KLASJE - Korice spolja.indd 1 KLASJE naših ravni 7-8, 2013. ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST 7-8, 2013. 11/26/2013 7:14:18 PM ALOJZIJE STANTIĆ (ŠILAR) rođen je 4. svibnja 1929. godine u Stantićevom šoru subatičkog atara. Odrastao je na salašu u Đurđinu. Diplomirao je na Višoj ekonomsko-komercijalnoj školi. Također, završio je i Školu rezervnih oficira (1949.-1951.). Kad je učenosti riječ voli isticati da je jedan od posljednjih volara, do 1947. godine, kada su njim u obavezi oduzeli i zadnji par volova. Sređenu građu vlastitih iskustava o tom i kasnijim razdobljima kani objaviti u knjizi: Od bika do vola, iz koje do sad nije objavio ni jednu pojedinost. Oko 40 godina je radio na održavanju i prometu poljoprivrednih strojeva. Godine 1947. zaposlio se u Polojoprivrednoj mašinskoj stanici u Subotici gdje je radio u službi održavanja i korišćenja traktora, vršalica i dr. U dvije sezone vršidbe radio je na vršalici gdje je upoznao taj posao i način rada tog stroja. Radni vijek je proveo na poslovima prometa traktora i poljoprivrednih strojeva, a zadnjih 20 godina radio je u Subotici kao rukovodilac Poslovnog centra zagrebačke Poljoopskrbe. Iako je živio u gradu radi posla je bio u stalnom kontaktu sa salašarima i salašima. Cijeli je radni vijek proveo u poslovima sa salašarima i živio med salašima. Kroz 12 godina bio je u član Organizacionog odbora Dužijanca gdje je pomagao na održavanju smotre Takmičenje risara i nekoliko puta Velikog prela. Osmislio je i s Lazom Vojnić Hajdukom 1993. započeo ostvarivati koncepciju da ovom smotrom prikažu, odjednom i na jednom mjestu, razvoj risa (ručne žetve) od srpa do kombajna. Tu zamisao su prvi ostvarili među sličnim priredbama u Srednjoj Europi, a na Takmičenju risara je stručni komentator za risarski posao i rad poljoprivrednih strojeva u žetvi i vršidbi. Društvenim radom počeo se baviti 1969. godine kao član HKUD Bunjevačko kolo i kao povremeni suradnik emisije za selo Radio Subotice i Subotičkih novina. Godine 1976. zbog nepodobnosti onemogućeno mu je javno istupanje. Angažiranje u društvenom radu obnovio je 1990. godine u Bunjevačkom kolu. Bio je član inicijativnog odbora i osnivač Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i više godina predsjednik subotičke Podružnice. Na poticaj drugih osoba kao poznavatelj salaša i života u njima počeo je pisati bunjevačkom ikavicom o narodnim običajima i vlastitim doživljajima na salašu. Dugogodišnji je suradnik dvotjednika ŽIG i mjesečnika ZVONIK. Svoje radove je objavljivao u Subotičkoj Danici, Subotičkim novinama, Glasniku Pučke kasine 1878, Klasju naših ravni, Hrvatskoj riječi i u prvih šest brojeva Leksikona Podunavskih Hrvata. KLASJE - Korice unutra.indd 1 Povremeni je suradnik subotičkih tv stanica i RTV Novi Sad, nadalje mađarske DUNA TV, a također u Radio Subotici, Radio Zagrebu, katkad i Radio Pečuhu (Pécs) u Mađarskoj. Etnografskim referatima o narodnim običajima Hrvata Bunjevaca i o životu salašara nastupao je na savjetovanjima etnologa: Lajoš Kis iz Subotice, Lajoš Turzo iz Sente i na međunarodnom seminaru etnologa Két viz között (Između dvije rijeke) u Baji, zatim u Ogranku Matice u Tuzli, Žetvenoj svečanosti Zlatno zrno u Kragujevcu, više puta u Dužionici HKUD Vladimir Nazor iz Sombora. Na zadatu temu o bunjevačkim običajima pisao je u ediciji PČESA, Novi Sad. Neki njegovi radovi iz etnologije prevedeni su na mađarski jezik, a sa seminara u Baji su objavljeni u Mađarskoj. Od 2006. svake godine nastupa je na Međunarodnom okruglom stolu Urbani Šokci u Osijeku s referatima o narodnim običajima Bunjevaca Hrvata koji se objavljuju u zborniku Urbani Šokci. U krugovima etnologa zapaženi su njegovi referati, većina dotle neopisivani: Rastiravanje ledonosni oblakova, Ritualno pijenje vina Bunjevaca, Hasniranje vučne grnjače, Priskakanje vatre sv. Ivana Cvitnjaka, Špartak, Praznovirje Bunjevaca (Vištice i tatoši), Žitne jame, Cripulja i Lacija, Božićni običaji i dr. U knjizi Kruv naš svagdanji opisao je dobijanje kruha od sijanja pšenice do somuna izvađenog iz krušne peći, pa je od zaborava sačuvao kaku su nekada poljodjelci uradili ris (ručnu žetvu) i vršidbu vršalicom. To je do sada jedina knjiga tog sadržaja i tako detaljno napisana na hrvatskom jeziku. Ovu knjigu je 2001. godine Hrvatska Matica iseljenika u Zagrebu proglasila knjigom godine hrvatskih nacionalnih manjina. Za nju je dobio nagradu dr. Ferenc Bodrogvari od Grada Subotice i Antušovu nagradu od Katoličkog instituta za kulturu povijest i duhovnost Ivan Antunović. Osmislio je, a uz izdašnu pomoć Grge Piukovića i njegove obitelji organizirao pokazivanje Božićnih običaja na salašu, a uz pomoć tavankutskog župnika Franje Ivankovića, u kapeli Sv. Ane u Gornjem Tavankutu priređeni su Božićni vjerski obredi, o čemu je Rajko Ljubič snimio dugometražni dokumentarni film Božić na salašu. S Lazom Vojnić Hajdukom, dr. Andrijom Kopilovićem koautor je monografije DUŽIJANCA objavljene 2006., a rad naslovljen s RIS I OBITELJSKA DUŽIJANCA, tiskan je nakladom Organizacijskog odbora Dužijanca 2011. Rukopis knjige OD ZEMUNICE DO SALAŠA – u subatičkom ataru dovršen je 2011. godine, nakon višegodišnjeg, sustavnom izučavanja nastanka i razvoja salaša. Ova je obimna studija o salašima i salašarskom životu, napisana bačkom bunjevačkom ikavicom, a ilustrirana je brojnim fotografijama i crtežima, te rječnikom s oko 12.000 natuknica. 11/26/2013 7:16:56 PM ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST UTEMELJEN 1935., IZLAZI DO 1944., OBNOVLJEN 1996. GODINE Uredništvo: Lazar Merković, Milovan Miković (glavni urednik), Zvonko Sarić, Stipan Stantić (odgovorni urednik), predsjednik Matice hrvatske Subotica Nakladnik: Matica hrvatska Subotica, 24000 Subotica, Ustanička 10, + 381 64 399 17 71 i + 381 65 399 17 71 Za nakladnika: Stipan Stantić Tisak: ROTOGRAFIKA, Subotica, Segedinski put 72 Za tisak odgovara: Ljubiša Vuletić Računalna obrada: Studio SAM Tiskanje ovoga sveska omogućili su: Središnjica Matice hrvatske Zagreb, Grad Subotica, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturu AP Vojvodine i Ministarstvo kulture Srbije Ogranak Matice hrvatske u Subotici Cijena sveska – 150 dinara Klasje naših ravni, novi tečaj, godište XVIII., broj 7. – 8., 2013. Tekstovi pisani hrvatskim standardnim i književnim jezikom primaju se: E–mailom (klasje@tippnet.rs), na disketi ili CD–u. Tekstovi se ne vraćaju. Klasje - prijelom.indd 1 11/26/2013 7:19:22 PM Kazalo I. DIO, OD ZEMUNICE DO SALAŠA 3 Iz života bunjevački hrvata. Dolazak u Bačku 4 Nastambe bunjevački Hrvata. Zemunica u novom kraju 4 Misto zemunice 5 Pravljenje zemunice 6 Ulaz u zemunicu 7 Udešavanje zemunice iznutra 8 Život u zemunici 9 Spremanje ráne i ilo u zemunici 10 Drugi o zemunicama 12 Zemunica za domaću živinu. Lagunica 12 Putrija 13 Poticaji za pravljenje salaša II. DIO, SALAŠ, GOSPODARSKI DOMAZLUK 15 16 16 17 17 18 19 20 21 21 22 23 23 23 24 24 25 26 26 27 28 28 28 29 30 30 31 31 32 32 33 34 34 35 36 Raspredanje o pojmu salaš Drugi o salašima Salaši u subatičkom ataru (Od nastanka do sunovrata) Rate i sela Zastoj razvoja i početak sunovrata salaša Misto i zgled salašarskog domazluka Raspored zgrada u domazluku ZGRADE U SALAŠU. ČELJACKI SALAŠ Nagađanje kad je napravljen prvi salaš Najstariji čeljacki salaš i domazluk Položaj i izgled najstariji salaša Izgled najstariji čeljacki salaša iznutra Falinge najstarijeg salaša i dogradnja Salaš na dva zida Salaš na tri zida Salaš na put leđa Salašić. Komencijaški salaš Usamljen salaš Ušoreni salaši Mala kuća Lacija Pajta na njivi Čeljacki salaš Izgled čeljackog salaša. Najstariji salaš Salaš na dva zida Poljodilstvo do odlaska Turaka Poticaj parne mašine na razvoj poljodilstva Nova žitnica Država i poticaj poljodilstvu Novotarije iz industrije i poljodilstvo Gospodarski iskorak Subatice Iskorak iz salaša na dva zida u salaš na tri zida Salaš na tri zida Zaključak III. DIO, ČELJACKI SALAŠ IZNUTRA 39 Čeljacka soba 42 Kuća 43 Kuća brez pododžaka 44 Krušna peć 45 Čista soba 46 Sridnja soba 46 Kujna 47 Špajc 47 Špajc na tavanu 48 Podrum pod salašom 48 Podrum u avliji 48 Vinogradarski podrum 49 Karmić Klasje - prijelom.indd 2 IV. DIO, DOMAZLUK 51 52 54 54 55 57 57 58 Staje Košara Volarica Korlat Svinjak obaško i pod čardakom Ovčinjak Kokošinjac Guščinjak V. DIO, DOMAZLUK 61 61 62 62 63 64 65 65 65 66 66 67 67 68 68 68 68 68 Avlija Katlanka Krušna peć u avliji Bunar i đerma Kopanje bunara Sastavak đerme Dvopojni kopan bunar s dvi đerme Alovi oko bunara Bunar s hajtovom Čišćenje vode u kopanom bunaru Kaljiga za svinje i bivole Golupčinjak Koter Čelnjak Bunja Drvnjak Čutnjak Reterat VI. DIO, DOMAZLUK 71 71 72 72 72 72 73 73 73 Ledina i ograda oko salaša Ulaz u salaš Ograde oko salaša. Ograda od cipalja Ograda od okrajaka Opkop kao ograda Drugačije ograde Neograđen salaš Cvitna bašča Bašča zelja, vertarluk VII. DIO, DOMAZLUK 75 75 76 77 77 77 78 79 79 79 79 80 81 82 82 83 84 85 Spremišta rane. Poštivanje ráne Sakrivanje rane u žitnu jamu Ledenica. Ledenica u podrumu Ledenica obaško Karmić Žitna jama Kopanje jame Kopanje jame nalik na krušku Istresanje žita u jamu Vađenje žita iz jame Otkrivene žitne jame O drugim žitnim jamama Spremišta za ljucku i živinsku ranu. Tavan salaša Podrum s ledenicom el brez ledenice Ambar Spremišta rane i stelje za živinu. Magazin Čardak i daščara Guvno 87-128 RJEČNIK MANJE POZNATIH RIJEČ I IZRAZA ISPRAVAK: U Klasju naših ravni, 5-6., 2013., 38-39 omaškom je navedeno ime i prezime suradnika DAVOR DIJANIĆ, a trebalo je DAVOR DIJANOVIĆ. Ispričavamo se kolegi Dijanoviću i čitateljima. Uredništvo. 11/26/2013 7:19:22 PM Alojzije Stantić I. dio Od zemunice do salaša ALOJZIJE STANTIĆ IZ ŽIVOTA BUNJEVAČKI HRVATA. DOLAZAK U BAČKU – Izostavio sam opis Bačke, ko su bunjevački Hrvati, kako i kad su dospili ovamo. O tom su pisali najviše od Fermendžina i Sekulića još i Antunović, Ivanji, Pekić, Erdeljanović, fra Bukinac i drugi. U pisanju sam se oslonio na studiju iz knjige: Ante Sekulić, Bački Bunjevci i Šokci, u kojoj je naređo izvore na temelju koji je napiso tu studiju (Sekulić 1989, 15-45). O dolasku Bunjevaca u ovaj kraj ima pisani tragova, pa jevo nikoliko nadvoje-natroje naređani podataka iz malopre spominute knjige: Hrvati-Bunjevci su u Podunavski i sridnji dio Bačke dolazili s vrimena na vrime, a najviše ji je odjedared došlo 1686./7. g. u severnu i sridnju Bačku, u trokut Baja-Sombor-Subatica, kako su mu vrimenom nadili ime##1##. Pismena spominju i da ih je dio došo 1687. godine. Onda su ošacovali da ih je bilo oko 5000 duša, što je za ono vrime bilo tušta čeljadi. Pismena ne spominju u koje su vrime te godine došli, to mož samo nagađat. Kontam da su se na put otisnili s prolića, kad je posli otopljenog sniga zemlja promanila (prosušila). Pridnjaci su njim bili ljudi koji su znali spremit čeljad i živinu (domaće životinje) da privale toliki put. Dovest narod i dotirat josag (blago), nastarat se šta će i di putom ist, pit, di i kako ist, noćit, kako pomoć onima kojima je teško tabanat ili se putom razbole, umore i sl., kako se zbrinit ženu koja usput rodi, di i kako saranit čeljade koje njim umre i još tog što je čeljad zadesilo na putu, a tom se nisu nadali. Med usputnim nevoljama tribali su nadić pataliju (nevolju), tišit i kuražit malodušne da izduraje put, ali i kako izać na kraj s drugim kojekakim nedaćama koje su ih vrebale putom. Čeljad koja su skontali dolazak bili su načisto da će put odvađat brzinom najsporijeg čeljadeta u tom, ko zna koliko dugačkom jednom ili više cugova (kolona). Morali su se nastarat i da razumno rasporede jake muškarce koji će bit kadri da se odupru mogućim usputnim dotiranicama, razbojnicima, pa i bećarima iz pustara. Imali su one koji su išli naprid izvidit put kudan će ić, čeljad s jedne i druge strane i odastrag koji su se starali da se niko ne izgubi (zaluta) ili da ih kogod ne napadne. Čini se da su pridnjacima ovo, nuz tušta druge, bile najvažnije zadaće koje su morali udivanit prija neg su zakoracili na put. At u pustari 1 Kad su došli u ovaj kraj onda su Bačka i drugi okolni krajovi bili u državi koja se zvala:od 1750. do 1806. Habsburška Monarhija, od 1806. do 1867. Austrijsko Carstvo, a od 1867. do 1918., do raspada, AustroUgarska monarhija. Naši stari su prija dolaska u ovaj kraj malo znali kako je ode, a šta ih je dočekalo, uvirili su se kad su izdrečeni očivi vidili kako njim izgleda nov kraj u kojem će ocele živit drugačije neg u kraju otkaleg su pošli2. Ode ih je dočekala 2 … Ognjište toplo i ljubav nije ih čekala ovdje, Ostvareni nisu im bili mnogi njihovi snovi, Umjesto mira i sreće i zemlje meda i mlijeka Pustoš ih sačeka jadne, bojevi mnogi i novi ... (Ulomak iz pisme Alekse Kokića: Za ljepšu budućnost, koju je izdeklemovo Marko Čović, stud. phil., na svečanoj akademiji 250-godišnjice dolaska Bunjevaca u 3 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 3 11/26/2013 7:19:22 PM Alojzije Stantić široka i pusta, a samo mistimice obrađivana ravan, pustare, u kojoj su većinom bili pašnjaci po atovima i mlakama dolova, poniki šumnjak u dolovima, a tu i tamo šume u pisku. Kad su zemljodilci stočari, a nji je bilo najviše, raspakovali bućur, blago puštili na pašu u atove, latili su se da što prija naprave krov nad glavom, di će najprija nejač sklonit od nevrimena. Naši preci u starom kraju se nisu seljakali iz mista u misto, živili su u stalnim nastambama pa su se morali nastarat za kaki-taki krov nad glavom. Ravan njim je ponudila zabadavad drva, travu, trsku i rogozu, a ljudima je ostalo da od tog rašća naprave krov nad glavom. Skontali su da po ugledu na narod iz ovog kraja naprave u zemlju ukopano zakrilje – zemunicu3. Po pripovidanju stariji, koji su sićanje prinosili s kolina na kolino, spominjali su da su za prve nastambe napravili zemunicu, a ko dokaz za to imamo još i u XX. viku nikoliko sačuvani zemunica (tzv. Bibikina i Božanova u Čikeriji). Po ugledu na zemunice ostalo je do danas (2005.) na salašu ukopani i odozgor zemljom pokriveni podruma (Joso Ivković, Mala Bosna i dr.). NASTAMBE BUNJEVAČKI HRVATA. ZEMUNICA U NOVOM KRAJU – Odjedared najviše doseljeni bunjevački Hrvata u ovaj kraj (1687.) naseljeni su u pustare, bogate pašnjacima u atovima podesne za nomadsko odranjivanje blaga, od čega je onda živilo većina naroda. Iz tog vrimena nema zvanični podataka koliko je naroda živilo u naseljima, a koliklo u pustarama. Subatica je bila ograđena dilomice zidom a dilomice šancom, pa bi narodu koji bi tamo živio i bavio se poljodilstvom, tribalo dobrim više mista, od onog kojeg je varoš imala. Zato su se većina naši pridaka u ovom kraju najpre smistili dalje od naselja, u pustari – u ravni bez kraja. Najprija je zbrinuto blago, ali su unaprid jesapili di će napravit i kako zakrilje, makar najprostiju nastambu za čeljad, najprija za nejač. Iz oskudni pismena, po sačuvanim zemunicama, ostalo je traga da su naši stari, čim su raspakovali bućur, najprija napravili podesnu felu biovaj kraj. /Subotička Danica Kalendar za 1937.) 3 Zemunica je u zemlju ukopana ljudska nastamba (nim. Erdhütte, lat. antrum, mađ. verem) riči nam ukazuju da su od starina u zemunicama živili ljudi. vaka4, zakrilje za kratko vrime, dok nisu napravili nastambu. Za nadzor i brigu oko napasivanja josaga živili su nuz njeg, a za nastambu za duže vrime, za se i za josag, u bačkoj ravni najpodesnija je zemunica za čeljad i lagunica za josag. Ovako kontanje se temelji na nužnom napuštanju Turaka iz sridnjeg Podunavlja na kraju XVII. vika5, iz kojeg nisu otperjašili navrat-nanos. U pismenima i pripovidanju se spominje da su Turci i posli pokatkad upadali ovamo zulumćarit, da bi njim se u ravni suprostavljali sa nastambama su se učoporali. I to je jedan od razloga ušoravanja nastambi nuz krivudane ritove, koji je bilo po Bačkoj. Ukratko: Zemunica je trajna u zemlju ukopana nastamba. Naminjena je za noćivanje čeljadi, pomalo je tisna ali podesna za boravak uveče i za dana po nevrimenu, a nemoćna čeljad imadu cigurno zakrilje. U njoj je oskudno svitlo od tinjanja vatre otvorenog ognjišta ili kako drugog plemena. Liti nije vruće ko napolju, a zimi se lako zagrije s malo ogriva. Provitravala se kroz vrata i kroz budžu (sklepanu pendžericu) naspram vrata. Po lipom vrimena široka vrata su otvorena pa se za dana život odvijo isprid zemunice. 4 Od iskona bivakovanje su hasnirali putnici, koji su kao samci ili u grupama tabanali, vojnici, šporcki (ribo)lovci, planinari, alpinisti i svi drugi koji borave makar nikoliko dana dalje od svoje nastambe. Bivak su oduvik pravili od raslinja ili drugog materijala nadovat (kamena, špilja i dr.), a u novije vrime za to se hasnira oprema (šatre i sl.). Tako su i naši stari u ovom kraju oma za prvi nikoliko dana makar za nejač napravili od rašća zakrilje za noć, ali i od nevrimena – najprija od kiše. (O tom velim iz znanja stečenog u vojnoj škuli i po više dana boravka u ribolovu na obodima ritova i nuz obale rika). 5 Turci su Bačku počeli napuštat posli potpisanog mira u Sremskim Karlovcima 26. sičnja 1699. Da je bilo zulumćarenja Turaka i u Bačkoj, spominje su u predajama naroda, a o tom nam svidoče i stavovski adeti o izboru mastalundžija i staćala za svatovskei časnike. Ako su svatovi posli vinčanja srićno kući doneli mladence, u svatovima su obredno ispijali trojanice i argelu, samo bunjevački adet obrednog pijenje vina. (Posli uvođenja mláde [nevjeste] svekar je najprija nazdravio staćeli trojanicom: na jednoj taci tri čašice vina jednako velike, koju su redom ispili svekar i drugi časnici (kum, stari svat, diver pa i drugi) sa staćelom. Posli su se ispijale i argele, na jednoj taci poređane čaše vina, svaka druge veličine. Zato je staćela bio jako čeljade, pomalo i tukadžija, da u slučaju naleta Turaka mož bit vođa u obrani sačuvanja snáše, ali i dosta jak [utrven] na čaši da ga nikoliko čašica vina na strovali na zemlju.) 4 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 4 11/26/2013 7:19:22 PM Alojzije Stantić Misto zemunice – Kako izgledaje više salaša, napravljeni na mistima zemunica, vidi se da su one di god se moglo, pravljene na padinama greda nuz krivudave ritove. Prema vrimenu u ovom kraju zemunica je: – iskopavana da joj na ćoše ukoso duše najžešći vitar gornjak (sjever-sjeveroistok) na dolnjak (jug-jugozapad); – krov zemunice je nagnut prema dolu, friško je zatravljen, pa se zemunica iz daljeg jedva uočavala po niskom odžaku; – iz daljeg su se uočavale po nikoliko zemunica, a krivudanje ravni većinu ih je zakrililo od pogleda zulumćara Turaka i dotiranica i bećara u pustarama; – u zemunicu se išlo s dolnjaka, otkaleg najmanje nabija kiša i snig; – vodu su imali nadovat u dolu, pod dolom su do nje doprli posli nikoliko ašova6 kopanja, a u pustari su do vode u bunaru doprli na često i dobrim manje od desetak meteri; – voda od kiše i otopljenog sniga slivala se u do; – raslinje u dolu: prutovi vrbe, roguza, šaš, sita, se hasniralo za predmete svakodnevice (asure, kotarice, užad za svezanje trske za građu krova, opleti za ogradu zatvorenog blaga, opleti za unutrašnju oblogu stranica zemunice i dr.); – od raslinja u dolu i u pustari imali su ogriv za grijanje i kuvanje; – samo su se za krupni josag i svinje za zimovanje u gredama dola ukopavala zakrilja, lagunice; – za ovce i koze su zakrilja napravili od vrbovog opleta sa ograđenom nastrešnicom; – za pilež su zakrilje pravili od vrbinog opleta, kaki su iz nužde pravljeni još i u XX. viku. Pravljenje zemunice – Kako su napravili zemunicu? Veličina: zemunica se kopala za obitelj sa recimo 12 – 15 čeljadi velika da u njoj čeljad budu za dana radi ila i otpočivanja, u njoj prinoće, da imadu mista za stvari koje za se hasniraje svaki dan i da u njoj drže za ránu od koje će spremat ilo. Obično su iskopali jamu u metrima: 6d x 3š x 2v (oko 35-40 m³). Kopanje: kopanje samo jame u ravnom iskopu i izvlačenje zemlje napolje je poso za tri-četri čovika, za jedno (oko) dva dana. To je manje vrimena od onog kojeg su ljudi potrošili da je 6 Ašov je ovlašna mira za dubinu, a računa se o dubini od 25 cm. koliki je ašov od vrva do ušice za sapište. udese za hasniranje. Iskopana jama je polak puta do gotove zemunice7. Udešavanje: da zgotove zemunicu i udese je spolja i unutri, tribalo je radit desetak dana. Najviše vrimena je očlo udešavanje stranica i poda. Ako su se nakanili vlažne zidove (stranice) i jamu osušit vatrom, sa ogrivom: od suvaraka raslinja, trske, roguze8 i drugog rašća to su obavili za kratko vrime, umazali je mazom i posli krečom. Zemunica se posli sušila najviše vatrom iz ognjišta i od sunca kanikule. Ako su zemunicu tili udesit kao žitne jame9, tribala njim je jača vatra i više dana dotleg, dok njim se doli zemlja i strane10 nisu ocigljali. Naposlitku su jamu iznutra odgaravili, umazali mazom i krečom. Kada zemlja nije bila zdravo (jako) vlažna, kao ona koja je blizo mlake, mož bit da se nije dangubilo sa opaljivanjem zemunice, već su joj stranice oma umazali mazom i posli krečom. Pouzdan dokaz imamo da su zemunice u ze7 U gredavim i suvljim piskuljama i piskovima stranice zemunica, od uronjavanja piska unutra, ocigurali su usprsto ukopanim raspolućenim drvenim okrugljačama (tzv. Bibikina zenmunica). Zemunice u piskuljama i pisku, pa i u suvljim gredavim zemljama nije tribalo opaljivat, a vlaga se po lipom vrimenu odstranjivala luftiranjem i grijanjem vatre iz ognjišta. Tako se još i danas radi u nastambama od nabijanice. Zato o opaljivanju zemunica triba raspravljat, dalje istraživat, jel je opaljivanje rađeno po ugledu na žitne jame, pa su (možda) opaljivali samo podikoje zemunice. 8 Onda se još nije gazdovalo po dolovima, barem ne naveliko, pa zimi nisu ni pokosili svu zrilu (suvu) trsku, ali i zelena trska izmišana sa zrilom trskom dobro gori. Marija – Mara Ivković Ivandekić – Pivčarka svidoči: u tridesetim godinama XX. vika, u Ivandekićevom šoru u Đurđinu kogod je u lito zapalio rit sa zelenom trskom. Ljudi su se namučili dok je nisu najprija utrnili toliko da se ne širi, a onda sasvim utrnili. Zelene stabaljike trske mogu gorit jel u njima ima škroba, smole i šećera. 9 Vlažne stranice iskopane žitne jame nepodesne su za čuvanje žita, zato se u nju najprija ložila vatra toliko dugo dok se stranice nisu ocigljale, stvrdnile ko ciglja. Oštrom metlom od vrbovog pruća sažuljali su navaćanu gar i izbacili napolje, jamu osušili na suncu kanikule, odstranili pojaminu (sagu, vonj od izgorenog rašća). Nalik tom dala se udesit i zemunica, s tim da su posli zemunicu iznutra umazali krečom ili mazom od žute zemlje. (Ovako su iznutra udešene dvi otkrivene kruškaste žitne jame na kadgodašnjem imanju Grge Skenderović Neke u Tavankutu.). 10 Zemunica nema zidove već samo strane (? - zid ima četri mire, a jama tri), granice ili rubove iskopa. Krovina se oslanja na zemlju. Strane zemunice su široke koliko čovik zamisli, a ko oće razglabat mož i pritirat širinu u nedogled. 5 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 5 11/26/2013 7:19:23 PM Alojzije Stantić mlji iznutra bile umazane krečom: svidok Geza Mačković – Jordan u Božanovoj zemunici (Duranci, Besedeš), a krečom su držali čistim i čeljacke nastambe još i sridinom XX. vika. Ako kopanje i udešavanje jame nije prikidala kiša onda se taj poso mogo zgotovit za desetak dana. Krovina: se napravila na dvi vode, od popriko naslagani okrugljača tvrdog drveta: ritskog hrasta ili od drača, moždar javora, pa čak i od bukve11. Zemunicu su odozgor pokrili zemljom ili piskom, a slime i gredice su se ispotpačivale jačim (gušćim) stupovima zbog velikog tereta krovine. Priko gredica se naređala rastrta trska debelo barem jednog snopa (~ 50-60 cm.) centi da zemlja odozgor ne propada unutra. Na nju su nagrnili zemlju debelo oko po metera. Vrimenom se pokrovna zemlja zatravnila i još bolje sjednala s ravnom. Uvirili su se da je toliko zemlje dosta na krovini jel ni u litnjoj provali oblaka neće prokisnit. Taka zemunica iz daljeg se teško uočila. Za građu su hasnirali i dračovinu o čemu svidoči Geza Mačković – Jordan u Božanovoj zemunici, a osobno sam se uvirio o takoj građi i u zemunici Stipana Petrekanovića - Bibike u Čikeriji. Ove zemunice su manje i spadaje med novije. Ognjište su u zemunici su obziđali, a nad njim odžak iziđali cigljom ritko od valjaka. Tako su Zemunica Petrekanovića u Čikeriji ocigurali trsku da je vatra ne zapali. Ognjište je bilo kod vrata, da se dim i saga što prija izvitre, ali i da ono bude ko nika viranga koja će čuvat da u nju spolja kroz tesarska vrata dopre što manje ladnoće. Rad ognjišta i odžaka već od prvi dana su njim tribale i ciglje koj su pekli sami. Ulaz u zemunicu – U zemunicu se salazilo sa dolnjaka (juga), ukoso oko 40º, do isprid vrata na 1,5 – 2 m niže. Kako se po njoj vazdan išlo, a nije bila natkurena, po vlažnom ili smrznutom vrimenu bila bi kociljava. To su spričili s popriko ukopanim i jednu do druge naslaganim drvenim okrugljačama, napravljene kao basamage, pa je po ulazu polagano moglo sać svako čeljade. Bliže vratima u zemunicu se salazilo na nikoliko basamaga. Posli kraćeg vrimena kad su dospili izvrćat valjke i od nji peć ciglje, onda su i basamage flasterovali sičenice poslagano cigljom, pa njim je bilo cigurnije zakoracit na basamagu. Kontam po tom jel su po flasterovanim basamagama išli doli priko strmina, veći neg u zemunicama, i u do danas sačuvane podrume iskopane malo dalje od salaša (salaš Jose i Pere Ivkovića u Maloj Bosni i dr.). Zemunica Božana Vidakovića na Čikeriji 11 Kadgod je u ovom kraju rasla i bukva, a o takoj šumi sačuvan je naziv Bukvać za šumovit kraj sjeveroistočno od Subatice. Kad su za vinogradarsko-voćarsku stanicu (imanje) na Paliću vadili treset iz tresetišta, blizo rike Kireš, u njemu su našli i simena bukve. Prid ulazom, ispod natkrilja, iskopo se jarak malo širi od ulaza, približne mire na doli 200x50x50 cm. U njeg su se naslagale okrugljače, odozgor ih tesanjem izravnali, di se u jendečić slivala voda od padavina. Tako je napravljena drenaža u koju se skupila voda, koju zemlja zemlja friško upila. Vrimenom su usik flasterovali do praga dovratka. Vrata su otvarali unutra, na drugu 6 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 6 11/26/2013 7:19:23 PM Alojzije Stantić stranu od ognjišta. Sa tri strane oko zemunice iskopali su jarak u kojeg se slivala voda s krova i oticala pod dô. Ima tragova koji ukazuju da su se za ulazak u zemunicu hasnirale i listve. No, basamage su bile podesnije od listava jel su cigurnije za dicu i za čeljad necigurnog koraka. Priko listava se moralo salazit, držat se rukom za nji ili za kaku rukunicu, a i s pričaga se stopalo lako mož omaknit, zato je cigurnije ić priko basamaga i lakše nosit teret u rukama. Približno je tako izgledala prva zemunica koju su napravili za kratko vrime. Imali su se di sklonit i prinoćit, a onda su se latili da urede i misto oko nje. Vrimenom su zemunice pravili veće, s više komocije, za obitelj s više čeljadi. Udešavanje zemunice iznutra – Ako su oma posli kopanja zemunicu iznutra ocigljali, a da ne zaudara na sagu čađe i da se od nje ne ugarave, umazali su je mazom od žute zemlje u kojeg su umišali sina ili dlaka od krupnog josaga, a najbolje su čekinje svinja, onda se maz od dodira i žuljanja ne mrvi. Mistimice u stranice zemunice ukopali su jamice kao police za ostavljanje sitneža. Da strane lipče izgledaje i da ji sačuvaje od žuljanja umazali su ih krečom. Iznutra mazanje zemunice krečom spominju: Besedeš, Duranci, Geza Mačković Jordan. Vrata kroz koja se iđe u zemunicu bila su od tesani ragastova (okvira), a krila vrata od dasaka s tri jednako raspoređene baskije (daske, ojačanje popriko). Vrata su se zatvatrala skakavcom (prosta brava). Ovaka najprostija vrata bila su viđena i u najstarijim stajama napravljenim u vrime kad su počeli pravit salaše (salaši Tomice Vojnić Mijatov, Kate Stantić i dr.). Oma nuz ulaz u ćoši ilo je ognjište, a krilo vrata se otvaralo na drugu stranu od njeg. Ognjište su s tri strane obziđali i suzili u odžak, koji je malo natkurio pokrov ili krov zemunice, posli i putrije. Ognjište blizo vrata je po ladnom vrimenu kod ulaza bio viranga za toplotu, a liti je iz njeg vrućina friško izvitrila, zemunica se luftirala i tako pričilo širenje vlage. Kad su ognjište čistili od gari trunili su blizo vrata, baš kao i s ogrivom kad su ga unosili. Na drugom kraju od vrata razmistili su mista za ležaje i po sridini sklepan astal, a za sidenje su hasnirali većinom stočiće12, mož bit i klupe. Rad oskiudnog mista najviše su hasnirali stočiće, a vrimenom možda i šamedle. Ako smetaju niske stočiće mogu časkom smistit po volji ili jedan na dugog ukraj, di neće zauzimat tušta mista, a ako su na smetnji. Stočiće13 i šamedle imali su salašari u starim salašima već u sridini XIX. vika, a po tom mož nagađat da ih je bilo i u zemunicama, makar u kasnijim vrimenima, jel su šamedle starovinska tišljerska porteka (roba) na panonskim hetijama i vašarima. Na stranice zemunice oko ognjišta metnili su police za sude u kojima su spremali i ili (jeli) skuvanu ranu. Po stranicama i u gredicama, pa i stupovima na više mista su uglavljeni drveni čepovi o koje su višali kojekake sitnije stvari koje su često hasnirali. Na drugom kraju od ognjišta bili su sklepani kreveti, obično jedan nad drugim, sa posteljom i uzgljancom napunjenom vunom, a pokrivala su bile tkane vunene, perjave ponjavice i čojane kabanice. 12 Još i sridinom XX. vika salašima pa i kućama mogli su se vidit astalići s niskim nogama oko koji se sidilo, obično u avliji, na stočićima sa tri ili četri noge. Liti se za takim astalićom ila (jela) mala užna ili su za njim zasili muškarci za kartanje. Za astalićom su vazdan ila i mala dica koju su učilt tstl dok se nisu naučili ptistojno ist. 13 Stočić je nisko sidalo na četri noge sa sidalom na četri ćoše ili na tri noge sa okruglim sidalom, koje su salašari sami pravili od dračovine. Za sidenje nije baš nije udoban, sidalo mu je manje neg u stocu, podesan je za hasniranje na malom mistu. Lako ga sklonit ili prinet na drugo misto. Bilo ga u stajama, liti prid kućom, u ambetušu, sobi, pododžaku. Kad su mu s pridnje strane po srid širine sidala utukli komad debljeg pleva ili iskovanog tankog gvožđa, o njeg su ručno mrvili kuruze podigdi i u obaškoj priliki (kad je tribalo izmrvit malo klipova) još i u sidini XX. vika. Od pozne jeseni do prolića u sobi je bio najpodesnije sidalo za parenje noga u vrućoj vodi u šavolju prid spavanje. Još i danas ga (2010.) poljodilci hasniraje ko sidalo za mužu ili izmuzivanje krava posli mašinske muže. Okrugli stočići na tri noge su bila sidala šustera oko astalića i papučoša oko mijolja (radni panj papučoša). Šamedle su većinom hasnirali ko sidaljku za otpočivanje sa ručnim radom ili u divanu s skomšijama, a žene iz naselja najviše za sidanje na sokaku. Šamedla se lako nosila s mista na misto. 