b
pr es
im pla
je tn
ra i
k
Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga
Časopis za zdrav život
Broj 4 - srpanj 2013.
Diabetes
s l a t k i
ž i v o t
Tema broja:
godišnji sponzor HSDU-a
Kronična bol
Rabac, 15.-24. lipnja 2013. Kamp za djecu i mlade sa šećernom bolesti
Intervju s Mirom Fingler,
predsjednicom Hrvatskog društva za liječenje boli:
Ne patite u tišini: Liječenje boli je temeljno ljudsko pravo!
Impressum / Sadržaj
br. 4/2013
velika
Djeca i mladi
40 Pumperi
postignuća
HSDU je član međunarodne dijabetičke federacije (IDF)
Diabetes/Slatki život
ISSN 1333-8404
Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga,
broj 4/2013., godina izlaženja XXI.
Zagreb, Dugi dol 4a, tel./fax: 01 2330 991,
e-mail: presi@diabetes.hr
web: http://www.diabetes.hr
1922. godine Marie Krogh je
uvjerila svog muža da započnu
proizvodnju inzulina u Danskoj
Glasilo je Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga u
kojem pišemo o zdravom načinu života, tjelovježbi i
pravilnoj prehrani, a za osobe sa šećernom bolešću,
one koji o njima brinu ili s njima žive donosimo i
popularne članke poznatih stručnjaka te preporuke
za dobru regulaciju šećerne bolesti kako bi se
izbjegle kronične komplikacije.
Časopis izlazi 6 puta godišnje i besplatan je,
a za one koji žele dostavu na kućnu adresu
naplaćujemo troškove poštarine u iznosu od 30 kn
koju treba uplatiti na žiro račun Saveza 23600001101494782 (uz naznaku u rubrici “poziv na broj”
12-JMBG za pojedinca ili 5-MB za pravne osobe).
Potvrdu o uplati s adresom OBAVEZNO poslati na
fax: 01 4847 807 ili na diabetes@diabetes.hr
Izdavač:
Hrvatski savez dijabetičkih udruga
Za izdavača:
Davor Bučević, prof., predsjednik HSDU-a
Uredništvo:
Glavna urednica:
dr.sc. Mensura Dražić, dipl.ing.chem.
Medicinska urednica:
Kristina Blaslov, dr.med.
Prevencija:
prim. Ana Švast-Singer, dr.med.
Edukacija:
mr.sc. Manja Prašek, dr.med.
Prehrana:
Snježana Gaćina, dipl.ms.
Tjelesne aktivnosti:
Jadranka Kos, prof. edukacijske rehabilitacije i viša
fizioterapeutkinja
Djeca i mladi:
mr.sc. Marina Grubić, psihologinja
Grafičko oblikovanje i priprema:
Tatjana Dinter
Lektura/Redaktura:
Tonči Bonaći
Administracija:
Sandra Kerim, Štefica Dolčić
Tisak:
Tiskara Vjesnik
Tiskano: srpanj 2013., u 30 000 primjeraka
DR MARIE KROGH (1874–1943)
Liječnica i znanstvenica, Danska
Marie je imala dijabetes tipa 2
Tim znanstvenika u Kanadi, koji su predvodili Frederick Banting i John Macleod,
otkrio je inzulin 1921. godine. Kao liječnica koja je i sama imala dijabetes tipa 2,
Marie je shvatila važnost ovog otkrića. Za vrijeme posjeta Sjedinjenim Državama,
uvjerila je svog supruga Augusta Krogha, danskog nosioca Nobelove nagrade da
otputuju u Kanadu i zatraže dozvolu znanstvenika kako bi u Danskoj mogli početi
proizvodnju ovog važnog lijeka. Isto tako je uvjerila svog kolegu znanstvenika
Hansa Christiana Hagedorna da im se pridruži jednom kada budu imali dozvolu.
U travnju 1923., prvi bolesnici su primili inzulin proizveden u Danskoj.
Od tada, Novo Nordisk unaprijeđuje inzulinsku terapiju osoba
s dijabetesom.
Izdanje: 01-22.02.2013.
GODINA MIJENJAMO DIJABETES
Urednički savjet:
Prim. Želimir Beer, dr.med. / prof.dr.sc. Nikica
Car, dr.med. / prof.dr.sc. Irena Colić Barić / prof.
dr.sc. Tomislav Čabrijan, dr.med. / Božena Dakić,
dijetetičar / prof.dr.sc. Miroslav Dumić, dr.med.
/ Branka Duvnjak, vms / prim. Vesna Goldoni,
dr.med. / prof.dr.sc. Magda Kadrnka-Lovrenčić,
dr.med. / prof.dr.sc. Željko Metelko, dr.med. /
mr.sc. Manja Prašek, dr.med. / akademik, prof.
dr.sc. Zdenko Škrabalo, dr.med. / prim. Ana
Švast-Singer, dr.med.
Uredništvo zadržava pravo redakture, korekture i kraćenja
tekstova uz poštivanje autorskih prava. Rukopisi, slike i crteži
se ne vraćaju ukoliko to nije izričito dogovoreno. U skladu
s člankom 9. točka 4. Pravilnika o sadržaju, rokovima i
postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti liječnika
HLK-a, članci objavljeni u časopisu Diabetes/Slatki život
boduju se s 2 boda po članku.
Hrvatski savez dijabetičkih udruga je nakladnik i jedini vlasnik
časopisa Diabetes/Slatki život.
Ovakav sadržajan dan sigurno je
veliki uspjeh i zbog onog što su
naučili i zato što su se okupili
u takvom broju i doživjeli puno toga
nesvakidašnjeg.
Također u ovom broju:
S adržaj:
4
Uvodnik
5
Događanja i akcije
10
Intervju
14
Tema broja
16
Medicina
24
Prehrana
27
Recepti
8
Događanja i akcije
30
Gastro putovanja
Sekundarni edukatori
34
Tjelovježba
Velika je prednost za dijabetičare
u RH da je već davno uočeno da se
oko edukacije, osim medicinskog
osoblja, moraju angažirati i sami
pacijenti – sreća je da HSDU postoji
već 60 godina!
36
Iz udruga HSDU-a
40
Djeca i mladi
45
Internet i nove tehnologije
46
Civilno društvo
51
Nagradna križaljka
Medicina
18 Fizikalna terapija
Na dvije stranice je velika ponuda
postupaka fizikalne terapije, koji
mogu ublažiti kroničnu bol, a za
neke od njih, kao što je
kineziterapija, gotovo da ne treba
ništa drugo osim dobre volje i malo
vremena za vježbanje.
6
Gastroputovanja
30 Grčka salata
Mnogi su čuli za grčku salatu, ali iz
ovog priloga u rubrici
Gastroputovanja puno toga postaje
jasnije. Dobar vam tek.
Diabetes
www.diabetes.hr
3
Događanja i akcije
Riječ urednice / Poruka predsjednika
br. 4/2013
br. 4/2013
RIJEČ UREDNICE
Ne zna lista
sve naše boli
D
City Center One East i Avenue Mall u Zagrebu
ragi čitatelji,
u ovom je broju još jedna od tema koju ste vi tražili. Sasvim opravdano shvatili smo ozbiljno prijedlog jer teško je trpjeti bol, posebice ako nastojimo normalno živjeti ovisno o tome koliko nam
zdravstveno stanje i godine dozvoljavaju.
A struka kaže da ima načina da se bolna stanja liječe ili olakšaju. Jedan je takav primjer bolna dijabetička neuropatija. Polineuropazija je
dijagnoza koju već u ranim stadijima dijabetesa možemo pročitati u svojoj povijesti bolesti. U svakog od nas na drugi se način manifestira, različito napreduje i možemo biti sretni ako nije praćena bolovima. Naravno, bili bismo sretni kada bi lijek koji u takvim slučajevima
može olakšati bol bio na listi i za tu dijagnozu, ali nije unatoč nastojanju neurologa da argumentima uvjere zdravstvenu administraciju
da bi trebao biti. Znamo da je zdravstvo u deficitu i da je uvijek više zahtjeva za uvrštavanje lijekova na liste, posebice onih skupih, kako
bi bili dostupni pacijentima koji trpe. Za sada se možemo samo pozivati na solidarnost s drugim pacijentima kojima trebaju neki skupi
lijekovi da spase život, dok je dijabetičarima dostupna osnovna terapija za regulaciju šećene bolesti koja je na svjetskoj razini.
Nastojali smo i za ovu temu naći autore tekstova koji će dati dobar uvid i širiti naša znanja što je uvijek korisno iako, kad je u pitanju
kronična bolest, samo djelomično pomaže. Hvala svim autorima na trudu.
Vjerujem da ćete i u drugim prilozima naći zanimljive sadržaje, a dobro bi nam došlo da se javite s novim prijedlozima i, naravno, s
pitanjima, informacijama o svojim udrugama i sadržajima rada koje biste preporučili i drugima.
Ugodni vam ljetni dani bilo da ste doma ili negdje na odmoru – na moru ili u netaknutoj prirodi.
Novo prikupljanje sredstava
za kamp
HSDU
Vaša Seka (Mensura) Dražić
RIJEČ PREDSJEDNIKA
Ministrira li ministar?
Ž
elim naglasiti dva aktualna problema s kojima se u Hrvatskoj danas susreću osobe s dijabetesom:
ostvarivanje prava na skraćeno (4 satno) radno vrijeme majki djece s dijabetesom i bolničko kočenje odobravanja troška nabave inzulinskih pumpi jer se iste osiguravaju kroz bolničke proračune.
Da, roditelj ste djeteta od nekoliko godina starosti za koje ne možete ostvariti bez dodatne upornosti i žalbi pa i
Ustavnom sudu, pravo na polovično radno vrijeme. Mnoge majke morale su zbog toga odustati od zaposlenja!
HZZO treba postaviti radno vrijeme majki/roditelja djece sa dijabetesom kao obligatno pravilo u svoje Pravilnike. Poslat ćemo, kao
HSDU, zahtjev HZZO-u.
Danas je godišnje u Hrvatskim centrima za dijabetes za odrasle utvrđeno izdavanje 50 inzulinskih pumpi (20 Vuk Vrhovac Zagreb, a po 10
Split, Rijeka i Osijek). U Regionalnom centru u Splitu do sad je aplicirano samo šest pumpi. Zašto ih u zadnjih pet godina nije aplicirano 50, na
što bolnica ima pravo po HZZO-u? Predlažemo da se i same inzulinske pumpe odobravaju na doznaku HZZO-a, kao i njihov potrošni materijal.
Zašto je u Sloveniji razumljivo i dugoročno isplativije, zbog smanjenja komplikacija, odobravat inzulinske pumpe (imaju ih preko 1.200),
a kod nas isto to nije prihvatljivo? Može li ekonomika zdravstva u ovom slučaju promijeniti sadašnje stanje odnosno trend teškog propisivanja inzulinskih pumpi? Danas je problem u bolnicama kako nekome tko je koristio pumpu pet godina - osiguranu preporukom
dijabetologa u centrima ili osobno financiranu od obitelji - osigurati zamjenu novom?
Iznijeli smo samo dva problema, a učinkovitost izvršne vlasti mjerljiva je rješavanjem konkretnih problema stanovništva, u ovom slučaju nas s dijabetesom.
U zadnjoj godini u dane 21.3.2012. i 13.3.2013. zanimljivo, točno godina dana, bili smo na sastancima u Ministarstvu zdravlja. U slijedećem broju prikazat ćemo što smo potencirali kao naše probleme, a što se uspješno riješilo.
Mjerljivost poboljšanja zaštite, u ovom slučaju djece i odraslih s dijabetesom, potvrđuje učinkovitost politike, političara, ministara…..
ministranata naroda, ako dobro prevodim.
Veseli i što zdraviji bili
Davor Bučević, prof.
4
Diabetes
www.diabetes.hr
A
kcija Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga „24
sata trčanja za djecu oboljelu od šećerne bolesti“
ponovljena je u City Center-u One East i po drugi
put je bila uspješna!
Koji tjedan kasnije, ponovno smo skupljali novac za dječji
kamp u Rapcu, ovaj put u Avenue Mallu javnim mjerenjem šećera u krvi, te ovim putem zahvaljujemo svima
vama koji ste nas posjetili u trgovačkim centrima i svojom
donacijom pomogli da ove akcije budu uspješne.
Također zahvaljujemo svim sponzorima i tvrtkama koje su
nam pomogle u organizaciji. Hvala svima od srca.
Događanja i akcije
br. 4/2013
Kamp Rabac, 15.-24. lipnja 2013.
iskustva sudionika kampa, HSDU
R
azmišljajući o odlasku u kamp dvoumio sam se.... Nije
mi baš bilo drago da po prvi puta napustim mamu i
tatu koji su se također jako brinuli i pitali je li to pametno da me pošalju u kamp za djecu sa šećernom bolesti. Nekako se to prelomilo u meni a i njima, na obiteljskom sastanku
odluka je ipak pala - idem, pa kako bude!
Uostalom, odlučio sam pokazati mami i tati kako sam prilično
samostalan i da nema razloga za njihovu brigu!
Došavši na sastanak pred polazak autobusa pravio sam se
totalno cool, nisam htio pokazati kako mi noge klecaju i kako
grozničavo odmjeravam djecu koja su (vjerojatno) osjećala
isto što i ja, nismo se međusobno poznavali,a nije mi, priznajem bilo lako odabrati niti para za sjedenje u busu.
Gledao sam te neke voditelje, doktoricu, sestre...pa čak i nisu
odavali neki loš dojam te sam im odlučio dati šansu!
Ekipo moja, sve što je uslijedilo nakon rastanka sa zabrinutom mamom i tvrdokornim tatom bila je jednostavno pjesma! I to jako dobra!
Već smo se u autobusu sprijateljili a čim smo se smjestili u
sobe postalo nam je predobro!
Imali smo raspored u kampu svaki dan... dosta učenja (to nije
često bilo baš najzabavnije), ali niti zabave nije nedostajalo.
6
Diabetes
www.diabetes.hr
Šećeri su nam svima uglavnom bili jako dobri, osim malo nakon pizze. Ali zato je doktorica Lavinia zakon!!!
Imali smo i radionice gdje smo izrezivali kolaže i novine i naljepnice i od toga radili svoje osobne karte, da se bolje upoznamo i da svatko zna što tko voli.
Tjelesna aktivnost nam je bila super, vježbanje na plaži, kao i
skakanje u more i uživanje u bazenu.
Najviše od svega smo uživali družeći i zezajući se, stekao sam
fenomenalne prijatelje i prijateljice, sva su djeca bila super,
bili smo kao jedna velika obitelj. Nemam srca to reći svojoj
mami i tati, da ih ne rastužim i da ne misle da mi nisu nedostajali. Oni znaju da ih ja jako volim, najviše.
Ali u kampu sam upoznao i jednu predivnu djevojčicu koju
isto volim... jako..
Voditelji su nam organizirali i romantičnu večeru gdje smo se
svi uredili i uživali kao u pravom restoranu. Bilo nam je jako
lijepo i zabavno i na karaokama i na sportskoj olimpijadi.
Sa svojim novim prijateljima sam se dogovorio da ćemo se i
iduće godine prijaviti u kamp jer nam je bilo genijalno i nadamo se da će nam voditelji dopustiti da to ponovimo!
Diabetes
www.diabetes.hr
7
Događanja i akcije
Događanja i akcije
br. 4/2013
br. 4/2013
Sekundarni edukatori
- još jednom
Održani Dani otvorenih vrata udruga
"Mali milijun" udruga
HSDU
Predavanja su bila slijedeća:
- Šećerna bolest, što je to?
- Principi liječenja
- Dijabetičko stopalo
- Principi pravilne prehrane – smjernice ADA
- Nefrološke komplikacije
- Psihološka radionica
- Neurološke komplikacije
- Očne komplikacije
O
Prema evaluacijskom upitniku, većina sudionika je izrazila
izuzetno zadovoljstvo održanom radionicom, te su je ocijenili
ocjenom 5+ za predavače i nivo predavanja, te je zaključak
da ovakvim radionicama treba obuhvatiti što veći broj ljudi
u udragama u Hrvatskoj, te da ih treba obavezno nastaviti.
- Srčanožilne komplikacije
- Programiranje tjelesne aktivnosti kod dijabetičara
- Antropometrijska mjerenja
- Rasprava, pisani test i evaluacija
Zahvaljujemo
Novo
Nordisk Hrvatska d.o.o.
na financijskoj pomoći
pri organizaciji ovog
projekta.
Diabetes
www.diabetes.hr
Nataša Gajski Kovačić
D
držana je i druga edukativna radionica za sekundarne edukatore - laike u dijabetesu u sklopu Nacionalnog programa zaštite od šećerne bolesti.
Dojmovi su i više nego pozitivni.
8
U Hrvatskoj ima više od 49 tisuća udruga. Financijska izvješća pokazuju da godišnje ostvaruju više
od 4,5 milijardi kuna prihoda putem članarina, javnih i privatnih donacija, pružanja usluga, itd. te
da iz godine u godinu postaju sve poželjnija karijerna opcija za mlade i stručne ljude
ani otvorenih vrata udruga što ih je u lipnju organizirao
Ured za Udruge Vlade Republike Hrvatske zamišljeni su
kao spoj dosadašnje tradicionalne konferencije Dani
udruga i Dana otvorenih vrata, održane po prvi puta prošle godine. Cilj Dana je građanima i široj javnosti približiti programe
i projekte koji su od interesa za opće dobro a koje provode
udruge u Hrvatskoj organiziranjem različitih događanja.
Odlična je to bila prilika za upoznavanje s radom više od 430
udruga diljem Hrvatske te povećanje vidljivosti programa i
usluga udruga u raznim područjima djelovanja.
U Hrvatskoj ima više od 49 tisuća udruga. Financijska izvješća
pokazuju da godišnje ostvaruju više od 4,5 milijardi kuna prihoda, putem članarina, javnih i privatnih donacija, pružanja
usluga, itd.) te iz godine u godinu postaju sve poželjnija karijerna opcija za mlade i stručne ljude. Na natječajima iz fondova EU udruge su dosad iskoristile sva raspoloživa sredstva
i uspješno provele oko 550 projekata ukupne vrijednosti od
gotovo 70 milijuna eura.
Udruge građanima pružaju usluge koje državne institucije
najčešće ne razvijaju, kao što su besplatna pravna pomoć,
osobni asistenti za osobe s invaliditetom, asistenti u nastavi
za djecu s poteškoćama, skloništa za žrtve obiteljskog nasilja,
zaštita prava potrošača, služba spašavanja, te brojne druge
aktivnosti kojima doprinose razvoju društva.
Dani otvorenih vrata odvijali su se uglavnom u prostorima
udruga jer je svrha Dana otvorenih vrata udruga bila u tome
da udruge pozovu građane u svoje prostore, upoznaju ih sa
svojim dosadašnjim radom i aktivnostima, svrhom postojanja te programima i projektima koje udruga provodi. Dio
programa odvijao se i izvan samih udruga. Tako je Ured Vlade Republike Hrvatske organizirao u Zagrebu panel raspravu
pod nazivom "Organizacije civilnog društva i institucije Europske unije: kakav dijalog možemo očekivati?".
Nadalje organizirane su i panel rasprave u Osijeku, Splitu, Puli
i Kninu. Panel rasprave su ujedno bile prigoda za upoznavanje šire javnosti s nedavno započetim projektima koji se provode unutar četiri IPA 2010 sheme bespovratnih sredstava.
U Osijeku je organiziran panel "Volontiranjem protiv nasilja
među mladima“, u Splitu „Otvoreno i odgovorno protiv korupcije“, u Puli „Civilno društvo, EU fondovi i održivi razvoj“
te u Kninu „Zalaganjem za ljudska prava i suzbijanjem diskriminacije do jednakih mogućnosti za sve“.
Dani otvorenih vrata udruga uklapaju se u niz aktivnosti koje
se ove godine širom Europe organiziraju povodom obilježavanja Europske godine građana 2013. Cilj je Europske godine
građana potaknuti građane na informiranje i ostvarivanje
svojih prava te sudjelovanje u procesima odlučivanja o pitanjima od javnog interesa.
U organizaciji aktivnosti tijekom Dana otvorenih vrata udruga Ured za udruge surađuje s Hrvatskom mrežom volonterskih centara i Hrvatskom alijansom Europske godine građana te Uredom tehničke pomoći EU za organizacije civilnog
društva -TASCO.
Diabetes
www.diabetes.hr
9
Intervju
br. 4/2013
RAZGOVOR: Mira Fingler,
predsjednica Hrvatskog društva za liječenje boli
NE PATITE U TIŠINI:
LIJEČENJE BOLI JE
TEMELJNO LJUDSKO PRAVO!
U Europskom parlamentu već se nekoliko godina govori o socijalnom utjecaju boli, dakle raspravlja
se o tome koliko ta bol snažno devastira kvalitetu života bolesnika, koliko taj socijalni utjecaj znači u
farmakološko-ekonomskom smislu za jednu zemlju. Slijedom toga donesene su brojne preporuke koje
upozoravaju da je kronična bol javnozdravstveni prioritet i da su ljudi koji pate od kronične boli zapravo
