Broj 55
Septembar-Oktobar 2010
BOSNIAN HOLOCAUST 1995-2010
cijena jedna funta
Iz Networka
Velika Britanija – Zajednica bh. asocijacija i humanitarnih organizacija
GODIŠNJA SKUPŠTINA BH UK NETWORKA
Iako redovna, godišnja skupština Zajednice bosanskohercegovačkih asocijacija i humanitarnih organizacija
u Velikoj Britaniji, koja je održana
u prelijepim prostorima Bosanske kuće, nije privukla veliki broj
članova, nikako se ne može reći da
nije bila više nego interesantna.
Prva „iskra“ sjevnula je nakon
Podnošenje izvještaja
obraćanja gostiju iz Ambasade BiH u
Londonu, Mensura Jusića, prvog sekretara, i Jasmine Turajlić, zadužene
za rad s dijasporom.
Naime, u uvodnom obraćanju gosti
su naglasili odličnu saradnju s Networkom i njegovim članicama te sa
Svjetskim savezom dijaspore Bosne i
Delegati i gosti na skupštini
2
Hercegovine (SSDBiH).
Predstavnicima bh. ambasade je za
lijepe riječi o našim udruženjima zahvalio potpisnik ovih redova, koji je,
nakon toga, predočio intervju ambasadorice Jadranke Negodić u reviji
FENAINFO, gdje ambasadorica nije
spomenula „dobru suradnju s Networkom niti njenim članicama“.
Iz Networka
Čitajući taj tekst i slušajući šta naše
diplomate govore na ovom sastanku,
da se zaključiti da je diplomatija
mogućnost nemogućeg, odnosno da
su predstavnici Ambasade prisutni na
godišnjoj skupštini organizacije koja
ne egzistira u intervjuu ambasadorice
Negodić.
PRIPREME ZA SP DIJASPORE U MALOM FUDBALU
Godišnjoj skupštini Networka
prisustvovao je i godpsodin
Šemsudin Kalabić, učesnik svih
dosadašnjih Svijetski prvenstava dijaspore BiH u malom
nogometu.
Ipak je ambasadorica Negodić više
nego iskusan diplomata da bi joj se
ovakve greške mogle događati. Pored
toga, naše diplomate su pohvalile rad
bh. dopunskih škola koje se finansiraju sredstvima udruženja, a, kako
stvari stoje, pokušaj Ambasade i Networka da se finansiranje bh. dopunskih škola prebaci na teret institucija
Velike Britanije nije prošao.
Gospodin Kalabić se zahvalio BH
UK Networku na dosadašnjimoj
podršci i omogućavanju odlaska
reprezentacije Engleske na sva
dosadašnja SP dijaspore, kao i
kupovini sportske opreme koju je
prezentirao na Skupštini.
Prof. Spaho Bajrić je spomenuo i
mogućnost finansiranja dopunskih
škola iz budžeta Bosne i Hercegovine, jer to predviđa član 33 Zakona
o obrazovanju.
Na skupštini su se dogovorile
pripreme za naredno SP. U tom
cilju donesena je odluka da se
organizuju 3-4 turnira u malom
fudbalu koja će biti iskorištena
za uigravanje ekipe i pojačavanje
sa novim igračima. Zainteresovanost za organizovanje turnira
izrazila su bh udruženja Brent,
Guildford, Coventry, Birmingham i Derby. Članovi sportske
komisije na čelu sa g. Kalabićem
će nastaviti daljnje aktivnosti na
koordinaciji i organizaciji turnira.
Iako je i ranije bilo pokušaja da se
ovo pitanje riješi, teško je povjerovati da će i ova inicijativa u ovakoj
političkoj i ekonomskoj situaciji
imati uspjeha. Također, prisutni nisu
bili zadovoljni informacijom da još
nije počelo izdavanje bh. pasoša
u Ambasadi u Londonu. Mensur
Jusić je potvrdio da je Ambasada u
tehničkom smislu uradila sve što je
u njenoj moći te da je sada do ministarstava vanjskih poslova koji treba
da organiziraju trening za uposlenike
konzularnog odjeljenja.
Kako stvari stoje, naredna godina je
realna opcija.
Pogolemu polemiku izazvalo je i
pitanje ukidanja viza Velike Britanije
za naše građane. Gosti iz bh. ambasade nisu imali konkretan odgovor da
li će do toga doći pa su se svi prisutni
složili s idejom da se u rješavanje
ovog problema aktivno uključi i Network. Prijedlog naše zajednice je da
se nadležnim britanskim organima
uputi zahtjev da se našim građanima
ukinu vize kada to urade i zemlje
Šengena te da se održi sastanak s
odgovornim ministarstvima Bosne
i Hercegovine i Velike Britnije uz
asistenciju Ambasade BiH u Londonu i Ambasade Velike Britanije u
Sarajevu.
Nakon ovoga prešlo se na usvajanje izvještaja o radu i finansijskom
poslovanju u proteklom periodu,
koje su podnijeli predsjednik Meho
Jakupović i blagajnik Muhamed
Siranović, dok je izvještaj o radu
Šemso Kalabić
SSD-a BiH od kongresa naovamo
podnio predsjednik Zaim Pašić.
Izvještaji su, nakon kratkih i sažetih
diskusija, jednoglasno usvojeni.
Kroz diskusije je iznesen niz interesantnih prijedloga koje treba da
sprovede novo rukovodstvo.
Zaim Pašić se osvrnuo na potrebu da
se sačini lista o broju Networkovih
aktivnih udruženja, jer pojedina ne
rade, te je predložio da se ti podaci
objave u narednom broju „Habera“
zajedno s apelom u sklopu poziva i
pružanja pomoći za ponovno organiziranje u sredinama gdje postoji zainteresovanost za to.
Šemso Kalabić je iznio plan ak-
3
tivnosti priprema za naredno svjetsko
prvenstvo dijaspore u malom fudbalu
i prijedlog da se organizira nekoliko
turnira u Britaniji kako bi se ekipa
što bolje uigrala. Domaćini ovim
turnirima bile bi članice Networka.
Dogovoreno je da Kalabić u suradnji s Anesom Cerićem i Sakibom
Podgorićem koordinira ovu aktivnost.
Zatraženo je i da Ambasada ustupi
prostor za Dan državnosti BiH.
Odlučeno je da prof. Spaho Bajrić
kontaktira Ambasadu radi realizacije
ovog prijedloga.
Podržan je prijedlog da se intenziviraju aktivnosti u organizovanju
bh. omladine. Pozvane su članice da
vide mogućnost ugošćavanja članova
KUD-a Dukat iz Švedske, koji je
na prethodnom gostavanju ostavio
odličan utisak.
Iz Networka
BLUERIVER
SUPPORT
SERVICE
N
a godišnjoj skupštini su
prezenotvani detalji oko iznajmljivanja prostorija Blueriver Support Service-organiyaciji koja od
jula ove godine koristi prostorije za
svoje aktivnosti. Skupštini je pris-
Novoizabrani Izvršni odbor Networka; Dr. Zdenka Besara, Meho
Jakupović, Muhamed Širanović, Namik Alimajstorović, Zaim Pašić, Sakib
Podgorić, Mujo Delić, Spaho Bajrić, Edin Hromadžić
Nakon toga je Abdullah Mouhamed, Jakupović, Zdenka Besara, Emir
predstavnik „Blue River Support Bolić, Ludmila Bolseja, Hejdi
Servicea“, organizacije koja je izna- Halilović, Namik Alimajstorović,
jmila dio Bosanske kuće za svoje Zaim Pašić, Mujo Delić, Spaho
aktivnosti, predstavio planove za Bajrić,
Sakib Podgorić, Ahmed
otvaranje akademije i registrovanje Gopo, Fejzi Jahaj, Elvir Husejinović,
Bosanske kuće s OSTED-om i pri- Ramo Hanić, Almin Kazić, Šemso
jedlog o korištenju prostorije Bosan- Kalabić,
Joshua Lowe, Anes
ske kuće u večernjim satima.
Cerić, Edin Hromadžić, Mirso
Hadžiosmanović i Selim Zlomužica.
Odlučeno je da se podrže aktivnosti
na registraciji Bosanske kuće s OF- GOSTI: Mensur Jusić sa suprugom,
STEAD-om i pruži sva neophodna Jasmina Turajlić (Ambasada Bosne
pomoć.
i Hercegovine u Londonu) i AbdulIzražena je podrška u davanju ga- lah Mouhamed (Blue River Support
rancije Blueriver support servisu da Service).
može koristiti prostorije Bosanske
kuće na duži period (tri godine).
Novi Izvršni odbor sačinjavaju:
BH Community UK London - Meho
Izabrano je novo rukovodstvo, u ko- Jakupović, BH asocijacija Covenjem su ostali dosadašnji predsjednik try - Zdenka Besara, BH udruženje
Meho Jakupović, podredsjednica Hertfordshire - Sakib Podgorić,
Zdenka Besara i blagajnik Muhamed Bosnia Appeal Birmingham - Namik
Siranović, a umjesto dosadašnjeg Alimajstorović, BH Klub Brent
sekretara Emira Bolića došao je London - Zaim Pasić, BH asocijacija
Namik Alimajstorović.
Derby - Muhamed Siranović, Bosnia
emergency Fund Reading - Spaho
Prisutni na Godišnjoj skupštini Bos- Bajrić, BH asocijacija Birmingham nia UK Networka:
Edin Hromadžić i BH klub Guilford
Muhamed
Siranović,
Meho - Mujo Delić.
Gosti iz Ambasade BiH u Londonu
4
Muhammed Abdullah
ustvovao gospodin Muhammed
Abdullah., koji je izno planove ove
organizacije oko organizovanja
kurseva u Bosanskoj kući. Gospodin Muhammed je zatrazio podršku i
pomoć u realizaciji njihovih planova. Da bi organizovali viskokokvalitetne kurseve potrebno je da se
prostorije Bosanske kuće registruju
kod OFSTED-a, za što je potrebno ispuniti niz veoma striktinih
pravila. Odlučeno je da se podrže
planovi Blueriver Support Servisa
jer od toga može imati korist i BH
UK Network i lokalna asocijacija
u Birminghamu koja koristi prostorije Bosanske kuće za održavanje
bh dopunsek nastave. Takođe je
data garancija da ova organizacija
može koristiti prostorije Bosasnke
kuće na višegodišnji period. U
cilju realizacije ovih aktivnosti biće
potrebno prilagoditi odgovarajuće
dokumente BH UK Network-a najnovijim standardima.
Iz Networka
VELIKA BRITANIJA - BIH - VIZE
HOĆE LI GRAĐANI BiH OD 2011. SLOBODNO PUTOVATI ZEMLJAMA ŠENGENA
ILI ĆE BEZVIZNI REŽIM BITI UKINUT TEK POČETKOM 2012. GODINE?
S
obzirom na to da će građani Bosne
i Hercegovine najvjerovatnije od
Nove godine slobodno putovati zemljama Šengena, pitanje je šta je sa zemljama koje nisu u Šengenu i kako će one
reagirati.
Na inicijativu naših građana u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj
zatražili smo od nadležnih osoba u
bosanskohercegovačkoj ambasadi u
Londonu i britanskoj ambasadi u Sarajevu da odgovore da li će i ove zemlje
ukinuti vize za naše građane.
iji je planiran za 2011. godinu, kada će
nadležna tijela, na temelju relevantnih
pokazatelja, donijeti odluku o promjeni
postojećeg viznog režima, odnosno odluku o ukidanju
i l i
uvođenju viza
za
pojedine zemlje.
- Ambasada
se kontinuirano bavi
ovim pitanjem, putem
sastanaka i
Ambasadorica Bosne i Hercegovine u
Ujedinjenom Kraljevstvu i Republici
Irskoj Jadranka Negodić naglasila je da
Velika Britanija nije među zemljama
šengenskog režima i on je ne obavezuje.
- UK neće automatski slijediti odluku
Vijeća EU o ukidanju viza za naše
građane i stavljanju BiH na "bijelu
Šengen listu", ali će ta odluka svakako imati pozitivan utjecaj u procesu
preispitivanja viznog režima koji
UK ima s drugim zemljama - kazala je Nagodić.
Ambasador Jadranka Negodić
Naredni pregled i preispitivanje viznog režima s drugim zemljama, time i
Bosne i Hercegovine, u Velikoj Britan-
razgovora s odgovarajućim predstavnicima u FCO-u i Home Officeu (Ministarstvo unutarnjih poslova). Buduća odluka
o ukidanju viza za državljane BiH za
zemlje Šengena svakako je snažan argument u traženju i očekivanju promjene
viznog režima (ukidanja viza) i s UK-om
- kazala je Negodić.
Kada su u pitanju Republika Irska i vizni
režim s tom zemljom, treba reći da se tu
slijedi politika Ujedinjenog Kraljevstva.
Glasnogovornica Ambasade Velike
Britanije u BiH Biljana Ristović poslala
nam je zvanični stav britanske vlade.
- Ujedinjeno Kraljevstvo ne učestvuje
u imigracionim pitanjima Šengena
i bilo kakve amandmane na
postojeću Listu viza za zemlje
EU Ujedinjeno Kraljevstvo neće
primijeniti. Granična služba Ujedinjenog Kraljevstva pruža efikasnu
i učinkovitu uslugu izdavanja viza
i nastavit će s dijalogom u sklopu
kojeg ova služba razmatra prijedloge za eventualna poboljšanja procesa i procedura – kazala je Ristović.
Nakon ovako „uvijenih“ diplomatskih
odgovora, teško je očekivati da će iduće
godine naši građani moći bez viza putovati u Veliku Britaniju i Republiku Irsku.
Kako smo nezvanično saznali, vize bi
mogle biti ukinute tek od januara 2012
godine.
Brisel: Jednoglasna odluka
BIH ODOBREN BEZVIZNI REŽIM!
Odluka će 14. decembra biti objavljena u službenom listu EU, a građani BiH će od 15. decembra moći slobodno
putovati
Ministri unutrašnjih poslova Evrop- provjeravati da li se dogovoreni i tehnička uslova, od kojih je najvažniji
ske unije donijeli su odluku o uki- dostignuti standardi poštuju u kon- uvođenje biometrijskih pasoša.
danju viza za građane Bosne i Herce- tinuitetu i mehanizam ranog upogovine, saznaje se iz Brisela.
zoravanja u obliku stalnog dijaloga u Evropska komisija je 27. maja
čijem je fokusu pitanje azilanata.
predložila ukidanje viza za BiH, a
Evropska unija odlučila je da ukine
Evropski parlament to prihvatio 7.
vize građanima BiH i Albanije.
Prema procedurama EU, do kraja oktobra.
ovog mjeseca, potpise na odluku BiH je posljednja zemlja u regionu
Odluka će 14. decembra biti objav- moraju staviti Herman van Rompej, koja je dobila bezvizni režim. Srbija
ljena u službenom listu EU, a građani predsjednik Vijeća EU, te Jirži i Crna Gora dobile su viznu liberalBiH će od 15. decembra moći slo- Buzek, predsjednik Evropskog par- izaciju 19. decembra prošle godine.
bodno putovati.
lamenta.
Odluka je donesena jednoglasno na U zemlje EU, od polovine decembra Kacin: Radujem se otvaranju
sastanku ministara unutrašnjih poslo- ove godine moći će slobodno puto- granica za naše komšije i prijatelje
va 27 zemalja članica EU, što znači vati samo građani koji posjeduju bi- Potpredsjednik delegacije EP za
da se Holandija složila da povuče ometrijski pasoš. Oni će u EU moći jugoistočnu Evropu Jelko Kacin
rezerve koje je još krajem prošle ned- boraviti najviše do tri mjeseca, bez (ALDE/LDS) pozdravlja današnju
jelje imala na ukidanje viza za BiH i prava zaposlenja.
odluku Savjeta kojom se ukida vizni
Albaniju.
Do odluke o slobodnom putovanju režim za građane BiH i Albanije od
Na snazi ostaju dva kontrolna me- građana kroz zemlje Šengena vlas- 15. decembra 2010. godine.
hanizma, monitoring kojim će se ti u BiH morale su da ispune 174
5
Iz Networka
Sastanak profesionalnih radnika bh udruženja u Velikoj Britaniji
RAZMJENA ISKUSTAVA
Ferid Kevrić, Ahmed ef. Gopo, Sađida Trožić, Vedad Spahović, Nermina Lemeš iAnes Cerić
edavno je u prostorijama koje je plaćeno od lokalne opštine, je bilo posvećeno radu bh zajednice
Bosanske kuće u Birming- kontinuiran rad bh dopunskih škola u u VB. Dalje je naglasio važnost
hamu održan radni sastanak Derbiju, Birminghamu, Koventriju, uključivanja članova udruženja u poprofesionalnog osoblja Networka i Hertfordu, Viktoriji i Guildfordu, jedine aktivnosti kako bi se osjećali
njegovih članica. Cilj sastanka je bio promocija bh kulture kroz folklorne dio toga.
razmjene iskustva, unapređenja naših sekcije i druge kulturne aktivnosti,
svakodnevnih aktivnosti i razmjena izdavanje magazina Haber, humani- U nastavku su izmjenjena iskustva u
informacija vezanih za aktivnosti u tarne aktivnosti i niz drugih projekata radu na pojedinim projektima (mennarednom period.
koja su bh udruženja uradila u pro- talno zdravlje, bh dopunske škole,
Sastanku je prisustvovalo profesion- teklom period u cilju poboljšanja zaposlenje, omladinske i sportske
alno osoblje bosanskohercegovačkih sveukupnog života naših građana u aktivnosti) sa posebnim osvrtom na
udruženja u Derbiju (Ferid Kevrić i Velikoj Britaniji.
evidenciju u praćenju razvoja svih
Ahmed ef. Gopo), London (Sađida Posebno je bilo interesantno kako ovih projekata kao i njihovu ocjenu
Trožić, Vedad Spahović, Nermina Sađida Trožić vidi bh organiza- tj. evaluaciju. Iz diskusije se može
Lemeš i domaćina ovog sastanka, cije u Velikoj Britaniji. Načešće, zaključiti da je veoma važno da orBH UK Network (Anes Cerić i Josha Izvršni odbori udruženja uspješnost ganizacije imaju odgovarajuće sisLowe). Zbog obaveza sastanku nije udruženja vide kroz količinu novca teme za praćenje rada i jedna od tih
mogla da prisustvuje Azra Dautović koje se obezbjedi u određenom pe- mogućnosti je i sistem za electronsko
(Hertfordshire).
riod. Malo ko pita da li smo mi kao evidentiranje predmeta u područiju
udruženje spremni “fit the purpose”. savjetodavnih usluga " Advicepro”
U prvom dijelu sastanka ukratko je Prema rezultatima istraživanja ko- koji se može kupiti od Resoluntion
prezentovan istorijat bh udruženja jeg je Sađida radila u okviru magis- Case Management (£425 + tehnička
sa posebnim osvrtom na uspjehe tarskog (Univerzitet u Londonu) pomoć).
bosanskohercegovačke zajednice u bosanskohercegovačka
udruženja Na kraju su prezentovani planovi
Velikoj Britaniji. Poseban uspjeh je su bolja od mnogih drugih etničkih udruženja u Londonu, Derbiju i Netsvakako kupovina vlastitih prostorija manjina ali ipak nedovoljno razvijeni worka u vezi apliciranja za pojedine
bh udruženja u Derbiju i Bosanske da bi išli jednu stepenicu dalje.
projekte u narednom period što narkuće u Birminghamu, obezbjeđivanje Ferid se osvrnuo na važnost profe- avno ostaje naša mala poslovna tajna.
sredstava za višegodišnji rad organ- sionalnog osoblja u udruženjima. Dogovoreno je da bh udruženje u
izacija u Derbiju i Brentu u veoma Kroz rad bh udruženja u Velikoj Derbiju bude domaćin narednog sasteškim ekonomskim uslovima, us- Britaniji u proteklih 10-15 godina tanka.
pjeh bh udruženja u Hertfordu da može se zaključiti da su opstala ona
obezbjedi osoblje za rad u udruženju udruženja koja su imala osoblje koje
N
6
Iz Networka
NETWORKOV
INFORMACIONI CENTAR
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
WELL DONE,
JOSHUA
ADRESA:
BOSNIA i HERZEGOVINA
UK NETWORK,
Bosnia House
36 Medley Road,
Greet
Birmingham
B11 2NE
Email:
uknetwork@btconnect.com
www.bhuknetwork.org
HABER
•
Izdavač: BiH UK Network,
Bosnia House
36 Medley Road, Greet
Birmingham B11 2NE
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Email: uknetwork@btconnect.com
www.bhuknetwork.org
•
Glavni urednik: Namik
Alimajstorović
alimajstorovic@gmail.com
•
Redakcija: Anes Cerić, Idriz
Kadunić, Zaim Pašić, Almina
Halilović
•
Stalna saradnja: Zijad Bećirević
(SAD), Dr Zdenka Besara, Muhamed Širanović, Haris Halilović
(Njemačka), Faruk Tičić, Meho
i Semira Jakupović, Senadin
Selimić, Mišo Marić, Vesna
Ružička.
•
Štamparija: Bosanska kuća, Birmingham
•
Copyright@2009 Bosnia & Herzegovina
UK Network
Joshua William Lown
My name is Joshua and I work for ray (the assessor) started to visit me
Bosnia and Herzegovina UK Net- on a weekly basis. Finally just bework as a Community Advisor/Ad- fore the end date I completed all the
ministrator at the Bosnia House. I modules and the assessor took all my
have just completed my NVQ level work with her to get a final assess3 here in Advice and Guidance. This ment done.
qualification has helped me with Now I have the qualification and it
the understanding on the structure was done at the Bosnia House.
to community involvement regards The qualifications I achieved:
to data protection and legislations •
Establish
communication
within the government. I started this with clients for advice and guidance
qualification in March with an asses- (AG1)
sor and I was sending in informa- •
Support Clients to make use
tion via email and trying to get all of the advice and guidance service
the work in then half way through (AG2)
my assessor decided to change and I •
Develop interactions with
had 4 months left in this 10 mouth advice and guidance clients (AG3)
course to complete the qualification. •
Interaction with clients using
The new assessor looked through my a range of media (AG4)
work that I put in and said it was not •
Assist advice and guidance
how she wanted it as it needed to be clients to decide on a course of acstructured with individual modules tion (AG5)
set, the work I put in was not wrong •
Review own contribution to
but was not done in the correct way the service (AG15)
so I needed to start again and I only I would like to thank to Bosnia &
had 4 months left to the ten month Herzegovina UK Network for procourse. I started to spend more time viding me a placement, Anes (Manto complete the qualification and the ager) and Norray (Assessor) for their
assessor needed to spend more time input in helping me to complete my
with me to complete the work. Nor- qualification.
7
Iz Networka
KNJIGA “SJEĆANJA NA DONJU MAHALU” PROMOVISANA I U BOSANSKOJ KUĆI
Glavna promocija knjige “Sjećanja
na Donju Mahalu” autora Mehe
Jakupovića održana je 5. augusta u
Sarajevu, u prekrasnom ambijentu
„Kuće sevdaha“, uz svesrdnu pomoć
predsjednika Udruženja za kulturu
Novo Sarajevo (KNS) Ibrahima
Osmanbašića, koji je i recenzent ove
knjige.
Ljubitelji lijepe pisane riječi uživali
su u stihovima protkanim ro-
ZAVIČAJ
Sudbina me odvede daleko,
Okrutno, potkraj ratnog maja,
godinama patio sam, ček’o
i sanjao zvuke zavičaja.
Ljubomorno čuvao sam slike
potkozarske pitome doline,
proklinjao vođe i vojnike
ovjenčane simbolom divljine.
Stezala se duša do prsnuća
sjetivši se uspomena sretnih,
prvim suncem umivenih kuća,
sve raskoši šeftelija cvjetnih.
Sudbina me odvede daleko,
uspomene zabole i dirnu,
najsvetije moje hoće neko,
šefteliju i dolinu mirnu.
Detalj sa promocije
doljubljem, nostalgijom, tugom i
ratnom traumom, ali i nadom u bolje
sutra.
Nakon “probijanja leda u domovini”, ova knjiga je, konačno, ugledala
svjetlo dana i u Britaniji, gdje njen
autor živi i stvara. Nije slučajno da je
za prvo predstavljanje knjige na Ostrvu odabrana baš „Bosanska kuća“ u
Birminghamu, gradu koji je sjedište
UK Networka i Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH).
U subotu 16. oktobra u prostorijama
„Bosanske kuće“ okupio se znatan
broj poznavalaca pisane riječi, koji je
imao priliku da u interpretaciji Mirsada Solakovića, magistra glume,
čuje samo neke od ukupno 33 pjesme
koje se pojavljuju u ovoj zbirci. Promociju je vodio Zaim Pašić, predsjednik SSD-a BiH, koji se, među
ostalim, amaterski bavio glumom.
On je za ovu priliku pročitao pjesmu
naslovnicu i onu “E moj stari...”
Pozivu su se odazvali i predstavnici
Ambasade BiH u Velikoj Britaniji
- Mensur Jusić, prvi sekretar, i Jasmina Turajlić, drugi sekretar u Ambasadi BiH.
Ovom prilikom želimo zahvaliti svima koji su svojim prisustvovanjem
podržali ovo autorsko djelo. Posebno
zahvaljujemo Udruženju KNS, koje
pruža izuzetnu podršku pjesnicima u
dijaspori, kao i UK Networku, koji
je ovom kulturnom događaju dao
izuzetnu važnost.
S.J.
8
BRITANCI
ODLIKOVALI
BOSANCA
Iz
rodnog
Glamoča,
Čedo
Maksimović je stigao do svjetskog
vrha - upravo je dobio prestižno
britansko odlukovanje - zlatnu
medalju Društva inžinjera Ujedinjenog Kraljevstva. U obrazloženju se
kaže da je svojim naučnim radovima
Čedo Maksimović
izazvao pravu revoluciju u tehnici
mjerenja na građevinskim objektima
i upravljanju infrastrukturnim sistemima.
Posljednjih
15
godina
ovaj
Glamočanin je profesor na Imperijal
koledžu u Londonu, jednom tri tri
najprestižnija Univerziteta u Britaniji. Njegove stručne usluge koriste i
Brazil, Japan, Australija, Francuska,
a prof. čedo Maksimović je i savjetnik UNESCO-a.
Iz Networka
Bosanska kuća: radna posjeta
BARROW CADBURY TRUST
Nedavno je u posjeti BH UK Networku bila gospođa Clare Payne
(Grant Officer, Barrow Cadbury
Trust). Na sastanku su prezentovane
aktivnosti koje radi BH UK Network
u okviru pomoći etničkim manjinama u Birminghamu oko zaposlenja,
pružanje radnog iskustva studentima, korištenju prostorija Bosanske
kuće za aktivnosti drugih udruženja
i omladine sa posebnim osvrtom na
međunarodni projekat “Intercultural
dialog” i objavljivanje knjige “We
no longer talk”. Gospođa Clare je
dala nekoliko veoma korisnih savjeta
u cilju obezbjeđivanja dugoročnog
načina finansiranja BH UK Networka, što ćemo u narednom period nastojati realizovati.
S obzirom da Barrow Cadbury Trust
već više godina podržava rad BH
UK Networka kroz obezbjeđivanje
grantova za pojedine projekte diskutovalo se i o mogućnosti da Netowrk
uputi zahtjev BCT za novi projekat
po završetku projekata koji su trenutno u toku. Clare Payne je izrazila
podršku da BH UK Network ponovo
Clare Payne i Anse Cerić
aplicira za novi projekat. O detaljima novog projekta će se naknadno
razgovarati kada se dobije odgovor
od Big Lottery Fund-a o (ne)uspjehu
aplikacije u okviru projekta “Reaching communities”.
BOSANKE – SAVJETNICE U BRITANSKOJ VLADI
Zbog srpsko - crnogorske agresije
na BiH, Arminka Helić i Merima
Maja Brkić s porodicama su, kao
djevojčice, morale u izbjeglištvo.
Helićeva je završila u Engleskoj, a
Brkićeva u Norveškoj. Danas su njih
dvije među najmoćnijim ženama u
Velikoj Britaniji.
Arminka Helić je završila studije
na Univerzitetu Oksford i potom i
doktorirala. Uključila se u politiku i
postala član britanske Konzervativne
partije.
U svoj tim angažovao je Vilijam
Hejg, današnji ministar vanjskih
poslova Britanije. Na nedavnim izborima vodila je Hejgov izborni štab,
a britanska štampa o njoj piše kao osobi koja ima izuzetan uticaj na njega.
Kao dokaz navode da je pod njenim
uticajem Hejg promijenio svoj kurs
prema Izraelu u korist Palestine.
