benedikt i propisao četvrt litre vina na dan po redovniku.
Sir i mlijeko je važan i ukusan dio samostanske kuhinje, ali je
i ono kao i kravlje mlijeko, teško probavljiva hrana koja može
uzrokovati čak i bubrežne kamence. Taj se dvostruki nedostatak ublažio time što se u sir umiješalo dosta začinskih trava,
meda i vina. Srce dobre kuhinje prije svega čine svježe namirnice, a dušu sigurno predstavljaju začini.
Samostanski kuhar u srednjovjekovlju bio je u vrlo dobrom
položaju jer je imao na raspolaganju najveći mogući izbor
začinskih trava i drugih dodataka za oplemenjivanje jela,
te suhomesnate robe. Cisterciti koji su nastanili naše krajeve prvo su sagradili skladište u Senju i tako riješili problem
opskrbe namirnicama i začinima neophodnim za život, ali
su isto tako odatle slali svoje proizvode u svijet. O začinima
se brinuo drugi po važnosti brat u samostanskoj hijerarhiji.
Jedna od njegovih dužnosti bila je držanje dragocjenih i vrlo
skupih začina i trava pod ključem. Vreće pune začina nisu
bile predviđene samo za kuhare i pekare nego i za ljekarni-
ke, ali i za priređivanje aromatičnih vina i piva. U ormarima
samostanskih kuhinja nalazili su se korijandar, cimet, klinčić,
razne vrste kima, kurkuma, muškatno oraščić, egzotični med,
lavanda, anis, lovor, kadulja, sezam, gorušica, mak, mirta, kopar, ružina vodica, mažuran, ružmarin, papar i sol.
Kaša je bila glavna redovnička hrana, osobito u vrijeme posta.
Zobena kaša ukusno pripremljena s orasima, grožđicama i
drugim voćem, prelivena velikim komadom maslaca i vrhnjem
bila je česta. Cisterciti su imali vlastita uzgajališta šarana i druge ribnjake, pa je i riba bila zastupljena na njihovom jelovniku.
Sv. Benedikt je ostavio točan naputak kakva osoba mora biti
redovnik koji brine o začinima i mirodijama:
«Izabire se iz zajednice takav čovjek koji ima životno iskustvo
i dobar karakter. Koji je umjeren i nije izjelica, nije uzrujan,
grub, neugodan, ohol ili rasipan. Mora se brinuti za sve što
mu opat povjeri. Ne smije braću zbunjivati. Nerazboritu braću ili njihove nerazborite želje mora ispunjavati na razborit
način. Mora se također brinuti za bolesne, djecu, goste i siromahe. Sav inventar, sva samostanska imovina, povjerena je
njegovoj velikodušnoj, a nikako škrtoj upravi. Dodjeljuje braći
dogovorenu količinu hrane i pića.»
Recepti
SIR SA ZAČINSKIM TRAVAMA I SUHA DIVLJAČ
Sastojci:
300 g domaćeg svježeg
sira
50 g domaćeg vrhnja
250 g suhe divljači ili
pršuta
Začini po želji: đumbir,
vlasac, muškatni oraščić, kapari
Priprema:
U svježi domaći sir se umješa kombinacija začina, kao što su
nekad činili kuhari iz Srednjeg vijeka, a listići pršuta ili sušene
divljači se stavi na tanjur oko sira.
Diabetes
www.diabetes.hr
35
Tjelovježba
Gastro putovanja
br. 5/2012
br. 5/2012
ŽLIČNJACI OD MAKA I JEČMENE KAŠE
Sastojci:
200 g maka
0,25 l mlijeka
200 g ječmene kaše
60 g suhih grođžica
50 g badem listića
100 g meda
50 g maslaca
0,05 l medene rakije
0, 2 l domaćeg vrhnja
60 g meda
3 žlice limunovog soka
Priprema:
Ječmenu kašu skuhamo i ocijedimo, mak prokuhamo u mlijeku s maslacem, grožđicama i medenom rakijom. U kuhani
mak dodamo med, rezane bademe i kašu te sve izmiješamo.
Oblikujemo žličnjake i serviramo ih s umakom od vrhnja i
meda. Umak se priprema tako da se u vrhnje doda med i
kuha dok se ne zgusne. Limunov sok se doda na kraju.
PASTRVA U TIJESTU
Sastojci:
500 g lisnatog tijesta
5 komada pastrve po 200g
10g suhih vrganja
150g konzerviranih šampinjona
80g svježeg sira
80g gorgonzole
sol, bosiljak, peršin, anis, sezam, češnjak
200g mrkve
tri jabuke isječene na kriške
Priprema:
Svježu pastrvu filetiramo te između dva fileta stavimo nadjev
od gorgonzole, kapara, domaćeg sira, vrganja, češnjaka, bosiljka i peršina. Tako pripremljenu pastrvu umotamo u lisnato
tijesto u koje smo dodali mak, anis i sezam. Peče se u pećnici
približno 40 minuta na 200 stupnjeva. Za prilog poslužiti valjuške od sira, bosiljka i peršina te pasiranu mrkvu obogaćenu
muškatnim oraščićem i začinima.
Upornost ima i svoju krunu
Jadranka Kos, prof. rehabilitator i bacc. fizioterapeut
O
vo je sažetak priče koja slijedi u nastavku. Ponovno pišemo o gospodinu Zlatku Glavanoviću, zapravo on piše
o svom sudjelovanju i ovom prilikom o posebnom, počasnom doprinosu na Olimpijskim igrama u Londonu 2012.
O športskom radu i postignućima gospodina Glavanovića već je
objavljen članak u ovom časopisu. Cijeli radni vijek u pokretu.
Šećerna bolest… i dalje u pokretu i nastavku samostalnog vježbanja i posebnoga sporta - streličarstva. Streličarstvo - uspjeh
za uspjehom, medalja za medaljom, neumorno, uporno.
I možda ne bi bilo pravedno da je ostalo samo na tome.
Upornost ima i svoju krunu.
Slučajan ili pravdom nadahnut poziv na Olimpijske igre. Postoje ipak ljudi koji pažljivo i sustavno prate druge ljude u nji-
hovim dobrim djelima i imaju osjećaj za pravdu.
Tako je počelo… i dovelo gospodina Glavanovića u Veliku Britaniju na časnu dužnost nošenja baklje kroz Englesku pred
početak Olimpijskih igara 2012. godine.
Kada ne bi postojao stil života koji uključuje uporno i neumorno kretanje, ovo ne bi bilo izvedivo, pred kamerama,
pred stranim svijetom, pred brojnim gledateljstvom u ovoj
časnoj, zlatnoj životnoj dobi.
Gospodin Zlatko Glavanović bio je izabran i nosio je olimpijsku baklju.
Time može biti ponosna cijela Hrvatska, grad Zagreb, a posebno svi prijatelji i znanci te nadasve čitatelji ovog časopisa.
Velika obitelj koja se bori za dobro zdravlje i kretanjem.
KAKO SAM TAJNO NOSIO
OLIMPIJSKI PLAMEN
DA HOO ZA TO NE ZNA!
I dio: Zagreb
KRONOLOGIJA
Krajem studenoga nazvala me gospođa Barica Jakopović.
Javlja mi da me prijavila na natječaj za nositelja Olimpijskog plamena. Natječaj je raspisao Samsung Electronics, kao službeni partner,
suorganizator i sponzor projekta „Olimpijski plamen 2012.“ Vijest
me oduševila, iako mislim da su mi šanse vrlo male među svim ostalim vrijednim hrvatskim sportašima.
Odmah sam nastavio intenzivnije trenirati trčanje, iako još nemam
nikakvih podataka o duljini i zadanom tempu na stazi.
