haber Broj 67 Januar-Februar 2013 cijena jedna funta HOLOCAUST MEMORIAL DAY 2013 Iz Networka London - Migrant and Refugee Women Awards POČASNA NAGRADA BOSANKI EMINI Emina Hadžiosmanović, uposlenica Bosnia UK Networka iz Birminghama, treba da doktorira na studiju psihologije, a svaki slobodan trenutak koristi da pomogne starijim bosanskohercegovačkim izbjeglicama. Veliki hobi pisanje Pet ekstra žena-djevojaka iz Velike Britanije, koje su u ovu zemlju došle kao izbjeglice, povodom Internacionalnog dana žena na prigodnoj ceremoniji “Migrant and Refugee Women Awards 2013”, koja je održana proteklog vikenda u The Royal Festival Hall u Londonu, dobilo je zaslužna priznanja “Žena godine”. Među njima je i 25-godišnja Bosanka Emina Hadžiosmanović, uposlenica Bosnia UK Networka iz Birminghama i doktorant na studiju psihologije na Univerzitetu u Nottinghamu. Njoj je pripala počasna nagrada koja dobiva na težini kada se zna da je ista takva nagrada dodijeljena mladoj iranskoj rediteljici Thini Gharavi, čiji je film “I am Nasrine” prošlog mjeseca bio nominovan za prestižnu filmsku nagradu BAFTA. Nakon upućenih čestitki pitamo Eminu kako se osjeća kao počasni pobjednik: “Iskreno rečeno ovakve nagrade gode i veoma mi je drago da su organizatori iz The FORUM prepoznali moj doprinos u radu s bosanskohercegovačkom zajednicom u Birminghamu. Naravno, koristim priliku da uputim jedno veliko HVALA mom menadžeru Anesu Ceriću i Izvršnom odboru Bosnia UK Networka koji su me nominovali, pomogli oko izrade portfolia i zaista uložili ogroman trud da dobijem ovu značajnu nagradu. Inače, ja u našoj organizaciji radim od marta 2011. godine, i glavna zadaća mi je pomoć starijim bosanskohercegovačkim osobama koje nisu u mogućnosti da rješavaju svoje svakodnevne životne i zdravstvene probleme. Dijapazon usluga je veliki od odlaska ljekaru s njima do ispunjavanja raznih aplikacija. Uglavnom, ja sam tu kada im treba pomoć. Uporedo s tim ove godine završavam doktorat kliničke psihologije na Nottingham univerzitetu u Velikoj Britaniji. Nova vrsta psihoterapije Tema mog doktorskog rada su posljedice rata na psihičko stanje ljudi u Bosni i Hercegovini i bosanskohercegovačkih izbjeglica u Velikoj Britaniji. Isto tako istražujem volju za pomirenjem između naroda na našim prostorima i kakvi su međusobni odnosi danas. Takođe, prošlog ljeta nakon izlaganja svojih ideja za projekat psihoterapija, ideja mi je usvojena i dobila sam Rayne Fellowship for Refugees od te orgnizacije u Londonu i svu podršku da realizujem tu ideju. Cilj tog projekta je da se prvi put u Velikoj Britaniji pruži nova vrsta psihoterapije osobama koje su bile izložene ratnim traumama. U sklopu s ovim radom imam namjeru da osnujem organizaciju koja će se isključivo baviti psihoterapijom. Naravno, tu će osim naših ljudi biti uključeni i pripadnici britanske vojske koji imaju dosta posttraumatskih problema nakon svih ovih ratova u kojima učestvuju”. Kako rad s osobam s PTSP stresom izgleda u praksi u Velikoj Britaniji, koju terapiju koristite i kakav je vaš pristup takvom jednom pacijentu: prepričavanje najtraumatičnijih događaja koji su se desili u toku životnog perioda pojedinca. Koristi se vrlo jednostavan pristup koji omogućava pacijentu da što detaljnije opiše te događaje kako bi se dovoljno izložili tim negativnim emocijama i prešli preko trauma, da bi došlo do umanjenje simptoma nakon samo par terapija. Trenutno je rano govoriti o rezultatima jer rad je još uvijek u toku, ali prema mom dosadašnjem iskustvu mogu pretpostaviti da će rezultati biti pozitivni. Ljubav prema Bosni O Emini Hadžiosmanović pisali smo u više navrata, kada je magistrirala na Oxfordu, kada je napisala svoju prvu knjigu, jer njen veliki hobi je pisanje: “Ljubav prema pisanoj riječi otkrila sam u srednoj školi kada smo dobili zadaću da napišemo temu o nezaboravnom putovanju. Ja sam opisala napuštanje Bosne i kako sam kao izbjeglica došla u Veliku Britaniju. Pozitivna reakcija moje profesorice engleskog jezika me je inspirisala da počnem pisati sa svojih 14 godina. Glavna tema za mene j e bio rat u “Terapija koju koristim zove se “Narra- i BiH, tive Exnapisala sam knjigu “Život između dva Emina Hadžiosmanović svijeta” koja posure Therapy” (naranije objavljena zbog tivno izlaganje) i to je vrsta psihoterapije koja pokušava da finacijskih razloga, naime još uvijek umanji simptome trauma kroz razgovor i tražim izdavača. Jedno poglavlje ove knjige sam poslala 2 Iz Networka na natjecanje, gdje sam osvojila prvo mjesto na Univerzitetu na Oxfordu. Osvajala sam nagrade za svoje pisanje, pisala sam za novine i razne magazine u Velikoj Britaniji. Predstava koju sam napisala o Bosni bila je izvedena u teatru “Birmingham Repertory Theatre”. Rukovodila sam kreativnim projektom, gdje sam motivirala ljude različitih nacija u Velikoj Britaniji da pišu o svojim kulturama, koje sam objavila u knjizi “Undocumented”. Isto tako sam spremila knjigu poezije koja se zove ‘Ljubav i rat’ i ona takođe čeka bolju ekonomsku situaciju.” Za kraj pitanje vidi li Emina sebe u Sarajevu u svojoj Bosni i Hercegovini? -Bosnu i Hercegovinu smatram svojom domovinom i imam veliku želju da se jednog dana vratim u svoj rodni grad Sarajevo. Ali isto tako sam svjesna teške ekonomske i političke situacije u Bosni, ali ipak slobodno mogu reći da me srce vuče ka Sarajevu. Ukoliko bih našla zaposlenje, rado bih se vratila. Bosna je jedna i jedina. 2013 MIGRANT AND REFUGEE WOMEN AWARDS Five extraordinary women were honoured on International Women’s Day, at The 2013 Migrant and Refugee Woman of the Year Awards Ceremony at the Royal Festival Hall in London as part of the Women of the World Festival. THE 2013 JOINT WINNERS ARE: Remzije Sherifi, Kosovan Glaswegian, former journalist, who began volunteering within 10 days of arriving in Scotland in 1999 from a refugee camp, despite not speaking English and being seriously ill. Remzije now runs Maryhill Integration Network (MIN) where she supports migrants and Scottish people. Constance Nzeneu, a Cameroonian from Cardiff, a lawyer who fought for her right to stay for three years and now leads Women Seeking Sanctuary Advocacy Group Wales (WSSAG) which supports other women seeking protection in the UK. YOUNG WOMAN OF THE YEAR Cynthia Masiyiwa a young Zimbabwean and playwright, Chair of the Speaking to celebrate.” Londoner who arrived at the age of 15 Together media award panel said: “In a THE SPEAKING TOGETHER MEand grew up to become an organiser, world where so many people are in the DIA AWARD WINNERS ARE: leader, and change maker with Citizens move it is important not only for them Print - Zoe Williams,The Guardian, ‘Evicting asylum seekers? We just folUK and Active Horizons where, among low orders'. First runner up in the print other things, she helped employ 60 category was Annie Brown from the young people during the Olympics. Daily Record in Scotland. Broadcasting - Jackie Long at Channel HONORARY WINNERS 4 News ‘Is the UK Border Agency fit Tina Gharavi, a Filmmaker and Geordie but also for us that the voices of those for purpose? A damning report by the from Iran, author of the amazing BAFTA who are forced to make their journeys be chief inspector of borders and immigranominated feature film, I am Nasrine, a heard. That's why I am delighted to be tion has raised serious questions over the coming-of-age story about a young Irapart of this award to elaborate excellent UK Border Agency's competence'. Runnian teenager seeking sanctuary in the ner up in the Broadcasting category was UK. ITV’s Ronke Phillips. Emina Hadziosmanovic, honorary winner of the Young Woman of the Year Award, a Bosnian from Birmingham, currently back in Sarajevo working on her PhD in clinical psychology to find new ways to help those suffering from PTSD. The Ceremony was hosted by broadcaster Samira Ahmed who said: “The political tension around migration is so high now and even sympathetic coverage of migrant women, especially, from refugee backgrounds tends to be about them only really as victims. So I was intrigued by awards that would celebrate the positive contributions such women have made to British society, as individuals, and challenge some of our sweeping assumptions about them.” This year’s Awards also saw the launch of the Speaking Together media award for outstanding media coverage of women and migration. Gillian Slovo, novelist Zrinka Bralo and Meho Jakupović (secretary of BH UK Network) reporting of women and migration. And what a pleasure it has been to discover that despite all the prejudice and stereotypes that exist, there is so much well written, well researched media coverage 3 Online - Len Grant, Life Without Papers: stories of undocumented migrant families and young people. Zrinka Bralo, Director of The Forum and founder of the Awards in 2012 said: “Our Women of the Year were nominated by their peers and the people they support. Their communities recognise them as powerful agents for change, as outspoken advocates for the vulnerable, as women who are willing to take risks not only in speaking out, but also in standing up to those who have control over their lives. These women are essential for how modern Britain is and should be - just, fair, hard working and respectful of difference and diversity. They are the quiet forces in our communities and these awards shine a light on their extraordinary achievements.” Iz Networka Birmingham DAN NEZAVISNOSTI BIĆE OBILJEŽEN 30. MARTA Zbog prezauzetosti sportskih dvorana tek za subotu, 30. marta uz prigodan kulturnosportski program u Birminghamu je predviđeno centralno obilježavanje Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji u organizaciji Bosnia UK Networka. naših timova iz Londona, Borehamwooda, Coventria, Birminghama, Derbia, Leedsa, Manchestera, a kao specijalni gost najavljena je reprezentacija Bosanaca i Hercegovaca iz Republike Irske kojoj će ovaj turnir poslužiti za uigravanje ekipe pred naredni šampionat u Švedskoj. U prvom dijelu manifestacije u Birmingham International Futsal Areni sa početkom u 12 sati održaće se Drugi memorijalni fudbalski turnir "Irhad Duraković" posvećen rano preminulom mladom fudbaleru iz Londona, koji je u dva navrata nastupao na svjetskim prvenstvima dijaspore. Inače, na turniru će selektor Faruk Selman iz Londona izabrati reprezentaciju naših građana koja će braniti boje Engleske na narednom Desetom svjetskom prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu koje će biti održano u Švedskoj od 3. do 5. maja 2013. u gradu Vesterasu. Na turniru se očekuje učešće U drugom dijelu programa, onom zabavnijem, koji će biti održan u sali Birmingham Community Association biće podijeljene medalje i pehari i predstavljena selekcija koja će nastupiti na Svjetskom prvenstvu dijaspore. Potom će o Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine i njegovom značaju za sve prisutne govoriti predsjednica Bosnia UK Networka dr. Zdenka Besara. Nakon toga svi će imati prilike da uživaju u muzici Alena Osmanovića, Srebreničanina s privremenom adresom u Dablinu. BOSNIA HOUSE VIY PROJECT WITH SOUTH AND CITY COLLEGE B’HAM Here at the Bosnia House, We Have started a Project at the beginning of the year call VIY that we have mentioned before, now we are at the stage that the students involved are going to be assessed by South and City College Birmingham who are taking part with City & Guilds who has set a structure to awards pro- vides qualifications, assessment and a training support service. Alan from the college is helping with the assessment and making visits to the Bosnia House to carry-out the units needed for the student to gain the qualification, there are three levels so the more actives done e.g. Painting, Plumbing and Carpentry so Alan will be asking simple question to what are the correct tools needed for the right job also more important questions related to health and safety issues. Also all students will be assessed with doing at least thirty hours so the Alan can pay attention with all students and help complete and follow as many criteria’s as possible so students can achieve the maximum credentials. VIY project will now have support from South and City College 4 Iz Networka ovog. Bosanska kuća Birmingham BOSANCI I HERCEGOVCI OBILJEŽILI INTERNACIONALNI DAN MATERNJEG JEZIKA Eldin Bašić prezentacijom o bosanskom jeziku predstavio historijat našeg jezika, naše bosansko jezično i književno blago sa tradicijom od oko 1000 godina Uoči Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se 21. februara obilježava od 1999. godine, a proglašen je od strane UNESCO-a, u večernjim satima u četvrtak u prostorijama Bosanske kuće održana je prezentacija na temu “Bosanski jezik”. Ova prezentacija je dio većeg projekta koji se organizira u Tuzlanskom kantonu. Također, ista prezentacija je održana i u Derbyu u subotu, 23.02. i s razlogom se može reći da je prisutna publika u oba grada uživala. Prezentaciju je započeo Bahrija Nastup učenika BH dopunske škole Birmingham kao nekadašnji učenik u bivšoj Jugo- slaviji. Eldin Bašić je promovisao bosansko blago iz oblasti historije jezika, književnosti i spomenika kulture. Ukazao je na činjenicu da se kod nas u BiH jezik nažalost smatra kao jedno od glavnih političkih pitanja, a uz to i da korištenje bosanskog jezika kod mnogih izaziva strah i predrasude. Naveo je i pokazao mnoge dokaze o postojanju bosankog jezika kroz jedan veoma dugi period. ole. Učiteljica Azra Bašić je pripremila sa horom ” Sevdah” par sevdalinki koje su zabavile sve prisutne i navele ih na razmišljanje o domovini i jeziku kojeg nažalost naša djeca sve manje koriste. Zbog toga nam je drago što je Bosanska kuća mogla doprinijeti jednom događaju poput ŽELIMO DA OBAVJESTIMO SVE ČLANICE BH UK NETWORKA DA ĆE SE TRADICIONALNI, 15. DAN BH DOPUNSKIH ŠKOLA ODRŽATI U LONDONU, 08.06.2013. Vrijeme od11-17 h Eldin Bašić Bašić koji je uveo publiku u temu i objasnio značaj međunarodnog dana maternjeg jezika. Govorio je o svojim iskustvima u učenju maternjeg jezika Adresa: Pimliko Academi, Lupus Street, London SW1 3AT. MAGAZA BRINE O SVOJIM MUŠTERIJAMA Prošle godine u Londonu otvorena je prodavnica MAGAZA u kojoj građani koji vode porijeklo s Balkana mogu naći sve značajnije proizvode iz asortimana poznatih fabrika s ovog područja. Prodavnica je veoma dobro snabdjevena i popularna među našim građanima na Ostrvu. S obzirom da veliki broj potencijalnih mušterija koje žive van Londona, vlasnik Amir Salkić je pronašao tri načina da dođe do njih. O tome za naš list kaže: "Prvi način je direktna prodaja našim ljudima u bosanskohercegovačkim Eko Krantić i Amir Salkić udruženjima. Proteklog vikenda gostovao sam u Bosanskoj kući i 5 na taj način zadovoljio naše mušterije iz Birminghama i Coventria. Drugi način je on line prodaja proizvoda, ona je vrlo jednostavna, kupac ode na našu web stranicu, odabere proizvode i već sutradan ih posredstvom specijalne pošiljke ima na svojoj adresi. Treći način je da sami građani pronalaze prodavnice u svojim gradovima i vlasnicima daju naš kontakt i onda oni putem naše veleprodaje naručuju artikle. Moram vam reći da se najviše traži naša zimnica, ajvar, suho meso i sudžuka, naše brašno, paštete, vegeta, keksi." Iz Networka KAKO PUTOVANJA VAN UK MOGU UTICATI NA VAŠE BENEFICIJE? Pravovremena informacija zlata vrijedna. Ukoliko se na vrijeme ne informišete o svojim obavezama i pravima, možete dospjeti u neželjene nevolje Ukoliko planirate ići van UK (bez obzira da li je riječ o privremenom ili trajnom odsustvu), važno je da se informišete kako će vaše odsustvo uticati na beneficije koje imate. ance Allowance (normalno, prve 26 sedmice privremenog odsustva). Ovaj period može biti produžen ako osoba koja se čuva ide van zemlje na liječenje. Privremeno odsustvo iz zemlje znači da ako odete van zemlje, imate namjeru vratiti se u UK. Ako napustite zemlju privremeno, imate više prava na beneficije nego da odete zauvijek. Kako odsustvo utiče na vaše beneficije, ovisi o tome gdje idete. Na primjer, ako putujete u okviru Evropske ekonomske zone, postoji drugačija procedura u odnosu na slučaj ako putujete van ove zone. Disability Living Allowance and Attendance Allowance (DLA & AA) DLA ili AA će vam biti plaćeni za mak- Privremeno odsustvo se definiše kao odsustvo iz zemlje ne više od 4 sedmice. Stoga, ako primate beneficije i planirate ići van UK na period duži od 4 sedmice, morate informisati: • Onu agenciju koja raspolaže vašim beneficijama (kao što je Department for Work and Pensions Odjel za rad i penzije) • The Housing and Council Tax Benefit lokalni odjel. Ako možete informišite ih o vašoj namjeri da ćete ići van zemlje pismenim putem i sačuvajte kopije pošte koju pošaljete. Rok od 6 mjeseci prije odlaska iz UK je dovoljan period za odjel za beneficije da prime, razmotre vaše pismo i informišu vas o tome šta će se desiti u međuvremenu dok ste van zemlje. Ako ih ne informišete prije odlaska, možete biti preplaćeni i onda ćete biti dužni vraćati određeni iznos ili čak vam mogu zaustaviti isplatu beneficija. Carer’s Allowance (CA): Ako putujete van zemlje bez osobe za koju se brinete, Carer’s Allowance može biti isplaćena prve 4 sedmice privremenog odsustva. Prije odlaska trebate obavijestiti Disability and Carers Service da provjerite hoće li vaša beneficija biti afektirana odlaskom. Ako idete van UK s osobom za koju se brinete s ciljem da brinete o toj osobi, možete primati (CA) sve vrijeme za koje i osoba koju čuvate prima Disability Living Allowance ili Attend- ZDRAVSTVENA KARTICA Za sve koji putuju van Velike Britanije, pozeljno je aplicirati za besplatnu zdravstvenu karticu NHSa, koja se zove EHIC (European Health Insurance Card) tj. Evropska Kartica Zdravstvenog Osiguranja. Uz pomoć kartice, zdravstveni troškovi u drugim drzavama su sa popustom, a unutar zemalja članica Evropske Ekonomske Unije (EEA) čak i besplatni. Za dobijanje kartice, potrebno je ispuniti formular na NHS web stranici: https://www.ehic.org.uk/Internet/ startApplication.do simalno 26 sedmica ako idete van zemlje na privremeni odmor. Prije odlaska vani, uvijek trebate kontaktirati Disability and Carers Service da provjerite hoće li vam primanja DLA biti afektirana. Pravila su drugačija ako se odlučite iseliti trajno. Housing Benefit and Council Tax Credit Ako ste van UK iz bilo kojeg sljedećeg razloga: (odmor, lični razlozi, religijski razlozi, plaćen posao ili volonterski posao), plaćanje će se nastaviti maksimalno za period od 13 sedmica, 6 osim ako se ne namjeravate vratiti kući ili ste izdali vašu kuću. Ako ste van UK iz bilo kojeg sljedećeg razloga: (medicinsko liječenje za vas ili dijete, primate medicinski odobrenu njegu ili pohađate odobrene kurseve) , plaćanje Housing Benefit će se nastaviti maksimum za period od 52 sedmice. Morate se pobrinuti da kontaktirate Council Office koji procesuira ove benefite za vas. Ako vjeruju da ste bili van zemlje više od 13 sedmica ( ili 52 u određenim situacijama), mogu zaustaviti isplatu ovih beneficija. Pension Credit Ako imate preko 60 godina i idete živjeti van UK, možete primati Pension Credit narednih 13 sedmica nakon što se preselite. Ako vaš partner ide bez vas, vaše primanje će se smanjiti nakon 13 sedmica i tada ćete biti plaćeni kao da ste sami. Međutim, prihod i kapital od vašeg partnera će uticati na iznos beneficije koju primate, osim ako ne namjeravate živjeti ponovo zajedno . Ako imate ikakvih pitanja vezano za State Pension ili Pension Credit kontaktirajte Pension Service za dalje informacije. Income Support Pravo na ovo primanje se nastavlja 4 sedmice ako ste primali Income Support neposredno prije vašeg privremenog odsustva, a odsustvo neće biti duže od 52 sedmice, te zadovoljavate jedan od sljedećih kriterija: • Nesposobni ste za