haber Broj 63 MART-APRIL 2012 cijena jedna funta POKROVITELJI KONGRESA Bakir Izetbegović Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić Član Predsjedništva BiH Damir Ljubić Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Iz Networka PROGRAM Četvrtak 31. maj 2012 12.05 Okrugli sto: Mediji i dijaspora Adresa: RSG Radio, Urijan Dedina Br. 7, Sarajevo Petak 1. juni 2012 10:00 Prijem kod pokrovitelja VI kongresa: Predsjedništvo BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH Sastanak GO SSDBiH 13:00 Subota 2. juni 2012 8.00 Registracija delegata 9.00 Otvaranje radnog dijela Kongresa • Pozdravni govori • Prijedlog radnog predsjedništva • Prijedlog za zapisničara i ovjerivača zapisnika • Izvještaj verifikacione komisije • Izvještaj o radu SSD BiH-Predsjednik Zaim Pašić • Finansijski izvjestaj SSDBiH-Blagajnik Sakib Podgorić • Izvještaj nadzornog odbora- Zdenko Stanar • Diskusija i usvajanje izvještaja 12:00 Ručak 13:30 Diskusija po temama: • 10 godina SSDBiH • Uloga dijaspore u privrednom razvoju Bosne i Hercegovine 16.30 Pauza 17:00 Izbori 18.00 Konferencija za stampu 20.00 Kongresna večera i kulturno-zabavni program Nedjelja 3. juni 2012 11:00 Prva sjednica novoizabranog GO• upoznavanje i evaluacija kongresa • Priprema okvirnog Plana rada GO • Usvajanje zaključaka2sa kongreska MEDIJSKI POKROVITELJI Iz Networka Zlatko Lagumdžija s predstavnicima SSDBiH IMA LI RJEŠENJA ZA PROBLEME DIJASPORE Ministar vanjskih poslova nije krio svoj pesimizam u vezi s brojnim zahtjevima bez obzira šta je ko do sada obećavao Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih da će Izborna komisija promijeniti izbori, rekao je: „Ja jesam to vidio poslova Bosne i Hercegovine, tokom zakon i dozvoliti elektronsko na elektronskoj oglasnoj ploči“, kako dvodnevne zvanične posjete Velikoj Britaniji gdje se susreo sa nizom britanskih zvaničnika (o čemu su mediji naširoko izvijestili), našao je sat vremena da se u prostorijama Bosanskohercegovačke ambasade sastane i s rukovodstvom Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine i Bosnia UK Networka, krovne organizacija Bosanaca i Hercegovaca u Velikoj Britaniji. Dvojno državljanstvo? Na sastanku su osim ministra Lagumdžije prisustvovali i naša ambasadorica Jadranka Negodić i diplomate u Londonu Mensur Jusić, Jasmina Turajlić i Slavica Grozdanić, te u ime dijaspore Zaim Pašić, Anes Cerić, Meho Jakupović, dr. Zdenka Besara, Namik Alimajstorović i Muhamed Siranović. U otvorenom razgovoru na stolu su se našla sva pitanja koja tište dijasporu. Ministar Lagumdžija je otvoreno rekao da nije neki veliki optimista da će tokom mandata ovog Parlamenta ta pitanja biti riješena, jer za neka treba dvotrećinska većina glasova parlamentarac. Mnogo je lakše da se zakonima i podzakonima pokušavaju ta pitanja riješiti. Ministar Lagumdžija se iznenadio da je pitanje dvojnog državljanstva riješeno. On misli da Ustavni sud prema automatizmu ne može implementirati ovu odluku i stavio je sebi u zadatak da to provjeri sa predsjednikom Ustavnog suda BiH gospodinom Simovićem i gospodinom Šefikom Džaferovićem, koji je tu informaciju plasirao u medije. Ako je tako, onda će ovo pitanje svih pitanja od značaja za bosanskohercegovačku dijasporu biti dugo još politička tema broj jedan među građanima u dijaspori. Zlatko Lagumdžija- mrka kapa za dijasporu dok je ovaj sastav Parlamenta biH glasanje i registraciju birača“, kazao je Lagumdžija. Predsjednik SSDBiH Zaim Pašić je izložio i probleme vezane za popis stanovništva i nažalost, prema riječima ministra Lagumdžije, teško je očekivati da se tu nešto Registracija glasača Što se tiče registracije glasača za izbore, Lagumdžija je slikovito opisao stanje u toj oblasti riječima: "Lakše je dobiti dozvolu za otvaranje ćevabdžinice kod Bakingamske palaće u Londonu, nego se registrovati za glasanje putem pošte u Bosni i Hercegovini. Sadašnji sastav Izborne komisije ne daje nadu za optimizam da se tamo može nešto uraditi, da se može izvesti neki ozbiljniji zahvat koji bi olakšao taj proces. Ono što mogu reći je da će Ministarstvo vanjskih poslova BiH od sada putem DKP mnogo aktivnije pomagati u registraciji glasača, jer to je posao države.Takođe ne vjerujem je slikovito nazvao interent, „ali ne mogu spekulisati šta se krije iza toga.“ Kako stvari stoje, zbog odnosa snaga u Parlamentu BiH jednostavno je iluzorno očekivati da će sadašnji sastav Parlamenta izglasati novi Zaim Pašić, Jadrnka Negodić, Zlatko Lagumdžija revolucionarno može izmijeniti bez obzira šta je ko do sada obećavao. Prema riječima ministra Lagumdžije, posebna izborna jedinica za bosanskohercegovačku dijasporu moći će se jedino gledati u filmu koji će se prikazivati u Diznilendu i jedini način da dijaspora ima svoje predstavnike je da se prikloni nekoj političkoj stranci, što nije dobro. Drugi način je da se predstavnici dijaspore putem raznih stranaka kandidiraju za izbore, i treći način je da se napravi nezavisna lista iz dijaspore koja bi izašla na izbore. Što se tiče prijedloga Dodika i Tihića da se prolongiraju opštinski 3 ustav Bosne i Hercegovine, da će promijeniti način registracije glasača i da će se olakšati popis stanovništva. Uglavnom, ministar Lagumdžija je rekao da će njegovo ministarstvo i on lično nastaviti podržavati bh. dijasporu i sarađivati sa Svjetskim savezom dijaspore BiH. Generalno, prije su se političari iz BiH vadili na "kolege" iz drugog eniteta, a sada smo mogli čuti da je glavna prepreka nerješavanje svega i svačega u BiH i sastav Parlamenta BiH. Bilo kako bilo, bosanskohercegovačke dijaspore i njenih zahtjeva nema nigdje. Iz Networka Birmingham BH. PARAOLIMPIJCI GOSTI BOSANSKE KUĆE Izgleda da ono što ne može država Bosna i Hercegovina, mogu humani Englezi i bh. građani iz Engleske * Bosnia Appeal će i dalje voditi akcije za prikupljanje sredstava ovim sportistima Nedavno je Bosanska kuća u Birminghamu odisala humanošću i sportom. Naime, gosti bosanskohercegovačke zajednice u Birminghamu su bili članovi SDI Bosna Sarajevo, Dženita Klico, Hurmija Mujić, Damir Muratović i Dževad Pandžić, koji se od početka marta u organizaciji britanskog biznismena Vica Fergusona nalaze u Leedsu na pripremama za predstojeće Paraolimpijske igre koje se krajem augusta održavaju u Londonu. U njihovoj pratnji su bili pomoćni trener Alem Rahmanović i članovi Bosanskohercegovačke zajednice iz Yorkshirea, Denis Terzić, Enes Supuk i Senada Kovačević. Uspješni sportisti Zajednička večera Nakon ovih priprema i Hurmija Mujić i mladi Damir Muratović na narednom atletskom mitingu, koji će biti održan u Hrvatskoj, očekuju da će ostvariti olimpijsku normu. Za sve njihove dosadašnje i buduće rezultate nagrađeni su aplauzom Bosanaca i Hercegovaca prisutnih u Bosanskoj kući. Dr. Zdenka Besara uručuje doancije Dženiti Klico i Hurmiji Mujić Druženje je proteklo u srdačnoj atmosferi. Nakon zajedničke večere naši Prikupljene donacije sportisti su se lično predstavili svim prisutnim, a o njihovom sportskom Goste je pozdravio menadžer Bosanučinku govorio je njihov pomoćni ske kuće Anes Cerić, koji je predtrener Alem Rahmanović, koji je is- stavio aktivnosti koje se odvijaju takao da su Dževad Pandžić i Dženita u Birminghamu i obavijestio ih da Klico bili učesnici Olimpijade u Pe- su se bosanskohercegovačke asokingu, da je Dževad već ostvario cijacije, odnosno njihovi članovi, olimpijsku normu, te da je siguran odazvali humanitarnom pozivu Bosučesnik Paraolimpijade u Londonu. nia Appeal i prikupili donacije za naše sportiste kako bi im olakšali Pred vratima Londona je i Dženita boravak i pripreme u Engleskoj. Klico, koja već na treninzima sa lakoćom postiže olimpijsku normu. 4 Pandžić je iskoristio priliku da zahvali našim zemljacima u Leedsu, te Vicu Fergusonu i gospođi Jil, koji im također svakodnevno pomažu. Naravno i njihove mogućnosti su ograničene. To potvrđuju i riječi Denisa Terzića koji kaže da našim sportistima svakodnevno samo za prijevoz treba 120 funti, a da taj novac nije osiguran. Dževad Pandžić i poznati humanitarac Ramo Hanić iz Birminghama Ova donacija će biti potrošena za to, a naši građani u Batleyu organizuju donatorsku večeru od koje će prihod ići za daljnje finansiranje naših sportista i njihove pratnje. Nakon svega, Iz Networka Prikupljeno 1415 funti Ukupno je prikupljeno 1415 funti, od čega je Bosanskohercegovačka zajednica iz Birminghama prikupila 680 funti. Na zabavi u Koventriju je prikupljeno 335 funti, krovna organizacija naših građana u Velikoj Britaniji Bosnia UK Network je sa svog računa izdvojila 300 funti, dok je bh. asocijacija iz Derbyja dala 100 funti. Olimpijac Dževad Pandžić je u ime svih prisutnih zahvalio našim građanima za pomoć i iskazanu humanost. Slika za rastanak ipak ostaje gorak okus zbog odnosa naše države prema sportistima SDI Bosna i reprezentativcima BiH, koja ovakvim zaslužnim sportistima nije u stanju osigurati ni minimalne uslove za treniranje, normalno putovanje i nesmetan odlazak na takmičenje. Kakvi su uslovi u Leedsu najbolje govore riječi mladog Damira Muratovića koji kaže da niko od njih nije trenirao u boljoj teretani i nikada do sada nisu imali kvalitetnije uslove. Izgleda da što ne može država Bosna i Hercegovina, mogu Vic, Jil i naši državljani iz Engleske. Humanitarna organizacija Bosnia Appeal će i dalje voditi akciju za prikupljanje sredstava za naše sportiste kako bi nesmetano završili pripreme. Manchester EDIN DŽEKO POKLONIO DŽENITI KLICO NOVA INVALIDSKA KOLICA Reprezentativac Bosne i Hercegovine i napadač Manchester Citya Edin Džeko poklonio je bh. paraplegičarki Dženiti Klico, nova invalidska kolica. We are organising a party to help raise money for ‘Egipatsko Selo’ orphanage in Mostar, Bosnia. The orphanage is home to about 50 children between the ages of 5-18, who have lost their parents or have parents who are no longer able to look after them.**** Dženita Klico, najbolja bh. atletičarka, već više od mjesec se u Engleskoj sprema za nastup na Olimpijskim igrama u Londonu, a u dva navrata se srela sa Edinom, koji je nju i ostale bh. sportiste, koji se nalaze u Leedsu, ugostio na domaćoj utakmici Citya, ali i u njihovom domu u Leedsu. Tom prilikom, Edin je primjetio da su Dženitina kolica pukla, zbog čega se ona teškom mukom prebacivala na treninge, te ju je odlučio iznenaditi i pokloniti joj nova invalidska kolica. We aim to raise money by charging a £15 entry fee to the party. All of the money donated will go directly to the cause and will contribute towards much needed resources, as well as day trips and activities for the children. In return for your £15 we will provide plenty of food (barbecue as well as traditional Bosnian food), a raffle and music. There will also be some live music on the night. All of the food, prizes and music is being donated free of charge so your £15 really will go where it is needed. Dženita nije mogla sakriti suze radosnice sa svog lica, a Edin je tek dodao kako mu je najveće zadovoljstvo u svemu tome Dženitin osmijeh. Edin Džeko i Dženita Klico 5 Iz Networka U Bosanskoj kući NASTAVLJENA DRUŽENJA I PLANIRANE NOVE AKTIVNOSTI U sklopu druženja imali smo veoma korisnu posjetu NHS i Carers Service: Adam Dandy, Patricia i Alison Kirton Druženja u sklopu projekta Stariji West Midlands su se i dalje nastavila u Bosankoj kući tokom protekla dva mjeseca. Novina je to da su na ova okupljanja osim starijih osoba počeli dolaziti i oni mlađi sa svojom djecom. Projekat je bio planiran za starije osobe, a zbog zainteresovanosti mladih građana, odlučili smo da proširimo projekat i uključimo sve ostale uzraste u West Midlands regionu. U sklopu druženja, imali smo posjetu NHS i Carers Service: Adam Dandy, Patricia i Alison Kirton. Ova posjeta je bila veoma važna i zadovoljni smo sa servisima koje nam nudi NHS za našu zajednicu. Svjesni smo da ima dosta naših građana koji su ‘Carers’ odnosno koji “paze” nekoga bolesnog ili invalida. I njima je nekad potreban odmor, neka vrsta pomoći ili druženja. Zato smo odlučili da ćemo imati blizak kontakt sa NHS i Carers Service, i da oni mogu poslati njihovog Uz starije počeli dolaziti i mlađi članovi stručnjaka u Bosansku kuću, kako su besplatne. Svaki slučaj se bi korisnim savjetima pomogli našim individualno posmatra i vrsta pomoći građanima koji vode računa o svojim koju mogu da pruže će se razlikovati najmilijima. od slučaja do slučaja. Uglavnom, Network je jako zahvalan za njihovu Takođe, oni su spremni u isto vrijeme pomoć i radujemo se budućoj da posjete kući sve zainteresovane zajedničkoj saradnji. osobe za njihove usluge, koje Administrator Networka na novom poslu SRETNO DINKA ĆATIBUŠIĆ Nakon godinu dana Dinka je dobila posao u zubarskoj klinici što odgovara i njenoj naobrazbi Dear Mr Ceric and Mr Jakupovic, Recently I have been offered an opportunity to work as a Dental Nurse for a local Dental Practice where I will be trained on the job while at the same time I will be studying at the local college towards getting a National Certificate in Dental Nursing. I would like you to know that for me this was a hard decision to make, and I would like to thank you for giving me the chance to be a member of this BH UK Network who is providing such a honourable, useful and much needed service to the members of the Bosnia community in the UK. During my work experience while working for this organisation, I gain valuable knowledge and experience for which I am thankful entirely. Even though I enjoyed working for this organisation because of the reasons explained previously, I have been given a chance which I believe I shouldn’t miss. This is why I am asking you accept this letter as a formal notification I wish you and the organisation all the best and be happy to assist with the project in any way I can in my free time. Dinka Catibusic Nakon godinu dana provedenih u našoj organizaciji početkom aprila administrator Networka Dinka Ćatibušić je prešla na novo radno mjesto u zubarsku kliniku koje je više vezano za njenu zdravstvenu naobrazbu. Tokom svog rada u Networku Dinka je ostavila neizbrisiv trag u humanom odnosu prema svim klijentima, radnim kolegama i rukovodstvu organizacije. Ovom prilikom u ime Networka želimo da zahvalimo Dinki Ćatibušić na njenom radu i želimo joj mnogo uspjeha u njenoj medicinskoj karijeri i daljnjem životu. Dinka Ćatibušić 6 Iz Networka U organizaciji BH UK Network IZLET U ŠEKSPIROV GRAD Predviđena su još dva izleta u junu i julu, a onda slijedi pauza do jeseni Krajem aprila BH UK Članovi bh zajednice na Šekspirovom rođendanu šetali uz rijeku Avon, neki se se vozili Network je organizovao izlet za korisnike projekata u brodom, djeca su uživala u parku, Stratford-Upon-Avon. S obzirom da odrasli u Šekspirovoj kući, a neki su je bilo dovoljno mjesta u autobusu, imali i troška jer nisu mogli odoljeti osim naših starijih građana do bogato opremljenim prodavnicama. Šekspirovog grada išli su i oni mlađi Ispred Šekspirove rodne kuće sa svojom djecom. prisustvovali su zabavama koje Izlet je bio jako uspješan i bilo je su domaćini priredili povodom zanimacija za sve uzraste. Izletnici su