Tri mjeseca kasnije potpisao sam ugovor. Iz Londona mi stiže 16.
ožujka čestitka da sam odabran i potvrđen. Bit ću zaista jedan između 8.000 ponosnih nositelja iz cijelog svijeta!
U Nacionalu, pa onda i u Večernjem listu od 28. ožujka, pojavila
se vrlo kratka vijest, veličine poštanske marke, da ću sudjelovati na
Olimpijskim Igrama kao predstavnik Hrvatske koji će nositi Plamen.
Vijest su prenijeli i izviđački listovi. Nadao sam se da će vijest o tome
doprijeti do više medija sa strane Samsunga, ali nitko ništa ne objav-
ljuje. U turističkom izdanju „Zagreb inyourpocket“ za jun-jul objavljen je o meni, kao sportašu, napis na pola strane i sa dvije slike. I
toga ne bi bilo da novinarku nije moj izviđački prijatelje Vladimir
Kuk upozorio da ću u ime Hrvatske nositi Olimpijski plamen.
Klub „Cekin“ odmah je reagirao: oslobađaju me kotizacije na svojim
turnirima, jer im je čast da nastupam kod njih!
Mojem oduševljenju i veselju nema kraja. Javljam svojim prijateljima i članovima streličarskog kluba „Dubrava“. Zatim početkom svibnja o tome i službeno obavještavam i hrvatski i zagrebački streličarski savez, kao i svoj klub. Nešto kasnije i Hrvatski olimpijski odbor.
Ujedno molim za malu donaciju kako bi se bolje pripremio, a i za
sam boravak u Engleskoj.
PLAMEN
Samsung je organizirao nošenje Olimpijskog plamena za Igre u Ateni
2004, u Torinu 2006, u Pekingu 2008. i sada za XXX Olimpijadu u
Londonu 2012.
Olimpijski plamen simbolično širi poruku mira, jedinstva i prijateljstva.
Diabetes
www.diabetes.hr
37
Tjelovježba
Tjelovježba
br. 5/2012
br. 5/2012
Prvi put se nosio 1928.
u Amsterdamu. U
Atlanti 1996. plamen
su astronauti odnijeli
u svemir. Na Igrama u
Sydneyu 2000. ronioci
su ponijeli baklju na
Veliki koraljni greben.
Baklja se 2008. popela
i na Mont Everest!
Plamen počinje svoj pohod diljem Engleske 18. svibnja i traje 70
dana. Proći će tisuću gradova i sela. Vidjeti će ga 95 posto stanovništva. Nositi će ga 8.000 bakljonoša, a ja ću imati tu veliku čast biti
jedan od njih. Mnogi moji prijatelji, streličari iz cijele Hrvatske pa i
iz BIH, čestitaju mi, vesele se zajedno sa mnom. Jedan prijatelj to
nošenje baklje usporedio je kao da sam se popeo na Mont Everest
i tamo gore na vrhu svijeta zabio zastavu! A svakako, to je vrhunski
doživljaj koji se ostvaruje samo jednom u životu.
KRITERIJI
Mnogo je bilo upita što je bio kriterij moga odabira. Neki misle da
je to zato jer sam najstariji streličar u Hrvatskoj. Zaista sam najstariji
i po godinama i po aktivnom stažu, ali to sigurno nije bilo nimalo
odlučujuće. Odbor za odabir kandidata je sigurno uzeo u obzir mnogo važnije pokazatelje. Kao nastavnik tjelesnog odgoja proveo sam
cijeli radni vijek educirajući školsku djecu u sportskom duhu. Licencirani sam učitelja skijanja i više od 30 godina učio sam djecu tom
sportu. Uz skijanje, aktivno sam sudjelovao i u nekim drugim sportovima: judo (treći u Hrvatskoj 1955-56); veslanje u kajaku i kanuu:
plovidbe Savom, pa Drina 1959, 300 km; tae-kwon-do: crveni pojas
1982; budo-kai žuti pojas 1984; Svojedobno sam svakodnevno jogirao i po 10 kilometara; planinarenje (Julijske Alpe i Triglav 1964,
Pohorje, Medvednica); s mojim izviđačkim klubom „Bura“ zadnjih
10 godina: Velebit, Risnjak, Snježnik, Učka, Maglić, Dinara, Svilaja,
Papuk, Vranica ove godine, itd);
Vodio sam besplatno nekoliko godina streličarsku grupu s oko 40 polaznika pionirskog uzrasta - danas kategorija kadeta i juniora, (osvajali
su prva mjesta na prvenstvima Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije).
U streličarskom sportu aktivan sam već 40 godina. Sudjelovao sam
na oko 480 turnira i imam impozantnu zbirku od oko 350 medalja,
najviše zlatnih. Postavio sam i još držim 12 državnih rekorda koji su
još važeći i nakon šest godina! Proglašen sam dva puta za sportaša
općine Dubrava 1987. i 1988. Osvojio sam prvenstvo Europe 1997,
Europski kup 2011. U raznim streličarskim disciplinama i u tri stila
te seniorskoj i veteranskoj kategoriji bio sam prvak Zagreba 31 put,
Hrvatske 55, Slovenije 3, Jugoslavije 10 puta. Još uvijek aktivno nastupam na mnogim streličarskim turnirima i osvajam medalje bez
obzira na njihov sjaj.
Od prvog dana postanaka izviđačke organizacije, prije 60 godina, vodio sam niz družina. Sada sam starješina 15. čete „Tornado“ koju sam
osnovao i vodio od 1962. i koja je bila pet puta proglašena za najbolju četu u Hrvatskoj. Zadnje tri godine sudjelovao sam volonterski sa
38
Diabetes
www.diabetes.hr
svojom četom na tri logorovanja, (Petrova gora, Velebit, Mrežnica).
Desetak godina bio sam voditelj i predavač na „šumskim školama“
Saveza izviđača Hrvatske. Ukupno sam pod šatorima proveo preko
1.100 dana. Imam najviša izviđačka priznanja i odlikovanja.
Vjerujem da su odbori u Zagrebu i Londonu uzeli u obzir ove podatke prilikom odlučivanja za izbor nositelja plamena.
Vrlo je interesantno da nijedna krovna sportska organizacija izvan streličarstva, kao ni Hrvatski olimpijski odbor (HOO) nisu pokazali apsolutno nikakav interes za činjenicu da će i Hrvatska imati svoje predstavnike
u nošenju Olimpijskog plamena! Po tome sudeći, to je ipak samo moja
posve privatna stvar, potpuno nevažna za bio koga drugoga.
BAKLJA
Preuzimam svoju baklju koju ću nositi i koja mi trajno ostaje za uspomenu. Nije zlatna, ali je zlatne boje. To je kvaliteta olimpijskog
plamena: njegov sjaj i toplina. U baklju je usječeno 8.000 krugova
- za svakog nositelja baklje po jedan krug. Teška je oko jedan kilogram, visoka 8o centimetara. Trokutasti oblik baklje inspiriran je iz
povijesti olimpijskih igara i vizijom Olimpijskog pokreta: tri olimpijske vrline: poštovanje, izvrsnost i prijateljstvo te olimpijski slogan:
brže, više, jače. London je po treći puta domaćin Igara (1908. 1948.
i 2012. godine) i konačno: vizija Olimpijskih igara u Londonu - sport,
obrazovanje i kultura.
II dio: Engleska
18. SRPANJ
Došlo je vrijeme odlaska na Otok. U avionu upoznajem i drugu hrvatsku nositeljicu, gospođu Kristinu. U kokpitu se slikamo s kapetanom i kopilotom, a po slijetanju na Heathrow nakon više od dva sata
vožnje, stigli smo u prekrasan Bradbourne House, dvorac iz 1650
godine gdje nas dočekuje koktel i svečana večera. Upoznajemo
ekipu iz Srbije: Martina i Slobodan su nosioci, Ana je predstavnik
“Samsung Adria“ za Hrvatsku i Srbiju. Slijedećih dana međusobno
ćemo se družiti više nego s ostalim nositeljima.