Merima Maja Brkić je s porodicom
otišla u izbjeglištvo u Norveškoj gdje
je kao 13 -godišnjakinja objavila i knjigu o ratnim strahotama u BiH. Nakon srednje škole otišla je na studije
na Univerzitet Oksford i bila je među
Arminka Helić i Merima Maja Brkić
najboljim studentima. Tu je i dok- premijera Davida Kamerona i jedna
torirala. Tokom studija izdržavala se od najuticajnijih ličnosti u Vladi veradeći u Ministarstvu vanjskih poslo- like Britanije.
va Velike Britanije. Danas je Merima
Brkić politički savjetnik britanskog S.V. (SAN)
9
Iz Networka
Bosnia House-Work Experience- Senada Muherina
FROM BOSNIAN SUPPLEMENTARY SCHOOL TO
SOUTH BIRMINGHAM COLLEGE
I am currently a student at South Birmingham College. I have completed
my NVQ Level 1 and NVQ Level 2
in Business Administration and now
I’m working towards my OCR Level
3 Diploma in Business Administration. I would like to go onto University and finish a HND in Business
Management.
As part of my college course we have
to attend a work placement that we
can use as evidence to put into our
portfolio in college.
My work placement takes place
every Wednesday from October till
June. My form tutor asked me to find
a work placement which has a working office space.
I asked Anes who is the manager at
the UK Bosnian Network House if
he had any work placement places
available because it’s an ideal environment for me as part of my course.
I wrote Anes a letter regarding my
work placement and he replied offering me a placement.
I used to attend the Bosnian House
on a weekend for dance lessons so
I was familiar with the environment
and there on-going.
Anes’s job as the manager is to read
and reply to emails and answer any
calls coming through to the Network
regarding information.
I am now doing my work placement
at the Bosnian House and so far I am
finding it interesting and educational.
Anes forwarded me to Joshua who
is the Community Adviser and said
that he would be working along me
setting me tasks that Anes has given.
The first task that Joshua set was that
I had to make a front cover sheet
for my Work Experience folder; I
made the front cover using Microsoft
PowerPoint and printed it out. I also
helped another member that works in
the Bosnian House set up Anes’s laptop to the projector.
Joshua sat down with me and spoke
to me about the correct way to answer an incoming call for example:
the tone of voice, listening skills and
the speed of your voice when taking a call. I made notes on this and I
typed them up so that I could a copy
to college and put it in my Portfolio
of Evidence.
The IT skills which are needed in an
office are typing skills and knowing
how to use different software such
as Microsoft Word, Microsoft Excel,
Ja se zovem Senada Muherina i
imam 20 godina. Rođena sam 22.
Septembra 1990 u Prijedoru, Bosna
i Hercegovina. Zbog rata u Bosni
došla sam u Englesku 1993, kad
sam imala 3 godine. Trenutno zivim
u Birminghamu, Balsall Heath
sa mamom, babom i dva brata. U
Birminghamu sam završila Primary i Secondary school. Trenutno
studiram Poslovnu administraciju
na South Birmingham koledžu.
Takođe, kada sam bila mala išla
sam u Bosansku dopunsku školu
u Birminghamu gdje sam naučila
Bosanski jezik i takođe sam bila
član folklorne sekcije “Bosanski
biseri”.
and Microsoft PowerPoint etc.
I learnt what you have to do in order
for the office to keep running these
were things like, taking calls, sorting out and completing several pa-
10
per work and writing and replying to
emails.
My tutor will be coming in to observe me in the Bosnian House just
to make sure I am competent in the
work that I am doing and getting on
with every task that Anes and Joshua
have set me.
I am enjoying my time at the Bosnian
House as it is a relaxed atmosphere.
I enjoy that I’m doing more practical tasks rather than just sitting at the
computer all day.
I look forward to doing more tasks
that are set for me and learning more
about the office environment and
taking what I have learnt here at the
Bosnian House and put it to future
uses to finish this course and when
I go to University to do my HND.
Work Experience at the Bosnian
House is a great experience and I get
a lot out of it.
Iz Networka
Bosnia House Birmingham-Work experience
RASHAD ALI
My name is Rashid Ali, I live in Balsall Heath with my parents, I am 19
years of age and I’m currently studying OCR Level 3 Business Administration at South Birmingham College.
In my spare time I enjoy going out
with friends and family, I also go cinema play football and snooker sessions.
I am studying with Senada Muherina
my class mate which we are doing
our work placement together at the
Bosnian House.
We are both trying to gain as much
experience as we can to achieve and
complete our portfolio regarding
passing our course there are some
units within my college course that
needs to be completed which is related to my work placement.
As part of my college course I have to
attend my work placement for at least
one day a week this will take place
from October 2010 until June 2011. I
wrote to Anes who is the manager at
the Bosnian House a letter regarding
in taking me on as work placement
and Anes replied back to me offering
me the placement which took a lot
of stress from me in search of work
placements.
On arrival I met Anes who welcomed
me and then introduced me to Joshua
who is community adviser/Administrator for the Bosnian house. Me and
Joshua sat down and spoke about the
task for the day I needed to complete
a small article about myself explaining what I was doing here and some
information to who I was regarding
my hobbies and interests.
On my first day Joshua and me spoke
about basic skills on phone mannerism that included information on
how to answer the phone as speaking on the phone within a work place
requires professional standards e.g.
tone of voice the speed in talking
with some body and having good listening skills.
My tutor will be coming in to the
Bosnian house to observe me and to
make sure I am doing all the work set
to gain information and evidence for
my units to be completed.
spent here and I am glad that Anes
accepted me to work here as my
work placement plus I have a college friend so we can work together
and also help each other if necessary
to complete our units for the college
course.
BOOK SMART ACCOUNTING LTD,
BOOK KEEPERS,ACCOUNTANTS,
BUSINESS AND TAX ADVISERS
Pruzžamo sve vrste knjigovostvenih usluga, registraciju
firmi , obračun poreza i plata, pripremamo završni račun za
bilo koju vrstu poslova kojima se bavite.
Za sve informacije obratite se Asimi na slijedeće brojeve
telefona 020 834 0770, ili mobile 0797 343 7133.
Posjetite nas na slijedećoj adresi: Appleton House, 139
King Street, Hammersmith, London W6 9JG
Naša web stranica je www. bsaccounting.co.uk.
So far I am enjoying the time I have
11
Srebrenica holocaust 1995-2010
8372... number of victims that is not final
KOMEMORACIJA SREBRENIČKIM ŽRTVAMA U LONDONU
U Londonu je 10. jula ove godine na
inicijativu organizacije Bosnia Solidarity Campaign, njene aktivistice
Bronween Handyside i BHCUKa Victoria održana komemoracija
žrtvama Srebrenice.
Ovaj značajan događaj je održan preko puta rezidencije britanskog premijera, u blizini Whitehalla, spomenobilježja gdje ljudi iz cijelog svijeta
polažu vijence i minutom šutnje odaju počast žrtvama rata.
Povod je obilježavanje 15. godišnjice
pada Srebrenice, kada je više od
8.000 nedužnih muškaraca i dječaka
ubijeno i zakopano u masovne grobnice u periodu od 11. do 13. jula
1995. godine. Mnoge porodice su
ovih dana bile u Srebrenici, sahranile
svoje očeve, sestre, braću i sinove.
U sklopu programa obilježavanja
srebreničke tragedije čuli su se govori Mensura Jusića, prvog sekretara
u Ambasadi BiH, Dote Gibson, žene
koja je u toku rata predvodila konvoj The Workers AID (Radnička
pomoć), koji je “probio” blokadu
Tuzle, Dilowara Hussaina Khana,
predstavnika London East Mosquea,
i Lise Mannion, predsjednice Unite
London&Regional Women’s Commitee chaira (Ujedinjeni London &
London, juli 2010
Regionalno vijeće žena).
Svako od njih je na svoj način
izrazio poštovanje prema žrtvama
srebreničke tragedije, ali i prema hrabrosti ljudi u BiH koji su, bez obzira
na ratnu tragediju, smogli snage nastaviti dalje. Dilowar Hussain Khan
je proučio dovu za žrtve srebreničke
tragedije, a zatim to učinio i na engleskom jeziku.
Moram reći da se, iako je organizator na vrijeme obavijestio sva naša
bh. udruženja, ovom događaju odazvalo svega pedesetak ljudi. Oni su
našli vremena da dođu i iskažu svoja
suosjećanja sa svima onima koji su
svoje najmilije ukopali u Memorijalnom
centru u Potočarima i koji još čekaju
na identifikaciju posmrtnih ostataka.
Svi učesnici u programu obilježavanja
zajednički su otpjevali pjesmu “Jedna si jedina”, na tekst Dine Merlina,
što je muzički
Organizator se istinski potrudio da
elektronskom poštom na vrijeme
pošalje obavijest o ovom događaju.
Žao nam je ako je
zapis pjesme “S one strane Plive”,
nekada himne BiH. Nakon toga, uputili su se prema Whitehallu i položili
ljiljane za srebreničke žrtve. Ovaj
dirljivi trenutak popraćen je himnom
BiH na tubi u izvedbi 11-godišnje
Hafze Jalisi, učenice BH dopunske
škole u Londonu.
neko usljed tehničkih problema ostao
neobaviješten.
Sav program vodila je Bronween
Handyside iz
Bosnia Solidarity Campaigna, aktivna članica BHCUK-a, osoba koja je
s ovom organizacijom sve do 2005.
godine učestvovala u organiziranju
komemoracije za žrtve Srebrenice.
12
Ovim putem zahvaljujemo gospođi
Bronween Handyside za njeno
nesebično zalaganje i organizaciju ovog važnog skupa, gospodinu
Safetu Vukeliću, gospođi Vedrani
Kovačević-Jalisi, predsjednici BHCUK-a, te svim volonterima koji su
se pobrinuli za izradu informativnih
letaka kako bi i slučajni prolaznik
dobio saznanja o nedavnoj tragediji
koja se dogodila pred očima cijelog
svijeta - a u srcu Evrope.
Semira Jakupović
8372... number of victims that is not final
Srebrenica holocaust 1995-2010
U „BOSANSKOJ KUĆI“ OBILJEŽENA 15. GODIŠNJICA SREBRENIČKOG GENOCIDA
SAD NAM JE JASNO ZAŠTO STE OVDJE
U velikoj sali „Bosanske kuće“
10. jula je prigodnim programom
obilježena 15. godišnjica genocida
nad Bošnjacima u Srebrenici koji su
počinile srpske vojne i paravojne formacije. Riječ je o najvećem zločinu
počinjenom nakon Drugog svjetskog
Bura emocija u Bosanskoj kući
rata.
Ovaj put osim naših građana prisustvovalo je i dosta Britanaca, kojima
je nakon ovog obilježavanja bilo
mnogo jasnije šta se ustvari dogodilo 11. jula. 1995. godine u UN-ovoj
„zaštićenoj zoni“ Srebrenica. To im
je prigodnim riječima objasnio naš
glumac Mirsad Solaković, koji je kazao da su srpski vojnici u Srebrenici
Ubili više od 8.300 nenaoružanih ljudi ne dajući im šansu da postanu ratni
zarobljenici. Samo rijetki od njih uspjeli su pobjeći od srpskog noža.
Učesnici obilježavanja srebreničkog
genocida vidjeli su dokumentarni
film „Marš smrti“, a glumac Mirsad Solaković je s kolegom Gregom
Hobsom izveo svoju ratnu dramu
„Dječak koji nije ništa kazao“.
Naravno, sve ovo je izavalo buru
emocija i teško je bilo pronaći neuplakano lice na ovoj tužnoj godišnjici.
Nakon programa, Peter i Sue Richards iz Wallsala su podijelili svoje
impresije s nama pa su rekli: „Kamo
sreće da smo znali i da dalje znamo
kroz šta ovi ljudi, takoreći izbjeglice/
refugees, prolaze prije nego što dođu
da žive u našoj zemlji. Sada vidimo
zašto ljudi gube glavu da bi došli, da
se dočepaju našeg ostrva i da žive u
ovoj kišovitoj i gusto naseljenoj zemlji. Mi smo se na to samo osmjehivali
i sami sebe pitali šta će oni ovdje, a
sada nam je jasno zašto ste ovdje.“
Mirsad Solaković i Greg Hobs
13
Srebrenica holocaust 1995-2010
8372... number of victims that is not final
NE PONOVILO SE, NE ZABORAVILO SE
NIKAD NE ZABORAVI JULI!
U historiji čovječanstva vođeni su mnogi
ratovi, na različitim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
kontinentima i meridijanima, s različitim
povodima. Nažalost, uvijek s istim
posljedicama ogromnim brojem
žrtava, što civila, što vojnika, i velikom
materijalnom štetom, razarenjem i razdvajanjem porodica.
A na Kalemegdanima i Nevskim
Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima
Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena
tijela daće dječacima.
I uvijek kada su ratovi jenjavali potpisivana su primirja, uz obećanja da se
nikada nešto slično neće i ne smije dogoditi.
Kao srednjoškolka bila sam zadivljena
poezijom našeg pjesnika Izeta Kike
Sarajlića. Do suza bi me znala ganuti
njegova pjesma “Rođeni dvadeset treće,
strijeljani četrdeset druge”, koja
Govori o izgubljenoj generaciji
devetnaestogodišnjaka u Drugom svjetskom ratu.
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj
pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka
odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi
koji
smo
nadživjeli tenkove i nikog nismo
ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za
njih voljeti.
Semira Jakupović
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim
ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo
koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji
se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i
s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog
ljeta, s divnim
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su
tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju
kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
Ja sam nekada o ratu slušala samo u
pričama, na časovima historije, u filmovima, gdje je svako historiju prikazivao
iz svog ugla. Godine 1992. kao i mnogi
moji sunarodnjaci doživjela sam rat i
tek tada na svojoj koži osjetila njegove
posljedice.
I ne pitaj jesu li se
mogli vratiti.
I ne pitaj je li se
moglo natrag dok
je posljednji put,
crven kao komunizam,
gorio
horizont njihovih
želja.
Preko
njihovih
neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je
budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o
polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o
raskopčanoj bluzi.
Djecu bh udruženja Vuktorija polažu cvijece ispred spomenika Whitehall
14
8372... number of victims that is not final
Srebrenica holocaust 1995-2010
Nažalost, i danas smo svjedoci brojnih
ratova, svjedoci smo porodica koje su
izgubile djecu, porodica koje još tragaju
za svojim nestalim članovima i koje nakon 15 godina posmrtne ostatke ekshumiranih žrtava sahranjuju uz oznake NN.
Svjedoci smo da je Bosna i Hercegovina
zemlja koja još vida ratne rane.
U ovom tekstu želim se prisjetiti Srebrenice, koja je postala simbol stradanja
nedužnih ljudi u nedavnom ratu. Sjećam
se jednog vrućeg julskog dana 1995. godine. Tada sam već bila u Britaniji gdje
smo nestrpljivo, sa zebnjom, iščekivali
bilo kakve informacije o dešavanjima u
našoj zemlji.
Bio je kraj 20. stoljeća. U srcu Evrope
bjesnio je rat, a mi smo čekali da se dogodi neko čudo, da rat stane, da sve opet
bude kao što je nekada bilo. Čudo se ne
dogodi i rat ne stade odmah. A mi smo
razmišljali o „zaštićenoj zoni UN-a“ i
ljudima koji su proživljavali najgoru ratnu golgotu skoro četiri godine. A onda se
kao grom iz vedra neba prolomila vijest
koja nas
je skrhala, šokirala... Pala je Srebrenica!
Na televiziji smo gledali izbjegličke
kolone ljudi koji su sav svoj život
stavili u male zavežljaje i pod prijetnjom
oružja napuštali svoja ognjišta. Gledali
smo preplašena lica dječaka, umorna i
napaćena tijela mladića, majki i sestara
- u očajničkom kriku. Djecu, tek rođenu,
gladnu i nesvjesnu onoga što se zbiva,
djecu oduzetog djetinjstva.
Pala je Srebrenica!
Intoniranje himne Bosne i Hercegovine
I danas, dok nijemo stojim i slušam himnu BiH, prolaze mi kroz
misli užasne slike. Mislim da vrijeme
ide dalje. Danas vidim da vrijeme stoji.
Opet me u grlu steže dok pjevam o “Jednoj, jedinoj, zemlji tisućljetnoj..” Opet se
uzdržavam od suza, ali one
se ne daju sakriti. Opet razmišljam o
prestravljenim licima „zlatnih mladića“,
o njima koji nikada neće doživjeti čari
očinstva, živjeti sa svojom porodicom i
doživjeti svadbe svoje djece.
Dok Hafsa svira ispred Whitehalla i dijeli s nama ovaj počasni historijski trenutak u kome odajemo počast žrtvama,
razmišljam o njihovim majkama, suzama
koje brišu krajičkom
mahrame. Razmišljam o hrabrim ženama
Srebrenice koje tuga nije shrvala i koje
još imaju snage da se bore za pravdu i
istinu.
Dok zastava leprša sjajeći pod sunčanim
zrakama u Londonu, razmišljam o sudbini koja nas je dovela u Veliku Britaniju.
Razmišljam o mrtvima Srebrenice, Sarajeva, Prijedora,
Tuzle, Bihaća i mnogih drugih gradova i
sela naše BiH.
Grace with them (U njihovu slavu) piše
na Whitehallu, preko puta 10 Downing
Streeta. Oni zaslužuju sve počasti ovog
svijeta. I mnogo, mnogo više. Naravno,
počast odajem i svim
žrtvama svirepih ratova. Njihove živote
nažalost ne možemo vratiti, ali njihovu
žrtvu ne smijemo zaboraviti.
Pred Whitehallom se nađoše Vukelići,
Selmani, Jakupovići s područja Prijedora, Vedrana iz Maglaja s porodicom,
Mensur Zaim iz Sarajeva, Fahra iz Zen-
15
ice, Esad iz Mostara, Ahmet i djeca iz
Bosanske Krupe, Irma iz Bihaća, Fejzo
iz Šipova, majka Zumra iz Banje Luke,
prijatelji iz Sanskog Mosta, Britanije,
Pakistana, Bangladeša i mnogi kojima ne
znam ime... mnogi koji nikada nisu bili u
Srebrenici, ali osjećaju njenu tugu i jad.
Dostojanstveno polažemo ljiljane ispred Whitehalla. I oni najhrabriji ne ostaju ravnodušni. Potekoše suze u slavu
„zlatnih mladića“. Primite naše ljiljane
na dar. Nismo danas u Potočarima, nismo na maršu mira, nismo u Srebrenici,
na različitim smo meridijanima. Ali bez
obzira, gdje god bili, naše misli i naša
srca su sa svima, s onima koji su ukopali svoje najdraže, s onima koji su u
Potočarima na dženazi, s onima koji još
čekaju na identifikaciju posmrtnih ostataka, sa svima onima širom BiH i svijeta
koji se bore protiv zaborava.
Semira Jakupović
Haberi iz Asocijacija
Muhamed Siranović u prvom licu jednine
PRIORITET BH ASOCIJACIJE IZ DERBYJA :
POVRAT VLASTITIH PROSTORIJA
Kada su u pitanju Derby i aktivnosti koje
se odvijaju u Bosanskohercegovačkoj
asocijaciji, ponosno mogu reći da sam
presretan, jer nikada nisu postignuti veći
rezultati a u lošijim uslovima opstanka i
poslovanja što se tiče Carity društva.
Svima je poznato da je BH asocijacija
u Derbyju ostala bez svoje kuće, jedne
među prvima takve vrste u Britaniji, te
da se borba našeg rukovodstva s hladnim
gradskim vlastima za povrat imovine
nastavlja.
Satima se raspravljalo i dogovaralo,
projekat za projektom, usvajanje, dopunjavanje alternative i, na kraju, samo
inicijative. Eto u opciji su opet neke
alternative umjesto dogovorenog i
prihvaćenog plana i rješenja od obiju
strana, do kada - ni sami još nismo sigurni. Ponuđena lokacija već je postala
“klimava” – na lijepom i građevinski
pogodnom mjestu. Bojim se da će
pohlepni biznismeni i to parče lijepog
građevinskog placa ukalkulisati u svoje
zemljišne knjige. Ali, ostaje da vidimo…!
Svojevremeno je ponuđena pomoć
iz Ambasade Bosne i Hercegovine u
Londonu, ali mi nije poznato šta je od
obećanog urađeno.
Mislim da smo isuviše labavo i iskreno
iznijeli naš stav kada su u pitanju City
Council u Derbyju i vlasti koje ovaj
problem treba da riješe s nama. Krajnje
je vrijeme da se ozbiljnije pozabavimo
ovim problemom. Nadam se da će moj
poziv da se ovaj problem uvrsti na listu
prioriteta ozbiljno shvatiti svi članovi
upravnog odbora, pa i oni građani koji
nisu u izvršnom odboru.
Siguran sam da će i našim radnicima,
Feridu Kevriću, Ahmedu Gopi i Erni
Trcić, ubuduće ovo biti prioritet za
rješavanje. Uspjeli su riješiti i mnoge
druge zadaće koje su pred njih postavljene, pa se nadam da će u predstojećoj
radnoj godini s novoizabranim odborom
riješiti ovaj za nas najteži problem.
U tekućoj godini naš menadžment, u
saradnji s uposlenicima, uspješno je priveo kraju proteklu školsku godinu kada
je u pitanju Bosanska dopunska škola, a
uspješno je započela i nova u septembru
ove godine. Paralelno s ovim aktivnostima uspješno se odrađuje projekat s
djecom manjeg uzrasta (do četiri godine), tzv. Pre school ili Play Group. U
prošloj godini nisu izostale ni aktivnosti
grupe “Bosanski biseri”, koja je postigla fantastične rezultate novim igrama i
novim koreografijama polovinom juna
ove godine - na dan prijema diploma o
završenoj školskoj 2009/2010. godini.
Ponovno
aktiviranje
ove grupe
je u toku,
a time i
rješavanje
pitanja njenog finansiranja
i
treniranja.
Hvala svim
roditeljima
koji
su
podržali
ovaj i ostale
projekte.
Ovom prilikom bih apelovao na roditelje čija
djeca su u uzrastu za “Pre school”, folklor i dopunsku bosansku školu da svoju
djecu dovezu u Bosanski klub, gdje će,
ako ništa drugo, naučiti tko su, šta su i
odakle su. Ako misle da će pogriješiti,
neka se raspitaju kod momaka i djevojaka iz Derbyja koji su sve to prošli. Tamo
će dobiti najpoštenije odgovore.
Pored svih spomenutih aktivnosti, u
našem centru uspješno funkcioniše i
“One Stop Sop”, čije aktivnosti podrazumijevaju da se pomogne svima onima
kojima je to neophodno, pojedincima i
novoosnovanim Cariti organizacijama i
novim zajednicama, Kurdistanu, Iraku,
Afganistanu i mnogim drugima kojima
se pomoć pruža preko naše DBHCA
(Derby Bosnian&Hercegovina Community Association).
U toku je tromjesečni trening za finansije i računovodstvo za sve pojedince
i organizacije u DBHCA. Predavač je
Mark Nevey iz DERBY CAS-a. Posljednji trening za ovu sezonu je 17. i 26. novembra.
U toku je i plan aktivnosti za treninge
namijenjene volonterima DBHCA-a,
kao i ostale zainteresovane.
Trening ja održan prošli vikend, a tema
je bila “Managing aggressive behavior”.
Odziv je bio zadovoljavajući. Odgovorna osoba za realizaciju svih treninga
je Ahmed Gopo, administrativni radnik
u DBHCA-u. Pored toga, Ahmed veliki
dio posla odrađuje i kada je u pitanju
edukacija maloljetnika.
U aktivnostima ne zaostaje ni Erna Trcić,
outrech worker, čija zadaća su kućne
posjete i pružanje pomoći svima onima
koji iz bilo kojeg opravdanog razloga,
socijalnih ili zdrastvenih problema, nisu
u stanju posjetiti DBHCA i tu zatražiti
pomoć.
Oni kojima je prioritetno potrebna
Ernina pomoć jesu invalidi i osobe u
16
poodmakloj starosti. Nisu isključene ni
porodilje, kao ni slabo edukovani i oni
koji ne poznaju engleski jezik. Koliko
se Erna predaje svom poslu mogu kazati
samo oni kojima je ona pomogla.
Treba napomenuti da svi zahtjevi za
Erninu pomoć moraju proći kroz DBHCA evidenciju.
Znam da ima mnogo ljudi koji su nezadovoljni, ali i onih koji su prezadovoljni
njenim uslugama. Nezadovoljni su samo
oni koji se nisu blagovremeno obratili za
pomoć u DBHCA da bi menadžer mogao
planirati sve vrste pomoći i pravilno
rasporediti vremenske termine, koji se
često podudaraju, zbog čega neki ostanu
bez adekvatne pomoći.
Da se to ne bi događalo, molim naše
građane da na vrijeme prijave sve svoje
zahtjeve za pomoć. Čitanje prispjelih
pisama, odlazak kod zdravstvenih radnika, razni socijalni i stambeni problemi
koji su svakodnevnica našeg života - sve
to se mora na vrijeme prijaviti za pomoć
i ugovoriti potrebna posjeta. Ubijeđen
sam da će se naša radnica odazvati.
DBHCA je veoma popularna Carity
organizacija, za čije ime znaju sve institucije koje egzistiraju na Derbyshireu
i usmjeravaju one kojima je naša pomoć
neophodna, bez obzira na nacionalnost,
vjeru i boju kože. U tome nam značajnu
pomoć pruža i Refuge Forum, koji godinama radi u sastavu DBHCA-a.
Ovakav način rada omogućio nam je
”vizu za budućnost” i opstanak u ovako
kriznim vremenima za sve neprofitabilne
institucije, u koje i mi spadamo.
Interesantno je spomenuti da DBHCA
ima i jako razvijenu saradnju sa svim
institucijama koje funkcionišu u našem
gradu. Bili smo više puta pozvani da
pružimo određene vrste pomoći i jačim
i sposobnijim od sebe.
Haberi iz Asocijacija
DRUŽENJA
BH. ŽENE IZ LONDONA POSJETILE ŠVEDSKU
Nedavno u Lidköpingu, na centralnoj kulturnoj manifestaciji „Ovo
malo duše“ Saveza bh. žena u
Švedskoj, bila je i delegacija naših
žena iz Engleske, koju je predvodila Sađida Trožić, menadžer
Bosanskohercegovačkog savjetodavnog centra u Londonu, humanitarne
organizacije koja pomaže starije i
iznemogle osobe.
-Naša organizacija je drugačijeg koncepta od drugih bh. udruženja širom
svijeta, objašnjava Sadžira. Osim što
pružamo savjete, upute i informacije
u području stambenih pitanja, beneficija, integracije i zdravstva, imamo
i programe koje realizujemo na edukativnom i kulturno zabavnom planu.
Organizacija ima društveni klub gdje
se naši ljudi okupljaju i druže. Centar
zapošljava tri profesionalna radnika,
ja sam u ulozi menadžera i odgovornost mi je strateški razvoj, kvaliteta
standarda rada i obezbjeđivanje finansija kako bi se usluge pružile
svima kojima je to potrebno. Profesionalni tim se sastoji od pravnika i
savjetnika, a imamo i volontere koji
asistiraju u prevođenju.
Otkud u Švedskoj? – pitam Sađidu.
-U okviru jedne privatne posjete u
maju u našu organizaciju je došla Ismeta Šeremet iz udruženje ”Žena 99”
iz Värnama, koja je htjela da sazna
ko smo i šta radimo. Razmijenile smo
iskustva o radu naših organizacija i
dogovorile neke zajedničke aktivnos-
Odlična atmosfera
ti. Kako je udruženje ”Žena 99” već
razvilo kontakte sa našim ženama iz
Danske i Norveške, zaključile smo
da bi bilo dobro da se slična saradnja
pori. Toliko toga imamo zajedničkog
i toliko toga zajedno dijelimo da je
neophodno veće jedinstvo na globalnom planu, pogotovo u jačanju veza
sa BiH.
Nezaboravno druženje
pokrene i sa ženama iz Londona. I,
evo, bile smo u Värnamu, dočekane
smo punim srcem i učinićemo sve da
gostoprimstvo našim „Šveđankama“
uzvratimo u Londonu u aprilu naredne godine.
Naša namjera je da idemo i korak
dalje, pa da se poslije aprilskog susreta u Londonu, nađemo zajedno i
u Turskoj. Moramo pokušati da što
čvršće uvežemo naše žene u bh. dijas-
17
A ono što BiH ima za razliku od drugih zemalja su ljudski resursi, naši
ljudi u dijaspori, koji su veoma dobro integrisani. Svi mi na svoj način
možemo pomoći u mijenjanju stanja
u domovini. Zato moramo što češće
kontaktirati i zajedno djelovati“,
kaže Sađida Trožić.
M. Sitnica (Bosanska Pošta)
Haberi iz Asocijacija
ZAŠTO JE PRESTAO S RADOM FOLKLOR “MLADOST BOSNE” BIRMINGHAM
KO TO NE ŽELI DOBRO NAŠOJ DJECI?
Zar su jači rasturači, koji su u manjini, nego oni koji žele dobro svojoj djeci, i još su u većini, ali nemaju dovoljno snage i
odlučnosti da im se suprotstave. Dokazane patriote ne smiju dozvoliti da se pod noge stavi sav njihov dosadašnji rad.