Šekspirovog rođendana koji je 23. aprila. Djeca su imala puno pitanja ko Indira Ahmetović, glumica, za Haber je Šekspir bio i šta je radio, tako da su svi nešto mogli i naučiti o radu i djelu najpoznatijeg engleskog pisca. Planirana su još dva izleta u toku juna i jula i svi zainteresirani treba da se jave u Network, a naša druženja se nakon toga zbog sezone godišnjih odmora završavaju, a nova počinju na jesen. ZAVRŠEN KRATKOMETRAŽNI FILM “SMOKE 10” Poslije ovog filma naša glumica može očekivati i ponude za značajnije uloge šta se sve može desiti u životu u toku deset minuta. Scenario je veoma interesantan i producent filma Femi Mcintosh je sigurna da će ovo djelo zapaziti svjetska publika. Konkretno, u deset minuta ja idem da se sretnem sa prijateljem u kafić, usput srećem prijateljicu, mijenjam plan i na kraju me udari auto zbog toga. Sudbina, što bi rekli naši ljudi". Na sreću, sve se ovo dešava u filmu, a naša mlada glumica se nakon ovog filma nada još boljim ulogama. U prošlom broju Habera pisali smo o mladoj glumici Indiri Ahmetović iz Derbija koja tajnama glume podučava bosanskohercegovačku djecu u bh. dopunskoj školi koja djeluje u tom gradu. Razlog zašto ponovo pišemo o ovoj glumici je upravo završen kartkometražni film 'Smoke 10' koji je snimljen u produkciji 'Amvro Films'. O tome Indira kratko kaže: " Film je tek smontiran i ovih dana producenti i filmska kuća pripremaju ga za promociju. Vi ste prvi koji ste dobili informaciju, a više ću Vam reći nakon promocije koja je planirana za juni u Londonu. Tema filma je sudbinska i govori o tome HABER Indira Ahmetović 7 Iz Networka Birmingham DOPUNSKE ŠKOLE U TEŠKOĆAMA Lokalna zajednica ukinula finansijsku podršku Predstavnici lokalnih škola odlučili da organizuju konzorcijum (Birmingham supplementary schools consortium) Recesija koja je zahvatila Veliku Britaniju nije poštedjela ni mnogobrojne dopunske škole. Tako je više od 80 dopunskih škola koje su organizovale etničke manjine u Birminghamu ostalo bez finansijske podrške koju su godinama dobivali od lokalne vlasti (Birmingham City Council-Education Department). Krivac recesija Iako su sredstva koja su dopunske škole dobivale od lokalne vlasti bila nedovoljna (u prosjeku svaka dopunska škola je dobivala oko £1500), ipak ta sredstva su, uz veliko zalaganje i doprinos volontera i roditelja, bila kakav-takav osnov za kontinuitet i rad dopunskih škola. Među školama je i bosanskohercegovačka dopunska škola Birmingham. Zbog recesije lokalne vlasti su uvele niz mjera štednje, a jedna od tih mjera je bila ukidanje pomoći dopunskim školama. Uzalud su bili napori predstavnika ovih škola s lokalnim vlastima da još jednom preispitaju ove mjere. Dopunske škole-zajednički problemi Podrška BH UK Network U cilju da sami sebi pomognu, predstavnici lokalnih škola su odlučili da organizuju konzorcijum (Birmingham supplementary schools consortium), s ciljem da pokušaju obezbijediti kontinuitet u radu dopunskih škola, prije svega organizovanje “Achievement day”. U dugoročnom planu je i obezbjeđivanje sredstava za pomoć u radu ovih škola. BH UK Network je pružio podršku ovom konzorcijumu, ponuđeno je besplatno korištenje interneta i printanja kao i prostorija za održavanje sastanaka. Nedavno je održan sastanak rukovodstva ovog konzorcijuma u Bosanskoj kući gdje je osnovna tema bila organizovanje “Achievement day-a”. U Bosanskoj kući SEMINAR RESPEKTABILNE ORGANIZACIJE MIGRANT VOICES IZ LONDONA Ova organizacija u svojoj novini će objaviti veliku reportažu o bh. zajednici na Ostrvu i razvoje krovne organizacije Bosanaca i Hercegovaca, čija je kruna izgradnja Bosanske kuće Protekle sedmice Bosanska kuća u Birminghamu bila je domaćin seminara koji je organizovala respektabilna organizacija Migrant Voices iz Londona koja je brine o migrantima, odnosno svim osobama koje su na razne načine doselile u Veliku Britaniju. Seminar je okupio oko 25 predstavnika migrant organizacija iz Birminghama, a glavna tema je bila kako putem domaćih medija plasirati informacije o migrantima, njihovom životu, njegovanju tradicije i kulture, te njihovom uspješnom integrisanju u ovdašnje društvo. Ono što je bitno za bosanskohercegovačku zajednicu je to da će Migrant Voices u svojim novinama napraviti veliku reportažu o bh. zajednici na Ostrvu i o razvoju krovne organizacije Bosanaca i Hercegovaca čija je kruna izgradnja Bosanske kuće u Birminghamu. Osim toga Migrant Voices Mediji su jako bitni za rad manjinskih organizacija će Networku i lokalnoj Birminghamu. Seminar su odlično bosanskohercegovačkoj organizaciji vodili čelnici Migran Voices Nazek pomoći oko promovisanja u Ramadan i Anne Soltenberg, te u britanskim medijima tradicionalnog ime domaćina Edin Hromadžić. skupa bh. dopunskih škola u 8 Iz Networka U Birminghamu Četrnaesti susreti bosanskohercegovačkih dopunskih škola UČEŠĆE ĐAKA IZ VIŠE GRADOVA Pripreme za ovu veliku kulturno-sportsku manifestaciju u toku Tradicionalni Četrnaesti susreti bosanskohercegovačkih dopunskih škola u Velikoj Britaniji pod pokroviteljstvom Bosna UK Networka bit će održan u subotu, devetog juna 2012. godine u Birminghamu u veoma uslovnim prostorijama “St George’s Community Hub, Great Hampton Row, Newtown, B19 3JG “ sa početkom u 11 sati. Domaćin ove tradicionalne školske manifestacije je Bh. asocijacija iz Birminghama i naravno dopunska škola koja radi pod njenim okriljem. Inače, na manifestaciji se očekuje učešće bosanskohercegovačkih dopunskih škola iz Coventria, Giforda, Londona, Hertfordshire, Derbia i Manchestera. Pripreme za ovu veliku kulturno-sportsku manifestaciju dječijeg stvaralaštva su uveliko u toku, a informaciju više zatražili smo od gospodina Edina Hromadžića, predsjednika lokalne Bh. asocijacije iz Birminghama, koji nam je rekao: Odlični uslovi “Komuniti centar u kojem će se održati naredni skup bh. škola je izuzetno funkcionalan i na raspolaganju će biti dvorana za prezentaciju dječijeg programa i radova, sportska dvorana ukoliko vrijeme ne bude povoljno, vanjski sportski tereni i kantina. Sve ovo garantuje da će uslovi za održavanje manifestacije biti odlični. Što se tiče programa, sa učiteljima smo se dogovorili da to budu kratki, ali efektni prikazi jednogodišnjeg rada u našim školama. Edin Hromadžić Pored toga, napravili smo i sportski tim koji će organizovati sportsko takmičenje naše djece. Učešće na ovoj priredbi uzeće i folklorne sekcije Brent iz Londona i Mladost Bosne iz Birminghama, te Bosanski biseri iz Derbia. Priznanja i medalje Na kraju je predviđena podjela priznanja i medalja najuspješnijim đacima. Takođe moram naglasiti i da su članovi naše zajednice u Birminghamu obećali veliku podršku ovoj manifestaciji i sudeći prema onome što pripremamo niko iz Birminghama neće otići nezadovoljan." Kako je najavljeno, u ovoj manifestaciji će učestvovati i predstavnici bosanskohercegovačke Ambasade u Londonu i Svjetskog saveza dijaspore koji će se obratiti prisutnima i održati sastanak sa učiteljima koji rade u školama. 9 Iz Networka 10 Iz Networka 11 Haberi iz Asocijacija Bosanskohercegovačka asocijacija Birmingham VELIKI TRUD NAGRAĐEN USPJEHOM Brojne su akcije koje su organizovane i rezultati nisu izostali, konstatovano na Godišnjoj skupštini Protekle sedmice lokalna Bosanskohercegovačka asocijacija iz Birminghama u prostorijama Bosanske kuće održala je redovnu Godišnju skupštinu Udruženja. Na njoj je kako i priliči predsjednik asocijacije Edin Hromadžić prezentirao rad Udruženja u proteklom periodu, a blagajnik Mirsad Hadžiosmanović podnio je finansijski izvještaj. Asocijacija je uspjela da održi redovne aktivnosti. Shodno tradiciji, mađioničar Jasmin Mešić Silvano iz Edinburgha povodom novogodišnjih praznika razveselio je našu djecu predškolskog i školskog uzrasta. Ovom prigodom je organizovana i prodaja suhomesnatih i drugih domaćih proizvoda. Bosanska škola Aktivnosti bosanske dopunske škole Birmingham su se tokom čitave godine odvijale ustaljenim tokom. Nastava se svake subote održavala u prostorijama Bosanske kuće. Ovu školsku godinu redovno pohađa 29 đaka svrstanih u dva razreda. Učenici dopunske Haris, Selma Bogdanić, Lejla Karić, Aida Dautović, Belma Ayla Hadžović, Naida Dautović, Selma Elma Bešić, Sabaheta Forić. Tradicionalni skup bosanskohercegovačke škole koji redovno Suvada Bogdanić pohađaju školsku 2011-2012. godinu su: Aida Burazerović, Enes Ćatibušić, Suad Halvadžić, Fahrudin Dergić, Amar Burazerović, Azemina Musić, Amina Mekić, Gazibegović Ramo Hanić, Đulsa Huremović i Mujo Isić Bektić, Redžep Halvadžić, Medina Naša škola je takođe učestvovala Musić, Gazibegović Nejra, Adis na 13. tradicionalnom skupu bh. Durmišević, Edin Dedić, Saira dopunskih škola u Guildfordu. Zukić, Sabit Forić, Dinko Dautović, U novembru je održan prigodan Tarik Bektić, Hana Cerić, Benjamin program u znak obilježavanja Dana Zlomuzica, Haris Rayan Hadžović, državnosti Bosne i Hercegovine. 12 Haberi iz Asocijacija Priznanje za bh udruženje Derby I na ovoj manifestaciji su učenici bosanske dopunske škole Birmingham predstavili svoje Ramo Hanić Abdulah Hasifić Zahvalnice Kada se dobro radi i kada su rezultati vidljivi kao u ovom slučaju, onda osim pohvala nije bilo nekih velikih diskusija, te su oba izvještaja usvojena. Naravno, godišnje skupštine i služe da se zaslužnim pojedincima i organizacijama dodijele i zahvalnice. Ovaj put prigodne poklone i zahvalnice dobile su najvrednije aktivistice Suada Bogdanić i Samira Karić, potom Azra Bašić, Emir Bolić, Ada Dedić, Ado i Šeherzada Hasifić, Ramo Hanić, Edina Brackan, te predstavnici BiH asocijacija iz Coventrija, Derbia i Bosna UK Networka. Samira Karić različite talente (literarne, dramske, koreografske i muzičke). Aktivnosti folklorne grupe su se takođe redovno odvijale. Koreograf Abdulah Hasifi, zbog privatnih obaveza, nije bio u mogućnosti da nastavi rad sa folklorom. IO Asocijacije je pronašao novog koreografa, gospođu Edinu Brackan. Asocijacija je takođe organizovala nekoliko humanitarnih akcija prikupljanja novčane pomoći za osobe kojima je bila potrebna pomoć za liječenje. O ovim aktivnostima smo redovno obavještavali naše članove, i željeli bismo da još jednom zahvalimo svima koji su svojim novčanim prilozima podržali ove akcije. 13 Priznanje za bh udruženje Coventry Haberi iz Asocijacija Simbol otpora i neuništivog duha Čelist iz Sarajeva nakon 20 godina svirao u svom rodnom gradu Vedran Smailović, čelist iz Sarajeva bio je i ostao simbol otpora, nade i neuništivog sarajevskog duha. Nekadašnji član Opere Narodnog pozorišta muzikom je prkosio granatama i snajperima koji su sijali smrt na ulicama Sarajeva. Malo ko se ne sjeća njegovog muziciranja u ratom porušenoj Vijećnici, na mjestima najvećih stradanja, u ratnim zonama, na grobljima. To je bio jedini način na koji je on kao muzičar mogao pružiti otpor ludilu rata. Svirao je da sačuva ljudsko dostojanstvo, svirao je za život, za mir i za nadu u bolje sutra. Smailović je danas ponovo svirao u svom rodnom gradu, nakon 20 godina pauze. Ovaj put nije to uradio na ulici, već u hotelu Holliday Inn gdje su se povodom 20. godišnjice opsade Sarajeva okupili inozemni ratni izvještači koji su svijet upoznavali sa stradanjima građana Sarajeva. “Bilo je to teško vrijeme, a u teškim vremenima srećete najbolje ljude. Zbog toga smo se sada vratili ovdje, jer Sarajevo je posebno mjesto. Sjećam se čovjeka od 67 godina kojeg sam sreo u jeku rata. Na sebi je imao čiste pantalone i uglancane cipele. Sarajlije su možda bile gladne, možda im je bilo zima, ali su sačuvali svoje dostojanstvo. Mogli ste im uzeti sve, ali ne dostojanstvo. Jedan čovjek simbolizira to dostojantsvo više od bilo koga drugog. Bio je muzičar koji je jednog dana odlučio iznijeti svoj instrument na ulice, iako su granate padale, a snajperi pucali. Time je svijetu odaslao sliku dostojanstva”, ovim je riječima jedan od stranih novinar, gostiju Sarajeva, najavio Smailovića. “Ovo je prvi put nakon 20 godina da nastupam u Sarajevu, svom rodnom gradu. Nisu me pozvale ni gradske vlasti ni Vlada Bosne i Hercegovine, već inozemni novinari i hvala im u moje i u ime Sarajlija što se ponovno srećemo. Dvadeset godina je dug period. Grad se promijenio, ja sam se promijenio. Vi ste izgubili prijatelje, ja sam izgubio prijatelje. Rat je rat, ludilo je ludilo. Nedavno mi je preminuo prijatelj Vedran Smajlović u Antwerpenu i vraćajući se kući iz Antwerpena u Belfast napisao sam “Kompozitor Nigel Osborne je čuo za komad “Remembering”. Pozivam ludog violončelistu i napisao komad vas da minutom šutnje odamo ‘Adagio for Vedran’. Tada sam možda počast svim poginulim prijateljima bio lud što sam svirao na prvim i novinarima”, kazao je Smailović. linijama i ruševinama, ali pogledajte tog kompozitora koji je došao Zatim je uz pratnju Sarajevskog iz sigurnog Edinburgha u ratom gudačkog kvarteta sa Dževadom zahvaćeno Sarajevo kako bi mi dao Šabanagićem na čelu odsvirao komad taj svoj komad. I ko je tu bio lud? Sto posvećen izgubljenim prijateljima. posto sam siguran da to nisam bio Čelist iz Sarajeva je evocirao ratna ja”, ispričao je Smailović koji danas sjećanja, ne samo muzikom, već i živi u Irskoj. pričom koja se desila u zimu 1992./93. 14 Haberi iz Asocijacija Bh. klub Brent FEJZIJIN PUT OD ŠIPOVA DO LONDONA Sve koji dođu u ovaj klub Jahaj dočeka s osmijehom i nastoji da gostima ugodi Jedan od oslonaca Bh. kluba Brent iz Londona je Prizrenac Fejzi Jahaj, domaćin Kluba i čovjek koji čini sve da se svi oni koji dođu u prostorije ovog udruženje osjećaju ugodno i lijepo. Uvijek nasmijan, spreman na šalu, raspoložen da ugodi svima s dobrom kahvom, još boljim ćevapima ili svojim specijalitetima kiflama i vrućim somunima. Zanimljivu životnu priču ispričao nam je Fejzi: “ Prije 40 godina trbuhom za kruhom kao i većina Kosovara stigao sam u Bosnu. U Šipovu pored Jajca ostvario sam svoj san i otvorio sam privatnu pekaru koja je postala nadaleko poznata u tom dijelu Bosne. Snabdijevao sam sve ugostiteljske objekte i male privatne radnje sa svojim proizvodima i nažalost kada sam imao namjeru da proširim posao, desila se agresija na Bosnu i Hercegovinu. Zajedno s mojim komšijama Bošnjacima Srbi su me odveli u logor smrti Manjača. Bogu zahvaljujem što sam živ izašao iz tog pakla smrti i uz pomoć Crvenog krsta kao izbjeglica krajem 1992. godine stigao sam u Englesku. Spojio sam se s mojom familijom i pridružio se našem klubu Brent gdje kroz volonterski rad nastojim pomoći koliko je god to moguće.” Inače, Fejzo, kako ga svi zovu, bosanski je zet, oženjen Emirom i ima dvoje djece, a tu su već i unučad. Dobitnik je opštinskih priznanja u Londonu za svoj volonterski rad. Dok je ovakvih Fejzi Jahaj, humanitarno druženje volontera, biće i da napravi dobru atmosferu u naših klubova, a rukovodstvo Bh. ovom najpoznatijem londonskom kluba Brent koristi svaku priliku bosanskohercegovačkom klubu. da zahvali ljudima poput Fejze koji čini sve što je u njegovoj moći BHCAC - Zaim Pašić Naši paraplegičari na pripremama u Engleskoj DONATORSKA VEČERA ZA BH. REPREZENTATIVCE Sekcija žena BHCAC-London i članovi ove organizacije donirali sredstva reprezentativcima BiH Bosanskohercegovački savjetodavni centar-London, Sekcija žena BHCAC-London je 23. marta organizovala donatorsku večeru i njih 18 koje su se družile uz ugodnu hranu i muziku su prikupile £280. Novac je namijenjen članovima reprezentacije paraplegičara BiH koji su u Engleskoj na pripremama za Paraolimpijske igre u Londonu 2012., za lakši i ugodniji boravak. Žene su poželjele da olimpijci dođu i do medalja. Ovo okupljanje podržale su dame: Ismeta Velić, vođa Sekcije žena, Erzumana Velić, Fatima Sistek, Enisa Dizdarević, Envera Rušidović, Mirza Heder, Selma Mujagić, Fata Mujčinović, Hadžera Mehdić, Halima Mehdić, Hasija Gredelj, Rahima Semić, Enisa Miftari, Jasmina Kahrimanović, Azra Dizdarević, Samira Jakupović i Sabiha Jakupović. Ove vrijedne dame su se dogovorile da će u kontinuitetu nastaviti sa humanitarnim radom i druženjem. Sjećanje na Graham Branforda Dan kasnije i članovi organizacije Ukupna sredstva u iznosu od BHCAC družeći se redovno u Klubu £385.00 su otišla u prave ruke i našoj prikupili su sumu od £105. To su: paraplegičarskoj olimpijskoj ekipi želimo mnogo uspjeha na igrama. Fejzi Jahaj, Hajrudin Sistek, Nedim Mujčinović, Zaim Pašić, Dževad Za BHCAC - Zaim Pašić Dizdarević, Šaban Bakalović, Beco Botonjić i Nuhan Torlo. 