Broj 55 Septembar-Oktobar 2010 BOSNIAN HOLOCAUST 1995-2010 cijena jedna funta Iz Networka Velika Britanija – Zajednica bh. asocijacija i humanitarnih organizacija GODIŠNJA SKUPŠTINA BH UK NETWORKA Iako redovna, godišnja skupština Zajednice bosanskohercegovačkih asocijacija i humanitarnih organizacija u Velikoj Britaniji, koja je održana u prelijepim prostorima Bosanske kuće, nije privukla veliki broj članova, nikako se ne može reći da nije bila više nego interesantna. Prva „iskra“ sjevnula je nakon Podnošenje izvještaja obraćanja gostiju iz Ambasade BiH u Londonu, Mensura Jusića, prvog sekretara, i Jasmine Turajlić, zadužene za rad s dijasporom. Naime, u uvodnom obraćanju gosti su naglasili odličnu saradnju s Networkom i njegovim članicama te sa Svjetskim savezom dijaspore Bosne i Delegati i gosti na skupštini 2 Hercegovine (SSDBiH). Predstavnicima bh. ambasade je za lijepe riječi o našim udruženjima zahvalio potpisnik ovih redova, koji je, nakon toga, predočio intervju ambasadorice Jadranke Negodić u reviji FENAINFO, gdje ambasadorica nije spomenula „dobru suradnju s Networkom niti njenim članicama“. Iz Networka Čitajući taj tekst i slušajući šta naše diplomate govore na ovom sastanku, da se zaključiti da je diplomatija mogućnost nemogućeg, odnosno da su predstavnici Ambasade prisutni na godišnjoj skupštini organizacije koja ne egzistira u intervjuu ambasadorice Negodić. PRIPREME ZA SP DIJASPORE U MALOM FUDBALU Godišnjoj skupštini Networka prisustvovao je i godpsodin Šemsudin Kalabić, učesnik svih dosadašnjih Svijetski prvenstava dijaspore BiH u malom nogometu. Ipak je ambasadorica Negodić više nego iskusan diplomata da bi joj se ovakve greške mogle događati. Pored toga, naše diplomate su pohvalile rad bh. dopunskih škola koje se finansiraju sredstvima udruženja, a, kako stvari stoje, pokušaj Ambasade i Networka da se finansiranje bh. dopunskih škola prebaci na teret institucija Velike Britanije nije prošao. Gospodin Kalabić se zahvalio BH UK Networku na dosadašnjimoj podršci i omogućavanju odlaska reprezentacije Engleske na sva dosadašnja SP dijaspore, kao i kupovini sportske opreme koju je prezentirao na Skupštini. Prof. Spaho Bajrić je spomenuo i mogućnost finansiranja dopunskih škola iz budžeta Bosne i Hercegovine, jer to predviđa član 33 Zakona o obrazovanju. Na skupštini su se dogovorile pripreme za naredno SP. U tom cilju donesena je odluka da se organizuju 3-4 turnira u malom fudbalu koja će biti iskorištena za uigravanje ekipe i pojačavanje sa novim igračima. Zainteresovanost za organizovanje turnira izrazila su bh udruženja Brent, Guildford, Coventry, Birmingham i Derby. Članovi sportske komisije na čelu sa g. Kalabićem će nastaviti daljnje aktivnosti na koordinaciji i organizaciji turnira. Iako je i ranije bilo pokušaja da se ovo pitanje riješi, teško je povjerovati da će i ova inicijativa u ovakoj političkoj i ekonomskoj situaciji imati uspjeha. Također, prisutni nisu bili zadovoljni informacijom da još nije počelo izdavanje bh. pasoša u Ambasadi u Londonu. Mensur Jusić je potvrdio da je Ambasada u tehničkom smislu uradila sve što je u njenoj moći te da je sada do ministarstava vanjskih poslova koji treba da organiziraju trening za uposlenike konzularnog odjeljenja. Kako stvari stoje, naredna godina je realna opcija. Pogolemu polemiku izazvalo je i pitanje ukidanja viza Velike Britanije za naše građane. Gosti iz bh. ambasade nisu imali konkretan odgovor da li će do toga doći pa su se svi prisutni složili s idejom da se u rješavanje ovog problema aktivno uključi i Network. Prijedlog naše zajednice je da se nadležnim britanskim organima uputi zahtjev da se našim građanima ukinu vize kada to urade i zemlje Šengena te da se održi sastanak s odgovornim ministarstvima Bosne i Hercegovine i Velike Britnije uz asistenciju Ambasade BiH u Londonu i Ambasade Velike Britanije u Sarajevu. Nakon ovoga prešlo se na usvajanje izvještaja o radu i finansijskom poslovanju u proteklom periodu, koje su podnijeli predsjednik Meho Jakupović i blagajnik Muhamed Siranović, dok je izvještaj o radu Šemso Kalabić SSD-a BiH od kongresa naovamo podnio predsjednik Zaim Pašić. Izvještaji su, nakon kratkih i sažetih diskusija, jednoglasno usvojeni. Kroz diskusije je iznesen niz interesantnih prijedloga koje treba da sprovede novo rukovodstvo. Zaim Pašić se osvrnuo na potrebu da se sačini lista o broju Networkovih aktivnih udruženja, jer pojedina ne rade, te je predložio da se ti podaci objave u narednom broju „Habera“ zajedno s apelom u sklopu poziva i pružanja pomoći za ponovno organiziranje u sredinama gdje postoji zainteresovanost za to. Šemso Kalabić je iznio plan ak- 3 tivnosti priprema za naredno svjetsko prvenstvo dijaspore u malom fudbalu i prijedlog da se organizira nekoliko turnira u Britaniji kako bi se ekipa što bolje uigrala. Domaćini ovim turnirima bile bi članice Networka. Dogovoreno je da Kalabić u suradnji s Anesom Cerićem i Sakibom Podgorićem koordinira ovu aktivnost. Zatraženo je i da Ambasada ustupi prostor za Dan državnosti BiH. Odlučeno je da prof. Spaho Bajrić kontaktira Ambasadu radi realizacije ovog prijedloga. Podržan je prijedlog da se intenziviraju aktivnosti u organizovanju bh. omladine. Pozvane su članice da vide mogućnost ugošćavanja članova KUD-a Dukat iz Švedske, koji je na prethodnom gostavanju ostavio odličan utisak. Iz Networka BLUERIVER SUPPORT SERVICE N a godišnjoj skupštini su prezenotvani detalji oko iznajmljivanja prostorija Blueriver Support Service-organiyaciji koja od jula ove godine koristi prostorije za svoje aktivnosti. Skupštini je pris- Novoizabrani Izvršni odbor Networka; Dr. Zdenka Besara, Meho Jakupović, Muhamed Širanović, Namik Alimajstorović, Zaim Pašić, Sakib Podgorić, Mujo Delić, Spaho Bajrić, Edin Hromadžić Nakon toga je Abdullah Mouhamed, Jakupović, Zdenka Besara, Emir predstavnik „Blue River Support Bolić, Ludmila Bolseja, Hejdi Servicea“, organizacije koja je izna- Halilović, Namik Alimajstorović, jmila dio Bosanske kuće za svoje Zaim Pašić, Mujo Delić, Spaho aktivnosti, predstavio planove za Bajrić, Sakib Podgorić, Ahmed otvaranje akademije i registrovanje Gopo, Fejzi Jahaj, Elvir Husejinović, Bosanske kuće s OSTED-om i pri- Ramo Hanić, Almin Kazić, Šemso jedlog o korištenju prostorije Bosan- Kalabić, Joshua Lowe, Anes ske kuće u večernjim satima. Cerić, Edin Hromadžić, Mirso Hadžiosmanović i Selim Zlomužica. Odlučeno je da se podrže aktivnosti na registraciji Bosanske kuće s OF- GOSTI: Mensur Jusić sa suprugom, STEAD-om i pruži sva neophodna Jasmina Turajlić (Ambasada Bosne pomoć. i Hercegovine u Londonu) i AbdulIzražena je podrška u davanju ga- lah Mouhamed (Blue River Support rancije Blueriver support servisu da Service). može koristiti prostorije Bosanske kuće na duži period (tri godine). Novi Izvršni odbor sačinjavaju: BH Community UK London - Meho Izabrano je novo rukovodstvo, u ko- Jakupović, BH asocijacija Covenjem su ostali dosadašnji predsjednik try - Zdenka Besara, BH udruženje Meho Jakupović, podredsjednica Hertfordshire - Sakib Podgorić, Zdenka Besara i blagajnik Muhamed Bosnia Appeal Birmingham - Namik Siranović, a umjesto dosadašnjeg Alimajstorović, BH Klub Brent sekretara Emira Bolića došao je London - Zaim Pasić, BH asocijacija Namik Alimajstorović. Derby - Muhamed Siranović, Bosnia emergency Fund Reading - Spaho Prisutni na Godišnjoj skupštini Bos- Bajrić, BH asocijacija Birmingham nia UK Networka: Edin Hromadžić i BH klub Guilford Muhamed Siranović, Meho - Mujo Delić. Gosti iz Ambasade BiH u Londonu 4 Muhammed Abdullah ustvovao gospodin Muhammed Abdullah., koji je izno planove ove organizacije oko organizovanja kurseva u Bosanskoj kući. Gospodin Muhammed je zatrazio podršku i pomoć u realizaciji njihovih planova. Da bi organizovali viskokokvalitetne kurseve potrebno je da se prostorije Bosanske kuće registruju kod OFSTED-a, za što je potrebno ispuniti niz veoma striktinih pravila. Odlučeno je da se podrže planovi Blueriver Support Servisa jer od toga može imati korist i BH UK Network i lokalna asocijacija u Birminghamu koja koristi prostorije Bosanske kuće za održavanje bh dopunsek nastave. Takođe je data garancija da ova organizacija može koristiti prostorije Bosasnke kuće na višegodišnji period. U cilju realizacije ovih aktivnosti biće potrebno prilagoditi odgovarajuće dokumente BH UK Network-a najnovijim standardima. Iz Networka VELIKA BRITANIJA - BIH - VIZE HOĆE LI GRAĐANI BiH OD 2011. SLOBODNO PUTOVATI ZEMLJAMA ŠENGENA ILI ĆE BEZVIZNI REŽIM BITI UKINUT TEK POČETKOM 2012. GODINE? S obzirom na to da će građani Bosne i Hercegovine najvjerovatnije od Nove godine slobodno putovati zemljama Šengena, pitanje je šta je sa zemljama koje nisu u Šengenu i kako će one reagirati. Na inicijativu naših građana u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj zatražili smo od nadležnih osoba u bosanskohercegovačkoj ambasadi u Londonu i britanskoj ambasadi u Sarajevu da odgovore da li će i ove zemlje ukinuti vize za naše građane. iji je planiran za 2011. godinu, kada će nadležna tijela, na temelju relevantnih pokazatelja, donijeti odluku o promjeni postojećeg viznog režima, odnosno odluku o ukidanju i l i uvođenju viza za pojedine zemlje. - Ambasada se kontinuirano bavi ovim pitanjem, putem sastanaka i Ambasadorica Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu i Republici Irskoj Jadranka Negodić naglasila je da Velika Britanija nije među zemljama šengenskog režima i on je ne obavezuje. - UK neće automatski slijediti odluku Vijeća EU o ukidanju viza za naše građane i stavljanju BiH na "bijelu Šengen listu", ali će ta odluka svakako imati pozitivan utjecaj u procesu preispitivanja viznog režima koji UK ima s drugim zemljama - kazala je Nagodić. Ambasador Jadranka Negodić Naredni pregled i preispitivanje viznog režima s drugim zemljama, time i Bosne i Hercegovine, u Velikoj Britan- razgovora s odgovarajućim predstavnicima u FCO-u i Home Officeu (Ministarstvo unutarnjih poslova). Buduća odluka o ukidanju viza za državljane BiH za zemlje Šengena svakako je snažan argument u traženju i očekivanju promjene viznog režima (ukidanja viza) i s UK-om - kazala je Negodić. Kada su u pitanju Republika Irska i vizni režim s tom zemljom, treba reći da se tu slijedi politika Ujedinjenog Kraljevstva. Glasnogovornica Ambasade Velike Britanije u BiH Biljana Ristović poslala nam je zvanični stav britanske vlade. - Ujedinjeno Kraljevstvo ne učestvuje u imigracionim pitanjima Šengena i bilo kakve amandmane na postojeću Listu viza za zemlje EU Ujedinjeno Kraljevstvo neće primijeniti. Granična služba Ujedinjenog Kraljevstva pruža efikasnu i učinkovitu uslugu izdavanja viza i nastavit će s dijalogom u sklopu kojeg ova služba razmatra prijedloge za eventualna poboljšanja procesa i procedura – kazala je Ristović. Nakon ovako „uvijenih“ diplomatskih odgovora, teško je očekivati da će iduće godine naši građani moći bez viza putovati u Veliku Britaniju i Republiku Irsku. Kako smo nezvanično saznali, vize bi mogle biti ukinute tek od januara 2012 godine. Brisel: Jednoglasna odluka BIH ODOBREN BEZVIZNI REŽIM! Odluka će 14. decembra biti objavljena u službenom listu EU, a građani BiH će od 15. decembra moći slobodno putovati Ministri unutrašnjih poslova Evrop- provjeravati da li se dogovoreni i tehnička uslova, od kojih je najvažniji ske unije donijeli su odluku o uki- dostignuti standardi poštuju u kon- uvođenje biometrijskih pasoša. danju viza za građane Bosne i Herce- tinuitetu i mehanizam ranog upogovine, saznaje se iz Brisela. zoravanja u obliku stalnog dijaloga u Evropska komisija je 27. maja čijem je fokusu pitanje azilanata. predložila ukidanje viza za BiH, a Evropska unija odlučila je da ukine Evropski parlament to prihvatio 7. vize građanima BiH i Albanije. Prema procedurama EU, do kraja oktobra. ovog mjeseca, potpise na odluku BiH je posljednja zemlja u regionu Odluka će 14. decembra biti objav- moraju staviti Herman van Rompej, koja je dobila bezvizni režim. Srbija ljena u službenom listu EU, a građani predsjednik Vijeća EU, te Jirži i Crna Gora dobile su viznu liberalBiH će od 15. decembra moći slo- Buzek, predsjednik Evropskog par- izaciju 19. decembra prošle godine. bodno putovati. lamenta. Odluka je donesena jednoglasno na U zemlje EU, od polovine decembra Kacin: Radujem se otvaranju sastanku ministara unutrašnjih poslo- ove godine moći će slobodno puto- granica za naše komšije i prijatelje va 27 zemalja članica EU, što znači vati samo građani koji posjeduju bi- Potpredsjednik delegacije EP za da se Holandija složila da povuče ometrijski pasoš. Oni će u EU moći jugoistočnu Evropu Jelko Kacin rezerve koje je još krajem prošle ned- boraviti najviše do tri mjeseca, bez (ALDE/LDS) pozdravlja današnju jelje imala na ukidanje viza za BiH i prava zaposlenja. odluku Savjeta kojom se ukida vizni Albaniju. Do odluke o slobodnom putovanju režim za građane BiH i Albanije od Na snazi ostaju dva kontrolna me- građana kroz zemlje Šengena vlas- 15. decembra 2010. godine. hanizma, monitoring kojim će se ti u BiH morale su da ispune 174 5 Iz Networka Sastanak profesionalnih radnika bh udruženja u Velikoj Britaniji RAZMJENA ISKUSTAVA Ferid Kevrić, Ahmed ef. Gopo, Sađida Trožić, Vedad Spahović, Nermina Lemeš iAnes Cerić edavno je u prostorijama koje je plaćeno od lokalne opštine, je bilo posvećeno radu bh zajednice Bosanske kuće u Birming- kontinuiran rad bh dopunskih škola u u VB. Dalje je naglasio važnost hamu održan radni sastanak Derbiju, Birminghamu, Koventriju, uključivanja članova udruženja u poprofesionalnog osoblja Networka i Hertfordu, Viktoriji i Guildfordu, jedine aktivnosti kako bi se osjećali njegovih članica. Cilj sastanka je bio promocija bh kulture kroz folklorne dio toga. razmjene iskustva, unapređenja naših sekcije i druge kulturne aktivnosti, svakodnevnih aktivnosti i razmjena izdavanje magazina Haber, humani- U nastavku su izmjenjena iskustva u informacija vezanih za aktivnosti u tarne aktivnosti i niz drugih projekata radu na pojedinim projektima (mennarednom period. koja su bh udruženja uradila u pro- talno zdravlje, bh dopunske škole, Sastanku je prisustvovalo profesion- teklom period u cilju poboljšanja zaposlenje, omladinske i sportske alno osoblje bosanskohercegovačkih sveukupnog života naših građana u aktivnosti) sa posebnim osvrtom na udruženja u Derbiju (Ferid Kevrić i Velikoj Britaniji. evidenciju u praćenju razvoja svih Ahmed ef. Gopo), London (Sađida Posebno je bilo interesantno kako ovih projekata kao i njihovu ocjenu Trožić, Vedad Spahović, Nermina Sađida Trožić vidi bh organiza- tj. evaluaciju. Iz diskusije se može Lemeš i domaćina ovog sastanka, cije u Velikoj Britaniji. Načešće, zaključiti da je veoma važno da orBH UK Network (Anes Cerić i Josha Izvršni odbori udruženja uspješnost ganizacije imaju odgovarajuće sisLowe). Zbog obaveza sastanku nije udruženja vide kroz količinu novca teme za praćenje rada i jedna od tih mogla da prisustvuje Azra Dautović koje se obezbjedi u određenom pe- mogućnosti je i sistem za electronsko (Hertfordshire). riod. Malo ko pita da li smo mi kao evidentiranje predmeta u područiju udruženje spremni “fit the purpose”. savjetodavnih usluga " Advicepro” U prvom dijelu sastanka ukratko je Prema rezultatima istraživanja ko- koji se može kupiti od Resoluntion prezentovan istorijat bh udruženja jeg je Sađida radila u okviru magis- Case Management (£425 + tehnička sa posebnim osvrtom na uspjehe tarskog (Univerzitet u Londonu) pomoć). bosanskohercegovačke zajednice u bosanskohercegovačka udruženja Na kraju su prezentovani planovi Velikoj Britaniji. Poseban uspjeh je su bolja od mnogih drugih etničkih udruženja u Londonu, Derbiju i Netsvakako kupovina vlastitih prostorija manjina ali ipak nedovoljno razvijeni worka u vezi apliciranja za pojedine bh udruženja u Derbiju i Bosanske da bi išli jednu stepenicu dalje. projekte u narednom period što narkuće u Birminghamu, obezbjeđivanje Ferid se osvrnuo na važnost profe- avno ostaje naša mala poslovna tajna. sredstava za višegodišnji rad organ- sionalnog osoblja u udruženjima. Dogovoreno je da bh udruženje u izacija u Derbiju i Brentu u veoma Kroz rad bh udruženja u Velikoj Derbiju bude domaćin narednog sasteškim ekonomskim uslovima, us- Britaniji u proteklih 10-15 godina tanka. pjeh bh udruženja u Hertfordu da može se zaključiti da su opstala ona obezbjedi osoblje za rad u udruženju udruženja koja su imala osoblje koje N 6 Iz Networka NETWORKOV INFORMACIONI CENTAR Tel: 0121 772 3052, Fax:0121 773 3861 WELL DONE, JOSHUA ADRESA: BOSNIA i HERZEGOVINA UK NETWORK, Bosnia House 36 Medley Road, Greet Birmingham B11 2NE Email: uknetwork@btconnect.com www.bhuknetwork.org HABER • Izdavač: BiH UK Network, Bosnia House 36 Medley Road, Greet Birmingham B11 2NE Tel: 0121 772 3052, Fax:0121 773 3861 Email: uknetwork@btconnect.com www.bhuknetwork.org • Glavni urednik: Namik Alimajstorović alimajstorovic@gmail.com • Redakcija: Anes Cerić, Idriz Kadunić, Zaim Pašić, Almina Halilović • Stalna saradnja: Zijad Bećirević (SAD), Dr Zdenka Besara, Muhamed Širanović, Haris Halilović (Njemačka), Faruk Tičić, Meho i Semira Jakupović, Senadin Selimić, Mišo Marić, Vesna Ružička. • Štamparija: Bosanska kuća, Birmingham • Copyright@2009 Bosnia & Herzegovina UK Network Joshua William Lown My name is Joshua and I work for ray (the assessor) started to visit me Bosnia and Herzegovina UK Net- on a weekly basis. Finally just bework as a Community Advisor/Ad- fore the end date I completed all the ministrator at the Bosnia House. I modules and the assessor took all my have just completed my NVQ level work with her to get a final assess3 here in Advice and Guidance. This ment done. qualification has helped me with Now I have the qualification and it the understanding on the structure was done at the Bosnia House. to community involvement regards The qualifications I achieved: to data protection and legislations • Establish communication within the government. I started this with clients for advice and guidance qualification in March with an asses- (AG1) sor and I was sending in informa- • Support Clients to make use tion via email and trying to get all of the advice and guidance service the work in then half way through (AG2) my assessor decided to change and I • Develop interactions with had 4 months left in this 10 mouth advice and guidance clients (AG3) course to complete the qualification. • Interaction with clients using The new assessor looked through my a range of media (AG4) work that I put in and said it was not • Assist advice and guidance how she wanted it as it needed to be clients to decide on a course of acstructured with individual modules tion (AG5) set, the work I put in was not wrong • Review own contribution to but was not done in the correct way the service (AG15) so I needed to start again and I only I would like to thank to Bosnia & had 4 months left to the ten month Herzegovina UK Network for procourse. I started to spend more time viding me a placement, Anes (Manto complete the qualification and the ager) and Norray (Assessor) for their assessor needed to spend more time input in helping me to complete my with me to complete the work. Nor- qualification. 7 Iz Networka KNJIGA “SJEĆANJA NA DONJU MAHALU” PROMOVISANA I U BOSANSKOJ KUĆI Glavna promocija knjige “Sjećanja na Donju Mahalu” autora Mehe Jakupovića održana je 5. augusta u Sarajevu, u prekrasnom ambijentu „Kuće sevdaha“, uz svesrdnu pomoć predsjednika Udruženja za kulturu Novo Sarajevo (KNS) Ibrahima Osmanbašića, koji je i recenzent ove knjige. Ljubitelji lijepe pisane riječi uživali su u stihovima protkanim ro- ZAVIČAJ Sudbina me odvede daleko, Okrutno, potkraj ratnog maja, godinama patio sam, ček’o i sanjao zvuke zavičaja. Ljubomorno čuvao sam slike potkozarske pitome doline, proklinjao vođe i vojnike ovjenčane simbolom divljine. Stezala se duša do prsnuća sjetivši se uspomena sretnih, prvim suncem umivenih kuća, sve raskoši šeftelija cvjetnih. Sudbina me odvede daleko, uspomene zabole i dirnu, najsvetije moje hoće neko, šefteliju i dolinu mirnu. Detalj sa promocije doljubljem, nostalgijom, tugom i ratnom traumom, ali i nadom u bolje sutra. Nakon “probijanja leda u domovini”, ova knjiga je, konačno, ugledala svjetlo dana i u Britaniji, gdje njen autor živi i stvara. Nije slučajno da je za prvo predstavljanje knjige na Ostrvu odabrana baš „Bosanska kuća“ u Birminghamu, gradu koji je sjedište UK Networka i Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH). U subotu 16. oktobra u prostorijama „Bosanske kuće“ okupio se znatan broj poznavalaca pisane riječi, koji je imao priliku da u interpretaciji Mirsada Solakovića, magistra glume, čuje samo neke od ukupno 33 pjesme koje se pojavljuju u ovoj zbirci. Promociju je vodio Zaim Pašić, predsjednik SSD-a BiH, koji se, među ostalim, amaterski bavio glumom. On je za ovu priliku pročitao pjesmu naslovnicu i onu “E moj stari...” Pozivu su se odazvali i predstavnici Ambasade BiH u Velikoj Britaniji - Mensur Jusić, prvi sekretar, i Jasmina Turajlić, drugi sekretar u Ambasadi BiH. Ovom prilikom želimo zahvaliti svima koji su svojim prisustvovanjem podržali ovo autorsko djelo. Posebno zahvaljujemo Udruženju KNS, koje pruža izuzetnu podršku pjesnicima u dijaspori, kao i UK Networku, koji je ovom kulturnom događaju dao izuzetnu važnost. S.J. 8 BRITANCI ODLIKOVALI BOSANCA Iz rodnog Glamoča, Čedo Maksimović je stigao do svjetskog vrha - upravo je dobio prestižno britansko odlukovanje - zlatnu medalju Društva inžinjera Ujedinjenog Kraljevstva. U obrazloženju se kaže da je svojim naučnim radovima Čedo Maksimović izazvao pravu revoluciju u tehnici mjerenja na građevinskim objektima i upravljanju infrastrukturnim sistemima. Posljednjih 15 godina ovaj Glamočanin je profesor na Imperijal koledžu u Londonu, jednom tri tri najprestižnija Univerziteta u Britaniji. Njegove stručne usluge koriste i Brazil, Japan, Australija, Francuska, a prof. čedo Maksimović je i savjetnik UNESCO-a. Iz Networka Bosanska kuća: radna posjeta BARROW CADBURY TRUST Nedavno je u posjeti BH UK Networku bila gospođa Clare Payne (Grant Officer, Barrow Cadbury Trust). Na sastanku su prezentovane aktivnosti koje radi BH UK Network u okviru pomoći etničkim manjinama u Birminghamu oko zaposlenja, pružanje radnog iskustva studentima, korištenju prostorija Bosanske kuće za aktivnosti drugih udruženja i omladine sa posebnim osvrtom na međunarodni projekat “Intercultural dialog” i objavljivanje knjige “We no longer talk”. Gospođa Clare je dala nekoliko veoma korisnih savjeta u cilju obezbjeđivanja dugoročnog načina finansiranja BH UK Networka, što ćemo u narednom period nastojati realizovati. S obzirom da Barrow Cadbury Trust već više godina podržava rad BH UK Networka kroz obezbjeđivanje grantova za pojedine projekte diskutovalo se i o mogućnosti da Netowrk uputi zahtjev BCT za novi projekat po završetku projekata koji su trenutno u toku. Clare Payne je izrazila podršku da BH UK Network ponovo Clare Payne i Anse Cerić aplicira za novi projekat. O detaljima novog projekta će se naknadno razgovarati kada se dobije odgovor od Big Lottery Fund-a o (ne)uspjehu aplikacije u okviru projekta “Reaching communities”. BOSANKE – SAVJETNICE U BRITANSKOJ VLADI Zbog srpsko - crnogorske agresije na BiH, Arminka Helić i Merima Maja Brkić s porodicama su, kao djevojčice, morale u izbjeglištvo. Helićeva je završila u Engleskoj, a Brkićeva u Norveškoj. Danas su njih dvije među najmoćnijim ženama u Velikoj Britaniji. Arminka Helić je završila studije na Univerzitetu Oksford i potom i doktorirala. Uključila se u politiku i postala član britanske Konzervativne partije. U svoj tim angažovao je Vilijam Hejg, današnji ministar vanjskih poslova Britanije. Na nedavnim izborima vodila je Hejgov izborni štab, a britanska štampa o njoj piše kao osobi koja ima izuzetan uticaj na njega. Kao dokaz navode da je pod njenim uticajem Hejg promijenio svoj kurs prema Izraelu u korist Palestine. Merima Maja Brkić je s porodicom otišla u izbjeglištvo u Norveškoj gdje je kao 13 -godišnjakinja