neprepoznati, zanemareni i da ih se ne liječi na pravi način
Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić
L
iječenje boli širokom lepezom suvremenih metoda svjetski je trend, a zadnjih se godina i u Hrvatskoj sve više
pokušava pacijentima pružiti učinkovito
liječenje boli - kako boli kod pacijenata
oboljelih od karcinoma, tako i kod reumatološke ili psihosomatske boli.
Stoji to na web stranici Hrvatskog društva za
liječenje boli (HDLB), najveće multidisciplinarne profesionalne organizacije na području boli u Hrvatskoj. Članovi Udruge su liječnici
raznih specijalnosti, poput specijalista anesteziologije, neurologije, onkologije, fizikalne
medicine, obiteljske medicine, kirurgije, ortopedije, koji su aktivno uključeni u dijagnosticiranje i liječenje boli te u istraživanje boli
za dobrobit pacijenata. O boli koja i u Hrvatskoj postaje sve značajnijim javnozdravstvenim problemom, razgovaramo s predsjed-
10
Diabetes
www.diabetes.hr
nicom Hrvatskog društva za liječenje boli,
anesteziologinjom Mirom Fingler. Gospođa
Fingler je ujedno i predsjednica Udruge prijatelja hospicija Osijek, a već više od 20 godina
ne bavi se klasičnim anesteziološkim poslom
nego isključivo medicinom boli.
HDLB na čijem je ona čelu, osnovano je
2000. godine kao stručno društvo Hrvatskog liječničkog zbora, a za cilj ima promovirati edukacije, obuke, istraživanje i razvoj
na svim područjima boli. Ono želi povećati
profesionalnu i javnu svijest o prisutnosti
boli te institucijama koje su dostupne za
liječenje boli.
Ima li u Hrvatskoj dovoljno klinika za liječenje boli?
Iako diljem Hrvatske postoje ambulante za
liječenje boli, pokrivenost ambulantama
za liječenje boli još nije dovoljna, jer uvijek
može i više. Nije ni dovoljno kvalitetno, jer
uvijek može bolje. Trenutno je otvoreno 29
ambulanti za liječenje boli. Naravno, tome
možemo dodati i ambulante za palijativnu
medicinu koje se u jednom važnom segmentu također bave liječenjem boli. Voditelji ambulanti za liječenje boli su uglavnom
anesteziolozi jer se oni po svojoj temeljnoj
vokaciji i svom temeljnom obrazovanju bore
protiv perioperacijske boli. To je, konačno,
i bio slijed razvoja medicine boli čiji je utemeljitelj anesteziolog prof. dr. John J. Bonica
koji je shvatio da problem boli seže puno
šire nego što je sama bol vezana uz operacije, odnosno kirurgiju. Imperativ novim temeljima i razvoju medicine boli bila je Svjetska zdravstvena organizacija koja je u skrbi
onkološkog bolesnika prepoznala liječenje
boli kao jedan od najvažnijih zdravstvenih
prioriteta te donijela već toliko poznatu i
često puta spominjanu stupanjsku ljestvicu
za liječenje boli. Pritom se mislilo na malignu bol, a to je bio doista veliki korak u skrbi
onkološkog bolesnika. Dotad se, naime, bol
smatrala integralnim dijelom same bolesti
te se smatralo da bi se modulacijom same
bolesti trebao rješavati i problem boli.
To tek donekle važi za akutnu bol koja je
simptom neke bolesti i najčešće, ako se dobro liječi, izliječenjem samog uzroka bolesti i bol bi trebala nestati. U najvećem broju slučajeva to međutim nije slučaj i akutna
bol često postaje kronična bol i to neovisno
je li malignog ili nemalignog porijekla.
Problem kronične boli je ogroman problem
koji snažno devastira ljudski život, kvalitetu
ljudskog života, svakodnevne aktivnosti...
Kronična bol ima snažan socijalni utjecaj,
ona postaje duboka patnja i bolest za sebe,
a danas se kroničnoj boli i pristupa na taj
način. Nadam se da će u međunarodnoj klasifikaciji kronična bol dobiti svoju šifru jer
riječ je o bolesti koja ima svoje simptome,
znakove i koja je zapravo vrlo kompleksna i
vrlo teško se liječi.
Koji je pristup
najbolji
kod liječenja
kronične boli?
U liječenju je potreban multidisciplinarni
pristup. Kroničnu je bol vrlo teško kontrolirati, puno teže nego akutnu bol. Akutna bol
je važan simptom, kao tlak ili temperatura.
U akutnoj fazi bolesti kada se može puno
napraviti, ona ima smisla jer nas upozorava
da se nešto događa u organizmu i da nešto
treba poduzeti. S druge strane, kronična bol
nema nikakvog smisla, ona predstavlja zapravo samo patnju. Klinički pristup boli prate brojna temeljna istraživanja koja su puno
svjetla unijela u pristupu ovoj problematici i
nama kliničarima pomogla da prepoznamo
i shvatimo zašto se neka bol dobro ili bolje
liječi, a neka manje uspješno te što se u organizmu bolesnika koji trpi od kronične boli
zapravo zbiva. Bit svega je smanjiti čovjeku
bol i patnju te omogućiti kvalitetan život. To
je osobito važno danas kada se ljudski vijek
znatno produžuje, međutim ne želimo da to
bude samo kronološko produženje već i produženje kvalitete života. Pritom ne mislim
samo na onkološku bolest i bol povezanu s
njom već i na mnoge druge bolesti poput neuroloških bolesti ili mišićno-koštanih kao što
su križobolja, artroze kukova, koljena... Bolesti koje prate starenje zapravo postaju veliki
problem kada je o nošenju s boli riječ.
Briga o patnji koju bol izaziva na pojedince i veliki troškovi koje snosi zdravstveni
sustav ali i ekonomski i sektor zapošljavanja, potakla je vlade u Europskoj uniji
i institucije Europske unije na djelovanje
i stavljanje društvenog utjecaja boli na
prioritetno mjesto. Možete li nam to prokomentirati?
U Europskom parlamentu se već nekoliko godina govori o socijalnom
utjecaju boli, dakle raspravlja
se o tome koliko ta bol snažno devastira kvalitetu života bolesnika, koliko taj
socijalni utjecaj znači u
farmakološko-ekonomskom smislu za jednu
zemlju. Slijedom toga
donesene su brojne
preporuke koje upozoravaju
da je kronična bol javnozdravstveni
prioritet i da su ljudi koji pate od kronične boli zapravo neprepoznati, zanemareni
i da ih se ne liječi na pravi način. Na tom
su tragu organizirani i brojni seminari, a u
Europskom parlamentu je formirana Radna skupina koja se bavila gubitkom radnih
dana bolesnika s kroničnom boli na tržištu
rada i njihovim preranim umirovljenjem.
Pravilnim pristupom i preporukama koje je
ta Radna grupa donijela pokušava se utjecati na stvaranje mogućnosti za dobru rehabilitaciju bolesnika uz pomoć koje bi se
ti ljudi vratili u proces rada u skladu s njihovom psihofizičkom sposobnošću. Možda je
ovo zgodna prilika da spomenem i brojne
deklaracije od one osnovne o ljudskim pravima do brojnih deklaracija koja su udruženja za bol - ponajprije Svjetsko i Europsko,
ali i naše u vidu tzv. Osječke deklaracije za
bol - donijele, a koje govore o liječenju boli
kao temeljnom ljudskom pravu. Osobito
je Europska udruga, koja je član Svjetskog
udruženja za liječenje boli, zaslužna za pristup liječenju kronične boli kao temeljnom
ljudskom pravu. U skladu s time znakovit
je i slogan kojim promoviraju pravo na život bez boli "Nemojte patiti u tišini". Tom
se porukom pokušalo svratiti pozornost na
problem kronične boli te obvezati zdravstvene profesionalce ali i regulatorna tijela
na rješavanje problematike liječenja boli.
Na kojoj je razini organizirano hrvatsko
zdravstvo u odnosu na europsko ili svjetsko iskustvo u sprečavanju boli?
Hrvatsko društvo za liječenje boli na tragu
preporuka Europskog društva je donijelo
program Europeizacije hrvatskog zdravstva
kao i Nacionalnu strategiju rješavanja problema boli. Pokušat ćemo na jesen u Hrvatskom
Saboru također progovoriti o liječenju boli.
Željeli bismo senzibilizirati javnost, a očekujemo kao što je bilo u Europskom parlamentu
gdje su došli brojni zdravstveni profesionalci, da i hrvatska zdravstvena politika prepozna problem kronične boli kao prvorazredni
zdravstveni prioritet jedne zemlje. Željeli bismo kroz konstruktivan razgovor prezentirati
nacionalnu strategiju liječenja boli.
Koliko su društva u zdravstvu ili udruge
bolesnika važne u promicanju određenih
zdravstvenih ciljeva? Molim vas objasnite
nam to na primjeru vašeg društva.
Mislim da je utjecaj udruga bolesnika vrlo
važan. U Europi su te udruge vrlo snažne u
promicanju svih elementarnih ljudskih pra-
Diabetes
www.diabetes.hr
11
Intervju
Intervju
br. 4/2013
va, dakle i liječenje boli. Iako liječnici polažu
Hipokratovu zakletvu, kao profesionalci su
toliko fokusirani na liječenje bolesti i na nove
tehnologije da usput jednostavno smetnu s
uma tu elementarnu ljudsku potrebu i pravo
bolesnika da mu se doista u svakom trenutku
olakša. U KBC Osijek provodimo projekt "Bolnica bez boli" gdje pokušavamo u svim segmentima liječenja - prije operacije, za vrijeme operacije, u dijagnostičkim procedurama
napraviti sve da bolesnik ne trpi bol. Danas je
vrlo jasno da bolesnik ne treba trpjeti bol i da
mu se može znatno ublažiti neugodna pretraga. Neprihvaćanje takvog pristupa može
značiti neizlječivu kroničnu bol koju je kasnije
vrlo teško i skupo liječiti. Stav Američke akademije za liječenje boli je da je neliječenje
boli etički neprihvatljivo.
Vratila bih se na prava bolesnika jer mi se
čini da je njihova uloga u okviru građanskih
udruga da sve nas potaknu da trebamo
više osvijestiti problem boli i prihvatiti to
sa našim bolesnicima kao partnerima u terapijskom postupku.
Koliko je teško liječnicima koji liječe bol dijagnosticirati uzrok boli i odrediti terapiju. Koliko precizno mogu odrediti kolika je razina
boli prisutna kod pojedinog bolesnika?
Problem kod boli je što nemamo jasne pokazatelje koliko doista boli, recimo kao što možemo tlakomjerom izmjeriti tlak ili analizom
krvi provjeriti masnoće u krvi. Pitanje boli
kod djece ili kod starijih koji teško verbaliziraju svoju bol posebno je teško. Bol je vrlo
individualna i vrlo različita te ovisi o tome što
vam bolesnik kaže, a na nama profesionalci-
br. 4/2013
ma je da prepoznamo o kakvoj se vrsti boli
radi. Kada je u pitanju onkološki bolesnik,
u pitanju može biti i psihološka ili duhovna
komponenta, a vrlo je važno ispravno prepoznati što je u podlozi boli tog pacijenta. Moramo vjerovati našim bolesnicima i pokušati
odabrati terapijski postupak koji je najbolji za
svakog od njih. Brojne su deklaracije na tom
tragu, jer kao što smo već naglasili, danas ne
pružiti adekvatnu skrb kod boli znači rušenje
temeljnih ljudskih prava. Mislim da na tome
treba ustrajati te da treba osvijestiti i privoljeti sve one koji o tome odlučuju da prepoznaju taj aspekt bolesnika koji ipak izlazi iz
uskih javnozdravstvenih sfera. Italija, recimo,
ima zakon koji vrlo jasno sankcionira nepružatelje takve skrbi. Postoji nekoliko zemalja
u Europi koje su pronašle vrlo dobre modele kako implementirati skrb u liječenju boli.
Svaka zemlja ima svoje specifičnosti. Na bol
utječe i spol, dob, rasa, brojne su genetske
razlike ali baš uvijek je bol ono što nam bolesnik kaže, što nam referira. Mi s druge strane
trebamo sugerirati najbolju terapiju, to je naš
zadatak, to mi trebamo prepoznati.
Zato su važne smjernice i protokoli, dobra
klinička istraživanja kojih je nasreću sve više
i koja omogućuju bolju skrb o boli te osiguravaju da što bolje i učinkovitije pomognemo bolesniku. Možda je malo čudno u
21. stoljeću govoriti o tome, kada smo vrlo
davno shvatili što je bol, no na žalost još
uvijek liječenje boli nije prepoznato kao javnozdravstveni prioritet. Često se i dalje smatra da se sve vrste boli jednako liječe, često
se bolesnike ostavlja same... Kada u svom
nalazu liječnik bolesniku kojega boli propiše
analgetike nije mu pomogao, jer bolesnik
samoinicijativno poseže za lijekovima koji
mu mogu napraviti više štete nego koristi.
Zato je bitno da se bolesnika posavjetuje, da
mu se kaže kako i u kojim vremenskim intervalima da uzima lijek. Na kraju, osim farmakološkog liječenja postoje i brojne druge
nefarmakološke procedure koje su jednako
učinkovite kod određenih bolesnika i jedine
moguće jer, recimo, bolesnik iz nekih razloga ne može primati lijekove protiv bolova.
Psihološka konotacija boli uvijek je prisutna
kod duboke i jake kronične boli, često bolesnik ima razvijenu anksioznost i depresiju i
zapravo ne znate što je prije bilo – depresija
ili bol. Stoga je doista potrebno veliko umijeće da se to prepozna i razluči. Bilo bi zato
važno da se bolesniku sugerira što mu može
pomoći. Nekad to može biti i hipnoza....
Dakle komplementarna metoda ima kod
liječenja boli znatnu ulogu?
Danas, naravno, zastupamo medicinu temeljenu na dokazima, ali ponekad puno toga
može biti od pomoći u okviru komplementarne medicine, poput akupunture koja se
pokazala vrlo djelotvornom i koja predstavlja
veliku korist u kliničkom radu kod nekih bolesnika. Postoje minimalno invazivne metode
liječenja kod križobolja, brojne invazivne metode, do najagresivnije – kirurškog liječenja.
No važno je da se uvijek gdje je to moguće
pokuša s najmanje invazivnom metodom.
Treba napraviti partnerski savez s našim pacijentom, pratiti ga i biti mu oslonac u pitanjima koja nam vrlo jasno referira. Presudno je
slušati bolesnika: kada je bol počela, kako je
počela, koliko ga dugo boli, koje su situacije
kada ga jače boli, u koje doba dana ili noći.
Brojni su čimbenici koji pojačavaju ili smanjuju bol i u tom smislu trebamo razvijati strategiju liječenja. Neobično je važno, s obzirom
da nemamo metra za liječenje boli, da slušamo bolesnika i razgovaramo.
Postoje li neki statistički pokazatelji o tome
koliko pacijenata prođe kroz ambulante za
liječenje boli, kakve su povratne reakcije i
o tome koliko savjetovanje i upućivanje na
određene metode pomažu?
U KBC Osijek u kojem se nalazi jedan od vodećih centara za liječenje boli, dovoljno je
reći da puno radno vrijeme rade dva liječnika i dvije medicinske sestre. To već govori da
12
Diabetes
www.diabetes.hr
je broj bolesnika toliko velik da jedan tim ne
bi mogao sve obraditi. Pokušavamo skratiti
vrijeme čekanja na pregled jer je naš stav da
bolesnik s boli ne smije čekati i da bolesnik
s akutizacijom kronične boli ili jakom akutnom boli treba biti primljen isti čas. Na tome
ustrajemo i zasad se je još moguće nositi s
time. Svakodnevno imamo 80 do 100 bolesnika. Struktura je vrlo različita, a imamo
i bolesnika s karcinomskom boli, ali i zbog
same prevalencije tih bolesti, imamo puno
više bolesnika sa tzv. nemalignom boli. Najčešće su to mišićno-koštane boli dakle križobolja, osteoartritis, glavobolja, dijabetička
polineuropatija, različite neurološke bolesti,
posebno centralna neurološka bol nakon inzulta. Vrlo je različita struktura i po dobi, i po
etiologiji i po vrsti boli. Zahtijeva doista veliko
umijeće nositi se s tako teškim bolesnicima.
U našoj se bolnici provodi minimalno invazivno liječenje boli gdje se koriste različite
procedure kojima se vrlo uspješno rješava
problem boli. Iako je farmakoterapija kamen
temeljac za liječenje boli često je potrebna
kombinacija nefarmakološkog liječenja. Zato
je u pravim multidisciplirnarnim klinikama u
Europi obavezan član klinike za bol psiholog,
psihijatar, socijalni radnik - svi oni profesionalci koji percipiraju bol kroz multidicsiplinarni program rehabilitacije.Time se na najbolji
način pomaže pacijentu.
Bolesnici koji boluju od kronične boli se vraćaju, imamo bolesnike koji se vraćaju već 20
godina, ali im se značajno promijenila kvaliteta života otkako se kontroliraju.
Bi li liječenje boli trebalo prebaciti i na liječnike obiteljske medicine?
Treba reći da na primarnoj razini, uz dobru edukaciju, liječnici obiteljske medicine
mogu rješavati problem boli. Tako bi i trebalo biti, a osobito teške slučajeve slati u
bolnice. To nije uvijek tako, međutim značajan je pomak napravljen u tom smjeru
kroz cjelogodišnje edukacije.
Možda u praksi to ne funkcionira zbog preopterećenosti liječnika obiteljske medicine?
Sigurno, brojni su problemi ali kada znate
da se pacijent najčešće obraća liječniku obiteljske medicine zato što ga nešto boli, to
je već dovoljni pokazatelj i imperativ da se
tome pridonosi više pažnje. Simptom boli
davno je prestao biti simbol. Nužna i dužna
pozornost treba se dati tom problemu jer se
u protivnom stvari kompliciraju a kronifikacijom poznatih poruka koje nam organizam
šalje, dolazi do ozbiljnih problema.
Smatram da je ključ rješenja u edukaciji.
Hrvatska je 2002. postala punopravni član
Svjetskog i Europskog udruženja i kroz brojne smo vidove edukacije već progovorili o
tome. Nadam se da ćemo ulaskom u EU
kroz subspecijalizacije još više doprinijeti
napretku medicine boli. Svi liječnici liječe
bol, a anesteziolozi tu osobito iskaču jer
oni u svojim ambulantama liječe sve vrste
boli. U našim polivalentnim ambulantama
liječe se i djeca i odrasli te sve vrste boli neovisno o tome kojeg su uzroka i porijekla i
to je imperativ. Danas su ljudi sve osjetljiviji
na bol, teško se nositi s boli, teško je kada
u obitelji imate bolesnika, pogotovo palijativnog. Na žalost, o palijativnoj medicini se
u našoj zemlji još uvijek više govori nego
što se radi, ali ipak se nadam da će uskoro
i ona zaživjeti kao integralni dio sveobuhvatne skrbi o našem bolesnika kako bi se
pružila kvalitetnija skrb o bolesnicima koji
boluju od neizlječivih bolesti.
Spomenuli ste ranije dijabetičare. Zbog
čega vam se oni najčešće obraćaju?
Postoje smjernice za liječenje određenih
vrsta boli i smjernice za liječenje dijabetičke polineuropatije koja podrazumijeva
modulaciju same bolesti i farmakološko
liječenje. Time se sprječava razvoj komplikacija šećerne bolesti među kojima je i bolna polineuropatija. To uključuje dobru farmakološku potporu ali ne uobičajenim tzv.
protuupalnim analgeticima na koje smo
navikli. Ta bol je neosjetljiva na te lijekove
iako se još uvijek njima liječi. Važno je da se
prestane s tom praksom jer ti inače dobri
protuupalni lijekovi, u ovom slučaju nisu