posao i jedina svrha vašeg odsustva je medicinski tretman za tu nesposobnost • Imate partnera koji ide u inozemstvo s vama i za kojeg primate penziju ili invalidninu • Na dan kad počinje vaše odsustvo, bili ste nesposobni za rad za 365 dana Ako s vama u inozemstvo ide i dijete na medicinsko liječenje, pravo na beneficiju se nastavlja narednih 8 sedmica. Iz Networka Vesna Ružička-Šehović ZANIMLJIVI SUSRETI - UGODNA DRUŽENJA Umjetnost u Ambasadi Od Nove godine Ambasada Bosne i Hercegovine upriličila je dva vrlo uspješna i lijepo osmišljena kulturna sadržaja. Dvadesetogodišnjica ubojstva onovremenog zamjenika premijera BiH, rahmetli Hakije Turajlića u oklopnom transporteru UNPRO- Saračevića. Osvježenje u prostorima veleposlanstva je vidjeti i veliki broj mladih japanskih umjetnika i ljubitelja klasične glazbe kao potvrdu prijateljstva dviju zemalja, pri čemu nema sumnje veliku zaslugu ima upravo madam Watanabe. Sjetimo se FORA, a pod komandom generala Morillona, obilježena je solističkim klavirskim koncertom mladog ruskog pijaniste Sergeya Soboleva. No brojnoj i raznolikoj publici najprije su se obratili ambasador Bosne i Hercegovine (njegova ekselencija) gdin. Mustafa Mujezinović i ministar savjetnik pri ambasadi Mensur Jusić. U njihovim komemorativnim govorima zaokružen je portret Hakije Turajlića kao visokog stručnjaka zavidnog profesionalnog umijeća i karaktera, te odanog zaljubljenika u svoju domovinu. koliku pomoć je njezina domovina slala, i još uvijek šalje Bosni i Hercegovini. Ta pomoć nije obustavljena čak ni u periodu teške krize u njihovoj U prisustvu supruge i kćeri gdina. Turajlića, varijacije na teme klasičnih majstora odsvirao je sa istinskim žarom i osjećajnošću pijanist Sobolev u oproštajnom nastupu pred povratak u Moskvu, nakon dvogodišnjeg usavršavanja kao stipendist Fonda za mlade umjetnike koji vodi iskusni menadžer i mecena klasične glazbe, madam Nakako Watanabe. Na njenu molbu, iz ruku prisutnih mladih Japanki izašle su desetine leptirova od origami papira, ostavljenih umjesto cvjetova podno slike Hakije Turajlića. Tako se to, naime, radi u Japanu. Kao veliki prijatelj Bosne i njenih mladih umjetnika, madam Watanabe je do sada organizirala više nastupa talentiranih umjetnika u dvorani Amabasade i nekim drugim prostorima, među ostalima i odlično primljen nastup dvoje sarajevskih opernih prvaka, Aide Čorbadžić i Amira zemlji, one skorašnje katastrofe oko nuklearke Fukushima. Dok su mladi Japanci, jednako kao i Bosanci, uživali u specijalitetima iz kuhinje gdina. ambasadora i njegove supruge, naročito u zeljanici i sarmi, pitala sam gđu. Watanabe kako ona doživljava bosanskohercegovačke umjetnike. “Talenat je neosporan, samo što mi se čini da nekako nemaju želju da idu dalje, izvan granica svoje zemlje i Balkana, da napreduju i da se usavršavaju te da pokazu i u svijetu kako još više mogu. Kada umjetnici dosegnu određeni prag znanja i popularnosti, tu nikada ne smiju stati, ne smiju se zavaravati da je to optimum, jer uvijek se može naučiti više i bolje. Uvijek naime ima drugih koji to znaju. Pitam se zašto je ovaj fenomen simptomatičan za Bosnu i Hrvatsku, dok u Srbiji, pa vjerujte čak i na Kosovu, vlada sasvim drugi stav - tamo će objeručke prihvatiti i jedva dočekati svaku ponuđenu priliku. Moram priznati da već dugo nastojim shvatiti otkud ove razlike u mentalitetu”, rekla je gđa. Watanabe, “ali to me neće obeshrabriti da umjetnike iz BiH opet pozovem”, zaključila je ova prijateljica Bosne, koju krasi zavidni entuzijazam. Iz Ambasade BiH u Londonu PONUDE ZA ULAGANJE ČEKA 200 BRITANACA Šef EBRD-a dolazi na skup Ambasada BiH u Londonu organ- nih poslova BiH i FIPA-e. Sve firme izira investicioni forum „BiH - UK“ koji i sve bh. institucije same će snositi će se održati u glavnom britanskom troškove prijevoza i smještaja, dok gradu 18. aprila 2013. Očekuje se da je organizator osigurao prijevoz će na skup doći oko 200 britanskih od aerodroma do hotela i mjesta investitora koji su izrazili spremnost održavanja ovog foruma. za ulaganje u BiH, navodi portal "Indikator.ba". Prioritetni sektori za koje su britanski investitori iskazali posebno interesiranje su: proizvodnja, poljoprivreda, turizam, infrastruktura i energetski sektor. Agencija za promociju stranih investicija (FIPA) poziva bh. firme da se prijave za učešće najkasnije do 29. marta. Kako je najavljeno, učesnicima foruma obratit će se šef bh. diplomatije Zlatko Lagumdžija i predsjednik Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) Suma Čakrabarti (Suma Chakrabarti). Ovaj forum Ambasada BiH organizira u saradnji s Developing Markets Assocciatedom (DMA) iz Londona i uz podršku Ministarstva inozem- 7 Haberi iz Asocijacija HOLOCAUST MEMORIAL DAY 2013 DERBY Gradimo most sloge i zajedništva. Sve žrtve su iste i one su žrtve nečije mržnje, zla i netrpeljivosti Obiljžavanje Holocaust Memorial Day’a u prostorijama bh. centra u Derbiju Inače, za informaciju čitalaca ovo zli su engleske goste, pa je raspoloženje Bosanskohercegovačka asocijacija Derby tradicionalno se i ove godine uključila je uobičajna praksa da Derby City bilo jako dobro. Tome su doprinijeli i u obilježavanje Holocausta Memorial Councyl poziva svake godine u goste Day. Nosilac organizacionih aktivnosti uposlenike Ambasade Bosne i HerceImamo li pravo zaboraviti bila je opština Derby, a kompletna mani- govine. Domaćini su uvaženim gostima uručili skromne poklone, a potom festacija vodila se pod sloganom "GradiNE ZABORAVITE su uslijedile i lijepe riječi koje su gosti mo most sloge i zajedništva. HOLOKAUST, NE ZABORAVObilježavanje je započeto u ponedjeljak, uputili domaćinima. Poslije ceremonije ITE SVOJE ROĐAKE I PRIJATELJE NEVINO POUBIJANE U BIH OD 1991. do 1995. Ambasador Bosne i Hercegovine, Nj.E. Mustafa Mujezinović sa gradonačelnikom Derbija 28. januara u ranim jutarnjim satima u novootvorenim prostorijama Derby City Councyla prijemom uvaženih gostiju, s bosanskohercegovačkim ambsadorom Mustafom Mujezinovićem na čelu. Tu su takođe bile sve strukture vlasti opštine Derby, vjerske i razne druge humanitarne organizacije. Tradicionalni gosti u opštinskim prostorijama svi su krenuli do obližnjeg parka u kojem su položene spomen-ploče zaslužnim građanima i bivšim izbjeglicama iz Ukrajine u periodu od 1940. do 1996.god. Zbog hladnog i vjetrovitog vremena ceremonijalna procedura je ubrzana. Nakon toga svi su krenuli ka prostorijama Bosanskohercegovačke asocijacije u Derbyu. Tople prostorije i bosanski duh odmr- 8 Treba da se zapitamo jesmo li se zaista opametili i da li smo poslije toliko vremena shvatili šta nam je učinjeno. Ja mislim da nismo, jer broj naših ljudi koji se odazvao Holocaust Memorial Day je vrlo mali u odnosu na broj porodica u kojima su njihovi članovi nastradali od zločinačke ruke. Pitam se, a i vas zašto smo takvi ljudi ??? I zašto neko drugi treba da nas podsjeća na naše žrtve dok ih mi brzo zaboravljamo. Za vašu informaciju u BiH od 1992. do 1995. god živote je izgubilo: bosanskih Muslimana 200.000, bosanske djece ubijeno je 17 000, bosanske djece ranjeno je 34.500, bosanskih žena Muslimanki silovano je 20.000 Da li se ovakve brojke i poražavajući podaci mogu zaboraviti??? Razmislite... lijep doček, pozdravi, bogata izložba fotografija iz nedavno završenog rata i genocida nad bošnjačkim građanima u BiH. Nije nedostajalo ni onog profesionalnog kulturno-zabavnog programa i izvanrednih glumačkih sposobnosti našega glumca Mirsada Solakovića iz Birminghama. On je i ovaj put došao u Haberi iz Asocijacija Derbya. Odavanje pošte mrtvima Nakon završenog programa u Bh. asocijaciji napravljena je pauza do 18 sati, a potom se program nastavio u Catedrali Derby, gdje su iščitana imena svih žrtava evidentirana od 1915. do 2008. godine. Kada se saberu, te brojke su zastrašujuće. Nj.E. Mustafa Mujezinović sa domaćinima, gospoda Muhamed Širanović i Ferid Kevrić U okviru programa prikazana je i izložba o žrtvama velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu Derby i pokazao da nije zaboravio žrtve je jedan dugi i topli aplauz od prisutnih. srpske agresije na BiH. U zahvalnost za Naravno, ni ovaj put nije izostala bogata svoje umjetničko djelo naš Mirsad dobio sofra koju su priredile naše domaćice iz Posebnu zahvalnost dugujemo našem imamu Ahmedu Gopi što je po našim običajima odao rahmet žrtvama rata u pomenutom periodu. Poslije odavanje pošte mrtvim i spomen na broj ubijenih i nestalih ceremonija je nastavljena u opštinskom objektu “QUAD” koji se nalazi u blizini. U dobro opremljenoj pozorišnoj dvorani pokazalo se sve što se moglo pokazati u kratkom vremenskom periodu, počev od logora smrti kao što je Aušvic, mat -hauzen,ukrajinski - Gladomor 7 miliona, bosanski genocid, Ruanda, Sudan i druge unesrećene zemlje svijeta. I na kraju, da se poslije teških saznanja i spomena žrtvama prisutni koliko- toliko vrate u normalno raspoloženje, pobrinuli su se mlada folklorna grupa Bosanski biseri iz Derbya i kulturno-umjetničko društvo Ukrajine s pjesmom i igrom za publiku. Nije izostala ni jevrejska grupa profesionalnih muzičara, recitatora, a i onih koji nikada ne zaboravljaju žrtve bilo čijeg rata. Za njih su sve žrtve iste i one su ŽRTVE NEČIJE MRŽNJE, ZLA I NETRPELJIVOSTI. Tekst i foto Muhamed Siranović Guilford DRUŽENJE SVAKE NEDJELJE Kada ima volje za druženjem i proslavama, onda nije bitan ni prostor ni vrijeme. To najbolje potvrđuje primjer naših Bosanaca i Hercegovaca iz Gulforda koji se svake nedjelje druže u jednoj povećoj garaži. Informaciju više dao nam je Mujo Delić, predsjednik Bosnia Aida iz ovog grada: “Vidite, mi nismo velika zajednica, ima nas nekih dvadesetak familija i ono što nastojimo je da držimo kontakt 9 između sebe koliko je god to moguće. Zahvaljujući komišiji Emiru Omeroviću i njegovom prijatelju Stivu na besplatno korištenje dobili smo ovu garažu. Tu se preko zime doduše okupe samo muški, jer se lakše zagriju uz piće i roštilj, a kada je toplije vrijeme, pridruže nam se i žene i djeca jer ispred garaže je velika livada pa ima dosta prostora za igru i druženje. Naravno, tu poigramo i karata, domina i kada je lijepo vrijeme, takmičimo se u pucanju iz vazdušne puške, a sve je popraćeno i našom muzikom. Proteklog vikenda imali smo bogatiju sofru, naime, ispekli smo janje u čast ženidbe našeg zemljaka Zijada Fajkovića kome želimo sretan i dugovječan brak.” Čestitkama gospodinu Fajkoviću i njegovoj supruzi pridružuje se i redakcija Habera. Haberi iz Asocijacija SASTANAK ČLANOVA BHCAC - BH. SAVJETODAVNOG CENTRA-LONDON-BRENT IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO Poštovani, želimo vam dati informaciju da je krajem januara 2013. godine održana Skupština Bh. savjetodavnog centra, London-Brent na kojoj su prisustvovala 32 člana koji su usvojili izvještaje o radu profesionalnog osoblja koje je predočila gđa. Sadžida Trozić, te izvještaj o radu Upravnog komiteta i finansijskog poslovanja organizacije. Na kraju, kao što je uobičajno svake godine, izabrano je i rukovodstvo u sastavu: Zaim Pašić-predsjednik,Dževad Dizdarević-sekretar, Hajrudin Sistekpotpredsjednik, Nedim Mujčinovićblagajnik, Ismeta Velić-član Komiteta za rad sa ženama, Fejzi Jahaj-zadužen za vođenje društvenog kluba i Mesud Kahrimanović kao novi član. Poslije sjednice se družilo i razgovaralo uz kahvu i druga osvježenja. Pozdravljamo sve članove BHCAC i želimo im da se Poštovani čitaoci, podsjećamo sve Vas da je naš magazin otvoren za saradnju i da su svi Vaši prilozi dobrodošli bez obzira da li ste saradnik Habera. Detalj sa godišnje skupštine udruženja što više okupljaju i druže uz naše ak- Sadžidom Trozić, a posebno svim našim tivnosti, te koristim priliku da zahvalimo volonterima. Pozdrav u ime BHCAC. našem profesionalnom osoblju na čelu sa Zaim Pašić Očekujemo i priloge za poetski i književni kutak, tu je vesela strana gdje bi se objavljivali vicevi i šale, sport i razne zanimljivosti. Šta pisati u Haberu, predlažemo Vam: Tekstovi o aktivnostima u bh. asocijacijama, vrijednim volonterima, uspješnim učenicima, studentima, biznismenima. Stoga Vas molimo da razmislite o ovim temama i da nam pomognete svojim prijedlozima da dođemo do zanimljivih sagovornika. Takođe, nemojte se ustručavati da sami napišete tekst, da nam pošaljete zanimljivu fotografiju, mi smo tu da Vam pomognemo i da to objavimo. Svakako nas zanimaju i interesantne priče o običnim ljudima, kako žive, šta rade kako provode dane u Engleskoj. U cilju poboljšanja kvaliteta naših novina za koje su neophodna finansijska sredstva, pozivamo Zainteresovani smo i za edukativni i zdravstveni sadržaj, priče o bh. gradovima, običajima, tradiciji, kulturi i muzici iz naše zemlje. čitaoce da se pretplate na Haber. Koristimo priliku da pozovemo biznismene da se reklamiraju u našem listu i na taj način pomognu printanje našeg magazina. Prethodne brojeve Habera u elektronskoj formi možete pročitati na web stranici BIH UK NETWORKA - http://www.bhuknetwork.org/ Molimo Vas da svoje priloge i fotografije u elektronskoj formi dostavite na email adresu haberurednik@gmail.com Hvala Redakcija Habera haber Bosnian Supplementary School of Manchester CO COORDINATOR – PART TIME Salary: £3,900 p/a, 1-2 years Term Contract (10hrs/week) Bosnia Supplementary School is seeking to recruit an experienced and talented individual with a caring and highly professional attitude to the Bosnian and Wider children. This job will involve working with children. Expect to carry out paperwork, support parents, teachers and look after premises. Being a bilingual would be an advantage. Closing date for applications: 20/04.2013 Interviews will be held on Saturday 27.04.2013. For an application pack send an A4 size SAE with 90p stamp to: Bosnia Supplementary School, 551 Wilmslow Road, Withington, Manchester, M20 4BA or for downloading application pack please visit the website on www.bhuknetwork. org For more information please contact us by email: bosnianschool@yahoo.com or telephone: 07821020131 Reg. Charity No: 110 5546 10 Haberi iz Asocijacija Bosanska kuća, Birmingham BOSANSKOHERCEGOVAČKA ASOCIJACIJA BIRMINGHAM DOSTOJNO OBILJEŽILA DAN NEZAVISNOSTI BIH, 8. MART I DOLAZAK PROLJEĆA Bogatim programom obilježen veliki praznik domovine, slavio se 1. mart Uoči jednog od najvažnijih praznika Bosne i Hercegovine, Bosanska dopunska škola u prostorijama Bosanske kuće bogatim programom je istovremeno obilježila Dan nezavisnosti BiH, Dan žena i dolazak proljeća. Sve je bilo u znaku naše domovine, naše kulture i običaja. Naša djeca su pjesmama o domovini, te svojim recitacijama pokazala da iako nisu u našoj BiH, ipak pridaju značaj ovom prazniku te su sa svojim roditeljima pokazali kako ga neće zaboraviti proslavljati. Predsjednica BH UK Networka dr. Zdenka Besara je takođe prisustvovala programu i u svom kratkom, ali prigodnom govoru čestitala svim prisutnim državni praznik, te svim pripadnicama ljepšeg spola Međunarodni dan žena. Izrazila je zadovoljstvo što je došla na ovo lijepo druženje. Učitelji naše škole Azra Bašić, Dževdana Gološ i Emir Bolić su se potrudili da organizuju program kako priliči ovim praznicima, te posvetili svu svoju pažnju i strpljenje da djecu nauče ispravnom izgovaranju recitacija i pjesmica na bosanskom jeziku, dokazavši da su tradicija i kultura veoma važan segmenat odrastanja i očuvanja maternjeg jezika u dijaspori. Publika je pokazala oduševljenje i svojim aplauzima podržala djecu iz Bh. dopunske škole Birmingham. Bosanska kuća, Birmingham "INTRODUCTION TO SAFEGUARDING AND CHILD PROTECTION TRAINING" David Hirst održao prezentaciju o značaju “ Child Protection Policy” za sigurnost naše djece U četvrtak 31.01.2013 sa početkom u 19.00 sati u prostorijama Bosanske kuće održao se trening za roditelje, volontere- učitelje i sve zainteresovane u vezi „Introduction To Safeguarding and Child Protection Training“. Trening je održao David Hirst, koji već duže vrijeme usko surađuje sa dobrovoljnim organizacijama uključujuci i BH UK Network. Potrudio se objasniti prednosti i sadržaj „Child Protection Policy“ od Bosnia and Herzegovina Community Association koja je od važnosti za svu našu djecu koja idu u Bosansku Dopunsku Školu. Prisutne je rasporedio u manje grupe te uradio sa njima par vježbi-zadataka kako bi svi mogli uvidjeti značaj ovog Pravilnika o sigurnosti djece . Objasnio je na šta 11 kao roditelji te volonteri-učitelji trebamo obratiti pažnju. Detaljno je predstavljena uloga i značaj „designated officer“'a ' osoba kojoj se trebamo obratiti ukoliko imamo bilo kakvih nedoumica, pitanja ili mislimo da postoji neki problem u našoj školi. Pojašnjene su i odgovornosti odraslih, a pogotovo odgovornosti osobe označene kao designated person u „Child Protection Policy“ . Također su prisutni imali mogućnost na kraju treninga da postave svoja pitanja o ovom Pravilniku i pogledaju film o ovoj tematici u trajanju od 10 minuta. Haberi iz Asocijacija ČLANICE BH BIRMINGHAM ASOCIJACIJE PROSLAVILE 8 MART VESELO I BEZ MUŽEVA Povodom Dana žena, pripadnice ljepšeg spola iz Birminhama same su organizovale proslavu 8 Marta u novootvorenom grill restoranu “Ismail”. Tog dana žene slave ekonomska, politicka i društvena dostignuća pripadnica ljepšeg donijeli ovom prazniku i upriličili ga podjelom cvijeća, žene su pokazale da same to mogu organizovati, same sebe počastiti dobrom zabavom i da to mogu uraditi bez muške pomoći. Ono sto je najvažnije jeste da se veći broj spola. Uz dobru muziku, ukusnu hranu i prijatnu atmosferu lijepo su se ispričale i zabavile te odlučile da redovno slave ovaj praznik nadalje. Iako muškarci i ove godine nisu pri- žena okupilo kako bi se družile i lijepo provele. To je pokazatelj da će ovakvih druženja zasigurno još biti, a dogodine i u većem broju . Prijatno druženje trajalo je duboko u noć. Osmi mart u Bh. savjetodavnom centru-Brent-London OKUPLJANJE ĆE POSTATI TRADICIONALNO I ove godine članice BHCAC-London, njih trideset, okupile su se u svom klubu i proslavile svoj praznik uz hranu koju su pripremile volonterke. Bilo je i prelijepih kolača. Uživalo se uz muziku sa naših satelitskih programa i naravno sevdah koji je neizbježan. Uz ovaj dan idu i crveni karanfili koje je rukovodstvo Savjetodavnog centra poklonilo svojim aktivistkinjama. Znamo da žene trebaju biti poštovane svakodnevno, a ne samo za 8. mart. Naše članice su se dogovorile da se mjesečno okupljaju uz dobru hranu, muziku i raspoloženje, a sve to je i dio naše aktivnosti. Ove fotografije pokazuju dobro raspoloženje nekoliko generacija. Uz želju da se ponovo vide, zajedničkom fotografijom su obilježile ovo okupljanje istovremeno šaljući poruku da se trebamo više družiti i poštovati. Još jednom, drage dame, sretan vam i ovaj kao i svi budući dani koje želite proslaviti. Zaim Pašić 12 Haberi iz Asocijacija Nottingham ŽIVOT NAS U DIJASPORI NE MAZI Adnan i njegova majka Enisa hrabro gaze kroz život Sami u tuđem svijetu, uspjeli su: majka je pobijedila tešku bolest uz pomoć sina, a Adnan je uspješan Project Design Coordinator Ovo je jedna veoma dirljiva životna priča o dječaku koji je s majkom 1995. godine iz Bosne izbjegao u Englesku. Zove se Adnan Halimić i danas je veoma uspješan Project Design Coordinator. Ali njegov životni put je bio veoma trnovit. Od malena njegova najveća podrška dolazila je isključivo od majke Enise koja je sav svoj život posvetila podizanju jedinoga joj sina, a on je u njoj imao jedinog iskrenog prijatelja. Njih dvoje, sami u tuđem svijetu, bez dovoljnog poznavanja jezika osjećali su kao da ne pripadaju nigdje i nikome. Ali živjeti se mora! “Da bi opstali, morate naučiti jezik“, rečeno im je u prihvatnom centru Rugby. Učenje jezika Dobili su smještaj u Nottinghamu gdje započinje njihov novi život. Adnan je odmah krenuo sa školovanjem naravno sve od nule. On više nije imao dovoljno vremena da provodi s majkom, da ide s njom u kupovinu i da joj pravi društvo. Shvativši da ne može od sina svakodnevno očekivati pomoć, Enisa odlučuje da se upiše na koledž, jezični smjer kako bi bar donekle savladala engleski jezik. Upoznao je Adnan i nove prijatelje Bosance i Engleze, ali majka je uvijek bila na prvome mjestu. Brinuo se on da li joj je dobro, da li se snalazi, nedostaje li joj nešto. I tako su dani prolazili, Enisa je naučila engleski dovoljno da se sama može snalaziti, a Adnan je 2005. diplomirao na Notingham Trent University za Project Design Coordinator. I svi problemi koje su imali do tada su bili zaboravljeni, a sreći majke Enise nije bilo kraja. Znala je da je njen Adnan uspio, da je ona u odgoju uspjela i da više ne mora da brine. Uskoro je dobio i posao u struci i sve se posložilo kako treba. Međutim, kako to u životu uvijek biva nikada ne možeš reći sad je gotovo, jer ti život priredi iznenađenje. Prije otprilike godinu dana Enisa je doživjela teški srčani udar koji ju je bacio u komu i gotovo sedam dana je trajala borba za njen život. Adnan je bio u potpunom šoku od straha da bi mogao izgubiti jedino biće na ovome svijetu koje on iskreno voli i koje bezuvjetno voli njega. Dane i noći provodio je uz njenu postelju tražeći i najmanju nadu za majkino ozdravljenje. Nakon izvjesnog vremena uslijedila je operacija srca, i postupni oporavak. On je sve svoje slobodno vrijeme posvetio majci kako bi se ona što prije opravila. I konačno krenulo je nabolje. „ Bez Adnanovog pozitivnog stava prema mojoj bolesti ja ne bih uspjela, on je i u najgoroj situaciji tražio nešto pozi- Adnan Halimić tivno kako bi me ohrabrio i dao nadu za ozdravljenje. Nije mi dozvoljavao da mislim o negativnim stvarima“, kaže Enisa. Prošlo je gotovo godinu dana uz kontrole i pridržavanje savjeta ljekara i taman se sve smirilo i bilo uredu, kad ponovo novi šok. Enisa je 26. decembra doživjela moždani udar. Lijeva strana joj je blokirana i poremećen govor. Za Adnana ponovno sve ispočetka, nije se oporavio ni od prvog, a ono drugi šok. Kroz glavu su mu se provlačile najgore i najteže mogućnosti s kojim se nijedne sekunde nije želio pomiriti. U ušima mu je odzvanjalo „moja mama mora živjeti radi mene i radi sebe, mora, ne ne smijem je izgubiti.