objavila i knjigu o ratnim strahotama u BiH. Nakon srednje škole otišla je na studije na Univerzitet Oksford i bila je među Arminka Helić i Merima Maja Brkić najboljim studentima. Tu je i dok- premijera Davida Kamerona i jedna torirala. Tokom studija izdržavala se od najuticajnijih ličnosti u Vladi veradeći u Ministarstvu vanjskih poslo- like Britanije. va Velike Britanije. Danas je Merima Brkić politički savjetnik britanskog S.V. (SAN) 9 Iz Networka Bosnia House-Work Experience- Senada Muherina FROM BOSNIAN SUPPLEMENTARY SCHOOL TO SOUTH BIRMINGHAM COLLEGE I am currently a student at South Birmingham College. I have completed my NVQ Level 1 and NVQ Level 2 in Business Administration and now I’m working towards my OCR Level 3 Diploma in Business Administration. I would like to go onto University and finish a HND in Business Management. As part of my college course we have to attend a work placement that we can use as evidence to put into our portfolio in college. My work placement takes place every Wednesday from October till June. My form tutor asked me to find a work placement which has a working office space. I asked Anes who is the manager at the UK Bosnian Network House if he had any work placement places available because it’s an ideal environment for me as part of my course. I wrote Anes a letter regarding my work placement and he replied offering me a placement. I used to attend the Bosnian House on a weekend for dance lessons so I was familiar with the environment and there on-going. Anes’s job as the manager is to read and reply to emails and answer any calls coming through to the Network regarding information. I am now doing my work placement at the Bosnian House and so far I am finding it interesting and educational. Anes forwarded me to Joshua who is the Community Adviser and said that he would be working along me setting me tasks that Anes has given. The first task that Joshua set was that I had to make a front cover sheet for my Work Experience folder; I made the front cover using Microsoft PowerPoint and printed it out. I also helped another member that works in the Bosnian House set up Anes’s laptop to the projector. Joshua sat down with me and spoke to me about the correct way to answer an incoming call for example: the tone of voice, listening skills and the speed of your voice when taking a call. I made notes on this and I typed them up so that I could a copy to college and put it in my Portfolio of Evidence. The IT skills which are needed in an office are typing skills and knowing how to use different software such as Microsoft Word, Microsoft Excel, Ja se zovem Senada Muherina i imam 20 godina. Rođena sam 22. Septembra 1990 u Prijedoru, Bosna i Hercegovina. Zbog rata u Bosni došla sam u Englesku 1993, kad sam imala 3 godine. Trenutno zivim u Birminghamu, Balsall Heath sa mamom, babom i dva brata. U Birminghamu sam završila Primary i Secondary school. Trenutno studiram Poslovnu administraciju na South Birmingham koledžu. Takođe, kada sam bila mala išla sam u Bosansku dopunsku školu u Birminghamu gdje sam naučila Bosanski jezik i takođe sam bila član folklorne sekcije “Bosanski biseri”. and Microsoft PowerPoint etc. I learnt what you have to do in order for the office to keep running these were things like, taking calls, sorting out and completing several pa- 10 per work and writing and replying to emails. My tutor will be coming in to observe me in the Bosnian House just to make sure I am competent in the work that I am doing and getting on with every task that Anes and Joshua have set me. I am enjoying my time at the Bosnian House as it is a relaxed atmosphere. I enjoy that I’m doing more practical tasks rather than just sitting at the computer all day. I look forward to doing more tasks that are set for me and learning more about the office environment and taking what I have learnt here at the Bosnian House and put it to future uses to finish this course and when I go to University to do my HND. Work Experience at the Bosnian House is a great experience and I get a lot out of it. Iz Networka Bosnia House Birmingham-Work experience RASHAD ALI My name is Rashid Ali, I live in Balsall Heath with my parents, I am 19 years of age and I’m currently studying OCR Level 3 Business Administration at South Birmingham College. In my spare time I enjoy going out with friends and family, I also go cinema play football and snooker sessions. I am studying with Senada Muherina my class mate which we are doing our work placement together at the Bosnian House. We are both trying to gain as much experience as we can to achieve and complete our portfolio regarding passing our course there are some units within my college course that needs to be completed which is related to my work placement. As part of my college course I have to attend my work placement for at least one day a week this will take place from October 2010 until June 2011. I wrote to Anes who is the manager at the Bosnian House a letter regarding in taking me on as work placement and Anes replied back to me offering me the placement which took a lot of stress from me in search of work placements. On arrival I met Anes who welcomed me and then introduced me to Joshua who is community adviser/Administrator for the Bosnian house. Me and Joshua sat down and spoke about the task for the day I needed to complete a small article about myself explaining what I was doing here and some information to who I was regarding my hobbies and interests. On my first day Joshua and me spoke about basic skills on phone mannerism that included information on how to answer the phone as speaking on the phone within a work place requires professional standards e.g. tone of voice the speed in talking with some body and having good listening skills. My tutor will be coming in to the Bosnian house to observe me and to make sure I am doing all the work set to gain information and evidence for my units to be completed. spent here and I am glad that Anes accepted me to work here as my work placement plus I have a college friend so we can work together and also help each other if necessary to complete our units for the college course. BOOK SMART ACCOUNTING LTD, BOOK KEEPERS,ACCOUNTANTS, BUSINESS AND TAX ADVISERS Pruzžamo sve vrste knjigovostvenih usluga, registraciju firmi , obračun poreza i plata, pripremamo završni račun za bilo koju vrstu poslova kojima se bavite. Za sve informacije obratite se Asimi na slijedeće brojeve telefona 020 834 0770, ili mobile 0797 343 7133. Posjetite nas na slijedećoj adresi: Appleton House, 139 King Street, Hammersmith, London W6 9JG Naša web stranica je www. bsaccounting.co.uk. So far I am enjoying the time I have 11 Srebrenica holocaust 1995-2010 8372... number of victims that is not final KOMEMORACIJA SREBRENIČKIM ŽRTVAMA U LONDONU U Londonu je 10. jula ove godine na inicijativu organizacije Bosnia Solidarity Campaign, njene aktivistice Bronween Handyside i BHCUKa Victoria održana komemoracija žrtvama Srebrenice. Ovaj značajan događaj je održan preko puta rezidencije britanskog premijera, u blizini Whitehalla, spomenobilježja gdje ljudi iz cijelog svijeta polažu vijence i minutom šutnje odaju počast žrtvama rata. Povod je obilježavanje 15. godišnjice pada Srebrenice, kada je više od 8.000 nedužnih muškaraca i dječaka ubijeno i zakopano u masovne grobnice u periodu od 11. do 13. jula 1995. godine. Mnoge porodice su ovih dana bile u Srebrenici, sahranile svoje očeve, sestre, braću i sinove. U sklopu programa obilježavanja srebreničke tragedije čuli su se govori Mensura Jusića, prvog sekretara u Ambasadi BiH, Dote Gibson, žene koja je u toku rata predvodila konvoj The Workers AID (Radnička pomoć), koji je “probio” blokadu Tuzle, Dilowara Hussaina Khana, predstavnika London East Mosquea, i Lise Mannion, predsjednice Unite London&Regional Women’s Commitee chaira (Ujedinjeni London & London, juli 2010 Regionalno vijeće žena). Svako od njih je na svoj način izrazio poštovanje prema žrtvama srebreničke tragedije, ali i prema hrabrosti ljudi u BiH koji su, bez obzira na ratnu tragediju, smogli snage nastaviti dalje. Dilowar Hussain Khan je proučio dovu za žrtve srebreničke tragedije, a zatim to učinio i na engleskom jeziku. Moram reći da se, iako je organizator na vrijeme obavijestio sva naša bh. udruženja, ovom događaju odazvalo svega pedesetak ljudi. Oni su našli vremena da dođu i iskažu svoja suosjećanja sa svima onima koji su svoje najmilije ukopali u Memorijalnom centru u Potočarima i koji još čekaju na identifikaciju posmrtnih ostataka. Svi učesnici u programu obilježavanja zajednički su otpjevali pjesmu “Jedna si jedina”, na tekst Dine Merlina, što je muzički Organizator se istinski potrudio da elektronskom poštom na vrijeme pošalje obavijest o ovom događaju. Žao nam je ako je zapis pjesme “S one strane Plive”, nekada himne BiH. Nakon toga, uputili su se prema Whitehallu i položili ljiljane za srebreničke žrtve. Ovaj dirljivi trenutak popraćen je himnom BiH na tubi u izvedbi 11-godišnje Hafze Jalisi, učenice BH dopunske škole u Londonu. neko usljed tehničkih problema ostao neobaviješten. Sav program vodila je Bronween Handyside iz Bosnia Solidarity Campaigna, aktivna članica BHCUK-a, osoba koja je s ovom organizacijom sve do 2005. godine učestvovala u organiziranju komemoracije za žrtve Srebrenice. 12 Ovim putem zahvaljujemo gospođi Bronween Handyside za njeno nesebično zalaganje i organizaciju ovog važnog skupa, gospodinu Safetu Vukeliću, gospođi Vedrani Kovačević-Jalisi, predsjednici BHCUK-a, te svim volonterima koji su se pobrinuli za izradu informativnih letaka kako bi i slučajni prolaznik dobio saznanja o nedavnoj tragediji koja se dogodila pred očima cijelog svijeta - a u srcu Evrope. Semira Jakupović 8372... number of victims that is not final Srebrenica holocaust 1995-2010 U „BOSANSKOJ KUĆI“ OBILJEŽENA 15. GODIŠNJICA SREBRENIČKOG GENOCIDA SAD NAM JE JASNO ZAŠTO STE OVDJE U velikoj sali „Bosanske kuće“ 10. jula je prigodnim programom obilježena 15. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici koji su počinile srpske vojne i paravojne formacije. Riječ je o najvećem zločinu počinjenom nakon Drugog svjetskog Bura emocija u Bosanskoj kući rata. Ovaj put osim naših građana prisustvovalo je i dosta Britanaca, kojima je nakon ovog obilježavanja bilo mnogo jasnije šta se ustvari dogodilo 11. jula. 1995. godine u UN-ovoj „zaštićenoj zoni“ Srebrenica. To im je prigodnim riječima objasnio naš glumac Mirsad Solaković, koji je kazao da su srpski vojnici u Srebrenici Ubili više od 8.300 nenaoružanih ljudi ne dajući im šansu da postanu ratni zarobljenici. Samo rijetki od njih uspjeli su pobjeći od srpskog noža. Učesnici obilježavanja srebreničkog genocida vidjeli su dokumentarni film „Marš smrti“, a glumac Mirsad Solaković je s kolegom Gregom Hobsom izveo svoju ratnu dramu „Dječak koji nije ništa kazao“. Naravno, sve ovo je izavalo buru emocija i teško je bilo pronaći neuplakano lice na ovoj tužnoj godišnjici. Nakon programa, Peter i Sue Richards iz Wallsala su podijelili svoje impresije s nama pa su rekli: „Kamo sreće da smo znali i da dalje znamo kroz šta ovi ljudi, takoreći izbjeglice/ refugees, prolaze prije nego što dođu da žive u našoj zemlji. Sada vidimo zašto ljudi gube glavu da bi došli, da se dočepaju našeg ostrva i da žive u ovoj kišovitoj i gusto naseljenoj zemlji. Mi smo se na to samo osmjehivali i sami sebe pitali šta će oni ovdje, a sada nam je jasno zašto ste ovdje.“ Mirsad Solaković i Greg Hobs 13 Srebrenica holocaust 1995-2010 8372... number of victims that is not final NE PONOVILO SE, NE ZABORAVILO SE NIKAD NE ZABORAVI JULI! U historiji čovječanstva vođeni su mnogi ratovi, na različitim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv. kontinentima i meridijanima, s različitim povodima. Nažalost, uvijek s istim posljedicama ogromnim brojem žrtava, što civila, što vojnika, i velikom materijalnom štetom, razarenjem i razdvajanjem porodica. A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka, na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube, čekale su Ane, Zoje, Žanet. Čekale su da se vrate vojnici. Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima. I uvijek kada su ratovi jenjavali potpisivana su primirja, uz obećanja da se nikada nešto slično neće i ne smije dogoditi. Kao srednjoškolka bila sam zadivljena poezijom našeg pjesnika Izeta Kike Sarajlića. Do suza bi me znala ganuti njegova pjesma “Rođeni dvadeset treće, strijeljani četrdeset druge”, koja Govori o izgubljenoj generaciji devetnaestogodišnjaka u Drugom svjetskom ratu. Večeras ćemo za njih voljeti. Bilo ih je 28. Bilo ih je pet hiljada i 28. Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi. Sad bi bili očevi. Sad ih više nema. Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona, mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili, mala velika moja, večeras ćemo za njih voljeti. Semira Jakupović Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom. Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima, s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim Nisu se vratili. Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi. Preko njihovih strijeljanih očiju. Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza. Preko njihovih izrešetanih iluzija. Sad bi bili očevi. Sad ih više nema. Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi. Mala velika moja, večeras ćemo za njih voljeti. Ja sam nekada o ratu slušala samo u pričama, na časovima historije, u filmovima, gdje je svako historiju prikazivao iz svog ugla. Godine 1992. kao i mnogi moji sunarodnjaci doživjela sam rat i tek tada na svojoj koži osjetila njegove posljedice. I ne pitaj jesu li se mogli vratiti. I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put, crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja. Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi. Nije bilo tajni o polegnutoj travi. Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi. Djecu bh udruženja Vuktorija polažu cvijece ispred spomenika Whitehall 14 8372... number of victims that is not final Srebrenica holocaust 1995-2010 Nažalost, i danas smo svjedoci brojnih ratova, svjedoci smo porodica koje su izgubile djecu, porodica koje još tragaju za svojim nestalim članovima i koje nakon 15 godina posmrtne ostatke ekshumiranih žrtava sahranjuju uz oznake NN. Svjedoci smo da je Bosna i Hercegovina zemlja koja još vida ratne rane. U ovom tekstu želim se prisjetiti Srebrenice, koja je postala simbol stradanja nedužnih ljudi u nedavnom ratu. Sjećam se jednog vrućeg julskog dana 1995. godine. Tada sam već bila u Britaniji gdje smo nestrpljivo, sa zebnjom, iščekivali bilo kakve informacije o dešavanjima u našoj zemlji. Bio je kraj 20. stoljeća. U srcu Evrope bjesnio je rat, a mi smo čekali da se dogodi neko čudo, da rat stane, da sve opet bude kao što je nekada bilo. Čudo se ne dogodi i rat ne stade odmah. A mi smo razmišljali o „zaštićenoj zoni UN-a“ i ljudima koji su proživljavali najgoru ratnu golgotu skoro četiri godine. A onda se kao grom iz vedra neba prolomila vijest koja nas je skrhala, šokirala... Pala je Srebrenica! Na televiziji smo gledali izbjegličke kolone ljudi koji su sav svoj život stavili u male zavežljaje i pod prijetnjom oružja napuštali svoja ognjišta. Gledali smo preplašena lica dječaka, umorna i napaćena tijela mladića, majki i sestara - u očajničkom kriku. Djecu, tek rođenu, gladnu i nesvjesnu onoga što se zbiva, djecu oduzetog djetinjstva. Pala je Srebrenica! Intoniranje himne Bosne i Hercegovine I danas, dok nijemo stojim i slušam himnu BiH, prolaze mi kroz misli užasne slike. Mislim da vrijeme ide dalje. Danas vidim da vrijeme stoji. Opet me u grlu steže dok pjevam o “Jednoj, jedinoj, zemlji tisućljetnoj..” Opet se uzdržavam od suza, ali one se ne daju sakriti. Opet razmišljam o prestravljenim licima „zlatnih mladića“, o njima koji nikada neće doživjeti čari očinstva, živjeti sa svojom porodicom i doživjeti svadbe svoje djece. Dok Hafsa svira ispred Whitehalla i dijeli s nama ovaj počasni historijski trenutak u kome odajemo počast žrtvama, razmišljam o njihovim majkama, suzama koje brišu krajičkom mahrame. Razmišljam o hrabrim ženama Srebrenice koje tuga nije shrvala i koje još imaju snage da se bore za pravdu i istinu. Dok zastava leprša sjajeći pod sunčanim zrakama u Londonu, razmišljam o sudbini koja nas je dovela u Veliku Britaniju. Razmišljam o mrtvima Srebrenice, Sarajeva, Prijedora, Tuzle, Bihaća i mnogih drugih gradova i sela naše BiH. Grace with them (U njihovu slavu) piše na Whitehallu, preko puta 10 Downing Streeta. Oni zaslužuju sve počasti ovog svijeta. I mnogo, mnogo više. Naravno, počast odajem i svim žrtvama svirepih ratova. Njihove živote nažalost ne možemo vratiti, ali njihovu žrtvu ne smijemo zaboraviti. Pred Whitehallom se nađoše Vukelići, Selmani, Jakupovići s područja Prijedora, Vedrana iz Maglaja s porodicom, Mensur Zaim iz Sarajeva, Fahra iz Zen- 15 ice, Esad iz Mostara, Ahmet i djeca iz Bosanske Krupe, Irma iz Bihaća, Fejzo iz Šipova, majka Zumra iz Banje Luke, prijatelji iz Sanskog Mosta, Britanije, Pakistana, Bangladeša i mnogi kojima ne znam ime... mnogi koji nikada nisu bili u Srebrenici, ali osjećaju njenu tugu i jad. Dostojanstveno polažemo ljiljane ispred Whitehalla. I oni najhrabriji ne ostaju ravnodušni. Potekoše suze u slavu „zlatnih mladića“. Primite naše ljiljane na dar. Nismo danas u Potočarima, nismo na maršu mira, nismo u Srebrenici, na različitim smo meridijanima. Ali bez obzira, gdje god bili, naše misli i naša srca su sa svima, s onima koji su ukopali svoje najdraže, s onima koji su u Potočarima na dženazi, s onima koji još čekaju na identifikaciju posmrtnih ostataka, sa svima onima širom BiH i svijeta koji se bore protiv zaborava. Semira Jakupović Haberi iz Asocijacija Muhamed Siranović u prvom licu jednine PRIORITET BH ASOCIJACIJE IZ DERBYJA : POVRAT VLASTITIH PROSTORIJA Kada su u pitanju Derby i aktivnosti koje se odvijaju u Bosanskohercegovačkoj asocijaciji, ponosno mogu reći da sam presretan, jer nikada nisu postignuti veći rezultati a u lošijim uslovima opstanka i poslovanja što se tiče Carity društva. Svima je poznato da je BH asocijacija u Derbyju ostala bez svoje kuće, jedne među prvima takve vrste u Britaniji, te da se borba našeg rukovodstva s hladnim gradskim vlastima za povrat imovine nastavlja. Satima se raspravljalo i dogovaralo, projekat za projektom, usvajanje, dopunjavanje alternative i, na kraju, samo inicijative. Eto u opciji su opet neke alternative umjesto dogovorenog i prihvaćenog plana i rješenja od obiju strana, do kada - ni sami još nismo sigurni. Ponuđena lokacija već je postala “klimava” – na lijepom i građevinski pogodnom mjestu. Bojim se da će pohlepni biznismeni i to parče lijepog građevinskog placa ukalkulisati u svoje zemljišne knjige. Ali, ostaje da vidimo…! Svojevremeno je ponuđena pomoć iz Ambasade Bosne i Hercegovine u Londonu, ali mi nije poznato šta je od obećanog urađeno. Mislim da smo isuviše labavo i iskreno iznijeli naš stav kada su u pitanju City Council u Derbyju i vlasti koje ovaj problem treba da riješe s nama. Krajnje je vrijeme da se ozbiljnije pozabavimo ovim problemom. Nadam se da će moj poziv da se ovaj problem uvrsti na listu prioriteta ozbiljno shvatiti svi članovi upravnog odbora, pa i oni građani koji nisu u izvršnom odboru. Siguran sam da će i našim radnicima, Feridu Kevriću, Ahmedu Gopi i Erni Trcić, ubuduće ovo biti prioritet za rješavanje. Uspjeli su riješiti i mnoge druge zadaće koje su pred njih postavljene, pa se nadam da će u predstojećoj radnoj godini s novoizabranim odborom riješiti ovaj za nas najteži problem. U tekućoj godini naš menadžment, u saradnji s uposlenicima, uspješno je priveo kraju proteklu školsku godinu kada je u pitanju Bosanska dopunska škola, a uspješno je započela i nova u septembru ove godine. Paralelno s ovim aktivnostima uspješno se odrađuje projekat s djecom manjeg uzrasta (do četiri godine), tzv. Pre school ili Play Group. U prošloj godini nisu izostale ni aktivnosti grupe “Bosanski biseri”, koja je postigla fantastične rezultate novim igrama i novim koreografijama polovinom juna ove godine - na dan prijema diploma o završenoj školskoj 2009/2010. godini. Ponovno aktiviranje ove grupe je u toku, a time i rješavanje pitanja njenog finansiranja i treniranja. Hvala svim roditeljima koji su podržali ovaj i ostale projekte. Ovom prilikom bih apelovao na roditelje čija djeca su u uzrastu za “Pre school”, folklor i dopunsku bosansku školu da svoju djecu dovezu u Bosanski klub, gdje će, ako ništa drugo, naučiti tko su, šta su i odakle su. Ako misle da će pogriješiti, neka se raspitaju kod momaka i djevojaka iz Derbyja koji su sve to prošli. Tamo će dobiti najpoštenije odgovore. Pored svih spomenutih aktivnosti, u našem centru uspješno funkcioniše i “One Stop Sop”, čije aktivnosti podrazumijevaju da se pomogne svima onima kojima je to neophodno, pojedincima i novoosnovanim Cariti organizacijama i novim zajednicama, Kurdistanu, Iraku, Afganistanu i mnogim drugima kojima se pomoć pruža preko naše DBHCA (Derby Bosnian&Hercegovina Community Association). U toku je tromjesečni trening za finansije i računovodstvo za sve pojedince i organizacije u DBHCA. Predavač je Mark Nevey iz DERBY CAS-a. Posljednji trening za ovu sezonu je 17. i 26. novembra. U toku je i plan aktivnosti za treninge namijenjene volonterima DBHCA-a, kao i ostale zainteresovane. Trening ja održan prošli vikend, a tema je bila “Managing aggressive behavior”. Odziv je bio zadovoljavajući. Odgovorna osoba za realizaciju svih treninga je Ahmed Gopo, administrativni radnik u DBHCA-u. Pored toga, Ahmed veliki dio posla odrađuje i kada je u pitanju edukacija maloljetnika. U aktivnostima ne zaostaje ni Erna Trcić, outrech worker, čija zadaća su kućne posjete i pružanje pomoći svima onima koji iz bilo kojeg opravdanog razloga, socijalnih ili zdrastvenih problema, nisu u stanju posjetiti DBHCA i tu zatražiti pomoć. Oni kojima je prioritetno potrebna Ernina pomoć jesu invalidi i osobe u 16 poodmakloj starosti. Nisu isključene ni porodilje, kao ni slabo edukovani i oni koji ne poznaju engleski jezik. Koliko se Erna predaje svom poslu mogu kazati samo oni kojima je ona pomogla. Treba napomenuti da svi zahtjevi za Erninu pomoć moraju proći kroz DBHCA evidenciju. Znam da ima mnogo ljudi koji su nezadovoljni, ali i onih koji su prezadovoljni njenim uslugama. Nezadovoljni su samo oni koji se nisu blagovremeno obratili za pomoć u DBHCA da bi menadžer mogao planirati sve vrste pomoći i pravilno rasporediti vremenske termine, koji se često podudaraju, zbog čega neki ostanu bez adekvatne pomoći. Da se to ne bi događalo, molim naše građane da na vrijeme prijave sve svoje zahtjeve za pomoć. Čitanje prispjelih pisama, odlazak kod zdravstvenih radnika, razni socijalni i stambeni problemi koji su svakodnevnica našeg života - sve to se mora na vrijeme prijaviti za pomoć i ugovoriti potrebna posjeta. Ubijeđen sam da će se naša radnica odazvati. DBHCA je veoma popularna Carity organizacija, za čije ime znaju sve institucije koje egzistiraju na Derbyshireu i usmjeravaju one kojima je naša pomoć neophodna, bez obzira na nacionalnost, vjeru i boju kože. U tome nam značajnu pomoć pruža i Refuge Forum, koji godinama radi u sastavu DBHCA-a. Ovakav način rada omogućio nam je ”vizu za budućnost” i opstanak u ovako kriznim vremenima za sve neprofitabilne institucije, u koje i mi spadamo. Interesantno je spomenuti da DBHCA ima i jako razvijenu saradnju sa svim institucijama koje funkcionišu u našem gradu. Bili smo više puta pozvani da pružimo određene vrste pomoći i jačim i sposobnijim od sebe. Haberi iz Asocijacija DRUŽENJA BH. ŽENE IZ LONDONA POSJETILE ŠVEDSKU Nedavno u Lidköpingu, na centralnoj kulturnoj manifestaciji „Ovo malo duše“ Saveza bh. žena u Švedskoj, bila je i delegacija naših žena iz Engleske, koju je predvodila Sađida Trožić, menadžer Bosanskohercegovačkog savjetodavnog centra u