dobri i dugotrajnom upotrebom izazivaju
komplikacije kod bolesnika s dijabetičkom
polineuropatijom. Prva linija su antidepresivi i antikonvulzivi, dakle lijekovi kojima se
inače liječi depresija i anksioznost ali u ovoj
indikaciji imaju analgetsko djelovanje. Tu
dolazi u obzir i nefarmakološko liječenje,
psihijatrijske procedure, kognitivno bihevioralna terapija i sve ono što se stavlja u
grupu komplementarnih metoda. Svijet se
okreće toj medicini jer daje dobre rezultate, a bolesnici trebaju pomoć. Iako treba
uzimati lijekove oni znaju imati brojne nuspojave i ne pašu svima - kod nekih su neučinkoviti, kod nekih se ne može prilagoditi
točna doza i zato su neučinkoviti. U doba
personalizirane medicine treba individualno prema svakom bolesniku stvoriti metodu liječenja koja će funkcionirati baš za njega, jer što vama pomaže meni može škoditi
i obrnuto. Prema svakom bolesniku se treba složiti strategija liječenja s obzirom da
su brojne razlike u reakciji na lijekove i slično. Kada ćemo uspjeti u cijelosti dekodirati
naš genom bit ćemo uspješniji i brže ćemo
i učinkovitije sve skupa rješavati. No, dotad
se moramo koristiti onime što je dostupno.
Zato se i donose smjernice i protokoli da
bismo bolesniku što učinkovitije pomogli i
uz što manje negativnih popratnih pojava.
Istraživanja u Europi su pokazala da je najskuplja neliječena bol ili pogrešno liječena
bol i to zbog direktnih i indirektnih troškova. Dobro liječena bol sigurno najmanje
košta. O tom ekonomskom aspektu također trebamo voditi računa. No kao liječnicima, nama je prioritet ublažavanje boli i
istinsko poboljšanje kvalitete življenja bolesnika s kroničnom boli.
U kolikoj su mjeri pacijenti upoznati s postojanjem ambulanti za liječenje boli?
Kao društvo, imamo svoju web stranicu,
pokušavamo biti što prisutniji i transparentniji. Nedavno smo imali slučaj da je
jednom mladom čovjeku na onkologiji KBC
Osijek rečeno da boluje od raka pluća. To
je dakako bio strašan šok za njega. Prolazeći kroz bolničko dvorište, iako ga ništa
nije boljelo, vidio je oznaku Ambulanta za
liječenje boli. Pokucao je jer je samo htio
provjeriti da to doista postoji, jer nakon
dijagnoze prvo što mu je prošlo kroz glavu
bilo je - bol.
Sve više je svijest o potrebi liječenja boli
prisutna i mislim da ćemo u nekom dugoročnijem periodu imati i zlatni standard
rješavanja boli. Tu naše društvo ima važnu
ulogu u smislu edukacije i preporuka, a
zajedno s bolesnicima možemo podignuti
javnu svijest te na Europskoj platformi o
liječenju boli graditi i naš sustav, odnosno
model medicine liječenja boli. Svaka zemlja, naime, ima svoje specifičnosti i mogućnosti, a to treba poštovati.
Diabetes
www.diabetes.hr
13
Tema broja
Tema broja
br. 4/2013
br. 4/2013
Kronična bol
Čim te zaboli
udari po boli
Bol je osjećaj koji nitko normalan ne voli. Onda kad ju osjetimo, sva pažnja nam se koncentrira na
traženje rješenja kako je ukloniti. U većini slučajeva uspijemo i onda se vraćamo našem uobičajenom
životu. Ipak, događaju se situacije da bol ipak katkad ostane uz nas duže vremena.
Zašto se to događa? Može li se ipak i ta dugotrajna bol ukloniti, ili barem ublažiti?
Pročitajte sljedeće retke da saznate odgovore
Ivan Bambir, dr. med., KBC Zagreb
ŠTO I ZAŠTO BOLI?
Da bismo što bolje razumjeli bol a time i način liječenja, važno
ju je što bolje upoznati – zašto je osjetimo, što sve utječe na
nju, kako se širi itd. Po našoj koži ali i ostalim strukturama tijela
(npr. Kapsule zglobova) nalaze se brojni receptori: receptori za
dodir, za vibraciju, za toplinu... Nisu svi svugdje raspoređeni,
ali su jedna raznolika skupina koja daje potpuni osjet.
Jedni od receptora su i receptori za bol. Ti receptori su ustvari završeci živčanih stanica (neurona). Oni nakon bolnog
podražaja prenose bol do kralježničke moždine gdje se
"prekapčaju" i tu se informacija prenosi na daljnje glasnike. Otuda ide u mozak, točnije dio mozga zvan
diencefalon. Iz diencefalona se informacija distribuira u druge dijelove mozga gdje uzrokuje
razne reakcije. Jedna od njih je i to što postanete svjesni osjeta boli.
Vjerojatno i sami iz
svog iskustva znate da svaka bol nije
jednaka. Nije jednak
osjet boli kad se udarite glavom o nadvratnik ili kad vas boli trbuh.
Stoga razlikujemo nocicep-
14
Diabetes
www.diabetes.hr
tivnu, neuropatsku i psihosomatsku bol.
Nociceptivna bol se pak dijeli na somatsku i visceralnu. Nociceptivna somatska bol je površinska, oštra i jaka bol, jasno
ograničena, koja s vremenom postaje mukla. Primjeri su bol
kad se porežete ili prignječite prst vratima. Visceralna nociceptivna bol je tupa, teško lokalizirajuća bol koja se može
širiti u određene zone na koži. Primjer je kad vas boli trbuh.
Neuropatska bol nastaje zbog oštećenja živčanih struktura,
dok je psihosomatska bol posljedica psihičkog stanja.
Sad kad znate što je sve potrebno da bi nastala bol i kakve
sve vrste boli imamo, trebamo još razjasniti što bi bila
kronična bol. Kronična bol je bol koja traje dulje od
tri mjeseca ili se ponavlja, traje duže od mjesec
dana nakon prolaska akutne ozlijede ili je vezana
uz oštećenje koje ne može zacijeliti. Vjerojatno i
sami iz ove definicije možete zaključiti da uzroci
kronične boli mogu biti
raznoliki.
KAKO KRONIČNA BOL
UTJEČE NA ZDRAVLJE?
Kronična bol ima raznoliko djelovanja na zdravlje.
Takvo dugotrajno neugodno
iskustvo pobuđuje vegetativni sustav
LITERATURA......
– dio živčanog sustava odgovornog za
mnoge funkcije koje mi ne primijetimo:
kretanje crijeva, rad srca, metabolizam.
1. Key topics in pain medicine; Kate Grady, Andrew M Severn, Paul R Eldridge;
Posljedice su mnoge. Stalna bol smaInforma Healthcare; 2007 Abingdon, Oxon
njuje apetit, što posljedično uzrokuje
2. MSD priručnik dijagnostike i terapije; Placebo d.o.o., Split 2010.
smanjenje tjelesne mase. Također, ma3. Neurologija za medicinare; Brinar i suradnici; Medicinska naklada, Zagreb
nji apetit i slabije kretanje crijeva usli2009.
jed kronične boli dovodi do zatvora, što
može uzrokovati nadutost. Ukoliko je
kronična bol uzrokovana oštećenjem
želučane probleme. Opioidi su skupina lijekova koja je jako ponekog zgloba, pojedinac nesvjesno,
znata u društvu, ali nosi i veliku stigmu. Najpoznatiji je morfij,
u svrhu izbjegavanja stalne boli, počne drugačije koristiti taj
koji se danas rjeđe koristi. Jači su od NSAR i dugotrajniji, premda
zglob, da bi smanjio opterećenje. Posljedično dolazi do kretnji
neki mogu uzrokovati navikavanje. Bez obzira na to, nadležni likoje nisu uobičajene za tijelo i time prvo uzrokuje nepravilno
ječnik treba odgovorno pristupiti terapiji kronične boli i ne libiti
kretanje (npr. šepanje pri bolnom kuku), a zatim i nepravilno
se propisati opioide.
opterećenje drugih zglobova što pridonosi njihovom ranijem
Posebna priča su palijativni bolesnici, gdje su kronične boli izraoštećenju te time i stvaranju boli na drugim područjima.
ženije te je uputnije davati opioide. Pod pomoćne lijekove se
Osim ovakvih fizikalnih problema, kronična bol može imati i
smatraju lijekovi koji utječu na djelovanje živčanog sustava, ali
psihološke i socijalne posljedice. Takve osobe su anksioznije,
imaju svoju primarnu primjenu u drugim bolestima, poput antiimaju smanjeni kapacitet za toleriranje frustracije ("lakše plaepileptika i antidepresiva. Mogu se koristiti još i kortikosteroidi.
nu") da bi nakon dužeg vremena, kad izgube snagu za podnoFizikalna terapija je niz vježbi i fizikalnih postupaka (poznati
šenje stalne boli, postanu sklone depresiji. Takve psihološke
kao "struje", "magneti", "grijanje") koji dovode do smanjenja
smetnje utječu na pacijentov odnos s okolinom – slabije se
intenziteta boli. Također, postoji mješavina liječenja lijekovima
obavljaju zadaci na poslu, veće su vjerojatnosti za pogoršanje
i fizikalnom terapijom, a to je masaža s analgetskim kremama.
odnosa s drugim ljudima. Upravo to je razlog zašto je važno
Kirurški postupci su radikalne mjere koje se koriste kad sve
ozbiljno shvatiti kroničnu boli i liječiti je pravovremeno – da
ostalo zakaže. Tu spadaju lakši oblici poput blokade živaca
bi se izbjegle posljedice na cjelokupni život pojedinca.
– davanje anestetika iglom u samo područje živca. Ukoliko
Ono što je važno napomenuti je stvaranje začaranog kruga.
ni lijekovi ni fizikalna ni psihoterapija nisu pomogli, kao ni
Naime, naše psihičko stanje ima važan utjecaj na našu perblokada živca, a pacijent i dalje ima jake bolove, može se precepciju boli. Katkada ju smanjuje, a katkada povećeva. I sami
poručiti (ovisno o tome što boli) presijecanje živca. Premda
ste vjerojatno bili u situacijama kad vas je nešto bolilo, ali ste
se ovim postupkom prekida dovod bolnih impulsa, ima i lozbog visoke motivacije ili zainteresiranosti nečim drugim tu
ših strana, a to je da se prekida dovod i ostalih osjeta iz tog
bol lakše podnijeli. Problem u kronične boli je što ona, kao
inerviranog područja te mogućnost nastanka fantomske boli
prethodno navedeno, uzrokuje anksioznost i depresiju, koje
– oblik stalne boli koji nastaje uslijed oštećenja živca.
onda povećaju osjetljivost na bol, čime pogoršavaju kroničnu
Zadnje što ćemo spomenuti je psihoterapija. Već je ranije
bol i dalje potenciraju psihičke tegobe. I tako u krug.
opisan međuodnos boli i psihičkog stanja. Razne bihevioralne terapije i kognitivne tehnike mogu dovesti do smanjenja
KAKO RIJEŠITI PROBLEM KRONIČNE BOLI?
percepcije boli. Za svaku od ovih nije pametno biti "samo
Postoji više načina kako se može pokušati (iz)liječiti kronična
svoj majstor", već je potrebno potražiti stručnu osobu koja
bol: lijekovima, fizikalnom terapijom, kirurškim postupcima i
će vas voditi kroz proces liječenja.
psihoterapijom.
Prva metoda kojoj se pristupa su lijekovi - najjednostavnija mePremda neugodno i potencijalno vrlo opasno stanje, kroničtoda od ovdje navedenih. Razlikujemo prave i pomoćne analna bol je nešto što možete uz pomoć vašeg liječnika držati
getike (lijekove protiv bolova). Pod prave analgetike podrazupod kontrolom i ne dozvoliti da vam mijenja život u smjeru u
mijevamo NSAR (nesteroidni antireumatici) i opiodi. NSAR su
kojem ne želite. Stoga, pratite svoje (i tuđe) zdravlje, pravopoznati lijekovi široke upotrebe u našem društvu, od kojih je dio
vremeno prepoznajte znakove kronične boli i ne odugovlačidostupan bez recepta, a dio na recept. Brzo djeluju na bolove,
te s riješavanjem problema, već odmah potražite liječničku
treba ih češće uzimati. Problem kod njih je što znaju loše djepomoć i riješite problem dok je još u začetku.
lovati na želudac, tako da se ne preporučuju ljudima koji imaju
Diabetes
www.diabetes.hr
15
Medicina
Medicina
br. 4/2013
br. 4/2013
Medicina boli usmjerena prema osobi
Komunikacijom
protiv boli
Centar za palijativnu skrb, etiku i komunikacijske
vještine pokrenuo je s tri umjetničke akademije
Sveučilišta u Zagrebu (Akademija likovnih
umjetnosti, Muzička akademija, Akademija
dramske umjetnosti) projekt „Komunikacijom
protiv boli“ kako bi kroz multimedijalne oblike
ukazali na bol kao još uvijek sveprisutni svjetski
fenomen i ljudsku patnju koju kao humanisti
svojim pozivom trebamo, želimo i hoćemo suzbiti
Doc. dr. sc. Marijana Braš, Centar za palijativnu medicinu, etiku i komunikacijske vještine
– Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
B
ol je najčešći problem zbog kojeg se ljudi javljaju
liječniku,ali i najčešći simptom koji ukazuje na početak bolesti ili bolest samu. Bol predstavlja dominantan svjetski
javnozdravstveni problem kojemu se treba multidisciplinarno
pristupiti. Osnovno je ljudsko pravo oslobađanje od boli i patnje, a što ne smije biti ograničeno često brojnim predrasudama,
ali i neznanjem. Kronična je bol izrazito kompleksan fenomen,
tako da ju smatramo i posebnom bolesti. Suvremene spoznaje iz
neuroznanosti i genetike omogućile su nam bolje razumijevanje
različitih nociceptivnih, neuropatskih i disfunkcionalnih bolnih
sindroma te otvorile put kvalitetnijim i individualiziranim terapijskim pristupima. Jednako tako, medicina boli postala je jedan
od najboljih primjera međupovezanosti duše i tijela i primjene
psihosomatskih koncepata u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Bol
je subjektivan osjećaj i nije ju jednostavno mjeriti. Uzroci boli
mogu biti fizički, psihički, socijalni i duhovni, a svi oni mogu biti
značajni uzroci velike patnje i demoralizacije bolesnika. Ukoliko
se somatska bol adekvatno ne liječi i duže traje, kod gotovo polovine bolesnika razvija se kronični bolni sindrom, kada uz bol
imamo izraženo i poremećeno spavanje, tjeskobu, razdražljivost,
poteškoće koncentracije i niz drugih psiholoških problema koji
stvaraju “začarani krug” i značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje bolesnika. U ovakvim je situacijama iznimno važno
16
Diabetes
www.diabetes.hr
energično liječiti bol sukladno mehanizmima njezina nastanka,
ali je u terapiji potrevno korisiti i psihosocijalne metode koje će
pomoći u ublažavanju ovih pridruženih simptoma. Uz kognitivno-bihevioralnu psihoterapiju, iznimno su korisne razne tehnike
relaksacije kao i psihoedukacija bolesnika. Bol je iznimno povezana s tjeskobom (anksioznošću), odnosno sa svim anksioznim
poremećajima. Osoba koja je anksioznija doživljava bol intenzivnije, a jednako tako neadekvatno liječena bol intenzivira anksioznost. Uz povezanost boli i paničnog poremećaj te raznih fobičnih poremećaja, danas se jako istražuje i odnos između kronične
boli i kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Jednako tako, poznato je koliko kronični stres doprinosi razvoju fibromijalgije, koja sama po sebi nije psihički poremećaj, ali
trećina do polovina bolesnika s fibromijalgijom ima i pridružene
anksiozne ili depresivne poremećaje. Danas je osobito poznata
veza između kronične boli i depresije. Kronična bol može u nekim slučajevima prethoditi razvoju depresije, kao što i depresija
može dovesti do razvoja kronične boli. Jedan od važnih simptoma depresije su upravo bolne senzacije tako da je iznimno
važno prepoznati i liječiti depresiju kod bolesnika s kroničnom
boli. Danas su poznati i zajednički biološki putovi depresije i boli
u mozgu, što je i temelj primjene antidepresiva (osobito dualnih) u liječenju nekih oblika kronične boli. Snažne emocije (i bez
organskih uzroka) mogu aktivirati centre za bol u mozgu, tako
da u ordinacijama imamo velik broj pacijenata s tzv. somatoformnim bolnim poremećajima koje treba prepoznati i adekvatno
liječiti. Ovdje veliku ulogu imaju razne psihoterapijske tehnike.
Bol može imati razne uzroke, ali se doživljaj boli stvara u mozgu
i to u međudjelovanju moždanih centara za afektivne, somatske
i kognitivne aspekte boli. Način na koji razmišljamo o uzrocima
boli i emocionalna stanja u kojima se nalazimo značajno utječu
na percepciju boli. Zbog toga je izrazito važno korisiti sve terapijske tehnike koje će osnažiti pacijenta, stabilizirati njegovo emocionalno stanje te mu razjasniti sve misaone nedoumice vezane
uz uzroke boli, moguće nuspojave liječenja i moguće ishode liječenja. U ovom je kontekstu izrazito važna dobra komunikacija
između liječnika i pacijenta, kao i komunikacija na svim drugim
razinama (obitelj pacijenta, članovi medicinskog tima, udruge
pacijenata, mediji, osiguravajuća društva, farmaceutske kompanije, političari u zdravstvu i dr.). Centar za palijativnu medicinu,
medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osmislio je model medicinskog intervjua usmjerenog prema osobi upravo za bolesnike s
kroničnom boli. Bol treba prevenirati i liječiti multidisciplinarno,
jer problem boli nije rezerviran i predodređen za jednu struku ili
profesiju. Liječnici raznih struka, psiholozi, socijalni radnici, medicinske sestre, duhovnici, znanstvenici, filozofi, umjetnici, pedagozi, ali i pacijenti, članovi njihovih obitelji i udruge pacijenata
trebaju se baviti s boli, jer komuniciramo jedni s drugima i trebamo prepoznati bol i patnju osobe koja živi i djeluje tu uz nas.
Zbog toga je CEPAMET s tri umjetničke akademije Sveučilišta u
Zagrebu (Akademija likovnih umjetnosti, Muzička akademija,
Akademija dramske umjetnosti) pokrenuo projekt „Komunikacijom protiv boli“, kako bi kroz multimedijalne oblike ukazali na
bol kao još uvijek sveprisutni svjetski fenomen i ljudsku patnju
koju kao humanisti svojim pozivom trebamo, želimo i hoćemo
suzbiti. U sklopu ovog projekta napravljena je i grafička mapa
pod nazivom BOL, u kojoj su radovi dvanaest poznatih umjetnika
te dvanaest priča bolesnika s kroničnom boli. Iskustva Ii doživljali pacijenata uvijek govore više od stručnih riječi, pa zaključujem
ovaj tekst s nekoliko njihovih opisa boli.
Slikanje nam je promijenilo život
Mnogima je teško zamisliti život s djetetom s posebnim potrebama. No, što kada život na vas „svali“ obvezu i brigu za čak troje
djece s posebnim potrebama, kao kod mene? Kako se boriti duge
godine, bez potpore, sami, samo suprug i JA? Kako imam mnogo
iskustva s različitim oblicima boli, budući da sam se s „boli“ nosila godinama na različite, ponekad neučinkovite i destruktivne
načine, mogu reći kako je slikanje moje djevojčice Jelene (CEREBRALNA PARALIZA, granična mentalna retardacija), unijelo JEDAN POTPUNO NOV učinak na moj život, život mog supruga,
moje Jelene i mojih sinova). Godinama sam sam bila okružena
„s boli“, onom duševnom - psihološkom uzrokovanom dugogodišnjom borbom. Bol koja se manifestirala kao osjećaj krivnje,
grizodušja, ljutnje... Nas je bol dovela do slikanja, a slikanje nas