15 Haberi iz Asocijacija U Westminsteru manifestacija povodom Dana nezavisnosti BiH NISMO STIGLI DO ZVIJEZDA, ALI SMO PROŠLI TRNJE... Bogatim programom obilježen veliki praznik domovine i još jednom naši ljudi dokazali da će očuvati svoj identitet i tradiciju U prostorijama Abbey centra, općina Westminster, upriličena je prigodna manifestacija povodom proslave Dana nezavisnosti BiH. Nakon svečanog intoniranja himne BiH, koju je na trubi izvela djevojčica Hafsa Jalisi, skupu na koji se odazvao veliki broj naših građana koji žive u Londonu i okolini obratila se gospođa Vedrana KovačevićJalisi, predsjednica BHCUK, organizatora ovog skupa, gospođa Jasmina Turajlić, drugi sekretar u Ambasadi BiH, gospodin Zaim Pašić, predsjednik SSDBiH, gospodin Meho Jakupović, predsjednik BHUK Networka, gospodin Osman Zukić, član Izvršnog odbora džemata u Londonu. Oni su u svojim prigodnim govorima istakli značaj obilježavanja Veliki odziv Veliko hvala Veliko hvala zaslužili su: Naska Kekić, Endira Muratović, Emirela Serezlić, Jasmina Buljko, Meliha Salešević, Besima Zengin, Gospe Hadžić, Zumra Kulenović, Edina Kulenović, Derviša Podrug, Vedrana i Wajahat Jalisi, Samira, Sabiha i Semira Jakupović, Vahida Vukelić, Edib Bajraktarević, te porodice Selman, Gunić, Čolić, Bakalović, Selimović, Džafić, Dizdarević, Kahrimanović i mnogi drugi čija imena zbog nedostatka informacija nismo objavili. Značaj 1. marta Program je vodila gospođica Emina Hor bh dopunske Škole Victorija ovog praznika koji se, nažalost, ne obilježava u svim entitetima u BiH. Svim prisutnim pripadnicama ljepšeg spola, sa zakašnjenjem je čestitan i Dan žena. Gunić, vrijedni student medicine, entuzijasta i inicijator okupljanja naše omladine, te bivša učesnica BiH dopunske škole. Pored odličnih voditeljskih sposobnosti, Emina ima 16 i izvrstan glas, pa je za ovu prigodu pjevala sevdalinku “Karanfile, cvijeće moje”. U svojim predavanjima o značaju obilježavanja ovog praznika, te ulozi prvog predsjednika nezavisne BiH Alije Izetbegovića, govorili su gospodin Edin Dedović, Sedin ef. Šahman, te gospođice Aida Marić, Samra Ičanović, Aldijana Neradin i Đenana Džonlić. U bogatom kulturnom programu učestvovali su i učenici “Prve BiH dopunske škole” u Londonu, koji su za ovu priliku izveli nekoliko pjesama na bosanskom jeziku, dokazavši da su tradicija i kultura veoma važni segmenti odrastanja i čuvanja maternjeg jezika u dijaspori. Publika je uživala u pjesmama “Ne dirajte moju Bosnu”, ”Trešnja”, “Zvijezda tjera mjeseca”, a najburniji aplauz izvođači su dobili za fascinantan nastup sa pjesmom “Hajd’mo Bosno, Bosno, hajd’mo Hercegovino” koja je osim naših zastava, u svojoj koreografiji imala i plavo-žute trake i šešire, koje su djeca sa ponosom nosila. Ovim putem želimo zahvaliti i gospođici Edisi Redžić, gospođama Vedrani Kovačević-Jalisi, Semiri Jakupović, Jasmini Buljko, gospodinu Farki Selmanu na pripremama u muzičkom dijelu programa, te gospodinu Ahmetu Hadžiću, koji je za ovu priliku svim učenicima i volonterima darovao CD sa sevdalinkama Mary Sherhart i rahmetli Omera Pobrića pod nazivom “Bosnia Fills My Heart”. Inače, gospođa Sherhart je poznata bh. publici po svojoj saradnji Haberi iz Asocijacija sa Institutom sevdaha koji preferira pjevanje sevdalinki na bosanskom jeziku. Vječna inspiracija “Bosna” i “Moj jaran i ja” recitirali su učenici Adil Selimović i Hana Buljko, a njima su se pridružili i naši pjesnici koji žive i stvaraju na ovim prostorima. Gospođe Semira Jakupović i Jasna Lemeš- Filipović, te gospoda Idriz Saltagić i Meho Jakupović recitirali su pjesme u kojima je vječna inspiracija domovina i majka, ukazujući na veličinu ova dva osjećaja, patriotskog i majčinskog, potrebnim svakom čovjeku. Naravno, ovom ukupnom poetskom ugođaju doprinijeli su i stihovi “Hasanaginice”, koju je recitirala gospođa Senija Jelaća, te stihovi Sidika Gunića u interpretaciji gospođice Emine Gunić. Gosti su imali priliku da vide i izložbu likovnih radova, te narodnih rukotvorina, a nakon toga slijedilo je druženje uz bogatu trpezu naših tradicionalnih jela, spremljenih i posluženih od strane naših vrijednih volonterki. Tu je bila i svečana torta koju je za ovu priliku napravila gospođa Zlata Gunić, a koja je na sebi imala dekorativni natpis povodom Dana nezavisnosti BiH. “Prva BiH dopunska škola”, BHCUK i Udruženje omladine BH. PARAOLIMPIJCE. DOČEKALI KAO SVOJE ROĐENE Nekada su Bosanci i Hercegovci koji žive u Yorku imali veoma aktivnu humanitarnu organizaciju koja se ugasila, ali je ostao duh humanizma Kako je medijski interes za Bosnom popuštao, tako se i ova organizacija koju su sačinjavali naši ljudi koji žive u Yorku i njihovi prijatelji Englezi polahko ugasila. Ipak, humanitarni I kako reče jedan od učesnika u programu, “Nismo još dostigli zvijezde, ali smo prošli trnje”. Tekst/ Foto: Semira Jakupovi Humanost bez granica Humanitarci iz Yorka Nekada su Bosanci i Hercegovci koji žive u Yorku imali vema aktivnu humanitarnu organizaciju koja se zvala Sarajevo-York Link i koja je tokom svog desetogodišnjeg djelovanja odradila niz značajnih humanitarnih akcija. London su i ovoga puta pokazali da se bez puno sredstava, ali sa puno ljubavi, poštovanja i samoodricanja mogu činiti velika djela kao u onoj ,”Kad se vrijedne ruke slože, sve se hoće, sve se može”. Pred nama je još uvijek dug i težak put da njegujemo tekovine BiH, da mladim naraštajima pričamo o prošlosti i sadašnjosti BiH, da ne dozvolimo da zaborave svoje porijeklo i identitet, da svugdje u svijetu na pozitivan način promovišu domovinu svoga porijekla. druženje pozvali naše sportiste. Lala Fazlić o tome kaže: “Moj brat Imad Džipa ima prilagođen kombi za invalide i on je otišao po njih u Leeds i dovezao ih u York. Kao pravi domaćini upoznali smo ih sa historijskim znamenitostima ovog veoma interesantnog grada, zajednički ručali, prikupili nešto novca za njihove aktivnosti i jednostavno i njima a i nama učinili jedan dan mnogo ljepšim. Takođe, Druženje u Yorku duh je ostao u našim sportistima smo njima, a to su nedavno pokazali poželjeli sreću u daljnjem takmičenju kada su ugostili naše paraolimpijce. s nadom da ćemo se vidjeti u Londonu Familije Džipa, Fazlić i Semić su na predstojećoj paraolimpijadi.” se organizovali i na jednodnevno 17 POMOĆ MLADIĆU IZ KAMIĆANA KOD KOZARCA Sakupljena donacija kako bi Adel Elkazović lakše nastavio neophodno liječenje u Švicarskoj Svakodnevno smo dirnuti pričama o bolesnim čije ozdravljenje ovisi o dobrim ljudima, odnosno o njihovoj finansijskoj situaciji. Često se čovjek nađe u situaciji kada među bolesnima mora da bira i napravi prioritet, a pri tome prvenstvo uvijek imaju djeca i mlade osobe. Samo jedan od onih kojima je pomoć prijeko potrebna je i Adel Elkazović iz Kamićana kod Kozarca. Zbog ozbiljnih medicinskih problema i nemogućnosti da se liječi u BiH i u Hrvatskoj, ovom mladiću je predložen hitan tretman u Švicarskoj. Zakazan mu je termin za pregled kod švicarskog medicinskog tima. Duboko dirnuti pričom ovog mladića pred kojim tek predstoji život, grupa naših ljudi koja živi u Engleskoj donirala je 100 funti i 50 KM. Po 15 funti donirali su Samira Jakupović i Irfan Sušić, Saima Huskić donirala je 50 KM, Azra Dizdarević, Vahida Fazlić, Hasnija Majdanac, Merima Džafić, Sabiha Jakupović, Semira Jakupović po 10 funti, Jasna Kahrimanović i Suada Jusufović po 5 funti. Adelu Elkazoviću želimo što brže ozdravljenje i uspješan nastavak liječenja u Švicarskoj. S.J. Haberi iz Asocijacija Sjećanje na Grahama Bramforda HRABRI BRITANAC SE SPALIO ZBOG RATA U BIH U Sarajevu se vodi kampanja da se ovom čovjeku podigne spomenik U BHCAC-London, društvenom klubu popularnom pod nazivom Brent, 29. aprila su se podsjetili na gospodina Grahama Bramforda, Britanca, koji se tačno prije 19 godina spalio pred Parlamentom Velike Britanije zbog rata u Bosni i Hercegovini i masakra u Ahmićima. da od sada svake godine obilježavamo ovaj datum, a pripremamo se da na dvadesetogodišnjicu smrti gospodina Grahama pokušamo zvanično položiti cvijeće na mjestu njegovog spaljivanja. Britanac Graham Bramford je rođen 1945. godine. Vjerujući kako će potaknuti britanske vlasti da pomognu prekid rata u BiH, 29. aprila 1993. godine zapalio se ispred zgrade Donjeg doma britanskog Parlamenta u Londonu (Hous of Commons). Velika Britanija je bila šokirana, a potom njegovu smrt zataškala. Ovom prilikom pozivam sve bh. građane ma gdje bili da se prisjete i da ne zaboravljaju ljude poput gospodina Grahama Bamforda, i neka vječno živi sjećanje na njegovu plemenitost i hrabrost. Istog dana i u Sarajevu je upriličeno sjećanje na ovog hrabrog Britanca. Vodi se kampanja za izgradnju njegovog spomenika u glavnom gradu BiH Sarajevu.Takođe, gospodin Bramford je dobio i Nagradu grada Sarajeva 2007. godine. Na osnovu razgovora sa gospodinom Rašidom Sijerčićem prošle godine, u našem klubu smo dogovorili 18 Zaim Pašić Humanitarne aktivnosti Bosanska kulturna zajednica Hilal RUČAK I DRUŽENJE S PARAOLIMPIJCIMA Sve je odisalo Bosnom i Hercegovinom, gosti i domaćini su uživali u razgovoru i bosanskim specijalitetima Ovog vikenda gosti bosanske kulturne zajednice Hilal bili su članovi bosanskohercegovačke paraolimpijske reprezentacije koji su nedavno doputovali na pripreme u Leeds. Već od prvih dana članovi lokalne zajednice su se organizovali i nesebičnom podrškom pomažu svoje zemljake. Miris bosanskih ćevapa širio se lokalnim mahalama malog yorkshirskog gradića Batleya, gdje se okupilo blizu dvjesto naših sugrađana da se susretnu sa svojim herojima iz paraolimpijske reprezentacije. Znaju oni svi itekako dobro sa svoje sopstvene kože kako je doći u tuđu zemlju, ne poznajući lokalni jezik i kulturu, a u isto vrijeme biti primoran da se boriš. Tada su počele u ž u r b a n e pripreme. Za bogatu trpezu su se pobrinule valjane Bosanke koje su kuhale bosanske specijalitete, a ćevapčići i lepine su se pripremali duboko u noć sa petka na subotu. Prostorije PKWA centra bile su otvorene od 10 sati ujutro, a program je počeo iza 12 Cevapi "Kod Muje" sati prigodnom recitacijom časnog svoje sopstvene prostorije. Tako je Kur’ana, dovom i lijepom riječju uprava Hilala sačinila plan kako i dobrodošlice našim paraolimpijcima. na koji način skupiti odgovarajuća Bogata trpeza Tada su oni došli na red da se sredstva za kupovinu ili gradnju i zvanično predstave svojim skromnog islamskog centra. Nakon No njihova borba za život tih davnih domaćinima. kratke prezentacije od strane devedesetih je nešto drugačija od potpredsjednika Hilala uslijedio borbe koju naši paraolimpijci vode Skromna je to grupa na čelu sa je pristojan vaz o značaju sadake i danas. Ona je sportske prirode, koja Dževadom Pandžićem. vakufa i njegovoj potpori iz Kur’ana će ako Bog da uroditi plodom, i nadati se da će naši paraolimpijci Zatim je uslijedila pauza za podne- i Sunneta. opravdati očekivanja i kvalifikovati namaz, a nakon toga je organizovan Druženje se nastavilo. Suze, radost se za London 2012. ručak, a članovi naše zajednice pa i veselje su trajali do kasno iskoristili su priliku da lično upoznaju poslije podne, a program je završen uručenjem prigodne novčane donacije Pripreme su trajale samo sedmicu svoje miljenike. dana pa je IO Hilala užurbano Nekolicina radoznalih mališana od strane IO Hilala. Osim ličnih radio kako bi što bolje ugostio naše zurila je kroz čeličnu ogradu PKWA donacija koje su pojedini članovi centra da vide naše zajednice direktno uručivali paraolimpijcima tokom kakva li se to sofra našim cijelog dana, društvo Hilal uspjelo je sprema. Znaju oni sakupiti preko £1600 od ulaznica za dobro da to nije ni doner kebab, ručak. Svota je veća od očekivane jer nit’ hamburger je jedan od naših džematlija odlučio pa čak ni curry, pokriti sve troškove organizacije. danas je prevladao Troje naših paraolimpijaca zajedno miris bosanskih sa pomoćnim trenerom bili su puni ćevapčića. Pored hvale za organizaciju ovog prijema ćevapčića služio pa se nadamo da bi nas uskoro mogli se i bosanski pozvati na jedan od njihovih treninga. lonac, jela ispod peke, bureci i Poziv IO Hilala na akciju (anterfile) pitice, kolači i Uprava IO Hilala poziva sve dobre torte pa čak i Bošnjane širom svijeta, koji žele da postanu naši vakifi, da se odazovu Dan humanosti i druženja bosanski lokum. akciji prikupljanja sredstava za Islamski centar prostorije islamskog centra. Više sportaše. Treba isto tako napomenuti Nakon ručka, ispijene kahve i sokova kako nam je lokalna zajednica uslijedio je drugi dio programa gdje informacija o ovom projektu može muslimana Kashmira i Pakistana je uprava IO Hilala upoznala svoje se naći na web adresi Hilala – www. Sredstva se mogu nesebično izašla u susret i omogućila članove o njihovim planovima za Hilal.org.uk. uplatiti putem PayPala. upotrebu njihovih prostorija za ovaj tekuću godinu kao i s dugoročnim humani gest. namjerama. Naime, dobri Bošnjani ovih krajeva htjeli bi da imaju 19 Humanitarne aktivnosti Humanitarna fondacija “Naša Djeca” iz UK, Švedske i Austrije RODITELJI BH SIROČADI Mostarka Davorka Kulaš sa suprugom Branislavom, za prijatelje Kula, sa kćerkicom Lanom i blizancima Sašom i Dašom, ni do škole dorasli , obrela se u Londonu ’92. Razlog znate. Došli su bez znanja jezika, prebijene u džepu a s tugom u srcu što i nije neko blago za život ispočetka. Sad se sjeća: -Nije bilo lako tih godina po dolasku. Djeci smo trebali, mnogobrojnoj familiji i prijateljima. Nema druge već zasuči rukave i traži posla. Načistila sam se tuđih WC i napeglala tone i tone tuđeg veša... Poslije sam verifikovala diplomu knjigovođe i radila za firmu, a od ’02. samostalno... Djeca su porasla u valjane ljude, brinu sami o sebi. Majka Davorka brine o pedesetak djece u mostarskom Egipatskom selu Amra Skaljo sa sticenicom doma električne i vodovodne instalacije. Our