haber - Bosnia and Herzegovina UK Network

haber
Broj 63
MART-APRIL 2012 cijena jedna funta
POKROVITELJI
KONGRESA
Bakir Izetbegović
Predsjedavajući
Predsjedništva BiH
Željko Komšić
Član Predsjedništva BiH
Damir Ljubić
Ministar za ljudska prava
i izbjeglice BiH
Iz Networka
PROGRAM
Četvrtak 31. maj 2012
12.05
Okrugli sto: Mediji i dijaspora
Adresa: RSG Radio, Urijan Dedina Br. 7, Sarajevo
Petak 1. juni 2012
10:00
Prijem kod pokrovitelja VI kongresa:
Predsjedništvo BiH
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH
Sastanak GO SSDBiH
13:00
Subota 2. juni 2012
8.00 Registracija delegata
9.00 Otvaranje radnog dijela Kongresa
• Pozdravni govori
• Prijedlog radnog predsjedništva
• Prijedlog za zapisničara i ovjerivača zapisnika
• Izvještaj verifikacione komisije
• Izvještaj o radu SSD BiH-Predsjednik Zaim Pašić
• Finansijski izvjestaj SSDBiH-Blagajnik Sakib Podgorić
• Izvještaj nadzornog odbora- Zdenko Stanar
• Diskusija i usvajanje izvještaja
12:00
Ručak
13:30
Diskusija po temama:
• 10 godina SSDBiH
• Uloga dijaspore u privrednom razvoju Bosne i Hercegovine
16.30
Pauza
17:00
Izbori
18.00
Konferencija za stampu
20.00
Kongresna večera i kulturno-zabavni program
Nedjelja 3. juni 2012
11:00
Prva sjednica novoizabranog GO• upoznavanje i evaluacija kongresa
• Priprema okvirnog Plana rada GO
• Usvajanje zaključaka2sa kongreska
MEDIJSKI
POKROVITELJI
Iz Networka
Zlatko Lagumdžija s predstavnicima SSDBiH
IMA LI RJEŠENJA ZA PROBLEME DIJASPORE
Ministar vanjskih poslova nije krio svoj pesimizam u vezi s brojnim zahtjevima bez obzira šta je ko do sada
obećavao
Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih da će Izborna komisija promijeniti izbori, rekao je: „Ja jesam to vidio
poslova Bosne i Hercegovine, tokom zakon i dozvoliti elektronsko na elektronskoj oglasnoj ploči“, kako
dvodnevne zvanične posjete Velikoj
Britaniji gdje se susreo sa nizom
britanskih zvaničnika (o čemu su
mediji naširoko izvijestili), našao
je sat vremena da se u prostorijama
Bosanskohercegovačke ambasade
sastane i s rukovodstvom Svjetskog
saveza dijaspore Bosne i Hercegovine
i Bosnia UK Networka, krovne
organizacija Bosanaca i Hercegovaca
u Velikoj Britaniji.
Dvojno državljanstvo?
Na sastanku su osim ministra
Lagumdžije prisustvovali i naša
ambasadorica Jadranka Negodić i
diplomate u Londonu Mensur Jusić,
Jasmina Turajlić i Slavica Grozdanić,
te u ime dijaspore Zaim Pašić, Anes
Cerić, Meho Jakupović, dr. Zdenka
Besara, Namik Alimajstorović i
Muhamed Siranović. U otvorenom
razgovoru na stolu su se našla sva
pitanja koja tište dijasporu.
Ministar Lagumdžija je otvoreno
rekao da nije neki veliki optimista da
će tokom mandata ovog Parlamenta
ta pitanja biti riješena, jer za neka
treba dvotrećinska većina glasova
parlamentarac. Mnogo je lakše da se
zakonima i podzakonima pokušavaju
ta pitanja riješiti. Ministar Lagumdžija
se iznenadio da je pitanje dvojnog
državljanstva riješeno. On misli da
Ustavni sud prema automatizmu ne
može implementirati ovu odluku
i stavio je sebi u zadatak da to
provjeri sa predsjednikom Ustavnog
suda BiH gospodinom Simovićem i
gospodinom Šefikom Džaferovićem,
koji je tu informaciju plasirao u
medije. Ako je tako, onda će ovo
pitanje svih pitanja od značaja za
bosanskohercegovačku dijasporu biti
dugo još politička tema broj jedan
među građanima u dijaspori.
Zlatko Lagumdžija- mrka kapa za dijasporu dok je ovaj sastav Parlamenta biH
glasanje i registraciju birača“, kazao
je Lagumdžija.
Predsjednik SSDBiH Zaim Pašić
je izložio i probleme vezane za
popis stanovništva i nažalost, prema
riječima
ministra
Lagumdžije,
teško je očekivati da se tu nešto
Registracija glasača
Što se tiče registracije glasača za
izbore, Lagumdžija je slikovito
opisao stanje u toj oblasti riječima:
"Lakše je dobiti dozvolu za otvaranje
ćevabdžinice kod Bakingamske
palaće u Londonu, nego se
registrovati za glasanje putem pošte
u Bosni i Hercegovini. Sadašnji
sastav Izborne komisije ne daje
nadu za optimizam da se tamo može
nešto uraditi, da se može izvesti neki
ozbiljniji zahvat koji bi olakšao taj
proces. Ono što mogu reći je da će
Ministarstvo vanjskih poslova BiH
od sada putem DKP mnogo aktivnije
pomagati u registraciji glasača, jer to
je posao države.Takođe ne vjerujem
je slikovito nazvao interent, „ali
ne mogu spekulisati šta se krije iza
toga.“
Kako stvari stoje, zbog odnosa snaga
u Parlamentu BiH jednostavno je
iluzorno očekivati da će sadašnji
sastav Parlamenta izglasati novi
Zaim Pašić, Jadrnka Negodić, Zlatko Lagumdžija
revolucionarno može izmijeniti bez
obzira šta je ko do sada obećavao.
Prema riječima ministra Lagumdžije,
posebna izborna jedinica za
bosanskohercegovačku
dijasporu
moći će se jedino gledati u filmu
koji će se prikazivati u Diznilendu i
jedini način da dijaspora ima svoje
predstavnike je da se prikloni nekoj
političkoj stranci, što nije dobro.
Drugi način je da se predstavnici
dijaspore putem raznih stranaka
kandidiraju za izbore, i treći način
je da se napravi nezavisna lista iz
dijaspore koja bi izašla na izbore.
Što se tiče prijedloga Dodika i
Tihića da se prolongiraju opštinski
3
ustav Bosne i Hercegovine, da će
promijeniti način registracije glasača
i da će se olakšati popis stanovništva.
Uglavnom, ministar Lagumdžija je
rekao da će njegovo ministarstvo
i on lično nastaviti podržavati bh.
dijasporu i sarađivati sa Svjetskim
savezom dijaspore BiH.
Generalno, prije su se političari iz
BiH vadili na "kolege" iz drugog
eniteta, a sada smo mogli čuti da
je glavna prepreka nerješavanje
svega i svačega u BiH i sastav
Parlamenta BiH. Bilo kako bilo,
bosanskohercegovačke dijaspore i
njenih zahtjeva nema nigdje.
Iz Networka
Birmingham
BH. PARAOLIMPIJCI GOSTI BOSANSKE KUĆE
Izgleda da ono što ne može država Bosna i Hercegovina, mogu humani Englezi i bh. građani
iz Engleske * Bosnia Appeal će i dalje voditi akcije za prikupljanje sredstava ovim sportistima
Nedavno je Bosanska kuća u Birminghamu odisala humanošću i sportom.
Naime, gosti bosanskohercegovačke
zajednice u Birminghamu su bili
članovi SDI Bosna Sarajevo, Dženita
Klico, Hurmija Mujić, Damir
Muratović i Dževad Pandžić, koji se
od početka marta u organizaciji britanskog biznismena Vica Fergusona
nalaze u Leedsu na pripremama za
predstojeće Paraolimpijske igre koje
se krajem augusta održavaju u Londonu.
U njihovoj pratnji su bili pomoćni
trener Alem Rahmanović i članovi
Bosanskohercegovačke
zajednice iz Yorkshirea, Denis Terzić,
Enes Supuk i Senada Kovačević.
Uspješni sportisti
Zajednička večera
Nakon ovih priprema i Hurmija
Mujić i mladi Damir Muratović na
narednom atletskom mitingu, koji će
biti održan
u Hrvatskoj,
očekuju da
će ostvariti
olimpijsku
normu.
Za
sve njihove
dosadašnje
i
buduće
rezultate
nagrađeni
su aplauzom
Bosanaca
i Hercegovaca prisutnih u Bosanskoj
kući.
Dr. Zdenka Besara uručuje doancije Dženiti Klico i Hurmiji
Mujić
Druženje je proteklo u srdačnoj atmosferi. Nakon zajedničke večere naši Prikupljene donacije
sportisti su se lično predstavili svim
prisutnim, a o njihovom sportskom Goste je pozdravio menadžer Bosanučinku govorio je njihov pomoćni ske kuće Anes Cerić, koji je predtrener Alem Rahmanović, koji je is- stavio aktivnosti koje se odvijaju
takao da su Dževad Pandžić i Dženita u Birminghamu i obavijestio ih da
Klico bili učesnici Olimpijade u Pe- su se bosanskohercegovačke asokingu, da je Dževad već ostvario cijacije, odnosno njihovi članovi,
olimpijsku normu, te da je siguran odazvali humanitarnom pozivu Bosučesnik Paraolimpijade u Londonu. nia Appeal i prikupili donacije za
naše sportiste kako bi im olakšali
Pred vratima Londona je i Dženita boravak i pripreme u Engleskoj.
Klico, koja već na treninzima sa
lakoćom postiže olimpijsku normu.
4
Pandžić je iskoristio priliku da zahvali našim zemljacima u Leedsu, te
Vicu Fergusonu i gospođi Jil, koji
im također svakodnevno pomažu.
Naravno i njihove mogućnosti
su ograničene. To potvrđuju i
riječi Denisa Terzića koji kaže da
našim sportistima svakodnevno
samo za prijevoz treba 120 funti, a da taj novac nije osiguran.
Dževad Pandžić i poznati humanitarac Ramo Hanić iz Birminghama
Ova donacija će biti potrošena za to,
a naši građani u Batleyu organizuju
donatorsku večeru od koje će prihod
ići za daljnje finansiranje naših sportista i njihove pratnje. Nakon svega,
Iz Networka
Prikupljeno 1415 funti
Ukupno je prikupljeno 1415 funti,
od čega je Bosanskohercegovačka
zajednica
iz
Birminghama
prikupila 680 funti. Na zabavi
u Koventriju je prikupljeno 335
funti, krovna organizacija naših
građana u Velikoj Britaniji Bosnia
UK Network je sa svog računa
izdvojila 300 funti, dok je bh.
asocijacija iz Derbyja dala 100
funti. Olimpijac Dževad Pandžić
je u ime svih prisutnih zahvalio
našim građanima za pomoć i
iskazanu humanost.
Slika za rastanak
ipak ostaje gorak okus zbog odnosa
naše države prema sportistima SDI
Bosna i reprezentativcima BiH, koja
ovakvim zaslužnim sportistima nije u
stanju osigurati ni minimalne uslove
za treniranje, normalno putovanje
i nesmetan odlazak na takmičenje.
Kakvi su uslovi u Leedsu najbolje
govore riječi mladog Damira
Muratovića koji kaže da niko od njih
nije trenirao u boljoj teretani i nikada
do sada nisu imali kvalitetnije uslove.
Izgleda da što ne može država Bosna
i Hercegovina, mogu Vic, Jil i naši
državljani iz Engleske. Humanitarna
organizacija Bosnia Appeal će i dalje
voditi akciju za prikupljanje sredstava za naše sportiste kako bi nesmetano završili pripreme.
Manchester
EDIN DŽEKO POKLONIO DŽENITI
KLICO NOVA INVALIDSKA KOLICA
Reprezentativac Bosne i Hercegovine
i napadač Manchester Citya Edin
Džeko poklonio je bh. paraplegičarki
Dženiti Klico, nova invalidska kolica.
We are organising a party to help
raise money for ‘Egipatsko Selo’
orphanage in Mostar, Bosnia. The
orphanage is home to about 50 children between the ages of 5-18, who
have lost their parents or have parents who are no longer able to look
after them.****
Dženita Klico, najbolja bh. atletičarka,
već više od mjesec se u Engleskoj
sprema za nastup na Olimpijskim
igrama u Londonu, a u dva navrata
se srela sa Edinom, koji je nju i ostale
bh. sportiste, koji se nalaze u Leedsu,
ugostio na domaćoj utakmici Citya,
ali i u njihovom domu u Leedsu.
Tom prilikom, Edin je primjetio da su
Dženitina kolica pukla, zbog čega se
ona teškom mukom prebacivala na
treninge, te ju je odlučio iznenaditi
i pokloniti joj nova invalidska kolica.
We aim to raise money by charging
a £15 entry fee to the party. All of
the money donated will go directly to the cause and will contribute
towards much needed resources,
as well as day trips and activities
for the children. In return for your
£15 we will provide plenty of food
(barbecue as well as traditional
Bosnian food), a raffle and music.
There will also be some live music
on the night. All of the food, prizes
and music is being donated free of
charge so your £15 really will go
where it is needed.
Dženita nije mogla sakriti suze
radosnice sa svog lica, a Edin je
tek dodao kako mu je najveće
zadovoljstvo u svemu tome Dženitin
osmijeh.
Edin Džeko i Dženita Klico
5
Iz Networka
U Bosanskoj kući
NASTAVLJENA DRUŽENJA I PLANIRANE NOVE AKTIVNOSTI
U sklopu druženja imali smo veoma korisnu posjetu NHS i Carers Service: Adam Dandy, Patricia i Alison Kirton
Druženja u sklopu projekta Stariji
West Midlands su se i dalje nastavila
u Bosankoj kući tokom protekla
dva mjeseca. Novina je to da su na
ova okupljanja osim starijih osoba
počeli dolaziti i oni mlađi sa svojom
djecom.
Projekat je bio planiran za starije
osobe, a zbog zainteresovanosti
mladih građana, odlučili smo da
proširimo projekat i uključimo sve
ostale uzraste u West Midlands
regionu.
U sklopu druženja, imali smo posjetu
NHS i Carers Service: Adam Dandy,
Patricia i Alison Kirton. Ova posjeta
je bila veoma važna i zadovoljni smo
sa servisima koje nam nudi NHS za
našu zajednicu.
Svjesni smo da ima dosta naših
građana koji su ‘Carers’ odnosno koji
“paze” nekoga bolesnog ili invalida.
I njima je nekad potreban odmor,
neka vrsta pomoći ili druženja. Zato
smo odlučili da ćemo imati blizak
kontakt sa NHS i Carers Service,
i da oni mogu poslati njihovog
Uz starije počeli dolaziti i mlađi članovi
stručnjaka u Bosansku kuću, kako su besplatne. Svaki slučaj se
bi korisnim savjetima pomogli našim individualno posmatra i vrsta pomoći
građanima koji vode računa o svojim koju mogu da pruže će se razlikovati
najmilijima.
od slučaja do slučaja. Uglavnom,
Network je jako zahvalan za njihovu
Takođe, oni su spremni u isto vrijeme pomoć i radujemo se budućoj
da posjete kući sve zainteresovane zajedničkoj saradnji.
osobe za njihove usluge, koje
Administrator Networka na novom poslu
SRETNO DINKA ĆATIBUŠIĆ
Nakon godinu dana Dinka je dobila posao u zubarskoj klinici što odgovara i njenoj naobrazbi
Dear Mr Ceric and Mr Jakupovic,
Recently I have been offered an opportunity to work
as a Dental Nurse for a local Dental Practice where
I will be trained on the job while at the same time I
will be studying at the local college towards getting a
National Certificate in Dental Nursing.
I would like you to know that for me this was a hard
decision to make, and I would like to thank you for
giving me the chance to be a member of this BH
UK Network who is providing such a honourable,
useful and much needed service to the members of
the Bosnia community in the UK. During my work
experience while working for this organisation, I gain
valuable knowledge and experience for which I am
thankful entirely.
Even though I enjoyed working for this organisation
because of the reasons explained previously, I have
been given a chance which I believe I shouldn’t miss.
This is why I am asking you accept this letter as a
formal notification
I wish you and the organisation all the best and be
happy to assist with the project in any way I can in
my free time.
Dinka Catibusic
Nakon godinu dana provedenih
u našoj organizaciji početkom
aprila administrator Networka
Dinka Ćatibušić je prešla na
novo radno mjesto u zubarsku
kliniku koje je više vezano za
njenu zdravstvenu naobrazbu.
Tokom svog rada u Networku
Dinka je ostavila neizbrisiv trag
u humanom odnosu prema svim
klijentima, radnim kolegama i
rukovodstvu organizacije.
Ovom prilikom u ime Networka
želimo da zahvalimo Dinki
Ćatibušić na njenom radu i
želimo joj mnogo uspjeha u
njenoj medicinskoj karijeri i
daljnjem životu.
Dinka Ćatibušić
6
Iz Networka
U organizaciji BH UK Network
IZLET U ŠEKSPIROV GRAD
Predviđena su još dva izleta u junu i julu, a onda slijedi pauza do jeseni
Krajem aprila BH UK
Članovi bh zajednice na Šekspirovom rođendanu
šetali uz rijeku Avon, neki se se vozili
Network je organizovao
izlet za korisnike projekata u brodom, djeca su uživala u parku,
Stratford-Upon-Avon. S obzirom da odrasli u Šekspirovoj kući, a neki su
je bilo dovoljno mjesta u autobusu, imali i troška jer nisu mogli odoljeti
osim naših starijih građana do bogato opremljenim prodavnicama.
Šekspirovog grada išli su i oni mlađi
Ispred
Šekspirove rodne kuće
sa svojom djecom.
prisustvovali su
zabavama koje
Izlet je bio jako uspješan i bilo je su domaćini priredili povodom
zanimacija za sve uzraste. Izletnici su Šekspirovog rođendana koji je 23.
aprila. Djeca su imala puno pitanja ko
Indira Ahmetović, glumica, za Haber
je Šekspir bio i šta je radio, tako
da su svi nešto mogli i naučiti o
radu i djelu najpoznatijeg engleskog
pisca.
Planirana su još dva izleta u toku juna
i jula i svi zainteresirani treba da se
jave u Network, a naša druženja se
nakon toga zbog sezone godišnjih
odmora završavaju, a nova počinju
na jesen.