7 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 7 11/26/2013 7:19:23 PM Alojzije Stantić Na podesnom mistu, u jednoj od ćoša je najčešće bio i stan i vreteno, a možda i prešlica. Sve šta njim je tribalo za odivanje i pokrivanje naštrikali su ili istkali sami. Med stočarima je bilo dosta vične čeljadi koji su znali učinit (uštavit) kožu i od nje pravit odiću, obuću – kožuve, pršnjake, ćakšire, opaklije, opanke i koješta drugo za život u pustari. Naši stari koji su iz starog kraja, većina iz Hercegovine oko Neretve i njezini pritoka, s na daleko poznatim ritovima oko Opuzena, ušća Bune i Bregave u Neretvu, Deranskog jezera i dr., znali su za čeg i kako izhasnirat barsko rašće14. To šta su naučili časkom su izhasnirali u novom kraju. Ko spritni rogozari iz rašća su ispleli asure, a od site i rogoze kojekake kotarice i dr. Moždar su za spavanje u zemunici doli prostrli asure, na nji ovčije kožice, a pokrivali se vune- nom ponjavicom ili ovčijim kožicama. Ko je za koješta hasniro vunu taj je znao i vunovlačenje, pa su od vune pravili i čoju više debljina, a od nje kojekake kabanice koje ne mogu prokisnit. Od debljeg filca su pravili i ponjavice na kojima mož spavat na vlažnoj, pa i mokroj zemlji pod vedrim nebom i sl. Dok su tabanali u ovaj kraj cigurno su usput i spavali i tako se pokrivali, a take su kabanice hasnirali i guljaši i čobani iz novijeg vrimena, osobito u već spominjanom velikom atu do oko 1924. Biće da su u zemunici tako noćivali dok nisu sklepali drvenice, kad su ležaj podigli malo od zemlje l napravili lakša pokivala.. U to vrime ko i dobrim posli oskudno su se ranili, a osnovna rana njim je bio kruv, mliko i koješta šta su napravili od njeg. Kruv i podikoju drugu ránu su pekli pod cripuljom, liti napolju prid zemunicom a kad je zaladilo onda na banku ognjišta. Ranu su kuvali u ćupovima na ognjištu, ili na žeravi na banku pa i u kastronama i ćupovima na sadžaku prid kućom u zkrilju od vitra. Čini se da su meso za duže čuvanje pravili od zaklani ovaca koje su osušili na dimu. Tako su u starom kraju naši starii pravili pastrmu (na polak uzduž rasičena i upušena ovca), kako u podikojim okolnim zemljama zovu zaklanu i tako ovcu spremljenu za ili. Pastrmu su ili prisnu ili je skuvali. Još i danas čobani u brdskim krajovima tako prave i idu pastrmu. Meso su ili i od zaklane živine, najčešće od prinudnog klanja jaganjaca i šilježadi. Mož nagađat da su friško počeli i odranjivat kojekako zelje iz simena kojeg su doneli ili su ga zapatili ode. Za tako spremanje rane znamo iz pripovidanja i primera, jel su se još i u prvoj polovici XX. vika guljaši i čobani tako kostirali kad su bili danjom noćom s josagom na paši u atu. 14 Kao dite zimi sam na salašu pomago didi i baći plest rogozu i svrtit slamu u pletenicu za oplet kojekaki kotarica. Od rogoze su pleli kotarce, saćure, lubure, asure, podikome pletenice za vezanje posnopice za novu ili krpljenje stare trščare. Kore vrbe smo ogulili s mladi izdanaka, iskajišane osušili na suncu i hasnirali za stezanje slamavi pletenica u oplete kojekaki kotarica, kašićnjake i druge sitne predmete. Tim su se umijećem dičili još i naši očevi, a isušivanje dolova i napridovanje civilizacije zatomili su i znanje o gazdovanju i hasniranju ritova. (U Subatici nisam uspio nać ni jednog majstiora roguzara (2010.), iako ih je još u drugoj polovici prošlog vika bilo nikoliko. Henteši hasnifrali saćure, a i asure i kojekake kotarce i sl. koje su se prodavale.) U zemunicama su spavali na više feli ležaja. Prvi i najprostiji su bili ležaji od kožica i vuneni tkani ponjavica, na čojanim kabanicama, a posli nikoliko dana I na asuarama, priko koji su prostrli ovčije kožice. Pokrivali su se tkanim vunenim ponjavicama ili ovčijim kožicama. Od debljeg filca pravili su i ponjavice na kojima mož spavat na vlažnoj, pa i mokroj zemlji pod vedrim nebom. Onda su čeljad s čobanlukom znali i za vunovlačenje, pa se od vune pravio i filc, u više debljina, a od nje i kabanice koje ne mogu prokisnit. Dok su tabanali u ovaj kraj cigurno su Zemunica je uveče bila najviše osvitljena plamenom iz ognjišta, a kad u ognjištu nije gorila vatra za svitlo su hasnirali lojanicu. Vrimenom su zemunice postajale veće, s više komocije za obitelj s više čeljadi. U uređenoj i ukopanoj zemunici čeljad su lakše podnela žegu kanikule i ciču zimu, jel je u njoj daleko manja razlika izmed najveće vrućine u kanikuli i ladnoće u ciči zimi. Život u zemunici – Život u napravljenoj zemunici moro je počet od tog kako će je iznutra uredit i u njoj zaživit: di će i na čemu spavat i š čim se pokrivat, šta će ist, di i na čemu spremat ranu. Nagađamo kako su to uradili jel su nam o tom ostali po niki primeri još i u XX. viku, od čobana, guljaša (govedara/dnjom). 8 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 8 11/26/2013 7:19:23 PM Alojzije Stantić usput i spavali i tako se pokrivali, a take su kabanice hasnirali za spavanje pod vedrim nebom i guljaši i čobani iz novijeg vrimena do oko 1924. godine15. I u zemunici su tako noćivali dok nisu sklepali drvenice (ležaje). Po ladnijem vrimenu čeljad su se komšijala u zemunici, muškarci su se većinom poređali oko ognjišta i divanili nuz gledanje u sigru plamenova vatre. Nije ostalo nikaki tragova ni spomena da su naši stari ode za nastambu hasnirali bunju, zakriljee od nevrimena, za koju su znali u njevom starom kraju, di su je pravili od suhozida kamenom. U Hercegovini di nije bilo kamena bunje su pravili od vrbovog pletera, kojeg su spolja i iznutra umazali blatom. Take su bunje pravili vinogradari u slivu Neretve i njezini pritoka još i u XX. viku. Naši stari su bunje od pletera sačuvali još i sridinom XX. vika ko male kućice za kera16. Slika bunje na Braču i kerećije bunje u salašu Vojnić-Mijatov = 2 kom. Spremanje ráne i ilo u zemunici – Dok nisu uredili ognjište i iziđali odžak u zemunici, ránili su se skrono ponajprija sa onim šta su doneli sira i suvog mesa i spremili od muže blaga. Po datim prilikama dok se nisu smistili za stalno, nije njim doticalo za dana imat po tri obroka, najviše rad nesređenog mista i zuzetosti judi. Kad su se komotnije smistili i ranili se sa tri obroka ručak i večeru su opravili sa mlikom i sirom i ranom koja njim se dodaje, a užnu su obogatili čorbom i katkad mesom od josaga odranjenog za klanje ili su ga morali prinudno zaklat. Do nesređenog ognjišta ranu su spremali po suvom 15 Godine 1924, je zatvorena državna granica izmed Jugoslavije i Madžarske. Iako je ona povučena posli Versajske mirovne konferencije (28. VI. 1919.) guljašima i čobanima bilo je dopušteno ( šteta da propadne sočna paša ) napasivanje josaga u spominjanom Velikom atu i s madžarske strane, a dotleg su i razgraničili vlasnike zemalja i vinograda. Optanti su u zaminu za njevu zemljiu u Madžarskoj dobili toliko zemlje u Jugoslaviji. 16 Take je i moj pradida ostavio za sobom na salašu: ispleo je od vrbovog pletera kućicu, spolja i iznutra je umazo blatom, odozgor pokrio na jednu vodu trskom. Ova bunja je sačuvana u našem salašu dok ga nisu srušili 1959. godine. Naši stari su i posli drugačije napravljene kerećije kućice zvali bunja. Takim opletom su ograđivani ambetuš, ambar i ketrence, vrimenu napolju na sadžaku17 i pod cripuljom. Na bank uređenog ognjišta zemunice rána se pekla pod cripuljom, a kuvala na sadžaku u kastroni ili loncu od salivanca i u ćupovima, a po lipom vrimenu i u avliji. Cripulja se hasnirala još oko Prvog svickog rata, a više su salašarski reduša na sadžaku i u kastroni kuvale ranu još i sridinom XX. vika (moja majka i mater i dr.). Ovaki sudi, osim ritki cripulja, ima sačuvani još i danas (2002. g.) u dosta i sakupljača narodnog blaga i podikojim alašima. Naspram tog kako su živili ili (jeli) su ranu koju su odranili. Od žita ili od suražice pekli su kruv i drugo tisto pod cripuljom. Za užnu su najčešće kuvali čorbastu ranu s debelim rizancima i zelenišom kojeg su odranili i vrimenom ga dogatili: krumpir, gra, kupus, čičoku, mak, rokvu, crn i bili luk, paradičku, grašak (u zrnu i šećerac), maune, papriku, krastavce, bunevu (tikvice) kerelabu, ciklu, špinot, šošku, peršin, šargaripu, poštrenjak, u proliće zelenu salatu, rokvicu posli rokvui sl. Taj su zeleniš odranjivali još sridinom XIX. vika. Zelenišu triba dodat i bostan; dinje i lubenice. Liti su spremali kuvane i purene (pečene) mlade kuruze, a zimi kuvane kuruze u zrnu i pečenu bundevu. Onda sime za zeleniš nisu prodavali u dućanima, već su ga kupovali na pecama ili su ga sami odranili i med sobom se ispomagali. Ova se rána ila u svim većim domazlucima, osobito u obiteljskim zagrugama. Toj rani triba dodata i tušta voća kojeg su odranjivali oko ograda salaša i u ludini, a još iše u vinogradu, kojeg je imo skoro svaski beći domazluk. Zatro su salašai volili pit vino i rakiju, s njima dočeliat goste, jel u njima nisiu oskudivbalio. Po pripovadanju starije čeljadi najviše su ili (jeli) ranu, kaku su ili (jeli) i njevi stari, s malo mesa i s tušta zeleniša i tista (nasuvo, tarana) kojeg su kuvali i pekli. Dok su se bavaili nomadskim odranjivanjem josaga ili (jeli) su dosta ovčijeg, a manje krmskog mesa, još manje od pileža kojeg su odranjivali dobrim manje neg posli na ledini u salašu. 17 Sadžak i cripulju su hasnirali čobani i guljaši na paši u dalekim atovima, di su i noćivali, pa su i ranu spremali kuvali i pekli kruv i meso. Naši stari nisu hasnirali sač, iako su ga hasnirali Turci na Balkanu. 9 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 9 11/26/2013 7:19:24 PM Alojzije Stantić Ručak (doručak), malu užnu i večeru najčešće su otpravili s mlikom (kuvano mliko vruće ili ladno, kiselna, skorupača), s više feli sirova (pućiji, riđe podliven, zimi tučen), a možda i trajniji ovičiji sir kojeg su vrimenom pristali pravit kad su se okanili nomadskog odranjivanja blaga, osobito ovaca. Iz pripovidanja i po niki adeta zna se da su u oko početka XIX. vika počeli odranjivat više svinja, pa su od nji pušili meso i slaninu. Iako su u starom kraju ko stočari znali za pastrmu, čini se da je ode nisu sušili i pušili, jel se ne spominje. Pastrma se ila prisna, s kruvom i kakim prilogom, a mogla se i kuvat. Još i danas (2008.) čobani u brdskim krajovima prave i idu pastrmu. Meso su katkad ili (jeli) i od prinudno zaklani šilježadi i ovaca, a i od šilježadi škopaca. U drugoj poloovici XIX. vika vlast je počela pravit reda i oko lova divije živine, pa je u Subatici 24. kolovoza 1873. osnovano lovasko društvo Dijana . Od onda su i lovasi nadzirali dopušten lov i borili se protiv krivolova(ca). Dotleg su i salašari vaćali, kradom lovili, na vigov najviše droplje, srne i zecove, a u dolovima su vaćali ribu u vrčke. U kanikuli su u čistacima dolova, iz čunja dvoparoškim vilama, nabadali i šarane, pa su podikoji ránu dopunili i mesom uvaćene divije živine18. Drugi o zemunicama – * Geza Mačković - Jordan iz Čikerije (rođ. 1919.) sića se na tzv. Božanovu zemunicu, iz kraja trideseti godina prošlog vika, ukopana na gredi velikog gazdaluka obitelji Barnabe Vidakovića - Božana, prid velikim čikerijanskim šorom. U njoj je još u tridesetim/četrdesetim godinama XX. vika, pod kirijom živio i bavio se šusterajom niki Ivan 18 Moji dide su mi često pripovidali kako su ko čavrgani na vigov kradom vaćali najviše droplje i zecove, a zimi njim se posrićilo kad je debo snig pokrio ravan, pa jerebice, facani, srne i dr. nisu mogli doprt do ráne, dolazili su u guvno s onu stranu ograde di su ili sino, a tice tribile zrna iz sina, zobne slame i vlaća muvarike. Dida Ilija mi pokazo i misto di je često vaćo droplje i kako se sakrivo da ga ne uvate tolaši. U kanikuli stajeće i sporotekuće vode u dolovima su se zagrijale, blizo 30ºC, a kako se zagrijavala voda tako se u njoj smanjivo kisik. Onda većina riba oskudiva u kisiku, pa miruju u tzv. litnjem snu. Šaranske ribe (šarani, karaši i dr.) mogu uzimat kisik i iz ajera, učoporje se hamade jedan nuz drugog i ustima iz ajera uzimaje kisik. Kad se tako učoporaje manje su oprezni i onda njim se u čunju mož prišunjat i nabost ribu dvoparoškim vilama (onda ostima) na dugačkom sapištu. kojeg su Čikerijanci znali pod imenom “Šuco”. Geza je kod “Šuce” katkad svraćo na divan pa je virno opiso zemunicu iznutra. Rpa piskulje zavaljene zemunice i danas (2013.) se vidi kad se iz varoši iđe u Čikeriju, posli puta za Rakić kraj, a prija Kurvanskog kraja, na velikoj gredi s live strane puta. Geza je pokazo to misto. Nje se sića iz mladosti, još i dobrim posli Drugog svickog rata. Iznutra je oko 4x3 m., visoka oko 1,80 m. i pokrivena trskom. Grede su od dračovi okrugljača, a da se pisak ne sronjava u zemunicu, odozgor i zidovi sa strane ocigurani su na gusto ukopanim dračovim okrugljačama koje su obložene trskom, odozgor pokrivene piskom koji se vrimenom zatravnio. Zemunica je flasterovana cigljom. U nju se salazilo na 4-5 basamaga. Kod vrata u ćoši je ognjište-šporelj sa iziđanim odžakom. Ne jedared je Geza, po njegovom divanu, užno u toj zemunici pa se sića da se kuvalo u zemljavim loncima na banku, a koješta se i peklo pod cripuljom. Ognjište u zemunici i odžak nad zemunicom bili su umazani mazom (blatom) i krečom. * Đula Rakić (1923.) i Geza Mačković se sićaje još jedne zemunice u tom kraju. Od “Božanove” zemunice malo dalje na početku puta za Mirgeš, danas voćnjaka Peščare, s live strane bila je zemunica u kojoj je živio Bruno Rudić s obiteljom. Iz nje su se odselili oko početka šezdeseti godina XX. vika, a na mistu zemunice napravljena je kuća. I ta zemunica je bila nalik Božanovoj zemunici. * Malo dalje od ovog mista di je kadgod bila zemunica danas je vinski podrum Stipana Petrekanovića – Bibike. On mi je prino kazivanje svog pradide koji je tvrdio da je to bila njeva zemunica napravljena prija podrug vika, a da su je posli udesili u podrum za vino. Tu zemunicu Bibika hasnira još i danas (2006.) kao podrum za vino. Ova, zemunica-podrum napravljena je u pisku, s krovom od dračovi okrugljača, a i stranice su obložene u pisak ukopanim dračovim okrugljačama. Po njoj se mož vidit kako su se kadgod pravile zemunice u pisku ili u piskulji i kako triba ocigurati stranice da se u zemunicu ne sroni pisak. Na ovu zemunicu, odozgor nagrnut je pisak, a kako bi građa krova izdržala taj teret grede su po sridi na dva mista potpačene s dračovim okrugljačama-stupovima. Građa je 10 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 10 11/26/2013 7:19:24 PM Alojzije Stantić dozgor pokrivena piskom koji se vrimenom zatravnio. Kadgod se u nju salazilo priko basamaga, a sad se u nju iđe priko listava. To se vidi iz slike i crteža. * Zemunice u Rusiji, u Sibiru, opiso je Ivan-Janika Moravčić iz Subotice (1921.). Ivan je za vrime Drugog svickog rata kao madžarski vojnik pao 1941. u rusko zarobljeništvo u kojem je naposlitku, u zimu 1943. dospio u logor blizo grada Gorki (danas Nižnji Novgorod), kod varošice Đeržinsk u selo Tira19. Logor njim je bio nadomak velike vodnjikave naslage torfe (treseta), otkaleg su je vadili po lipom vrimenu, tovarili u vagone i odneli. Blizo doljače na visoravni piska bilo je 16 baraka, koje su bile ukopane u pisak kao zemunice. U zemunicu ih je stalo devedesetak zarobljenika. Spavali su u sklepanim krevetima jedan nad drugim, a sridinom su bili astali i staza. S jedne i druge strane sridinom bile su gvozdene peći u koje su ložili osušene panjove breza izvađeni iz torfe. Da se pisak ne uronajava strane su obložene od otesani drva, a odozgor je pokrivena s blago uvijenim krovom od greda. Grede su bile poslagane jedna do druge, a na nji je spolja nagrnit pisak. Zemunica je iznutra bila visoka oko 2 m., ulaz je bio s pridnje strane, s dolnjaka, priko basamaga široki ko vrata zemunica, a dugačak 7-8 m nadoli do praga. Čak i u obilnim kišama drenaža u pisku ispod drveni basama19 Zarobljenici bili obučeni u madžarsku vojnu, za oštru zimu nepodesnu uniformu teško su durali tabananje po ciči zimi, od gencije (kolodvora) do logora. Zato su poniki od nji putom iznemogli pali i ostali zauvik smrznuti u snižnoj pustoši. Kolona se rad iznemogli nije zaustavljala. Ruski vojnici koji su vodili zuarobljenike bili su podesno obučeni za taku zimu: na glavi njim je šepica obloženom vunom s kojom su mogli pokrit glavu, osim očivi, nosa i usta. Imali su v atirane bluze sa vatiranim čakširama, obuveni u valjenke (čojane čizme na cipelama), pa njim je šinjel bio takoreć za ukras. Tako obučenom vojniku zima od -30ºC i niža ne mož naudit. Taj marš do logora izdurali su samo žilavi i zdravi ljudi zarobljenici.) S Janikom je bio i Đurđinar Tuna (Antun) Stantić – Rudikin, kojem su noge promrzle, da su mu otpali prsti s nogivi. On je priživio pošast i vratio se. Dok su išli od gencije u Tiru, Tunin brat od strica Joso StantićRudikin je iznemogo putom i pao. Vranje ga jedno vrime vundaro sa sobom i nadomak logora mu je na rukama Joso umro, ostavio ga u snigu – zauvik. Po ciči zimi mrce nisu saranjivali, već su ji slagali jedan na drugog u rpu, ko drva, i kad je okopnilo onda su ji zavalili (saranili) u veliku jamu. ga upila je vodu. Zemunice su se luftirale kroz otvorena vrata i krozo dvi pendžerice u krovu kod drugog zabata. Zime su bile zdravo oštre, šacuju i na ispod -30ºC. Bilo je slučaja da se podiko od zarobljenika nije vratio u baraku, kad je na njeg došo red da iđe donet ogriv, panjova. Oskudno obučen i zbog jake zime, osto je napolju, smrzo se. Sića se Janika da ih je u baraku došlo izmed 90-96 čeljadi, a kad su pošli kući, posli godinu dana, priživilo ih je samo 24. Dok je trajala zima u logoru nije bilo stražara, jel je bio u pustoši, u ravni bez kraja. * Kornelija Minichreiter, iz Instituta za arheologiju Zagreb, u svom znanstvenom radu: Radna zemunica 291 u naselju starčevačke kulture na Galovu u Slavonskom Brodu (Izvorni znanstveni rad, Prapovijesna arheologija, UDK/UDC 9034.(497.5 Sl. Brod) 634 2008.) opisala je arheološka istraživanja, u 2007. g., o radnim i stambenim zemunicama iz ranoneolitičkog naselja na Galovu u Slavonskom Brodu. Od onda, a možda i od prija, pa do početka 20. vika ljudima je zemunica bila pouzdana napravljena nastamba na takom mistu di se mogla iskopat. * Zna se da su zemunice u sridnjem dilu Europe bile i prija 7000 g. Od onda i sve do XX. vika zemunice su se hasnirale za nastambu i u našem kraju. Zemunice u subatičkom ataru spominju: Flatt Endre (1860. purgermajstor Subatice), Iványi István 20, Petar Pekić, Ivan Antunović, Mijo Mandić, Ive Prćić, Tormásy Gábor, Ante Sekulić, Harkai Imre, da je narod za vrime turske uprave u subatičkom ataru, živio i u zemunicama, a bilo ih je i u XVIII. viku, pa i dobrim posli. Jednu zemunicu po izgledu spominje Bela Duranci21. I njegov opis popunjava do sad poznata saznanja o zemunicama i životu u njima. 20 Carski general Marsigli bio je 1690. duže vrime u Subatici i opiso je svoja zapažanja, iskustva, pa med ostalim spominje da je narod (većinom Bunjevci, prim. A. S.) u pustarama živio ukopan u zemlju (zemunice). Od ovakog načina života carski dvorski vojni savjet uspio ih je odvići početkom XVIII. vika. (Ivanyi I., Szabadka I. 76-77.) 21 Bela Duranci, Vojvodina, bogatstvo različitosti, str. 37/38 - Kulturno-istorijsko društvo PČESA Novi Sad 2002. 11 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 11 11/26/2013 7:19:24 PM Alojzije Stantić Zemunica je u pustarama prva nastamba bački bunjevački Hrvata, posli velike selidbe 1687., a opisali su je još i Beszédes Valéria. Ona je u đurđinskoj pustari našla ostatke jednodilni zemunica i lagunica koje su bile pokrivene zemljom, a u svemu drugom su bile kako su ode opisane zemunice bunjevački Hrvata22. Opis zemunice je moje istraživanje kroz više godina i obilazak sačuvani zemunica, a i žitni jama koje su mi pomogle da opišem kako su zemunice izgledale spolja i iznutra. Zemunica za domaću živinu. Lagunica – Za josag: konje, marvu i svinje pravile su se obaške zemunice. I one su bile ukopane u gredu zemlje, na mistu di se spušta u doljaču, ali pliće, a sprida su bile proširene i pokrivene dvovodnim trščanim krovom. U ovake zemunice sklanjo se josag da ne pokisne i zaladne na jakoj zimi23. U njima su bile jasle otkaleg su se ranili zrnatom ranom i pićom. Ovake lagunice salašari su imali još i početkom XX. vika, a podikoja zapuštena sačuvana je čak i do posli Drugog svickog rata24. U visokoj gredi đurđinske Purgle bila je i Jaramazovićeva lagunica, koju mi opoiso Veco (1924.). Nuz ovu lagunicu iskopan je bunar i nuz njeg namišćen alov kopan iz debla jablana. Salaš Jaramazovićevi je bio dobrim dalje, pa da ne tiraje marvu tamo-vamo, za nju su ukopali i vatrom opalili stranice25 u visokoj gredi i napravili staju-volaricu - lagunicu s ovećim korlatom26. Marva je imala jeptino napravljeno i ci22 Beszédes, Valéria - Emberek és otthonok, Életjel 1994. (str 118-121). 23 Ako je stegla zima a da josag ne zaladne u lagunici onda su pridnji dio prigradili uvis nalik na zid naslaganim đubretom (stajnjakom), sa otvorom za ulaz. Tako smo i mi na salašu u korlatu od kuružne ili od naslaganog đubreta napravili zid, odozgor pokrili priko okrugljača naslaganom juružnom i tamo držali marvu zakojju nije bilo mista u volarici. Tako rade još i danas podikoji salašari. 24 Početkom osamdeseti godina XX. vika na salašima đurđinske pustare viđene su ovake staje. (Beszédes, Valéria - Emberek és otthonok, Életjel - 1994. str. 118-121). 25 Nisu svi opaljivali stranice. Podiko ji je umazom mazom s kojim se iso tako dobro čuvaje od mrvljenja zemlje. Maz izgleda lipče, al ga pokatkad tribalo popravljat tamo di je od suvišne vlage spao doli ili su ga bilo čim zagrebali. 26 Marva voli bit na suncu, a voli i kisnit, iako bi se imala di sklonit. U kanikuli, pa još u srid podna, mož Anta na Kapunji gurno zakrilje od nevrimena, a bila je zatvorena blizo paše. Nuz jednu od stranica lagunice bile su namišćene jasle. Tamo di nije bilo jasala, nuz zid je iskopan uzak i oko po metera dubok opkop, jarak koji je marvu držo dalje od stranica i čuvo da ih marva rogovima ne izgrebe. Od ditinjstva se Veco Jaramazović sića i lagunice u Đurđinu na salašu Jose Tumbasa Loketića, koja je postojala još sridinom devedeseti godina prošlog vika. Bila je ukopana u gredi dola, ograđena korlatom za marvu u Đurđinu blizo Purgle kod Mukićeve škule. U korlat su spratili marvu posli paše, a ako je naišla kiša ili ako se koje goveče tilo sklonit ono je ušlo u ukopanu lagunicu koja je u kanikuli bila ugodno ladna. Ovce se nisu držale u lagunicama. Za nji su napravili s tri strane trskom ograđene i pokrivene šupe s korlatom blizo zemunice. Ima di se za josag pravila šupa od drveni okrugljača ograđena korlatom. A pokrivala se trskom. Većinom su stranice šupe ogradili trskom, a da je živina na ošteti i izađe napolje, trska se iznutra opkopavala jarkom dubokim oko dva ašova. Putrija - Putrija27 je čeljacka nastamba, karika u lancu kako se od zemunice došlo do salaša. vidit marvu da leži i priživa na jakom suncu. Viđo sam marvu kad je liti na provali oblaka mirno stala i podnosila padanje kiše ko iz kabla. Zato čordaši nisu sklanjali marvu sa čorde ako je natrčo pljusak 27 Na mistu današnje kasarne u varoši, na Halaškom putu priko puta od Čivuckog groblja, za kasarnom, 12 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 12 11/26/2013 7:19:24 PM Alojzije Stantić Vrimenom su tu i tamo zemunice počeli malko izdizat od zemlje, tako da su okolo saziđali zidić s nikoliko redi cigalja ili valjaka. Nastambu koja je dilom bila ukopana u zemlju, a dilom je bila na zemlji, ode su zvali putrija, ona je u zemlju ukopana oko podrug metera, a u jami je udešena kao u zemenuci. U putriji su jamu odozgor pokrili na drvene vinčanice učvršćenim rogovima, nji sridinom potpačili na više mista, med sobom ih sastavili pajantama i ukoso žiokama, pokrili ih trskom na dvi vode28. Posnopicu su za rogove i pajante svezali pletenicama od rogoze ili dračovom likom29, a da njim kiša ne ovlaži zidiće strijom su ih natkurili (nadvisili) za oko po metera. Zabate su napravili od trske, s obadvi strane ih umazali blatom ili ih iziđali od valjaka ili cigalja. U pročelju su umistili vrata, ragasto od otesani drveni okrugljača, a krilo vrata napravili od dasaka. U začeljni zabat su umetnili caklo, uokvireno u drven ram i kroz tu pendžericu se makar i oskudno vidilo u zemunici. U putrijama je bilo više komocije od one u zemunicama, pa su nuz čeljacku odaju počeli pravit i staje za domaću živinu, ali s obaškim ulazom, s druge strane od ulaza u čeljacku odaju30. Poticaji za pravljenje salaša - Tribalo je više od dva vika dok Bunjevci nisu napuštali zemunice odavno je bila kolonija Cigana čergara. Zato su ovom kraju nadili ime Putri. Kad je sedamdeseti godina XIX. vika na mistu ranijeg rasadnika napravljena pešadijska kasarna, njoj su dali nadimak putri. Na geografskoj karti madžarske vojske iz vrimena II. svickog rata 1943. g. ova kasarna ja označena kao Putri kasarna. 28 Po cilom svitu kadgod su ljudi sebi pravili nastambe od materijala i rašća iz tog kraja. Tako u kraju di nema trske krov su pokrivali kojekakim travama, a po Evropi najčešće slamom žitarica ili kojekakim travama, kao na priliku kake su kadgod pravili ilice, stare klijeti po vinogradima u kontinentalnom dilu Hrvatske, Slovenije. 29 Na ruševnim salašima starijim i više od podrug vika na staroj striji posnopica trščane strije svezana je za rogove i žioke dugačkim roguznim pletenicama, digdi i strukovima like. Veziva od rašća u striji zaklonjena od sunca i vlage trajala su koliko i strija. Na našem salašu u Đurđinu znamo da je u njemu čukundida Ilija živio oko 1820. jel je moj pradida Nikola u njemu rođen 1840., a spominjo je mom didi Iliji brist, koji se od Kapunje vidio kao putokaz velikog Stantićevog šoru u Đurđinu. 30 Beszédes, Valéria - Emberek és otthonok, Életjel 1994. (str 118-121). u pustarama Bačke, a to se trevilo kad su najprija počeli pravit salaše, a salašari dobrim posli i kuće u naselju. Ko i u drugim krajovima, tako je i u subatičkom ataru najpreg bio spor razvojni put bunjevački nastambi od zemunice do salaša, naspram tog koliko su salašari gospodarski jačali. Iako do sad u pismenima nema spominjanja kad su počeli pravit salaše, o tom sam naišo na pouzdan trag. Usliko sam, a napravljen je i arhitekonski crtež, o salašu s dvi čeljacke sobe, kućom, pododžakom i spoljašnjom kujnom, za kojeg se zna da je postojo u prvoj desetini godina XIX. vika. Po tom kako je nabijen to je najprostiji oblik salaša, sa dvi čeljacke sobe i pododžakom, brez kujne i ambetuša, nalikovo je komotnijem unutrašnjem izgledu zemunice, sa temeljnim zidovima nabijenim u zemlju. U Opustaseru (Ópusztaszer) u Madžarskoj su napravili pokaz panonski starovinski čeljacki nastambi, po ugledu na koje su napravljeni i panonski salaši. Većina su napravljeni kao dugačke čeljacke zgrade, podikoje kako su izgledale na početku XVII. vika. Zajedničko njim je da su u osnovi iz tri dila, s dvi čeljacke sobe i u sridini sa pododžakom. Spolja je ambetuš s kujnom na jednom kraju, a špajcom na drugom kraju te odaje. Salaši bunjevački Hrvata, pa i drugi naroda iz njevog okruženja u osnovi su nalik čeljackim nastambama iz Opustasera, samo su manji, ali u osnovi i po funkciji zdravo nalik jedni drugima. Posli zemunice napravljeni salaši su početni oblik u mozaiku razvoja čeljacke nastambe od zemunice do salaša. Salaše spominju u pismenima u XVIII. viku, a većinom su ih počeli pravit u XIX. viku, najviše bliže kraju tog vika. Kake god da su njim izgledale čeljacke nastambe kod Bunjevaca su staje uvik bile obaško, dalje od čeljacki odaja. 13 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 13 11/26/2013 7:19:24 PM Tlocrt salaša Alojzije Stantić 14 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 14 11/26/2013 7:19:24 PM Alojzije Stantić II. dio Salaš, gospodarski domazluk Kad je kogod, od prija dva-tri vika do danas, prvi put zakoracio u ravan Bačke, osobito u subatički atar, putom su mu mistimice zaparale oči (izazvale znatiželju) učoporane zgrade okružene sjednanim drvima. Kad su te zgrade dobrim dalje od puta, često njim se podigdi spolja u bujnom zelenišu nazire krov kroz drva, digdi kroz šumnjak viri krajičak bili zidova el vr izvučenog đermaca povr šumnjaka. Neupućen zabadavad proba odgonitit šta je sakriveno u njegovom vidiku. To vidi spolja. Kad priđe bliže znatiželju mu još više zagolica nesvakidašnja buka, mišanje zvukova kojima se domaća živina (životinje) javlja. Kad se raspito kod upućenog šta je vidio el čuo, dozno je da je vidio salašarski domazluk (domaćinstvo) i čuo u njemu šareniš glasova domaće živine. Za početak je dozno samo toliko. Raspredanje o pojmu salaš – Rič salaš je izvedena od višeznačne madžarske riči szállás u kojoj se značenja odnose na salašarski domazluk: 1. misto, zgrada (njezin dio) di se kogod nakratko smistio; 2. u samo određenom vrimenu godine nastanjeno malo poljodilsko gazdinstvo; 3. privremeno pokretno boravište nomadskog naroda (MÉK 2006:1217-1218); itd. 1. u poljodilskom ataru domazluk sa zgradom za čeljad; s gospodarskim zgradama i ledinom di obitelj poljodilca stalno živi, odranjiva josag (stoku) i radi (obrađuje) zemlji; 2. zgrada u domazluku u kojoj živi obitelj salašara; čeljacki salaš. U govoru bunjevački Hrvata rič salaš je: – salaš je poljodilski domazluk; – poljodilac s obiteljom stalno živi u domazluku i radi na zemlji. U madžarskom jeziku rič tanya odgovara za naš pojam riči salaš. U madžarskoj riči szállás upućuje na privremeni boravak el na nomadsko stočarenje, a onda nema ratarenja, a brez riči stalno i ratarenja ne mož se kazat za salaš u bunjevačkom izgovoru. (Na rubovima salaša, čak i u ušorenim, u tzv. ratama bilo je mijana, kovača, krupara, bognara… ali njeve nastambe nisu bili salaš.[kovač, krupar… med salašima]) Ova tumačenja nisu ista sa značenjem riči salaš u bunjevačkom govoru. U madžarskom jeziku najstariji trag o salašima je iz XIII. vika szállás znači zaštićeno misto, po čemu mož svatit da su madžarski stočari imali svoje salaše u koje su se sklanjali posli napasivanja blaga. Koren riči salaš mogo bi poticat i od madžarske riči s više značenja leszáll što znači i spuštit se, saći... pa bi to (možda) značilo da su pustarama prve nastambe bački Bunjevački Hrvata bile ukopane zemunice. Ovo je kamenčić u mozaik tumačenja pojma salaš. Rič salaš triba povezat s ovim značenjima višeznačne madžarske riči tanya: 1. u Alföld-u (ravan izmed Dunava i Tise) u poljodilskom ataru mali domazluk i u njemu zgrada za čeljad s gospodarskim zgradama; 2. privremeni boravak pastira (MÉK 2006:1306), (MNYTSZ 1976:661,662), (Skok 1973:194.) O izvirku riči salaš svoj prilog dao je i Lazo Vojnić Hajduk1. On povezuje izvor za nastanak riči salaš u slavenskim ričima zalas, zalaziti. Zalas je bio u isto vrime i naziv za jednu vrstu porcije (poreza). O toj porciji pisao je Vjekoslav Kljajić2 o kojoj također opširnije govori Lazo Vojnić Hajduk u svojoj knjizi. Iz madžarski riči szállás i tanya u izgovoru bunjevački Hrvata nastala je rič salaš: 1 Vojnić Hajduk, Lazo, 2012:39. 2 Klaić, Vjekoslav, MARTURINA, Slavonska daća (porez) u srednjem vijeku. Odlomak iz veće studije HRVTASKA U XII I XIV STOLJEĆU, RAD JUGOSLAVEN- 15 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 15 11/26/2013 7:19:25 PM Alojzije Stantić Kada su se u XVII. viku odjedared i tušta bunjevački Hrvata doselili, naseljeni u pustare podunavskog kraja sridnje Bačke, u trokut Baja-Sombor-Subotica. Najviše nji su bili stočari, a kad je tribalo i ratnici – graničari Habsburške Monarhije/Austrijskog Carstva. kako su izgledali bili su s malim razlikama malko drugačiji. Subatički pa i drugi salaši u Bačkoj, dosad su najmanje istraživani i opisivani. O njima je malo pismena, još manje sačuvani dokaza o izgledu, koji bi bili od pomoći u izučavanju razvoja salaša i života salašara. Drugi o salašima – Med onima koji su do sad pisali o salašima oslonio sam se na opis u knjigi Hol volt... Valerije Besedeš, jel je u njoj sjednana bît (suština) do sad njezini opisani najvažniji istraživanja o salašima, pa i ono što je ona objavila u svojim ranijim knjigama. Knjiga Hol volt... je sažet putokaz za istraživanje salaša, a njeg sam dilomice potvrdio mojim istraživanjima salaša i života salašara u subatičkom ataru. U subatičkom ataru salaši su bili nagusto nuz dolove ričica Čik i Krivaja s kracima od koji se Dolac priko Kapunje uliva u Krivaju, u Đurđinu. Veliki šorovi salaša bili su i po gredama nadomak dolova. Mistimice izvirci3 napajali su dolove vodom, čak njim i stvarali okrajke, obogatili pustare vodom. Salaši su se i ušoravali nadomak dolova da izhasniraje njeve blagodati. Po jednoj omiljenoj legendi kada su najviđeniji pridnjaci varoši u šezdesetim godinama XVIII. vika pohodili bečki dvor, prid caricu Mariju Tereziju istresli su šoljicu grava, kako bi slikovito pokazali koliko salaša ima u subatičkom ataru, o kojima se staraje. Ova legenda nije brez temelja, a slikovit je dokaz o ko zna koliko (nebrojeno) salaša u subatičkom ataru. Ona ima dva značenja: koliko su velik teret na svoja pleća metnili subatičkim pridnjaci, kada su se zadužili na desetine godina, da bi dobili status kraljevskog slobodnog grada, za napridak grada i na dobrobit njezini stanovnika. (Beszédes, V. 2011:229,230.) U XVIII. viku a posli i dobrim više, salaši su bili jedna od najvažniji karika u lancu gospodarskog razvoja grada do sridine XX. vika. Salaši u subatičkom ataru (Od nastanka do sunovrata) – Rad dobri prilika za život nuz dolove, u ovim kraju su odavno živili ljudi, o tom nam svidoče stare iskopine, a još i danas katkad izorani i u vododerinama izlokani starovinski predmeti i dilovi ljucki košćura (kostiju) (Đurđin, Naćvin, Kapunja). Kad su došli u ovaj kraj, s kraja XVII. vika, najviše Bunjevački Hrvata su smistili u pustare. Najprija su za nastambe napravili zemunice, a kad je došlo podesnije vrime pravili su salaše. U bačkim pustarama salaše su pravili i drugi narodi, a SKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI, Knjiga 156, 157., Razredi historičko-filologički i filozofičkojuridistički, U Zagrebu 1904., Salaši u Podkarpatskoj niziji poznati su i po tom da se iz nji čeljad bave poljodilstvom. Takoreć na većem komadu zemlje, većem od desetakdvadesetak lanaca, gazda je mogo napravit salaš i sa obiteljom iz njeg radit zemlju. Salašar se bavio ratarstvom na njivi, a životinjstvom (stočarstvom) najprija nomadski po atotima pustara, a vrimenom u stajama u avliji. Tušta nji su nuz salaš u avliji imali obaško bašču (vrt) sa vertarlukom (povrtlarstvom) i manji vinograd. 