Kids Fundation je učestvovala sa €21.000. Potpisan je ugovor o izradi 4 apartmana u potkrovlju u iznosu od €25.000 za što je Glavni investitor The Heatland School iz Londona čiji učenici već tri godine za ljetnjih raspusta posjećuje djecu Doma, prelijepo se druže a do sada su donirali €25.000. Prizemlje smo zamislili kao teretanu za djecu Doma i građane. Tu će biti zaposleni štićenici koji su završili školovanje i osobe sa posebnim potrebama. Oko finansija brine sestrinska organizacija Naša Djeca iz Austrije na čelu sa Mugdom Obadom a od lani smo se udružili sa Vara Barn – Naša djeca iz Švedske. Vode je divni ljudi i dobrotvori Indira Alikafić i Amra Škaljo. Realizovali smo prvu fazu projekta: pretvaranje Zaposlenik Our Kids Aida Kajan sa djecom iz folklorne sekcije trošnog dvorišnog zdanja biblioteke startovali renoviranjem izgrađenom donacijom egipatskog kuće koju je još ’75. Crvenog polumjeseca. Selo je Domu za siročad poklonio kuća djece koja ne znaju šta znači Jovo Vujinović. Zamislili otac i mati. Zamjenjuje ih država smo je kao Dom za djecu BiH nezacijeljenih ratnih rana, sa posebnim potrebama poluprazna džepa i ljudi puna srca. koja sa navršenih 18 Među kojim, roditeljski, londonska godina moraju napustiti humanitarna fondacija Our Kids – Dječiji Dom jer u BiH Naša djeca. Osnovala ju je Davorka. ne postoji zakon: šta kad Koju siročad Mostara zovu: Teta dođu do punoljetstva? Davorka. Kad se pojavi – praznik im. Samo zahvaljući direktoru Ovaj zapis o tom, preciznije rečeno o Ćamilu Ramiću trenutno su u Domu tri djevojke ljudskoj dobroti, govori. preko 20, koje nemaju -Pobrojati šta je sve Our Kids kud i zato nam je veoma uradila uz razumijevanje kolektiva stalo da tu kuću što prije i pojedinaca, najbrojnije UK, osposobimo za smještaj Lani smo skandinavskih i Mostaraca rasutih preraslih. svijetom jer njih najviše poznajem, promjenuli krov, prozore nemoguće je - govori Teta Davorka. i fasadu uz donacije - Počeli smo prikupljajući školski Českog Konzulata, iz budžeta pribor, odjeću, obuću i druge skromnog Eminina prva musterija u salonu Stokholm dječije potrepštine, a decembra ’10. Doma izmjenjene su 20 Humanitarne aktivnosti u Dječiji Klub sa frizerskim salonom i internet kafeom. Vara Barn je uložila €4.500. S puno zanosa i ljubavi priča Teta Davorka kako su u Mostaru svečano otvorili frizerski salon Stockholm, zaposlili štićenice Amru Šahović i Eminu Mujkanović koje su završile frizerski zanat. Kako su im obezbjedili tromjesečnu praksu u mostarskom salonu, prošlog oktobra upriličili mjesec obuke u Švedskoj, a u novembru u Mostar doveli poznatu londonsku frizerku Maggy Wilkinson koja ih je 7 dana obučavala. Pa nastavlja: -S ponosom možemo reći da smo ove djevojke u potpunosti pripremili i obezbjedili za život van Doma. Ali treba ići dalje. Za prozore na biblioteci je potrebno €10.000 što je preuzela Burlington Dance Academy iz Londona i do sada donirali €3.000. Donacijom The Heatland School iz ADRESE ZA UPLATU: Paypal adresa: donations@our-kids.co.uk Kuca za osobe sa posebnim potrebama centra. Finasiramo iz UK i Švedske a Uprava grada Mostara je pomogla sa €5.000 eura. Iz Švedske za BiH 16. juna kreće šleper donacija ne samo za kuću u Mostaru nego i Godišnji budžet za vođenje kuće je €48.000. U tu sumu su uključene plate dva odgajatelja i medicinske sestre, troškovi hrane, odjeće i obuće za stanare, troškovi struje i vode. Da Telefon 01784 257 759 Adresa Our Kids Foundation 447 Staines Road West, Ashford, Middlesex TW15 2AB Ako želite možete i sami napraviti standing order na vaš bankovni račun na: HSBC Bank Our Kids Foundation Sort Code 40-08-42 Account Number 41520598 Londona obezbjeđeno je 25 laptopa koji će se koristiti u internet kafeu. Sakupljen je i zavidan broj knjiga. Smjestićemo ih u dnevni prostor koji će biti korišten za radionice i dnevni boravak djece. Akcija je prihvaćena od Mostaraca ali i bh građana širom svijeta i još traje. Investicija za objekat je €25.000. Nadamo se da ćemo krajem sljedeće godine u potpunosti završiti projekt... Februara ’11. Our Kids je u krugu Doma otvorila Dječiji klub, zaposlila tri vaspitača po tri radna dana u sedmici. Tu su i volenoteri koji vikendima i u popodnevnim satima uče djecu da izrađuju nakit, suvenire, slikaju, plešu, pripremaju tradicionalna jela... Lejla, Aida i Alen im oplemenjuju slobodno vrijeme, pomažu pravilnom formiranju odraslijih. Kompjutersku sekciju profesionalno vodi bivši štićenik Šemsudin Bislimaj što znači da smo lani, uz sve ostalo, stvorili uslove i zaposlili troje štićenika. Sad se bavimo uređenjem dnevnog Davorka i Zejla Tule (djevojka sa posebnim potrebama, prvi stanar kuce ostale bh domove. Želja je da u avgustu djeci sa navršenih 18 koja nemaju kud, predamo na upotrebu kuću namještenu po svim adetima. Ujedno radimo na registraciji Our Kids BiH u Mostaru što je preduslov da podnesemo zahtijev za poslovni prostor u kojem bi smo otvorili prodavnicu polovnih stvari gdje bi stalni posao našla četiri štićenika. Očekujemo da će nam Dječiji dom odobriti upotrebu parkinga na kojem bi smo napravili praonicu automobila - još četvoro zaposlenih. Ako uspijemo nastaviti ovim tempom svake godine bi zapošljavali šest osoba. Ali su nam potrebna sredstva. 21 bi ovaj projekt zaživio potrebno nam je 400 donatora. Zato ljubaznošću Habera molimo čitaoce koji žele i mogu izdvojiti €10 mjesečno da nam se jave na priložene adrese. Našem narodu ne treba objašnjavati da vodeći brigu o siročadi u Mostaru, brinemo o dječijoj porodici BiH. Bez razlike da li se zovemo Our Kids ili Vara Barn, sva djeca u domovini su Naša Djeca. Bliže rodbine od nas vani i svih ljudi plemenita srca, oni nemaju. Mišo Marić Bosanskohercegovačka dijaspora Sastanak GO SSDBiH 6. KONGRES DIJASPORE BiH POČETKOM JUNA U SARAJEVU Pokrovitelji kongresa su Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, a poziv za pokroviteljstvo upućen je i članu Predsjedništva BiH, Nebojši Radmanoviću i Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Nekako u sjeni sportskih događanja u Bielloj je održan izuteno važan sastanak Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore na kojem je donesena odluka da se u Sarajevu pod pokroviteljstvom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice od 1. do 3. juna 2012. godine održi 6. kongres SSDBiH. Na sastanku u Bielloj bili su prisutni članovi GO i brojni gosti: Zaim Pašić (Engleska), Anes Cerić (Engleska), Fikret Kadić (Švedska), Samir Zametica (Danska), Belmir Zec (Austrija), Selvin Dudaković (Austrija), Alija Salihović (Italija), Dževad Mehmedović (Italija), Sakib Podgorić, blagajnik (Engleska), Hasan Šehović (Turska), Ahmet Genralni kozul Jugoslav Brdar, blagjnik Sakib Podgoric, sekretar Anes Ceric, Kemal Baysak (počasni konzul BiH u predsjenik Zaim Pasic i potpredsjenik Hasan Sehovic Turskoj i ambasador SSDBiH), Ervin Sendijarević (Holandija), Osman 2012. godine, pod pokroviteljstvom kakav vid pomoći. Na sastanku je Osmanović (Republika Irska), Namik Ministarstva za ljudska prava i urađen detaljan plan organizovanja Alimajstorović (Engleska), Faruk izbjeglice BiH u plavoj sali zgrade kongresa kao i program. S obzirom skupštine BiH. da je ovo godina kada obilježavamo Tičić (Engleska), Desanka Desić Parlamentarne (Njemačka), Hajrudin Isović (Savez Gospođa Zlata Smajić (Ministarstvo desetogodišnjicu postojanja Saveza RVI), Jennifer Stone-Wigg, Jugoslav za ljudska prava i izbjeglice BiH) usvojeno je da osnovna tema Brdar (konzul BiH u Italiji), Zlata je prezentovala pomoć koju će kongresa bude “10 godina SSDBiH”. U okviru ove teme prezentovat će se (samo)kritički osvrt na rad SSDBiH, uključujući najvažnije uspjehe, neuspjehe, poteškoće u radu jedne globalne organizacije kao što je SSDBiH. Svjetski savez se nada da će iz ove diskusije izvući korisne prijedloge za unapređenje Strategije razvoja Saveza koja je usvojena na nedavno održanom sastanku u Londonu. Druga tema kongresa je značaj i uloga dijaspore u privrednom Detalj sa sastanka nam pružiti ovo Smajić (Ministarstvo za pri organizovanju ljudska prava i izbjeglice BiH). ministarstvo Naravno informaciju više dao nam je kongresa. Donesena je odluka da se "vlasnik" zapisnika sekretar SSDBiH uputi pismo Predsjedništvu BiH i izrazi želja da i Predsjedništvo bude Anes Cerić: jedan od pokrovitelja kongresa. "Glavna tema sastanka bila Takođe, GO SSDBiH je odlučio je organizacija narednog kongresa. da se ne promovišu institucije BiH Odlučeno je da se 6. kongres Svjetskog koje su u prošlosti bile samo na saveza dijaspore Bosne i Hercegovine papiru pokrovitelji manifestacija održi u Sarajevu, od 1. do 3. juna SSDBiH, a u praksi je izostao bilo 22 Bosanskohercegovačka dijaspora razvoju Bosne i Hercegovine. Savez smatra da BiH dijaspora, pored humanitarnih aktivnosti i novčane pomoći svojih porodica u BiH (i na taj način, prema nekim izvještajima, održava socijalni mir u BiH), može i treba da ima mnogo značajniju ulogu u privrednom razvoju BiH. Znamo da je u u okviru aktivnosti koje je SSDBiH organizovao u Italiji od 18. do 22. aprila bilo u programu i organizovanje okruglog stola na temu unapređenja privredne saradnje BiH I Italije. Nažalost, zbog nedovoljne zainteresovanosti institucija iz BiH, morali smo otkazati ovu aktivnost. S obzirom da SSDBiH slavi svoj mali jubilej, desetogodišnjicu postojanja, ovo će biti i izuzetna prilika da zahvalimo mnogobrojnim aktivistima SSDBiH na njihovom doprinosu u razvoju SSDBiH. Takođe, na ovom sastanku prigodnim riječima obratili su se i prisutni gosti koji su podržali rad SSDBiH, a pod tačkom razno rješavala su se i neka tehnička i strateška pitanja o budućem načinu rada SSDBiH. Predsjednik Zaim Pašić je iskoristio priliku da zahvali svim medijskim pokroviteljima koji su popratili održavanje kompletne manifestacije u Bielloj, a posebno ekipi “Dnevnog avaza” koja je tamo imala dva novinara. Takođe tu su bili i Sabah iz Amerike i Bosnia TV. Nakon Svjetskog prvenstva u malom nogometu/fudbalu SSDBiH TAKO SE VOLI BOSNA I HERCEGOVINA Prvo mjesto osvojila je selekcija Hrvatske, drugo Amerika, a treće Republike Irske < Tri dana u italijanskom gradu Biella bila su u znaku domovine, a dijaspora je još jednom pokazala svoju ljubav U italijanskom gradiću Biella u kasnim večernjim satima 21. aprila dodjelom pehara i priznanja najboljima spuštena je zavjesa na 9. Svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu.Prvi put pobjednik je ekipa Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske koja je u finalu, rezultatom 5:4 (nakon izvođenja penala, meč u regularnom vremenu završen 1:1) savladala zemljake iz Amerike. U borbi za treće mjesto ekipa Republike Irske slavila je protiv vječito četvrte Švedske. Prvenstvo je otpočelo svečanim defileom ekipa učesnica kroz centar grada, smotrom fudbalera na opštinskom trgu, nastupom folklora Dem iz Kranja, nastavljeno prijemom predstavnika ekipa u Gradskoj vijećnici, prigodnim govorima i izvlačenjem parova. Sve učesnike pozdravili su u ime domaćina Roberto Pella, predsjednik odeljenje za sport i kulturu regije Biella i član Parlamenta EU u Briselu, te Lorenzo Leradi, potpredsjednik u Odboru regiji Pjemonte. Sa bosanskohercegovačke strane učesnike su pozdravili Zaim Pašić, predsjednik SSDBiH, Ahmed Kemal Baysak, ambasador SSDBiH, Dževad Mehmedović, predsjednik Kulturno-sportske zajednice Biella, te specijalni gost general Jovan Divjak i generalni konzul BiH u Milanu Jugoslav Brdar. Nakon toga takmičenje je nastavljeno u tri dvorane i četiri grupe. Četvrtfinale je počelo susretom prošlogodišnjih finalista ekipa Slovenije i Amerike. Više sreće nakon izvođenja penala imali su Amerikanci. Republika Irska priredila je prvo iznenađenje i iz daljenjeg takmičenja izbacila je favorite peterostruke šampione tim Belgije. Tijesno je bilo između Holandije i Švedske, a dalje su otišli Skandinavci. Najlakši posao imali su “kockasti” koji su do nogu potukli Dance. U polufinalu Hrvatska je ubjedljivo savladala Šveđane, dok su se Amerikanci dobro namučili i jedva sa minimalnom razlikom otišli u finale. Finale nije bilo lijepo za oko, ali taktički obje ekipe su igrale izvanredno i tvrdo i opšti utisak je da su penali bili jedini mogući način da dođemo do pobjednika. Više nerava imali su momci iz Hrvatske koji su pogodili sva četiri penala, dok je Amerikancima ostalo da se ovaj put zadovolje srebrenom medaljom. Uz prigodan kulturno-zabavni program u večernjim satima pobjednicima i najboljim učesnicima uručene su nagrade, pehari i medalje. Igrači i njihovi gosti su se dobro zabavili uz folklor Dema iz Kranja, pjevače…a nakon toga svi zajedno su do jutarnjih sati noć proveli u diskoteci u Bielloj. Opšti utisak je da je u Italiji prikazan veoma kvalitetan fudbal i da je u Bielloj, kako reče general Jovan Divjak, pobijedila naša domovina Bosna i Hercegovina. Tri dana se u ovom gradu klicalo našoj zemlji. Na sportskom polju, u 37 odigranih utakmica posjetioci su uživali u majstorijama fudbalera iz bh. dijaspore. Za većinu ekipa nastupali su momci koji u prosjeku imaju 20 godina i o kojima će se, sigurni smo, još čuti. Mnogi od njih su na pragu najboljih i najjačih evropskih ekipa. 23 HVALA BIELLOJ OD SRCA Šta reći, kakvu poruku poslati domaćinima. Bilo šta da se kaže, to je malo, već jedno veliko hvala u ime cjelokupne bosanskohercegovačke dijaspore našim ljudima, kakvi ljudima, ljudinama u Bielloj koji su podnijeli najveći organizacioni teret i doprinijeli da ovo prvenstvo bude jedno od najboljih. HVALA: Dževadu Mehmedoviću, Aliji Salihoviću, Sauru Andreotiju, Lucianu Rosiu, Mevludinu Mehmedoviću, Smaji Subašiću, Harisu Ahmedhodžiću, Erminu Kalenderu, Admiru Redžepoviću, Admiru Kalenderu, Fahrudinu Hopovcu, Vesadu Marušiću, Agimu Umerski, Amelu Marušiću, Abdurahmanu Mehmedoviću, Berizu Mustafiću, Elvisu Hodžiću, Almazu Subašiću, Šefiku Hodžiću, Samiru Zenkiću, Nijazu Mehmedoviću. Učesnici: Prevenstvo u Bielloj oborilo je još jedan record, onaj po broju učesnika. Na parket dvorane u Bielloj istrčale su selekcije Bosanaca i Hercegovaca iz Amerike, Kanade, Švedske, Norveške, Danske, Republike Irske, Engleske, Welsa, Luksemburga, Belgije, Holandije, Francuske, Njemačke, Austrije, Slovenije, Hrvatske, Italije. HABER Bosanskohercegovačka dijaspora ŠAMPIONI Najbolji fudbal prikazala je šampionska selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske. Bili su više nego sretni što su konačno došli do titule šampiona. Za ovo prvenstvo doveli su najbolju selekciju koju su imali i naravno rezultat nije izostao. Pobjednicima nagrade su uručili predsjednik SSDBiH Zaim Pašić i predsjednik BiH kulturne zajednice u Bielloj Dževad Mehmedović. Hrvatska je igrala u sastavu Dario Jukić, Dino Subašić, Darko Duvnjak, Vedran Alibegović, Mario Jurić, Mario Bilanović, Ivica Majić, Goran Svrakić, Senad Ibrić, Ernad Mašić, Elvis Spahić, trener Elmir Topalović, tehniko Siniša Jukić. DRES EDINA VIŠĆE Dres našeg mladog reprezentativca Edina Višće otišao jeu ruke izvanrednog igrača tima Hrvatske Ernada Mašića koji je pokazao da ima kvalitete za prvu hrvatsku ligu i da će sigurno završiti karijeru u nekom poznatom klubu. NAJBOLJI TRENER Strateg selekcije Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske Elmir Topalović dobio je pehar za najboljeg trenera. Naravno, komisija za dodjelu priznanja nije imala mnogo problema oko ove nagrade jer je on to svojim znalačkim vođenjem ekipe i zaslužio. Pehar mu je uručio kolega Alija Salihović iz Italije. HABER 24 NAJBOLJI IGRAČ Najbolji igrač prvenstva je Ivica Majić iz Hrvatske i u Zagreb je otišao sa puno poklona. Dobio je dva pehara od domaćina i od BiH Saveza u Švedskoj. Kako reče, najdraži mu je dres koji je donirao naš reprezentativac Sead Salihović jer ga smatra svojim idolom. Nagrade izuzetno talentovanom Ivici Majiću uručio je penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak. Pored toga general Divjak je najboljem igraču poklonio i svoju knjigu “Bečki dani”. Bosanskohercegovačka dijaspora VICEŠAMPIONI Najtužniji na svečanom uručenju nagrada prvenstva bili su naši Amerikanci. Došli su sa ogromnim nadanjima da će ponoviti prošlogodišnji uspjeh. To im nije pošlo za rukom, ali za prikazanu organizovanost, igru i disciplinu momci Emira Mulalića zaslužuju iskrene čestitke za srebrenu medalju. Pehar i medalje vicešampionima, našim Amerikancima uručili su ambasador SSDBiH Ahmet Kemal Bajsak i Sauro Andreoti. TREĆE MJESTO Bronzanu medalju na turniru prvi put osvojila je reprezentacija Republike Irske, odigrali su odlično, i zasluženo u Dablin nose medalje i pehare. Nagrade našim Ircima uručio je generalni konzul Bosne i Hercegovine u Milanu Jugoslav Brdar i njegova zamjenica Azra Popović. 