Londonu, humanitarne organizacije koja pomaže starije i iznemogle osobe. -Naša organizacija je drugačijeg koncepta od drugih bh. udruženja širom svijeta, objašnjava Sadžira. Osim što pružamo savjete, upute i informacije u području stambenih pitanja, beneficija, integracije i zdravstva, imamo i programe koje realizujemo na edukativnom i kulturno zabavnom planu. Organizacija ima društveni klub gdje se naši ljudi okupljaju i druže. Centar zapošljava tri profesionalna radnika, ja sam u ulozi menadžera i odgovornost mi je strateški razvoj, kvaliteta standarda rada i obezbjeđivanje finansija kako bi se usluge pružile svima kojima je to potrebno. Profesionalni tim se sastoji od pravnika i savjetnika, a imamo i volontere koji asistiraju u prevođenju. Otkud u Švedskoj? – pitam Sađidu. -U okviru jedne privatne posjete u maju u našu organizaciju je došla Ismeta Šeremet iz udruženje ”Žena 99” iz Värnama, koja je htjela da sazna ko smo i šta radimo. Razmijenile smo iskustva o radu naših organizacija i dogovorile neke zajedničke aktivnos- Odlična atmosfera ti. Kako je udruženje ”Žena 99” već razvilo kontakte sa našim ženama iz Danske i Norveške, zaključile smo da bi bilo dobro da se slična saradnja pori. Toliko toga imamo zajedničkog i toliko toga zajedno dijelimo da je neophodno veće jedinstvo na globalnom planu, pogotovo u jačanju veza sa BiH. Nezaboravno druženje pokrene i sa ženama iz Londona. I, evo, bile smo u Värnamu, dočekane smo punim srcem i učinićemo sve da gostoprimstvo našim „Šveđankama“ uzvratimo u Londonu u aprilu naredne godine. Naša namjera je da idemo i korak dalje, pa da se poslije aprilskog susreta u Londonu, nađemo zajedno i u Turskoj. Moramo pokušati da što čvršće uvežemo naše žene u bh. dijas- 17 A ono što BiH ima za razliku od drugih zemalja su ljudski resursi, naši ljudi u dijaspori, koji su veoma dobro integrisani. Svi mi na svoj način možemo pomoći u mijenjanju stanja u domovini. Zato moramo što češće kontaktirati i zajedno djelovati“, kaže Sađida Trožić. M. Sitnica (Bosanska Pošta) Haberi iz Asocijacija ZAŠTO JE PRESTAO S RADOM FOLKLOR “MLADOST BOSNE” BIRMINGHAM KO TO NE ŽELI DOBRO NAŠOJ DJECI? Zar su jači rasturači, koji su u manjini, nego oni koji žele dobro svojoj djeci, i još su u većini, ali nemaju dovoljno snage i odlučnosti da im se suprotstave. Dokazane patriote ne smiju dozvoliti da se pod noge stavi sav njihov dosadašnji rad. Evo i po ko zna koji put ista stvar nam se odbija o glavu i opet nemamo snage da kažemo “sada je konačno dosta” onima koji oduvijek samo pametuju i svojim arogantnim i drskim ponašanjem kvare sve što drugi naprave za dobrobit bh. zajednice i naše djece. Pomagala sam mnogim bh. udruženjima u radu njihovih folklornih grupa širom Britanije. Gotovo šest godina uporedo sam vodila folklorne grupe iz Derbyja i Birminghama. To je bilo veoma naporno, NE, JOŠ NISMO DOŠLI PAMETI i još im dozvoljavamo da unište sav naš trud, da nam djeca ostanu uskraćena za mnoge vrijednosti naše kulture. U razgovoru s Fahirom Hasedžić, koreografkinjom folklorne grupe “Mladost Bosne” iz Birminghama, pokušali smo doznati šta su uzroci gašenja ove veoma uspješne folklorne grupe. Pristala je na razgovor, uz uslov da se ne spominju imena, jer ionako u Birminghamu svi znaju o kome je ovdje riječ. Haber: Fahira, molim vas da za naše čitaoce iznesete neka svoja iskustva u radu s folklornim grupama. Fahira: Vidim da je povod ovom intervjuu prestanak rada folklorne grupe iz Birminghama. Kao što je već poznato čitaocima Habera, posao koreografa u Velikoj Britaniji obavljam već 14 godina. Prvu folklornu grupu, “Biseri Bosne”, koja je obuhvatala kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji, osnovala sam u oktobru 1996. u Nottinghamu, zatim sam 2000. godine osnovala folklornu grupu “Bosanski biseri” u Derbyju i već 2001. godine folklornu grupu “Mladost Bosne” u Birminghamu. jer ja živim u Notinghamu. Kao primjer uzeću samo jedan odlazak na probu folklora u Birmingham. Moj radni dan s njima je počinjao u 09.30 sati, kada sam napuštala kuću da bih stigla na autobus za Birmingham, a vraćala sam se u 18.30 sati. Iako je bilo naporno, uživala sam radeći posao koji zaista volim i koji je meni lično davao snagu da izdržim sve ono kroz šta smo svi prošli i još prolazimo. Posebna radost je to što sam radila s djecom i iza sebe ostavila dvije gener- 18 acije, od kojih su neki već na fakultetima, ukupno 179 članova. Na partijima ih gledam s ponosom kada se jedno do drugog uhvate u kolo. Sigurna sam da su izrasli u dobre i plemenite ljude, da će jednog dana sve što su od mene naučili o našoj kulturi i tradiciji moći prenijeti na sljedeće naraštaje. Haber: Koji su razlozi prestanka rada folklornih grupa? Poznato je da je prije gotovo dvije godine prestala s radom folklorna grupa u Derbyju, a sada i u Birminghamu. Fahira: U to vrijeme folklorana grupa iz Derbyja susrela se s jednim sasvim logičnim problemom: starija grupa, koja je već stigla do tog stepena da je mogla nastupati gdje god želi, prestala je s radom jer su djeca već krenula na koledž i nisu vremenski mogla stići na probe. Zbog nedostatka mlađeg uzrasta koji je mogao biti sposoban za obučavanje, folklorna grupa je privremeno zatvorena. To isto se desilo i s Birminghamom, ali su u Birminghamu ubrzo sastavili mladu grupu i nastavili s radom sve do kraja školske 2010. godine., kada je potpuno prestala s radom njihova folklorna grupa iako ima dovoljno djece. Razlozi za raspad folklornih grupa leže u tome što su roditelji koji su zainteresirani da im djeca nešto vrijedno nauče nemoćni da se suprotstave pojedincima, koji su uvijek u manjini a koji svojim ponašanjem unose razdor u bh. asocijacije. Veoma često bila sam svjedok ružnih ispada tih pojedinaca, a rezultat Haberi iz Asocijacija je najčešće bio taj da oni koji je trebalo da im se suprostave napuštaju prostorije. Njihov jedini cilj je da nametnu neke svoje fiks ideje koje nisu izvodljive niti su u interesu većine članova. Dešavalo se da im se da da pokušaju ostvariti to što su naumili, tvrdeći da je njihova ideja rješenje svih problema, da su oni Bogom dati da vode razne aktivnosti, da bi se na kraju ispostavilo da su samo trošili i ono malo novca na računu za plaćanje troškova Asocijacije. A kada bi uvidjeli da više nemaju kud, započinjali bi svađu kako bi demonstrativno, tobože uvrijeđeno, napustili Asocijaciju. Stalne svađe rezultirale su time da se ljudi kojima je stalo do toga da djecu dovode na probe lagano povlače i isključuju iz svega. Haber: To je najveća greška, treba se boriti za svoja udruženja. Možete li nam vi reći kako? Fahira: Pravi način da ozdravimo naša udruženja jeste taj da se svi, a već se zna ko su dokazane patriote a ko su razbijači, suprotstavimo njima da ne dozvolimo da nam djeca završe na ulici. Takvim članovima treba otvoreno reći da ih ne želimo u svojoj sredini i da im više ne dozvoljavamo da dolaze na naša druženja. Imala sam priliku razgovarati s učiteljima BH osnovne škole i vjeronauke. Kroz taj razgovor sam saznala da i oni imaju ista iskustva kao i ja. Moram napomenuti da lično nisam nikada šikanirana od bilo koga, ali navodim razloge koje su mi roditelji najčešće iznosili objašnjavajući zašto više neće dovoditi svoju djecu na nastavu. Što je i najgore, ti negativci u svakoj od navedenih aktivnosti imaju i svoju djecu, koja su najčešće veoma nevaspitana, veoma gruba prema drugoj djeci i odraslima, s kojima ne znaš kako bi se ponašao. Nakon svakog razgovora s njihovim roditeljima, ta djeca su sljedeći put još gora. Jednom prilikom sam pitala člana folklorne grupe zašto se tako ponaša, a on mi je odgovorio doslovno ovako: “Babo mi je rekao da vi meni ne možete ništa“ i „Samo ti sine raspali, ako te ko dirne”. Ja sam ostala bez teksta. Razgovarala sam i s njegovim ocem o tome i on je to potvrdio. Pitam se kako da ostali roditelji koji dovode djecu da nešto nauče, koja su uz to i kulturna, vaspitana i normalna, reaguju kada čuju riječi jednog od roditelja koji histerično viče da su sva djeca “neodgojena stoka” samo zato da bi odbranio ispade svog neodgojenog djeteta koje remeti rad i BH osnovne škole i vjeronauke i folklorne sekcije. Reći ću vam, svi su šutili jer ne žele s takvom osobom imati konflikt. Greška! Na takav način osudili su i svoju djecu, i sebe, i učitelje da i dalje trpe, da se postepeno povlače i, ne mogavši više to trpiti, jedan po jedan napuštaju BH KLUB “LJILJAN” – MANCHESTER NEDELJNA OKUPLJANJA Druženje članova Bosanskohercegovačke asocijacije iz Manchestera je tradicionalno - u društvenim prostorijama Bosanci i Hercegovci uz kahvu i zvuke sevdalinke svake nedjelje liječe nostalgiju. To potvrđuju i riječi dugogodišnje predsjednice Kluba Maide Aličehajić, koja za naš list kaže: - Proteklu godinu, kao i sve prethodne, redovno smo se družili nedjeljom. Ta druženja smo iskoristili i za obilježavanje značajnih datuma. Obilježili smo sve državne praznike, i 8. mart, proslavili Ramazanski bajram i tokom ramazana spremali zajedničke iftare. Pored toga, u prošloj godini sakupljali smo međusobno novac i slali ga u Bosnu i Hercegovinu humanitarnim organizacijama koje su nam se obratile Asocijaciju. Da, to je upravo ono što su ti, ja ih nazivam razbijači asocijacija, željeli. Upravo ste napravili baš ono šta je i bio njihov cilj te učinili najgore što ste mogli za svoju djecu. Ako želite da se ovakve stvari ne ponavljaju, udružite svoje snage, dogovorite se, jer vas je više, radite u interesu svoje djece, i direktno, ali svi zajedno, a ne pojedinačno, izbacite iz svoje sredine one koji ne dozvoljavaju vašem djetetu da sretno raste, da bude pametno i obrazovano, da se ne stidi pričati o svojoj kulturi i naslijeđu, da s ponosom može reći kako pripada bosanskohercegovačkoj zajednici. Haber: Slična situacija je bila i u Derbiju, ali, nakon što su se riješili “kočničara uzbrdo”, ponovo su krenuli s mrtve tačke. Fahira: Prije dvije godine je s razlogom prestala raditi folkorna grupa u Derbyju, i oni su imali ovakvih problema, ali su uvidjeli da bez druženja, bilo kakve vrste, mi kao zajednica ne postojimo. Možda samo na papiru kod Britanaca ima „neka bh. asocijacija”, ali mi kao narod nestajemo u ovoj gomili 19 za pomoć, a organizirali smo i jednodnevne izlete te posjećivali naše bolesne članove. Naša nedjeljna sijela uvijek počinju bosanskom kahvom u džezvi i findžanima, a sevdalinke s CD-ova upotpunjavaju ugođaj. Često kupujemo namirnice pa sami skuhamo ručak, jer se u društvu slađe jede. Igramo snuker i domine, kartamo i vrlo često i zapjevamo. Najvažnije je ipak da se konstantno družimo i da nam je lijepo kada smo zajedno. Pošto većina nas ovdje nema rodbine, smatramo jedni druge rodbinom i tako se i odnosimo. Svake nedjelje Klub je otvoren, čak i ljeti i za vrijeme godišnjih odmora i to najviše zahvaljujući grupi entuzijasta, desetak ljudi koji ulaže puno truda i ljubavi u ovaj rad. Nadamo se da će tako biti i ubuduće. stranaca. U Derbyju su to shvatili i prije par mjeseci ponovo pokrenuli rad folklorne grupe, koja bi u društvenom životu Bosanaca u Britaniji mogla predstaviti onu kulturu iz koje potičemo. Ali, došli su pameti: u rad odbora niko nema pravo da se miješa, roditelj nema pravo da se miješa u rad ijednog od učitelja, a svaka pomoć i dobar prijedlog dobro su došli. Svaka nesuglasica odmah se rješava. A od sviju najsretnija su djeca. Iako samo pokušavam da im pomognem da ponovo krenu s radom i da im obučim dvoje mladih koreografa da nastave rad poslije mene, svaki put kada dođem na probu u sali se zaori radosni vrisak a zagrljaji i poljupci lete na sve strane. Ovo vam dokazuje s koliko malo su djeca sretna, a sve je do nas da im to omogućimo. Sigurna sam da svi to mogu s vrlo malo truda, međusobnog uvažavanja i tolerancije. U kojem god udruženju postoji atmosfera o kojoj sam vam pričala tu ne treba ni pokušavati nešto raditi nasilu, svi rezultati će izostati. Riješite se onih koji vas koče i budite pravi prijatelji svojoj djeci. Oni su nam najvažniji! Haberi iz Asocijacija BIRMINGHAM – BH ASOCIJACIJA EDIN HROMADŽIĆ NOVI PREDSJEDNIK Hromadžić: Rekao bih da je u Asocijaciji teško ostvariti kontinuitet i šteta je da prethodno rukovodstvo nije nastavilo rad barem još jednu godinu. Staro rukovodstvo je uspješno nastavilo i obavilo niz aktivnosti, ali pretpostavljam da nije imalo dovoljno vremena da izradi sveobuhvatan plan u kome je iznalaženje sredstava vitalan dio. Koncept dobrotvornih društava nikada nije previše zaživio u Bosni i Hecegovini, bar ne u engleskom smislu te riječi. Građani Birminghama porijeklom iz Bosne i Hercegovine dali su veliki doprinos da se Asocijacija podigne na današnji nivo, ali čini se da je došlo Edin Hromadžić Polovinom jula BH asocijacija Birmingham dobila je novo rukovodstvo. Mjesto predsjednika pripalo je Edinu Hromadžiću. Haber: Staro rukovodstvo je ostavilo praznu kasu i naravno da je pred novim rukovodstvom mnogo posla kako bi se Asocijacija izvadila iz teške situacije? do djelomičnog zasićenja. Asocijacija je dobrotvorno udruženje koje je u potpunosti zavisno od doprinosa njegovih članova. Ako članovi udruženja osjećaju da svoje potrebe mogu ispuniti kroz aktivnosti Asocijacije, onda i samo udruženje može prosperirati. Zahvalan sam za povjerenje koje mi je, pretpostavljam, iskazano zbog mog petnaestogodišnjeg iskustva u radu u dobrotvornom sektoru i potrebe da se prevaziđu finansijski problemi. U isto vrijeme sam se nevoljno prihvatio uloge predsjednika, jer smatram da, s obzirom da radim poprilično odgovoran i naporan posao za organizaciju koja pomaže azilantima koji su bez ikakve finansijske pomoci i često beskućnici, nemam vremena pružiti Asocijaciji vrijeme koje joj je potrebno. Ipak, Asocijacija posjeduje sjajan tim koordinatora, poput Suade, Samire, Rame, Mirse i Ade, čiji doprinos je neprocjenljiv i njihov rad je neophodno podržati. Za sada smo uspjeli dobiti jedan grant, koji nam je omogućio da nastavimo već uhodane aktivnosti. 20 Haber: Kakvi su daljnji planovi u radu udruženja? Hromadžić: Kao što napomenuh, stabilizovanje finansijske situacije je prioritet. Zbog recesije, mnoge dobrotvorne organizacije su već zatvorile i zatvaraju svoja vrata. Stoga bih smatrao uspjehom ako održimo postojeće edukativne i sportske aktivnosti uz odgovarajuće obilježavanje dana relevantnih za Bosnu i Hercegovinu. Prioritet u radu udrženja će i dalje biti bh dopunska škola, ponovno pokretanje rada folklorne sekcije, rekreacija i organizovanje sportskih aktivnosti (fudbal, pikado i stoni tenis). Ovim putem pozivam naše sunarodnjake da se jave ako imaju ideju i želju za razvoj dodatnih aktivnosti. Volio bih da možemo dovesti književnike, slikare, režisere i glumce iz BiH da održe umjetničke večeri i podstaknu kreativnost naše omladine te doprinesu ispunjavanju kulturnoumjetničkih potreba naših građana. Nažalost, takve aktivnosti je teško organizovati zbog visokih troškova. Haber: Da li ima drugih prioriteta? Bitno je da uvedemo transparentnost i da, na zahtjev, omogućimo uvid građanima u prihode i rashode organizacije. Od posebne važnosti je pregledati i dopuniti postojeće radne regulative i procedure. To uključuje preciziranje obaveza i odgovornosti kako učitelja i koordinatora tako i djece i roditelja uključenih u rad bosanske škole. Ovo uključuje i formiranje komisije koja će izvršiti tzv. health and safety assessment korištenja prostorija i opreme Bosanske kuće. Zamolio bih roditelje, kao i učitelje, da izaberu svog predstavnika za ovu komisiju i da prisustvuju narednom sastanku rukovodstva Asocijacije. Haberi iz Asocijacija Velika Britanija - Bošnjaci - Ramazan RAMAZANSKE AKTIVNOSTI U NAŠIM MESDŽIDIMA U LONDONU, BIRMINGHAMU I DERBYJU U skladu s tradicijom, prošli ramazan je među Bošnjacima u Velikoj Britaniji redovno klanjan u trima džematima u bošnjačkim mesdžidima u Londonu i Birminghamu, kao i prostorijama Bosanskohercegovačke asocijacije u Derbyju. Ovogodišnji ramazan karakteriziralo je odsustvo velikog broja vjernika koji su ljetne praznike iskoristili da mjesec posta i ibadeta provedu u domovini. Ipak, u sva tri džemata su, pored redovnih vjerskih aktivnosti, organizirana prigodna ramazanska predavanja, dodatni časovi vjeronauke za djecu, zajednički iftari te mevludi u povodu Dana pobjede na Bedru i Lejletu-l-kadra. Klanjanje Bajram-namaza upriličeno je na istim mjestima i samo u ovim našim mesdžidima Bošnjaci su mogli klanjati, jer u ostalim džamijama širom Velike Britnije Bajram će biti klanjan dan kasnije. Naši imami su vjernicima prenijeli bajramsku hutbu reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafe Cerića, nakon čega su se svi zajednički družili u prostorijama džemata, a proslavu nastavili u krugu svojih porodica. Omladina iz Derbyja za subotu je zakazala omladinsko bajramsko sijelo, gdje je sve prisutne zabavljao popularni Sefer Haskić. Mesdžid Birmingham Derby - BiH - Bajram BAJRAMSKO SIJELO U DERBYJU Bosanskohercegovačka organizacija Derby - Dernek nedavno je organizirala bajramsko sijelo u ovom gradu. Stotinjak mladih Bosanaca i Hercegovaca dobro se zabavljalo uz muziku lokalnog muzičara Sefera Haskića. Ovo je bilo prvo zabavno druženje naših ljudi na Ostrvu nakon povratka iz domovine, ali i prilika da se mladi u Velikoj Britaniji susretnu te raz- 21 mijene iskustva i sjećanja na protekli odmor. - Bajramsko sijelo je odlična prilika da se sretnem s mojim dragim prijateljima iz Londona, Birminghama, Coventryja i Djuzberija, jer ljeto je završeno i imali smo šta jedni drugima ispričati. Uglavnom, svima nam je bilo lijepo u BiH, a moram reći da smo se i na bajramskom sijelu lijepo družili uz muziku našeg Sefera Haskića - ispričao nam je Arnes Pobrić iz Derbyja. Haberi iz Asocijacija Predstavljamo :ABU BILAL ABDURRAHMAN- SANEL HASKIĆ OTVOREN SAM ZA SVE DOBRONAMJERNE LJUDE Nedavno ste u birminghamskoj džamiji Green Lane na temu namaza održali veoma interesantno predavanje. Tek nakon toga sam saznao sam da su vaši korijeni iz Bosne i Hercegovine. Možete li se predstaviti našim čitaocima? san je bio da pošaljem svoju djecu u muslimansku školu, ali nažalost te škole nisu Da li često srećete Bošnjake u Britaniji i da li ostajete u kontaktu s njima? Moje ime je Sanel Haskić, ali ljudi me zovu Abdurrahman ili Abu Bilal (Bilalov otac). Rođen sam u Švicarskoj, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Moja majka je Švicarka koja je prije 12 godina prešla na islam. Moj otac je Tuzlak i tamo je živio do 16. godine kada je krenuo u svijet i svoju porodicu osnovao u Švicarskoj, gdje i dalje živi s mojom majkom. Mogu se pohvaliti da smo stvarno internacionalna familija - po majci sva rodbina nam je iz Švicarske, po ocu iz Bosne i Hercegovine, moj dedo je iz Bihaća, a nana iz sela Plane kod Bileće. Moja supruga je iz Šri Lanke i moja dva brata su oženjena ženama iz drugih zemalja. Moja najstarija kćerka, Maryam, rođena je u Švicarskoj, Amina i Bilal su svjetlost dana ugledali u Medini, a Hafsa, moja najmlađa kćerka, rođena je u Britaniji. Najzanimljivije je kada se u Abu Bilal Sanel Abdurrahman graduated from the Islamic Univesrity of Madinah (K.S.A.) and received a bachelor in Islamic Shariah, 1428 (2007). During his seven years stay in Al-Madinah Abu Bilal attended various lectures and lessons in the Prophets mosque as well as privately. He has a general ijaza (accreditation) in some of the major hadith and fiqh books. Currently he is a Islamic Education and Arabic teacher at Olive Tree School in Lewisham (London, UK). He is also a part time khateeb and lecturer in different mosques (mainly in Switzerland and the UK). We ask ALLAH to accepts this from him and places it on his scales of good deeds. našoj kući odjednom priča pet različitih jezika. Često me moji prijatelji zezaju i kažu “Vi ste prave ujedinjene muslimanske nacije.” S 19 godina preselio sam u Saudijsku Arabiju, u Medinu, te narednih sedam godina učio na Islamskom fakultetu ElMedina i 2007. godine uspješno diplomirao islamsko pravo. U tom periodu bilo je dosta iskušenja i teških trenutaka, ali sam svaki dan uživao u zemlji koja ima sreću da su u njoj Mekka i Medina. Nakon vjenčanja uspio sam dovesti familiju u Saudijsku Arabiju pa je i ona dobila šansu da nauči arapski jezik i prouči Kur’an u zemlji gdje je nastao. Iako sam našao dobar posao u Rijadu u jednoj izdavačkoj kompaniji, ipak sam se odlučio na povratak u Švicarsku. Moj Sanel Haskić postojale u Švicarskoj pa smo krenuli za London – Ilford. Moja supruga ima dvije sestre koje žive tamo već deset godina, tako da smo imali nekoga ko će nam pomoći kad smo ovdje stigli prije dvije i po godine. Zaposlili ste se kao profesor u Olive Tree School - Lewisham u Londonu. Kako je raditi s djecom i da li je posao interesantan? Osim toga, ovdašnjoj javnosti ste poznati kao veoma dobar predavač i redovno držite interesantna predavanja u džamijama širom Velike Britanije. O čemu najviše govorite? Ubrzo po dolasku u London našao sam posao u muslimanskoj osnovnoj školi, gdje sam prenosio ono što sam naučio u Medini - islamske nauke i arapski jezik. Istinski uživam raditi i učiti mlade ljudi koji predstavljaju budućnost naše vjere. U raznim džamijama i mesdžidima širom Britanije predajem najčešće o muslimanima koji žive na Zapadu te iskušenjima na koja nailaze. Glavna poruka za moju braću i sestre je da uvijek prate Kur’an i Sunnet te da uvijek imaju na umu riječi profesora Ummara, koji je jednom rekao: “Tačno je da smo jednom bili najosramoćeniji ljudi na svijetu i Allah nam je dao veliku čast i zadovoljstvo da kroz islam izađemo iz tog stanja. Ako ponovimo grešku, odreknemo se Kur’ana i islama, opet ćemo se vratiti na početno stanje i osjećati se osramoćeni.” 