Evo i po ko zna koji put ista stvar nam
se odbija o glavu i opet nemamo snage
da kažemo “sada je konačno dosta”
onima koji oduvijek samo pametuju i
svojim arogantnim i drskim ponašanjem
kvare sve što drugi
naprave za dobrobit
bh. zajednice i naše
djece.
Pomagala sam mnogim bh. udruženjima
u radu njihovih folklornih grupa širom
Britanije. Gotovo šest godina uporedo
sam vodila folklorne grupe iz Derbyja i
Birminghama. To je bilo veoma naporno,
NE, JOŠ NISMO
DOŠLI PAMETI
i još im dozvoljavamo da unište
sav naš trud, da
nam djeca ostanu uskraćena za
mnoge vrijednosti
naše kulture.
U razgovoru s Fahirom
Hasedžić,
koreografkinjom
folklorne
grupe
“Mladost Bosne”
iz Birminghama,
pokušali
smo
doznati šta su
uzroci gašenja ove
veoma
uspješne
folklorne
grupe.
Pristala
je
na
razgovor, uz uslov
da se ne spominju
imena, jer ionako
u
Birminghamu
svi znaju o kome je
ovdje riječ.
Haber:
Fahira,
molim vas da za
naše čitaoce iznesete neka svoja
iskustva u radu s
folklornim grupama.
Fahira: Vidim da
je povod ovom intervjuu prestanak rada folklorne grupe
iz Birminghama. Kao što je već poznato
čitaocima Habera, posao koreografa u
Velikoj Britaniji obavljam već 14 godina.
Prvu folklornu grupu, “Biseri Bosne”,
koja je obuhvatala kulturno naslijeđe
Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji,
osnovala sam u oktobru 1996. u Nottinghamu, zatim sam 2000. godine osnovala folklornu grupu “Bosanski biseri”
u Derbyju i već 2001. godine folklornu
grupu “Mladost Bosne” u Birminghamu.
jer ja živim u Notinghamu. Kao primjer
uzeću samo jedan odlazak na probu
folklora u Birmingham. Moj radni dan s
njima je počinjao u 09.30 sati, kada sam
napuštala kuću da bih stigla na autobus
za Birmingham, a vraćala sam se u 18.30
sati. Iako je bilo naporno, uživala sam
radeći posao koji zaista volim i koji je
meni lično davao snagu da izdržim sve
ono kroz šta smo svi prošli i još prolazimo. Posebna radost je to što sam radila
s djecom i iza sebe ostavila dvije gener-
18
acije, od kojih su neki već na fakultetima, ukupno 179 članova. Na partijima
ih gledam s ponosom kada se jedno do
drugog uhvate u kolo. Sigurna sam da su
izrasli u dobre i plemenite ljude, da će
jednog dana sve što
su od mene naučili o
našoj kulturi i tradiciji moći prenijeti na
sljedeće naraštaje.
Haber: Koji su razlozi
prestanka
rada
folklornih
grupa? Poznato je
da je prije gotovo
dvije godine prestala s radom folklorna
grupa u Derbyju, a
sada i u Birminghamu.
Fahira: U to vrijeme
folklorana
grupa
iz Derbyja susrela
se s jednim sasvim
logičnim
problemom: starija grupa,
koja je već stigla
do tog stepena da
je mogla nastupati
gdje god želi, prestala je s radom jer
su djeca već krenula
na koledž i nisu vremenski mogla stići
na probe. Zbog nedostatka
mlađeg
uzrasta koji je mogao
biti sposoban za
obučavanje,
folklorna grupa je privremeno zatvorena. To
isto se desilo i s Birminghamom, ali su u
Birminghamu ubrzo
sastavili mladu grupu
i nastavili s radom
sve do kraja školske
2010. godine., kada je potpuno prestala s
radom njihova folklorna grupa iako ima
dovoljno djece.
Razlozi za raspad folklornih grupa leže
u tome što su roditelji koji su zainteresirani da im djeca nešto vrijedno nauče
nemoćni da se suprotstave pojedincima,
koji su uvijek u manjini a koji svojim
ponašanjem unose razdor u bh. asocijacije. Veoma često bila sam svjedok
ružnih ispada tih pojedinaca, a rezultat
Haberi iz Asocijacija
je najčešće bio taj da oni koji je trebalo
da im se suprostave napuštaju prostorije.
Njihov jedini cilj je da nametnu neke
svoje fiks ideje koje nisu izvodljive niti
su u interesu većine članova. Dešavalo
se da im se da da pokušaju ostvariti to
što su naumili, tvrdeći da je njihova ideja
rješenje svih problema, da su oni Bogom
dati da vode razne aktivnosti, da bi se
na kraju ispostavilo da su samo trošili i
ono malo novca na računu za plaćanje
troškova Asocijacije. A kada bi uvidjeli da više nemaju kud, započinjali bi
svađu kako bi demonstrativno, tobože
uvrijeđeno, napustili Asocijaciju. Stalne
svađe rezultirale su time da se ljudi kojima je stalo do toga da djecu dovode
na probe lagano povlače i isključuju iz
svega.
Haber: To je najveća greška, treba se
boriti za svoja udruženja. Možete li
nam vi reći kako?
Fahira: Pravi način da ozdravimo naša
udruženja jeste taj da se svi, a već se
zna ko su dokazane patriote a ko su
razbijači, suprotstavimo njima da ne
dozvolimo da nam djeca završe na ulici.
Takvim članovima treba otvoreno reći
da ih ne želimo u svojoj sredini i da im
više ne dozvoljavamo da dolaze na naša
druženja. Imala sam priliku razgovarati
s učiteljima BH osnovne škole i vjeronauke. Kroz taj razgovor sam saznala da
i oni imaju ista iskustva kao i ja. Moram napomenuti da lično nisam nikada
šikanirana od bilo koga, ali navodim
razloge koje su mi roditelji najčešće
iznosili objašnjavajući zašto više neće
dovoditi svoju djecu na nastavu. Što
je i najgore, ti negativci u svakoj od
navedenih aktivnosti imaju i svoju
djecu, koja su najčešće veoma nevaspitana, veoma gruba prema drugoj djeci i
odraslima, s kojima ne znaš kako bi se
ponašao. Nakon svakog razgovora s njihovim roditeljima, ta djeca su sljedeći
put još gora. Jednom prilikom sam pitala člana folklorne grupe zašto se tako
ponaša, a on mi je odgovorio doslovno
ovako: “Babo mi je rekao da vi meni ne
možete ništa“ i „Samo ti sine raspali, ako
te ko dirne”. Ja sam ostala bez teksta.
Razgovarala sam i s njegovim ocem o
tome i on je to potvrdio. Pitam se kako
da ostali roditelji koji dovode djecu da
nešto nauče, koja su uz to i kulturna,
vaspitana i normalna, reaguju kada čuju
riječi jednog od roditelja koji histerično
viče da su sva djeca “neodgojena stoka”
samo zato da bi odbranio ispade svog neodgojenog djeteta koje remeti rad i BH
osnovne škole i vjeronauke i folklorne
sekcije. Reći ću vam, svi su šutili jer ne
žele s takvom osobom imati konflikt.
Greška! Na takav način osudili su i svoju
djecu, i sebe, i učitelje da i dalje trpe,
da se postepeno povlače i, ne mogavši
više to trpiti, jedan po jedan napuštaju
BH KLUB “LJILJAN” – MANCHESTER
NEDELJNA OKUPLJANJA
Druženje
članova
Bosanskohercegovačke asocijacije
iz Manchestera je tradicionalno - u
društvenim prostorijama Bosanci i Hercegovci uz kahvu i zvuke
sevdalinke svake nedjelje liječe
nostalgiju. To potvrđuju i riječi
dugogodišnje predsjednice Kluba
Maide Aličehajić, koja za naš list
kaže:
- Proteklu godinu, kao i sve prethodne, redovno smo se družili
nedjeljom. Ta druženja smo iskoristili i za obilježavanje značajnih
datuma. Obilježili smo sve državne
praznike, i 8. mart, proslavili Ramazanski bajram i tokom ramazana
spremali zajedničke iftare. Pored
toga, u prošloj godini sakupljali smo
međusobno novac i slali ga u Bosnu
i Hercegovinu humanitarnim organizacijama koje su nam se obratile
Asocijaciju. Da, to je upravo ono što su
ti, ja ih nazivam razbijači asocijacija,
željeli. Upravo ste napravili baš ono šta
je i bio njihov cilj te učinili najgore što
ste mogli za svoju djecu. Ako želite da
se ovakve stvari ne ponavljaju, udružite
svoje snage, dogovorite se, jer vas je
više, radite u interesu svoje djece, i direktno, ali svi zajedno, a ne pojedinačno,
izbacite iz svoje sredine one koji ne dozvoljavaju vašem djetetu da sretno raste,
da bude pametno i obrazovano, da se ne
stidi pričati o svojoj kulturi i naslijeđu,
da s ponosom može reći kako pripada
bosanskohercegovačkoj zajednici.
Haber: Slična situacija je bila i u
Derbiju, ali, nakon što su se riješili
“kočničara uzbrdo”, ponovo su krenuli s mrtve tačke.
Fahira: Prije dvije godine je s razlogom prestala raditi folkorna grupa u
Derbyju, i oni su imali ovakvih problema, ali su uvidjeli da bez druženja,
bilo kakve vrste, mi kao zajednica ne
postojimo. Možda samo na papiru kod
Britanaca ima „neka bh. asocijacija”, ali
mi kao narod nestajemo u ovoj gomili
19
za pomoć, a organizirali smo i jednodnevne izlete te posjećivali naše
bolesne članove. Naša nedjeljna sijela uvijek počinju bosanskom kahvom
u džezvi i findžanima, a sevdalinke s
CD-ova upotpunjavaju ugođaj. Često
kupujemo namirnice pa sami skuhamo ručak, jer se u društvu slađe jede.
Igramo snuker i domine, kartamo i
vrlo često i zapjevamo. Najvažnije
je ipak da se konstantno družimo i
da nam je lijepo kada smo zajedno.
Pošto većina nas ovdje nema rodbine, smatramo jedni druge rodbinom i tako se i odnosimo. Svake
nedjelje Klub je otvoren, čak i ljeti
i za vrijeme godišnjih odmora i to
najviše zahvaljujući grupi entuzijasta, desetak ljudi koji ulaže puno truda
i ljubavi u ovaj rad. Nadamo se da će
tako biti i ubuduće.
stranaca. U Derbyju su to shvatili i prije
par mjeseci ponovo pokrenuli rad folklorne grupe, koja bi u društvenom životu
Bosanaca u Britaniji mogla predstaviti
onu kulturu iz koje potičemo. Ali, došli
su pameti: u rad odbora niko nema pravo
da se miješa, roditelj nema pravo da se
miješa u rad ijednog od učitelja, a svaka
pomoć i dobar prijedlog dobro su došli.
Svaka nesuglasica odmah se rješava. A
od sviju najsretnija su djeca. Iako samo
pokušavam da im pomognem da ponovo
krenu s radom i da im obučim dvoje
mladih koreografa da nastave rad poslije
mene, svaki put kada dođem na probu
u sali se zaori radosni vrisak a zagrljaji
i poljupci lete na sve strane. Ovo vam
dokazuje s koliko malo su djeca sretna,
a sve je do nas da im to omogućimo.
Sigurna sam da svi to mogu s vrlo malo
truda, međusobnog uvažavanja i tolerancije. U kojem god udruženju postoji
atmosfera o kojoj sam vam pričala tu ne
treba ni pokušavati nešto raditi nasilu,
svi rezultati će izostati. Riješite se onih
koji vas koče i budite pravi prijatelji svojoj djeci. Oni su nam najvažniji!
Haberi iz Asocijacija
BIRMINGHAM – BH ASOCIJACIJA
EDIN HROMADŽIĆ NOVI PREDSJEDNIK
Hromadžić: Rekao bih da je u
Asocijaciji teško ostvariti kontinuitet i šteta je da prethodno
rukovodstvo nije nastavilo rad
barem još jednu godinu. Staro
rukovodstvo je uspješno nastavilo i obavilo niz aktivnosti, ali pretpostavljam da nije
imalo dovoljno vremena
da izradi sveobuhvatan
plan u kome je iznalaženje
sredstava vitalan dio.
Koncept dobrotvornih
društava nikada nije
previše zaživio u Bosni
i Hecegovini, bar ne u
engleskom smislu te
riječi. Građani Birminghama porijeklom
iz Bosne i Hercegovine
dali su veliki doprinos
da se Asocijacija podigne na današnji nivo,
ali čini se da je došlo
Edin Hromadžić
Polovinom jula BH asocijacija Birmingham dobila je novo rukovodstvo. Mjesto predsjednika pripalo je
Edinu Hromadžiću.
Haber: Staro rukovodstvo je ostavilo praznu kasu i naravno da je
pred novim rukovodstvom mnogo
posla kako bi se Asocijacija izvadila iz teške situacije?
do djelomičnog zasićenja. Asocijacija je dobrotvorno udruženje koje
je u potpunosti zavisno od doprinosa njegovih članova. Ako članovi
udruženja osjećaju da svoje potrebe
mogu ispuniti kroz aktivnosti Asocijacije, onda i samo udruženje može
prosperirati. Zahvalan sam za povjerenje koje mi je, pretpostavljam, iskazano zbog mog petnaestogodišnjeg
iskustva u radu u dobrotvornom
sektoru i potrebe da se prevaziđu finansijski problemi. U isto vrijeme
sam se nevoljno prihvatio uloge
predsjednika, jer smatram da, s
obzirom da radim poprilično odgovoran i naporan posao za organizaciju koja pomaže azilantima koji
su bez ikakve finansijske pomoci i
često beskućnici, nemam vremena
pružiti Asocijaciji vrijeme koje joj je
potrebno. Ipak, Asocijacija posjeduje sjajan tim koordinatora, poput
Suade, Samire, Rame, Mirse i Ade,
čiji doprinos je neprocjenljiv i njihov rad je neophodno podržati. Za
sada smo uspjeli dobiti jedan grant,
koji nam je omogućio da nastavimo
već uhodane aktivnosti.
20
Haber: Kakvi su daljnji planovi u
radu udruženja?
Hromadžić: Kao što napomenuh,
stabilizovanje finansijske situacije je
prioritet. Zbog recesije, mnoge dobrotvorne organizacije su već zatvorile i zatvaraju svoja vrata.
Stoga bih smatrao uspjehom ako
održimo postojeće edukativne i
sportske aktivnosti uz odgovarajuće
obilježavanje dana relevantnih za
Bosnu i Hercegovinu. Prioritet u
radu udrženja će i dalje biti bh dopunska škola, ponovno pokretanje
rada folklorne sekcije, rekreacija i
organizovanje sportskih aktivnosti
(fudbal, pikado i stoni tenis). Ovim
putem pozivam naše sunarodnjake da
se jave ako imaju ideju i želju za razvoj dodatnih aktivnosti. Volio bih da
možemo dovesti književnike, slikare,
režisere i glumce iz BiH da održe
umjetničke
večeri
i
podstaknu kreativnost naše omladine te doprinesu ispunjavanju
kulturnoumjetničkih potreba naših
građana. Nažalost, takve aktivnosti
je teško organizovati zbog visokih
troškova.
Haber: Da li ima drugih prioriteta?
Bitno je da uvedemo transparentnost
i da, na zahtjev, omogućimo uvid
građanima u prihode i rashode organizacije. Od posebne važnosti je
pregledati i dopuniti postojeće radne
regulative i procedure. To uključuje
preciziranje obaveza i odgovornosti kako učitelja i koordinatora
tako i djece i roditelja uključenih u
rad bosanske škole. Ovo uključuje i
formiranje komisije koja će izvršiti
tzv. health and safety assessment
korištenja prostorija i opreme Bosanske kuće. Zamolio bih roditelje,
kao i učitelje, da izaberu svog predstavnika za ovu komisiju i da prisustvuju narednom sastanku rukovodstva
Asocijacije.
Haberi iz Asocijacija
Velika Britanija - Bošnjaci - Ramazan
RAMAZANSKE AKTIVNOSTI U NAŠIM MESDŽIDIMA
U LONDONU, BIRMINGHAMU I DERBYJU
U skladu s tradicijom, prošli ramazan
je među Bošnjacima u Velikoj Britaniji redovno klanjan u trima džematima
u bošnjačkim mesdžidima u Londonu
i Birminghamu, kao i prostorijama
Bosanskohercegovačke asocijacije u
Derbyju.
Ovogodišnji ramazan karakteriziralo
je odsustvo velikog broja vjernika
koji su ljetne praznike iskoristili da
mjesec posta i ibadeta provedu u domovini.
Ipak, u sva tri džemata su, pored redovnih vjerskih aktivnosti, organizirana prigodna ramazanska predavanja, dodatni časovi vjeronauke za
djecu, zajednički iftari te mevludi
u povodu Dana pobjede na Bedru i
Lejletu-l-kadra.
Klanjanje Bajram-namaza upriličeno
je na istim mjestima i samo u ovim
našim mesdžidima Bošnjaci su mogli klanjati, jer u ostalim džamijama
širom Velike Britnije Bajram će biti
klanjan dan kasnije.
Naši imami su vjernicima prenijeli
bajramsku hutbu reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafe Cerića, nakon čega su se
svi zajednički družili u prostorijama
džemata, a proslavu nastavili u krugu
svojih porodica.
Omladina iz Derbyja za subotu je zakazala omladinsko bajramsko sijelo,
gdje je sve prisutne zabavljao popularni Sefer Haskić.
Mesdžid Birmingham
Derby - BiH - Bajram
BAJRAMSKO SIJELO U DERBYJU
Bosanskohercegovačka
organizacija Derby - Dernek nedavno je organizirala bajramsko sijelo u ovom
gradu.
Stotinjak mladih Bosanaca i Hercegovaca dobro se zabavljalo uz
muziku lokalnog muzičara Sefera
Haskića.
Ovo je bilo prvo zabavno druženje
naših ljudi na Ostrvu nakon povratka
iz domovine, ali i prilika da se mladi
u Velikoj Britaniji susretnu te raz-
21
mijene iskustva i sjećanja na protekli
odmor.
- Bajramsko sijelo je odlična prilika
da se sretnem s mojim dragim prijateljima iz Londona, Birminghama,
Coventryja i Djuzberija, jer ljeto je
završeno i imali smo šta jedni drugima ispričati. Uglavnom, svima
nam je bilo lijepo u BiH, a moram
reći da smo se i na bajramskom sijelu
lijepo družili uz muziku našeg Sefera Haskića - ispričao nam je Arnes
Pobrić iz Derbyja.
Haberi iz Asocijacija
Predstavljamo :ABU BILAL ABDURRAHMAN- SANEL HASKIĆ
OTVOREN SAM ZA SVE DOBRONAMJERNE LJUDE
Nedavno ste u birminghamskoj
džamiji Green Lane na temu namaza
održali veoma interesantno predavanje. Tek nakon toga sam saznao sam
da su vaši korijeni iz Bosne i Hercegovine. Možete li se predstaviti našim
čitaocima?
san je bio da pošaljem svoju djecu u muslimansku školu, ali nažalost te škole nisu
Da li često srećete Bošnjake u Britaniji
i da li ostajete u kontaktu s njima?
Moje ime je Sanel Haskić, ali ljudi me
zovu Abdurrahman ili Abu Bilal (Bilalov
otac). Rođen sam u Švicarskoj, gdje sam
završio osnovnu i srednju školu. Moja
majka je Švicarka koja je prije 12 godina prešla na islam. Moj otac je Tuzlak i
tamo je živio do 16. godine kada je krenuo u svijet i svoju porodicu osnovao u
Švicarskoj, gdje i dalje živi s mojom majkom. Mogu se pohvaliti da smo stvarno
internacionalna familija - po majci sva
rodbina nam je iz Švicarske, po ocu iz
Bosne i Hercegovine, moj dedo je iz
Bihaća, a nana iz sela Plane kod Bileće.
Moja supruga je iz Šri Lanke i moja dva
brata su oženjena ženama iz drugih zemalja. Moja najstarija kćerka, Maryam,
rođena je u Švicarskoj, Amina i Bilal
su svjetlost dana ugledali u Medini, a
Hafsa, moja najmlađa kćerka, rođena je
u Britaniji. Najzanimljivije je kada se u
Abu Bilal Sanel Abdurrahman graduated from the Islamic Univesrity
of Madinah (K.S.A.) and received
a bachelor in Islamic Shariah, 1428
(2007). During his seven years stay
in Al-Madinah Abu Bilal attended
various lectures and lessons in the
Prophets mosque as well as privately. He has a general ijaza (accreditation) in some of the major hadith
and fiqh books. Currently he is a Islamic Education and Arabic teacher
at Olive Tree School in Lewisham
(London, UK). He is also a part
time khateeb and lecturer in different mosques (mainly in Switzerland
and the UK). We ask ALLAH to accepts this from him and places it on
his scales of good deeds.
našoj kući odjednom priča pet različitih
jezika. Često me moji prijatelji zezaju i
kažu “Vi ste prave ujedinjene muslimanske nacije.”
S 19 godina preselio sam u Saudijsku
Arabiju, u Medinu, te narednih sedam
godina učio na Islamskom fakultetu ElMedina i 2007. godine uspješno diplomirao islamsko pravo. U tom periodu
bilo je dosta iskušenja i teških trenutaka,
ali sam svaki dan uživao u zemlji koja
ima sreću da su u njoj Mekka i Medina.
Nakon vjenčanja uspio sam dovesti familiju u Saudijsku Arabiju pa je i ona
dobila šansu da nauči arapski jezik i
prouči Kur’an u zemlji gdje je nastao.
Iako sam našao dobar posao u Rijadu u jednoj izdavačkoj kompaniji, ipak sam
se odlučio na povratak u Švicarsku. Moj
Sanel Haskić
postojale u Švicarskoj pa smo krenuli za
London – Ilford. Moja supruga ima dvije
sestre koje žive tamo već deset godina,
tako da smo imali nekoga ko će nam
pomoći kad smo ovdje stigli prije dvije
i po godine.
Zaposlili ste se kao profesor u Olive
Tree School - Lewisham u Londonu.
Kako je raditi s djecom i da li je posao
interesantan? Osim toga, ovdašnjoj
javnosti ste poznati kao veoma dobar
predavač i redovno držite interesantna
predavanja u džamijama širom Velike
Britanije. O čemu najviše govorite?
Ubrzo po dolasku u London našao sam
posao u muslimanskoj osnovnoj školi,
gdje sam prenosio ono što sam naučio u
Medini - islamske nauke i arapski jezik.
Istinski uživam raditi i učiti mlade ljudi
koji predstavljaju budućnost naše vjere.
U raznim džamijama i mesdžidima
širom Britanije predajem najčešće o
muslimanima koji žive na Zapadu te
iskušenjima na koja nailaze.
Glavna poruka za moju braću i sestre
je da uvijek prate Kur’an i Sunnet te
da uvijek imaju na umu riječi profesora
Ummara, koji je jednom rekao: “Tačno je
da smo jednom bili najosramoćeniji ljudi
na svijetu i Allah nam je dao veliku čast
i zadovoljstvo da kroz islam izađemo iz
tog stanja. Ako ponovimo grešku, odreknemo se Kur’ana i islama, opet ćemo
se vratiti na početno stanje i osjećati se
osramoćeni.”
22
Bosanski jezik sam naučio u Medini
družeći se s braćom iz Bosne koja su
tamo studirala. Nažalost, ne mogu se pohvaliti dobrim bosanskim jezikom, ali ga
znam dovoljno da mogu sa svim našim
ljudima pričati. Naravno da srećem
naše ljude na svojim predavanjima i s
većinom njih ostajem u kontaktu. Ti
kontakti se povećavaju kada mi u goste
dođe moj otac iz Švicarske, jer on ipak
zna više naših ljudi nego ja.
U slučaju da naši ljudi u Britaniji imaju potrebu za vjerskim aktivnostima
kao što su klanjanje dženaza, učenje
mevluda i hatmi, da li vam se Bošnjaci
mogu obratiti za pomoć?
Ja sam otvoren za sve dobronamjerne
ljude bez obzira na naciju i porijeklo,
ne pripadam niti jednoj posebnoj muslimanskoj grupi ili sekti. Tu sam da pomognem svima onima kojima je moja
pomoć potrebna i koja je u skladu s islamom .
Ovih dana dosta Bošnjaka iz Velike
Britanije ide na hadž. Imate li neku
poruku za sve njih?
Ja se molim za svaku osobu koja je ove
godine imala mogućnost da posjeti Allahovu kuću u Mekki i da Allah prihvati
njihov hadž. Takođe se molim za sve one
koji nisu imali šansu obaviti hadž da im
Allah tu želju ispuni. U Bosni nekako
vlada mišljenje da na hadž idu stariji
ljudi. Moj savjet je da na hadž idete što
mlađi, jer ipak zdraviji ljudi sve to lakše
podnose.
Haberi iz Asocijacija
PRVI BH. PILOT SA OXFORDA
Adresa mu je srebrenička čaršija,
kako kaže, privremena u holandskom Eindhovenu, a još privremenija u engleskom Oxfordu, gdje ovoga
ljeta privodi kraju studij za pilota na
“Oxford Aviation Academy”. Tako
bi mogla započeti priča o Jasku
Hadžiarapoviću, djetetu Srebrenice, iako u dokumentima kao mjesto
rođenja piše - Zagreb.
“U Zagrebu sam se rodio, ali sam
14,5 godina živio u Srebrenici. U
aprilu 1992. napuštam grad i nakon
nekoliko dana u Tuzli odlazim u
Zagreb gdje završavam osmi razred
škole. Kada se familija sva iskupila,
u julu odlučujemo krenuti za Holandiju”, piše mi Jasko u pauzi naporne
sedmice gdje mora da leti i vikendom, tako da slobodnoga vremena
skoro da i nema.
Njegovi roditelji, ugledni srebrenički
intelektualci, insistirali su da odmah,
već u azilskom centru nastavi
školovanje da ne bi gubio dragocjeno
vrijeme. Kada su riješili pitanje boravka, a 1994. dobili kuću u Eindhovenu, nakon četiri godine škole
počinje obuku na KMA, za oficira u
Ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj
odbrani, u gradu Breda.
“Nakon završetka KMA radio sam
kao oficir u Protuzračnoj odbrani, na
raketnim sistemima HAWK, da bi
2004. nakon isteka ugovora prešao
u policiju. U naredne tri godine
završavam Policijsku akademiju, a
u međuvremenu diplomiram HBO
(Manadžment, ekonomija i pravo)”,
govori Jasko o periodu kada se vanrednim trudom okitio s nekoliko diploma, iako su ga pravi izazovi tek
čekali.
“Slučajno sam doznao da u Holandiji ima, da ga tako nazovem, biro
za selekciju civilnih pilota. Prvo sam
se dvoumio da li to da radim jer sam
se već stabilizirao, što se tiče posla, kuće, relacije. Imao sam sigurnu
budućnost ali me ipak nešto privlačilo
da uradim te testove i vidim kakve su
mi šanse. Nisam imao pritiska pa je
možda to bio ključ uspjeha. Upisao
sam se na ‘Oxford Aviation Academy’ u martu 2009, ne znajući šta me
čeka. Prvih pola godine je teoretska
faza, s tim da je tempo jako visok.
Dan počinje u sedam ujutro i traje
do dva iza ponoći. Vikende u tih pola
godine nisam imao jer je svaka minuta bila dragocjena za učenje. Nakon
položenih teoretskih ispita došlo je
Jasko Hadžiarapović
vrijeme za ono zašto sam tu i došao – bor bio pravi iako nisam očekivao da
sati letenja. U oktobru 2009. odlazim ću ovoliko morati žrtvovati.”
u SAD (Phoenix, Arizona), na letenje Sada kad je posve izvjesno da ga
u jedno- i dvomotornom avionu gdje uskoro čeka uniforma pilota polako
sam pored ostalih testova dobio CPL se okreće i životnim ciljevima, pa i
mogućnostima povratka u Bosnu i
(licencu za komercijalnog pilota).”
Hercegovinu.
Nakon Amerike, Jasko se vratio u
Oxford gdje ga čeka polaganje za ”Ubrajam se u one ljude koji su na
diplomu “Instrument Rating”, a stari način odgajani, da čovjek može
potom MCC (Multi-Crew Coop- živjeti i raditi bilo gdje na svijetu, ali
eration), koji će steći, kod kuće, u korijeni su duboki i vezani za domovHolandiji, čime će dobiti “Frozen inu. Jako bih volio raditi, recimo za
ATPL” (licenca za pilota putničkih i ‘BH Airlines’, jer bih se stvarno votransportnih aviona) čime će se ispu- lio vratiti u zemlju gdje sam odrastao
niti san dječaka iz Srebrenice.
i gdje žive moji ljudi. Koliko god bila
“U Eindhovenu sam danima gledao upropaštena ona ostaje moja zemlja i
avione kako uzletaju i slijeću, siguran sam u to da mladi i školovani
sanjajući da jednog dana budem pi- ljudi mogu nešto učiniti na promjeni
lot jednog od njih. Prepreka je bila situacije i razvoju BIH.”
skupa školarina koju moji roditelji
nisu mogli platiti. Iznenada mi se Jasko ne strepi zbog činjenice da je
ukazala prilika da s određenim ga- trenutno potražnja za pilotima mala
rancijama i uvjetima dobijem novac zbog ekonomske recesije jer su
od jedne holandske banke, tako da predviđanja nekih avio kompanija
sam tu šansu uzeo objeručke i tu sam u Evropi, a posebno na Bliskom Isgdje jesam.”
toku, jako optimistična.