“ Oporavak u bolnici trajao je oko mjesec dana. Za to vrijeme on je sve slobodno vrijeme boravio pored majke, hranio je, pospremao, donosio sve što joj je potrebno. Razumije se ni posao nije smio zanemariti, ali on je tako dobar radnik da ga na poslu svi jako cijene i poštuju i kada je god bilo potrebno da ode ranije ili da izostane, sami su mu nudili svoju pomoć znajući da će im on to višestruko vratiti. Uz Adnanovu pažnju i njegu Enisa se polako oporavlja, kaže da joj kućna njega prija više nego bolnička, samo joj sada dosađuju socijalni servisi za potporu u oporavku. Ali šta se može, što je tu je. Istinski borci Moram na kraju reći da su njih dvoje istinski borci kroz život od samog Adnanovog rođenja, i da je Enisa jedna veoma hrabra majka koja može biti ponosna što ima takvoga sina, jer život ih zaista nije mazio. Na kraju svaki se trud isplati. Svakako u ovoj priči ne treba zanemariti ni njene prijatelje i komšije (Bosance) koji su spremni u svakom momentu priteći u pomoć i koji su uz njih od samog početka. A Adnan nastavlja sa svojim radnim projektima koji su uvijek rado prihvaćeni od strane naručitelja i njegovog poslodavca i veoma su ponosni što imaju tako nadarenog Project Design Coordinatora. Ovo je bila još jedna priča o uspješnim mladim Bosancima u Engleskoj koji ne samo što su obrazovani i nadareni nego su i osjećajni prema svojoj porodici i ne zaboravljaju prave ljudske vrijednosti. I neka se već jednom zapita bh. vlada koliko ovakvih sposobnih mladih ljudi živi u dijaspori koji bi mogli propalu BiH dignuti na noge, a oni im svojim ponašanjem i ignorisanjem komplet dijaspore uporno zatvaraju vrata. Dokle tako? Tekst pripremila: Fahira Hasedžić haber 13 Haberi iz Asocijacija Portsmuth -Bosanska izbjeglička priča SELMA ADŽEM PJESMOM OSVOJILA PUBLIKU EVROPE Od Goražda, preko Austrije, do Engleske gdje postiže velike uspjehe Tipičnu bosansku izbjegličku priču sa sretnim tokom dešavanja ispričala nam je 26-godišnja pjevačica i tekstopisac Selma Adžem, koja trenutno svoju internacionalnu karijeru gradi u Engleskoj. Naravno, sve je počelo 1992. godine kada je s majkom Senijom i bratom Almirom izbjegla iz Goražda u Salzburg. Otac Miralem ostao je braniti herojsko Goražde i familiji se priključio 1999. godine. Nijedan početak nije lagan, o tome Selma kaže: Odrasla u Salzburgu „Po dolasku u Austriju, prvu godinu učila sam jezik, a nakon toga upisala sam osnovnu školu. Uporedo sam se bavila i muzikom i bila članica školske muzičke sekcije. Već tada nastavnici su prepoznali moj talenat, a na školskim takmičenjima u Austriji dva puta sam osvajala prvo mjesto. Odrastajući u Salzburgu, gradu muzike, nakon završetka šestog razreda, na prijedlog učitelja, upisala sam se u privatnu školu za glas. Sa 13 godina postala sam i prva solopjevačica u muzičkoj školi Musikum u Salzburgu. Nakon toga slijedi upis u Muzičku gimnaziju, gdje starta moja karijera kao vokala u nekoliko jazz i soul bendova.“ Preokret ili uzlet u zvijezde nastao je kada se kao tinejdžerka Selma prijav- Selma Adžem ljuje i učestvuje u šou 'Tražim zvijezdu' Humanitarni rad: Dresovi za Birač pod nazivom "Teenstar" u organizaciji Selma je učestvovala u dobrotvornoj njemačke TV kuće RTL 2. Na ovom je akciji Stiftung Kindertraum PULS4 takmičenju mladih tinejdžerskih zvijez- i pjevala na koncertu za Bundesda Selma bila jedina predstavnica Aus- verbandes Kinderhospiz, za pomoć trije. Među 7.000 prijavljenih kandidata, djeci. Od januara 2012. je uključena u humanitarni rad gdje sa svojim najprije je ušla među njih 40, a potom momkom, fudbalerom engleskog sa još 13 mladih zvijezda iz Njemačke, Portsmouth FC Johnnyem Eartlom Švicarske i Austrije nastupila i u finalu pomaže u vidu donacije sportske opreme. Johnny i Selma su prošle godine dresovima Sheffielda Uniteda opremili mlade sportiste u Goraždu, tačnije u fudbalskom klubu Birač. festivala "Teenstar". Tada je snimila i svoju prvu kompoziciju koja se nalazi na zajedničkom CD-u učesnika finala. Početkom 2006. godine Selma je nastupala u još jednom talent šou Popstars u izdanju njemačkog ProSiebena (Pro7) FEEL THE RHYTHM – Selma Adžem & Rich Pilkington Selma je ove godine napisala i snimila pjesmu «Feel The Rhythm» zajedno sa Richem Pilkingtonom u Soho Sonic Studio´s u Londonu. FEEL THE RHYTHM se može naći na Itunes, Amazon i svim ostalim internacionalnim web stranicama i može se čuti na radiju u Engleskoj. Ipak, najvažnije je da je A1-Telekom, najveća telekomunikacijska firma u Austriji, izabrala «Feel The Rhythm» za A1-Telekom image kampanju u 2013. - televizijskog kanala sa sjedištem u Minhenu, gdje je došla do zadnje faze takmičenja među posljednjih 10 kandidata. Novi korak u svojoj karijeri Selma 14 Haberi iz Asocijacija Adžem je napravila preseljenjem u Beč, gdje nastupa kao solo-pjevačica. O tom dijelu svoje karijere kaže: „Od 2008. do 2011. nastupala sam u Beču na različitim festivalima kao Donauinselfest, sa 3 miliona posjetilaca za tri dana, što je najveći otvoreni airfestival u Evropi. Takođe sam pjevala na O3-Zeitreise – muzički događaj na nacionalnom radiju. Takođe, moj glas se sve više počeo koristiti u raznim reklamnim kampanjama na austrijskom radiju i televiziji. Uz to sam pjevala na raznim festivalima u Turskoj, Njemačkoj, Engleskoj i u svim većim gradovima Austrije. Posebna čast pripala mi je tokom ljetošnje Olimpijade u Londonu, gdje sam na poziv organizatora dva puta nastupala u austrijskom sportskom kampu i s njima zajedno proslavila njihove sportske rezultate.“ Inače, Selma Adžem je u dugogodišnjoj SVE JE LAŽ – Dino Merlin Proteklog ljeta Selma i njen bend «Selma & The Sound» su snimili akustičnu verziju pjesme Dine Merlina «SVE JE LAŽ». Pjesmu je na Youtubu pregledalo više od 78.000 fanova i naravno pozitivne kritike na specifičnu obradu nisu izostale. Cilj akcije je da se pokaže ljudima u Engleskoj, Austriji i Njemačkoj da je Bosna jedna lijepa zemlja i da je bosanska muzika prelijepa. Selma želi da ljudi u cijelom svjetu gledaju prema Bosni kao prema jednoj normalnoj i vrlo lijepoj zemlji i da počnu da se interesuju za Bosnu, ljude i muziku, a ne da misle samo o ratu i o teškoj poslijeratnoj situaciji. vezi s poznatim austrijskim fudbalerom Jonnyem Ertlom, bivšim igračem Sturma i Austrie iz Beča, koji od 2008. godine igra u Engleskoj ligi, prvo u Cristal Palace, potom Shefild United, a sada je kapiten Portsmutha. Preseljenje u Englesku Krajem 2011. Selma se preselila u Englesku i pridružila se svom momku, gdje u Sheffieldu u studiju "Yellow Arch" snima svoj prvi album na kojem će se naći 12 odličnih numera. O trenutnoj karijeri Selma priča: “Moj prvi album će se zvati "Special To Me" zato što je cijeli projekat toliko bitan za mene kao umjetnicu i osobu i zato što su ljudi koji su mi pomagali isto "special to me" Prateći bend na albumu biće moji stalni pratioci iz ansambla “The Sound” : Matthew Bennett , Paul C. Newman, Keith Ramskill i Johnny Ertl. Oni su stvarno fenomenalni muzičari. Dugo mi je trebalo dok sam našla tako talentovane i dobre momke.” BOSANSKOHERCEGOVAČKA MODA NA LONDON FESHION WEEKU MODIKO NA SVJETSKOM NIVOU U Sarajevu se već godinama stvara zanimljiva modna scena na kojoj djeluje niz kreativnih mladih ljudi, od kostimografa i krojača, preko fotografa i make-up artista, te frizera koječega još!), učestvuju kao kosti- modnih revija i sajmova, potom i Kratak rezime bi glasio: ako želite mografi u bh. pozorištima, surađuju odlazaka na inozemna gostovanja, da se obučete elegantno, moderno i i sa filmskim stvaraocima i poznatim stvaranja šire strukturne baze za rad, atraktivno, ne morate putovati u ve- estradnim djelatnicima, pojavljuju se suradnje sa poznatim ličnostima iz like modne centre - London ili Pariz, i na televiziji i koješta još. svijeta mode, onda razne tečajeve recimo, dovoljno je da u potragu za Dio ovih stvaralaca (mahom žena!) i odlaske na dodatno edukovanje i modnim detaljima odete u, gle čuda, djeluje u okviru modne grupacije koja koješta još. Rezultati su vidljivi svuda glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo. Ovo smo zaključili nakon što se poznata bosanskohercegovačka modna grupa MODIKO predstavila u okviru tzv. International Fashion Showcase-a u Londonu koji je trajao cijeli prošli mjesec, a čiji je dio i čuveni London Fashion Week. Naime, British Council je posljednjih godina drastrično promijenio strategiju djelovanja i ne samo da brine o izvozu čuvene velikobritanske kulture, nego isto tako uspostavlja kreativne veze sa lokalnim umjetnicima u pojedinim zemljama, kojima nakon rada s njima omogućava da se plasiraju u Engleskoj i šire. U Sarajevu se već godinama stvara zanimljiva modna scena na kojoj djeluje niz kreativnih mladih ljudi, od kostimografa i krojača, preko fotografa i make-up artista, te frizera. Mnogi od njih posjeduju diplome product design odjela Likovne akademije u Sarajevu, neki od njih su sticali znanja po cijelom svijetu, pa se onda si je nadjenula ime MODIKO i koja je oko nas - na crvenoj pisti Sarajevo vratili u Sarajevo, sve to da bi formi- posljednjih nekoliko godina razvila Film Festivala, gdje su osobe iz svirali jednu dinamičnu modnu situaciju iznimno dinamičnu aktivnost i digla jeta bh. filma „skockani“ na svjetkoja se paralelno oslanja na tradicije je bosanskohercegovačku modu, re- skom nivou, naša poznata sevdah naše kulture, koliko i na suvremene cimo to bez pretjerivanja, na svjetski pjevačica Amira Medunjanin je njimodne pokrete diljem svijeta. nivo. Nastala početkom 2010. godine hov počasni maneken, pop pjevač Sarajevska modna scena MODIKO je udružila niz kreativnih Dino Merlin također, njihovi su radovi Mnogi od njih rade paralelno na osoba i priredila niz akcija - svaka dostupni i na filmskim i TV ekranima, kreiranju modnih predmeta (ne bolja od bolje i svaka sa odjekom i da o modnim buticima u Sarajevu i samo odjeće, nego i nakita, obuće i u našoj zemlji, ali i šire, poput raznih šire i ne govorimo. 15 Haberi iz Asocijacija BiH među 27 zemalja Onda se pojavila sarajevska filijala British Councila, uspostavljena je prošle godine trajnija suradnja, koja je odmah rezultirala susretima bh. i britanskih fashion designera i modnih filmskih radnika prošle godine. Rezultat su i dva filma (o kojima se možete informisati ako posjetite sjajno designirane internet strane www. modiko.ba !) i na koncu ovogodišnji dolazak delegacije na International Fashion Showcase u Londonu punih osam dana sredinom februara. Taj boravak je tekao dakle u okviru velike akcije British Councila koja je ove godine izabrala 27 zemalja i neke od njihovih protagonista modne industrije - od onih razvijenijih poput Austrije ili skandinavskih, Australije i drugih, ali i onih u kojima je ta industrija u povoju poput Pakistana, Urugvaja, Vijetnama ili Bosne i Hercegovine - ove zadnje u kojoj je nekada moda imala snažno uporište, ali od koje je nakon teškog i krvavog rata ostalo malo ili ništa. Dakle, 27 zemalja i oko 110 modnih designera su uz ljudsku i materijalnu pomoć došli u London i prezentirali nacionalne selekcije na raznim mjestima - od poznatih dvorana do kulturnih centara i galerija pa sve do ambasada i tome slično. Trčali smo okolo - bili ovdje i ondje i uvjerili se da London jeste modni centar svijeta, ali da se lijepo može obući i u Oslu, Istanbulu ili u Sarajevu. Naša se modna delegacije predstavila zaista izvanredno. Za mjesto izlaganja je izabrana zgrada naše ambasade, velika i dovoljno prostrana i sa ljubeznim domaćinima koji su se maksimalno trudili da ugode svojim gostima/umjetnicima. Naše je predstavljanje nosilo naziv „Hang On“, otvoreno je svečano u subotu, 16. februara i bilo je dvodi- menzionalno. Naime, ideja je bila da se naprave umjetničke modne instalacije u dvije dimenzije koje će biti izložene na kartonskim modelima, plus fotografije na zidu, plus katalozi. Ono što je fascinantno u svemu jeste da je takvo predstavljanje (ne s manekenkama, ne kao nekakav glamurozni modni događaj!) zrcalilo postojeću društvenu situaciju - postratnu Bosnu i Hercegovinu sa svim problemima koje takva fluentna politička klima generira. I onda smo uživali, rekli bismo, u instalacijama Jasne Hadžimehmedović-Bekrić, potom Amne Kunovac-Zekić (jedna od voditeljica grupe MODIKO!), pa Gashe Miladinović (jedne od kuratorki izložbe!) , Lejle Hodžić (znamo je i po izvanrednim pozorišnim i filmskim kostimima, kao i suradnicu nekih svjetski priznatih konceptualnih bh. umjetnika!), Ate Omerbašić, Lene Stefanović (koja je londonska studentica!), potom grupa „She: You“ i „Oshyosh“, pa Ljiljana ŠakovićMujan, Neve (Nermine Varešanović) i Belme Lizde-Kurt, inače poznate glumice, koja posljednjih godina kreira maštovitu i krajnje jeftinu modu za djecu. Pridružili su im se i modni frizeri i make-up umjetnici Ensar Dervišbegović i Maja Talović, dok je svoje fotografije na zid postavila Vanja Lisac. Ova posljednja dolazi iz čuvene obitelji fotografa, školovala se u Americi i tamo izgradila karijeru, a sada u Sarajevu djeluje krajnje dinamično i krativno. Dakle, lutke načinjene od kartona (samo dvije dimezije!), na njima modni detalji koji naprosto vrište od energije, maštovitosti, inteligentne upotrebe raznih materijala, često onih krajnje jednostavnih i vrlo jeftinih, kao da cijela postavka s odlično uklopljenim osvjetljenjem želi da kaže: mi dolazimo iz društva koje je razbijeno i po mnogo čemu besperspektivno, ali imamo mašte, razumijemo što se u našoj sredini dešava i na to odgovaramo vlastitom kreativnošću. Naše 16 ideje su i u skladu sa stvarnošću koja nas okružuje, ali istodobno je želimo prevazići i kreirati nešto što će je učiniti ljepšom i zanimljivijom. Ne bojimo se, dakle, problema, ali se ne mirimo sa postojećim negativnim trendovima, nego dajemo platformu za bolju budućnost. Kreativnošću do boljeg sutra Modele, odnosno instalacije, koji su bili izloženi pratile su zaista krajnje inteligentne i vizualno sjajno komponirane fotografije Vanje Lisac. Ona je te iste modele/lutke i lica manekenki atraktivno našminkana i ekstravagantne modne detalje postavila u javni prostor Sarajeva - kontrastirajući njihove žive boje i ekskluzivnost sivoj svakodnevnici, skoro nadrealnoj, ona voli reći, još uvijek razrušenog Sarajeva, koje je u pozadini ili crno-bijelo ili pak u nekim sivim bojama, s povremenim kolor intervencijama. Taj drastični kontrast urbanog propadanja i nove mode djeluje pomalo šokantno, ali u skladu sa cijelom idejom izložbe „Hang On“ da se ne bježi od surove stvarnosti, ali i da se pokažu neki izlazi iz tog tunela. I onda su bili govori, direktorica sarajevskog odjela British Councila g. Amila Lagumdžija je rekla par riječi kako je bilo dobro i uspješno surađivati sa ovom grupom kreativnih ljudi, oglasili su se i članovi grupe MODIKO, bio je tu i ministar kulture i obrazovanja Federacije Bosne i Hercegovine g. Samir Kaplan (naš ambasador g. Mustafa Mujezinović je bio odsutan iz obiteljskih razloga!), tu su bile i poznata hrvatska glumica, krasotica Zrinka Cvitešić (koja upravo ovih dana debitira u naslovnoj ulozi u jednom londonskom musicalu!), spisateljica Vesna Marić i mnogi drugi. Slavili smo, a onda nam je došla i vijest o nagradama koje je pobrao novi film našeg oskarovca Danisa Tanovića na festivalu u Berlinu, pa je dodatnih razloga za euforično raspoloženje bilo i previše. Naglasimo još i ovo: grupa modnih designera koja je došla u London i predstavila se te večeri 16. Februara u amabasadi Bosne i Hercegovine je ostala 8 dana u Londonu, imala brojne kontake sa drugim delegacijama, išla na izložbe i predstavljanja, donijela dva prekrasno designirana kataloga i bila u najužoj konkurenciji za nagrade, koje su otišle u ruke estonske delegacije. Ovoliko od nas - a Vi koji biste da budete atraktivno odjeveni, po onoj Bregovićevoj pjesmi, „marš u Sarajevo“ do butika, odnosno MODIKO Showroom-a i obucite se tako da sutra možete otići na najelitnija i najglamuroznija mjesta i da budete u skladu s onim iz visokog društva. A da Vas to ne košta cijelo bogatstvo. Ognjen Tvrtković Modne fotografdije: Vanja Lisac Haberi iz Asocijacija USPJEH NIJE NEDOSTIŽAN PRIMJER MLADE MOSTARKE VESNE MARIĆ - INSPIRACIJA I POTICAJ “Ja sam Boska Marić”, predstavila mi se prosijeda gospođa u povodu gostovanja “Modika” u našoj ambasadi. Kako to već biva, u nekoliko minuta upoznavanja na javnome mjestu kakvo je ambasada, razmjene se one osnovne informacije, traže se eventualno zajednički doživljaji, mjesta i poznanici. Tako sam od sugovornice saznala da je, kao izbjeglica u ratu, sa dvije kćerke došla iz Mostara u Englesku i zadržala se samo onoliko koliko je bilo potrebno da sačeka priliku za povratak u rodni grad. “Nisam se jednostavno ovdje mogla uklopiti”, objasnila je, “za razliku od mojih kćerki koje su se jako dobro ovdje snašle, i ostale. Imam i unučicu, od kćerke Vesne, ona je znate pisac i novinar, ima objavljene knjige, piše katkad za Guardian...” I pokazala mi je pogledom na mladu ženu prekoputa, koja nam je uzvratila osmijehom. Što zbog srama da ništa ne znam o imenjakinji iz iste profesije, a što iz čiste znatiželje, odmah sam pošla da nadoknadim propušteno. U našem kratkom razgovoru Vesna i ja smo otkrile da smo obje radile kao novinari u redakciji BBC-ija, samo ne u isto vrijeme. Kao i svaka mlada mama, uz podatak da već nekoliko godina piše putopisne knjige za izdavačku kuću Lonely Planet, Vesna nije mogla a da ne spomene kćerkicu Fridu. Uz majčinu karijeru, malena je očito izvor velike radosti u obitelji. Tek nakon pažljivog istraživanja internetskih portala, saznala