Izvanredno su nas zabavljala tri tenora iz grupe „Divas“. Vrlo brzo
vrhunski su nam podigli raspoloženje. Zatim je slijedio još sat vožnje
i stigli smo u Maidstone u luksuzni „Tudor Park, Marriott hotel & golf
klub“. Dobili smo bijelu uniformu u kojoj ćemo sutra nositi baklju.
U kontaktu s domaćinima mnogo mi pomažu moj pratilac gospodin
Marijan Turudić i Kristina.
Dionica na kojoj ću nositi Plamen nalazi se u jugoistočnoj Engleskoj,
u grofoviji Kent, u mjestu Cliftonville, na samoj obali, na rtu koji dijeli Sjeverno more od Kanala. Trasa nošenja je Northdown RD do
Lyndhurst Avenue.
NOŠENJE
Na početku svoje dionice izlazim
iz busa. Isti tren okružuju me ljudi
koji žele da se zajedno slikamo uz
baklju. Prilazim starijoj gospođi u
invalidskim kolicima. Ona radosno prihvaća baklju i slikamo se.
Pljesak sa strane. Jednu malu djevojčicu majka nagovara na zajedničko slikanje ali ona se ipak boji
zlatnog velikog predmeta i odbija prići. Ali zato svi ostali, veliki i
mali žele uspomenu. To je događaj koji vjerojatno više nikada neće
doživjeti. I tako to traje desetak minuta, sve dok ne stiže prethodni
nosilac koji će mi predati plamen.
„Poljubac baklji“je uspio, i počinjem trčati svoju dionicu. Dok gledatelji oduševljeno plješću, blicevi sijevaju i ore se veseli pokliči.
Ispred mene mnoštvo fotografa i snimatelji BBC-a koji direktno prenose nošenje Plamena.
Uzbuđen sam, ne mogu misliti ni na što, visoko dižem baklju u jednoj ruci i drugom mašem okupljenima. Ispunjen sam euforijom.
Osjećam se kao da sam ovog trena olimpijski pobjednik! Neponovljiv trenutak ponosa, zadovoljstva i ushićenja. Na zalazu moje sportske karijere ovo je zaista neponovljiv i neočekivani vrhunac!
Stigao sam do završetka moje 400 metarske dionice. Sada ja predajem plamen sljedećem nosaču (broj 61). On kreće, a moja baklja se
gasi. U autobusu me ostali nosači dočekuju razdraganih lica i burnim
aplauzom kao i za sve druge bakljonoše. Još slijedi kratka vožnja
gradom, a zatim izlazimo iz kordona građana. Polako se smiruje i
stišava euforija i utisci počinju dolaziti u sjećanje.
19. SRPANJ
Veliki dan za svakog od nas nositelja. Ponovno sat vožnje i zatim
nas vode na zadnje okupljanje. Dobivamo brojeve redoslijeda nošenja. Međusobno se upoznajemo tako da svatko priča svoju kratku
privatnu i sportsku biografiju. U daljini vidimo more. Nije to naš Jadran, lijep i plav, to je neko sivo more koje okružuje Englesku. Jasno
mi je zašto oni ljeti dolaze na naše predivno i toplo Jadransko more.
Dok autobus lagano klizi ulicama
Cliftonvillea, mnogobrojni građani s obje strane ulice već nas
dugo čekaju. Svuda vidim razdragana lica, mahanje, smiješak i fotografiranje. Pred školama dječji
zborovi pjevaju za nas, uz cestu
sve puno ljudi, većina kuća okićena je balonima i zastavama. Cijeli
grad zaista živi za ovaj trenutak!
LEEDS
Predvečer nas vode u Mote park do predivnog starog dvorca Leeds.
Građevina je odlično sačuvana i okružena jezerom. Na prostranom
parku održava se koncert u čast Olimpijskog plamena. Veliko mnoštvo uglavnom mlađih ljudi uživa u glazbi poznatih izvođača. U očekivanju su da bakljonoše stignu u sam dvorac gdje će Plamen noćiti.
Nad nama je preletjela eskadrila starih aviona iz prvog svjetskog
rata, a paunovi, patke i divlje guske šeću svuda oko nas.
Nažalost nismo mogli dugo ostati, vraćamo se u hotel na večeru.
20. SRPANJ:
CANTERBURY
Zadnji dan boravka posvećen je kulturnim vrednotama južne Engleske. Prije polaska Marijan i ja šećemo golf terenom. Zadivljen sam
engleskim travnjakom i savršeno mekanom travom.
Razgledavamo Canterbury u grofoviji Kent. To je crkveno središta Engleske. Sv. Augustin je ovdje 597. godine počeo propovijedati kršćanstvo i te je godine utemeljena prva katedrala. Sadašnja je građena
od XI-XV stoljeća. Arhitektonski je spomenik, ima tri tornja, bogati
portal, a odlikuju je i bogati predivni vitraji na velikim prozorima.
Godine 1170. nadbiskup Thomas Becket ubijen je u katedrali. Uz njega tu su pokopani i mnogi drugi engleski visoki odličnici. Katedrala je
poznata i po metropolitanskoj knjižnici s vrlo mnogo starih rukopisa.
Nakon obilaska katedrale šećemo tipičnim engleskim gradićem.
Začudo, nigdje nema nikakvog obilježja Olimpijade, pa se nikakav
suvenir ne može kupiti.
Poslije a la cart ručka polazimo za London. Sa sat kašnjenja dižemo
se u zrak. London nismo ni vidjeli. Nosim svoju baklju sa sobom u
kabini aviona uz odobrenje i poseban certifikat Olimpijskog odbora.
Cjelokupna organizacija puta, dočeka, smještaja i programa u nadležnosti je Samsunga i bila je besprijekorna u svakom pogledu.
III dio: Hrvatska
ZAVRŠETAK
Tjedan dana po povratku, na turniru u Čakovcu, istrčao sam pred
okupljene streličare u olimpijskom dresu i s bakljom. Moji kolege
i prijatelji svakako zaslužuju da me vide onakvog kakav sam bio i u
Engleskoj. Buran pljesak bio je pravi odgovor. Čak se i lokalna televizija zainteresirala pa sam dao i svoj prvi intervju. Navodno su i
Međimurske novine objavile tekst i sliku.
Za predstojeće prvenstvo Hrvatske u Sisku Zdenko me zamolio da
ponovno dođem s bakljom.
Time očito završava mojih „pet minuta slave“.
Dobio sam slike od Kristine i Samsunga. Između nekoliko stotina fotografija našao sam i desetak za mene interesantnih. Ipak, jedine
ključne fotke s direktnog nošenja baklje kroz grad, snimio je isključivo Marijan. Stvarno sam mu zahvalan i radi toga. Da bi to snimio,
morao je trčati uz mene dok sam nosio baklju. U žaru nošenja baklje
nisam ga ni zapazio. Službene fotografije iz snimateljskih kola ispred
nositelja baklji nažalost nismo dobili.
ZAHVALA
I na kraju, želim zahvaliti gospođi Barici, gospodinu Marijanu, klubu
Cekin, Hrvatskom i Zagrebačkom streličarskom savezu i svima vama,
svojim streličarskim kolegama i prijateljima, koji su mi čestitali na izboru, uputili puno lijepih riječi i time mi dali veliku moralnu podršku.
Glavir, 19. kolovoza 2012.