3 Spominjanjem izvirke u koje sam se usrid lita uvirio, iz koji je kuljala voda do kolina. Ko dite brčkali smo se oko nji: krak Krivaje u Bajmaku, do konfiskacije posli II. svickog rata u trećoj, najnižoj avliji bajmačke plebanije (Župni ured). Brčkali smo se u vodi oko izvirka, na kojem su napravljene zgrade u Ivana Lole Ribara oko br. 20. U đurđinskom dolu nuz uvratine zemlje, u vodotoku kroz mali čistac razlađivali smo noge u vodi koja je kuljala iz izvirka. U našem dolu stotinak meteri uzvodno, s onu stranu begije (ćuprije) ko dica probali smo u njeg ugurat dračovu batinu. Čim bi je gurnili u grlo izvirka voda je batinu izbacija napolje. Baš ovako brčkanje u vodi doživio je i svećenik dr. Andrija Anišić koji si brčko u vodi dola kod verušićke Šinterije. Kad su na početku devedeseti godina spremali sakrivanje tenkova u đurđinskoj Purgli bagerom su tili iskopat knjizdo za tenk(ove). Čim je bager zagrabio dublji sloj osušenog rita, odjedared je šiknila voda, pa su se časkom sklonili dalje. (Na tom mistu je još i danas [2008.] velika i duboka bara, koja je svidok kadgod jednog od oko 2 duži [1 d. = 400 m.] šumnjakom sakrivenog širokog dola, dragulj dolova.) Na opis o izvircima stvoreni okrajaka dolova osnolio sam se na vojnu kartu: Topografska karta 1: 100.000 (TK 100) Osijek (326) – Izdanje Vojnogeografskog instituta 1985.g. U ovoj karti su okrajci dolova: od Lešinog gazdaluka na Pavlovcu do iza Kujundžićevog šora, okrajak iza Franciškovog šora na G. Verušiću, od Rudićevog salaša na Čikeriji do Kobinog kraja na Šebešiću i dr. 16 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 16 11/26/2013 7:19:25 PM Alojzije Stantić Većina bunjevački poljodilski obitelji su nuz salaš imali i kuću u varoši (u Subatici) el ritko u Bajmaku, najbližem selu vrimenom i zato jel su veća mista stekli pravo na hetije (nediljni pijačni dan) i na vašare, a imali su crkve i groblja. Kuće su imali da budu u svojem, di će imat mista za čeljad i konje, kad dođu poslom el drugim povodom u varoš, sređivat štogod u zvanijama, vašarit (kupovat) štoogod el med svitom doznat za novosti itd. Košare u varoškim kućama obično su imale mista za četri konja, da imadu di smistit i goste, el dva konja i kravu koju su dosta nji imali rad mlika4. Posli Drugog svickog rata često iđenje čeljadi, pišce i na kolima, utico je na sudbinu podikoji rata. Na priliku: nuz putove koje su držali u redu i udesili da budu bolji, rate su ostale, čak su su se u drugoj polovici prošlog vika i proširile, ko na priliku Kucura, Mala Pešta i druge. Kad su ukinili gvozden put Subatica – Crvenka, i posli asvaltiranja puta Stari Žednik - Đurđin – Mišićevo, Sivački put više nije bio važan ko prija. Posli, za vrlo kratko vrime nuz taj put napuštane su kuće-salašići u Jožinom Selu na Vanteleku (imali su i na svoju ruku držali čak i proštenje iako nisu imali crkvu). Subatički salaši su bili najsređeniji na kraju trideseti godina XX. vika. Onda su se i poljodilci iskopeljali od nevolja velike svicke gospodarske krize 1929. - 1933., a posli nje su salašari jopet počeli teć i gospodarski jačat. Na tzv. slobodnom tržištu, gospodarilo su po nepisanom zakonu ponude i tražnje. Život je bio miran, ljudi su bili pripušteni samo brigama iz obiteljskog i gospodarskog života, najviše su se paštrili da od plodova rada što lagodnije žive, pa su iz godine u godinu vidno u gospodarenju išli naprid. Uništavanje salaša potaklo je i to što od Sivačkog puta nisu napravili drum, jel je tudan najkraći, priki put od Subatice do Đurđina i Stare Moravice, a to je i hamade sridina puta sjever – jug izmed topolskog i somborskog puta. Sivački put ko drum bi dobrim rasteretio put E-5 tj. Topolskli put, a salaši oko njeg ostali bi sačuvani, na priliku ko nuz Čantavariski put itd. No, tako kontanje se posli Drugog svickog rata nije uklapalo s početnom politikom vlasti za ciljanim zgledanjem, pa i politikom uništavanja salaša5. Da je put dokrajčen salaši nuz put i blizo njeg ostali bi sačuvani za duže vrime. Rate i sela – U ovom kraju oduvik je salaš bio misto di je gazda zemlje stojo i otkaleg je vodio domazluk. Na kraju kojeg velikog šora, pa još ako je na križanju važniji putova, nadničari i najnužniji zanatnici (kovač, bognar, mijandžija, krupar) mistimice su nabijali ušorerne kuće, sa okućnicama od nikoliko motika (1 m. ~ 720²), koje su zvali rate. Od podikoji rata vrimenom su postala sela, na priliku: Mala Bosna, Mirgeš i dr., dok se Crveno Selo sjednalo s Malim Bajmakom u veliko predgrađe Subatice, bajmačka Rata s Bajmakom itd. Nike rate su do danas ostale kake su i bile, ko na priliku: Mala Baja kod roglja (križanje putova pod 45°) Subatica - Mirgeš - Baja, Kucura nuz somborski put na kraju uvratina varoški žitnica, el Mala Pešta pod Đurđinom itd. 4 Kuća u varoši imala je više namina. Iz nje su mladi u gódu išli na zajednički provod iz okolni pustara, iz nje su saranjivali mrca, škulovali dicu i višim škulama, a često su u njoj stariji članovi obitelji odživili starost. Obično su zato imali i jednu kravu da ne moraje kupovat mliko, imali su di ispregnit konje, tu njim je bilo svečano ruvo i odilo i sl. Bili su u svojem. Polog ovom opisu bunjevački salaša su većinom đurđinski salaši i salaši iz komšinski pustara, kake su imali male i sridnje gazde, a taki je bilo najviše u subatičkom ataru6. Zastoj razvoja i početak sunovrata salaša – Napridak salaša zaustavio je Drugi svicki rat7, 5 Drugačije o tom mislila je vlast stare Jugoslavije jel su prid Drugi svicki rat počeli flasterovat Sivačkli put od varoši i stigli do blizo petog kilometera od varoši. Trag o tom sačuvan je do danas (2004.). 6 Priliku za brži razvoj salaši su stekli u vrime kad su velike varoši postale slobodne kraljevske varoši: Segedin 1719., Novi Sad i Sombor 1747., a Subatica 1779. Onda su poljodilci postali vlasnici zemlje koju su dotad samo hasnirali, a to je najvećma potaklo pravljenje salaša. 7 Mlade poljodilce vojnike u raspadu Kraljevine Jugoslavije 1941. g. koje su zarobili Madžari vrimenom su puštili kući. Friško zatim Madžari su tušta Bunjevaca (salašara) mobilisali u vojsku i odneli na ukrajinski front u rat protiv protiv Rusa (SSSR), di su tušta poginili, a priživile Rusi zarobili i većinu odneli u sibirske logore di su priživili ostali do kraja II. svickog rata. Skoro da nije bilo brojnije salašarske obitelji a da nisu imali makar jednog jugoslavenskog el madžarskog vojnika. 17 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 17 11/26/2013 7:19:25 PM Alojzije Stantić a posli njeg počelo je njevo propadanje vođeno politikom ondašnje vlasti. Posli rata većinu salašara, a skoro sve imućnije po uzoru na Sovjetski Savez proglasili su kulacima, neprijateljima socijalizma. Tušta salašara muškraca su u ime naroda lišili imovine, zlostavljali (čupanjem brkova), a ako nisu ispunili otkup8 sa na zlom glasu obavezom kaštigovali (kaznili) ih, dosta nji otirali na robiju od koji su se vratili samo izuzetno mladi i snažni koji su izdržali težak fizički poso na oskudnoj ráni (Zabela kod Požarevca9, osobito zloglasni radni logor Visoki Dečani10 na Kosovu...) i u seljačke radne zadruge. U salaše nisu dovukli struju, zapuštali su putove, a sve to potaklo je gušenje života na salašu11. To je početak sunovrata salaša. Kad je vlast sridinim druge polovice XX. vika počela ispravljat pošasti (nesriće) zabludne politike, dopuštila je salašarima slobodnije odlučivat šta radit i kako živit na zemlji, čak njim u tom i pomagala, dovlačili struju, asvaltirali putove, davali zajmove Tušta odraski muškaraca su mobilisali na prinudan rad (munkaszolgálatos), zvani munkaš, koji su u Budimpešti i okolo najviše radili na čišćenju ruševina posli bombardiranja saveznika. Manje za rad sposobni salašara, ograničen promet robe poljodilaca i s vrimena na vrime otkup ráne usporio je napridovanje poljodilstva. 8 Prisilni otkup je važio od 10. VIII. 1945. do 1. VIII. 1952. godine, potvrđen je Uredbom o otkupu poljoprivrednih proizvoda Vlade FNRJ iz 1947. godine. U Subatici su otkupne stanice ukinute 5. travnja 1956. Nuz sve seoske i salašarske gencije u kojima se utovaro teret napravili su velika skladišta u kojima su skupljali otkupljene poljodilske proizvode i otaleg ih slali u druga mista, u pasivne krajeve. Veliko skladište za otkup bilo je i na genciji Subatica – Bolnica, nuz gvozden put di je danas (2013.) megamarket IDEA, u kojeg su kupili robu od varoški poljodilaca. 9 Surovo ponašanje sa robijašima pokazivali su kad su po šezdesetak robijaša oko ruku namotanim vrengijama vukli ladne parne valjkove i ravnali tucanik u oko 4 km. novom makadamskom putu od Zabele do druma prema Požarevcu. (Zabela je od Izabela, austro-ugarska princeza, kojoj je dodeljeno veliko poljodilsko imanje sa ergelom.) 10 Od stotinak subotičana u životu o nedaćama u tom radnom logoru pripovidali su mi Nestika Skenderović – Lešo i Lozija Miljački Matak. Od oko stotinak Subotičana posli izdržane kazne vratili su se natrag njih dvadesetak mladih paora (o tom više A.S.: Sa svetom knjigom na robiji, Katolički mjesečnik ZVONIK br. 11/1997., Subotica.) 11 Neslavni početak rušenja salaša med prvima je bio naš Stantić – Šilarov salaš u velikom Stantićevom šoru na Đurđinu 1959. g., kod tri ante (nanosom zemlje označena granica) subatičkog-bajmačkog-pačirskog atara. za bolje gazdovanje i sl. Poklem su s ispravkom ranije politike zakasnili, bilo je kasno zaustavit sunovrat salaša12. Misto i zgled salašarskog domazluka – Salašari su domazluk pravili na svojoj zemlji, izmiškulirali (izmislili) su mu misto da je, ako mož bit, malko dalje od druma el atarskog puta, al i da je iz njeg dobar vidik na put kojim se iđe u salaš. Kad je to bilo po volji salašar se paštrio da što više zgrada napravi na malo višljem mistu, al tako da na vidiku prid sobom ima sve staje, da ih vidi iz čeljackog salaša. Staro se i o tom da su mu u gredavoj zemlji najvažnije zgrade tamo otkaleg će se voda s nji slivat dalje od fundamenta. Na priliku: volarica (staja za goveda) je uvik na malo višljem mistu od korlata el od naslama (misto za poljodilski pribor i vučne mašine). Svinjak sa oborom je malo dalje od čeljackog salaša da se što manje osti vonj iz njeg. Bunar je uvik na drugoj strani i što dalje od korlata, ali što bliže košari i volarici itd. Taki je začetak izgleda salašarskog domazluka. U početku salaš nije ograđivan, a počeli su ga ograđivat kad su prišli na odranjivanje josaga u stajama. U gusto ušorenim salašima ograđivanje ledine je nužno da se na ledinu pušten josag ne miša s komšinskim13. U ograđenom domazluku guvno (misto držanja kabaste ráne i nastora-stelje) je većinom s onu stranu ograde. Salašaru je u gospodarenju na prvom mistu briga o josagu, jel priko njeg na hasnu (dobit) mož najviše uticat radom i znanjom, osim na odranjivanje žita. Zato su mu u domazluku najvažnije što podesnije staje, jel u njima provede tušta vrimena oko timarenja (njegovanja) i abrokovanja (hranjenja) josaga (blaga). Staje su sridina salašarskog gospodarenja, a to svaćanje je poteklo iz novog nauka o unosnijem gazdovanju (gos12 Salaši koji su priživili tu pošast, na početku trećeg milenija životare, dok se manje nji razvilo u farmu u kojima se gazduje kao i u njima nalik farmama razvijeni zemalja. 13 U salašarskom domazluku avlija i osobito ledina su od velike hasne u odranjivanju domaće živine. Kokoške su vazdan u korlatu di idu (jedu) iščeprkane larve kojekaki buba, a u ledini iz trave ráne se insektima. Blago koje se odranjiva u stajama, po lipom vrimenu je na travi ledine, na njoj se ráni pićom (kabastom ránom), a kretanje po čistom ajeru i sunčanje mu pomaže rast. 18 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 18 11/26/2013 7:19:25 PM Alojzije Stantić podarenju) po kojem su počeli radit od sridine druge polovice XIX. vika. Nov nauk ih je potako i da se late pravit domazluk sa čeljackim salašom «na tri zida», napridnijeg od gazdovanja u salašu «na dva zida». Salaš je zakriljen ozelenjenim rašćom, osim strane kudan se iđe kolima u salaš14. Oko svi salaša posađeno je najviše dračova, a oko ograde domazluka spolja, di god se moglo, sadilo se voće, najviše višnje15, a nuz nji i crni šljiva. Od jabuka hamade svudan se sadila makar jedna jabuka funtašica16 podigdi i petrovača i dr. U bašči se često posadila kruška nacika17. Sva ova drva su zakrilje od vitra, a njev debo lad pod jakim suncom je zakrilje piležu i josagu koji puštan pase el planduje na ledini. Najviše voćaka su sa nižim krunama i većinom su sjednani ispod kresanjem visoko ustirani kruna dračova, 14 Ulaz u salaš je nezakriljen drvima, da se vidi na put i ko iđe u salaš. U neograđen salaš nije bilo lipo (poštenim) čeljadima (osim komšijama) uć u avliju iza salaša el sa strane već samo putom kojim se kolima iđe u salaš. 15 Salašarska čeljad su tušta tabanali. Ritko koji se muškarac otisnio iz salaša brez višnjovca. To je batina od izdanka iz korena višnje, dugačak 1,5 - 1,80 m. Višnjovac je moro bit izgledan, a da bi bio taki u jesen bi se sirov višnjin izdanak, ocičen na duljinu po volji, brez korena i ostavljenim bunkovom, svezo na dasku da se ne iskorti (iskrivi) i zavalio u korlatu u đubre (stajnjak). Izvadili su ga oko Velike Gospojine (15. VIII.) kad se vuklo đubre na njivu. Dok je višnjovac bio u vlažnom đubretu s močom posto je izgledan: kora mu je dobila višnjovu boju i očvrsnila je, bolje se sjednala sa stablom. Sad ga je još samo tribalo obisit u pododžak da se na dimu i promaji osuši. Da bi se dobila lipa caklina, višnjovac se uvikso komadićom slanine el lojom i posli otro komadom parketne tkanine, a onda se gazda š njim dičio. Višnjovac je tribo čeljadetu kad tabana da se obrani od vašaka ako istrču iz usputnog salaša, a momci su katkad, višnjovcom, med sobom dilili pravdu, pritili su zamahom višnjovca jedan prema drugom. Ima ko je odozdol u višnjovac utuko žažak (gvožđe oblika lastinog repa) i kad je išo priko ledine el usput vidio dikicu, mličiku el kako raslinje koje smeta, žažkom ga časkom prisiko kod korena. 16 Funtašica je litnja fela jabuka, krupng roda, zdravo je dobrog šmeka kad se š njom nadije (napuni) pogača ukiselo. Salašarske reduše, a i tušta reduša iz naselja, su samo š njom nadivale pogaču, jel nadiv ostane ucilo, kad se peče ne raspekmezi se. Ime je dobila po miri funta (engl. 0,453 kg., u našem kraju jedno vrime 0,5 kg.) Ponike od jabuka su znale bit teške i po jednu funtu. 17 Nacika je kruška visoke i razgranate krune, rodi načičakanim sitnim rodovima, ugodnog šmoka. Od obilja roda dotekne i za pečenje rakije, pa su je salašari i radi tog rado odranjivali. pa je salaš gledan spolja ograđen gustom i visokom zelenom ogradom. S ovu stranu ograde u salašu, svinjama nad oborima lad su pravili dudovi isprid obora, marvi kod korlata dračovi el po koji brist. Or el više nji uvik je posađen prid salašom, al dobrim dalje od njeg rad zdravo široke krune, jel pravi debo lad i druge hasne18. Pod njim se moglo, kod veliki vrućina komotno sidit. Malo dalje prid salašom posadila se makar jednu germeška trišnja, a u bašči ili vinogradu blizo salaša jednu dvi kake kruške krupnog roda. Uređen salašarski domazluk okružila je litina u ravni, al je i ravan bila okićena, išaran ozelenjenim salašima, sjednali su se u zelenu lipotu. Raspored zgrada u domazluku – Kome se nije žurilo, a naumio je napravit salašarski domazluk, obično je na tom mistu dobrim prija kopanja temelja posadio dračove okolo mista kudan će napravit ogradu ledine. Dračovi se dobro uvate i posli dvi-tri godine kresanjem su istirali krunu uvis, a kad se napravi salaš i ogradi ledina, okolo sa spoljašnje strane imali su makar mali lad i vitrobran. Dok nisu napravili salaš oko dračova su sijali strne žitarice koje nisu gušile rast drva, nit su mladi dračovi pravili toliki lad koji bi smeto litini. Iako ga nisu uvik prvo nabijali ali su najprija izabrali misto za čeljacki salaš. On mora bit na sridini domazluka, otkaleg će iz ambetuša, isprid ulaza u čeljacki salaš, moć vidit vrata zgrada (staja) i da se do nji i izmed nji što manje tabana, jel se u stajama počima i svršava poso kod vrata. U avliji se ostavi barem toliko mista koliko triba za lako okrećanje kola s upregnutim konjima izmed čeljackog salaša i staja. Bilo ko da 18 Or je dugovičan, ima razgranatu krunu s krupnim listovima, pa još kad dva sjednaje krune prave debo lad. Pod njim su čeljad ili (jeli) od oko Đurđeva do Mijolja, već kako je bilo vrime. Pod or ne vole sletat muve i kumarci jel ne podnose njegovu sagu, a ni tice ne sleću u njegovu krunu, list mu niko ne voli grickat, a ne donosi rod kojeg bi mogle ist tice el napadat kojekake bube, pa ispod njega nema ni trunja. Listovi mu u jesen takoreć posli prvog mraza odjedared spadnu, ne napadaje ga nikake bole, a dobro rodi načičkanim rodom kojeg su reduše hasnirale za nasuvo i kojekako tisto (kolače). Suvišak roda se dobro prodavo na hetiji, osobito prid Božić kad se peklo kojekako tisto i nadivalo el natrunilo s istrenicanim orasima. 19 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 19 11/26/2013 7:19:25 PM Alojzije Stantić uđe na kolima u salaš on stane kod vrata salaša, di se dočekivaje i ispraćaje gosti. O druma ili atarskog puta išo je put u salaš, a najčešće iz njeg i kroz avliju u atar kroz njive. Put u atar je nužan jel su u parasničkim kolima često išlli na njivu ili drumom digod sa salaša. Ako je salaš bio napravljen nuz ortački put, onda se u salaš išlo sa ćoše uvratina ili najčešćče kroz bočnu ogradu ledine isprid saslaša, dobrim dalje od staja i guvna. Naspram čeljackog salaša najbliže su staje, košara i volarica. Malo dalje od staja je svinjak19. Blizo čeljackog salaša, s boka, je kokošinjac da se noćom čuje ako tuđinac u njemu gazduje (krade) oko pileža. Blizo salaša je ambar i pogled na usta žitne jame el više nji. Poklem po kociljavoj zemlji nije lako tabanat, flasterovane su cigljama20 jarde od čeljackog salaša do svi vrata na stajama, staze oko salaša i staja, izmed svi staja do bunara i do korlata, jarde oko svi zgrada i od nji do bunara svudan kudan iđu čeljad po aviliji domazluka. Flasterovane su i staze u stajama, obori u svinjaku, košare na mistima di svezani konji gaze kopitama, pod u komaranma, podiko je flasterovo tava19 U svinjak se ne iđe toliko često ko u staje za krupni josag, zato je on uvik malo dalje od čeljackog salaša. Svinjak s oborima i korlat, iz koji po domazluku vitar katkad širi smrad, uvik su na takom mistu, da vitar s gornjaka ne duše prema čečljackom salašu, di čeljad idu el planduju ne nosi sagu vonja. U ušorenim salašima, pa kad su jedan do drugog sa zajedničkim ogradama, staje su tako razmišćene da gornjak izu obora svinjaka i korlata smrad ne nosi na čeljacki salaš komšija, već u ravan. 20 Vridni ljudi u salašu nikad nisu bili u priliki da nemadu šta radit. U vrimenu od zagrćanja kuruza (početak V.) do risa (oko 1.VII.) u ravni nisu imali većeg posla. Da ne dangube muškarci su se latili pod dolom izvrćat valjke za pečenje ciglje. Pod dolom su ritsku zemlju mišali žutom zemljom iz surduka, a voda njim je bila nadovat. Valjke sa poređali u red sičenice jedan do drugog i osušili na suncu, a onda sičenice i s malim razmakom poređali u poljsku peć i na svaki deset hiljada složeni valjaka ostavili su misto za loženje vatre. Peći spolja umazane blatom bile su za tri četri hiljade cigalja. Vatru su ložili 10-12 dana slamom, ogrizinama, i sl. suvarkima. Ciglje su hasnirali za flasterovanje staza na salašu, ziđanje zabata, ziđanje dila ograde na salašu, podziđivanje nabijanica, u varoši za ziđanje kuće i flasterovanje avlije i staze na sokaku, za grobnicu i sl. Suvišne ciglje su na salašu držali uštosovane kao dio ograde ledine. nicu salaša na tri zida, a do bilo kojeg mista u avliji domazluka išlo se priko flasterovani staza. Isprid salaša staza je flasterom široka podrug do dva metera. Najstariji salaši većinom su pravljeni uzduž u avliji naspram ulazne kapije i to uvik tako da je čeljacka soba što više s dolnjaka, a iz nje je dobar vidik na put s kojim se iđe u salaš. Tavanska vrata, ako su spolja, uvik su na zabatu čeljacke sobe. Obično su jake dračove listve uvik naslonjene na prag tavanski vrata, a ako ih sklanjaje onda je dračova okrugljača ukoso naslonjena na prag tavanski vrata da se po njoj mačke pentraje na tavan. Guvno je s onu stranu ograđene ledine, a najčešće je podiljeno i na jednu i drugu stranu salaša, ako je salaš malo dalje od druma ili atarskog puta. Na velikim domazlucima, od nikoliko stotina lanaca zemlje, guvno su pravili čak na tri, pa i četri mista, jel ako grom zapali jedno guvno tog ne mož spasit od vatre. Domazluk bi zdravo teško (skupo) nadoknadio velik gubitak ako bi izgorila sva pića i nastor. Svedno el je čeljacki salaš uzduž el popriko, imal malu kuću el ne, on je uvik na takom mistu otkaleg ima najbolji vidik u domazluk i ledinu. ZGRADE U SALAŠU, ČELJACKI SALAŠ – Čeljacki salaš je najvažnija zgrada salašarskog domazluka. Najprija su mu odredili misto tako da iz njeg mogu nadzirat najveći dio domazluka. Kad se pravio i uređivo salašarski domazluk, u njemu je čeljacki salaš najvažniji, iako su čeljad za dana najmanje u njemu. Salašari su vazdan zauzueti kojekakim poslom u salašu i oko njeg, oko blaga i druge živine u domazluku i oko litine u ravni. Salašare je zadovoljio čeljacki salaš sa skromnom komocijom, naminjen je čeljadima za blagovanje, otpremanje veliki svetaca, sklanjanje od nevrimena, dočekivanje gostivi, otpočivanje, spavanje, saranjivanje mrca (pokojnika) i dr. Najprija su za brojnu obitelj napravili salaš s dvi čeljacke sobe, a vrimenom su od jedne sobe napravili čistu sobu, onda su za dana od ustaja- 20 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 20 11/26/2013 7:19:25 PM Alojzije Stantić nja do spavanja bili u za to napravljenoj maloj kući. Nagađanje kad je napravljen prvi salaš – Najviše naši pridaka u ovaj kraj doselili su se 1686/1687. g. Većinu su ih smistili u puste pustare21 di su počeli živit u zemunicama. To vrime znano je po ritkim i oskudnim pismenima, zato je malo i pismena o zemunicama i putrijama, iako se mistimice u njima živilo još i u XX. viku. Kad je napravljen prvi salaš bunjevački Hrvata u ovom kraju, mož samo nagađat, pa ga onda smistit u približno vrime, a to je kraj XVII. i početak XVIII. vika, kad Turci posli odlaska više nisu dolazili zulumćarit. Početak pravljenja salaša vezan je za život naši stari koji su ko nomadski stočari u pustarama ovog kraja, najprija počeli živit u zemunicama. Napridovanje ju bolji život vezan je za društveme prilike, a one se nisu dešavale priko noći (odjedared). U vrime sporiji promina i salaši su se još duže vrime pravili po ugledu na najstarije salaše, pa i na prilazu iz XVIII. u XIX. vik. Po izučavanju najstariji salaša, priopravljani i hasnirani još i u XX. viku, mož se nagađat samo otprilike vrime kad su ih počeli pravit, a na to su ih potakle društvene prilike: * Nadiranje Turaka u Europu zaustavljeno je kod Beča (1683.), otirani su 1686. iz Budima, nadobijeni kod Slankamena 1691., kod Sente 1697., a posli mira 1697. u Karlovcima morali su napuštit i Bačku. Narod je počo mirnije živit, iako su Turci s vrimena na vrime upadali u Bačku zulumćarit22. * Iako nema potpuni podataka o tom koliko je naroda živilo u okolnim pustarama ili naseljima, 21 Pustare su bile jedva naseljene, a narod ovamo doveden živio je od životinjstva (stočarenja), pa su ovamo dotirali i s josag koji podnosi iđenje na duži put (konji, krave, ovce, možda i malo svinja) zato su ih smistili u pustare. U pismenima i predaji se spominju zemunice koje su u ono vrime bile najbrži i najbolje napravljeno zakrilje za život sa blagom. 22 O tom najviše znamo iz pripovidanja, a sačuvano je i u svatovskim adetima u ulogama svatovski časnika: mastalundžija i staćela. Oni se više spominju, a valjda su po tom bili i važniji od kumova, osobito staćele. Njima su posli vinčanja najprija nazdravljali trojanicom, zafaljivali, što je zafaljujući njima snaša vinčana, obranjena od otimačine Turaka. na kraju XVI. vika oskudno se spominje koliko je kuća bilo u okolnim pustarama23. Ovaj podatak upućuje na dalje istraživanje. Nagađa se dal je rič o salašima. Koliko se zna u to vrime u pustarama Đurđin, Šebešić i Verušić nije bilo naselja u današnjem smislu, pa je možda rič o salašima koji se možda ne spominju tim imenom već kao kuće, a možda je med njima bilo i zemunica. * Kad su ljudi stekli više slobode počeli su se otiskivat dalje od zemunice, mišat se s drugim ljudima radi trampe ili prodavanja espapa (robe) i kupovanja šta njim je tribalo a nisu imali. To je početak razvoja tržišta. U tom mišanju, ljudi iz ovog kraja počeli su privaćat i novotarije iz života ljudi iz drugi krajova i podešavat njevim prilikama. Najstariji čeljacki salaš i domazluk – U traganju po subatičkoj ravni pronašo sam nikoliko najstariji salaša u ruševini, jednog na sliki (fotografiji), jednog sam nasliko, a dva su još u životu (2005.). Po njevoj nabijanici, najviše po tavanici i krovini mož se približno odredit koji su drugi salaši napravljeni po ugledu na stare salaše i šta je na njima drugačije. Izgledu najstariji salaša pomogo je i podatak etnologinje Valerije Besedeš koja je i pokazala do sad nađen najstariji tlocrt salaša, iz 1800. g. (čuva se u Držanom arhivu [Országos Levéltár] u Budimpešti), koji je po tom važan jel je u osnovi iz tri dila: dvi sobe i kuća s pododžakom (Beszédes, 1994.:118-121). Sa takom osnovom pravljeni su i salaši bunjevački Hrvata u subatičkom ataru. Naslikani salaši Gerarda Tome Stantića iz Đurđina i salaš Tomice Vojnić Mijatovog iz Šebešića su ko dvojke24. Po tom se čini da se u nabi23 Iako nema potpuni podataka o tom koliko je naroda živilo u okolnim pustarama i selima, na kraju XVI. vika se spominje koliko je kuća bilo u okolnim pustarama: 1590. godine u Naćvinu (Žedniku) bilo je 25, Đurđinu 26, Šebešiću 26, Kelebiji 57, Ludašu 29, Verušiću 39, u Tavankutu 23, u Novom Bajmaku 21. kuća itd. Spominje se da su u XVII. viku Bunjevci živili u zemunicama, ne samo graničari s obiteljom već i njev rod. Bavili su se odranjivanjem krupnog josaga. (Beszédes, V. 1994.:94-98.) 24 U XX. viku bila su tri ovaka poznata salaša. Jedan je salaš Gerarda Tome Stantića iz Stantić-Dragačinog 21 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 21 11/26/2013 7:19:26 PM Alojzije Stantić janju ti salaša gazde nisu ugledali jedan na drugog, već su se na istu formu napravili više taki salaša i u drugim pustarama subatičkog atara. Na priliku taki je srušen stari Stantić-Zizin salaš u Hrvatskom majuru25. Med nji mož naređat i salaše na koje su vrimenom dogradili kujnu i špajc i sastavili s ambetušom: salaš Kate Stantić u Čikeriji i Ivice i Ivice Gabrić u Verušiću. zdravo kratko vrime zauvik nestat, čekaju na sumoran usud, baš tako ko što je milenijima ko zna koliko tica doletilo za vični smiraj na otoke Pinta i Wolf27. Položaj i izgled najstariji salaša Salaši (Gabrićev i Stantićkin) su na izdisaju, osiromašenim današnjim gazdama ne dotiče novac da ih sačuvaje za ugled potomcima, jel u njima odavno niko ne stoji (ne živi). Nažalost i ova dva salaša, ko i toliki njevi dobnici će za – čeljacki salaš je u avliji, na sridini domazluka, sprid i s boka okružen je gospodarskim zgradama; – čeljacki salaš je uvik samo za čeljad. Pod istim krovom s njima nikad nisu staje, osim u salašiću. Često je mala kuća bila pod istim krovom sa košarom i volaricom; – kod svakog salaša nabijanica je u temelju iz tri dila, dvi sobe i u sridini «kuća» s pododžakom; – ima dva jednaka uzdužna nabijena zida, brez ambetuša; – u domazluk se iđe sa dolnjaka; – isprid ulazni vrata u čeljacki salaš na vidiku su vrata staja (odaje ili više nji) za josag i kapija s kojom se iđe u domazluk. Izuzima se salaš u kojeg je ulaz ili jedan od ulaza iza salaša; – obadvi sobe su velike 16-18 m², ritko kad malko veće; – u sobi sa gornjaka nuz krušnu peć kod vrata obično je šporelj brez lerne, jel onda nisu imali čistu sobu28; – u ćoši pododžaka kod zida duvara ili nuz zid sóba su jedna-dvi katlanke, za grijanje vode i kuvanje ila; – banak prid pećima u pododžaku udešen je i za kuvanje ráne (hrane) na sadžaku ili za pečenje pod cripuljom; – u zabatnim zidovima sobe imaje po jednu pendžer; šora u Đurđinu, srušen je oko 1965., po kazivanju komšije Križana-Đuše. Njegov izgled znamo po sliki. Drugi salaš je Tomice Vojnić Mijatova iz Šebešića, kojeg sam usliko, opiso i o njemu napravili građevinski crtež. Srušio se sam od sebe 2004. godine. 25 Ovaj salaš se u Hrvatskom majuru, dilomice se srušio oko 2000. godine, a ruševina mi pomogla u tačnijem opisu nabijanice, tavanice, krovne građe i trščare. Unutrašnji izgled ovog salaša u svemu se poklapa sa izgledom salaša Tomice Vojnić Mijatova, a spolja i sa salašom Gerarda Stantića. 26 Moj rodni salaš na dva zida u Đurđinu, bio je napravljen već za života mog čukundide, početkom XIX. vika. U njeg se išlo iz ambetuša u kuću priko dvi basamage, a iz ambetuša u kujnu i špajc na dvi ukopane basamage. Drugi pragovi vrata u salašu bili su u istoj ravni s gornjom basamagom u kući. 27 Na nenastanjene otoke u otočju Galápagos u Tihom oceanu, najviše na Pintu i Wolf, poslidnji put doleću tice tamo uginit. 28 Salašarska snaša prćiju (miraz) je donela u napravljenom i ošaranom (ukrasima obojenom) kovčegu. Bio je velik naspram gospodarske moći, toliki da su ga mogla nosit dva čovika. To je znak da u prćiji nije bilo, el je bilo zdravo (jako) malo perja. Više perja za krevete počelo se nosit u prćiji oko sridine druge polovice XIX. vika. Za više odranjivanja žita radi plodoreda sadili su i više kuruza, glavne rane za odranjivanje gusaka naveliko, rad čupanja perja i kljukanja. Tom su pomogle i velike ladnjače sa pogonom na parnu mašinu, u kojim su smistili svo meso od više desetina hiljada odjedared kupljeni šopani (ukljukani) gusaka i posli ga polagano prodavali. Salaš Tomice Vojnić - Mijatovog najprija je bio brez kujne, spoljašnji zid je u avliji bio ravan, a u kuću se išlo priko jedne basamage. Bilo je taki salaša u koje se išlo priko dvi basamage, a bilo ih je i brez basamage. Koliko će imat basamaga najviše je zavisilo od mista na kojem je salaš napravljen. Ako je bio na gredi koja je imala vidan pad u avliju, onda je većinom brez basamage, jel nije bilo bojazni da će se voda od plave kiše spolja ulit u salaš26. Najstariji salaš Tomice Vojnić – Mijatovog je preteča, čist salaš «na dva zida». Još i danas (2007.) ima dva taka čitava salaša, Kate Stantić u Velikom čikerijanskom šoru i salaš Jose i Ivice Gabrić na Verušiću. Ova dva salaša su najstariji priopravljeni salaši, kaki su bili spominjani Stantić-Gerardov i Vojnić-Mijatov salaši. Nikoliko ovaki salaša pokazivaje da su na taku formu bili napravljeni više najstariji salaša bunjevački Hrvata. 