sam daleko više o Vesni Marić, piscu visoko hvaljenog memoara Bluebird, ob- javljenog 2009. god., kao i o njenim putopisnim knjigama u ediciji Lonely Planet; tek tada sam bila spremna s ovom skromnom autoricom porazgovarati o njenom uspješnom putu do uspjeha. Na listi prestižne književne nagrade George Orwell - Svake godine počev od 1994-te, u spomen na jednog od najistaknutijih britanskih pisaca XX stoljeća Georgea Orwella, fondacija nagrađuje autora djela koje je najbliže Orwellovoj ambiciji "da političko razmišljanje pretoči u umjetnost", s ciljem da se "potakne pisanje na dobrom engleskom, podjednako vrednujući i stil i sadržaj". Prije tri godine na listi u užem izboru našla se tada 33-godišnja bosanskohercegovačka autorica. U obrazloženju se kaže: "Vesna Marić napustila je Bosnu i Hercegovinu na početku rata kao 16-godišnjakinja, s konvojem autobusa koji su izbjeglice dovezli do Penritha, u sjev. Engleskoj. Bluebird je njen izuzetno čitljivi memoar, duhovita i živopisna zbirka sjećanja na proživljena iskustva od početka rata, do povratka u Bosnu nakon puno godina. Za razliku od mnogih knjiga o Bosni i izbjeglicama općenito, Bluebird nikada nije samosažaljivo, preozbiljno djelo. Pravo je osvježenje čitati takva iskustva viđena očima jedne tinejdžerice sa stavom - obogaćena sjajnim osjećajem za komično i velikim pripovjedačkim darom." Valja napomenuti da su ovakve kvalifikacije i komplimente ponovili svi književni kritičari vodećih britanskih listova. Za jednu mladu autoricu iz zemlje o kojoj se u Engleskoj zna uglavnom samo vezano uz ratna razaranja i strahote, to je zaista bio zavidan uspjeh. Kako je ustvari Bluebird nastala? "Željela sam ovu knjigu već dugo napisati, i konačno sam uspjela uhvatiti vremena kada sam prestala raditi za BBC World Service, u 2004-oj godini", kaže Vesna. Napisala je gotovo cijelu knjigu u samo par mjeseci - sve joj je već bilo u glavi i izašlo onda u nekom verbalnom 'prolomu oblaka'. Knjigu je objavila uz pomoć svoje agentice Sarah Such, jer je u biti u Britaniji nemoguće objaviti knjigu bez agenta, a pronašla ju je četiri godine nakon što je knjigu završila. Imala je sreću da su i 17 izdavači (Granta) bili odmah zainteresirani, tako da je proces, nastavlja ona, bio dosta lagan - pomalo nestvarno lagan, kad se iz ove perspektive pogleda. Najviše pohvala došlo je na račun Vesninog izuzetnog vladanja finesama jezika koji joj nije maternji, pogotovo što je uživo došla s engleskim u kontakt kad je već bila u poodmaklim tinejdžerskim godinama. "Engleski sam oduvijek voljela, i učila sam ga i u Mostaru s mnogo entuzijazma. Ali, naravno, kada sam stigla u Englesku, shvatila sam da uopšte ne govorim tako dobro kao što sam mislila... Srećom, upala sam u englesku srednju školu odmah po dolasku, i tu sam se uklopila u društvo engleskih tinejdžera, tako da sam jezik brzo savladala. Znate, ja jako volim da razgovaram (neki kažu da sam pričalica!), pa sam kroz taj prirodni proces i naučila jezik. Nisam razmišljala o tome da li engleski znam 'dobro' - jednostavno sam ga naučila za praktične potrebe života ovdje. Osjećam se zaista bilingualno, nemam poteškoća s engleskim. U stvari mi je i lakše pisati na engleskom jer sam ovdje završila i srednju školu i fakultet (studirala je češku književnost, op.a.), tako da sam se jezično 'oformila' na engleskom. Negdje sam čitala da čovjek razvije različite nijanse ličnosti ovisno na kojem jeziku govori, ako dobro govori više jezika, i slažem se s tim. Na 'našem' jeziku mi je možda prirodniji neformalni kontekst, zezanje, neobavezan razgovor o ličnim stvarima i sjećanjima na prošlost, dok na engleskom bolje komuniciram službeno, i bolje pišem. Ja sam iz Mostara otišla sa 16 godina, pa mi se možda i 'zaledio' rječnik na našem u tom periodu. Vjerovatno su mi i šale na našem prahistorijske", kaže ona. - Nakon Bluebird-a, dosta je putovala za promociju knjige, čitala i govorila na brojnim literarnim festivalima u Britaniji, i to joj je bilo odlično iskustvo. Shvatila je, kaže, da nije 'bogom dana' za govor u javnosti, ali je uspjela prebroditi tremu, što je za nju bio veliki uspjeh. Zatim je 2010. rodila kćerku Fridu, i uz nju je ipak uspjela napisati nekoliko vodiča za Lonely Planet. To joj je sada glavna okupacija i posao. Trenutno radi na knjizi o sujevjerjima u Bosni i Hercegovini, to je mješavina fikcije s velikom primjesom stvarnih događaja. Držimo joj palčeve! Vesna Ružička-Šehović BiH dopunske škole London - JANUARSKE I FEBRUARSKE AKTIVNOSTI U BHCUK U GOSTIMA KOD ANAJAT ARAPSKE ŠKOLA Programu su između ostalih prisustvovale i dopunske škole iz organizacija kao što su Afrička komuna (The African Community), Arapski kulturni centar (Arabic Speaking Centre), Bengalska asocijacija kulture (Bengali Cultural Association), Anglo/egipatska asocijacija (Anglo/Egyptian Association) i mnoge druge. Nakon božićnih i novogodišnjih su pored ove škole učestvovale i navanje komuna iz cijelog svijeta, praznika, te predaha od nekoliko etničke zajednice iz Pakistana, So- upoznavanje kulture i običaja i ussedmica u toku zimskog raspusta, malije, Libanona, Maroka, Sirije, postavljanje eventualne saradnje BHCUK, čija je glavna aktivnost Palestine, Alžira, Senegala, Etiopije, u budućnosti. Program je bio veoobrazovanje mladih naraštaja na Bangladeša. Programu su između ma raznovrstan i imao veliki broj bosanskom jeziku, krenula je u nove ostalih prisustvovale i dopunske učesnika, koji su nosili tradicionalne pobjede. škole iz organizacija kao što su nošnje iz svojih zemalja. Program je Afrička komuna (The African Com- osim Mevluda povodom rođenja Mu- Januar je protekao u znaku nastave i “uhodavanju” nakon raspusta, te “osvježavanju” učeničkog znanja nakon raspusta. Vremena je nedovoljno, te imam osjećaj da smo u praćenju plana i programa konstantno “korak naprijed, a unazad dva”. Ako se uz redovni plan i program pokušavaju uvesti i vannastavne aktivnosti kao što su horsko pjevanje i folklor, a uz sve to je školski prostor plaćen samo na tri sata sedmično, rezultati su više nego dobri. U januaru su nas iznenadile i snježne padavine, koje su već nekoliko godina zaredom postale uobičajene, a komunalne službe nedovoljno pripremljene. Zbog toga smo izgubili jedan dan nastave, tako da se januar, koji je inače dug mjesec, učnio prekratkim. Početak februara obilježilo je učešće “Prve Bh. dopunske škole” u programu koji je priredila Annajaat Arabic&School (Anajat arapska škola) koja s nama dijeli isti prostor u Abbey Centru, te radi na dopunskom školovanju s djecom arapskog porijekla. Poziv je u ime škole uputila gospođa Basma Benchaou, izrazivši želju da naši učenici uzmu učešće u zajedničkom programu u kojem munity), Arapski kulturni centar (Arabic Speaking Centre), Bengalska asocijacija kulture (Bengali Cultural Association), Anglo/egipatska asocijacija (Anglo/Egyptian Association) i mnoge druge. Manifestacija je imala za cilj upoz- 18 hammeda a.s. , namijenjenog pripadnicima ženskog spola, te dječacima ispod dvanaest godina, sadržavao i konferenciju, sviranje na tradicionalnim muzičkim instrumentima, horsko pjevanje, takmičenje za djecu u crtanju i ukrašavanju kolača, te bogatu trpezu prepunu jela iz različitih zemalja svijeta. Naša škola je tog istog dana održavala uobičajenu nastavu, tako da nismo mogli da u potpunosti pratimo program koji je trajao skoro cijeli dan. Ipak, nekolicina naših djevojčica s ponosom se pojavila u našoj bosanskoj tradicionalnoj nošnji, noseći zastavicu BiH koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Inače, to je i bio najveličanstveniji dio programa u kojem su se pojavila djeca iz cijelog svijeta noseći narodne nošnje, reflektirajući multikulturalnu Veliku Britaniju, poštovanje različitosti u vjerama, kulturama i običajima. Ovom prilikom zahvaljujemo osoblju Annajaat škole na upućenom pozivu i gostoprimstvu. Nadamo se da će ovaj događaj produžiti saradnju između dviju škola na obostrano zadovoljstvo. Tekst: Semira Jakupović Foto: Basma Benchaou Kultura Meliha Avdić objavila knjigu “Just Another Life” KNJIGE SU SIMBOL MIRA I LJUBAVI Djelo je grafički odlično urađeno i namijenjeno je čitaocima engleskog govornog područja ljubavna priča. Pitanje na koje sam željela odgovoriti Meliha Avdić, mlada Bosanka iz putem ovog teksta je: Da Londona, nedavno je u rodnoj Zeli postoje različite vrste nici objavila knjigu “Just Another ljubavi (za majku, djecu, Life” namijenjenu čitaocima endomovinu, partnera itd)? gleskog govornog područja. Djelo Ako ljubav (kao osjećaj) je grafički odlično uobličeno i veone postoji u raznim oblicima sadržajno. Mladu spisateljicu ma, neko se osjeća isto, Melihu Avdić pitali smo otkuda onda romantična ljubav ideja za ovako, rekli bismo, filozofnije drugačija. Možda je sko štivo: “ Pa vječna tema među nešto dodano; na primjer ljudima je zagrobni život ili život čežnja, ali čežnja i ljubav na onom svijetu. Ja sam ta svanisu jedno te isto. Da bih kodnevna razmišljanja pretočila odgovorila ovo pitanje u knjigu. “Just Another Life” sam napisala sam priču o ženi prvobitno napisala za sebe; ljudi (Sara) koja nakon 14 godisu mi govorili da imam unikatan na saznaje da njen (bivši) pogled na elemente sadašnjice muž (Demir) nije potpisao (ekonomske, društvene, religijske papire za razvod, tako da itd.) pa sam htjela to da zabilježim. je ona lažno vjerovala da Onda mi je jedna ovdašnja su razvedeni. Njihove tri književnica rekla da bi bilo divno kćerke (Nadia, Leila i Soda tu knjigu objavim. Nakon nefia) žele da znaju zašto su koliko godina rada, knjiga je nese njihovi roditelji razveli, davno odštampana u Zenici i već jer cijelog života gledaju je putem interneta dostupna za kako se njihovi roditelji čitaoce. Inače, knjiga se ubraja divno slažu. Drugi jedu one malo veće jer ima više od nostavniji roman, koji tre114.000 riječi odnosno više od nutno planiram je “Notes 450 stranica. Pisana je u dijalogu for the Underground” zbog tematike. Ovakve teme su London Style, interesanantički Grci prenosili dijalogom, a tan roman koji govori o ja sam samo promijenila stil, da bi životu koji se dešava ispod se uklapao u 21. vijek. Isprintala grobova. Sljedeći kompsam 500 kopija u Bosni, za tolikovaniji roman za odraliko sam imala novca. Sada sam sle je vezan za Bosnu, počela predstavljati knjigu ovdje “Girl of the Feather-Spear u Velikoj Britaniji i mogu vam reći sle sa komplikovanijim temama, da su prve kritike već ohrabrujuće. romani za odrasle sa jednostavni- “ - U Bosni pronalaze prahistorijske jim temama i priče za djecu. Jedan skripte. Niko nije zainteresovan za Rođena Zeničanka od jednostavnijih romana za odrasle njih, osim tim siromašnih, ali i pametNaše čitaoce sigurno će interesirati je več gotov. Zove se “Waltz with nih studenata. Život svakog studenta ko je Meliha Avdić, odakle sklonost Aphrodite” . Kao što se može pret- pokazuje jedan od problema s kojim ka pisanju. Možeš li se predstaviti: postaviti po naslovu, glavna tema se suočavaju ljudi koji žive u državi je ljubav. Međutim, ovo nije samo s tri predsjednika, gdje su religija i nacija jedno te isto. Skripte ih dovode “Ja sam rođena u Zenici. U Veliku Briskupa. One pišu o nekom dugom taniju sam došla s majkom i mlađim ratu. Na kraju, saznaje se koji je rat u bratom dok je ratni vihor starijeg brapitanju, svijet postaje zainteresovan, ta odveo u Tursku, gdje i sada živi. U bogati u Bosni koji nisu htjeli da čuju Londonu sam diplomirala ekonomiju, za te skripte žele da učestvuju i to a potom magistrirala 'Voluntary Acsamo oni; to jeste, da izbace one stution Management'. Pisanje i ekonomdente koji su već uključeni u projekat. ija su moje dvije velike ljubavi. Osim toga imam već 10 napisanih priča za male međutim, nedostaju im U našoj porodici, dido, mama i tetka ilustracije. Uglavnom, materijala ima su uvijek voljeli da pišu i čitaju, pa puno više nego vremena za njegovu su mi knjige dio ranog djetinjstva, obradu.” najljepšeg dijela mog života. Tako da sam i ja uvijek voljela knjige; voljela S obzirom na tešku ekonomsku krizu sam da pišem. Za mene, knjige su ovdje u Velikoj Britaniji, a sudeći presimbol mira i ljubavi kakvu vam mogu ma Melihinim spisateljskim idejama, dati samo oni najbliži. Onda nije ni što se barem Melihe tiče, ekonomija čudo što sam se latila pera i počela će za nju sada ostati u drugom planu. pisati.” Puno ideja za nove knjige Šta dalje, da li su na pomolu nova djela: “Imam mnogo ideja za buduća djela, koja su podijeljena: romani za odra- Meliha Avdić 19 Bosanskohercegovačka dijaspora Nakon posjete delegacije SSDBiH institucijama vlasti u domovini MOST DIJASPORA-DOMOVINA TREBA BITI ČVRŠĆI I PROHODNIJI Hoće li i kako dijaspora BiH biti popisana, njeno zakonsko regulisanje, dopunsko obrazovanje djece građana BiH u inostranstvu, ekonomski, kulturni i sportski potencijal dijaspore, bile su glavne teme razgovora sa predstavnicima vlasti u Sarajevu Visoka delegacija Svjetskog saveza dijaspore BiH u sastavu: Zaim Pašić, predsjednik (Engleska), Hasan Šehović, potpredsjednik (Turska), Haris Halilović, potpredsjednik (Njemačka), Anes Cerić, sekretar (Engleska), Faruk Tičić, član GO (Engleska) i Ahmet Kemal Baysak, prvi ambasador SSD BiH, počasni konzul BiH u Izmiru, boravila je u BiH, u Sarajevu, od 20. do 23. februara 2013. godine, u radnoj posjeti predstavnicima vlasti BiH i institucijama BiH. Delegacija SSDBiH posjetila je Agenciju za statistiku BiH i razgovarala sa gospodinom Zdenkom Milinovićem, direktorom Agencije i njegovim saradnicima o Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH 2013. godine i izrazila svoje nezadovoljstvo kako taj zakon predviđa popis državljana BiH koji žive u dijaspori. U MVP BiH delegaciju je primio ministar Zlatko Lagumdžija sa saradnicima, a delegacija je imala i odvojene susrete sa članovima Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i Željkom Komšićem. U Parlamentu BiH delegaciju SSDBiH primio je zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma dr. Denis Bećirović, a delegacija je posjetila i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, N/FS BiH, Ministarstvo za kulturu KS, FIPU, Obrtničku komoru KS, a razgovarala je i sa aktivistima građanske inicijative 1. mart oko predsojećih Općih izbora u BiH. Delegacija SSDBiH je nadležne u BiH još jednom informisala o stanju u bh. dijaspori, njenom potencijalu, organizovanosti, ali i problemima, posebno problemima vezanim za asimilaciju, dvojno državljanstvo, dopunsko obrazovanje djece na maternjem jeziku i sveukupnom odnosu domovine prema dijaspori. Ponovljeni su zahtjevi SSDBiH o Popisa stanovništva i prijedloga novog ustava BiH koji je SSDBiH izradio prije tri godine i dostavio ustavopravnoj komisiji Parlamenta BiH na razmatranje. Naime, u sklopu priče o promjeni ustava, SSDBiH smatra da je ovo dobar moment da se u obzir Delegacija SSD BiH na prijemu kod člana Predsjedništva BiH, g. Bakira Izetbegovića uzme i rješavanje ovog problema u svijetu sa organizovanim oblicima onako kako ga vidi bh. iseljništvo. bh. dijaspore kao i problemima ko„Naišli smo na otvorena vrata većine munikacije te dopunskog obrazovanonih koji se pitaju u Bosni i Hercego- ja djece u dijaspori. Isto smo ponovili vini i razgovarali smo o svim otvoren- i u Predsjedništvu BiH, članovima U razgovoru sa ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom im pitanjima vezanim za odnos BiH prema njenoj dijaspori. Iznijeli smo i konkretne prijedloge kako da taj odnos bude bolji. U MVP BiH, ministru Lagumdžiji i njegovim saradnicima prenijeli smo naš stav i druge probleme vezane za odnose DKP-a 20 Predsjedništva Bakiru Izetbegoviću i Željku Komšiću. Na prijemu u Parlamentu BiH, gospodin dr. Denis Bećirović je bio malo konkretniji u saradnji i ponudio nam pomoć oko regulisanja naših zahtjeva. Najkonkretnije razgovore imali smo u Bosanskohercegovačka dijaspora Ministarstvu za kulturu Kantona Sarajevo s ministrom Ivicom Šarićem, s kojim smo dogovorili da dijaspora dobije svoje mjesto na manifestaciji "Baščaršijske noći" sa mogućnošću da to bude tradicionalnog karaktera. U FIPA, Agenciji za strana ulaganja s kojom od ranije imamo sporazum o saradnji, razgovaralo se o mogućim ulaganjima na nivou građana koji su trenutno u dijaspori, a kao mogući povratak u obliku ulaganja u lokalne zajednice na manjim projektima, te da se i dalje radi na promociji projekata na našim budućim skupovima. I posjeta F/N Savezu BiH bila je pozitivna. Potvrđena je podrška našim sportskim aktivnostima, a jubilarnom 10. SP bh. dijaspore u malom fudbalu prisustvovaće i predsjednik F/NS BiH Begić i sekretar Baković. Sve u svemu, moji utisci iz posjete Sarajevu su pozitivni i ja koristim priliku da zahvalim mojim kolegama koji su izdvojili vrijeme za ovu posjetu, te svim institucijama i pojedincima naše drage BiH koji su imali sluha da nas prime u zakazano vrijeme“, kaže Zaim Pašić, predsjednik SSDBiH. Potpredsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH i predsjednik Saveza bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj Haris Halilović je u svim susretima sa zvaničnicima u Sarajevu predstavio rad bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj i probleme s kojima se one susreću u svom radu, tražeći da se ova oblast trajno i na državnom nivou reguliše. Halilović je predstavio i prijedlog projekta MCG Consultinga za otvaranje informativnog centra za dijasporu sa sjedištem u Njemačkoj, u Štutgartu, za popis u BiH i ponovio zahtjev za otvaranje kulturnih centara BiH u zemljama sa većim brojem bh. građana i predložio da prvi takav centar bude otvoren u Njemačkoj. Delegacija SSDBiH na prijemu kod člana Predsjedništva BiH, g.