je povezalo sa SAMIMA SOBOM, S DRUGIMA, pokazalo da IMAMO ŠTO PODIJELITI DRUGIMA iako smo i sami bremeniti problemima. Ljudi su skloni, u skladu s prirodom, izbjegavati bolest,
smetnje i one koji tako žive. Ne iz želje, nego prije iz straha. Obitelji slične mojoj nemaju izbora. Mi živimo svoj život najbolje što
možemo. Pokušavamo pokazati da to može biti dostojanstveno,
čisto, nesebično...
(K.P., pacijentica oboljela od obostrane gonartroze i depresije)
Boli me šaka koju nemam
Dvadeset godina od mog stradavanja u ratu, fantomska bol u
ruci i nozi nije nikada prestala. I danas mi 24 sata ne popušta
bol. Boli me šaka ruke koju nemam, ja pokrećem prste koje nemam. Ja osjetim prste i ruku i nogu. Na šaci kod zgloba kojega
nemam, peče me kao da ruka stoji na roštilju, na vatri. Što duže
vrijeme ide, ne da nemam snage trpjeti bol, već postajem pun
nervoze jer bol mi smeta i umara me i kad se krećem i kad mirujem. Zatvorio sam se, više volim biti u osami. Vraćaju se slike
iz rata, opet sve češće, kao da su jače otkad ne pijem te vaše
lijekove za živce. Sve mi smeta.
(N.P., pacijent s fantomskom boli i PTSP-om).
Zašto mrzim svoje rame
Evo noć teče usporeno, a moje rame divlja u svojoj brzini nakon
"vježbe" pokazivanja danas kod vas.. U jednom trenutku kao da
mi je netko zabio iglu u oko! Ne mogu shvatiti otkuda ta bol?
Ne znam hoću li imati snagu izdržati daljnje torture jer ovaj čovjek koji je u meni - to nisam ja! Ne znam da li sam u depresiji? Okovao sam se zaštitnim zidom i jedina vrata koja na njemu
otvaram su vrata za voljene ljude - za druge tu nema mjesta! Ne
zanima me vanjski svijet… U ovim godinama prožetim boli, najmanje mi je stalo do mene, ali mi je stalo do ramena koje me koči
u većini pokušaja. Ne vjerujem mu, nije mi prijatelj jer izda kada
ne smije i ne treba! Nervozan sam, bezidejan, sivih raspoloženja
s jasnom svjetlošću kada su moja djeca oko mene i koju poštedim svega ovoga koliko mogu i uspijem… Ponekad pomislim da
bol vodi ludilu, a takav ne bih volio biti... Možda sam u klopci?
Na nekoj kušnji? Meni više nije ništa jasno. Ova fizička bol jede i
dušu i tijelo. Ova bol koja je tu izazvala je gađenje prema ramenu. Ja svoje rame ne volim više, jer me boli. Bol mi je promijenila
navike, život, moj nivo razmišljanja. Nekako sam najsigurniji u
osami prostora koji volim i koji razumije sav taj užas u kojem sam
i iz kojega tražim izlaz....
Dosta mi je sebe takvoga!
(Ž.N, pacijent s neuropatskom boli u ramenu i depresijom)
Diabetes
www.diabetes.hr
17
Medicina
Medicina
br. 4/2013
br. 4/2013
FIZIKALNA TERAPIJA U LIJEČENJU KRONIČNE BOLI
Puno metoda
protiv boli
U modernoj medicini u svrhu liječenja kronične boli postoje mnogi terapijski postupci u kojima metode
f izikalne terapije imaju veliku ulogu. Treba naglasiti da svaki pristup liječenju kronične boli mora
biti strogo individualan i usmjeren na uzrok boli te na kliničku sliku i promjene lokomotornog sustava.
Kombinacijom različitih modaliteta liječenja može se postići velik terapijski napredak
Mr. sc. Zouheir Bitar, dr. med. specijalist fizijatar, SB Varaždinske toplice
B
ol je neugodan osjetni i emocionalni doživljaj povezan
s akutnim ili prijetećim oštećenjem tkiva. Razlikujemo
nociceptivnu bol koja je uzrokovana aktivacijom nociceptora, neuropatsku bol koja nastaje oštećenjem ili ispadom funkcije živčanih struktura i psihosomatsku bol. Prema
dužini trajanja razlikujemo akutnu i kroničnu bol. Kronična
bol je bol koja traje duže vrijeme. U medicini, razlika između
akutne i kronične boli je tradicionalno određena trajanjem
boli od 3 do 6 mjeseci iako neki istraživači postavljaju granicu za definiranje kronične boli na 12 mjeseci. Alternativa
definiranju kronične boli je da je to bol koja traje dulje od
očekivanog razdoblja ozdravljenja. Bol je najčešće posljedica
različitih degenerativnih bolesti lokomotornog sustava.
U liječenju boli primjenjuju se analgetici, nefarmakolški postupci i kirurški postupci. U nefarmakolške postupke ubrajaju
se različiti fizikalno-terapijski postupci.
Primarna uloga fizikalne terapije u liječenju pacijenata koji
boluju od kroničnih bolova je propisati i primijeniti terapijske aktivnosti za funkcionalnu obnovu fizikalnog statusa. Na
raspolaganju je širok izbor metoda fizikalne terapije koji se
mogu koristiti za smanjenje boli.
Fizikalna sredstva mogu utjecati na bol smanjenjem upale,
poticanjem oporavka tkiva, dovodeći do privremene analgezije, mijenjajući provodljivost živčanog sustava, modificirajući mišićni tonus te smanjujući mogućnost centralnih neuropatskih promjena koje mogu biti podloga za kroničnu bol.
U fizikalnoj terapiji različiti modaliteti rijetko se primjenjuju
sami, već se koriste u kombinacijama kako bi se povećala
učinkovitost drugih terpijskih intervencija.
18
Diabetes
www.diabetes.hr
Elektroterapija je već dugo sinonim za olakšanje bola i drugih poteškoća kod brojnih oboljenja lokomotornog sustava.
Velika je učinkovitost pri smanjenju bola jer se povisuje prag
podražljivosti za bol i blokira prijenos bolnih impulsa prema
mozgu. Primjena elektroterapije je uvijek strogo individualna, prema dijagnozi i kliničkom stanju pacijenta.
Termoterapija je liječenje toplinom. Posredovanjem topline dolazi do lokalne reakcije u tkivu, ubrzanja metabolizma
i prokrvljenosti čime se ubrzava cijeljenje tkiva i uzrokuje
analgezija. Površinska termoterapija koristi se za analgezije
te prije primjene drugih oblika fizikalne terapije, a mora se
koristiti s oprezom pri akutnim krvarenjima, perifernim vaskularnim bolestima i stanjima sa smanjenim osjetom. U ovoj
vrsti terapije koriste se topli oblozi, parafin, fluidoterapija i
imerzijska termoterapija.
Krioterapija je liječenje hladnoćom. U tkivu koje se hladi dolazi do smanjenja metaboličke aktivnosti, a time i potrebe
tkiva za hranjivim tvarima i kisikom, te se smanjuje aktivnost
osjetnih i motoričkih živaca. Smanjenjem brzine provodljivosti
živaca i povećanjem praga podražljivosti dolazi do smanjenja
boli. Krioterapija se koristi u stanjima akutne boli, smanjenja
lokalnog krvarenja, uplae i edema, smanjenja spazma i facilitacije motoričkog odgovora. Tehnike krioterapije su kriomasaža,
kriooblozi, kriokupke te raspršivači s evaporacijskom tvari.
Fototerapija je primjena svjetlosne energije u liječenju.
Dijeli se na površinsku i duboku u koju spada dijatermija i
ultrazvuk. U površinskoj fotoerapiji primjenjuju se infracrveno i ultraljubičasto zračenje. Primjena svetlosnog zračenja
dovodi do bržeg cijeljenja tkiva, stvaranja vitamina D, bak-
tercidnog djelovanja i poticanja i povećanja izmjene tvari u
tkivima. Ultraljubičasto zračenje može se koristiti u liječenju
kronične boli radi povećanja izmjene tvari u tkivu, povećanja obrambene sposobnosti tkiva i analgezijskog djelovanja.
Terapijski ultrazvuk koristi ultrazvučnu energije za dubinsko
zagrijavanje tkiva. Koristi se u fizikalnoj medicini kod različitih
disfunkcija muskulo-skeletnog sustava kao što su kontrakture, upale, spazam i bol.
Laser danas ima široku primjenu u medicini i fizikalnoj terapiji. Laserska svjetlost je stimulirano emitiranje elektromagnetnog zračenja iz spektra neionizirajućeg zračenja. To je jako
usmjereni snop koherentne monokromatske infracrvene,
vidljive i ultraljubičaste svjetlosti. Terapija laserom stimulira sintezu kolagena te tako ubrzava cijeljenje rana, ublažava
bol, smanjuje oteklinu i nastanak ožiljnog tkiva. Također ima
toplinsko djelovanje i povoljan utjecaj na imunološki sustav.
Kineziterapija je sustavna terapija tjelesnim vježbama s ciljem
poboljšanja funkcioniranja dijela ili cjelokupnog organizma.
Različite vježbe kineziterapije se izvode na dva načina - individualno i grupnim terapijama. Kineziterapija se primjenjuje u
svim granama medicine. Glavni ciljevi su uspostavljanje, održavanje ili povećanje opsega pokreta, održavanje i povećanje
mišićne snage, povećanje izdržljivosti, razvijanje ili poboljšanje
koordinacije pokreta, preveniranje i korekcija različitih deformiteta, poboljšanje funkcije pojedinih organskih sustava npr.
lokomotornog, kardiovaskularnog, respiratornog i drugih. Nakon tretmana kineziterapijom i poboljšanja funkcioniranja različitih sustava dolazi i do uspostave normalnog funkcioniranja
tijela pa dolazi do smanjenja i nestanka bolova.
Magnetoterapija ima široku primjenu u fizikalnoj medicini.
Biološki učinci magnetnog polja djeluju na sve stanice tijela
koje se tretira, djelujući biostimulativno na ubrzanje metabolizma stanice stvaranjem veće količine kisika u krvi i bolje
prehrane stanice. Tim mehanizmima djeluje analgezijski i
protuuplano. Također ima odličan utjecaj na zarastanje kostiju, smanjenje osteoporoze, poboljšanje protoka krvi kroz
tkiva, oksigenaciju i stimulaciju imunološkog sustava.
Hidroterapija obuhvaća vanjsku i unutarnju upotrebu vode
u svrhu liječenja. Omogućuje izvođenje aktivnog pokreta sa
manjim angažmanom mišića od onog izvan vode. Toplina
vode dovodi do opuštanja mišića i bolje prokrvljenosti čime
se stvaraju uvjeti za bolje prehranjivanje tkiva a time i brže
cijeljenje i suzbijanje boli, osobito u muskulo-skeletnim bolestima. Smanjem opseg pokreta najčešće uzrokovan bolom ili
otokom, u temperiranom okruženju brzo se vraća u fiziološke vrijednosti. Hidroterapija predstavlja gotovo jedini način
vježbanja i održavanja pokretljivosti čitavog organizma, kojim se izbjegavaju kronične komplikacije, a rezultat liječenja
je znatno bolji.
Transkutana električna stimulacija (TENS) je korištenje električne energije za podraživanje živčanog sustava preko površine kože, a djelotvorna je u ublažavanju nekih vrsta akutne i
kronične boli. Primjena TENS-a djelotvorna je dulje nego duljina samog tretmana, a može se primjeniti na zahvaćenom ili
udaljenom području. TENS dovodi do smanjenja boli različitim
mehanizmima, a time i do poboljšanja funkcije organizma.
Akupunktura je starokineska metoda liječenja pomoću tankih igala koje se zabadaju u određene akupunkturne točke na
koži. U modernoj medicini dokazana je učinkovitost akupunkture kod različitih stanja među kojima je i smanjenje kronične boli. Akupunktura se smatra jednom od glavnih metoda
liječenja nekih kroničnih bolesti kao što su migrena, neuropatske boli i druga kronična stanja koja su do nedavno imala
slab terapijski odgovor. Tretman se izvodi tankim metalnim
iglama koje se ubadaju u određene točke na određenim meridijianima ovisno o dijagnozi i simptomima, različitim manipulacijama iglama mogu se postići željeni terapijski efekti.
U modernoj medicini u svrhu liječenja kronične boli postoje
mnogi terapijski postupci u kojima metode fizikalne terapije
imaju veliku ulogu. Treba naglasiti da svaki pristup liječenju
kronične boli mora biti strogo individualan i usmjeren na
uzrok boli, te na kliničku sliku i promjene lokomotornog sustava. Kombinacijom različitih modaliteta liječenja može se
postići velik terapijski napredak.
Diabetes
www.diabetes.hr
19
Medicina
Medicina
br. 4/2013
br. 4/2013
TOTALNA KARCINOMSKA BOL I KAKO JU LIJEČITI
Učiniti sve da
ne boli - ništa!
Suvremeni pristup u liječenju boli podrazumijeva multidisciplinarnost, međusobnu suradnju svih onih
koji sudjeluju u liječenju i rehabilitaciji bolesnika: liječnika obiteljske medicine, specijaliste za liječenje
boli, onkologa, neurologa, psihologa, psihijatra, f izijatra, medicinske sestre. Cilj je ublažiti bol ako se
već ne može do kraja eliminirati,te svim ostalim metodama liječenja boli omogućiti bolesniku da ima što
veću kvalitetu života
Lidija Fumić Dunkić, dr.med, spec anesteziolog
Ambulanta za liječenje boli KB "Sestre milosrdnice"
Hrvatski centar za palijativnu skrb (predsjednica)
M
nogi pacijenti koji se liječe zbog karcinoma imaju
stanovit doživljaj boli koja varira od blage boli do
vrlo intezivne. U fazi dijagnosticiranja bolesti 50
posto bolesnika ima neki doživljaj boli dok u fazi uznapredovale bolesti 75 posto bolesnika pati od jake boli. Kod 10
posto bolesnika bol je vrlo teško kontrolirati unatoč svim dostupnim lijekovima i drugim terapijskim postupcima. Bol se
ne mora nužno javiti kod oboljelog od karcinoma. Također,
kod određenog postotka bolesnika i nakon liječenja karcinoma, odnosno u fazi kada se smatra da su izliječeni, zaostaje
bol kao kronična.
Pojam totalne karcinomske boli uvela je Cicely Saunders šezdesetih godina prošloga stoljeća koja je sa svojim kolegama
osnovala prvi moderni hospicij u Engleskoj. Prema njenzinoj
teoriji - a koja je danas opće prihvaćena - karcinomska bol
se sastoji od četiri komponenete: fizičke, psihičke, socijalne i
duhovne. Naravno, fizička bol je prisutna u najvećem opsegu,
posljedica je širenje samog tumorskog procesa ili posljedica
samih intervencijskih tehnika u svrhu liječenja ili olakšavanja
simptoma kao što su sam operacijski zahvat, kemoterapija,
radioterapija ili širenje tumorskih stanica u ostale organe.
Čovjek suočen s dijagnozom karcinoma nalazi se u nekim
novim životnim situacijama punim raznih emotivnih reakcija
od nevjerice, uzbuđenosti, anksioznosti, depresije koji će u
stanovitoj mjeri utjecati na intezivniji doživljaj boli. Vrlo često
takvim bolesnicima je neophodna psihološka pomoć da sa-
20
Diabetes
www.diabetes.hr
vjetima i razgovorima savlada tegobe koje su nastale kao posljedica same bolesti. Ponekad je potrebna i pomoć psihijatra
koji će se uključiti u rad sa samim oboljelim te i s članovima
njegove obitelji. Najčešće pomoć psihologa i psihijatra traže
članovi obitelji oboljelih.
Ako se radi o mlađemu bolesniku oboljelom od karcinoma,
suočen je s eventualnim gubitkom posla, ovisnosti o drugoj
osobi, brigom za obitelj te teškom financijskom situacijom.
Sve to spada u socijalnu komponentu. Kod svakog oboljeloga
je prisutna i duhovna komponenta bio on vjernik ili ne.
Karcinomska bol se u osnovi sastoji od dvije osnovne komponente: pozadinske i izbijajuće boli. Pozadinska bol je konstantno prisutna, tijekom 24 sata. Povremeno se uz konstantnu bol
pojavljuje i izbijajuća bol koja nastaje iznenada, traje relativno
kratko i vrlo je intezivna. Ponekad je izbijajuća bol vezana za
neku proceduru, primjerice, toaleta, transport na liječenje, terapijski postupak, a ponekad nastaje iznenada neovisno o bilo
čemu. Pogrešno je mišljenje da se analgetik uzima po potrebi.
Kada se bol razvije u vrlo jakom intezitetu vrlo teško ju je liječiti te se s vremenom razvijaju razne komplikacije od ubrzanog
rada srca, povišenog tlaka, povišenih vrijednosti šećera u krvi
kod dijabetičara te niza drugih komplikacija.
S obzirom na intezitet, karcinomska bol spada u kategoriju
vrlo jake boli te se kao zlatni standard u njezinom liječenju
koriste opijati. Prema smjernicama u liječenju karcinomske
boli, kako svjetskim tako i domaćim, preporučuju se dvije vr-
ste opijata, dugodjelujući i kratkodjelujući. Dugodjelujući se
daju za liječenje pozadinske boli u obliku morfija ili derivata
morfija koji se uzimaju redovito u točno određeno vrijeme
a ne po potrebi, ili u obliku naljepaka. Za kontrolu izbijajuće
boli preporučuju se kratkodjelujući opijati čije djelovanje vrlo
brzo nastupa i kraće traje.
Kod stanovitog broja bolesnika pa i zdravstvenog osoblja
prisutna je opiofobija, strah od opijata i strah od ovisnosti i
smatra se da je bol bolje trpjeti. Ali, to je nedopustivo u 21.
stoljeću! Pravo na život bez boli je temeljno ljudsko pravo.
Mnogi bolesnici suočeni s teškim dijagnozama pate od jakih
bolova što im u značajnoj mjeri narušava kvalitetu života pa
stoga dobra analgezija i kontrola simptoma unapređuje kvalitetu života te smanjuje strah bolesnika od patnje zbog boli
koji je kod ovih bolesnika uvelike prisutan.
Početak uspješnog liječenja boli ili bolje reći ublažavanja boli
počinje adekvatnom procjenom boli. Danas je najčešće primijenjena skala boli kojom se bol procijenjuje od 0-10, pri
čemu je 0 bez bolova, a 10 je najjača moguća bol. Koriste se i
razni upitnici putem kojih se dalje procjenjuje bol.
Bol je multidimenzionalna, može biti visceralna, somatska,
neuropatska te može imati izražene afektivne komponente
boli. Kod karcinomske boli je vrlo često prisutna neuropatska
bol koju bolesnici opisuju kao žarenje, pečenje, trnce, sijevajuću bol kao struja i slično. U liječenju te komponente boli
nisu dovoljni samo analgetici pa i oni najjači, već se daju u
prvom redu anatiepileptici i antidepresivi. Neuropatsku bol
nikako ne treba podcijeniti već ju treba prepoznati na vrijeme i što prije početi tretirati jer su tada i rezultati liječenja
znatno bolji i lakše ju je kontrolirati.
Pri primjeni lijekova za liječenje boli kod određenog broja bolesnika se razvijaju nuspojave lijekova koje je bitno evidentirati te liječiti i eventualno prevenirati. U najvećoj mjeri je prisutna opstipacija koja se rješava raznim dijetetskim mjerama
i biljnim pripravcima te u krajnjoj mjeri laksativima. Mučnina
i povraćanje može biti prisutno u prvo vrijeme primjene jakih
analgetika te se preporučuje uzimanje antiemetika pola sata
prije uzimanja lijeka. Vrlo često se ti simptomi smanjuju ili
nestaju nakon nekog vremena, ali ukoliko su i dalje prisutni
znak su za promjenu terapije. U današnje doba se vrlo često
daju nesteroidni antireumatici u liječenju karcinomske boli
koji pomažu u manjoj mjeri a izazivaju dosta nuspojava. Najozbiljnije je krvarenje iz gastrointestinalnog trakta. Nesteroidne antireumatike ne bi trebalo uzimati iznad preporučene
maksimalne doze s obzirom da iznad te doze nemaju više
očekivani učinak a mogu izazvati ozbiljne nuspojave.
Za razliku od nasteroidnih antireumatika, kod opijata ne postoji maksimalna doza. Oni se polako titriraju. Povećava se