22 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 22 11/26/2013 7:19:26 PM Alojzije Stantić – ulazna vrata u kuću su puna daščana, sa ojačanim baskijama (spojnice vrata); – kujna je prva odaja dograđena spolja na zid u avliji; – spolja iz avlije nad zidom nema nastrijice, ni ambetuš; – rogovi i gredice su od tesane čamovine, sastavljeni drvenim čepovima; – krovina je pokrivena nabijenim i u dva reda nagusto poređanim snopovima trske, brez posnopice sa potkljukanim uzbojom; – trska za rogove i žioke svezana je likom (sloj ispod kore bagrema) ili pletenicama od rogoze; – pošav na vrvu krova je prisavijena i upletena trska, odozgor brez alova29, magarci su od tanki dračovi okrugljača popriko sastavljeni dračovim okrugljačama (tanjim granama); – oziđani zabati su od cigalja el valjaka, trska krovine je nabijena nuz zabat i nema vrepčije daske. Falinge najstarijeg salaša i dogradnja – Dogradnju su potakle falinge: – ako su njim vrata u kuću bila u istoj ravni sa zemljom, a kiša el snig su njim nabijali na ulazna vrata kad su ona bila zatvorena, padavine su se nuz vrata a pomalo i kroz nji slivale u kuću, a još više kad su radi boljeg vidika vrata bila zatarabljena; – po lipom i toplijem vrimenu na ulazu su misto krila vrata u dovratke umistili tarabe, pa ako one nisu bile visoke do navratka, mačke pa i pilež bi priko taraba ulazili u kuću smetat; – ilo su spremali na banku isprid krušne peći, u peći ili u katlanki pododžaka, a na tim mistima su spremali samo najskromnija ila; – ako se po lipom vrimenu ránu spremali na sadžaku ili u kotlu napolju u avliji, često je smeto vitar sa dizanjem prava ili ako se odjedared okišilo. Za kratko vrime uočene falinge su otklonili. Spominjani salaši nalik su starim panonskim salašima30. U lancu razvoja najstarijeg salaša, iskorak ka salašu na dva zida je kad su na uzdužni zid iz avlije najprija doziđali valjcima ili cigljom samo kujnu kod sobe na dolnjaku. Vrimenom su skontali da na tom zidu, al kod sobe na gornjaku, naprave špajc širok ko kujna. Pridnji doziđani zidovi kujne i špajca u avliji niži su od spoljašnjeg zida salaša, pa je i krov više njih bio niži, pokrili su ga cripom koji podnosi od trske blaži pad za slivanje kiše. Kad su krovovi kujne i špajca sastavljeni nastrijicom i dobio se ambetuš. Spolja gledano taki salaš je na dva zida. Razvijeniji oblik salaša na dva zida pravili su još i u XX. viku, a on je obaško opisan. Izgled najstariji čeljacki salaša iznutra – Prvi salaši po izgledu i životu u njima bili su podešeni životu i vrimenu kad su ih napravili. Ti salaši su bili niski, tisni, mračni, s malo komocije baš toliko koliko je dosta samo za opisanu naminu, u kojoj je navažnije bilo imat zakrilje od vrimena. Salaše su pravili posli života u sa mistom još oskudnijim zemunicama i putrijama, pa su veći salaši naspram raniji, s komotnijim odajama velik iskorak u bolje. Onda su se bavili nomadskim odranjivanjem josaga, nisu imali staje, a najviše vrimena su provodili sa josagom u pustarama. Čeljad su salaš hasnirali najprija kao zakrilje od nevrimena nužnima, u njemu su otpočivali, spremali ránu i ili (jeli), provodili slobodno vrime, noćivali... 29 Alov su dvi dugačke daske široke oko 10 cm. i sastavljene nalik na opako V. S njima je pokriven prisavijen oplet pošava i čuvan od zakišnjavanja i posli truljenja trske. 30 U ovakom salašu živila je brojna obitelj, čeljadima su napunili obadvi sobe. U njima je bilo toliko mista koliko triba čeljadima za noćenje i uveče za sidenje. Maloj dici priko dana više puti tribala je vruća voda el skuvat ilo, pa se za tu nakanu po ladnom vrimenu misto pododžaka hasniro šporelj u sobi sa gornjaka. Liti nisu hasnirali taj šporelj. Salaš na dva zida – Ovi salaši obaško pravljeni nabijani su sa dva jednako visoko uzdužna zida, a širi zabatni zidovi su ujedno i pridnji zidovi kujne i špajca koji su najčešće na dolnjaku, odnosno na gornjaku. Trskom pokrivena krovna građa i tavanica su samo nad dva jednako visoka zida. Pridnji zidovi kujne i špajca niži su za oko pedesetak centi koliko triba pokrovu sa cripom da ima pad barem 45º, koliki pad triba rogovima od sridnjeg zida salaša na pridnje zidove kujna i špajca. Građa na kujni i špajcu je sastavljena sa građom salaša, a na kujni i špajcu je učepovana u vinčanice na uzdužnim zidovima. Na kujni je tavanac na fajer od 45º. U osnovi gledano salaš ima tri uzdužna zida, niži pridnji je i zid kujne 23 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 23 11/26/2013 7:19:26 PM Alojzije Stantić i špajca, a krov koji ih sastavlja je krov na ambetušu. U ambetušu je pridnji zid i banak visok oko 120 cm., sa vratacama u sridini, kroz koja se iđe naprid kroz kuću u salaš, a livo i desno u kujnu i špajc. Ovaki salaši, ko i najstariji salaši sa dograđenom kujnom i špajcom, su salaši na dva zida, jel su njim stražnji i sridnji zid jednako visoki. U razvoju salaša ova fela salaša imala je najniže zidove, visoke jedva dva metera, zato su ovaki salaši bili i najniži31. Nji su nabijali manje i sridnje gazde. Češće su ih gazde nabijali sami, pa i s mobarošima i sa majstorom, a riđe s majstorom i s pogođenim čeljadima. Salaš na tri zida – Nov salaš je u fundamentu iz tri dila, sa čeljackom sobom, kućom sa pododžakom i čistom sobom u jednom redu. Sprida i obaško su s ambetušom sastavljeni kujna, špajc i najčešće podrum u kojeg se iđe doli kroz pod šireg ambetuša el je obaško u avliji. U salašu su sva tri uzdužna zida odjedared nabijeni i unutri jednako visoki 230 – 260 cm., a pošto spoljašnji zidovi nose i jači (teži) krov oni su i deblji, oko 90 cm. Debeli zidovi i tavanica su imali zdravo dobru (izvanrednu) izolaciju, da se trošilo malo ogriva iako u njemu nisu oskudivali, a u kanikuli je bilo ugodnije ladno. U bunjevačkim salašima na tri zida najprija je krovina salaša na dvi vode bila trščara sa natkriljenom strijom oko 50 cm. nad spoljašnjim uzdužnim zidovima. Za ove salaše tribala je jača krovna građa, pa su iz Erdelja dovlačili drvesla četinara i lipe, od nji su napravili jača sli31 Niske zidove su onda, pa u XVII. a najviše u XVIII. i XIX. viku, nabijali da njim sobe budu vruće (toplije), a i ljudi su jedno na drugo onda rastom bili niži naspram današnji ljudi. Na priliku u austrougarsku vojsku nije mogo narukovat momak ako je bio niži od 150 centi, što je sačuvano u čestoj izreki: Taj nije išo u vojsku, kazali su za niskog čovika. Po miri naspram niske čeljadi pravili su i niža ulazna vrata u odaje. Kad su spolja ulazilo u salaš, ritko je bilo čeljade koje nije moralo sagnit glavu ispod grede ambetuša. Taki nizak bio je i naš salaš u Đurđinu. Po didinom pripovidanju salaš je napravljen na početku XIX. vika, ako ne i prija, o čemu svidoči čepovana tesana građa i rogoznom pletenicom svezana posnopica. Da je salaš noviji vidilo se po trščari sa uzbojom u posnopici i pilanim čamovim alovom i magaracima sa vezom na pošavu. Očit je tom dokazu i velik brist u ledini, po kojem je iz velike daljine bio poznat Stantićev šor (tri čovika mu nisu mogli obuvatit deblo). Po pripovidanju dide brist je bio velik još u ditinjstvu mog čukundide Ilije tj. oko 1820. g mena, barem 20/25 x 25/30 cm. pa i više, čak i 30x40 cm. iz jednog komada. Rogovi krova su sa gredama tavanice najranije sastavljani drvenim čepovima i ojačani klamfama, a u novije vrime građu su sastavljali šrofovima el debljim klincima. Umisto pajanti popriko rogovi su gori u rasponu potpačeni stolicama koje se doli na tavanici oslanjaju na grede oko 10x12 cm. Posnopica (snopovi trske) je za rogove i žioke vezana crnim drotom, a krovina je oko 40 cm. debelo nabijena uzbojom (na oko 50 cm. ocičeni snopovi trske) u posnopicu. Debela trščara i promaja kroz budže i tesarska vrata priče liti zagrijavanje tavana, pa je on podesan i za čuvanje ráne, osobito pušenog mesa. Na tu osnovu su napravili jaču tavanicu od trske i odozgor je umazali blatom, koju je podiko flasterovo cigljama. Tavanica je udešena za čuvanje tušta istrešenog i uzrpanog žita, katkad i raži. Veći salaš je tribo poljodilcima najviše radi veće32 i jače tavanice, veće i bolje misto za čuvanje suvišnog žita ali i radi više komicije u odajama. U male ambare suvišak njim ne bi stao, a žitne jame su nepodesnije za čuvanje žita, a i njevo je održavanje skuplje od održavanja tavanice. Salaš je naspram kapije kroz koju se s puta iđe napravljen uzduž ili na put leđa. Za opis sam se ugledo na stari Stantić-Šilarov salaš na tri zida, na gredi od varoši drugog dola u Maloj Bosni, našeg komšije Stipe Stantić – Sveti u Đurđinu i dr. U Šilarov salaš, kojeg sam dobro upozno i iznutra, moglo se uć iz dva atarska puta, sprid i za salašom. Salaš na put leđa – Oko prilaska iz XIX. u XX. vik, tu i tamo, a posli Prvog svickog rata još više, pravili su se salaši na put leđa. Njima je lice salaša obično okrenuto na dolnjak, gleda na kapiju kojom se iđe u salaš, a stražnji zid njim je zabatom okrenut na gornjak. Katkad je takom salašu ulazna kapija s boka el čak iza gornjaka s leđa. Malo dalje, s live strane, obaško, ovi salaši obično imadu malu kuću, najčešće priko puta od staja. Put kroz salaš iđe od atarskog puta na 32 Iz uzrpanog žita na tavanu ono se mož odvađat koliko triba, a kad se načme žitna jama žito se odjedared mora potrošit el prodat. 24 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 24 11/26/2013 7:19:26 PM Alojzije Stantić zemlju s druge strane, išo je kroz avliju isprid staja i izmed zabata salaša i čardaka el bunara. Ovaki salaši pravili su se do Drugog svickog rata, na priliku u Đurđinu salaš našeg komšije Stipe Stantića-Svetog, na Kapunji salaš Bele Stantića Gustera i toliki drugi. Dobro sam upozno čeljacki salaš na tri zida i salašarski život u tzv. Šilarovom salašu u Maloj Bosni, posli sela priko dola na gredi blizo puta u Tavankut, prema Crnjevini, kojeg je napravio moj pradida Nikola. Nabijanica umazana blatom debela je oko 90 centi, tavanica, jaka za istresanje žita debela oko 60 centi (izmirena je kad su ga srušili). Čeljacka soba je toliko dugačka da su u nju stale u red, nuz uzdužni zid, dvoje drvenice, jedne iza druge, a nuz druge su drvenice namišćene daske do parasničke peći. Ta soba je uzdužno 7 x 4 m.33 Na zidovima čiste i čeljacke sobe su po dva dosta mala i jednostruka i dvokrilna pendžera. Kujna napravljena u kraju ambetuša, na dolnjak, dosta je velika s komocijom za desetak čeljadi di su svi mogli posidat i ist za astalom. S druge strane ambetuša je velik špajc. U zatvorenom ambetušu namišćen je astal sa stocovima i klupom s pervazom. Druge zgrade po avliji su bile poređane ko i u većini salaša. Ovaj Stantićev salaš je još jedan od primjera da salaši nisu u svemu napravljeni na isti kalup. Iako je bio na put leđa, stražnjim zidom okrenjen na ulaz sa atarskog puta, da ulaz u aviju bude s dolnjaka, sa sunčane strane. To je primjer kad je s gornjaka atarski put u salaš, a da ulaz u avliju i čeljacki salaš ne okrenu na gornjak već ne dolnjak, onda je ulazna kapija u domazluk iza čeljackog salaša el sa strane avlije. Taki su bili salaši u Stantić-Dragačini u Đurđinu: atarski put njim je s gornjaka, a salaši okrenjeni čelom el katkad zakošeni, pa i na put leđa na dolnjak prema dolu. Priko puta dola tom šoru bio je velik Stantićev šor kojem je atarski put bio s dolnjaka, a do i Stantić Dragačin šor iza leđa na gornjak. U svemu drugom staje i ostala zdanja su bila raspoređana nuz jednu i drugu ogradu, a u sridini i malo dalje od staja, korlata i svinjaka 33 U salašu s tim debelim zidovima i debelom tavanicom, a malim pendžerima i po ciči zimi peć su ugrijali s po dva snopa ogrizina, a ako su izložili tri snopa onda su s vrimena na vrime sobu ladili kroz otvorene pendžeri i vrata, kroz kuću i ulaz. bila je velika ledina, s kapijom u ogradom prema ataru. Manja ledina bila je za salašom, a s onu strane ograde bila je široka mlaka i do. Kad se prošeta kroz ravan subatičkog atara mož vidit da veliki šorovi: Kujundžićov na Vanteleku, Vojnić Purčarov na Verušiću, Kujundžićov duž Čantavirskog puta od Verušića do Klise, Franciškovićov u Maloj Bosni, nagusto poređani salaši u velikom Čikerijanskom šoru, Ivandekićovi na dolnjaku dola od tzv. Male stanice (gencije) do bliže Purgle; Stipićovi od Verušića priko Klise do prtenog puta Orom-Čantavir; Vukovićevi u Gornjem Tavankutu od atara Kunbaje (od blizo gencije) do madaraškog atara, iskomadani Dulićevi šorovi po Đurđinu i toliki drugi najčešće poređani nuz dolove i izmed atarskog puta koji gredom prati do, svedno dal ga prate s gornjaka el dolnjaka. Salašić – Još i u XX. viku sirotiji poljodilci, lancoši, pa i oni koji su posli udomljenja oma počeli obaško živit, na desetak lanaca zemlje el manje, dok se nisu otukli najpre su nabili salašić. To je nastamba s jednom sobom, kućom i iz nje pododžakom, a spolja s kujnom na kraju ambetuša s dolnjaka. Salašić je obično na višljem dilu avlije i u ravni sa zemljom, a u njeg se ulazi priko malog obično dračovog praga. Krov mu je iznad kujne, ambetuša i ketrenca niži, pa je i strija niža, tako da se odraslo čeljade malo višljeg rasta moralo saginjat kad iđe pod otvoren ambetuš. Iz kuće salašića iđe se naprid u pododžak, a na livo u čeljacku sobu koju su okrenili na zaod. U sobu su stale nuz zidove dvoje drvenice s daskama naslonjene na krušnu peć. Na drugoj strani su dva šefunira el šefunir i dolaf. Pododžak je ko i u salašu na dva zida i u njemu katlanka u ćoši nuz duvar. U otvorenom odžaku su vrljike za pušenje disnotorskog mesa. Većinom otvoren ambetuš nalivo je prigrađen da se trunje od piće i đubreta ne trune u ambetušu. Oma iza ograde34 se iđe u staju, košaru/volaricu. U njoj su jasle na duvaru ili zabatnom zidu. U staji ima mista za jednog - dva konja i jednu34 Ambetuš je prigrađen lakim zidom, obično tršćanim i umazanim mazom i krečom, da se strv tj. pića i druga rana za josag, trunje od piće i đubreta i saga staje ne šire kroz ambetuš u kujnu i kuću. 25 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 25 11/26/2013 7:19:26 PM Alojzije Stantić dvi krave s junicom el teletom, do pet-šest komadi krupnog josaga. Isprid staje je ketrenac za ranu i piću josagu za nikoliko dana. U ambetušu nalivo je kujna i u njoj od vrata nalivo je šporelj, a od vrata na desno kredenac ili štelažija sa sudima. Na zabatnom zidu je pendžer, a ispood nje popriko drvenice. Na sridini zida u avliju je pendžerica, a ispood nje astal sa stocovima el hokedlama. Za malu obitelj koja živi u salašiću kujna je ujedno i mala kuća. Ispod čardaka je svinjak s dva-tri obora, obaško za krmaču, zaljučene prasice, šildane (nazimad) el za ranjenike, malo dalje je kokošinjac da njim je prid okom. Korlat je obično iza staje, a velik je naspram broja marve. Za sersam i sermaj napravili su obaško naslam el šupu naslonjenu na zabatni zid s gornjaka ili na zid iza salašića. Bunar je avliji isprid salašića, al što dalje od korlata. Ledina je velika naspram odranjivanog josaga i s kapijom prema putu u atar ili drum. Približno ovako su izgledali salašići, obaško sa stajom ali pod istim krovom. Imali su sve šta triba da ima veći domazluk salašara, ali u malom. Vrimenom, kad su se čeljad u salašiću otukla el štogod vridno talovala, kupili su još zemlje, staju su priopravili u čistu sobu sa sobnim vratima naspram sobni vrata čeljacke sobe, a u zabatni zid su uziđali pendžere. Prigradni zid u ambetušu srušili su, a na mistu ketrenca napravili su špajc, a prigradili ambetuš sa zidićom i na njemu banak. Od salašića su napravili salaš na dva zida. Za sve više živine obaško nabili su košaru i volaricu s ketrencima i šupom iza duvara staje. Komencijaški salaš – Veće gazde sa više stotina lanaca (1 l = 7200 m²) zemlje, koji nisu bili kadri uradit na vrime poljodilske poslove, sa svojom i pogođenom čeljadi na kvartilju, pogodili su komencijaše35. Koliko je gazda imo ze35 Komencijaš je za udivanjeno vrime, za udivanjene poslove pogođen (unajmljen) radnik u poljodilstvu. Sa obiteljom stoji (živi) u obaškom salašu, na imanju gazde i zaradu prima dilom u novcu, a dilom u naturi. Komencijaški salaši su na rubu zgrada domazluka, jel se radnik za dana manjivo posla kad je uradio dio posla za kojeg je pogođen. Npr. ako je bio govedar i radio s kravama muzarama, kad ih je ujtru posli čišćenja staja, timarenja, akrokovanja i muže zbrinio, bio je mlje naspram nje je imo i komencijaša. Oni su s obiteljima stali u gazdinom salašu kojeg njim je napravio malo dalje od svog domazluka, al dosta blizo jel su svaki dan po nikoliko puta u njeg išli radit samo pogođen poso. Žene obično su pogodili za pranje i roljanje košulja (rubenine), mazanje krečom nabijanica i dr. velike poslove. Usamljen salaš – Usamljen salaš nabijo se na svojoj zemlji, na najzgodnijem mistu. Usamljeni salaš bio je dalje od drugi salaša katkad i po nikoliko duži (1 d. = ~ 400 m.). Dobra strana ovog salaša bila je u tom što gazdi niko nije smeto, najviše komšinska domaća živina, nit je on kome smeto. Mana je bilo više. Ako je kome tribala pomoć dugo je moro ić do najbližeg komšije. Lopovi i dotiranice (skitnice) više su tiskali na usamljene salaše, a i lisice, kobci (vrsta jastreba, salašarima je lovio perad), švrake i druga divija živina pravile su više štete u usamljenom salašu. Salašari iz ovaki salaša ne mogu se toliko komšijat ko u ušorenim salašima, jel uveče na salaš moraje pazit više čeljadi, makar jedan muškarac u punoj snagi36. Najčešće se makar slobodan do drugog posla: puštanje teladi na sisanje krave el donošenje piće (kabaste rane) i nastora (stelje, prostirke) iz guvna (obaško misto di se drži kabasta rana i nastor). Kad je bio slobodan u to vrime je radio štogod za se na okućnici (2-3 motike gazdine zemlje [1 m = 720 m²] koju je posadio/posijo po volji, on je uradio, a rod je bio njegov, dio plaće) ili u bašči i sl. 36 Dotiranice, lopovi i bećari najviše su tiskali na usamljene salaše, koji su obično bili i imućniji. To su znala i čeljad sa usamljeni salaša pa su bili i spremni oduprit se otimačima i krađljivcima. Najcigurniji su bili salaši u kojima je kogod sa dozvolom steko lovasku pušku na patrone. Puške su se po salašima počelo širit od 24. VIII. 1878., kad su u našoj varoši osnovali prvo lovasko društvo «Dijana». No, cigurno je pušaka bilo i prija prvog lovaskog društva, jel je Flatt Endre (od 1861. purgermajstor Subatice) u pisanju istorije Subatice spominio da se subatičani bave i lovom, al ne love tice (Matijević,Z. 1860.:66). To ne znači da podiko nije imo lovasku pušku, jel je i prija bilo propisano ko, di kad i kako se mož bavit lovom. Veće gazde svoje imanje mogli zatablazovat, od vlasti kupit pravo. Na toj zemlji su diviju živinu samo oni smili lovit. Moja majka (s baćine strane) Vita Sudarević (1876.) mi pripovidala da su imali na usamljenom salašu u Đurđinu lovasku pušku, baćo a moj pradida upiso se u lovase. Trevilo se da su katkad po lajanju vašaka znali da se kogod mota (u pokretu osmatra) oko salaša. Na to je dosta bilo kad je kogod od muškaraca s puškom izašo u avliju i uvis puko patronu. Nije tribalo dugo čekat i vaške su se smirile, a nepoznatom je pucnjom poručeno nek proba uć u avliju, neće znat iza koje će ga ćoše dočekat slana patrona. (Patrona umistio 26 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 26 11/26/2013 7:19:26 PM Alojzije Stantić jedan od muškaraca upiso u lovase (lovce) da bi zvanično kupio pušku za lov, a hasniro je i za čuvanje imovine salaša. Usamljeni salaš bio je na priliku pod ratom Mala Pešta u Đurđinu Time Sudarevića mog čukundide, u njemu je rođena moja majka Vita (1876.). Po njezinom pripovidanju zna se da je on bio napravljen u prvoj polovici XIX. vika. Usamljeni su i: salaš Vojnić-Mijatov u Maloj Bosni, stari Stantićev - Zizin salaš, danas u Hrvatskom Majuru, salaš Jose Gabrića na Verušiću i drugi. Kad se proučava položaj i način nabijanja ovi stari salaša, nagađam da su oni možda nabijani na mistu ranijeg salaša, a možda prija njeg na mistu zemunice. Ušoreni salaši – U ravni izmišanoj gredama i doljačama (osobito Đurđin, Vantelek, Naćvin, Kunbaja, Čikerija-Šebešić i dr.) ušoreni salaši su se nabijali nuz dolove di putovi iđu po gredi koja prati do37. Šorovi su nastali na vrvovima greda na čijim su obroncima s jedne strane do, a sa suprotne strane litnji put. Zemlje salašara udaraju u do, a od puta do dola izgledom su podešene šaranjima atarskog puta i dola 38 i dugačke su od oko 1/2 do 4 a najduža je bila zemlja čak 8 (!) duži39. sačmom napunjena krupnom morskom solju. Koga je pogodila taka patrona makar nikoliko zrna soli su mu probili kožu što je bilo praćeno s jakom bolom, a kogod mu je moro pomoć da se retosilja soli ispod kože i odstrani bol). 37 Na priliku taki su šorovi u Đurđinu; Stantićev šor koji se otego po gredi na dolnjak dola, od tri ante pačirskog-bajmačkog i subatičkog atara do Kopilove škule (Kelemanova ćoša - Pačirski put) tj. izmed dva pačirska puta; Stantićev-Dragačin šor priko puta dola Stantićevom šoru od bajmačkog atara do Dulićevog šora; Ivandekićev šor u Đurđinu od Male stanice prema Mukićevoj škuli itd; Kujundžićev šor u Vanteleku od druma Subatica – Bajmak od Crnjevine u Maloj Bosni do Skenderović-Léšinog domazluka na Vanteleku (Pavlovcu) i dr. 38 Ove dolove tvori ričica Krivaja, koja je po šaranju izmed greda dobila ime. Korto kudan teče joj je vikovima meandriralo livo-desno, pa je tekla čas pod gredom, od nje odronila dobar komad zemlje i suvišno prinela u doljaču, od koje je nasto obronak grede. Tako je bilo dok je nisu ukrotili i dilomice isušili u drugoj polovici XX. vika. 39 U Đurđinu su Jaramazovićevi, poslidnji gazda Veco, imali komad zemlje od dola u Purgli, priko Plage do atara Moravice (St. Moravica), dugačku 8 (!) duži (1 d.= 200 ftati; 1 f = 1896.). (U svakidašnjici se raču- No, ima šorova raspuzani po pustarama subatičkog atara koji su vrimenom stvoreni diobom obitelji, na priliku: veći dio spominjani Stantićevi šorovi, pa i drugi veliki šorovi: Dulićovi, Ivković-Ivandekićovi, Kujundžićovi (na Vanteleku i Klisi), Vukovićovi, Čovićevi, Stipićevi, Šokčićevi, Perčićovi, Babičkovićovi, Čovićovi, Milodanovićovi, Prćićovi, Vojnić Hajdukovi, Vojnić Purčarovi i toliki drugi. Život u ušorenim salašima imo je i više dobri, a manje rđavi strana. U ušorenim salašima lakše se skupila moba, kad su tili za što kraće vrime uradit zahtivan poso, na priliku uvest žito iz krstina i sadit ga u kamaru, zimi odnet na genciju prodate ranjenike, izvuć đubre iz na njiva i sl. Podikoji komšija je imo brez para radnog konja pa je suvišnog izhasniro u priprezanju u velikom ratarskom poslu, pa je med imućnijima lakše opsto i lancoš s jednim konjom. Za bilo kaku pomoć komšije su se med sobom ispomagale. Komšijanje je temelj skladnog suživota salašara. U ušorenim salašima život med ljudima obogatio se i kroz komšijanje. Zimi u zajednom provodu dugački večeri nuz ručni rad izminjali su životna iskustva, naukom su obogatili škulu života. U salašima živilo je i više čeljadi, pa kad je tribalo, bilo je dosta drčni ljudi koji su se lako uvatili u koštac, ušli u kob s bećarima, lopovima i dotiranicama. Nalik tom je bilo i s vaškama, više nji noćom su lakše ostili, primetili neznanog i lajanjem uzbunile i druge vaške na oprez. Zato su dotiranice krajčile šorove salaša. Mana ovaki salaša je što su blizo jedan drugom pa se josag miša40, pravi sitnu štetu ne samo nalo da je duž 400 m.). Pripovido mi Veco Jaramazović da su zemlju radili: orali, sijali/sadili na pripelice od po dvi duži. U ono vrime kad su ljudi tabanali na velike daljine, smatralo su da je duljina jedene duži tu nadovat. 40 U ušorenim salašima često se miša pilež, a na zajedničkoj paši u atu znale su se izmišat guske. Stanarice su poznavale svoje kokoške i pivce pa iako su se ritko mišali časkom ih razljučili. Teže je bilo sa bilim guskama i pućkama. Da rad izmišanog pileža nemaje razmirica žene su se udivanile koja će kako rovašit svoj pilež. Na priliku: jedna će guščićima, pućićima i dr. čim se izlegu ocić nokat livog prsta na desnoj nogi, druga će giuščićima rasić landru izmed sridnjeg i livog rsta desne noge i sl. Po rovašu su lako razljučili koji je čiji pilež. Morkače nisu rovašile, znale su se izleć i u travulljini ravne i doć na salaš, a dešavalo se da minjaju krune drveta na kojem će noćivat, pa zato nisu ni 27 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 27 11/26/2013 7:19:26 PM Alojzije Stantić oko svog već i oko komšinskog salaša. Iako med komšijama nije bilo razmirica rad ti mali šteta, niko nije volio ako drugom pravi štetu, a ni ako mu drugi pravi štetu. U dobrom komšijanju trpili su jedni druge, kako su kazali, nećemo rad makar čeg uzet pik na komšiju, a to se temeljilo na odnosu med komšijama: «Neću mu uradit ono šta ne bi volio da urade meni»41. Zato se nije moglo ni smislit da komšije med sobom ne divane, a kamol da se tiraje sudom. To pokaziva visok nivo svesti jel su male, takoreć ništavne materijalne štete nadišli daleko važnijimim ljudskim vridnostima. Kad se zagledaje naređani, pa i drugi salaši, vidi se da je pravilo kako napravit salaš i salašarski domazluk - pravila nema. Salaš je svako pravio onako kako će najbolje izhasnirat blagodat ravni. U tom se uvik zgađalo da salaš bude na gredi ili njezinom obronku i da čeljacki salaš bude što više leđima (duvarom) na gornjak, a ulaz okrenjen na dolnjak, na što sunčaniju stranu. Mala kuća – Počeli su je pravit sa salašima na tri zida sa nakanom da bude pomoć novom čeljackom salašu, sa novim gazdovanjem, kad su posli nomadskog odranjivanja počeli odranjivat josag u stajama. U odranjivanju josaga u stajama, često se iđe u nji i koješta drugo radi napolju, pa obuća i odila nisu baš čisti. Da se neugodna saga i trunje ne šire po čeljackom salašu onda su u većem domazluku napravili obaško malu kuću. U njoj su čeljad bili za dana, kuvali i spremali ránu, ili (jeli), otpočivali i komšijali se. U velikom salašu su noćivali, gostili se, otpravljali velike svece i sl. Malu kuću su pravili obaško ili iz ambetuša misto ketrenca naslonjenu na zabatni zid zajedničke staje. Ona je u svemu odminila čeljacku sobu, kujnu i pododžak u salašu. računali koje su čije morkače. Nji su odranjivali samo zarad zlatne čorbe pa i nisu bile važne koliko ih ima. 41 Ušoreni salaši su najčešće imali zajedničku ogradu ledine. Dešavalo se da kogod zaboravi za sobom zatvorit kapiju. Ko za inat guske će oma iz ledine na put i ako su s obadvi strane puta posađeni kuruzi, el posijana ditelna onda će najprija guske, ovce i sl. oma počet pasit lišće u komšinskim kuruzima, ditelni, a rtiko kad u svojem (Marfijev zakon). Rad dobrog odnosa med komšijama svako je pazio da njegov josag ne iđe u štetu komšiji, a nije zabavljo komšiji ako mu se nehotice oto (oteo) josag. Lacija – U velikom gazadaluku s tušta čeljadi, svaki dan se kostiralo barem dvadesetak duša, a u velikim poslovima i dobrim više, pa su reduše imale velik poso oko spremanja ráne i do tričetri ila na dan. Da reduše s njim izađu na kraj kogod je izjesapio i napravio u maloj kući, nuz čeljacku sobu, misto tisne kujne i pododžaka jednu obašku odaju – laciju42. U velikim gazdalucima podigdi su laciju napravili kao obašku zgradu. Odozgor gledano odaja je velika na pr. 4 x 4 m. Sridinom od slimena dio do zida od avlije odaja je natkriljena tavanicom, pa se u tom mistu spremala i dokuvavala rána da se trunje i gar ne trune na ilo u šporelju43 el na astalu. S onu stranu slimena prema zidu duvara odaja odozgor nema tavanicu već je svod i u njemu odžak za otvorena ognjišta. Taj dio lacije je udešen kao pododžak. U laciji su zimi-liti reduše vazdan štogod radile. Tamo di je bilo tuša čeljadi, uvik je kogod bio u laciji poslom el je kroz nju prošo, pa je lacija bila najcigurnije misto da se u njoj pušeno meso od disnotora sačuva od lopova, ali i od domaće čeljadi. Kad je i poslidnje čeljade ušlo noćivat u laciju, spoljašnja vrata noćom su se iznutra obično zaključavala i od provale ociguravala ćuskijom (priko krila vrata ojačanje od drveta ili gvožđa). Pajta na njivi – Kad su počeli radit zemlju naveliko, onda su poljodilci iz naselja vrimenom, podigdi na njivi sklepali natkrilnik, nabijanicu od zidova nalik na kocku 5(4) x 4(3,5). U zidu na dolnjak napravljen je ulaz, brez ragastova, širok 42 Lacija je dobila ime po madžarskoj riči laci bećar (laci betyár = skitnica). Po tom je dobila ime i lacikujna (lacikonyha), a to je i šatra el boda (kiosk) za spravljanje i prodaju friško pečenog mesa, ciganske pečenice (laci pecsenye /meso brez košćura ispečeno na masti/). To je i litnja kujna, a tom je nalik i lacičarda (lacicsárda) kako su u pustarama zvali skromne drumske mijane u kojima su gostima nudili samo vino, i čim ga popiju da odu dalje. 43 U to vrime su svudan pravili ziđane šporelje. Za nji su od salivanca pravili vrata za loženje i rešetku za vatru, a iznad vatre iz dva dila plotnu od salivanca veliku oko 80 x 60 centi, po tri ringle na skidanje u svakoj polovici, koje su skidali i na otvorenoj vatri brže zagrijali el uskuvali kuvanje. S jedne strane i bočno naziđali su misto za plevanu lernu. Na maloj plotni nisu mogli poređat više sudi za kuvanje, zato su za tušta čeljadi kuvali i na banku isprid krušne peći el u njoj, a za još više čeljadi u kotlu na katlanki. 28 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 28 11/26/2013 7:19:27 PM Alojzije Stantić oko podrug metera. Nabijanica je natkriljena priko zidova naslaganim dračovim okrugljačama, priko okrugljača unakrsno su poređane grane, a na nji prostrta slama debelo oko podrug metera. Da vitar slamu ne raznese ocigurali su je na drot popriko svezanim kalanćovima na oko svakog metera široko. Pajta je pokrivena baš ko što su salašari pokrivali naslam. Unutri su nuz duvar često bile jasle, katkad i žagre s komocijom barem za jedan par konja sa ždribetom. Poljodilci su na daleku njivu išli na kolima. Pajta je bila zakrilje za konje, kad s njima došli a nisu radili. Koliko će bit velika pajta podesili su po namini, di će smisti konje i da čeljad koja rade na njivi imadu misto da se sklone ako natrče kiša, a u risu da na vrućini kanikule u spolja u ladu pajte el u njoj užnadu pa i odpodnuju. Ako su u njoj podnovali konje su svezali za lotra kola, koja su njim odminile jasle. Pajtu su hasnirali samo kad su radili na njivi. Zato u njoj nisu ništa držali, pa i nije tribalo u nju umistit vrata. Sermaj i sersam kojeg su doneli sa sobom odneli su natrag kući, a ako će s mašinom još radit ostavili su je na njivi44. Ovake pajte su pravili bajmački poljodilci čije su njive bile dalje od sela, al ni nije bilo u đurđinskoj pustari el u pustarama ispod varoši i drugi sela okolo varoši. Nju su časkom nabili, jeptino je napravili. Ako ih je na njivi uvatila kiša posli nje su malo čekali i ošacovali oćel moć radit započet poso ili će otić kući. Bajmački salašari su i naslam za kolija, sonca, branu, paraču i dr. tom nalik sermaj zvali pajta. Pajte su nestale posli Drugog svickog rata, u vrime kad su zemlje počeli radit traktorima, s kojima su časkom došli na njivu el se š nje vratili. Čeljacki salaš – Čeljacki salaš su pravili za čeljad da u njemu noćivaje, čuvaje lične stvari: ruva, odila, rubeniunu, suvišno perje i sl. a od oko Mijolja do oko Đurđeva zajedno idu (jedu). 