25 PEHAR FER PLAY Najstariju ekipu na prvenstvu imala je selekcija naših Kanađana, koji su se potrudili da dođu u zadnji čas i pokažu da ih ni ekonomske nedaće ne mogu spriječiti da prekinu tradiciju učešća na ovim takmičenjima. Pehar predstavniku kanadske selekcije Arminu Karabasu uručio je član sportske komisije Hajrudin Isović. NAJBOLJI STRIJELAC Najbolji strijelac prvenstva je odlični Jasmin Kevrić iz tima Republike Irske koji je mreže na ovom prvenstvu pogodio 11 puta i doprinio da njegova ekipa od autsajdera stigne do bronzane medalje. Poklon dres Vedada Ibiševića i pehar za najboljeg strijelca mladom Brčaku Jasminu Kevriću uručio je bivši član GO SSDBiH Haris Halilović, inače donedavni konzul BiH u Štutgartu koji je u Biellu doputova sa svojom ekipom Njemačke. Bosanskohercegovačka dijaspora Četvrto mjesto Četvrto mjesto na turniru pripalo je selekciji Švedske, koja se pretplatila na ovaj plasman i ovo je peti put da dođu “do vode”, ali nikako do medalje. Predstavnica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Zlata Smajić kapitenu ekipe Švedske Smaji Smajoviću uručila je knjigu Zlatana Ibrahimovića “Ja Zlatan” koju je na bosanski jezik preveo naš književnik Ševko Kadrić. DRES ASMIRA BEGOVIĆA Po četvrti put za ovo takmičenja dres je donirao naš mladi reprezentativni golman Asmir Begović. Njegov poklon otišao je u ruke vratara Švedske Smaje Smajovića, a dres mu je uručio Osman Osmanović, član GO iz Republike Irske. Svakako su zanimljiva njihova imena i prezimena. NAGRADE DOMAĆINA I SSDBIH Kako i priliči ovako grandioznim takmičenjima i na ovom 9. svjetskom prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu organizator Svjetski savez dijaspore BiH i domaćin BiH zajednica i opština Biella obezbijedili su veliki broj nagrada i pehara učesnicima i zaslužnim pojedincima. Tako su domaćini specijalne plakete uručili pojedincima koji su na bilo koji način pomogli u organizovanju ovog takmičenja: Zaimu Pašiću, Ahmetu Kemalu Bajsaku, Anesu Ceriću, Hasanu Šehoviću, Harisu Haliloviću, Desanki Delić, Namiku Alimajstoroviću, Zlati Smajić, Jovanu Divjaku, Jugoslavu Brdaru, Azri Popović, Jasminu Halkiću, Jennifer Stone Wing, Hajrudinu Isoviću, Lucianu Rosiu, Sauru Andreotiu. Priznanje KUD-u Dem iz Kranja je uručio predsjednik BiH zajednice u Bielloj Dževad Mehmedović . Takođe, član GO SSDBiH iz Italije i čovjek koji je podnio najveći teret u organizovanju ovog takmičenja Alija Salihović svim ekipama učesnicama dodijelio je plakete kao trajnu uspomenu na na ovo prelijepo druženje mladosti Bosne i Hercegovine iz čitavog svijeta. 26 NAJMLAĐI IGRAČ Zahvaljujući činjenici da je jednu minutu mlađi od svog brata blizanca Edvina Hodžića, za najmlađeg igrača prvenstva proglašen je Edin Hodžić, član ekipe Bosanaca i Hercegovaca iz Austrije. Pehar je primio iz ruku Dženifer Stone Wing i uz osmijeh prokomentarisao da mu se konačno jednom isplatilo to što je mlađji od svog brata. Bosanskohercegovačka dijaspora REVIJALNE UTAKMICE Prvi put prije finalnih utakmica odigrane su dvije revijalne utakmice. Prvu su odigrali polaznici škole fudbala u Bielloj koju trenira Alija Salihović. Djeca su nastupala u dresovima Italije i Bosne i Hercegovine i naravno na kraju su dobili zasluženi aplauz i besplatno slikanje. Onu malo ozbiljniju odigrali su veterani SSDBiH protiv lokalnih političara iz Bielle. Utakmica je završena neriješenim rezultatom 2:2, a pobjednici ove utakmice su odlučeni nakon izvođenja penala. Sponzor ekipe veterana i ovaj put je bila kompanija Apartmani Pars Vlašić. MUJDŽIN DRES Jedan od najvrednijih volontera na ovom prvenstvu Mevludin Mehmedović najmlađem igraču u ekipi Slovenije Irnesu Skoriću uručio je dres koji je velikodušno poklonio naš reprezentativac i član Frajburga Jasmin Mujdža. DRES PAPCA DRESOVI KENANA HASAGIĆA Golman Kenan Hasagić poklonio je dva dresa, dres reprezentacije BiH poklonjen je najperspektivnijem golmanu Enesu Suljiću iz Italije, a klupski dres kratkih rukava pripao je najboljem golmanu Ilfanu Kudiću iz Amerike, koji je nekada kao i Hasagić karijeru započeo u Rudaru iz Kaknja. Poklone su im uručili potpredsjednici SSDBiH Desanka Delić i Hasan Šehović. 27 Dres našeg Saše Papca u sjedište SSDBiH stigao je sa zakašnjenjem pa tako nije mogao biti uručen nekome od učesnika. Naknadnim dogovorom odlučeno je da se dres u prostorijama Bosanske kuće dodijeli potpisniku ovih redova jer je on najbolji strijelac selekcije veterana SSDBiH na svim dosadašnjim prvenstvima. Na zadnjem nastupu realizovao je dva penala, doduše jedan priznati i jedan nepriznati (dat na foru), ali pošto se radi o revijalnoj utakmici oba se računaju. Sponzor ekipe SSDBiH bila je firma Apartmani Pars Vlašić. Bosanskohercegovačka dijaspora SPECIJALNI GOST 9.SP DIJASPORE BIHU MALOM FUDBALU/NOGOMETU Specijalni gost na 9. prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/ nogometu koje je održano u Italiji bio je penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak koji je iskoristio priliku da promoviše svoju knjigu “Bečki dnevnikočekujući istinu i pravdu”. Na večernjoj podjeli medalja i priznanja najboljim igračima general Divjak je svoju knjigu poklonio i najboljem igraču prvenstva Ivici Majiću koji se itekako obradovao poklonu. Osim toga veliki broj učesnika i gostiju je od generala kupio knjigu koja košta simboličnih 5 eura i čiji kompletan prihod ide u Fondaciju Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”. General Divjak je povodom toga rekao: "Naša fondacija sponzoriše mnogo djece i naravno da će ovaj dodatni prihod obradovati mnoge do njih. Ja znam da je dijaspora na mojoj strani i bilo mi je veliko Red za knjigu bodrila i hrabrila tokom zadovoljstvo tri mog ‘boravka’ u Austriji dana družiti se sa mladim ljudima i ova knjiga je posvećena dijelom i iz cijelog svijeta. Dijaspora me je njima." Slučajni susret u Amanu SENAD HADŽIĆ NA PUTU DO MEKE U decembru prošle godine iz Banovića Senad krenuo pješke na hadž, ostalo mu je još 1.300 kilometara puta Koliko je svijet mali pokazuje ova fotografija koja je protekle sedmice uslikana u Jordanu, tačnije u starom dijelu grada Amana, a na njoj će naši čitaoci sigurno prepoznati Senada Hadžića iz Banovića koji je početkom decembra krenuo pješke na hadž i trenutno se odmara u ovoj arapskoj zemlji. Izostala pomoć Na svom putu Senad je pregazio i ratom zahvaćenu Siriju i do kraja njegovog putovanja ostalo je nekih 1300 kilometara teškog puta kroz pustinju. Sarajlije Asko Bambur i njegova supruga Sabina, koji već dugi niz godina žive i rade u Northptonu u Engleskoj, nemalo su se iznenadili kada im se u Amanu Senad obratio riječima: “Dobar dan i selam alejkum vidim da pričamo istim jezikom” . Nakon prvobitnog iznenađenja ovim susretom, Asko Bambur, koji nije bio previše upućen u Senadov poduhvat, podrobno se informisao o ovom velikom podvigu : “Sjeli smo da popijemo kahvu i nećete vjerovati Senad nam je 35 minuta pričao svojem putešestviju i namjeri da na ovaj način obavi hadž. Stekao sam utisak da je malo razočaran finansijskom pomoći i potporom iz domovine. Kaže da na Facebooku ima otvorenu grupu i način kako mu se može pomoći, ali da nažalost to ne funkcioniše. Preživljava zahvaljujući pomoći Sabina i Asko Bambur, Senad Hadžić, Ahmed Jahić, Senad Kaltak najviše naših ljudi koje sreće uz put sponzora koji će mu kupiti povratnu i najčešće u džepu ima oko 50 dolara. aviokartu iz Saudijske Arabije. Inače, našem iznenađenju nije Brine o povratku bilo kraja kada su nam se nakon što su čuli kojim jezikom pričamo Takođe, rekao nam je da je u kontaktu pridružili Sarajlija Ahmed Jahić, koji sa našom ambasadom u Amanu i da studira u Istambulu, i njegov kolega su mu bh. diplomate obećale da će ga Edin Kaltak, takođe iz Sarajeva, koji spojiti sa Bosancima i Hercegovcima su došli da obiđu znamenitosti ovog u Jordanu i da očekuju da će tom grada. Naravno, između sebe onako prilikom naši građani skupiti neka spontano skupili smo neku malu sredstva i donirati ih Senadu. Uz to hediju i dali našem Senadu da mu mogli smo čuti da Senad mnogo brine se nađe na zadnjoj etapi njegovog za svoju bolesnu sestru u Bosni, da svetog puta.” zna kako će stići u Meku, ali ne zna kako će se vratiti jer još nije našao 28 Bosanskohercegovačka dijaspora Predstavljamo: KUD DEM iz Kranja OSVOJILI PUBLIKU U BIELLOJ Mladi folkloristi iz Slovenije nastupaju širom Evrope, a rado dolaze u Bosnu i Hercegovinu Veliki doprinos u organizaciji 9 .svjetskog prvenstva bosanskohercegovačke dijaspore dalo je Kulturnoumjetničko društvo DEM iz Kranja koje je u Bielloj nastupalo dva puta. Nastup na zavrsnoj veceri kud Dem bosanskohercegovačkoj dijaspori. Nismo se dvoumili niti jednog trenutka, a veliki aplauz građana Italije i naših zemljaka širom svijeta Uveličali defile Mladi folkloraši iz Slovenije uveličali su svečani defile ekipa kroz Biellu, nastupili u petak pred zgradom opštine, te u subotu na svečanoj dodjeli priznanja i medalja. Naravno, informaciju više potražili smo kod gospođe Dinke Hrustanović, koja vodi ovu folklornu sekciju: Aplauz je nagrada -Naše folklorno društvo osnovano je 2008. godine i od tada smo nastupali u mnogim zemljama kao i u Bosni i Hercegovini. Nastojimo na svakom mjestu da prezentujemo tradiciju i kulturu Bosne i Hercegovine i postali smo prepoznatljivi brend u Sloveniji. Prije nekoliko mjeseci kontaktirao nas je gospodin Alija Salihović iz Organizacionog odbora i zamolio da uveličamo ovaj najveći događaj u Nastup pred opstinom Biella su najveća nagrada za naš nastup. S obzirom da se tih dana u Italiji održavao sastanak Glavnog odbora SSDBiH iskoristila sam priliku da naše udruženje predstavimo rukovodstvu SSDBiH i da se nakon provedene procedure uključimo u rad krovne organizacije Bosanaca i Hercegovaca u svijetu. Želja nam je da na tom nivou prezentiramo našu kulturu. Za nastup u Bielloj domaćini su Kulturnoumjetničkom društvu DEM iz Kranja uručili specijalno priznanje, a naši mladi folkloraši iz Slovenije su prigodnim poklonom obradovali domaćine prvenstva. Dzevad Mehmedovic predaje priznanje Dinki Hrustanovic za odlican nastup folklora u Bielloj 29 HABER Pisana riječ Deset godina poslije... KUDA IDE SSDBIH? Jedinstvena organizacija u dijaspori do sada je učinila zaista mnogo, ali se mora promijeniti njen način djelovanja, mora biti drugačiji, njen glas mora se čuti glasnije i njeni zahtjevi se moraju uvažavati Evo prođe dekada, deset godina bh. naroda. će morati koristiti pasoše! od postanka jedne jedinstvene Nema više komšijskih odnosa, organizacije u dijaspori, SSDBiH. Zašto šutimo? nego evropskih, ako nisi u Evropi, I kad pogledam iza, vidim koliki je Zašto? Pa zbog svojih globalnih nažalost, ne možeš iako ti je taj golem posao učinjen, ali nažalost interesa. Zašto to jednom ne reći? Zar komšija tu negdje na dohvat ruku. taj posao nisu sagledali zvaničnici ćemo uvijek šutjeti i klimati glavom! Pitam se, šta će se onda tek dogoditi države iz koje potičemo, BiH, a što Da li je neko pitao bh. narod koji s našim suhim mesom, vinima, najviše boli. travničkim sirevima, je bio prognan iz svojih rođenih lozama, torotanom, sve će to biti tabu! ognjišta da ih napusti. Nije! Kako je počelo? Naprotiv, on je uz pomoć Crvenog Sjećam se kako je sve počelo, krsta bio razasut širom svijeta! Drugačije djelovanje prema ideji lucidnog, neobičnog Danas, kad se treba izvršiti cenzuz Gdje je u svemu tome SSDBiH. Tačno zubara dr. Mustafe Karabdića ili popis stanovništva, ta ista je da je Savez slao prosvjede, žalbe iz Australije i uz nekoliko hipokratska Evropa će uz pomoć svim domaćim bh. rukovodstvima entuzijasta iz Velike Britanije domaćih poslušnika, reći: “Pa što i evropskim zvaničnicima, ali počeli su da ostvaruju tu ideju. U da se popisuje ta dijaspora, kad od toga nikakve fajde, niti hajra! realizaciju se uključilo i nekoliko njihovi članovi ne žive u BiH“! Na koji je način to SSDBiH radio? entuzijasta iz Danske, Švedske, a Kažu, nemaju status rezidenta! Na jedan fin, uljudan kasnije iz mnogih drugih država. Kakav status rezidenta, mi nismo način, kako kažu kulturan! Kako je sve to nastalo? obična ekonomska emigracija, Kakvi su rezultati? Jezgro su činili: Namik mi smo produkt njihove Pa, rezultat je - nikakvog odgovora, a Alimajstorović, Faruk Ticić, Anes neaktivnosti i agresije na jednu kamoli da je neko uvažio te zahtjeve! Cerić, Nihad Filipović i Zaim Pašić! demokratsku, priznatu državu! Postavlja se pitanje da Oni su se nadmudrivali kako li je to bio ispravan put? da ostvare tu ideju i potrebu za Dobro, zaboravimo to, onda se Sad se vidi da nije! jedinstvenom organizacijom. Svi očekuje donošenje novog zakona Ne može se neko oglušiti na poziv tvrdoglavi na svoj način i neće o izborima, gdje će rukovodioci 1.300.000 bh. građana, ne mogu da popuste kako to da sve počne. u ovoj nakaradnoj dejtonskoj se ignorisati njihovi zahtjevi što se Onda su se dogovorili da prvo državi govoriti o tome da dijaspora tiče izbora i popisa i svega drugog! osnaže asocijacije ili udruženja u ne treba da učestvuje u lokalnim Kažu iz Evrope da parlament mora Velikoj Britaniji, a nakon toga da izborima, a da građani Srebrenice donositi teške odluke, bolne, jer je napišu cirkularno pismo koje će ne mogu ostvariti prava kakva su to u interesu približavanja Evropskoj govoriti o potrebi stvaranja jednog imali na zadnjim izborima. Svašta! uniji, i ako se sve bude ispunilo i jedinstvenog saveza koji će povezati Isto tako kažu domaći sankcionisalo, eto nas u Evropu oko bh. dijasporu iz čitavog