Diabetes
www.diabetes.hr
39
Tjelovježba
Tjelovježba/Kolumna
br. 5/2012
br. 5/2012
Usput zabilježeno
Aleksandra Paurević profesorica je kineziologije. Osim svakodnevnog vježbanja pilatesa i ostalih tehnika, Aleksandra je prva u
Hrvatsku donijela Fly Pilates, iznimno zanimljivu tehniku pilatesa
u zraku na ljuljački. Maša ima 3,5 godine i kao sva djeca voli
igre, pa je Aleksandra osmislila vježbe za djecu. U tome joj je
pomogao suprug koji se nije htio slikati, već je "slavu" prepustio
svojim najdražim ženama.
Pismo iz budućnosti
Vesna Mimica
Z
nate jedno od onih popodneva
kada grad opusti, kad nije pre­
vru­će a ipak je dosta toplo da
mo­že­te pokazati haljinicu i opušteno
sje­di­ti u kafiću? E takvo jedno mjesto
u opu­stje­lom Zagrebu nagnalo me na
raz­miš­lja­nje o hrani. (Iako je bilo toplo
hra­na mi se vrtjela po glavi).
Što bi bilo dobro jesti, a što ne? Hoću li
se "istesati" za novi bijeli - molim vas lije­
po .. bijeli!! - dvodijelni kupaći kostim?
Ma, možda da samo pijem vodu i limun...
I dok sam zamarala glavu prepunu
kovrča koje nikakva frizura nije mogla
smiriti, vidjela sam tu sliku. Obitelj.
Otac, majka i dvoje djece, curica i dečko, lagano še­ta­ju prema meni. Svi jedu
po trokut pizze koja je očito premasna,
vidi se po za­maš­će­nima papirnatim
ubrusima i oko njihovih usta. A oni blaženi i sretni!
Osim što je definitivno prevruće za
masni trokut, slika ima još jednu dimenziju: cijela obitelj, prema mojoj
procjeni, ima dvjestotinjak kilograma.
Otac i majka, svaki za sebe, prošli su
stotku, a dječica, stariji dječačić i mala
djevojčica sigurno zajedno idu prema
toj brojci.
Ali, tko sam ja da to osuđujem? Izgledaju zadovoljno, očito su se uredili za
izlazak i počastili, pa neka imaju kilogram, dva, tri, molim lijepo: 50 previše. To je njihova briga.
Ipak, u ovoj me slici više zasmetao
masni trokut pizze i tvrdnja mnogih
da je to talijansko jelo «hrana smeće»
jer su me moji rođaci u Italiji, kod kojih bi provodila ljetne praznike, naučili
40
Diabetes
www.diabetes.hr
voljeti i spravljati pravu (!) pizzu. S nje
se nikada nije cijedila mast i nije bilo
špeka i kulena, već rajčice, mozzarele,
inčuna, katkada artičoka. Fino je to i
zdravo jelo za razliku od trokuta koji se
prodaju na našim kioscima brze hrane.
No, bio je lijep dan i ljudi su bili sretni,
ja sam imala novu haljinu, kava je mirisala. Zaboravih.
Jučer sam uz jutarnju kavu naglo osvježila sliku te obitelji. U nekom od časopisa, koji se čitaju za kavom, pročitala
sam pismo mlade žene koja traži pomoć. Kaže da je uvijek, kao djevojčica, bila «ugodno popunjena» a danas
u tridesetoj ima 130 kilograma! Bože
dragi, kao da sam pročitala pismo
iz budućnosti djevojčice s trokutom
pizze u šetnji zagrebačkim trgom!
Vidjela sam kako sjedi za kompjutorom
uz koji je trokut masne pizze i roni suze
pišući nekoj «Teti Savjeti». Svega joj je
dosta, ne može obući ne samo bijeli,
nego nikakav kostim za kupanje, dečko
prijeti da će ju ostaviti. Mama bjesni
na nju govoreći »jesam li ti rekla da ne
jedeš tu masnu pizzu», a ova joj očajna
odgovara: »Pa, ti si mi je ispekla!"
Nema što drugo nego pisati pismo pomoći i od sutra, vjerojatno od ponedjeljka, jesti samo mrkvicu i tvrdo kuhana jaja. Bila je to u moj glavi veoma
živa slika. Morala sam stresti glavu da
je se otresem.
Neće, naravno, svako dijete koje je
buc­mas­to u djetinjstvu biti pretilo u
mladosti. Dokaz tomu su moje slike u
prvim mje­se­cima života. Oči su mi prorezi iznad obraza. Sigurno sam mami bila
najljepša, ali se zato moja mama brinula
da nikada ne napišem pismo djevojke od
130 kilograma.
Laž je da djeca ne vole zdravu hranu!
Ona će jesti ono što ih učimo da jedu
kod kuće, kasnije će stvarati i druge navike, ali ono što smo ih naučili ostat će
kao osnova njihove prehrane.
Sjetim se tako da je moja mala sestrična
umakala hrenovku u malinovac. Moja
se teta slatko smijala kao i svi mi. Znali
smo da je to «mali izlet» a ne pravilo.
Djevojčici i dječaku s trga roditelji nisu
dali priliku za dobar start u životu. Ako
smo dopustili da nam u djetinjstvu započne borba, ne za vitku liniju, nego za
normalnu težinu, kasnije ćemo trošiti
previše vremena i novca na ispravljanje te greške. A ako onda još počnemo
sumanuto vježbati, trčati, plesati, riskiramo ozbiljne poremećaje zdravlja.
Pretili ljudi često rade istu grešku koju
su radili i njihovi roditelji. Halo ljudi,
gdje ste bili prije?
Nemojte zato davati djetetu «smokije»
da prestane plakati, nemojte mu kupovati «brzu hranu» zato "jer svi to jedu",
nemojte mu govoriti da jede voće jer
je to zdravo (a vi pri tome niste to isto
jeli!), nemojte ga tjerati da vježba dok
se vi uspuhani penjete na drugi kat.
Djetinjstvo je lijepo samo kada nije opterećeno ograničenjima, a znamo koliko je to danas rijetko. Zašto da djecu
onda opte­re­ti­mo i nepotrebnim teretom kilograma?
Zato što smo bili lijeni poduzeti nešto
sami za sebe?
1. Divovski koraci
Hodajte divovskim koracima, naravno onoliko koliko dijete izdrži.
2. Skačite
Pripremu napravite u čučnju, pa skočite visoko od poda s rukama u zraku.
3., 4. Poskakujte s noge na nogu, možete i u prostoru
Sve će ove vježbe u djece razvijati ravnotežu, posturu tijela, motoriku i naravno, jačati mišiće tijela. Za mame koje će vježbati s njima također su korisne jer će
također ojačati mišiće, a možda i izgubiti koji kilogram viška.
Diabetes
www.diabetes.hr
41
Iz udruga Hsdu-a
Iz udruga Hsdu-a
br. 5/2012
br. 5/2012
Iz udruga
ŠUK na Pannonianu
Poziv na protestni skup
D
OSIJEK
O
daziv na besplatno mjerenje šećera među mladima
bio je sasvim dobar: od 22.
do 26.8. obavili smo 250 mjerenja i to
upravo za vrijeme trajanja Pannonian
Challenge XIII. Ovo je prvi put da sam
organizirao tako nešto i najteže je bilo
naći sponzore za trakice. Ali, i ta je pre-
Mladen Došen
OSIJEK
ana 29. rujna 2012. u Osijeku,
na trgu Ante Starčevića od 10
do 13 sati u organizaciji Društva za zaštitu od dijabetesa Osijek,
provodit će se protestni skup u svrhu
Zoltan Varga
stvaranja povoljnijih uvjeta za rad Regionalnog centra za Slavoniju i Baranju
za endokrinologiju, dijabetes i bolesti
metabolizma pri Kliničkom bolničkom
centru Osijek.
Pozivamo predstavnike dijabetičkih
udruga Slavonske regije da budu nazočni na skupu.