ZAVRŠEN KRATKOMETRAŽNI FILM “SMOKE 10”
Poslije ovog filma naša glumica može očekivati i ponude za značajnije uloge
šta se sve može desiti u životu u toku
deset minuta. Scenario je veoma
interesantan i producent filma Femi
Mcintosh je sigurna da će ovo djelo
zapaziti svjetska publika. Konkretno,
u deset minuta ja idem da se sretnem
sa prijateljem u kafić, usput srećem
prijateljicu, mijenjam plan i na kraju
me udari auto zbog toga. Sudbina,
što bi rekli naši ljudi".
Na sreću, sve se ovo dešava u filmu,
a naša mlada glumica se nakon ovog
filma nada još boljim ulogama.
U prošlom broju Habera pisali
smo o mladoj glumici Indiri
Ahmetović iz Derbija koja
tajnama
glume
podučava
bosanskohercegovačku djecu u
bh. dopunskoj školi koja djeluje u
tom gradu.
Razlog zašto ponovo pišemo o
ovoj glumici je upravo završen
kartkometražni film 'Smoke 10'
koji je snimljen u produkciji 'Amvro
Films'. O tome Indira kratko kaže:
" Film je tek smontiran i ovih dana
producenti i filmska kuća pripremaju
ga za promociju. Vi ste prvi koji
ste dobili informaciju, a više ću
Vam reći nakon promocije koja je
planirana za juni u Londonu. Tema
filma je sudbinska i govori o tome
HABER
Indira Ahmetović
7
Iz Networka
Birmingham
DOPUNSKE ŠKOLE U TEŠKOĆAMA
Lokalna zajednica ukinula finansijsku podršku
Predstavnici lokalnih škola odlučili da
organizuju konzorcijum (Birmingham
supplementary schools consortium)
Recesija koja je zahvatila Veliku
Britaniju nije poštedjela ni mnogobrojne
dopunske škole. Tako je više od 80
dopunskih škola koje su organizovale
etničke manjine u Birminghamu ostalo
bez finansijske podrške koju su godinama
dobivali od lokalne vlasti (Birmingham
City Council-Education Department).
Krivac recesija
Iako su sredstva koja su dopunske škole
dobivale od lokalne vlasti bila nedovoljna
(u prosjeku svaka dopunska škola je
dobivala oko £1500), ipak ta sredstva su,
uz veliko zalaganje i doprinos volontera
i roditelja, bila kakav-takav osnov za
kontinuitet i rad dopunskih škola. Među
školama je i bosanskohercegovačka
dopunska škola Birmingham.
Zbog recesije lokalne vlasti su uvele niz
mjera štednje, a jedna od tih mjera je bila
ukidanje pomoći dopunskim školama.
Uzalud su bili napori predstavnika ovih
škola s lokalnim vlastima da još jednom
preispitaju ove mjere.
Dopunske škole-zajednički problemi
Podrška BH UK Network
U cilju da sami sebi pomognu,
predstavnici lokalnih škola su odlučili da
organizuju konzorcijum (Birmingham
supplementary schools consortium),
s ciljem da pokušaju obezbijediti
kontinuitet u radu dopunskih škola, prije
svega organizovanje “Achievement day”.
U dugoročnom planu je i obezbjeđivanje
sredstava za pomoć u radu ovih škola.
BH UK Network je pružio podršku
ovom konzorcijumu, ponuđeno je
besplatno korištenje interneta i printanja
kao i prostorija za održavanje sastanaka.
Nedavno je održan sastanak rukovodstva
ovog konzorcijuma u Bosanskoj kući
gdje je osnovna tema bila organizovanje
“Achievement day-a”.
U Bosanskoj kući
SEMINAR RESPEKTABILNE ORGANIZACIJE MIGRANT VOICES IZ LONDONA
Ova organizacija u svojoj novini će objaviti veliku reportažu o bh. zajednici na Ostrvu i razvoje krovne organizacije
Bosanaca i Hercegovaca, čija je kruna izgradnja Bosanske kuće
Protekle sedmice Bosanska kuća
u Birminghamu bila je domaćin
seminara koji je organizovala
respektabilna organizacija Migrant
Voices iz Londona koja je brine o
migrantima, odnosno svim osobama
koje su na razne načine doselile u
Veliku Britaniju.
Seminar je okupio oko 25
predstavnika migrant organizacija iz
Birminghama, a glavna tema je bila
kako putem domaćih medija plasirati
informacije o migrantima, njihovom
životu, njegovanju tradicije i kulture,
te njihovom uspješnom integrisanju
u ovdašnje društvo.
Ono
što
je
bitno
za
bosanskohercegovačku
zajednicu
je to da će Migrant Voices u svojim
novinama napraviti veliku reportažu
o bh. zajednici na Ostrvu i o razvoju
krovne organizacije Bosanaca i
Hercegovaca čija je kruna izgradnja
Bosanske kuće u Birminghamu.
Osim
toga
Migrant
Voices
Mediji su jako bitni za rad manjinskih organizacija
će
Networku
i
lokalnoj Birminghamu. Seminar su odlično
bosanskohercegovačkoj organizaciji vodili čelnici Migran Voices Nazek
pomoći oko promovisanja u Ramadan i Anne Soltenberg, te u
britanskim medijima tradicionalnog ime domaćina Edin Hromadžić.
skupa bh. dopunskih škola u
8
Iz Networka
U Birminghamu Četrnaesti susreti bosanskohercegovačkih dopunskih škola
UČEŠĆE ĐAKA IZ VIŠE GRADOVA
Pripreme za ovu veliku kulturno-sportsku manifestaciju u toku
Tradicionalni
Četrnaesti
susreti bosanskohercegovačkih
dopunskih škola u
Velikoj
Britaniji
pod
pokroviteljstvom
Bosna UK Networka bit će
održan u subotu, devetog juna
2012. godine
u Birminghamu
u veoma uslovnim prostorijama
“St George’s Community Hub, Great Hampton Row, Newtown, B19 3JG “ sa početkom u 11 sati.
Domaćin
ove
tradicionalne
školske manifestacije je Bh.
asocijacija iz Birminghama
i
naravno dopunska škola koja
radi pod njenim okriljem. Inače,
na
manifestaciji
se očekuje
učešće
bosanskohercegovačkih
dopunskih škola iz Coventria,
Giforda, Londona, Hertfordshire,
Derbia i Manchestera. Pripreme
za ovu veliku kulturno-sportsku
manifestaciju dječijeg stvaralaštva
su uveliko u toku, a informaciju više
zatražili smo od gospodina Edina
Hromadžića, predsjednika lokalne
Bh. asocijacije iz Birminghama, koji
nam je rekao:
Odlični uslovi
“Komuniti centar u kojem će se
održati naredni skup bh. škola
je izuzetno funkcionalan i na
raspolaganju će biti dvorana za
prezentaciju dječijeg programa i
radova, sportska dvorana ukoliko
vrijeme ne bude povoljno, vanjski
sportski tereni i kantina. Sve ovo
garantuje da će uslovi za održavanje
manifestacije biti odlični. Što se
tiče programa, sa učiteljima smo
se dogovorili da to budu kratki, ali
efektni prikazi jednogodišnjeg rada
u našim školama.
Edin Hromadžić
Pored toga, napravili smo i sportski
tim koji će organizovati sportsko
takmičenje naše djece. Učešće
na ovoj priredbi uzeće i folklorne
sekcije Brent iz Londona i Mladost
Bosne iz Birminghama, te Bosanski
biseri iz Derbia.
Priznanja i medalje
Na kraju je predviđena podjela
priznanja i medalja najuspješnijim
đacima. Takođe moram naglasiti
i da su članovi naše zajednice
u Birminghamu obećali veliku
podršku ovoj manifestaciji i sudeći
prema onome što pripremamo
niko iz Birminghama neće otići
nezadovoljan."
Kako je najavljeno,
u ovoj
manifestaciji će učestvovati i
predstavnici bosanskohercegovačke
Ambasade u Londonu i Svjetskog
saveza dijaspore koji će se obratiti
prisutnima i održati sastanak sa
učiteljima koji rade u školama.
9
Iz Networka
10
Iz Networka
11
Haberi iz Asocijacija
Bosanskohercegovačka asocijacija Birmingham
VELIKI TRUD NAGRAĐEN USPJEHOM
Brojne su akcije koje su organizovane i rezultati nisu izostali, konstatovano na Godišnjoj skupštini
Protekle
sedmice
lokalna
Bosanskohercegovačka
asocijacija iz Birminghama u
prostorijama Bosanske kuće
održala je redovnu Godišnju
skupštinu Udruženja. Na njoj
je kako i priliči predsjednik
asocijacije Edin Hromadžić
prezentirao rad Udruženja u
proteklom periodu, a blagajnik
Mirsad Hadžiosmanović podnio
je finansijski izvještaj.
Asocijacija je uspjela da održi
redovne aktivnosti. Shodno
tradiciji, mađioničar Jasmin
Mešić Silvano iz Edinburgha
povodom
novogodišnjih
praznika razveselio je našu djecu
predškolskog i školskog uzrasta.
Ovom prigodom je organizovana
i prodaja suhomesnatih i drugih
domaćih proizvoda.
Bosanska škola
Aktivnosti bosanske dopunske
škole Birmingham su se tokom
čitave godine odvijale ustaljenim
tokom. Nastava se svake subote
održavala u prostorijama Bosanske
kuće. Ovu školsku godinu redovno
pohađa 29 đaka svrstanih u dva
razreda.
Učenici
dopunske
Haris, Selma Bogdanić, Lejla
Karić, Aida Dautović, Belma Ayla
Hadžović, Naida Dautović, Selma
Elma Bešić, Sabaheta Forić.
Tradicionalni skup
bosanskohercegovačke
škole koji redovno
Suvada Bogdanić
pohađaju
školsku
2011-2012.
godinu su: Aida Burazerović, Enes
Ćatibušić, Suad Halvadžić, Fahrudin
Dergić, Amar Burazerović, Azemina
Musić, Amina Mekić, Gazibegović
Ramo Hanić, Đulsa Huremović i Mujo Isić
Bektić, Redžep Halvadžić, Medina Naša škola je takođe učestvovala
Musić, Gazibegović Nejra, Adis na 13. tradicionalnom skupu bh.
Durmišević, Edin Dedić, Saira dopunskih škola u Guildfordu.
Zukić, Sabit Forić, Dinko Dautović, U novembru je održan prigodan
Tarik Bektić, Hana Cerić, Benjamin program u znak obilježavanja Dana
Zlomuzica, Haris Rayan Hadžović, državnosti Bosne i Hercegovine.
12
Haberi iz Asocijacija
Priznanje za bh udruženje Derby
I na ovoj manifestaciji su učenici
bosanske
dopunske
škole
Birmingham
predstavili
svoje
Ramo Hanić
Abdulah Hasifić
Zahvalnice
Kada se dobro radi i kada su
rezultati vidljivi kao u ovom
slučaju, onda osim pohvala nije
bilo nekih
velikih diskusija,
te su oba izvještaja usvojena.
Naravno, godišnje skupštine i
služe da se zaslužnim pojedincima
i organizacijama dodijele i
zahvalnice.
Ovaj put prigodne poklone i
zahvalnice dobile su najvrednije
aktivistice Suada Bogdanić i
Samira Karić, potom Azra Bašić,
Emir Bolić, Ada Dedić, Ado i
Šeherzada Hasifić, Ramo Hanić,
Edina Brackan, te predstavnici
BiH asocijacija iz Coventrija,
Derbia i Bosna UK Networka.
Samira Karić
različite talente (literarne, dramske,
koreografske i muzičke).
Aktivnosti folklorne grupe su se
takođe redovno odvijale. Koreograf
Abdulah Hasifi, zbog privatnih
obaveza, nije bio u mogućnosti
da nastavi rad sa folklorom. IO
Asocijacije je pronašao novog
koreografa, gospođu Edinu Brackan.
Asocijacija je takođe organizovala
nekoliko
humanitarnih
akcija
prikupljanja novčane pomoći za
osobe kojima je bila potrebna pomoć
za liječenje. O ovim aktivnostima
smo redovno obavještavali naše
članove, i željeli bismo da još
jednom zahvalimo svima koji su
svojim novčanim prilozima podržali
ove akcije.
13
Priznanje za bh udruženje Coventry
Haberi iz Asocijacija
Simbol otpora i neuništivog duha
Čelist iz Sarajeva nakon 20 godina svirao u svom
rodnom gradu
Vedran Smailović, čelist iz Sarajeva
bio je i ostao simbol otpora, nade
i neuništivog sarajevskog duha.
Nekadašnji član Opere Narodnog
pozorišta muzikom je prkosio
granatama i snajperima koji su sijali
smrt na ulicama Sarajeva.
Malo ko se ne sjeća njegovog
muziciranja u ratom porušenoj
Vijećnici, na mjestima najvećih
stradanja, u ratnim zonama, na
grobljima. To je bio jedini način na
koji je on kao muzičar mogao pružiti
otpor ludilu rata. Svirao je da sačuva
ljudsko dostojanstvo, svirao je za
život, za mir i za nadu u bolje sutra.
Smailović je danas ponovo svirao
u svom rodnom gradu, nakon 20
godina pauze. Ovaj put nije to uradio
na ulici, već u hotelu Holliday Inn gdje
su se povodom 20. godišnjice opsade
Sarajeva okupili inozemni ratni
izvještači koji su svijet upoznavali
sa stradanjima građana Sarajeva.
“Bilo je to teško vrijeme, a u teškim
vremenima srećete najbolje ljude.
Zbog toga smo se sada vratili ovdje,
jer Sarajevo je posebno mjesto.
Sjećam se čovjeka od 67 godina
kojeg sam sreo u jeku rata. Na sebi
je imao čiste pantalone i uglancane
cipele. Sarajlije su možda bile gladne,
možda im je bilo zima, ali su sačuvali
svoje dostojanstvo. Mogli ste im
uzeti sve, ali ne dostojanstvo. Jedan
čovjek simbolizira to dostojantsvo
više od bilo koga drugog. Bio je
muzičar koji je jednog dana odlučio
iznijeti svoj instrument na ulice,
iako su granate padale, a snajperi
pucali. Time je svijetu odaslao sliku
dostojanstva”, ovim je riječima
jedan od stranih novinar, gostiju
Sarajeva,
najavio
Smailovića.
“Ovo je prvi put nakon 20 godina
da nastupam u Sarajevu, svom
rodnom gradu. Nisu me pozvale
ni gradske vlasti ni Vlada Bosne i
Hercegovine, već inozemni novinari
i hvala im u moje i u ime Sarajlija
što se ponovno srećemo. Dvadeset
godina je dug period. Grad se
promijenio, ja sam se promijenio. Vi
ste izgubili prijatelje, ja sam izgubio
prijatelje. Rat je rat, ludilo je ludilo.
Nedavno mi je preminuo prijatelj
Vedran Smajlović
u Antwerpenu i vraćajući se kući iz
Antwerpena u Belfast napisao sam “Kompozitor Nigel Osborne je čuo za
komad “Remembering”. Pozivam ludog violončelistu i napisao komad
vas da minutom šutnje odamo ‘Adagio for Vedran’. Tada sam možda
počast svim poginulim prijateljima bio lud što sam svirao na prvim
i novinarima”, kazao je Smailović. linijama i ruševinama, ali pogledajte
tog kompozitora koji je došao
Zatim je uz pratnju Sarajevskog iz sigurnog Edinburgha u ratom
gudačkog kvarteta sa Dževadom zahvaćeno Sarajevo kako bi mi dao
Šabanagićem na čelu odsvirao komad taj svoj komad. I ko je tu bio lud? Sto
posvećen izgubljenim prijateljima. posto sam siguran da to nisam bio
Čelist iz Sarajeva je evocirao ratna ja”, ispričao je Smailović koji danas
sjećanja, ne samo muzikom, već i živi u Irskoj.
pričom koja se desila u zimu 1992./93.
14
Haberi iz Asocijacija
Bh. klub Brent
FEJZIJIN PUT OD ŠIPOVA DO LONDONA
Sve koji dođu u ovaj klub Jahaj dočeka s osmijehom i nastoji da gostima ugodi
Jedan od oslonaca Bh. kluba Brent
iz Londona je Prizrenac Fejzi Jahaj,
domaćin Kluba i čovjek koji čini sve
da se svi oni koji dođu u prostorije
ovog udruženje osjećaju ugodno i
lijepo. Uvijek nasmijan, spreman
na šalu, raspoložen da ugodi svima
s dobrom kahvom, još boljim
ćevapima ili svojim specijalitetima kiflama i vrućim somunima.
Zanimljivu životnu priču ispričao
nam je Fejzi:
“ Prije 40 godina trbuhom za kruhom
kao i većina Kosovara stigao sam
u Bosnu. U Šipovu pored Jajca
ostvario sam svoj san i otvorio
sam privatnu pekaru koja je postala
nadaleko poznata u tom dijelu Bosne.
Snabdijevao sam sve ugostiteljske
objekte i male privatne radnje sa
svojim proizvodima i nažalost kada
sam imao namjeru da proširim
posao, desila se agresija na Bosnu
i Hercegovinu. Zajedno s mojim
komšijama Bošnjacima Srbi su me
odveli u logor smrti Manjača. Bogu
zahvaljujem što sam živ izašao iz tog
pakla smrti i uz pomoć Crvenog krsta
kao
izbjeglica
krajem
1992.
godine
stigao
sam u Englesku.
Spojio sam se s
mojom familijom i
pridružio se našem
klubu Brent gdje
kroz volonterski
rad
nastojim
pomoći koliko je
god to moguće.”
Inače,
Fejzo,
kako ga svi zovu,
bosanski je zet,
oženjen Emirom
i ima dvoje djece,
a tu su već i
unučad. Dobitnik
je
opštinskih
priznanja
u
Londonu za svoj
volonterski
rad.
Dok je ovakvih
Fejzi Jahaj, humanitarno druženje
volontera, biće i
da napravi dobru atmosferu u
naših klubova, a rukovodstvo Bh. ovom najpoznatijem londonskom
kluba Brent koristi svaku priliku bosanskohercegovačkom klubu.
da zahvali ljudima poput Fejze
koji čini sve što je u njegovoj moći BHCAC - Zaim Pašić
Naši paraplegičari na pripremama u Engleskoj
DONATORSKA VEČERA ZA BH. REPREZENTATIVCE
Sekcija žena BHCAC-London i članovi ove organizacije donirali sredstva reprezentativcima BiH
Bosanskohercegovački savjetodavni
centar-London,
Sekcija
žena
BHCAC-London je 23. marta
organizovala donatorsku večeru i
njih 18 koje su se družile uz ugodnu
hranu i muziku su prikupile £280.