svijeta. poslušnici, zajedno sa evropskim 2022. godine, a ako ne tad, onda 2032! Počelo je stvaranjem UK Networka demokratima: ,,Kako to da na Pitam se da li je to u skladu sa Zakonom Velike Britanije, i pošteno je reći rukovođenje državom mogu da o zaštiti osnovnih ljudskih prava? da je to povuklo i ostale, ali to ne utiču građani koji ne žive u BiH? Osnovna ljudska prava se kose umanjuje uticaje svih drugih saveza. I to je tako. u činjenici da ti ne možeš biti Počeli su stizati odgovori, prijedlozi, Pa onda dolazi pitanje dvojnog popisan u državi iz koje si protjeran! i tako sve do prvog osnivačkog državljanstva. Ustavni sud donosi Kakva bizarnost i kontradiktornost! kongresa u Londonu, pa onda u odluku kojom se kaže da niko ne hotelu Vogošća, pa u prostorijama može izgubiti državljanstvo stečeno Smatram da SSDBiH mora da Parlamentarne skupštine i itd. rođenjem, prirodnim putem i da se promijeni način djelovanja, bez Ljudi su bili željni istine, bili su takva odluka mora implementirati u obzira što je Savez nepolitička revoltirani što niko ne pomaže da se određene pravne akte u roku od šest organizacija, ali kad je u pitanju ostvare građanska prava dijaspore. mjeseci. Naprotiv, po automatizmu zaštita osnovnih ljudskih prava Osjećali su se zaboravljenim polazeći takva odluka je pravosnažna. treba da podigne svoj glas od dvojnog državljanstva, povratka, Međutim, ministar vanjskih i sa drugim nevladinim snagama stvori izjednačavanja diploma stečenih poslova, gospodin Lagumdžija, o jednu jaku avangardu i protutežu u tom nesretnom inostranstvu... tome ne zna ništa, kao da je sad s vladajućoj oligarhiji, pa čak i Evropi. Dijaspora se počela boriti onim neba pao (njegova izjava prilikom Dok god budemo šutjeli i sredstvima koja su joj stajala susreta sa engleskom dijasporom). saginjali glavu, od perspektivne na raspolaganju, entuzijazmom Od tada do danas to je samo države BiH neće biti ništa. i znanjem, vjerujući da će je odluka, a za to vrijeme se oko Svi smo mi za evropske i državna i evropska oligarhija 55.000 građana BiH odreklo svog sjevernoatlantske integracije, poslušati i uvidjeti te nedostatke. državljanstva, jer su bili prisiljeni ali postoji li ipak jedan red. Nažalost, to je bio donkihotski posao. zakonima država u kojima sad žive! Šta svijet misli, dovoljno je Evropa je gledala šta se to događalo Pa onda Zakon o ličnim donirati novac i s tim novcem 90-ih godina u tamo nekakvoj BiH, dokumentima, jer od januara 2013. zatvoriti proces povratka. nedaleko od Londona, Pariza, Rima, se počinju izdavati biometrijske lične Pa to je i protiv načela tzv. koji su se uvijek dičili nekakvom karte, i to samo onima kojima ističu Dejtonskog sporazuma i aneksa VII demokratijom i načelima da se nikad stare i onima koji ih prvi put vade. koji govori o održivom povratku. više ne desi nekakav holokaust, Ta nova LK će biti entitetska, Pa svi smo svjesni da je proces kao u vrijeme II svjetskog rata, a pisana jezikom ovisno iz kog povratka makar dosad ostao dopustili su opet da se stvaraju i entiteta potičeš, i sa mjestom nedovršen, neuspio, a da nije tako ne bi otvaraju konc-logori, da se opet vrši prebivališta, ali to je diskutabilno. se pravila nova strategija o povratku! etničko čišćenje i da se vrše silovanja Takvom novom kartom moći Ali šta ćemo, viša sila ili više sile. Mi i masovna ubijanja. Nakon svega ćeš prelaziti hrvatsku granicu nismo potiv institucija naše države, sada sprečavaju da se provedu želje (tako se vjeruje), a svi drugi 30 Pisana riječ Domovina u našim srcima Mi smo za saradnju u naporima da stvorimo realnu državu i da svi građani BiH u njoj normalno žive. Država se stvara pravnim i političkim dogovorima, ali se domovina nasljeđuje, i stvara u našim srcima. Koliko je ona prisutna tu, onda je i ona toliko velika! ali smo protiv nerazumijevanja. Neosporavanje ili ignorisanje jedne jedinstvene organizacije SSDBiH i 1.300.000 građana razasutih širom dunjaluka, ostaće nezabilježeno u analima jedne države! Negirati ljude kao što su dr. Ramiz Zubčević, dr. Milorad Muratović, dr. Anes Cerić,dip. pravnici Hajrudin Omerović, Nihad Filipović, Faruk Ticić, Desank Delić, Hajrudin Isović, veteran rata, visoko obrazovanih stručnjaka u domenima svog posla, novinara Namika Alimajstorovića, Senade Softić, dr. Ervina Serdijarevića (kao i mnogih drugih, jer nabrajanjem možemo samo nekoga izostaviti i time uvrijediti), pa Sretan 1. maj svi oni nisu tokmaci da ne znaju šta je pravo i Pravda i da ne uviđaju šta je to dobro i perspektivno za našu državu. Međutim, važnije je poslušati nekakve činovnike koji i sami ne znaju zašto su u Bosni? Jedino znaju da za pola sata mogu biti na skijanju, a za pola sata mogu biti na kupanju i soliti pamet da mi nismo demokrate i da se demokratiji trebamo učiti. Pa kad su to uvidjeli, što nisu to i ostvarili!. Ali to je tako, viša sila. Pitam se da li SSDBiH treba i dalje da bude organizacija s dobrim leđima i koju će svi tapšati i govoriti: ,,Vi ste realni, ali nažalost za sprovođenje vaših incijativa, ideja, treba vremena!” Ali, nažalost, prođe deset godina od formiranja SSDBiH, a oni će nas i dalje tapšati po leđima. Dotle proći će svi vozovi, pa i ćiro! Zato pozivam SSDBiH i njegovo članstvo da radikalnije djeluju, da traže svoja prava, jer bojim se da je ovo posljednji voz na koji se mogu ukrcati, a poslije će ostati samo lijepi utisci iz nogometa i folklora. Ja ne osporavam taj dio, jer je SSDBiH prepoznatljiv u svijetu po tim aktivnostima, a o čemu posebno govori posljednje Svjetsko prvenstvo u malom nogometu/ fudbalu na kojem je učestvovalo 17 ekipa iz čitavog svijeta. Prvenstvo je održano u jednom prelijepom mjestu zvanom Biella kraj Milana, gdje je čitav grad živio za taj događaj. Znate li kako se osjećate u takvom gradu i takvoj atmosferi, gdje na svakom koraku i prilikom ceromonije otvaranja svira gradska muzika, grad okićen bh. zastavama, svira se bosanska i italijanska himna uporedo, ali nigdje naše TV da obilježi jedan takav događaj i nigdje prisustva naše države! Zato neka se sljedeći Kongres dijaspore okrene sebi i svojim problemima i aktiviranju i biznisa i približavanju EU, a dotle neka novoizabrani rukovodioci maksimalno iskoriste vrijeme koliko im je preostalo do kraja mandata i ispune zahtjeve prema EU. Nadati se da ćemo u tu EU 2022. godine, a dotle nećemo moći izvoziti svoje proizvode u Hrvatsku, jer nismo još na tom putu! Faruk Tičić ZAŠTO ŠUTI BH. RADNIČKA KLASA Prije se slavio Praznik rada, a danas je sve drugačije, obespravljenoj radničkoj klasi nije do praznovanja Niti je ovo Čikago prije 130 godina, niti je vrijeme tih protesta, ali su uslovi mnogo gori i bosanskohercegovačka radnička klasa šuti, jada se, ali i ne miče, ali dokle! Zašto? Takve uslove stvorile su domaće bosanskohercegovačke oligarhije koje su se u ime naroda i radničke klase zaklinjale da će vršiti ili izvršavati svoje dužnosti u interesu naroda ili prevedeno u ime radničke klase koja ne postoji i koja se ne vidi na horizontima, a sve zbog korupcije i takozvane pretvorbe iz socijalističkog, ili kako oni kažu komunističkog vlasništva u privatno i napredno vlasništvo! Domaći feudalci Eto, uspjeli su, nema više nikakvog vlasništva osim onog koje pripada domaćim feudalcima, a svi drugi su kmetovi. Na 1. maj išlo se na uranak. Pekli se janjci, pjevalo i slavilo i svi bili zadovoljni i sretni. Danas, to je nemoguće, jedino možda možeš otići do te nove pošasti do McDonaldsa i i naručiti porciju pečenih krompirića! Tu nema onog daj mi ,,malo”. Eto to ,,malo” je napravilo jednu generaciju pozitivnih i običnih ljudi! Dotle će naši vlastodršci, remeteći ustavni javni red i poredak tražiti da se po bilo kojoj osnovi uništi jedinstvo države BiH. Niko ne odgovara nizašto, a kamoli da neko organizuje slavljenje 1. maja. Draga gospodo, 1.maj nije komunistički praznik, nego Praznik rada. To je praznik kad su radnici dobili svoja prava da normalno žive! U ime Evrope Mnogi se pitaju: ,,Što neko nije podnio ostavku zbog toga što se ta prava ne ostvaruju, zašto su uzurpirana ili što se ruši jedinstveni državni politički sistem?" A, zašto bi, kad svi oni znaju da neće biti sankcionisani po bilo kojoj osnovi. Svi se zaklinju da to rade u ime Evrope, kao da mi i ranije nismo bili u tzv. ,,Uropi", pa smo slavili i 1. maj i sve ono što je bilo normalno. Ali ne, danas mi smo nenormalni i ta takozvana radnička klasaistrebljivačka, postoji. Postoje i opstaju samo oni kojima odgovara ovaj haos, i gdje je svaka vrsta morala pala na niske grane. Kad su historičari raspravljali o tome što su sva velika carstva i imperije propale, došli su do zaključka: ,,Sve oni su propali kad je moral došao na najnižu granu!" Nego, odazovite se svojoj svijesti, probudite se i radite za dobro svog naroda i svoje građanske klase i radničke klase, imajte i Vi, ali dajte i 31 U Linzu se 1 maj slavi tradicionalno 'paradom' u kojem su ucestvovala i bih udruzenja sa nekoliko stotina clanova toj radničkoj klasi da normalno živi! Postaće tada, obostrani praznik, i ići će se na uranak, i to ne znači da se treba mijenjati politički sistem nego samo ispoštovati ono što je već napisano, da svi mi živimo u jednoj državi, BiH! Sretan 1. maj, Praznik rada! Moj stav Ipak dileme nema OBRAZOVANJE GRADI BUDUĆNOST Sigurna sam da obrazovanje, bez obzira da li se sticalo u učionici ili samouko, doprinosi širini naših pogleda na svijet Razmišljala sam o porijeklu riječi obrazovanje, koja sve više u našim medijima, usmenoj i pisanoj komunikaciji postaje edukacija. Pošto je izučavanje maternjeg jezika sastavni dio mog poziva, a ujedno i predmet velikog interesovanja, razmišljajući o njenoj leksičkoj podlozi ili o korijenu, dođoh do zaključka da vjerovatno potječe od riječi "obraz”. Ukorak s vremenom Pored doslovnog značenja dijela lica, riječ “obraz” ima mnogo metaforičkih značenja koja su postala dio našeg odrastanja. “Sačuvaj obraz, kad izgubiš obraz sve si izgubio, dođi s obrazom”, samo su neke od fraza koje upućuju na značenje ove riječi u smislu poštovanja, morala, autoriteta i statusa u društvu. Tako se “obraz” utkao u “obrazovanje”, a voljela bih čuti i mišljenja stručnjaka o ovoj temi. Ipak, biti obrazovan ne znači uvijek i imati obraz, a biti neobrazovan ne znači nemati obraz, jer smo svjedoci mnogobrojnih slučajeva i kroz historiju i danas, da mnogi samouki ljudi, koji nisu imali mogućnost da se školuju, stvaraju velika djela. Čak što više, osjećam duboko divljenje prema njima, jer pronaći način da pomogneš sebi i drugima je pola puta do uspjeha. Nekada je obrazovanje bila privilegija manjine, sada je privilegija većine i hvala Bogu da je tako. Moje obrazovanje pratio je i školski slogan da je “Znanje naše najveće imanje”, u što smo se između ostalog mogli i uvjeriti, pogotovo poslije rata kada su ljudi u sekundama gubili materijalne vrijednosti, a ono što su imali u glavama, uključujući i kućni odgoj, ponijeli sa sobom na sve kontinente. “Uči, čitaj, proučavaj” je važan vodič u vjeri koju slijedim i koja nas obavezuje da se uvijek usavršavamo, da idemo ukorak s vremenom, a ne iza njega. Nažalost, mnoge stvari su se promijenile ne samo u društvenom, nego i u individualnom sistemu vrijednosti. Mnoge stvari su krenule na bolje, a pritom mislim i na veliki broj pripadnica nježnijeg spola, kojima je ovo pravo u prošlosti veoma često bilo uskraćivano od strane njihovih porodica, te nailazilo na nerazumijevanje okoline, koja nije shvatala da je potreba za obrazovanjem ista bez obzira kojem spolu pripadate. Kao prosvjetni radnik, spoznala sam i ljepotu i teškoću ovog poziva. Trenutak u kojem naučiš dijete pisati i čitati je nešto što se ni sa čim ne može izmjeriti i donosi neobjašnjivu sreću. Sama pomisao da su prosvjetni radnici važna karika u jednom lancu spoznaja o životu, donosi duševnu satisfakciju, ali i odgovornost. Teška materijalna situacija onih koji rade u prosvjeti je već druga priča, mada većina nedovoljno upućenih ili nesvjesnih teškoće ovog poziva, uvijek počnu priču o velikom broju neradnih dana i školskih raspusta, zaboravljajući pritom da raspusti nisu izmišljeni samo zbog nastavnika, nego i zbog djece. Sjećam se prije rata štrajkova u školama, koji su veoma često bili popraćeni kritikama javnog mijenja prema onima koji koštaju državu, a ne proizvode ništa. Ponovo zaboravljajući da je školovano dijete taj “finalni proizvod” i da je mnogo teže raditi s ljudima, nego na objektima. Ima li tužnijeg trenutka od onoga kada jutro ne počne s odjekom školskoga zvona? Djeca se vjerovatno raduju što nema škole, ali mi ne. Štrajkovi na veliku žalost nisu samo svakodnevnica i prošlost BiH, nego i mnogih naprednih društava kao u Velikoj Britaniji. Mali broj ih podržava, a većina kritikuje. Javni servisi ne bi trebali stati, ali sam sigurna da se mnogi odluče na ovaj drastični korak kao nužno zlo. Među roditeljima se stvara haos, kako izgubiti dnevnicu i ne otići na posao, pogledati u oči poslodavcu, a dijete ne može u školu zbog štrajka. U takvim trenucima vjerovatno problem postaje jasniji, ali se sve brzo zaboravi. Tone papira koje treba ispuniti, a da se ne govori o problemima u učenju i održavanju discipline koja izmiče iz ruku, a metodi i mjere vaspitanja baš i ne idu naruku prosvjetnom kadru. Ljubav prema pozivu Sa profesionalne tačke gledišta, pošto godinama radim u bh. dopunskoj školi, kao i mnogi drugi susrećem se s problemima finansiranja, neriješenog radnog staža, nepredvidive budućnosti i nemara države. Ljubav prema pozivu i želja da prenesem znanje mladim generacijama jača je od problema kojima se ne nazire kraj. Mada se često pitam gdje je granica fizičke i psihičke izdržljivosti. Većina mojih kolega, koji su u sličnoj situaciji, a nisu adekvatno ili veoma često nikako plaćeni, bavi se ovim problemima i ne odustaje, a oni kojima je to u opisu poslova ili ignorišu ili gledaju kao na problem drugorazrednog značaja. S lične tačke gledišta, željela bih da moja djeca imaju dobro obrazovanje, koje je bez obzira na finansijsku podlogu, status u društvu, jedna univerzalna vrijednost. Bojim se da je ta vrijednost u očima starijeg djeteta poljuljana, ali vjerujem da neće biti izgubljena. Mlađe dijete ima još par godina prije donošenja odluke o svojoj budućnosti. Kakav savjet mu dati? Kao svaki roditelj, željela bih da 32 moja djeca prevaziđu svoje roditelje i imaju dobro obrazovanje koje je u konkurentskom svijetu u kojem živimo postalo neophodnost. I prije rata bili smo svjedoci “odliva mozgova” u druge zemlje, koje mnogo prije primijete stručnost naših ljudi nego naša sredina. Kod nas još uvijek vrijedi ona narodna ”Po babu i po stričevima”, mada sam sigurna da takve stvari postoje svugdje, samo što nisu javna tajna. Posao se vrlo često dobija po liniji poznanstava, a ne po stručnosti, što doprinosi degradaciji obrazovanih kadrova. Sve u svemu, kod mladih generacija stvara odbojnost, a i gubitak samopouzdanja i vjere u sebe. Nerijetke su i kupovine diploma, tako da novac može kupiti sve, pa umjesto dugogodišnjeg “žuljanja” klupa, postajete “obrazovani” preko noći. Naravno, pritom