doza lijeka dok se ne dođe do terapijske doze koja smanjuje
bol u značajnoj mjeri, a kada je potrebno doza se povećava ili
se čini promjena na drugi lijek iz te skupine.
S obzirom da je kod određenog broja bolesnika bol teško kontrolirati te kada se lijekovima ne postiže zadovoljavajući učinak, mogu se primijeniti i intervencijske tehnike koje uključuju
razne vrste regionalnih blokova živaca, postavljanje epiduralnog katetera ili raznih pumpi koje polako otpuštaju lijekove.
Suvremeni pristup u liječenju boli podrazumijeva multidisciplinarnost, međusobnu suradnju svih onih koji sudjeluju u liječenju
i rehabilitaciji bolesnika, liječnika obiteljske medicine, specijalista za liječenje boli, onkologa, neurologa, psihologa, psihijatra,
fizijatra, medicinske sestre. Cilj je ublažiti bol ako se već ne može
do kraja eliminirati, te svim ostalim metodama liječenja boli
omogućiti bolesniku da ima što veću kvalitetu života. Adekvatno
liječena bol u fazi onkološkog liječenja može poboljšati rezultate
liječenja. Bol je dinamička, ona se može mijenjati u svojem intenzitetu i kvalitetu pa stoga bol treba neprestano reevaluirati i
ponovno procjenjivati te shodno tome mijenjati i prilagođavati
terapiju. Ponekad to uključuje povećanje doze lijeka ili uvođenje
Diabetes
www.diabetes.hr
21
Medicina
br. 4/2013
novih skupina lijekova,
a ponekad smanjivanje
doze lijeka.
Zasebna skupina bolesnika koji pate od karcinomske boli su palijativni bolesnici koji su
suočeni s limitiranim
preostalim periodom
života. S obzirom da je
kod ovih bolesnika izražena vrlo kompleksna bol, osim opijata
vrlo brzo se uključuju antidepresivi ili/i antiepileptici u svrhu liječenja i što bolje kontrole boli. Na taj način se i smanjuju potrebe
za samim analgeticima a znatno je uspješnije liječenje boli. Važno je naglasiti da svakako kod palijativnih bolesnika treba izbjegavati davanje intramuskularnih injekcija s obzirom da su one
vrlo bolne i neugodne, a djelotvornost je vrlo upitna. Osim toga
postoji opasnost od infekcije na mjestu aplikacije intramuskularne injekcije. Kod bolesnika sa izraženom mučninom i povraćanjem, otežanim gutanjem te kod onih kod kojih je uzimanje
lijeka na usta upitne djelotvornosti, preporučuje se subkutano
injiciranje te subkutane kontinuirane infuzije analgetika.
U posljednjih godina dana u Zagrebu djeluje Hrvatski centar
za palijativnu skrb koji funkcionira kao savjetovalište u kojemu bolesnici i članovi njihove obitelji mogu dobiti informacije putem telefona ili doći osobno na razgovor. Nastoji se
odgovoriti na sva pitanja koja muče bolesnika od samog suočavanja s bolesti i njezinoga prihvaćanja te daljnjih mogućnostima liječenja u ublažavanju nuspojava. U savjetovalištu
radi multidisciplinarni tim stručnjaka etabliranih u svojem
području - stručnjaci za liječenje boli, onkolozi, psihijatri,
psiholozi, neurolog, stomatolog , fizijatar, medicinska sestra,
duhovnik, pravnik. Svojim savjetima usmjeravaju karcinomske i palijativne bolesnike na odgovarajuća mjesta u zdravstvenom sustavu gdje mogu dobiti adekvatnu brigu i skrb.
Osim toga pruža se i adekvatna psihološka pomoć samom
oboljelom i članovima njihovih obitelji u vrlo delikatnom periodu života. Educira se bolesnika o uzrocima nastanka boli i
mogućnostima liječenja te mogućim nuspojavama kao i posljedicama neadekvatnog liječenje boli.
Život bez boli je temeljno ljudsko pravo, a dužnost liječnika je
da pacijentu ublaži odnosno ukloni bol. Cilj je omogućiti što
bolju kvalitetu života.
velika
postignuća
GODINA MIJENJAMO DIJABETES
1930. godine, Novo i Nordisk u
Danskoj osnivaju bolnice za
dijabetičare kako bi unaprijedili skrb
Dijeta i ja ili Punašna
Sve sam deblja svakog dana, važna mi je samo hrana.
Svako jutro „tužna slika", gledam odraz svoga lika
u zrcalu što ne skriva kakva mi je perspektiva.
Pa još k tome onaj zvuk kad krckaju špek i luk...
A posve me izda snaga kada vidim kako vaga
ljubi brojku osamdeset - Oh, da mi je manje deset!
Smršaviti imam želju, ali zubi stalno melju.
I sad evo rezultata od kojih me muka hvata:
sad sam tusta kao guska, haljina mi svaka uska,
da popravim izgled svoj, uvijek nosim veći broj,
al' uzalud sebi lažem, uzalud se često važem,
kad sva jela slasno smažem,
jer meni je dobro jelo kao umjetničko djelo
i ono mi daje snagu, pa nek' vaga ide k vragu!
Ali to me ne ometa, hladnjak mi je stalna meta,
a u njemu oblizeke: kulen i njegove seke,
raznovrsne mljac - salame što me stalno k sebi mame,
sir i pršut puni slasti, sočni čvarci puni masti,
male slane srdelice, salata pune zdjelice,
mješavine na sto načina, sa začinom i bez začina;
kolačići kruna svega, kremice od slatkog snijega,
torte čokoladne, voćne, miješane i vrlo sočne...
O povrću da ne velim, uvijek mu se razveselim:
kuhaj, dinstaj, il' na lešo, krumpirići malo rešo,
u juhice raznih boja, mesna, posna, kako koja...
22
Diabetes
www.diabetes.hr
A šiljaste mršavice, nek' im rastu zazubice!
Nit' kuhaju, niti prže, već dijetu stalno drže,
pa onako suhoguze uskaču u tijesne bluze,
misle da će svi muškarci, bilo mladi, bilo starci,
buljiti u te koščobe (ovo kažem s malko zlobe),
a pogledi muški lažni, ionako nisu važni,
važnija je dobra klopa nego izgled „antilopa",
jer ako si kome mila, ne smeta mu koja kila.
Lakše mi je tako reći, nego klope se odreći.
EDITH DANIELSEN (1904-2002)
Glavna sestra, Hvidøre Diabetes Sanatorium, Danska
Podučavanje dječaka s dijabetesom
1932. godine, Nordisk je osnovao bolnicu Steno Memorial. Šest godina kasnije,
Novo je osnovao Hvidøre Diabetes Sanatorium. Glavna sestra u Hvidøre,
Edith Danielsen, bila je predvodnik u promicanju zdravog života kao ključnog
faktora regulacije dijabetesa. Zahvaljujući vlastitim bolnicama, ove dvije tvrtke su
ponudile specijaliziranu brigu za dijabetičare u Danskoj, dok su istovremeno skupljale
saznanja o potrebama bolesnika. 1992. godine, Steno i Hvidøre su spojene u jednu
ustanovu stvorivši Steno Diabetes Center.
Novo Nordisk nastavlja rast na holističkom pristupu liječenja dijabetesa koji je
primjenjivan u Steno i Hvidøre centrima. Noviji primjer je DAWN2™ studija
(Diabetes Attitudes, Wishes and Needs), koja stremi prema novim saznanjima i
iskustvima osoba s dijabetesom, njihovih obitelji i drugih učesnika.
Izdanje: 01-22.02.2013.
Gricni tamo, gricni amo, na trbuhu salo samo
izbočeno je k'o kupola, ne mogu se gledat gola!
Da nabrojim sva ta jela trebala bi mi knjiga cijela.
Prehrana
Prehrana
br. 4/2013
br. 4/2013
Voda je najzastupljenija komponenta voća (70-90%), ostatak
čine ugljikohidrati, pektin, celuloza, minerali, vitamini i organske kiseline koje mu daju prehrambenu vrijednost.
Ono je bogat izvor energije zbog visoke zastupljenosti ugljikohidrata u obliku škroba i šećera (zbog čega je voće blago slatkastog
okusa), ali je bogato i neprobavljivim ugljikohidratima-vlaknima
(celulozom). Voće obiluje vitaminima A, B1, B6 i C-vitaminom.
Organske kiseline, jabučna, vinska, limunska i askorbinska
Voće svemoguće:
osvježenje na dar!
Snježana Gaćina, dipl.med.techn.
KB Merkur, Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac
L
jeto je kalendarski započelo, zašto ne bismo popravili
naše uspavane okusne pupoljke nakon duge zime.
Dakle, idemo po voće!
Da ne bi bilo zabune, voću pripadaju plodovi višegodišnje
biljke izrasle u stablo iako se dobri znalci bogatog biljnog blaga ne bi s ovim sasvim složili. Razlika između povrća i voća
nekada nije tako jasna kao što se nama na prvi pogled čini.
Primjerice paprike, rajčice, tikvice, bundeve i krastavce smatramo povrćem iako one rađaju plodom koje bi smatrali voćem jer je plod, jedini jestivi dio te biljke. Lubenice i dinje
koje svi smatramo voćem, u stvari su povrće jer je riječ o plodu jednogodišnje biljke. Maslina je plod, dakle-voće, iako svi
znamo da je ona daleko od toga.
Voću pripadaju plodovi kultiviranih i samoniklih voćaka a
služe ljudskoj prehrani, ponajviše u svježem ali i prerađenom obliku. Voće je privlačne boje, mirisa i okusa, bogate
prehrambene vrijednosti zbog čega je na jelovniku čovjeka
od davnina.
koštunjičavo voće
Tablica 1: Podjela voća prema porijeklu uzgoja
PREPORUKA
jabuka, kruška, dunja, mušmula
šljive, višnje, trešnje, breskve, marelice
jagodasto voće
jagode, kupine, maline, dud
bobičasto voće
grožđe, ribiz, ogrozd, borovnice,
brusnice, ružin šipak
jezgrasto voće
orah, lješnjak, badem, kesten,
mak, kikiriki
Ne ubrajaju se u voće nego u skupinu
masnoća.
Kesten pripada skupini kruha i zamjena
limun, naranča, mandarina, grejp,
smokva, rogač, šipak, kaki, žižula,
pinjol, kivi
Pinjol pripada skupini masnoća
Rogač pripada skupini kruha i zamjena
ananas, banana, datulja, kokosov orah,
avokado, pistacija, kiwano
Kokosov orah, avokado i pistacija
pripadaju skupini masnoća
Suptropsko voće
24
Diabetes
www.diabetes.hr
1 jedinica sadrži:
15 g ugljikohidrata
Energetska vrijednost:
60 kcal./ 252 kJ
Ananas
120 g
½ šalice
Banana
60 g
½ srednje velike
Bobičasto voće (borovnice, višnje, šljiva, kivi,naranča, kruška, dinja, kupine,
guava, mušmule)
100 g
Breskva
140 g
Datule suhe
20 g
Đem bez dodatka šećera
3 komada
2 žlice
Grejp
155 g
Grožđe
90 g
Jabuka, naranča, kruška
100 g
½ većeg
1 srednje velika
1 šalica
Konzervirano voće bez dodanog šećera
120 g
Lubenica, ribiz,jagode
200 g
Maline
125 g
Mango
90 g
½ manjeg
Marelice suhe
25 g
7 polovica
4 komada
Marelice svježe
135 g
Nektarina, mandarina
120 g
Šipak, trešnje
80 g
Smokva
75 g
2 srednje velike
Suha šljiva
3 komada
Sušena jabuka
4 koluta
Sušeno bobičasto voće
2 žlice
Voćni sok
dinje i lubenice
Južno voće
Tablica 2: Udio ugljikohidrata u jedinici voća prema ADA
(American Diabetes Association) preporukama
Kompot bez dodatka šećera
KONTINENTALNO VOĆE
jabučasto
(vitamin C) daju voću ugodan kiselkast okus.
Važniji minerali su kalij, kalcij, magnezij, klor i sumpor. Najrašireniji mineral, svakako je kalij, koji traži dodatan oprez kod
planiranja prehrane u osoba sa oštećenjem bubrega koji ga
moraju uzimati u reduciranoj količini.
Mnogi pogrešno vjeruju da je voće zabranjeno u prehrani
osoba sa šećernom bolesti. Upravo suprotno! Voće je, istina,
skoro čisti ugljikohidrat, ali bogat vitaminima i mineralima,
fitoelementima, antioksidansima i vlaknima. Biljna vlakna iz
voća pridonose dobroj regulaciji šećerne bolesti jer nisu iskoristiva u probavnom sustavu čovjeka i nisu sposobna podići
glikemiju. Zbog očuvanja što veće količine vlakana preporuča
se jesti neoguljeno voće s korom. Ostatak ugljikohidrata iz
voća uglavnom pripada glukozi i fruktozi, jednostavnim še-
200 g
ćerima koji su dobri u situacijama kada brzo treba doći do
izvora ugljikohidrata. Te situacije su uglavnom u stanjima hipoglikemije. Tada je voće odlično-treba ga uzeti kao ocijeđen
sok ili pojesti kao komad voća, ovisno o tome kolika je razina
glikemije. Glukoza je odmah raspoloživa kako bi nahranila
stanice. Višak će se skladištiti u obliku glikogena u mišićima, čekajući prvu aktivnost kako bi bio mobiliziran. Fruktoza
treba jetru kako bi se sladištila. Ako su glikogenske rezerve
pune, fruktoza će se skladištiti kao masnoća.
Diabetes
www.diabetes.hr
25
Prehrana
br. 4/2013
Glikemijski indeks je vrijednost koja pokazuje koliko pojedina
hrana povisuje razinu glukoze u krvi. Hrana niskog glikemijskog indeksa ima za posljedicu mali porast glukoze u krvi,
a hrana s visokim glikemijskim indeksom velik porast razine
Voće visokog GI
GI
HLADNI LJETNI ŠPAGETI
PILEĆA PRSA U BALZAMIČKOM OCTU
DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - S RPA NJ 2013
DIA B E TE S / S L AT K I ŽI VOT - SR PAN J 2 0 1 3
SALATA S PINJOLIMA I GROŽĐICAMA
TORTA OD MRKVE
DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - S RPA NJ 2013
DIA B E TE S / S L AT K I ŽI VOT - SR PAN J 2 0 1 3
glukoze u krvi. Međutim, kombinacija različite hrane potpuno mijenja te odnose.
Tablica 3: Voće prema visini glikemijskog indeksa
Voće srednjeg GI
GI
Voće niskog GI
GI
Lubenica
75
Sok od jabuke (nezaslađeni)
50
Jabuka, svježe voće
35
Datulja
70
Sok od brusnice (nezaslađeni)
50
Jabuke dinstane, umak
35
Ananas iz konzerve
65
Kivi
50
Sušene jabuke
35
Dunja (kuhana ili žele sa šećerom)
65
Litchi (svježe voće)
50
Smokve (svježe)
35
Grožđice(crvene i žute)
65
Mango (svježe voće)
50
Nektarine (svježe)
35
Marelice iz konzerve
60
Persimmon (vrsta voća)
50
Naranče (svježe)
35
Banana (zrela)
60
Sok od ananasa (nezaslađeni)
50
Breskve (svježe)
35
Dinja
60
Banana (nezrela)
45
Šljive (svježe)
35
Sok od grožđa (nezaslađeni)
55
Brusnica
45
Šipak (svježi)
35
Japanske šljive, loquat
55
Sok od grejpa (nezaslađeni)
45
Dunja (svježa)
35
Sok od manga (nezaslađeni)
55
Grožđe (svježe voće)
45
Pirjano voće, kompot(bez šećera)
35
Papaya (svježe voće)
55
Sok od naranče (svježi, nezaslađeni)
45
Marelica (svježa)
30
Breskve (limenka sa sirupom)
55
Ananas (svježe voće)
45
Grejp (svježi)
30
Suhe marelice
40
Džem (bez šećera, voćem
zaslađen)
30
Suhe smokve
40
Marmelada (bez šećera)
30
Suhe šljive
40
Marakuja
30
Pepino (vrsta voća)
40
Kruške (svježe)
30
Dunja (kuhana/žele, bez šećera)
40
Tangerina, mandarina
30
Kupina, dud (murva)
25
Borovnica
25
Trešnje
25
Ogrozd
25
Malina (svježa)
25
Crveni ribizl
25
Jagode (svježe)
25
Sok od limuna (nezaslađeni)
20
Crni ribizl
15
Izvor: Wikipedia
Dobro poznavanje ove skupine namirnica doprinosi raznolikosti prehrane i čuva od postprandijalne hiperglikemije. Za
ovu je skupinu osobito važno držati se preporučenih količina.
Jedite svježe sezonsko voće, ne gulite ga, ne držite dugo
uskladištenim.
Počastite svoje tijelo osvježenjem koje voće donosi, osobito
ljeti i ... uživajte!
26
Izvori:
1. Priručnik za dobrobit osoba sa šećernom bolešću / Rosana
Svetić Čišić, Snježana Gaćina, Nada Hrdan, Zagreb : Medicinska
naklada, 2012
2. American Diabetes Association
3. Wikipedia
4. Diabetic Dieting 2010, Fruit and the Fruit List, viewed 7 July
2010, http://www.diabetic-dieting.com/fruit-list.html
5. Diabetes Mellitus Information 2010, Diabetic Food: Foods that
Control Diabetes, viewed 7 July 2010, http://www.diabetes
mellitus-information.com/diabetic_food
Diabetes
www.diabetes.hr
PILEĆA PRSA U BALZAMIČKOM OCTU
HLADNI LJETNI ŠPAGETI
ZA 6 OSOBA
ZA 2 OSOBE
6 kom pilećih prsa bez kosti
2 žličice maslinovog ulja
½ šalice balzamičkog octa
6 žlica senfa
¼ šalice pinjola
½ žličice timijana
sol i papar
160 g špageta
80 g kuhanog umaka od rajčice s malo sjeckanog luka
mješavina od 4 žličice maslinovog ulja, sjeckanog režnja
češnjaka i nekoliko grančica peršina
par grama maslinovog ulja
prstohvat soli i papra
Zagrijte maslinovo ulje u velikoj tavi iznad srednje vatre.
Pospite piletinu sa soli i paprom i pržite pileća prsa s obje
strane, ukupno 10ak minuta.
Izvadite piletinu iz tave.
Izmiješajte ocat i senf i dodajte u tavu. Kuhajte dok umak ne
reducira za trećinu.
Prelijte umak preko piletine i pospite prženim pinjolima.
Skuhajte špagete al dente u slanoj kipućoj vodi, ocijedite,
stavite u zdjelu i, još vruće, pospite sjeckanim češnjakom,
peršinom i maslinovim uljem (i s nekoliko listova svježeg
bosiljka ako je sezona), promiješajte i ostavite da se ohladi.
Neposredno prije posluživanja, dodajte hladni umak.
KNJIGE I PRIRUČNICI U IZDANJU
HRVATSKOG SAVEZA DIJABETIČKIH UDRUGA
Darja Lovšin
Veliki kuharski vodič za dijabetičare
• tvrdi uvez • 260 stranica • bogato ilustriran
• prvi takav na Hrvatskom tržištu
Kupite svoj primjerak po cijeni od samo 105,00 kn
(+ troškovi poštarine)
Energetska vrijednost jedne porcije: 231 kcal
ugljikohidrata 8 g, bjelančevina 28 g, masti 10 g
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
Energetska vrijednost jedne porcije: 382 kcal
ugljikohidrata 61,4 g, bjelančevina 9,6 g, masti 11 g
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
TORTA OD MRKVE
SALATA S PINJOLIMA I GROŽĐICAMA
ZA 6 OSOBA
ZA 4 OSOBE
tijesto:
100 g naribane mrkve, 300 g oštrog brašna, 200 g šećera,
2 žličice cimeta u prahu, 100 ml suncokretovog ulja, 50 ml
pirea od jabuke, 5 bjelanjaka, 25 g lješnjaka, 25 g naribanog
kokosa, 50 g ananasa iz konzerve bez šećera, 1 vrećica praška
za pecivo, 1 vrećica vanili šećera
krema:
150 g sira tipa Philadelphia, 100 g šećera u prahu, sok pola limuna
1 velika glavica salate
1 režanj češnjaka
šaka grožđica
2 žličice pinjola
1 žličica maslinovog ulja
sol i papar
Kuhajte mrkvu pet minuta, ocijedite i neka se ohladi. U zdjeli
pomiješajte brašno, šećer, prašak za pecivo i cimet. U drugoj
zdjeli, električnim mikserom izmiksajte bjelanjke, ulje, umak
od jabuka i vanilije. Kad je krema glatka, dodajte joj smjesu
brašna i dobro izmiješajti. Na kraju dodajte mrkvu, ananas,
kokos i lješnjake i dobro izmiješajte.
Ulijte smjesu u posudu za pečenje i pecite oko sat vremena na
temperaturi od 180° C.
Nakon što je kolač spreman, izvadite iz kalupa i neka
se potpuno ohladi. U međuvremenu pripremite kremu,
miješajući sir, sok od limuna i šećer električnim mikserom.
Kremom ukrasite tortu i iznad i sa strane.
Energetska vrijednost jedne porcije: 390 kcal
ugljikohidrata 63 g, bjelančevina 6 g, masti 12 g
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
Isprobani recepti za:
• predjela • juhe • salate • glavna jela • slastice
• Jelovnik za čitav tjedan • Tabele • Rječnik pojmova • Savjeti
Hrvatski zbor nutricionista u suradnji s
Hrvatskim savezom dijabetičkih udruga predstavlja priručnik
Jelovnici pravilne prehrane
Zagrijte ulje u tavi i dodajte sitno nasjeckani češnjak. Dodajte
dobro opranu, ocijeđenu i ne previše sitno sjeckanu salatu.
Začinite sa solju i paprom i dodajte grožđice i pinjole. Kuhajte
desetak minuta i poslužite toplo.