Željka Komšića jeziku djece građana BiH u svijetu i sagovornika složila da je potrebno naši zahtjevi da vlasti u BiH konačno iskoristiti sve institucionalne kapac- Delegacija SSD BiH sa ministrom Šarićem regulišu ovu oblast na adekva- itete kako bi se građanima Bosne i tan način, što znači: regulisanje Hercegovine omogućilo da na što statusa nastavnika, koordinatora, jednostavniji način učestvuju u popudžbenika, dnevnika, matičnih kn- isu. Također, naglašena je važnost U okviru posjete Sarajevu Halilović je posjetio i Ministarstvo civilnih poslova BiH i Ministarstvo obrazovanja i kulture FBiH. U Ministarstvu civilnih poslova BiH razgovarao je sa zamjenicom ministra gospođom Denisom Sarajlić i njenim savjetnicima, Emirom Bašićem, šefom kabineta, i Adnanom Husićem, pomoćnikom ministra - Sektor za obrazovanje, a u Ministarstvu za obrazovanje i nauku FBiH sa Damirom Mašićem, ministrom, i Leilom Hamzagić-Kovačević, savjetnicom ministra za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Glavna tema razgovora u ovim ministarstvima bilo je dopunsko obrazovanje na maternjem, bosanskom U Parlamentu BiH sa dr Denisom Bećirovićem jiga, svjedočanstava, finansiranja... „Raduje me da se većina naših 21 boljeg informisanja bh. dijaspore o tehničkim aspektima popisa, ali i o Bosanskohercegovačka dijaspora efektima drugih zakona koji mogu uticati na ostvarivanje njihovih prava, poput Zakona o katastru u RS-u. Naglašena je važnost aktivnije uloge države i diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u svijetu kad je riječ o informisanju ljudi i održavanju kontakata s dijasporom. Član Predsjedništva BiH Željko Komšić podržao je potrebu za organizovanim pristupom otvaranju dopunskih škola na jezicima naroda u BiH u inostranstvu, te otvaranje kulturnih centara BiH u državama u kojima živi veći broj građana iz Bosne i Hercegovine. Osim Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH s kojim imamo odličnu saradnju, potreba za istom iskazana je i u Ministarstvu vanjskih i civilnih poslova BiH i Ministarstvu obrazovanja i nauke FBiH. Na nama je da budemo aktivni, da radimo i sarađujemo i da pokušamo ono što je moguće sprovesti u praksi“, smatra Haris Halilović. Prema mišljenju Faruka Tičića, predsjednika pravne grupe SSD BiH, nakon posjete Sarajevu, u budućim aktivnostima SSDBiH svu svoju aktivnost treba da usmjeri ka edukaciji - dopunskim školama, sportu i kulturi kao glavnim smjernicama u radu. „Sve druge aktivnosti, a naročito političke trebaju da budu aktivne onoliko koliko nam dozvoljavaju političke oligarhije u našoj državi. Glavne procese koji su itekako važni za dijasporu, normalno i za državu BiH, kao što su izbori, popis i povratak opstruiraju političke snage koje opstruiraju i državnu vlast“, smatra Tičić. Delegacija SSD BiH u Agenciji za statistiku BiH Sa direktoricama Agencije za promociju stranih ulaganja u BiH DOGOVORENA SARADNJA PRVOG MARTA I SVJETSKOG SAVEZA DIJASPORE NA REGISTRACIJI BIRAČA U Sarajevu je održan sastanak predstavnika građanske Koalicije „Prvi mart“ i „Svjetskog saveza dijaspore“. Na održanom sastanku predstavnici „Svjetskog saveza dijaspore“ upoznati su s ciljevima i budućim planovima Koalicije „Prvi mart” koji će se odnositi na registraciju građana BiH iz dijaspore, odnosno aktivnosti koje su do sada poduzete sa ciljem ukidanja diskriminacije građana BiH kroz politiku tzv. aktivne registracije potrebne da bi konzumirali biračko pravo. Također, u razgovoru utvrđeni su zajednički ciljevi u vezi s postizanjem jednakosti svih građana Bosne i Hercegovine pred Ustavom i zakonom, kao i njihovo pravo da glasaju u općinama u kojima su glasali 1. marta 1992. godine. Na kraju, razmatrajući postignute rezultate, kao i probleme s kojima se susreću, postignut je dogovor o zajedničkoj saradnji građanske Koalicije „Prvi mart“ i „Svjetskog saveza dijaspore“ na registraciji birača za naredne Opšte izbore koji treba da se održe 22 2014. godine. Bosanskohercegovačka dijaspora SASTANCI U INSTITUCIJAMA BIH Dana 28.02.2013. god. održao sam sastanak sa dr. Zijadom Hasićem, sekretarom Ustavno-pravne komisije u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Poslije kraćega upoznavanja, predstavio sam rad SSD BiH kako bih pobliže upoznao domaćina sa ciljevima SSD BiH. Upoznao sam uvaženog gospodina o zadacima SSD BiH, prije svega o zahtjevima/prijedlozima povodom sprovođenja procesa Održivog povratka, o Zakonu o izborima i Zakonu o popisu stanovništva i Ustavu BiH. Istakao sam da osim Ustava (ovaj problem je dugoročan i tek se o njemu diskutuje), država BiH nije imala toliko sluha da se ovi procesi provedu do kraja onako kako je to i predviđeno pojedinim zakonima Predočio sam sve što smo dosad uradili vezano za ove probleme, a s mnogim od tih problema suočili smo se još prije deset godina. Objasnio sam način našeg rada i spomenuo kako smo zvanično upućivali naše pisane zahtjeve/prijedloge do svih relevantnih institucija BiH. Istaknuo sam da mi razumijemo svu stvarnost naše jedine domovine, ali ne razumijemo da nadležne institucije nikad nisu našle za shodno da nam i na njih makar odgovore, izuzev Ministarstva pravde i Ustavnog suda BiH. Proces Održivog povratka: Shodno čl. 7 DMS ovaj proces je trebao biti primaran i odavno završen, ali nije. Razlozi: u prvo vrijeme različita opstruiranja, neadekvatno učešće države, nepostojanja jedinstvenog fonda za donacije, onemogućavanje zaposlenja, školovanja, jedinstvene socijalne, zdravstvene, penzione politike. Da proces Održivog povratka nije uspio govori i skoro uvođenje Revidirane strategije održivog povratka i Prijedlog zakona o izbjeglim licima iz BiH, raseljenim licima i povratnicima koji je u parlamentarnoj proceduri usvajanja. Gospodin Hasić je pažljivo saslušao moje stavove i argumente i podržao moj prijedlog da i dalje djelujemo o ovom pitanju, jer je nerazumljivo da i poslije ovoliko godina od DMS postoje kolektivni smještaji. Kad je riječ od Izbornom zakonu, obrazložio sam da mi odavno tražimo da se ukine aktivno glasanje kod bh. građana koji žive u izbjeglištvu i da se time pojednostavljuje način glasanja i izjednačava sa načinom glasanja bh. građana koji žive u matičnoj državi. Isto tako sam objasnio da bi elektronski način glasanja bio kud i kamo praktičniji i vjerovatno bi izlaznost bila veća, a što to nije slučaj do sada. Gospodin Hasić: Poslije mog objašnjenja g.Hasić je podržao elektronsko glasanje i rekao da bi bilo mnogo praktičnije i jeftinije, a o suprotnim mišljenjima u kojima se kaže da zbog sigurnosnih razloga, zaštite ličnih podataka, to nije moguće, g.Hasić ističe da to ne stoji, jer su danas sistemi zaštite razrađeni i sigurni. Isto tako uvaženi gospodin je istakao da se prilikom glasanja otvore glasačka mjesta na onim područjima gdje je koncentracija bh. građana najviša. regulisale sve druge promjene. U cilju toga, a želeći i da upozori na ozbiljnost situacije u državi BiH i da ukaže na glavni problem koji stoji na putu ka prosperitetu države BiH, a to je Ustav, SSD BiH je napravio Prijedlog nacrta ustava BiH, a kojeg sam ja ovom prilikom i uručio gospodinu Hasiću! Gospodin Hasić je u svom izlaganju istakao svu političku ozbiljnost u BiH. Rekao je da u ovoj državi ne može ništa da se usvoji bez zajedničkog usvajanja sva tri naroda. Opstrukcije u takvom radu su Bakir Izetbegović, Zlatko Lagumdžija i Faruk Tičić Kod Zakona o popisu stanovništva, domaćinstva i stanova koji je nedavno usvojen po hitnom postupku, obrazložio sam da bh. građani koji žive u izbjeglištvu neće biti popisani u zvaničnoj proceduri, već će biti popisani na posebnim obrascima i takav broj popisanih građana BiH neće ući u ukupan broj građana BiH. SSD BiH kao mnoge druge nevladine organizacije traže da se bh. građani dijaspore iz izbjeglištva popišu kao ostali građani BiH. Gospodin Hasić je povodom ovog pitanja istakao da je elektronski način popisa kud i kamo jeftiniji i praktičniji, a da su odredbe ovog zakona bile uslovljene i odredbama EU. Ustav BiH: Objasnio sam da je stav SSD BiH da je Ustav najveći kočničar u razvoju BiH kao demokratske države. Pošto se sad zagovara promjena Ustava Federacije, ja sam objasnio da je stav SSD BiH da se treba raditi na izmjeni cjelokupnog Ustava BiH, jer bi se u protivnom dobilo nekompletno rješenje. Mišljenja smo da je potrebno prvo napraviti ustav države, a prema kojem bi se 23 velike. Kako kaže 1% DU je pozitivno, o ostalih 99% je negativno, nepraktično i predstavlja teret svim promjenama. Zaključci: Gospodin Hasić ističe da shvaća našu situaciju i da mnoge stvari nije ni znao, ali predlaže da ubuduće sve naše primjedbe ili zahtjeve pravimo u obliku amandmana na pojedine zakone i iste proslijedimo do određenih institucija ili članova Parlamenta koji to mogu dati u parlamentarnu proceduru. Gospodin Hasić je bio direktan i predložio da stupimo u kontakt s g. Đaferovićem koji bi takve amandmane ili prijedloge doradio i proslijedio do Parlamenta BiH. Na kraju g. Hasić je ponudio svu pomoć u daljoj saradnji. 5.3.2013. godine održao sam sastanak u Ministarstvu komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine sa ministrom Damirom Hadžićem i direktorom Agencije za statistiku BiH Zdenkom Milinovićem. Moram istaknuti da je ovaj sastanak sazvan na inicijativu ministra VP BiH Zlatka Lagumdžije prilikom naše pos- Bosanskohercegovačka dijaspora jete institucijama BiH, i kako je tad g. Lagumdžija istakao, kad smo razgovarali o problemu Zakona o popisu stanovništva, domaćinstva i stanova, da bi bilo dobro da posjetimo ministra Hadžića koji je koordinator oko sprovođenja popisa. Na konstruktivnom sastanku sa ministrom Hadžićem i direktorom Agencije za statistiku dotakli smo se svega onoga što je vezano i važno za popis kako za državu BiH, tako i za bh. građane u iseljeništvu. Ministar Hadžić je istakao da je popis važniji i od sprovođenja odluke strazburskog suda o pitanju presude Sejdić-Finci. Isto tako istakao je da EU, Eurostat traži i zahtijeva da se popis održi i kako je već u zakašnjenju i kako je taj proces u Evropi već odavno završen. Neodržavanje popisa dovodi BiH u ozbiljan položaj na njenom putu ka EU, a isto tako omogućuje svim političkim i nepolitičkim snagama da manipulišu s podacima o BiH, o broju stanovnika i svim drugim rezultatima koji se inače dobivaju popisom. Direktor Agencije g. Milinović je ponovio svoje ranije stavove i obrazloženja s kojima je delegacija SSD BiH već upoznata. Istakao je da u zvaničnom procesu popisivanja bh. građani koji žive u izbjeglištvu neće biti popisani, jer nemaju status rezidenta kako je to već regulisano Zakonom. Naime, dijaspora će biti popisana na posebnim obrascima koji će se nalaziti na web stranici Agencije i koje treba ispuniti i putem pošte vratiti na adresu Agencije. Pošto sam se prvi put susreo sa ministrom Hadžićem onda sam ja iznio stavove SSD BiH o ovom problemu. Objasnio sam da mi govorimo o bh. građanima koji žive u iseljeništvu od 1992. godine i da mi nismo ekonomska dijaspora, nego naprotiv, mi smo dijaspora koja je stvorena silom i mi smo proizvod rata. Evropa to dobro zna, jer je i direktno ili indirektno učestvovala u zaustavljanju rata. Način ovakvog popisivanja nije preporučljiv iz prostog razloga jer proces održivog povratka nije završen, a kako je to već regulisano članom 7 DMS, da proces održivog povratka nije završen govori i to da je tek nedavno uvedena i usvojena Revidirana strategija povratka, a isto tako i Prijedlog zakona o izbjeglim licima iz BiH, raseljenim licima i povratnicima je tek sad u procesu usvajanja. Iz svega ovoga proizlaze teška kršenja zakona o ljudskim pravima da svaki građanin ima pravo da bude popisan u svojoj državi, u svom rodnom mjestu, i na svojoj adresi. Istakao sam isto tako da je SSD BiH još mnogo ranije kontaktirao i Eurostat i UN vezano za ovo pitanje i da smo dobivali objašnjenja koja nam sad daju i bh. političke snage. Kako je istakao ministar Milinović, proces popisa u Evropi je odavno završen i mnogi od nas su popisani u evropskim državama u kojima sad žive. Na to sam ja reagovao i rekao da je tačno da je proces popisa u Evropi završen, ali da se ovdje govori o popisu cjelokupne bh. dijaspore, a ne samo evropske. Mnogi bh. građani žive u Americi, Australiji i nisu popisani i vjerujem da veliki broj bh. građana koji žive u Evropi nije popisan. Pod pritiskom EU stvoren je ovakav zakon kojim je rečeno da se popis prolongira za oktobar 2013. god. i da će se održati u periodu od 1. do 15. oktobra 2013. godine. Moji zaključci: Zakon o popisu stanovništva, domaćinstva, stanova je po hitnom postupku usvojen u parlamentarnoj proceduri na prijedlog Vijeća ministara, samo s jednim amandmanom koji govori o promjeni datuma održavanja samog procesa popisa, a o drugim amandmanima se nije diskutovalo. Prijedlozi kao što su utvrđivanje granice razdvajanja između entiteta, popisni krugovi i drugi nisu implementirani sada, a trebaju da budu implementirani na traženju EU. Sad se pojavljuju i drugi različiti prijedlozi koji dolaze od političkih i nevladinih organizacija. I kako ističu gospoda Hadžić i Milinović pritisak nevladinih organizacija je suviše veliki i da ne znaju kako će se sve ovo završiti, ali su podvukli i ponovo istakli važnost sprovođenja popisa za državu BiH. Ja sam istakao da ipak postoji mogućnost da bh. građani mogu biti popisani po članu 2. postojećeg zakona, gdje se pita da li boravite preko jedne godine u inostranstvu i da se navede razlog zbog čega. (2.Da li je osoba prisutna u mjestu stalnog stanovanja u kritičnom momentu popisa? Da/Ne-Pitanje 8 4. Dužina odsustva / prisustva Jedna godina i duže (broj godina)- Pitanje 6) Važno je da svaki bh. građanin bude prijavljen, da bude na određenom prebivalištu i na određenoj adresi prije referentnog datuma 30. septembra 2013. haber 24 godine do 24 časa! Što se tiče samog procesa popisa dijaspore po članu 40, 41, 42. kaže se da svaki bh. građanin koji živi van države BiH treba da skine odgovarajući obrazac koji će se nalaziti na web stranici Agencije za statistiku BiH i da isti trebaju isprintati, ispuniti i putem pošte vratiti nazad. Ovakav broj prijavljenih građana neće se uzimati u konačan broj građana BiH. Moje pitanje je bilo ako se već neki od bh. građana odluči na ovaj korak zašto nije omogućeno da se isti obrasci vrate elektronskim putem, kad se već obrasci šalju elektronskim putem. Moje objašnjenje je bilo da je mnogo jeftinije i praktičnije, jer imamo loša iskustva kod glasanja gdje isto tako taj proces traži mnogo formalnosti (nepotrebno) pa ako hoćete i znatna financijska sredstva, a rezultati su onakvi kakvi su. Naprotiv, popis dijaspore na ovakav način je već osuđen na propast, pa i sam proces neće biti adekvatan ako se mislilo da se na ovaj način želi utvrditi broj bh. građana koji žive u iseljeništvu. Poslije duže diskusije ja sam spomenuo da kod bh. građana koji žive u iseljeništvu postoji znatna bojazan da će zbog popisivanja stambenih objekata, a čiji su oni vlasnici, određivati visina poreskih stopa kao prema građanima EU. Međutim, dobio sam objašnjenja da to nije tačno, da će se ta tematika obrađivati posebnim zakonom, Zakonom o nekretninama, a da se sad stambeni objekti popisuju samo kao stambene jedinice. Zaključci: Poslije iscrpne i konstruktivne diskusije zajednički smo istakli da je potrebno znatno više informacija o ovoj problematici, i da svi učesnici neovisno jedni o drugim trebaju na svoj način da informišu, pozivaju bh. građane da se aktivno uključe u ovaj proces. Istaknuto je da Agencija za statistike treba da da što više osnovnih podataka o procesu popisa, počev od popunjavanja obrazaca do svega drugog. Isto tako je rečeno da će se prema financijskim mogućnostima pokušati održati informativni sastanci i u pojedinim državama. Centar za javno pravo (CJP) je 6. marta 2013. organizirao konferenciju o strategiji ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini. Učesnici konferencije su bili eminentni stručnjaci iz ove problematike, kao mnogi političari, pisci i dr. Učestvovali su: prof. dr. Šaćir Filandra, prof. dr. Boris Tihi, Šefik Džaferović, dr. Dennis Gratz, Nedim Kulenović, Svetlana Cenić, Denis Hadžović i drugi. Na ovoj konferenciji sam i ja učestvovao u ime SSD BiH. Tema konferencije je bila kompleksna, ali i aktuelna, a posebno poslije inicijative američke ambasade u BiH da formira ekspertni pravni tim koji je počeo rad na pravljenju prijedloga Bosanskohercegovačka dijaspora promjena Ustava Federacije. U BiH, kao što je potvrdila i konferencija, postoje podijeljena mišljenja kako se treba mijenjati Ustav BiH, parcijalnoentitetski ili cjelokupno. Kad se govori Ustavu BiH, onda su svi svjesni da je on najveći kočničar države BiH ka njenom prosperitetu i izlasku iz ovog političkog, pravnog i ekonomskog ćorsokaka. Zagovornici promjene cjelokupnog Ustava BiH obrazlažu to time da se samim promjenama u Federaciji ne dobija puno, iako je ona nepraktična, nefunkcionalna, skupa, ako se ne promjeni Ustav na čitavoj teritoriji države. Promjenama samo u Federaciji ostavljamo jedan entitet kao nedodirljiv s imenom države, REPUBLIKA, a što i jeste ime koji pripada državi. Drugi naziv ,,Srpska“ je diskriminatorski jer ne poštuje prava ostala dva naroda i nacionalnih manjina. Isto se kaže ako se smanji broj nezaposlenih, sa nekih 60.000 kako se sad pretpostavlja da ih ima za nekih 20.000 i šta će se desiti s njima? Da li će to biti po onoj staroj: ,,Izaći će na jedna vrata, a ući na druga? Pobornici druge opcije, da se prvo promijeni Ustav Federacije, obrazlažu to time da je u ovoj političkoj situaciji nemoguće govoriti o promjeni cjelokupnog Ustava BiH. Ističu da je mnogo lakše promijeniti ustav jednog entiteta, u ovom slučaju Federacije BiH. Razlozi su višestruki, mnogobrojnost, nefunkcionalnost kantona, dupliranje kadrova, prezaposlenost i dr. Pobornici takve ideje su mišljenja da bi se kasnije mnogo lakše moglo pristupiti promjenama cjelokupnog Ustava BiH. Stav SSD BiH je odavno poznat, i to da je za promjenu cjelokupnog Ustava i na osnovu te promjene bi se regulisale i sve druge promjene u BiH. Naš je stav da se parcijalnom podjelom ne dobija ništa iako smo svjesni da je entitet Federacije nefunkcionalan i preskup, ali da se time ne rješava pitanje države BiH, pa čak i njenog imena. Isto tako mišljenja smo da je prilaz i objašnjenje samog tzv. DU nedorečeno, a jednim konkretnijim objašnjenjem otvorili bi se jasniji vidici ka stvaranju demokratskog ustava BiH. Isto tako nemijenjanjem kompletnog Ustava BiH, i odugovlačenjem i ostavljanjem rješavanja kompletnog problema za kasnije ne vodi ničemu, izuzev dejtonizaciji Ustava Federacije. Faruk Ticić „Suza“ odštampana na turskom jeziku KORICE KNJIGE KOJA JE MEĐU BOŠNJACIMA IZAZVALA VELIKO INTERESOVANJE Prije nekolikoo dana u izdanju ElKelimeha izašao je novi roman „Kapija života“ Mugdima Galijaševića, dugogodišnjeg novinara i urednika. U stvari to je svojevrstan nastavak prve knjige „Suza na mezaru“, koja je prije godinu dana izašla u izdanju Bošnjaka. net. I postigla je značajan tiraž. Svakako je zanimljivo da je „Suza na mezaru“ izazvala veliko interesovanje , te je zahvaljujući angažovanju gospode Kemala Ahmeta Baysaka, biznismena, vicekonzula BiH u Izmiru i inž. Hasaana Šehovića, potpredsjednika SSDBiH, obojica naših korijena, prevedena na turski jezik i uveliko se štampa u Izmiru. Uskoro će uslijediti njihova distribucija među brojnim Bošnjacima u Turskoj. Gospoda Baysak i Šehović su prije nekoliko dana autoru „Suze“ donijeli nekoliko primjeraka na turskom jeziku. Recenzenti za obje knjige bili su akademik Ferid Muhić i književnik Muhamed Mahmutović. U recenziji o „Suzi“, akademik Muhić je između ostalog kazao:“Bošnjaci su narod velikih suza. Nemoguće je da propadne narod velikih suza“. A za „Kapiju života“ je kazao:“ Ovo nije knjiga, prijatelju. 25 Ovo je Bosna i ovo suBošnjaci. Ko razumije ovu knjigu kako treba, razumio je i Bosnu i Hercegovinu.“ Bosanskohercegovačka dijaspora VESTERAS-10. SVJETSKO PRVENSTVO BH. DIJASPORE U FUTSALU ODLIČAN PRIJEDLOG PROGRAMA Domaćini iz Švedske i članovi SSDBiH koji su ih posjetili slobodno svijetla obraza mogu svima pogledati u oči i glasno reći: Walkomna - Dobro došli Protekle sedmice delegacija Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine posjetila je grad Vesteras u Švedskoj i u razgovoru s domaćinima stekla dojam da će jubilarno 10. svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u futsalu biti odlično organizovano. Na prigodnim radnim sastancima s članovima organizacionog odbora iz Švedske koji su predvodili predsjednik Smajo Murguz i član Muhamed Cerić, te član GO SSDBiH iz Švedske Fikret Kadić, predstavnici SSDBiH Anes Cerić i Namik Alimajstorović su se mogli uvjeriti da su vrijedni domaćini napravili odličan prijedlog programa i da su vodili računa i o najsitnijim detaljima takmičenja. Sportska dvorana Bombardier je izuzetno funkcionalna, opština Vesteras je domaćinima na raspolaganje stavila ovaj kompletni sportski hram koji se sastoji od centralne sale koja Detalji o 10. SP dijaspore BiH: Mjesto održavanja: Grad Västerås koji se nalazi 100 km sjeverozapadno od Stockholma i 60 km juznozapadno od Uppsale. Sa aerodromom Hässlö u Västeråsu grad je direktnim linijama povezan sa Španijom i Engleskom. U njemu egzistira pet bosanskohercegovačkih udruženja, ima oko 140 000 stanovnika i šesti je grad po veličini u Švedskoj. Dvorana: Bombardier Arena (kapacitet 2500 gledalaca) Bombardier Arena prima 2500 gledalaca, male dvorane svečanim izvlačenjem parova, a u koja prima 500 gledalaca i pomoćne subotu ujutro u osam sati uz prisussale koja će se koristiti za zagrija- tvo svih ekipa i pozvanih gostiju vanje ekipa i serviranje hrane tokom počeće ceremonija svečanog takmičenja. otvaranja šampionata, a u 9 sati krenuće i prve utakmice.