65. obljetnica splitske udruge!
4. susret djece i mladih dijabetičara Slavonije, Baranje i Moslavine
Čudo jedno: baš svi su pobijedili!
Pavao Mach
I
ove godine nastavljena je tradicija
održavanja Susreta djece i mladih
dijabetičara regije Slavnije, Baranje i
Moslavine. Tako je 1. rujna ove godine
u Županji održan 4. Susret djece i mladih ove regije u organizaciji Dijabetiče
udruge Županja, Patronažne službe
Doma zdravlja, a pod pokroviteljstvom
gradonačelnika i Grada Županje. Na
ovoj manifestaciji bili su prisutni djeca
i mladi te predstavnici udruga ove regije i to iz Zagreba, Virovitice, Slatine,
Đakova, Slavonskog Broda, Osijeka,
Vukovara, Garešnice te domaćina i organizatora susreta - Dijabetiče udruge
iz Županje.
Nakon okupljanja i pozdravnih riječi, susret je otvorio gradonačelnik Grada Županje Davor Miličević, koji je poželio svim
učesnicima uspjeh u sportskim natjeca-
42
Diabetes
www.diabetes.hr
njima kao i ugodan boravak u Županji.
S nestrpljenjem se očekivao početak
natjecanja i to posebno kod malih
„slatkića“ koji su još jednom dokazali
kako se i s dijabetesom može uspješno
boriti u svim sportskim igrama. Zaista
bi bilo neoprostivo da se zbog financijskih poteškoća, s kojima se susreću
lokalne udruge, ne nastavi s ovakvim
susretima koji ovoj djeci pružaju toliko
radosti i veselja.
Bilo je i onih učesnika susreta koji su
možda po prvi put u životu bili u prilici provozati se konjskim zapregama
županjske konjogojske udruge. Uvijek
ću se sjećati sretnih lica i velike radosti
prilikom podjele medalja za postignute rezultate i nadam se da će ih te medalje podsjećati na jedno lijepo druženje i ugodan boravak na ovom susretu.
Medalje su dobili svi takmičari jer na
ovom susretu svi su bili pobjednici.
Nakon održanog takmičenja, sudinici
su prošetali Savskom šetnicom do Zavičajnog muzeja „Stjepan Gruber“ koji
se nalazi u graničarskom čardaku, jedinom takvom očuvanom primjerku vojnokrajiške obrambene arhitekture na
Branko Lulić
SPLIT
ŽUPANJA
području Republike Hrvatske. Cjelodnevdni program je vodio Ivo OršolićStanić, voditelj humorističke emisije
na Hrvatskom radiju Županja. Pri kraju
susreta sve prisutne zabavio je poznati
slavonski pjevač Šima Jovanovac.
Zahvaljujem se svim sponzorima, donatorima kao i volonterima koji su
omogućili da se ovaj susret održi na
zadovoljstvo svih sudionika.
I na kraju, dragi gosti ovoga četvrtog
susreta djece i mladih, nadam se da
ste iz Županje otišli dobro raspoloženi, puni lijepih dojmova, a one naše
propuste, ako ih je i bilo, molim vas da
brzo zaboravite.
Do novog susreta u nekom drugom gradu, puno srdačnih pozdrava iz Županje.
preka bila savladana.
Inače, atmosfera je bila super i puno
mladih se raspitivalo i učilo o diabetesu. Već planiramo i novo besplatno
mjerenje na drugoj lokaciji i nadamo
se da nećemo dobiti još članova u naš
klub slatkih.
P
rekrasnim programom u HNK
Split 22. svibnja 2012. obilježili
smo 65. godišnjicu postojanja i
djelovanja naše udruge uz nazočnost
brojnih visokih gostiju, uzvanika, naših
prijatelja i suradnika.
Pokrovitelji ovog vrijednog jubileja bili
su izaslanik predsjednika Republike
Hrvatske prof.dr.sc. Izet Aganović, u
ime Vlade i Ministarstva zdravlja mr.sc.
dr. Jasna Ninčević, Splitsko dalmatinsku županiju predstavljao je dožupan
prof. Luka Brčić, a Grad Split dr Romana Škrabić.
Nazočnima su se obratili uvaženi gosti
- prof Aganović, dr Ninčević, prof. Brčić, dr Škrabić i predsjenik HSDU prof
Davor Bučević.
Predsjednik splitske udruge Branko
Lulić, dipl. inž. u svom je nastupu zahvalio nazočnima na potpori i dolasku.
Zamolio je minutu tišine za sve preminule članove i aktiviste udruge. Osvrnuo se na proteklih 65.godina i putem
video projekcije to pokušao prikazati u
osam minuta video projekcije (svi su
se složili da je video projekcija odlično
napravljena!).
Ovom prigodom zaslužnima su uručene povelje i zahvalnice splitskog dijabetičkog društva za podržavanje rada
udruge i volonterski rad.
Priznanja su uručili predsjednik udruge Branko Lulić i prof. Izet Aganović.
Prof Aganović obavijestio je nazočne
da je Komisija za odlikovanja odlučila
odlikovati Branka Lulića ordenom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski,
najvišim odlikovanjem u ovom području djelovanja.
Potrebno je i ovim putem zahvaliti svima onima koji su pomogli da se ovaj
veliki jubilej dostojno obilježi. Zahvaljujemo voditeljici programa gđi Editi
Lučić, umjetniku proslavljenom baritonu Ratomiru Kliškiću, pijanistici Kristini
Cvitanić, te osoblju HNK Split.
Inače, izvještavajući o radu naše udruge spomenimo kako smo ove godine
uspjeli uputiti 10-tero djece u edukativno-zdravstvene kampove (Rabac,
Zadar i Duga uvala kod Pule), odakle
su se vratili puni volje i snage da se
nose sa svojom bolešću. Zahvaljujemo
Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga
koji nam je obilno pomogao u upućivanju djece u kampove.
Uspjeli smo korektno završiti ciklus
edukacije –radionica u grupama IV-VII
te smo polaznicima uručili potvrdnice. Obavila je to mr.sc. Jasna Ninčević, ravnateljica Nastavnog zavoda za
javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske
županije. S narednim ciklusom nastavljamo potkraj rujna.
Spomenimo također kako je pedesetak naših članova u srpnju bilo na
jednodnevnom nagradnom izletu u
Primoštenu gdje smo se stvarno odmorili, iskupali, odlično ručali u restoranu „Kamenar“, vježbali u moru, igrali
na balote, tenis i golf te se uz pjesmu
vratili kućama.
Zdravi i veseli bili uz dobro regulirane
šećere!
Diabetes
www.diabetes.hr
43
Civilno društvo
Civilno društvo
br. 5/2012
br. 5/2012
KLJUČNE INFORMACIJE
KORISNE INFO
Ovaj je naslov nezanimljiv,
ali je zato sadržaj odličan!
Nije rijetkost da neprof itne organizacije uspijevaju ostvariti kvalitetnu komunikaciju s korisnicima
svojih usluga – to im je i jedan od glavnih zadataka. Problemi, međutim, često nastaju u komunikaciji s
najširom javnosti. Ali, rješenja postoje
Morana Fudurić,
asistentica na Katedri za marketing EFZG-a
O
dnosi s javnošću (PR) služe upravo tome: izgradnji odnosa s javnostima putem objava za medije,
tiskovnih konferencija, internih izvješća i brojnih
drugih alata. No, često se javlja pitanje: o kojim to javnostima
točno govorimo?