• spiralni uvez • jelovnici po kalorijskim vrijednostima
• bogato ilustriran • birajte i izračunajte sami dnevni jelovnik
Kupite svoj primjerak po cijeni od samo 25,00 kn
(+ troškovi poštarine)
• glavni obroci • međuobroci • izračuni kalorijskih i jediničnih vrijednosti
Energetska vrijednost jedne porcije: 71 kcal
ugljikohidrata 15 g, bjelančevina 2 g, masti 1 g
Recepti preuzeti s internet stranice
www.diabete.net
Gastro putovanja
Gastro putovanja
br. 4/2013
br. 4/2013
GASTROSKITNJE
Grčka salata nije
samo za seljake
U Grčkoj ju zovu Horiatiki, u Turskoj Çoban salatası, u Azerbajdžanu, Armeniji, Gruziji i Rusiji
Шəки-салаты ili Şəki-salatı, a na Balkanu je poznata kao Šopska salata ili Srpska salata. Grčko
i tursko ime znači isto – seljačka salata
Vedran Obućina
N
ezaobilazna je na trpezi (riječ dolazi od grčkog trapezi, što znači stol gdje se objeduje; isto kao i turski sofra) južnog Balkana, Male Azije i zemalja oko Crnoga
mora. Sve te inačice imaju istu osnovu – rajčica, krastavac i
luk. Zajedno daju jednu od najosvježavajućih salata, koja ima
i svoju posebnu priču i povijest.
Putujući balkanskim i maloazijskim zemljama, tim bivšim
Osmanskim carstvom, a posjećujući ponekad i kavkaske restorane po Francuskoj i Ukrajini, uvijek sam nailazio na ovu
salatu. Ona je toliko postala neodvojivom od svakidašnjice da
30
Diabetes
www.diabetes.hr
se gotovo pretpostavlja kako ćete ju naručiti uz ostala jela.
Mnogi, a posebno sjevernjaci, vole jesti samo tu salatu. Kao
što nekako i priliči, prvi puta sam se s njom iskreno susreo
upravo u Grčkoj. Na turistički toliko razvikanoj atenskoj Plaki, u jednoj maloj uličici koja već zalazi u Monastiraki, prijatelj mi je naručio Horiatiki. Oduševljen okusima u toj Četvrti bogova, nazvanoj tako jer se nalazi u neposrednoj blizini
Akropole te je najstariji dio Atene, moj prijatelj Alexandros,
postao je iznimno razgovorljiv oko točnih sastojaka grčke salate. Grci kao Grci, izniman ponos pridaju svemu grčkome, a
osobito hrani.
Dakle, grčka salata se sastoji od: najsvježijih i bogatih rajčica narezanih na kockice, dugačih i svježe nasjeckanih krastavaca, velikih i debelih zelenih paprika s debelom kožom
narezanih na kolutiće, crvenog luka narezanog na kolutiće.
Potom su tu masline, i to obavezno grčke Kalamata masline, grčki feta sir, grčki sušeni origano, grčko ekstra djevičansko maslinovo ulje i crveni vinski ocat.
Sve drugo, kaže mi preplanuli Alexandros, nije grčka salata.
Uz nju dolazi i crni seljački kruh. On služi za ono što Grci nazivaju papara. Nama je to poznato, radi se o toćanju kruha u
ulje, ocat i sokove povrća na dnu zdjele. Nama je možda nezamislivo, kao i Grcima, da se zajedničko uživanje iz iste posude drugdje u svijetu smatra podosta nepristojnim. Alexandros i ja smo se, dakako, odmah složili da Choriatiki nije ono
što jest bez papare. Radi se o dijeljenju, gostoprimstvu i ljubaznosti prema gostu. Kad dijelimo iz iste posude, a dobro
je, onda svi znamo točno zašto je dobro, a da i ne trebamo
govoriti. Ponekad čula kažu sve.
Poznate su i neke druge varijacije seljačke salate, čak i u samoj Grčkoj, no Alexandros je neumoljiv. Daje odmah listu
stvari koje ni pod kojim slučajem ne mogu ući u tradicionalnu
grčku salatu: zelena salata ili zeleno povrće bilo koje vrste,
peršin, menta, limunov sok, svježi origano, žute ili crvene
paprike, razlomljen sir, tikvice. Nešto takvo ravno je grijehu,
smatraju Grci koji daju veliku važnost onome što je na tanjuru. Vidjeti ćemo i zašto. Grci općenito smatraju da ne postoji
niti jedan restoran, niti jedna taverna, pa čak i da nosi grčko
ime, izvan Grčke, a da može napraviti grčku salatu prema pravilnom receptu. Uvijek dodaju nešto, što se priliči dobrim.
Drugim riječima, grčka salata se pažljivo sastavlja, ne radi se
tako da se unutra stavi sve što podsjeća na Grčku. Sve te druge salate trebale bi imati drugo ime. I zaista, ako se pomiješa
rajčica, krastavci luk, feta, maslinovo ulje, ali s kaparima, peršinom i limunovim sokom dobiva se Ciparska salata.
Ipak, zanimljivo je kako su upravo ovi sastojci tako važni za
grčki kulinarski identitet. U zemlji gdje se svi diče antičkom
prošlošću, pri čemu se naglašava i kontinuitet kulture i tradicije (što je iznimno dvojbeno s obzirom na uplive drugih
naroda koji su stoljećima vladali Grčkom), glavni sastojak je
zapravo neeuropska povrtlarska kultura – rajčica. Kao što se
dobro zna, prapostojbina rajčice je Srednja Amerika. Španjolski konkvistador Hernán Cortés donio je 1521. malenu žutu
rajčicu iz astečkoga grada Tenochtitlana, današnjeg Mexico
Cityja. Od tada pa do danas, Španjolci su odani rajčici. Prenijeli su je kroz sve svoje karipske kolonije, pa čak i u Filipine, a
od 1540. se kultivira i u samoj Španjolskoj. Vrlo brzo je svoju
poziciju stekla i u Italiji, što možemo znati i po pismu koje
je napisao rukovoditelj domaćinstva slavnog toskanskog velikog vojvode Cosima de Medicija u listopadu 1548. Tek dosta
kasnije stigla je rajčica i u Grčku, gdje je, eto, postala važnim
sastojkom "najgrčkije" od svih salata.
Druga je stvar bila s krastavcem. Originalno indijska biljka,
ovaj ukusan plod zarana je našao kultivacijsko tlo u antičkoj
Grčkoj. Rimski povjesničar Plinije Stariji opisivao je kako Grci
sade tri vrste krastavaca: jednu u grčkim kolonijama u Italiji,
drugu u Sjevernoj Africi, a treću na Balkanu, na području današnje Makedonije i Južne Srbije. I Rimljani su voljeli krastavac, a prema istom izvoru, rimski car Tiberije je toliko volio
to povrće da je krastavac morao biti zastupljen na njegovom
stolu i ljeti i zimi.
Luk je bio poznat i obožavan još u starom Egiptu zbog svog
sferičnog oblika i s koncentracijskim krugovima, što je za njih
simboliziralo vječan život. Koristili su se i pri ukopavanjima,
kao što je nađeno u grobnici Ramzesa IV. Antički Grci su ga
davali atletičarima u golemim količinama jer se vjerovalo da
olakšava ravnotežu krvnog pritiska, a i stari Rimljani su vjerovali da je luk posebno dobar za sportaše.
Među ostalim sastojcima „prave“ grčke salate svakako se
ističu sir feta i kalamata masline. Feta, taj mekani bijeli sir,
Diabetes
www.diabetes.hr
31
Gastro putovanja
br. 4/2013
postao je grčki brand u svijetu. Od 2002. u Europskoj uniji
feta ima zaštićeno porijeklo proizvodnje i u tradicionalnom
obliku se smije raditi samo u nekim dijelovima kontinentalne
Grčke, te na otoku Lezbosu. Po tim pravilima, feta se radi od
ovčjeg mlijeka, ili od mješavine ovčjeg i kozjeg mlijeka, ali kozje mlijeko ne smije prelaziti više od 30 posto udjela sira. Kao
i u nekim drugim stvarima, i feta je zapravo inačica sličnih bijelih sireva koji se mogu pronaći diljem Levanta. Tako Bugari
imaju bjalo sirene, Egipćani domiati, Gruzijci kveli, Srbi brizu
(a sličan naziv se koristi i u Ukrajini, Rusiji, Poljskoj, Rumunjskoj). Feta je doista potekla iz Grčke – za vrijeme Bizantskog
carstva stvoren je sir prósphatos, što znači svjež. Smatra se
da je originalno došao s Krete. No sama riječ nije grčka, već
je talijanska i znači kriška. U grčki jezik je ušla u 17. stoljeću
te je označavala ili način rezanja sira na kriške pri serviranju,
ili način rezanja kako bi se stavio u bačve gdje se čuvao sir.
Održava se u salamuri jer se inače brzo suši. Mnogi znaju za
Salakis koji se prodaje u našim trgovinama. To je također grčka feta, ali pošto nije s područja gdje se tradicionalno radi,
ne može se nazivati fetom. Tako se štiti jedinstven proizvod.
Na kraju, dolazimo i do masline. Prema grčkim mitologijama,
božica mudrosti Atena je zabila koplje u zemlju i pojavilo se
maslinovo drvo. Atenin dar masline bila je dobrodošla u hrani, medicini i kao gorivo. Mjesto gdje je raslo prvo maslinovo
drvce nazvano je po toj božici – Atena. Grci su toliko obožavali maslinu da je slijedila smrtna kazna svakome tko je posjekao to drvo. Možda je i ta prva maslina bila vrste kalamata. To
je velika crna maslina, nazvana po peleponeškom gradu Kalamati. Najčešće se čuvaju u vinskom octu ili maslinovom ulju,
te je također zaštićena pravilima Europske unije. Prvi puta
sam ju probao upravo na Peleponezu, u luci Patras. Nije mi
se sviđala, upravo zato jer je bila u vrlo slanom vinskom octu.
Prodavali su je u rinfuzi na prilazu gradu, okruženi nekim od
najstarijih antičkih spomenika u Grčkoj. No, kad se ona jede
kao dio salate, daje sjajnu ravnotežu među okusima.
Nezaboravno je sjediti u taverni kod rta Sounion, gdje su
Grci postavili veleban hram bogu mora Posejdonu. Ovaj rt na
32
Diabetes
www.diabetes.hr
Atici, blizu Atene, ima otvoren pogled na Sredozemno more
gdje već dobrano pušu sjevernoafrički vjetrovi. Sam hram je
posebno lijep u suton kad se zrake sunca igraju s korintskim
stupovima. Tada je najljepše uživati nakon netom pojedene
grčke salate pa nazdravljati Heliosu, bogu sunca, Dionizovim
nektarom. U Grčkoj su bogovi uvijek blizu.
I eto, tako smo razbili sve tajne oko grčke salate. No, što je s
drugim sličnim salatama? Grčki identitet okuplja se isključivo
u opisanom sadržaju. Drugi imaju svoje male dodatke, ali ti
dodaci su također važna odrednica kako drugi ljudi daju svoj
način života u opću levantsku salatu. Srbi stavljaju u svoju
inačicu feferon. Šopska salata, nazvana tako po Šopima, koji
žive u zapadnoj Bugarskoj i južnoj Srbiji, popularna je u Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, a često se može naći i na jelovnicima
u Hrvatskoj, posebno kod roštilja. Razlike su već postojane
– ulje ne mora biti maslinovo, a ocat je prema želji. U restoranima se ostavlja gostima da sami začine svoju salatu. Bijeli
sir je gratiniran, a ne u kriškama. Rađen je od ovčjeg, kozjeg
i kravljeg mlijeka, ili kombinacije istih. No, ako ste mislili da
se radi o staroj i tradicionalnoj salati, pogriješili ste. Šopska
salata proizvod je bugarskog socijalizma. Nastala je u kasnim
pedesetima, s ciljem da ostavi pozitivan dojam kod posjetitelja tada još uvelike siromašne zemlje. Iz tog razdoblja ostalo
je tek par zapisa, a ime Šopska salata bila je tek jedna od
mnogih mogućih – među ostalima se razvijala Dobrudžanska,
Makedonska i Trakijska salata. Od svih je na kraju preživjela
samo Šopska. Osim nje, postoji još Ovčarska salata, koja se
sastoji od stalnih vrsta povrća, te sa sirom, šunkom, kuhanima jajima i maslinama. Moji srpski, makedonski i bugarski
prijatelji se razlikuju po mnogim mišljenjima, ali jedno je sigurno – svi su složni da je roštilj puno bolji, ako se posluži sa
šopskom salatom.
I tako završavamo naše malo putovanje tragovima seljačke
salate na Levantu. Grčki je seljak unio sve svoje znanje u
jedinstven okus Levanta i tako spojio tradicionalne kulture
povrtlarstva i stočarstva na često krševitom i škrtom terenu.
Tjelovježba
Tjelovježba/Kolumna
br. 4/2013
br. 4/2013
Ove se vježbe izvode u kontinuitetu, što zanči da jedna slijedi drugu bez prekidanja.
U sebi polako brojite do četiri i tijekom tog brojanja postavljate pozu. Čim ste ju napravili, počnite s brojanjem za drugu.
Smrznuti grašak
Vesna Mimica
P
riča o mojem koljenu ima neslućene nastavke. Taman sam ga
zaliječila, svašta sam mogla, čučnut, bacat se po njemu... skroz sam
bila bahata. A onda jedno jutro - eto
otekline. Boli, ljudi moji, boli za poludit. Ali ne samo to. Ne mogu saviti
nogu, a kada ju savijem pomoću raznih
trikova više ju ne mogu ispraviti. Al što
je to za mene? Idem ja dalje, ne obazirem se, proći će. Eh.. ali ne prolazi.
Faza 2: hladimo koljeno. Izvadim tako
grašak iz frizera i još neke druge zanimljive namirnice i zagradim koljeno ledom. Ako niste znali i to hlađenje boli,
ali oteklina se povlači. I opet ja nastavim dalje i zbilja - oteklina se povuče.
Ali ne i bol. Ništa ne mogu, nije baš za
čučanj i neki žešći rad, a ja pred pred-
stavom, snimanjem, mnogobrojnim
zadaćama. I ništa, to je ta priča. I sada
je isto bolno. No, u to sam doba radila
neki projekt s jednom zahtjevnom osobom. Kada kažem zahtjevnom zbilja
mislim zahtjevnom na rubu mobbinga.
Znate one ljude „ništa nije dobro“. Što
god predložila, napravila, izvela, sve je
to bezveze, “nije u tempu, nije u ideji, dosadno je i čemu moje postojanje
kada ionako ništa ne znam“.
Dobro, nisam ja neka cmizdravica, ali
zbilja sam jednu od tih večeri provela
ležeći na kauču, otečena koljena i suze
su same tekle. Umor.
Nemam riječi opravdanja za takve ljude. Mislim da im vječno nezadovoljstvo u životu donosi trajnu bol, onu za
koju nema hladnog obloga. I ma što se
desilo u njihovim životima i ma kakvu
bol nose, jedini način kojim misle da
se mogu izliječiti jest nanijeti drugima
bol. I djelomično uspijevaju iako ne
znam je li njihova bol time manja ili se
kao u nekom filmu strave samo povećava a količina nanošenja patnje drugima mora biti sve veća. I nema kraja.
Budimo realni. Svatko od nas vjerojatno živi s nekom boli. Možda su neke
male i posve bezazlene poput uboda
iglom, možda duboke i trajne poput
gubitka voljenih osoba, no nećemo se
izliječiti nanoseći bol drugima.
Drugi dan sam došla sa smiješkom.
Nije me mogla dotaknuti namjera nanošenja boli. Koljeno je bilo sasvim
dovoljno.
Uostalom, imam još smrznutog graška.
Jasna Prin plesačica je i koreografkinja, moja kolegica
koja, kao i svi mi, uživa u plesu. Od nedavno je Jasna ušla
u povlaštenu skupinu samostalnih umjetnika i taj je status
zaslužila svojim radom u plesnoj umjetnosti. Vježbe koje vam
preporuča radi i ona, a snimili smo ih netom prije naše nove
"site specific" predstave "Izlog moje duše" u kojoj Jasna, uz
još 6 plesača, ima zanimljivu ulogu. Radila ih je kako bi tijelo
pripremila na napor, a mi smo to iskoristili da vam prenesemo
djelić njezina znanja.
34
Diabetes
www.diabetes.hr
1. spuštajte se polako, brojeći do 4, stražnjicom prema podu.
Savijate koljena, ispravljate leđa, pružate ruke naprijed.
Kada ste postigli tu poziciju...
2. ...polako odižite stražnjicu od poda, ruke i leđa ispravljate prema
naprijed, kada dostignete položaj"piramide"...
3. ...okrenite se laktom prema koljenu, drugu ruku ispružite okomito u zrak
i pogledate prema njoj, te polako to isto napravite u drugu stranu.
Opustite se prema podu i polako, okruglih leđa dignite u uspravan položaj
4. isprepletite ruke iza leđa, isprsite se,
polako zabacite glavu natrag i istegnite se.
Ovu "sekvenciju" je dobro napraviti u polaganom slijedu 4x
i osjetit će te ugodu istezanja
Diabetes
www.diabetes.hr
35
Iz udruga Hsdu-a
Iz udruga Hsdu-a
br. 4/2013
br. 4/2013
Iz udruga
U Bjelovaru roditelji žele posebnu
udrugu za djecu s TIP-om 1 dijabetesa
U
udruge roditelja i djece oboljelih od dijabetesa TIP 1 zbog specifičnih problema
s kojima se pri liječenju svakodnevno susreću i roditelji i djeca.
Potreba za jednom takvom udrugom naglašena je tim više što postojeću dijabetičku udrugu u Bjelovaru čine pretežno
osobe starije životne dobi koje uglavnom
imaju dijabetes TIP 2. Tijekom razgovora
roditelji su spomenuli različitu problematiku s kojom se susreću u liječenju, brizi
i odrastanju oboljele djece, prihvaćanju
djece od strane okoline i školske sredine.
Iz međusobnih iskustva dosadašnjih susreta, uz medicinsku pomoć, grupne su
podrške,pokazalo se, najkorisnije za poboljšanje kvalitete života i psihičko nošenje s dijabetesom, a mogućnost upoznavanja pruža priliku za razmjenu iskustava
i znanja te davanje i primanje podrške i
ohrabrenja što znatno može olakšati pro-
Branko Lulić
U
36
Diabetes
www.diabetes.hr
zdravlja, grad Split i realni sektor. Čestim
gostovanjima u medijima pokušavamo
pojasniti problem šećerne bolesti, njenog razornog djelovanja na zdravlje ljudi,
stalnog porasta (prevalencije) šećerne
bolesti ali i kako imati uspješan suživot
sa šećernom bolešću.
Redovito obavljamo savjetovanje potrebitih uz mjerenje šećera u krvi i krvnog
tlaka, te radionice i igraonice za najmlađe.
Sudjelovali smo na prezentaciji lijeka „Trajenta“ za oboljele sa DM2 u hotelu „Radison“, te na prezentaciji naučno-istraživačkog projekta „Metabolički sindrom i
poremećaji spavanja“ koja se odvijala na
Medicinskom fakultetu u Splitu.
Obavljene su detaljne konzultacije sa
„Marinom Kaštela“ u vezi odlaska djece
sa šećernom bolešću na jedrenje Jadranom u rujnu 2013. godine.
Posjetila nas je delegacija Upravnog
odjela za socijalnu skrb i zdravstvenu za-
Katja Šćurla
TROGIR
N
SPLIT
uputit ćemo 2 djece u kamp „Duga uvala“, pripremamo se za svečano uručivanje potvrdnica polaznicima ciklusa edukacije-radionica u grupama IV-VI 2013.
godine, a u toku su i pripreme za jednodnevni edukativni izlet u Primošten 13.
srpnja 2013. godine.
Prvo javljanje iz Trogira
bleme djece i roditelja.
Doktorica Fehir kao i cijelo osoblje odjela,
u dosadašnjim pojedinačnim susretima s
roditeljima i oboljelom djecom uvijek su
samozatajno pokazivali svoje veliko srce,
ljubav, pažnju i obzirnost prema svoj djeci
koja su im došla na odjel s ovakvom dijagnozom. Zato podržavaju ovu inicijativu
da se, ukoliko je to moguće, osnuje spomenuta udruga roditelja i djece oboljele
od dijabetesa TIP 1.
Aktivni Splićani
Splitu privodimo kraju ciklus
„edukacije-radionica u grupama IV-VI 2013.“ koji se realizira
u sklopu projekta „Edukacija i rehabilitacija osoba sa šećernom bolešću“ kojeg podržava i sufinancira Ministarstvo
Realizirali smo tradicionalni edukativni
izlet djece i roditelja u Radmanove mlinice, održali 6 plenarnih javnih predavanja u vezi šećerne bolesti a posebno
bi izdvojili predavanje prof B. Kokana na
temu „Liječenje kroničnih rana kod dijabetičara ličinkama muhe“.
Uputili smo 4 djece u kamp „Rabac“ i
Danijela Sušilović
BJELOVAR
bjelovarskoj Općoj bolnici održan