Osim finansijske Jasko je skupo pla- ”Nadam se da će, kada budem gotov,
tio i životnu cijenu odlaska u Oxford. za oko tri mjeseca, potražnja opet
krenuti. U svakom slučaju bit ću
”Znao sam da riskiram sve što sam zadovoljan tek kad moj ured bude
imao: posao, kuću, pa čak i relaciju kokpit aviona gdje god radio. U tresa djevojkom. Svu sigurnost u životu nutku kada dobijem posao u toj zemkoju sam do tada imao sam stavio na lji i mjestu počinje moj novi život a
kocku i krenuo nepoznatim putem. potajno se nadam da će to biti Bosna
Zvuči možda ironično, ali sve što sam i Hercegovina.”
imao - izgubio sam i ovo je jedino što
mi je ostalo. No, ja vjerujem da je iz- Alosman Huseinovic
23
Haberi iz Asocijacija
Hercegovac na čelu najboljeg parking tima u Velikoj Britaniji
BAKALOVIĆ: DRASTIČNIM MJERAMA DO USPJEHA
Ovogodišnju prestižnu nagradu
za najbolji parking tim u Velikoj
Britaniji osvojila je ekipa parking
servisa londonske općine Croydon s menadžerom Mirsadom
Bakalovićem na čelu.
Nagrada u pravim rukama
napuštenih vozila završavamo za 24
Bakalović je kao 16-godišnjak 1992.
godine protjeran iz rodne Čapljine i
došao u Britaniju. Od ratne izbjeglice do prestižne nagrade prošlo je
18 godina, čime je ovaj uspjeh našeg
menadžera još veći.
Bakalović: Voditi parking department u jednoj općini isto je kao trenirati fudbalski tim, morate voditi
računa da vam je tim ujednačen (on
u ovom trenutku broji 155 radnika),
da se zna šta ko radi i onda, naravno,
uspjeh neće izostati. Prije dvije godine, kada sam došao na čelo ovog departmenta, zatekao sam ekipu koja u
suštini nije bila zadovoljna ni sobom
ni poslom koji obavlja, jednostavno
odjel je bio u rasulu. Poduzeo sam
drastične mjere i rezultat nije izostao.
Uzeo sam čeličnu metlu i malo
„počistio situaciju“. Od mog dolaska
je više od 30 uposlenika otišlo u penziju ili je našlo drugi posao. Za to vrijeme primio sam 40 novih radnika,
željnih posla i dokazivanja. Uz njihovu veliku motivaciju promijenili
smo kompletnu filozofiju poslovanja.
Tako smo uveli mjere štednje na svim
nivoima, poboljšali kvalitet servisa
i sada, naprimjer, poslove odvoza
sata, dok je prijašnjem timu trebalo
osam dana za to. Procent naplate podigli smo za tri postotka i sve to je rezultiralo time da smo općinsku kasu
napunili s novih £300.000. Važnu
stavku u kompletnom postupku čini
i to što smo upola umanjili greške
naših radnika, a to naravno treba
zahvaliti redovnim treninzima koje
obavljamo u sklopu departmenta.
Haber: Možete li našim čitateljima
reći nešto više o toj nagradi i kako vi
na nju gledate.
Mirsad Bakalović je magistrirao biznis i administraciju na
prestižnom londonskom Metropolitan univerzitetu. Završio je i
niz stručnih kurseva, koji su mu
pomogli da ovako visoko kotira
na polju biznisa. Njegove sestre
Aida i Senada su također magistrirale u Londonu, pa roditelji Šaban
i Tifija mogu biti ponosni na svoju
djecu. Mirsad je u sretnom braku s
Jasminom (djevojački Prevljak) iz
Konjica, imaju dvoje djece - sina
Benjamina i kćerku Hanu. Mirsad
Bakalović se rado sjeća mladalačkih
dana kada je kao kadet čapljinskog
Borca pred sami rat nastupao za
kadetsku fudbalsku reprezentaciju
Hercegovine.
24
Bakalović: Pa, mogu reći da je ovu
nagradu zaslužio moj tim i da su
njegove inicijative i entuzijazam prepoznati od, prije svega, naših korisnika usluga, koji imaju samo riječi
hvale za naš servis. To su prepoznali
ljudi iz časopisa Parking Review,
koji zajedno s organizacijom Equita
iz Londona, tradicionalno dodjeljuje
nagradu British Parking Awaeds. To
je otpilike kao izbor sportiste godine
u nekoj zemlji.
O
Mirsadu
Bakaloviću,
bh.
menadžeru u Londonu, sigurno ćete
još čitati na stranicama naših novina, jer su ovog mladog stručnjaka
njegove kolege predložile za
prestižnu nagradu „menadžer godine“. Prema posljednjim informacijama, Mirsad Bakalović je ušao u
najuži izbor.
Haberi iz Asocijacija
Velika Britanija - Bosna i Hercegovina – ulaganja
NEDŽIM GAKENYI: BiH IMA KVALITETNIJE
PROGRAMERE NEGO INDIJA
Činjenica da je Bosna i Hercegovina rizična za strana ulaganja nije spriječila poslovne partnere u britanskoj kompaniji “Green River-Media” iz Wokinghama da se odluče ulagati u ovu balkansku zemlju i nastave
zapošljavati”bosansku pamet”.
Po svim relevantnim analizama
Bosna i Hercegovina spada u red zemalja rizičnih za ulaganje. Iako je ta
informacija poznata Nedžimu Gakenyiu i njegovim partnerima u kompaniji "Green River-Media", koja je
stacionirana u engleskom gradiću
Wokingham, oni su se ipak odlučili
za ulaganje u Bosnu i Hercegovinu.
Otvorili su u Sarajevu i Mostaru
kompaniju pod istim imenom.
Nešto više o tome kazao nam je mladi direktor ove kompanije Nedžim
Gakenyi.
- Moj poslovni partner Armin Ališić
i ja ubijedili smo trećeg partnera u
kompaniji, Normana Gravesa, da
u našoj zemlji ima odličnih programera, stručnjaka za web dizajn
i elektronske medije. Naime, naša
kompanija se bavi digitalnom promocijom i online poslovanjem kompanija. Naši klijenti ovdje u Engleskoj su
banke, socijalna osiguranja i mnoge
kompanije koje posluju preko interneta. Jednostavno rečeno, mi im programiramo kompletno poslovanje od
web stranice do prezentacije prodaje
i naplate njihovih proizvoda ili, što
se tiče banaka, tu smo se usavršili
za online bankarstvo. Znači, osposobljeni smo da uradimo sve vrste
online biznisa, što je ovdje veoma
traženo. E sada da se vratimo na to
zašto smo u Bosni i Hercegovini.
Pa zato što u našoj zemlji imamo
odličnih programera koji tečno govore engleski jezik i koji su svojom
stručnošću kadri zadovoljiti ovdašnje
potrebe.
Ako sam dobro shvatio, vi ste tu na
neki način da iskoristite "bosansku
pamet."
Ne da iskoristimo, već da zaposlimo
i na neki način promovišemo kvalitetne kadrove iz naše zemlje te da
pokažemo drugim sličnim kompanijama u cijelom svijetu put gdje mogu
naći kvalitetne kadrove. Naime,
ovdje u Engleskoj vlada fama da su
najbolji programeri u Indiji i većina
ovdašnjih kompanija koristi njihove
usluge. Mi smo tu da im pokažemo
da u BiH ima kvalitetnijih stručnjaka
nego u Indiji, da su bolje školovani
i da većinom svi govore engleski
jezik, što je veoma važno u ovom
poslovanju. Na ovom tržištu mi smo
već sedam-osam mjeseci i za to vrijeme smo zaposlili 12 programera,
otvorili dvije kancelarije - u Sarajevu
i Mostaru, gdje oni rade, i, naravno,
u planu imamo zapošljavanje još velikog broja stručnih kadrova. Mogu
vam reći da smo iznenađeni kvalitetom naših programera. Pogotovo
odlične kadrove ima Univezitet u
Mostaru odnosno njihov odsjek informatike, s kojim smo uspostavili
kvalitetnu saradnju. S dekanom
25
Fuadom Čatovićem smo dogovorili da naša kompanija učestvuje i
u programskim aktivnostima ovog
fakulteta, da studentima držimo
povremene seminare i da se tokom
studija njihovi studenti vježbaju na
našim svakodnevnim poslovima. To
će biti i prilika da oni stiču iskustva,
ali da i mi među njima prepoznamo
prave talente. Ovdje treba gledati i
ekonomsku računicu, jer ipak naši
stručnjaci u Bosni i Hercegovini
su puno jeftiniji nego engleski i indijski programeri i ta činjenica je
veoma bitna u našem poslovanju.
Zahvaljujući tome, konkurentni smo
na ovdašnjem tržištu.
Zbog činjenice što joj je tržiste u
Engleskoj, a radna snaga u Bosni i
Hercegovini, ova kompanija se nije
susrela s problemima s kojima se svakodnevno susreću strani investitori u
Bosni i Hercegovini - jer ne zavisi
od "pravila" koja važe na domaćem
tržištu prilikom dobivanja poslova.
Za kraj, pitali smo Nedžima Gakenyia otkud kompaniji ime "Green
River" (Zelena rijeka), kada u Engleskoj nijedna rijeka nije zelena.
To je zato što smo Armin Ališić i ja
rodom iz Prijedora i što smo najljepše
dane svog djetinjstva proveli na zelenoj rijeci, ljepotici Sani.
BiH dopunske škole
U BH DOPUNSKU ŠKOLU U BIRMINGHAMU UPISANA 32 MALIŠANA
Sudeći po broju djece, ove
školske godine je procvjetala
Bosanskohercegovačka dopunska
škola u Birminghamu. Reklo bi se
“pravi bum”, jer u školske klupe pod
Škola Birmingham 2010-11
Informaciju više dobili smo od
dugogodišnje učiteljice u školi, Azre
Bašić:
- “Bosanska kuća” u Birminghamu
osmog razreda, a i ove koje imamo
nisu dovoljno prilagođene uslovima
i uzrastu s kojim radimo. Ipak mene
najviše raduje činjenica da ovu našu
školu pohađa više od 90 posto djece
školskog uzrasta, što znači da je
stvarno u Birminghamu i Wolverhamptonu sazrelo mišljenje da od
ove škole najviše koristi imaju naša
djeca. Koristim priliku da zahvalim
roditeljima koji svoju djecu, učenike,
dovode u školu, jer ipak svi oni, na
neki način, svoje vikend obaveze
prilagođavaju ovoj ustanovi.
Učiteljica Dževdana Gološ radi s
predškolskim uzrastom i najmlađim
učenicima, a, sudeći po njenim
riječima, zadovoljstvo je raditi s
njima.
Dževdana Gološ sa predškolskim uzrastom
budnim okom učitelja Azre Bašić,
Dževdane Gološ i Emira Bolića
polovinom septembra sjela su 32
mališana iz Birminghama i Wolverhamptona.
pruža odlične uslove za rad, djeca su
podijeljena u tri grupe i radimo po
planu i programu za dopunske škole.
Naravno, u radu se susrećemo s dosta
problema, jer i dalje nemamo adekvatne knjige za učenike od petog do
26
- Dječica su predivna i s njima je
milina raditi, željni su novih znanja
i prije svega dječije igre i dobrog
druženja. Atmosfera u učionici je
odlična i svi nastoje impresionirati
učiteljicu. Iskoristila bih priliku i
novim učenicima: Tariku Bektiću,
Sajri Zukić, Amaru Haliloviću, Sabitu Foriću, Dinki Dautoviću, Benjaminu Zlomožici, Hani Cerić i Ryanu
Hadžoviću poželjela dobrodošlicu
u Bosanskohercegovačku dopunsku
školu - kazala je učiteljica.
BiH dopunske škole
“Muška glava” u školi, učitelj Emir
Bolić, osvrnuo se na samu organizaciju rada ove ustanove:
se troškovi škole i učitelja. Nažalost,
iako se radi o jednoj od najvažnijih
stvari, za obrazovanje naše djece
u dijaspori još nema finansijske
Emir Bolić sa “najstarijom” grupom učenika
- Bosankohercegovačku dopunsku
školu u Birminghamu i dalje će svojim sredstvima finansirati lokalna bh.
asocijacija, a svoj doprinos, posredstvom upisnine, daju i roditelji naših
učenika i od tih sredstava podmiruju
pomoći od bh. ambasade u Londonu
niti od nadležnog ministarstva iz
Bosne i Hercegovine. Doduše, nedavno smo iz naše ambasade u Londonu dobili neke dnevnike rada koji
me podsjećaju na vrijeme kada sam
ja išao u osnovnu školu. Ipak, danas
Bosanskohercegovačka
asocijacija iz Birminghama zahvaljuje
se svim roditeljima koji su uplatitili upisnisnu za svoju dejcu koja
pohađaju dopunsku školu: Suvadi
Bogdanić, Samiri Karić, Admini
Dedić, Selimu Zlomužici, Melihi
Hadžović, Admeli Musić, Dženani
Burazerović, Lejli Gazibegović,
Himzi Mekiću, Anesu Ceriću, Mirsi
Ćatibušiću, Memi Zulkiću, Edini
Halilović, Seidu Foriću, Enesu
Durmiševiću, Bakiru Dergiću,
Suadu Halvadžiću, Hasi Dergiću,
Suadu Zukiću, Rasimu Dautoviću i
Sadi Bektić.
je vrijeme elektronskih formi i niko
više nema vremena za staromodnu
tehnologiju niti za popunjavanje
nekih beskorisnih formi. Na kraju,
zahvalio bih rukovodstvu bh. asocijacije i koordinatoricama za školu
Suvadi Bogdanić i Samiri Karić, koje
svoj posao odrađuju s velikim entuzijazmom - na zadovoljstvo učenika,
roditelja i nastavnika.
U sklopu ove škole odvija se nastava
iz vjeronauke, koju predaju imam Elvir Huseinhodžić i Ada Dedić.
London
KO SU VOLONTERI BHCUK ?
Do sada sam uglavnom pisala o
učenicima naše škole, njihovim aktivnostima, radostima i uspjesima, ali i
problemima koji prate rad u dopunskoj
nastavi.
liku čuti izraz “gajret”. Najčešće je taj
“gajret” ili dobrovoljni, neplaćeni rad bio
vezan za građevinske ili poljoprivredne
poslove, a domaćinu je pored fizičke
pomoći nuđena i moralna podrška.
Najčešća tema mojih javljanja bila su
djeca, ta vojska najjača, na kojima se
temelji naša budućnost.
Dolaskom na Ostrvo “gajret” je prerastao
u volontiranje koje obuhvata razne sfere
života. Volonteri u našoj organizaciji su
ljudi različitih profila, zanimanja, porijekla. Oni dolaze iz svih krajeva BiH,
ponekad i iz drugih zemalja. Oni su ljudi
koji godinama osjećaju ovu organizaciju
kao svoju drugu kuću. Njihov moto je
po onoj narodnoj “Kad se vrijedne ruke
slože, sve se hoće, sve se može”.
Ipak, mislim da je nepravedno ne
spomenuti njihove roditelje i staratelje,
bez čije svijesti o vlastitoj pripadnosti,
bez angažmana volje i istrajnosti rad u
školi ne bi imao smisla. Oni su veoma
važna karika u trouglu UČENIK - NASTAVNIK - RODITELJ, u kome komunikacija mora biti na izuzetnom nivou da
bi se došlo do željenih
rezultata.
U ovom tekstu neću pisati samo o
roditeljima učenika koji se
bave volonterskim radom već ću pisati i
o onim roditeljima koji nemaju djecu u
našoj školi, ali ih to nimalo ne sprječava
da volonterski pomažu u radu našeg kluba / asocijacije.
Dok sam bila mala često sam imala pri-
Ali nije sve uvijek idealno kao u pjesmi.
Oni često nailaze na
nerazumijevanje
najbliže
okoline,
ponekad i na kritike onih koji su više
pasivni nego aktivni. To nisu uvijek
ljudi “koji nemaju drugog posla” ili
imaju “vremena na pretek” ili “ubijaju
dosadu”. To su veoma često ljudi koji
rade puno radno vrijeme, nemaju vremena na pretek, ali ono dragocjeno vrijeme
koje im ostaje koriste za dobrobit cijele
zajednice.
Volonteri su često u sjeni, nenametljivi,
27
uzorni ljudi koji osjećaju duhovnu satisfakciju u onome šta rade. Ponekad je
njihov rad prepoznatljiv, priznat od zajednice i pojedinaca. Nažalost, ponekad
su i osuđivani od onih koji malo daju, a
mnogo traže.
Naša organizacija je dugo godina imala
uspone i padove,
transformacije, krize, ali uvijek vjeru u
bolje sutra. Već treću godinu nema profesionalnog radnika, bori se za opstanak
i opstaje zahvaljujući volonterima, koji
rade sve, počev od administrativnih
poslova, komunikacija s BiH i drugim
asocijacijama, finansijskih izvještaja,
obrazovnog rada s djecom, organiziranja
priredbi, izdavanja brošura, uređivanja
web stranice, amaterskog žurnalizma,
kuhanja, pospremanja, čišćenja i još
mnogo toga.
Ne mogu da se ne osvrnem na starije
članove Asocijacije koji su uložili mnogo nesebičnog rada za dobrobit cijele organizacije, počev od našeg legendarnog
Rahme Vukelića i njegove familije, do
Muhameda, Indire, Nasihe, Beće, Sevlete, Bronweene, Nisada, Fahre, Derviše,
Abdulaha, bračnog para Mastnak, Vere,
BiH dopunske škole
Nađe, Baje, Vasifa, Dine i mnogih drugih koje možda nisam spomenula jer
nisam imala priliku s njima surađivati.
Vremenom su se aktivnosti Asocijacije promijenile te postepeno prerasle
u školske aktivnosti kao jedine. To ne
znači da su volonteri zaboravljeni. Oni
su uvijek dobrodošli.
NOVA VREMENA - NOVI IZAZOVI
ZA NOVE I STARE VOLONTERE
Dolaze neka nova vremena koja donose nove izazove. Kada Asocijacija ima
profesionalne radnike, mnoge obaveze
nalaze se u njihovim opisima poslova.
U situaciji u kojoj smo se našli proteklih
nekoliko godina, obrazovanje, raznolikost u sposobnostima, optimizam i entuzijazam volontera bili su na našoj strani.
Teško je sada nabrojati svaki posao koji
su volonteri BHCUK-a do sada odradili.
Pokušat ću navesti samo ono po čemu su
pojedinci ostali najzapaženiji, ono što je
vremenom postao njihov zaštitni znak:
Bez Esada i njegove kreativnosti ne bi
imali našu web stranicu, koja nas je uvela u 21. stoljeće i promovirala naše aktivnosti, bez Safetove požrtvovnosti ne bi
dovoljno znali o finansijskim poslovima,
bez Ahmeta i njegove dobre volje ostlali
bismo siromašni za mnoge dobre ideje,
za videozapise najvažnijih događaja, za
majice s logom Asocijacije koje i danas
nosimo, a bez prosvjetnih radnika
i njihove upornosti školske aktivnosti,
koje su i glavne, zamrle bi.
Svako je unio veliki dio sebe u BHCUK:
Farko u sport i prosvjetu, Meho u koordinaciju s ostalim organizacijama, Vedrana
se odlično snašla u ulozi predsjednice,
u komunikaciji s ljudima i muzičkom
stvaralaštvu. Njen suprug, Wajahat, nije
Bosanac porijeklom, ali je uvijek spreman pomoći. Tu je i Bronween, koju
ponekad viđamo, a koja je bila jako
angažirana oko organiziranja komemoracije u Srebrenici. Tu su i Mike, čija je
dobrotvorna organizacija toliko puta pomogla ljudima u BiH i našoj asocijaciji,
Jasmina,
koja se pored uloge predsjednice prije
par godina našla i u ulozi glumice zajedno s Rahmom, Muhamedom, Šahom,
Fahrom i Irhadom, koji se sada bori s
teškom bolešću iz koje će, nadamo se,
izići kao pobjednik.
Moram spomenuti i našu Nasku, koja
će osim kulinarskih vještina
ostati
zapamćena po izuzetnom smislu za humor i sposobnosti da svojim šalama
razveseljava ljude oko sebe. Kada sam
većinu članova Asocijacije iznenadila
ovim tekstom, uglavnom su kazali da
spominjanje njihovih imena nije važno,
jer to nesebično
rade za našu zajednicu - ne zato što
moraju, nego što žele, insistirajući na
anonimnosti.
- Važna su djela, a ne riječi - naglasili su
mi skromno.
- Djela su itekako bitna, a bitno je i prepoznavanje nečijeg rada za bh. zajednicu, koja je veoma mala i koja mora
opstati za naše mlade generacije.
Tu je i naša Besima, koja je toliko puta
bila angažirana na prikupljanju
sredstava za različite humanitarne akcije. Besima je sa Zumrom, Endirom, Zarinom, Sabihom, Gospom i drugima (neka
mi oproste svi čija imena nisam spomenula) pripremala hranu za skupove škola
i priredbe.
Članovi Izvršnog odbora i prosvjetni
radnici najčešće podnose najveći teret,
mada je i rad ostalih volontera podjednako vrijedan.
BUDUĆNOST BH ASOCIJACIJA U
VELIKOJ BRITANIJI
Mnogi naši sugrađani žive u Velikoj
28
Britaniji više od 15 godina. U periodu
od 1992. godine do danas stvarane su
mnoge bh. asocijacije radi okupljanja
naših ljudi i očuvanja našeg kulturnog identiteta. Mnogi volonteri koji su
učestvovali u stvaranju tih asocijacija
danas su ljudi u petoj, šestoj ili sedmoj
deceniji života. Većina asocijacija uglavnom ima programe namijenjene djeci
koja nakon završetka osmogodišnjeg
školovanja nemaju programe u koje bi se
mogli uključiti ili su fondovi namijenjeni
starijoj populaciji.
Ostaje pitanje ko će jednog dana nastaviti ono što su mnogi od nas započeli i da
li će naša djeca imati dovoljno vremena
i ljubavi da sačuvaju ono što smo godinama njegovali.
Našim organizacijama trebaju nova
snaga, novi volonteri, djeca koja
će sačuvati ono što smo mukotrpno
stvarali. Vjerujem da i ostale organizacije imaju mnogo volontera koji
su do sada bili
anonimni i koji zaslužuju da se o
njima piše u “Haberu” pod rubrikom
“Profil volontera”. Nadam se da
ćemo u ovoj rubrici čitati i o našim
mladim ljudima, bivšim učenicima
koji su usavršili jzik, stekli prestižne
diplome, dobili zaslužna radna mjesta u britanskom društvu i rade na
očuvanju vlastitiog identiteta. Njihovo vrijeme tek dolazi, a njihova
domovina ih čeka!
Završit ću ovaj tekst riječima jednog
našeg vrijednog volontera koji
je jednom prilikom zapisao: Prije
nego što se upitate šta je to asocijacija uradila za vas, upitajte se šta ste vi
uradili za asocijaciju.
S. Jakupović
BiH dopunske škole
NAKON TROMJESEČNE LJETNE PAUZE,
PONOVO U ŠKOLSKIM KLUPAMA
Nakon tromjesečne ljetne pauze, đaci
“Prve BH dopunske škole” ponovo
se vraćaju u školske klupe, nadam
se s većim entuzijazmom i boljim
uslovima, s više optimizma, ljubavi
i predanosti, s više motivacije i emocija - sa svim ovim komponentama
bez kojih nema očuvanja naše kulture, jezika i identiteta.
Većina roditelja i učenika provela je
ljetni raspust u Bosni i Hercegovini
te se sretno vratila nazad u Englesku
svakodnevnim obavezama.
Iako je početak 2010/2011. godine
bio planiran za 18. septembra 2010.
godine, nastava je odgođena zbog
posjete pape Benedikta katedrali u
Westminsteru i nedostupnosti prostoru u Abbey Centru, u kojem se nastava održava već četvrtu godinu.
Nastava je zvanično počela 25. septembra, u starom terminu od 14.00
do 17.00 sati.
Učenici su organizovani u dvije
grupe, u skladu sa starosnim godinama. Nastavu izvode Mirsad Handžar
i Semira Jakupović.
Sve osobe uključene u rad s djecom
bile su u martu i aprilu ove godine podvrgnute CRB-u, policijskoj
provjeri, pri Westminster Volunteer
Centru, koja je neophodna za sve osobe uključene u rad s djecom.
Ove godine je broj učenika manji
jer je u prošloj godini osmogodišnje
školovanje završio veliki broj naših
učenika.
U prvi razred su upisana dva djeteta: brat i sestra, Mirnes i Emina
Salešević. Upis u prvi razred još traje
te molimo da nam se jave svi roditelji
koji imaju djecu starosne dobi pet i
šest godina a zainteresovani su za
nastavu na maternjem jeziku.
Adresa škole je: The Abbey Centre, 34 Great Smith Street, London,
SW1P 3BU. Više podataka o školi
možete naći na web stranici škole, a
to je: www.bihcuk.com.
Učenici koji pohađaju školu ove godine su:
1-4 razred: Mirnes i Emina Salešević,
Hanna, Hafsa, Ilyas i Amir Jalisi, Hannah Handžar-Maldonado,
Amir Hodžić, Emir Zengin i Maida
Muratović;
5-8 razred: Antina i Kristina Zelceska, Hana Buljko, Hena i Ema Pašić,
Almir Hadžić, Elma Gredelj, Amar i
Muhamed Jakupović i Sara HandžarMaldonado.
Za predškolsku grupu do sada su zainteresovanost pokazala dva roditelja, a mi se iskreno nadamo da će broj
zainteresovanih biti veći.
Ovu školsku godinu počinjemo uz
znatno bolju finansijsku potporu
HABER
PRETPLATNI KUPON
IME..................................................................................................
PREZIME.......................................................................................
ADRESA........................................................................................
........................................................................................
TEL:..............................................................................................
GODIŠNJA PRETPLATA IZNOSI £10
Ček naznačiti na: BH UK Network
Molimo da ovaj kupon zajedno sa čekom pošaljete na adresu:
BH UK NETWORK, Bosnia House, 36 Medley Road,
Birmingham , B11 2NE
29
nego što je to bilo prethodnih godina.
Naime, nakon nekoliko bezuspješnih
pokušaja da dobijemo finansijska
sredstva putem različitih aplikacija,
konačno nam se osmjehnula sreća.
Obaviješteni smo početkom septembra da smo ispunili uslove za Grassroots grant. Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Sakibu Podgorici za
izradu aplikacije, kao i članovima
našeg izvršnog odbora, gospodi
Safetu Vukeliću i Farki Selmanu, te
gospođi Diani Ivanović, koja nam je
dala odlične preporuke. Veliko hvala
i našoj predsjednici gospođi Vedrani
Kovačevic-Jalisi, koja se odlično
snašla u ulozi predsjednice i s puno
optimizma i nade u bolje sutra pristupa svim izazovima koje donosi
rukovođenje jednom asocijacijom.
Nastavnici Mirsad Handžar i Semira Jakupović izradili su godišnji
plan za školsku 2010/2011. godinu,
planirajući, pored redovne nastave,
posjetu poznatim muzejima, kinima,
izletištima itd., a sve radi povećanja
motivacije i uključivanja novih metoda učenja. Želja nam je da u realizaciju našeg plana za školsku
2010/2011. godinu uključimo i
kratke projekcije domaćih filmova,
druženja djece s našim pjesnicima,
dramske predstave i sportske aktivnosti uz pomoć nastavnika Farke
Selmana itd.
Tekst: Semira Jakupović
BiH dopunske škole
EXODUS FESTIVAL - MANCHESTER
GRADONAČELNIK UŽIVAO U
BOGASTVU BOSANSKE KUHINJE
Bosanskohercegovačka
dopunska
škola iz Manchestera ljetos je na festivalu manjinskih zajednica u ovom
gradu dostojanstveno predstavila
tradiciju i kulturu Bosne i Hercegovine.
Sadija Muminović, koordinatorica
škole, kazala nam je da su u gradskoj vijećnici učenici i roditelji na
izložbenom prostoru predstavili rukotvorine i dječije radove.