44 U to vrime često se dešavalo da je ratar plug, paraču, roljku i sl. ostavio na njiivi, ako će poslipodne el sutra radit š njim. Onda se nije moglo ni smislit da mož nestat bilo šta od sermaja ako ga gazda ostavi na njivi. U njemu otpravljaje velike svece sa adetima: Božić, Uskrs, Dove i dr., primaje goste45, otpočivaje, večeri provode u divanu i komšijanju i dr. Ulaz u čeljacki salaš oduvik je samo kroz kuću u najstarijim salašima, a vrimenom kroz ambetuš u kuću. Iz kuće naprid išlo se u pododžak, na livo u čeljacku sobu, a desno u čistu sobu. Salašić je na polak čeljacki salaš i u njegovi čeljacku sobu se išlo kroz ambetuš u kuću, iz nje naprid u pododžak, a na livo u čeljacku sobu, a iz ambetuša u kujnu. U sobama najstariji salaša najpreg je u zabatnom zidu bila po jedna pendžer, a vrimenom po dvi pendžere, jednostruke, sa dva krila. U podikojem salašu u pododžaku duvara, stražnjeg zida uvik okrenutog na gornjak, bila je pendžerica oko 40 x 30 cm. baš tolika da se kroz nju mož bacit pogled za salašom. U najstarijim salašima s jednom pendžerom u zabatnim zidovima, makar pendžer čiste sobe imala je spolja kovanu rešetku46. Kod u većine salaša sve sobe i kuća u istoj su ravni, samo je prag u ragastovu vrata malko izdignut. U dosta salašića, napravljeni posli Prvog svickog rata, prag na ulazu bio je u nasutom ambetušu, hamade u istoj ravni s avlijom. Najstariji salaši i zgrade, najpreg su bili pokriveni krovinom (pokrovom) od trske, a digod krajem XIX. vika salaš, nastrijicu isprid staja, ketrence, krov kujne i špajca salaša počeli su pokrivat za 45 Salašari su viđenog (uglednog) gosta dočekali u avliji prid salašom, uveli ga u čeljacku sobu, počastili i ispripovidali se. Ako je gost došo pišce ispratili su ga priko ledine do kapije salaša i tamo se razišli. Kad je kogod, makar i nepoznat, u salaš došo kakim poslom, el se raspitivo i sl., s njim su divan obavili prid salašom, a samo su ga po nevrimenu uveli u čelljacku sobu salaša el male kuće ako su je imali, obavili divan brez čašćenja. Komšije nisu bili gosti i ako su došli u salaš, čak i za salašom, što drugima nije priličilo, dočekan je kako priliči komšijanju. 46 Stariji su pripovidali, a to se prinosilo na pokoljenja, da su se gvozdenim rešetkama na pendžerima ociguravali od nasilnika da se ne mogu lako uvuć u sobu radi pljačke. Nasilnici su na salaš tiskali ritko kad za dana, već noćom, kad čeljad spavaje i ako su silom provalili u salaš to su uradili kroz vrata u kući, jedina vrata kroz koja se išlo u salaš. Provaljivanje u salaš kroz ta vrata nije bilo lako, čak ni naoružanim bećarima jel su njim se ju tom opirala domaća čeljad. 29 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 29 11/26/2013 7:19:27 PM Alojzije Stantić to podesnijim cripom47. Onda se već u bližim cigljanama naveliko peko crip. Od tog vrimena na najvećem broju salaša samo je još krov osto od trske48. Svaki čeljacki salaš, spolja gledano ravni je zidova, na njemu nema nikaki šara, a ni slipi pendžera49. Zabati su ziđani od valjaka el ciglje, ritko kad od trske umazane mazom. Bunjevci nisu kitili zabate salaša. Med najstarijim salašima ima ko je zabate zatvorio u više redi usprsto poslaganom trskom, učvrstio je popriko s dvitri žioke, s obadvi strane umazo blatom, a njeg krečom. Ni jedan salaš nije napravljen na lakat el ko švapska kuća s obaškom čistom zatvorenom pridnjom avlijom, odiljene od stražnje avlije s guvnom i korlatom. Raspored odaja u čeljackom salašu, od početka pa do prid II. svicki rat takoreć se nije minjo. Sridnje misto salaša je kuća s pododžakom50. 47 Na salaše, staje i nastrijice pokrivene cripom salašari su metnili rašće čuvarkuću koja po narodnom virovanju triba da čuva od udara groma, pa joj otaleg drugo ime gromovna trava. Na starovinskim kućama u naselju često su posadili ovo rašće. Pelcer rašća su metnili na crip za čeg se uvati, a ranu uzima iz prava kojeg pod nju spere kiša. Podiko je list čuvarkuće hasniro za skidanje holesterola iz krvi, ako je proguto sažvakan sok. 48 Trska je na salašima bila najpodesniji pokrov krova: najjeptinija je krovina; meće se na najprostiju pa i najjeptiniju krovnu građu; najbolje čuva tavan od ladnog i vrućeg ajera pa je podikojim salašarima bio špajc za pušeno meso, slaninu, suvo povrće: gra, mak i sl.; mišovi se nisu zavlačili i gnjzdili oko građe krova, mačke su ih povaćale; vitar u tavan nije naduvo prava, sniga, a nije nabijo ni kišu, pa je podedsan za čuvanja žita, brašna i sl.; mali trošak je bio održavanje: potkljukavanje uzboja posnopicom (iskomadanom trskom) svaki četrdesetak godina. Mana je da se trska lako zapalila i kad je počo gorit krov vatra u njoj nije se mogla utrnit, pokrov i građa su izgorili. Noćom se nije smilo uć u tavan svitlom otvorenog plamena, jel bi se na najmanji dodir zapalila paučina, a onda i cio krov. 49 Slipu pendžer poznatu u kućama naselja, salašari nisu pravili. 50 U salašu ima života dok mu se iz odžaka puši dim, a kad se salaš pripušti samorušenju poslidnji se sruši zasvođen dio zagona (pododžaka) s odžakom s nikoliko dilova nabijanice. S tim je pokazano da je ziđanje svoda pododžaka i na njemu odžak remek dilo pučkog graditeljstva. Sve odaje u salašu su imale dobro izmiškuliranu naminu i tolilo su prostrane koliko njim je tribalo za nužnu komociju. Noviji salaši su u podičemu novotarijama civilizacije bolji od stariji salaša, podešavani su lakšem i komotnijem životu. Zato su svaki dio salaša i odaje obaško opisani da i neupućen svati kako se skladno odvijo život salašara i brez infrastrukture koju imaje naselja i brez koje u njima ne bi bilo skladnog života. Izgled čeljackog salaša. Najstariji salaš – Posli zemunice i putrije najstarija nastamba bunjevački Hrvata u subatičkom ataru i oko njeg su najstariji salaši. Izgled spolja: – ko i svi salaši posli njeg u osnovi su iz tri dila, sa samo dva uzdužno nabijena zida, s po dvi sobe naslonjene na zabatne zidove, u sridini je kuća s pododžakom; – dva uzdužna i zidovi popriko jednako su visoki od 200 cm. i debeli oko 60 cm. Obadni sobe su čeljacke i obično manje od 20 m².; – nabijanica je spolja umazana blatom, okrečena i u ugasno-plavoj el duvanskoj boji umazanom coklom; – krov salaša pokriven je trskom, posnopica kje za rogove i žioke vezana likom (osušena potkorica drača [bagrema]) el rogoznom pletenicom, pošav krova je brez alova sastavljen dračovim magarcima i tankim okrugljačama, posnopica (snopovi trske) krova je brez maljicom nabijenog uzboja (oko 50 cm. dugačka trska) ; – tavanica je od trske pokrivena blatom, ležina na tesanim gredicama oko 6 x m. cm., a u podikojem salašu slime je dračovima (salaš Tomice Vojnić – Mijatov; rogovi su od tesane čamovine, – zabati su njajčešće oziđani cigljom, naritko od trske umazane spolja i iznutra mazom (blatom); – čista soba je često udešena od druge čeljacke sobe, ako su salaš vrimenom priopravili; – u salaš se unutra iđe tačno naspram vrata koja vode u kuću; Salaš na dva zida – po osnovi gledano, salaš na dva zida ima tri uzdužna zida, od koji su stražnji (duvar), sridnji i zabatni odjedared odjedared nabijani i jednako visoki, a pridnji zid kujne i špajca, sastavljen ambetušom (hodnikom), niži je barem za četrdesetak centi od druga dva uzdužna zida, 30 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 30 11/26/2013 7:19:27 PM Alojzije Stantić – kujna obično sa dolnjaka (juga) i špajc sa gornjaka (sjevera) imaju za četrdesetak centi niže tavanicu, pa njim je pod ukopan za jednu ili dvi basamage (stube), da unutri bude visoko barem 2 m.; – na kujni i špajcu je tavanac na fajer od 45º sa vratacama; – na starijim salašima na dva zida u sobama na zabatnim zidovima je po jedna pendžer, a vrimenom su posli umistili i drugu pendžer. Obično su u pendžer sobe sa gornjaka, kad su od nje napravili čistu sobu, umistili gvozdene kovane rešetke koje su pričile bećarima i lopovima silom uć u sobu; – u kujni je pendžerica u zidu prema avliji, katkad i u zabatnom zidu; – u špajcu s gornjaka pendžerica je najčešće u zabatnom zidu; – trščara pokriva dva temeljna zida salaša, a spušten dio krova nad kujnom, špajcom i ambetušom kadgod je bio trščara, a posli skoro svudan cripom; – zabat tavana je najčešće iziđan cigljom, ritko valjcima, a spušten je i na obadva kalkanska zida. Najčešće su zabat ostavili ufugovan s golom cigljom. Ovo su najčešće i najvažnije uočljive razlike izmed najstariji salaša i salaša na dva zida. Poljodilstvo do odlaska Turaka – Kad su naši stari došli u ovaj kraj većinu su smistili u pustare sa atovima51 nadomak državne granice. Nov boravak su dobili da kad zatriba sposobni muškarci kao graničari iđu u rat protiv Turaka. Ovamo su od josaga (blaga) dotirali većinom ovce, dobrim manje koza i svinja, a od krupnog josaga malo marve i konja52. Čim su se smistili 51 At je u pustari veliko pasište kojeg su hasnirali (koristili) poljodilci iz sela i salaša za ispašu većinom krupnog josaga. Bačke pustare bile su išarane atovima, pašnjacima prošaranim kolubarima močvarica sa barskim raslinjom: trskom, većinom rogozom i sìtom, drvima kanadlama i podikojim ritskim hrastom. 52 Kad su Turci napuštali Bačku, iz popisa 1699. se zna da su na 2256 poljodilski domazluka, posijali 3776 jutara žita i suražice (2/3 pšenice + 1/3 raži) , 1467 jutara ječma (1 kj = 8 motika ~ 5760 m²), 497 jutara proje, a vinograda je bilo na 1164 motike (1 m. = 720 m²). U Bačkoj je bilo 4397 ovaca, 2055 koza, 1509 konja, 1750 krava, 1747 teladi, 2118 svinja i 2814 košnica čela. (Magyar 2003:72-152.). Pada u oči da onda još nisu naveliko odranjivali kuruze za ranu josaga. (Prim. A. S.: nisu popisani volovi, tegleća marva, a cigurno ih je bilo, jel su konje koje su imali hasnirali prva zadaća njim je bila ocigurat ráne za blago. Kad je došlo vrime za odranjivanje ratarski usiva uzorali su zemlju, posijali žitarice: žita za kruv i sime, a ječma, zobi i dr. za ránu blagu. U to vrime ratari su zemlju orali ralom, žitarice sijali omaškom (rukom) pa je naspram tako urađene zemlje i sijanja bio i rod litine - mali. Blago su ránom uglavnom izdržavali na paši, a zimi su ga u zakrilju ránili sinom/otavom (sino od drugog otkosa) i zrnima koliko je bilo nužno. Od čobanluka su se ohasnili, za se su hasnirali vunu za odivanje a suvinšnu prodali, a škartirane ovce i dio škopaca (kastrata) poili za ránu, a suvišak prodali. Od malo marve suvišnu su prodali, a s njom se trgovalo naveliko od druge polovice XIX. vika, kad su je naveliko odranjivali i gojili (tovili) u stajama53, a u teretnim vagonima ajzlibanom odneli u dalja mista. Kraj vladanja Turaka u ovom kraju počo je posli 1697. kad ih je u bitki kod Sente nadobio Eugen Savojski tj. posli potpisa mira u Sr. Karlovcima 1699. I posli tog su Turci upadali u Bačku zulumćarit, pa i otimat divojke i mlade žene. Ti nasrtaji su se vrimenom proridili i nestali. Životne prilike su narod potakle na napuštanje zemunica i pravljenje najprostiji salaša. No, posli odlaska Turaka zauvik razvoj poljodilstva je iznudio da prosti salaš prioprave u salaš na dva zida. Poticaj parne mašine na razvoj poljodilstva – Velik iskorak u razvoju civilizacije napravio je James Watt kad je usavršio parnu mašinu na kraju XVIII. vika. Tribalo je drugim ljudima vrimena dok tu mašinu nisu dotirali (usavršili) za hasniranje, za tiranje (pogon) drugi mašina. Dalji razvoj gospodarstva potaklo je usavršavanje parne mašine u prvoj polovici XIX. v., kad je napravljena tako da mož tirat druge mašine najviše tzv. transmisijom (prinos snage priko remen[ic]a). U tom su najveći udio imali lokomotiva George Stephensona tj, ajzliban (vlak) koji iđe po gvozdenom putu 1825. i od 1808. najviše za jašenje i nošenje tereta na samaru). 53 U drugoj polovici XIX. vika i Bunjevci su bili na velikom glasu po odranjivanju madžaraca (podolaca, rasa goveda) radi mesa, a dobro su prodavali i volove te rase. Dida Ilija mi pripovido kako su jedared on i baćo (pradida Nikola) bliže kraju XIX. v. iz Đurđina otirali volove u Gomboš (Bogojevo, na oko 90 km.) na vašar i prodali Šlavoncima po dobroj cini. 31 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 31 11/26/2013 7:19:27 PM Alojzije Stantić Robert Fulton kad je udesio prvi parobrod, pa su se ta dva izuma za privoz ljudi mogla hasnirat i za nošenje tereta. Ovi izumi su pomogli da se osobito poljodilska portēka odnese friško, jeptino i cigurno u daleka mista, pa su bili velik zamašnjak gospodarskom i osobito poljodilskom gospodarenju54. Nova žitnica – Gvozdene putove su vukli (pravili) friško, pa je već prvi ajzliban iz Segedina došo na subatičku genciju (kolodvor) 1869. godine55. Vrimenom je subatički atar išaran gvozdenim putovima u sedam strana, pa je i najdaljem salašu najbliža gencija bila oko pet km. U to vrime se med poljodilcima počo širit nov nauk napridnog gazdovanja, a za poljodilce iz našeg atara zaokret u napridno gazdovanje bio je moguć od 1869. godine. Bît napridnog gazdovanja su: 54 Iz pripovidanja starije čeljadi zna se da su i prija gvozdenog puta poljodilci odaleg na zaprežnim kolima nosili žito u Baju i prodavali ga na peci el samlili u vodenici na Dunavu. Kazali su da vitrenjača ili suvaja (mlin kojeg pogone konji) ne mogu tako fino samlit žito el napolicu ( žita + raži) kao vodenica. 55 * Razvlačenje gvozdenog puta priko Subatice: 11. IX. 1869. otvorena je pruga Subotica – Segedin. Iz Segedina prema Subatici počeli je pravit 600 radnika 14. III. 1864. * 11. XI. 1869. g. Subotica – Sombor. Godine 1870. napravljena je gencija u Prigrevici. Te je godine voz došo u Bogojevo i otaleg dalje za Erdut-Dalj-Vinkovce. * 16. XI. 1869. g. Segedin – Horgoš – Subotica. (Nezvanično voz je ušo iz Segedina u subotičku genciju 11. XI 1869. g. [Magyar 1999:93.]) * 5. XII. 1882. g. u Subotici svečano je puštena u promet, a dovršen 1883. g. Subotica – Novi Sad – Beograd, jel je 3. VIII 1884. pušten u promet most priko Save izmed Zemuna i Beograda, a godinu dana posli pušten je u promet gvozden put u Beograd. * 5. XII. 1882. g. svečano je puštena u promet pruga: Subotica – Kelebija – Budimpešta. * 8. I 1885. g. Subotica – Čikerija – Baja. * 1889. g. Subotica – Senta – Čoka – Kikinda. * 1908. g. Subotica – Đurđin – Crvenka. Prugu duljine 57,6 km.je oko 3 godine pravilo akcionarsko društvo, ko i sve druge ostale, koje su posli II. Svickog rata postale državna svojina. Ova je pruga svečano puštena u promet 24. prosinca 1908. g. Odlukom Radničkog saveta ŽTO Novi Sad, od 29. XII. 1978. g. ova pruga je ukinuta, ali je zemlja (nasip) na kojem je gradjena još i danas u svojini ŽTO (1999. g.) * 1889. g. i 1896. g. Novi Sad – Senta i posli do Horgoša. Podaci su iz arhiva Sekcije za vuču vozova u Subotici. 1. temelj gazdovanja sa nomadskog životinjstva (stočarenja) prinet je na ratare, a to je i početak većeg hasniranja blagodati ravni za odranjivanje žitarica. Od priorani pustara na novim njivama ratari su sijali više žita (pšenice), a zbog plodoreda sijanja i sađenje drugi žitarica, najviše dotleg skromno sađeni kuruza i krmiva: repce (uljane repice), blitve (stočne repe), bundeva i dr. ráne josagu56. 2. Nov nauk poljodilskog gazdovanja potako je ratare da se okane adeta odmaranja zemlje57. To je prvi iskorak u veći rod litine, ali i pokaz odnosa čovika naspram onih, sa kojima tvori suživot u ravni58. 3. Za josag su napravili staje, a ako u obitelji za dvorbu josaga nisu imali dosta rukivi, pogodili (unajmili) su radnika. 4. Na salašu su posla imali više čeljadi za onoliko josaga koliko su ráne nastačili za njeg. 5. Napridnije poljodilstvo zdušno je dvorila industrija, a to je u njoj dovelo do posla za više radnika. Njima je tribalo nastačit ránu, u njoj na prvom mistu kruva, ali njim je tribalo donet na noge za to najpouzdanijim ajzlibanom. Tamo di se žita više trošilo neg koliko se moglo odranit, ono se prodalo po višoj cini od one koja je išla (koliko se plaćalo) u žitnicama. 6. U odranjivanju josaga u stajama izhasnirali su slamu za nastor, plivu i kuružnu za ránu josaga, a za to su za sporednu hasnu dobili đubre (stajnjak), s kojim su potorili zemlju, nadomistili onu ranu koju je litina u rastu izasnirala59. To je početak stvaranja Bačke žitnice. 56 Naši stari zbog smanjivanja pašnjaka u atovima nisu se tili okanit odranjivanja josaga, spratili su ga u staje i nastavili odranjivat i gojit. Razumno su se latili odranjivanja josaga u stajama, kako svituje od iskona nauk. Najmanje unosno je prodavat sirovinu, ono šta se da doradit, oplimenit i prodat s espapom sa datom uslugom (znanje i rad). To su poljodilci postigli sa josagom u stanjama. 57 Najstariji nauk odmaranja zemlje opisan je u Sv. Pismu (Lev 25 1-7). Odmaranje zemlje bilo je od hasne i drugim živim stvorovima koji se ráne u ravni. Odmaranje zemlje u našem kraju spominje se i u tzv. istočnim i zapadnim ugarnicama subatičkog atara (Magyar 2003.:78). 58 U ravni zajednicu suživota tvore čovik, raslinja i drugi živi stvorovi koji otaleg uzimadu ajer, ránu i vodu, koji žive u njoj i od nje. 59 Ako su zemlju dobro potorili (pognojili) onda su je tri godine hasnirali, toliko vrimena đubre (stajnjak) u njivi nadoknađiva ránu koju iz zemlje izhasnira usiv. Zato su zemlju pod arendu davali na po tri godine. 32 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 32 11/26/2013 7:19:27 PM Alojzije Stantić Država i poticaj poljodilstvu – U vrime kad su počeli pravit salaše država se starala o svom narodu, jel za koliko će bit bogatiji za toliko će i država bit bogatija. U poljodilstvu se za rast usiva unaprid moradu potrošit novci, a ulog će se nadomistit prodatim rodom posli više miseci. Od vrimena kad se odriši buđelar (troše novci) za sijanje žita do prodaje suvišnog roda, obično prođe i do desetak miseci (XI./VIII. m.), a katkad još više vrimena za odranjivanje teleta u june, za sime el ga ugojit i sl. Pridnjaci države su poljodilcima što izdašnije pomagali da stvore suvišak râne čeljadima, koja je imala dobru prođu. A kako je društvo išlo naprid, sve je više oni koji kojima tribalo nastačit râne, a poljodilci su bili kadri stvorit je, odranit. Imali su priliku stvorit suvišak porteke (robe) koja se lako prodavala, unovčila i na njoj zaradili. U staranju države za dobrobit poljodilaca med najvažnije spadaje zgušnjavanje mriže gvozdeni putova, poticaj prometa roba, pa su za taj promet pravili nove putove i starali se o mriži drumova i atarski putova. Važna je i briga da poljodilci mirno i neometano rade, a to su ociguravali najviše tolaši (žandarmi), koji su ociguravali miran život salašara, poljari su se starali o čuvanju putova sa gušćim prometom60 i usiva na njivama, a kaparovi (putari) su se održavali čak i litnje (zemljave) putove61. Porciju (porez) su plaćali na kraju godine kad su se ohasnili i Bilo je i takog da je gazda prija vrimena otkazo arendu, jel arendaš nije imo dosta josaga, pa ni đubreta za torenje, osoparnit će mu zemlju. 60 Poljari su se starali i o tom kako će se ratari ponašat u korišćenju zajedničkog dobra u ravni, pa i putova. Ni se dopuštalo poljodilsku mašinu el vučni i sermaj (plug, roljka i sl.) i zapregom uvratii (okrenit) na putu, to se obavljalo na uvratinama. Uvratiine su smili popriko obrazdit samo do panja do uzdužnog mrginja njive, a nikako zać u put. Istresanje trunja i sl., sadivanje đubreta (slaganje stajnjaka) na rpu obavljalo se u uvratinama itd. Svaki gazda njive moro se starat da ne ošteti el natruni atarski put. Ko se nije držo reda poljar ga prijavio, a vlast ga kaštigom (kaznom) učila ponašanju – o njegovom trošku. 61 Litnji put od Bajmaka od Paprenjače priko pustare i gencije Đurđin do Naćvina (St.Žednik) kaparo je održavo put na mistama di se voda iz buzalice slivala u jendek iz njeg je odstranjivo raslinje. Čim je posli obilni kiša zemlja promanila kaparo je razbijo grudve u čačku i prokopavo kanalić za odlivanje vode iz doljače u jendek. To je olakšalo kočijašima dekanje konja s teretom i mimoilaženjem kola osobito sa teretom. od poslidnjeg roda litine. Ostalo njim je i dosta novaca da gospodarski jačaje i prate napridak novotarija koje njim za pomoć nudi industrija. Ovo su bile najvažnije pomoći poljodilcima. Novotarije iz industrije i poljodilstvo – Zaokret u nov oblik poljodilstva pomoglo je više novi fabrika poljodilski mašina. Parne mašine potakle su i razvoj inudustrije jel su se udešavale za pogon drugi mašina, na pr.: tzv. transmisionim razvodom odjedared je jedna parna mašina, vrimenom i motori, tirali više i jeptinije drugi mašina na jednom mistu62. Zato su u fabrikama od zanatnika pravili bolje i jeptinije poljodilske mašine (sijačice, kosačice, vršalice...) i sermaj (oprema, pomagala). (Estók 2001:35-85). Od oko sridine XIX. vika vučnim sijačicama i sermajom, o mogućeno je sijanje strni žitarica na većim njivama, koje su u najpodesnije vrime posijali, pokosili i spremili za vršaj. Sa mašinama su i najpovoljnijim sklopom posijani zrna žitarica udvostručili pa i utrostručili rod naspram sijanja omaškom. Umisto 3-5 mtc. (mtc = 100 kg.) po lancu (1 l. = 7200 m²) ratari su jedno na drugo nakosili rod od 10 do 15 mtc. po lancu. I poljodilci su privatili nauk da je u gospodarenju najneunosnije prodavat sirovinu, a najviše hasne daje espap (usiv i blago) ako se odrani, doda mu se svoj rad i onda proda. Radi plodoreda sa žitom sijali/sadili su druge žitarice, najviše kuruze, a nji su unovčili kroz odranjivan i ugojen krupan josag, vrimenom najviše ranjenika. Kao žito i ranjenike su u jednom danu iz salašarski gencija ajzlibanom odneli do Pešte čak i do Beča i usputni veliki dernica. Pravile su se ladnjače63 i fabrike leda, s kojima je 62 Pogonska parna mašina imala je više snage od one koja je tribala za tiranje (pogon) mašine u mistu. Na pr.: u fabriki tekstila nad u red poređani više tkalačaki stanova (razboja) za plafon su učvrstili dugačku osovinu sa remenicom iznad svake mašine. Kožnim el balata kaišom su prineli snagu na mašinu ispod osovine (transmisioni pogon), a u fabriki metalne robe tako su odjedared tirali (pogonili) više alatni mašina (drebanka [strugova]), blanjalica, glodalica i dr. 63 Do bliže sridini XX. vika hamade (skoro) da nije bilo salaša i kuća na obodima sela, di nisu odranjivali toliko gusaka, koliko su mogli nastačit rane za nji. Odranjivanje gusaka naveliko pomogle su ladnjače. Ukljukane (ušopane) guske su prodali oko Božića, kupci naveliko 33 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 33 11/26/2013 7:19:27 PM Alojzije Stantić stvorena pomoć u gojenju (tovu) josaga, jel se u vagonima i lađama suvišno meso i koješta od njeg sačuvalo na duže vrime, a i poslallo na daleko čak i na druge kontinente64. U tom velikom zaokretu obaško je vridan učinak salašara u ravnanju gredave zemlje vučnom grnjačom, kojom su svlačili zemlju s meandrirani nehasnirani obronaka greda u mlaku dola i tako povećali rodnu njivu. Izmed najvišeg vrva na gredi i vodotoka dola je digdi je razlika u visini bila i nikoliko meteri, na daljini često manoj od 100 meteri. Ravnanjem dobivena zemlja je toliko poravnata da se mož uzduž orat i drugo štogod na njoj radit, pa i uzduž na kolima vuć teret gori-doli (najviše u Đurđinu, Vanteleku, Naćvinu). Posli pribortane pošasti žiloždera u crnjevini (Szabadkai Közlöny, 1889. jul 19), bliže kraju XIX. vika, u pisak vijavac su počeli sadit vinograde i voćnjake, koji su nuz varoške šume vijavcu pričili put u širenju na rodnu crnjevinu. Ovaj uradak poljodilaca je obogatio subatički atar, a varoši su i s tim pomogli da se uzdigne na visok gospodarski i društveni ugled (Farkas 1842: 22-23). Gospodarski iskorak Subatice – Subatica je vrimenom postala najvažnija tačka u križanju gvozdeni putova Europe sjever-jug (Baltik-Sredozemlje vezom Gdansk-Solun i dr.) i istok-zapad (Crno more-Atlantik vezom Odesa i dr.Calais i dr.). Od hasne koju su stekli u prioravanju pustara u rodne njive i od veće hasne prodatog suviška roda i josaga, bunjevački poljodilci su kroz porciju dali i najveći prilog gospodarskom jačanju salaša i napridnijem izgledu Subatice. Tragovi ih poklali, a suvišno meso zamrzli. U godini su tri-četri puta očupali perje, suvišno prodali. Novci od prodatog perja i ukljukani gusaka pripadali su ženama i one su ga trošile po volji, a najviše divojki za prćiju. 64 Vilim Konen (Conen Vilmos) i Josip Hartman (Hartmann József) gazde velike dernice, posli na velikom glasu 29. Novembar, sridinom prve polovice XX. v. naveliko su izvozili jaja i više feli žive pernate živine i meso od nji po Europi u tzv. bilim vagonima. Ispod krova na vagonima bilo je spremište za led koji je sačuvo friškim jaja i meso. Vršili su i uslugu doleđivanja tzv. bili vagona drugi izvoznika. (Dopuna od Petra Konena i Paje Skenderovića, Hartmankinog glavnog otkupljivača pileža i jaja.) tog naglog tečenja (bogaćenja) u varoši vide se i danas: škule (gimnazija, muzička, sridnje i salašarske), dvi crkve (Ker i Senta), kalvarija, kazalište, gencije, varoška kuća, ranžirna teretna gencija (posli bečke i peštanske najvažnija i najveća na jugu Austro-Ugarske), struja, telefon, telegraf, velik špitalj (bolnica), plinara, tramvaj iz varoši do Palića, flasterovani su važniji sokaci kameninom i dr. Kroz grede su za zemljavi put prokopali surduk da zapregom i teretom na kolima lakše mogu ić gori-doli65. Digdi je put nu surduk ukopan u zemlju i duboko pet-šest meteri. Salašari su se latili i vučnom grnjačom polgano i godinama izravnavali nerodne strmine greda i povećali rodne njive. Živ promet ljudi i roba uzdigli su Subaticu na jednu od najvažniji varoši na jugu Austro-Ugarske. To je temelj sa kojeg su pridnjaci naše varoši, naspram toliko drugi varoši iz okoline, dobrim prija iskoracili u blagodat civilizacije o čemu do danas sićanje na to čuva i uspomina tog vrimena, dična varoška kuća (Rathaus) i dr. Novo gazdovanje nije moglo brez više marni rukivi za dvorbu blaga i odranu usiva, pa se pokazalo da i čeljacki salaš na dva zida triba podesit novom životu. U naređanim prominama poljodilskog gospodarenja izđikala je klica salaša na tri zida. Iskorak iz salaša na dva zida u salaš na tri zida – Vrimenom pokazivane mane salaša na dva zida potakle su na jesap (razmišljanje) o većem salašu, brez mana salaša na dva zida. Mane su nastale: – od prioravanja atova napravljene su nove njive, sa nji dobivenlo više roda litine, osobito žita, a za njeg triba nastačit (stvorit) mista za čuvanje i čekanje na bolju cinu66, a za to je najpodesniji 65 U đurđinskoj gredavoj zemlji, iz Stantićevog šora u varoš (Subaticu) se išlo priko ćuprije u dolu kroz duboki surduk kod Križan – Đušinog salaša. Na zaprežnim kolima se nisu pravile kočnice u stražnjim točkovima, a kad su na kolima nosili velik teret, onda su poneli čatlov (kolac) i prid surdukom ga bočno gurnili med špice kod glavčine stražnjeg točka. Čovik je sa strane čatlovom kočio kola da teret na strmini ne strmoglavi kola i konje u dô. 66 Kad se žito vrlo, kad se najviše nudilo onda mu je 34 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 34 11/26/2013 7:19:27 PM Alojzije Stantić veći tavan za taj teret. To je bît iskoraka u pravljenje novog salaša; – salaš na dva zida omeđen je zidovima, tavanicom i građom koje se ne mogu širit brez velikog i skupog zavata ziđara i cimermona (tesara). Moguć izlaz u bolje, brže i jeptinije je napravit novu zgradu brez uočeni falingi ranijeg salaša; – na poslovima oko više litine i odranjivanje josaga u stajama u domazluku zbijeno radi više čeljadi kojima za kvratilj triba više mista od onog koji se za taj poso nudi u salašu na dva zida; – čeljadima u većem i bogatijem salašu dotiče i za svečano, pa i lipče i skuplje oblačenje (odivanje), a u tom se ističe lionska svila67 za žensko ruvo s đerdanom dukata. Za više odila i ruva triba i mista za čuvanje68; – za izdašniju divojkinu prćiju (miraz), koju više nije nosila u kovčegu već u šifunerima, triba joj više mista neg u tisnoj sobi, osobito za perje (uzgljance, dunje, perine i dr.); i cina najniža. Čim je prošla jagma za njim počela mu rast i cina i tako što dalje od vršidbe obično mu je cina rasla. Ovo vridi samo ako na tržištu nije došlo do čega iznenada: rat, pošast nevrimena i dr. 67 Izreka svila u kuću - jaram na tavan prati kupovanje skupe lionske (po gradu Lion) svile za ruvo. Sa svilom se pokazivo (istico) i svekar, jel je po adetu za vinčanje on opravio (opremio) snašu: kako opraviš snašu, taku ćeš je uvest u pododžak. Po adetu snašu su posli vinčanja na salašu najprija uveli u kuću i pokazali pododžak, a posli u čeljacku sobu svekru i svekrovi. (Za svilu na grane od šest pôla [1 p.= 80 cm.], tribalo 12 m. [~ 10 m²] svile, a to je koštalo približno kao i par ujarmljeni volova. [Ujarmljen vo = vo koji je u paru s drugim volom naučen vuć teret po usmenoj zapovidi volara.]). Bilo je i taki obitelji kojima baš nije doticalo na svilu, al su se tili pokazat, pa su po svaku cinu divojku zaodili svilom. Posli su ispaštali velik trošak izrekom: Igraj svilo, al je prazno crivo. (Oskudnoj divojki koju su zaodili svilom narod je metnio u usta: Trbu nije od cakla, niko neće vidit ako je prazan, a u svili ću bit viđena.) Ovo poznato podvikivanje u svatovima opisano je i u pripovitki Smišna šala – žalosna istina – Balint Vujkov: Krilati momak str. 112-113. Matica hrvatska Subotica – Hrvatska riječ, Subotica 2005. 68 Ruvo od svile su obaško držali u dolafu, smotano i odozgor u fijoki, blago savijeno na rubovima kod rastriža i na drugoj strani naspram njeg. Ako je divojka morala sist onda je podigla suknju, pribacila je priko leđa, sidila je biloj (šlingovanoj) podsuknji. Da bi žene suknju lakše oblačile u gredicu plafona na sridini kuće uvrćena je mala gvozdena kuka. O nju su obisili suknju, digli je od zemlje do kuke, raskrilili i pod taku se uvukla žena koja je na se navukla suknju i svezala je oko turnira (oko struka držalo suknje), onda se svila nije lomila. Obrnutom radnjom suknja se svlačila. – u boljem (napridnijem) životu sa zbijenom čeljadi doteklo njim je na ila (jela) sa više zelja, tista i mesa, a za to su njim njim tribala podesni sudi (pribor za ilo), komotnija kujna i špajc; – uzdužni salaš je hamade (skoro) svudan duvarom (stražnjim zidom) okrenjen na gornjak pa se neugodna saga iz obora svinjaka i donekle iz korlata na šire u salaš, već u ravan. Ušoreni salaši su tako poređani da gornjak (sjeverac) tako duše da u cilom šoru vonj iz svinjaka i korlata ne nosi na čeljacki salaš; – kad se sve ovo sjednalo moglo se ostvarit u većem, komotnijem salašu kojeg je puk po njegovom izgledu prozvo salaš na tri zida. Salaš na tri zida – I ova fela salaša, ko i salaši prija njeg, je u fundamentu iz tri dila, sa čeljackom sobom, kućom sa pododžakom i čistom sobom u jednom redu. Sprida i obaško su s ambetušom sastavljeni kujna, špajc i najčešće podrum u kojeg se iđe doli kroz pod šireg ambetuša ili je obaško u avliji. U salašu su sva tri uzdužna zida odjedared nabijeni i unutri jednako visoki 230 – 260 cm., a pošto spoljašnji zidovi nose i jači (teži) krov oni su i deblji, oko 90 cm. Debeli zidovi i tavanica su imali zdravo dobru (izvanrednu) izolaciju, za grijanje se trošilo malo ogriva iako u njemu nisu oskudivali, a u kanikuli je bilo ugodnije ladno. U bunjevačkim salašima na tri zida najprija je krovina salaša na dvi vode bila trščara sa natkriljenom strijom oko 50 cm. nad spoljašnjim uzdužnim zidovima. Rogovi krova su sa gredama tavanice najranije sastavljani drvenim čepovima i ojačani klamfama, a u novije vrime građu su sastavljali klamfama, šrofovima i debljim klincima. Umisto pajanti popriko rogovi su gori u rasponu potpačeni stolicama koje se doli na tavanici oslanjaju na grede. Posnopica (snopovi trske) je za rogove i žioke vezana crnim drotom, a krovina je oko 40 cm. debelo nabijena uzbojom (na oko 50 cm. ocičeni snopovi trske) u posnopicu. Debela trščara i promaja kroz budže i zazore med daskama tesarski69 vrata 69 Krilo tesarski vrata je od ovlaš sastavljeni uzdužni dasaka, koje med sobom imaje mali zazor, a kako se suše daske zazor sve više širi čak do oko 1 cm. Kroz zazor na tavanskim vratima i na drugoj strani krozu budže u zabatu stvara se jaka promaja koju ne podnose muve. Zato je tavan salaša sa friškijim ajerom i podesan je za čuvanje rane, osobito od pušenog 35 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 35 11/26/2013 7:19:28 PM Alojzije Stantić priče (sprečavaju) liti zagrijavanje tavana, pa je on podesan i za čuvanje ráne, osobito pušenog mesa. Salaš je naspram kapije kroz koju se s puta iđe napravljen uzduž ili na put leđa. Za opis sam se ugledo na stari Stantić-Šilarov (mog pradide) salaš na tri zida, na gredi od varoši drugog dola u Maloj Bosni, pa na salaš našeg komšije Stipe Stantić – Sveti u Đurđinu i dr. U Šilarov salaš, kojeg sam dobro znao i iznutra, u njeg se moglo uć iz dva atarska puta, sprid i za salašom. Zaključak – Salašar se na salašu osićo kao da je u raju i zato je samo neupućenima čudno, čak ga podiko i žalio što mora tako živit. Tako je o njemu sudio ko salaš i život u njemu nije upozno izbliza. Kad je obavio poso el ono šta je nakanio, paštrio se da što prija napušti varoš i mesa (šunke i slanina). vrati se na salaš u ravan. S njom se salaš(ar) sjedno u suživotu, on je u njemu sam svoj gazda onaki kako je znao izhasnirat blagodati ravne. To razumi samo onaj ko je u se upio, uživio u ravan. Salašarovu ljubav o salašu i životu u njemu pisnik je sročio u ovom ulomku: Oprosti, pridragi sine, tako mi teško u duši, ostavit moram varoš, gde nema tišine, sve me tu dira i smeta, štogod me tako guši, željan sam ravnice drage: slobode, mira, tišine ...70 Salašara najbolje razumi salašar. Nema više oni salaša i života u njima o kojem pišem. Ostali malo salaša izdišu. I ja sam salašar, zato o salašima pišem sa tugom (sjetom). 