Novac je namijenjen članovima
reprezentacije paraplegičara BiH
koji su u Engleskoj na pripremama
za Paraolimpijske igre u Londonu
2012., za lakši i ugodniji boravak.
Žene su poželjele da olimpijci dođu
i do medalja.
Ovo okupljanje podržale su dame:
Ismeta Velić, vođa Sekcije žena,
Erzumana Velić, Fatima Sistek,
Enisa Dizdarević, Envera Rušidović,
Mirza Heder, Selma Mujagić, Fata
Mujčinović,
Hadžera
Mehdić,
Halima Mehdić, Hasija Gredelj,
Rahima Semić, Enisa Miftari,
Jasmina
Kahrimanović,
Azra
Dizdarević, Samira Jakupović i
Sabiha Jakupović.
Ove vrijedne dame su se dogovorile
da će u kontinuitetu nastaviti sa
humanitarnim radom i druženjem.
Sjećanje na Graham Branforda
Dan kasnije i članovi organizacije Ukupna sredstva u iznosu od
BHCAC družeći se redovno u Klubu £385.00 su otišla u prave ruke i našoj
prikupili su sumu od £105. To su:
paraplegičarskoj olimpijskoj ekipi
želimo mnogo uspjeha na igrama.
Fejzi Jahaj, Hajrudin Sistek, Nedim
Mujčinović, Zaim Pašić, Dževad Za BHCAC - Zaim Pašić
Dizdarević, Šaban Bakalović, Beco
Botonjić i Nuhan Torlo.
15
Haberi iz Asocijacija
U Westminsteru manifestacija povodom Dana nezavisnosti BiH
NISMO STIGLI DO ZVIJEZDA, ALI SMO PROŠLI TRNJE...
Bogatim programom obilježen veliki praznik domovine i još jednom naši ljudi dokazali da će očuvati svoj
identitet i tradiciju
U prostorijama Abbey centra, općina
Westminster, upriličena je prigodna
manifestacija povodom proslave
Dana nezavisnosti BiH.
Nakon
svečanog
intoniranja
himne BiH, koju je na trubi izvela
djevojčica Hafsa Jalisi, skupu na koji
se odazvao veliki broj naših građana
koji žive u Londonu i okolini obratila
se gospođa Vedrana KovačevićJalisi,
predsjednica
BHCUK,
organizatora ovog skupa, gospođa
Jasmina Turajlić, drugi sekretar u
Ambasadi BiH, gospodin Zaim Pašić,
predsjednik SSDBiH, gospodin
Meho Jakupović, predsjednik BHUK
Networka, gospodin Osman Zukić,
član Izvršnog odbora džemata u
Londonu. Oni su u svojim prigodnim
govorima istakli značaj obilježavanja
Veliki odziv
Veliko hvala
Veliko hvala zaslužili su: Naska
Kekić, Endira Muratović, Emirela
Serezlić, Jasmina Buljko, Meliha
Salešević, Besima Zengin, Gospe
Hadžić, Zumra Kulenović, Edina
Kulenović,
Derviša Podrug,
Vedrana i Wajahat Jalisi, Samira,
Sabiha i Semira Jakupović, Vahida
Vukelić, Edib Bajraktarević, te
porodice Selman, Gunić, Čolić,
Bakalović, Selimović, Džafić,
Dizdarević, Kahrimanović i mnogi
drugi čija imena zbog nedostatka
informacija nismo objavili.
Značaj 1. marta
Program je vodila gospođica Emina
Hor bh dopunske Škole Victorija
ovog praznika koji se, nažalost, ne
obilježava u svim entitetima u BiH.
Svim prisutnim pripadnicama ljepšeg
spola, sa zakašnjenjem je čestitan i
Dan žena.
Gunić, vrijedni student medicine,
entuzijasta i inicijator okupljanja
naše omladine, te bivša učesnica
BiH dopunske škole. Pored odličnih
voditeljskih sposobnosti, Emina ima
16
i izvrstan glas, pa je za ovu prigodu
pjevala
sevdalinku
“Karanfile,
cvijeće moje”.
U svojim predavanjima o značaju
obilježavanja ovog praznika, te
ulozi prvog predsjednika nezavisne
BiH Alije Izetbegovića, govorili su
gospodin Edin Dedović, Sedin ef.
Šahman, te gospođice Aida Marić,
Samra Ičanović, Aldijana Neradin i
Đenana Džonlić.
U bogatom kulturnom programu
učestvovali su i učenici “Prve BiH
dopunske škole” u Londonu, koji
su za ovu priliku izveli nekoliko
pjesama na bosanskom jeziku,
dokazavši da su tradicija i kultura
veoma važni segmenti odrastanja i
čuvanja maternjeg jezika u dijaspori.
Publika je uživala u pjesmama “Ne
dirajte moju Bosnu”, ”Trešnja”,
“Zvijezda
tjera
mjeseca”,
a
najburniji aplauz izvođači su dobili
za fascinantan nastup sa pjesmom
“Hajd’mo Bosno, Bosno, hajd’mo
Hercegovino” koja je osim naših
zastava, u svojoj koreografiji imala
i plavo-žute trake i šešire, koje su
djeca sa ponosom nosila. Ovim
putem želimo zahvaliti i gospođici
Edisi Redžić, gospođama Vedrani
Kovačević-Jalisi, Semiri Jakupović,
Jasmini Buljko, gospodinu Farki
Selmanu na pripremama u muzičkom
dijelu programa, te gospodinu
Ahmetu Hadžiću, koji je za ovu
priliku svim učenicima i volonterima
darovao CD sa sevdalinkama Mary
Sherhart i rahmetli Omera Pobrića
pod nazivom “Bosnia Fills My
Heart”. Inače, gospođa Sherhart je
poznata bh. publici po svojoj saradnji
Haberi iz Asocijacija
sa Institutom sevdaha koji preferira
pjevanje sevdalinki na bosanskom
jeziku.
Vječna inspiracija
“Bosna” i “Moj jaran i ja” recitirali
su učenici Adil Selimović i Hana
Buljko, a njima su se pridružili i naši
pjesnici koji žive i stvaraju na ovim
prostorima.
Gospođe Semira Jakupović i Jasna
Lemeš- Filipović, te gospoda Idriz
Saltagić i Meho Jakupović recitirali su
pjesme u kojima je vječna inspiracija
domovina i majka, ukazujući na
veličinu ova dva osjećaja, patriotskog
i majčinskog, potrebnim svakom
čovjeku. Naravno, ovom ukupnom
poetskom ugođaju doprinijeli su
i stihovi “Hasanaginice”, koju je
recitirala gospođa Senija Jelaća, te
stihovi Sidika Gunića u interpretaciji
gospođice Emine Gunić.
Gosti su imali priliku da vide i
izložbu likovnih radova, te narodnih
rukotvorina, a nakon toga slijedilo
je druženje uz bogatu trpezu naših
tradicionalnih jela, spremljenih i
posluženih od strane naših vrijednih
volonterki. Tu je bila i svečana
torta koju je za ovu priliku napravila
gospođa Zlata Gunić, a koja je na sebi
imala dekorativni natpis povodom
Dana nezavisnosti BiH.
“Prva BiH dopunska škola”,
BHCUK i Udruženje omladine
BH. PARAOLIMPIJCE. DOČEKALI KAO SVOJE ROĐENE
Nekada su Bosanci i Hercegovci koji žive u Yorku imali veoma aktivnu
humanitarnu organizaciju koja se ugasila, ali je ostao duh humanizma
Kako je medijski interes za Bosnom
popuštao, tako se i ova organizacija
koju su sačinjavali naši ljudi koji žive
u Yorku i njihovi prijatelji Englezi
polahko ugasila. Ipak, humanitarni
I kako reče jedan od učesnika u
programu, “Nismo još dostigli
zvijezde, ali smo prošli trnje”.
Tekst/ Foto: Semira Jakupovi
Humanost bez granica
Humanitarci iz Yorka
Nekada su Bosanci i Hercegovci koji
žive u Yorku imali vema aktivnu
humanitarnu organizaciju koja se
zvala Sarajevo-York Link i koja
je tokom svog desetogodišnjeg
djelovanja odradila niz značajnih
humanitarnih akcija.
London su i ovoga puta pokazali da
se bez puno sredstava, ali sa puno
ljubavi, poštovanja i samoodricanja
mogu činiti velika djela kao u onoj
,”Kad se vrijedne ruke slože, sve se
hoće, sve se može”. Pred nama je još
uvijek dug i težak put da njegujemo
tekovine BiH, da mladim naraštajima
pričamo o prošlosti i sadašnjosti BiH,
da ne dozvolimo da zaborave svoje
porijeklo i identitet, da svugdje u
svijetu na pozitivan način promovišu
domovinu svoga porijekla.
druženje pozvali naše sportiste. Lala
Fazlić o tome kaže:
“Moj brat Imad Džipa ima prilagođen
kombi za invalide i on je otišao po
njih u Leeds i dovezao ih u York.
Kao pravi domaćini upoznali smo
ih sa historijskim znamenitostima
ovog veoma interesantnog grada,
zajednički ručali, prikupili nešto
novca za njihove aktivnosti i
jednostavno i njima a i nama učinili
jedan dan mnogo ljepšim. Takođe,
Druženje u Yorku
duh je ostao u
našim sportistima smo
njima, a to su nedavno pokazali poželjeli sreću u daljnjem takmičenju
kada su ugostili naše paraolimpijce. s nadom da ćemo se vidjeti u Londonu
Familije Džipa, Fazlić i Semić su na predstojećoj paraolimpijadi.”
se organizovali i na jednodnevno
17
POMOĆ
MLADIĆU
IZ KAMIĆANA KOD
KOZARCA
Sakupljena donacija kako bi
Adel Elkazović lakše nastavio
neophodno liječenje u Švicarskoj
Svakodnevno smo dirnuti pričama
o bolesnim čije ozdravljenje ovisi
o dobrim ljudima, odnosno o
njihovoj finansijskoj situaciji.
Često se čovjek nađe u situaciji
kada među bolesnima mora da
bira i napravi prioritet, a pri tome
prvenstvo uvijek imaju djeca i
mlade osobe. Samo jedan od onih
kojima je pomoć prijeko potrebna
je i Adel Elkazović iz Kamićana
kod Kozarca.
Zbog
ozbiljnih
medicinskih
problema i nemogućnosti da se
liječi u BiH i u Hrvatskoj, ovom
mladiću je predložen hitan
tretman u Švicarskoj.
Zakazan mu je termin za pregled
kod švicarskog medicinskog tima.
Duboko dirnuti pričom ovog
mladića pred kojim tek predstoji
život, grupa naših ljudi koja živi u
Engleskoj donirala je 100 funti i 50
KM.
Po 15 funti donirali su Samira
Jakupović i Irfan Sušić,
Saima Huskić donirala je 50 KM,
Azra Dizdarević, Vahida Fazlić,
Hasnija
Majdanac,
Merima
Džafić, Sabiha Jakupović, Semira
Jakupović po 10 funti, Jasna
Kahrimanović i Suada Jusufović po
5 funti.
Adelu Elkazoviću želimo što brže
ozdravljenje i uspješan nastavak
liječenja u Švicarskoj.
S.J.
Haberi iz Asocijacija
Sjećanje na Grahama Bramforda
HRABRI BRITANAC SE SPALIO ZBOG RATA U BIH
U Sarajevu se vodi kampanja da se ovom čovjeku podigne spomenik
U
BHCAC-London,
društvenom klubu popularnom
pod nazivom Brent, 29. aprila
su se podsjetili na gospodina
Grahama Bramforda, Britanca,
koji se tačno prije 19 godina
spalio pred Parlamentom
Velike Britanije zbog rata u
Bosni i Hercegovini i masakra
u Ahmićima.
da od sada svake
godine obilježavamo
ovaj
datum,
a
pripremamo se da na
dvadesetogodišnjicu
smrti
gospodina
Grahama pokušamo
zvanično
položiti
cvijeće na mjestu
njegovog spaljivanja.
Britanac Graham Bramford je
rođen 1945. godine. Vjerujući
kako će potaknuti britanske
vlasti da pomognu prekid rata
u BiH, 29. aprila 1993. godine
zapalio se ispred zgrade
Donjeg doma britanskog
Parlamenta
u
Londonu
(Hous of Commons). Velika
Britanija je bila šokirana, a
potom njegovu smrt zataškala.
Ovom
prilikom
pozivam sve bh.
građane ma gdje bili
da se prisjete i da ne
zaboravljaju
ljude
poput
gospodina
Grahama Bamforda,
i neka vječno živi
sjećanje na njegovu
plemenitost i hrabrost.
Istog dana i u Sarajevu je upriličeno
sjećanje na ovog hrabrog Britanca.
Vodi se kampanja za izgradnju
njegovog spomenika u glavnom gradu
BiH Sarajevu.Takođe, gospodin
Bramford je dobio i Nagradu grada
Sarajeva 2007. godine.
Na osnovu razgovora sa gospodinom
Rašidom Sijerčićem prošle godine,
u našem klubu smo dogovorili
18
Zaim Pašić
Humanitarne aktivnosti
Bosanska kulturna zajednica Hilal
RUČAK I DRUŽENJE S PARAOLIMPIJCIMA
Sve je odisalo Bosnom i Hercegovinom, gosti i domaćini su uživali u razgovoru i bosanskim specijalitetima
Ovog vikenda gosti bosanske
kulturne zajednice Hilal bili su
članovi
bosanskohercegovačke
paraolimpijske reprezentacije koji
su nedavno doputovali na pripreme
u Leeds. Već od prvih dana članovi
lokalne zajednice su se organizovali i
nesebičnom podrškom pomažu svoje
zemljake.
Miris bosanskih ćevapa širio
se lokalnim mahalama malog
yorkshirskog gradića Batleya, gdje se
okupilo blizu dvjesto naših sugrađana
da se susretnu sa svojim herojima
iz paraolimpijske reprezentacije.
Znaju oni svi itekako dobro sa svoje
sopstvene kože kako je doći u tuđu
zemlju, ne poznajući lokalni jezik i
kulturu, a u isto vrijeme biti primoran
da se boriš.
Tada su počele
u ž u r b a n e
pripreme.
Za
bogatu trpezu su se
pobrinule valjane
Bosanke koje su
kuhale bosanske
specijalitete,
a
ćevapčići i lepine
su se pripremali
duboko u noć sa
petka na subotu.
Prostorije PKWA
centra bile su
otvorene od 10 sati
ujutro, a program
je počeo iza 12
Cevapi "Kod Muje"
sati
prigodnom
recitacijom časnog
svoje sopstvene prostorije. Tako je
Kur’ana, dovom i lijepom riječju uprava Hilala sačinila plan kako i
dobrodošlice našim paraolimpijcima. na koji način skupiti odgovarajuća
Bogata trpeza
Tada su oni došli na red da se sredstva za kupovinu ili gradnju
i zvanično predstave svojim skromnog islamskog centra. Nakon
No njihova borba za život tih davnih domaćinima.
kratke prezentacije od strane
devedesetih je nešto drugačija od
potpredsjednika Hilala uslijedio
borbe koju naši paraolimpijci vode
Skromna je to grupa na čelu sa je pristojan vaz o značaju sadake i
danas. Ona je sportske prirode, koja Dževadom Pandžićem.
vakufa i njegovoj potpori iz Kur’ana
će ako Bog da uroditi plodom, i
nadati se da će naši paraolimpijci Zatim je uslijedila pauza za podne- i Sunneta.
opravdati očekivanja i kvalifikovati namaz, a nakon toga je organizovan Druženje se nastavilo. Suze, radost
se za London 2012.
ručak, a članovi naše zajednice pa i veselje su trajali do kasno
iskoristili su priliku da lično upoznaju poslije podne, a program je završen
uručenjem prigodne novčane donacije
Pripreme su trajale samo sedmicu svoje miljenike.
dana pa je IO Hilala užurbano Nekolicina radoznalih mališana od strane IO Hilala. Osim ličnih
radio kako bi što bolje ugostio naše zurila je kroz čeličnu ogradu PKWA donacija koje su pojedini članovi
centra da vide naše zajednice direktno uručivali
paraolimpijcima
tokom
kakva li se to sofra našim
cijelog
dana,
društvo
Hilal
uspjelo
je
sprema. Znaju oni
sakupiti
preko
£1600
od
ulaznica
za
dobro da to nije
ni doner kebab, ručak. Svota je veća od očekivane jer
nit’
hamburger je jedan od naših džematlija odlučio
pa čak ni curry, pokriti sve troškove organizacije.
danas je prevladao Troje naših paraolimpijaca zajedno
miris bosanskih sa pomoćnim trenerom bili su puni
ćevapčića. Pored hvale za organizaciju ovog prijema
ćevapčića služio pa se nadamo da bi nas uskoro mogli
se i bosanski pozvati na jedan od njihovih treninga.
lonac, jela ispod
peke, bureci i Poziv IO Hilala na akciju (anterfile)
pitice, kolači i Uprava IO Hilala poziva sve dobre
torte pa čak i Bošnjane širom svijeta, koji žele da
postanu naši vakifi, da se odazovu
Dan humanosti i druženja
bosanski lokum.
akciji prikupljanja sredstava
za
Islamski centar
prostorije
islamskog
centra.
Više
sportaše. Treba isto tako napomenuti Nakon ručka, ispijene kahve i sokova
kako nam je lokalna zajednica uslijedio je drugi dio programa gdje informacija o ovom projektu može
muslimana Kashmira i Pakistana je uprava IO Hilala upoznala svoje se naći na web adresi Hilala – www.
Sredstva se mogu
nesebično izašla u susret i omogućila članove o njihovim planovima za Hilal.org.uk.
uplatiti
putem
PayPala.
upotrebu njihovih prostorija za ovaj tekuću godinu kao i s dugoročnim
humani gest.
namjerama. Naime, dobri Bošnjani
ovih krajeva htjeli bi da imaju
19
Humanitarne aktivnosti
Humanitarna fondacija “Naša Djeca” iz UK, Švedske i Austrije
RODITELJI BH SIROČADI
Mostarka Davorka Kulaš sa
suprugom Branislavom, za prijatelje
Kula, sa kćerkicom Lanom i
blizancima Sašom i Dašom, ni do
škole dorasli , obrela se u Londonu
’92. Razlog znate. Došli su bez
znanja jezika, prebijene u džepu a s
tugom u srcu što i nije neko blago za
život ispočetka. Sad se sjeća:
-Nije bilo lako tih godina po dolasku.
Djeci smo trebali, mnogobrojnoj
familiji i prijateljima. Nema
druge već zasuči rukave i traži
posla. Načistila sam se tuđih WC i
napeglala tone i tone tuđeg veša...