- Roditelji su pokazali bogatstvo naše
kuhinje i način pripremanja i uživanja
u bosanskoj kahvi. Gradonačelnik
Manchestera, vijećnik Mark Hackett,
posjetio je bosansokohercegovački
štand, probao našu hranu i kahvu,
izrekao niz pohvala za naše specijalitete i onda nas nagradio vaučerom od
£10. Također je kazao da je prvi put u
životu probao bosanskohercegovačku
hranu i da je izuzetno ukusna. Uime
Bosanskohercegovačke
dopunske
škole iskoristila bih priliku i zahvalila svima koji su učestvovali u ovom
izuzetnom predstavljanju naše tradicije i kulture u Manchesteru. Posebne
čestitke našim vrijednim volonterima
Rasemi, Almi, Zabunesi i Diani. Ovo je još jedna potvrda
da Bosanci i Hercegovci treba
da budu ponosni na svoju zemlju i kulturu - riječi su Sadije
Muminović.
Gradonačelnik Manchestera, vijećnik Mark Hackett
Pakistanka i Kineskinja. Naš vrijedni Ahmed Bajramović mušku klasu
što se naši ljudi i njihovi prijatelji
iz Manchestera svake subote lijepo
Inače, od septembra je
ponovno startala ova škola,
koja sve više postaje internacionalna.
- Osim bosanskog jezika
naša djeca u školi uče muziku s naših prostora, koju im,
uz sviranje frule, predstavlja
Britanka Diana Musa. Ona ih
također podučava tajnama
našeg folklora i drame. Djeca
to vole i svako naše subotnje
druženje umjesto dva sata traje
pet-šest sati. Nastojimo djecu
što bolje naučiti maternjem
jeziku, jer nikada se ne zna
gdje će ih život odvesti. Da
se roditelji ne bi dosađivali,
mi smo im u isto vrijeme ponudili učenje arapskog jezika, tako
da u ženskoj klasi profesorica Melika Zabunesi uči deset žena. Razred
je internacionalan. U njemu su šest
Bosanki, dvije Britanke i po jedna
Radost druženja
podučava arapskom pismu - kazala
je Muminović.
Ipak najveći uspjeh ove škole je to
30
druže uz bosansku kahvu i tradicionalna jela BiH, a usput ponešto i
nauče.
Bosanskohercegovačka dijaspora
USPJEŠNO ZAVRŠENI SUSRETI DIJASPORE U JAJCU
Deseti jubilarni susreti na Plivi
održani u nedjelju 25. jula na
Plivskom jezeru u Jajcu, ocijenjeni
su veoma uspješnim, kao jedinstvena
ovogodišnja centralna manifestacija
ove vrste čiji su organizatori imali
za cilj povezivanje bh. Dijaspore sa
Maticom.
"Biće grada Jajca nije kompletno,
ukoliko ne postoji jaka veza između
naših građana u Jajcu i Jajčana u Dijaspori. Danas smo ponosni, što su
na jubilarne, Desete susrete na Plivi,
došli naši prijatelji iz cijele Bosne i
Hercegovine i svijeta, predstavnici
institucija, udruženja, preduzeća –
što su došli Jajčani, koji su osnovali
i Svjetsko udruženje u kojem su okupljeni... U ime svih građana Jajca,
želim vam da se dobro osjećate i da
opet dođete u naš grad", kazao je na
otvaranju Desetih susreta na Plivi
i manifestacije DI-LOK (dijaspora
i lokalno stanovništvo), načelnik
općine Jajce Nisvet Hrnjić. On je
podsjetio da je Jajce kandidat za
stavljanje na listu UNESC-oa i da su
Susreti na Plivi, značajan doprinos
promociji bogatih potencijala ovoga
grada.
Organizatori Manifestacije, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
BiH, Općina Jajce, Ured za povratak
grada Stockholma, Centri za lokalni
razvoj BiH i Planinarsko društvo
Ćusine I Svjetski savez dijaspore
BiH, i pored kiše, uspješno su realizirali planirane sadržaje, priredivši
za goste niz zabavnih i kulturnih
sadržaja. Kroz ekonomski i omladinski forum, na kojima je sudjelovalo
više od stotinu
subjekata,
napravljeni
su
kontakti
među
bosanskohercegovačkim
preduzećima, udruženjima i pojedincima, a značajan doprinos tom
povezivanju dali su društveni vodiči
devet Centara lokalnog razvoja
BiH, koliko ih djeluje u našoj zemlji. Ovi centri djeluju šest godina
zahvaljujući podršci Ureda za povratak grada Stockholma, a osnovna im
je zadaća podrška i planiranje razvo-
ja u lokalnim zajednicama, sa akcentom na povezivanje ljudi i okupljanje
oko pozitivnih ideja.
Emina Krzović, šefica Ureda za
povratak tokom trajanja ekonomskog foruma, kazala je kako je
Manifestacija DI-LOK novi model
povezivanja na poslovnom planu,
koji će kroz bosanskohercegovačke
biznis-klubove u svijetu i poduzetnike u BiH, pokušati iznaći rješenja
za pokretanje novih biznisa, povezivanje postojećih i permanentno
istrajavanje na izvozu:
"Naš moto je: Povezivanje, povezivanje, povezivanje!!! To je način
na koji možemo stvoriti jaku platformu za ekonomski prosperitet. Taj
31
model
povezivanja
mi
smo
kroz
mrežu
Centara
lokalnog
razvoja
već isprobali
i na dobrom
smo putu, da
pored
devet
postojećih,
napravimo
još nekoliko
novih", riječi
su
Emine
Krzović, kojima je predala
moderiranje
na Ekonomskom forumu
Naidi Ribić,
poduzetnici iz Austrije.
Susreti na Plivi i DI-LOK najveća su
do sada organizirana manifestacija s
ciljem ekonomskog, kulturnog i drugog povezivanja građana BiH koji
žive u Matici i Dijaspori.
"Smatram da će ova manifestacija
učvrstiti mostove suradnje između
BiH i BH Dijaspore, te razviti nove
oblike suradnje BH institucija i institucija kraljevine Švedske. Posebno važan značaj ove manifestacije
je ekonomsko povezivanje naših
građana, koje smo imali priliku
danas da pratimo na Ekonomskom
forumu", kazao je Safet Halilović,
ministar za ljudska prava i izbjeglice,
zahvalivši se gostima iz Švedske, na
svesrdnoj pomoći u organizaciji ove
manifestacije.
Primajući zahvalnicu od ministra
Halilovića, Anders Perts, šef migracionog zavoda Švedske, istakao je
kako Švedska Vlada podržava procese povratka u BiH još od 1996.
godine.
Bosanskohercegovačka dijaspora
Prva konferencija bosanskohercegovačke dijaspore u Evropskom parlamentu
OD VOGOŠĆE DO BRUXELLESA
Želeći napisati tekst o 1. konferenciji bosanskohercegovačke dijaspore
u Evropskom parlamentu, nastojao
sam da to ne izgleda kao zapisnik,
nego da ostane zabilježeno kao historijski događaj.
(ESI), Eduard Kukan, predsjednik
delegacije Evropskog parlamenta
za zapadni Balkan, Mersiha Džabić,
predstavnica Mladih BiH, i Ruzmira
Velike Britanije itd. Među njima je
mnogo mladih iz drugih zemalja koji
su zainteresirani za BiH i njenu dijasporu, što je za svako pohvalu.
Konferencija je održana 30. septembra u zgradi Josefa Antala, dijelu
fantastičnog kompleksa čiji vas izgled neće dovesti u sumnju da je riječ
o instituciji moći.
Inicijatori ovog skupa bili su Mladi
BiH, krovna organizacija Mladih iz
Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj, Platforma BiH i poslanica socijalista u Evropskom parlamentu iz
Nizozemske Emine Bozkurt.
Kako sam i naslovio ovaj tekst, od
hotelske sale u Vogošći, gdje je 25. i
26. maja 2002. godine održan 1. kongres Svjetskog saveza dijaspore BiH
(SSDBiH), do impozantne zgrade
Josef Antal u Evropskom parlamentu
u Bruxellesu, veliki je i naporan put,
koji se, na kraju, ipak isplatio.
Na putu za Bruxelles imao sam priliku da u vozu razgovaram s jednim
Belgijancem, koji mi tada reče da se
kompleksi zgrada kao što je Evropski
parlament nalaze i u Luxembourgu
i Strasbourgu. Moj sugovornik je
pokazivao određeni skepticizam pa je
spomenutu zgradu nazvao najvećim
birokratskim aparatom u Evropi
napravljenim „samo da bi mogao
parirati Americi i Kini u preraspodjeli snaga u političkim i ekonomskim
sferama u svijetu“.
Bilo kako bilo, tu je moć i tu se
odlučuje o mnogim stvarima važnim
za budućnost evropskih država - pa
tako i naše. A kako rekoše u Bruxellesu, ovaj sastanak neće biti ni prvi
ni posljednji, već će prerasti u tradiciju.
Učesnici ovog skupa važe za vrsne
poznavaoce prošlih i sadašnjih prilika u BiH. Nabrojaću samo neke
od njih: Valentin Inzko, visoki predstavnik za BiH, Hannes Swoboda,
član Evropskog parlamenta, Osman
Topčagić, ambasador BiH pri Evropskoj uniji, Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH,
Alexandra Stiglmayer, direktorica
Evropske inicijative za stabilnost
Tihić - Kadrić, pomoćnica ministra
za ljudska prava i izbjeglice u BiH.
Tema sastanka odnosila se na
prošlost, sadašnjost i budućnost
BiH i njene dijaspore. Očito je da
su svi govornici itekako upoznati s
navedenom temom. Ne treba zanemariti ni posjećenost. Primijetio sam
da su učesnici iz različitih zemalja,
Belgije, Bosne i Hercegovine, Luksemburga, Nizozemske, Njemačke,
32
Diskutiralo se otvoreno: o Ustavu
BiH, dvojnom državljanstvu, izborima i izbornom zakonu, poštivanju
ljudskih prava, korupciji, nepostojanju funkcionalne države, problemu
priznavanja školskih diploma i sl.
Pođimo redom.
Prvi dio sastanka posvećen je
„prošlosti i sadašnjosti“. Tema široka
Bosanskohercegovačka dijaspora
i interesantna. Uvodničarka Emine
Bozkurt dotakla se svih problema
s kojim se susreću bh. dijaspora i
država BiH.
Stavovi su različiti, ali svi se slažu u
tome da BiH kao država zaostaje u
razvoju i da će, ako nastavi ovako,
biti „crna rupa“ u ovom dijelu Balkana. Naglašeno je da su Bosnu i Hercegovinu pretekle sve susjedne države
mapa puta, koja je odavno trebalo da
bude završena kako bi se regulirao
vizni režim.
Tačno je da je Evropska unija uložila
znatna sredstva u obnovu političkog
sistema, a koliki je njihov učinak u
rješavanju starih i stvaranju novih,
naprednijih političkih prilika diskutabilno je.
U svom obraćanju visoki pred-
BiH po rezervama vode jedna od najbogatijih država u Evropi.
On je spomenuo i poteškoće prilikom
registriranja poduzeća, zbog čega,
naglasio je, BiH nije privlačna za
strana ili bilo kakva druga ulaganja.
Učesnici sastanka smatraju da dijaspora ima ogroman potencijal koji
treba da igra aktivniju ulogu kako u
samoj državi tako i pri institucijama
Evropskog parlamenta. Konstatirano
je da je cifra od 1,3 miliona Bosanaca
i Hercegovaca koji žive izvan
matične države respektabilna te da
bh. dijaspori, s obzirom na to, treba
dati značajniju ulogu od ove dosad.
U skladu s tim, predsjednik SSDBiH
Zaim Pašić uručio je svim govornicima brošuru o historijatu Saveza te
pozvao zainteresirane da se priključe
ovoj instituciji, naglašavajući da
„samo tako ujedinjeni možemo
lakše ostvariti svoje ciljeve i riješiti
zajedničke probleme“.
Govorilo se i o općim izborima u
BiH.
Stavovi su različiti. Mnogi učesnici
su bili skeptični, poput Eduarda Kukana, koji je kazao da se neke stvari
neće drastično promijeniti.
Spomenut je i slab odziv glasača iz
dijaspore, „velike biračke snage koja
može promijeniti mnogo toga“.
U vezi s liberalizacijom viznog
režima, ocijenjeno je da odgovarajući
organi BiH nisu ispunili postavljene
uvjete, odnosno nisu ih riješili i prilagodili evropskim normama. Neki
čak smatraju da liberalni vizni režim
treba promijeniti bez uvjetovanja
„jer svako drugo uvjetovanje bilo bi
diskriminatorno i imalo bi sasvim
drukčiji efekt“.
koje su u razvoju i približavanju Evropskoj uniji.
Mnogi smatraju da je stagniranje u
razvoju funkcionalne države naročito
prepoznatljivo u ove posljednje četiri
godine te da mnogi zadaci koji su bili
postavljani pred strukture vlasti u
BiH nisu ispunjeni, a itekako su važni
za njen put približavanja Evropskoj
uniji i evroatlantskim savezima.
Jedan od tih zadataka je i takozvana
stavnik Inzko govorio je o resursima,
prije svega o onim ljudskim i prirodnim. Kazao je da BiH ima ljude
toliko sposobne i „rukate“ - da je to
za svaku pohvalu, a bh. dijasporu je
opisao kao jednu od najškolovanijih
i najmlađih dijaspora u svijetu.
Što se tiče prirodnih resursa, Inzko
je istaknuo energetske, turističke i
poljoprivredne potencijale, pri čemu
je izdvojio bogatstvo vodom. Izrazio
je žaljenje što se voda uvozi iako je
33
Moram spomenuti da je pred sam
sastanak podijeljen liflet na kome je
navedeno da su se sve države koje
su odlučivale o ukidanju viznog
režima dogovorile da to promijene,
ali da je Francuska bila protiv, što
ne začuđuje s obzirom na njene nove
trendove u vanjskoj politici.
Ne mogu se oteti utisku da tzv.
poznavaoci prilika u BiH imaju
specifičan nastup u svojim govorima.
Znaju oni sve probleme ove države,
ali joj ne daju da krene naprijed i
bude funkcionalna. Spominju i ustav,
i dvojno državljanstvo, i izbore i izborni zakon, i zaštitu ljudskih prava
itd, ali uvijek preporučuju kako te
Bosanskohercegovačka dijaspora
probleme moraju rješavati domaći
političari.
To je zaista neshvatljivo! Svi znamo
da ti problemi nisu od jučer i da na
njih Evropska unija nije na vrijeme reagirala. Gospodo, da su bh.
političari znali ili željeli rješavati
probleme, oni bi to dosad i učinili!
Svima su puna usta poruka da treba
izaći na izbore kako bi se promijenio
politički milje u BiH. I dijaspora se
slaže s tim da treba izaći na izbore, pa
je široko agitirala kod svojih članica
- da bi odziv bio veći.
Osvrnuo bih se na momenat kada
sam gospodina Valentina Inzka upitao da li ja kao registrirani glasač koji
dolazi iz Republike Srpske mogu
glasati za člana Predsjedništva BiH
iz Federacije BiH. Njegov odgovor
je bio kategoričan: Ne, ne možete!
E, to je suština izbornog zakona:
ograničiti građanima slobodu biranja. Građani su zatvoreni u svoje
torove, entitete, i možeš da glasaš
samo za predvodnike u svom toru.
Pa kako onda izbori mogu biti realni,
ako se ne poštuju osnovna ljudska
prava - da biraš i da budeš biran.
Svima je jasno da bez promjene ustava nema pomaka u stvaranju funkcionalne države BiH. Tom konstatacijom se rješavaju i izborni zakon, i
zakon o dvojnom državljanstvu, i
stvaraju uvjeti za normalan život.
Naročitu pažnju učesnika izazvalo je
pitanje priznavanja u Bosni i Hercegovini diploma stečenih u inozemst-
vu, počev od toga da u BiH ne postoji
jedinstveni ured za legalizaciju diploma, kako je to utvrđeno Bolonjskom
i Lisabonskom deklaracijom.
Spomenuti su i zadaci Evropske unije nakon izbora u BiH. Rečeno je da
treba ubrzati proces stvaranja novog
tijela u čijem sastavu će biti eminentni poznavaoci prilika u BiH, koje će
preuzeti odgovornost visokog predstavnika, te da treba odmah početi
raditi na izradi i izmjeni Ustava BiH,
kao i na primjeni odluke suda iz
Strasbourga kada je u pitanju zaštita
ljudskih prava. Pri tome svakako
treba pristupiti i izmjeni Izbornog
zakona BiH, kao i svega onoga što
sprječava stvaranje normalne države.
U drugoj sesiji bilo je riječi o
budućnosti BiH, a u tom kontekstu i
o budućnosti bh. dijaspore.
Na upite pomoćnici državnog ministra Rusmiri Tihić - Kadrić zašto u
BiH ne postoji ministarstvo za dijasporu ili zašto ne postoji samostalna
izborna jedinica za dijasporu, kako
bi se omogućilo direktno prisustvo
predstavnika dijaspore u Parlamentu BiH, dobijen je „prepoznatljiv
odgovor“: Zbog opstruiranja snaga
kojima to nije u interesu.
A to opet vodi ka zaključku da se bez
širih strukturalnih promjena vlasti ne
mogu rješavati ni ovakva pitanja.
Mersiha Džabić, predstavnica Mladih BiH, poručila je da je jedini pravac i države BiH i bh. ujedinjene
dijaspore - Evropa. Ona je naglasila
da se svi problemi mogu riješiti samo
34
zajednički, s vlastima u BiH, Evropskim parlamentom i bh. dijasporom.
Sve dok se ne otklone aktuelni
problemi, ne može se govoriti o
budućnosti bh. dijaspore. Jer, kako se
može govoriti o budućnosti kada velikom broju ljudi prijeti opasnost da
se mora odreći državljanstva BiH, s
obzirom da 2013. godine istječe rok u
kome se Bosanci i Hercegovci moraju opredijeliti koje će državljanstvo
zadržati, a kojeg će se državljanstva
odreći - ili državljanstvo matične
države ili državljanstvo države u kojoj trenutno žive.
Može li se to izbjeći? Svakako
da može, i to promjenom Zakona o državljanstvu BiH, odnosno
uvođenjem klauzule „da građanin
BiH ni pod kakvim uvjetima ne gubi
državljanstvo svoje države BiH”. I to
bi bilo dovoljno!
Kada se uzme u obzir da je konferencija u Bruxellesu pokazala spremnost
i otvorenost predstavnika Evropskog
parlamenta da saslušaju probleme
bh. dijaspore, a oni su problemi i
države BiH, mislim da je Evropska
unija strateška budućnost SSD-a BiH
i da ovakvu šansu ne treba propustiti.
Naprotiv, treba iskoristiti sve resurse
lobiranjem kod zvaničnika Evropskog parlament.
Konferencija je u potpunosti uspjela,
a za nadati se da su svi njeni učesnici
ponijeli nove ideje o tome šta treba
uraditi za svjetliju budućnost!
Faruk Tičić
Bosanskohercegovačka dijaspora
INZKOVA PODRŠKA SSD-u BiH I POZIV NA RADNI SASTANAK U SARAJEVO
Izlaganje predsjednika SSDBiH, gospodina Zaima Pašića
Nekako u sjeni predizborne kam- su Emine Bozkurt, članica Evroppanje u Bosni i Hercegovini nedavno skog parlamenta, Ruzmira Tihić- Avaz: Poznato je da se na ovim konje u sjedištu Evropske unije u Brux- Kadrić - uime Ministarstva za ljudska ferencijama mnogo više odradi “iza
ellesu organizacija „Mladi BiH“ iz prava i izbjeglice, te članovi komisija scene”. Da li je SSDBiH iskoristio
Nizozemske organizirala zapaženu Evropskog parlamenta Hannes Swo- ovu konferenciju za uspostavljanje
konferenciju o problemima Bosne i boda, Alexandra Stiglmayer i Edu- kvalitetnijih odnosa s Evropskom
Hercegovine na putu ka evroatlant- ard Kukan, koji su govorili o svemu unijom?
skim integracijama.
što je neophodno da bi BiH ušla u
proces pridruživanja Evropskoj uniji
- Naravno, gospodin Inzko je pozvao
Konferenciji je prisustvovalo više i o načinu na koji joj u tome može delegaciju SSD-a BiH na jedan radni
od 150 delegata iz svih značajnijih pomoći bh. iseljeništvo.
sastanak u Sarajevo gdje bi razgovbosanskohercegovačkih
organarali o zajedničkom nastupu prema
izacija. Svjetski savez dijaspore Ova konferencija je bila dobra prilika Evropkoj uniji i državnim organima
Bosne i Hercegovine predstavljali da se ponovno iznesu svi zahtjevi bh. Bosne i Hercegovine. Taj sastanak će
su predsjednik Zaim Pašić i članovi dijaspore.
se najvjerovatnije održati početkom
glavnog odbora Faruk Tičić i Ervin
iduće godine, kada delegacija SSDSendijarević, koji su o aktivnostima - Stekao sam utisak da je visoki a BiH planira posjetiti novoizabrane
i problemima Saveza upoznali kako predstavnik Inzko bio impresioniran državne organe. Također, po meni je
zvaničnike Evropske unije tako i vi- mogućnostima bh. dijaspore, pa je jako važno to što smo uspostavili i
sokog predstavniku za BiH Valentina u više navrata pokazao spremnost direktni kontakt s kancelarijom EU-a
Inzka.
da podrži sve naše zahtjeve. Dobar u Bruxellesu, odnosno s ljudima koji
odziv imao je naš poziv da se Savezu odobravaju finansijsku potporu za
Konferenciju je uspješno vodila priključe sve bh. organizacije, bez projekte koje na evropskom i svjetEmine Bozkurt, nizozemska članica obzira na nacionalni predznak - ka- skom nivu radi SSDBiH – naglasio
Evropskog parlamenta zadužena za zao je Pašić.
je Pašić.
Bosnu i Hercegovinu.
Predsjednik SSD-a BiH Zaim Pašić
izjavio je za „HABER“ da su na konferenciji organizirana dva panela.
Prvi panel odnosio se na „prošlost i
sadašnjost“. Njegovi učesnici bili su
predsjedavajući Hannes Swobodauime MEP-a, Valentin Inzko - uime
EUSR-a za BiH, Zaim Pašić - uime
SSD-a BiH, Osman Topčagić, ambasador BiH u Evropkoj uniji, i Andres
Levinsen, direktor Cross Cultures
Project Assosiationa.
Drugi panel bio je posvećen
“budućnosti”. Njegovi učesnici bili
35
Bosanskohercegovačka dijaspora
DVOJNO DRŽAVLJANSTVO - OHR
PISMO GLAVNOG ODBORA SSDBiH INZKU
4. septembra (FENA) - Glavni odbor
Svjetskog saveza dijaspore Bosne i
Hercegovine (GOSSDBiH) uputio je
visokom predstavniku Valentinu Inzku pismo u kome pozdravlja njegovu inicijativu da se 14. septembra na
raspravu Vijeća ministara BiH stavi
Prijedlog zakona o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o državljanstvu koji je Inzko proglasio 18. septembra 2009.
Vaš prijedlog je, nakon godinu dana,
Vijeće ministara BiH usvojilo i mi
vam zahvaljujemo što ste na ovaj
način omogućili da se djeca rođena
izvan BiH uvedu u evidenciju
državljana BiH, navedeno je u pismu
Inzku.
Naglašeno je da mnogi Bosanci
i Hercegovci koji žive izvan BiH
a po različitim pravnim osnova-
ma su stekli pravo da posjeduju
državljanstvo država u kojim sada
žive žele zadržati državljanstvo
države iz koje potječu. Nažalost,
na sve te incijative SSDBiH-a, koje
su upućivane na "sve relevantne
adrese u BiH, a i na kancelariju visokih predstavnika OHR-a u BiH,
stizali su suhoparni odgovori kako
se to pitanje može mijenjati samo
izmjenom Ustava BiH", što GOSSDBiH smatra neshvatljivim.
Evo, i ovaj Vaš primjer itekako
pokazuje da se to može uraditi i bez
izmjena Ustava BiH, ali izgleda da
to zavisi od toga ko pokreće tu incijativu, istaknuto je u pismu.
Zbog svega navedenog, Glavni odbor Svjetskog saveza dijaspore BiH
postavlja više pitanja, počevši od
toga da li se ovo šalju signali di-
SASTANAK GO SSDBIH U PULI
(REPUBLIKA HRVATSKA)
U organizaciji Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) i Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH) u Puli će 5. i 6.
novembra 2010. godine biti održan
samit bosanskohercegovačke dijaspore,
u čijem radu će učestvovati predstavnici
bosanskohercegovačkih udruženja iz cijelog svijeta.
Program aktivnosti:
Subota, 6.11.2010
- Razmatranje i usvajanje zapisnika s 5.
kongresa, održanog u Sarajevu
od 21. do 23. maja 2010.
-Zapisnik s 5. kongresa je dostavljen elektronskim putem članovima GO.
-Razmatranje zapisnika sa sastanka GO
SSDBiH održanog 23. i 24. maja 2010.
u Sarajevu.
- Izvještaj o aktivnostima GO SSDBiH
nakon održanog 5. kongresa SSDBiH
a)
Izvještaj u povodu manifestacije
“Dani bh. dijaspore” održane 25. jula
2010. u Jajcu - podnosilac izvještaja
Hamdija Malić.
b) Informacija o odlasku u Srebrenicu
u povodu obilježavanja 15. godišnjice
stradanja - podnosilac Hamdija Malić.
c)
Izvještaj u povodu izbora Ahmeda - Kemala Baysaka za najuspješnijeg
biznismena u izboru Biznis foruma BiH.
Izvještaj podnosi Hasan Šehović.
d)
Informacija o 1. konferenciji dijaspore BiH “Prošlost, sadašnjost i
budućnost” u Bruxellesu 30. septembra
2010. Izvještaj podnosi Faruk Tičić.
- Osvrt na opće izbore u BiH
Izvještaj će podnijeti Zaim Pašić, predsjednik SSDBiH.
- Susret privrednika-gospodarstvenika iz
Istarske županije, BiH i svijeta.
- Informacije o potencijalnim projektima partnera SSDBiH.
Izvještaj podnosi predsjednik Zaim Pašić
12:00 - 13:00 - Program rada GO SSDBiH prema zaključcima Kongresa,
prema prijedlogu predsjednika Zaima
Pašića (prijedlog je ranije dostavljen
članovima GO-a) i prema novim prijedlozima članova GO SSD. Izvještaj
će podnijeti potpredsjednica Desanka
Delić.
e)
Izvještaj Radne grupe SSDBiH*
U sklopu ovih izvještaja raspravljati
o prijedlogu smotre folklora i potrebe
radne grupe za omladinu)
-Izvještaj o finansijskom stanju, s osvrtom na članarinu SSDBiH.
Izvjestaj podnosi blagajnik Sakib
Podgorić.
-Iznalaženje načina finansiranja SSDBiH
- Raspisavanje konkursa za sljedeće
nogometno prvenstvo SSDBiH.
-Usuglašavanje zaključaka s ovog sastanka.
-Određivanje mjesta i datuma održavanja
sljedećeg sastanka.
- Susret i razgovor ambasadora koji će
biti pozvani i odazvati se 6. novem-
36
jaspori BiH da dvojno državljansto
nije političko pitanje ili bilo kakvo
drugo pitanje koje bi bilo toliko
aktuelno, da li je pred opće izbore
u BiH bila potrebna ovakva opstrukcija kojom se pokazuje da se
Zakon o državljanstvu BiH može
mijenjati na prijedlog visokog predstavnika, a koji je Vijeće ministara
BiH jednoručki prihvatilo, pa do
toga zašto visoki predstavnik Valentin Inzko ne uputi jedan takav
prijedlog kojim bi se onemogućile
sve birokratske norme koje koče
promjenu članova 4. i 17. Zakona o
državljanstvu Bosne i Hercegovine
(''Službeni glasnik BiH'', broj 13, od
26. augusta 1999. godine) te dozvoli
dvojno državljanstvo Bosancima i
Hercegovcima koji žive izvan BiH.
bra 2010., prema pozivu organizatora
manifestacije (SABAH). Tom razgovoru
će prisustvovati predstavnici Istarske
županije i Grada Pule te dijaspore BiH.
Ovaj razgovor će biti održan u sjedištu
Istarske županije u Puli.
Kulturno-zabavni program:
- Izložba zidnog slikarstva poznatog
sarajevskog slikara Abdulaha Avde Panjete u Domu hrvatskih branitelja. Postavka izložbe trajat će deset dana.
- Smotra folklornog stvaralaštva
kulturno-umjetničkih društava i zborova Bošnjaka u Republici Hrvatsoj
s gostujućim kulturno-umjetničkim
društvima iz BiH i Slovenije, a moguće i
iz Turske, bit će održana u sportskoj dvorani „Mate Parlov“ u Puli.
Zajednička večera, uz zabavni program
svih sudionika ove smotre i uzvanika,
zajedno s predstavnicima dijaspore, bit
će održana u 23:00 sati, nakon smotre
folkolora u Domu hrvatskih branitelja u
Puli.
Nedjelja, 07. 11. 2010.