U slučaju neprofitnih organizacija to su svakako korisnici, donatori i financijeri, mediji, vlast te naposlijetku šira javnost
kao najveća, ali i najmanje konzistentna skupina. Teško je reći
koja od javnosti je najvažnija za organizaciju, svaka ima svoje posebnosti i svaka ima svoju ulogu u razvoju i djelovanju
neprofitne organizacije. Organizacija tako, bez korisnika ni
ne bi imala svrhu postojanja, bez donatora i financijera ne bi
mogla nastaviti svoje djelovanje i podmirivati troškove, bez
medija bi teško mogla komunicirati s ostalim ciljnim skupinama i izgraditi imidž, dok je komunikacija s vladom, pored
izvora financiranja, važna i zbog osiguravanja povoljnog zakonodavnog okvira ne samo za djelovanje organizacije, već i za
ostvarenje ciljeva i krajnje dobrobiti njenih korisnika.
Dakle, odnosi s tim javnostima i komunikacija s njima je izuzetno bitna. To ne mora nužno značiti velika ulaganja, već
prvenstveno volju, stručnost i konzistentnost u upravljanju
takvom komunikacijom. U nastavku teksta stoga donosimo
44
Diabetes
www.diabetes.hr
nekoliko korisnih savjeta koji će se primarno odnositi na objavu za medije kao najčešće korišteni i najjednostavniji PR alat.
Objava za medije je kraća pisana objava (najčešće do jedne
stranice) kojom se javnost obavještava o nekoj aktivnosti/
projektu/novosti iz organizacije putem posrednika – medija
(TV, radio, tisak, internet). Nove web stranice, novi projekt/
program, uspješno poslovanje, zanimljivi govornik ili pak događanje – sve su to potencijelne teme za objavu za medije.
No, odabir teme tek je prvi korak. Sama objava, ukoliko nije
kvalitetno napisana – bez obzira na potencijalno dobar sadržaj, neće biti objavljena. Cilj je sastaviti što bolju objavu
koja će zahtijevati minimalne, ili nikakve intervencije u tekstu
od strane novinara ili urednika. Osmišljavanje standardnog
obrasca objave za medije pojednostavit će pisanje, uštedjeti
na vašem vremenu i u konačnici doprinijeti točnosti izvješća.
U pravilu, objava slijedi strukturu obrnute piramide – najvažnije informacije poput vremena, mjesta, naziva događaja,
ključnih sudionika, organizatora i sličnog, navode se odmah
u prvom paragrafu, a po mogućnosti u prve dvije rečenice.
Drugi paragraf najčešće je „rezerviran“ za nešto detaljnije informacije o samom projektu ili događanju, dok se u trećem
detaljnije predstavljaju organizatori ili nositelji projekta.
Zgodno
za znati
S obzirom da novinari svaki dan primaju razne objave za medije, priopćenja za tisak i preglede brojnih podataka, vaša
objava za medije treba se istaknuti u masi. Kako bi baš vašu
objavu za medije ciljani mediji medijski popratili, nužno je
pisati u skladu sa standardima, te ponuditi sadržaj koji će novinar i urednik ocijeniti zanimljivim za čitatelje. Dakle, uvijek
trebate imati na umu da ono što je zanimljivo vama, vašim
članovima i volonterima, ne mora nužno biti zanimljivo novinaru ili krajnjem čitatelju/slušatelju/gledatelju. Prilikom
sastavljanja objave za medije, pokušajte se staviti u poziciju
novinara ili urednika, ali i čitatelja i zapitajte se: „Da ne radim
u ovoj organizaciji, bi li me ovaj članak privukao?“ Ukoliko
vaša objava bude objavljena neizmjenjena, znači da ste postigli svoj cilj - stvorili ste ispravan obrazac za komunikaciju
putem medija do javnosti.
Korisni savjeti
• Pišite kao da pišete novinski članak – naslov mora biti zanimljiv i pozivati na čitanje cijele objave, te uključite izjave/
komentare ključnih aktera
• Pazite na strukturu – najvažnije informacije uvijek iznesite u prve dvije rečenice
• Stavljajte vijest u kontekst – povežite ju s aktualnim zbivanjima
• Budite svjesni da vaša vijest nije nužno najzanimljivija/
najvažnija na svijetu i prilagodite se tome
• Ponudite “dodanu vrijednost” u svojoj izjavi – informaciju
koju je novinar ili urednik mogao dobiti od jako uskog kruga
ljudi ili samo od vas (najčešće drugi pogled na neku temu ili
zanimljivi podaci/statistike)
• Nemojte maltretirati novinare i urednike
• Paziti da im ne zatrpavate mailbox prečestim objavama
• Ne slati nepristojne/neprofesionalne mailove (HITNO!!;
ZA HITNU OBJAVU; OBJAVITI ODMAH!!! i sl.)
• Praksom/vježbom do savršenstva
• Održavajte odnose s medijima, kako biste osigurali njiho-
vu suradnju i naklonjenost u budućnosti
• Ako ne znate ili niste sigurni – konzultirajte stručnjake
Da zaključimo: osim dobro odabrane teme objave, važna je
i njenzina struktura i pisanje u skladu sa standardima. Dugačke objave teško prolaze, bolje je fokusirati se na kraću,
jezgrovitu i zanimljivu objavu koja će biti čitana. Nemojte
zaboraviti na nadnaslov, naslov, podnaslov, datum, mjesto, eventualni citat odgovorne osobe, zanimljive podatke/statistike koje objavi daju dodanu vrijednost, popratne
multimedijalne sadržaje (link na vaše web stranice, snimka
događanja, fotografije ukoliko je moguće) – ali i popratne
informacije: objavu šaljite na službenom memorandumu te
svakako uključite vaše kontakte za više informacija na kraju.
Pazite da smanjite fotografije kako mail ne bi bio prevelik, te
ih ne šaljite medijima koji ih ne mogu iskoristiti (npr. radio).
Na kraju, ako niste sigurni je li objava dovoljno kvalitetna,
uvijek ju možete „testirati“ prije slanja i dati na čitanje i vidjeti reakcije i komentare. Međutim, nemojte si uzeti previše vremena i odugovlačiti s njenim slanjem medijima – ne
zaboravite da vijesti brzo zastarijevaju te kasno slanje može
dovesti do toga da vaša vijest neće biti objavljena. Ukoliko
imate otvorene profile na društvenim medijima (Facebook,
Twitter, YouTube, Flickr), svakako ih iskoristite, te vašu vijest
i popratne sadržaje (snimke, fotografije), osim na vašim web
stranicama, objavite i putem društvenih mreža koje su se u
nebrojeno slučajeva (posebno za neprofitne organizacije)
pokazale kao izuzetno koristan PR alat.
KUPON ZA NAGRADNU KRIŽALJKU 5/2012
Traženi pojam je
Ime i Prezime
God. rođenja
Dijabetičar od
Adresa

Kako će neprofitne organizacije doprijeti do šire javnosti?
izreži i pošalji na adresu redakcije
Diabetes
www.diabetes.hr
45
Međunarodna iskustva
Međunarodna iskustva
br. 5/2012
br. 5/2012
Prenosimo iz Diabetes Forecast-a, ožujak 2012.
Povišene vrijednosti
glukoze
u ZORU
Erika Gebel, dr. med.
Z
ašto je glukoza u krvi viša u ranim satima?
Događa li vam se da se probudite i shvatite da vaša
glu­ko­za u krvi izgleda kao da ste cijelu noć bili budni i
je­li kolačiće? Što se događa?
Takva jutarnja povišenja uobičajena su za ljude s dijabetesom,
ali postoje načini kako smanjiti ta povišenja i započeti dan
pu­no ugodnije.
Preproduktivna jetra
Postoje dva procesa koja mogu biti okidači za jutarnje po­
vi­še­ne vrijednosti: Fenomen zore (ili efekt zore) i opadajuća
ra­zi­na inzulina. Treća mogućnost, Somogyi fenomen, može
do­ves­ti do jutarnjih povišenih vrijednosti, ali bilo da je jedno,
drugo ili treće, ovi fenomeni su za raspravu.