22 Bosanski jezik sam naučio u Medini družeći se s braćom iz Bosne koja su tamo studirala. Nažalost, ne mogu se pohvaliti dobrim bosanskim jezikom, ali ga znam dovoljno da mogu sa svim našim ljudima pričati. Naravno da srećem naše ljude na svojim predavanjima i s većinom njih ostajem u kontaktu. Ti kontakti se povećavaju kada mi u goste dođe moj otac iz Švicarske, jer on ipak zna više naših ljudi nego ja. U slučaju da naši ljudi u Britaniji imaju potrebu za vjerskim aktivnostima kao što su klanjanje dženaza, učenje mevluda i hatmi, da li vam se Bošnjaci mogu obratiti za pomoć? Ja sam otvoren za sve dobronamjerne ljude bez obzira na naciju i porijeklo, ne pripadam niti jednoj posebnoj muslimanskoj grupi ili sekti. Tu sam da pomognem svima onima kojima je moja pomoć potrebna i koja je u skladu s islamom . Ovih dana dosta Bošnjaka iz Velike Britanije ide na hadž. Imate li neku poruku za sve njih? Ja se molim za svaku osobu koja je ove godine imala mogućnost da posjeti Allahovu kuću u Mekki i da Allah prihvati njihov hadž. Takođe se molim za sve one koji nisu imali šansu obaviti hadž da im Allah tu želju ispuni. U Bosni nekako vlada mišljenje da na hadž idu stariji ljudi. Moj savjet je da na hadž idete što mlađi, jer ipak zdraviji ljudi sve to lakše podnose. Haberi iz Asocijacija PRVI BH. PILOT SA OXFORDA Adresa mu je srebrenička čaršija, kako kaže, privremena u holandskom Eindhovenu, a još privremenija u engleskom Oxfordu, gdje ovoga ljeta privodi kraju studij za pilota na “Oxford Aviation Academy”. Tako bi mogla započeti priča o Jasku Hadžiarapoviću, djetetu Srebrenice, iako u dokumentima kao mjesto rođenja piše - Zagreb. “U Zagrebu sam se rodio, ali sam 14,5 godina živio u Srebrenici. U aprilu 1992. napuštam grad i nakon nekoliko dana u Tuzli odlazim u Zagreb gdje završavam osmi razred škole. Kada se familija sva iskupila, u julu odlučujemo krenuti za Holandiju”, piše mi Jasko u pauzi naporne sedmice gdje mora da leti i vikendom, tako da slobodnoga vremena skoro da i nema. Njegovi roditelji, ugledni srebrenički intelektualci, insistirali su da odmah, već u azilskom centru nastavi školovanje da ne bi gubio dragocjeno vrijeme. Kada su riješili pitanje boravka, a 1994. dobili kuću u Eindhovenu, nakon četiri godine škole počinje obuku na KMA, za oficira u Ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj odbrani, u gradu Breda. “Nakon završetka KMA radio sam kao oficir u Protuzračnoj odbrani, na raketnim sistemima HAWK, da bi 2004. nakon isteka ugovora prešao u policiju. U naredne tri godine završavam Policijsku akademiju, a u međuvremenu diplomiram HBO (Manadžment, ekonomija i pravo)”, govori Jasko o periodu kada se vanrednim trudom okitio s nekoliko diploma, iako su ga pravi izazovi tek čekali. “Slučajno sam doznao da u Holandiji ima, da ga tako nazovem, biro za selekciju civilnih pilota. Prvo sam se dvoumio da li to da radim jer sam se već stabilizirao, što se tiče posla, kuće, relacije. Imao sam sigurnu budućnost ali me ipak nešto privlačilo da uradim te testove i vidim kakve su mi šanse. Nisam imao pritiska pa je možda to bio ključ uspjeha. Upisao sam se na ‘Oxford Aviation Academy’ u martu 2009, ne znajući šta me čeka. Prvih pola godine je teoretska faza, s tim da je tempo jako visok. Dan počinje u sedam ujutro i traje do dva iza ponoći. Vikende u tih pola godine nisam imao jer je svaka minuta bila dragocjena za učenje. Nakon položenih teoretskih ispita došlo je Jasko Hadžiarapović vrijeme za ono zašto sam tu i došao – bor bio pravi iako nisam očekivao da sati letenja. U oktobru 2009. odlazim ću ovoliko morati žrtvovati.” u SAD (Phoenix, Arizona), na letenje Sada kad je posve izvjesno da ga u jedno- i dvomotornom avionu gdje uskoro čeka uniforma pilota polako sam pored ostalih testova dobio CPL se okreće i životnim ciljevima, pa i mogućnostima povratka u Bosnu i (licencu za komercijalnog pilota).” Hercegovinu. Nakon Amerike, Jasko se vratio u Oxford gdje ga čeka polaganje za ”Ubrajam se u one ljude koji su na diplomu “Instrument Rating”, a stari način odgajani, da čovjek može potom MCC (Multi-Crew Coop- živjeti i raditi bilo gdje na svijetu, ali eration), koji će steći, kod kuće, u korijeni su duboki i vezani za domovHolandiji, čime će dobiti “Frozen inu. Jako bih volio raditi, recimo za ATPL” (licenca za pilota putničkih i ‘BH Airlines’, jer bih se stvarno votransportnih aviona) čime će se ispu- lio vratiti u zemlju gdje sam odrastao niti san dječaka iz Srebrenice. i gdje žive moji ljudi. Koliko god bila “U Eindhovenu sam danima gledao upropaštena ona ostaje moja zemlja i avione kako uzletaju i slijeću, siguran sam u to da mladi i školovani sanjajući da jednog dana budem pi- ljudi mogu nešto učiniti na promjeni lot jednog od njih. Prepreka je bila situacije i razvoju BIH.” skupa školarina koju moji roditelji nisu mogli platiti. Iznenada mi se Jasko ne strepi zbog činjenice da je ukazala prilika da s određenim ga- trenutno potražnja za pilotima mala rancijama i uvjetima dobijem novac zbog ekonomske recesije jer su od jedne holandske banke, tako da predviđanja nekih avio kompanija sam tu šansu uzeo objeručke i tu sam u Evropi, a posebno na Bliskom Isgdje jesam.” toku, jako optimistična. Osim finansijske Jasko je skupo pla- ”Nadam se da će, kada budem gotov, tio i životnu cijenu odlaska u Oxford. za oko tri mjeseca, potražnja opet krenuti. U svakom slučaju bit ću ”Znao sam da riskiram sve što sam zadovoljan tek kad moj ured bude imao: posao, kuću, pa čak i relaciju kokpit aviona gdje god radio. U tresa djevojkom. Svu sigurnost u životu nutku kada dobijem posao u toj zemkoju sam do tada imao sam stavio na lji i mjestu počinje moj novi život a kocku i krenuo nepoznatim putem. potajno se nadam da će to biti Bosna Zvuči možda ironično, ali sve što sam i Hercegovina.” imao - izgubio sam i ovo je jedino što mi je ostalo. No, ja vjerujem da je iz- Alosman Huseinovic 23 Haberi iz Asocijacija Hercegovac na čelu najboljeg parking tima u Velikoj Britaniji BAKALOVIĆ: DRASTIČNIM MJERAMA DO USPJEHA Ovogodišnju prestižnu nagradu za najbolji parking tim u Velikoj Britaniji osvojila je ekipa parking servisa londonske općine Croydon s menadžerom Mirsadom Bakalovićem na čelu. Nagrada u pravim rukama napuštenih vozila završavamo za 24 Bakalović je kao 16-godišnjak 1992. godine protjeran iz rodne Čapljine i došao u Britaniju. Od ratne izbjeglice do prestižne nagrade prošlo je 18 godina, čime je ovaj uspjeh našeg menadžera još veći. Bakalović: Voditi parking department u jednoj općini isto je kao trenirati fudbalski tim, morate voditi računa da vam je tim ujednačen (on u ovom trenutku broji 155 radnika), da se zna šta ko radi i onda, naravno, uspjeh neće izostati. Prije dvije godine, kada sam došao na čelo ovog departmenta, zatekao sam ekipu koja u suštini nije bila zadovoljna ni sobom ni poslom koji obavlja, jednostavno odjel je bio u rasulu. Poduzeo sam drastične mjere i rezultat nije izostao. Uzeo sam čeličnu metlu i malo „počistio situaciju“. Od mog dolaska je više od 30 uposlenika otišlo u penziju ili je našlo drugi posao. Za to vrijeme primio sam 40 novih radnika, željnih posla i dokazivanja. Uz njihovu veliku motivaciju promijenili smo kompletnu filozofiju poslovanja. Tako smo uveli mjere štednje na svim nivoima, poboljšali kvalitet servisa i sada, naprimjer, poslove odvoza sata, dok je prijašnjem timu trebalo osam dana za to. Procent naplate podigli smo za tri postotka i sve to je rezultiralo time da smo općinsku kasu napunili s novih £300.000. Važnu stavku u kompletnom postupku čini i to što smo upola umanjili greške naših radnika, a to naravno treba zahvaliti redovnim treninzima koje obavljamo u sklopu departmenta. Haber: Možete li našim čitateljima reći nešto više o toj nagradi i kako vi na nju gledate. Mirsad Bakalović je magistrirao biznis i administraciju na prestižnom londonskom Metropolitan univerzitetu. Završio je i niz stručnih kurseva, koji su mu pomogli da ovako visoko kotira na polju biznisa. Njegove sestre Aida i Senada su također magistrirale u Londonu, pa roditelji Šaban i Tifija mogu biti ponosni na svoju djecu. Mirsad je u sretnom braku s Jasminom (djevojački Prevljak) iz Konjica, imaju dvoje djece - sina Benjamina i kćerku Hanu. Mirsad Bakalović se rado sjeća mladalačkih dana kada je kao kadet čapljinskog Borca pred sami rat nastupao za kadetsku fudbalsku reprezentaciju Hercegovine. 24 Bakalović: Pa, mogu reći da je ovu nagradu zaslužio moj tim i da su njegove inicijative i entuzijazam prepoznati od, prije svega, naših korisnika usluga, koji imaju samo riječi hvale za naš servis. To su prepoznali ljudi iz časopisa Parking Review, koji zajedno s organizacijom Equita iz Londona, tradicionalno dodjeljuje nagradu British Parking Awaeds. To je otpilike kao izbor sportiste godine u nekoj zemlji. O Mirsadu Bakaloviću, bh. menadžeru u Londonu, sigurno ćete još čitati na stranicama naših novina, jer su ovog mladog stručnjaka njegove kolege predložile za prestižnu nagradu „menadžer godine“. Prema posljednjim informacijama, Mirsad Bakalović je ušao u najuži izbor. Haberi iz Asocijacija Velika Britanija - Bosna i Hercegovina – ulaganja NEDŽIM GAKENYI: BiH IMA KVALITETNIJE PROGRAMERE NEGO INDIJA Činjenica da je Bosna i Hercegovina rizična za strana ulaganja nije spriječila poslovne partnere u britanskoj kompaniji “Green River-Media” iz Wokinghama da se odluče ulagati u ovu balkansku zemlju i nastave zapošljavati”bosansku pamet”. Po svim relevantnim analizama Bosna i Hercegovina spada u red zemalja rizičnih za ulaganje. Iako je ta informacija poznata Nedžimu Gakenyiu i njegovim partnerima u kompaniji "Green River-Media", koja je stacionirana u engleskom gradiću Wokingham, oni su se ipak odlučili za ulaganje u Bosnu i Hercegovinu. Otvorili su u Sarajevu i Mostaru kompaniju pod istim imenom. Nešto više o tome kazao nam je mladi direktor ove kompanije Nedžim Gakenyi. - Moj poslovni partner Armin Ališić i ja ubijedili smo trećeg partnera u kompaniji, Normana Gravesa, da u našoj zemlji ima odličnih programera, stručnjaka za web dizajn i elektronske medije. Naime, naša kompanija se bavi digitalnom promocijom i online poslovanjem kompanija. Naši klijenti ovdje u Engleskoj su banke, socijalna osiguranja i mnoge kompanije koje posluju preko interneta. Jednostavno rečeno, mi im programiramo kompletno poslovanje od web stranice do prezentacije prodaje i naplate njihovih proizvoda ili, što se tiče banaka, tu smo se usavršili za online bankarstvo. Znači, osposobljeni smo da uradimo sve vrste online biznisa, što je ovdje veoma traženo. E sada da se vratimo na to zašto smo u Bosni i Hercegovini. Pa zato što u našoj zemlji imamo odličnih programera koji tečno govore engleski jezik i koji su svojom stručnošću kadri zadovoljiti ovdašnje potrebe. Ako sam dobro shvatio, vi ste tu na neki način da iskoristite "bosansku pamet." Ne da iskoristimo, već da zaposlimo i na neki način promovišemo kvalitetne kadrove iz naše zemlje te da pokažemo drugim sličnim kompanijama u cijelom svijetu put gdje mogu naći kvalitetne kadrove. Naime, ovdje u Engleskoj vlada fama da su najbolji programeri u Indiji i većina ovdašnjih kompanija koristi njihove usluge. Mi smo tu da im pokažemo da u BiH ima kvalitetnijih stručnjaka nego u Indiji, da su bolje školovani i da većinom svi govore engleski jezik, što je veoma važno u ovom poslovanju. Na ovom tržištu mi smo već sedam-osam mjeseci i za to vrijeme smo zaposlili 12 programera, otvorili dvije kancelarije - u Sarajevu i Mostaru, gdje oni rade, i, naravno, u planu imamo zapošljavanje još velikog broja stručnih kadrova. Mogu vam reći da smo iznenađeni kvalitetom naših programera. Pogotovo odlične kadrove ima Univezitet u Mostaru odnosno njihov odsjek informatike, s kojim smo uspostavili kvalitetnu saradnju. S dekanom 25 Fuadom Čatovićem smo dogovorili da naša kompanija učestvuje i u programskim aktivnostima ovog fakulteta, da studentima držimo povremene seminare i da se tokom studija njihovi studenti vježbaju na našim svakodnevnim poslovima. To će biti i prilika da oni stiču iskustva, ali da i mi među njima prepoznamo prave talente. Ovdje treba gledati i ekonomsku računicu, jer ipak naši stručnjaci u Bosni i Hercegovini su puno jeftiniji nego engleski i indijski programeri i ta činjenica je veoma bitna u našem poslovanju. Zahvaljujući tome, konkurentni smo na ovdašnjem tržištu. Zbog činjenice što joj je tržiste u Engleskoj, a radna snaga u Bosni i Hercegovini, ova kompanija se nije susrela s problemima s kojima se svakodnevno susreću strani investitori u Bosni i Hercegovini - jer ne zavisi od "pravila" koja važe na domaćem tržištu prilikom dobivanja poslova. Za kraj, pitali smo Nedžima Gakenyia otkud kompaniji ime "Green River" (Zelena rijeka), kada u Engleskoj nijedna rijeka nije zelena. To je zato što smo Armin Ališić i ja rodom iz Prijedora i što smo najljepše dane svog djetinjstva proveli na zelenoj rijeci, ljepotici Sani. BiH dopunske škole U BH DOPUNSKU ŠKOLU U BIRMINGHAMU UPISANA 32 MALIŠANA Sudeći po broju djece, ove školske godine je procvjetala Bosanskohercegovačka dopunska škola u Birminghamu. Reklo bi se “pravi bum”, jer u školske klupe pod Škola Birmingham 2010-11 Informaciju više dobili smo od dugogodišnje učiteljice u školi, Azre Bašić: - “Bosanska kuća” u Birminghamu osmog razreda, a i ove koje imamo nisu dovoljno prilagođene uslovima i uzrastu s kojim radimo. Ipak mene najviše raduje činjenica da ovu našu školu pohađa više od 90 posto djece školskog uzrasta, što znači da je stvarno u Birminghamu i Wolverhamptonu sazrelo mišljenje da od ove škole najviše koristi imaju naša djeca. Koristim priliku da zahvalim roditeljima koji svoju djecu, učenike, dovode u školu, jer ipak svi oni, na neki način, svoje vikend obaveze prilagođavaju ovoj ustanovi. Učiteljica Dževdana Gološ radi s predškolskim uzrastom i najmlađim učenicima, a, sudeći po njenim riječima, zadovoljstvo je raditi s njima. Dževdana Gološ sa predškolskim uzrastom budnim okom učitelja Azre Bašić, Dževdane Gološ i Emira Bolića polovinom septembra sjela su 32 mališana iz Birminghama i Wolverhamptona. pruža odlične uslove za rad, djeca su podijeljena u tri grupe i radimo po planu i programu za dopunske škole. Naravno, u radu se susrećemo s dosta problema, jer i dalje nemamo adekvatne knjige za učenike od petog do 26 - Dječica su predivna i s njima je milina raditi, željni su novih znanja i prije svega dječije igre i dobrog druženja. Atmosfera u učionici je odlična i svi nastoje impresionirati učiteljicu. Iskoristila bih priliku i novim učenicima: Tariku Bektiću, Sajri Zukić, Amaru Haliloviću, Sabitu Foriću, Dinki Dautoviću, Benjaminu Zlomožici, Hani Cerić i Ryanu Hadžoviću poželjela dobrodošlicu u Bosanskohercegovačku dopunsku školu - kazala je učiteljica. BiH dopunske škole “Muška glava” u školi, učitelj Emir Bolić, osvrnuo se na samu organizaciju rada ove ustanove: se troškovi škole i učitelja. Nažalost, iako se radi o jednoj od najvažnijih stvari, za obrazovanje naše djece u dijaspori još nema finansijske Emir Bolić sa “najstarijom” grupom učenika - Bosankohercegovačku dopunsku školu u Birminghamu i dalje će svojim sredstvima finansirati lokalna bh. asocijacija, a svoj doprinos, posredstvom upisnine, daju i roditelji naših učenika i od tih sredstava podmiruju pomoći od bh. ambasade u Londonu niti od nadležnog ministarstva iz Bosne i Hercegovine. Doduše, nedavno smo iz naše ambasade u Londonu dobili neke dnevnike rada koji me podsjećaju na vrijeme kada sam ja išao u osnovnu školu. Ipak, danas Bosanskohercegovačka asocijacija iz Birminghama zahvaljuje se svim roditeljima koji su uplatitili upisnisnu za svoju dejcu koja pohađaju dopunsku školu: Suvadi Bogdanić, Samiri Karić, Admini Dedić, Selimu Zlomužici, Melihi Hadžović, Admeli Musić, Dženani Burazerović, Lejli Gazibegović, Himzi Mekiću, Anesu Ceriću, Mirsi Ćatibušiću, Memi Zulkiću, Edini Halilović, Seidu Foriću, Enesu Durmiševiću, Bakiru Dergiću, Suadu Halvadžiću, Hasi Dergiću, Suadu Zukiću, Rasimu Dautoviću i Sadi Bektić. je vrijeme elektronskih formi i niko više nema vremena za staromodnu tehnologiju niti za popunjavanje nekih beskorisnih formi. Na kraju, zahvalio bih rukovodstvu bh. asocijacije i koordinatoricama za školu Suvadi Bogdanić i Samiri Karić, koje svoj posao odrađuju s velikim entuzijazmom - na zadovoljstvo učenika, roditelja i nastavnika. U sklopu ove škole odvija se nastava iz vjeronauke, koju predaju imam Elvir Huseinhodžić i Ada Dedić. London KO SU VOLONTERI BHCUK ? Do sada sam uglavnom pisala o učenicima naše škole, njihovim aktivnostima, radostima i uspjesima, ali i problemima koji prate rad u dopunskoj nastavi. liku čuti izraz “gajret”. Najčešće je taj “gajret” ili dobrovoljni, neplaćeni rad bio vezan za građevinske ili poljoprivredne poslove, a domaćinu je pored fizičke pomoći nuđena i moralna podrška. Najčešća tema mojih javljanja bila su djeca, ta vojska najjača, na kojima se temelji naša budućnost. Dolaskom na Ostrvo “gajret” je prerastao u volontiranje koje obuhvata razne sfere života. Volonteri u našoj organizaciji su ljudi različitih profila, zanimanja, porijekla. Oni dolaze iz svih krajeva BiH, ponekad i iz drugih zemalja. Oni su ljudi koji godinama osjećaju ovu organizaciju kao svoju drugu kuću. Njihov moto je po onoj narodnoj “Kad se vrijedne ruke slože, sve se hoće, sve se može”. Ipak, mislim da je nepravedno ne spomenuti njihove roditelje i staratelje, bez čije svijesti o vlastitoj pripadnosti, bez angažmana volje i istrajnosti rad u školi ne bi imao smisla. Oni su veoma važna karika u trouglu UČENIK - NASTAVNIK - RODITELJ, u kome komunikacija mora biti na izuzetnom nivou da bi se došlo do željenih rezultata. U ovom tekstu neću pisati samo o roditeljima učenika koji se bave volonterskim radom već ću pisati i o onim roditeljima koji nemaju djecu u našoj školi, ali ih to nimalo ne sprječava da volonterski pomažu u radu našeg kluba / asocijacije. Dok sam bila mala često sam imala pri- Ali nije sve uvijek idealno kao u pjesmi. Oni često nailaze na nerazumijevanje najbliže okoline, ponekad i na kritike onih koji su više pasivni nego aktivni. To nisu uvijek ljudi “koji nemaju drugog posla” ili imaju “vremena na pretek” ili “ubijaju dosadu”. To su veoma često ljudi koji rade puno radno vrijeme, nemaju vremena na pretek, ali ono dragocjeno vrijeme koje im ostaje koriste za dobrobit cijele zajednice. Volonteri su često u sjeni, nenametljivi, 27 uzorni ljudi koji osjećaju duhovnu satisfakciju u onome šta rade. Ponekad je njihov rad prepoznatljiv, priznat od zajednice i pojedinaca. Nažalost, ponekad su i osuđivani od onih koji malo daju, a mnogo traže. Naša organizacija je dugo godina imala uspone i padove, transformacije, krize, ali uvijek vjeru u bolje sutra. Već treću godinu nema profesionalnog radnika, bori se za opstanak i opstaje zahvaljujući volonterima, koji rade sve, počev od administrativnih poslova, komunikacija s BiH i drugim asocijacijama, finansijskih izvještaja, obrazovnog rada s djecom, organiziranja priredbi, izdavanja brošura, uređivanja web stranice, amaterskog žurnalizma, kuhanja, pospremanja, čišćenja i još mnogo toga. Ne mogu da se ne osvrnem na starije članove Asocijacije koji su uložili mnogo nesebičnog rada za dobrobit cijele organizacije, počev od našeg legendarnog Rahme Vukelića i njegove familije, do Muhameda, Indire, Nasihe, Beće, Sevlete, Bronweene, Nisada, Fahre, Derviše, Abdulaha, bračnog para Mastnak, Vere, BiH dopunske škole Nađe, Baje, Vasifa, Dine i mnogih drugih koje možda nisam spomenula jer nisam imala priliku s njima surađivati. Vremenom su se aktivnosti Asocijacije promijenile te postepeno prerasle u školske aktivnosti kao jedine. To ne znači da su volonteri zaboravljeni. Oni su uvijek dobrodošli. NOVA VREMENA - NOVI IZAZOVI ZA NOVE I STARE VOLONTERE Dolaze neka nova vremena koja donose nove izazove. Kada Asocijacija ima profesionalne radnike, mnoge obaveze nalaze se u njihovim opisima poslova. U situaciji u kojoj smo se našli proteklih nekoliko godina, obrazovanje, raznolikost u sposobnostima, optimizam i entuzijazam volontera bili su na našoj strani. Teško je sada nabrojati svaki posao koji su volonteri BHCUK-a do sada odradili. Pokušat ću navesti samo ono po čemu su pojedinci ostali najzapaženiji, ono što je vremenom postao njihov zaštitni znak: Bez Esada i njegove kreativnosti ne bi imali našu web stranicu, koja nas je uvela u 21. stoljeće i promovirala naše aktivnosti, bez Safetove požrtvovnosti ne bi dovoljno znali o finansijskim poslovima, bez Ahmeta i njegove dobre volje ostlali bismo siromašni za mnoge dobre ideje, za videozapise najvažnijih događaja, za majice s logom Asocijacije koje i danas nosimo, a bez prosvjetnih radnika i njihove upornosti školske aktivnosti, koje su i glavne, zamrle bi. Svako je unio veliki dio sebe u BHCUK: Farko u sport i prosvjetu, Meho u koordinaciju s ostalim organizacijama, Vedrana se odlično snašla u ulozi predsjednice, u komunikaciji s ljudima i muzičkom stvaralaštvu. Njen suprug, Wajahat, nije Bosanac porijeklom, ali je uvijek spreman pomoći. Tu je i Bronween, koju ponekad viđamo, a koja je bila jako angažirana oko organiziranja komemoracije u Srebrenici. Tu su i Mike, čija je dobrotvorna organizacija toliko puta pomogla ljudima u BiH i našoj asocijaciji, Jasmina, koja se pored uloge predsjednice prije par godina našla i u ulozi glumice zajedno s Rahmom, Muhamedom, Šahom, Fahrom i Irhadom, koji se sada bori s teškom bolešću iz koje će, nadamo se, izići kao pobjednik. Moram spomenuti i našu Nasku, koja će osim kulinarskih vještina ostati zapamćena po izuzetnom smislu za humor i sposobnosti da svojim šalama razveseljava ljude oko sebe. Kada sam većinu članova Asocijacije iznenadila ovim tekstom, uglavnom su kazali da spominjanje njihovih imena nije važno, jer to nesebično rade za našu zajednicu - ne zato što moraju, nego što žele, insistirajući na anonimnosti. - Važna su djela, a ne riječi - naglasili su mi skromno. - Djela su itekako bitna, a bitno je i prepoznavanje nečijeg rada za bh. zajednicu, koja je veoma mala i koja mora opstati za naše mlade generacije. Tu je i naša Besima, koja je toliko puta bila angažirana na prikupljanju sredstava za različite humanitarne akcije. Besima je sa Zumrom, Endirom, Zarinom, Sabihom, Gospom i drugima (neka mi oproste svi čija imena nisam spomenula) pripremala hranu za skupove škola i priredbe. Članovi Izvršnog odbora i prosvjetni radnici najčešće podnose najveći teret, mada je i rad ostalih volontera podjednako vrijedan. BUDUĆNOST BH ASOCIJACIJA U VELIKOJ BRITANIJI Mnogi naši sugrađani žive u Velikoj 28 Britaniji više od 15 godina. U periodu od 1992. godine do danas stvarane su mnoge bh. asocijacije radi okupljanja naših ljudi i očuvanja našeg kulturnog identiteta. Mnogi volonteri koji su učestvovali u stvaranju tih asocijacija danas su ljudi u petoj, šestoj ili sedmoj deceniji života. Većina asocijacija uglavnom ima programe namijenjene djeci koja nakon završetka osmogodišnjeg školovanja nemaju programe u koje bi se mogli uključiti ili su fondovi namijenjeni starijoj populaciji. Ostaje pitanje ko će jednog dana nastaviti ono što su mnogi od nas započeli i da li će naša djeca imati dovoljno vremena i ljubavi da sačuvaju ono što smo godinama njegovali. Našim organizacijama trebaju nova snaga, novi volonteri, djeca koja će sačuvati ono što smo mukotrpno stvarali. Vjerujem da i ostale organizacije imaju mnogo volontera koji su do sada bili anonimni i koji zaslužuju da se o njima piše u “Haberu” pod rubrikom “Profil volontera”. Nadam se da ćemo u ovoj rubrici čitati i o našim mladim ljudima, bivšim učenicima koji su usavršili jzik, stekli prestižne diplome, dobili zaslužna radna mjesta u britanskom društvu i rade na očuvanju vlastitiog identiteta. Njihovo vrijeme tek dolazi, a njihova domovina ih čeka! Završit ću ovaj tekst riječima jednog našeg vrijednog volontera koji je jednom prilikom zapisao: Prije nego što se upitate šta je to asocijacija uradila za vas, upitajte se šta ste vi uradili za asocijaciju. S. Jakupović BiH dopunske škole NAKON TROMJESEČNE LJETNE PAUZE, PONOVO U ŠKOLSKIM KLUPAMA Nakon tromjesečne ljetne pauze, đaci “Prve BH dopunske škole” ponovo se vraćaju u školske klupe, nadam se s većim entuzijazmom i boljim uslovima, s više optimizma, ljubavi i predanosti, s više motivacije i emocija - sa svim ovim komponentama bez kojih nema očuvanja naše kulture, jezika i identiteta. Većina roditelja i učenika provela je ljetni raspust u Bosni i Hercegovini te se sretno vratila nazad u Englesku svakodnevnim obavezama. Iako je početak 2010/2011. godine bio planiran za 18. septembra 2010. godine, nastava je odgođena zbog posjete pape Benedikta katedrali u Westminsteru i nedostupnosti prostoru u Abbey Centru, u kojem se nastava održava već četvrtu godinu. Nastava je zvanično počela 25. septembra, u starom terminu od 14.00 do 17.00 sati. Učenici su organizovani u dvije grupe, u skladu sa starosnim godinama. Nastavu izvode Mirsad Handžar i Semira Jakupović. Sve osobe uključene u rad s djecom bile su u martu i aprilu ove godine podvrgnute CRB-u, policijskoj provjeri, pri Westminster Volunteer Centru, koja je neophodna za sve osobe uključene u rad s djecom. Ove godine je broj učenika manji jer je u prošloj godini osmogodišnje školovanje završio veliki broj naših učenika. U prvi razred su upisana dva djeteta: brat i sestra, Mirnes i Emina Salešević. Upis u prvi razred još traje te molimo da nam se jave svi roditelji koji imaju djecu starosne dobi pet i šest godina a zainteresovani su za nastavu na maternjem jeziku. Adresa škole je: The Abbey Centre, 34 Great Smith Street, London, SW1P 3BU. Više podataka o školi možete naći na web stranici škole, a to je: www.bihcuk.com. Učenici koji pohađaju školu ove godine su: 1-4 razred: Mirnes i Emina Salešević, Hanna, Hafsa, Ilyas i Amir Jalisi, Hannah Handžar-Maldonado, Amir Hodžić, Emir Zengin i Maida Muratović; 5-8 razred: Antina i Kristina Zelceska, Hana Buljko, Hena i Ema Pašić, Almir Hadžić, Elma Gredelj, Amar i Muhamed Jakupović i Sara HandžarMaldonado. Za predškolsku grupu do sada su zainteresovanost pokazala dva roditelja, a mi se iskreno nadamo da će broj zainteresovanih biti veći. Ovu školsku godinu počinjemo uz znatno bolju finansijsku potporu HABER PRETPLATNI KUPON IME.................................................................................................. PREZIME....................................................................................... ADRESA........................................................................................ ........................................................................................ TEL:.............................................................................................. GODIŠNJA PRETPLATA IZNOSI £10 Ček naznačiti na: BH UK Network Molimo da ovaj kupon zajedno sa čekom pošaljete na adresu: BH UK NETWORK, Bosnia House, 36 Medley Road, Birmingham , B11 2NE 29 nego što je to bilo prethodnih godina. Naime, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da dobijemo finansijska sredstva putem različitih aplikacija, konačno nam se osmjehnula sreća. Obaviješteni smo početkom septembra da smo ispunili uslove za Grassroots grant. Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Sakibu Podgorici za izradu aplikacije, kao i članovima našeg izvršnog odbora, gospodi Safetu Vukeliću i Farki Selmanu, te gospođi Diani Ivanović, koja nam je dala odlične preporuke. Veliko hvala i našoj predsjednici gospođi Vedrani Kovačevic-Jalisi, koja se odlično snašla u ulozi predsjednice i s puno optimizma i nade u bolje sutra pristupa svim izazovima koje donosi rukovođenje jednom asocijacijom. Nastavnici Mirsad Handžar i Semira Jakupović izradili su godišnji plan za školsku 2010/2011. godinu, planirajući, pored redovne nastave, posjetu poznatim muzejima, kinima, izletištima itd., a sve radi povećanja motivacije i uključivanja novih metoda učenja. Želja nam je da u realizaciju našeg plana za školsku 2010/2011. godinu uključimo i kratke projekcije domaćih filmova, druženja djece s našim pjesnicima, dramske predstave i sportske aktivnosti uz pomoć nastavnika Farke Selmana itd. Tekst: Semira Jakupović BiH dopunske škole EXODUS FESTIVAL - MANCHESTER GRADONAČELNIK UŽIVAO U BOGASTVU BOSANSKE KUHINJE Bosanskohercegovačka dopunska škola iz Manchestera ljetos je na festivalu manjinskih zajednica u ovom gradu dostojanstveno predstavila tradiciju i kulturu Bosne i Hercegovine. Sadija Muminović, koordinatorica škole, kazala nam je da su u gradskoj vijećnici učenici i roditelji na izložbenom prostoru predstavili rukotvorine i dječije radove. - Roditelji su pokazali bogatstvo naše kuhinje i način pripremanja i uživanja u bosanskoj kahvi. Gradonačelnik Manchestera, vijećnik Mark Hackett, posjetio je bosansokohercegovački štand, probao našu hranu i kahvu, izrekao niz pohvala za naše specijalitete i onda nas nagradio vaučerom od £10. Također je kazao da je prvi put u životu probao bosanskohercegovačku hranu i da je izuzetno ukusna. Uime Bosanskohercegovačke dopunske škole iskoristila bih priliku i zahvalila svima koji su učestvovali u ovom izuzetnom predstavljanju naše tradicije i kulture u Manchesteru. Posebne čestitke našim vrijednim volonterima Rasemi, Almi, Zabunesi i Diani. Ovo je još jedna potvrda da Bosanci i Hercegovci treba da budu ponosni na svoju zemlju i kulturu - riječi su Sadije Muminović. Gradonačelnik Manchestera, vijećnik Mark Hackett Pakistanka i Kineskinja. Naš vrijedni Ahmed Bajramović mušku klasu što se naši ljudi i njihovi prijatelji iz Manchestera svake subote lijepo Inače, od septembra je ponovno startala ova škola, koja sve više postaje internacionalna. - Osim bosanskog jezika naša djeca u školi uče muziku s naših prostora, koju im, uz sviranje frule, predstavlja Britanka Diana Musa. Ona ih također podučava tajnama našeg folklora i drame. Djeca to vole i svako naše subotnje druženje umjesto dva sata traje pet-šest sati. Nastojimo djecu što bolje naučiti maternjem jeziku, jer nikada se ne zna gdje će ih život odvesti. Da se roditelji ne bi dosađivali, mi smo im u isto vrijeme ponudili učenje arapskog jezika, tako da u ženskoj klasi profesorica Melika Zabunesi uči deset žena. Razred je internacionalan. U njemu su šest Bosanki, dvije Britanke i po jedna Radost druženja podučava arapskom pismu - kazala je Muminović. Ipak najveći uspjeh ove škole je to 30 druže uz bosansku kahvu i tradicionalna jela BiH, a usput ponešto i nauče. Bosanskohercegovačka dijaspora USPJEŠNO ZAVRŠENI SUSRETI DIJASPORE U JAJCU Deseti jubilarni susreti na Plivi održani u nedjelju 25. jula na Plivskom jezeru u Jajcu, ocijenjeni su veoma uspješnim, kao jedinstvena ovogodišnja centralna manifestacija ove vrste čiji su organizatori imali za cilj povezivanje bh. Dijaspore sa Maticom. "Biće grada Jajca nije kompletno, ukoliko ne postoji jaka veza između naših građana u Jajcu i Jajčana u Dijaspori. Danas smo ponosni, što su na jubilarne, Desete susrete na Plivi, došli naši prijatelji iz cijele Bosne i Hercegovine i svijeta, predstavnici institucija, udruženja, preduzeća – što su došli Jajčani, koji su osnovali i Svjetsko udruženje u kojem su okupljeni... U ime svih građana Jajca, želim vam da se dobro osjećate i da opet dođete u naš grad", kazao je na otvaranju Desetih susreta na Plivi i manifestacije DI-LOK (dijaspora i lokalno stanovništvo), načelnik općine Jajce Nisvet Hrnjić. On je podsjetio da je Jajce kandidat za stavljanje na listu UNESC-oa i da su Susreti na Plivi, značajan doprinos promociji bogatih potencijala ovoga grada. Organizatori Manifestacije, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Općina Jajce, Ured za povratak grada Stockholma, Centri za lokalni razvoj BiH i Planinarsko društvo Ćusine I Svjetski savez dijaspore BiH, i pored kiše, uspješno su realizirali planirane sadržaje, priredivši za goste niz zabavnih i kulturnih sadržaja. Kroz ekonomski i omladinski forum, na kojima je sudjelovalo više od stotinu subjekata, napravljeni su kontakti među bosanskohercegovačkim preduzećima, udruženjima i pojedincima, a značajan doprinos tom povezivanju dali su društveni vodiči devet Centara lokalnog razvoja BiH, koliko ih djeluje u našoj zemlji. Ovi centri djeluju šest godina zahvaljujući podršci Ureda za povratak grada Stockholma, a osnovna im je zadaća podrška i planiranje razvo- ja u lokalnim zajednicama, sa akcentom na povezivanje ljudi i okupljanje oko pozitivnih ideja. Emina Krzović, šefica Ureda za povratak tokom trajanja ekonomskog foruma, kazala je kako je Manifestacija DI-LOK novi model povezivanja na poslovnom planu, koji će kroz bosanskohercegovačke biznis-klubove u svijetu i poduzetnike u BiH, pokušati iznaći rješenja za pokretanje novih biznisa, povezivanje postojećih i permanentno istrajavanje na izvozu: "Naš moto je: Povezivanje, povezivanje, povezivanje!!! To je način na koji možemo stvoriti jaku platformu za ekonomski prosperitet. Taj 31 model povezivanja mi smo kroz mrežu Centara lokalnog razvoja već isprobali i na dobrom smo putu, da pored devet postojećih, napravimo još nekoliko novih", riječi su Emine Krzović, kojima je predala moderiranje na Ekonomskom forumu Naidi Ribić, poduzetnici iz Austrije. Susreti na Plivi i DI-LOK najveća su do sada organizirana manifestacija s ciljem ekonomskog, kulturnog i drugog povezivanja građana BiH koji žive u Matici i Dijaspori. "Smatram da će ova manifestacija učvrstiti mostove suradnje između BiH i BH Dijaspore, te razviti nove oblike suradnje BH institucija i institucija kraljevine Švedske. Posebno važan značaj ove manifestacije je ekonomsko povezivanje naših građana, koje smo imali priliku danas da pratimo na Ekonomskom forumu", kazao je Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice, zahvalivši se gostima iz Švedske, na svesrdnoj pomoći u organizaciji ove manifestacije. Primajući zahvalnicu od ministra Halilovića, Anders Perts, šef migracionog zavoda Švedske, istakao je kako Švedska Vlada podržava procese povratka u BiH još od 1996. godine. Bosanskohercegovačka dijaspora Prva konferencija bosanskohercegovačke dijaspore u Evropskom parlamentu OD VOGOŠĆE DO BRUXELLESA Želeći napisati tekst o 1. konferenciji bosanskohercegovačke dijaspore u Evropskom parlamentu, nastojao sam da to ne izgleda kao zapisnik, nego da ostane zabilježeno kao historijski događaj. (ESI), Eduard Kukan, predsjednik delegacije Evropskog parlamenta za zapadni Balkan, Mersiha Džabić, predstavnica Mladih BiH, i Ruzmira Velike Britanije itd. Među njima je mnogo mladih iz drugih zemalja koji su zainteresirani za BiH i njenu dijasporu, što je za svako pohvalu. Konferencija je održana 30. septembra u zgradi Josefa Antala, dijelu fantastičnog kompleksa čiji vas izgled neće dovesti u sumnju da je riječ o instituciji moći. Inicijatori ovog skupa bili su Mladi BiH, krovna organizacija Mladih iz Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj, Platforma BiH i poslanica socijalista u Evropskom parlamentu iz Nizozemske Emine Bozkurt. Kako sam i naslovio ovaj tekst, od hotelske sale u Vogošći, gdje je 25. i 26. maja 2002. godine održan 1. kongres Svjetskog saveza dijaspore BiH (SSDBiH), do impozantne zgrade Josef Antal u Evropskom parlamentu u Bruxellesu, veliki je i naporan put, koji se, na kraju, ipak isplatio. Na putu za Bruxelles imao sam priliku da u vozu razgovaram s jednim Belgijancem, koji mi tada reče da se kompleksi zgrada kao što je Evropski parlament nalaze i u Luxembourgu i Strasbourgu. Moj sugovornik je pokazivao određeni skepticizam pa je spomenutu zgradu nazvao najvećim birokratskim aparatom u Evropi napravljenim „samo da bi mogao parirati Americi i Kini u preraspodjeli snaga u političkim i ekonomskim sferama u svijetu“. Bilo kako bilo, tu je moć i tu se odlučuje o mnogim stvarima važnim za budućnost evropskih država - pa tako i naše. A kako rekoše u Bruxellesu, ovaj sastanak neće biti ni prvi ni posljednji, već će prerasti u tradiciju. Učesnici ovog skupa važe za vrsne poznavaoce prošlih i sadašnjih prilika u BiH. Nabrojaću samo neke od njih: Valentin Inzko, visoki predstavnik za BiH, Hannes Swoboda, član Evropskog parlamenta, Osman Topčagić, ambasador BiH pri Evropskoj uniji, Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH, Alexandra Stiglmayer, direktorica Evropske inicijative za stabilnost Tihić - Kadrić, pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice u BiH. Tema sastanka odnosila se na prošlost, sadašnjost i budućnost BiH i njene dijaspore. Očito je da su svi govornici itekako upoznati s navedenom temom. Ne treba zanemariti ni posjećenost. Primijetio sam da su učesnici iz različitih zemalja, Belgije, Bosne i Hercegovine, Luksemburga, Nizozemske, Njemačke, 32 Diskutiralo se otvoreno: o Ustavu BiH, dvojnom državljanstvu, izborima i izbornom zakonu, poštivanju ljudskih prava, korupciji, nepostojanju funkcionalne države, problemu priznavanja školskih diploma i sl. Pođimo redom. Prvi dio sastanka posvećen je „prošlosti i sadašnjosti“. Tema široka Bosanskohercegovačka dijaspora i interesantna. Uvodničarka Emine Bozkurt dotakla se svih problema s kojim se susreću bh. dijaspora i država BiH. Stavovi su različiti, ali svi se slažu u tome da BiH kao država zaostaje u razvoju i da će, ako nastavi ovako, biti „crna rupa“ u ovom dijelu Balkana. Naglašeno je da su Bosnu i Hercegovinu pretekle sve susjedne države mapa puta, koja je odavno trebalo da bude završena kako bi se regulirao vizni režim. Tačno je da je Evropska unija uložila znatna sredstva u obnovu političkog sistema, a koliki je njihov učinak u rješavanju starih i stvaranju novih, naprednijih političkih prilika diskutabilno je. U svom obraćanju visoki pred- BiH po rezervama vode jedna od najbogatijih država u Evropi. On je spomenuo i poteškoće prilikom registriranja poduzeća, zbog čega, naglasio je, BiH nije privlačna za strana ili bilo kakva druga ulaganja. Učesnici sastanka smatraju da dijaspora ima ogroman potencijal koji treba da igra aktivniju ulogu kako u samoj državi tako i pri institucijama Evropskog parlamenta. Konstatirano je da je cifra od 1,3 miliona Bosanaca i Hercegovaca koji žive izvan matične države respektabilna te da bh. dijaspori, s obzirom na to, treba dati značajniju ulogu od ove dosad. U skladu s tim, predsjednik SSDBiH Zaim Pašić uručio je svim govornicima brošuru o historijatu Saveza te pozvao zainteresirane da se priključe ovoj instituciji, naglašavajući da „samo tako ujedinjeni možemo lakše ostvariti svoje ciljeve i riješiti zajedničke probleme“. Govorilo se i o općim izborima u BiH. Stavovi su različiti. Mnogi učesnici su bili skeptični, poput Eduarda Kukana, koji je kazao da se neke stvari neće drastično promijeniti. Spomenut je i slab odziv glasača iz dijaspore, „velike biračke snage koja može promijeniti mnogo toga“. U vezi s liberalizacijom viznog režima, ocijenjeno je da odgovarajući organi BiH nisu ispunili postavljene uvjete, odnosno nisu ih riješili i prilagodili evropskim normama. Neki čak smatraju da liberalni vizni režim treba promijeniti bez uvjetovanja „jer svako drugo uvjetovanje bilo bi diskriminatorno i imalo bi sasvim drukčiji efekt“. koje su u razvoju i približavanju Evropskoj uniji. Mnogi smatraju da je stagniranje u razvoju funkcionalne države naročito prepoznatljivo u ove posljednje četiri godine te da mnogi zadaci koji su bili postavljani pred strukture vlasti u BiH nisu ispunjeni, a itekako su važni za njen put približavanja Evropskoj uniji i evroatlantskim savezima. Jedan od tih zadataka je i takozvana stavnik Inzko govorio je o resursima, prije svega o onim ljudskim i prirodnim. Kazao je da BiH ima ljude toliko sposobne i „rukate“ - da je to za svaku pohvalu, a bh. dijasporu je opisao kao jednu od najškolovanijih i najmlađih dijaspora u svijetu. Što se tiče prirodnih resursa, Inzko je istaknuo energetske, turističke i poljoprivredne potencijale, pri čemu je izdvojio bogatstvo vodom. Izrazio je žaljenje što se voda uvozi iako je 33 Moram spomenuti da je pred sam sastanak podijeljen liflet na kome je navedeno da su se sve države koje su odlučivale o ukidanju viznog režima dogovorile da to promijene, ali da je Francuska bila protiv, što ne začuđuje s obzirom na njene nove trendove u vanjskoj politici. Ne mogu se oteti utisku da tzv. poznavaoci prilika u BiH imaju specifičan nastup u svojim govorima. Znaju oni sve probleme ove države, ali joj ne daju da krene naprijed i bude funkcionalna. Spominju i ustav, i dvojno državljanstvo, i izbore i izborni zakon, i zaštitu ljudskih prava itd, ali uvijek preporučuju kako te Bosanskohercegovačka dijaspora probleme moraju rješavati domaći političari. To je zaista neshvatljivo! Svi znamo da ti problemi nisu od jučer i da na njih Evropska unija nije na vrijeme reagirala. Gospodo, da su bh. političari znali ili željeli rješavati probleme, oni bi to dosad i učinili! Svima su puna usta poruka da treba izaći na izbore kako bi se promijenio politički milje u BiH. I dijaspora se slaže s tim da treba izaći na izbore, pa je široko agitirala kod svojih članica - da bi odziv bio veći. Osvrnuo bih se na momenat kada sam gospodina Valentina Inzka upitao da li ja kao registrirani glasač koji dolazi iz Republike Srpske mogu glasati za člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH. Njegov odgovor je bio kategoričan: Ne, ne možete! E, to je suština izbornog zakona: ograničiti građanima slobodu biranja. Građani su zatvoreni u svoje torove, entitete, i možeš da glasaš samo za predvodnike u svom toru. Pa kako onda izbori mogu biti realni, ako se ne poštuju osnovna ljudska prava - da biraš i da budeš biran. Svima je jasno da bez promjene ustava nema pomaka u stvaranju funkcionalne države BiH. Tom konstatacijom se rješavaju i izborni zakon, i zakon o dvojnom državljanstvu, i stvaraju uvjeti za normalan život. Naročitu pažnju učesnika izazvalo je pitanje priznavanja u Bosni i Hercegovini diploma stečenih u inozemst- vu, počev od toga da u BiH ne postoji jedinstveni ured za legalizaciju diploma, kako je to utvrđeno Bolonjskom i Lisabonskom deklaracijom. Spomenuti su i zadaci Evropske unije nakon izbora u BiH. Rečeno je da treba ubrzati proces stvaranja novog tijela u čijem sastavu će biti eminentni poznavaoci prilika u BiH, koje će preuzeti odgovornost visokog predstavnika, te da treba odmah početi raditi na izradi i izmjeni Ustava BiH, kao i na primjeni odluke suda iz Strasbourga kada je u pitanju zaštita ljudskih prava. Pri tome svakako treba pristupiti i izmjeni Izbornog zakona BiH, kao i svega onoga što sprječava stvaranje normalne države. U drugoj sesiji bilo je riječi o budućnosti BiH, a u tom kontekstu i o budućnosti bh. dijaspore. Na upite pomoćnici državnog ministra Rusmiri Tihić - Kadrić zašto u BiH ne postoji ministarstvo za dijasporu ili zašto ne postoji samostalna izborna jedinica za dijasporu, kako bi se omogućilo direktno prisustvo predstavnika dijaspore u Parlamentu BiH, dobijen je „prepoznatljiv odgovor“: Zbog opstruiranja snaga kojima to nije u interesu. A to opet vodi ka zaključku da se bez širih strukturalnih promjena vlasti ne mogu rješavati ni ovakva pitanja. Mersiha Džabić, predstavnica Mladih BiH, poručila je da je jedini pravac i države BiH i bh. ujedinjene dijaspore - Evropa. Ona je naglasila da se svi problemi mogu riješiti samo 34 zajednički, s vlastima u BiH, Evropskim parlamentom i bh. dijasporom. Sve dok se ne otklone aktuelni problemi, ne može se govoriti o budućnosti bh. dijaspore. Jer, kako se može govoriti o budućnosti kada velikom broju ljudi prijeti opasnost da se mora odreći državljanstva BiH, s obzirom da 2013. godine istječe rok u kome se Bosanci i Hercegovci moraju opredijeliti koje će državljanstvo zadržati, a kojeg će se državljanstva odreći - ili državljanstvo matične države ili državljanstvo države u kojoj trenutno žive. Može li se to izbjeći? Svakako da može, i to promjenom Zakona o državljanstvu BiH, odnosno uvođenjem klauzule „da građanin BiH ni pod kakvim uvjetima ne gubi državljanstvo svoje države BiH”. I to bi bilo dovoljno! Kada se uzme u obzir da je konferencija u Bruxellesu pokazala spremnost i otvorenost predstavnika Evropskog parlamenta da saslušaju probleme bh. dijaspore, a oni su problemi i države BiH, mislim da je Evropska unija strateška budućnost SSD-a BiH i da ovakvu šansu ne treba propustiti. Naprotiv, treba iskoristiti sve resurse lobiranjem kod zvaničnika Evropskog parlament. Konferencija je u potpunosti uspjela, a za nadati se da su svi njeni učesnici ponijeli nove ideje o tome šta treba uraditi za svjetliju budućnost! Faruk Tičić Bosanskohercegovačka dijaspora INZKOVA PODRŠKA SSD-u BiH I POZIV NA RADNI SASTANAK U SARAJEVO Izlaganje predsjednika SSDBiH, gospodina Zaima Pašića Nekako u sjeni predizborne kam- su Emine Bozkurt, članica Evroppanje u Bosni i Hercegovini nedavno skog parlamenta, Ruzmira Tihić- Avaz: Poznato je da se na ovim konje u sjedištu Evropske unije u Brux- Kadrić - uime Ministarstva za ljudska ferencijama mnogo više odradi “iza ellesu organizacija „Mladi BiH“ iz prava i izbjeglice, te članovi komisija scene”. Da li je SSDBiH iskoristio Nizozemske organizirala zapaženu Evropskog parlamenta Hannes Swo- ovu konferenciju za uspostavljanje konferenciju o problemima Bosne i boda, Alexandra Stiglmayer i Edu- kvalitetnijih odnosa s Evropskom Hercegovine na putu ka evroatlant- ard Kukan, koji su govorili o svemu unijom? skim integracijama. što je neophodno da bi BiH ušla u proces pridruživanja Evropskoj uniji - Naravno, gospodin Inzko je pozvao Konferenciji je prisustvovalo više i o načinu na koji joj u tome može delegaciju SSD-a BiH na jedan radni od 150 delegata iz svih značajnijih pomoći bh. iseljeništvo. sastanak u Sarajevo gdje bi razgovbosanskohercegovačkih organarali o zajedničkom nastupu prema izacija. Svjetski savez dijaspore Ova konferencija je bila dobra prilika Evropkoj uniji i državnim organima Bosne i Hercegovine predstavljali da se ponovno iznesu svi zahtjevi bh. Bosne i Hercegovine. Taj sastanak će su predsjednik Zaim Pašić i članovi dijaspore. se najvjerovatnije održati početkom glavnog odbora Faruk Tičić i Ervin iduće godine, kada delegacija SSDSendijarević, koji su o aktivnostima - Stekao sam utisak da je visoki a BiH planira posjetiti novoizabrane i problemima Saveza upoznali kako predstavnik Inzko bio impresioniran državne organe. Također, po meni je zvaničnike Evropske unije tako i vi- mogućnostima bh. dijaspore, pa je jako važno to što smo uspostavili i sokog predstavniku za BiH Valentina u više navrata pokazao spremnost direktni kontakt s kancelarijom EU-a Inzka. da podrži sve naše zahtjeve. Dobar u Bruxellesu, odnosno s ljudima koji odziv imao je naš poziv da se Savezu odobravaju finansijsku potporu za Konferenciju je uspješno vodila priključe sve bh. organizacije, bez projekte koje na evropskom i svjetEmine Bozkurt, nizozemska članica obzira na nacionalni predznak - ka- skom nivu radi SSDBiH – naglasio Evropskog parlamenta zadužena za zao je Pašić. je Pašić. Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik SSD-a BiH Zaim Pašić izjavio je za „HABER“ da su na konferenciji organizirana dva panela. Prvi panel odnosio se na „prošlost i sadašnjost“. Njegovi učesnici bili su predsjedavajući Hannes Swobodauime MEP-a, Valentin Inzko - uime EUSR-a za BiH, Zaim Pašić - uime SSD-a BiH, Osman Topčagić, ambasador BiH u Evropkoj uniji, i Andres Levinsen, direktor Cross Cultures Project Assosiationa. Drugi panel bio je posvećen “budućnosti”. Njegovi učesnici bili 35 Bosanskohercegovačka dijaspora DVOJNO DRŽAVLJANSTVO - OHR PISMO GLAVNOG ODBORA SSDBiH INZKU 4. septembra (FENA) - Glavni odbor Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (GOSSDBiH) uputio je visokom predstavniku Valentinu Inzku pismo u kome pozdravlja njegovu inicijativu da se 14. septembra na raspravu Vijeća ministara BiH stavi Prijedlog zakona o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu koji je Inzko proglasio 18. septembra 2009. Vaš prijedlog je, nakon godinu dana, Vijeće ministara BiH usvojilo i mi vam zahvaljujemo što ste na ovaj način omogućili da se djeca rođena izvan BiH uvedu u evidenciju državljana BiH, navedeno je u pismu Inzku. Naglašeno je da mnogi Bosanci i Hercegovci koji žive izvan BiH a po različitim pravnim osnova- ma su stekli pravo da posjeduju državljanstvo država u kojim sada žive žele zadržati državljanstvo države iz koje potječu. Nažalost, na sve te incijative SSDBiH-a, koje su upućivane na "sve relevantne adrese u BiH, a i na kancelariju visokih predstavnika OHR-a u BiH, stizali su suhoparni odgovori kako se to pitanje može mijenjati samo izmjenom Ustava BiH", što GOSSDBiH smatra neshvatljivim. Evo, i ovaj Vaš primjer itekako pokazuje da se to može uraditi i bez izmjena Ustava BiH, ali izgleda da to zavisi od toga ko pokreće tu incijativu, istaknuto je u pismu. Zbog svega navedenog, Glavni odbor Svjetskog saveza dijaspore BiH postavlja više pitanja, počevši od toga da li se ovo šalju signali di- SASTANAK GO SSDBIH U PULI (REPUBLIKA HRVATSKA) U organizaciji Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) i Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH) u Puli će 5. i 6. novembra 2010. godine biti održan samit bosanskohercegovačke dijaspore, u čijem radu će učestvovati predstavnici bosanskohercegovačkih udruženja iz cijelog svijeta. Program aktivnosti: Subota, 6.11.2010 - Razmatranje i usvajanje zapisnika s 5. kongresa, održanog u Sarajevu od 21. do 23. maja 2010. -Zapisnik s 5. kongresa je dostavljen elektronskim putem članovima GO. -Razmatranje zapisnika sa sastanka GO SSDBiH održanog 23. i 24. maja 2010. u Sarajevu. - Izvještaj o aktivnostima GO SSDBiH nakon održanog 5. kongresa SSDBiH a) Izvještaj u povodu manifestacije “Dani bh. dijaspore” održane 25. jula 2010. u Jajcu - podnosilac izvještaja Hamdija Malić. b) Informacija o odlasku u Srebrenicu u povodu obilježavanja 15. godišnjice stradanja - podnosilac Hamdija Malić. c) Izvještaj u povodu izbora Ahmeda - Kemala Baysaka za najuspješnijeg biznismena u izboru Biznis foruma BiH. Izvještaj podnosi Hasan Šehović. d) Informacija o 1. konferenciji dijaspore BiH “Prošlost, sadašnjost i budućnost” u Bruxellesu 30. septembra 2010. Izvještaj podnosi Faruk Tičić. - Osvrt na opće izbore u BiH Izvještaj će podnijeti Zaim Pašić, predsjednik SSDBiH. - Susret privrednika-gospodarstvenika iz Istarske županije, BiH i svijeta. - Informacije o potencijalnim projektima partnera SSDBiH. Izvještaj podnosi predsjednik Zaim Pašić 12:00 - 13:00 - Program rada GO SSDBiH prema zaključcima Kongresa, prema prijedlogu predsjednika Zaima Pašića (prijedlog je ranije dostavljen članovima GO-a) i prema novim prijedlozima članova GO SSD. Izvještaj će podnijeti potpredsjednica Desanka Delić. e) Izvještaj Radne grupe SSDBiH* U sklopu ovih izvještaja raspravljati o prijedlogu smotre folklora i potrebe radne grupe za omladinu) -Izvještaj o finansijskom stanju, s osvrtom na članarinu SSDBiH. Izvjestaj podnosi blagajnik Sakib Podgorić. -Iznalaženje načina finansiranja SSDBiH - Raspisavanje konkursa za sljedeće nogometno prvenstvo SSDBiH. -Usuglašavanje zaključaka s ovog sastanka. -Određivanje mjesta i datuma održavanja sljedećeg sastanka. - Susret i razgovor ambasadora koji će biti pozvani i odazvati se 6. novem- 36 jaspori BiH da dvojno državljansto nije političko pitanje ili bilo kakvo drugo pitanje koje bi bilo toliko aktuelno, da li je pred opće izbore u BiH bila potrebna ovakva opstrukcija kojom se pokazuje da se Zakon o državljanstvu BiH može mijenjati na prijedlog visokog predstavnika, a koji je Vijeće ministara BiH jednoručki prihvatilo, pa do toga zašto visoki predstavnik Valentin Inzko ne uputi jedan takav prijedlog kojim bi se onemogućile sve birokratske norme koje koče promjenu članova 4. i 17. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik BiH'', broj 13, od 26. augusta 1999. godine) te dozvoli dvojno državljanstvo Bosancima i Hercegovcima koji žive izvan BiH. bra 2010., prema pozivu organizatora manifestacije (SABAH). Tom razgovoru će prisustvovati predstavnici Istarske županije i Grada Pule te dijaspore BiH. Ovaj razgovor će biti održan u sjedištu Istarske županije u Puli. Kulturno-zabavni program: - Izložba zidnog slikarstva poznatog sarajevskog slikara Abdulaha Avde Panjete u Domu hrvatskih branitelja. Postavka izložbe trajat će deset dana. - Smotra folklornog stvaralaštva kulturno-umjetničkih društava i zborova Bošnjaka u Republici Hrvatsoj s gostujućim kulturno-umjetničkim društvima iz BiH i Slovenije, a moguće i iz Turske, bit će održana u sportskoj dvorani „Mate Parlov“ u Puli. Zajednička večera, uz zabavni program svih sudionika ove smotre i uzvanika, zajedno s predstavnicima dijaspore, bit će održana u 23:00 sati, nakon smotre folkolora u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Nedjelja, 07. 11. 2010. Stručni skup „Bošnjaci u Hrvatskoj“ bit će održan u prostorijama Zajednice Talijana u Puli, a pristvovat će mu predstavnici nacionalnih manjina iz Republike Hrvatske te zvaničnici iz te republike i BiH, kao i predstavnici bh. dijaspore iz mnogih država. Faruk Tičić Humanitarne aktivnosti IRHAD DURAKOVIĆ SE U LONDONSKOJ BOLNICI LIJEČI OD nvCJD-a, MAJKA INDIRA OGORČENA NA BRITANSKO ZDRAVSTVO Borba za život Irhada Durakovića, 23-godišnjeg Sarajlije oboljelog od nvCJD-a, bolesti poznate kao „kravlje ludilo“, još traje. Irhad je trenutno smješten u londonskoj bolnici Chelsea & Westminster, gdje čeka izmještanje u specijaliziranu medicinsku ustanovu u Edinburghu kako bi mu bio urađen tzv. tretman Pentosan Polysulfate, koji usporava razvoj bolesti. Ovaj tretman je urađen jednom pacijentu prije devet godina i, zahvaljujući tome, on je još u životu. Nažalost, ovu tešku bolest prate dodatne komplikacije. Irhadu je, zbog intenziteta bolesti i nemogućnosti da se prirodnim putem hrani, morao biti ugrađen kateter u stomak, ali iscrpljeni organizam je teško podnio taj zahvat i Irhad je obolio od upale pluća, koju doktori saniraju već desetak dana jer ovako iscrpljen organizam ne može podnijeti liječenje u Škotskoj. Pored zdravstvenih problema pred Irhada i njegovu majku Indiru ispriječili su se problemi administrativne prirode. - Britanska birokratija u ovdašnjem socijalnom osiguranju je već otpisala mog Irhada, naime na razne načine odugovlači prebaciti potrebna sredstva na račun bolnice u Edinburghu. S time se kasni već dva mjeseca i naravno da se zdravstveno stanje mog Irhada pogoršava. Vjerujte, niko me ne može ubijediti da oni to ne rade smišljeno kako bi Irhad došao u stanje kada je nemoguće izvršiti potrebnu operaciju - u tom slučaju bi engleskom socijalnom osuguranju ostao novac namijenjen za Irhadovo liječenje u Škotskoj - kazala je za „Haber“ Irhadova majka Indira Rizvo, ne krijući ljutnju i razočarenje zdravstvenim sistemom u Velikoj Britaniji. Indira Rizvo nezadovoljavajući njege. naglašava i nivo bolničke - Svakodnevna njega kako u bolnici tako i prije toga nije na nekom zavidnom nivou. Da nije mojih prijatelja, vjerujte da ne znam kako bih izašla 37 nakraj s Irhadovom bolešću i ovom nečuvenom birokratijom. Stoga sam odlučila angažirati advokate, kojima ću predati sav videomaterijal koji sam snimila da se vidi nivo zdravstvene usluge koji je pružen mom djetetu. Jednostavno, više nisam u stanju da se borim na dva fronta - kazala je Irhadova majka. Na kraju ovog razgovora Indira Rizvo je iskoristila priliku da zahvali svim ljudima koji su dosad pomogli u Irhadovom liječenju. Riječi zahvale uputila je, prije svega, mostarskom travaru Edibu Šariću, „čije tinkture su ljetos ojačale Irhadov imunološki sistem“, medijima koji su izvještavali o Irhadovoj borbi za ozdravljenje, velikom broju Bosanaca i Hercegovaca u Velikoj Britaniji, ljudima u cijelom svijetu koji su organizirali niz humanitarnih akcija i materijalno pomogli Irhadu, kao i humanitarnoj organizaciji „Bosniaappeal“ putem čije se web stranice www.bosniaappeal. org koordinira humanitarna pomoć za Irhada. Humanitarne aktivnosti BOSNIA APPEAL U AKCIJI IRHAD DURAKOVIĆ BORI SE ZA SVOJ ŽIVOT I TREBA VAŠU POMOĆ O 23-godišnjem Irhadu Durakoviću iz Londona čitali smo, do sada, prigodne tekstove u bosanskohercegovačkoj štampi na Ostrvu. Čitali smo o ovom talentovanom fudbaleru, nadarenom amaterskom glumcu i vrijednom volonteru bosanskohercegovačkih udruženja u Londonu. Nažalost, povod za ovu priču o Irhadu više je nego tužan. Naime, ovaj Sarajlija je početkom 2010. godine obolio od teške bolesti "nvCJD", poznatija kao humani oblik „kravljeg ludila“, bolesti koja je prije deset-15 godina bila itekako prisutna u Velikoj Britaniji. Ova opaka bolest koja napada i razara mozak uzela je poprilično maha i Irhada Durakovića već vezala za invalidska kolica. Osim toga, uskoro ga u Edinburgu očekuje operacija, koja bi na neki način trebalo da uspori bolest. U dogovoru s Irhadovom majkom Indirom Rizvo humanitarna organizacija BOSNIAAPPEAL iz Birminghama pokreće humanitarnu akciju širom svijeta kako bi bosanskohercegovačku dijasporu upoznala s ovim slučajem, došla do novih saznanja o liječenju ove bolesti te prikupila dodatna sredstva za Irhadovo lječenje i stalnu njegu. formaciju koja bi Irhadu dala nadu. Stoga apelujemo na sve ljude dobre volje, sve Bosance i Hercegovce u dijaspori, posebno apelujemo na ljekare i farmaceute u svijetu da se raspitaju da li je negdje pronađen bilo kakav lijek za „nvCJD“ i radi li neka farmaceutska kompanija na tome. Molimo ih da nam dostave in- Pozivamo i sve humanitarne organizacije, bosanskohercegovačka udruženja i pojedince da materijalno pomognu Irhadu Durakoviću u ovako teškoj situaciji. Uz to molimo da ovaj apel proslijedite do svih onih za koje smatrate da mogu pomoći u ovoj situaciji. Dodatne informacije mogu se dobiti u BOSNIAAPPEAL-u. www.bosniaappeal.org timo prilku da sve posjetioce Bosanske kuće posjetimo da je u skladu sa Zakonom u njoj strogo zabranjeno pušenje i konzumiranje alkohola. Takodje koristimo priliku da svim zainteresiranim možemo ponuditi usluge naše štamparije i fotkopira po veoma pristupacnim cijenama. Uz to u cilju poboljšanja kvaliteta naših novina za koje su neophodna financiska sredstva, pozivamo čitaoce da se pretplate na Haber. Pored toga, koristimo priliku da pozovemo biznismene da se reklamiraju u našem listu i na taj način pomognu izlaženje našeg magazina. POŠTOVANI ČITAOCI LISTA HABERA I POTENCIJALNI KORISNICI USLUGA BOSANSKE KUĆE izuzetno nam je zadovoljstvo i čast obavijestiti vas da je sa izgradnjom pokretnih pregrada i prikladne kuhinje velika sala Bosanske kuće spremna za višenamjenske aktivnosti. Ukoliko imate potrebu da vaše dijete proslavi rođendan, te da održite poslovni sastanak, seminar, otvorenu tribinu, školu, sportsku aktivnost ili jednostavno da ugostite svoje prijatelje, menadžment Bosanske kuće stoji vam na raspolaganju. Pozovite nas da se dogovorimo i predočimo vam cjenovnik naših usluga. Naravno koris- 38 Humanitarne aktivnosti Velika Britanija - London: Humanitarna akcija NA DONATORSKOM DRUŽENJU U LONDONU PRIKUPLJENE 3.000 FUNTI ZA OPERACIJU IRHADA DURAKOVIĆA, A USKORO ĆE HUMANITARNA ORGANIZACIJA “BOSNIAAPPEAL” ANIMIRATI BH DIJASPORU U CIJELOM SVIJETU Mladić Irhad Duraković (25), teško obolio od humanog oblika “kravljeg ludila”, trenutno je u invalidskim kolicima i čeka operaciju u Edinburgu U više navrata pisali smo o 25-godišnjem Irhadu Durakoviću iz Londona, donosili smo priče o njemu kao talentovanom fudbaleru, nadarenom amaterskom glumcu i vrijednom volonteru bosanskohercegovačkih udruženja u Londonu. Irhad Durkaović (treči sa ljeva) kao član BH reprenzentacije iz Engleske potpis pod sliku Nažalost, povod za ovu priču je više nego tužan. Sarajlija Irhad Duraković početkom godine obolio je od teške bolesti "nvJCD", poznatija kao humani oblik “kravljeg ludila”, koja je prije deset-15 godina bila itekako prisutna u Velikoj Britaniji. Ova opaka bolest, koja napada i razara mozak, uzela je poprilično maha i Irhada je već vezala za invalidska kolica. Osim toga, uskoro ga u Edinburgu očekuje operacija koja bi, na neki način, trebalo da uspori ovu bolest. U želji da pomognu u ovoj teškoj situaciji, članovi London Sevdah Hora, čiji je član Irhadova majka Indira Rizvo, i humanitarna organizacija "Our Kids" krajem septembra su u Londonu organizovali donatorsko druženje na kojem su za predstojeću operaciju sakupili više od £3000. Indira Rizvo i Irhad Durkaović - stalna njega je zahvalila svojim kolegama za Esad Cerić, frontmen grupe London ovo “donatorsko druženje” i za svu Sevdah Hor, ispričao nam je da su dosadašnju podršku Bosanaca i HerIrhad i njegova majka bili prisutni te cegovaca u Engleskoj. da su se svi mogli uvjeriti o kakvoj se teškoj bolesti radi. - Potpuno sam svjesna u kakvoj smo teškoj situaciji, ali bih ovu pri- Irhad je bio u kolicima i sve vri- liku iskoristila da uputim veliki apel jeme je presjedio spuštene glave, svim našim ljudima u dijaspori i osim u trenucima kada su ga pojed- zamolim ih da se u granicama svojih inci pokušavali animirati i nasmijati. mogućnosti raspitaju da li je igdje u On je totalno bespomoćan i nijedna svijetu do sada pronađen bilo kakav funkcija za kretanje tijela ne dolazi iz lijek za ovu bolest te znaju li da li mozga, čak više i ne govori, a svega neka farmaceutska kompanija radi je nažalost svjestan. Uskoro treba na na tome. Neka mi dostave bilo kakvu operaciju te se nadamo da će do tada informaciju koja bi dala nade da moj ovo sve izdržati i preživjeti - kazao Irhad može preživjeti – riječi su maje Cerić. jke. U dogovoru s Indirom Rizvo huOn je dodao da je skupu uime Amba- manitarna organizacija BOSNIAAPsade BiH prisustvovao Mensur Jusić, PEAL iz Birminghama ovih dana a da je gostovala pjevačka grupa će na svjetskom nivou pokrenuti "Nefes" iz Turske, koja je otpjevala humanitarnu akciju kako bi se nekoliko turskih pjesama. U progra- bosanskohercegovačka dijaspora mu su učestvovali i Vlado Vještica, upoznala s ovim slučajem, došlo Emir Hot, Sakiba Gurda i Nezret do novih saznanja o liječenju ove Vejzović. bolesti i prikupila dodatna sredstva Nakon koncerta, Indira Rizvo, za Irhadovo liječenje i stalnu njegu. Irhadova majka, putem “Habera” 39 Humanitarne aktivnosti Derby U HUMANITARNOJ AKCIJI NA KONCERTU ŠERIFA KONJEVIĆA PRIKUPLJENO 875 FUNTI ZA POMOĆ OBOLJELOM IRHADU DURAKOVIĆU Na koncertu Šerifa Konjevića održanom u Derbyju 16. oktobra ove godine mladi humanitarci Arnes Pobrić i Sanjin Grco organizovali su humanitarnu akciju za pomoć Irhadu Durakoviću iz Londona, 23-godišnjem mladiću koji je obolio od teške bolesti "nvCJD", poznatije kao humani oblik kravljeg ludila. Spisak donatora: Šefik Kalabić - £60, a Elvir i Senada Terzić - £50. Po £20 donirali su: Midho i Sabira Kapetanović, Mirza Gazibegović, Ajla Kapetanović, Adel Brkić, Husein Dženanović, Emir Menković i Vesmir Durić. Sanjin Grčo i Arnes Pobrić: Novac uplačen na račun Irhadove majke Indire Kada smo moj kolega Sanjin Grco i ja pročitali apel „Bosniaappeala“ za pomoć našem teško oboljelom drugu Irhadu, s kojim smo dijelili sportske dane i odigrali niz turnira, odlučili smo da mu nekako pomognemo u ovoj za njega najvažnijoj životnoj utakmici - izjavio je za „Haber“ Arnes Pobrić. da nam je sakupljanje olakšala kampanja koju vode „Bosniaapeal“ i naši mediji u dijaspori koji su o Irhadovoj bolesti podrobno upoznali bh. javnost pa je većina prisutnih već znala o čemu se radi i kako se naš drug Irhhad duže vrijeme bori za svoj život - ispričao nam je Arnes. Prema njegovim riječima, na koncert su, u dogovoru s organizatorima Sanjinom i Senadom Hadžićem iz „Derby Derneka“, pozvani Bosanci i Hercegovci kako bi se uključili u humanitarnu akciju. S obzirom da je ovo Arnesovo prvo iskustvo ovakve vrste, on ne krije zadovoljstvo činjenicom da je mnogo mladih ljudi dalo novac za Irhada. - Moram reći, iako možda nije za javnost, da nas je strašno razočarao pjevač Šerif Konjević, koji je to veče u Derbyju zaradio više od 5.000 funti, a nije bio u stanju dati makar jednu funtu za našeg bolesnog druga. Oni malo stariji i iskusniji su ovo Šerifovo ponašanje prokomentarisali riječima "ima zmiju u džepu" kazao je Arnes, upućujući Irhadu Odziv je bio odličan i to veče je prikupljeno 875 funti. - Novac smo, nakon toga, uplatili na račun Irhadove majke Indire Rizvo, koja nije krila suze i zahvalila je svima koji su se u ovom teškom trenutku sjetili njenog bolesnog sina. Moram reći 40 Enisa Obdalić donirala je £15, a po £10 izdvojili su Ermin Gredelj, Hasija Ibrahimović, Rabija Dizdar, Esad Isović, Sulejman Hamza, Ramiza Šačić, Hurem Grco, Šabo Šabotić, Izet Šačić, Edin Karalić, Enes Sistek, Naska Kekić, Senada Taras, Albina Pobrić, Azra Alija, Haris Nikšić, Alma Bećar, Fahro Omerović, Sedin Mustafić, Azemina Skopo, Sulejman Gredelj, Kenan Kovačević, Edin Gredelj, Mujo Kurtović, Alma Bogdanić, Kazim Fikić, Aida Blažević, Nevzo Halilović, Izet Muminović, Amir Delić, Admin Isić, Mirnes Sejdinović, Sanjin Hamza, Enis Smajlović, Bahrudin Muhić, Arnes Bećar, Mirsada Pobrić, Demir Kurtović, Denis Bogdanić, Sakib Hadžić, Emsudin Pobrić, Sanjin Grco i Arnes Pobrić. Od £1,5 do £5 dali su: Đorđe Odarđić, Omer Pašić, Suada Kapetanović, Devla Menić, Samsung Lušić, Ramiz Bjelobrvić, Hurija Alihodžić, Dino Gabovica, Alija Huseinović, Šemso Talić, Mediha Hukanović, Ćerim Alija, Hasnija Ukanović, Ajka Ahmetović, Remzija Mešanović, Alija Havlić, Husnija Čustić, Alma Hrničić i Šiljo Krkić. Durakoviću želje za brzo ozdravljenje i povratak na „zeleni teren“. - Mi smo mladi i mnogo životnih utakmica je još pred nama – dodao je. Sanjin Grco je napravio spisak donatora, a svima njima upućuje zahvalnost za donirana sredstva. Humanitarne aktivnosti Birmingham U DVIJE SEDMICE ZA POMOĆ OBOLJELOM IRHADU DURAKOVIĆU PRIKUPLJENO 670 FUNTI Bosanskohercegovačka asocijacija iz Birminghama ovih dana uspješno je realizirala akciju pomoći mladiću Irhadu Durakoviću iz Londona koji je obolio od teške bolesti nvCJD, poznatije kao kravlje ludilo, o čemu je „HABER“ u više navrata pisao. Koordinator akcije Ramo Hanić, član Izvršnog odbora Asocijacije, kaže da je sve počelo kada je organizacija Bosniaappeal pokrenula široku akciju pomoći za Irhada. - Naravno, mi u Odboru smo se složili da je pomoć potrebna, tako su mislili i naši građani koji žive u Birminghamu - i rezultat nije izostao. Za dvije sedmice, koliko je akcija trajala, prikupili smo 670 funti i poslali Irhadovoj majci Indiri Rizvo, koja danonoćno vodi brigu o svom teško oboljelom sinu. Iskreno se nadamo da će ova naša donacija koRamo Hanić liko-toliko olakšati patnje ove porodice - kazao je Hanić za Haber. U ovoj akciji novčana sredstva su donirali sljedeći članovi Udruženja: porodica Alimajstorović - £50, Faruk Ćatibušić - £40, porodica Halvadžić - £30, a Himzo Mekić, Velid Saračević, Faruk Pezerović, Jasmin Muherina, Elvis Musić, Almir Dedić, Bekir Bektić, Selim Zlomužica, Anes Cerić, Jasmin Bešić, Rabija Cerić, Suada Bogdanić, Šemso Kalabić, Zijad Karić, Ado Hasifić, Ibrahim Hajrić, Zaim Viteškić, Senida Durić i Enes Durmišević - po £20. Po £10 izdvojili su Azra Bašić, Abid Kahriman, Suad Zukić, Haso Dergić, Dino Grabovac, Bakir Dergić, Ramiz Hajdarević, Dženana Burazerović, Edin Hromadžić, Almin Kazić, Emir Bolić, Mirso Solaković, Emina Hadžiosmanović, Sabahudin Halilović, Meliha Hadžovic, Suad Ibišević i Elvir Huseinović. Kako ananas pomaže zdravlju ANANAS JE ODLIČAN ZA DETOKSIKACIJU I ČIŠĆENJE ORGANIZMA TE PRI RAZGRADNJI SUVIŠNIH MASNOĆA I ZA ELIMINACIJU BORA Christopher Columbo otkrio je ananas u 15. vijeku, pa su tadašnji mornari prihvatili ovo voće da ih štiti od skorbuta (oblik pomanjkanja vitamina C u organizmu). Ali vitamin C nije jedini zdravi sastojak koji se nalazi u ananasu. Osim tog bitnog vitamina ananas obiluje vlaknastim tvarima i mineralom mangan, koji je neophodan za čvrste kosti. Osim što je bogat vitaminima A, B i E te mineralima željeza, fosfora i kalija ananas u 100 grama sadrži samo 57 kcal, koje većinom spadaju u ugljikohidrate, a najmanje u masti. tonus kože, ali i njeno disanje, kao i uklanjanje nakupljenih toksina. Zbog toga je idealan pri mršavljenju te eliminaciji celulita i bora. Treba napomenuti da ananas održava normalan krvni tlak i to poticanjem izlučivanja viška vode iz organizma, ali mana mu je što sadrži znatnu količinu šećera, zbog čega dijabetičari treba da ga izbjegavaju. POMOĆ PROBAVI Nutricionisti vjeruju da sastojak ananasa -BROMELAIN- poboljšava dobru probavu. To je proteolitički enzim, što znači da može probavljati bjelančevine. Ako ananas jedete odmah poslije obroka, pomoći će želucu da razloži bjelančevine na aminokiseline. Ipak, mora se uzeti u obzir i to kakav ananas jedemo, jer samo svjež ima 57 kcal, dok onaj u konzervi ima 95, a sušeni čak 260 kcal na 100 grama. Uz vitamine i minerale ananas sadrži bromelain, enzim sličan probavnom enzimu pepsin, koji je neophodan za probavu bjelančevina. Odličan je za ublažavanje artritičnih bolova. Ovo tropsko voće idealno je pri detoksikaciji i čišćenju organizma te razgradnji suvišnih masnoća. Djeluje na jačanje kolagenih vlakana koja su oslabljena u područjima na kojima se nakuplja celulit. Time poboljšava Istraživači na britanskom universitetu Reading otkrili su da ananas odlično djeluje protiv bolova u koljenima. Bromelain pomaže i da rane brže zarastu, pa ga sportisti često koriste pri sportskim povredama - bolnim 41 mišićima i uganućima. Bromelain se koristi protiv niza bolesti, uključujući srčane bolesti, artritis i upale gornjih disajnih puteva. Zahvaljujući snažnom protuupalnom djelovanju, bromelain je odlično sredstvo za brže uklanjanje postoperativnog otoka. Kako bromelain potiče rastvaranje i probavu bjelančevina, slično kako to obavljaju gastrični sokovi u želucu, može se koristiti za ublažavanje bolova u želucu, protiv proljeva i pomanjkanja apetita. Ananas sadrži alfahidroksilne kiseline, koje ublažavaju bore na licu i pomažu u brzoj obnovi površinskih ćelija kože te se, zbog toga, ananas često dodaje maskama za lice, jer koži daje potrebnu vlagu. Na kraju, najbolje je ananas jesti svjež, jer tada ima najviše ljekovitih svojstava, s obzirom da kuhanjem za konzerviranje izgubi najveći dio bromelaina. Zdenka Besara -pedijatar- Pisana riječ U znak sjećanja na rahmetlije Murata Badića i Ibrahima Cerića, žrtve zločinaca koji su 7. maja 2001. godine divljački spriječili polaganje kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije u Banjoj Luci POVRATAK BANJALUČKE LJEPOTICE Ferhadija džamija bila je jedna od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini, pa i šire. Ona je zadužbina Ferhad-paše Sokolovića, velikog vezira. Nazivali su je džamijom svjetlosti, jer je zbog mnoštva prozorskih otvora unutrašnjost džamije obilovala svjetlošću. ca za obnovu ozlijeđenih banjalučku Murat Badić maja 2001. Ferhadije. Mnogo je primljeno u bolnicu, a Bošnjak podlegao je 26. Hoću da poso v o m vetim pažnju događaju. Svojim izgledom Ferhadija je pripadala tipu višespratnih džamija s razuđenom osnovom, kao što su i druge dvije džamije jedna u Skoplju, Jahja-pašina džamija, a druga je Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu. Sjećam se jučer. „Varspriječili potemeljca. A kao da je bilo vari“ su brutalno laganje kamena bio je to temelj za bogomolju, ne za v o j n u Historija postanka džamije je vrlo interesantna. Ferhad-paša Sokolović je u bici na rijeci Radonji u Hrvatskoj 22. septembra 1575. godine pobijedio vojsku habsburškog generala barona Herberta Auspergera. U toj bici je Ausperger poginuo, dok mu je sin Volf (Vuk) zarobljen. Na ime otkupnine je Ferhad-paša, prema svjedočenju svog rođaka, turskog historičara Ibrahima Pečevije, u "Hronici događaja između 1520. i 1639." dobio 30.000 dukata. Od tog ratnog otkupa Ferhad-paša je podigao džamiju, koja je po njemu dobila ime, a do nje mekteb, sahat-kulu, šadrvan, vodovod, kaldrmu od stare Banja Luke pa do potoka Crkvine (Crkvena), preko kojeg je sagrađen i kameni most. Od svog nastanka 1579. godine džamija je više puta oštećivana, ali ono što su srpski nacionalisti uradili 7. maja 1993. ostat će zabilježeno u historiji. Prema kazivanju očevidaca, uoči tog kobnog datuma policajci su blokirali sve ulice oko džamije kako bi joj se vojni kamioni mogli približiti. U 03.05 sati agresor je minirao Ferhadiju, usljed čega je ona djelomično uništena, a zatim su zvanične vlasti Republike Srpske i Banje Luke završile rušenje i ostatke džamije otpremile na smetljište. Na isti dan, ali 2001. godine, više hiljada demonstranata spriječilo je svečano polaganje kamena temelj- tvrđavu. Slika kamenovanja obišla je svijet, koji se zgrožavao zbog nasilja nad nedužnima. Oni moćni, koji je trabalo da zaštite nedužne, zaboravili su to učiniti, a, moglo bi se reći, da ništa nisu ni poduzeli. Naprotiv, to su neposredno i omogućili. Tada je ubijen nedužni građanin. Podlegao je od udaraca kamenjem koje su na njega bacali ljudi iz novog kamenog doba, oni ljudi koji mu nisu dali pravo na život. Nažalost, 18. septembra 2010. godine umrla je i druga žrtva tog kamenovanja. Umro je Ibrahim Cerić! I on je tada, kao i svi drugi, došao da obavi svetu dužnost, polaganje kamena temeljca, što je za svakog vjernika najveći sevap, a zauzvrat je dobio kamen u glavu! Liječio se Ibrahim u bolnicma u Banjoj Luci, Sanskom Mostu, Velikoj Britaniji, ali izgleda bezuspješno! Od tada je prošlo dosta vremena. Pošten čovjek, koji je bio sudionik događaja prije devet godina, pored fizičkih povreda pretrpio je duševne. A one su najgore i najteže! Tog dana, 7. maja 2001., kamenjari su ubili čovjeka i njegovu dušu! Porodica je pokušavala pomoći Ibra- 42 DAN DŽAMIJA Rijaset Islamske zajednice u BiH proglasio je 7. maj za Dan džamija. Postojali su brojni razlozi da se zvanično ustanovi ovaj dan, a želja je bila da se time u srce i mozak svakoga Bošnjaka usadi sav ponos i sva tragika koji prate lijepe džamije koje su kao dijamant prosute širom BiH. Direktan povod da se upravo 7. maj odredi kao dan džamija, bilo je rušenje banjalučke Ferhadije, koje je izvršeno 7. maja 1993. godine. Dan džamija je ipak neuporedivo više od podsjećanja na ovaj sramni čin, čiju sramotu samo Banja Luka može saprati sa svog obraza. Ovo je dan za podsjećanje na više od hiljadu uništenih ili oštećenih džamija širom BiH. himu, ali nije uspjela u tome. Kažu da se unuci vole više nego vlastita djeca. I oni su se okupljali i igrali oko svog dede, ali ga ni to, nažalost, nije prenulo. Nije se Ibrahim Cerić više mogao boriti. Odavno je on znao da je biti čovječan vrlina s kojom se rađa, ali, eto, neki su u sebi ubili tu vrlinu - pa su sada neljudi. Ako se neko i