Poslije sam verifikovala diplomu
knjigovođe i radila za firmu, a od
’02. samostalno...
Djeca su porasla u valjane
ljude, brinu sami o sebi. Majka
Davorka brine o pedesetak djece
u mostarskom Egipatskom selu
Amra Skaljo sa sticenicom doma
električne i vodovodne instalacije.
Our Kids Fundation je učestvovala
sa €21.000. Potpisan je ugovor o
izradi 4 apartmana u potkrovlju u
iznosu od €25.000 za što je Glavni
investitor The Heatland School iz
Londona čiji učenici već tri godine
za ljetnjih raspusta posjećuje djecu
Doma, prelijepo se druže a do sada
su donirali €25.000. Prizemlje smo
zamislili kao teretanu za djecu Doma i
građane. Tu će biti zaposleni štićenici
koji su završili školovanje i osobe sa
posebnim potrebama. Oko finansija
brine sestrinska organizacija Naša
Djeca iz Austrije na čelu sa Mugdom
Obadom a od lani smo se udružili sa
Vara Barn – Naša djeca iz Švedske.
Vode je divni ljudi i dobrotvori Indira
Alikafić i Amra Škaljo. Realizovali
smo prvu fazu projekta: pretvaranje
Zaposlenik Our Kids Aida Kajan sa djecom iz folklorne sekcije
trošnog dvorišnog zdanja biblioteke
startovali renoviranjem
izgrađenom donacijom egipatskog kuće koju je još ’75.
Crvenog polumjeseca. Selo je Domu za siročad poklonio
kuća djece koja ne znaju šta znači Jovo Vujinović. Zamislili
otac i mati. Zamjenjuje ih država smo je kao Dom za djecu
BiH nezacijeljenih ratnih rana, sa posebnim potrebama
poluprazna džepa i ljudi puna srca. koja sa navršenih 18
Među kojim, roditeljski, londonska godina moraju napustiti
humanitarna fondacija Our Kids – Dječiji Dom jer u BiH
Naša djeca. Osnovala ju je Davorka. ne postoji zakon: šta kad
Koju siročad Mostara zovu: Teta dođu do punoljetstva?
Davorka. Kad se pojavi – praznik im. Samo zahvaljući direktoru
Ovaj zapis o tom, preciznije rečeno o Ćamilu Ramiću trenutno
su u Domu tri djevojke
ljudskoj dobroti, govori.
preko 20, koje nemaju
-Pobrojati šta je sve Our Kids kud i zato nam je veoma
uradila uz razumijevanje kolektiva stalo da tu kuću što prije
i pojedinaca, najbrojnije UK, osposobimo za smještaj
Lani
smo
skandinavskih i Mostaraca rasutih preraslih.
svijetom jer njih najviše poznajem, promjenuli krov, prozore
nemoguće je - govori Teta Davorka. i fasadu uz donacije
- Počeli smo prikupljajući školski Českog Konzulata, iz
budžeta
pribor, odjeću, obuću i druge skromnog
Eminina prva musterija u salonu Stokholm
dječije potrepštine, a decembra ’10. Doma izmjenjene su
20
Humanitarne aktivnosti
u Dječiji Klub sa frizerskim salonom
i internet kafeom. Vara Barn je
uložila €4.500.
S puno zanosa i ljubavi priča
Teta Davorka kako su u Mostaru
svečano otvorili frizerski salon
Stockholm, zaposlili štićenice Amru
Šahović i Eminu Mujkanović koje
su završile frizerski zanat. Kako su
im obezbjedili tromjesečnu praksu
u mostarskom salonu, prošlog
oktobra upriličili mjesec obuke u
Švedskoj, a u novembru u Mostar
doveli poznatu londonsku frizerku
Maggy Wilkinson koja ih je 7 dana
obučavala. Pa nastavlja:
-S ponosom možemo reći da smo
ove djevojke u potpunosti pripremili
i obezbjedili za život van Doma.
Ali treba ići dalje. Za prozore na
biblioteci je potrebno €10.000 što je
preuzela Burlington Dance Academy
iz Londona i do sada donirali €3.000.
Donacijom The Heatland School iz
ADRESE ZA UPLATU:
Paypal adresa:
donations@our-kids.co.uk
Kuca za osobe sa posebnim potrebama
centra. Finasiramo iz UK i Švedske
a Uprava grada Mostara je pomogla
sa €5.000 eura. Iz Švedske za BiH
16. juna kreće šleper donacija ne
samo za kuću u Mostaru nego i
Godišnji budžet za vođenje kuće je
€48.000. U tu sumu su uključene
plate dva odgajatelja i medicinske
sestre, troškovi hrane, odjeće i obuće
za stanare, troškovi struje i vode. Da
Telefon 01784 257 759
Adresa Our Kids Foundation
447 Staines Road West,
Ashford, Middlesex
TW15 2AB
Ako želite možete i sami napraviti
standing order na vaš bankovni
račun na:
HSBC Bank
Our Kids Foundation
Sort Code 40-08-42
Account Number 41520598
Londona obezbjeđeno je 25 laptopa
koji će se koristiti u internet kafeu.
Sakupljen je i zavidan broj knjiga.
Smjestićemo ih u dnevni prostor koji
će biti korišten za radionice i dnevni
boravak djece. Akcija je prihvaćena
od Mostaraca ali i bh građana
širom svijeta i još traje. Investicija
za objekat je €25.000. Nadamo se
da ćemo krajem sljedeće godine u
potpunosti završiti projekt... Februara
’11. Our Kids je u krugu Doma
otvorila Dječiji klub, zaposlila tri
vaspitača po tri radna dana u sedmici.
Tu su i volenoteri koji vikendima
i u popodnevnim satima uče djecu
da izrađuju nakit, suvenire, slikaju,
plešu, pripremaju tradicionalna jela...
Lejla, Aida i Alen im oplemenjuju
slobodno vrijeme, pomažu pravilnom
formiranju odraslijih. Kompjutersku
sekciju profesionalno vodi bivši
štićenik Šemsudin Bislimaj što znači
da smo lani, uz sve ostalo, stvorili
uslove i zaposlili troje štićenika.
Sad se bavimo uređenjem dnevnog
Davorka i Zejla Tule (djevojka sa posebnim potrebama, prvi stanar kuce
ostale bh domove. Želja je da u
avgustu djeci sa navršenih 18 koja
nemaju kud, predamo na upotrebu
kuću namještenu po svim adetima.
Ujedno radimo na registraciji Our
Kids BiH u Mostaru što je preduslov
da podnesemo zahtijev za poslovni
prostor u kojem bi smo otvorili
prodavnicu polovnih stvari gdje bi
stalni posao našla četiri štićenika.
Očekujemo da će nam Dječiji dom
odobriti upotrebu parkinga na kojem
bi smo napravili praonicu automobila
- još četvoro zaposlenih. Ako
uspijemo nastaviti ovim tempom
svake godine bi zapošljavali šest
osoba. Ali su nam potrebna sredstva.
21
bi ovaj projekt zaživio potrebno nam
je 400 donatora. Zato ljubaznošću
Habera molimo čitaoce koji žele
i mogu izdvojiti €10 mjesečno da
nam se jave na priložene adrese.
Našem narodu ne treba objašnjavati
da vodeći brigu o siročadi u Mostaru,
brinemo o dječijoj porodici BiH. Bez
razlike da li se zovemo Our Kids ili
Vara Barn, sva djeca u domovini su
Naša Djeca. Bliže rodbine od nas
vani i svih ljudi plemenita srca, oni
nemaju.
Mišo Marić
Bosanskohercegovačka dijaspora
Sastanak GO SSDBiH
6. KONGRES DIJASPORE BiH POČETKOM JUNA U SARAJEVU
Pokrovitelji kongresa su Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, član Predsjedništva
BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, a poziv za pokroviteljstvo upućen je i članu Predsjedništva BiH,
Nebojši Radmanoviću i Ministarstvu vanjskih poslova BiH.
Nekako u sjeni sportskih događanja
u Bielloj je održan izuteno važan
sastanak Glavnog odbora Svjetskog
saveza dijaspore na kojem je
donesena odluka da se u Sarajevu
pod pokroviteljstvom Ministarstva
za ljudska prava i izbjeglice od 1. do
3. juna 2012. godine održi 6. kongres
SSDBiH.
Na sastanku u Bielloj bili su
prisutni članovi GO i brojni gosti:
Zaim Pašić (Engleska), Anes Cerić
(Engleska), Fikret Kadić (Švedska),
Samir Zametica (Danska), Belmir
Zec (Austrija), Selvin Dudaković
(Austrija), Alija Salihović (Italija),
Dževad Mehmedović (Italija), Sakib
Podgorić, blagajnik (Engleska),
Hasan Šehović (Turska), Ahmet Genralni kozul Jugoslav Brdar, blagjnik Sakib Podgoric, sekretar Anes Ceric,
Kemal Baysak (počasni konzul BiH u
predsjenik Zaim Pasic i potpredsjenik Hasan Sehovic
Turskoj i ambasador SSDBiH), Ervin
Sendijarević (Holandija), Osman 2012. godine, pod pokroviteljstvom kakav vid pomoći. Na sastanku je
Osmanović (Republika Irska), Namik Ministarstva za ljudska prava i urađen detaljan plan organizovanja
Alimajstorović (Engleska), Faruk izbjeglice BiH u plavoj sali zgrade kongresa kao i program. S obzirom
skupštine
BiH. da je ovo godina kada obilježavamo
Tičić (Engleska), Desanka Desić Parlamentarne
(Njemačka), Hajrudin Isović (Savez Gospođa Zlata Smajić (Ministarstvo desetogodišnjicu postojanja Saveza
RVI), Jennifer Stone-Wigg, Jugoslav za ljudska prava i izbjeglice BiH) usvojeno je da osnovna tema
Brdar (konzul BiH u Italiji), Zlata je prezentovala pomoć koju će kongresa bude “10 godina SSDBiH”.
U okviru ove teme prezentovat će se
(samo)kritički osvrt na rad SSDBiH,
uključujući najvažnije uspjehe,
neuspjehe, poteškoće u radu jedne
globalne organizacije kao što je
SSDBiH. Svjetski savez se nada da
će iz ove diskusije izvući korisne
prijedloge za unapređenje Strategije
razvoja Saveza koja je usvojena
na nedavno održanom sastanku u
Londonu. Druga tema kongresa je
značaj i uloga dijaspore u privrednom
Detalj sa sastanka
nam pružiti ovo
Smajić (Ministarstvo za
pri
organizovanju
ljudska prava i izbjeglice BiH). ministarstvo
Naravno informaciju više dao nam je kongresa. Donesena je odluka da se
"vlasnik" zapisnika sekretar SSDBiH uputi pismo Predsjedništvu BiH i
izrazi želja da i Predsjedništvo bude
Anes Cerić:
jedan od pokrovitelja kongresa.
"Glavna
tema
sastanka
bila Takođe, GO SSDBiH je odlučio
je organizacija narednog kongresa. da se ne promovišu institucije BiH
Odlučeno je da se 6. kongres Svjetskog koje su u prošlosti bile samo na
saveza dijaspore Bosne i Hercegovine papiru pokrovitelji manifestacija
održi u Sarajevu, od 1. do 3. juna SSDBiH, a u praksi je izostao bilo
22
Bosanskohercegovačka dijaspora
razvoju Bosne i Hercegovine. Savez
smatra da BiH dijaspora, pored
humanitarnih aktivnosti i novčane
pomoći svojih porodica u BiH (i na
taj način, prema nekim izvještajima,
održava socijalni mir u BiH), može i
treba da ima mnogo značajniju ulogu
u privrednom razvoju BiH. Znamo
da je u u okviru aktivnosti koje je
SSDBiH organizovao u Italiji od
18. do 22. aprila bilo u programu i
organizovanje okruglog stola na temu
unapređenja privredne saradnje BiH
I Italije. Nažalost, zbog nedovoljne
zainteresovanosti institucija iz BiH,
morali smo otkazati ovu aktivnost.
S obzirom da SSDBiH slavi svoj
mali
jubilej,
desetogodišnjicu
postojanja, ovo će biti i izuzetna
prilika da zahvalimo mnogobrojnim
aktivistima SSDBiH na njihovom
doprinosu u razvoju SSDBiH. Takođe, na ovom sastanku
prigodnim riječima obratili su se
i prisutni gosti koji su podržali
rad SSDBiH, a pod tačkom razno
rješavala su se i neka tehnička i
strateška pitanja o budućem načinu
rada SSDBiH. Predsjednik Zaim
Pašić je iskoristio priliku da zahvali
svim medijskim pokroviteljima koji
su popratili održavanje kompletne
manifestacije u Bielloj, a posebno
ekipi “Dnevnog avaza” koja je tamo
imala dva novinara. Takođe tu su bili
i Sabah iz Amerike i Bosnia TV.
Nakon Svjetskog prvenstva u malom nogometu/fudbalu SSDBiH
TAKO SE VOLI BOSNA I HERCEGOVINA
Prvo mjesto osvojila je selekcija Hrvatske, drugo Amerika, a treće Republike Irske < Tri dana u italijanskom gradu
Biella bila su u znaku domovine, a dijaspora je još jednom pokazala svoju ljubav
U italijanskom gradiću Biella
u
kasnim
večernjim
satima
21. aprila dodjelom pehara i
priznanja najboljima spuštena je
zavjesa na 9. Svjetsko prvenstvo
bosanskohercegovačke
dijaspore
u malom fudbalu/nogometu.Prvi
put pobjednik je ekipa Bosanaca
i Hercegovaca iz Hrvatske koja
je u finalu, rezultatom 5:4 (nakon
izvođenja penala, meč u regularnom
vremenu završen 1:1) savladala
zemljake iz Amerike. U borbi za
treće mjesto ekipa Republike Irske
slavila je protiv vječito četvrte
Švedske.
Prvenstvo je otpočelo svečanim
defileom ekipa učesnica
kroz
centar grada, smotrom fudbalera na
opštinskom trgu, nastupom folklora
Dem iz Kranja, nastavljeno prijemom
predstavnika ekipa u Gradskoj
vijećnici, prigodnim govorima i
izvlačenjem parova.
Sve učesnike pozdravili su u ime
domaćina Roberto Pella, predsjednik
odeljenje za sport i kulturu regije
Biella i član Parlamenta EU u
Briselu,
te
Lorenzo
Leradi,
potpredsjednik u Odboru regiji
Pjemonte. Sa bosanskohercegovačke
strane učesnike su pozdravili Zaim
Pašić, predsjednik SSDBiH, Ahmed
Kemal Baysak, ambasador SSDBiH,
Dževad Mehmedović, predsjednik
Kulturno-sportske zajednice Biella,
te specijalni gost general Jovan
Divjak i generalni konzul BiH u
Milanu Jugoslav Brdar.
Nakon toga takmičenje je nastavljeno
u tri dvorane i četiri grupe. Četvrtfinale
je počelo susretom prošlogodišnjih
finalista ekipa Slovenije i Amerike.
Više sreće nakon izvođenja penala
imali su Amerikanci. Republika
Irska priredila je prvo iznenađenje
i iz daljenjeg takmičenja izbacila
je favorite peterostruke šampione
tim Belgije. Tijesno je bilo između
Holandije i Švedske, a dalje su otišli
Skandinavci. Najlakši posao imali
su “kockasti” koji su do nogu potukli
Dance. U polufinalu Hrvatska je
ubjedljivo savladala Šveđane, dok
su se Amerikanci dobro namučili i
jedva sa minimalnom razlikom otišli
u finale.
Finale nije bilo lijepo za oko,
ali taktički obje ekipe su igrale
izvanredno i tvrdo i opšti utisak je da
su penali bili jedini mogući način da
dođemo do pobjednika. Više nerava
imali su momci iz Hrvatske koji su
pogodili sva četiri penala, dok je
Amerikancima ostalo da se ovaj put
zadovolje srebrenom medaljom.
Uz prigodan
kulturno-zabavni
program u
večernjim satima
pobjednicima i najboljim učesnicima
uručene su nagrade, pehari i medalje.
Igrači i njihovi gosti su se dobro
zabavili uz folklor Dema iz Kranja,
pjevače…a nakon toga svi zajedno
su do jutarnjih sati noć proveli u
diskoteci u Bielloj.
Opšti utisak je da je u Italiji prikazan
veoma kvalitetan fudbal i da je u
Bielloj, kako reče general Jovan
Divjak, pobijedila naša domovina
Bosna i Hercegovina. Tri dana se
u ovom gradu klicalo našoj zemlji.
Na sportskom polju, u 37 odigranih
utakmica posjetioci su uživali
u majstorijama fudbalera iz bh.
dijaspore. Za većinu ekipa nastupali
su momci koji u prosjeku imaju 20
godina i o kojima će se, sigurni smo,
još čuti. Mnogi od njih su na pragu
najboljih i najjačih evropskih ekipa.
23
HVALA
BIELLOJ
OD SRCA
Šta reći, kakvu poruku poslati
domaćinima. Bilo šta da se
kaže, to je malo, već jedno
veliko hvala u ime cjelokupne
bosanskohercegovačke dijaspore
našim ljudima, kakvi ljudima,
ljudinama u Bielloj koji su
podnijeli najveći organizacioni
teret i doprinijeli da ovo prvenstvo
bude jedno od najboljih. HVALA:
Dževadu Mehmedoviću, Aliji
Salihoviću, Sauru Andreotiju,
Lucianu
Rosiu,
Mevludinu
Mehmedoviću, Smaji Subašiću,
Harisu Ahmedhodžiću, Erminu
Kalenderu, Admiru Redžepoviću,
Admiru Kalenderu, Fahrudinu
Hopovcu, Vesadu Marušiću,
Agimu Umerski, Amelu Marušiću,
Abdurahmanu
Mehmedoviću,
Berizu Mustafiću, Elvisu Hodžiću,
Almazu
Subašiću,
Šefiku
Hodžiću, Samiru Zenkiću, Nijazu
Mehmedoviću.
Učesnici:
Prevenstvo u Bielloj oborilo je još
jedan record, onaj po broju učesnika.
Na parket dvorane u Bielloj istrčale
su selekcije Bosanaca i Hercegovaca
iz
Amerike, Kanade, Švedske,
Norveške, Danske, Republike Irske,
Engleske, Welsa, Luksemburga,
Belgije,
Holandije,
Francuske,
Njemačke, Austrije,
Slovenije,
Hrvatske, Italije.