ne mislim na ljude koji posjeduju ogromno znanje, talenat, a koji nisu imali finansijske uslove da se školuju prije. Cijenim i one koji se školuju “pod stare dane”, jer nikada nije kasno da čovjek stigne do “zvijezda”. U doba recesije, kada nezaposlenost dostiže astronomske brojke, ponovo su na udaru obrazovani ljudi, jer ne mogu naći poslove za koje su se školovali, a moraju od nečega živjeti, pa ponovo dolazi do degradacije školstva. Posmatračima sa strane, a veoma često i našoj djeci, sve zajedno pomaže da gube entuzijazam i odustaju od svojih životnih snova, jer ne vide blistavu budućnost. “Zašto da idem u školu, kad iste poslove rade i školovani i neškolovani”, često se čuje. Tu je i drugi problem, ne samo u Velikoj Britaniji i BiH, nego i u svijetu. Plaćanje upisnina koje postaju sve veće i veće. Visoko obrazovanje sve više postaje privilegija bogatih. Oni sa malo plićim džepovima moraju dizati kredite i biti du žni državi. A otplaćivanje kredita traje decenijama, pa uz stečenu diplomu u isto vrijeme imate i ogroman dug i obavezne kamate. Svjedoci smo i studentskih demonstracija na ulicama, koji se bore protiv povećanja upisnina, ali često uzalud. S druge strane smo svjedoci medijskih kampanja koje plasiraju ljude iz “show businessa”, koji zarađuju astronomske plate, a ne moraju biti školovani. Veoma često djeca maštaju da postanu poznati pjevači, fudbaleri, glumci, a rijetki su oni koji svoje snove pretvore u stvarnost. A gdje su onda doktori, učitelji, policajci, bez kojih društvo funkcionirati ne može?! Gdje su prirodni znanstvenici, ljudi koji svoje vlastite živote dovode u opasnost radeći po laboratorijama, pronalazači lijekova koji bolesnima pomažu da ozdrave?! Gdje su humanitarci, vatrogasci, radnici hitne pomoći, medicinske sestre i mnogi drugi Moj stav kojih se sjetimo u najgorim trenucima. Da li će oni ikada postati “celebrity” i biti uzor našoj djeci? Šetaju li crvenim tepisima? Za nas obični svijet koji je svakog dana upoznat sa najintimnijim stvarima hollywoodskih zvijezda, pop i rock diva koje ne mogu disati od paparazza, veliki učenjaci ostaju anonimci. Ovim komentarom naravno ne želim reći da jedne više ili manje cijenim, nego samo želim da budu podjednako tretirani. Sve ovo pisanje o značaju obrazovanja, podsjeti me na jedan događaj s kraja osamdesetih. Bila sam tek na početku svoje nastavničke karijere, te svojim učenicima dala temu za pismeni rad pod nazivom “Šta ću biti kad porastem?”. Jedan od učenika osmog razreda je tada napisao: ”Kad porastem, biću švercer i švercovat ću markama”. Vremenom je to postala i anegdota, koju sam često znala prepričati, više kao tragikomičnu, ali nažalost istinitu priču. Pa i onaj slogan iz đačkog doba da ko uči, u životu se ne muči, pokazao se toliko puta neobjektivan, jer bez muke nema nauke, mada postoji i slatko mučenje koje bih ja nazvala duševnom satisfakcijom. Svi znamo da se ne živi od duševne Bošnjački identitet satisfakcije, nego od novaca, a drugo je pitanje koliko je novca potrebno da čovjeka učini srećnim. Nekome samo da podmiri osnovne potrebe, a nekome mnogo, mnogo više. rekao je jedan drevni mislilac. U svakom slučaju dobra misao/vodilja kroz život. Semira Jakupović Anrfile Univerzalna vrijednost Vjerujem da bi ova tema stvorila dobar verbalni duel, a za mene lično, obrazovanje će uvijek imati univerzalnu vrijednost. Ako ništa drugo, ne možete više nigdje sakriti svoju ne(pismenost), a posebno ne u elektronskoj komunikaciji ili na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter. Obrazovanje nam pomaže da usavršavamo našu ličnost, a sačuvati ljudskost, biti čovjek i ne krenuti lošim putem je iznad svega, pa čak i obrazovanja. Nakon svega, da zaključim. Da li obrazovanje gradi budućnost, DA ili NE? Definitivno da, i ako postoje bilo kakve vrste dilema u mojoj glavi, uvijek bih rekla da. Sigurna sam da obrazovanje, bez obzira da li se sticalo u učionici ili samouko, doprinosi širini naših pogleda na svijet, prevazilaženju predrasuda i stereotipizaciji. “Ne učimo za školu, nego za život”, NAŠE DUŠE SU U BOSNI Zar smijemo dozvoliti da se zaboravi jezik kojim se govori u našoj domovini, jer narod koji nema svoj jezik nema ni svoje ime i prezime Godina je 2012., za one koji ne znaju dvadeset godina od početka rata u Bosni i Hercegovini. Da budem precizniji, dvadeset godina je bilo početkom mjeseca aprila. Rat je trajao gotovo četiri godine, a Bosna i Bošnjaci već sedamnaest godina žive u “miru”. Naš mentalitet Mentalitet Bošnjaka je takav da kad god naiđu na problem, ili prepreku u svom životu, krivac im je uvijek neko drugi. Rat smo dočekali nespremno, pa nam se desilo ono što nam se desilo. Prije dvadeset godina imali smo “fizički rat”, u kojem su Bošnjaci svakodnevno gubili živote, imovinu... U vrijeme rata svi smo bili izgubljeni i nismo se mogli oduprijeti. A šta je sada?? Jesmo li i sada slabi, nejaki, bijedni??? Mnoge će zaboljet riječ “BIJEDNI”! A zar nismo bijedni!? Pa, pobogu te bijede smo svjedoci svaki dan. Te davne 1992. smo krivili Srbe i Hrvate, odnosno četnike i ustaše. Sada krivimo političare. Da, i ja ih krivim, jer zaista su mogli puno bolje i više učiniti za Bosnu i Bošnjake. Ali kompletna ova situacija i dešavanja u Bosni, donosi bol i nama Bošnjacima u Velikoj Britaniji. Ono što nas najviše boli jeste da stanje nas Bošnjaka u Velikoj Britaniji nije ništa bolje, ako nije čak i gore. Živimo i radimo u Velikoj Britaniji već sedamnaest godina, tjelesno smo u Britaniji, međutim naše duše, naša srca su u Bosni. Volimo našu Bosnu, i neka je volimo, i moramo je voljeti. Ona, Bosna, je naša i mi smo njeni. To je jedna cjelina, Bosna bez Bošnjaka nije Bosna, niti smo mi Bošnjaci bez Bosne. Bez obzira gdje bio, na istoku ili zapadu, Bošnjak je uvijek Bošnjak. Mnogima srce zatreperi kada se priča o Bosni, lica postaju nasmijana od te priče, a tek kad čujemo onu poznatu sevdalinku od Safeta Isovića: “ Bosno moja”. Odjednom svi navijamo za Manchester City. Ma ne navijamo bolan što je vlasnik kluba “naš” ili zato što City igra dobro i bori se za prvo mjesto u najboljoj ligi na svijetu, niti zato što su ponizili Crvene đavole na Teatru snova. Ma jok bolan, navijamo za City jer tamo igra naš dijamant – EDIN DŽEKO. To smo što smo Eh, moj brate Bošnjo, i sestro Bošnjakinjo kad toliko voliš Bosnu, i kad toliko voliš zapjevati “Moj dilbere…” ili našu navijačku himnu: ” Haj’mo Bosno, 33 Bosno, haj’mo Hercegovino”, kako onda brate Bošnjo, i sestro Bošnjakinjo tvoj sin i tvoja kćerka ne pričaju bosanskim jezikom??? Ili pričaju malo bosanski, a puno engleski. Tek smo sedamnaest godina u Britaniji, a s djecom pričamo engleski jezik, pored našeg bosanskog jezika. Jezika na kojem si ti pričao sa svojim babom, nanom, braćom, komšijama, rođacima. A sad, kad imaš svoje dijete, dio tebe, tvoje krvi i mesa, tvoje dijete za koje ulažeš sve, trudiš se, umaraš se, štediš samo da bi njemu bilo sve potaman, a to tvoje dijete priča na engleskom jeziku s tobom, pa se pojedini i ponose time. Bošnjo moj i Bošnjakinjo moja, zar te to nimalo ne boli?? Bošnjo moj, o ti koji si najsretniji ujutro jer ti dan počinje jutranjom bosanskom kahvom koju ti je hanuma skuha – kamo te na bosansko sijelo pa da i tamo popijemo bosansku kahvu. Bošnjo moj, ti nisi i ne smiješ zaboraviti ko si, odakle si – pa ne dozvoli onda ni svom sinu, a ni svojoj kćerci da zaborave odakle su. Oni su tvoja krv i tvoje meso, poduči ih onako kako su tebe tvoja mama i tvoj babo učili. Pa kad sinovi vaši, i kćerke vaše budu pričali o Bosni, neka pričaju s ponosom i na bosanskom i na engleskom jeziku. Sedin Joldic Sport Predstavljamo: Selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske ZASLUŽNO SU PRVI NA SVIJETU Uz puno poteškoća zbog nedostatka sredstava uspjeli doći u Italiju i osvojiti titulu prvaka na Svjetskom prvenstvu u malom nogometu SSDBiH Novi šampion bosanskohercegovačke dijaspore je selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske. Mladići u kockastim dresovima pokazali su najviše i prema ocjenama svih prisutnih proteklog vikenda zasluženo se popeli na tron. Siniša Jukić, tehniko ekipe Hrvatske, zahvalio je na našim čestitkama i onda predstavio šampione i govorio o načinu na koji su došli u Italiju: Dječaci iz Zagreba -Ekipa se sastoji od dječaka zagrebačkog naselja Kozari putevi, koje je većinom naseljeno tijekom rata ljudima pridošlim iz Bosne. Htio bih vam reći kako smo uopće saznali za turnir i kako smo se odlučili nastupati. Počelo je sve prošle godine sa prvenstvom u Kladuši. Gospodin Isak Hodžić izrazio je želju da nastupimo na turniru u Kladuši. Inače, kapetan ekipe Senad Ibrić je bio kapetan NK Nura, nogometnog kluba koji se natječe u Prvoj zagrebačkoj ligi. Klub se nalazi uz samu džamiju i u biti je klub Islamske zajednice Hrvatske. Kako je Senad iz Kozari puteva i odrasli smo svi zajedno, te kako gotovo svakoga dana igramo mali nogomet zajedno na kvartovskom igralištu i na raznim turnirima, predložio je gospodinu Isaku da nas prijavi za natjecanje. Moram priznati, bili smo oduševljeni viđenim u Kladuši, ali isto tako i razočarani pristupom odgovornih ljudi iz Hrvatske, praktički smo bili prepušteni sami sebi. Odmah nakon turnira u Kladuši počeli smo planirati nastup na ovogodišnjem prvenstvu. Međutim, kako to inače biva, vidjeli ste i sami da nismo bili obaviješteni na vrijeme od strane odgovornih zajednica iz Hrvatske, te smo se u zadnji čas prijavili za nastup. Tada stupamo u kontakt sa ljudima iz NK Nura i tražimo financijsku pomoć od njih, te od SABAHA kako bi uspjeli nastupiti na turniru. Naravno, pomoć nam je obećana, ali ostalo je samo na obećanju. Čak nisu niti članarinu platili, pa nam je bilo upitno do zadnjega dana putovati ili ne. Odlučili smo zatražiti pomoć od ljudi iz naselja, a pomogao je i gospodin Elmir Topalović, kojemu srdačno zahvaljujemo. Tako smo uspjeli prikupiti dovoljno sredstava za sam put i članarinu, a ostatak smo pokrili vlastitim sredstvima. Brojni turniri Idemo sad malo na vedriju stranu priče. Uglavnom, dečki već nekoliko godina nastupaju u istom sastavu po raznim turnirima u Zagrebu i okolici sa dosta zapaženim rezultatima. Od jačih turnira spomenuo bih Sesvete, nasupale su 64 ekipe, poraženi smo u finalu od aktualnih prvaka Hrvatske u malom nogometu. Niz manjih turnira smo osvojili, kao i turnir u Sv. Ivanu Zelini, koji je izuzetno jak zimski turnir. Nekoliko igrača iz ekipe je igralo po raznim turnirima u Bosni sa isto zapaženim rezultatima. Ernad Mašić, Darko Duvnjak i Ivica Majić osvojili su turnir u Banovićima. Jedno vrijeme nismo nastupali zajedno zbog raznih trzavica, ali smo shvatili da smo najbolji i da najbolje funkcioniramo dok smo svi na okupu. Međutim, najviše se uigravamo igrajući mali nogomet u naselju i tu smo svakodnevno jedni drugima najljući protivnici. Većina igrača su u radnom odnosu, samo je Goran Jurakić imao zapaženiju ulogu u velikom nogometu igrajući jedne sezone za NK Croatiu Sesvete u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Mašić se okušao u malom nogometu nastupajući jedno vrijeme za tadašnje prvake Hrvatske Nacional igrajući s njima po raznim turnirima diljem zemlje. Ibrić i danas nastupa za NK Nur, Majić je igrao nekoliko sezona u niželigašima, a sada samo igra mali nogomet na raznim turnirima. Na kraju, želio bih zahvaliti domaćinima u Bielloj i Svjetskom savezu dijaspore Bosne i Hercegovine na odličnom prijemu i organizaciji Prvenstva. Vidimo se iduće godine u Švedskoj, u koju ćemo doći braniti naslov. Koga su pobijedili Do finalne utakmice reprezentacija Bosanaca i Hercegovaca iz Hrvatske izvojevala je sve pobjede. U grupnoj fazi na otvaranju pobijedili su 34 šampione Amerikance rezultatom 2:0, potom su do nogu potukli Wels kome su dali pet golova (5:0) i Francusku koju su tukli 6:1. U četvrtfinalu do nogu su potukli Dance (6:0), potom Švedsku, koju Sastav ekipe: Senad Ibrić, kapetan ekipe rođen je u Zagrebu 1982. godine. Roditelji su mu prije rata došli u Hrvatsku iz Tuzle. Golman ekipe Dario Jukić, rođen 1991. godine zajedno sa roditeljima došao je tijekom rata iz Kotor-Varoši. Ivica Majić, rođen je u Zagrebu 1987. godine, a roditelji su mu iz Dervente. Ernad Mašić, rođen u Zagrebu 1988. godine, roditelji su mu iz Bosanskog Novog. Goran Jurakić, rođen u Derventi 1986. godine za vrijeme rata došao je u Zagreb zajedno sa roditeljima. Darko Duvnjak, rođen je u Doboju 1992. Godine. Mario Jurić rođen je 1991. godine u Gradačcu. Vedran Alibegović rođen je 1985. godine u Zagrebu, roditelji su mu iz Skender-Vakufa i Banje Luke. Dino Subašić rođen u Ključu 1988. godine. Mario Bilanović 1992. godine rođen je u Kotor-Varoši. Elvis Spahić rođen je 1985. godine u Zagrebu, roditelji su mu iz Zenice. su pobijedili istim rezultatom kao selekciju Welsa, da bi se u finalu sreli sa pravim protivnikom, dotadašnjim šampionima Amerikancima. Ovaj put do pobjede su morali doći nakon izvođenja penala, u regularnom toku bilo je 1:1 a u lutriji zvanoj kazneni udarci imali su više sreće i realizovali sva četiri penala i u konačnom zbiru pobijedili 5:4. Sport Engleska NAJBOLJE OBUČENA EKIPA Titulu najljepše obučene ekipe na proteklom Svjetskom prvenstvu dijaspore u malom fudbalu/nogometu dobila je selekcija naših Engleza. Za ovu priliku dresove im je obezbijedio njihov dugogodišnji igrač Arnes Pobrić koji radi na poslovima marketinga u Warwickshire County Cricket Club u Birminghamu. Englezi su nastupili u izuzetno kvalitetnim kriket dresovima ovog kluba. Nažalost, rezultati nisu bili u skladu sa izgledom selekcije. Tim naših Engleza nije prošao grupnu fazu. U prvoj utakmici pretrpili su poraz od 3:1 od ekipe Švedske, a definitivno su se oprostili od takmičenja neriješenim rezultatom. smo pouku i iduće godine gledaćemo Sportska (ne)sreća U tri utakmice Engleska je dala svega dva gola, a Arnes Pobrić to ovako tumači: "Jednostavno lopta nije htjela u mrežu. U utakmici sa Italijom napravili smo 5-6 stopostotnih šansi, ali lopta nije htjela u gol. Protiv Švedske u prvom poluvremenu napravili smo nepotrebne izmjene i u toj tranziciji primili dva gola od kojih se nismo mogli oporaviti do kraj meča. Žao mi je što smo ispali, jer nas niko nije nadigrao, nismo imali sportske sreće, a Arnes Pobrić - donator da osim titule najbolje obučene ekipe osvojimo i nešto konkretnije. Na kraju koristim priliku da zahvalim našim domaćinima u Italiji koji su dali svoj maksimum da ovo bude jedno od najbolje organizovanih takmičenja”. Engleska nakon neriješene utakmice sa osim toga u zadnji čas ostali reprezentacijom Italije. Treća smo bez dvojice napadača utakmica s timom Slovenije bila je samo Amira Pajića i Admina Isića. Šta je tu je, formalnost i obje ekipe su se zadovoljile idemo dalje. Iz ovog takmičenja izvukli Igrali su Za selekciju naših Engleza nastupali su: Isa Berdemaj, Arnes Pobrić, Zerin Alimajstorović, Zarif Mujanović, Aldin Kahriman, Demir Kurtović, Muhamed Hukanović, Jasmin Odobašić, Samir Jakupović, Nedžad Mehdić, a sa klupe su ih vodili Šemso Kalabić i Anes Cerić. Poslije Svjetskog prvenstva u malom fudbalu/nogometu SELEKCIJA WELSA NIJE IMALA SREĆE Žrijebom su se našli u najtežoj grupi sa finalistima Hrvatskom, Amerikom i odličnim timom Francuske Po drugi put na Svjetskom prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/ nogometu učestvovala je selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Welsa. prinijela i činjenica da su momci iz ekipe Welsa voljom žrijeba morali igrati dvije utakmice zaredom, što su fizički spremniji Amerikanci i Hrvati znalački kaznili. Ipak, cijela ekipa je više nego zadovoljna ovim takmičenjem, kompletnom atmosferom i odličnom organizacijom i naravno za to sve čestitke idu na adresu SSDBiH i domaćina u Bielloj. Nažalost, ni ovaj put nisu imali sreće i ostaće upamćeni kao ekipa koja se prva oprostila od daljeg takmičenja. Naime, voljom žrijeba našli su se u najtežoj grupi sa finalistima Hrvatskom , Amerikom i odličnim timom Francuske. Izgubili su sve tri utakmice tokom kojih su dali jedan gol, a primili 14. Nermin Behlić, vođa ekipe, priznao je da se nisu nadali ovako jakom takmičenju, a još manje su se nadali ova- Sastav ekipe: Arnel Jakupović, Armin Dizdarević, Muhako teškoj grupi. Osim toga rem Paratušić, Amel Šahbaz, Sabhudin Saldumović, Denis lošem rezultatu sigurno je do- Paratušić, Adis Balić i Bahrija Paratušić, a sa klupe ih je vodio Nermin Behlić. 