zapitao zašto se sve to moralo desiti, odgovora još nema, kao što nema ni Murata Badića ni Ibrahima Cerića. Ne treba biti puno pametan pa ne znati da je sve što se desilo bilo i sračunato. Jer, iako je tada poslata poruka šta će se desiti onima koji žele da se vrate i ponovo grade, 30. maja 2007. godine postavljen je kamen temeljac za džamiju. Tada je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić uzidao prvi kamen u Ferhad-pašinu džamiju u Banjoj Luci. Izgradnja se obavlja pod nadzorom Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i državne komisije. Faruk Tičić Moj stav O Networku, Bosanskoj kući, asocijacijama, a najviše o sebi i svojim osjećanjima - samo za vas - Muhamed Siranović iz Derbyja MOJE DESNO RAME ODVALILO SE NOSEĆI BLAGAJNIČKE TORBE Poštovani čitaoci našeg Habera, Ipak, žao mi je što moram konstatovati da je sve manje dobrih i kvalitetnih volontera koji nas mogu predstavljati u ovako moćnom društvu u kome živimo i radimo. Patriotizam polahko a sigurno odumire u našim ljudima i sve više se rađaju interes i ekonomska profitabilnost u svakom segmentu našeg društva pa je potreban mađioničarski štapić da pronađete dobrog, iskusnog i poštenog volontera koji će raditi za vas a da za to ne prima neku dobit. želim da vas sve pozdravim i čestitam predstojeći muslimanski praznik Kurban-bajram riječima Bajram šerif mubarek olsun! Poznato vam je da je izlazak Habera kasnio ljetos opravdano. Naši aktivisti, volonteri koji predstavljaju Bosnia UK Network, a delegirani su iz svih bh. asocijacija u Britaniji, prioritet su dali organizovanju 5. kongresa Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine u Sarajevu, zatim pisanju novih aplikacija za daljni rad Networka, a time i opstanka Bosanske kuće u Birminghamu, koja je jedan od sabirnih centara za sve Bosance i Hercegovce u Britaniji. Zato vas molim da se svi potrudite i u svojim sredinama sačuvate svoje dugogodišnje volontere, koji rade za vas ili vašu djecu i njihovo “bolje sutra”! Poznato je kakvi smo ljudi - ništa nam nije draže negoli na nekoga vikati i hajku dignuti na volontere. A kada se neko od nas nađe na tom istom mjestu, onda nestane u vidu magle pa nije u stanju odvojiti ni ono vrijeme za sastanak. Ponosno možemo reći da je Bosanska kuća u Birminghamu kuća svih naših građana te da je osposobljena za sve aktivnosti koje se pružaju članovima i strankama. Možda neki nisu upoznati sa svim mogućnostima Bosanske kuće u Birminghamu, pa ću spomenuti samo neke od njih: kvalitetna i moderna štamparija, vlasništvo BH UK Networka, koja za vaše potrebe štampa „Haber“ uz asistenciju urednika Namika Alimajstorovića i uz tehničku obradu profesionalca u U.K. Networku Anesa Cerića. Ovom prilikom želim u svoje i ime svojih kolega uputiti iskreno saučešće Anesu Ceriću povodom smrti njegovog oca, koji je bio istinski prijatelj i saradnik U.K. Networka. Moja namjera je da upoznam naše čitaoce o tome da je Kuća u Birminghamu osposobljena za sve vrste kulturno-zabavnog i edukativnog programa za sve naše građane i one koji žele prostorije iznajmiti za određene potrebe. Tako je nedavno održan mali glumački spektakl, humanog karaktera, koji je priredio naš glumac Mirsad Solaković, što je za svaku pohvalu. Treba reći i to da štamparija u Birminghamu pruža kvalitetne mogućnosti našim studentima koji žele odštampati svoje radove, a po povoljnim cijenama štamparija može udovoljiti i potrebama naših biznismena. Sve vaše potrebe za korištenjem Networka možete ostvariti uz posredovanje vaših delegata, onih koje ste predložili da predstavljaju vas i asocijaciju u Networku. Ti delegati su i članovi Izvršnog odbora Networka u Birminghamu. Haber je vaš list preko kojeg također možete ostvariti sve potrebne kontakte s Networkom i našom javnosti te poslati korisne informacije, „jer pisanje za Haber je otvoreno svakom dobronamjernom čovjeku“. Ovaj broj Habera izaći će u novembru, s rukovodstvom izabranim nedavno na Skupštini U.K. Networka i s novim uređivačkim timom. Želim upoznati čitaoce u Derbyju da je Asocijacija izabrala svoja dva predstavnika u U.K. Netvork. To su Muhamed Siranović, delegat koji je ponovo imenovan za blagajnika Networka, i Hajra Halilović, koja je imenovana za članicu Uređivačkog odbora Habera. Pa neka im je na zdravlje! Iskreno da kažem, sretan sam što smo uspjeli ponovo okupiti dobru i kvalitetnu grupu volontera koji će predstavljati naš U.K.Network te svima vama pružiti adekvatne usluge - u granicama dopuštenog i mogućeg. 43 Pokušajte sami sa sobom raščistiti da li je pošteno povrijediti nekoga ko deset ili više godina radi za vas bez ikakve naknade, a dođu oni koji su uposleni i primaju plaće pa bi još i ponešto da zarade za svoj rad u asocijacijama, potiskujući one koji to odavno rade volonterski. Moje desno rame se odvalilo noseći blagajničke torbe, koje niko neće. Ali vjerujte, i pored toga što nisu u stanju da rade tu vrstu posla, oni ne znaju, a i neškolovani su i nekompetentni da pričaju o tome. Dođu u klub, pa vas izvrijeđaju i izgrde, samo što vas ne biju, kao da ste njihov pokorni sluga koji mora za njih raditi. A još i kad se njima prohtije, htjeli bi vas metlom „izmesti“ iz asocijacija. Upravo ovako su se izgubili mnogi pošteni i dobri volonteri. Asocijacije nam polahko stare, a mladi nisu zainteresovani da uzmu ovu moju blagajničku torbu. Ni moje rame nije vječno! Zato apelujem na mlade i obrazovane da se uključe i pomognu u opstanku naših asocijacija, da se obnove one koje su „ugašene“ ili osnuju nove. Moj stav PUTEŠESTVIJE KROZ ISTOČNU HERCEGOVINU U mome putešestviju kroz moj prekrasni vilajet - Bosnu i Hercegovinu - ovog ljeta sam opet vidio mnoge stare stvari. Posvetio sam pažnju Hercegovini, od Gacka do Mostara. Želio sam vidjeti ima li promjena, u političkom, društvenom, socijalnom ili nekom drugom smislu. A opet, i u Gacku i u Bileći isto. Nema pomaka u procesu povratka. U Gacku nema Muslimana, namjerno neću da kažem Bošnjaka, jer je to za mene zajedničko ime za sve stanovnike ove nama lijepe države. Spuštamo se prema Bileći. Tamo se gradi džamija. Hoće li biti u svrsi povratka ostaje da se vidi. Trebinje lijepo, čisto kao malo koji grad u BiH. Nažalost, i ovdje je proces povratka neznatan. Nekih stotinjak starijih, i tu ga veži. Tačno je da se ovog ljeta u Trebinju nije dogodio nijedan ispad na nacionalnoj osnovi. Izgleda da se klima mijenja. Ipak, u Trebinju je sve manje Srba starosjedilaca. Mnogi su se iselili, mnogi pomrli. Glavnu riječ vode domoroci iz Mostara i Čapljine, koji ne znaju šta je suživot. Uvijek se grupišu i protiv su starosjedilaca, bilo da su oni pravoslavci ili muslimani. U Trebinju nećete naći ni trebinjsko sjemene paradajza. Sve je nekako podređeno brzom sazrijevanju. Pored svih imidža koji su nekada krasili ovaj grad uništen je i ovaj, samo da ne bi podsjećao na prošlost, na prepoznatljivost. Ovi novi Trebinjci kažu da uberu paradajz, polože ga u holandeze, pa takav stave da visi u septičkim jamama kako bi brže dobio boju i bio spreman za pijacu. Karakteristično je da se cijelo Trebinje sprema za dolazak dijaspore. Sve je u tom znaku. Prodavnice su snabdjevene, pijaca bogata, razni majstori trljaju ruke, bit će posla. Jedna je cijena za starosjedioce, druga za nas došljake. Grad u kome nema autobuske stanice, ali zato je otvorena kancelarija budućeg aerodroma, gdje vjerojatno možete bukirati kartu za Nemilu. Grad u kome nijedna fabrika ne funkcioniše, sve je prodano i svedeno na vrijednost jedne marke. Nezaposlenima se ne zna broj. Ali zato vladaju klero-ratni profiteri, novi, dosad neviđeni kapitalisti. cijele BiH. To ti je siguran i prosperitetan posao. Političari su i doktori specijalisti, stomatolozi, ali i vjetropiri koji otvoreno plaćaju po 100 KM svakom onom koji će za njih glasati. Važno je da si neko u ovoj glembajevskoj malograđanštini, gdje su plaće itekako dobre, a što je najglavnije obezbijeđena ti je penzija.” Ove godine održane su mnoge kulturne manifestacije. Uz sva uvažavanja ostalih manifestacija spomenut ću otvaranje obnovljenih džamija u okolini Trebinja, koje je uvijek praćeno određenim kulturnim događajima. Šta je tu interesantno? Prvo, prilikom otvaranja primijećena je znatna promjena. Nije se govorilo o tome ko je rušio džamije, nego ko ih je obnovio i izgradio. Čak i vokabular trebinjskog imama se promijenio. Dok je ranijih godina bio možda i agresivniji (s pravom), ovaj put je on govorio o suživotu i izgradnji džamija. Svako otvaranje su pratili predstavnici zvanične gradske politike, i sam načelnik. Do jučer je to bilo nezamislivo. Što se tiče popratnih kulturnih manifestacija, može se reći da su bile organizirane na visokom nivou, uz učešća eminentnih ljudi. Međutim, moja opaska, kao i svih prethodnih godina, jeste ta da se u tim kulturnim manifestacijama nije osjećala prisutnost trebinjske dijaspore. Nije mi jasno zbog čega je to tako kada se zna da trebinjska dijaspora ima umjetnika svih profila. Mislim da se to ne smije dešavati, jer ovako izgleda da dijaspora finansira izgradnju, ali ne pokazuje i svoje druge kvalitete. Pa nisu svi protiv tih manifestacija, ipak je veliki broj onih koji bi željeli pokazati kvalitete koji su uvijek krasili ovu populaciju. Mislim da s tim treba prestati te ubuduće takvima dati šansu da pokažu svoje mogućnosti. Isto tako, zamišljam, jer sam prisustvovao tim otvaranjima, da se sve te džamije nalaze u divnim predjelima, ali nažalost kuće su još porušene. Kroz glavu mi prolijeće pitanje da li će ovo biti spomenici kulture ili će poslužiti svojoj svrsi. Postavlja se pitanje od čega ovaj grad živi. Moram reći nešto i o projektima za povratak koji dolaze iz Republike Srpske i Federacije. Kao kod svih projekata realizacija se oduži i, što je najgore, tu donaciju ne dobiju oni kojima je potrebna, nego oni koji su podobni političkoj vlasti, ili se ona dobije na nečije preporuke ili po onom ključu: jednu donaciju muslimanu, jednu katoliku, jednu pravoslavcu. Bivši general s kojim sam razgovarao kazao mi je: “U ovom gradu imaš onih koji jedu četiri kile mesa, a ima onih koji nemaju za hljeba! To je grad u kome se svako želi baviti politikom, što je slika i Svašta! Očevidac sam da je u propagiranju projekta povratka u istočnu Hercegovinu, koji je pokrenulo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice FBiH, učestvovala i 44 uključila se Matica iseljenika BiH, koja je taj projekat čak objavila na stranici SSDBiH-a napominjući kako joj se slobodno može obratiti ko želi objašnjenje i pomoć. A kada to uradiš, onda te oni ljubazno upute na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u FBiH. I to oni smatraju pomoći! Predaš zahtjev sa svim traženim dokumentima u isto ministarstvo i poslije izvjesnog vremena treba da ih nazoveš i upitaš da li su ga dobili… Oni ti potvrde da je sve uredu i daju ti protokolarni broj da kasnije provjeriš dokle se stiglo u rješavanju tvog slučaja. Poslije izvjesnog vremena pitaš da li se išta rješavalo, ali dobiješ odgovor da će to biti uskoro… I tako prođe godina. Opet ih nazoveš, upitaju te kako se zoveš, daš im protokolarni broj, a oni ti poslije godinu dana kažu da si zakasnio s predajom zahtjeva. Svašta! Ljudima koji su dobili donaciju daju materijal, ali da se oni sami snalaze za majstore. Pa da ljudi imaju novac, sami bi kupili materijal i platili majstore. Ovako su opet na istom, na čekanju, i opet nema povratka. Zbog nemogućnosti da nađu novac za majstore, mnogi prodaju materijal da ne bi propadao ili naprosto da prežive. To je tako jadno, da se ne može ni opisati. Kad slušaš zvaničnike šta govore o procesu povratka, samo se pitaš kako i gdje oni sakupe sve te podatke. U istočnoj Hercegovini s procesom povratka je definitivno završeno. Tu je on propao! Šta reći o Stocu: porušen i podijeljen, iako je zabilježen znatan broj povratnika. Grad ima dušu, dva doma zdravlja, pod jednim krovom dvije škole itd. Ali, grad kao grad ne funkcioniše. Jeste lijep, ali veći dio te ljepote je uništen. Mnogi Stočani su se iselili ka Mostaru ili u dijasporu. Nekad stoni grad, a sad nije ostalo ni ,,s” od toga. Prolazeći kroz Rodoblju, gdje se nalaze divni Makovi “kameni spavači”, stećci, primjećuješ jednu zaista neobičnu sliku: glavni prolaz kroz groblje stećaka kao da je predvidio sudbinu podjele i grada i države. Na jednom brežuljku vidiš kuće koje su oslikavale Tuđmanovu politiku o preseljenju katolika iz srednje Bosne u ovaj kamenjar, a u cilju stvaranja posebne, hrvatske države. Propala je Hercegovačka banka, koja je finasirala taj projekat, a propao je i sam projekat. Zavedeni ostadoše ni na nebu ni na zemlji! Mostar je priča za sebe. To je stoni grad Herceg-Bosne. Možemo se mi busati koliko hoćemo, ali je to podijeljen grad. Kad zamoliš taksistu da te vozi, njegovo prvo pitanje je: “Molim, u koji dio grada želite?” Moj stav Tebi nije jasno, pa mu odgovaraš: “Idem u Mostar.” A on te opet podsjeća: “Ja znam da idete u Mostar, ali u koji dio, hrvatski ili muslimanski?” Svašta! Pa čak i starosjedioci Mostara, kada ih pitaš gdje se nešto nalazi, odgovaraju da je to “tamo na onoj strani”. Grad podijeljen u njihovim glavama: muslimanski dio se vrti oko Starog mosta, Kujundžiluka, kako to Hrvati nazivaju “muslimanski ciganluk”. Svašta!. Taj dio vrvi turistima, koji u paketaranžmanu stižu iz Dubrovnika, Međugorja… Ne zadržavaju se dugo. Usluga je tu više nego očajna. Svako želi da te opeljuši, na svoj način. Konobari neškolovani i nepripremljeni za ovaj posao. Rade po onoj staroj “supu nisi imao - deset maraka”. Žalosno, ali je tako. Upečatljiv je veliki broj prosjaka, na svakom ćošku. Jeste ekonomska situacija više nego teška, ali da li je rješenje u prosjačenju, to je drugo pitanje. Uvečer, šetajući gradom, u kome nema muzike uživo, pored jednog mosta nabasao sam na neobičnu sliku. Grupa ljudi, porodica, spava na kartonima. Prišunjao sam se i fotografisao ih. Neobična slika, prebacili ruke jedno preko drugog. Na licima im osmijesi. Zrače ljudi srećom, ispod njih samo kartoni, a iznad zvjezdano nebo. Pored njih prekrasna orhideja. Karton, zvijezde i bijela orhideja. Stajao sam, onako kriomice, gledao ih, a njihova slika mi se urezala u glavu. Pitao sam se šta je navelo ove ljude, Rome, pa su ovakvi. Cijeli život su nomadi i žive od mila do nedraga. Pitao sam se jesu li oni ikada imali pravu šansu da započnu normalan život. Ali odgovora nema. Ujutro sam ponovo naišao, noseći bureke koje sam im kupio. Bili su ustali. Najmlađi među njima pjevao je sevdalinku. Blago njima, legnu s osmjehom, probude se s pjesmom. Ponudih im bureke. “Uranili, kako ste spavali?” A oni nasmijani, kao da su spavali na ortopedskim dušecima. Samo su me pogledali i uglas odgovorili: “Dobro!” Složili su svoje kartone, a orhideju sakrili u žbunje, nisu je željeli prodati. Uzeli su ponuđene bureke i ponovo na posao - u prosjačenje. Nisu poželjni niti voljeni, ali šta je tu je. Pomirili se ljudi s ovom “sporednom stvari” u svom životu. Inače, Mostar je poznat po tabijasusima. I oni se opet dijele, ne prihvataju došljake Gačane, Nevesinjce, Stočane. Misle da su samo oni Bogom dati. Jesu, kao i svi drugi, ali to teško prihvataju! Gleda se ko je ko, da li je iz ovog ili onog plemena ili je Rom. Nažalost, tako je. Glavnu riječ vode ratni profiteri, politički maheri. Okupirali su grad - na sve načine. Na drugoj strani, hrvatskoj, utrkuju se svojom profesionalnom nametljivošću. U okolini tog dijela su izgrađene turističke destinacije, eko-sela i bazeni, sve je podređeno ubiranju marke, eura. To su oni uvijek znali. Čitluk i druga mjesta, toliko nedodirnuta, netačljiva, kao da nije ovuda prohujao rat. Vinograd do vinograda, kuće ljepše jedna od druge. U razgovoru će tamošnji ljudi reći da žive u Hrvatskoj. Niko ni ne spominje BiH. Imao sam sreću da u gradu na Neretvi upoznam ljude različitih karaktera. Pomogli su mi da steknem neka nova saznanja. Upoznao sam Šabana, čovjeka koji je prošao “sito i rešeto”, izbjeglicu, podstanara, čovjeka kome je potrebna pomoć. Kaže da je imao invalidninu, pa mu i to uzeli. Bolestan je, pun šrapnela, osjeti svaku promjenu vremena, ne treba mu meteorolog. Operisan je nekoliko puta, penziju od 140 KM daje za stanarinu, a što ostane - za hranu i režijske troškove. Ostane mu - ništa. Sa Šabanom me je upoznala jedna divna porodica koja me je provodala kroz Mostar, kako kažu, i s ove, i s one strane. Dosta sam pokupio od njih. Upek’o bio “zvizdan”, a ja bih sa Šabanom špartlao kroz Mostar. Kahva ovdje, boza ondje, susreti s ljudima, kupiš priče - i tako iz dana u dan. Prođem njihovom glavnom đadom, Fejićevom ulicom. Već su me upoznali. Dovikuju: “Trebinjac, svrati na kahvu!” Jedan od njih, klošar Guma, vlasnik kafane i pansiona, počeo bi iskopavati: “Gdje si odsjeo? Što nisi kod mene? Koliko plaćaš? Hajde da popijemo mrku!” On te zove na kahvu, ali je ti naručiš i plaćaš. Do njega, za drugim stolom, sjedi njegova žena. “Gospođo, šta ćete vi popiti? “Hvala, neću ništa.” Ali on mangup joj namigne pa joj kaže: “Pa što nećeš? Uzmi veliki kapućino!” Stara, prepoznatljiva igra. Dopustiš mu da misli da te je prešao, da je ispao mangup. Jeste, ispao je mangup, ali ne i čovjek, zato mu je i kafana prazna. Taj mangupluk sam davno prošao. Ali bilo je tu i finih ljudi. Sjećam se jednog čovjeka kojeg sam sreo slučajno i, kada sam ga, tražeći smještaj, upitao za hotel Bristol on se nije libio da pošteno odgovori: “Eh, moj burazeru, tu ti je skupo. Ja ću te odvesti do privatnog motela gdje je znatno jeftinije.” 45 I tako je i bilo. Odveo me na pravo mjesto i bio sam zadovoljan. Kada sma drugi put šetao ka Starom gradu, opet me je prepoznao i prozvao: “Trebinjac gdje si se uputio? Svraćaj na kahvu!” Uvede me u svoju kuću, ponudi ručkom, ispričasmo se i poselamismo. Kad ga napustih, pade mi na pamet da ne znamo ime jedan drugom. Zato sam potražio mjesta gdje se okupljaju stari Mostarci. Našao sam ih, na uglu Cernice. Svi su se zarazili kockanjem, sportskom prognozom. Vidjeli su da sam novi, počeli su “valjati bombe”, misleći da ću ja naletjeti. Onda bih ja njima: “Šta bi s Veležom?” A Mostarci k’o Mostarci - žele da prave šegu sa svakim. Moraš im dopustiti da bi nešto izvukao od njih. Majke mi, sve ovo što ti kažem je živa istina! Ja, opet: “Hajde, popijte po jednu!” A oni bi onako, šerijatski: “Rano je.” Pa onda: “Hajde kad si navalio, daj nam po jednu lozu da pročistimo grlo!” I tako “valjaju bombe”, prolaze dani, a “Velež” se ne vraća ispod Bijelog Brijega. Kod njih ti je ostala ona stara “Uvečer trista, ujutro ništa”. U šetnji Mostarom naišao sam na jednu česmu, da se osvježim i napijem vode. Ugledah pleh, star, a na njemu natpis: Jednog jutra naiđe u moj cvijetnjak jedno slijepo djevojče i ponudi mi u lotosovom listu cvjetnu ogrlicu. Objesih je oko vrata i suze mi pođoše na oči. Poljubih djevojče i rekoh: Slijepa si kao i ovo cvijeće, ne znaš ni sama kako je lijep tvoj poklon! Niti znaš šta je starije, ili ova česma ili ovaj pleh s ovom pjesmom, ali je jedno sigurno: da ni u Mostaru, pa i u cijeloj Hecegovini, više nema niti tog lotosa niti te cvjetne ogrlice. I tako i ja završih svoje putešestvije kroz Hercegovinu. Ništa se nije posebno promijenilo, samo je stanje više nego alarmantno! Moram još reći i to da niko ovdje ne spominje izbore. U Republici Srpskoj niko ne spominje Bosnu i Hercegovinu, ni mlado ni staro. Tu se gledaju programi srbijanske televizije, gledaju se utakmice srbijanske reprezentacije. Ma kakva BiH! Isto tako i u dijelu Stoca i Mostara gdje žive Bosanci i Hercegovci, samo po imenu, sebe smatraju Hrvatima i zasebnom državom. Tu je uticaj Vatikana i Hrvatske itekako prisutan. Nešto drastično treba da se desi da bi došlo do promjena. Mislim da treba mijenjati Ustav BiH i stvoriti mogućnost za formiranje države “po mjeri građana”. Ovako, bojim se da se ništa neće promijeniti. Nažalost tako je! Faruk Tičić Kultura UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA IZ BRATISLAVE PRIREDILA IZLOŽBU O SAFVET-BEGU BAŠAGIĆU Dalekovidan je bio Safvet-beg Bašagić, kad je 1924. godine svoju kolekciju rukopisa i starih knjiga iz domena islamske kulture ustupio biblioteci univerziteta u glavnom gradu Slovačke U sjedištu UN-a za obrazovanje, učestvovao u njenom kulturnom stotinu unikati ima i ostvarenja srpnauku i kulturu u Parizu otvorena je životu. skih i hrvatskih autora koji su pisali izložba "Islamski rukopisi iz kolekcarapskim pismom. Najstariji rukopis, ije Safvet-bega Bašagića", koju nije čija je jedna strana izložena u sjedištu pripremila neka bh. institucija, nego UNESCO-a u Parizu, religiozne je univerzitetska biblioteka iz Bratistematike i nastao je 1195. godine. Uz lave. religiozne, izloženi rukopisi sadrže filozofska, naučna i književna ostvarDalekovidan je bio Safvet-beg enja. Nerijetko bogato ilustrovani, Bašagić kad je, 1924. godine, svoju predstavljaju i veliku kaligrafsku kolekciju rukopisa i starih knjiga iz vrijednost. Tu kolekciju od skoro 600 domena islamske kulture ustupio originalnih rukopisa proučavali su ili biblioteci univerziteta u glavnom konsultovali na stotine orijentalista gradu Slovačke. Motiv za takav čin cijelog svijeta nalazeći u njima ribio je, kako je i sam rekao, da te nejetke podatke i sadržaje iz oblasti islamske civilizacije i nauke. Rukopisi procjenjive kulturne vrijednosti nađu su citirani u bezbroj knjiga o islam"sigurno pribježište“. Da nije tako skoj filozofiji, matematici, astronomodlučio, bile bi u posjedu neke iniji, historiji i poeziji. stitucije u BiH, najvjerovatnije Orijentalnog instituta u Sarajevu, čiji je Uz rukopise, u sjedištu UNESCO-a cjelokupni rukopisni fond izgorio u izloženo je i nekoliko rijetkih knjiga granatiranju sa položaja Vojske Reiz Bašagićeve kolekcije. Među njima publike Srpske 17. maja 1992. godje i ep "Šahnama" velikog perzijskog ine. pjesnika Firdusija, štampan prije više Pet godina kasnije, 1997, kolekciju Bio je profesor, dramski pisac, pjes- od 160 godina u Bombaju i ilustroBašagića organizacija UNESCO je nik, historičar, novinar i prevodilac van sa 57 grafika. upisala u listu izuzetnih vrijednosti starih tekstova s arapskog jezika, svjetskog kulturnog naslijeđa. Ovih koje je nalazio u porodičnoj kole- Bratislavska univerzitetska biblidana ta kolekcija je, uz biografiju kciji rukopisa i knjiga. Tu kolekciju oteka gaji uspomenu na Safvet-bega i fotografije Safvet-bega Bašagića, je lično dopunjavao i kad je ona, po Bašagića i prikuplja njegove knjige i predstavljena pariskoj i svjetskoj njegovoj odluci koju je obrazložio književno-istorijske studije o njegovpublici u galeriji te organizacije. razlozima bezbjednosti, prenesena u om djelu. Zato su među eksponatima Bratislavu, tamošnja univerzitetska i dvije knjige njegovih odabranih Prilikom otvaranja izložbe amba- biblioteka bila je bogatija za 393 ar- djela, koje je prije rata štampao sador BiH u Parizu Almir Šahović apska, 117 turska i 88 perzijska ruko- sarajevski izdavač Svjetlost. A naje rekao da je Bašagić bio jedan od pisa, koji su nastali između XII i XIX ziv izložbe je "Srce u rukama", po vodećih bosanskih intelektualaca stoljeća i, uz njih, za još 500 rijetkih izreci arapskog mudraca Mahmuda s kraja XIX i početka XX stoljeća. knjiga, štampanih na arapskom jez- Iskandarija "Knjige su srce u rukama ljudi!" Pošto je završio orijentalne studije u iku između XVIII i XX vijeka. Deutsche Welle Beču, gdje je i doktorirao, vratio se u BiH i pune četiri decenije aktivno Među rukopisima od kojih su oko Velika Britanija – BiH – kinematografija U LONDONU ZAVRŠENO SNIMANJE KRATKOG FILMA „BARGAIN“ U Londonu je u septembru završeno snimanje kratkog promotivnog filma "Bargain", čija radnja je djelomično vezana za period agresije na Bosnu i Hercegovinu. Vodeća uloga u filmu pripala je glumcu Mirsadu Solakoviću. - Film govori o izbjeglici Zoranu Slaviću (kojeg igram), koji nakon napuštanja Mostara dolazi u Britaniju i traga za ubicama svoje sestre. Ta potraga je jedino moguća ako se on uključi u ovdašnji krim- inalni gang, što Zoran i čini, ali to mu donosi i nove probleme - kazao je Solaković za „Haber“. Ovaj