70 Ulomak iz pisme: Aleksa Kokić, Tako mi govorio djed jedne proljetne večeri, Srebrno klasje. Subotica, 1962. Salaš na dva zida s ambetušom 36 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 36 11/26/2013 7:19:28 PM Alojzije Stantić Salaš na tri zida sa zatvorenim ambetušom Padina grede, podesno misto za zemunicu Surduk, visinka razlika oko 10 m. 37 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 37 11/26/2013 7:19:28 PM Alojzije Stantić Zemunica sa ravnim nasipom od zemlje Putrija iz okolice Subotice Starovinska trščara, salaš bez uzboja 38 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 38 11/26/2013 7:19:29 PM Alojzije Stantić III. dio Čeljacki salaš iznutra ČELJACKA SOBA – To je soba u kojoj je čeljad obitelji jednog domazluka žive danjom noćom. U njoj se kroz život najviše pokaziva kako triba živit s drugima u istoj zajednici. Ova odaja je bila soba nauka obiteljskog života, skoro svaka, na temeljima kršćanski kriposti sa Mojsijeve table - Deset Božji zapovidi. U njoj se stico nauk škule života kroz sva tri pokoljenja, sjednani od rođenja do starosti, do smrti – kako su znali kazat. Zato je čeljacka soba misto di se čeljade osića najcigurnije, jel je u zajednici koja će mu pomoć u svemu, počev od utihe. U čeljackoj sobi su ili (jeli), kupili se posli obavljenog posla, otpočivali, spavali, gostili se i komšijali. Po rđavom vrimenu, osobito zimi, provodili su slobodno vrime. Ako su imali obaško malu kuću, onda su priko dana u čeljackoj sobi male kuće, a u velikom salašu spavaje. Na starijim uzdužnim salašima čeljacka soba je u pročelju zabatnog zida, imala je najpre jedan, a posli i dva pendžera. Iz ti pendžera dobar je vidik na ulaznu kapiju i na zaod sunca. U salašu na put leđa čeljacka soba je na dolnjaku. Najprija su vrata u čeljackoj sobi bila puna, od nutovani dasaka, a zatvarala su se najpreg skakavcom, a posli kovačkom bravom. U novije vrime na sobnim vratima dio od polak na gori je zacakljen, a priko cakala je providna postavna, katkad koncom naheklana virandžica. Nad pendžerima je orovidno zakrilje viringa, od postava i ošlingovana el kupovna od materijala, kome je kako doticalo. Bilo je i dvostruki virangi, koje su bile na zidu kod pendžera, ali su one bile za ukras i sa strane svezane da se ne smanjiva vidik u sobi. Na krilima pendžera je obično bila virandžica od providnog materijala, a taka je bila i na sobnim vratima ako su vrata bila zacakljena. U sobi, nuz sridnji zid i duvar bile se dvoje, a kod veliki salaša na tri zida i četvore drvenice koje su od ladnoće zida odiljene povišenom drvenicom i na zid obišenom asurom el štrikanim el tkanim vunenim čaršapom. Kod ulazni vrata s live strane je dolaf el šifunir, a s desne strane krušna peć opasana klupom. Izmed peći i drvenica, nuz zid su daske1 široke ko drvenice, a oslanjaju se jednim krajom na koraće, a drugim krajom dilom na banak, a dilom na klupu oko peći. Na daskama su sidila, sigrala se i spavala manja dica, al su na njima sklupčano otpočivala, pa i spavala i veća čeljad. Zidovi sobe su umazani krečom, a vrimenom su ih umazali zemljavom farbom i na nju priko forme našarali šare. U pročelju ispod slimena visi propeće, a od pendžera s live i desne strane el na bočnim zidovima višlje (iznad) drvenica su prilike (svete slike). Od bliže kraju XIX. vika kome je doticalo slikovanje za vinčanje, s vinčanu sliku u rami okićenoj perlicama uramili su i obisili na bočni zid iznad drvenica. Tako su okićeni zidovi u maltene svakoj salašarskoj, pa i u prostijoj varoškoj sobi salašara. Na zidu izmed sobni vrata i zapećka visi svetnjača, oko nje očenaše, na zidu za vratima su sate za izbijanje punog sata el manje vrimena. Ispod slimena, od pendžera uzdužno od pročelja je astal makar s jednom klupom s pervazom (naslonom za leđa), a s druge strane su onda dva-tri stoca, dok su drugi stocovi od šest koliko su imali, poređani nuz 1 Prazno misto koje je ostalo izmed začelja drvenica i klupe sa bankom krušne peći izasnirali su, napravili su sklepan ležaj. Kod drvenica su metnili koraće priko nji nikoliko obrađeni sastavljeni dasaka, sa drugim krajom oslonjeni na klupu i banak peći. Priko dasaka su namistili postelju, pokrili je ponjavicom el štrikerajom. Po rđavom vrimenu na daskama su mala dica plandovala, sigrali se, a noćom spavali po dvoje-troje, katkad i do petoro, al onda popriko. (Ko dica smo nas troje spavali na daskama: dvoma je glava bila kod začelja drvenica, a treći je bio sa glavom kod peći, a noge je gurnio izmed dvoje sa suprotni dice. Na zanovetanje na stišnjeno spavanje dite smire: ako si sanjav - zaspaćeš). 39 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 39 11/26/2013 7:19:29 PM Alojzije Stantić kraj u sobi. Ima di je za vratima, ako je soba veća namišćen stan za tkanje i prešlica za predenje vune, podigdi mašina za šivenje. Kad je posli Prvog svickog rata, već u tridesetim godinama, počeli su bujat zanatnici, pa i slikari (fotografi). Fabrike su počele pravit lake ručne aparate za slikanje, najpoznatiji su iz fabrike Agfa . Čeljad su hasnirali novu priliku i slikali ne samo na vinčanju2 već i obaško u drugim prilikama3, a većina muškaraca se slikovali u vojničkoj uniformi kad su narukovali. Te slike su poređane umetnili u zacakljenu ramu i obisili na zid. Čeljacka soba nije se mogla smislit brez ljulje kojoj je bilo misto pod krevetom ako u kući nije bilo bebe, a kad je u njoj ležala beba, bila je nuz mamine drvenice, otkaleg je brez ustajanja mož noćom poljuljat i ležećki iz kreveta. Podikoja mater je uspavalu bebu s kolivkom gurnila pod krevet. Soba se grijala krušnom peći, saziđanom ko kup (stožac)4, koja se ložila iz pododžaka, pa se zato u sobi nije ostio dim, čađa, el da je u nju dospio pra od sitne gari kad se peć ložila el čistila. Peć se većinom ložila ogrizinama (oglodana stabaljika kuruza), jeptinim ogrivom kojeg je u salašu bilo i više neg što njim je tribalo, pa na 2 Bliže kraju XIX. vika, kome je doticalo, počeli su se držat adeta slikovanja, kad se snaša opravila i svečano slikala sama, pa s braćom i sestrama, ko oproštaj. Po tom u kakom je ruvu i šta nosi na glavi mož odredit i dal je slika do Prvog svickog rata, el posli njeg. Početkom XX. vika bilo je već više slikara ne samo u varoši već i u većim selima, pa su se slikale divojke, najčećšće sa drugama, a osobito se okitile cvićom kad su divojku zapili, onda se slikala s drugama koje su bile okićene cvitnim vincom oko vrata, a zapijena divojka je brez kićenja. 3 Salašari su vršidbu doživljavali ko zdravo važan događaj, pa su često imali i goste, varoščane, gledače kojima je to bila jedina i ritka prilika da vide kako vrše mašina (kazan el traktor+ dreš [kasla, vršalica]+elivator el ráda+boda sa priborom), onda ritka prilika. Već od početka XX. vika ima tušta slika sa vršidbe, o mašinama kako rade, al i slika kad su zaustavili mašinu i mašinari se slikali s domaćom čeljadi. Na tušta slika posli Prvog svickog rata, kad su već i podikoja čeljad imali ručni fotoaparat pravili su obiteljske slike nediljom poslipodne kad čeljad ne rade. Na tušta taki slika salašari su se slikali sa ždribetom, mezimcem. 4 Pravljenje krušne peći opisano je u obaškom poglavlju iza Pododžaka. njemu nisu šporovali. Zato salašari nikad nisu drćali u ladnoj sobi el u sobi koja nije dosta ugrijana. Kad su peć žarili za pečenje kruva, onda su posli ogrizina izložili dobar naramak slame s kojom su užarili peć. U čeljacku sobu su ulazili brez izuvanja, al su zato prid ambetušom imali izmed dva kočića popriko utučen komad pljosnatog gvožđa o kojeg su sažuljali odozdol blatom izvaljanu obuću. Najčešće svake subate su podmazivali zemlju u sobi da se od iđenja ne praši, a za tu naminu su tu i tamo (podigdi) hasnirali i prpu5. Ako je parasnička peć bila umazana krečom, onda je reduša često primazala krečom jel je na grijanoj peći kreč friško ispuco. U novije vrime krušna peć u sobi umazana je masnom farbom koja je trajala duže. U prilazu iz XIX. u XX. vik, kad su se salašari otukli, gospodarski ojačali, u dosta salaša su obaško napravili malu kuću, i od onda njim je čeljacka soba bila urednija, priko dana nisu ulazili u nju. Da se doli na praši prostrli su krpare el asure (oplet roguze) i kad su ulazili u sobu izuvali su se. Liti kada je reduša spremila čeljacku sobu i prostrla astalnjak, podikoja je na njeg metnila malo friške majkine dušice el bošnjaka (bosiljka) koji su u sobi lipo mrišili. Kad su uranili, pomolili se i umili se, najpre su otvorili pendžere i sobu dobro izluftirali, namistili krevete i onda zatvorili pendžere. Reduša je hamade svaki dan otrla pra s butora. Kad nisu ložili i po sunčanom vrimenu pendžere su držali otvorene da se zidovi nabijanice što bolje osuše. Kuća – Kuća je sridnja odaja čeljackog salaša, izmed čeljacke i čiste sobe, u nju se s polja iđe 5 Skoro svake subate su podmazivali doli zemlju (pod) čeljacke sobe, osobito ako nije bila pokrivena asurom el krparom, onda se zemlja od iđenja brže mrvila u pra. Da se ne praši onda su zemlju podmazivali vodom razriđenom žutom zemljom (glinom). Liti vlaga friško izvitri pa su zemlju podmazivali i prpom: razvodnjenu žutu zemlju su izmišali s kravljom balegom el burbuškima (konjskim balegama). Prpa je čvršća od maza čiste žute zemlje, ne mrvi se toliko, soba se manje praši. Liti saga prpe friško izvitri, a žena je posli sobu zamrišila, na astal je metnila friški strukova majkine dušice ili bosiljka, el obadva. 40 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 40 11/26/2013 7:19:29 PM Alojzije Stantić kroz ambetuš. To je sridnja soba koja mož bit s pododžakom el brez njeg, ali to je bilo naritko. Na duvaru salaša u kući često je sridinim usičena pendžerica, kroz nju se vidi iza salaša, el je misto nje u zid usičena plitka polica za sitnije sude. Kadgod su pravili male pendžere, da se bećari kroz nji ne uvuku (neprimetno) u salaš, pa je taka bila i ova pendžerica. U toj pendžerici često je misto marinske sviće, koju nisu smila dirat dica, jel je to svića za mrca6, a digdi su je zapalili i nuz nju molili Boga da ih sačuva od groma u velikoj ampi. U uzdužnim salašima na čeljackoj el čistoj sobi ni se pravila pendžer u duvaru, jel bi se kroz nju vidila ledina i priko nje njiva u atatru, a za to njim nije tribalo da pendžer(ica) nagrdi duvar. Vrata kuće su kadgod bila puna, jaka, od cološki dasaka, brez cakla i s jakom baskijom (popriko daska sridom krila vrata). Vrata su zatvarali na kovačku bravu koju su zaključavali, a noćom ih ociguravali popriko metnutom jakom drvenom ćuskijom (drvena el gvozdena pričaga), da ih spolja ne mož lako provalit. Ovo je bilo važno dok nisu iskorenili bećare7, koji su harali i po 6 Marinsku sviću, blagoslovljenu na Marin (na Svijećnicu), 2. veljače, zapalili su kod glave umirućeg el su mu s njom nuz molitvu kružili oko glave, da ga obasja svitlo Kristovo i da nuz to svitlo priđe u vičnost. Većinom umirući svaća šta se oko njeg dešava (po izučavanju dr. Andrije Kopilovića). Liti kad je naišla velika ampa, s pucanjem gromova, jakim vitrom i kovitlanjem lednosni oblakova, izbacili bi prid salaš gvozdeno žarlo krušne peći, zapalili sviću i nuz nju molili Boga (to su zajedno na našem salašu obično uradile moja mater i majka). U kršćanstvu svića upozorava na Kristovu prisutnost, zato je daju kršteniku na krštenju, nosi se na prvoj pričesti, u crkvi na uskrsnuću, pale je zaručnicima na vinčanju i zapale je čim umre. Tušta nji su marinsku sviću obisili na zid nuz priliku (svetu sliku) u pročelju. (Katolici u virskim obredima hasniraje samo ko čovičji palac debelu, el još deblju bilu sviću, a pravoslavci u virskim obredima hasniraje tanke, dugačke i žute sviće.) Od mame sam čuo da kad se njezina drúga, bajmačanka Luca, udala u obitelj Bábić, svekar i svekrova od velike dragosti dočekali su je sa kumovima i zapaljenom velikom svićom na astalu kad su je iz pododžaka uveli u sobu. (Adet [običaj] triba istražit jel je bio samo kod bajmačana el i kod drugi Bunjevaca koji nisu bili okruženi Madžarima. Adet je madžarski, spominje se kod kelebijski Madžara [Besedeš,V.1991:57].) 7 Bećar je razbojnik, siromašan mlađi čovik koji pljačka u pustari, po drumovima i med salašima. Sakrivaju ga i u nakani mu pomažu jataci, sakrivaju ga sa kvar- pustarama, digod do sridine dvadeseti godina prošlog vika. U tušta salaša isprid pendžera bile su u zid uziđane jake gvozdene kovane rešetke, da se bećari ne mogu (lako) uvuć u sobu kroz pendžer8. U salaš se iđe samo kroz vrata kuće, a otaleg u pododžak, u dvi čeljacke el u jednu čeljadsku i čistu sobu, u kojoj je dio imovine salašara. Ni za jedan dio salaša nije vezano toliko adeta i praznovirja ko za prag9 u kući, jel se priko njeg često iđe, pa viruju da priko njeg iđe u salaš svaka dobrobit i nevolja. Zato se podigdi umisto najčešće na vrata obora svinjaka u ćošu praga kuće, ispod kvake, utukli potkovicu sa sedam jamica ko znak sriće10. S tim se želili da njim se tiljom i obavistima ako je kogod ušo u velike novce, bilo da su novci od prodaje el od talovanja. Dok su poljodilci u pustarama živili najviše od nomadskog odranjivanja josaga bećari su njim otimali blago. Kad su od oko sridine XIX. vika salašari počeli gospdarski jačat od ratarstva, bećari su se okomili i na salaše na pljačkanje novaca i nakita. Zlatno vrime bećara je od sridine druge polovice XIX. vika do I. svickog rata, a posli su suzbijeni. 8 Ako bi se kogod nakanio uvuć u sobu kroz rešetke najprija bi moro smirit vaške, a tribalo bi mu dosta vrimena za vađenje rešetki, a da ih prisiče u to vrime imo je priliku da gvožđe prisiče samo ručnim pilom, a za to triba vrimena i ne iđe bez buke. Salašari domazluk nikad nisu ostavljali brez nadzora, najviše rad josaga. Ako su digod svi očli: na ukop, u svatove i sl., salaš pa još usamljen čuvo je komšija, a ako je tribalo u salašu je i prinoćio. Zato su se bećari i sl. u salaš silom provaljivali kroz vrata kuće, al to je druga pripovitka. Mislim da su rešetke na pendžerima bile više cigurnost domaćoj čeljadi da se ne brigadu tiskanja u salaš krož pendžer. 9 Kadgod je s jeseni otpalo tušta pileža od benge (skupne zarazne bolesti). Onda za bengu nisu imali lika, pa su i adetima probali pričit (spriječeti) pošasti koje ona donosi: od prve, pa još crne, kokoške koja uginila od benge ocikli su vrat i zakopali ga pod prag s nakanom da se spriči širenje te pošasti. Čini se da su naši stari ponike adeta oko praga priuzeli od Madžara jel sam na više mista vidio utučenu potkovicu nuz dovratak kuće, a mi smo je imali na salašu, na vratima obora svinjaka u kojem su se prasile krmače i dr. (Beszédes, V.1991:85.). 10 Potkovica je znak sriće zato jel kadgod što je čovik bio bogatiji paštrio se da ima što lipčeg i boljeg konja, s njim je časkom očo di je naumio, pa ga konj nuz hasnu moro zadovoljit da bude lip i što izgledniji, a da se mož s njim dičit. Oprema za jašenje bila je kaka priliči bogatstvu vlasnika, što raskošnija i skuplja. Oduvik je bilo ljudi koji su se razmićali bogatstvom, a pokazivali ga i na konju kad su ga potkovali zlatnim 41 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 41 11/26/2013 7:19:29 PM Alojzije Stantić krmače dobro prase, da oprase što više prasica, a što manje ih zgnječe11. Kuća sa pododžakom – Kuća s pododžakom podiljena je na dva dila, pridnji je kuća tj. pridsoblje, razdiljena je slimenom: polak sprida od slimena do vrata je kuća, a ona strana od slimena do duvara je pododžak. Na livo je čeljacka soba a s desna je čista soba koija je kadgod u najstarijem salašu na dva zida bila čeljacka soba, koja je u salašu vrimenom uređena u čistu sobu. Iz kuće se iđe u pododžak kroz prolaz u sridnjem uzdužnom zidu ispod slimena. Sridnji otvor je brez vrata i širok barem dva metera da kroz njeg mož unet ispod pazuva snop ogrizina el naramak krupnog ogriva za loženje el žarenje krušne peći, na priliku naramak slame. Kad se u pododžaku nije radilo ulaz u njeg obično su zakrilili virangom koju su, kad je tribalo, lako skupili ustranu. Pododžak je u kući smišljeno napravljen, jel se s ogrivom, garom, ranom i vodom iz katlanke radi dalje od kuće, kudan čeljad iđu u čeljacku i ritko u čistu sobu. Na takom mistu iz pododžaka se nije trunilo po kući i to raznosilo stopama u čeljacku sobu. U pododžaku je na zid čeljacke sobe, isprid ložišta u krušnu peć naslonjen iziđan banak, vipotkovicama. Svaka se potkovica vrimenom izliže, istroše se glave potkivački klinaca, kad više ne mogu držat potkovicu prikovanu za kopitu, ona u hodu neprimetno spadne. Ko je u ono vrime našo izgubljenu zlatnu potkovicu, taj je zaista bio srićan, našo je malo bogatstvo. Otaleg nam je osto običaj da se potkovica smatra srićom, iako nađene gvozdene potkovice imadu vridnost starog gvoždja, ali ko je i taku našo podigo je radi sriće i prikovo na parasnička kola, vrata svinjaka, dovratak košare, na prag ulazni vrata u kuću i sl., sa željom da ga tamo prati srića. Trgovci, mijandžije i zanatnici su imali adet da istrošenu i nađenu potkovicu, sa sedam (srićni broj) jamica za klince, rad sriće prikuju na prag ulazni vrata u dućan. I danas (2008.) mož vidit da kogod taku lipo oblikovanu i istrošenu potkovicu metne na pridnjicu auta, iz nasliđene navike, jel je ona i znak sriće, a ne samo ukras 11 Posli prašenje dva-tri dana prasici se navikavaje kako će se sklonit od krmače da se ona izvrne, ona to radi polagano nuz rokćanje s tim upozorava prasice da će se izvrnit i leć na bok, a dok se lagano izvrće prasici triba da se sklone od one strane na koju će se izvrnit, leć. Kad legne onda svako prase vaća uvik samo svoju sisu. Prvi dana prasici se ne znadu sklanjat, pa se desi da na kojeg legne krmača i nehotice ga zgnječi. sok ko ložište peći, dugačak od duvara do sridnjeg zida. S banka se ložila parasnička (krušna, banja) peć. U salašu s više čeljadi većinom su kuvali na bânku u ćupovima el pekli pod cripuljom, oko koji su nagrnili žeravu. Kuvali su i u kastronama na sadžaku el su napravili ložište od bubalja, nalik sadžaku, pod kojeg su ložili sitniji ogriv, čutke, sickana drva i sl. U salašu koji je nabijen za obitelj s više čeljadi, na gornjak misto čiste sobe bila je čeljacka soba, s parasničkom peći s live strane od vrata, naslonjena na duvar, koju su ložili s banka iz pododžaka. Obično je nuz tu peć, kod vrata ziđan šporelj na kojem su časkom spremili malo rane za malo dite. Često je i nuz banak za ovu peć nuz duvar uziđana katlanka s kotlom od salivanca za grijanje vode. Digdi je na jednom banku u ćoši umisto sadžaka za kuvanje u kastroni napravljeno ložište od bubalja, nalik na potkovicu. Ima di su na banku napravili i dva taka ložišta, s jedne i s druge strane ložišta u parasničku peć. Ako je banak širok onda je u njemu isprid ložišta u peć napravljeno na po kruga udubljenje da se reduše mož više primaknit ložištu, lakše baratat u peći sa ogrivom i ránom. Odžak u pododžaku je svitle mire bio širok oko 60-70 x 60-70 centi, otkaleg su ga cigljama iziđali uvis da je malo natkurio krov, da bolje vuče dim. Jedna strana odžaka se oslanja na sridnji zid sa slimenom, a druge strane na svod. Zato jel je odžak imo dobar cug, dim se nije ostio u pododžaku bilo da su ložili parasničku peć, katlanku el da su na banku ložili pod sadžak el pod tiganjicu (tiganj na tronošcu). Odžaku je vr odozgor pokriven, a poslidnji red cigalja je saziđan uspravno i proriđeno da sa svake strane mož ić dim napolje, pa mu nije tribo plevan pivac kojeg je vitar okrećo i pomago dimu napolje. Najčešće je na vrvu odžaka križić od cigalja koji triba da čuva salaš od udara groma. U otvorenom pododžaku, na visokoj vrljiki povišano je disnotorsko meso i slanina12 koje se 12 U pododžaku se za kratko vrime stvori mikroklima podesna za pušenje mesa, pa se u njemu na mesu, osobito na šunkama, stvorio osobit miris i šmek, a vrimenom se na šunke navaćo i lugav plišanj (plimenit plišanj) koji je poboljšo šmek mesu. Po tom su pododžaci jedan od drugog drugačiji, pa su poznanici i prijatelji iz bliže okolice svoje meso nosili u podod- 42 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 42 11/26/2013 7:19:29 PM Alojzije Stantić tu pušilo jel se na promaji dobro sušilo i bilo sačuvano od muva13 koje ne uleću u promaju ni tamo di je jaka saga čađe, a meso je bilo na cigurnom i od lopova. duže traje. Ganjom su ložili samo onda ako na vrljiki pododžaka nije visilo meso za pušenje koje bi uvuklo smrad od žerave ganja, pa još kad je bio namašćen lojom da duže tinja. Kad su ložili vatru onda su dim i para iz okolni ognjišta, di su kuvali ranu i grijali vodu, išli napolje kroz širok odžak. Katkad su u ognjištu ložili i ganj14 da njim vatra pod plitkim sadžakom što U napridnijim salašima, s dva pendžera, pododžak je bio tako napravljen da se u njemu najviše, a osobito zimi, spremala rana. Po tom kako je izgledo, vidi se da je reduša čeljadima spremala većinom čorbastu ranu, koju je kuvala u ćupovima el kastronama, tisto (pogaču i lakumiće) je pekla u peći u tepsijama, a liti na banku el u avliji pod cripuljom. Nuz banak isprid peći naslonjeno je žarlo, g(a) rnjača (drvena lopata za čišćenje gari), a na banku je sadžak (gvozdeni tronožac), peruška (dio perjavog guščijeg krila) za čišćenje somuna odozdol od gari i manja metla s kojom se smete gar i žerava u peći prija mećanja kruva el tista u tepciji. Na banku kod katlanke je lonac od jedne do dvi litre za grabljenje vode iz kotla, a isprid je košarić za čutke i drugi ogriv. Ganj su najčešće u kanikuli15 ložili u avliji pod sadžak. žak koji je po pušenju bio na glasu. Kako će se meso upušit najviše je zavisilo kako je reduša ložila u peć. Ako je tušta plamena išlo napolje kroz vrata peći onda je dim bio vruć koji ne pasira pušenju mesa. Meso se mora pušit ladnim dimom, a za to je najbolja bukova pilotina, ako se puši u pušnici. Ladan dim u pododžaku mogla je dobit reduša ako je peć polagano ložila, onda je napolje išo ladniji dim. Dok se pušilo meso onda nisu grijali vodu u katlanki, jel bi para vode štetila pušenju mesa. Salašari su u parasničku peć najviše ložili ogrizine, a dim od nji nije dobar za pušenje mesa, pa zato salašarske divenice nisu bile na glasu, osim oni koji su imali obaško napravljenu pušnicu i u njoj pušili meso, na dimu čutaka, a novije vrime od strugotine drveta el od pilotine. 13 Na upušeno meso, najviše na šunke i mesnate slanine, jaja odlaže sirna muva (lat. Piophila casei), sitnija je od zunzare, a odozgor su joj krila modro-zelenkasta. Ličinke ove muve vrlo su sitne, spolja se ne mogu vidit, ugnjizde se duboko u meso, a u šunki su sasvim nuz košćuru. Ličinke slaninske gagrice (lat. Dermestes lardavius) u suvom mesu i slanini izbuše tušta jamica i hodnike. Ova buba tvrdokrilac (koji ako triba mož i letit) dugačka je oko 7 mm, crna je, sa svitlom uzdužnom bilugom na pokrilcima. Ličinke su joj krupnije od ličinke sirne muve, pokrivene su sitnim dlakama, a najčešće žive u mesnatoj slanini. Veterinar (Grgo Tikvicki) i tehnolog mesa (Lajčo Skenderović) su mi pripovidali da ima više feli muva koje upljuju, polože jaja, u upušeno meso i slaninu i tehnolozi u dernicama (klanicama) muku muče da š njima izađedu na kraj. 14 Kad su svaki dan čistili volaricu i ovčinjak za ganj su u ćoši i nuz daljnji bok korlata mišali slamu s kravljim i ovčijim el krmskim balegama, ostavili da ga marva dobro izgazi/izmiša. Đubre je najviše mišala marva nuz bočnu ogradu, jel kad je jače marvinče povijalo slabije, ono je uvik satirano i povijao nuz bočnu ogradu. Kad su oko Velike Gospojine (15, VIII.) vukli đubre iz korlata, onda su oko korlata obaško na zemlju rastrli to đubre bogato izmetom, poravnali ga debelo na desetak centi. Na kanikulskom suncu. sad već ganj, se za dva-tri dana dobro osušio, očvrsnio, a iz njeg je ispario vonj balega i vlaga moče iz đubreta. Iskomadali su ga sikiricom na komadiće ko frtalj ciglje i poslagali pod naslam el pod veću striju di neće zakisnit. Kad je reduša kuvala ranu pod sadžakom, na banku el u avliji, morala je bit blizo vatre jel je često tribalo ložit pod kastronu. Kako bi nuz kuvanje mogla uradit i poso koji ne mož čekat, a da ne mora džedžit (pazit, a ne odmać se dalje) kod vatre onda je na nju Kuća brez pododžaka – Salašar je salaš el kuću u varoši pokatkad pravio kuću brez pododžaka, kad je tio da i to misto izhasnira za boravak čeljadi, a pododžak mu je bio manje nužan. Krušmetnila dva-tri komada ganja, koji je dugo tinjo jakom žeravom, a nije dogorio plamenom, gorio je na priliku ko torfa (treset). Za to vrime reduša je mogla na priliku napojit prasice, podojit dite i sl. Da bi ganj davo još jaču žeravu i duže tinjo njeg su polili s otopljenim lojom el užeglinom (masti, slalnine i sl.), al je onda zdravo (jako) vonjo (smrdio).(Smrdiš ko ganj – pekorili bi u igri izvaljano i umazano dite.) 15 Kanikula – lat. (canicula – kujica, kuja) pasji dani, dani najveće žege, vrime od srid srpnja do srid kolovoza. Ime je po zvizdi Sirius (grč. Seírios – Pasja zvizda [po Orionovom lovačkom keru] glavna i najsjajnija od zvizda stajaćica u zvižđu Velikog psa, vidi se od oko 22. srpnja (jula), u vrime najjače srpanjske žege. Sjaj zvižđa bio je starogrčkim mornarima znak za početak mirne vode Sredozemnog mora i da se po njemu mogu otisnit na daleka putovanja. * S kanikulom triba povezat i pojavu koja se javlja u našoj ravni, a cigurno i u drugim krajovima Zemlje. To narod zove: Tira baba kozliće, za koju meoteorolozi kažu da je ta pojava fatamorgana. Naime u kanikuli, u podne kad je najveća žega, u širokoj ravni se mogu vidit na nikoliko desetina meteri daleko, kako u ajeru iznad zemlje na oko dva metere titraje 4-5 do 6-8 vodoravni linija dučaki po desetak meteri, katkad i po dvi-tri grupe jedna do druge. Meteorolozi vele da tu fatamorganu čine isparenja vlage iz zemlje. Ko dite na salašu tu smo pojavu često viđali svakog lita. 43 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 43 11/26/2013 7:19:29 PM Alojzije Stantić na peć u čeljackoj sobi grijala se kroz usta ognjišta iz kuće. Rad grijanja sobe usta ložišta za peć bila su s onu stranu sridnjeg zida, u kući16. U kući nuz zid s live strane ulazni vrata obično je dolaf s ruvom i rubeninom, pa i dio oprave za unaprid spremanu prćiju divojki, a nuz zid čiste sobe su drvenice (krevet), el kaki drugi komadi sobnog butora. U zidu nad dolafom visi ogledalo, koje su žene najviše hasnirale kod povezivanje marame na glavu. Ni za jedan dio salaša nije vezano toliko adeta i praznovirja ko za prag17 u kući, jel se priko njeg često iđe, pa viruju da priko njeg iđe u salaš svaka dobrobit i nevolja. Zato se podigdi umisto najčešće na vrata obora svinjaka u ćošu praga kuće, ispod kvake, utukli potkovicu sa sedam jamica ko znak sriće18. 16 Na našem salašu u Đurđinu taka je bila kuća, a kad smo u varoši kupili kuću 1935. i u njoj je kuća bila brez pododžaka. Ko dite vidio sam kako se čistio odžak čeljacke sobe na salašu, pa sam ga tako i ja čistio u našoj kući u varoši. 17 Kadgod je s jeseni otpalo tušta pileža od benge (skupne zarazne bolesti). Onda za bengu nisu imali lika, pa su i adetima probali pričit (spriječeti) pošasti koje ona donosi: od prve, pa još crne, kokoške koja uginila od benge ocikli su vrat i zakopali ga pod prag s nakanom da se spriči širenje te pošasti. Čini se da su naši stari ponike adeta oko praga priuzeli od Madžara jel sam na više mista vidio utučenu potkovicu nuz dovratak kuće, a mi smo je imali na salašu, na vratima obora svinjaka u kojem su se prasile krmače i dr. (Beszédes, V.1991:85.). 18 Potkovica je znak sriće zato jel kadgod što je čovik bio bogatiji paštrio se da ima što lipčeg i boljeg konja, s njim je časkom očo di je naumio, pa ga konj nuz hasnu moro zadovoljit da bude lip i što izgledniji, a da se mož s njim dičit. Oprema za jašenje bila je kaka priliči bogatstvu vlasnika, što raskošnija i skuplja. Oduvik je bilo ljudi koji su se razmićali bogatstvom, a pokazivali ga i na konju kad su ga potkovali zlatnim potkovicama. Svaka se potkovica vrimenom izliže, istroše se glave potkivački klinaca, kad više ne mogu držat potkovicu prikovanu za kopitu, ona u hodu neprimetno spadne. Ko je u ono vrime našo izgubljenu zlatnu potkovicu, taj je zaista bio srićan, našo je malo bogatstvo. Otaleg nam je osto običaj da se potkovica smatra srićom, iako nađene gvozdene potkovice imadu vridnost starog gvoždja, ali ko je i taku našo podigo je radi sriće i prikovo na parasnička kola, vrata svinjaka, dovratak košare, na prag ulazni vrata u kuću i sl., sa željom da ga tamo prati srića. Trgovci, mijandžije i zanatnici su imali adet da istrošenu i nađenu potkovicu, sa sedam (srićni broj) jamica za klince, rad sriće prikuju na prag ulazni vrata u dućan. I danas (2008.) mož vidit da kogod taku lipo oblikovanu i Na našem salašu u Đurđinu taka je bila kuća, a kad smo u varoši kupili kuću 1935. i u njoj je kuća bila brez pododžaka. Ko dite vidio sam kako se čistio odžak čeljacke sobe na salašu, pa sam ga tako i ja čistio u našoj kući u varoši. Odžak širok ko ložište peći, uziđan je u zid isprid usta u ložište krušne peći, dalje je išo kroz zid na tavanicu, na njoj je proširen i sa svi strana obziđan za toliko, da se kroz vrataca moglo uvuć sagnuto čeljade i odžačarskom kefom na dugačkom drotu prožagat, katkad posli nikoliko godina, navaćanu čađu u odžaku, naspram tog kakim ogrivom se loži. Odžak je na tavanu sužen i kroz krov napolje do malo iznad krova je oko 60-70 x 60-70 cm. svitle mire i zavrvljen. Kad je tribalo čeljad su sami čistili odžak, na pozor reduše odžak mi ne vuče dobro, a u varoši to je u novije vrime radio odžačar. Dobra strana ovake kuće je sto se mogla bolje izhasnirat za spavanje, a i kao komotnije pridsoblje, a mana je što nije bilo pododžaka i hasne od njeg. Krušna peć – Peć u čeljackolj sobi je uvik s desne strane, a ako su u obadve sobe imali peć onda je u drugoj sobi (sa gornjaka) peć bila u ćoši s live strane vrata. Peć je uvik naslonjena na duvar (stražnji zid). Na mistu di će bit parasnička peć najpreg su u obliku kupa (stošca) obziđali zid, od valjaka el cigalja, visoko oko 75-80. cm., nasuli zemljom i dobro je furkovom (nabijač od 5-6 cm. okruglog drveta) nabili, a podiko je odozgor 20-30 centi naređo razlupanog cakla el cripa i pokrio polegnutim cigljama, da ložište duže drži vrućinu. Peći su bile velikog ložišta po želji. Unaprid se odredilo koliko će bit veliko ložište, pa i peć spolja. Na pr.: najmanje ložište su pravili za tri tepsije – dvi uzduž i jedna popriko el za tri somuna (oblik kruva) s lepanjom, a najveće su bile sa ložištem i do 5-6/7-8 tepsija el za toliko somuna kruva. Peć su oziđali bubljama, podigdi su bublju zvali divenica, a nji su pravili od blata žute zemlje, za istrošenu potkovicu metne na pridnjicu auta, iz nasliđene navike, jel je ona i znak sriće, a ne samo ukras. 