“ Funkcionalan prostor Predsjednik organizacionog odbora Muhamed Cerić, bivši fudbaler Smajo Murguz kaže: „Prije svega Rudara iz Ljubije, osvrnuo se na vodili smo računa da se takmičenja, takmičarski dio: „Prvenstvo će se podjela medalja i zabavni program igrati u dvije dvorane koje su odvoodrže na jednom mjestu. Prostor je jene jednim zidom, tako da planizuzetno funkcionalan i u ovoj dvo- iramo do 16 sati završiti grupno rani nastupa lokalna provoligaška Dosadašnji učesnici prvenstava: Reprezentacije bh građana iz sljedećih država: Norveška, Švedska , Danska , Belgija , Luksemburg , Holandija , Švicarska, Češka, Italija, Francuska, Njemačka, Austrija, Slovenija, Hrvatska, SAD, Australija, Engleska , Kanada, Wels, Republika Irska, Škotska. Medijski pokrovitelji: DNEVNI AVAZ, •FENA, RSG RADIO, NTV HAYAT, BOSNA TV, GLAS SVEDSKA, HABER UK, INTERNOVINE. Gosti SP: Predstavnici javnog i kulturnosportskog života iz Bosne i Hercegovine i Šveske, Glavni odbor SSDBiH Na web stranici Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine www. bihdijaspora.com u sekciji aktivnosti možete pronaći dodatne informacije o ovom eminentnom takmičenju. Anes Cerić, predsjednik Sportske komisije SSDBiH, sa članovima organizacionog odbora 10.SP:Smajo Murguz (predsjednik), Muhamed Cerić i Fikret Kadić (član GO SSDBiH iz Švedske) košarkaška ekipa iz Vesterasa. Naša opština nam je besplatno ustupila Bombardier arenu na korištenje i izrazila zadovoljstvo da bude dio tima koji će organizovati ovo takmičenje. Program će početi u petak u 19 sati 26 takmičenje i četvrtfinalne mečeve. Onda bi svi prešli u centralnu salu i tu zajedno ispratili polufinale i finale, te naravno i revijalne utakmice koje su predviđene između bosanske i švedske djece, te reprezentacija veterana SSDBiH i domaćina. Prvenst- Bosanskohercegovačka dijaspora vo će se igrati prema FIFINIM pravilima za futsal, a kompletno takmičenje sudiće švedske prvoligaške sudije. U večernjem programu biće podijeljene erasu i biti na raspolaganju sve do odlaska kući. Prenos putem interneta Član GO SSDBiH Fikret Kadić je Mala dvorana sa 500 gledalaca medalje i pehari najzaslužnijim eki- govorio i o dodatnim aktivnostisamita pama i pojedincima.Naravno, tu će ma tokom ovog novog bosanskohercegovačke dijaspore biti i prigodan zabavni program u ko„Domaćin takmičenja jem će goste zabaviti muzička grupa Švedske: Savez BiH udruženja u Švedskoj ove DERNEK BEND sa solistom Mirsom Osmanovićem.“ Što se tiče dočeka godine slavi dvije decenije od svog ekipa i njihovog smještaja, domaćini osnivanja i naravno da se ovo jubisu obezbijedili hotel TaInn od 170 larno prvenstvo uklapa u kompletan mjesta po izuzetno pristupačnoj cijeni program obilježavanja. Osim toga Smajo Murguz (predsjednik organizacionog odbora 10 SP) i Namik Alimajstorović (predsjednik Komisije za informisanje SSDBIH) od 250 kr po osobi sa doručkom. Od hotela do dvorane biće obezbijeđen prevoz. Svaka ekipa imaće svog domaćina koji će je dočekati u Vest- predviđeno je i održavanje sastanka GO SSDBiH koji će se održati u četvrtak, a u petak je predviđen pri- Deseto svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu/futsalu, u organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, bit će održano u Švedskoj – Västerås od 3. do 5. maja 2013. Pokrovitelj šampionata je Nogometni/Fudbalski Savez Bosne i Hercegovine. Domaćin takmičenja je Savez BiH udruženja u Švedskoj. Nakon Linca u Austriji, trostrukog organizatora ovog eminentnog takmičenja, zatim Antverpena u Belgiji, Minhena u Njemačkoj, Birminghama u Velikoj Britaniji, Luksemburga. Velike Kladuše, Bielle u Italiji čast da bude domaćin jubilarnog 10. takmičenja pripala je našim zemljacima u Švedskoj. jem i svečani ručak kod gradonačelnika grada Vesterasa za članove GO SSDBiH i goste nadležnih bosanskohercegovačkih ministarstava i Fudbalskog saveza BiH. Nakon toga „najvažnija sporedna stvar na svijetu“ biće epicentar bosanskohercegovačke dijaspore. Inače, prvi put prvenstvo dijaspore će se direktno prenositi putem interneta, od svečanog izvlačenja parova, potom cjelokupnog takmičenja do podjele medalja i priznanja. Zasluga za to pripada mladom inženjeru Amiru Haliloviću koji je sve pripremio da svi zainteresirani putem interneta direkno prate šampionat“. Na kraju, šta reći i kakvu poruku poslati??? Pa, jednostavno, nakon svega viđenog domaćini iz Švedske i članovi SSDBiH koji su ih posjetili slobodno svijetla obraza mogu svima pogledati u oči i glasno reći: Walkomna - Dobro došli na 10. svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu/ futsalu. DELEGACIJA SSDBIH SA RUKOVODSTVOM NS/FS BIH Predsjednik NS/FS BIH Elvedin Begić, Generalni sekretar Jasmin Baković i Tehnički direktor Denijal Pirić su u prostorijama Saveza primili delegaciju Svjetskog saveza dijaspore BiH. Pored ostalih aktuelnih tema, razgovarano je o saradnji dva saveza, pri čemu su predstavnici SSDBiH izrazili spremnost da pomognu NS/FS BIH u aktivnostima koje se odnose na testiranje kandidata za reprezentativne selekcije, mlade i talentovane igrače koji žive i bave se fudbalom u inostranstvu, a porijeklom su iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. NS/FS BIH je prihvatio prijedlog SSDBIH da bude pokrovitelj 10. Jubilar- 27 nog prvenstva dijaspore,koje ce biti održano od 2-5. maja u Vesterosu (Švedska) Humanitarne aktivnosti U subotu, 2. februara u Bosanskoj kući u Birminghamu održano Veče sevdaha za oboljelog borca Armije BiH: SKUPLJENO £535 ZA VAHIDA ĐOZU Bosanska kuća u Birminghamu sinoć je bila domaćin humanitarne akcije u kojoj se skupljao novac za teško oboljelog, 42-godišnjeg Vahida Đozu iz Sarajeva, bivšeg pripadnika bi ovaj otac dvoje djece mogao normalno funkcionisati, potrebna mu je hitna transplantacija bubrega. Ovaj humanitarni koncert je ustvari početak akcije pomoći ovom bivšem sinoć bili u mogućnosti da prisustvuju preljepoj Večeri sevdaha. Zvijezda večeri bio je izvanredni pjevač Hilmija Dervišić zvijezda Hayat Produkcion, koji ne samo da be- Sevdah Hor Birmingham Armije Bosne i Hercegovine, kome borcu i tokom samog programa skuje hitno potrebna transplantacija bu- pljeno £535. Naravno, akcija u Birbrega. Život Vahida Đoze zavisi od minghamu i Engleskoj se nastavlja svakodnevne dijalize bubrega, a da jer mnogi koji su željeli donirati nisu Vahid Đozo Proteklog vikenda u Engleskoj je završna humanitarna akcija za teško oboljelog 42-godišnjeg Vahida Đozu iz Sarajeva, bivšeg pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. U ovoj akciji prikupljeno je £900, prvo je na prigodnom humanitarnom koncertu prikupljeno £535, a u nastavku akcije naši građani koji žve na Ostrvu donirali su ostak novca. Inače, svoj doprinos u ovoj humanoj misiji dali su: £90 Bosnia Appeal, £85 Cash4mobiles Birmingham, £50 Mediha Oručević, £40 Hajrija i Mehmed Dervišić, MAGAZA London, £30:Xenia Wilding, Mirza Gazibegović £20 Zejna Dervišić, Mirsad Solaković, Fahro i Samra Beglerović, Fedžra Kahriman, Zaim Viteškić, Mahir Sadić, Muhidin Sadić, Suada Bogdanić, Elvis Musić, Selim Zlomuzica, Himzo Mekić, Emir Bolić, Anes Cerić, Besima Sejfić , Almir Dedić, Elvir Husejnović, Sajma Handan £15 Emina Halilović, £10: Emir Dervišić, Nasiha Alimajstorović, Ulfeta Čatibušić, Senida i Ramiza Durić, Azra Bašić, Mirsad Čatibušić, Zerin Alimajstorović, Mirsad Balić, Jasmin Solaković, Amela Alimajstorović, Sejdo Halilović, Zijad Karić, Enisa Gološ, Berina Alimajstorović, Arnela i Dženan Imamović, Sanjin Grco, Arnes Pobrić £5: Denis Hatić, Adisa Spahić. splatno nastupio već je u krugu svoje familije prikupio dodatnih £65 funti za oboljelog Đozu. Nakon koncerta kratko je prokomentarisao: “Bila mi je čast i zadovoljstvo nastupiti na ovoj manifestaciji, ni meni ni mojoj suprugi Zejni, nije bilo teško doci iz Weston Super Mare i dati svoj doprinos kako bi Vahid dobio normalan život. Osim humanitarnog aspekta bitno nam je bilo i druženje sa našim ljudima u Birmighamu gdje smo upoznali dosta zemljaka. Takodje, bilo mi je prijatno u društvu kolege Nemina Bogdanića koji je fino zabavio publiku,potom novoformiranog Sevdah hora Birmignham koji je ostavio odličan utisak, te svakako izvanredne učiteljice Azre 28 Humanitarne aktivnosti Hilmija Dervisic Odlican nastup Bašić koja slobodno učionicu može zamjeniti muzičkim podijumom. Sve u svemu jedno preljepo veče koje će svima zadugo ostati u sječanju.” Inače humanista –pjevač Hilmija Dervišić se sa organizatorima dogovorio da najmanje dva puta godišnje u Velikoj Britaniji održi slične humanitarne zabave na kojim bi se skupljao novac za najugroženije osobe u Bosni i Hercegovini.” Pošto Vahid Djozo ima donatora, za troškove same transplantacije i postoperativnog postupka u bolnici u Zagrebu ili Tuluzu potrebno je 20 Azra Bašić i Nermin Bogdanić 000 eura. Taj novac Vahid i njegova Račun za uplatu supruga Amela jednostavno nemaju BANKA KORISNIKA : UNICREDIT i mole sve humane ljude da im po- BANK D.D. MOSTAR SWIFT CODE: UNCRBA22 mognu. Inače ovu humanitarnu akciju RAČUN KORISNIKA : IBAN BA39 zajedničkim snagam pokrenule su tri 3386 9028 3527 7814 - ĐOZO VAHIBiH udruženja iz Birminghama: Bos- DIN, BULEVAR MEŠE SELIMOVIĆA nia UK Network, lokalna BiH asoci- 31/16, SARAJEVO BOSNIA-HERjacija i humanitarna organizacija ZEGOVINA Bosniaappeal. Organizatori koriste priliku da pozovu sve humane ljude DODATNE INFORMACIJE: i aktiviste u bosanskohercegovačkim Kontakt : Amela Đozo ameladjozo@ asocijacijama širom svijeta da u svo- hotmail.com (supruga Vahida Đoze). jim sredinama pokrenu slicne akciju pomoći za ovog prvoborca Armije Bosne i Hercegovine koji je ovu tešku bolest “zaradio” u ratu. 29 Humanitarne aktivnosti U Beču održan humanitarni turnir NOVAC ZA SOCIJALNO UGROŽENU DJECU U BIH FUTUREBAG će u skladu sa njihovom misijom ostvarenim novcem obezbijediti školske torbe i prateći pribor za prvačiće, dok će OUR KIDS novac koristiti za potporu domaca u Mostaru i drugim gradovima BiH Humanitarni turnir pod nazivom „POMOZI IGROM“ koji je u organizaciji UG FUTUREBAG – Torba za budućnost i Fondacije OUR KIDS Austrija održan početkom marta u Beču pokazao je još jedanput da humanost nema granica. Dvjesto igrača i oko 400 gledalaca različitih nacionalnosti koji su doputovali iz raznih dijelova Austrije, ali i drugih zemalja Evrope, ovaj dan proveli su u harmoničnom druženju i interesantnom sportskom natjecanju. Humanitarne organizacije koje su pripremile ovaj turnir upisale su značajan zajednički uspjeh za finansiranje predstojećih projekata za pomoć socijalno ugroženoj djeci u Bosni i Hercegovini. Ukupan iznos od € 4.843,08 sastoji se od učešća ekipa (€2300), donacijske kutije (€1.473,93) i zarade na bifeu(€ 1.069,15). Posebna čar turnira bio je aktivan nastup velikana ovog sporta sa prostora bivše republike: Saše Papca, Ivice Vastića i Nenada Bjelice. Međutim, njihova ekipa OUR KIDS London koja je u dramatičnom finalu slavila protiv ekipe Adil rezultatom od 4:3 nije bila ta koja je osvojila najviše simpatija publike. U toj kategoriji definitivni i ubjedljivi pobjednici bili su štićenici doma Egipatsko selo iz Mostara, koji su unatoč činjenici da su igrali sa daleko najmlađom postavom na turniru (12-16 godina) uspjeli ostvariti plasman u finalnu fazu turnira gdje su bili poraženi. Tako su ti sjajni momci koji su na turniru nastupili pod imenom Naša djeca BiH uistinu pobjednici ovog turnira. Njihovi široki osmijesi i blistave oči pri uručivanju posebne poklon-lopte organizacionog odbora prije njihovog odlaska na autobus za Mostar su dokaz značaja tog trenutka za ove mlade i hrabre momke. Ukupna sredstva od turnira se ravnopravno dijele na obje organizacije i novac će bez iznimke, direktno i transparentno biti korišten za projekte socijalno ugroženih mališana u BiH. FUTUREBAG će u skladu sa njihovom misijom ostvarenim novcem obezbijediti školske torbe i prateći pribor za prvačiće, dok će OUR KIDS novac koristiti za potporu domaca u Mostaru i drugim gradovima BiH. Priliku da podržite ove dvije organizacije u njihovom daljem radu imate i putem uplaćivanje donacija. Detaljne informacije mogu se naći na web stranicama www.futurebag.org tj. www.our-kids. co.uk Organizatori turnira žele zahvaliti svim prisutnima kao i sponzorima turnira: eety – dieweltkarte.at, Brajlović Austrija GmbH, Pitara Željo, Ottakringer Brau- erei, SPÖ Wien. Posebnu zahvalnost duguju svim volonterima koji su svojim dobrovoljnim cjelodnevnim radom uopšte omogućili ovaj uspjeh. Dublin HUMANITARNI KONCERT Fudbalski klub B&H United FC iz Dublina proteklog vikenda organizovao je humanitarni koncert za pomoć teško oboljelih Amara Sabovića i Aldina Sarajlića. Kratak raport podnio nam je predsjednik kluba Osman Osmanović: "Što je najvažnije na ovom humanitarnom koncertu uspjeli smo skupiti 2416 eura što nije konačna cifra jer još ima naših članova koji su obećali donirati novac za ovu dvojicu bolesnih zemljaka. Posjeta konceru bila 30 je odlična, više od 200 Bosanaca i Hercegovaca dobro se zabavilo uz muziku Alena Osmanovića, Ede Edisa Malića, Suada Mujkića, Jaska Prnjavorca, Damira Šabića Fazle i Gordana Halajkievića. Hvala našim muzičarima koji su besplatno nastupili na ovoj manifestaciji humanosti naših članova u Republici Irskoj. U razgovoru sa članovima kluba i muzičarima dogovorili smo se da ovakve humanitarne koncerte održimo dva puta godišnje. Kako pomoći sebi NARKOMANIJA Narkomanija je bolest ovisnosti, koja nastaje unošenjem opojnih droga u ljudski organizam, na bilo koji način. Opasnost od narkomanije leži u činjenici da se ona ne pojavljuje pojedinačno, nego da ima karakter masovnosti. Svuda u svijetu raste broj onih koji pokazuju vidno ili skriveno interesovanje za mnoge vrste droga i njihove sintetičke derivate, kojima je savremena farmaceutska industrija vrlo bogata. Sve te droge imaju nekoliko bitnih, zajedničkih svojstava: rasprostranjenu upotrebu u širim slojevima stanovništva (naročito mlade generacije), depresivne efekte na neurofiziološke i psihičke mehanizme, kao i individualne i socijalne efekte. Mnoge stvaraju fizičku zavisnost, što ih čini “traženim lijekom” po svaku cijenu. Posljednjih godina svijet osvaja sve masovnija upotreba raznih droga. Sve one, počevši od onih koje se u malim količinama koriste u medicinske svrhe, u početku uzimanja stvaraju lažan osjećaj zadovoljstva. Taj osjećaj dopunjuje pojačano raspoloženje, euforija, privremeno povećavanje intelektualnih sposobnosti, a samim tim i povećanu zavisnost. Kod nekih droga osim ovih efekata imamo i povećanu govorljivost, nekritičnost, gubitak moralnih kriterija, razbuktavanje strasti, porast seksualne želje, gubitak osjećaja realnosti. Svako uzimanje droge počinje s malim količinama. Znamo da se na droge navikava, te za postizanje jednog od lažnih osjećaja blaženstva doza droge se mora povećati, jer se bez nje više ne može. KOLIKO? KAKO DUGO? Nijedna droga se ne može uzimati dugo. Svaka od njih na sebi svojstven način oštećuje organe u našem tijelu: srce, bubrege, pluća, a naročito centralni nervni sistem (živce i mozak). Svi ovi naprijed nabrojani efekti usljed uzimanja droge rezultat su pojačanog podražaja uzete droge u CENTRALNOM NERVNOM SISTEMU. Kada počnu degenerativne promjene u sistemu, postepeno počinje i propadanje ličnosti. Ono se ogleda u opadanju produktivnosti, gubljenju ciljeva, ambicija, slabljenju energije, razvijanju tromosti, sklonosti gubljenju vremena, izmorenost, mlitavost, kod muškaraca dolazi do impotencije, depresivno raspoloženje, do pravih psihoza. To je period u kojem je ovisnik o drogama samo opsjednut nabavljanjem dovoljne količine droge. Potreba za drogom je jaka, Bolest savremenog društva pa oni ne biraju sredstva da je nabave, pribjegavaju krađi, prevarama, nasilju. Ovisnik u toj fazi postaje nepouzdan, lažljiv, sumnjičav, podmukao, asocijalan, brutalan, maltretira svoju porodicu, slabi mu pažnja, a pamćenje popušta. Javljaju se i teški tjelesni simptomi; propadanje tkiva noktiju, kose, zuba. Koža postaje suha, blijedosive boje, s vidljivim ubodima i ožiljcimastvorenim korištenjem nesterilnih igala. Apetit slabi, pa tijelo progresivno postaje sve mršavije, javlja se anoreksija. Nastaju poremećaji u govoru, komunikaciji, drhtanje ruku, česti su zatvori stolice-koji se smjenjuju sa proljevom. U takvom stanju narkoman postaje apsolutno nemoćan, ili izvršava samoubistvo ili moli za ljekarsku pomoć. ZAŠTITA DJECE Djeca počinju eksperimentisati s drogama već u dobi 12-13 godina, a roditelji su ti koji imaju vrlo važnu ulogu u sprečavanju eksperimentisanja i problema sa drogom. VRLO JE VAŽNO DA DJECA ŽIVE U MIRNOJ I SREƉENOJ PORODICI. U načinu vaspitanja treba nastojati uspostaviti blizak odnos sa svojim djetetom, koje neće imati tajni pred roditeljima, tako da ćete ga uputiti na pravi put. Ukoliko je nemoguće uspostaviti takav odnos sa djetetom koje je “zatvoreno”, pokušajte da se osim školskih obaveza, bavi nekim rekreativnim aktivnostima. Tada sigurno neće imati mnogo slobodnog vremena za dosadu. Osobe koje imaju mnogo slobodnog, neiskorištenog vremena, sklone su svakakvim razmišljanjima, kojekakvim nastranostima, uzimanju alkohola, pušenju, uzimanju droge i sl. Djeca trebaju da se druže i trebaju svoje vršnjake. Važno je znati s kim se vaše dijete druži, kako provodi vrijeme s prijateljima, ko su i kakvi su roditelji. Kontrola nad djecom mora postojati uvijek. Dijete ne mora znati da roditelji uvijek znaju gdje je i s kim je. Vrlo je važno dočekati svoje dijete kad se vraća kući, specijalno u večernjim satima. Možda on/ona ima potrebu da vam se povjeri, radilo se to o nekom ružnom ili lijepom doživljaju. Dočekavši svoje dijete kao roditelj, na prvi pogled i sa par riječi ćete uočiti da li postoje neke promjene u ponašanju, da li je dijete pilo i pušilo ili uzimalo drogu. Da biste prepoznali bilo kakve promjene na djetetu, morate jako dobro poznavati svoje dijete. Roditelj instinktivno osjeća da li se nešto događa njegovom djetetu, jer ga najbolje poznaje i najviše voli. 31 UPOZORAVAJUĆI ZNACI Drugi nivo zaštite od problema droge je posmatranje. Stručnjaci kažu da bi trebali prepoznati početne znake problema, tako da bi mogli dobiti pomoć prije nego što se problem s drogom ima šansu razviti. DA LI JEDNA OD SLJEDEĆIH KARAKTERISTIKA OPISUJE VAŠU KĆERKU ILI SINA - Loše ocjene (uspjeh u školi) - Neprijateljsko-buntovno ponašanje - Gubitak interesa za hobije i sport - Izostajanje iz škole - Pogoršanje odnosa u familiji Fizičke promjene (crvene oči i sužene zjenice ) - Curenje nosa - Ekstreman gubitak težine - Česte upale grla Lako stvaranje podliva (modrica) - Prisutan nakit (narukvice i minđuše koje nose narkomani) - Lule, papir za zavijanje cigareta - Odaje utisak zapuštene osobe Ako je vaš odgovor DA, onda je možda vaše dijete ugroženo drogom. Sljedeći korak roditelja bi bio obavezan razgovor s djetetom. U tom razgovoru taj problem biste trebali spomenuti kao sumnju, a ne direktno optužiti dijete. Pomoć je moguća ako vaš razgovor potvrdi vaše sumnje. Pozovite školu i zatražite pomoć psihologa, eventualno savjet Vašeg ljekara opšte prakse. POTVRƉIVANJE SUMNJI Nije dovoljno uraditi testove krvi da biste potvrdili sumnje ozbiljnog korištenja droge, ali test može obezbijediti dokaz da postoji nešto što nije u redu. Zdravstveni radnici mogu potvrditi da li postoji kontakt s drogom posmatrajući nekoliko oblasti. Procjena uključuje razgovor sa pacijentom, fizički pregled, laboratorijski testovi, razgovor sa porodicom i prijateljima. Drugi dio dijagnostičkog procesa uključuje testiranje mokraće ili kose korisnika droge. Test krvi može utvrditi da li je osoba upotrebljavala drogu zadnjih 12 sati. Test mokraće može da otkrije da li je osoba uzimala drogu zadnja tri dana. Ako se radi o teškom pušaču marihuane ili kanabisa, testom mokraće se može otkriti do 30 dana, pošto je osoba prestala uzimati drogu. Test sa kosom može utvrditi upotrebu droge kod osobe koja je mogla pokušati da očisti drogu iz svog sistema pred ispitivanje. Dva do tri centimetra kose može odrediti da li je osoba uzimala drogu u prethodnih 90 dana. Dr. Zdenka Besara -pedijatar- Kako pomoći sebi Nova knjiga „Unapređenje zdravlja i zdravstveno obrazovanje“ ŽIVIMO VAN SVOJE PRIRODNE RAVNOTEŽE Proteklog mjeseca je u Sarajevu iz štampe izašla vrlo interesantna knjiga „Unapređenje zdravlja i zdravstveno obrazovanje“ autora mr. sci. Suade Branković, i koautora prof. dr. Dijane Avdić i doc. dr. Aide Rudić, sa Fakulteta zdravstvenih studija Sarajevo, Univerziteta u Sarajevu. Čini se da su konačno na svoje došli svi oni koji zagovaraju zdrav način življenja i naravno struka koja se brine o tome, jer u ovom djelu obrađene su ključne stvari bitne za zdrav i ugodan život. Informaciju više dobili smo od autorice knjige mr. sci. Suade Branković, koja nam je kazala: „Ova ključna tema obrađuje se putem nekoliko veoma bitnih poglavlja, a to su: osnovni koncepti, pojmovi i definicije zdravlja, karakteristike savremenih poremećaja zdravlja i oboljenja, pristupi unapređenju zdravlja i zdravstvenom odgoju, definisanje politike i prioriteta u unapređenju zdravlja, promocija i promotori zdravlja, definisanje potreba za unapređenje zdravlja, rad na unapređenju zdravlja s drugim ljudima, komunikacija i komunikacijska sredstva u unapređenju zdravlja, kao i usvajanje zdravijeg načina života tj. srž zdravstvenog odgoja. Već dugo se osjećala potreba za knjigom koja će obraditi ovu Suada Branković temu. Temeljna zadaća joj je per- struke koji žele da prošire znanje iz da živi van svoje prirodne ravnoteže, manentno obrazovanje zdravst- ove oblasti.