film priča nadalje o tome kako je Zoran Slavić postao žrtva sprege kriminala i policije, koji zajedno pokušavaju riješiti rasne tenzije u Londonu. U svim tim događajima on shvata da je samo mali igrač kojim su manipulari i tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali i u izbjeglištvu. Inače, film je sniman u londonskom studiju producentske kuće 46 "Soot Films UK". Tu je za potrebe snimanja događaja iz Bosne i Hercegovine napravljen scenski izgled originalnog sela. - Zanimljivo je da su konsultanti na filmu bili britanski vojnici koji su u sklopu NATO-ovih snaga boravili u našoj zemlji - kazao je Solaković. Ovaj kratki film je namijenjen za američko tržište, a finansirali su ga producenti iz Velike Broitanije, Rusije i SAD-a. Kultura „SJEĆANJA NA DONJU MAHALU“ U „KUĆI SEVDAHA“ Vruće ljeto obilježio je jedan kulturni događaj koji povezuje Bosnu i Hercegovinu i njenu dijasporu. Vreli august naveo je mnoge naše sugrađane da godišnje odmore provedu u krugu familije, u prirodi, na plažama. Mnogi su u ljetnim odmorima vidjeli izuzetnu priliku da ugodno spoje s korisnim te iskoriste vrijeme ljetne sezone i za kulturne događaje. Jedan od takvih kulturnih događaja, koji zaslužuje posebnu pažnju, jeste promocija knjige “Sjećanja na Donju Mahalu” autora Mehe Jakupovića. Izlazak prve knjige ovog autora iz dijaspore, koji je poželio da putem Udruženja Kultura Novo Sarajevo (KNS) svoju pisanu riječ približi i čitaocima u Bosni i Hercegovini promoviran je u srcu Baščaršije, u „Kući sevdaha“ 5. augusta ove godine. Baščaršija je srce Sarajeva, koje svojim brojnim zanatskim i trgovačkim radnjama te iskusnim prodavačima plijeni pažnju i domaćih i stranih turista. još živi. „Kuća sevdaha“ je predivan ambijent za promoviranje pisane riječ. Odnedavno je Udruženje KNS počelo s promoviranjem lijepe pisane riječi baš u prostorijama „Kuće sevdaha“. Autor Meho Jakupović imao je izuzetnu sreću da se njegov pisani prvjenac promovira u takvom ambijentu koji je žuborenjem vode sa šadrvana, kaldrmom i cvijetnim aranžmanima i umjetničkim slikama dokučio jedno minulo vrijeme. Bar na trenutak čovjek uspori svoj prebrzi tempo i vrati se u vremena kada se živjelo skromno ali zadovoljno. „Kuća sevdaha“ je istinska oaza mira, u kojoj caruje naš raskošni folkor, gdje se čuva prošlost od zaborava, gdje ne možete poručiti coca-colu, ali možete O poetskom stvaralaštvu Mehe Jakupovića te njegovim stihovima govorio je recenzent knjige i predsjednik Udruženja KNS-a Ibrahim Osmanbašić, osvrćući se na ratne okolnosti u kojima je većina pjesama stvarana. Spomenuti su i rodoljublje, nostalgija i bol, ali i nada u suživot i bolje sutra. Ermina Duraković, obućena u bosansku narodnu nošnju, onako kako i dolikuje „Kući sevdaha“, recitirala je nekoliko pjesama i nježnim glasom, punim emocija, doprla do srca svih prisutnih. U pauzama između recitiranja prisutne je zabavljao Šukrija Trako, sazlija, obućen u narodnu nošnju. Kucanje na sazu je izuzetna umjetnost, a pjesme su priče o minulim vremenima i Vjerovatno ima istine u onoj narodnoj pjesmi koja kaže da “...Ko se jednom napije vode sa Baščaršije nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije...” I koliko god puta da čovjek posjeti Sarajevo, nikada nije dosta. Ovaj grad uvijek plijeni novom energijom, ljubavlju, vječnom mladošću, koja ljubomorno čuva prošlost i bogatu kulturnu baštinu za sebe i druge. To je mjesto gdje se stvarno sastaju Istok i Zapad, gdje se preklapaju dva vremena, dvije kulture, počev od Sebilja, kraj kojega putnik odmara i tijelo i dušu, golubova koji se okupljaju oko njega i koji postadoše njegov prateći dio, pa do mnogobrojnih česmi, dućana, bogomolja koje vijekovima stoje jedna do druge i govore o našoj toleranciji i suživotu. A u toj Baščaršiji je „Kuća sevdaha“, za koju su mnogi već čuli, a Boga mi je i posjetili. Sevdah je u pravom smislu riječi obilježio naše muzičko i kulturno stvaralaštvo. A „Kuća sevdaha“ nije samo muzej niti ugostiteljski objekt koji od zaborava želi sačuvati mnoge naše sevdalije. Mnogi, nažalost, više nisu s nama, počev od rahmetli Omera Pobrića, koji je ovu vrstu muzike bukvalno “izvezao u svijet”, pa do pjevača velikana čija muzika Kuća sevdaha ugostila Donju mahalu popiti prirodno šerbe, onakvo kakvo su nekada pripremale naše nane i bake. Iz daljine, sa starih gramofona i zvučnika dopire glas velikana Safeta Isovića, Mehe Puzića, Zaima Imamovića, Zekerijaha Džezića i mnogih drugih. I samo ezan s obližnjih džamija, zvonjava crkvenih zvona i otkucaji sata na vrijeme opominju u ovom idiličnom prostoru. Promociju knjige Mehe Jakupovića uljepšali su sazlija Šukrija Trako i recitatorica Ermina Duraković. Knjiga “Sjećanja na Donju Mahalu” promovirana je u večernjim satima, uz prisustvo većeg broja ljudi. 47 životnim pričama koje su obilježile neko drugo vrijeme, koje možda nije bilo isuviše dinamično, ali su se moralne vrijednosti više poštovale. Promocija je završena govorom direktora „Kuće sevdaha“ Edhema Mašića, koji je naglasio važnost ovakvih kulturnih događaja i buduće suradnje. Ovom prilikom zahvaljujemo Ibrahimu Osmanbašiću i njegovoj supruzi Mersidi Sadiković-Osmanbašić, koja objavljuje za KNS, Ermini Duraković - za iskrenu dobrodošlicu, a Šukriji Traki i Edhemu Mašiću - za pomoć u promoviranju knjige “Sjećanja na Donju Mahalu”. S.J. Iz Štampe Istina o Beckhamovoj "djevojci": Irma Nezirović je živjela u Sarajevu i bila svjedok logora i masovnih silovanja ISTINA O BECKHAMOVOJ "DJEVOJCI": IRMA NEZIROVIĆ JE ŽIVJELA U SARAJEVU I BILA SVJEDOK LOGORA I MASOVNIH SILOVANJA Današnji “Daily Mail” objavio je danas na naslovnici opširnu priču o glamuroznoj Bosanki Irmi Nici (Irmi Nezirović), koja tvrdi da je spavala s planetarno poznatim fudbalerom Davidom Beckhamom Irma je za američki časopis “In Touch” još prošle sedmice objavila neke od pikanterija u vezi Beckhamom, koji je opovrgao njezine navode i tužio časopis za klevetu tražeći odštetu od 5 miliona dolara. Tekst u “Daily Mailu” “Daily Mail” u današnjoj priči je otišao i korak dalje otkrivši priču o Irmi Nezirović, bosanskoj izbjeglici, koja je, prema vlastitom priznanju, bila zatočena u jednom logoru u BiH. Irma Nezirović je u tom periodu svog života bila izložena strašnim traumama jer je bila svjedokinja masovnih silovanja. “Daily Mail” je pronašao i ženu koja tvrdi da je Irmi pronašla posao “poslovne pratnje” te da Irma vjerovatno ne bi iznijela svoju priču medijima da njen bivši dečko nije pronašao dnevnik u kojem je ona opisala pojedinosti iz svog života, pa tako i aferu s Bechamom. Kristen Davis, 35, koja je angažirala Irmu za rad u agenciji “Wicked Models” na Manhattanu, ističe kako joj je Irma rekla da je prekinula vezu s Britancem nakon što je našao dnevnik u kojem je pisala i o svom životu kao prostitutke u Holandiji, gdje je odrastala kao izbjeglica. “On je zaprijetio da će pozvati novine i njenu majku. Ona mu nije vjerovala u početku, ali onda je nazvao njenu majku, koja je već sumnjala da se njena kćerka bavi prostitucijom. Njena majka se veoma uznemirila, budući da se radi o porodici koja je pripadala gornjem sloju društva u Sarajevu. Irma je shvatila da će tada njena priča dospjeti u medije”, priča Davisova i dodaje: “Bila je pod tolikim stresom da je, kako mi je rekla, doživjela moždani udar koji je privremeno paralizirao desnu stranu njenog lica i ona je završila u bolnici, gdje je provela 10 dana u decembru 2009. Kad je izašla van, odlučila je stvari uzeti u svoje ruke i svoju priču sama ispričati medijima”. David Beckham i njegova supruga Victoria odbacili su optužbe kao "potpuno neistinite i smiješne”. U subotu je Beckham pokrenuo sudski postupak u Los Angelesu, na vrhovnom sudu, protiv magazina “In Touch” za naknadu štete “zbog klevete, uvreda i emocionalne boli”. Davisova također otkriva da je Irma Nezirović često putovala na relaciji London - New York. “Javila se na oglas za posao i tako sam je upoznala. Riječ je lijepoj, inteligentnoj i šarmantnoj djevojci. Naravno, dobila je posao. Bila je jedna od mojih ‘top’ djevojaka. Ispričala mi je da je odustala od daljeg školovanja zbog prekida s momkom. Također mi je rekla da su se ona i njen momak, koji je Britanac arapskog porijekla, ludo voljeli, te da on nije ni svjestan šta joj je napravio od života”, naglasila je Davisova. Nakon prekida s bivšim momkom Irma se vratila životu prostitutke. “Momci su se lako zaljubljivali u nju. Jedan Arapin iz kraljevske porodice na njen bankovni račun je uplatio 250.000 dolara nakon čega joj je kupio i Mercedes od 150.000 dolara”, tvrdi izvor “Daily Maila”. Prema istom izvoru jedan od Irminih klijenata bio je Eliot Spitzer, bivši guverner New Yorka, koji je podnio ostavku 2008. nakon što je priznao da je spavao s prostitutkom za 1.000 dolara. O životu prije odlaska iz BiH “Daily Maila” je doznao nekoliko pojedinosti. Irma Nezirović je odrasla u imućnoj porodici. Otac joj je bio vojni oficir, a majka psihijatar. Irmin mlađi brat Damir, koji danas ima 22 godine, fizički je hendikepiran. 48 Prema riječima jednog njenog prijatelja oca su joj vrbovali u vojsku, a Irma, tada devetogodišnjakinja, njena majka i brat bili su prisiljeni otići u logor u jednu vojnu bazu. “Irma je govorila da je tamo bio haos i da su žene zlostavljane i bila je svjedokom masovnih silovanja. Ona tada nije potpuno shvatala šta se zapravo događa. Nakon devet mjeseci ona je s majkom i bratom otišla u Holandiju gdje su dobili azil i živjeli u kolektivnom centru godinu dana prije nego što su dobili prebivalište. Otac ih je našao u tom kolektivnom centru, nakon čega se razveo s Irminom majkom”. Irmi Nezirović je bilo izuzetno teško u Holandiji. Tek kada se preselila u London osjetila je poboljšanje jer je njen tadašnji momak studirao hotelski menadžment i finansijski joj je pomagao. “U Londonu su živjeli u dvosobnom stanu. Irmin momak je vozio Lamborghini i kupovao joj je puno nakita. Pomagao je i njenoj porodici, majci je kupio dijamantni prsten, a bratu odjeću. Kad su prekinuli, rekla mi je da se vratila prostituciji. Nije imala drugog načina da održi stil života na koji je već bila navikla”, riječi su Irminog prijatelja koji je ove pojedinosti ispričao za “Daily Mail”. Iz Štampe U BIH I NAKON 15 GODINA TRAJE RAT POLITIČKIM SREDSTVIMA Mreža CNN uradila je kratku analizu stanja u Bosni i Hercegovini, 15 godina po okončanju rata. Međutim, u analizi se navodi kako je jako malo toga urađeno. Rat je nastavljen političkim sredstvima, država je i dalje podijeljena, a ni rezultati posljednjih izbora nisu obećavajući. Mostar Rezultati nedavno održanih Općih izbora pokazali su da je Bosna i Hercegovina i dalje etnički podijeljena zemlja. Srbi, potpomognuti nacionalistima, i dalje zagovaraju otcjepljenje što ima dubok utjecaj na budućnost zemlje, oporavak ekonomije i članstvo u Evropskoj uniji, smatraju balkanski analitičari, piše CNN. Prošlo je 15 godina od Daytonskog sporazuma kojim je okončan rat, u kojem je najmanje 100.000 ljudi izgubilo živote. Danas u Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi i prema podacima CIA World Factbooka u BiH ima 4,6 miliona stanovnika. Međutim, i nakon toliko godina od okončanja rata BiH je i dalje pod međunarodnom upravom. Mostar kao primjer kulturnih i vjerskih podjela Najbolji primjer kulturne i vjerske podjele je drevni grad Mostar, piše CNN. To je grad koji je poznat po Starom mostu, mostu koji je nekada povezivao ljude, a tokom rata bio poprište intenzivnih borbi između Hrvata sa zapadne strane rijeke i muslimana sa istočne strane Neretve. Hrvatski nacionalisti uništili su 1993. godine Stari most, prvobitno izgrađen 1566. godine, u vrijeme kada je Mostar bio pod turskom osmanskom vladavi- nom. Rekonstrukcija i obnova mosta 2004. godine trebala je predstavljati korak prema obnavljanju, ne samo uništenih građevina, nego i korak ka umanjenju kulturnih podjela. No, i 15 godina kasnije mnoge zgrade su ostale neobnovljene i zapuštene, a isto tako su duboke i etničke podjele u cijeloj nekadašnjoj jugoslovenskoj republici. Fotoreporter Will Holder, koji je nedavno posjetio Mostar za CNN je istakao kako su u tom gradu i dalje jasno vidljivi ožiljci rata. Crkveni toranj protiv minareta Također, Tomas Valasek, iz londonskog Centra za evropsku reformu, istakao je kako je nakon Daytonskog sporazuma 1995. godine rat u Bosni nastavljen drugim sredstvima, ponajviše politikom. "Kada se vratim u Mostar, iznenadim se koliko se malo zacjeljenja dogodilo. Razgovarajući sa mještanima shvatite koliko neprijateljstvo među njima vlada. Naprimjer, u hrvatskom dijelu Mostara nalazi se neobično visok crkveni toranj, a mještani kažu da je sagrađen kako bi se takmičio sa minaretima džamija u muslimanskom dijelu grada", kazao je Valasek za CNN. On je dodao da postoje tri razloga zbog kojih u Mostaru, ali i u ostatku BiH ima tako mnogo ruševina. "Ekonomija je i dalje slaba, zemljom vlada korupcija, a zajednice koriste oštećene objekte kao fizički podsjetnik za sačinjavanje političkih izjava." Srbi su izabrali nacionalistički Savez nezavisnih socijaldemokrata Rezultati nedavno održanih izbora pokazali su da su se birači iz Federacije, gdje uglavnom žive Hrvati i Bošnjaci, odlučili za umjerenije snage, piše CNN. Bakir Izetbegović, sin prvog predsjednika BiH, Alije Izetbegovića, pobijedio je u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, a Željko Komšić, kandidat SDP-a, ponovo je izabran za hrvatskog člana Predsjedništva. No, glasači u Republici Srpskoj podržali su srpski nacionalistički Savez nezavisnih socijaldemokrata. Također, izabrali su lidera SNSD-a, Milorada Dodika, za svog predsjednika. Dodik je ponovio svoj stav o otcjepljenju, istakavši kako je BiH "nemoguća država". BiH je u političkom zastoju od izbora 2006. godine, jer se bosanski Srbi protive jačanju centralnih institucija i to na račun vlastite autonomije. Međunarodna zajednica zahtijeva jačanje centralne vlade i to je ključni uvjet za članstvo BiH u EU. U ponedjeljak, SAD su pozvale nove lidere da krenu s političkim reformama, koje su neophodne za ujedinjene zemlje, no Milorad Dodik je odbio poziv, objavio je CNN. MERLIN U LONDONU NASTAVLJA RADITI NA NOVIM PROJEKTIMA Dino će se sresti sa saradnikom Srđanom Kurpjelom, muzičkim producentom svjetskog glasa • Nastavak turneje "Ispočetka" po zapadnoj Evropi Merlin: Šta priprema ovog puta Dino Merlin otputovao je prije nekoliko dana u London, gdje nastavlja raditi na svojim novim muzičkim projektima. Iako naša zvijezda nerado izlazi u javnost s informacijama prije nego što u potpunosti okonča projekt, sigurno je da će se u engleskoj prijestonici susresti sa Srđanom Kurpjelom, muzičkim producentom svjetskog glasa. Kurpjel, Sarajlija s londonskom adresom, i ranije je sarađivao sa Merlinom pa je tako bio jedan od producenata na albumima "Burek" i "Ispočetka". Srđan je u aprilu boravio u Sarajevu i tada se, također, susreo sa Merlinom. I dok se u cijelom regionu s velikim nove poslastice iz muzičke radionice Dine Merlina, njegov menadžment planira nastavak turneje "Ispočetka". Tako bi Merlin 6. novembra trebao održati koncert u Frankfurtu, gdje je prošle godine oduševio publiku u prepunoj gradskoj dvorani. Također, izvjestan je i nastup 11. decembra u gradskoj dvorani "Dietikon" u Cirihu. Vjerovatno će do Nove godine uslijediti nastupi u Luksemburgu, Dizeldorfu i još nekim zapadnoevropskim gradovima, ali se termini još utvrđuju. Dino Merlin zanimanjem i nestrpljenjem iščekuju 49 L. SARAJLIĆ-RAMOVIĆ Iz Štampe PRAVILA ZA UVOZ POLOVNIH VOZILA: MOTOR S EURO 3 STANDARDOM I VOLAN NA LIJEVOJ STRANI Propisi kojima se reguliše oblast homologacije vozila su u postupku objavljivanja u Službenom glasniku BiH i očekuje se da budu objavljeni tokom ove nedjelje, najavio je Drago Talijan Polovna vozila koja će dolaziti na BiH. On je precizirao da homologaciji BiH tržište moraju imati motor sa "To je administrativni postupak u podliježu vozila klasifikovana prema najmanje EURO 3 standardom, svi kome se provjerava da li su dijelovi, UN ECE kategorije L /UN ECE/ dijelovi, uređaji i oprema moraju biti uređaji i oprema na vozilu napravljeni (motocikli L1, L2, L3, L4, L5, L6 i homologovani u skladu sa dopunom u skladu sa usvojenim propisima, što L7), kategorije M (za prevoz putniECE pravilnika koji reguliše tu ob- se provjerava pregledom homologa- ka M1, M2, M3), kategorije N (za last i upravljač na tim vozilima ne cionih oznaka i da li je predmetno prevoz tereta N1, N2 i N3), kategorsmije biti na desnoj strani", izjavio vozilo sastavljeno od dijelova koje je ije O (priključna vozila O1, O2, O3 i je danas Srni Drago Talijan, direktor specificirao proizvođač, odnosno da O4) i kategorije T traktori. EIB Internacional centra za motorna li odgovara deklarisanim podacima vozila u Banjaluci, kompanije koja proizvođača", objasnio je Talijan. Prema njegovim riječima, za podršku je nosilac konzorcijuma za poslove procesu homologacije razvijen homologacije. Ukoliko vozila dolaze iz zemal- je softver koji omogućava da svi ja u kojima se saobraćaj odvija učesnici ovog procesa imaju autori"Propisi kojima se reguliše oblast po drugačijim pravilima nego u zovan pristup informacionom sishomologacije vozila su u postupku BiH, kao što su Velika Britanija i temu. objavljivanja u Službenom glasniku SAD, takva vozila prolaze posebnu BiH i očekuje se da budu objavljeni provjeru usklađenosti jer je sistem Za homologaciju polovnih vozila tokom ove nedjelje", najavio je Tali- za upravljanje na ovim vozilima koja nisu prešla više od 3.000 km ili jan. neprilagođen uslovima u kojima se nisu duže registrovana od tri mjeseOn pojašnjava da je homologacija odvija saobraćaj u BiH, a razlike ca, od dokumentacije su potrebni postupak provjere homologacijske postoj ei kod svjetlosnih signalnih saobraćajna dozvola ili drugi idenpodobnosti vozila sa aspekta bezb- uređaja. tifikacioni dokument za vozilo, a jednosnih i ekoloških zahtjeva koji Talijan kaže da je procedura za ho- uz zahtjev treba priložiti takozvani su propisani ECE pravilnicima i nji- mologaciju vozila identična za "COC /COC/ dokument" ili potvrdu hovim dopunama koji su na snazi u fizička i za pravna lica u BiH. proizvođača. PRIMITIVIZAM OSKRNAVIO I VJEČITI SARAJEVSKI DERBI! Primitivizam je ušao u sve pore našeg društva. Papci su preplavili gradove u BiH. Uzeli su sve u svoje ruke! Jašu kobile po asfaltu Banje Luke. Al' jašu i gradsku raju gdje god stignu! A, mi? Rođeni i odrasli na asfaltu Sarajeva, Mostara, Banje Luke, Tuzle, Zenice... Šutimo! Šutimo na svome! Bolje nismo ni zaslužili, jer obaramo glavu pred ruralcima koji uništiše gotovo sve dobro u ovoj zemlji. Uništiše nam i ponos i dostojanstvo. jonom". Zbog toga, tribine Grbavice ne ispuniše navijači oba tima. Zbog toga ne zaslužuju ni imena da im spomenemo. Danima smo slušali i gledali njihova prepucavanja. Poenta cijele priče kod obojice bili su lični interesi. Vječiti derbi iskoristili su isključivo za vlastitu "promociju". Kratko i jasno - obmanjivali su sarajevsku mladost. Huškali djecu jedne na druge! Neću da šutim E, ja neću više da šutim. Kažu svi, samo budala govori istini u ovom gadnom vaktu. Ok. Ako je tako, budala sam. I ostat ću budala! Promijeniti možda neću ništa?! Međutim, pred primitivcima u svom gradu i u svojoj zemlji više nikada neću pognuti glavu i šutjeti. Možda do sada nesvjesno i jesam. No, kap je prelila čašu! Zajahaše i na funkcije u našim sarajevskim svetinjama, FK "Sarajevo" i FK "Željezničar". Jedan od njih išao je tako daleko da je mizerno vrijeđao gradske rivale. To nikada niko nije uradio u 56-godišnjoj historiji kultnog derbija. Klasičan krkanluk u prijestolnici! Krkanluk u prijestolnici Seoska mudrolija Uoči 96. vječitog derbija dva predsjednika, kao nikada do sada, bila su u centru pažnje. "Zavrijedili" su to i u nerijetkim trenucima primitivnog ponašanja. Drugi je perfidno lagao. Klasičnim manirom tzv. "seoske mudrolije"! Tobože, ništa nije mogao učiniti kako bi iznašao kompromis sa svojim "kompan- 50 U cijeloj priči onaj prvi hvatao se za džep. U prepunoj sali na pres-konferenciji, dan uoči utakmice, govorio: "Kupit ću, evo odmah, još 2.000 ulaznica za naše navijače". Naravno, "šupljirao" je i nije kupio niti jednu! Derbi u svome 96. izdanju radi "gospode" predsjednika nije bio istinski derbi. Primitivizam ga je skrnavio! Navijači FK "Sarajevo" i FK "Željezničar", popularno zvani "Manijaci" i "Hodre zla", zaslužuju duboki naklon svakog iskonskog Sarajlije. Vječiti derbi decenijama naš je način življenja. Ne dozvolite da nam unište utakmicu za koju žive nerijetko podijeljene porodice, raje, kvartovi, mahale... Mene nije stid što moj "stari" navija za ljutog rivala. U tome i jeste velika draž, bit sarajevskog derbija. Doduše, za nas sa asfalta! Bakir Tiro Sport Uspjesi naših ljudi BOSANAC ENIS RADONČIĆ SKAUT LONDONSKOG ČELSIJA Sarajlija Enis Radončić je skaut londonskih "plavaca". Rođen je u glavnom gradu BiH 1978, sa porodicom je 1995. preselio u Švedsku gdje se počeo profesionalno baviti nogometom. Prijatelj je sa dvojicom Zlatana, Ibrahimovićem i i Muslimovićem, a nedavno je u Chelsea uspio odvesti četrnaestogodišnjeg talenta porijeklom iz Banje Luke. Enis Radončić je devedesetih bio najbolji veznjak druge švedske lige i ključna karika u ulasku svoga kluba u elitno takmičenje. Po okončanju profesionalne karijere, okreće se menadžerskom poslu. Iz zabave igra za švedskog trećeligaša, klub Lärje Angered. Ovaj tim razvio je odličan sistem rada sa mladim talentima, nogometašu rođenom u Švedskoj čiji su roditelji iz Banje Luke. Ugovor sa aktuelnim prvacima Engleske potpisat će poslije Nove godine. Identitet vam ne smijem otkrivati", kaže Radončić za Sarajevo-x.com. Pitamo ga da li možemo očekivati da se ne ponovi slučaj Zlatana Ibrahimovića i mladić zaigra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, Radončić kaže kako će Radončić s Terryjem pa je uloženi trud doveo do uspjeha: samo Chelsea je kupio trojicu. A sve se desilo neočekivano. lično učiniti sve da se to desi, iako je ubijeđen na i Šveđani razmišljaju na isti način jer se radi o zaista velikom talentu. Veliki talenat "Jednoga dana menadžer iz Danske, koji radi za Chelsea, došao je u naš klub i rekao da su zainteresovani za usluge jednog mladog igrača. Još interesantnije je što se radi o četrnaestogodišnjem "Osim njega ‘londonski plavci’ su kupili još dva mlada igrača iz našeg pogona. Jedan im se toliko svidio da su mu ponudili sav luksuz u Londonu, gdje je preselio sa roditeljima", kaže Radončić za naš portal, dodajući kako trenutno 51 radi kao skaut Abramovičevog tima te da je upoznao najveće zvijezde aktuelnog engleskog prvaka. "To znači da u svakom trenutku mogu preporučiti nekog igrača i da će ga oni pozvati na probu. Nedavno sam boravio u njihovom kampu, koji je udaljen sat i pol vožnje od Londona. Na ulazu je velika kapija i niko ne može ući bez odgovarajuće kartice. Obezbjeđenje je strogo. Tu sam boravio sedam dana. Imali smo predavanja svaki dan. Vidio sam kako radi jedan vrhunski klub, sve funkcioniše profesionalno, svi detalji su definisani", priča Enis. Anelka se posvetio vjeri Otkrio nam je i neke detalje o planetarnim nogometnim zvijezdama. "Na mene je veliki dojam ostavio Malouda. Bio je super, voli se šaliti. On ih zabavlja na treningu. Ispričat ću vam još jedan detalj. Naime, kada je menadžer iz Danske pokazao Terryju tetovažu sa njegovim imenom na ramenu, kapitenu su oči bile pune suza. Razgovarao sam i sa Drogbom koji mi je poklonio rukavice. Najviše sam pričao sa reprezentativcem Srbije Ivanovićem koji je pomalo bio začuđen kada sam mu prišao i počeo razgovarati na našem jeziku. Pitao me je kako sam dospio u kamp. Uglavnom, sve je bilo za pohvalu. Anelka je povučen i dosta se posvetio vjeri. Ne priča puno", otkriva nam Radončić. Pitali smo ga postoji li mogućnost da nekog od mladih talenata iz BiH odvede na probu u Chelsea. "To je moguće, ali zaista moraju biti talenti. Recimo, ako bi to bio promašaj, onda bi teško više iko dobio novu šansu", zaključio je Radončić. Edin Isanović Sport 52
© Copyright 2024 Paperzz