44 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 44 11/26/2013 7:19:30 PM Alojzije Stantić to je bila najbolja vikovima nakvašena u dolu. U blatu su zakuvali dugačku deblju i žilaviju ražnu el zobnu slamu, a još bolje otavu (sino drugog otkosa trave) koja je tanji stabaljika od sina. Podiko je u nji umišo i svinjske dugačke dlake od opaljužani ranjenika mongolica, jel su dlake mongolica ko i otava rapave sa završetkom nalik na udicu i za nji se, ko i za plivu, bolje vaća blato, pa su bublje još čvršće. Ima di su bublje zvali divenica. Na zemlji zakuvano blato se razvilo u lepanju debelu oko tri prsta, savili je u bublju ko jupika, dugačku 60-70 centi, a krajove joj stanjili da se bolje slažu jedna do druge i jedna na drugu. Da se kod ziđanja vlažne bublje ne uruše majstor je najpre napravio ram od vrbovi prutova el stabaljika kudelje i oko nji spolja slago bublje. Majstor je svaki dan poređo dva-tri reda bubalja jednu na drugu, na stanjenim krajovima je sastavio tako da cio red bude jednako debo, onda ga ovlaš namazo blatom i na njeg ređo drugi red bubalja i tako redom visoko oko do vrva oko 90 cm. Peć je majstor sa vincom sužavo peć na vrvu do vrata, a njeg zavrvio šešir debo oko 5 i širok od 35-40 centi, ispod plafona na tridesetk centi u sobama zidova visoki oko 230 centi. Posli dva-tri dana u peć su polagano ložili blagu vatru da izgore vrbovi el kudeljni prutovi, pa su peć spolja i iznutra umazali mazom, u kojeg su obično dodali burbušaka (konjski izmet) da maz bude čvršći. Za zatvaranje usta peći najčešće su zaklopac (začep) napravili od vrbove prošće i s obadve strane umazali blatom. Dobro je da domaćica ima dva začepa peći, jel ako jednog nehotice ispušti iz ruke i pukne joj, a peć je užarena za pečenje kruva, onda ima u rezervi čitav začep (ispravna vrata). Isprid peći je banak, širok i do pedesetak centi. u sridini s garnjakom19, Na njemu su ilo (jelo) 19 Garnjak je u banak usičena jama na četri ćoše, odozgor gledano široka je oko 40x40 cm., duboka ko banak, a doli kod poda je s pridnje strane otvor širok ko jedna ciglja, a isto toliko el malko višlji. U njeg su najpre sasuli gar, da se sasvim oladi, uguši i najmanja žeravica, prija neg su ložili u peć. U garnjaku se žeravice utrnile, a gar do drugog loženja oladila i onda su je izneli u korlat i rasuli po đubretu, el rasutu ovlaš zavalili u đubre, bez bojazni da će se u gari nać makar i najmanja žeravica koja bi mogla zapalit u đubretu. Od gari je u đubretu kuvali na sadžaku el pekli pod cripuljom, da za to malo ne moraje žarit peć. Po di ko je isprid usta peći (vrata) banak suzio u po kruga da reduša mož prić bliže peći kad u ložištu rukuje sa ilom. U parasničku (banja, krušnu) peć ogriv su polagano ložili, odjedfared su bacili po nikoliko stabaljika ogrizina i kad ih je dobro uvatila vatra dodali su nov ogriv. Klonili su se naglog loženja, jačanja toplote vatre, da bublje u peći od naglog širenja ne popucaju, a snjim i peć spolja. Na mistu izmed kupa i zida, u zapećku, obično su držali mašine (šibice), kuruzni kvas, grijali su brašno za zakuvavanje kruva, sušili mokre valjane čorape i sl. Salašari blizo madžarski salaša el kuća pravili su i peći nalik na šifunir (ormar) koje su iziđali za tu naminu pečenim cripom el su izkomadali biber crip i komadiće slagali jedan nuz drugi. Čista soba – Čista soba je ime je dobila po tom jel se hasnira samo u obaškim prilikama, čista je i uvik lipo namišćena. U nju muškarci ritko iđu, a žene samo kad njim triba štogod unet el iznet. Soba je u zabatnom zidu s gornjaka, svedno dal je u uzdužnom el salašu na put leđa. Svitlo je dobila najprija iz jedne posli dvi pendžere, kadgod sa rešetkama, i virandžicama na oknima na i virangama na zidu koje zakriljuju pendžere. Kad je u salašu na dva zida druga čeljacka soba počela bit suvišna, najčešće su iz nje izneli šporelj i parasničku peć. U sobi su namistili troje drvenice (krevete), dvoje u duvaru a jedne na drugom, sridnjem uzdužnom zidu. Nuz začelje jedni drvenica poređana su dva šifunera el jedan dolaf i kadgod kovčeg sa snajinom prćijom. U pročelju ispod slimena uzdužno je astal sa četri ili šest stocova. Ova soba je stvorena s nakanom da bude mista di će se držat rubenina iz donete prćije i oprave koju će divojka ponet u prćiji. U njoj se drži vrimenom nastala potaša (pepeljača), koja je kalijem obogatila stajsko đubre. Garnjak su najčešće hasnirali kad je reduša u užarenu peć mećala kruv da se peče, onda je morala sklonit gar iz užarene peći da ima više mista di će poređat sve somune. Zato su podigdi gar u salašićima el u salašima istresali od uvratina (ako nisu daleko) i dalje po njivi. 45 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 45 11/26/2013 7:19:30 PM Alojzije Stantić suvišno perje, svečana ruva i odila. Drvenice su namišćene s perjem kojeg je donela snaja i s perjem kojeg će ponet divojka u prćiji. Na namišćenim krevitima su barem po dvi dunje i više uzgljanaca i uzgljančica, koji je katkad bio toliko visoko da je velik čaršap krevet pokrio jedva do drvenica. U novije vrime su se paštrili da kupovni čaršap za pokrivanje kreveta bude što lipči, šareniji, bogatiji kojekakim šarama, naslikanim cvićom i kakim mintama. A da namišćen krevet i soba budu još lipči, na vr po sridini su ga okitili kliderskom bebom20, toliko velikom koliko je kome za bebu doteklo novaca. U šifunjerima i dolafima obišena su el smotana svečana ruva i odila, rubenina i oprava za udavaču. Ko i u čeljackoj sobi i u ovoj sobi su zidovi najpeg bili umazani krečom, a posli zemljavom bojom s formom (na voštanom papiru usičene šare) nanetim mintama, šarama. Na zabatnom zidu sa strane pendžera visile su prilike (svete slioke), a na zidu do vrata je propeće, svetnjača i nad njom očenaše. Na zidu sa strane kreveta je vinčana slika, a u novinje vrime i više kojekaki uramljeni obiteljski slika. U čistoj sobi spavali su samo viđeni gosti, a kad bi kogod umro u oitelji, okajan je u toj sobi i otaleg saranjen21. Odar je uvik namišćen ispod slimena s nogama prema vratima.. U ovu sobu se nije ulazilo brez moranja i uvik bez obuće, a zemlja je bila pokrivena krparama el asurama. Zato je ona uvik i bila čista, najčistija odaja u čeljackom salašu. Sridnja soba – Ova odaja je iz najnovijeg vrimena salaša. Posli Drugog svickog rata, salašar20 Posli Prvog svickog rata došle su u modu bebe od kaučuku, najmanje od oko pet centi i veće, neobučene, koje su ženskoj dici oblačili sašivenim el naštrikanim ruvom. Prodavali su take bebe i velike i do četrdesetak centi, raskošno obučene, koje su mećali i s njom okitili lipo namišćen krevet u čistoj sobi. Obučene bebe su pravili s razdraganim licom i s raširenim rukama ko da koga čekaju u zagrljaj, pa je čeljadetu milo ko da njeg čeka. Često je udavača taku bebu donela u štafiru. 21 Salašari su, a i građani do početka pedeseti godina XX. vika iz varoši mrca saranjivali od kuće. Odar su namistili ispod slimena u pročelju čiste sobe. Mrca su iz salaša saranjivali s kovčegom u lotrama parasnički kola u najbližem groblju u većem selu. Ko je imo kuću u varoši obično su mrca saranjivali u kojem varoškom groblju. ski život je friško počo bit drugačiji, počeli su uvlačit struju, oma za njom i hidroforom razvlačit vodu iz bušenog bunara, napravili su kupatilo, prominili su butor i umisto drvenica unosili više feli novi ležaja. Rad tog su iz sobe izneli i parasničku peć, zaziđali pododžak, pa su od njeg i kuće napravili sridnju sobu i tušta nji u jednom kraju kupatilo. Od kuće su napravili sridnju sobu u kojoj su najčešće otpočivali ukućani, gostili se i komšijali. Tu sobu su ko i druge grijali na struju iz električne peći, kake grijalice na struju, cripanom peći sa čvrstim ogrivom, na naftu, trajnožarećom el kakom drugom peći. Sridnja soba je za dana obično odminila čeljacku sobu, a sa dodatim ležajom, koji je za da na hasniran kao sidalo, u sobi je noćivalo ješ jedno-dvoje dice el čeljadi. Ovom sobom je stvoreno još više komocije u salašu. Kujna – Kad su počeli pravit salaše friško su uvidili da za spremanje rane nije uvik najpodesniji prilično mračan pododžak. Liti radi kuvanja ne mogu ložit i kuvat ranu u peći jel će ugrijat sobu, biće nepodesna za spavanje, a za kuvanje na banku misto je tisno. Napolju ne mož kuvat ranu po rđavom vrimenu, pa su napravili kujnu nuz salaš kod zabatnog zida na dolnjaku, sa pendžericom na avliju. Kujna je najprija bila doziđana cigljama el valjcima, skučena s toliko mista da se reduša u njoj mogla okrenit oko šporelja i astalića. Tesarska vrata su se otvarala na zid salaša. Šporelj je bio ziđan, brez lerne, sa dvi plotne od salivanca, u svakom po tri ringle. Taka je bila kujna u salašu Vojnić Mijatov, a po sliki spolja taka je bila i kujna na salašu Gerarda Tome Stantića. Friško se pokazalo da je kujna napolju velik boljitak u životu salašara. Ko je posli pravio el doziđivo kujnu paštrio se da je napravi još komotnije da je redušama podesnija za spremanje sve više feli rane. Vrimenom su badogoši napravili plevane lerne koje su uziđali u šporelje, imali su ih salaši od kraja XIX. vika. To je dobro došla pomoć redušama jel su na istoj vatri odjedared na plotnama kuvale i u lerni pekle ilo. U ambetušu salašića sa dolnjaka je kujna sa šporeljom i lernom, a naspram mista i s toliko velikim astalom i najčešće s hokedlama, a u novije vrime i sa kredencom za sude. 46 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 46 11/26/2013 7:19:30 PM Alojzije Stantić Kujne u novijim salašima na dva zida široke su barem toliko da su popriko nuz zabatni zid stale drvenice. Na zabatnom zidu je obično i pendžerica sa vidikom na kapiju kojom se iđe u salaš, a često i na spoljašnjem zidu, isprid šporelja, sa pogledom u avliju, ali i da kujna bude svitlija. Ispod pendžerice za avliju je astal. Isprid šporelja su košarić s ogrivom za loženje, a na šporelju je uvik veći tučan (liven) lonac s vrućom vodom. Veću kujnu u salašu s manje čeljadi hasnirali su da u njoj i idu (jedu). Radi tog su sve više priko dana, a najviše uveče, bili u kujni. Kujna je postala odaja u kojoj je šporelj potpaljen već od ujtru, rad uskuvavanja mlika i spremanja ručka, posli užne, pa i uveče ako su kuvali večeru el se grijali. Kad je bilo vruće posli užne nisu ložili u šporelj, a čim je zaladnilo u njemu se vatra takoreć nije trnila od ujtru do uveče. U šporelj su se ložile čutke obično izmišane s nasickanim drvcima od okresani grančica sa dračova. Drvenice u kujni za dana nisu namišćane, krevet je sa otkrivenom uzgljancom i smotanom ponjavicom el lakim pokrovcom za pokrivanje čeljadeta. U salašu to je bio jedini nenamišćen krevet. Na njemu su podnovali, al i ako se kogod nije dobro osićo mogo je nakratko prileć, jel ako je reduša od umora tila malo otpočinit. U salašu di su imali sluškinju el guščarku ona je noćivala na tom krevetu. Kad su kujnu hasnirali priko cile godine flasterovali su je ko i ambetuš da se zemlja ne praši. Zidove kujne su s prolića i prid jesen mazali ko i zidove čeljacke sobe. Kujna je bila misto da usrid dana divane čovik i žena, osobito u vrime koje nije bilo za poso u ravni el oko salaša. Onda su oni med sobom razminili nakane, dogovarali se o zajedničkim odlukama važnim za obitejskli život i za dicu. Iznad kujne je napravljen tavanac, na kojem su držali koješta što njim triba a ritko hasniraje, na priliku: lopate za snig, peraju sa perajištem i drugo što se ritko hasnira. Špajc – Malo posli napravljene kujne skontali su da na drugom kraju salaša naspram kujne, naprave reduši za ispomoć špajc širok ko kujna, a velik koliki njim je tribo. Špajc i kujna su sastavljeni nastrijicom, pa je med njima nasto otvoren ambetuš kojim je natkriljeno i misto oko ulaza u kuću, u salaš. U špajcu su držali suvišne sude, kačicu s mašćom, na policama dunc, pekmez u ćupicama, kiseliš u bocama, kiselnu, kuvanu paradičku u bocama, uskuvano mliko i koješta od mlika, pomalo brašna, soli, šećera i koješta tom nalik šta triba reduši za spremanje ila, da joj na dovat, što joj nije stalo u kujnu, a rad tog ne mora ić u podrum, na tavan el u karmić. U salašu na dva zida špajc su često ukopali u zemlju na dvi-tri basamage da bude liti ladniji, a zimi da manje mrzne. Na vrljiku su povišali upušeno meso i slaninu, a u kesama mak, taranu, sušeno voće, kuruzni kvas za kruv i sl. Starali su se da u špajcu ne drže ništa šta ima jaku sagu koju bi u se upilo ositno mliko, zato u njemu nije bilo mista za šavolj s kiselišom, tušta krumpira22, crnog luka i sl. U salašu s više čeljadi često su od špajca, koji je u istoj ravni s ambetušom, napravili sobicu s jednim drvenicama, u kojoj je obaško spavala jedno-dvoje odrasle dice, po dvoje, digdi i po troje mlađi momci el najčešće divojke. Kad su to uradili ono šta su držali u špajcu rasporedili su na tavan i na police po zidu podruma. Špajc na tavanu – Ko je od špajca napravio sobicu za spavanje, ispod (samo) trščane krovine lecama je prigradio dio tavana, kod trećeg-četvrtog roga, kod zabata na gornjaku. U zatarabljen tavanski špajc, tako su ga zvali, mačke nisu mogle uć, a ni mišovi se sa gredice spuštit na vrljiku23. Na dvi tri vrljike povišala se 22 Kad se pakosno čeljade tilo osvetit komišiji el drugom kome je zavidan na dobrom vinu, onda mu je napakostio kad je bajage rad vina ušo u podrum i negleduš iza kojeg bureta bacio tri-četri krumpira. U vlažnijem mistu krumpir se friško pokvari, počme trunit, a kad truni krumpir zrca nesnosan vonj. Ositno vino će za nikoliko dana upit u se makar malo te sage, dok ga vinar ne nađe i izbaci, i kad ocele kogod pije to vino ostiće sagu bljutavog vonja, a zdravo (jako) osmrdljano vino po šmeku je hamade ko stelja (talog vina u buretu). 23 Kako mačke nisu mogle uć u zatarabljen špajc mišovi su tudan vršljali. Miš se mogo popet po rogu i probat spuštat se na vrljiku po upletenom drotu, al su ga u tom 47 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 47 11/26/2013 7:19:30 PM Alojzije Stantić upušena slanina, šunke, divenice, rebra i sl., u postavnim kesama tarana, sušeno voće, kuruzni kvas, mak, evenke i sl. Po tavanici je rastrt crni i bili luk, bili i crni sapun, kalajsana kačica sa skupljenom masnoćom za kuvanje sapuna, boce sa paradičkom i duncom i sl. Rana koja se držala na tavanu bila je na jakoj promaji, koji su pravile po dvi budže u svakom zabatu i tesarska vrata s malim uzdužnim zazorima, a trščan krov je pričio da se tavan ne zagrije čak ni u kanikuli. Na rpama žita odozgor su se ostavljale fela tzv. zimski dinja (iznutra zelene), od koji je dosta sazrilo u kasnu jesen, a bilo ih je koje su ostale zdrave do Badnje večeri, kad su čeljad s njima zasladili večeru na velikom glasu24. Tavan je mračan i promajan pa je to pričilo i muvama da ne uleću i upljuju (polože jaja za leglo) u pušeno meso. Podrum pod salašom – Podrum se pravio pod salašom i obaško u avliji. Obično su za podrum u avliji izhasnirali dio jame iz koje su žutom zemljom nabili salaš i staje. Ulaz u podrum u salašima na dva zida bio je sa spoljašnje strane u zidu sa dolnjaka, a u salašima na tri zida obično iz ambetuša kroz pod i ispod sridnjeg zida, nuz zid kod vrata kujne. Podrum je većinom dubok osam do deset basamaga25, na koje su što niže nuz zid poređali kačicu masti, šavolje sa kiselim kupusom, paprikom i krastavcima, velike boce dunca i sl. Često su u njemu sa strane basamaga namišćene na zid police na kojima se držala kuvana rana u sudima ili u bocama (dunc, kuvana paradička) kojoj triba ladnije misto. spričili kad su na sridinu drota navukli tanku uviksanu dasku oko 30x30 cm. Miš se mogo spuštit na dasku, al ispod nje se nije mogo spuštit po drotu jel ne mož opako ići po uviksanoj daski, a ako je koji i probo pao bi s nje. Vidio sam da su dasku ocigurali kad su od brašna napravljenim lipilom na dolnji dio daske zalipili komade cakla s polupane pendžere. Mačke su proriđivale mišove koji su se privarili i kroz tarabe zašli u drugi dio tavana. 24 Kad mačka nije bila na tavanu i ako bi kojeg miša privukla saga dinje nije mogo doprt do nje jel on ne iđe po takoj podlogi koja se osipa, a žito je tako. 25 Starovinske basamage u podrumu su visoke 17-18 cm., a zasvođen podrum je širok oko 3 m., a dugačak oko 3-3,5 m. Basamage su od sičenice poređanim cigljama, a pod je često o cigalja, podigdi je privučen el ciglje samo zalivene cementnim mlikom. Doli u podrumu često je roljka i burad sa vinom i demižoni sa rakijom, a ako je za vino i rakiju bio obaški podrum, onda su u njemu držali jabuke i drugo voće, krumpir, šavolj sa kiselim kupusom, u pisak zavaljeni peršin, šargaripu, poštrenjak, ciklu, zeleni kupus u glavicama26 i dr. U podikojem salašu pod dolom napravili su ledaru u ćoši naspram vrata. Ledara je obaško opisana. Manji salaši su brez podruma, a njega je odminio karmić. Podrumi su doli zemljavi ili sa nabijenim piskom. Podrum u avliji – U salašima su pravili i podrum u avliji velik koliko su tili. Izhasnirali su dio jame nastale posli nabijanja salaša i drugi zgrada. Izabrano mkisto su sa strane obziđali, a odozgor zasvodili cigljama. Na svod su nagrnili zemlju, na nju posijali travu koja je postala zelena krovina. Ulaz u podrum je zasvođem i saziđan cigljama, a vrata se otvaraje na avliju. Namina mu je ko i u podrumu pod salašom. U njeg se išlo priko desetak basamaga od cigalja. Ovaki podrumi su sa više komocije. Vinogradarski podrum – U pisku su veći vinogradari za se iskopali obaški podrum u avliji. To su vinogradari koji su vino, rakiju i voće prodavali i dilomice el najviše od tog i živili27. Najviše ih je bilo u Kunbaji (Skenderovo), Tavankutu, Čikeriji i Kelebiji. U taki podrum se išlo kroz dvostruka vrata u bočnom zidu, priko 4-6 basamaga. U njemu su držali burad sa vinom i demižone i obaško velike caklene boce sa rakijom velike čak i do 200-300 (!) lit. Velike boce od oko 100 lit. i veće za rakiju ukopali su u pisak da se sa rakijom ne privrnu. U tom podrumu držali su jabuke, kruške i drugo voće koje se moglo sačuvat i po nikoliko miseci. Radi na sagu ositnog vina u podrumu su držali samo vino, rakiju i voće i dio sitnijeg sersama za poso oko muljanja grožđa i pritakanje vina. Karmić – Ako je podrum tisan (mali) da u njeg nije stalo sve šta triba za zimu ili ako ga salašar 26 U jesen se za trošenje zimi ostavljo se i kupus u glavicama. Izabrane glavice nataknili su na kraći prut i zaboli u zemlju (pisak) jednu do druge, da se ne dodiruju i čuvali u podrumu el karmiću. 27 U ono vrime se računalo da lanac vinograda donosi hasnu kao ratarska litina na dva lanca dobre zemlje. 48 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 48 11/26/2013 7:19:30 PM Alojzije Stantić nije imo, onda se iskopo karmić koji je donekle odminio el dopunio podrum. To je jeptino i friško napravljeno zakrilje za zelje. Karmić je na podesnom mistu iskopana jama, duboka oko podrug metara. Nalik na pravougaonik. Odozgor se pokrila sa nikoliko drveni okrugljača, priko nji s granama rašća, na njima s kuružnom i odozgor nagrnila zemlja. U nju se salazilo kroz sklepana vrata pokrivena kuružnom i na listvice sa 3-4 pričage. U karmiću se od mraza, na vlagi za zimu ostavljalo zelje, najviše krumpir, peršin, šargaripa, cikla i sl. Kada više ne triba karmić, misto se zatrpa zemljom. Zidani salaš s jednim pendžerom Izgled salaša na dva zida Trščara na salašu Starovinski salaš Vojnić Mijatova Klasje - prijelom.indd 49 11/26/2013 7:19:31 PM Alojzije Stantić Salaš Ivković u Maloj Bosni Usamljeni salaš 50 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 50 11/26/2013 7:19:31 PM Alojzije Stantić IV. dio Domazluk STAJE – Staje su zgrade el podesna zakrilja udešena za odranjivanje josaga spraćenog u domazluk, kad su se počeli polagano manjivat nomadskog stočarenja1. U stajama se držala i odranjivala domaća živina, konji, rogata marva, svinji, ovce i katkad bivoli. Ko je im na desetine volova on ih je držo u obaškoj staji, volovnici. Svaki domazluk, od salašića do majura, imo je za svaku felu živine sjednane el obaške staje. Salašić je imo staju zajedno za krupni josag. Veći domazluci su imali sjednanu u jednu staju košaru i volaricu, podiko obaško košaru i volaricu al pod istim krovom, zdravo često i obaško svaku staju u drugoj zgradi, pa čak obaško i više staja, naspram tog koliko je velik domazluk. U majurima je bilo i više staja za istu felu josaga kojeg su držali razljučenog, na priliku obaško su radni konji od paradeša, krave muzare od junadi, zatvorena (u tovu) marva se gojila razljučena od druge marve, obaško su vezani volovi digdi i bivoli, za svinje je bilo više svinjaka, a i ovčinjak je obaško. Zgrade staja drugačije izgledaje po tom za kog su, od čega i kako napravljene, jel se svaka fela blaga drugačije abrokuje i timari. U stajama su držali sve šta njim je tribalo za davanje rane, timarenje i držanje reda. Na komadu pleva utučenom u zid nuz vrata, visoko na oko dva me1 Za početak okanjivanja nomadskog stočarenja u ovom kraju mož uzet 1865. godinu. Onda su našu varoš počeli povezivat u mrižu gvozdeni putova Europe, u Subaticu je došo prvi ajzliban iz Segedina, a gvozdeni put su odvukli do Sombora, a poslii dalje. Gvozdeni putovi su potakli odranjivanje strni žitarica na sve većim njivama, jel su suvišan rod žita odaleg mogli friško, jeptino i cigurno odnet u druge krajove di su ga prodali po dobroj cini. Rad plodoreda sa žitom (pšenicom) sadili su kuruze i druge strne žitarice, žitarice su odranjivali na sve većim njivama na uštrb smanjivanja pustara – pašnjaka u atovima. Kako ne bi prodavali rod kuruza i drugog roda litine osim žita, privatili su razumnije gazdovanje pa su sa kuruzima, ječmom, zobi, sirkom i dr. odranili i ugojili josag, najviše svinje i marvu, a s njima su unovčili i svoj rad, počeli su teć, bogatit se. tera, bilo je kadgod misto za uljanicu2. Kad su počeli prodavat petrolin okanili su se smrdljive lojanice i za svitlo u stajama hasnirali kamenice koja gori s otvorenim plamenom i daje oskudno svitlo. Digod posli Prvog svickog rata kamenicu su podigdi odminili fenjerom na petrolin3. Fenjer je jače svitlio i bio cigurniji od kamenice, ali je i trošio više petrolina. U malo večoj staji bilo je više vila, držali su ih na držaču od leca ispod tavanice. Metla za čićenje alova i metla za čišćenje staze stale su opako naslonjene na zid nuz vrata. Tragač za isturanje đubreta i dovoz nastora i piće bio je napolju, ispod strije nuz zid staje. U Bunjevačkim salašima košara i volarica najčešće su bile pokrivene trščarom, onda su rad malog nagiba krovina na ketrencima i nastrešnica med njima pokrivene cripom. A kako su 2 Uljanicu su salašari sami napravili. U njoj je gorio konjski loj ili svinjska mast izmišani s jednom trećinom zemlje. U zemljav lončić nasuli su loj/mast, po sridini uglavili tinj od svrćene vune i zapalili. Hasnirali su i goveđi loj koji se sporije topio i duže tinjo. Mana lojanice je da je vonjala. Zato je nisu hasnirali za svitlo u sobi. 3 Kad su bliže kraju XIX. vika počeli pravit tzv. eksplozivne motore koji unutri sagorivaju gorivo za okrećanje (pogon), tribalo njim je sve više tečnog goriva, pa su se latili i sirovu naftu prirađivat u rafinerijama. Iz nje su izdvajali više feli tečnog goriva za motore i koješta drugo, pa i petrolin kojeg su najviše hasnirali za gorivo u motorima, a manje za svitlo u lampašu i drugim lampama. Do tog vrimena su ljudi za iđenje noćom hasnirali fenjer u kojem je gorila svića, a da je vitar ili kiša ne utrnu, fenjer su odozgor poklopili, s jedne strane napravili vrataca, a sa sve četri strane u drveni ram umetnili caklo. Kad se pojavio petrolin za svitlo napravili su fenjer od plevanog okvira s okruglim caklom, koji je jače svitlio od fenjera sa svićom. Posli Prvog svickog rata sva parasnička kola, bicigle i sl. morali su imat registarsku tablu, a ko je noćom išo s parasničkim kolima s live strane lotra mu je moro visit upaljen fenjer. U dvadesetim godinama prošlog vika u onda ritkim bodama (kioscima od drveta ili nabijanice) i na proštenjima i sličnim skupljanjima ljudi, šećerari i druga čeljad koja su štogod prodavali pod natkriljenim astalima (tezgama), njima je najčešće u mraku svitlila karbitna lampa. 51 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 51 11/26/2013 7:19:31 PM Alojzije Stantić ulaz u staje i ketrenci na dolnjak, cripanu krovinu su hasnirali i za sušenje zelene piće prostrte po cripu4. U novije vrime na više mista cripom pokrivenom nastrijicom su sastavili ketrence i dobili natkriveno misto med stajama u kojem su držali konjsku ormu, jarmace i drugi pribor za hasniranje sermaja i poljodilski mašina. Ispod stražnje strije, visoko na duvaru obisili su 6 - 10 meteri dugačke listve koje su hasnirali kod sadivanja žitne kamare. Na tušta staja su odastrag ispod strije napravili šupu u kojoj su držali poljodilski sermaj i sitnije mašine, velika i mala parasnička kola, sonca, jaram i oje i sl. U skoro svim bunjevačkim stajama luftiranje je bilo kroz stražnji zid. Visoko u zidu imali su dvi ili više budža oko 40 x 40 centi, koje su otvorene, a kad je zima stegla začepili su ih slamom. Ovo je osobito rđavo u punim volaricama koje je zimi marva toliko ugrijala da se na vratima s unutrašnje strane znalo navaćat na tanko leda. Bolje su luftiranje imali bajmački salašari, koji su to vidili od Švaba, pa su u krovu napravili po dva ili više daščani otvora na četri ćoše, oko 40 x 40 centi, nalik na odžak, koje su sa šuber daskom otvarili el zatvarili. Kroz te otvore, koji su išli kroz tavan i cripani krov napolje, luftiranje staje bilo je dobro jel vruć ajer biži gori. Luftiranje je bilo zdravo slabo i u svinjakima, jel ih nisu lufturali kroz otvor u tavanici, već samo kroz vrata za obor. Kokošinjci i guščinjak su se luftirali kroz otvorena vrata. Sersam i opremu za abrokovanje i timarenje držali su u staji. Zajedničko u svim stajama: * nije bilo slobodno uć u staju sa zapaljenom cigaretlom el lulom, a ni pušit u njoj, da se slučajno ne zapali nastor. * U stajama su na suprotnoj strani el s boka od ulaza su jasle iz koji josag ide. Jasle za konje su na 90 cm., a za marvu 80 cm. od zemlje. Konji iću idu iz žagri obišeni o zid. 4 Nakošenu zelenu zob, ditelnu, mišlinger, raž, travu s oputine puta u salaš, s ortačkog puta el katkad iz jendeka, pa i kuruzne zaperke, rastrli su po cripu da na suncu uvenu, da s uvenutom pićom rane josag. Zelenu piću nisu sušili na zemlji el na ledini jel bi ji tamo uprckale i izbalegale guske i drugi pilež, pa je marva el konji ne bi tili ist. * U rubove jasala utučene su jake karike za koji se veže josag. * U košari konji su razljučeni uzduž obišenom štrajflom (okruglo drvo obmotano slamnim opletom) da se ne vućaje jedan na drugog. * U jednoj od ćoša košare i volarice namistili su ležaj, sklepan krevet, često jedan nad drugim, di su spavali pogođeni biroši, govedari, svinjari, čoban5. U salašima di nije bilo pogođene čeljadi u košari su spavali čavrgani el momci iz obitelji. * Ko god je mogo kožnu ormu za konje držo je prid košarom na spoljašnjem zidu6. Iskusili su da se u košari koža suši i friško propada, a i dretva (očirizovan konac) friško puca pa se para sašivena orma u košari, od amonijaka kojeg ima u konjskoj pišaki. * Po starovinskom adetu u stajama, najviše u košarama, su bočno u zidu ulazni vrata nuz dovratak uziđali ogledalce s virovanjem da vištica tudan ne mož uć u staju zavračat josag. Iz istog svaćanja podiko je pravio i kod staja držo Lucin stočić7. U slipoj budži di su držali češagije i kefe podiko je mećo u kesu više feli grava i bilog luka, da ne dođu vištice napakostit konjima (josagu). Košara – Košara je staja u kojima se drže konji. Ako je u velikom domazluku, kao u majuru i drugim velikim imanjima bilo više, košare su blizo jedna drugoj i uvik obaške za konje paradeše, katkad šporcke (kod nas: kasači, galoperi, 5 Znalo si di će spavat pogođena čeljad. Ako je bilo više pogođene čeljadi a misto tisno, onda je svinjar spavo u ćoši jasala, obično je dite, najmani rastom, Pokrivali su se pokrovcima, zimi često i opaklijama, a ispod glave za uzgljancu podmetnili su bućur sa rubeninom i odilom. 6 Kožnu konjsku ormu bilo je podesnije držat isprid košare, da se zimi od vrućeg ajera, naritko i od konjskog znoja ne tarma dretva (čirizovan konac) kojim je orma sašivena. Ako dretva pukne, lako se para na koži kojom je sašivena orma. 7 Salašari su na spomen dan Luce pravili Lucin stočić, sastavljen od 13 feli drva. Pa adetu su u njemu svaki dan pomalo raduckali, umistili drugačiji komad drveta. Stočić su držali prid vratima kuće el staje, jel su virovali da taj stočić ne mož prikoracit vištica i uć u staju začarat josag. Ovaj adet je bio raširen i med Bunjevcima, jel je Marko Kopunović u istraživanjim zabilužio da će se zlo provest ko višticin stočić odnese na ponoćnicu i posli ga brže-bolje ne rasprca, vištica mu se mož osvetit. Do sad znan najstariji pisan spomen Luciniog stočića ima u knjigi: Zolna Matijević - Szabadka 1860. 52 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 52 11/26/2013 7:19:31 PM Alojzije Stantić preponaši) i konje s kojima se rade poljodilski poslovi. U košari konji idu (jedu) iz jasala naslonjeni na zid, podešeni konjskim glavama. Dno jasala je visoko na oko 90 cm, poklem se oni ne saginju kad idu (jedu), osim ako su na paši. U košarama di su konji svezani samo na jednoj strani, jasle su na suprotnoj strani od vrata. Iznad jasala su o zid ukošeno obišene žagre iz koji su konji ili (jeli) piću malo dignutom glavom, a trunje od piće je popadalo u jasle otaleg su ga konji poili, polizali. Konje su napajali iz alova na bunaru, a u tridesertim godinama, na većim majurima kad su u košaru uvukli vodovod, u dnolu cementirani jasala izdubili su kalotnu jamu za vodu, prithodnicu današnje pojilice. Veliki gazdaluci su imali makar jednog pepinjera od poznati rasa konja. U Bačkoj su pepinjeri najčešći rase njonjus (nonius), a riđe furin (furioso) koje su držali u košari s paradešima. U ovom kraju najviše su se bavili šporckim konjima kasačima, podiko galoperima, a u Bačkoj konje za priskakanja prepona odranjivali su većinom u ergelama i na ponikim grofovskim gazdalucima. U košarama di su bili šporcki konji i pepinjeri svaki je konj imo obaško svoj boks s jaslama i žagrama, a priko ulaza je mogo gledat i sridinu košare i vidit, al ne i dodirivat se s konjima iz drugi boksova. Boksovi su doli bili flastrerovani cigljama el samo s dobro nabijenom zemljom priko koje se prostiro debelo slamavi nastor. Dosta konja se voli valjat na slami, zato su imali komocije u boksu, a mogli su po volji komotno ležat kad su otpočivali. U košari je bilo i podesno misto di se držala i spremala zrnata rana i pića za više dana. U obaškom dilu košare držo se sersam za konje i ručni sersam koji je tribo za timarenje konja i držanje reda u košari. U košari je noćivalo i po nikoliko kočijaša koji su i noćom nadzirali konje. Majurske košare su bile dvostruko šire od salašarski, jel su boksovi i jasle bili veći, a ako su konji bili vezani za jasle one su bile u dva reda, naslonjene na zidove. Sridinom je bila staza kudan su išla čeljad kad su konje ranili i timarili, a tudan su i vodili konje kad su išli napolje. Staza je obično bila flasterovana flaster cigljama na kant, a ima di su je napravili od u zemlju utu- čeni dračovi kočića8. Košare su bile dugačke naspram tog koliko se u njima držalo konja. U košare se ulazilo kroz dvostruka vrata koja su bila u kalkanskom zidu. Vrata su bila toliko široka da kroz nji kočijaš mož komotno proć i onda kad je izmed dva konja koje odjedared vodi. Nuz majursku košaru je bio makar jedan ispust di su konji izvođeni na friški ajer i sunčanje. Svaki pepinjer moro je imat svoj ispust jel ako bi se više pepinjera odjedared puštalo u jedan ispust med sobom bi se grizli i vućali jedan na drugog, osobito ako su ostili da se blizo nji pase (spariva) kobila. Konji koji nisu radili imali su obaško jedan el više korlatova el su za nji obaško ogradili komad ledine. U osridnnjim i manjim salašima konje su puštali na ledinu zajedno s marvom, al su ih ond obično u kretanju sapeli (sputali) sponom na pridnjim nogama. O timarenju i abrokovanju konja koji nisu radili starali su se obaški kočijaši, koji su ih dekali el jašili na njima, obično paradno obučeni. Čak i na najmanjem majuru imali su makar jednog čikoša koji je jašio na konju i raznosio kojekake poruke i žurna pismena. Najprostije su bile košare za konje koji su radili najteže poslove, najviše su vukli teret na njivu i sa njive, radili su sa ratarskim mašinama i sermajom. To su bile velike staje u kojima je bilo po nikoliko desetaka konja i kobila sa ždribadima. Ko je imo više desetina radni konja obaško je imo košaru za ždribne kobile i ždribad i omad. U podikoji veliki majuri imali su ergelu, na priliku Vojnićevi u Bajši. Ergela je uvik bila na obaškom 8 Okrugljače drača su otesali na šest ćoša (šestougaono) pričnika oko 10 centi, dužine 30 - 40 do 60 - 70 centi, prema namini. Jednog nuz drugog usprsto su utuklki i zavalili piskom i dobili dugovični gaz. Njeg su hasnirali na putu priko mostova, ispod nastrešnica i svodova dvoraca, da potkovani konji bukom ne smetaje čeljadima unutri. Taki je osto i posli Drugog svickog rata sačuvan dio kelebijskog puta, od oko kadgodašnje kuće kaparova di je kadgod bilo imanje zadruge Preporod, do ulaza u današnji Majur. Dračov kolovoz još i danas mož vidit na nikoliko mista, ko na priliku: pod nastrešnicama i ulazima u kadgodašnji Vojnićov kaštelj u Bajši (2004.), u dvorcima Schőnbrunn i Hoffburg u Beču, pa i na drugim mistima. 