je 27. svibnja susret djece i mladih (8 – 18 godina) oboljelih od
dijabetesa TIP 1 koji su s roditeljima ovaj
put inicirale dr. Ivanka Fehir Radanović s
Odjela za dječje bolesti i Danijela Sušilović predstavnica mladih. Razgovaralo se
o mnogim problemima vezanima za dijabetes i razmijenjena su različita iskustva
roditelja i djece. Istaknuta je tom prilikom
i inicijativa roditelja o potrebi osnivanja
štitu Grada Splita i uvjerila se o našem
kvalitetnom i odgovornom radu, a mi
smo posjetili prijateljsku udrugu u Trogiru i mjerili HbA1c njihovim članovima.
Aktivno smo sudjelovali na Okruglom stolu u hotelu „Art“ u Splitu na temu „Suzbijanje korupcije u zdravstvu“ u organizaciji
Transparent International iz Zagreba.
ekoliko slatkih entuzijasta se,
krajem 2009. g. okupilo i odlučilo u Trogiru pokrenuti brod zvan
DIJABETIČKO DRUŠTVO TROGIR.
Od tada do danas polagano, ali sigurno,
plovimo između oluja administracije, valova edukacije i mira dobro reguliranih
dijabetičara. Započeli smo nizom predavanja u različitim prostorima od Gradske
knjižnice, knjižnice OŠ Petar Berislavić,
Gradske vijećnice i to uvijek s bitnim i
zanimljivim temama za dijabetičare kao
i za roditelje malih dijabetičara vođene
obiteljskim liječnicima i našim dragim dijabetolozima dr. Zoranom Vučinovićem i
dr. Anelom Novak.
Svjetski dan dijabetesa je ujedno i dan sv.
Ivana trogirskog pa smo u okviru obilježavanja Dana grada plavom bojom osvijetlili
Kulu Kamerlengo te sudionicima Europskog kongresa o zaštiti kulturne baštine
mjerili šećer i krvni tlak, a provodili smo
sve ove god. i javna mjerenja šećera i krvnog tlaka na području grada Trogira ali i
susjednih općina Okruga (gdje i inače DDT
radi svaki utorak kroz jutro), Segeta i Marine (svaka srijeda jutro).
Naša djeca su sudjelovala na Radionici za
mlade u Dugopolju, a prošle god. su bili i
na Ljetnom kampu u Zadru.
U travnju 2012. g. smo bili domaćini
200-tinjak dijabetičara, od Zadra do Dubrovnika, na XII. Koordinaciji dijabetičkih
udruga Dalmacije.
Uz dobru suradnju liječnika obiteljske medicine, osobito dr. Mirjane Grga, u gradu
Trogiru, a po Edukativnom programu za
osobe s dijabetesom tipa II tvrtke ROCHE,
u prvih 5 mjeseci ove god. smo organizirali 2 radionice s ukupno 26 polaznika koje
je vodio dr. Merim Bezdrov. Tijekom protekle 2 god. u Okrugu smo također održali
Tiho odlaze hrabri ljudi
ko vjetra šapat u daljine
njihov glas se blago čuje
memento me...
Sa sjetom prijatelji kažu
Aleluja
memento cum laude
3 radionice istog tipa s veoma pozitivnim
rezultatima, koje nam je otkrilo raspoloženje polaznika ali i naš špijun HbA1c kojeg smo, zahvaljujući Splitskom dijabetičkom društvu i bezrezervnoj podršci našeg
koordinatora za Dalmaciju i dopredjednika HSDU-a g. Branka Lulića i njegove desne ruke VMS gđe. Ljiljane Repanić, mjerili na početku radionice i ponovo nakon
3 mjeseca (npr: HbA1c na poč. 9,0%, a tri
mjeseca poslije - nakon edukacije 7,4%).
Ovakav rezultat nije bio usamljen i to
nam daje elana i snage za daljnji rad osobito zato što ovih dana trebamo potpisati Ugovor za prostor koji će biti samo
za Dijabetičko društvo Trogir.
Veliko hvala svima koji su gđi. Kati Ivakić,
tajnici DDT i meni pomagali u dosadašnjem radu, računamo na njih i u budućnosti, a vama koji ovo čitate želimo dobre šećere i ugodno ljeto.
Petru Levaru,
našem osnivaču, članu i prijatelju,
s poštovanjem
Udruga dijabetičara Dugo Selo
Iz udruga Hsdu-a
br. 4/2013
31. godina rada udruge
Ivan Babić
NOVA GRADIŠKA
J
edna od najstarijih udruga dijabetičkih bolesnika u Hrvatskoj, novogradiška, odžala je 14. svibnja
u prostoru restorana "Maksimilijan"
redovnu skupštinu. Predsjednica udruge Marija Vuković izvijestila je o radu u
proteklih godinu dana. U aktivnostima
udruge posebno su istaknuta druženja
i zajednički izleti, ali i brojke o 380 inicijalnih mjerenja šećera i otkrivenih 68
povišenih. U redovnom radu udruge u
njihovim prostorijama obavljeno je i
818 mjerenja šećera, 82 mjerenja kolesterola i 24 mjerenja triglicerida.
Istaknuto je žaljenje zbog smanjivanja
broja članova, kojih je u početku bilo
300, a danas se broj sveo na oko 75,
iako broj oboljelih stalno raste. Pretpostavka zašto je to tako uzima u obzir i
bolji rad patronaže, ali i sve veće otuđenje iz raznih razloga. Statistički podaci govore o 316 tisuća dijabetičkih
bolesnika u Hrvatskoj.
Skupštinu je pozdravio i jedan od inicijatora osnivanja udruge prije 31 godinu, dr. Dragoljub Kocić, poželjevši
prisutnima dobre šećere, te ih obavijestio o otkriću biomarkera za genetsko
utvrđivanje dijabetesa.
Susret djece i mladih dijabetičara Hrvatske poziv za prijavu
Ina Mužina
D
ragi naši prijatelji, mladi dijabetičari, pozivamo Vas na:
SUSRET DJECE I MLADIH DIJABETIČARA HRVATSKE – 21.09.2013.
Preliminarni program Susreta:
8:00 – 9:00 – dolazak u Ivanić-Grad i
prijava sudionika
9:00 – doručak
10:00 – razgled kulturne i gospodarske znamenitosti Grada Ivanić-Grada i
demonstracija dobivanja pitke vode u
slučaju izvanrednih situacija
12:00 – ručak
13:30 – sportske igre i natjecanja
15:00 – domjenak (zdrav zalogaj)
38
Diabetes
www.diabetes.hr
IVANIĆ-GRAD
16:00 – podjela priznanja i nagrada najuspješnijima u sportskim natjecanjima
16:30 – 19:00 – zabavni program
19:00 – odlazak i ispraćaj sudionika
Prijave za sudjelovanje očekujemo do
25.07.2013. Djeca do 10 godina obavezno moraju imati pratnju jednog
roditelja/skrbnika (pratitelj). Jedan
pratitelj je obavezan na grupu od 5
osoba dobne starosti između 10-18
godina. Svim sudionicima osigurana
su tri obroka (doručak, ručak i užina) i
sve predviđene aktivnosti (organizator
pokriva troškove). Troškove puta za su-
dionike ne snosi organizator.
Prijave se zaprimaju na e-mail: ina.muzina@salvus.hr ili pismenim putem na
adresu: Gradsko društvo Crvenog križa
Ivanić-Grad, Vulinčeva 30, 10310 Ivanić-Grad.
Za dodatne informacije kontakt osoba
Ina Mužina, tel: 098 364 466
Svim prijavljenima početkom rujna
2013.g. dostaviti ćemo pozivnice s
programom susreta i druge potrebne
materijale.
Radujemo se susretu i druženju s Vama.
Djeca i mladi
Djeca i mladi
br. 4/2013
br. 4/2013
Susret koji se neće lako zaboraviti
Pumperski dan u
Divljim vodama
Prekrasne sunčane nedjelje, 9. lipnja, Zagrebačko dijabetičko društvo organiziralo je za oko 140
živahnih sudionika u bio-parku Divlje vode (blizu Samobora i graničnog prijelaza Bregana),
"Pumperski dan" - edukativno i rekreativno druženje dijabetičara (i njihovih roditelja, djece i partnera)
te liječnika-dijabetologa i predstavnika tvrtki koje proizvode dijabetička pomagala.
Druženje je bilo što međusobno, što s ljamama, vijetnamskim svinjama i ostalim životinjama koje
nastanjuju park. A bilo je i ozbiljnijih sadržaja ...
Neki od sudionika koji imaju inzulinsku pumpu govorili su, mahom pozitivno, o svojim iskustvima. Pumpa, doduše, nije savršeno rješenje kojemu nema zamjerki i postoje mogući problemi
koji se u intenziviranoj terapiji penovima ne pojavljuju. Među
njima je najznačajnija veća mogućnost razvoja ketoacidoze u
slučaju nečim izazvane opstrukcije dotoka inzulina, zatim infekcije na mjestu aplikacije seta, te još neki potencijalni problemi.
No, dakako, pumpa nudi i mnoge prednosti – recimo, prilagođavanje bazalne doze specifičnim potrebama organizma vezanima
uz određeno doba dana (potrebama koje su različite s obzirom
na dobnu skupinu, ritam života i individualne posebnosti), zatim
mogućnost smanjivanja ili povećavanja bazalne doze na samo
nekoliko sati (ili pak privremenog gašenja pumpe). Prednost
pumpe je i manji broj uboda, što je naročito bitno za djecu, kao
i činjenica da se na inzulinskoj pumpi mogu programirati izrazito
male doze inzulina, što je s penovima neizvedivo. Korisni su i
dijelom odgođeni bolusi (tzv. dual wave i square wave bolus)
prilagođeni vrsti hrane i njezinom glikemijskom indeksu itd.
Zagrebačko dijabetičko društvo
O
držana su vrlo informativna predavanja o temama i
dilemama vezanima uz inzulinske pumpe, odgovaralo
se i na pitanja zainteresiranih i vjerojatno je onima koji
nemaju pumpu ali bi je željeli imati, dosta toga postalo jasnije.
Među ostalima, publici se obratila i saborska zastupnica Mirela
Holy, također dijabetičarka s tipom 1, i iznijela svoja iskustva i
dileme vezane uz inzulinsku pumpu.
Prvo predavanje održala je dr. Manja Prašek iz Sveučilišne klinike
"Vuk Vrhovac", iskusna dijabetologinja kroz čije su "ruke" prošli
mnogi dijabetičari i koja se proteklih godina puno angažirala oko
populariziranja inzulinskih pumpi. Naime, trenutačna regulativa
je takva da o dodjeljivanju pumpi odlučuju bolnice i plaćaju se iz
(uvijek prenapregnutih) bolničkih proračuna. To otežava situaciju te je u nekim sredinama u Hrvatskoj rezultiralo malim brojem
dodijeljenih pumpi – dijelom zbog toga što su donositelji odluka
na razini bolnica smatrali da je nešto drugo prioritetno, a dijelom
vjerojatno zbog nedovoljnog iskustva s inzulinskim pumpama
zbog čega su neki zazirali od njihove opsežnije primjene. Želja je
mnogih liječnika i pacijenata da se financiranje pumpi "prebaci"
s bolničkih proračuna na HZZO kako bi se izbjegla spomenuta
usporavanja, a ukazano je i na nelogičnost aktualne regulative
u kojoj se pumpa tretira kao "ugradbeno pomagalo" premda se
ona de facto nigdje ne ugrađuje te ju je s više naslova logičnije
tretirati kao ortopedsko pomagalo.
Drugo predavanje održala je dr. Lavinia La Grasta Sabolić, pedijatrica i dijabetologinja iz Vinogradske bolnice, s velikim isku-
40
Diabetes
www.diabetes.hr
stvom u radu s djecom i adolescentima dijabetičarima. Ona je,
između ostalog rekla kako ne treba, uvjetno rečeno, "kažnjavati"
dobro regulirane osobe time što one ne mogu dobiti pumpu,
te da je, osim standardnih razloga za dobivanje pumpe, važan
faktor i visoka motivacija pacijenta. Na prijedlog dr. Prašek da
se, zbog aktualnih problema u financiranju zdravstva, ubuduće
dobivanje zamjenske pumpe (nakon isteka roka trajanja prve)
regulira tako da pacijenti sufinanciraju pumpe, dr. La Grasta Sabolić je ustvrdila da takva odluka vjerojatno neće biti donesena
jer bi to značilo privilegiranje dobrostojećih pacijenata.
Saznali smo i da su dr. Prašek i ZDD-ovac Davor Skeledžija nedavno izabrani kao predstavnici liječnika i pacijenata u HZZO-ov Odbor za ortopedska pomagala koji odlučuje o mnogočemu bitnome za dijabetičare.
Premda je intenzivirana terapija inzulinskim analozima već bitan napredak u odnosu na starije metode glikoregulacije, zaključeno je da
pumpa obično omogućuje veću fleksibilnost i opušteniji životni stil.
Glikozilirani hemoglobin (HbA1c) se u prosjeku na pumpi, u odnosu na terapiju penovima, popravlja za oko 0,6 posto. Ponekad su poboljšanja i bitno veća, a u malobrojnim slučajevima
može se pogoršati. No, čak i neovisno o tome, glikoregulacija
je na pumpi obično bolja jer je puno manje štetnih dramatičnih
oscilacija GUK-a. Glikemije su, dakle, obično uravnoteženije, dijapazon postupaka kojima dijabetičar može utjecati na svoj GUK
bitno je veći, a život samim tim opušteniji. Da ne spominjemo
dugoročnu zdravstvenu korist.
Rečeno je i da je u Hrvatskoj dosad više od 350 djece i više od
150 odraslih dobilo inzulinske pumpe što je relativno malo u usporedbi s nekim drugim zemljama – primjerice, SAD-om, Skandinavijom, pa i nekim drugim europskim zemljama.
Govorilo se i o senzorima za praćenje vrijednosti GUK-a koji "komuniciraju" s modernijim pumpama i ponekad se koriste kao
privremeno dodatno pomagalo te u slučaju hipoglikemije mogu
i samostalno obustaviti dotok inzulina, zatim o mogućnosti detaljnog praćenja kretanja glikemija na računalu, putem posebnog softverskog rješenja koji podatke s pumpe prenosi na raču-
nalo, odnosno elektronskog dnevnika samokontrole.
I, naravno, govorilo se o cijeni svega toga, pa je tako rečeno da
nova pumpa zdravstveni sustav košta oko 20.000 kn, a eventualna zamjenska (nakon 4-5 godina trebalo bi zamijeniti pumpu)
oko 14.000 kn. Tu je i cijena potrošnog materijala za pumpe što
ga bolesnici dobivaju u tromjesečnim "porcijama". Mnogi su
se složili da je ta cijena još uvijek bitno niža od izrazito skupog
liječenja ozbiljnih dijabetičkih komplikacija. Dakle, osim što je
vjerojatno isplativija, ova vrsta pokušaja preveniranja komplikacija je - što je još važniji kriterij od isplativosti - i humanija, jer
omogućuje zdraviji i sretniji život bolesnicima.
Spomenuta je i količina trakica za svakodnevno mjerenje GUK-a
koja prema mišljenju mnogih dijabetičara s tipom 1 u Hrvatskoj,
nije dovoljna za dobru regulaciju. S obzirom na to da je samo
oko četvrtine stanovništva Hrvatske zaposleno, a među zaposlenima je većina (prije tri godine oko 75 posto, a sada je gotovo
sigurno gore) onih koji imaju plaću nižu od prosječne - dokupljivati dodatne skupe trakice većini je stanovništva nemoguće,
čime su bitno pogoršane prognoze budućeg zdravstvenog stanja
mnogih dijabetičara. No, problematikom trakica opsežnije ćemo
se baviti nekom drugom prilikom.
Dotaknuto je i recentno smanjivanje proračuna za zdravstvo doprinosi iz plaća za zdravstvo smanjeni su sa 17 na 15 posto,
što navodno na godišnjoj razini rezultira s oko 2,5 milijarde kuna
manje u zdravstvenom sustavu (očito se to ne kompenzira znatno iz drugih proračunskih izvora). Dr. La Grasta Sabolić rekla je
kako je u mnogim bolnicama trenutačno situacija jako teška ponekad nemaju sredstava za neke od osnovnih bolničkih potrošnih materijala itd.
Uz dijabetičarima prilagođen (što nipošto ne znači neukusan!)
ručak održana je simpatična modna revija tijekom koje je publika pogađala tko ima pumpu. Cilj je bio adresiranje strahova onih
koji su zabrinuti hoće li, ako dobiju pumpu, pomalo nalikovati
na kiborge. Pri tome treba naglasiti da se neki tom temom ni
najmanje ne zamaraju.
"Pumperski dan" završio je pjesmom i plesom, prilikom kojih su
se organizatori konačno opustili i dodatno pojačanim razglasom
testirali živce nasmijanoj konobarici. Veselimo se ponovnom
inspirativnom susretu s našim aktivnim dijabetičarima u organizaciji Zagrebačkog dijabetičkog društva, cijenjenog liječničkog
osoblja i sponzora koji su nam uvijek vrijedna podrška.
Diabetes
www.diabetes.hr
41
Djeca i mladi
Djeca i mladi
br. 4/2013
br. 4/2013
Iskustva s psiholoških igraonica u našem kampu
Kako to radimo u kampu?
Mirna Ažić, diplomirani psiholog
flomastere i razne sličice. Nakon što smo kratko razgovarali o
tome što za njih predstavlja osobna karta i koje sve podatke
sadrži, dobili su zadatak da osmisle svoju osobnu kartu koja
će reprezentirati njih, njihovu osobnost i afinitete. Nakon što
sam svakom podijelila hamer papir A4 formata, djeca su od
ponuđenog pribora trebali izabrati što će zalijepiti na svoju
osobnu kartu. Kao primjer, pokazala sam im svoju osobnu
kartu koju sam napravila prije radionice, kako bi imali jasniju
sliku što od njih očekujem, no naglasila sam da imaju potpunu slobodu napraviti ju kako žele. Radionica je protekla u
U
ljetnom edukacijsko - rekreativnom kampu za djecu
oboljelu od dijabetesa tipa I u Rapcu bili smo od 15.24. lipnja. Za to vrijeme smo se družili, igrali i zabavljali te naučili puno o šećernoj bolesti. Prvi dan započeo je
predstavljanjem i upoznavanjem. Nakon popodneva provedenog na plaži, večer je bila rezervirana za upoznavanje kroz
igru. Svatko od nas se ukratko predstavio i rekao nešto o sebi.
Upoznavanje smo nastavili igrom koja je pokazala vrlo zabavnom. Svatko je trebao zamisliti jednu osobu iz grupe, dok su
ostali redom postavljali pitanja o toj osobi, a odgovarati se
smjelo samo sa 'da' i 'ne'. Bilo je puno smijeha i atmosfera
je bila vrlo opuštena. U igri su sudjelovali odrasli i djeca i svi
smo se jako dobro zabavili te međusobno povezali.
Drugi dan održala sam psihološku radionicu za poticanje
kreativnosti. Radionicu sam nazvala 'Izrada osobne karte' i
bila dio mog projekta u sklopu fakulteta. Za djecu sam pripremila hamer papire, kolaž papir, dnevne novine, časopis
'Dijabetes', sportske novine, modne magazine, citate o životu, ljubavi, motivaciji i prijateljstvu te ukrasne salvete, perje,
42
Diabetes
www.diabetes.hr
pozitivnom raspoloženju, djeca su bila vedra i vesela te su
međusobno komunicirali cijelo vrijeme. Svi su međusobno
surađivali i dogovarali se. Kod djece sam primijetila razvijen
smisao za crtanje, pisanje pjesama, neobične kombinacije i
originalne ideje. U večernjim satima imali smo prezentacije
osobnih karti, a nakon toga svi su dobili svoje radove da ih
ponesu kući.
Sljedeća radionica bila je 'Drvo prijateljstva'. Na velikom hamer papir donijela sam unaprijed pripremljeno drvo od kolaža. Objasnila sam im da drvo predstavlja našu grupu dok
su grane različite duljine i širine sve ono što ćemo u kampu naučiti i raditi. Nakon toga, upitala sam ih što nedostaje
našem drvetu, a djeca su odgovorila kako drvetu nedostaje
lišće. Objasnila sam im kako svaki list predstavlja jednog od
njih sa svim kvalitetama i dobrim osobinama. Da bi naše drvo
raslo, potreban je svaki list točno takav kakav je. Zatim sam
im dala zadatak da razmisle kojim kvalitetama oni pridonose
našoj grupi te da izrežu jedan list od kolaž papira, koje god
boje i oblika žele te na njemu napišu svoje pozitivne karakteristike. Nakon što su izrezali list, svako dijete zalijepilo je
svoj list na jednu granu. Svako dijete odabralo je različit oblik
lista i boju kolaž papira, a imali smo i jednu bananu koja je
osvježila cijelo drvo.
Budući da je cilj mojih radionica bio razvijanje kreativnosti i
KUPON ZA NAGRADNU KRIŽALJKU 4/2013
Traženi pojam je
Ime i Prezime
God. rođenja
Dijabetičar od
Adresa