HABER
Bosanskohercegovačka dijaspora
ŠAMPIONI
Najbolji fudbal prikazala je šampionska selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske. Bili su više nego sretni što
su konačno došli do titule šampiona. Za ovo prvenstvo doveli su najbolju selekciju koju su imali i naravno rezultat
nije izostao. Pobjednicima nagrade su uručili predsjednik SSDBiH Zaim Pašić i predsjednik BiH kulturne zajednice
u Bielloj Dževad Mehmedović. Hrvatska je igrala u sastavu Dario Jukić, Dino Subašić, Darko Duvnjak, Vedran
Alibegović, Mario Jurić, Mario Bilanović, Ivica Majić, Goran Svrakić, Senad Ibrić, Ernad Mašić, Elvis Spahić, trener
Elmir Topalović, tehniko Siniša Jukić.
DRES EDINA VIŠĆE
Dres našeg mladog reprezentativca
Edina Višće otišao jeu ruke
izvanrednog igrača tima Hrvatske
Ernada Mašića koji je pokazao da
ima kvalitete za prvu hrvatsku ligu
i da će sigurno završiti karijeru u
nekom poznatom klubu.
NAJBOLJI TRENER
Strateg selekcije Bosanaca i
Hercegovaca iz Hrvatske Elmir
Topalović dobio je pehar za najboljeg
trenera. Naravno, komisija za
dodjelu priznanja nije imala mnogo
problema oko ove nagrade jer je on
to svojim znalačkim vođenjem ekipe
i zaslužio. Pehar mu je uručio kolega
Alija Salihović iz Italije.
HABER
24
NAJBOLJI IGRAČ
Najbolji igrač prvenstva je Ivica
Majić iz Hrvatske i u Zagreb je
otišao sa puno poklona. Dobio je dva
pehara od domaćina i od BiH Saveza
u Švedskoj. Kako reče, najdraži
mu je dres koji je donirao naš
reprezentativac Sead Salihović jer
ga smatra svojim idolom. Nagrade
izuzetno talentovanom Ivici Majiću
uručio je penzionisani general Armije
BiH Jovan Divjak. Pored toga general
Divjak je najboljem igraču poklonio i
svoju knjigu “Bečki dani”.
Bosanskohercegovačka dijaspora
VICEŠAMPIONI
Najtužniji na svečanom uručenju nagrada prvenstva bili su naši Amerikanci.
Došli su sa ogromnim nadanjima da će ponoviti prošlogodišnji uspjeh. To
im nije pošlo za rukom, ali za prikazanu organizovanost, igru i disciplinu
momci Emira Mulalića zaslužuju iskrene čestitke za srebrenu medalju.
Pehar i medalje vicešampionima, našim Amerikancima uručili su ambasador
SSDBiH Ahmet Kemal Bajsak i Sauro Andreoti.
TREĆE MJESTO
Bronzanu medalju na turniru prvi put osvojila je reprezentacija Republike
Irske, odigrali su odlično, i zasluženo u Dablin nose medalje i pehare.
Nagrade našim Ircima uručio je generalni konzul Bosne i Hercegovine u
Milanu Jugoslav Brdar i njegova zamjenica Azra Popović.
25
PEHAR FER PLAY
Najstariju ekipu na prvenstvu imala
je selekcija naših Kanađana, koji su
se potrudili da dođu u zadnji čas i
pokažu da ih ni ekonomske nedaće ne
mogu spriječiti da prekinu tradiciju
učešća na ovim takmičenjima. Pehar
predstavniku kanadske selekcije
Arminu Karabasu uručio je član
sportske komisije Hajrudin Isović.
NAJBOLJI STRIJELAC
Najbolji strijelac prvenstva je odlični
Jasmin Kevrić iz tima Republike
Irske koji je mreže na ovom
prvenstvu pogodio 11 puta i doprinio
da njegova ekipa od autsajdera
stigne do bronzane medalje. Poklon
dres Vedada Ibiševića i pehar za
najboljeg strijelca mladom Brčaku
Jasminu Kevriću uručio je bivši član
GO SSDBiH Haris Halilović, inače
donedavni konzul BiH u Štutgartu
koji je u Biellu doputova sa svojom
ekipom Njemačke.
Bosanskohercegovačka dijaspora
Četvrto mjesto
Četvrto mjesto na turniru pripalo je selekciji Švedske, koja se pretplatila
na ovaj plasman i ovo je peti put da dođu “do vode”, ali nikako do medalje.
Predstavnica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Zlata Smajić kapitenu
ekipe Švedske Smaji Smajoviću uručila je knjigu Zlatana Ibrahimovića “Ja
Zlatan” koju je na bosanski jezik preveo naš književnik Ševko Kadrić.
DRES ASMIRA BEGOVIĆA
Po četvrti put za ovo takmičenja dres
je donirao naš mladi reprezentativni
golman Asmir Begović. Njegov
poklon otišao je u ruke vratara
Švedske Smaje Smajovića, a dres
mu je uručio Osman Osmanović,
član GO iz Republike Irske. Svakako
su zanimljiva njihova imena i
prezimena.
NAGRADE DOMAĆINA I SSDBIH
Kako i priliči ovako grandioznim takmičenjima i na ovom 9. svjetskom
prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu
organizator Svjetski savez dijaspore BiH i domaćin BiH zajednica i opština
Biella obezbijedili su veliki broj nagrada i pehara učesnicima i zaslužnim
pojedincima.
Tako su domaćini specijalne plakete uručili pojedincima koji su na bilo koji
način pomogli u organizovanju ovog takmičenja: Zaimu Pašiću, Ahmetu
Kemalu Bajsaku, Anesu Ceriću, Hasanu Šehoviću, Harisu Haliloviću, Desanki
Delić, Namiku Alimajstoroviću, Zlati Smajić, Jovanu Divjaku, Jugoslavu
Brdaru, Azri Popović, Jasminu Halkiću, Jennifer Stone Wing, Hajrudinu
Isoviću, Lucianu Rosiu, Sauru Andreotiu.
Priznanje KUD-u Dem iz Kranja je uručio predsjednik BiH zajednice u
Bielloj Dževad Mehmedović . Takođe, član GO SSDBiH iz Italije i čovjek
koji je podnio najveći teret u organizovanju ovog takmičenja Alija Salihović
svim ekipama učesnicama dodijelio je plakete kao trajnu uspomenu na na ovo
prelijepo druženje mladosti Bosne i Hercegovine iz čitavog svijeta.
26
NAJMLAĐI IGRAČ
Zahvaljujući činjenici da je jednu
minutu mlađi od svog brata blizanca
Edvina Hodžića, za najmlađeg igrača
prvenstva proglašen je Edin Hodžić,
član ekipe Bosanaca i Hercegovaca
iz Austrije. Pehar je primio iz ruku
Dženifer Stone Wing i uz osmijeh
prokomentarisao da mu se konačno
jednom isplatilo to što je mlađji od
svog brata.
Bosanskohercegovačka dijaspora
REVIJALNE UTAKMICE
Prvi put prije finalnih utakmica odigrane su dvije revijalne utakmice. Prvu su
odigrali polaznici škole fudbala u Bielloj koju trenira Alija Salihović. Djeca
su nastupala u dresovima Italije i Bosne i Hercegovine i naravno na kraju su
dobili zasluženi aplauz i besplatno slikanje.
Onu malo ozbiljniju odigrali su veterani SSDBiH protiv lokalnih političara
iz Bielle. Utakmica je završena neriješenim rezultatom 2:2, a pobjednici ove
utakmice su odlučeni nakon izvođenja penala. Sponzor ekipe veterana i ovaj
put je bila kompanija Apartmani Pars Vlašić.
MUJDŽIN DRES
Jedan od najvrednijih volontera
na ovom prvenstvu Mevludin
Mehmedović najmlađem igraču u
ekipi Slovenije Irnesu Skoriću uručio
je dres koji je velikodušno poklonio
naš reprezentativac i član Frajburga
Jasmin Mujdža.
DRES PAPCA
DRESOVI KENANA HASAGIĆA
Golman Kenan Hasagić poklonio je dva dresa, dres reprezentacije BiH
poklonjen je najperspektivnijem golmanu Enesu Suljiću iz Italije, a klupski
dres kratkih rukava pripao je najboljem golmanu Ilfanu Kudiću iz Amerike,
koji je nekada kao i Hasagić karijeru započeo u Rudaru iz Kaknja. Poklone
su im uručili potpredsjednici SSDBiH Desanka Delić i Hasan Šehović.
27
Dres našeg Saše Papca u sjedište
SSDBiH stigao je sa zakašnjenjem pa
tako nije mogao biti uručen nekome
od učesnika. Naknadnim dogovorom
odlučeno je da se dres u prostorijama
Bosanske kuće dodijeli potpisniku
ovih redova jer je on najbolji strijelac
selekcije veterana SSDBiH na
svim dosadašnjim prvenstvima. Na
zadnjem nastupu realizovao je dva
penala, doduše jedan priznati i jedan
nepriznati (dat na foru), ali pošto
se radi o revijalnoj utakmici oba se
računaju. Sponzor ekipe SSDBiH
bila je firma Apartmani Pars Vlašić.
Bosanskohercegovačka dijaspora
SPECIJALNI GOST 9.SP DIJASPORE BIHU MALOM FUDBALU/NOGOMETU
Specijalni gost na 9. prvenstvu
bosanskohercegovačke dijaspore u
malom fudbalu/ nogometu koje je
održano u Italiji bio je penzionisani
general Armije BiH Jovan Divjak
koji je iskoristio priliku da promoviše
svoju knjigu “Bečki dnevnikočekujući istinu i pravdu”. Na
večernjoj podjeli medalja i priznanja
najboljim igračima general Divjak
je svoju knjigu poklonio i najboljem
igraču prvenstva Ivici Majiću koji se
itekako obradovao poklonu. Osim
toga veliki broj učesnika i gostiju je
od generala kupio knjigu koja košta
simboličnih 5 eura i čiji kompletan
prihod ide u Fondaciju Udruženja
“Obrazovanje gradi BiH”. General
Divjak je povodom toga rekao:
"Naša fondacija sponzoriše mnogo
djece i naravno da će ovaj dodatni
prihod obradovati mnoge do njih. Ja
znam da je dijaspora na mojoj strani
i bilo mi je veliko
Red za knjigu
bodrila i hrabrila tokom
zadovoljstvo
tri
mog ‘boravka’ u Austriji
dana družiti se sa mladim ljudima i ova knjiga je posvećena dijelom i
iz cijelog svijeta. Dijaspora me je njima."
Slučajni susret u Amanu
SENAD HADŽIĆ NA PUTU DO MEKE
U decembru prošle godine iz Banovića Senad krenuo pješke na hadž, ostalo mu je još 1.300 kilometara puta
Koliko je svijet mali pokazuje ova
fotografija koja je protekle sedmice
uslikana u Jordanu, tačnije u starom
dijelu grada Amana, a na njoj će
naši čitaoci sigurno prepoznati
Senada Hadžića iz Banovića koji je
početkom decembra krenuo pješke
na hadž i trenutno se odmara u ovoj
arapskoj zemlji.
Izostala pomoć
Na svom putu Senad je pregazio i
ratom zahvaćenu Siriju i do kraja
njegovog putovanja ostalo je nekih
1300 kilometara teškog puta kroz
pustinju. Sarajlije Asko Bambur i
njegova supruga Sabina, koji već dugi
niz godina žive i rade u Northptonu u
Engleskoj, nemalo su se iznenadili
kada im se u Amanu Senad obratio
riječima: “Dobar dan i selam alejkum
vidim da pričamo istim jezikom” .
Nakon prvobitnog iznenađenja ovim
susretom, Asko Bambur, koji nije bio
previše upućen u Senadov poduhvat,
podrobno se informisao o ovom
velikom podvigu :
“Sjeli smo da popijemo kahvu i
nećete vjerovati Senad nam je 35
minuta pričao svojem putešestviju
i namjeri da na ovaj način obavi
hadž. Stekao sam utisak da je malo
razočaran finansijskom pomoći i
potporom iz domovine. Kaže da
na Facebooku ima otvorenu grupu
i način kako mu se može pomoći,
ali da nažalost to ne funkcioniše.
Preživljava zahvaljujući pomoći
Sabina i Asko Bambur, Senad Hadžić, Ahmed Jahić, Senad Kaltak
najviše naših ljudi koje sreće uz put sponzora koji će mu kupiti povratnu
i najčešće u džepu ima oko 50 dolara. aviokartu iz Saudijske Arabije.
Inače, našem iznenađenju nije
Brine o povratku
bilo kraja kada su nam se nakon
što su čuli kojim jezikom pričamo
Takođe, rekao nam je da je u kontaktu pridružili Sarajlija Ahmed Jahić, koji
sa našom ambasadom u Amanu i da studira u Istambulu, i njegov kolega
su mu bh. diplomate obećale da će ga Edin Kaltak, takođe iz Sarajeva, koji
spojiti sa Bosancima i Hercegovcima su došli da obiđu znamenitosti ovog
u Jordanu i da očekuju da će tom grada. Naravno, između sebe onako
prilikom naši građani skupiti neka spontano skupili smo neku malu
sredstva i donirati ih Senadu. Uz to hediju i dali našem Senadu da mu
mogli smo čuti da Senad mnogo brine se nađe na zadnjoj etapi njegovog
za svoju bolesnu sestru u Bosni, da svetog puta.”
zna kako će stići u Meku, ali ne zna
kako će se vratiti jer još nije našao
28
Bosanskohercegovačka dijaspora
Predstavljamo: KUD DEM iz Kranja
OSVOJILI PUBLIKU U BIELLOJ
Mladi folkloristi iz Slovenije nastupaju širom Evrope, a rado dolaze u Bosnu i Hercegovinu
Veliki
doprinos
u
organizaciji 9 .svjetskog
prvenstva
bosanskohercegovačke
dijaspore
dalo
je
Kulturnoumjetničko društvo DEM iz Kranja
koje je u Bielloj nastupalo dva puta.
Nastup na zavrsnoj veceri kud Dem
bosanskohercegovačkoj dijaspori.
Nismo se dvoumili niti jednog
trenutka, a veliki
aplauz
građana
Italije i naših zemljaka širom svijeta
Uveličali defile
Mladi folkloraši iz Slovenije uveličali
su svečani defile ekipa kroz Biellu,
nastupili u petak pred zgradom
opštine, te u subotu na svečanoj
dodjeli priznanja i medalja. Naravno,
informaciju više potražili smo kod
gospođe Dinke Hrustanović, koja
vodi ovu folklornu sekciju:
Aplauz je nagrada
-Naše folklorno društvo osnovano je
2008. godine i od tada smo nastupali
u mnogim zemljama kao i u Bosni
i Hercegovini.
Nastojimo
na
svakom mjestu
da prezentujemo
tradiciju
i
kulturu Bosne
i Hercegovine
i postali smo
prepoznatljivi
brend
u
Sloveniji. Prije
nekoliko mjeseci
kontaktirao nas
je gospodin Alija
Salihović
iz
Organizacionog
odbora i zamolio
da
uveličamo
ovaj
najveći
događaj
u
Nastup pred opstinom Biella
su najveća nagrada za naš nastup.
S obzirom da se tih dana u Italiji
održavao sastanak Glavnog odbora
SSDBiH iskoristila sam priliku
da naše udruženje predstavimo
rukovodstvu SSDBiH i da se nakon
provedene procedure uključimo u
rad krovne organizacije Bosanaca i
Hercegovaca u svijetu.
Želja nam je da na tom nivou
prezentiramo našu kulturu. Za nastup
u Bielloj domaćini su Kulturnoumjetničkom društvu DEM iz
Kranja uručili specijalno priznanje,
a naši mladi folkloraši iz Slovenije
su prigodnim poklonom obradovali
domaćine prvenstva.
Dzevad Mehmedovic predaje priznanje Dinki Hrustanovic za
odlican nastup folklora u Bielloj
29
HABER
Pisana riječ
Deset godina poslije...
KUDA IDE SSDBIH?
Jedinstvena organizacija u dijaspori do sada je učinila zaista mnogo, ali se mora promijeniti njen način djelovanja,
mora biti drugačiji, njen glas mora se čuti glasnije i njeni zahtjevi se moraju uvažavati
Evo prođe dekada, deset godina bh. naroda.
će
morati
koristiti
pasoše!
od postanka jedne jedinstvene
Nema više komšijskih odnosa,
organizacije u dijaspori, SSDBiH. Zašto šutimo?
nego evropskih, ako nisi u Evropi,
I kad pogledam iza, vidim koliki je Zašto? Pa zbog svojih globalnih nažalost, ne možeš iako ti je taj
golem posao učinjen, ali nažalost interesa. Zašto to jednom ne reći? Zar komšija tu negdje na dohvat ruku.
taj posao nisu sagledali zvaničnici ćemo uvijek šutjeti i klimati glavom! Pitam se, šta će se onda tek dogoditi
države iz koje potičemo, BiH, a što Da li je neko pitao bh. narod koji s našim suhim mesom, vinima,
najviše boli.
travničkim
sirevima,
je bio prognan iz svojih rođenih lozama,
torotanom, sve će to biti tabu!
ognjišta
da
ih
napusti.
Nije!
Kako je počelo?
Naprotiv, on je uz pomoć Crvenog
Sjećam se kako je sve počelo, krsta bio razasut širom svijeta! Drugačije djelovanje
prema ideji lucidnog, neobičnog Danas, kad se treba izvršiti cenzuz Gdje je u svemu tome SSDBiH. Tačno
zubara dr. Mustafe
Karabdića ili popis stanovništva, ta ista je da je Savez slao prosvjede, žalbe
iz Australije i uz nekoliko hipokratska Evropa će uz pomoć svim domaćim bh. rukovodstvima
entuzijasta iz Velike Britanije domaćih poslušnika, reći: “Pa što i evropskim zvaničnicima, ali
počeli su da ostvaruju tu ideju. U da se popisuje ta dijaspora, kad od toga nikakve fajde, niti hajra!
realizaciju se uključilo i nekoliko njihovi članovi ne žive u BiH“! Na koji je način to SSDBiH radio?
entuzijasta iz Danske, Švedske, a Kažu, nemaju status rezidenta! Na
jedan
fin,
uljudan
kasnije iz mnogih drugih država. Kakav status rezidenta, mi nismo način,
kako
kažu
kulturan!
Kako
je
sve
to
nastalo? obična
ekonomska
emigracija, Kakvi
su
rezultati?
Jezgro
su
činili:
Namik mi
smo
produkt
njihove Pa, rezultat je - nikakvog odgovora, a
Alimajstorović, Faruk Ticić, Anes neaktivnosti i agresije na jednu kamoli da je neko uvažio te zahtjeve!