Stručni skup „Bošnjaci u Hrvatskoj“
bit će održan u prostorijama Zajednice
Talijana u Puli, a pristvovat će mu predstavnici nacionalnih manjina iz Republike Hrvatske te zvaničnici iz te republike
i BiH, kao i predstavnici bh. dijaspore iz
mnogih država.
Faruk Tičić
Humanitarne aktivnosti
IRHAD DURAKOVIĆ SE U LONDONSKOJ BOLNICI LIJEČI OD nvCJD-a,
MAJKA INDIRA OGORČENA NA BRITANSKO ZDRAVSTVO
Borba za život Irhada Durakovića, 23-godišnjeg Sarajlije oboljelog od nvCJD-a, bolesti poznate kao
„kravlje ludilo“, još traje.
Irhad je trenutno smješten u londonskoj bolnici Chelsea & Westminster,
gdje čeka izmještanje u specijaliziranu medicinsku ustanovu u Edinburghu kako bi mu bio urađen tzv.
tretman Pentosan Polysulfate, koji
usporava razvoj bolesti. Ovaj tretman je urađen jednom pacijentu prije
devet godina i, zahvaljujući tome, on
je još u životu.
Nažalost, ovu tešku bolest prate dodatne komplikacije. Irhadu je, zbog
intenziteta bolesti i nemogućnosti
da se prirodnim putem hrani, morao
biti ugrađen kateter u stomak, ali iscrpljeni organizam je teško podnio
taj zahvat i Irhad je obolio od upale
pluća, koju doktori saniraju već desetak dana jer ovako iscrpljen organizam ne može podnijeti liječenje
u Škotskoj.
Pored zdravstvenih problema pred
Irhada i njegovu majku Indiru
ispriječili su se problemi administrativne prirode.
- Britanska birokratija u ovdašnjem
socijalnom osiguranju je već otpisala
mog Irhada, naime na razne načine
odugovlači prebaciti potrebna sredstva na račun bolnice u Edinburghu. S
time se kasni već dva mjeseca i naravno da se zdravstveno stanje mog
Irhada pogoršava. Vjerujte, niko
me ne može ubijediti da oni to ne
rade smišljeno kako bi Irhad došao
u stanje kada je nemoguće izvršiti
potrebnu operaciju - u tom slučaju
bi engleskom socijalnom osuguranju
ostao novac namijenjen za Irhadovo
liječenje u Škotskoj - kazala je za
„Haber“ Irhadova majka Indira Rizvo, ne krijući ljutnju i razočarenje
zdravstvenim sistemom u Velikoj
Britaniji.
Indira
Rizvo
nezadovoljavajući
njege.
naglašava
i
nivo bolničke
- Svakodnevna njega kako u bolnici
tako i prije toga nije na nekom zavidnom nivou. Da nije mojih prijatelja,
vjerujte da ne znam kako bih izašla
37
nakraj s Irhadovom bolešću i ovom
nečuvenom birokratijom. Stoga sam
odlučila angažirati advokate, kojima
ću predati sav videomaterijal koji sam
snimila da se vidi nivo zdravstvene
usluge koji je pružen mom djetetu.
Jednostavno, više nisam u stanju da
se borim na dva fronta - kazala je
Irhadova majka.
Na kraju ovog razgovora Indira Rizvo je iskoristila priliku da zahvali
svim ljudima koji su dosad pomogli
u Irhadovom liječenju. Riječi zahvale
uputila je, prije svega, mostarskom
travaru Edibu Šariću, „čije tinkture
su ljetos ojačale Irhadov imunološki
sistem“, medijima koji su izvještavali
o Irhadovoj borbi za ozdravljenje,
velikom broju Bosanaca i Hercegovaca u Velikoj Britaniji, ljudima u cijelom svijetu koji su organizirali niz
humanitarnih akcija i materijalno pomogli Irhadu, kao i humanitarnoj organizaciji „Bosniaappeal“ putem čije
se web stranice www.bosniaappeal.
org koordinira humanitarna pomoć
za Irhada.
Humanitarne aktivnosti
BOSNIA APPEAL U AKCIJI
IRHAD DURAKOVIĆ BORI SE ZA SVOJ ŽIVOT I TREBA VAŠU POMOĆ
O
23-godišnjem
Irhadu
Durakoviću iz Londona čitali
smo, do sada, prigodne tekstove
u bosanskohercegovačkoj štampi
na Ostrvu. Čitali smo o ovom talentovanom fudbaleru, nadarenom
amaterskom glumcu i vrijednom
volonteru bosanskohercegovačkih
udruženja u Londonu.
Nažalost, povod za ovu priču o
Irhadu više je nego tužan. Naime,
ovaj Sarajlija je početkom 2010. godine obolio od teške bolesti "nvCJD",
poznatija kao humani oblik „kravljeg ludila“, bolesti koja je prije deset-15 godina bila itekako prisutna u
Velikoj Britaniji. Ova opaka bolest
koja napada i razara mozak uzela je
poprilično maha i Irhada Durakovića
već vezala za invalidska kolica.
Osim toga, uskoro ga u Edinburgu
očekuje operacija, koja bi na neki
način trebalo da uspori bolest.
U dogovoru s Irhadovom majkom
Indirom Rizvo humanitarna organizacija BOSNIAAPPEAL iz
Birminghama pokreće humanitarnu akciju širom svijeta kako bi
bosanskohercegovačku
dijasporu
upoznala s ovim slučajem, došla do
novih saznanja o liječenju ove bolesti te prikupila dodatna sredstva za
Irhadovo lječenje i stalnu njegu.
formaciju koja bi Irhadu dala nadu.
Stoga apelujemo na sve ljude dobre
volje, sve Bosance i Hercegovce
u dijaspori, posebno apelujemo na
ljekare i farmaceute u svijetu da se
raspitaju da li je negdje pronađen
bilo kakav lijek za „nvCJD“ i radi
li neka farmaceutska kompanija na
tome. Molimo ih da nam dostave in-
Pozivamo i sve humanitarne organizacije, bosanskohercegovačka
udruženja i pojedince da materijalno
pomognu Irhadu Durakoviću u ovako teškoj situaciji.
Uz to molimo da ovaj apel proslijedite do svih onih za koje smatrate
da mogu pomoći u ovoj situaciji.
Dodatne informacije mogu se dobiti
u BOSNIAAPPEAL-u. www.bosniaappeal.org
timo prilku da sve posjetioce
Bosanske kuće posjetimo da
je u skladu sa Zakonom u njoj
strogo zabranjeno pušenje i
konzumiranje alkohola.
Takodje koristimo priliku da
svim zainteresiranim možemo
ponuditi usluge naše štamparije
i fotkopira po veoma pristupacnim cijenama.
Uz to u cilju poboljšanja kvaliteta naših novina za koje su
neophodna financiska sredstva,
pozivamo čitaoce da se pretplate na Haber.
Pored toga, koristimo priliku
da pozovemo biznismene da
se reklamiraju u našem listu i
na taj način pomognu izlaženje
našeg magazina.
POŠTOVANI
ČITAOCI LISTA HABERA I
POTENCIJALNI
KORISNICI USLUGA
BOSANSKE KUĆE
izuzetno nam je zadovoljstvo i
čast obavijestiti vas da je sa izgradnjom pokretnih pregrada
i prikladne kuhinje velika
sala Bosanske kuće spremna
za višenamjenske aktivnosti.
Ukoliko imate potrebu da vaše
dijete proslavi rođendan, te da
održite poslovni sastanak, seminar, otvorenu tribinu, školu,
sportsku aktivnost ili jednostavno da ugostite svoje prijatelje, menadžment Bosanske
kuće stoji vam na raspolaganju.
Pozovite nas da se dogovorimo
i predočimo vam cjenovnik
naših usluga. Naravno koris-
38
Humanitarne aktivnosti
Velika Britanija - London: Humanitarna akcija
NA DONATORSKOM DRUŽENJU U LONDONU PRIKUPLJENE 3.000 FUNTI
ZA OPERACIJU IRHADA DURAKOVIĆA, A USKORO ĆE HUMANITARNA
ORGANIZACIJA “BOSNIAAPPEAL” ANIMIRATI BH DIJASPORU U CIJELOM
SVIJETU
Mladić Irhad Duraković
(25), teško obolio od humanog oblika “kravljeg
ludila”, trenutno je u invalidskim kolicima i čeka operaciju u Edinburgu
U više navrata pisali smo
o 25-godišnjem Irhadu
Durakoviću iz Londona, donosili smo priče o
njemu kao talentovanom
fudbaleru,
nadarenom
amaterskom glumcu i
vrijednom
volonteru
bosanskohercegovačkih
udruženja u Londonu.
Irhad Durkaović (treči sa
ljeva) kao član BH reprenzentacije iz Engleske potpis pod sliku
Nažalost, povod za ovu
priču je više nego tužan.
Sarajlija Irhad Duraković
početkom godine obolio je
od teške bolesti "nvJCD",
poznatija kao humani oblik
“kravljeg ludila”, koja je
prije deset-15 godina bila
itekako prisutna u Velikoj Britaniji.
Ova opaka bolest, koja napada i razara mozak, uzela je poprilično maha
i Irhada je već vezala za invalidska
kolica. Osim toga, uskoro ga u Edinburgu očekuje operacija koja bi,
na neki način, trebalo da uspori ovu
bolest.
U želji da pomognu u ovoj teškoj situaciji, članovi London Sevdah Hora,
čiji je član Irhadova majka Indira
Rizvo, i humanitarna organizacija
"Our Kids" krajem septembra su u
Londonu organizovali donatorsko
druženje na kojem su za predstojeću
operaciju sakupili više od £3000.
Indira Rizvo i Irhad Durkaović - stalna njega
je zahvalila svojim kolegama za
Esad Cerić, frontmen grupe London ovo “donatorsko druženje” i za svu
Sevdah Hor, ispričao nam je da su dosadašnju podršku Bosanaca i HerIrhad i njegova majka bili prisutni te cegovaca u Engleskoj.
da su se svi mogli uvjeriti o kakvoj se
teškoj bolesti radi.
- Potpuno sam svjesna u kakvoj
smo teškoj situaciji, ali bih ovu pri- Irhad je bio u kolicima i sve vri- liku iskoristila da uputim veliki apel
jeme je presjedio spuštene glave, svim našim ljudima u dijaspori i
osim u trenucima kada su ga pojed- zamolim ih da se u granicama svojih
inci pokušavali animirati i nasmijati. mogućnosti raspitaju da li je igdje u
On je totalno bespomoćan i nijedna svijetu do sada pronađen bilo kakav
funkcija za kretanje tijela ne dolazi iz lijek za ovu bolest te znaju li da li
mozga, čak više i ne govori, a svega neka farmaceutska kompanija radi
je nažalost svjestan. Uskoro treba na na tome. Neka mi dostave bilo kakvu
operaciju te se nadamo da će do tada informaciju koja bi dala nade da moj
ovo sve izdržati i preživjeti - kazao Irhad može preživjeti – riječi su maje Cerić.
jke.
U dogovoru s Indirom Rizvo huOn je dodao da je skupu uime Amba- manitarna organizacija BOSNIAAPsade BiH prisustvovao Mensur Jusić, PEAL iz Birminghama ovih dana
a da je gostovala pjevačka grupa će na svjetskom nivou pokrenuti
"Nefes" iz Turske, koja je otpjevala humanitarnu akciju kako bi se
nekoliko turskih pjesama. U progra- bosanskohercegovačka
dijaspora
mu su učestvovali i Vlado Vještica, upoznala s ovim slučajem, došlo
Emir Hot, Sakiba Gurda i Nezret do novih saznanja o liječenju ove
Vejzović.
bolesti i prikupila dodatna sredstva
Nakon koncerta, Indira Rizvo, za Irhadovo liječenje i stalnu njegu.
Irhadova majka, putem “Habera”
39
Humanitarne aktivnosti
Derby
U HUMANITARNOJ AKCIJI NA KONCERTU ŠERIFA KONJEVIĆA PRIKUPLJENO 875 FUNTI ZA POMOĆ OBOLJELOM IRHADU DURAKOVIĆU
Na koncertu Šerifa Konjevića održanom u Derbyju 16. oktobra ove godine mladi humanitarci Arnes Pobrić
i Sanjin Grco organizovali su humanitarnu akciju za pomoć Irhadu Durakoviću iz Londona, 23-godišnjem
mladiću koji je obolio od teške bolesti "nvCJD", poznatije kao humani oblik kravljeg ludila.
Spisak donatora:
Šefik Kalabić - £60, a Elvir i Senada
Terzić - £50.
Po £20 donirali su: Midho i Sabira
Kapetanović, Mirza Gazibegović,
Ajla Kapetanović, Adel Brkić, Husein Dženanović, Emir Menković i
Vesmir Durić.
Sanjin Grčo i Arnes Pobrić: Novac uplačen na račun Irhadove majke Indire
Kada smo moj kolega Sanjin Grco
i ja pročitali apel „Bosniaappeala“
za pomoć našem teško oboljelom
drugu Irhadu, s kojim smo dijelili sportske dane i odigrali niz
turnira, odlučili smo da mu nekako pomognemo u ovoj za njega
najvažnijoj životnoj utakmici - izjavio je za „Haber“ Arnes Pobrić.
da nam je sakupljanje olakšala
kampanja koju vode „Bosniaapeal“ i naši mediji u dijaspori koji
su o Irhadovoj bolesti podrobno
upoznali bh. javnost pa je većina
prisutnih već znala o čemu se radi
i kako se naš drug Irhhad duže vrijeme bori za svoj život - ispričao
nam je Arnes.
Prema njegovim riječima, na
koncert su, u dogovoru s organizatorima Sanjinom i Senadom
Hadžićem iz „Derby Derneka“,
pozvani Bosanci i Hercegovci
kako bi se uključili u humanitarnu
akciju.
S obzirom da je ovo Arnesovo
prvo iskustvo ovakve vrste, on ne
krije zadovoljstvo činjenicom da
je mnogo mladih ljudi dalo novac
za Irhada.
- Moram reći, iako možda nije
za javnost, da nas je strašno
razočarao pjevač Šerif Konjević,
koji je to veče u Derbyju zaradio
više od 5.000 funti, a nije bio u
stanju dati makar jednu funtu za
našeg bolesnog druga. Oni malo
stariji i iskusniji su ovo Šerifovo
ponašanje
prokomentarisali
riječima "ima zmiju u džepu" kazao je Arnes, upućujući Irhadu
Odziv je bio odličan i to veče je
prikupljeno 875 funti.
- Novac smo, nakon toga, uplatili na račun Irhadove majke Indire Rizvo, koja nije krila suze
i zahvalila je svima koji su se u
ovom teškom trenutku sjetili njenog bolesnog sina. Moram reći
40
Enisa Obdalić donirala je £15, a
po £10 izdvojili su Ermin Gredelj,
Hasija Ibrahimović, Rabija Dizdar,
Esad Isović, Sulejman Hamza,
Ramiza Šačić, Hurem Grco, Šabo
Šabotić, Izet Šačić, Edin Karalić,
Enes Sistek, Naska Kekić, Senada Taras, Albina Pobrić, Azra
Alija, Haris Nikšić, Alma Bećar,
Fahro Omerović, Sedin Mustafić,
Azemina Skopo, Sulejman Gredelj,
Kenan Kovačević, Edin Gredelj,
Mujo Kurtović, Alma Bogdanić,
Kazim Fikić, Aida Blažević, Nevzo Halilović, Izet Muminović,
Amir Delić, Admin Isić, Mirnes
Sejdinović, Sanjin Hamza, Enis
Smajlović, Bahrudin Muhić, Arnes
Bećar, Mirsada Pobrić, Demir
Kurtović, Denis Bogdanić, Sakib
Hadžić, Emsudin Pobrić, Sanjin
Grco i Arnes Pobrić.
Od £1,5 do £5 dali su: Đorđe
Odarđić, Omer Pašić, Suada
Kapetanović, Devla Menić, Samsung Lušić, Ramiz Bjelobrvić, Hurija Alihodžić, Dino Gabovica, Alija
Huseinović, Šemso Talić, Mediha
Hukanović, Ćerim Alija, Hasnija
Ukanović, Ajka Ahmetović, Remzija Mešanović, Alija Havlić, Husnija Čustić, Alma Hrničić i Šiljo
Krkić.
Durakoviću želje za brzo ozdravljenje i povratak na „zeleni teren“.
- Mi smo mladi i mnogo životnih
utakmica je još pred nama – dodao je.
Sanjin Grco je napravio spisak
donatora, a svima njima upućuje
zahvalnost za donirana sredstva.
Humanitarne aktivnosti
Birmingham
U DVIJE SEDMICE ZA POMOĆ OBOLJELOM
IRHADU DURAKOVIĆU PRIKUPLJENO 670 FUNTI
Bosanskohercegovačka asocijacija
iz Birminghama ovih dana uspješno
je realizirala akciju pomoći mladiću
Irhadu Durakoviću iz Londona koji
je obolio od teške bolesti nvCJD,
poznatije kao kravlje ludilo, o čemu
je „HABER“ u više navrata pisao.
Koordinator akcije Ramo Hanić, član
Izvršnog odbora Asocijacije, kaže da
je sve počelo kada je organizacija
Bosniaappeal pokrenula široku akciju pomoći za Irhada.
- Naravno, mi u Odboru smo se složili
da je pomoć potrebna, tako su mislili i
naši građani koji žive u Birminghamu
- i rezultat nije izostao. Za dvije sedmice, koliko je akcija trajala, prikupili smo 670 funti i poslali Irhadovoj
majci Indiri
Rizvo, koja
danonoćno
vodi brigu o
svom teško
oboljelom
sinu.
Iskreno se
nadamo da
će ova naša
donacija koRamo Hanić
liko-toliko
olakšati patnje ove porodice - kazao je Hanić za Haber.
U ovoj akciji novčana sredstva su
donirali sljedeći članovi Udruženja:
porodica Alimajstorović - £50, Faruk
Ćatibušić - £40, porodica Halvadžić -
£30, a Himzo Mekić, Velid Saračević,
Faruk Pezerović, Jasmin Muherina, Elvis Musić, Almir Dedić, Bekir Bektić, Selim Zlomužica, Anes
Cerić, Jasmin Bešić, Rabija Cerić,
Suada Bogdanić, Šemso Kalabić,
Zijad Karić, Ado Hasifić, Ibrahim
Hajrić, Zaim Viteškić, Senida Durić
i Enes Durmišević - po £20. Po
£10 izdvojili su Azra Bašić, Abid
Kahriman, Suad Zukić, Haso Dergić,
Dino Grabovac, Bakir Dergić, Ramiz
Hajdarević, Dženana Burazerović,
Edin Hromadžić, Almin Kazić,
Emir Bolić, Mirso Solaković, Emina Hadžiosmanović, Sabahudin
Halilović, Meliha Hadžovic, Suad
Ibišević i Elvir Huseinović.
Kako ananas pomaže zdravlju
ANANAS JE ODLIČAN ZA DETOKSIKACIJU I ČIŠĆENJE ORGANIZMA
TE PRI RAZGRADNJI SUVIŠNIH MASNOĆA I ZA ELIMINACIJU BORA
Christopher Columbo otkrio je ananas u 15. vijeku, pa su tadašnji mornari prihvatili ovo voće da ih štiti
od skorbuta (oblik pomanjkanja vitamina C u organizmu). Ali vitamin
C nije jedini zdravi sastojak koji se
nalazi u ananasu. Osim tog bitnog
vitamina ananas obiluje vlaknastim
tvarima i mineralom mangan, koji je
neophodan za čvrste kosti.
Osim što je bogat vitaminima A, B i
E te mineralima željeza, fosfora i kalija ananas u 100 grama sadrži samo
57 kcal, koje većinom spadaju u ugljikohidrate, a najmanje u masti.
tonus kože, ali i njeno disanje, kao i
uklanjanje nakupljenih toksina. Zbog
toga je idealan pri mršavljenju te
eliminaciji celulita i bora.
Treba napomenuti da ananas održava
normalan krvni tlak i to poticanjem
izlučivanja viška vode iz organizma, ali mana mu je što sadrži
znatnu količinu šećera, zbog čega
dijabetičari treba da ga izbjegavaju.
POMOĆ PROBAVI
Nutricionisti vjeruju da sastojak
ananasa -BROMELAIN- poboljšava
dobru probavu. To je proteolitički
enzim, što znači da može probavljati bjelančevine. Ako ananas jedete
odmah poslije obroka, pomoći će
želucu da razloži bjelančevine na
aminokiseline.
Ipak, mora se uzeti u obzir i to kakav
ananas jedemo, jer samo svjež ima
57 kcal, dok onaj u konzervi ima 95,
a sušeni čak 260 kcal na 100 grama.
Uz vitamine i minerale ananas sadrži
bromelain, enzim sličan probavnom
enzimu pepsin, koji je neophodan za
probavu bjelančevina.
Odličan je za ublažavanje artritičnih
bolova.
Ovo tropsko voće idealno je pri
detoksikaciji i čišćenju organizma te
razgradnji suvišnih masnoća. Djeluje
na jačanje kolagenih vlakana koja su
oslabljena u područjima na kojima
se nakuplja celulit. Time poboljšava
Istraživači na britanskom universitetu
Reading otkrili su da ananas odlično
djeluje protiv bolova u koljenima.
Bromelain pomaže i da rane brže
zarastu, pa ga sportisti često koriste
pri sportskim povredama - bolnim
41
mišićima i uganućima.
Bromelain se koristi protiv niza
bolesti, uključujući srčane bolesti, artritis i upale gornjih disajnih
puteva. Zahvaljujući snažnom protuupalnom djelovanju, bromelain je
odlično sredstvo za brže uklanjanje
postoperativnog otoka.
Kako bromelain potiče rastvaranje i
probavu bjelančevina, slično kako to
obavljaju gastrični sokovi u želucu,
može se koristiti za ublažavanje
bolova u želucu, protiv proljeva i
pomanjkanja apetita.
Ananas sadrži alfahidroksilne kiseline, koje ublažavaju bore na licu i
pomažu u brzoj obnovi površinskih
ćelija kože te se, zbog toga, ananas
često dodaje maskama za lice, jer
koži daje potrebnu vlagu.
Na kraju, najbolje je ananas jesti
svjež, jer tada ima najviše ljekovitih
svojstava, s obzirom da kuhanjem za
konzerviranje izgubi najveći dio bromelaina.
Zdenka Besara
-pedijatar-
Pisana riječ
U znak sjećanja na rahmetlije Murata Badića i Ibrahima Cerića, žrtve zločinaca koji su 7. maja 2001. godine divljački
spriječili polaganje kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije u Banjoj Luci
POVRATAK BANJALUČKE LJEPOTICE
Ferhadija džamija bila je jedna od
najljepših džamija u Bosni i Hercegovini, pa i šire. Ona je zadužbina
Ferhad-paše Sokolovića, velikog
vezira. Nazivali su je džamijom
svjetlosti, jer je zbog mnoštva prozorskih otvora unutrašnjost džamije
obilovala svjetlošću.
ca za obnovu
ozlijeđenih
banjalučku
Murat Badić
maja 2001.
Ferhadije. Mnogo
je primljeno u
bolnicu, a Bošnjak
podlegao je 26.
Hoću da poso v o m
vetim
pažnju
događaju.
Svojim izgledom Ferhadija je pripadala tipu višespratnih džamija s
razuđenom osnovom, kao
što
su i druge dvije džamije
jedna u Skoplju, Jahja-pašina
džamija, a druga je Gazi
Husrev-begova
džamija
u
Sarajevu.
Sjećam
se
jučer. „Varspriječili potemeljca. A
kao da je bilo
vari“ su brutalno
laganje kamena
bio je to temelj
za
bogomolju,
ne za v o j n u
Historija postanka džamije
je vrlo interesantna.
Ferhad-paša Sokolović je u
bici na rijeci Radonji u Hrvatskoj 22. septembra 1575.
godine pobijedio vojsku
habsburškog generala barona Herberta Auspergera.
U toj bici je Ausperger poginuo,
dok mu je sin Volf (Vuk) zarobljen.
Na ime otkupnine je Ferhad-paša,
prema svjedočenju svog rođaka, turskog historičara Ibrahima Pečevije,
u "Hronici događaja između 1520. i
1639." dobio 30.000 dukata. Od tog
ratnog otkupa Ferhad-paša je podigao džamiju, koja je po njemu dobila
ime, a do nje mekteb, sahat-kulu,
šadrvan, vodovod, kaldrmu od stare
Banja Luke pa do potoka Crkvine
(Crkvena), preko kojeg je sagrađen i
kameni most.
Od svog nastanka 1579. godine
džamija je više puta oštećivana, ali
ono što su srpski nacionalisti uradili
7. maja 1993. ostat će zabilježeno u
historiji.
Prema kazivanju očevidaca, uoči tog
kobnog datuma policajci su blokirali sve ulice oko džamije kako bi
joj se vojni kamioni mogli približiti.
U 03.05 sati agresor je minirao Ferhadiju, usljed čega je ona djelomično
uništena, a zatim su zvanične vlasti
Republike Srpske i Banje Luke
završile rušenje i ostatke džamije otpremile na smetljište.
Na isti dan, ali 2001. godine, više
hiljada demonstranata spriječilo je
svečano polaganje kamena temelj-
tvrđavu. Slika kamenovanja obišla je
svijet, koji se zgrožavao zbog nasilja
nad nedužnima. Oni moćni, koji je
trabalo da zaštite nedužne, zaboravili
su to učiniti, a, moglo bi se reći, da
ništa nisu ni poduzeli. Naprotiv, to su
neposredno i omogućili. Tada je ubijen nedužni građanin. Podlegao je od
udaraca kamenjem koje su na njega
bacali ljudi iz novog kamenog doba,
oni ljudi koji mu nisu dali pravo na
život.
Nažalost, 18. septembra 2010. godine umrla je i druga žrtva tog kamenovanja. Umro je Ibrahim Cerić!
I on je tada, kao i svi drugi, došao
da obavi svetu dužnost, polaganje
kamena temeljca, što je za svakog
vjernika najveći sevap, a zauzvrat je
dobio kamen u glavu!
Liječio se Ibrahim u bolnicma u Banjoj Luci, Sanskom Mostu, Velikoj
Britaniji, ali izgleda bezuspješno!
Od tada je prošlo dosta vremena.
Pošten čovjek, koji je bio sudionik
događaja prije devet godina, pored
fizičkih povreda pretrpio je duševne.
A one su najgore i najteže! Tog dana,
7. maja 2001., kamenjari su ubili
čovjeka i njegovu dušu!
Porodica je pokušavala pomoći Ibra-
42
DAN DŽAMIJA
Rijaset Islamske zajednice u
BiH proglasio je 7. maj za Dan
džamija. Postojali su brojni razlozi da se zvanično ustanovi ovaj
dan, a želja je bila da se time u
srce i mozak svakoga Bošnjaka
usadi sav ponos i sva tragika koji
prate lijepe džamije koje su kao
dijamant prosute širom BiH.
Direktan povod da se upravo 7.
maj odredi kao dan džamija, bilo
je rušenje banjalučke Ferhadije,
koje je izvršeno 7. maja 1993. godine.
Dan džamija je ipak neuporedivo
više od podsjećanja na ovaj sramni čin, čiju sramotu samo Banja
Luka može saprati sa svog obraza.
Ovo je dan za podsjećanje na više
od hiljadu uništenih ili oštećenih
džamija širom BiH.
himu, ali nije uspjela u tome.
Kažu da se unuci vole više nego vlastita djeca. I oni su se okupljali i igrali
oko svog dede, ali ga ni to, nažalost,
nije prenulo. Nije se Ibrahim Cerić
više mogao boriti. Odavno je on znao
da je biti čovječan vrlina s kojom se
rađa, ali, eto, neki su u sebi ubili tu
vrlinu - pa su sada neljudi.
Ako se neko i zapitao zašto se sve
to moralo desiti, odgovora još nema,
kao što nema ni Murata Badića ni Ibrahima Cerića.
Ne treba biti puno pametan pa ne
znati da je sve što se desilo bilo i
sračunato. Jer, iako je tada poslata
poruka šta će se desiti onima koji
žele da se vrate i ponovo grade, 30.
maja 2007. godine postavljen je kamen temeljac za džamiju. Tada je
reisu-l-ulema Islamske zajednice u
BiH Mustafa Cerić uzidao prvi kamen u Ferhad-pašinu džamiju u Banjoj Luci. Izgradnja se obavlja pod
nadzorom Arhitektonskog fakulteta
u Sarajevu i državne komisije.
Faruk Tičić
Moj stav
O Networku, Bosanskoj kući, asocijacijama, a najviše o sebi i svojim osjećanjima - samo za vas - Muhamed Siranović iz Derbyja
MOJE DESNO RAME ODVALILO SE NOSEĆI BLAGAJNIČKE TORBE
Poštovani čitaoci našeg Habera,
Ipak, žao mi je što moram konstatovati da je sve manje dobrih i kvalitetnih volontera koji nas mogu predstavljati u ovako moćnom društvu u
kome živimo i radimo. Patriotizam
polahko a sigurno odumire u našim
ljudima i sve više se rađaju interes
i ekonomska profitabilnost u svakom segmentu našeg društva pa
je potreban mađioničarski štapić
da pronađete dobrog, iskusnog i
poštenog volontera koji će raditi za
vas a da za to ne prima neku dobit.