Često puta se unutar organizacije kampa za djecu oboljelu od šećerne bolesti javljaju pitanja od strane
roditelja i ostalih zainteresiranih o tome što i kao se provode pojedine aktivnosti u tijeku kampa. Svaki
član pratećeg osoblja koje u kampu boravi s djecom ima svoju funkciju. Kako bismo vam približili
barem dio atmosfere u kampu, u nastavku donosimo izvještaj psihologinje koja je s našom malom djecom
ove godine provela deset dana u predivnom Rapcu.
izreži i pošalji na adresu redakcije
jačanje samopouzdanja kroz pozitivne osobine, sljedeća radionica bila je osvješćivanje pozitivnih karakteristika kroz povratne informacije ostalih.. Radionicu smo započeli tako da
sam svakome zalijepila jedan papir na leđa. Zadatak svakog u
grupi, uključujući i mene, bio je da redom napisati jedni drugima na papir pozitivnu osobinu tj. jednu lijepu stvar koja im
se kod te osobe sviđa. Atmosfera je bila opuštena i razigrana.
Svatko je svakome napisao lijep komentar. Kad smo završili s
pisanjem osobina, svatko je pročitao svoj papir i odgovorio
kako je zadovoljan s onim što je napisano, je li ga nešto iznenadilo, slaže li se s napisanim i koja mu je osobina najdraža.
U početku je djecu trebalo malo ohrabriti da naglas pročitaju
komplimente koje su dobili, no kako je vrijeme prolazilo, svako dijete je željelo pročitati svoj papir pred grupom što me
jako ugodno iznenadilo jer je to bio pokazatelj da su se djeca
opustila i prihvatila komplimente bez stida. Radionicu smo
nastavili sljedeći dan. Svakome sam podijelila hamer papir u
boji po izboru te flomastere. Podijelila sam im njihove pozitivne komentare koje su dobili na radionici prije i dala zadatak da izrade 'Pozitivno ogledalo'. Pozitivno ogledalo moralo
je sadržavati sve pozitivne osobine koja su im dodijelila ostala
djeca te ukrašeno i izrezano po izboru. Radionica je prošla u
jako dobrom raspoloženju, djeca su bila sretna što pišu lijepe
stvari o sebi i ukrašavala su svoje ogledalo sa zadovoljstvom.
Nakon radionice, radove su dobili nazad da ih ponesu kući uz
naglasak da ga stave na vidljivo mjesto i pogledaju svaki put
kad se ne osjećaju dobro.
Uživala sam u kampu radeći s ovako iznimnom djecom. Ispunili su sva moja očekivanja, čak i više od toga. Puno sam uz
njih naučila, a prema povratnim informacijama koje sam od
njih dobila i oni su uživali u radionicama i našem zajedničkom druženju. Deset dana je brzo proletjelo, a ja se nadam
da ćemo se vidjeti i družiti iduće godine.
Diabetes
www.diabetes.hr
43
Internet i nove tehnologije
br. 4/2013
Pilot projekt
"mZdravlje
u patronažnoj službi"
Dunja Durut Beslač, HZZO
N
a području Krapinsko zagorske županije tijekom 2013.
godine bit će pokrenut pilot projekt „mZdravlje u patronažnoj službi“.
mZdravlje je tehnološko područje koje korištenjem mobilnih
tehnologija u zdravstvu omogućuje stvaranje novih usluga i poboljšanje postojećih procesa u domenama pacijenta, medicinskog osoblja i zdravstvenih ustanova.
Cilj pilot projekta „mZdravlje u patronažnoj službi“ je vrednovati već postojeće procese vanbolničke skrbi kroničnih pacijenata
primjenom tehnologije za automatizirani prijenos podataka od
pacijenta u zdravstveni sustav kao dio svakodnevnih aktivnosti
patronažne službe.
U projektu je predviđeno sudjelovanje 10 patronažnih sestara i
15 liječnika obiteljske medicine koji će na broju od ukupno 100120 kroničnih kardioloških, pulmoloških i dijabetičkih pacijenta tijekom šest mjeseci koristeći Ericsson Mobile Health (EMH)
sustav analizirati postojeće procedure skrbi kroničnih pacijenta.
Provedba pilot projekta „mZdravlje u patronažnoj službi“ omogućit će uvid u mogućnosti primjene mobilnih tehnologija u
skrbi kroničnih pacijenata, njene efekte na cjelokupnu zdravstvenu uslugu te poslužiti kao model za evaluaciju primjenjivosti
mZdravlje rješenja u zdravstvenom sustavu RH. Osim patronažnih sestara kao točaka prikupljanja informacija, a time i liječnicima opće obiteljske medicine, tehnologija omogućuje samim
pacijentima uključivanje u samobrigu o zdravlju i automatski
prijenos informacija u sustav što otvara primjene u prevenciji,
edukaciji, cjeloživotnoj kontroli kroničnih pacijenta te raznim
drugim uslugama.
Osim unaprjeđenja i ubrzanja procesa povezanog sa automatizacijom prenošenja izmjerenih podataka od pacijenta do liječnika obiteljske medicine, patronažnoj službi će tijekom pilot projekta biti dostupni sljedeći medicinski mjerni uređaji: 12 kanalni
EKG, pulsni oksimetar, mjerač vršnog protoka (PEF), tlakomjer,
glukometar i vaga. Novi tipovi medicinskih mjernih uređaja
pridonose većoj količini ulaznih informacija koje su dostupne
zdravstvenom sustavu već tijekom kućnog posjeta.
Liječnik obiteljske medicine će u suradnji s patronažnom sestrom
odabrati pacijente za sudjelovanje u pilot projektu, a kriteriji za
odabir pacijenata će biti po tipu i razini oboljenja, promjeni terapije
te učestalosti hopitalizacija – tijekom pilota fokus će biti na pacijentima s kroničnim zatajenjem srca, kroničnom opstruktivnom bolesti pluća te dijabetesom kao diferencijalnom dijagnozom.
Očekivani rezultati pilot projekta su validacija primjene tehnologije i koncepta mobilnog zdravstva u realnom okružju zdravstvenog sustava, a kao platforme za postizanje sljedećih ciljeva:
· Povećanje brzine protoka informacija od pacijenta do zdravstvenog sustava
· Smanjenje broja posjeta specijalistu i ambulanti obiteljske
medicine
· Povećanje količine dostupnih struktuiranih informacija
· Povećanje dostupnosti i jednostavnosti pristupa informacijama
· Povećanje redovitosti odlaska na upućene preglede
· Izbjegavanje nepotrebnih putovanja
· Povećanje razine specifične edukacije pacijenta
· Smanjenje broja hospitalizacija
Nakon završetka rada s pacijentima, održat će se moderirane
radionice sa stručnim sudionicima (patronažne sestre, liječnici).
Na radionicama će se prikupiti informacije o rezultatima pilot
projekta, iskustvima korisnika, prijedlozima poboljšanja, mogućim daljnjim upotrebama, itd.
Po završetku pilot projekta cilj je evaluirati tehnološke, zdravstvene i organizacijske aspekte implementacije usluge mZdravlje
u zdravstveni sustav RH te predložiti smjernice i implementacijski plan u prvom koraku baziran na modelu korištenja mZdravlja
u sklopu patronažne službe.
Diabetes
www.diabetes.hr
45
Civilno društvo
Civilno društvo
br. 4/2013
br. 4/2013
Upoznajte djelatnost jedne plemenite i važne udruge
Baš sve o udruzi
"SVE za NJU!"
Udruga žena oboljelih i liječenih od raka dojke, njihovih obitelji i prijatelja „SVE za NJU“ osnovana
je 2008. godine kao dobrovoljna, nevladina i neprof itna organizacija radi pružanja informacijske,
psihološke i logističke pomoći ženama oboljelima od raka dojke, kao i njihovim obiteljima kroz Centar za
psihološku pomoć, te edukacija i promocija prevencije bolesti i zdravog stila života
Znanjem do uspjeha
projekt edukacije članova civilnih udruga u zdravstvu
Tomislav Špinjača, Koalicija udruga u zdravstvu
K
oalicija udruga u zdravstvu (KUZ) osnovana je 2004.
godine s vizijom da pomogne razvoju organizacija civilnog društva u zdravstvu te da zajedničkim aktivnostima umreženih udruga pacijenata utječe na sva zbivanja koja
se tiču unapređenja zdravstvenog sustava. Neizostavan dio
rada s udrugama je edukacija članova civilnih udruga koji bi
stečena znanja zatim primijenili u radu svojih udruga. Tijekom 2011. godine zahvaljujući suradnji s Ekonomskim fakultetom u Zagrebu te uz pomoć tvrtke Novartis, osmišljen je i
pokrenut projekt edukacije članova civilnih udruga. Edukacija obuhvaća desetak područja koja udruge mogu praktično
primijeniti: društvenie mreže i socijalni marketing, prikupljane sredstava, financijski, strateški i projektni menadžment,
komunikacija i postizanje kvalitete.
U prvoj fazi projekta na Ekonomskom fakultetu je provedena
edukacija desetak članova civilnih udruga (predavači su bili profesori i asistenti s Ekonomskog fakulteta) koji su stekli potrebna znanja i postali predavači. Stečena znanja zatim prenose na
nove generacije polaznika edukacije, čime je projekt ušao u dru-
46
Diabetes
www.diabetes.hr
gu fazu. Prenošenje znanja realizira se kroz odvijanje dvodnevnih cjelodnevnih predavanja (radionica) što ih organizira i koordinira Koalicija udruga u zdravstvu a odvijaju se u prostorijama
Ekonomskog fakulteta. Do sada je edukaciju uspješno završilo
30-ak polaznika pri čemu su im na kraju edukacije svečano dodijeljeni i certifikati o sudjelovanju na edukaciji.
Također, do sada je kroz projekt prikupljeno 30-ak novih
stručnih knjiga i udžbenika koji pokrivaju teme iz područja
edukacije, čime su stvoreni temelji buduće knjižnice.
Budućnost projekta: projekt je zamišljen kao dugoročna aktivnost pri čemu se planira redovito (4-5 puta godišnje) održavanje edukacijskih radionica uz nadopunjavanje temama
koje smatramo važnim za kvalitetan rad udruga. Uz Zagreb,
planira se održavanje radionica i u ostalim gradovima kao
nastojanje širenja znanja na sve regije RH i poticanje umrežavanja. Uspješna suradnja s Ekonomskim fakultetom i uz
podršku sponzora, dodatno će se osnažiti ulogu svih zainteresiranih. Civilne udruge mogu postati kvalitetan i poželjan
partner sponzorima i institucijama.
U
drugu su osnovale tri pacijentice: Vesna Andrijević-Matovac, Bojana Benović i Almenka Balenović. Prva predsjednica Udruge Vesna Andrijević Matovac prvih godina
vodila je Udrugu i zajedno s drugima razvijala njezinu misiju i
viziju. Za svoj rad nagrađena je posthumno nagradom Grada
Zagreba za 2010. Danas Udrugu vodi Upravni odbor od sedam
članova na čelu kojega je predsjednica Almenka Balenović, dr.
med. i dopredsjednica Ljiljana Vukota, psih.
Misija Udruge:
- Edukativno i humanitarno djelovanje na području Hrvatske
u sklopu kojega se pruža informacijska, psihološka i logistička
pomoć ženama oboljelima i liječenima od raka dojke, kao i
njihovim obiteljima
- Pružanje psihološke pomoći ženama oboljelima i liječenima
od bilo koje vrste raka, njihovim obiteljima i prijateljima
- Suradnja s drugim istovrsnim i sličnim udrugama i organizacijama, te drugim zdravstvenim, socijalnim i drugim ustanovama i
organizacijama na području psihosocijalne skrbi i prevencije
Vizija Udruge:
- Udruga je posrednik i medij preko kojega društvo pokazuje
svoju odgovornost za žene oboljele od raka i njihove obitelji
- Okuplja građane i stručnjake visoke razine osobne i profesionalne odgovornosti koji su angažirani u pružanju psihološke
pomoći oboljelima i u prevenciji bolesti
- Centar za psihološku pomoć je mjesto gdje oboljele i liječene
žene i njihove obitelji ostvaruju psihološku podršku i brigu
U svojim akcijama Udruga naglašava prevenciju i brigu za zdravlje
kao dio kulture življenja i odgovornosti osobe prema sebi i obite-
Ljiljana Vukota, mag. psih.
Dopredsjednica Udruge „SVE za NJU!“
Voditeljica Centra za psihološku pomoć
lji. Od institucija društva traži da potiču razvoj kulture zdravog življenja i stvaranja uvjeta za ostvarenje potreba i zdravih i bolesnih
kroz svoj rad i podrškom organizacijama civilnog društva. Upravo
udruge mogu biti kvalitetan medij preko kojih društvo zbrinjava
dio potreba svojih ranjivih skupina.
Udruzi je 15. rujna 2009. dodijeljen na korištenje prostor u ulici
Kneza Mislava 10 u Zagrebu. Nakon adaptacije, dana 21.svibnja
2010. svečano je otvoren Centar za psihološku pomoć u kojemu žene oboljele od bilo koje vrste raka i njihove obitelji mogu
potražiti psihološku pomoć. Centar je glavna i trajna aktivnost
Udruge usmjerena na krajnje korisnike - žene oboljele od raka,
članove njihovih obitelji i bliske osobe. Rad Udruge i Centra financira se sredstvima iz donacija te sredstvima iz javnih izvora financiranja (natječaji u Hrvatskoj i Europskoj uniji). Poslove
u udruzi obavljaju zaposlenici (voditeljica ureda udruge, tajnik
udruge i domaćica Centra), a u provedbi preventivnih kampanja
sudjeluju volonteri.
U protekom razdoblju od osnivanja, udruga je sklopila sporazume
o suradnji s Medicinskim fakultetom u Splitu, Klinikom za psihološku medicinu Kliničkog bolničkog centra Zagreb, KBC „Sestre milosrdnice“, „Pravnom Klinikom“ pri Pravnom fakultetu u Zagrebu,
a kroz projekte je ostvarena suradnja s Hrvatskom psihološkom
komorom i Komorom medicinskih sestara.
U Osijeku je 2012. otvoren Centra za psihološku pomoć „SVE za
NJU!“ u suradnji s Udrugom Palia-Centar. „SVE za NJU!“ je članica KUZ-a (Koalicije udruga u zdravstvu), SURD-e (Saveza udruga
protiv raka dojke u osnivanju) i ECPC (European Cancer Patient
Coalition).
Diabetes
www.diabetes.hr
47
Civilno društvo
Civilno društvo
br. 4/2013
Centar za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka i njihovim obiteljima „SVE za NJU!“
Psihološka pomoć nije dio standardnog postupka u liječenju onkoloških bolesnika u Hrvatskoj i upravo zato je osnovan Centar
kako bismo nadomjestili taj nedostatak. Od početka bolesti, od
same dijagnoze, pacijentu treba omogućiti psihološki suport
kako bi se lakše prebrodile sve faze bolesti i maksimalizirao učinak liječenja, zadržale i osnažile obiteljske i partnerske veze, a u
konačnici olakšala psihosocijalna rehabilitacija i poboljšala kvaliteta života u svim fazama bolesti i liječenja. Suočavanje s dijagnozom zloćudne bolesti i integracija bolesti u svakodnevni život
teška je i za bolesnika i njegovu obitelj koja ponekad ne zna kako
najbolje dati podršku oboljelom. Psihološka pomoć potrebna je
i zdravim članovima obitelji jer bolest pogađa sve članove. Važno je da se u situaciji bolesti očuvaju odnosi i sačuva/uspostavi
produktivna obiteljska dinamika. Slično je i sa drugim kroničnim
bolestima kao što je to npr. dijabetes.
Mnoge žene, nažalost, nemaju snažne kapacitete za suočavanje
sa stresom niti razvijene učinkovite strategije suočavanja i stoga
spoznaja kronične bolesti i suočavanje s njom ima izrazito nepovoljne posljedice. Spoznaja o mogućnosti smrtnog ishoda je
spoznaja mnogih gubitaka od kojih je smrt samo jedna. Javljaju
se strah od boli, od mogućeg odvajanja od najbližih, strah što će
biti s njima ako pacijentici nešto bude. Pacijentice se suočavaju
s brojnim problemima kao što su emocionalna destabilizacija,
anksioznost, depresija, nezadovoljavajući odnosi u obitelji, promjena perspektive o budućnosti, osjećaji usamljenosti,
bespomoćnosti, napuštenosti, marginalizacije, stigmatizacije. Početni šok, nevjerica
i osjećaj propasti osobito su
vezani uz neprikladan način
na koji je dijagnoza komunicirana prema pacijentu, a koji
je često uzrokovan nedostatkom vremena i komunikacijskih vještina zdravstvenih
radnika. Pacijent to doživljava
kao odsustvo brige i empatije.
Psihosocijalni suport provodi
se u Centru za korisnice i korisnike iz Zagreba i Zagrebačke
županije, a putem telefona na
području cijele Hrvatske.
Programi u Centru
Programi su podijeljeni na
psihološke tretmane, savjetovališta, edukacijsko-terapijske
programe i program domaćinstva (smještaj u Centru).
O radu Centra vodi se evidencija, a rezultati se analiziraju
48
Diabetes
www.diabetes.hr
br. 4/2013
kroz godišnje izvješće.
Psihološki tretmani su organizirani kao individualno savjetovanje i psihoterapija, grupni terapijski rad uz dva terapeuta, grupe
podrške uz stručnog voditelja, obiteljsko i partnersko savjetovanje te savjetovanje djece teenagerske dobi. Ovisno o vrsti, grupe
su zatvorenog ili poluotvorenog tipa.
Savjetovališta za oboljele i liječene žene organizirano je kroz četiri oblika: pravno savjetovalište vezano uz prava pacjenata i druga prava, savjetovalište medicine rada, telefonsko savjetovalište
i savjetovalište za prehranu. Telefonsko savjetovanje provodi se
kao krizna intervencija za žene iz Zagreba i okolice uz preporuku dolaska u Centar, a ženama iz udaljenih mjesta koje nemaju mogućnost dolaska u Centar, omogućava se i češći kontakt s
terapeutom. U svakom savjetovalištu usluge pružaju stručnjaci
(pravnici, specijalist medicine rada, psiholozi i nutricionist).
Edukacijsko terapijski programi organizirani su kroz predavanja onkologa, radiologa, kirurga i dr. u otvorenim grupama sa svrhom edukacije o bolesti i liječenju, a edukacijsko terapijske radionice imaju naglasak na psihoedukaciju i terapijski učinak. Radionice se organiziraju
u ciklusima kao zasebni programi u području nutricionizma, psihoonkologije, vježbanje joge i dr. Povremeno se orgniziraju kreativne art
radionice uz stručnog voditelja.
Smještaj u Centru tijekom terapije ili dijagnostičke obrade moguć je za pacijentice izvan Zagreba koje radi dijagnostičke obrade ili liječenja moraju prenoćiti ili više dana boraviti u Zagrebu,
a nisu hospitalizirane. Centar pruža smještaj u dvije sobe s četiri
kreveta s upotrebom kuhinje i
kupaonice. Za vrijeme boravka u Centru korisnice mogu
sudjelovati u otvorenim predavanjima i radionicama, te
dobiti individualni psihološki
tretman tretman.
Prijem korisnice i prikupljanje
podataka tijekom strukturiranog intervjua, savjetovanje i
izbor programa koji odgovara
trenutnim potrebama korisnice obavlja psiholog. Podaci o korisnici prikupljaju se
uz njezin pristanak da se isti
mogu koristiti u kumulativnim
analizama uz zaštitu osobnih
podataka i identiteta te predstavljaju profesionalnu tajnu.
Psiholog sudjeluje u praćenju
tretmana korisnice i u koordinaciji programa.
Stručnjaci u Centru
Programe u Centru provode
uglavnom vanjski suradnici,
visoko motivirani profesionalci s odgovarajućim iskustvom
u radu s onkološkim pacijentima i iskustvom u savjetovanju, individualnom, grupnom i obiteljskom tretmanu. U najvećem djelu programa angažirani su psiholozi, a potom i stručnjaci drugih
struka (liječnici, pravnici, nutricionisti, farmaceuti i drugi). Individualne i grupne psihološke tretmane i psihoterapiju provode
psiholozi i psihoterapeuti kojima je osigurana supervizija. Rad
s oboljelima izaziva cijeli niz emocionalnih reakcija te ja stoga
stručnjacima osigurana supervizija i pomoć u planiranju tretmana u težim slučajevima. Na psihologe primarno gledamo kao
struku koja, uz postojeće probleme, u čovjeku nalazi njegove
jake strane, resurse za oporavak i pomaže mu da živi kvalitetnije
u psihosocijalnom smislu. To je važno i za oboljele i za članove
obitelji.
Zdravlje nije samo odsustvo bolesti nego opće blagostanje te
obuhvaća tjelesnu, psihičku, socijalnu i duhovnu komponentu.
U težnji što bolje realizacije osobe i podizanja kvalitete života u
zdravlju i bolesti, dobro je potražiti savjet stručne osobe – specijaliste. Ponekad nemamo samo jednu bolest nego dva ili više
zdravstvenih problema o kojima trebamo voditi brigu. Liječenje,
rehabilitacija i očuvanje zdravlja vrlo često podrazumijevaju promjene navika življenja u smjeru razvoja zdravih stilova života.
Mijenjanje navika kao što su tjelesna aktivnost, prestanak pušenja, nepijenje alkohola, promjene prehrane i sl. zahtijevaju veliku upornost i suport obitelji, a često i profesionalca.
Važnost odgovarajuće prehrane
Prehrana, primjerice, ima izniman
učinak na očuvanje
zdravlje i liječenje
bolesti. Nepravilna
prehrana često nas
i vodi u neravnotežu koja uzrokuje
ili pogoduje razvoj
bolesti. Nekoliko
godina za redom
edukacijske radionice i savjetovanja o pravilnoj
prehrani provodi
gđa. Mimi Vurdelja. Uspostaviti sustav odgovarajuće
prehrane često je
mukotrpan proces
koji traži disciplinu
i upornost. Možda
najbolji
primjeri
značaja pravilne
prehrane i učinaka
pravilne prehrane
na bolest su dijabe-
tičari. Bez obzira o kojem se tipu dijabetesa radi i u kojoj životnoj
dobi se nalazi pacijent, promjene prehrambenih i životnih navika su nužne kao i što je nužna posvećenost liječenju i disciplina.
U pronalaženju motiva, donošenju odluka i ustrajnosti mogu
pomoći savjeti stručnjaka, ali još više podrška obitelji, grupe podrške bolesnika te psihološko savjetovanje. Jednako je tako i sa
oboljelima od raka. Stoga je kombinacija psihološkog i nutricionističkog savjetovanja kod ovih bolesnika važna tijekom liječenja
za uspostavljanje novih navika, a kasnije za njihovo održavanje.
Žene koje su oboljele od raka i članovi njihovih obitelji mogu
se javiti u Centar za psihološku pomoć Udruge „SVE za NJU!“
Kneza Mislava 10 u Zagrebu, gdje tijekom uvodnog razgovora s
psihologom mogu dobiti informaciju o programima i dogovoriti
za sebe one u kojima će sudjelovati.
Cjelovite informacije o Udruzi SVE za NJU i Centru za psihološku
pomoć mogu se naći na www.svezanju.hr
Svi programi su za korisnice i korisnike su besplatni.
E-mail: info@svezanju.hr
Telefon: 01 6418 765
Faks: 01 6418 760
Adresa: Kneza Mislava 10, Zagreb
Saznajte najnovije napretke
u liječenju šećerne bolesti i obrazovanju
400 stručnih govornika
1000 postera
275 sati znanstvenih sjednica
Nove programske struje
Dijabetes kod autohtonih naroda
Istraživanje u 20. stoljeću
usta
37% pop
za ranu
ciju
registra
NJA
LIP
do 14.
www.worlddiabetescongress.org
Civilno društvo
Križaljka
br. 4/2013
br. 4/2013
Kako Ministarstvo zdravlja “podržava” civilno društvo i pacijente?
VIDI LI MINISTARSTVO
ZDRAVLJA POTENCIJAL
CIVILNIH UDRUGA?
Predstavnici udruga slažu se da Ministarstvo zdravlja deklarativno prepoznaje značaj udruga, ali je isto
tako činjenica da putem natječaja ne osnažuje udruge koje djeluju u zdravstvu, barem ne u području kroničnih
nezaraznih bolesti i psihosocijalnoj podršci pacijentima oboljelima od takvih bolesti. Čini se da su udruge korisne
samo kako bi se Ministarstvo zdravlja moglo pozvati na neki dogovor ili suradnju s civilnim društvom. Žalosno.
O
vim putem Koalicija udruga u zdravstvu i Udruga SVE
za NJU! zahtijevaju službeno stajalište Ministarstva
zdravlja na upućeni prigovor i objašnjenje nesrazmjera financiranja prioritetnih područja Natječaja za udruge. Nadalje, da se ovakove situacije ne bi događale u budućnosti, udruge
traže da strategije suradnje s civilnim društvom budu u skladu s
Nacionalnom strategijom razvoja zdravstva do 2020. godine. sa
strategijama Svjetske zdravstvene organizacije, epidemiološkim
podacima u Hrvatskoj te da se prioritetna područja natječaja
usklađuju s tim dokumentima i podacima uz uvažavanje potreba svih bolesnika. Također se traži donošenje strateškog dokumenta iz područja kroničnih nezaraznih bolesti koje čine najveći
postotak morbiditeta i mortaliteta.
Povodom objave Natječaja za udruge Ministarstva zdravlja i alarmantnim stanjem udruga civilnog društva u zdravstvu, danas je
održana konferencija za novinare Koalicije udruga u zdravstvu i
Udruge SVE za NJU!
Ministarstvo zdravlja sustavno zanemaruje udruge koje se bave područjem kroničnih nezaraznih bolesti (kardiovaskularne, maligne
bolesti, dijabetes, respiratorne bolesti), a zadnji pokazatelj toga je
javni Natječaji za udruge Ministarstva zdravlja u kojima je od ukupnih 14,5 milijuna kuna koliko je raspisano na natječajima, za veliku
većinu udruga u zdravstvu predviđeno samo 850.000 kuna.
Predsjednica Koalicije udruga u zdravstvu dr. Mensura Dražić
izrazila je nezadovoljstvo nelogičnom raspodjelom sredstava.
Naglasila je nepovoljne posljedice koje će imati ovakav sustav
financiranja što je pokazano i na primjeru Udruge SVE za NJU!
kao jedne od mnogih na gubitku ovakve strategije Ministarstva.
KUZ je uputio prigovor Ministarstvu no nisu još uvijek dobili
službeno očitovanje i uvjerljivo obrazloženje za ovakvu raspodjelu sredstava u Natječaju za 2013. čime će biti onemogućene
brojne aktivnosti udruga koje rade u interesu očuvanja zdravlja
velikog broja građana.
50
Diabetes
www.diabetes.hr
Gđa. Dražić je naglasila da su u Hrvatskoj kronične nezarazne
bolesti, kao i u svijetu, vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta.
Dominiraju kardiovaskularne bolesti s 49,2 posto udjela u ukupnoj smrtnosti, a slijede karcinomi s 26,3 posto. Spomenula je
i daljnje korake koje su udruge napravile: Udruga SVE za NJU!
bila je na sastanku u Ministarstvu zdravlja gdje su upozorili na
nesrazmjer u financiranju, na zanemarivanje aktivnosti koje provodi civilno društvo u području kroničnih nezaraznih bolesti osobito u dijelu psihosocijalne potpore oboljelima, zatim na zanemarivanje epidemioloških podataka o bolestima, na nedostatak
strategije za prevenciju, liječenje i kontrolu raka te na činjenicu
da se ne slijedi nacionalna strategija i politika UN i SZO u dijelu
kroničnih nezaraznih bolesti.
Dopredsjednica Udruge SVE za NJU!, Ljiljana Vukota je na primjeru udruge pokazala kako se ovakvo sustavno zanemarivanje
udruga koje su inače i podrška i partner Ministarstvu u različitim
aktivnostima, odražava na rast i razvoj civilnog društva. U nedostatku psihosocijalnih ali i logističkih usluga u sustavu zdravlja,
Udruga Sve za NJU! je postala važan i nezamjenjiv subjekt pacijentima – ženama oboljelima od raka. Više od 50 žena tjedno
koristi usluge Centra za psihološku pomoć ženama oboljelima
od raka, te udruga ima povećanje broja novih korisnica u prvih
pet mjeseci za 50 posto. Uskraćivanjem adekvatne i sustavne
podrške od strane resornog Ministarstva, udrugama poput SVE
za NJU! se onemogućava davanje stručne podrške pacijentima,
a koja je dokazano uspješna, kvalitetna i neophodna.
Zaključno, predstavnici udruga su usaglašeni u stajalištu da Ministarstvo zdravlja deklarativno prepoznaje značaj udruga, ali je
činjenica da putem natječaja ne osnažuje udruge koje djeluju u
zdravstvu, barem ne u području kroničnih nezaraznih bolesti i
psihosocijalnoj podršci pacijentima oboljelima od takvih bolesti.
Čini se da su udruge korisne samo kako bi se Ministarstvo zdravlja
moglo pozvati na neki dogovor ili suradnju s civilnim društvom.
Nagrađeni iz broja 3/2013: Ljudmila Bašek, Čakovec; Želimir Marković, Dubrovnik;
Zvonko Negro, Ražanac; Josip Sokol, Valpovo; Josip Lulić, Mali Lošinj
Diabetes
www.diabetes.hr
51
velika
postignuća
GODINA MIJENJAMO DIJABETES
Kako se pandemija dijabetesa
nastavlja, svijet treba
više velikih postignuća
Dijabetes
Otkriveni
Dobivaju
skrb
Postižu
ciljeve
liječenja
Postižu
željene
ishode
Pravilo polovice
Već 90 godina tvrtka Novo Nordisk je definirana presudnim uspjesima koji su rezultirali
bitnim poboljšanjima u životima ljudi s dijabetesom, hemofilijom i drugim
ozbiljnim kroničnim stanjima. Danas tvrtka Novo Nordisk ima tisuće
zaposlenika u cijelom svijetu koji sa strašću, znanjem i predanošću stvaraju nova
velika postignuća.
Koje će biti vaše veliko postignuće?
Izdanje: 01-22.02.2013.
Danas 371 millijuna ljudi ima dijabetes. Do 2030. godine ta brojka bi mogla narasti,
na više od 550 millijuna. U cijelom svijetu, nedostatak svijesti o dijabetesu, nezdrav
način života ili nedostatan pristup skrbi znače da će milijuni ljudi ostati bez vida,
biti podvrgnuti amputacijama ili će prerano umrijeti zbog komplikacija vezanih uz dijabetes.

PALIJATIVNA SKRB U KUĆNIM UVJETIMA Teško

Skupština 30.05.2014.

Ovdje - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

KARCINOM PLUCA.pdf

Gastroenterologija - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

MRRAK - START

Predstavljanje Mreže za suzbijanje siromaštva Bilo

Dijabetičar, obitelj i okolina - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

Stres i klimakterij - Hrvatski savez dijabetičkih udruga

pozivnica (pdf)

INFORMIRANI ANESTEZIOLOŠKI PRISTANAK 1-4

godišnja skupština - Udruga `PODMORNIČAR`

IMAM INFORMACIJU - VLADAM SITUACIJOM!

1. što je emanera i za što se koristi? 2. prije nego počnete

„Noa“ pozivaju Vas na suradnju i realizaciju izložbe „ Slikovnic

izvještaj o radu Udruge za 2014

272-276

Preuzmi - Lenis Pharm

Preuzmite PDF

Pivnica MEdvEdgrad ilica Pivnica MEdvEdgrad adžijina Pivnica Mali

Hvala vam, što ste nas posetili. Nadamo se, da smo

Ostvarite svoje želje