Cerić, Nihad Filipović i Zaim Pašić! demokratsku,
priznatu
državu! Postavlja
se
pitanje
da
Oni
su se nadmudrivali kako
li je to bio ispravan put?
da ostvare tu ideju i potrebu za Dobro, zaboravimo to, onda se Sad
se
vidi
da
nije!
jedinstvenom organizacijom. Svi očekuje donošenje novog zakona Ne može se neko oglušiti na poziv
tvrdoglavi na svoj način i neće o izborima, gdje će rukovodioci 1.300.000 bh. građana, ne mogu
da popuste kako to da sve počne. u ovoj nakaradnoj dejtonskoj se ignorisati njihovi zahtjevi što se
Onda su se dogovorili da prvo državi govoriti o tome da dijaspora tiče izbora i popisa i svega drugog!
osnaže asocijacije ili udruženja u ne treba da učestvuje u lokalnim Kažu iz Evrope da parlament mora
Velikoj Britaniji, a nakon toga da izborima, a da građani Srebrenice donositi teške odluke, bolne, jer je
napišu cirkularno pismo koje će ne mogu ostvariti prava kakva su to u interesu približavanja Evropskoj
govoriti o potrebi stvaranja jednog imali na zadnjim izborima. Svašta! uniji, i ako se sve bude ispunilo i
jedinstvenog saveza koji će povezati Isto
tako
kažu
domaći sankcionisalo, eto nas u Evropu oko
bh. dijasporu iz čitavog svijeta. poslušnici, zajedno sa evropskim 2022. godine, a ako ne tad, onda 2032!
Počelo je stvaranjem UK Networka demokratima: ,,Kako to da na Pitam se da li je to u skladu sa Zakonom
Velike Britanije, i pošteno je reći rukovođenje državom mogu da o zaštiti osnovnih ljudskih prava?
da je to povuklo i ostale, ali to ne utiču građani koji ne žive u BiH? Osnovna ljudska prava se kose
umanjuje uticaje svih drugih saveza. I to je tako.
u činjenici da ti ne možeš biti
Počeli su stizati odgovori, prijedlozi, Pa onda dolazi pitanje dvojnog popisan u državi iz koje si protjeran!
i tako sve do prvog osnivačkog državljanstva. Ustavni sud donosi Kakva bizarnost i kontradiktornost!
kongresa u Londonu, pa onda u odluku kojom se kaže da niko ne
hotelu Vogošća, pa u prostorijama može izgubiti državljanstvo stečeno Smatram da SSDBiH mora da
Parlamentarne skupštine i itd. rođenjem, prirodnim putem i da se promijeni način djelovanja, bez
Ljudi su bili željni istine, bili su takva odluka mora implementirati u obzira što je Savez nepolitička
revoltirani što niko ne pomaže da se određene pravne akte u roku od šest organizacija, ali kad je u pitanju
ostvare građanska prava dijaspore. mjeseci. Naprotiv, po automatizmu zaštita osnovnih ljudskih prava
Osjećali su se zaboravljenim polazeći takva odluka je pravosnažna. treba da podigne svoj glas
od dvojnog državljanstva, povratka, Međutim,
ministar
vanjskih i sa drugim nevladinim snagama stvori
izjednačavanja diploma stečenih poslova, gospodin Lagumdžija, o jednu jaku avangardu i protutežu
u tom nesretnom inostranstvu... tome ne zna ništa, kao da je sad s vladajućoj oligarhiji, pa čak i Evropi.
Dijaspora se počela boriti onim neba pao (njegova izjava prilikom Dok god budemo šutjeli i
sredstvima koja su joj stajala susreta sa engleskom dijasporom). saginjali glavu, od perspektivne
na raspolaganju, entuzijazmom Od tada do danas to je samo države BiH neće biti ništa.
i znanjem, vjerujući da će je odluka, a za to vrijeme se oko Svi smo mi za evropske i
državna i evropska oligarhija 55.000 građana BiH odreklo svog sjevernoatlantske
integracije,
poslušati i uvidjeti te nedostatke. državljanstva, jer su bili prisiljeni ali postoji li ipak jedan red.
Nažalost, to je bio donkihotski posao. zakonima država u kojima sad žive! Šta svijet misli, dovoljno je
Evropa je gledala šta se to događalo Pa
onda
Zakon
o
ličnim donirati novac i s tim novcem
90-ih godina u tamo nekakvoj BiH, dokumentima, jer od januara 2013. zatvoriti
proces
povratka.
nedaleko od Londona, Pariza, Rima, se počinju izdavati biometrijske lične Pa to je i protiv načela tzv.
koji su se uvijek dičili nekakvom karte, i to samo onima kojima ističu Dejtonskog sporazuma i aneksa VII
demokratijom i načelima da se nikad stare i onima koji ih prvi put vade. koji govori o održivom povratku.
više ne desi nekakav holokaust, Ta nova LK će biti entitetska, Pa svi smo svjesni da je proces
kao u vrijeme II svjetskog rata, a pisana jezikom ovisno iz kog povratka makar dosad ostao
dopustili su opet da se stvaraju i entiteta potičeš, i sa mjestom nedovršen, neuspio, a da nije tako ne bi
otvaraju konc-logori, da se opet vrši prebivališta, ali to je diskutabilno. se pravila nova strategija o povratku!
etničko čišćenje i da se vrše silovanja Takvom novom kartom moći Ali šta ćemo, viša sila ili više sile. Mi
i masovna ubijanja. Nakon svega ćeš prelaziti hrvatsku granicu nismo potiv institucija naše države,
sada sprečavaju da se provedu želje (tako se vjeruje), a svi drugi
30
Pisana riječ
Domovina u našim srcima
Mi smo za saradnju u naporima
da stvorimo realnu državu i da svi
građani BiH u njoj normalno žive.
Država se stvara pravnim
i
političkim
dogovorima,
ali se domovina nasljeđuje,
i stvara u našim srcima.
Koliko je ona prisutna tu, onda je i
ona toliko velika!
ali smo protiv nerazumijevanja.
Neosporavanje ili ignorisanje jedne
jedinstvene organizacije SSDBiH i
1.300.000 građana razasutih širom
dunjaluka, ostaće nezabilježeno
u
analima
jedne
države!
Negirati ljude kao što su dr. Ramiz
Zubčević, dr. Milorad Muratović, dr.
Anes Cerić,dip. pravnici Hajrudin
Omerović, Nihad Filipović, Faruk
Ticić, Desank Delić, Hajrudin Isović,
veteran rata, visoko obrazovanih
stručnjaka u domenima svog posla,
novinara Namika Alimajstorovića,
Senade Softić, dr. Ervina
Serdijarevića (kao i mnogih drugih,
jer nabrajanjem možemo samo
nekoga izostaviti i time uvrijediti), pa
Sretan 1. maj
svi oni nisu tokmaci da ne znaju šta je
pravo i Pravda i da ne uviđaju šta je to
dobro i perspektivno za našu državu.
Međutim, važnije je poslušati
nekakve činovnike koji i sami
ne znaju zašto su u Bosni?
Jedino znaju da za pola sata
mogu biti na skijanju, a za pola
sata mogu biti na kupanju i soliti
pamet da mi nismo demokrate i
da se demokratiji trebamo učiti.
Pa
kad
su
to
uvidjeli,
što
nisu
to
i
ostvarili!.
Ali to je tako, viša sila.
Pitam se da li SSDBiH treba i dalje
da bude organizacija s dobrim
leđima i koju će svi tapšati i govoriti:
,,Vi ste realni, ali nažalost za
sprovođenje
vaših
incijativa,
ideja,
treba
vremena!”
Ali, nažalost, prođe deset godina
od formiranja SSDBiH, a oni
će nas i dalje tapšati po leđima.
Dotle proći će svi vozovi, pa i ćiro!
Zato pozivam SSDBiH i njegovo
članstvo da radikalnije djeluju, da
traže svoja prava, jer bojim se da je
ovo posljednji voz na koji se mogu
ukrcati, a poslije će ostati samo
lijepi utisci iz nogometa i folklora.
Ja ne osporavam taj dio, jer je
SSDBiH prepoznatljiv u svijetu
po tim aktivnostima, a o čemu
posebno govori posljednje Svjetsko
prvenstvo u malom nogometu/
fudbalu na kojem je učestvovalo 17
ekipa iz čitavog svijeta. Prvenstvo je
održano u jednom prelijepom mjestu
zvanom Biella kraj Milana, gdje
je čitav grad živio za taj događaj.
Znate li kako se osjećate u takvom
gradu i takvoj atmosferi, gdje
na svakom koraku i prilikom
ceromonije otvaranja svira gradska
muzika, grad okićen bh. zastavama,
svira se bosanska i italijanska
himna uporedo, ali nigdje naše TV
da obilježi jedan takav događaj
i nigdje prisustva naše države!
Zato neka se sljedeći Kongres
dijaspore okrene sebi i svojim
problemima i aktiviranju i biznisa
i približavanju EU, a dotle
neka novoizabrani rukovodioci
maksimalno
iskoriste
vrijeme
koliko im je preostalo do kraja
mandata i ispune zahtjeve prema EU. Nadati se da ćemo u tu EU 2022.
godine, a dotle nećemo moći izvoziti
svoje proizvode u Hrvatsku, jer
nismo još na tom putu!
Faruk Tičić
ZAŠTO ŠUTI BH. RADNIČKA KLASA
Prije se slavio Praznik rada, a danas je sve drugačije, obespravljenoj radničkoj klasi nije do praznovanja
Niti je ovo Čikago prije 130 godina,
niti je vrijeme tih protesta, ali su uslovi
mnogo gori i bosanskohercegovačka
radnička klasa šuti, jada se, ali i ne
miče, ali dokle! Zašto? Takve uslove stvorile su domaće
bosanskohercegovačke
oligarhije
koje su se u ime naroda i radničke
klase zaklinjale da će vršiti ili
izvršavati svoje dužnosti u interesu
naroda ili prevedeno u ime radničke
klase koja ne postoji i koja se ne
vidi na horizontima, a sve zbog
korupcije i takozvane pretvorbe iz
socijalističkog, ili kako oni kažu
komunističkog vlasništva u privatno
i napredno vlasništvo!
Domaći feudalci
Eto, uspjeli su, nema više nikakvog
vlasništva osim onog koje pripada
domaćim feudalcima, a svi drugi su
kmetovi.
Na 1. maj išlo se na uranak. Pekli
se janjci, pjevalo i slavilo i svi bili
zadovoljni i sretni.
Danas, to je nemoguće, jedino
možda možeš otići do te nove
pošasti do McDonaldsa i i naručiti
porciju pečenih krompirića!
Tu nema onog daj mi ,,malo”.
Eto to ,,malo” je napravilo jednu
generaciju pozitivnih i običnih ljudi!
Dotle će naši vlastodršci, remeteći
ustavni javni red i poredak tražiti
da se po bilo kojoj osnovi uništi
jedinstvo države BiH.
Niko ne odgovara nizašto, a kamoli
da neko organizuje slavljenje 1. maja.
Draga
gospodo,
1.maj
nije
komunistički praznik, nego Praznik
rada.
To je praznik kad su radnici dobili
svoja prava da normalno žive!
U ime Evrope
Mnogi se pitaju: ,,Što neko nije
podnio ostavku zbog toga što se
ta prava ne ostvaruju, zašto su
uzurpirana ili što se ruši jedinstveni
državni politički sistem?"
A, zašto bi, kad svi oni znaju da
neće biti sankcionisani po bilo kojoj
osnovi.
Svi se zaklinju da to rade u ime
Evrope, kao da mi i ranije nismo bili
u tzv. ,,Uropi", pa smo slavili i 1. maj
i sve ono što je bilo normalno.
Ali ne, danas mi smo nenormalni
i ta takozvana radnička klasaistrebljivačka, postoji.
Postoje i opstaju samo oni kojima
odgovara ovaj haos, i gdje je svaka
vrsta morala pala na niske grane.
Kad su historičari raspravljali o tome
što su sva velika carstva i imperije
propale, došli su do zaključka:
,,Sve oni su propali kad je moral
došao na najnižu granu!"
Nego, odazovite se svojoj svijesti,
probudite se i radite za dobro svog
naroda i svoje građanske klase i
radničke klase, imajte i Vi, ali dajte i
31
U Linzu se 1 maj slavi tradicionalno
'paradom' u kojem su ucestvovala i bih
udruzenja sa nekoliko stotina clanova
toj radničkoj klasi da normalno živi!
Postaće tada, obostrani praznik, i
ići će se na uranak, i to ne znači da
se treba mijenjati politički sistem
nego samo ispoštovati ono što je već
napisano, da svi mi živimo u jednoj
državi, BiH!
Sretan 1. maj, Praznik rada!
Moj stav
Ipak dileme nema
OBRAZOVANJE GRADI BUDUĆNOST
Sigurna sam da obrazovanje, bez obzira da li se sticalo u učionici ili samouko, doprinosi širini naših pogleda na svijet
Razmišljala sam o porijeklu
riječi
obrazovanje, koja sve više u našim
medijima, usmenoj i pisanoj komunikaciji
postaje edukacija.
Pošto je izučavanje maternjeg jezika
sastavni dio mog poziva, a ujedno
i predmet velikog interesovanja,
razmišljajući o njenoj leksičkoj podlozi
ili o korijenu, dođoh do zaključka da
vjerovatno potječe od riječi "obraz”.
Ukorak s vremenom
Pored doslovnog značenja dijela lica,
riječ “obraz” ima mnogo metaforičkih
značenja koja su postala dio našeg
odrastanja. “Sačuvaj obraz, kad izgubiš
obraz sve si izgubio, dođi s obrazom”,
samo su neke od fraza koje upućuju na
značenje ove riječi u smislu poštovanja,
morala, autoriteta i statusa u društvu.
Tako se “obraz” utkao u “obrazovanje”,
a voljela bih čuti i mišljenja stručnjaka o
ovoj temi. Ipak, biti obrazovan ne znači
uvijek i imati obraz, a biti neobrazovan
ne znači nemati obraz, jer smo svjedoci
mnogobrojnih slučajeva i kroz historiju i
danas, da mnogi samouki ljudi, koji nisu
imali mogućnost da se školuju, stvaraju
velika djela. Čak što više, osjećam duboko
divljenje prema njima, jer pronaći način
da pomogneš sebi i drugima je pola puta
do uspjeha.
Nekada je obrazovanje bila privilegija
manjine, sada je privilegija većine i
hvala Bogu da je tako. Moje obrazovanje
pratio je i školski slogan da je “Znanje
naše najveće imanje”, u što smo se
između ostalog mogli i uvjeriti, pogotovo
poslije rata kada su ljudi u sekundama
gubili materijalne vrijednosti, a ono
što su imali u glavama, uključujući i
kućni odgoj, ponijeli sa sobom na sve
kontinente. “Uči, čitaj, proučavaj” je
važan vodič u vjeri koju slijedim i koja
nas obavezuje da se uvijek usavršavamo,
da idemo ukorak s vremenom, a ne iza
njega.
Nažalost, mnoge stvari su se promijenile
ne samo u društvenom, nego i u
individualnom sistemu vrijednosti.
Mnoge stvari su krenule na bolje, a
pritom mislim i na veliki broj pripadnica
nježnijeg spola, kojima je ovo pravo u
prošlosti veoma često bilo uskraćivano
od strane njihovih porodica, te nailazilo
na nerazumijevanje okoline, koja nije
shvatala da je potreba za obrazovanjem
ista bez obzira kojem spolu pripadate.
Kao prosvjetni radnik, spoznala sam i
ljepotu i teškoću ovog poziva. Trenutak u
kojem naučiš dijete pisati i čitati je nešto
što se ni sa čim ne može izmjeriti i donosi
neobjašnjivu sreću. Sama pomisao da su
prosvjetni radnici važna karika u jednom
lancu spoznaja o životu, donosi duševnu
satisfakciju, ali i odgovornost.
Teška materijalna situacija onih koji
rade u prosvjeti je već druga priča,
mada većina nedovoljno upućenih ili
nesvjesnih teškoće ovog poziva, uvijek
počnu priču o velikom broju neradnih
dana i školskih raspusta, zaboravljajući
pritom da raspusti nisu izmišljeni samo
zbog nastavnika, nego i zbog djece.
Sjećam se prije rata štrajkova u školama,
koji su veoma često bili popraćeni
kritikama javnog mijenja prema onima
koji koštaju državu, a ne proizvode ništa.
Ponovo zaboravljajući da je školovano
dijete taj “finalni proizvod” i da je mnogo
teže raditi s ljudima, nego na objektima.
Ima li tužnijeg trenutka od onoga kada
jutro ne počne s odjekom školskoga
zvona? Djeca se vjerovatno raduju što
nema škole, ali mi ne.
Štrajkovi na veliku žalost nisu samo
svakodnevnica i prošlost BiH, nego i
mnogih naprednih društava kao u Velikoj
Britaniji.
Mali broj ih podržava, a većina kritikuje.
Javni servisi ne bi trebali stati, ali sam
sigurna da se mnogi odluče na ovaj
drastični korak kao nužno zlo. Među
roditeljima se stvara haos, kako izgubiti
dnevnicu i ne otići na posao, pogledati
u oči poslodavcu, a dijete ne može u
školu zbog štrajka. U takvim trenucima
vjerovatno problem postaje jasniji,
ali se sve brzo zaboravi. Tone papira
koje treba ispuniti, a da se ne govori
o problemima u učenju i održavanju
discipline koja izmiče iz ruku, a metodi
i mjere vaspitanja baš i ne idu naruku
prosvjetnom kadru.
Ljubav prema pozivu
Sa profesionalne tačke gledišta, pošto
godinama radim u bh. dopunskoj
školi, kao i mnogi drugi susrećem se s
problemima finansiranja, neriješenog
radnog staža, nepredvidive budućnosti
i nemara države. Ljubav prema pozivu
i želja da prenesem znanje mladim
generacijama jača je od problema
kojima se ne nazire kraj. Mada se često
pitam gdje je granica fizičke i psihičke
izdržljivosti. Većina mojih kolega, koji
su u sličnoj situaciji, a nisu adekvatno
ili veoma često nikako plaćeni, bavi se
ovim problemima i ne odustaje, a oni
kojima je to u opisu poslova ili ignorišu ili
gledaju kao na problem drugorazrednog
značaja.
S lične tačke gledišta, željela bih da moja
djeca imaju dobro obrazovanje, koje je
bez obzira na finansijsku podlogu, status
u društvu, jedna univerzalna vrijednost.
Bojim se da je ta vrijednost u očima
starijeg djeteta poljuljana, ali vjerujem
da neće biti izgubljena. Mlađe dijete ima
još par godina prije donošenja odluke o
svojoj budućnosti. Kakav savjet mu dati?