želim da vas sve pozdravim i čestitam
predstojeći muslimanski praznik
Kurban-bajram riječima Bajram šerif
mubarek olsun!
Poznato vam je da je izlazak Habera
kasnio ljetos opravdano. Naši aktivisti, volonteri koji predstavljaju Bosnia
UK Network, a delegirani su iz svih
bh. asocijacija u Britaniji, prioritet su
dali organizovanju 5. kongresa Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine u Sarajevu, zatim pisanju
novih aplikacija za daljni rad Networka, a time i opstanka Bosanske
kuće u Birminghamu, koja je jedan
od sabirnih centara za sve Bosance i
Hercegovce u Britaniji.
Zato vas molim da se svi potrudite i
u svojim sredinama sačuvate svoje
dugogodišnje volontere, koji rade
za vas ili vašu djecu i njihovo “bolje
sutra”!
Poznato je kakvi smo ljudi - ništa
nam nije draže negoli na nekoga
vikati i hajku dignuti na volontere.
A kada se neko od nas nađe na tom
istom mjestu, onda nestane u vidu
magle pa nije u stanju odvojiti ni ono
vrijeme za sastanak.
Ponosno možemo reći da je Bosanska kuća u Birminghamu kuća svih
naših građana te da je osposobljena
za sve aktivnosti koje se pružaju
članovima i strankama.
Možda neki nisu upoznati sa svim
mogućnostima Bosanske kuće u
Birminghamu, pa ću spomenuti
samo neke od njih: kvalitetna i
moderna štamparija, vlasništvo BH
UK Networka, koja za vaše potrebe
štampa „Haber“ uz asistenciju urednika Namika Alimajstorovića i uz
tehničku obradu profesionalca u U.K.
Networku Anesa Cerića. Ovom prilikom želim u svoje i ime svojih kolega uputiti iskreno saučešće Anesu
Ceriću povodom smrti njegovog oca,
koji je bio istinski prijatelj i saradnik
U.K. Networka.
Moja namjera je da upoznam naše
čitaoce o tome da je Kuća u Birminghamu osposobljena za sve
vrste kulturno-zabavnog i edukativnog programa za sve naše građane i
one koji žele prostorije iznajmiti za
određene potrebe. Tako je nedavno
održan mali glumački spektakl, humanog karaktera, koji je priredio naš
glumac Mirsad Solaković, što je za
svaku pohvalu.
Treba reći i to da štamparija u
Birminghamu
pruža
kvalitetne
mogućnosti našim studentima koji
žele odštampati svoje radove, a po
povoljnim cijenama štamparija može
udovoljiti i potrebama naših biznismena.
Sve vaše potrebe za korištenjem
Networka možete ostvariti uz posredovanje vaših delegata, onih koje ste
predložili da predstavljaju vas i asocijaciju u Networku. Ti delegati su i
članovi Izvršnog odbora Networka u
Birminghamu.
Haber je vaš list preko kojeg također
možete ostvariti sve potrebne kontakte s Networkom i našom javnosti
te poslati korisne informacije, „jer
pisanje za Haber je otvoreno svakom
dobronamjernom čovjeku“.
Ovaj broj Habera izaći će u novembru, s rukovodstvom izabranim nedavno na Skupštini U.K. Networka i
s novim uređivačkim timom.
Želim upoznati čitaoce u Derbyju
da je Asocijacija izabrala svoja dva
predstavnika u U.K. Netvork. To su
Muhamed Siranović, delegat koji
je ponovo imenovan za blagajnika
Networka, i Hajra Halilović, koja je
imenovana za članicu Uređivačkog
odbora Habera. Pa neka im je na
zdravlje! Iskreno da kažem, sretan
sam što smo uspjeli ponovo okupiti
dobru i kvalitetnu grupu volontera
koji će predstavljati naš U.K.Network
te svima vama pružiti adekvatne usluge - u granicama dopuštenog i
mogućeg.
43
Pokušajte sami sa sobom raščistiti da
li je pošteno povrijediti nekoga ko
deset ili više godina radi za vas bez
ikakve naknade, a dođu oni koji su
uposleni i primaju plaće pa bi još i
ponešto da zarade za svoj rad u asocijacijama, potiskujući one koji to
odavno rade volonterski.
Moje desno rame se odvalilo noseći
blagajničke torbe, koje niko neće. Ali
vjerujte, i pored toga što nisu u stanju
da rade tu vrstu posla, oni ne znaju, a
i neškolovani su i nekompetentni da
pričaju o tome. Dođu u klub, pa vas
izvrijeđaju i izgrde, samo što vas ne
biju, kao da ste njihov pokorni sluga
koji mora za njih raditi. A još i kad se
njima prohtije, htjeli bi vas metlom
„izmesti“ iz asocijacija.
Upravo ovako su se izgubili mnogi
pošteni i dobri volonteri. Asocijacije
nam polahko stare, a mladi nisu zainteresovani
da uzmu ovu moju blagajničku torbu.
Ni moje rame nije vječno! Zato apelujem na mlade i obrazovane da se
uključe i pomognu u opstanku naših
asocijacija, da se obnove one koje su
„ugašene“ ili osnuju nove.
Moj stav
PUTEŠESTVIJE KROZ ISTOČNU HERCEGOVINU
U mome putešestviju kroz moj prekrasni
vilajet - Bosnu i Hercegovinu - ovog
ljeta sam opet vidio mnoge stare stvari.
Posvetio sam pažnju Hercegovini, od
Gacka do Mostara. Želio sam vidjeti ima
li promjena, u političkom, društvenom,
socijalnom ili nekom drugom smislu.
A opet, i u Gacku i u Bileći isto. Nema
pomaka u procesu povratka.
U Gacku nema Muslimana, namjerno
neću da kažem Bošnjaka, jer je to za
mene zajedničko ime za sve stanovnike
ove nama lijepe države.
Spuštamo se prema Bileći. Tamo se gradi
džamija. Hoće li biti u svrsi povratka ostaje da se vidi.
Trebinje lijepo, čisto kao malo koji grad
u BiH. Nažalost, i ovdje je proces povratka neznatan. Nekih stotinjak starijih,
i tu ga veži. Tačno je da se ovog ljeta u
Trebinju nije dogodio nijedan ispad na
nacionalnoj osnovi. Izgleda da se klima
mijenja.
Ipak, u Trebinju je sve manje Srba starosjedilaca. Mnogi su se iselili, mnogi
pomrli. Glavnu riječ vode domoroci iz
Mostara i Čapljine, koji ne znaju šta je
suživot. Uvijek se grupišu i protiv su
starosjedilaca, bilo da su oni pravoslavci
ili muslimani.
U Trebinju nećete naći ni trebinjsko
sjemene paradajza. Sve je nekako
podređeno brzom sazrijevanju. Pored
svih imidža koji su nekada krasili
ovaj grad uništen je i ovaj, samo da
ne bi podsjećao na prošlost, na prepoznatljivost. Ovi novi Trebinjci kažu da
uberu paradajz, polože ga u holandeze,
pa takav stave da visi u septičkim jamama kako bi brže dobio boju i bio spreman za pijacu.
Karakteristično je da se cijelo Trebinje
sprema za dolazak dijaspore.
Sve je u tom znaku. Prodavnice su
snabdjevene, pijaca bogata, razni majstori trljaju ruke, bit će posla. Jedna
je cijena za starosjedioce, druga za nas
došljake. Grad u kome nema autobuske
stanice, ali zato je otvorena kancelarija
budućeg aerodroma, gdje vjerojatno
možete bukirati kartu za Nemilu. Grad u
kome nijedna fabrika ne funkcioniše, sve
je prodano i svedeno na vrijednost jedne
marke. Nezaposlenima se ne zna broj.
Ali zato vladaju klero-ratni profiteri,
novi, dosad neviđeni kapitalisti.
cijele BiH. To ti je siguran i prosperitetan
posao. Političari su i doktori specijalisti,
stomatolozi, ali i vjetropiri koji otvoreno
plaćaju po 100 KM svakom onom koji će
za njih glasati. Važno je da si neko u ovoj
glembajevskoj malograđanštini, gdje su
plaće itekako dobre, a što je najglavnije obezbijeđena ti je penzija.”
Ove godine održane su mnoge kulturne
manifestacije. Uz sva uvažavanja ostalih manifestacija spomenut ću otvaranje
obnovljenih džamija u okolini Trebinja,
koje je uvijek praćeno određenim kulturnim događajima.
Šta je tu interesantno?
Prvo, prilikom otvaranja primijećena
je znatna promjena. Nije se govorilo
o tome ko je rušio džamije, nego ko ih
je obnovio i izgradio. Čak i vokabular
trebinjskog imama se promijenio. Dok
je ranijih godina bio možda i agresivniji (s pravom), ovaj put je on govorio o
suživotu i izgradnji džamija.
Svako otvaranje su pratili predstavnici zvanične gradske politike, i sam
načelnik. Do jučer je to bilo nezamislivo.
Što se tiče popratnih kulturnih manifestacija, može se reći da su bile organizirane na visokom nivou, uz učešća
eminentnih ljudi. Međutim, moja opaska, kao i svih prethodnih godina, jeste
ta da se u tim kulturnim manifestacijama nije osjećala prisutnost trebinjske
dijaspore. Nije mi jasno zbog čega je
to tako kada se zna da trebinjska dijaspora ima umjetnika svih profila. Mislim
da se to ne smije dešavati, jer ovako izgleda da dijaspora finansira izgradnju,
ali ne pokazuje i svoje druge kvalitete.
Pa nisu svi protiv tih manifestacija, ipak
je veliki broj onih koji bi željeli pokazati
kvalitete koji su uvijek krasili ovu populaciju. Mislim da s tim treba prestati te
ubuduće takvima dati šansu da pokažu
svoje mogućnosti. Isto tako, zamišljam,
jer sam prisustvovao tim otvaranjima, da
se sve te džamije nalaze u divnim predjelima, ali nažalost kuće su još porušene.
Kroz glavu mi prolijeće pitanje da li će
ovo biti spomenici kulture ili će poslužiti
svojoj svrsi.
Postavlja se pitanje od čega ovaj grad
živi.
Moram reći nešto i o projektima za povratak koji dolaze iz Republike Srpske
i Federacije. Kao kod svih projekata
realizacija se oduži i, što je najgore, tu
donaciju ne dobiju oni kojima je potrebna, nego oni koji su podobni političkoj
vlasti, ili se ona dobije na nečije preporuke ili po onom ključu: jednu donaciju muslimanu, jednu katoliku, jednu
pravoslavcu.
Bivši general s kojim sam razgovarao
kazao mi je: “U ovom gradu imaš onih
koji jedu četiri kile mesa, a ima onih koji
nemaju za hljeba! To je grad u kome se
svako želi baviti politikom, što je slika i
Svašta!
Očevidac sam da je u propagiranju projekta povratka u istočnu Hercegovinu,
koji je pokrenulo Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice FBiH, učestvovala i
44
uključila se Matica iseljenika BiH, koja
je taj projekat čak objavila na stranici
SSDBiH-a napominjući kako joj se slobodno može obratiti ko želi objašnjenje
i pomoć. A kada to uradiš, onda te oni
ljubazno upute na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u FBiH. I to oni
smatraju pomoći! Predaš zahtjev sa svim
traženim dokumentima u isto ministarstvo i poslije izvjesnog vremena treba da
ih nazoveš i upitaš da li su ga dobili…
Oni ti potvrde da je sve uredu i daju ti
protokolarni broj da kasnije provjeriš
dokle se stiglo u rješavanju tvog slučaja.
Poslije izvjesnog vremena pitaš da li se
išta rješavalo, ali dobiješ odgovor da
će to biti uskoro… I tako prođe godina. Opet ih nazoveš, upitaju te kako se
zoveš, daš im protokolarni broj, a oni ti
poslije godinu dana kažu da si zakasnio s
predajom zahtjeva.
Svašta!
Ljudima koji su dobili donaciju daju materijal, ali da se oni sami snalaze za majstore. Pa da ljudi imaju novac, sami bi
kupili materijal i platili majstore. Ovako
su opet na istom, na čekanju, i opet nema
povratka. Zbog nemogućnosti da nađu
novac za majstore, mnogi prodaju materijal da ne bi propadao ili naprosto da
prežive. To je tako jadno, da se ne može
ni opisati.
Kad slušaš zvaničnike šta govore o
procesu povratka, samo se pitaš kako i
gdje oni sakupe sve te podatke.
U istočnoj Hercegovini s procesom povratka je definitivno završeno. Tu je on
propao!
Šta reći o Stocu: porušen i podijeljen,
iako je zabilježen znatan broj povratnika. Grad ima dušu, dva doma zdravlja,
pod jednim krovom dvije škole itd. Ali,
grad kao grad ne funkcioniše. Jeste lijep,
ali veći dio te ljepote je uništen. Mnogi
Stočani su se iselili ka Mostaru ili u dijasporu. Nekad stoni grad, a sad nije ostalo ni ,,s” od toga.
Prolazeći kroz Rodoblju, gdje se nalaze
divni Makovi “kameni spavači”, stećci,
primjećuješ jednu zaista neobičnu sliku:
glavni prolaz kroz groblje stećaka kao
da je predvidio sudbinu podjele i grada i
države. Na jednom brežuljku vidiš kuće
koje su oslikavale Tuđmanovu politiku
o preseljenju katolika iz srednje Bosne
u ovaj kamenjar, a u cilju stvaranja
posebne, hrvatske države. Propala je
Hercegovačka banka, koja je finasirala
taj projekat, a propao je i sam projekat.
Zavedeni ostadoše ni na nebu ni na zemlji!
Mostar je priča za sebe. To je stoni grad
Herceg-Bosne. Možemo se mi busati
koliko hoćemo, ali je to podijeljen grad.
Kad zamoliš taksistu da te vozi, njegovo
prvo pitanje je: “Molim, u koji dio grada
želite?”
Moj stav
Tebi nije jasno, pa mu odgovaraš: “Idem
u Mostar.”
A on te opet podsjeća: “Ja znam da idete
u Mostar, ali u koji dio, hrvatski ili muslimanski?”
Svašta!
Pa čak i starosjedioci Mostara, kada ih
pitaš gdje se nešto nalazi, odgovaraju da
je to “tamo na onoj strani”.
Grad podijeljen u njihovim glavama:
muslimanski dio se vrti oko Starog mosta, Kujundžiluka, kako to Hrvati nazivaju “muslimanski ciganluk”.
Svašta!.
Taj dio vrvi turistima, koji u paketaranžmanu stižu iz Dubrovnika,
Međugorja… Ne zadržavaju se dugo.
Usluga je tu više nego očajna. Svako želi
da te opeljuši, na svoj način. Konobari
neškolovani i nepripremljeni za ovaj
posao. Rade po onoj staroj “supu nisi
imao - deset maraka”.
Žalosno, ali je tako.
Upečatljiv je veliki broj prosjaka, na
svakom ćošku. Jeste ekonomska situacija više nego teška, ali da li je rješenje u
prosjačenju, to je drugo pitanje.
Uvečer, šetajući gradom, u kome nema
muzike uživo, pored jednog mosta nabasao sam na neobičnu sliku. Grupa ljudi,
porodica, spava na kartonima. Prišunjao
sam se i fotografisao ih. Neobična slika,
prebacili ruke jedno preko drugog. Na
licima im osmijesi. Zrače ljudi srećom,
ispod njih samo kartoni, a iznad zvjezdano nebo. Pored njih prekrasna orhideja. Karton, zvijezde i bijela orhideja.
Stajao sam, onako kriomice, gledao ih, a
njihova slika mi se urezala u glavu. Pitao
sam se šta je navelo ove ljude, Rome, pa
su ovakvi. Cijeli život su nomadi i žive
od mila do nedraga. Pitao sam se jesu li
oni ikada imali pravu šansu da započnu
normalan život. Ali odgovora nema.
Ujutro sam ponovo naišao, noseći bureke koje sam im kupio. Bili su ustali.
Najmlađi među njima pjevao je sevdalinku. Blago njima, legnu s osmjehom,
probude se s pjesmom.
Ponudih im bureke.
“Uranili, kako ste spavali?” A oni nasmijani, kao da su spavali na ortopedskim
dušecima. Samo su me pogledali i uglas
odgovorili: “Dobro!”
Složili su svoje kartone, a orhideju sakrili u žbunje, nisu je željeli prodati.
Uzeli su ponuđene bureke i ponovo na
posao - u prosjačenje.
Nisu poželjni niti voljeni, ali šta je tu
je. Pomirili se ljudi s ovom “sporednom
stvari” u svom životu.
Inače, Mostar je poznat po tabijasusima.
I oni se opet dijele, ne prihvataju došljake
Gačane, Nevesinjce, Stočane. Misle da
su samo oni Bogom dati. Jesu, kao i svi
drugi, ali to teško prihvataju! Gleda se
ko je ko, da li je iz ovog ili onog plemena
ili je Rom.
Nažalost, tako je.
Glavnu riječ vode ratni profiteri, politički
maheri. Okupirali su grad - na sve načine.
Na drugoj strani, hrvatskoj, utrkuju se
svojom profesionalnom nametljivošću.
U okolini tog dijela su izgrađene
turističke destinacije, eko-sela i bazeni,
sve je podređeno ubiranju marke, eura.
To su oni uvijek znali.
Čitluk i druga mjesta, toliko nedodirnuta, netačljiva, kao da nije ovuda prohujao
rat. Vinograd do vinograda, kuće ljepše
jedna od druge. U razgovoru će tamošnji
ljudi reći da žive u Hrvatskoj. Niko ni ne
spominje BiH.
Imao sam sreću da u gradu na Neretvi upoznam ljude različitih karaktera.
Pomogli su mi da steknem neka nova
saznanja. Upoznao sam Šabana, čovjeka
koji je prošao “sito i rešeto”, izbjeglicu,
podstanara, čovjeka kome je potrebna
pomoć. Kaže da je imao invalidninu, pa
mu i to uzeli. Bolestan je, pun šrapnela,
osjeti svaku promjenu vremena, ne treba
mu meteorolog. Operisan je nekoliko
puta, penziju od 140 KM daje za stanarinu, a što ostane - za hranu i režijske
troškove. Ostane mu - ništa. Sa Šabanom
me je upoznala jedna divna porodica
koja me je provodala kroz Mostar, kako
kažu, i s ove, i s one strane. Dosta sam
pokupio od njih. Upek’o bio “zvizdan”,
a ja bih sa Šabanom špartlao kroz Mostar. Kahva ovdje, boza ondje, susreti s
ljudima, kupiš priče - i tako iz dana u
dan. Prođem njihovom glavnom đadom,
Fejićevom ulicom. Već su me upoznali.
Dovikuju: “Trebinjac, svrati na kahvu!”
Jedan od njih, klošar Guma, vlasnik
kafane i pansiona, počeo bi iskopavati:
“Gdje si odsjeo? Što nisi kod mene? Koliko plaćaš? Hajde da popijemo mrku!”
On te zove na kahvu, ali je ti naručiš i
plaćaš.
Do njega, za drugim stolom, sjedi njegova žena.
“Gospođo, šta ćete vi popiti?
“Hvala, neću ništa.”
Ali on mangup joj namigne pa joj kaže:
“Pa što nećeš? Uzmi veliki kapućino!”
Stara, prepoznatljiva igra. Dopustiš
mu da misli da te je prešao, da je ispao
mangup. Jeste, ispao je mangup, ali ne
i čovjek, zato mu je i kafana prazna. Taj
mangupluk sam davno prošao.
Ali bilo je tu i finih ljudi. Sjećam se jednog čovjeka kojeg sam sreo slučajno i,
kada sam ga, tražeći smještaj, upitao za
hotel Bristol on se nije libio da pošteno
odgovori: “Eh, moj burazeru, tu ti je
skupo. Ja ću te odvesti do privatnog motela gdje je znatno jeftinije.”
45
I tako je i bilo. Odveo me na pravo mjesto i bio sam zadovoljan.
Kada sma drugi put šetao ka Starom
gradu, opet me je prepoznao i prozvao:
“Trebinjac gdje si se uputio? Svraćaj na
kahvu!”
Uvede me u svoju kuću, ponudi ručkom,
ispričasmo se i poselamismo. Kad ga napustih, pade mi na pamet da ne znamo
ime jedan drugom. Zato sam potražio
mjesta gdje se okupljaju stari Mostarci.
Našao sam ih, na uglu Cernice. Svi su se
zarazili kockanjem, sportskom prognozom. Vidjeli su da sam novi, počeli su
“valjati bombe”, misleći da ću ja naletjeti.
Onda bih ja njima: “Šta bi s Veležom?”
A Mostarci k’o Mostarci - žele da prave
šegu sa svakim. Moraš im dopustiti da bi
nešto izvukao od njih. Majke mi, sve ovo
što ti kažem je živa istina!
Ja, opet: “Hajde, popijte po jednu!” A oni
bi onako, šerijatski: “Rano je.” Pa onda:
“Hajde kad si navalio, daj nam po jednu
lozu da pročistimo grlo!” I tako “valjaju
bombe”, prolaze dani, a “Velež” se ne
vraća ispod Bijelog Brijega. Kod njih ti
je ostala ona stara “Uvečer trista, ujutro
ništa”.
U šetnji Mostarom naišao sam na jednu
česmu, da se osvježim i napijem vode.
Ugledah pleh, star, a na njemu natpis:
Jednog jutra naiđe u moj cvijetnjak
jedno slijepo djevojče i ponudi mi u lotosovom listu cvjetnu ogrlicu. Objesih je
oko vrata i suze mi pođoše na oči. Poljubih djevojče i rekoh: Slijepa si kao i ovo
cvijeće, ne znaš ni sama kako je lijep tvoj
poklon!
Niti znaš šta je starije, ili ova česma ili
ovaj pleh s ovom pjesmom, ali je jedno
sigurno: da ni u Mostaru, pa i u cijeloj
Hecegovini, više nema niti tog lotosa niti
te cvjetne ogrlice.
I tako i ja završih svoje putešestvije
kroz Hercegovinu. Ništa se nije posebno
promijenilo, samo je stanje više nego
alarmantno!
Moram još reći i to da niko ovdje ne
spominje izbore. U Republici Srpskoj
niko ne spominje Bosnu i Hercegovinu,
ni mlado ni staro. Tu se gledaju programi srbijanske televizije, gledaju se
utakmice srbijanske reprezentacije. Ma
kakva BiH!
Isto tako i u dijelu Stoca i Mostara gdje
žive Bosanci i Hercegovci, samo po imenu, sebe smatraju Hrvatima i zasebnom
državom. Tu je uticaj Vatikana i Hrvatske itekako prisutan.
Nešto drastično treba da se desi da
bi došlo do promjena. Mislim da
treba mijenjati Ustav BiH i stvoriti
mogućnost za formiranje države “po
mjeri građana”. Ovako, bojim se da se
ništa neće promijeniti.
Nažalost tako je!
Faruk Tičić
Kultura
UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA IZ BRATISLAVE
PRIREDILA IZLOŽBU O SAFVET-BEGU BAŠAGIĆU
Dalekovidan je bio Safvet-beg Bašagić, kad je 1924. godine svoju kolekciju rukopisa i starih knjiga iz domena
islamske kulture ustupio biblioteci univerziteta u glavnom gradu Slovačke
U sjedištu UN-a za obrazovanje, učestvovao u njenom kulturnom stotinu unikati ima i ostvarenja srpnauku i kulturu u Parizu otvorena je životu.
skih i hrvatskih autora koji su pisali
izložba "Islamski rukopisi iz kolekcarapskim pismom. Najstariji rukopis,
ije Safvet-bega Bašagića", koju nije
čija je jedna strana izložena u sjedištu
pripremila neka bh. institucija, nego
UNESCO-a u Parizu, religiozne je
univerzitetska biblioteka iz Bratistematike i nastao je 1195. godine. Uz
lave.
religiozne, izloženi rukopisi sadrže
filozofska, naučna i književna ostvarDalekovidan je bio Safvet-beg
enja. Nerijetko bogato ilustrovani,
Bašagić kad je, 1924. godine, svoju
predstavljaju i veliku kaligrafsku
kolekciju rukopisa i starih knjiga iz
vrijednost. Tu kolekciju od skoro 600
domena islamske kulture ustupio
originalnih rukopisa proučavali su ili
biblioteci univerziteta u glavnom
konsultovali na stotine orijentalista
gradu Slovačke. Motiv za takav čin
cijelog svijeta nalazeći u njima ribio je, kako je i sam rekao, da te nejetke podatke i sadržaje iz oblasti islamske civilizacije i nauke. Rukopisi
procjenjive kulturne vrijednosti nađu
su citirani u bezbroj knjiga o islam"sigurno pribježište“. Da nije tako
skoj filozofiji, matematici, astronomodlučio, bile bi u posjedu neke iniji, historiji i poeziji.
stitucije u BiH, najvjerovatnije Orijentalnog instituta u Sarajevu, čiji je
Uz rukopise, u sjedištu UNESCO-a
cjelokupni rukopisni fond izgorio u
izloženo je i nekoliko rijetkih knjiga
granatiranju sa položaja Vojske Reiz Bašagićeve kolekcije. Među njima
publike Srpske 17. maja 1992. godje i ep "Šahnama" velikog perzijskog
ine.
pjesnika Firdusija, štampan prije više
Pet godina kasnije, 1997, kolekciju Bio je profesor, dramski pisac, pjes- od 160 godina u Bombaju i ilustroBašagića organizacija UNESCO je nik, historičar, novinar i prevodilac van sa 57 grafika.
upisala u listu izuzetnih vrijednosti starih tekstova s arapskog jezika,
svjetskog kulturnog naslijeđa. Ovih koje je nalazio u porodičnoj kole- Bratislavska univerzitetska biblidana ta kolekcija je, uz biografiju kciji rukopisa i knjiga. Tu kolekciju oteka gaji uspomenu na Safvet-bega
i fotografije Safvet-bega Bašagića, je lično dopunjavao i kad je ona, po Bašagića i prikuplja njegove knjige i
predstavljena pariskoj i svjetskoj njegovoj odluci koju je obrazložio književno-istorijske studije o njegovpublici u galeriji te organizacije.
razlozima bezbjednosti, prenesena u om djelu. Zato su među eksponatima
Bratislavu, tamošnja univerzitetska i dvije knjige njegovih odabranih
Prilikom otvaranja izložbe amba- biblioteka bila je bogatija za 393 ar- djela, koje je prije rata štampao
sador BiH u Parizu Almir Šahović apska, 117 turska i 88 perzijska ruko- sarajevski izdavač Svjetlost. A naje rekao da je Bašagić bio jedan od pisa, koji su nastali između XII i XIX ziv izložbe je "Srce u rukama", po
vodećih bosanskih intelektualaca stoljeća i, uz njih, za još 500 rijetkih izreci arapskog mudraca Mahmuda
s kraja XIX i početka XX stoljeća. knjiga, štampanih na arapskom jez- Iskandarija "Knjige su srce u rukama
ljudi!"
Pošto je završio orijentalne studije u iku između XVIII i XX vijeka.
Deutsche Welle
Beču, gdje je i doktorirao, vratio se
u BiH i pune četiri decenije aktivno Među rukopisima od kojih su oko
Velika Britanija – BiH – kinematografija
U LONDONU ZAVRŠENO SNIMANJE KRATKOG FILMA „BARGAIN“
U Londonu je u septembru
završeno snimanje kratkog promotivnog filma "Bargain", čija
radnja je djelomično vezana za
period agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Vodeća uloga u filmu pripala je
glumcu Mirsadu Solakoviću.
- Film govori o izbjeglici Zoranu
Slaviću (kojeg igram), koji nakon napuštanja Mostara dolazi u
Britaniju i traga za ubicama svoje
sestre. Ta potraga je jedino moguća
ako se on uključi u ovdašnji krim-
inalni gang, što Zoran i čini, ali to
mu donosi i nove probleme - kazao je Solaković za „Haber“.
Ovaj film priča nadalje o tome
kako je Zoran Slavić postao žrtva
sprege kriminala i policije, koji
zajedno pokušavaju riješiti rasne
tenzije u Londonu. U svim tim
događajima on shvata da je samo
mali igrač kojim su manipulari i
tokom rata u Bosni i Hercegovini,
ali i u izbjeglištvu.
Inače, film je sniman u londonskom studiju producentske kuće
46
"Soot Films UK". Tu je za potrebe
snimanja događaja iz Bosne i
Hercegovine napravljen scenski
izgled originalnog sela.
- Zanimljivo je da su konsultanti
na filmu bili britanski vojnici koji
su u sklopu NATO-ovih snaga
boravili u našoj zemlji - kazao je
Solaković.
Ovaj kratki film je namijenjen za
američko tržište, a finansirali su
ga producenti iz Velike Broitanije, Rusije i SAD-a.