Što god da je uzrok povišenim jutarnjim vrijednostima, izvor
viš­ka glukoze je isti: jetra, skladište tjelesne glukoze i centar
proizvodnje. Hormoni signaliziraju jetri da tijelo mora imati
do­voljno goriva tako što otpušta glukozu u krv između obroka
i tijekom noći. Hormonska nejednakost u bilo kojem tipu
dijabetesa – premalo inzulina proizvedeno u tijeku ili uzeto u
obliku lijekova i previše hormona koji koncentriraju inzulin –
mogu poslati krivu poruku te dovesti do toga da jetra pumpa
više glukoze nego što bi trebala.
46
Diabetes
www.diabetes.hr
Fenomen zore
Fenomen zore jest povećanje glukoze u krvi koje se javlja u
ra­nim jutarnjim satima, obično između 3 i 6 sati ujutro kod
lju­di sa uobičajenim rasporedom spavanja. Smatra se da je
fe­no­men zore pokrenut normalnim povećanjem razina hor­
mo­na pred zoru, posebno hormonom rasta, koji govori je­tri
da otpusti glukozu. Ovo je način na koji tijelo osigurava do­
volj­no energije za ustajanje i smirenje. Međutim, ljudi s di­
ja­be­te­som možda neće imati dovoljno inzulina da suzbiju te
hormone. Stoga se gubi osjetljiva ravnoteža, te glukoza u krvi
može biti previsoka do jutra.
Mnogi ljudi pretpostavljaju da je krivac za visoke jutarnje
vrijed­nosti večera noć prije, ali krivac za to može biti sindrom
zore. Doručak pomaže u normalizaciji razine glukoze u krvi,
on signalizira tijelu da je dan i da je vrijeme obuzdavanja u
protu-hormon inzulina.
Slabi inzulin
Moguće je da večernji obrok dovede do više razine glukoze
u krvi jutro poslije, no u tom slučaju uzrok može biti pre­ma­
la količina inzulina u obroku, slabljenje djelovanja du­go­dje­
lu­ju­ćeg inzulina od večernjeg ubrizgavanja, ili nedovoljno
pre­ko­noć­nog bazalnog inzulina kroz pumpu. Ako je večernja
do­za inzulina (ili prekonoćna bazalna količina preko pumpe)
nedovoljna, razina glukoze u krvi može se povećati dok spa­
va­te. Tipično je da sa slabljenjem djelovanja inzulina dolazi
do povećanja glukoze u krvi postepeno, nego što je to sa sin­
dro­mom zore.
Somogyi fenomen
Somogyi fenomen često se zove „hipoglikemijski odskok“,
iako istraživači još uvijek raspravljaju o njegovom postojanju.
Teo­rija je da osoba s dijabetesom doživi hipoglikemiju preko
noći (za koju okidač mogu biti uzimanje previše lijekova, pre­
malo hrane ili konzumiranje alkohola), tijelo oslobađa pro­tuhormon inzulina kako bi razinu glukoze u krvi ponovno po­
rav­na­lo. Tijelo može pretjerivati u tome, što može rezultirati
povećanim jutarnjim vrijednostima.
Što se krije iza vaših povišenih vrijednosti?
Evo kako možete detektirati vjerojatne uzroke povišenih ju­
Vrijeme spavanja
tar­njih vrijednosti. U tijeku tri dana (jedan za drugim ili iza­
be­rite nasumično) planirajte posebne testove glukoze u krvi.
Provjerite svoju glukozu u krvi prije spavanja, probudite se
oko 3 ujutro kako biste ponovo provjerili, i na kraju oči­taj­te
razinu glukoze u Vaše uobičajeno vrijeme ustajanja. Uspo­red­
ba bilo kojih značajnijih promjena u vremenima mjerenja mo­
že pomoći Vama i Vašem liječniku u otkrivanju onoga što je
uzrok visokih jutarnjih vrijednosti. Kontinuirano praće­nje glu­
ko­ze također je dobar alat za odgonetnuti što glukoza smje­
ra tijekom noći – neke klinike opskrbit će Vas aparatima ko­je
možete posuditi na tri dana za intenzivno testiranje glukoze.
Detektiv za glukozu u krvi
Koristite ovu tablicu razine glukoze u krvi kako biste si po­
mog­li odrediti uzrok jutarnjih visokih vrijednosti.
3 ujutro
Jutro
Vjerojatni krivac
Normala razina
Normala razina
Visoka razina
Fenomen zore/
Opadajuća razina inzulina
Normala razina
Visoka razina
Viša razina
Opadajuća razina inzulina
Normala razina
Niska razina
Visoka razina
Somogyi fenomen
ŠTO JOŠ MOŽETE UČINITI?
Većina ljudi s dijabetesom imaju povećanje vrijednosti ujut­ro
s vremena na vrijeme, no ukoliko to postane pravilo, raz­go­
va­rajte s Vašim liječnikom o tome da li je potrebno prilagoditi
liječenje tim promjenama. Suptilne promjene u liječenju
mo­gu Vam pomoći s noćnim promjenama i potrebama Va­
šeg tijela za inzulinom preko noći. Budući da postoji malo
istra­živanja o tome kako se boriti s jutarnjim povećanim
vrijednostima glukoze, evo još nekoliko stvari koje možete
uzeti u obzir.
SVE JUTARNJE POVIŠENE VRIJEDNOSTI
• Uz pomoć doktora, modificirajte Vaše uzimanje lijekova.
• Za korisnike pumpe, posebno za osobe s dijabetesom
tipa 1, bazalne vrijednosti mogu se finije uskladiti
(uštimati) kako biste se nosili s varirajućim potrebama za
inzulinom tijekom noći.
• Upitajte svog liječnika za preporuke u korištenju fizičke
aktivnosti kako biste pomogli kontrolirati razinu glukoze
u krvi.
SOMOGYI FENOMEN
• Pojedite zalogaj s nešto ugljikohidrata i bjelančevina
prije spavanja
• Raspravite sa svojim liječnikom o sigurnoj, malo
povećanoj ciljanoj razini glukoze za vrijeme spavanja
Diabetes
www.diabetes.hr
47
Predstavljamo knjigu
Predstavljamo knjigu
br. 5/2012
br. 5/2012
Predstavljamo knjigu Dana Buettnera Plave zone (VBZ, Zagreb, 2010.)
Zašto tamo žive duže?
Plave zone su spontano plavom bojom označena područja gdje je zabilježen najveći broj zdravih
stogodišnjaka u odnosu na ukupnu populaciju, odnosno najveći postotak dugovječnih osoba. Plave zone
su znanstvenim metodama utvrđene: na japanskom otoku Okinawi, u planinskoj regiji Barbagia u
okrugu Ogliastre na Sardiniji, u gradiću Loma Linda u Kaliforniji te na Nacoyi na Kostarici
Zrinka Babić, autorica knjige Dijabetes – prilika za promjenu
i projekta slatkikosecer.com
S
edamdesetpet
posto vjerojatnosti za dug i
kvalitetan život ovisi
o našem/vašem stilu
života! „Znanstvena
istraživanja pokazala
su da samo 25 posto
dugovječnosti dugujemo genima, prema
poznatim istraživanjima danskih blizanaca.
Ostalih 75 posto određuje naš način života i
svakodnevni odabiri
za koje se odlučujemo.“ U knjizi Plave
zone Dan Buettner je opisao istraživanja kojima su se tražile
poveznice načina života i čimbenika iz okruženja s kvalitetom i
dužinom života.
proces u kojem se glukoza neenzimski veže s molekulama proteina stvarajući nefunkcionalne proteinske strukture. Zbog pojačanog procesa glikolizacije povećavaju se oksidacijska oštećenja.