Kao svaki roditelj, željela bih da
32
moja djeca prevaziđu svoje roditelje
i imaju dobro obrazovanje koje je u
konkurentskom svijetu u kojem živimo
postalo neophodnost.
I prije rata bili smo svjedoci “odliva
mozgova” u druge zemlje, koje mnogo
prije primijete stručnost naših ljudi nego
naša sredina. Kod nas još uvijek vrijedi
ona narodna ”Po babu i po stričevima”,
mada sam sigurna da takve stvari
postoje svugdje, samo što nisu javna
tajna. Posao se vrlo često dobija po
liniji poznanstava, a ne po stručnosti,
što doprinosi degradaciji obrazovanih
kadrova. Sve u svemu, kod mladih
generacija stvara odbojnost, a i gubitak
samopouzdanja i vjere u sebe.
Nerijetke su i kupovine diploma, tako
da novac može kupiti sve, pa umjesto
dugogodišnjeg
“žuljanja”
klupa,
postajete “obrazovani” preko noći.
Naravno, pritom ne mislim na ljude koji
posjeduju ogromno znanje, talenat, a
koji nisu imali finansijske uslove da se
školuju prije. Cijenim i one koji se školuju
“pod stare dane”, jer nikada nije kasno
da čovjek stigne do “zvijezda”.
U doba recesije, kada nezaposlenost
dostiže astronomske brojke, ponovo
su na udaru obrazovani ljudi, jer
ne mogu naći poslove za koje su se
školovali, a moraju od nečega živjeti, pa
ponovo dolazi do degradacije školstva.
Posmatračima sa strane, a veoma često i
našoj djeci, sve zajedno pomaže da gube
entuzijazam i odustaju od svojih životnih
snova, jer ne vide blistavu budućnost.
“Zašto da idem u školu, kad iste poslove
rade i školovani i neškolovani”, često se
čuje. Tu je i drugi problem, ne samo u
Velikoj Britaniji i BiH, nego i u svijetu.
Plaćanje upisnina koje postaju sve veće
i veće. Visoko obrazovanje sve više
postaje privilegija bogatih. Oni sa malo
plićim džepovima moraju dizati kredite i
biti du
žni državi. A otplaćivanje kredita traje
decenijama, pa uz stečenu diplomu
u isto vrijeme imate i ogroman dug
i obavezne kamate. Svjedoci smo i
studentskih demonstracija na ulicama,
koji se bore protiv povećanja upisnina,
ali često uzalud.
S druge strane smo svjedoci medijskih
kampanja koje plasiraju ljude iz “show
businessa”, koji zarađuju astronomske
plate, a ne moraju biti školovani.
Veoma često djeca maštaju da postanu
poznati pjevači, fudbaleri, glumci, a
rijetki su oni koji svoje snove pretvore
u stvarnost. A gdje su onda doktori,
učitelji, policajci, bez kojih društvo
funkcionirati ne može?! Gdje su prirodni
znanstvenici, ljudi koji svoje vlastite
živote dovode u opasnost radeći po
laboratorijama, pronalazači lijekova koji
bolesnima pomažu da ozdrave?! Gdje
su humanitarci, vatrogasci, radnici hitne
pomoći, medicinske sestre i mnogi drugi
Moj stav
kojih se sjetimo u najgorim trenucima.
Da li će oni ikada postati “celebrity” i
biti uzor našoj djeci? Šetaju li crvenim
tepisima?
Za nas obični svijet koji je svakog dana
upoznat sa najintimnijim stvarima
hollywoodskih zvijezda, pop i rock
diva koje ne mogu disati od paparazza,
veliki učenjaci ostaju anonimci. Ovim
komentarom naravno ne želim reći da
jedne više ili manje cijenim, nego samo
želim da budu podjednako tretirani.
Sve ovo pisanje o značaju obrazovanja,
podsjeti me na jedan događaj s kraja
osamdesetih. Bila sam tek na početku
svoje nastavničke karijere, te svojim
učenicima dala temu za pismeni rad pod
nazivom “Šta ću biti kad porastem?”.
Jedan od učenika osmog razreda je tada
napisao: ”Kad porastem, biću švercer i
švercovat ću markama”. Vremenom je
to postala i anegdota, koju sam često
znala prepričati, više kao tragikomičnu,
ali nažalost istinitu priču. Pa i onaj
slogan iz đačkog doba da ko uči, u životu
se ne muči, pokazao se toliko puta
neobjektivan, jer bez muke nema nauke,
mada postoji i slatko mučenje koje bih
ja nazvala duševnom satisfakcijom.
Svi znamo da se ne živi od duševne
Bošnjački identitet
satisfakcije, nego od novaca, a drugo
je pitanje koliko je novca potrebno da
čovjeka učini srećnim. Nekome samo
da podmiri osnovne potrebe, a nekome
mnogo, mnogo više.
rekao je jedan drevni mislilac. U svakom
slučaju dobra misao/vodilja kroz život.
Semira Jakupović
Anrfile Univerzalna vrijednost
Vjerujem da bi ova tema stvorila
dobar verbalni duel, a za mene lično,
obrazovanje će uvijek imati univerzalnu
vrijednost. Ako ništa drugo, ne možete
više nigdje sakriti svoju ne(pismenost), a
posebno ne u elektronskoj komunikaciji
ili na društvenim mrežama kao što su
Facebook i Twitter. Obrazovanje nam
pomaže da usavršavamo našu ličnost, a
sačuvati ljudskost, biti čovjek i ne krenuti
lošim putem je iznad svega, pa čak i
obrazovanja.
Nakon svega, da zaključim. Da li
obrazovanje gradi budućnost, DA ili NE?
Definitivno da, i ako postoje bilo kakve
vrste dilema u mojoj glavi, uvijek bih
rekla da. Sigurna sam da obrazovanje,
bez obzira da li se sticalo u učionici ili
samouko, doprinosi širini naših pogleda
na svijet, prevazilaženju predrasuda i
stereotipizaciji.
“Ne učimo za školu, nego za život”,
NAŠE DUŠE SU U BOSNI
Zar smijemo dozvoliti da se zaboravi jezik kojim se govori u našoj domovini, jer narod koji nema svoj jezik nema ni
svoje ime i prezime
Godina je 2012., za one koji ne znaju
dvadeset godina od početka rata u Bosni
i Hercegovini. Da budem precizniji,
dvadeset godina je bilo početkom
mjeseca aprila. Rat je trajao gotovo
četiri godine, a Bosna i Bošnjaci već
sedamnaest godina žive u “miru”.
Naš mentalitet
Mentalitet Bošnjaka je takav da kad god
naiđu na problem, ili prepreku u svom
životu, krivac im je uvijek neko drugi.
Rat smo dočekali nespremno, pa nam
se desilo ono što nam se desilo. Prije
dvadeset godina imali smo “fizički rat”,
u kojem su Bošnjaci svakodnevno gubili
živote, imovinu...
U vrijeme rata svi smo bili izgubljeni i
nismo se mogli oduprijeti. A šta je sada??
Jesmo li i sada slabi, nejaki, bijedni???
Mnoge će zaboljet riječ “BIJEDNI”! A
zar nismo bijedni!? Pa, pobogu te bijede
smo svjedoci svaki dan.
Te davne 1992. smo krivili Srbe i Hrvate,
odnosno četnike i ustaše. Sada krivimo
političare. Da, i ja ih krivim, jer zaista su
mogli puno bolje i više učiniti za Bosnu
i Bošnjake.
Ali kompletna ova situacija i dešavanja
u Bosni, donosi bol i nama Bošnjacima
u Velikoj Britaniji. Ono što nas najviše
boli jeste da stanje nas Bošnjaka u
Velikoj Britaniji nije ništa bolje, ako nije
čak i gore.
Živimo i radimo u Velikoj Britaniji
već sedamnaest godina, tjelesno smo u
Britaniji, međutim naše duše, naša srca
su u Bosni.
Volimo našu Bosnu, i neka je volimo, i
moramo je voljeti. Ona, Bosna, je naša i
mi smo njeni. To je jedna cjelina, Bosna
bez Bošnjaka nije Bosna, niti smo mi
Bošnjaci bez Bosne. Bez obzira gdje bio,
na istoku ili zapadu, Bošnjak je uvijek
Bošnjak. Mnogima srce zatreperi kada se
priča o Bosni, lica postaju nasmijana od
te priče, a tek kad čujemo onu poznatu
sevdalinku od Safeta Isovića: “ Bosno
moja”.
Odjednom svi navijamo za Manchester
City. Ma ne navijamo bolan što je
vlasnik kluba “naš” ili zato što City igra
dobro i bori se za prvo mjesto u najboljoj
ligi na svijetu, niti zato što su ponizili
Crvene đavole na Teatru snova. Ma jok
bolan, navijamo za City jer tamo igra naš
dijamant – EDIN DŽEKO.
To smo što smo
Eh, moj brate Bošnjo, i sestro
Bošnjakinjo kad toliko voliš Bosnu, i kad
toliko voliš zapjevati “Moj dilbere…” ili
našu navijačku himnu: ” Haj’mo Bosno,
33
Bosno, haj’mo Hercegovino”, kako onda
brate Bošnjo, i sestro Bošnjakinjo tvoj
sin i tvoja kćerka ne pričaju bosanskim
jezikom??? Ili pričaju malo bosanski,
a puno engleski. Tek smo sedamnaest
godina u Britaniji, a s djecom pričamo
engleski jezik, pored našeg bosanskog
jezika. Jezika na kojem si ti pričao
sa svojim babom, nanom, braćom,
komšijama, rođacima. A sad, kad imaš
svoje dijete, dio tebe, tvoje krvi i mesa,
tvoje dijete za koje ulažeš sve, trudiš se,
umaraš se, štediš samo da bi njemu bilo
sve potaman, a to tvoje dijete priča na
engleskom jeziku s tobom, pa se pojedini
i ponose time. Bošnjo moj i Bošnjakinjo
moja, zar te to nimalo ne boli??
Bošnjo moj, o ti koji si najsretniji ujutro
jer ti dan počinje jutranjom bosanskom
kahvom koju ti je hanuma skuha –
kamo te na bosansko sijelo pa da i tamo
popijemo bosansku kahvu.
Bošnjo moj, ti nisi i ne smiješ zaboraviti
ko si, odakle si – pa ne dozvoli onda ni
svom sinu, a ni svojoj kćerci da zaborave
odakle su. Oni su tvoja krv i tvoje meso,
poduči ih onako kako su tebe tvoja
mama i tvoj babo učili. Pa kad sinovi
vaši, i kćerke vaše budu pričali o Bosni,
neka pričaju s ponosom i na bosanskom i
na engleskom jeziku.
Sedin Joldic
Sport
Predstavljamo: Selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske
ZASLUŽNO SU PRVI NA SVIJETU
Uz puno poteškoća zbog nedostatka sredstava uspjeli doći u Italiju i osvojiti titulu prvaka na Svjetskom prvenstvu u
malom nogometu SSDBiH
Novi šampion bosanskohercegovačke
dijaspore je selekcija Bosanaca i
Hercegovaca iz Hrvatske. Mladići
u kockastim dresovima pokazali
su najviše i prema ocjenama
svih prisutnih proteklog vikenda
zasluženo se popeli na tron. Siniša
Jukić, tehniko ekipe Hrvatske,
zahvalio je na našim čestitkama i
onda predstavio šampione i govorio
o načinu na koji su došli u Italiju:
Dječaci iz Zagreba
-Ekipa se sastoji od dječaka
zagrebačkog naselja Kozari putevi,
koje je većinom naseljeno tijekom
rata ljudima pridošlim iz Bosne. Htio
bih vam reći kako smo uopće saznali
za turnir i kako smo se odlučili
nastupati. Počelo je sve prošle
godine sa prvenstvom u Kladuši.
Gospodin Isak Hodžić izrazio je
želju da nastupimo na turniru u
Kladuši. Inače, kapetan ekipe Senad
Ibrić je bio kapetan NK Nura,
nogometnog kluba koji se natječe
u Prvoj zagrebačkoj ligi. Klub se
nalazi uz samu džamiju i u biti je
klub Islamske zajednice Hrvatske.
Kako je Senad iz Kozari puteva i
odrasli smo svi zajedno, te kako
gotovo svakoga dana igramo mali
nogomet zajedno na kvartovskom
igralištu i na raznim turnirima,
predložio je gospodinu Isaku da
nas prijavi za natjecanje. Moram
priznati, bili smo oduševljeni
viđenim u Kladuši, ali isto tako i
razočarani pristupom odgovornih
ljudi iz Hrvatske, praktički smo bili
prepušteni sami sebi.
Odmah nakon turnira u Kladuši
počeli smo planirati nastup na
ovogodišnjem prvenstvu. Međutim,
kako to inače biva, vidjeli ste i
sami da nismo bili obaviješteni
na vrijeme od strane odgovornih
zajednica iz Hrvatske, te smo se u
zadnji čas prijavili za nastup. Tada
stupamo u kontakt sa ljudima iz NK
Nura i tražimo financijsku pomoć
od njih, te od SABAHA kako bi
uspjeli nastupiti na turniru. Naravno,
pomoć nam je obećana, ali ostalo
je samo na obećanju. Čak nisu niti
članarinu platili, pa nam je bilo
upitno do zadnjega dana putovati
ili ne. Odlučili smo zatražiti pomoć
od ljudi iz naselja, a pomogao je i
gospodin Elmir Topalović, kojemu
srdačno zahvaljujemo. Tako smo
uspjeli prikupiti dovoljno sredstava
za sam put i članarinu, a ostatak smo
pokrili vlastitim sredstvima.
Brojni turniri
Idemo sad malo na vedriju stranu
priče. Uglavnom, dečki već nekoliko
godina nastupaju u istom sastavu po
raznim turnirima u Zagrebu i okolici
sa dosta zapaženim rezultatima. Od
jačih turnira spomenuo bih Sesvete,
nasupale su 64 ekipe, poraženi smo u
finalu od aktualnih prvaka Hrvatske u
malom nogometu. Niz manjih turnira
smo osvojili, kao i turnir u Sv. Ivanu
Zelini, koji je izuzetno jak zimski
turnir. Nekoliko igrača iz ekipe je
igralo po raznim turnirima u Bosni
sa isto zapaženim rezultatima. Ernad
Mašić, Darko Duvnjak i Ivica Majić
osvojili su turnir u Banovićima.
Jedno vrijeme nismo nastupali
zajedno zbog raznih trzavica, ali
smo shvatili da smo najbolji i da
najbolje funkcioniramo dok smo
svi na okupu. Međutim, najviše se
uigravamo igrajući mali nogomet u
naselju i tu smo svakodnevno jedni
drugima najljući protivnici. Većina
igrača su u radnom odnosu, samo
je Goran Jurakić imao zapaženiju
ulogu u velikom nogometu igrajući
jedne sezone za NK Croatiu Sesvete
u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi.
Mašić se okušao u malom nogometu
nastupajući jedno vrijeme za tadašnje
prvake Hrvatske Nacional igrajući
s njima po raznim turnirima diljem
zemlje. Ibrić i danas nastupa za NK
Nur, Majić je igrao nekoliko sezona
u niželigašima, a sada samo igra mali
nogomet na raznim turnirima.
Na kraju, želio bih zahvaliti
domaćinima u Bielloj i Svjetskom
savezu dijaspore Bosne i Hercegovine
na odličnom prijemu i organizaciji
Prvenstva. Vidimo se iduće godine
u Švedskoj, u koju ćemo doći braniti
naslov.
Koga su pobijedili
Do finalne utakmice reprezentacija
Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske
izvojevala je sve pobjede. U grupnoj
fazi na otvaranju pobijedili su
34
šampione Amerikance rezultatom
2:0, potom su do nogu potukli Wels
kome su dali pet golova (5:0) i
Francusku koju su tukli 6:1.
U četvrtfinalu do nogu su potukli
Dance (6:0), potom Švedsku, koju
Sastav ekipe:
Senad Ibrić, kapetan ekipe rođen je
u Zagrebu 1982. godine. Roditelji
su mu prije rata došli u Hrvatsku iz
Tuzle.
Golman ekipe Dario Jukić, rođen
1991. godine zajedno sa roditeljima
došao je tijekom rata iz Kotor-Varoši.
Ivica Majić, rođen je u Zagrebu 1987.
godine, a roditelji su mu iz Dervente.
Ernad Mašić, rođen u Zagrebu 1988.
godine, roditelji su mu iz Bosanskog
Novog.
Goran Jurakić, rođen u Derventi
1986. godine za vrijeme rata došao je
u Zagreb zajedno sa roditeljima.
Darko Duvnjak, rođen je u Doboju
1992. Godine.
Mario Jurić rođen je 1991. godine u
Gradačcu.
Vedran Alibegović rođen je 1985.
godine u Zagrebu, roditelji su mu iz
Skender-Vakufa i Banje Luke.
Dino Subašić rođen u Ključu 1988.
godine.
Mario Bilanović 1992. godine rođen
je u Kotor-Varoši.
Elvis Spahić rođen je 1985. godine u
Zagrebu, roditelji su mu iz Zenice.
su pobijedili istim rezultatom kao
selekciju Welsa, da bi se u finalu sreli
sa pravim protivnikom, dotadašnjim
šampionima Amerikancima. Ovaj
put do pobjede su morali doći nakon
izvođenja penala, u regularnom toku
bilo je 1:1 a u lutriji zvanoj kazneni
udarci imali su više sreće i realizovali
sva četiri penala i u konačnom zbiru
pobijedili 5:4.
Sport
Engleska
NAJBOLJE OBUČENA EKIPA
Titulu najljepše obučene ekipe na
proteklom
Svjetskom
prvenstvu
dijaspore u malom fudbalu/nogometu
dobila je selekcija naših Engleza. Za
ovu priliku dresove im je obezbijedio
njihov dugogodišnji igrač Arnes Pobrić
koji radi na poslovima marketinga u
Warwickshire County Cricket Club u
Birminghamu.
Englezi su nastupili u izuzetno kvalitetnim
kriket dresovima ovog kluba. Nažalost,
rezultati nisu bili u skladu sa izgledom
selekcije. Tim naših Engleza nije prošao
grupnu fazu. U prvoj utakmici pretrpili
su poraz od 3:1 od ekipe Švedske, a
definitivno su se oprostili od takmičenja
neriješenim rezultatom.
smo pouku i iduće godine gledaćemo
Sportska (ne)sreća
U tri utakmice Engleska je dala svega dva
gola, a Arnes Pobrić to ovako tumači:
"Jednostavno lopta nije htjela u mrežu.