“ misleći da je to zdravo, a u suštini venih stručnjaka usmjerenih prema Osim stručnjacima, knjiga će do- to je poremećaj u funkcionisanju i budućem zvanju na svim nivoima bro doći i običnim ljudima koji tra- razmišljanju. Prevencija oboljenja je obrazovanja-dodiplomska, post- gaju za zdravim načinom života: krucijalna za humani razvoj. Promodiplomska, cjeloživotno učenje, „Da bismo razumjeli šta je zdrav- tivni pristup omogućava da se u zaposebno u primarnoj zdravstvenoj lje i kako ga očuvati, trebamo znati jednici dospije do svih populacionih zaštiti i javnom zdravstvu, koji sva- bar neke osnovne činjenice o tome grupa stanovništva. Rano prepoznakodnevno promoviraju zdravlje i kako funkcionišemo i kakav je naš vanje obima problema, rano upozokontinuirano rade na prevenciji utjecaj na okolinu, tj. okoline na ravanje i rani odgovor omogućava oboljenja. Zatim kontinuirana edu- nas. Mjerilo nivoa razvoja civili- blagovremeno izbjegavanje «ekkacija za srednje stručne škole, vi- zacije bi trebao biti čovjek, a ne splozije» faktora rizika, koji su svuda soke škole, za studente i nastavnike tehnološki ili bilo kakav drugi razvoj. oko nas, ali i izbjegavanje budućih pedagoških škola, članove UN, ak- Današnji čovjek je sveden na pojed- “epidemija” bilo kojeg patološkog tiviste raznih udruženja koji svojim inca koji pokušava preživjeti slijedeći stanja”, za kraj nam je rekla koauradom unapređuju zdravlje, socio- pogrešne društvene norme koje za torica gospođa Branković. loge, pravnike, ekonomiste, stručne posljedicu imaju zagađenje planete, Knjiga se može nabaviti u svim službe u radnim kolektivima, inžinjere trovanje, degradaciju humanizma, knjižarama u Sarajevu ili poručiti onzaštite na radu, partnere u zdravstvu agresivno ponašanje, te sve manje line direktno od izdavača Bosanska i obrazovnom sistemu, te za ostale empatije i suosjećanja. Najgora je riječ, iz Tuzle. profesionalce izvan zdravstvene činjenica što 99% ljudi nije svjesno SLIKE IZ DJETINJSTVA Pred zoru pogledah kroz prozor i učini mi se kao da sanjam. Čisti, bijeli, snježni pokrivač i idilična zimska slika. Meteorolozi su ipak bili u pravu, pomislih. Već danima najavljuju zahlađenje i dolazak padavina, upozoravaju javnost unaprijed na niske temperature i preispituju sebe da li je ove godine sve spremno za borbu sa bijelom, okrutnom, ledenom gošćom sa sjevera. Nama koji smo odrasli u BiH, proživjeli TOPLE ČIZME djetinjstva i mladosti uz teške zime, sve ove polemike oko snježne katastrofe i kaosa koji će prouzrokovati, pomalo se čine smiješnim. Skoro da u meni ponovo oživi dijete koje priželjkuje dolazak prvoga snijega i topljenja pahuljica na dlanu. I iako sam već godinama u Engleskoj, nekako me ovaj događaj vrati u moju rodnu zemlju. Počeh sa svojom djecom pričati o tome i neobjašnjiva bujica riječi i emocija izađe iz mene. U trenu proživjeh tu vremensku 32 liniju od trideset i kusur godina, prošlost i sadašnjost, nostalgiju i melanholiju. Sreću čine male stvari Prisjetih se sankanja i klizanja, “liguranja do kasno u noć”, slikanja u snijegu, grudvanja i padova koji su bez obzira na ozbiljnost situacije, uvijek izazivali smijeh. Roditeljsko dozivanje do kasno u noć i plač kada treba u kuću ući. A nakon toga treba se suočiti s trncima i bolovima u prstima, kada se hladne ruke nađu u Kako pomoći sebi vrućoj prostoriji. Nakon toga slijedilo bi šaranje po zamrznutim prozorima, posmatranje inja, gašenje svjetla i posmatranje šara na zidovima koje je pravila razbuktala vatra u staroj peći. Buktanje peći unutra, osjećaj topline i sigurnosti, nebo što šalje hiljade bijelih, snježnih leptirića. Kojeg li kontrasta i koje li radosti! Ne čine li sreću upravo male stvari, samo ako ih primijetiš i daš im svoje vrijeme ne tražeći ništa zauzvrat. Utonula bih tako u čaroliju sna, uz vidno uzbuđenje i maštanje o onome što će donijeti novi dan. Sutradan bi opet trčali preko zaleđenih staza, koje su se caklile i išli u susret novim izazovima kojima nije bilo kraja. Nakon veoma kratkog dana, slijedile su duge noći i obavezna sijela, na kojima su se pored ukućana okupljali i prijatelji i komšije, želeći da nekako skrate te noći i “ubiju” vrijeme u pričama. Zimski dani imali su još jednu draž, raznorazne poslastice, počev od puca, kokica, celmasa, pečenih krompira, paprika sa sirom pripremljenim u drvenim kacama, pa do pečenih bijelih misiraca, bundeva ili budimki. Nije li i to bogatstvo naših prostora, toliko različitih naziva za jednu te istu stvar, zavisno od kraja iz kojeg dolazite. Kroz kuću se širio miris potkuhanog kruha i neodoljivih štrudli i kiflica sa pekmezom. Ženska čeljad se bavila i kućnom radinošću, pletenjem, heklanjem i vezom, koji su pored izvanrednog hobija, imali i kreativnu vrijednost. Važnost uspomena Pričam ja o svojim zimskim pustolovinama, a djeca me slušaju, ali su nekako daleki. Imam utisak da njima ova moja priča o ljepoti moga djetinjstva, ne znači puno. A kako da me shvati generacija u kojoj su najbolji prijatelji postali laptop, internet i mobilni telefon. Kakav je to život bez najnovijih elektronskih igračaka? Tako mi njihovi pogledi govore. Očigledno je da je alienacija (otuđenje), o kojoj sam nekada čula na časovima sociologije, duboko uzela maha. Moderna vremena donijela su napredak, ali nažalost i nedostatak poštovanja ljudskih vrijednosti. Drugačiji pogledi na život u smislu: “Ne treba mi niko, imam ja svoje prave i virtualne prijatelje i ne moram ni izaći iz kuće”. Naravno, shvatam ja i vrijednost najnovijih izuma i svjesna sam činjenice da mi to pomaže da vidim rodbinu od BiH do Australije. A zar je zbilja potreban takav način komunikacije za nekoga ko živi u istoj ulici ili čak što više u istoj kući? Ne shvataju djeca koliko znači imati uspomene i izvući ih iz sjećanja kada god poželiš. Nekada su i bolna i izazovu neočekivano suze u očima, ali su ipak uspomene. Ponovo bacih pogled na prozor. Snijeg i dalje pada li pada. Tu romantičnu idilu tek ponekad pokvare moji prsti na daljinskom upravljaču i čitanje najnovijih vijesti na teletekstu. Zatvoreni putevi, otkazani letovi, otkazana nastava u školama i što je najgore, saobraćajne nesreće. Kroz glavu mi ponovo prođoše slike iz mladosti. Neraščišćen snijeg i smrznute ruke oca dok pravi prtinu da lakše izađem iz avlije. Zavijanje gladnih, ljutitih pasa u rana jutra, režanje i traženje žrtve u slučajnim prolaznicima. Topla soba ispunjena mirisom uštipaka koju moram napustiti i uputiti se prema školi. I roditeljski blagoslov koji mi je olakšavao put. I još nešto. Tople čizme. Godinama je majka unosila naše dječije čizme i grijala ih kod šporeta na drva. Hladni kućni prag i komfor vrućih čizama, taj kontrast koji i dan danas izaziva uzdah. Majčina briga da ne ozebem i ne prehladim se. Odlazak do škole bilo je lagano pripremanje za život i sve gorčine koje on donosi. Majka i otac znali su šta nas čeka i pokušavali su da to makar malo ublaže. Godinama su mi te tople čizme bile sinonim neizmjerne ljubavi koju roditelj može dati djetetu. I krenuh prema vratima. Da nešto kupim i osjetim kako mi se pahuljice tope na dlanu. Ne volim zimsko spremanje, potraje makar par minuta. Kaput, rukavice, šal, kapa i na kraju čizme. Hladne kao led. Podsjeti me to na nebrigu prema samoj sebi. I na nesebičnu ljubav roditelja koji nikada nisu mislili o sebi. U srcu mi se pojavi neka zebnja, nostalgija ravna fizičkom bolu. Poželjeh tople čizme, baš kao dijete. Poželjeh blizinu najmilijih za koje znam da su na drugim paralelama i meridijanima. Poželjeh da ugledam naše međe, brda, djecu na ligurama, ledenice na prozorima, vanjska svjetla što škilje i lavež pasa. I snijeg i tople čizme. Semira Jakupović Welcome MUSLIMAN SA VELIKIM “M Razbolje se lijepa Fatma (Fata), ništa ozbiljno,uobičajena gripa. Ali zbog nekih budućih posljedica, kako za sebe tako i za ostale zaposlene, ne ode na posao. Međutim, zbog njene pozicije u kolektivu, nadređeni bijahu primorani da je pozovu da dođe ili da da šifru njenog kompjutera pa da tako dođu do željenih podataka. Pristane ona na ovu drugu opciju i kaže da ukucaju “velkom”. Strkali se svi odgovorni, probali sve verzije i jezike, ali bez uspjeha. Telefoniraju ponovo Fati i mole je da obrazloži šta i kako da ukucaju? Odgovor je bio više nego jednostavan, ona im reče: ”Znate da je moj momak Mujo i da mi je sve na dunjaluku, šifra je veliko M”..... To isto M postalo je bitno, možda su nas samo tako učili i 1974. godine (ispravite me ako griješim) prilikom prihvatanja amandmana na ustav SFR Jugoslavije. Oni koji su do tada morali biti neopredjeljeni ili pisati se pod drugim narodnostima (mada se ovdje radi o vjeroispovijesti), sada mogu biti muslimani sa velikim M..... Radni staž mog oca Mehmeda približavao se kraju, baš kao i moje školovanje. I meni i nadređenima je dao do znanja, kako je on to volio reći, da mu neće komandovati njegova kopiladija. Tako je uspio da prije mog zapošljavanja ostvari najpovoljniju opciju za sebe. Proglašen je tehnološkim viškom, tako da se nismo sreli radeći u istom kolektivu. Međutim, na dan donošenja pomenutog amandmana, još je radio na željeznici kao izvođač lokomotiva. Samo to radno mjesto bilo je postepeno ukidano, tako da su im prvo ukinuli uniforme, a sve se nekako poklopilo s pomenutim amandmanom. U civilnom odijelu dočekao je voz i taman zaustio mašinovođi ”Majstore”... Isti ga presiječe riječima: ”Nećeš sa mnom ni do Kozarca, a kamo li do Banje Luke”. ”Ležite na parama, a 33 stalo vam samo da se prošvercate”. Otac mu smireno odgovori: ”Ići ćeš ti kud ti kažem i kada ti kažem”. Udalji se od lokomotive i sjedne na plato magacina. Primijeti dežurni otpravnik vozova da nešto nije uredu i uputi se lokomotivi tek prispjelog voza. ”Šta nije u redu Meša”? ”Ja sam mu pokušao objasniti, ali ne vrijedi”, reče otac. “Šta si ti”, upita mašinovođa oca. “Od danas musliman sa velikim M”, reče on. “Ma ne pitam te to nego po struci”? “Izvođač lokomotiva”. “A što nisi uniformisan?” “To pitaj one koji su mi oduzeli to pravo”. “Dobro, idemo sad u ložionu”. “Sačekaj malo, sad se meni ne žuri”, reče otac... Meho Jakupović Iz Štampe Dodikova administracija mimo zakona KUSTURICIN ANDRIĆGRAD NA OTETOJ BOŠNJAČKOJ ZEMLJI Građevina kojom se hvale predsjednik RS i filmski režiser izgrađena je na uzurpiranih osam dunuma bošnjačke zemlje, zakonski nasljednici odlučili tužiti RS Evropskom sudu u Strazburu. Kusturicin Andrićgrad u sprezi sa Dodikom i njegovom administracijom napravljen je na otetoj bošnjačkoj zemlji koja još po “papirima ” pripada nasljednicima velikog višegradskog zemljoposjednika Pašana(Mustafe) Hadžića čiji unuk Muhamed Pršeš sa ostalim nasljednicima pokusava doci do svoje zemlje na koju je pomenuti dvojac nezakonito uzurpirao. Otimačina tuđeg Tandem Dodik- Kustirica i njihovi pomagači iz administracije RS i Višegrada za potrebe Andrićgrada oteli su osam dunuma bosnjačke zemlje. Naravno da vlasnike niko nije ni valjano obavijestio o toj jednoj u nizu sličnih otimačina bošnjačkih nekretnina u RS. U borbu sa vjetrenjačama Muhamed Pršeš se upustio prije desetak godina i od tada pokušava doći do tačnih katastarskih i gruntovnih izvadaka koje mu jednostavno nisu dostupne. U razgovoru za BHDINFODESK iz Birminghama Muhamed Pršeš naš biznismen koji živi i radi u Švicarskoj je precizirao: “Čak ni gotova sudska rješenja sa ostavinskih rasprava nisu upisana u katastar a kako će i biti kada je izvjesna Marina uposlenica katastra u Višegradu 2006. godine meni i mojoj familiji u lice rekla da će ta imovina biti upisana na nove nasljednike kada se iz groba digne “pokojni đedo” Pašan. Evo dostavio sam vam na uvid to sudsko rješenje sa ostavinske rasprave suda u Višegradu u kojem je obuhvaćeno samo 5% nekretnina koje su pripadale mom rahmteli djedu. Iako je sve čisto pomenuta Marina uposlenica katastra u Višegradu odbila je da ga spovede. Svemoćna Marina Nažalost ona je održala svoje obećanje i do danas ta imovina nije valjano upisana na naša imena a nakon početka izgradnje Andrićgrada postalo nam je jasno zašto to nije urađeno. Na toj parceli gdje je Andrićgrad bilo je devet dunuma zemlje (u gruntu se vodilo pod brojevima III/20, III/47,III/48 III/307) a kada su nam oteli osam dunuma zemlje, toj čestici dali su novi katastraski broj 1099/4. Doduše bili su veoma “velikodušni” i nama su ostavili jedan dunum zemlje i ta parcela je upisana u katastru na naša imena pod brojevima 1134/1 i 1134/2. Tako da sada mi zakonski vlasnici, graničimo s našom otetom parcelom na kojoj je nikla Fuad Hadžić Sarajevo, Kemal Hadžić Sarajevo, Esad Sabrihafizović Sarajevo, te još nekoliko rođaka iz Švedske , Turske i Srbije. Financijski smo dovoljno sposobni da idemo do kraja sa željom da vratimo našu dedovinu. Vrijeme otimačine je prošlo ako nema pravde u Višegradu i RS u Strazburu je sigurno ima, veli Pršeš. Kada su svojevremno poznatom višegradskom veleposjedniku Pašanu(Mustafe) Hadžića poslije Drugog svjetskog rata partizani otimali zemlju on im je uvijek govorio da će to jednog dana morati vratiti njegovim unucima. Doduše tada vjerovatno gazda Pašan nije znao ni gdje je Strazbur ni njegov sud za ljudska prava. Novu mnogo žešću otimačinu od strane tandema Dodik-Kusturica rahmetli Pašan nije dočekao on je onaj svijet preselio 1980. godine. Namik Alimajstorović MIMOZA OPOJNA Muhamed Pršeš Kusturicina zamisao. Pokušavali smo oficijelno i neoficijelno doći do potpune dokumentacije. Jednostavno u Višegradu su svi u sprezi od političara, činovnika do lokalnih advokata koji nesmiju da se upuste u pravnu bitku kako bi mi došli do svoje otete zemlje. Nažalost posto svoja temeljna prava ne možemo ostvariti u Višegradu mi zakonski nasljednici odlučili smo da tužimo RS Evropskom sudu u Strazburu, Kaže Pršeš.” Ko su nasljednici -Inače pored mene tužbu protiv RS predaće i ostali nasljednici: Jasminka Pršeš- Forca iz Švicarske, Jasmin Pršeš USA, Elzana Hasanbegović-Vesnić Austrija, Mehmed Hasanbegović Australija, Mirsad Hasanbegović Novi Zeland, Ahmed Hasanbegović Holandija, haber 34 U bjelilo cvjetne, sitne štirke umotana Budi leptire u mojoj utrobi Dok februar i zadnje mrvice duge zime drobi I otvara kapije Još jednom proljeću. Mimoza skida Koprene sa ukočenih obraza Sa usana bez osmijeha Zamrznutim u beskrajnom sivilu Dana nanizanih maglom i karnevalima I svečanim odorama što dolaze sa juga. Februar k’o iskusni mađioničar Zadnje trikove izvlači ispod svoga rukava Istresa perje iz jastuka od sna Grebe bure prazno do samoga dna. Nudi sunce zubato I oluje što nas stavljaju na muke Svađa se sa proljećem I u goste poziva “babine huke”. Jedino mimoza može Tom šarmeru kratkoga vijeka Stati ukraj Odisati čistotom Mirisati ljepotom Ožvjeti ljubav u srcima od leda I ko god da je vidi Bez razmišljanja joj se preda. Semira Jakupović Iz Štampe ED VULLIAMY O AMIRI MEDUNJANIN: BALKANSKA BILLIE HOLIDAY Na kraju naelektriziranog nastupa u dvorani u Liverpoolu Amira Medunjanin, jedan od velikih glasove svoje generacije, gotovo sigurno najbolji iz istočne Europe, traži od članova svoga benda da ostave instrumente i isključe mikrofone. Nastavlja pjevati, muzičari sviraju unplugged, sa žestokom emocionalnom dubinom ali ne i sa prizvukom sentimentalnosti. U publici je Medisa Carvill. Oči su joj pune, dijelom zbog ljepote pjesama, dijelom i zbog toga što se sjeća Bosne. Bosna, gdje je Amira tokom ratnih '90-ih godina, tokom opsade Sarajeva, spavala u podrumu na ćumuru. Gdje je Medisa u Kozarcu izgubila muža, strica, susjede i najbliže prijatelje. Lica ostalih slično su opčinjena. U posljednjim redovima dvorane je i Simon Glinn, promotor koncerta, danju izvršni direktor dvorane. Za njega je ova večer više od ispunjene ambicije, ambicije koju je imao još od ratnih bosanskih godina. Koncert je ispunjen sjećanjima, povezanošću sa tim krvavim danima. Amira podsjeća na Edith Piaf, ona je zaista balkanska Billie Holiday. Postoje trenuci u kojima zvuči čak i kao Maria Callas. Njen je glas svilen ali odlučan, sa dubokom sjenom i okultan, ali često i razigran i naerotiziran. Ona žudi i smiješi se, klizi preko i oko orijentalne kromatike iako smatra Velvet Underground i Nick Cavea svojim ranim uzorima. Kako bi to veliki bosansko-američki pisac Aleksandar Hemon rekao, „Amirino pjevanje nekome donosi suze na oči a nekome nesmiljenu radost“. Ako muzika ima žanr, onda bi njezina bila sevdah, riječ koja ima korijen u arapskom jeziku i znači crna žuč, tvar melankolije, muzika koja se proširila sa bosanskih rijeka i planina Balkanom, ne samo zahvaljujući Ciganima koji su je pjevali. No, Amra sevdah vodi tamo gdje nikada nije bio, u sudar sa jazzom, čak i sa izletima u psihodeliju. Tijekom opsade Sarajeva, Bekim Medunjanin, sada Amirin muž, bio je među pionirima podzemne muzičke scene, undergrounda u svakom smislu. Mladić je ispod snajperske vatre i granata hodao kilometrima kako bi se prijateljima nalazio podrumima i slušao bandove. Pili su ono što su mogli skuhati, cijediti ili izmoliti i pušili šta su nalazili, bilo to legalno ili ne. Bekim je također organizirao i vodio sate muzike za djecu u sirotištu. Ovaj izvanredni polusvijet pod opsadom, u velikoj mjeri neispričana priča, bio je plod domaće mlade sarajevske kreativnosti. Razvijali su se ponajviše zahvaljujući ekstcentričnim inozemnim organizacijama. Serious Road Trip je inicijativa britanskih, irskih i novozelandskih aktivista i sindikalaca koji su putovali preko srpskih barikada ka opkoljenom Sarajevu u vozilima oslikanim Štrumpfovima. Nosili su inzulin i ostalu pomoć u paketima, ali i muziku, CD-ove, opremu za koncerte. Kao i stvari za pušenje. Na momke iz Serious Road Trip su UN snage, u svojim blistavim bijelim terencima, gledali sa gnušanjem i prezirom. Ali pitajte bilo kojeg mladog Sarajliju za čime je čeznuo najviše i svaki će se složiti sa Bekimom. „Bio sam mlad, uhvaćen u opsadi, u ratu sam jeo malo i bio težak svega 45 kilograma, ali nisam bio gladan... Bio sam gladniji za nečim čime bi se suprotstavio granatiranju, snajperima, vijestima da je svaki dan ovaj ili onaj prijatelj bio mrtav, ranjen ili u koncentracijskom logioru. Bio sam gladan muzike, umjetnosti, rock'n'rolla. Stvari koje bi me držale živim. Kada smo počeli organizirati svirke, nikada se nismo brinuli hoće li ljudi doći zbog granata ili snajperskih hitaca. Znali smo da hoće.