Više razine inzulina u krvi, hormonska oštećenja i viša tjelesna
temperatura faktori su starenja. (There is a Cure for Diabetes:
The Tree of Life 21-Day + Program, Gabriel Cousens, MD with
David Rainoshek, North Atlantic Books, 2008.)
Koji čimbenici omogućavaju dug i kvalitetan život?
Starimo od našega prvog dana, od rođenja i to je neminovno.
Naš stil života, međutim, određuje pritisak na papučicu za gas.
Zapadna civilizacija u prosjeku bjesomučno pritišće tu papučicu.
Dugovječnost je zapravo rezultat prirodnog starenja, starenja
prirodnim tempom do biološki predisponiranih granica. Stil života može stimulirati zdrave stanice da žive, a bolesnima može
omogućiti odumiranje pravilnim redoslijedom.
Žive za svaki trenutak, u sadašnjem trenutku. Kako? Primjerice
uživaju u hladovini stabla jedući naranču. Svi intervjuirani stogodišnjaci su lucidni, aktivni i iznimno pozitivni.
Dijabetes je bolest koja ubrzava proces starenja. Zbog povišenih
razina šećera u krvi pojačava se proces glikolizacije, destruktivni
48
Diabetes
www.diabetes.hr
Na koji način pokrenuti kočnicu?
Sve kulture gdje je zabilježena iznimna dugovječnost na neki su
način u dužem vremenskom razdoblju bile i jesu izolirane. Izolacija je omogućila njegovanje i održanje tradicije, kulture, stila
života. Stil života razlikuje se od kulture do kulture no postoje i
poveznice koje su sintetizirane u čimbenike dugovječnosti:
To su ljudi koji žive za nešto, nekoga – pronašli su svoju svrhu
života. Svaki dan znaju zašto ustaju te da su potrebni. Zadovoljni
su onim što imaju. Žive u zajednici, njeguju prijateljstva – sigurnosnu mrežu, na dnevnoj bazi. Žive u krugu obitelji i sudjeluju u
životu s mlađim generacijama koje ih poštuju.
Redovito se bave tjelovježbom koja se većinom odnosi na svakodnevne radne rutine: duga pješačenja, rad u vrtu, kućanske
poslove i sl.
Svakodnevno se „kupaju“ pod zrakama sunca. Spavaju od zalaska sunca do zore.
Imaju svoje vrtove i koriste isključivo svježe namirnice iz vrta
kroz sve sezone. Jedu malo do umjereno, nikada do granice sitosti. Meso jedu samo uoči blagdana, a neki tek jednom godišnje.
Većinom su te kulture geografski izolorane osim gradića Loma
Linda koji je smješten 100 kilometara istočno od Los Angelesa
– to je kultura vjerske zajednice adventista. Većina njih su vegetarijanci i vegani. „ Adventisti vjeruju u jedinstvo tijela i duše
(...) Mi zaista vjerujemo da je tijelo hram Duha svetoga i da Bog
komunicira s nama kroz naše tijelo. Dakle, ako radite ono što
šteti vašem umu i zdravlju, vi se odvajate od Božjeg otkrivenja.“
„Tijekom devet mjeseci naš tim, sastavljen od znanstvenika i istraživača, proučavao je čudesne ljude ovog sićušnog poluotoka na
sjeveru Kostarike. Njihovi izbori i tradicija otkrili su nove spoznaje
o tajnama dugovječnosti. Njihovo jedinstveno fizičko okruženje
uz način života koji poštuje vrijeme stvorili su najzdraviju, istinsku plavu zonu na svijetu u kojoj žive najdugovječniji ljudi.“
„Ignorirajući eventualno kršenje pravila ponašanja, zagrlio sam
Kamadu prije odlaska, što mi je ona s oduševljenjem uzvratila.
Osjetio sam njezine nježne kosti ispod kimona. Osjetio sam njezin topao dah na svom vratu. Sinulo mi je da grlim cijelo stoljeće
života i ta je spoznaja kod mene izazvala osjećaj duboke ljubavi
i poštovanja.“
Mlađe generacije, međutim, pod utjecajem zapadnog životnog
stila izgubile su tu kvalitetu života i s novim generacijama kulture dugovječnosti na istim područjima i s istim genetskim predispozicijama – izgubljene su.
„Muškarci mlađi od 55 godina na Okinawi danas spadaju među
najpretilije i ne žive mnogo duže od japanskog prosjeka. (...) Naglo se povećao i broj bolesti povezanih s pretilošću, kao što je
dijabetes. Okinawa bilježi najveći broj pretilih osoba u Japanu i
najveću stopu preuranjene smrti od srcožilnih bolesti kod srednjovječnih ljudi. (...) Jedan od glavnih krivaca za ovakvu situaciju
jest napredak uvezen iz SAD-a.“
Koji su ključni savjeti plave zone o dugovječnosti koji se
mogu izvući iz adventističkih istraživanja (prema dr. Terry
Butler i dr. Gary Fraser)?
- ako ste vegetarijanac, odmah možete pridodati oko dvije
godine
- oni koji jedu orahe također mogu dodati dvije godine
- ako ste ikad pušili to može imati umjereno jak utjecaj na
karcinom pluća, a može imati učinak i na srčanu bolest
- tjelesna aktivnost opet vam može produžiti život za nekoliko godina, dokazi prilično jasno pokazuju da je umjerena
ali redovita tjelesna aktivnost veoma korisna
Neke ili sve čimbenike dugovječnosti možemo uvesti u svoj život, primjeniti ih i uskladiti s našim životnim stilom. U zadnjem
poglavlju knjige su upute kako primjeniti ono što nas uče dugovječne kulture. Jedna od smjernica jest da krenete od vama
„najbližih“ promjena kako bi bili motivirani te da ne bi odustali.
Smjernica je i uvođenje maksimalno tri promjene, tri od ukupno
devet savjeta od jednom. To je siguran ili barem manje rizičan
put do uspjeha – kvalitetnijeg života koji može rezultirati kojom
godinom ili i desetak godina više. Onih za poželjeti.
„Mislim da bi se moglo reći da smo tragali za pravom fontanom
mladosti, iako ta fontana ne izvire iz tla nego protječe kroz stoljeća pokušaja i pogrešaka.“
- održavanje normalne tjelesne težine
- aktivne tvari povezane s upalama mogle bi potjecati iz
masnih stanica
- adventisti vegetarijanci imaju u prosjeku 7.5 kg manje od
adventista iste visine koji nisu vegetarijanci
- adventisti vegani imaju u prosjeku 15 do 16 kg manje od
adventista iste visine koji nisu vegetarijanci
- održavanje normalne tjelesne težine ima golem utjecaj
na srcožilne bolesti, krvni tlak, kolesterol u krvi, na upale povezane s hormonima i na način na koji stimuliraju tjelesne
stanice
Diabetes
www.diabetes.hr
49
Križaljka
br. 5/2012
Nagrađeni iz broja 4/2012: Ivo Lise, Mlini; Krunoslav Vladika, Našice; Ivanka Ceranić, Ogulin; Franjo Dejanović, Rokovci; Blanka Lach, Virovitica
Diabetes
www.diabetes.hr
51
Izdanje: 04-02-11-2010.

planirani projekti hrvatskog saveza dijabetičkih udruga kroz 2015

Privremena lista za financiranje_prioritetno područje 1.2.1

Izjave o Obiteljskom kampu

Alternativne i komplementarne metode liječenja

Dijabetičar, obitelj i okolina - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

Diabetes mellitus (šećerna bolest)

Ovdje - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

Stres i klimakterij - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

Rezolucija o dijabetesu - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

Debljina u djece - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

uloga nastavnika fizičkog vaspitanja u [kolama