U utakmici sa Italijom napravili smo
5-6 stopostotnih šansi, ali lopta nije
htjela u gol. Protiv Švedske u prvom
poluvremenu napravili smo nepotrebne
izmjene i u toj tranziciji primili dva gola
od kojih se nismo mogli oporaviti do kraj
meča.
Žao mi je što smo ispali, jer nas niko nije
nadigrao, nismo imali sportske sreće, a
Arnes Pobrić - donator
da osim titule najbolje obučene ekipe
osvojimo i nešto konkretnije. Na kraju
koristim priliku da zahvalim našim
domaćinima u Italiji koji su dali svoj
maksimum da ovo bude jedno od
najbolje organizovanih takmičenja”.
Engleska
nakon neriješene utakmice sa
osim toga u zadnji čas ostali
reprezentacijom Italije. Treća
smo bez dvojice napadača
utakmica s timom Slovenije bila je samo Amira Pajića i Admina Isića. Šta je tu je,
formalnost i obje ekipe su se zadovoljile idemo dalje. Iz ovog takmičenja izvukli
Igrali su
Za selekciju naših Engleza nastupali
su: Isa Berdemaj, Arnes Pobrić, Zerin
Alimajstorović, Zarif Mujanović, Aldin
Kahriman, Demir Kurtović, Muhamed
Hukanović, Jasmin Odobašić, Samir
Jakupović, Nedžad Mehdić, a sa klupe su
ih vodili Šemso Kalabić i Anes Cerić.
Poslije Svjetskog prvenstva u malom fudbalu/nogometu
SELEKCIJA WELSA NIJE IMALA SREĆE
Žrijebom su se našli u najtežoj grupi sa finalistima Hrvatskom, Amerikom i odličnim timom Francuske
Po drugi put na Svjetskom
prvenstvu
bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/
nogometu učestvovala je
selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Welsa.
prinijela i činjenica
da su momci iz ekipe
Welsa voljom žrijeba
morali igrati dvije
utakmice zaredom,
što su fizički spremniji Amerikanci i Hrvati znalački kaznili.
Ipak, cijela ekipa je
više nego zadovoljna
ovim takmičenjem,
kompletnom atmosferom i odličnom organizacijom i naravno za to sve čestitke
idu na adresu SSDBiH i domaćina u
Bielloj.
Nažalost, ni ovaj put nisu
imali sreće i ostaće upamćeni
kao ekipa koja se prva oprostila od daljeg takmičenja.
Naime,
voljom
žrijeba
našli su se u najtežoj grupi
sa finalistima Hrvatskom ,
Amerikom i odličnim timom
Francuske. Izgubili su sve
tri utakmice tokom kojih su
dali jedan gol, a primili 14.
Nermin Behlić, vođa ekipe,
priznao je da se nisu nadali
ovako jakom takmičenju, a
još manje su se nadali ova- Sastav ekipe: Arnel Jakupović, Armin Dizdarević, Muhako teškoj grupi. Osim toga rem Paratušić, Amel Šahbaz, Sabhudin Saldumović, Denis
lošem rezultatu sigurno je do- Paratušić, Adis Balić i Bahrija Paratušić, a sa klupe ih je
vodio Nermin Behlić.
35
HABER
HABER
Sport
Demir Kurtović izbliza
OD BOSANSKE KRUPE DO GORDOG ALBIONA
Ovaj talentovani student Fakulteta za sport i menadžment dobio poziv da igra u reprezentaciji Engleske u malom
fudbalu
Svojevremeno smo pisali o Demiru
Kurtoviću,
21-godišnjem
mladiću
iz Bosanske Krupe, koji je kao tek
prohodala beba sa svojim roditeljima
krajem 1992. godine stigao u Englesku,
kao o prvom Bosancu koji je postao
član fudbalske akademije premijerligaša
Leedsa. Potom smo pisali o njemu
kao o najmlađem članu reprezentacije
Bosanaca i Hercegovaca iz Engleske
koji učestvuje na svjetskim prvenstvima
bosanskohercegovačke dijaspore u
malom fudbalu.
Kanade".
Naredno prvenstvo bh. dijaspore u
Bielloj možda je prilika da se pojavi i
selektor malonogometne reprezentacije i
na licu mjesta vidi da li u dijaspori ima
"štofa" za BiH selekciju. Sudeći prema
Demiru Kurtoviću, talenata ima u svim
timovima. Na potezu je Fudbalski/
nogometni savez Bosne i Hercegovine.
U selekciji Engleske
Bosanka Lucia
Kimani ispunila
olimpijsku normu
Na jučer održanom maratonu u
Krakovu
Povod ovom tekstu je što je Demir, sada
student treće godine Fakulteta za sport
i menadžment u Ledsu, dobio poziv
engleske reprezentacije u malom fudbalu
- Futsalu da brani boje Gordog Albiona.
Naravno, informaciju više dao nam je
sam Demir Kurtović. Evo šta nam je
rekao:
Bosanskohercegovačka atletičarka
Dijaspora je puna talenata
Pošto ovo nije prvi slučaj da se
olahko odričemo naših talenata
širom svijeta, pitali smo Demira
šta je s bosanskohercegovačkim
dresom, da li je bilo kontakata i želje
da zaigra za bh. reprezentaciju.
“ Naravno da je bilo kontakata
i želje da zaigram za BiH, jer ja
nisam ni sanjao da bih mogao obući
engleski dres. Svojevremeno,
moj
otac
je
posredstvom
svojih
prijatelja
kontaktirao
sa gospodinom Muhamedom
Poričaninom,
čovjekom
zaduženim u Fudbalskom savezu
BiH za mali fudbal i osim
kurtoaznih obećanja nikakav
poziv nije uslijedio. Vjerovatno
u našoj zemlji ima dosta dobrih
igrača pa im mi iz dijaspore
nismo baš previše potrebni. Bilo
kako bilo, moja neostvarena želja
je dres reprezentacije Bosne i
Hercegovine, kaže Demir.
" Već tri sezone igram mali fudbal
u engleskoj prvoj ligi i član sam F.C
Scheffielda. Borimo se za play off i
imamo velike šanse da se plasiramo u
završnicu takmičenja. Sheffield F.C je
jedan od najboljih klubova trenutno u
Engleskoj, tri puta smo bili prvaci, a osim
toga ove godine se nadamo plasmanu
za UEFA cup. Ja sam jedini Bosanac u
Sheffieldu, standardni sam član ekipe.
Engleski savez je na prijedlog mog
trenera poslao skaute koji su pratili moju
igru na desetak utakmica i nedavno mi
je selektor Pete Sturgess uputio poziv da
Demir Kurtović
dođem u kamp engleske reprezentacije u
Nottinghamu.
Ova ponuda mi je puno značila i prihvatio
sam je, otišao sam u kamp, solidno
se pokazao i primili su me u selekciju
Engleske. Inače, ekipa Engleske je
odličan tim, ima nekoliko igrača koji
igraju u raznim evropskim zemljama, a
prijatno me je iznenadio Douglas Reed
koji je na hrvatskom jeziku razgovarao sa
mnom, a jezik je odlično naučio jer je već
nekoliko godina član malonogometnog
kluba Uspinjače iz Zagreba. Naravno,
na meni je sada da se dalje dokazujem i
dobijem zadovoljavajuću minutažu.
Biće žestoko u Italiji
*Za dvije sedmice nastupićeš u
Italiji i braniti boje Bosanaca i
Hercegovaca na 9. svjetskom prvenstvu
bosanskohercegovačke dijaspore u
malom
fudbalu/nogometu.
Kakav
plasman svoje ekipe očekuješ?
„Iskreno rečeno, svako dosadašnje
prvenstvo bilo je bolje od prethodnog.
Sudeći prema informacijam koje imam,
mnoge ekipe su se pojačale i odlučile
da u Italiji osvoje medalju. Engleska
ekipa se takođe pojačala, podmladila i
očekujem da ćemo ući u borbu za medalje
sa selekcijama Bosanaca i Hercegovca iz
Belgije, Amerike, Austrije, Slovenije,
Holandije i Norveške. Naravno, svako
prvenstvo donese i nova iznenađenja pa
tako niko od pobrojanih ekipa možda ne
osvoji naslov prvaka. Možda to pođe za
nogom timovima iz Danske, Hrvatske ili
36
Lucia Kimani, članica AK Borac iz
Banja Luke, osvojila je prvo mjesto
i ispunila olimpijsku A normu na
jučer održanom maratonu ''Cracovia
Marthon'' u Krakovu (Poljska).
Kimani je već dva puta istrčala rezultat
bolji od olimpijske norme, ali oba
puta na maratonima koji nisu bili na
kalendaru Međunarodne asocijacije
atletskih federacija (IAAF), saopćeno
je iz Olimpijskog komiteta BiH.
Uspjehom u Krakovu s rezultatom
2:36.54, Kimani je osigurala učešće
na olimpijadi u Londonu ove godine.
Iz štampe
PREMINUO DIREKTOR DJEČIJEG DOMA BJELAVE
AMIR JE NEIZMJERNO VOLIO DJECU
Od posljedica srčanog udara u četvrtak navečer preminuo je Amir Zelić u 55. godini * Djeca u šoku čekaju da se
pojavi na vratima
Tuga i bol za prerano preminulim
direktorom Amirom Zelićem osjeća
sa ne svakom koraku Dječijeg doma
Bjelave. Sve je neuobičajno tiho,
ne čuje se dječija graja, a na ulazu
brojne posjetioce dočekuju knjiga
žalosti, cvijeće i Zelićeva slika.
Behka Hrvat, dugogodišnji odgajatelj u ovoj ustanovi, kaže da ih je
sve šokirala iznenadna smrt ovog, prije svega velikog čovjeka, pa direktora. Znao je i volio raditi sa djecom,
kojoj je njihov "babo" značio mnogo.
Zelić je preminuo u četvrtak navečer
od posljedica srčanog udara. Imao je
55 godina.
Otac, ne direktor
Izgubili
smo
nesebičnog,
požrtvovanog i dobrog čovjeka sa
kojim smo dugo godina dijelili uspone i padove, dobro i zlo. Ovaj
posao je mogao raditi samo onaj ko
neizmjerno voli djecu. Toliko ljubavi im je pružao na svakom koraku
i pazio ih kao da su njegova rođena
djeca. Bio im je otac, a ne direktor.
Nijednog trenutka ničim nije pokazivao da je bolestan i u
četvrtak je sasvim normalno obavljao svoje poslove. Još ne možemo
da povjerujemo da se ovo desilo, a i
djeca kao da očekuju da se da će se
svaki čas pojaviti na njihovim vratima, sa suzama u očima govori Behka.
U prošlu nedjelju, na godišnjicu smrti
šestero štićenika, Zelić je zajedno sa
svojim uposlenicima posjetio mezare
djece tragično nastradale 2007. godine u Domu prilikom požara. Ovaj
nemili događaj izuzetno je teško pao
vaspitačima i odgajateljima, a pogotovo direktoru Zeliću, koji je čak bio
i optužen, iako je svima bila poznata
njegova ogromna briga za djecu koja
su mu bila povjerena.
Neiskazana želja
- Našeg direktora nema, ali mi,
njegove kolege, moramo dalje raditi
sa djecom. Znamo da bi i on to volio.
Zato obećavamo da ćemo nastaviti
put i misiju koju je započeo, jer vjerujemo da je to njegova neiskazana
posljednja želja. Nikada ga nećemo
zaboraviti,
jer nam je ostavio
najljepše uspomene, naglasila je Hrvat.
Dženaza Amiru Zeliću bit će obavljena danas u 14 sati na mezarju
Faletići 2 u Sarajevu, a prethodit će
joj komemoracija koja je zakazana u
12 sati u prostorijama Dječijeg doma
Bjelave.
Obilježavanje 100. godišnjice od potonuća:
I ČETVORICA BOŠNJAKA STRADALA NA “TITANICU”
Njima će biti otkrivena spomen-ploča u gradskom parku u Bosanskoj Krupi
U Bosanskoj Krupi na poseban način
bit će obilježena broda "Titanic", na
kojem su se u trenutku potonuća
nalazila i četvorica Bošnjaka iz
Bosanske Krupe: Ejdo Rekić, Husin
Sivić, Ćerim Balkić i Redžo Delalić.
Njima će biti otkrivena spomenploča u gradskom parku. Oni su
poslije kopnenog puta preko Austrije
i Švicarske, gdje su u Sent Galenu
kupili karte za "Titanic", došli do
Sautemtona i tu se ukrcali na brod.
Za njihovu sudbinu nije se ništa
znalo više od 90 godina, sve dok
podaci nisu objavljeni u knjizi "100
godina Bošnjaka u Americi", a potom
preneseni i u "Dnevnom avazu".
Kako kažu najstariji stanovnici
njihovih mjesta, moglo se samo
čuti da su "stradali na moru", ali do
2006. niko nije spominjao "Titanic".
Od Esada Rekića, kojem je Ejdo
Rekić bio pradjed, saznali smo da
Ejdi kobni put nije bio prvi pohod na
SAD. Tamo je, naime, bio još 1906.,
da bi se potom
vratio i ponovo,
"trbuhom
za
kruhom", krenuo
put Amerike, tog
puta vodeći sa
sobom
Sivića,
Balkića i Delalića.
Nijaz
Tatarević
iz
Bosanske
Krupe jedan je
od
potomaka
rahmetli
Ejde
Rekića. On je ovih
dana na tragu da
37
u Švicarskoj dođe do podataka o
kupovini karata za "Titanic". Rekić i
danas ima potomke u svom rodnom
mjestu, dok se o potomcima
preostale trojice još ništa ne zna.
Iz Štampe
AS RATKO MLADIC TRIAL BEGINS, FOLLOWERS
ARE POISED TO TAKE POWER IN SREBRENICA
A ruling this week means Muslims who fled Srebrenica will no longer be able to vote there, making a Bosnian Serb
mayor likely
Ratko Mladic, the Bosnian Serb
warlord of the 1990s, goes on trial
for genocide next week at the UN
war crimes tribunal in The Hague,
almost 17 years after his forces
sealed control of eastern Bosnia
through the mass murder of more
than 8,000 Muslims at Srebrenica.
Following a decision in Sarajevo this
week, however, Mladic's followers
are poised finally to take political
power in the small hilltown whose
name has joined Guernica and
Oradour in the horrors of history
lists.
Deciding on the conduct of local
elections in Bosnia in October, the
country's election authority declined
to make Srebrenica an exception that
would have enabled native Bosnian
Muslims who escaped the slaughter
to vote for the mayor there.
Srebrenica is an exceptional
place, the sole site in the 199295 war where the gravest crime
of all, genocide, was perpetrated,
according to the judges at the
international tribunal. Mladic's
political boss, Radovan Karadzic,
is also being tried on genocide
charges in The Hague because of
his perceived responsibility for the
Srebrenica massacre.
The town was granted exceptional
status in 2008, allowing Bosnian
Muslims from Srebrenica but no
longer living there to vote in the
local elections.
The result is Srebrenica has a Bosnian
Muslim mayor, Camil Durakovic. But
the likelihood is that from October
the town will fall under a Bosnian
Serb mayor and a government in
denial about Europe's worst atrocity
since the Nazis.
overran it in July 1995 and murdered
8,100 men and boys in just a few
weeks. Srebrenica remains a form of
enclave, a Bosnian Muslim-governed
island in the Serb half of Bosnia,
whose strongman leader, Milorad
Dodik, plays down the crimes
committed and regularly calls for the
breakup of Bosnia-Herzegovina.
awarding Srebrenica a special status.
This week's decision on the running
of the election looks final, but could
be overturned by the international
powers who continue to wield lastresort absolute authority in Bosnia,
although they are reluctant to
use it. Valentin Inzko, the Austrian
diplomat who is the international
high representative, is said to be
sympathetic to the Bosnian Muslim
case, but has been overruled by
western ambassadors in Sarajevo
who believe Bosnia's feuding
politicians need to sort out their
problems and stop passing the buck
to the international community
almost two decades after the end of
the war.
There were 30,000 Bosnian Muslims
in Srebrenica before the war, 80%
of the population. There are now
little more than a 10th of that,
with the population split roughly
evenly between Bosnian Muslims
and Serbs. But Durakovic said the
electoral rolls showed Bosnian Serbs
outnumbering Muslims 2-1.
"We want the people who were
born here and who had to escape
the mass murder to be able to
vote in Srebrenica," said Durakovic.
"Otherwise the town will be taken
over by politicians who propagate
lies, who negate the genocide."
"It is not viable for the international
community to care more for the
electorate than the politicians
themselves," said a western
diplomat. "It must be up to the
parties to deal with a situation like
this in a timely and co-ordinated
manner, not rely on the international
community to impose solutions lastminute."
During the war, Srebrenica was a
Muslim enclave in an area controlled
by the Serbs until Mladic's forces
The Americans have taken the lead
on the controversy, say western
diplomats, and have opposed
38
"Unfortunately, the Americans don't
want to support us this year," said
Durakovic. "This is a legal, political,
moral, and humanitarian question.
The international community has its
obligations. But it is not on the side
of the victims."
The Muslims who escaped the
massacre live mainly in the
other half of Bosnia, the MuslimCroat federation. The two main
parties there, the governing
social democrats and the Muslimdominated Democratic Action Party,
are accused of doing little to resolve
the issue in favour of the Srebrenica
Muslims, not least because it could
dent their voter support elsewhere
in their own half of the country.
"We need to get the election law
changed … Srebrenica needs to be an
exception," said Emir Suljagic, who
survived the massacre and wrote
a memoir about his experiences in
1995. "We can't allow genocide to be
a way of legalising and legitimising
the takeover of bits of this country."
Guardian
BOSNIA REMEMBERS:
EMPTY CHAIRS LAID OUT IN SARAJEVO IN MEMORY OF
11,541 KILLED
20 YEARS AFTER BLOODY CONFLICT BEGAN
Chair laid out for every man, woman and child killed in conflict Sarajevo siege went on for 44 MONTHS
Empty chairs were laid out in Sarajevo today in honour of the 11,541 people killed in the city during the Bosnian war which began
exactly 20 years ago. The seats - lined up along the city’s main street - were left empty in memory of the victims of the 44-month Serb
siege of the city.
Hundreds of the chairs are small representing the children slain in the conflict. Exhibitions, concerts and performances are being held
across the city today two decades after the conflict began on April 6, 1992.
‘This city needs to stop for a moment and pay tribute to its killed citizens,’ said Haris Pasovic, organizer of the ‘Sarajevo Red Line.’
The Serb siege of Sarajevo went on for - 11,825 days - longer than the World War II siege of Leningrad, now St. Petersburg.