“ Centar ovoga svijeta bio je Bekimov prijatelj, basista i ugledan umjetnik prije rata, Nebojša Šerić Šoba. Nakon što mu je ponuđeno da izbjegne vojsku i usredotoči se na svoj talenat tokom ratnih užasa, Nebojša je odlučio da se bori na zastrašujućoj liniji fronta. Sada se prisjeća. „Prve djeliće umjetnosti koje sam stvorio na početku rata bili su razasuti, isjeckani komadi kaosa i oštrog vrućeg metala. Po prvi put u životu sam radio nešto iskreno i jasno Ludilo dnevnog života bilo je intenzivno. Nekoliko bih dana proveo na liniji a onda nekoliko dana u mom studiju koji se nalazio jedva 100 metara od linije fronta. Potraga za hranom i vodom bila je hrabra i luda djelatnost, ali mnoge su stvari bile amplificirane i najbolje zabave na kojima sam bio u životu dešavale su se pod opsadom. Svaka zabava dešavala se u mraku, sa lošom cugom pravljenom u kućama. Sa puno smijeha i ljubavi. Svaka je možda bila posljednja. Nismo imali šta izguibiti. Podrume i skloništa pretvorili smo u mjesta za probe sve više i više mladih ljudi je sviralo, ponekad samo da bi nadjačali buku eksplozija oko nas.“ Jedan od organizatora Road Tripa bio je Glinn, glazbeni producent koji je je vodio Jazz World Stage na festivalu Glastonbury. Iznenada je stiogao u svijet klanja kako bi pomogao organizirati društvenu akciju kroz muziku, rock koncerte i događaje pod egidom muzičke sarajevske zajednice. „Sve je to bila stvar solidarnosti, multikulturalnosti i dobrih, temeljnih načela rock'n'rolla. Željeli smo odhrvati muziku daleko od 35 nacionalističkih interesa, i ljudi koji su muziku koristili u takve svrhe.“ Glinn se sprijateljio s profesorom prava Zdravkom Grebom koji je vodio lokalnu radio stanicu ZID. Poenta je bila da se ide u eter ali bez militantnih pjesama. “Naša je poruka bila sjetite se ko ste, vi ste urban svijet svijet, radnici, kulturan narod. Radije smo puštali Pink Floyd, Hendrixa i dobru country muziku nego vojne marševe.” Sa ZID-om je Glinn radio na organiziranju i promicanju festivala, jedinog takve vrste u historiji koji je održan tokom modernih ratova. Rock Under Siege. ”Sarajevo je bilo puno bandova koji su htjeli biti Rage Against Machine”, kaže Glinn. ”Oni su zaista bjesnili protiv mašine, protiv stalnog baraža nacionalizma u etnički multikulturalnom Sarajevu I,naravno, oni su stvorili ovu scenu, underground nastupe, i na kraju rock pod opsadom.” Bekim je, sjeća se Glinn, bio energija u svemu tome, inspiracija. Bekim je upoznao Glinna, sjeća se, „u žutom Land Roveru kojeg smo zvali žutom podmornicom i moja prva misao bila 'Bože, on je tako visok.' Ideja o visokom Englezu bila mi je čudna. Ubrzo sam jasno vidio da je Simon shvatio vrijednost rada s ovom djecom izgubljenom u ratu, u predgrađima Sarajeva, djecom koja nisu imala roditelje ili nisu znala jesu li im roditelji uopće živi.“ Amira, tada tinejdžerka, bila je redovina na podrumskim koncertima. Sjeća se da je spavala u podrumu na ćumuru i davala sve od sebe kako bi pronašla i spremila hranu za svoju porodicu. Nekoliko rođaka je izgubila od metaka i granata bosanskih Srba. "Mogli bismo se pretvarati tih nekoliko sati da živimo normalnim životom mladih ljudi. Da možemo raditi nešto drugo, biti iznad tog ludila iznad nas." Kada je rat u Bosni završio, Amira je dobila posao prevoditeljice u Evropskoj komisiji. Jednog dana, 1997. godine, neki je lokalac došao na razgovor. „Nisam imala pojma ko je on. Nikada na njega nisam naletila na tim koncertima“, kaže Amira. „Dobio je posao, otišli smo na ručak, i desio nam se 'klik'. Počeli smo pričati o muzici i shvatila sam da sam bila na svim tim koncertima koje je organizorao tijekom rata, i an Roc Under Siege festivalu.“ Onaj koji je došao na razgovor za posao bio je Bekim. "Pričao mi je o svom radu u sirotištui i tada sam se zaljubila u njega“, kaže Amira. „Nikada nisam ni pomišljala postati pjevačica“, kaže. „Bekim mi je kazao, dat ti je ovaj glas, ali on ne može samo tebi pripadati, moraš ga podijeliti. Odjednom su sve moje inhibicije nestale. Bekim je bio energija, on je bio moja inspiracija, on mi je otvorio oči. Dvije sedmice kasnije, pitao me je da se udam za njega. Znala sam da ću na kraju pristati, ali sam ga pustila da čeka dvije godine.“ (Prireio: N. H.) Iz Štampe Poruka ambasadora Velike Britanije CASEY: PROVEDBA ODLUKE "SEJDIĆ FINCI" OTVARA VRATA ZA BIH bude u interesu pojednostavljivanje ustavnih rješenja, iako je politička volja za to trenutno ograničena. "Specifičnost dejtonskog sistema je njegova tendencija da ohrabruje političke stranke da se usko usmjeravaju na maksimizaciju jednog od konstitutivnih naroda, umjesto pokušavanja da dobiju široku podršku. To često dovodi do politike dijeljenja, što onda otežava postizanje širih sporazuma nakon izbora, a koji su ključni za funkcionisanje sistema", rekao je Kejsi za "Nezavisne novine". On istakao da je BiH već na gubitku i da će više izgubiti što joj duže bude trebalo da se pridruži EU. Nigel Casey, britanski ambasador u BiH Ambasador Velike Britanije u BiH Najdžel Kejsi (Nigel Casey) ocijenio je da će se put BiH za EU "otvoriti" ukoliko do kraja mjeseca vodeće stranke dogovore način za rješavanje pitanja "Sejdić i Finci", kao i efikasan mehanizam koordinacije. ova prilika propusti, najvjerovatnije se neće opet ukazati do 2015. godine. Ohrabruje nas što su sve veće stranke ozbiljno pristupile procesu koji je pokrenuo Peter Sorensen i on uživa našu punu podršku", rekao je Kejsi. "Na to smo koncentrisani. Ako se On smatra da svima u BiH treba da Kejsi je ocijenio da Vijeće ministara BiH i vlade Republike Srpske i Federacije BiH, kao i parlamenti, moraju hitno uspostaviti pravni i regulatorni okvir koji bi omogućio BiH nastavak izvoza proizvoda životinjskog porijekla preko Hrvatske nakon 1. jula. Prema njegovim riječima, neuspjeh u ovom polju je prijetnja poljoprivredi u svim dijelovima BiH, te je potrebno više pragmatizma, a manje dogmatizma. BUCKINGHAM SSST-OVI DIPLOMANTI I MAGISTRI PRIMILI BRITANSKE DIPLOME Ovo je peta generacija SSST-ovih diplomanata koji su stekli diplomu prestižnog Univerziteta u Buckinghamu Prorektor Univerziteta u Buckinghamu dr. Terrence Kealey na svečanoj ceremoniji održanoj danas u Buckinghamu, Velika Britanija, dodijelio je diplome diplomantima i magistrima Univerziteta u Buckinghamu i Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology (SSST). Ceremoniji su, pored velikog broja zvanica iz kulturnog i javnog života Velike Britanije, prisustvovali i ambasador BiH u Velikoj Britaniji Njegova ekselencija gdin. Mustafa Mujezinović, izvršni direktor SSST-a gdin Emir Ganić i menadžer akademskih aktivnosti na SSST-u gđica Emina Ganić. Ovo je peta generacija SSST-ovih diplomanata koji su stekli diplomu prestižnog Univerziteta u Buckinghamu. Timesov Vodič za najbolje univerzitete u Velikoj Britaniji visoko je pozicionirao Univerzitet u Buckinghamu stavivši ga na treće mjesto za 2012, odmah iza Cambridgea i Oxforda, po rezultatima National Student Survey-a. Naglašavajući uspjeh dugogodišnje saradnje između dva univerziteta i hvaleći stručnost SSST-ovih kadrova koji su svoja znanja sticali na prestižnim svjetskim univerzitetima, Kealey je nazvao SSST vodećom obrazovnom institucijom u BiH. “Bio sam u posjeti novom kampusu Univerziteta SSST. Nesumnjivo je da će on transformisati pristup visokom obrazovanju u BiH”, zaključio je Kealey. Univerzitet SSST je jedini univer- 36 zitet u Bosni i Hercegovini koji pored bosanskohercegovačke dodjeljuje i stranu diplomu priznatu u cijelome svijetu. Napredni studijski programi pružaju studentima SSST-a mogućnost da steknu specijalizaciju iz dvije oblasti, ovladaju engleskim i njemačkim jezikom te s britanskom diplomom, koju primaju uz bosanskohercegovačku, budu konkurentni na svjetskom tržištu rada. Iz Štampe ŽIVOTNA PRIČA: HAMZA ALIĆ, OD PAKLA SREBRENICE DO EVROPSKOG SREBRA Kada je pala Srebrenica, krenuli smo prema slobodnoj teriroriji, ali nismo uspjeli. Lutali smo po šumi, vracali se ka Srebrenici pa bježali natrag u šumu, ali smo nekako uspjeli preživjeti. I to stradanje ali i strah jer nisam ništa znao o braći, od kojih je jedan bio zarobljen Bh. bacač kugle Hamza Alić sinoć je osvojio srebrenu medalju na Evropskom dvoranskom prvenstvu u švedskom Goteborgu. Nakon osvajanja zlatne medalje Zlatana Saračevića, također u bacanju kugle na Evropskom dvoranskom prvenstvu 1980. za tadašnju SFRJ, Alićevo srebro predstavlja jedan od najvećih uspjeha bosanskohercegovačke atletike i bh. sporta uopšte. Bh. reprezentativac je do evropskog srebra došao hicem 20.34 m ostvarenim u četvrtoj seriji. Zlatnu medalju osvojio je Asmir Kolašinac iz Srbije hicem 20.62 m, dok je bronza pripala Čehu Ladislavu Prašilu sa 20.29 m. “Srebro u Goteborgu je moj najveći uspjeh u dugogodišnjoj karijeri. Iznenadio sam samog sebe, ali i kompletnu bh. javnost. Ostvario sam razultat o kojem treba da piše naša istorija. Iskoristio sam svoju maksimanu pripremljnost i u pravom momentu na pravom mjestu došao do medalje", kaže je Alić. Životna prica Hamze Alica, najboljeg bosanskog atletičara, čiji je najveći dosadašnji uspjeh bila bronza sa Mediteranskih igara 1995. i balkanskog prvaka u bacanju kugle, mogla bi biti dobar predložak za filmski scenarij. Nakon što je preživio pad Srebrenice u julu 1995., Alić je kao izbjeglica, mukotrpno trenirajući, ostvario svoje snove. S nepunih šesnaest godina Alić je počeo trenirati u Zenici, na Kamberovića polju. Roden 1979. u Srebrenici, ratni je pakao proveo u svom rodnom gradu, odakle je morao bježati u ljeto 1995., kada su trupe Ratka Mladića probile linije obrane i ušle u grad u kojem će kasnije počiniti genocid. Alić je s ocem iz Srebrenice pobjegao nakon što su Mladićevi vojnici ušli u grad. Deset dana su se, ne znajuci ništa za dva Hamzina brata koji su otišli na drugu stranu, skrivali u šumama oko Srebrenice, da bi se nakon toga odlučili pokušati probiti do slobodne teritorije. “Prebacivali smo se sedam dana i noći, polugoli, bez hrane i vode”, priča nam Alić, prisjećajuci se najtežih dana u svome životu. Probijajuci se prema Kladnju i Olovu, preživjeli su tri zasjede, a prilikom jedne od njih, poginulo je 25 Hamzinih suputnika. “Bilo je to prilikom treće zasjede. Dvije smo prošli neokrznuti, no na treću smo nabasali i teško stradali. Sjećam se da su meci prštali pod mojim nogama, fijukali oko glave, no sami me je Bog sačuvao tada da ne poginem”, prisjeća se Alić koji se sa ocem nakon te zasjede uspio konačno dokopati prevoja Karaula. “Lutali smo danima. Kada je pala Srebrenica, krenuli smo prema slobodnoj teriroriji, ali nismo uspjeli. Lutali smo po šumi, vracali se ka Srebrenici pa bježali natrag u šumu, ali smo nekako uspjeli preživjeti. I to stradanje ali i strah jer nisam ništa znao o braći, od kojih je jedan bio zarobljen.” Nakon sedam dana uspjeli su se, gazeći kroz minska polja a da nisu ni znali da su u njima, dokopati linija obrane koje su držale jedinice Armije BiH. “Naši su se iznenadili kada su nas vidjeli, nisu znali ko smo, niti su vjerovali da smo se tuda uopće mogli probiti”, priča nam Alić. “Jednu smo stražu čak probudili kada smo se dokopali rovova. Teško je pričati o tome, to su stvari koje može objasniti samo onaj ko je preživio takvo stradanje. Danas, kada razmišljam o tome, shvatam kako me je samo dragi Bog spasio”, sjeća se Alić dramatičnih ratnih dana. Alić je više puta proglašavan je najboljim sportistom BiH. Njegov lični rekord u bacanju kugle iznosi 21.07 m, a postigao je 2008. u Podgorici. (N.H.) BOSANAC IZ ŠVEDSKE U ČELZIJU Kada je prošle jeseni petnaestogodišnji Ali Suljić debitovao u dresu švedskog drugoligaša Motale bio je to samo prvi korak u strelovitom usponu ovog darovitog dječaka. Dobrim igrama vrlo brzo nametnuo se selektoru najmlađe selekcije Švedske, da bi potom zapeo za oko i emisarima najjačih evropskih klubova. Htjeli su ga testirati Manchester City, Arsenal, Liverpool i Chelsea, te nekoliko italijanskih timova, koji budno prate talente sa skandinavskih prostora. No, u „lovu“ na mladog Bosanca najuspješnijim pokazao se Chelsea i Ali Suljić će u redove aktuelnog evropskog prvaka. „To je prekrasno, a istovremeno osjećam kao da je nestvarno“, kaže 37 Ali, koji je već bio u svom novom klubu, u kome će pohađati nogometnu akademiju i kroz mlađe selekcije sticati znanje i iskustvo za Premier ligu. Sport Svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore JAVIO SE PRVI DONATOR Jonny Ertl, Austrijanac koji igra u engleskom Portsmouthu, donirao svoj potpisani dres Prvi ovogodišnji donator narednog jubilarnog 10. svjetskog prvenstva bosanskohercegovačke dijaspore u fudbalu je kapiten engleskog Portsmoutha, Austrijanac, austrijski reprezentativac Jonny Ertl. Naravno, odmah se postavlja pitanje otkud Austrijanac pa uz to internacionalac u Engleskoj da ima interesa da donira svoj potpisani dres. Odgovor je vrlo jednostavan „odakle ti je djevojka, odatle si i ti“. Naime, Jonny je u dugogodišnjoj vezi s pjevačicom i tekstopiscem Selmom Adžem iz Goražda koja u Austriji i Engleskoj gradi uspješnu muzičku karijeru. Mladi sportsko-estradni par, dodatno „pojačan“ Begovićevim nasljednikom na golu Portsmoutha, golmanom Simon Eastwoodom, prošle sedmice bili su gosti u domu Alimajstorovića u Birminghamu. Uz bosansku kahvu, zeljanicu i hurmašice priča se brzo razvezla, onako naivno mladalački svašta su nam ispričali. O svojoj karijeri Jonny kaže: „Počeo sam u Sturmu iz Graza. Tu sam upoznao Ivicu Osima, kojem sam zbog mog familijarnog biznisa cvjećarstva obezbjeđivao prelijepe bukete kojim je veliki džentlmen Ivica Osim častio službenice kluba. Potom sam od Ivice Vastića počeo učiti vaš jezik i zahvaljujući njemu, a kasnije i Selmi dosta toga razumijem. vno, nije izostalo ni kupanje u hladnoj Drini. Na kraju svi su me lijepo prihvatili i pozvali da im ponovo dođem ove godine, ali da se zadržim malo duže.“ Malo nam je bilo neobično kada nam je Jonny poklonio dres Sheffield Uniteda, njegovog bivšeg kluba za koji je igrao do prošlog ljeta: „Jednostavno, iako sam kapiten Portsmutha nisam mogao doći do dresa, jer je prije par mjeseci kompanija čiju opremu trenutno nosimo otišla u stečaj i u službenoj prodavnici kluba, a niti u ostalim sportskim radnjama nema naših dresova. Želja mi je bila da dam doprinos za ovo takmičenje i zato sam poklonio svoj bivši dres i nadam se da će pripasti najboljem odbrambenom igraču na predstojećem prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u fudbalu. Poklon dres zeljanicu u buregdžinici Džinović, uživali na Baščaršiji i onda smo otišli za Goražde.Tamo sam imao „divan doček“, Selmina nana Sulejmanija misleći da ja ne razumijem bosanski jezik je rekla „jesi l' nam to dovala Švabu“. Selma joj je džabe Jezik sporta je univerzalan Pošto je Selma rekla da Jonny samoinicijativno uči bosanski jezik i da mu ona pomaže kada „zapne“, Jonnyu smo pokazali web stranicu Bosniaaapela na kojoj ima on-line škola bosanskog jezika, gdje može nauciti osnovne stvari. Osim toga Oduševljen Bosnom Nakon toga slijedi prelazak u Aus- Simon Eastwood ,Selma Adzem, Jonny Ertl Jonny Ertl jezik sporta je univerzalan. triju pa u Crystal Palace, pa u Sheffield United, a od ljeta evo me u Portsmouthu. U Bosni sam prvi put sa Selmom bio prošle godine. Oduševljen sam Bosnom i njenom ljepotom, u Sarajevu smo kod Želje pojeli ćevape, burek i namigivala i govorila 'pa on te nano razumije', međutim nana je i dalje bila uporna i govorila 'otkud Švabo zna naš jezik'. Sada kada Selminoj nani pošaljem neki poklon, obavezno joj napišem „tvoj Švabo Jonny“. Selmina tetka Umija mi je ogledala u fildžan i pogodila da ću potpisati ugovor s Portsmouthom, a tetak Hamdo, vatreni navijač Želje, ubijedio me da i ja počnem navijati za plave. Nara- 38 mladim dragim gostima poklonili smo i zastavice NS/FS BiH, knjigu „Kroz Bosnu i Hercegovinu“ magazin Haber i specijalni poklon publikaciju kolege Sinana Sinanovića „Od Tirane do Marakane“ uz objašnjene da će čitajući je najlakše usavršiti svoj bosanski jezik. Jer jezik sporta je univerzalan. Sport Deseto svjetsko prvenstvo bh. dijaspore u malom fudbalu, opravdava epitet svjetski SELEKCIJA BOSANACA I HERCEGOVACA IZ TURSKE PO PRVI PUT NA PRVENSTVU Nakon što se od 4. šampionata u Minhenu na takmičenju redovno pojavljuju selekcije Amerike i Kanade, te nakon učešća Australije na 5. prvenstvu, dočekali smo i predstavnika iz Azije Prvi put na sljedećem jubilarnom X. svjetskom prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu/futsalu, u organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, koje će biti održano u Švedskoj – Västerås od 3. do 5. maja 2013. učestvovaće i jedna azijska ekipa, selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Turske. Tim je sastavljen od naših studenata koji studiraju i igraju fudbal u Istambulu, Ankari, Izmiru i Bursi. Informaciju više dao nam je član ekipe Vedad Halilović iz Istambula: “Prije svega sretni smo što ćemo učestvovati na ovom eminentnom takmičenju, što ćemo se družiti s našim zemljacima iz cijelog svijeta. Želja nam je da od sada redovno učestvujemo na šampionatu. Ekipa će u krajnjoj situaciji put i troškove snositi sama. Doduše, već sada imamo obećanja da će nam financijski pomoći naša Federacija kulturnih udruženja Bošnjaka u Turskoj, a uz to svi smo se angažovali da među mnogobrojnim Bošnjacima u Turskoj pronađemo i nekog sponzora. Ova ekipa zajedno igra već dvije godine i do sada je osvojila niz prestižnih futsal turnira u Turskoj, tako da na ovo prevenstvo ne dolazimo kao autsajderi, već BiH studenti iz Turske imamo želju da se uključimo u borbu stvo u Švedsku, svakog dana nam za jednu od medalja. Pored mene se javi neko od novih igrača, tako u ekipi igraju: kapiten Enes Cikotić, da ćemo najvjerovatnije organizote Ademir Hadžo, Dino Surbegović, vati jednu izbornu utakmicu kako bi Senahid Murić, Asmir Spahić, Sad- dopunili ekipu.” Ovaj najveći sportski am Demić, Muhibija Oručević, Alem događaj u dijaspori u istinskom smisLper i Mustafa Oručević. To su sve lu počinje opravdavati epitet Svjetski, mladi momci željni dokazivanja, a u jer nakon što se od 4. šampionata u Tursku na studije došli su iz Breze, Minhenu na takmičenju redovno poGračanice, Sarajeva, Doboj-Istoka, javljuju selekcije Amerike i Kanade, Visokog, Zenice i Tuzle. Osim toga te nakon učešća Australije na 5. provo nije konačni spisak ekipe, jer venstvu, evo konačno smo dočekali kako se saznalo da idemo na prven- i predstavnika iz Azije. STOCKPORT COUNTY FC NOVI TRENER uIovom CENTARFOR rangu takmičenja. Centarfor Od januara mjeseca bosanskohercegovačka fudbalska komuna na Ostrvu bogatija je za dva imena. Stockport County FC, član CONFERENCE NATIONAL Engleske lige, svoje redove pojačao je novim trenerom Mostarcem 43-godišnjim Darijem Kalezićem i centarforom 22-godišnjim Adnanom Čirakom. Trener Kalezić ljubiteljima fudbala u našoj zemlji poznat je kao predratni i poslijeratni fudbaler Veleža koji je svoju sportsku karijeru osim u BiH gradio u Švicarskoj, Holandiji i Belgiji. Nakon igračke karijere Darije Kalezić se otisnuo u trenerske vode i s uspjehom je vodio drugoligaške holandske i belgijske timove. Posao u FC Stockport neće mu biti nimalo lagan, jer ekipa se bori za opstanak Adnan Čirak u redove ovog kluba došao je kao veliko pojačanje iz Švedske, a najveća preporuka su mu bile odlične partije koje je pružio u dresu skandinavskog kluba Eskilstuna City gdje je dobio nagradu za najboljeg strjelca u protekloj sezoni. Inače, golgeterske sposob- Adnan Čirak Darije Kalezić 39 nosti Adnana Čiraka poznate su učesnicima 8. svjetskog prvenstva bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu održanog u Velikoj Kladuši, kada je u dresu selekcije Bosanaca i Hercegovaca iz Švedske proglašen za golgetera šampionata.