Kultura
„SJEĆANJA NA DONJU MAHALU“ U „KUĆI SEVDAHA“
Vruće ljeto obilježio je jedan kulturni događaj koji povezuje Bosnu i Hercegovinu i njenu dijasporu.
Vreli august naveo je mnoge naše
sugrađane da godišnje odmore provedu
u krugu familije, u prirodi, na plažama.
Mnogi su u ljetnim odmorima vidjeli
izuzetnu priliku da ugodno spoje s korisnim te iskoriste vrijeme ljetne sezone i za
kulturne događaje.
Jedan od takvih kulturnih događaja, koji
zaslužuje posebnu pažnju, jeste promocija knjige “Sjećanja na Donju Mahalu”
autora Mehe Jakupovića.
Izlazak prve knjige ovog autora iz dijaspore, koji je poželio da putem Udruženja
Kultura Novo Sarajevo (KNS) svoju
pisanu riječ približi i čitaocima u Bosni i Hercegovini promoviran je u srcu
Baščaršije, u „Kući sevdaha“ 5. augusta
ove godine.
Baščaršija je srce Sarajeva, koje svojim
brojnim zanatskim i trgovačkim radnjama te iskusnim prodavačima plijeni
pažnju i domaćih i stranih turista.
još živi.
„Kuća sevdaha“ je predivan ambijent za
promoviranje pisane riječ.
Odnedavno je Udruženje KNS počelo s
promoviranjem lijepe pisane riječi baš u
prostorijama „Kuće sevdaha“.
Autor Meho Jakupović imao je izuzetnu sreću da se njegov pisani prvjenac
promovira u takvom ambijentu koji je
žuborenjem vode sa šadrvana, kaldrmom
i cvijetnim aranžmanima i umjetničkim
slikama dokučio jedno minulo vrijeme.
Bar na trenutak čovjek uspori svoj prebrzi tempo i vrati se u vremena kada se
živjelo skromno ali zadovoljno.
„Kuća sevdaha“ je istinska oaza mira,
u kojoj caruje naš raskošni folkor, gdje
se čuva prošlost od zaborava, gdje ne
možete poručiti coca-colu, ali možete
O
poetskom
stvaralaštvu
Mehe
Jakupovića te njegovim stihovima govorio je recenzent knjige i predsjednik
Udruženja KNS-a Ibrahim Osmanbašić,
osvrćući se na ratne okolnosti u kojima
je većina pjesama stvarana. Spomenuti
su i rodoljublje, nostalgija i bol, ali i
nada u suživot i bolje sutra.
Ermina Duraković, obućena u bosansku
narodnu nošnju, onako kako i dolikuje
„Kući sevdaha“, recitirala je nekoliko
pjesama i nježnim glasom, punim emocija, doprla do srca svih prisutnih. U
pauzama između recitiranja prisutne je
zabavljao Šukrija Trako, sazlija, obućen
u narodnu nošnju. Kucanje na sazu je
izuzetna umjetnost, a pjesme su priče o
minulim vremenima i
Vjerovatno ima istine u onoj narodnoj
pjesmi koja kaže da “...Ko se jednom
napije vode sa Baščaršije nikad više iz
Sarajeva taj otići ne umije...”
I koliko god puta da čovjek posjeti Sarajevo, nikada nije dosta. Ovaj grad uvijek
plijeni novom energijom,
ljubavlju, vječnom mladošću, koja ljubomorno čuva prošlost i bogatu kulturnu
baštinu za sebe i druge. To je mjesto gdje
se stvarno sastaju Istok i Zapad, gdje se
preklapaju dva vremena, dvije kulture,
počev od Sebilja, kraj kojega putnik
odmara i tijelo i dušu, golubova koji
se okupljaju oko njega i koji postadoše
njegov prateći dio, pa do mnogobrojnih
česmi, dućana, bogomolja koje vijekovima stoje jedna do druge i govore o našoj
toleranciji i suživotu.
A u toj Baščaršiji je „Kuća sevdaha“, za
koju su mnogi već čuli, a Boga mi je i
posjetili.
Sevdah je u pravom smislu riječi obilježio
naše muzičko i kulturno stvaralaštvo. A
„Kuća sevdaha“ nije samo muzej niti
ugostiteljski objekt koji od zaborava želi
sačuvati mnoge naše sevdalije.
Mnogi, nažalost, više nisu s nama, počev
od rahmetli Omera Pobrića, koji je ovu
vrstu muzike bukvalno “izvezao u svijet”, pa do pjevača velikana čija muzika
Kuća sevdaha ugostila Donju mahalu
popiti prirodno šerbe, onakvo kakvo su
nekada pripremale
naše nane i bake. Iz daljine, sa starih
gramofona i zvučnika dopire glas velikana Safeta Isovića, Mehe
Puzića, Zaima Imamovića, Zekerijaha
Džezića i mnogih drugih. I samo ezan
s obližnjih džamija, zvonjava crkvenih
zvona i otkucaji sata na vrijeme opominju u ovom idiličnom prostoru.
Promociju knjige Mehe Jakupovića
uljepšali su sazlija Šukrija Trako i recitatorica Ermina Duraković.
Knjiga “Sjećanja na Donju Mahalu” promovirana je u večernjim satima, uz prisustvo većeg broja ljudi.
47
životnim pričama koje su obilježile neko
drugo vrijeme, koje možda nije bilo
isuviše dinamično, ali su se moralne vrijednosti više poštovale.
Promocija je završena govorom direktora „Kuće sevdaha“ Edhema Mašića, koji
je naglasio važnost ovakvih kulturnih
događaja i buduće suradnje.
Ovom prilikom zahvaljujemo Ibrahimu
Osmanbašiću i njegovoj supruzi Mersidi
Sadiković-Osmanbašić, koja objavljuje
za KNS, Ermini Duraković - za iskrenu
dobrodošlicu, a Šukriji Traki i Edhemu
Mašiću - za pomoć u promoviranju knjige “Sjećanja na Donju Mahalu”.
S.J.
Iz Štampe
Istina o Beckhamovoj "djevojci": Irma Nezirović je živjela u Sarajevu i bila svjedok logora i masovnih silovanja
ISTINA O BECKHAMOVOJ "DJEVOJCI": IRMA NEZIROVIĆ JE ŽIVJELA U
SARAJEVU I BILA SVJEDOK LOGORA I MASOVNIH SILOVANJA
Današnji “Daily Mail” objavio je danas na naslovnici opširnu priču o glamuroznoj Bosanki Irmi Nici (Irmi Nezirović),
koja tvrdi da je spavala s planetarno poznatim fudbalerom Davidom Beckhamom
Irma je za američki časopis “In Touch”
još prošle sedmice objavila neke od
pikanterija u vezi Beckhamom, koji je
opovrgao njezine navode i tužio časopis
za klevetu tražeći odštetu od 5 miliona
dolara.
Tekst u “Daily Mailu”
“Daily Mail” u današnjoj priči je otišao
i korak dalje otkrivši priču o Irmi
Nezirović, bosanskoj izbjeglici, koja je,
prema vlastitom priznanju, bila zatočena
u jednom logoru u BiH.
Irma Nezirović je u tom periodu svog
života bila izložena strašnim traumama
jer je bila svjedokinja masovnih silovanja.
“Daily Mail” je pronašao i ženu koja tvrdi da je Irmi pronašla posao “poslovne
pratnje” te da Irma vjerovatno ne bi iznijela svoju priču medijima da njen bivši
dečko nije pronašao dnevnik u kojem je
ona opisala pojedinosti iz svog života, pa
tako i aferu s Bechamom.
Kristen Davis, 35, koja je angažirala
Irmu za rad u agenciji “Wicked Models”
na Manhattanu, ističe kako joj je Irma
rekla da je prekinula vezu s Britancem
nakon što je našao dnevnik u kojem je
pisala i o svom životu kao prostitutke u
Holandiji, gdje je odrastala kao izbjeglica.
“On je zaprijetio da će pozvati novine
i njenu majku. Ona mu nije vjerovala u
početku, ali onda je nazvao njenu majku, koja je već sumnjala da se njena
kćerka bavi prostitucijom. Njena majka
se veoma uznemirila, budući da se radi o
porodici koja je pripadala gornjem sloju
društva u Sarajevu. Irma je shvatila da će
tada njena priča dospjeti u medije”, priča
Davisova i dodaje:
“Bila je pod tolikim stresom da je, kako
mi je rekla, doživjela moždani udar koji
je privremeno paralizirao desnu stranu
njenog lica i ona je završila u bolnici,
gdje je provela 10 dana u decembru 2009.
Kad je izašla van, odlučila je stvari uzeti
u svoje ruke i svoju priču sama ispričati
medijima”.
David Beckham i njegova supruga Victoria odbacili su optužbe kao "potpuno
neistinite i smiješne”.
U subotu je Beckham pokrenuo sudski
postupak u Los Angelesu, na vrhovnom
sudu, protiv magazina “In Touch” za naknadu štete “zbog klevete, uvreda i emocionalne boli”.
Davisova također otkriva da je Irma
Nezirović često putovala na relaciji London - New York.
“Javila se na oglas za posao i tako sam je
upoznala. Riječ je lijepoj, inteligentnoj
i šarmantnoj djevojci. Naravno, dobila
je posao. Bila je jedna od mojih ‘top’
djevojaka. Ispričala mi je da je odustala od daljeg školovanja zbog prekida s
momkom. Također mi je rekla da su se
ona i njen momak, koji je Britanac arapskog porijekla, ludo voljeli, te da on nije
ni svjestan šta joj je napravio od života”,
naglasila je Davisova.
Nakon prekida s bivšim momkom Irma
se vratila životu prostitutke.
“Momci su se lako zaljubljivali u nju.
Jedan Arapin iz kraljevske porodice na
njen bankovni račun je uplatio 250.000
dolara nakon čega joj je kupio i Mercedes od 150.000 dolara”, tvrdi izvor
“Daily Maila”.
Prema istom izvoru jedan od Irminih klijenata bio je Eliot Spitzer, bivši guverner
New Yorka, koji je podnio ostavku 2008.
nakon što je priznao da je spavao s prostitutkom za 1.000 dolara.
O životu prije odlaska iz BiH “Daily
Maila” je doznao nekoliko pojedinosti.
Irma Nezirović je odrasla u imućnoj
porodici. Otac joj je bio vojni oficir, a
majka psihijatar. Irmin mlađi brat Damir, koji danas ima 22 godine, fizički je
hendikepiran.
48
Prema riječima jednog njenog prijatelja
oca su joj vrbovali u vojsku, a Irma, tada
devetogodišnjakinja, njena majka i brat
bili su prisiljeni otići u logor u jednu vojnu bazu.
“Irma je govorila da je tamo bio haos i da
su žene zlostavljane i bila je svjedokom
masovnih silovanja. Ona tada nije potpuno shvatala šta se zapravo događa.
Nakon devet mjeseci ona je s majkom i
bratom otišla u Holandiju gdje su dobili
azil i živjeli u kolektivnom centru godinu
dana prije nego što su dobili prebivalište.
Otac ih je našao u tom kolektivnom centru, nakon čega se razveo s Irminom majkom”.
Irmi Nezirović je bilo izuzetno teško u
Holandiji. Tek kada se preselila u London
osjetila je poboljšanje jer je njen tadašnji
momak studirao hotelski menadžment i
finansijski joj je pomagao.
“U Londonu su živjeli u dvosobnom stanu. Irmin momak je vozio Lamborghini
i kupovao joj je puno nakita. Pomagao
je i njenoj porodici, majci je kupio dijamantni prsten, a bratu odjeću. Kad su
prekinuli, rekla mi je da se vratila prostituciji. Nije imala drugog načina da
održi stil života na koji je već bila navikla”, riječi su Irminog prijatelja koji je
ove pojedinosti ispričao za “Daily Mail”.
Iz Štampe
U BIH I NAKON 15 GODINA TRAJE RAT POLITIČKIM SREDSTVIMA
Mreža CNN uradila je kratku analizu
stanja u Bosni i Hercegovini, 15 godina
po okončanju rata. Međutim, u analizi se
navodi kako je jako malo toga urađeno.
Rat je nastavljen političkim sredstvima,
država je i dalje podijeljena, a ni rezultati
posljednjih izbora nisu obećavajući.
Mostar
Rezultati nedavno održanih Općih izbora
pokazali su da je Bosna i Hercegovina i
dalje etnički podijeljena zemlja. Srbi,
potpomognuti nacionalistima, i dalje
zagovaraju otcjepljenje što ima dubok
utjecaj na budućnost zemlje, oporavak
ekonomije i članstvo u Evropskoj uniji,
smatraju balkanski analitičari, piše CNN.
Prošlo je 15 godina od Daytonskog
sporazuma kojim je okončan rat, u kojem je najmanje 100.000 ljudi izgubilo
živote. Danas u Bosni i Hercegovini žive
Bošnjaci, Hrvati i Srbi i prema podacima
CIA World Factbooka u BiH ima 4,6
miliona stanovnika. Međutim, i nakon
toliko godina od okončanja rata BiH je i
dalje pod međunarodnom upravom.
Mostar kao primjer kulturnih i vjerskih
podjela
Najbolji primjer kulturne i vjerske podjele je drevni grad Mostar, piše CNN. To
je grad koji je poznat po Starom mostu,
mostu koji je nekada povezivao ljude, a
tokom rata bio poprište intenzivnih borbi
između Hrvata sa zapadne strane rijeke i
muslimana sa istočne strane Neretve.
Hrvatski nacionalisti uništili su 1993.
godine Stari most, prvobitno izgrađen
1566. godine, u vrijeme kada je Mostar
bio pod turskom osmanskom vladavi-
nom.
Rekonstrukcija i obnova mosta 2004.
godine trebala je predstavljati korak
prema obnavljanju, ne samo uništenih
građevina, nego i korak ka umanjenju
kulturnih podjela.
No, i 15 godina kasnije mnoge zgrade su
ostale neobnovljene i zapuštene, a isto
tako su duboke i etničke podjele u cijeloj
nekadašnjoj jugoslovenskoj republici.
Fotoreporter Will Holder, koji je nedavno posjetio Mostar za CNN je istakao
kako su u tom gradu i dalje jasno vidljivi
ožiljci rata.
Crkveni toranj protiv minareta
Također, Tomas Valasek, iz londonskog
Centra za evropsku reformu, istakao je
kako je nakon Daytonskog sporazuma
1995. godine rat u Bosni nastavljen drugim sredstvima, ponajviše politikom.
"Kada se vratim u Mostar, iznenadim
se koliko se malo zacjeljenja dogodilo.
Razgovarajući sa mještanima shvatite
koliko neprijateljstvo među njima vlada.
Naprimjer, u hrvatskom dijelu Mostara
nalazi se neobično visok crkveni toranj,
a mještani kažu da je sagrađen kako bi se
takmičio sa minaretima džamija u muslimanskom dijelu grada", kazao je Valasek
za CNN.
On je dodao da postoje tri razloga zbog
kojih u Mostaru, ali i u ostatku BiH ima
tako mnogo ruševina.
"Ekonomija je i dalje slaba, zemljom
vlada korupcija, a zajednice koriste
oštećene objekte kao fizički podsjetnik
za sačinjavanje političkih izjava."
Srbi su izabrali nacionalistički Savez nezavisnih socijaldemokrata
Rezultati nedavno održanih izbora pokazali su da su se birači iz Federacije, gdje
uglavnom žive Hrvati i Bošnjaci, odlučili
za umjerenije snage, piše CNN.
Bakir Izetbegović, sin prvog predsjednika BiH, Alije Izetbegovića, pobijedio je u utrci za bošnjačkog člana
Predsjedništva, a Željko Komšić, kandidat SDP-a, ponovo je izabran za hrvatskog člana Predsjedništva.
No, glasači u Republici Srpskoj podržali
su srpski nacionalistički Savez nezavisnih socijaldemokrata. Također, izabrali
su lidera SNSD-a, Milorada Dodika, za
svog predsjednika.
Dodik je ponovio svoj stav o otcjepljenju, istakavši kako je BiH "nemoguća
država".
BiH je u političkom zastoju od izbora
2006. godine, jer se bosanski Srbi protive jačanju centralnih institucija i to na
račun vlastite autonomije. Međunarodna
zajednica zahtijeva jačanje centralne
vlade i to je ključni uvjet za članstvo BiH
u EU.
U ponedjeljak, SAD su pozvale nove
lidere da krenu s političkim reformama,
koje su neophodne za ujedinjene zemlje,
no Milorad Dodik je odbio poziv, objavio je CNN.
MERLIN U LONDONU NASTAVLJA RADITI NA NOVIM PROJEKTIMA
Dino će se sresti sa saradnikom Srđanom Kurpjelom, muzičkim producentom svjetskog glasa • Nastavak
turneje "Ispočetka" po zapadnoj Evropi
Merlin: Šta priprema ovog puta
Dino Merlin otputovao je prije nekoliko dana u London, gdje nastavlja raditi na svojim novim muzičkim
projektima. Iako naša zvijezda
nerado izlazi u javnost s informacijama prije nego što u potpunosti
okonča projekt, sigurno je da će se
u engleskoj prijestonici susresti sa
Srđanom Kurpjelom, muzičkim producentom svjetskog glasa.
Kurpjel, Sarajlija s londonskom
adresom, i ranije je sarađivao sa
Merlinom pa je tako bio jedan od
producenata na albumima "Burek"
i "Ispočetka". Srđan je u aprilu boravio u Sarajevu i tada se, također,
susreo sa Merlinom.
I dok se u cijelom regionu s velikim
nove poslastice iz muzičke radionice
Dine Merlina, njegov menadžment
planira nastavak turneje "Ispočetka".
Tako bi Merlin 6. novembra trebao
održati koncert u Frankfurtu, gdje
je prošle godine oduševio publiku u
prepunoj gradskoj dvorani. Također,
izvjestan je i nastup 11. decembra u
gradskoj dvorani "Dietikon" u Cirihu.
Vjerovatno će do Nove godine uslijediti nastupi u Luksemburgu, Dizeldorfu i još nekim zapadnoevropskim gradovima, ali se termini još
utvrđuju.
Dino Merlin
zanimanjem i nestrpljenjem iščekuju
49
L. SARAJLIĆ-RAMOVIĆ
Iz Štampe
PRAVILA ZA UVOZ POLOVNIH VOZILA: MOTOR S EURO 3
STANDARDOM I VOLAN NA LIJEVOJ STRANI
Propisi kojima se reguliše oblast homologacije vozila su u postupku objavljivanja u Službenom glasniku BiH i
očekuje se da budu objavljeni tokom ove nedjelje, najavio je Drago Talijan
Polovna vozila koja će dolaziti na BiH.
On je precizirao da homologaciji
BiH tržište moraju imati motor sa "To je administrativni postupak u podliježu vozila klasifikovana prema
najmanje EURO 3 standardom, svi kome se provjerava da li su dijelovi, UN ECE kategorije L /UN ECE/
dijelovi, uređaji i oprema moraju biti uređaji i oprema na vozilu napravljeni (motocikli L1, L2, L3, L4, L5, L6 i
homologovani u skladu sa dopunom u skladu sa usvojenim propisima, što L7), kategorije M (za prevoz putniECE pravilnika koji reguliše tu ob- se provjerava pregledom homologa- ka M1, M2, M3), kategorije N (za
last i upravljač na tim vozilima ne cionih oznaka i da li je predmetno prevoz tereta N1, N2 i N3), kategorsmije biti na desnoj strani", izjavio vozilo sastavljeno od dijelova koje je ije O (priključna vozila O1, O2, O3 i
je danas Srni Drago Talijan, direktor specificirao proizvođač, odnosno da O4) i kategorije T traktori.
EIB Internacional centra za motorna li odgovara deklarisanim podacima
vozila u Banjaluci, kompanije koja proizvođača", objasnio je Talijan.
Prema njegovim riječima, za podršku
je nosilac konzorcijuma za poslove
procesu
homologacije
razvijen
homologacije.
Ukoliko vozila dolaze iz zemal- je softver koji omogućava da svi
ja u kojima se saobraćaj odvija učesnici ovog procesa imaju autori"Propisi kojima se reguliše oblast po drugačijim pravilima nego u zovan pristup informacionom sishomologacije vozila su u postupku BiH, kao što su Velika Britanija i temu.
objavljivanja u Službenom glasniku SAD, takva vozila prolaze posebnu
BiH i očekuje se da budu objavljeni provjeru usklađenosti jer je sistem Za homologaciju polovnih vozila
tokom ove nedjelje", najavio je Tali- za upravljanje na ovim vozilima koja nisu prešla više od 3.000 km ili
jan.
neprilagođen uslovima u kojima se nisu duže registrovana od tri mjeseOn pojašnjava da je homologacija odvija saobraćaj u BiH, a razlike ca, od dokumentacije su potrebni
postupak provjere homologacijske postoj ei kod svjetlosnih signalnih saobraćajna dozvola ili drugi idenpodobnosti vozila sa aspekta bezb- uređaja.
tifikacioni dokument za vozilo, a
jednosnih i ekoloških zahtjeva koji Talijan kaže da je procedura za ho- uz zahtjev treba priložiti takozvani
su propisani ECE pravilnicima i nji- mologaciju vozila identična za "COC /COC/ dokument" ili potvrdu
hovim dopunama koji su na snazi u fizička i za pravna lica u BiH.
proizvođača.
PRIMITIVIZAM OSKRNAVIO I VJEČITI SARAJEVSKI DERBI!
Primitivizam je ušao u sve pore
našeg društva. Papci su preplavili gradove u BiH. Uzeli su
sve u svoje ruke! Jašu kobile
po asfaltu Banje Luke. Al' jašu
i gradsku raju gdje god stignu!
A, mi? Rođeni i odrasli na asfaltu Sarajeva, Mostara, Banje
Luke, Tuzle, Zenice... Šutimo!
Šutimo na svome! Bolje nismo
ni zaslužili, jer obaramo glavu
pred ruralcima koji uništiše
gotovo sve dobro u ovoj zemlji. Uništiše
nam i ponos i dostojanstvo.
jonom". Zbog toga, tribine Grbavice
ne ispuniše navijači oba tima.
Zbog toga ne zaslužuju ni imena da im
spomenemo.
Danima smo slušali i gledali njihova
prepucavanja. Poenta cijele priče kod
obojice bili su lični interesi. Vječiti derbi
iskoristili su isključivo za vlastitu "promociju". Kratko i jasno - obmanjivali su
sarajevsku mladost. Huškali djecu jedne
na druge!
Neću da šutim
E, ja neću više da šutim. Kažu svi, samo
budala govori istini u ovom gadnom
vaktu. Ok. Ako je tako, budala sam. I
ostat ću budala! Promijeniti možda neću
ništa?! Međutim, pred primitivcima u
svom gradu i u svojoj zemlji više nikada
neću pognuti glavu i šutjeti. Možda do
sada nesvjesno i jesam. No, kap je prelila čašu! Zajahaše i na funkcije u našim
sarajevskim svetinjama, FK "Sarajevo" i
FK "Željezničar".
Jedan od njih išao je tako daleko da je
mizerno vrijeđao gradske rivale. To
nikada niko nije uradio u 56-godišnjoj
historiji kultnog derbija. Klasičan krkanluk u prijestolnici!
Krkanluk u prijestolnici
Seoska mudrolija
Uoči 96. vječitog derbija dva predsjednika, kao nikada do sada, bila su u centru
pažnje. "Zavrijedili" su to i u nerijetkim trenucima primitivnog ponašanja.
Drugi je perfidno lagao. Klasičnim
manirom tzv. "seoske mudrolije"!
Tobože, ništa nije mogao učiniti kako bi
iznašao kompromis sa svojim "kompan-
50
U cijeloj priči onaj prvi hvatao se za
džep. U prepunoj sali na pres-konferenciji, dan uoči utakmice, govorio: "Kupit ću, evo odmah, još 2.000
ulaznica za naše navijače". Naravno,
"šupljirao" je i nije kupio niti jednu!
Derbi u svome 96. izdanju radi "gospode" predsjednika nije bio istinski
derbi. Primitivizam ga je skrnavio!
Navijači FK "Sarajevo" i FK
"Željezničar", popularno zvani "Manijaci" i "Hodre zla", zaslužuju duboki naklon svakog iskonskog Sarajlije. Vječiti
derbi decenijama naš je način življenja.
Ne dozvolite da nam unište utakmicu za koju žive nerijetko podijeljene porodice, raje, kvartovi,
mahale... Mene nije stid što moj
"stari" navija za ljutog rivala. U
tome i jeste velika draž, bit sarajevskog derbija. Doduše, za nas sa
asfalta!
Bakir Tiro
Sport
Uspjesi naših ljudi
BOSANAC ENIS RADONČIĆ SKAUT LONDONSKOG ČELSIJA
Sarajlija Enis Radončić je skaut londonskih "plavaca". Rođen je u glavnom gradu BiH 1978, sa porodicom je 1995.
preselio u Švedsku gdje se počeo profesionalno baviti nogometom. Prijatelj je sa dvojicom Zlatana, Ibrahimovićem
i i Muslimovićem, a nedavno je u Chelsea uspio odvesti četrnaestogodišnjeg talenta porijeklom iz Banje Luke.
Enis Radončić je devedesetih bio najbolji veznjak druge švedske lige i
ključna karika u ulasku svoga kluba u
elitno takmičenje.
Po okončanju profesionalne karijere,
okreće se menadžerskom poslu. Iz zabave igra za švedskog trećeligaša,
klub Lärje Angered. Ovaj tim razvio je
odličan sistem rada sa mladim talentima,
nogometašu rođenom u Švedskoj čiji
su roditelji iz Banje Luke. Ugovor sa
aktuelnim prvacima Engleske potpisat
će poslije Nove godine. Identitet vam
ne smijem otkrivati", kaže Radončić za
Sarajevo-x.com.
Pitamo ga da li možemo očekivati da se
ne ponovi slučaj Zlatana Ibrahimovića
i mladić zaigra za reprezentaciju Bosne
i Hercegovine, Radončić kaže kako će
Radončić s Terryjem
pa je uloženi trud doveo do uspjeha:
samo Chelsea je kupio trojicu. A sve se
desilo neočekivano.
lično učiniti sve da se to desi, iako je
ubijeđen na i Šveđani razmišljaju na isti
način jer se radi o zaista velikom talentu.
Veliki talenat
"Jednoga dana menadžer iz Danske,
koji radi za Chelsea, došao je u naš klub
i rekao da su zainteresovani za usluge
jednog mladog igrača. Još interesantnije je što se radi o četrnaestogodišnjem
"Osim njega ‘londonski plavci’ su kupili
još dva mlada igrača iz našeg pogona.
Jedan im se toliko svidio da su mu ponudili sav luksuz u Londonu, gdje je
preselio sa roditeljima", kaže Radončić
za naš portal, dodajući kako trenutno
51
radi kao skaut Abramovičevog tima te da
je upoznao najveće zvijezde aktuelnog
engleskog prvaka.
"To znači da u svakom trenutku mogu
preporučiti nekog igrača i da će ga oni
pozvati na probu. Nedavno sam boravio u njihovom kampu, koji je udaljen
sat i pol vožnje od Londona. Na ulazu
je velika kapija i niko ne može ući bez
odgovarajuće kartice. Obezbjeđenje
je strogo. Tu sam boravio sedam dana.
Imali smo predavanja svaki dan. Vidio
sam kako radi jedan vrhunski klub, sve
funkcioniše profesionalno, svi detalji su
definisani", priča Enis.
Anelka se posvetio vjeri
Otkrio nam je i neke detalje o planetarnim nogometnim zvijezdama.
"Na mene je veliki dojam ostavio Malouda. Bio je super, voli se šaliti. On ih zabavlja na treningu. Ispričat ću vam još
jedan detalj. Naime, kada je menadžer
iz Danske pokazao Terryju tetovažu sa
njegovim imenom na ramenu, kapitenu
su oči bile pune suza. Razgovarao sam
i sa Drogbom koji mi je poklonio rukavice. Najviše sam pričao sa reprezentativcem Srbije Ivanovićem koji je pomalo
bio začuđen kada sam mu prišao i počeo
razgovarati na našem jeziku. Pitao me je
kako sam dospio u kamp. Uglavnom, sve
je bilo za pohvalu. Anelka je povučen i
dosta se posvetio vjeri. Ne priča puno",
otkriva nam Radončić.
Pitali smo ga postoji li mogućnost da nekog od mladih talenata iz BiH odvede na
probu u Chelsea.
"To je moguće, ali zaista moraju biti
talenti. Recimo, ako bi to bio promašaj,
onda bi teško više iko dobio novu šansu",
zaključio je Radončić.
Edin Isanović
Sport
52

dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network

dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network

Poštovani prijatelji i kolege, Obavještavamo Vas da će se

dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network

haber 53.indd - Bosnia and Herzegovina UK Network

haber - Bosnia and Herzegovina UK Network

Broj 62 - Bosnia and Herzegovina UK Network

dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network

dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network