35 HABER HABER Sport Demir Kurtović izbliza OD BOSANSKE KRUPE DO GORDOG ALBIONA Ovaj talentovani student Fakulteta za sport i menadžment dobio poziv da igra u reprezentaciji Engleske u malom fudbalu Svojevremeno smo pisali o Demiru Kurtoviću, 21-godišnjem mladiću iz Bosanske Krupe, koji je kao tek prohodala beba sa svojim roditeljima krajem 1992. godine stigao u Englesku, kao o prvom Bosancu koji je postao član fudbalske akademije premijerligaša Leedsa. Potom smo pisali o njemu kao o najmlađem članu reprezentacije Bosanaca i Hercegovaca iz Engleske koji učestvuje na svjetskim prvenstvima bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu. Kanade". Naredno prvenstvo bh. dijaspore u Bielloj možda je prilika da se pojavi i selektor malonogometne reprezentacije i na licu mjesta vidi da li u dijaspori ima "štofa" za BiH selekciju. Sudeći prema Demiru Kurtoviću, talenata ima u svim timovima. Na potezu je Fudbalski/ nogometni savez Bosne i Hercegovine. U selekciji Engleske Bosanka Lucia Kimani ispunila olimpijsku normu Na jučer održanom maratonu u Krakovu Povod ovom tekstu je što je Demir, sada student treće godine Fakulteta za sport i menadžment u Ledsu, dobio poziv engleske reprezentacije u malom fudbalu - Futsalu da brani boje Gordog Albiona. Naravno, informaciju više dao nam je sam Demir Kurtović. Evo šta nam je rekao: Bosanskohercegovačka atletičarka Dijaspora je puna talenata Pošto ovo nije prvi slučaj da se olahko odričemo naših talenata širom svijeta, pitali smo Demira šta je s bosanskohercegovačkim dresom, da li je bilo kontakata i želje da zaigra za bh. reprezentaciju. “ Naravno da je bilo kontakata i želje da zaigram za BiH, jer ja nisam ni sanjao da bih mogao obući engleski dres. Svojevremeno, moj otac je posredstvom svojih prijatelja kontaktirao sa gospodinom Muhamedom Poričaninom, čovjekom zaduženim u Fudbalskom savezu BiH za mali fudbal i osim kurtoaznih obećanja nikakav poziv nije uslijedio. Vjerovatno u našoj zemlji ima dosta dobrih igrača pa im mi iz dijaspore nismo baš previše potrebni. Bilo kako bilo, moja neostvarena želja je dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, kaže Demir. " Već tri sezone igram mali fudbal u engleskoj prvoj ligi i član sam F.C Scheffielda. Borimo se za play off i imamo velike šanse da se plasiramo u završnicu takmičenja. Sheffield F.C je jedan od najboljih klubova trenutno u Engleskoj, tri puta smo bili prvaci, a osim toga ove godine se nadamo plasmanu za UEFA cup. Ja sam jedini Bosanac u Sheffieldu, standardni sam član ekipe. Engleski savez je na prijedlog mog trenera poslao skaute koji su pratili moju igru na desetak utakmica i nedavno mi je selektor Pete Sturgess uputio poziv da Demir Kurtović dođem u kamp engleske reprezentacije u Nottinghamu. Ova ponuda mi je puno značila i prihvatio sam je, otišao sam u kamp, solidno se pokazao i primili su me u selekciju Engleske. Inače, ekipa Engleske je odličan tim, ima nekoliko igrača koji igraju u raznim evropskim zemljama, a prijatno me je iznenadio Douglas Reed koji je na hrvatskom jeziku razgovarao sa mnom, a jezik je odlično naučio jer je već nekoliko godina član malonogometnog kluba Uspinjače iz Zagreba. Naravno, na meni je sada da se dalje dokazujem i dobijem zadovoljavajuću minutažu. Biće žestoko u Italiji *Za dvije sedmice nastupićeš u Italiji i braniti boje Bosanaca i Hercegovaca na 9. svjetskom prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu. Kakav plasman svoje ekipe očekuješ? „Iskreno rečeno, svako dosadašnje prvenstvo bilo je bolje od prethodnog. Sudeći prema informacijam koje imam, mnoge ekipe su se pojačale i odlučile da u Italiji osvoje medalju. Engleska ekipa se takođe pojačala, podmladila i očekujem da ćemo ući u borbu za medalje sa selekcijama Bosanaca i Hercegovca iz Belgije, Amerike, Austrije, Slovenije, Holandije i Norveške. Naravno, svako prvenstvo donese i nova iznenađenja pa tako niko od pobrojanih ekipa možda ne osvoji naslov prvaka. Možda to pođe za nogom timovima iz Danske, Hrvatske ili 36 Lucia Kimani, članica AK Borac iz Banja Luke, osvojila je prvo mjesto i ispunila olimpijsku A normu na jučer održanom maratonu ''Cracovia Marthon'' u Krakovu (Poljska). Kimani je već dva puta istrčala rezultat bolji od olimpijske norme, ali oba puta na maratonima koji nisu bili na kalendaru Međunarodne asocijacije atletskih federacija (IAAF), saopćeno je iz Olimpijskog komiteta BiH. Uspjehom u Krakovu s rezultatom 2:36.54, Kimani je osigurala učešće na olimpijadi u Londonu ove godine. Iz štampe PREMINUO DIREKTOR DJEČIJEG DOMA BJELAVE AMIR JE NEIZMJERNO VOLIO DJECU Od posljedica srčanog udara u četvrtak navečer preminuo je Amir Zelić u 55. godini * Djeca u šoku čekaju da se pojavi na vratima Tuga i bol za prerano preminulim direktorom Amirom Zelićem osjeća sa ne svakom koraku Dječijeg doma Bjelave. Sve je neuobičajno tiho, ne čuje se dječija graja, a na ulazu brojne posjetioce dočekuju knjiga žalosti, cvijeće i Zelićeva slika. Behka Hrvat, dugogodišnji odgajatelj u ovoj ustanovi, kaže da ih je sve šokirala iznenadna smrt ovog, prije svega velikog čovjeka, pa direktora. Znao je i volio raditi sa djecom, kojoj je njihov "babo" značio mnogo. Zelić je preminuo u četvrtak navečer od posljedica srčanog udara. Imao je 55 godina. Otac, ne direktor Izgubili smo nesebičnog, požrtvovanog i dobrog čovjeka sa kojim smo dugo godina dijelili uspone i padove, dobro i zlo. Ovaj posao je mogao raditi samo onaj ko neizmjerno voli djecu. Toliko ljubavi im je pružao na svakom koraku i pazio ih kao da su njegova rođena djeca. Bio im je otac, a ne direktor. Nijednog trenutka ničim nije pokazivao da je bolestan i u četvrtak je sasvim normalno obavljao svoje poslove. Još ne možemo da povjerujemo da se ovo desilo, a i djeca kao da očekuju da se da će se svaki čas pojaviti na njihovim vratima, sa suzama u očima govori Behka. U prošlu nedjelju, na godišnjicu smrti šestero štićenika, Zelić je zajedno sa svojim uposlenicima posjetio mezare djece tragično nastradale 2007. godine u Domu prilikom požara. Ovaj nemili događaj izuzetno je teško pao vaspitačima i odgajateljima, a pogotovo direktoru Zeliću, koji je čak bio i optužen, iako je svima bila poznata njegova ogromna briga za djecu koja su mu bila povjerena. Neiskazana želja - Našeg direktora nema, ali mi, njegove kolege, moramo dalje raditi sa djecom. Znamo da bi i on to volio. Zato obećavamo da ćemo nastaviti put i misiju koju je započeo, jer vjerujemo da je to njegova neiskazana posljednja želja. Nikada ga nećemo zaboraviti, jer nam je ostavio najljepše uspomene, naglasila je Hrvat. Dženaza Amiru Zeliću bit će obavljena danas u 14 sati na mezarju Faletići 2 u Sarajevu, a prethodit će joj komemoracija koja je zakazana u 12 sati u prostorijama Dječijeg doma Bjelave. Obilježavanje 100. godišnjice od potonuća: I ČETVORICA BOŠNJAKA STRADALA NA “TITANICU” Njima će biti otkrivena spomen-ploča u gradskom parku u Bosanskoj Krupi U Bosanskoj Krupi na poseban način bit će obilježena broda "Titanic", na kojem su se u trenutku potonuća nalazila i četvorica Bošnjaka iz Bosanske Krupe: Ejdo Rekić, Husin Sivić, Ćerim Balkić i Redžo Delalić. Njima će biti otkrivena spomenploča u gradskom parku. Oni su poslije kopnenog puta preko Austrije i Švicarske, gdje su u Sent Galenu kupili karte za "Titanic", došli do Sautemtona i tu se ukrcali na brod. Za njihovu sudbinu nije se ništa znalo više od 90 godina, sve dok podaci nisu objavljeni u knjizi "100 godina Bošnjaka u Americi", a potom preneseni i u "Dnevnom avazu". Kako kažu najstariji stanovnici njihovih mjesta, moglo se samo čuti da su "stradali na moru", ali do 2006. niko nije spominjao "Titanic". Od Esada Rekića, kojem je Ejdo Rekić bio pradjed, saznali smo da Ejdi kobni put nije bio prvi pohod na SAD. Tamo je, naime, bio još 1906., da bi se potom vratio i ponovo, "trbuhom za kruhom", krenuo put Amerike, tog puta vodeći sa sobom Sivića, Balkića i Delalića. Nijaz Tatarević iz Bosanske Krupe jedan je od potomaka rahmetli Ejde Rekića. On je ovih dana na tragu da 37 u Švicarskoj dođe do podataka o kupovini karata za "Titanic". Rekić i danas ima potomke u svom rodnom mjestu, dok se o potomcima preostale trojice još ništa ne zna. Iz Štampe AS RATKO MLADIC TRIAL BEGINS, FOLLOWERS ARE POISED TO TAKE POWER IN SREBRENICA A ruling this week means Muslims who fled Srebrenica will no longer be able to vote there, making a Bosnian Serb mayor likely Ratko Mladic, the Bosnian Serb warlord of the 1990s, goes on trial for genocide next week at the UN war crimes tribunal in The Hague, almost 17 years after his forces sealed control of eastern Bosnia through the mass murder of more than 8,000 Muslims at Srebrenica. Following a decision in Sarajevo this week, however, Mladic's followers are poised finally to take political power in the small hilltown whose name has joined Guernica and Oradour in the horrors of history lists. Deciding on the conduct of local elections in Bosnia in October, the country's election authority declined to make Srebrenica an exception that would have enabled native Bosnian Muslims who escaped the slaughter to vote for the mayor there. Srebrenica is an exceptional place, the sole site in the 199295 war where the gravest crime of all, genocide, was perpetrated, according to the judges at the international tribunal. Mladic's political boss, Radovan Karadzic, is also being tried on genocide charges in The Hague because of his perceived responsibility for the Srebrenica massacre. The town was granted exceptional status in 2008, allowing Bosnian Muslims from Srebrenica but no longer living there to vote in the local elections. The result is Srebrenica has a Bosnian Muslim mayor, Camil Durakovic. But the likelihood is that from October the town will fall under a Bosnian Serb mayor and a government in denial about Europe's worst atrocity since the Nazis. overran it in July 1995 and murdered 8,100 men and boys in just a few weeks. Srebrenica remains a form of enclave, a Bosnian Muslim-governed island in the Serb half of Bosnia, whose strongman leader, Milorad Dodik, plays down the crimes committed and regularly calls for the breakup of Bosnia-Herzegovina. awarding Srebrenica a special status. This week's decision on the running of the election looks final, but could be overturned by the international powers who continue to wield lastresort absolute authority in Bosnia, although they are reluctant to use it. Valentin Inzko, the Austrian diplomat who is the international high representative, is said to be sympathetic to the Bosnian Muslim case, but has been overruled by western ambassadors in Sarajevo who believe Bosnia's feuding politicians need to sort out their problems and stop passing the buck to the international community almost two decades after the end of the war. There were 30,000 Bosnian Muslims in Srebrenica before the war, 80% of the population. There are now little more than a 10th of that, with the population split roughly evenly between Bosnian Muslims and Serbs. But Durakovic said the electoral rolls showed Bosnian Serbs outnumbering Muslims 2-1. "We want the people who were born here and who had to escape the mass murder to be able to vote in Srebrenica," said Durakovic. "Otherwise the town will be taken over by politicians who propagate lies, who negate the genocide." "It is not viable for the international community to care more for the electorate than the politicians themselves," said a western diplomat. "It must be up to the parties to deal with a situation like this in a timely and co-ordinated manner, not rely on the international community to impose solutions lastminute." During the war, Srebrenica was a Muslim enclave in an area controlled by the Serbs until Mladic's forces The Americans have taken the lead on the controversy, say western diplomats, and have opposed 38 "Unfortunately, the Americans don't want to support us this year," said Durakovic. "This is a legal, political, moral, and humanitarian question. The international community has its obligations. But it is not on the side of the victims." The Muslims who escaped the massacre live mainly in the other half of Bosnia, the MuslimCroat federation. The two main parties there, the governing social democrats and the Muslimdominated Democratic Action Party, are accused of doing little to resolve the issue in favour of the Srebrenica Muslims, not least because it could dent their voter support elsewhere in their own half of the country. "We need to get the election law changed … Srebrenica needs to be an exception," said Emir Suljagic, who survived the massacre and wrote a memoir about his experiences in 1995. "We can't allow genocide to be a way of legalising and legitimising the takeover of bits of this country." Guardian BOSNIA REMEMBERS: EMPTY CHAIRS LAID OUT IN SARAJEVO IN MEMORY OF 11,541 KILLED 20 YEARS AFTER BLOODY CONFLICT BEGAN Chair laid out for every man, woman and child killed in conflict Sarajevo siege went on for 44 MONTHS Empty chairs were laid out in Sarajevo today in honour of the 11,541 people killed in the city during the Bosnian war which began exactly 20 years ago. The seats - lined up along the city’s main street - were left empty in memory of the victims of the 44-month Serb siege of the city. Hundreds of the chairs are small representing the children slain in the conflict. Exhibitions, concerts and performances are being held across the city today two decades after the conflict began on April 6, 1992. ‘This city needs to stop for a moment and pay tribute to its killed citizens,’ said Haris Pasovic, organizer of the ‘Sarajevo Red Line.’ The Serb siege of Sarajevo went on for - 11,825 days - longer than the World War II siege of Leningrad, now St. Petersburg.
© Copyright 2024 Paperzz