53 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 53 11/26/2013 7:19:32 PM Alojzije Stantić imanju, dalje od drugog josaga. U tim ergelama nisu se odranjivali konji samo za se već i za vojsku, osobito kad se zarati, a najviše u vrime carice Marije Terezije i cara Josipa II. Posli ratova u konji su se oporavljali i ličili u ergelama. Od sersama u košari su držali više četvoroparoški vila, koje su hasnirali samo u košari i u korlatu za rad sa đubretom. Obično je svaki kočijaš imo svoje vile, s kojima se naviko radit. U slipoj budži udubljenoj u najbijanici držali su češagije i kefe za timarenje konja. Volarica – Volaica je staja u kojoj se odranjivala samo marva, pa je prema njoj bila udešena. Jasle su malko niže, dno njim je na visini od 80 cm., al i šire od jasala za konje. Prid jaslama u volarici nema žagri, jel marva u staji svu ránu ide samo iz jasala. Ako je zid od nabijanice onda su često isprid jasala u zid uglavili daske, visoko barem po metera da marva, kad ide ranu iz jasala, rogovima ne ojamavi i slabi nabijanicu. Velike volarice pravile su se od cigalja da budu što šire i da marvu mož svezat uzdužno u dva reda, pa su i jasle bile dobrim šire i dvojne, u nji su mećali ranu s jedne i s druge strane, govedar se nije moro toliko šetat i brže tj. naranio je marvu za kraće vrime. Naspram tog za koju nakanu se marva odranjivala bile su i volarice. Na gazdalucima sa više marve obično su mlikulje bile u jednoj velikoj volarici nuz koju je korlat. Zaljučena telad, junad i bikovi odranjivani su u obaškoj volarici, a obaška je bila i za volove, volovnicama. Ko je držo volove podlce (madžarce) na volarici je imo dvokrilna vrata, sa širim dovratkom da volovi kad iđu kroz vrata ne moraje ukosit glavu zbog viragasti (široki i dugački) rogova. Nuz marvu u skoro svakom majuru pa i u podikojim većim gazdalucima odranjivali su i bivole, najviše za vuče tereta, pa i klanja rad mesa i najviše rad zdravo dobre, debele i skupe kože. Velika gospoda u majurima, pa još kad su imali goste, u bečkom ručku (doručku)9 bilu kafu su pili sa 9 Bečki ručak (doručak) većinom su ila gospoda u otmenim restoranima, hotelima, al i bogataši na majurima i drugom velikim imanjima: osnova mu je bila varenika (kuvano mliko) el bila kafa, puter, med el koji pekmez, friško pecivo, palačinte, kuvano na polak tvrdo jaje koje se ilo kašičicom iz obaškog stalka, kajgana el hemendeks, el kuvane viršle – uglavnom bivolicinim mlikom, kažu ritko dobrog šmeka. U volarici je stalno bio jedan el više stočića za muzače krava, vile za steranje nastora, metla i na zidu kamenica el fenjer. Korlat – Korlat je obaški ispust za marvu, a obaško za konje, blizo staja. On je jakom ogradom ograđen i velik je naspram marve, ali uvik najmanje petnaestak meteri dugačak i desetak meteri širok za desetak komada marve. Ako je gazda imo više marve, naspram tog je bio i velik korlat. Korlat je i ko nika fela litnje volarice. Ograđen je dračovim stupovima, okrugljačama ukopanim u zemlju do meter duboko, od zemlje visoki najmanje dva metera, na oko svaka tri metera jedan od drugog. Dio stupa ukopan u zemlji su obgorili da sporije trune i da traje duže. Stupove su sastavili popriko dračovim pojasacima od okrugljača ili na polak rascipanim debljim okrugljačama, najčešće u četri reda, da se ni telad ne mogu provuć el priskočit pojasac i izać napolje. Pojasace su na stup prikivali iznutra da ga marva ne mož oparat sa stupa, kad jača povija slabiju i pripuši je na ogradu korlata. Starali su se da korlat bude na sunčanom mistu. U njemu je marva pod vedrim nebom i po lipom vrimenu, najčešće s manjom nastrešnicom di se podikoja po volji mož sklonit od kiše el sa sunca. Kapija na korlatu je široka najmanje tri metera i uvik se otvara u avliju. U većem korlatu su pravili i kapiju s druge strane, koju su otvarali kad su vukli đubre, da ne dangube oko okrećanja kola po đubretu ali i da konji el volovi lakše i brez okrećanja izvuku đubretom natovarena kola. Često su u korlatu pod nastrešnicom napravili jasle za koje su svezali krave dok su ih muzli i ranili, a ako je volarica bila tisna, nikoliko junica, bikova el krava koje se ne muzu, u korlatu su držali do kasno u jesen. Dešavalo se da je rad oskudnog mista u volarici nikoliko marve prizimilo u korlatu: ispod nastrešnice su napravili zid od uvis naslaganog đubreta el od snopova pun astal kojekaki đakonija. Konobari vele da je bečki ručak najsloženije serviranje jednog obroka. Više pisaca o životu grofova i drugi bogataša spominjali su vareniku el bilu kafu od bivolicinog mlika ko ritko dobrog šmeka, možda i zato jel bivolica daje manje mlika od krave, al je zato ono masnije (6-7% mm). Nuz to bivolica je bilo većinom na velikim gazdalucima zato i ritko njezino mliko. 54 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 54 11/26/2013 7:19:32 PM Alojzije Stantić kuružne, s otvorom kudan mož uć marva. Volove podolce većinom su držali za jaslama u korlatu pod nastrešnicom, ta rasa marve zdravo dobro podnosi zimu, a važno je da ne kisne, ako ne mora. U korlat su isturali đubre iz staja, svinjski obora, kokošinjaca i guščinjaka, starali su se da u njeg dospije samo ono šta mož istrunit. U njeg su istresali i ladnu gar10 iz pećivi, iz garnjaka i ispod katlanki i ovlaš je zavalili u đubre, baš ko i suvišnu krupnu plivu i grabljačinu iz guvna posli kiše, počupan korov iz bašče i pokošen oko ograde. U korlat nisu bacali zubaču11 da je s đubretom ne palantuju po njivi otkaleg je baš nije lako iskorenit. Već onda su poljodilci u korlatu obavljali kompostiranje. Marva je u korlatu izgazila i dobro izmišala balege i zeleno rašće sa slamom, koja je vrimenom istrunila, a kad je đubre sazrijalo, bilo je bolje kakvoće. To ih je potaklo da iz đubreta prave ganj. 10 Gar su svudan i najčešće istresali u korlat na đubre, ovlaš je zavalili, di je od nje nuz pomoć vlage napravljena potaša (pepeljača, kalijev karbonat), koj ima fosfora (P) i kalcija (Ca), a ti minerala ima i u mineralnom đubretu N:P:K. Ima di su je istresli s one strane ograde ledine na uvratinama di nije bilo guvno. Od skuvane gari žene su dobile lug, a kad su ga skuvali u lukšiji su iskuvavali sude na Čistu sridu i drugput, s njom su šikarili zamašćene astale i sude u disnotoru, s lukšijom su iskuvavali rubeninu i sprali fleke koje nije sprao sapun i sl. Za vrime Drugog svickog rata, kad se nije mogla kupit masna soda, od ociđenog luga i disnotorske masnoće za sapun, nuz malo dodate soli, skuvali su sapun, blido duvanske boje, koji je odminio bili i crni sapun skuvan s masnom sodom. Kad je u modi bilo patosiranje soba, u kućama u varoši i u di kojem novijem i gazdačkijem salašu, a najviše u kojekakim zvanijama, zabavištima i sl., vrimenom izvaljane daske časkom su ošikarili vrućom vodom s lugom. Gar su hasnirale stanarice kad su s prolića kokošinjac i kulaču iznutra opalile, umazale krečom, doli su rasule s prsta debelo ko puder finu gar od ogrizina el čutaka. Kad je pilež prnio na sidalo podigo je sitni pra od gari, koji se navaćo mu se na perje, gušili su krlje i tekuti. Dok nije bilo rašireno hasniranje pranje zubi s pastama za tu naminu, čeljad su katkad zube prali finom gari od čutaka el ogrizina. Kad su se zaledile staze na nji su rasipali gar da se čeljad ne kociljaje. 11 Zubača je žilav korov. Kad su je izvadili iz zemlje, ostavili je nek se osuši i spalili, jel je samo onda cigurno da neće niknit. Probali smo struk zubače ostavit na tavan da se osuši i posli pet godina je nikla. Vidio sam da je u kanikuli, u jardi s tankim asvaltom izbio izdanak zubače, a kad smo izmirili toplotu asvalta on je bio vruć oko 60ºC. Đubre su na njivu izvlačili u proliće oko svetog Jose (19. III.) i u lito oko Velike Gospojine (15. VIII.). Paštrili su se da ga oma zaoru, da ne vitri, gubi na kakvoći. Tušta lancoša su u godini više puti izvlačili đubre iz avlije, jel za njeg nisu imalo dosta mista, pa su ga držali u dubokoj i cigljama obziđanoj jami. Dobar zemljodilac je rpu s đubretom u uvratinama pokrio nabacanom zemljom, onda neće izvitrit, a ostaće friško do hasniranja. Kad su počeli marvu puštat u korlat i na pašu, kravi pridvodnici koja se pokazala da je uvik naprid kad digod iđu i izgledom bila najlipča, el najlipčoj ovci, oko vrata su obisili brondzu el bućkalicu čijom su se ugodnom zvonjavom odavale di su12. Oko korlata su posadili dračove i podikoji brist da prave lad ako marva oće da planduje pod njim. Krave vole sunce, kadre su satima ležat na suncu kanikule. Gazde koje su odranjivali bivole i hasnirali ih za vuču tereta, držali su zajedno s marvom. Podiko je korlat napravio za volaricom el na njezinom čelu u kalkanskom zidu s dolnjaka. U srid zida bila su vrata marva iz volarice izađe izravno u korlat. Mana ovako napravljenog korlata je što marva iza volarice nije na vidiku el se vidi samo jednim dilom, pa je čeljadima iz ambetuša teže nadzirat korlat. Dobra strana taki korlata je što se ne triba bakćat oko tiranja marve iz volarice u korlat el iz njeg u volaricu. Svinjak obaško i pod čardakom – Svinjak su najčešće napravili, nabili, obaško popriko izmed salaša i košare i volarice s duvarom na gornjak. Svinje su u svinjaku držali razljučene obaško po tom koliko su veliki, pa i važni, na priliku: 12 Kad su počeli marvu puštat u korlat i na pašu, kravi pridvodnici koja se pokazala da je uvik naprid kad digod iđu el koja je davala najviše mlika, odranjivala najbolju telad i izgledom bila najlipča, el najlipča ovca, imale su oko vrata obišenu brondzu el bućkalicu čijom su ugodnom zvonjavom odavale misto di se nalaze. Ako su krave razvalile korlat i izašle iz ledine, a to se dešavalo katkad i noćom, onda su ih lako pronašli po zvonjavi brondze/bućkalice, jel one uvik iđu u čoporu za pridnjakinjom. Tako je bilo i s ovcama ako je kogod zaboravio zatvorit kapiju, pa kad su izašle napolje, onda ih je pulin časkom pronašo po zvonjavi i spratio u ledinu el ovčinjak. 55 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 55 11/26/2013 7:19:32 PM Alojzije Stantić obaško su nerist(ovi) za sime, suprasne krmače el koje doje prasice, zaljučeni prasici, šildani i sl., a od jeseni i ranjenici dok ih nisu prodali el zaklali. Iznutra su svinjak prigradili daščanom ogradom visokom 110-120 centi, a koliko je svinjak iznutra širok toliko je i spolja širok flasterovan obor. Obor su najčešće ogradili daščanim okrajcima koji su bili dobrim jeptiniji od iskrojeni dasaka. Suprasne krmače su prid prašenje zatvorili obaško di su ostale s prasicima dok ih nisu zaljučili. Isprid obora napravili su cigljama flasterovanu stazu široku barem šezdeset centi. U gazdaluku di su odranjivali tušta svinja, tumbas (dolnji dio) čardaka su podigli na oko 120 centi, iznutra prigradili svinjake, a isprid flasterovali i ogradili obore. Kad su iziđali svinjake po zidu uokolo su poređali grede, krevet (postolje) čardaka, na nji uglavili uspravne stupove, odozgor ih povezali vinčanicom, a na nju uglavili grede krovine. Doli su ga prigradili na više svinjaka koliko su tili, u kojima su držali suprasne krmače i krmače s prasicima do zaljučenja. Bilo je i di su prid čardačkim svinjakom napravili obor za poljske svinje, pa i ranjenike. Svinji su se najviše izležavali u oboru, a kad je padala kiša i kad je u obor uprlo sunce kanikule, onda su se sklanjali u zakrovljen dio svinjaka. Po di ko je na čardak naslonio i jednim dilom krovom natkrilio obor, da ne kisne, da svinji i po kiši mogu ležat u oboru. Mana natkriljenog obora je da je svinjama doteklo manje sunca. U većim gazdalucim di su se bavili gojenjem ranjenika naveliko, obično su iznad obora, okrenjen na dolnjak, napravili trščanu striju da u kanikuli pravi lad ranjenicima. Kad su se ranjenici ugojili priko metera, onda su njim u obor sterali slamu, jel onda tušta mokre i balegaju13, pa su s nastorom pravili đubre. Obore su flasterovali da svinji ne izriju ciglju iz zemlje, a u tom su ji počeli spričavat od vrimena kad su ih zaljučili od sise. Šildanima i starijim svinjama u vrv labrnje iznad nosa uvlačili su brnice14, tri do šest-sedam komadi već spram tog kolika je labrnja. 13 Svinji se naviknu na baleganje i mokrenje u jednoj od ćoša obora, na drugoj strani od alova, otkaleg su ga čistili svaki dan, da se što manje širi smrad izmeta po avliji. 14 U svinjima je urođeno da riju zemlju i ispod nje Ranjenike su gojili u većim oborima, pa su za tu priliku razgradili svinjak iznutra, od dva napravili jedan unutri i jedan obor, jel kad se ranjenici ugoje oko jednog metera i više, onda njim triba dvared više mista neg dok su bili šildani. Ko je gojio više desetaka ranjenika, pa i stotine, on je to radio u svinjaku pod čardakom, s velikim oborima za čopore po dvadesetak el malko više ranjenika. Kadgod su ranjenike prodavali i klali kad su imali barem sto dvadeset kila, a većinom su ih klali kad su se ugojili na podrug metera, a najviše su bile na cini mongolice priko dva metera. Radi veće težine morali su ocigurat dosta mista za ležanje, ranjenici najviše vrimena leže, a ustajali samo naist se i izbalegat. Na niže spoljne grane duda isprid obora obisili su kablove za mošlik i za zamećanje napoja krmačama koje su dojile prasice. Isprid svinjaka je alov iz kojeg su obično napajali krmaču i zaljučene prasice. Najpre su svinje ranili, pojili, u oboru iz drveni alova, sastavljene dvi daske nalik na «V», a čim su poili ranu alov su digli u ćošu priko ograde obora. Već na kraju trideseti godina XX. vika i posli počeli su hasnirat betonske alove. U novije vrime po di ko je alov namistio nuz ogradu, malko ga izmistio iz obora na jardu, sa spoljašnje strane ga natkrio daskom na šarke da je mož podignit, da ranu u alov nalije spolja, sa staze. U tako namišćen alov bilo je lakše nalit ranu, čeljadetu koje ji rani nisu smetali gladni svinji, al je za njeg stalo manje svinja jel su svi stali jedan nuz drugog sa iste strane alova. Iz alova namišćenog po srid obora svinji su ili (jeli) s jedne i druge strane, al je tu bila falinga da su priskakali priko alova i rasipali ranu. Kad su se svinji naili i polegali, pilež je ušo u obor i svu rasutu i nepoidenu ranu poijo, a kad su se i oni manili ila, najsitnija zrna pokupili su vrepci, pa je alov uvik bio čist. traže ranu, crve i bube koje žive ispod zemlje, korenove rašća i sl. Kad su pušteni na pašu, riju ledinu i jamave je, a skloni su i u oboru načet ocigljan flaster i jamavit ga. U tom su ji spričavali: kadgod su krmčetu šilom probušili vrv labrnje kroz njeg uvukli i na vrvu upleli komadić drota, a u XX. viku (iskustvo moji dida) fabrike su počeli pravit brnice od drota koje su njim u za to napravljenim klištama uvukli u vrv labrnje. Da krmče ne rije makar i krajičkom labrnje uvukli su mu toliko brnica koliko je moglo stat u labrnju. (Krmče najbolji tragač tartufa, al ih za to ne mogu hasnirat jel čim nađe tarfuf oma ga počmu ist.) 56 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 56 11/26/2013 7:19:32 PM Alojzije Stantić Isprid obora su držali na ogradu naslonjenu korovsku metlu za metenje obora i trunja iz alova. Čest je bio adet da se na vrata obora svinjaka prikovali izanđali i spalu potkovicu, nađenu na putu, digli i prkikovali na vrata rad sriće (O srići s potkovicom vidi više u fusnoti opisa kuća u poglavlju Salaš iznutra.) Ovčinjak – Nije bilo ni jednog malo većeg salaša brez ovaca, pa su naspram nji pravili i velik ovčinjak. Ovce vole bit učoporane, pa su tako i noćivale. Njima je najvažnije da po ladnijem vrimenu noćivaje na suvoj stelji, u zavitrni, di ih neće kvasit kiša i snig, a na suvom mistu moraje bit i kad se jagnje. Za desetak i više ovaca ovčinjak su obično sklepali pod šupom nuz stražnji zid jedne od staja el u korlatu. Ako su ovičinjak napravili pod šupom, koja je najčešće naslonjena na stražnji zid košare, tamo su imali gotov krov od šupe, pa su napravili samo dvi bočne i pridnju sklepanu ogradu i doli prostrli nastor od slame. U bočnoj ogradi prema avliji metnili su vrata. Taki ovčinjak je prilično skučen za nikoliko ovaca, mogo je imat dvadesetak m², pa su ovce dobar dio dana provodile u ograđenoj ledini, a tamo su ih većinom ranili pićom. Kad su ovčinjak napravili u korlatu za marvu, pod strijom su zagradili dio za ovce, a tor je bio širok kao i natkriljen dio ovčinjaka. Ovčinjak je toliko velik koliko su mislili da njim triba za ovce, obično desetak - dvadesetak m². Sa gornjaka su ga zakrilili naslaganim đubretom nalik na zid, el su ga zakrilili uspravno složenim snopovima ogrizina. Ima ko je napravio obaško ovčinjak u avliji, najčešće je nabio zidove visoke blizo 2 m, u zidu je s spridnje strane, najčešće s dolnjaka, bio velik otvor el je brez pridnjeg zida s otvorom širokim kao i tor. Ovčinjak su odozgor pokrili slamom el snopovima kuružne, kao naslam. U takom ovčinjaku iznutra velikom i dvadesetak m², dvostrane žagre uglavljene na koraće nalik na «X» iz koji su ih ranili pićom, a zrnatu ranu njim davali iz alova blizo žagri. Alov i žagre su primišćali na podesno misto da ne kisnu, a za zimu i natkriljeno misto di su ovce na miru poile ranu. Posli ila alov su opako metnili priko ćoše ograde. Digdi su na većim gazdalucima ovčinjak napravili na kraj svinjaka, velikog oko dvadesetak m², iznutra ga prigradili od svinja, a spolja napravili tor dugačak ko svinjski obori, a širok naspram pokrivenog dila ovčinjaka. U ovakom ovčinjaku dobili su još dvadesetak kvadrata za ovce. U svakom ovčinjaku, u zatvorenom dilu, u jednoj od ćoša daskama su ogradili misto od 2-3 kvadrata di su se jagnjile ovce u kojem su bile nikoliko dana posli jagnjenja. Posli su u tom mistu ranili i jaganjce, koji su se unutra provukli kroz mali otvor, a ovce tamo nisu mogle uć i poist njim ranu. Kokošinjac – Dok nisu počeli odranjivat pilež naveliko, u velikim domazlucima, najprija su kokošinjce ziđali u nalik na kup – kulače15. Ona je poljodilce zadovoljila dok nisu počeli odranjivat više drugog pileža osim kokošivi, kad je za njeg doteklo dosta rane, kuruza. Posli je za pilež i za lakše baratanje oko njeg u odranjivanju tribalo napravit veći, prostraniji, podesniji kokošinjac. Za pilež i za njegovo odranjivanje najčešće su nabili, katkad saziđali valjcima omanju zgradu, vrata uvik umistili na vidik iz čeljackog salaša i pokrili je trskom el cripom. Podiko ga ukopo na oko dvi basamge da zimi bude manje ladan. Iznutra je visok do 1,80 m., osridnji je iznutra oko 3x2,5 m. Velik je toliko da u njeg stanu što više kokošivi i morkača koje oće uć unutra. U većim domazlucima podiko je u kokošinjac uzi15 Ziđani okrugli kokošinjac (kolibara, ćumez) poznat je u panonskoj niziji, u ovom dilu Bačke najviše u bunjevačkim gazdinstvima (oko Subatice: Naćvin, Đurđin, Tavankut, pa oko Sombora: Obzir i naritko oko Sente itd.). Med etnolozima se vodila rasprava otkaleg potičku zdanja s okruglim temeljiom. Madžarski stručnjaci misle da koren imaje od madžarski plemena koja su došla u ovaj kraj (IX. vik po.Kr.), a drugi etnolozi s bivšeg jugoslavenskog prostora misle da su ova zdanja pravili po ugledu na mediteranske kamene bunje, kažune i sl. Madžarski etnolog Žigmond Batki (Bátky Zsigmond) misli da su kulače (kokošinjce, svinjake) pravili po ugledu na žitne jame, koje su posli hasnirali i za kokošinjce. Okrugle kokošinjce su časkom napavili od trske na vrvu stegnute gvozdenim obručom el ispletene od vrbinog pruća i hasnirali ih s prolića kad se naleglo više pileža neg koliko je bilo mista u kokošinjcima. Na brzinu naravljeni kokošinjci bili su kratkog vika, a najčešće trščane su rasprcali čim je odraso pilež. U okruglim kokošinjcima su se popriko naređale lece-sidala za pilež, da u njeg stane što više pileža. Ziđane kulače su udesili i održavali kao i ziđane kokošinjce. (Beszédes, V.1995.:117-118). 57 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 57 11/26/2013 7:19:32 PM Alojzije Stantić đo krušnu peć16. Kokošinjac je iznutra na uzdužnom, podigdi i popričnom zidu, imo gnjizda za kokoške nosilje, a na drugim zidovima su namišćena sidala, u četri do šest redi. Sidala su ukosili toliko da pivci, koji su najčešće na gornjim sidalima, odozgor ne balegaju na pilež ispod njeg. Kokošinjac su zatvarali jakim vratima, podiko zaključavo, za čuvanje od lopova pa i lisica el tvorova. Kad se s prolića naleglo više pileža, za nji su napravili od trske, sirkovi stabaljika el od vrbovog pletera okruglu, u obliku kupe, zavrvljenu kolibaru el su saziđali okruglu i gori zavrvastu kulaču. Po lipom vrimenu do kasne jeseni dosta pileža je noćivalo na drvetu u avliji isprid svinjaka, a skoro sve morkače su noćivale u kruni drva, najčešće dudova. S prolića je stanarica ziđan kokošinjac i kulaču opalila slamom i udimila iznutra da u njoj uništi krlje, tekuti i druge nametnike, a posli tog umazala krečom i doli rasula obilno kao puder sitne gari od čutaka ili ogrizina. Kad je koja kokoš prnila za uzlet na sidalo, uzvitlala je oblak gari, koja se navaćala na njezino perje, ali i na perje drugi kokošivi17. Gar je na perju uništavala krlje i tekuti. Kad je stanarica sredila učisto kokošinjac onda je u njeg puštila pilež. Misto za kokošinjac je blizo salaša da iz čeljacke sobe čeljad čuju uzbunjen pilež ako se u kokošinjac noćom uvuku lopovi18. 16 Krušnu peć su ložili spolja ogrizinama da smlače kokošinjac, jel će onda kokoške prija pronet, počet nosit jaja, ali i da u njemu mogu što ranije nasadit kvočke. Ako bi se s prolića rano izlegli pilići, a vrime zaladnilo, onda bi pilići rasli u vrućem kokošinjcu do lipčeg vrimena. Ko nije imo grijan kokošinjac rane piliće je odranjivo u sobi male kuće el u volarici. Ni na jednom mistu nije bilo podesno odranjivanje rani pilića jel oni u odrastanju prave velik pra i vonj, a to nije bilo dobro ni u sobi, a ni u volarici. 17 Na salašu smo često vidili da se pilež, a najviše kokoške, kupaje u pravu vagaša puta kroz ledinu. Čini se da su i pravom probale ugušit krlje i tekuti koji su se navaćali na perje i sisali krv domaćina. Krlje su ekto paraziti veličine zrna žita, nalik na krpelja, sisaje krv kokošima, a tekuti su ekto paraziti nalik na krlje, sisaje krv pileža, a to je i varoa koja siše limfu čela. 18 Lopovi tzv. kokošari znali su se noćom ušunjat i iz kokošinjca nakrast kokošivi i pivaca. Oni su iz prikrajka, iz kuruza, osmatrali salaš, podikoji je kobajage ušo pit vode el se za štogod raspitivo i dobro osmotrio di je kokošinjac. Izvrebali su kake i koliko čeljadi ima u salašu. Za krađu su izabrali mrklu noć. Salašari su za Guščinjak – Guščinjak je za guske iziđano zakrilje di su noćivale el su ih rad bilo čeg zatvorili, na priliku rad čupanja perja. Guske vole bit učoporane i zato su ih katkad ostavljali da noćivaje u avliji pod vedrim nebom. Kiša njim nije naudila, jel ih perje čuva da ne prokisnu. Lopovi ih nisu krali jel čim se uvati guska gakanjem digne graju, a s njom i druge guske. Dok su guske bile manjeg rasta znale su ih lisice uvatit. Guščinjak su najčešće iziđali od cigalja el od valjaka, a bio je toliko velik da je u njeg stao čopor gusaka koliko su ih na tom gazdaluku otprilike odranijivali. Obično je bio toliko visok da je u njeg moglo uć pognute glave nisko čeljade, više je izdužen, pokriven najčešće trskom, katkad i cripom. Ima di su kraj svinjaka iznutra prigradili i od njeg napravili guščinjak. Ako su se pacovi zdravo (tušta) nakotili guščinjak su primistili iza staja pod striju19. dana većinu vašaka držali svezane, a uveče ih puštili da protegnu noge. Jedan od lopova je dalje od salaša pravio buku, grajio. Vaške su lajanjom istrčale na buku. Na tom mistu, dobrim dalje od salaša, lopov je bacio jedan-dva šuplja goveđa roga napunjena taranom sa skuvanom divenicom i dobro je ugoro u rog. Salašarske vaške skoro uvik više gladne neg site, ostile su ranu pa su se otimali za rog, a iz njeg su ispadala zrna tarane koje su oni lizali. Ako je koji ker i osto u salašu njeg su naranili i smirili kakom kuvanom ranom. Kad su vaške odstranili lopovi su u kokošinjcu počeli vaćat pilež. U mraku uvaćena kokoš ili pivac i friško spušteni u džak se ne oglašavaje, ćute. U jedan čivucki džak lopov mož strpat i desetak komada kokošivi i da ih mirno iznese iako su teški barem dvadesetak kila. Ovako su najčešće krali pilež u usamljenim salašima, osobito ako su muškarci uveče očli u komšiluk na divan, a nejač, većinom ženski svit iako je čuo buku u kokošinjcu i znali da lopovi kradu kokoške, nisu smili izać iz zaćuskijanog salaša. 19 Oko staja je svudan bilo rane za josag, pa kad su vidili da su se pacovi više nakotili nego koliko su ih mogle podavit mačke i vaške, onda su nuz zid iza staja primistili guske i ogradili ih. Pacov samo u nuždi iđe na vidiku po avliji, a kad god mož on iđe nuz zid. Pacovi su navikli da iđu kroz svinjak, često se malim prasicima odgrizli rep el komadić uveta. Kad je pacov išo za stajom nuz zid moro je proć kroz guščinjak. Iako i guske spavaje noćom ih je uvik nikoliko budni. Guske ne podnose da se bilo ko mota po njevom čoporu el oko njeg. Čim ga guska spazila kljunom ga čapnila po koži, pa ako je imo sriću i pobigo od drugi gusaka on je sabraći razglasio da je opasno ići iza staje. Ako se to treviloo više puta, pa još ako su kojeg pacova guske ubile, najčešće su se pacovi priselili na drugo misto. To je sačuvano u izreki Provo se kao pacov u guščinjaku, znači dotični je nagrajso. 58 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 58 11/26/2013 7:19:32 PM Alojzije Stantić Zabat salaša na dva zida Zabat Stantić Žižin salaš na tri zida u Maloj Bosni 59 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 59 11/26/2013 7:19:33 PM Alojzije Stantić Salaš na dva zida i na put leđa Stantić Gušter Bartul Vojnić Purčar (sprid) s blagom za malom kućom 60 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 60 11/26/2013 7:19:33 PM Alojzije Stantić V. dio Domazluk AVLIJA – Salašarska avlija je misto isprid čeljackog salaša oko kojeg su poređane često obaško mala kuća, staje s korlatom, bunar na đermu s kaljigom, svinjak, digdi šupa el pajta, kokošinjac i koternjak, čardak, često ambar i podrum spolja, karmić, a kadgod i jedna el više žitni jama. Avlija je velika kolika triba gazdaluku, ali barem tolika da se u njoj komotno mogu okrenit i parasnička kola s upregnutim konjima. Zato je u većim salašima ledina katkad bila sjednana s ledinom. Obično je od vitra zakriljena s uokolo posađenim drvima, a često i s guvnom1. Iz avlije je bio dobar vidik na put pa se iz daljeg vidilo ko iđe u salaš. U njoj su se dočekivali i ispraćali gosti. U lipom vrimenu s gostima se sidilo u avliji. Hamade prid svakim salašom je bio posađen barem jedan or2, pod njim astal s klupama di se po podesnom vrimenu ilo i divanilo izmed Đurđeva i Mijolja, el koliko je vrime dopuštalo. Malo dalje od ora, posađen je makar jedan drač u čijim se rašljama držala naglavljena kosa, od sridine prolića do kasne jeseni, nije se odglavljivala jel se često hasnirala za košenje travuljine oko salaša, ditelne, mišlingera i dr. Ne samo što je uvik bila pri ruki već je bila i nika fela gromobrana prid salašom. Virovalo se da će gvozdena kosa i drač privuć grom pa neće udarit u salaš 1 Avlija se održavala čistom. Ako je kogod u avliji štogod makar s većeg natrunio on je to i očistio, bilo da je izguro tragačom đubre u korlat, iz guvna doguro piću el nastor el kad je reduša nosila ogriv u zagon (pododžak) i sl. Po lipom vrimenu, ali skoro svudan od Đurđeva do Mijolja, subatom poslipodne salašari se nisu laćali većeg posla, pa su onda pravili reda u salašu i oko njeg, očistili su i avliju od trunja i koječeg drugog. 2 Or ima gust lad, s njeg se ne truni na astal, a muve i kumarci ne vole sletit ispod ora jel ne podnose sagu njegovi listova. U jesen posli prvi mrazova lišće s ora spadne hamade za jedan dan, pa se lišće nije trunilo više dana. el u staje. Kosa se uvik držala u draču jel on ima rapavu koru s bocama i bodljivim grančicama pa se na njeg ne pentraju dica, neće se osakatit na kosi. I dudova je bilo u avliji. Oni su posađeni s dolnjaka, isprid obora su pravili lad svinjama kad planduju. Oko korlata je bilo još nikoliko dračova i makar jedan brist koji ima zdravo široku krunu koja pravi dobar lad josagu. Dračovi su uvik bili dalje od mista di se tabana jer čeljad su od Đurđeva do Mijolja vazdan išla bosa. S dračova same od sebe (samokresanjem) otpadaje sitne grančice s bocama koje bi njim se, onda, zabadale u tabane. Katlanka – U svakoj avliji, na podesnom mistu, bila je makar jedna katlanka u kojoj se grijala voda. Vruće vode je vazdan tribalo. Hasnirala se za zamećanje prikrupe ranjenicima, a često za pranje košulja (crneža) el za kupanje čeljadi. Ima di je katlanka bila nuz krušnu peć u avliji, a počim je bila natkrivena hasnirala se i kad je daždilo. Katlanka se hasnirala i za kuvanje pekmeza, paradičke, obare, u njoj se topila mast u disnotoru, a hasnirali se i za koješta drugo, ko na priliku za kuvanje sapuna. Iziđana je bila od valjaka el cigalja s komadićima cripa, a spolja umazana blatom i krečom. Ako nije natkrivena, odozgor su je pokrivali sklepanim daščanim zaklopcom. Ako je avlija bila mala i nije bilo podesnog mista za stalnu katlanku, kad je tribalo časkom bi se iskopala katlanka u jami. Ona se hasnirala samo za određen poso i posli bi se jama zavalila. Na priliku kad se vrlo, a mašinar je imo svoju kuvarku onda su blizo guvna kuvali ilo u kotlu, el kad se u velikim gazdalucima kuvo pekmez od crni šljiva u više kotlova neg koliko je bilo ziđa- 61 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 61 11/26/2013 7:19:33 PM Alojzije Stantić ni katlanki, el kad su u velikom disnotoru kuvali obaru i pekli mast i sl.3. se počeli pravit salaši s pododžakom, ziđale su se i krušne peći. Spoljnja katlanka bila je podesna i zato što se u njoj mogo ložit i otpad koji smrdi kad gori: stara ruva, kojekake krpe, izanđala obuća, u avliji smeteno trunje, slama, izgažene ogrizine, čutke od klipova koje su oglabali i izbalegali svinji u oboru, čukanjice i dr. Od tog je dvostruka hasna: otpad koji gori izhasniran je ko ogriv, a za toliko je ušporovano redovnog ogriva. Ogriv koji širi smrad kad gori nije se ložio u katlanke u pododžaku el u laciji. Krušne peći su ziđane blizo kuće i pododžaka. Da se posli zime ne grije krušna peć u sobi, taku peć su napravili nuz stražnji zid spolja u avliji, a ložila se iz pododžaka. Ove peći praviljene su od bubalja5, spolja su umazane blatom i krečom i bile su natkriljene nastrešnicom. Za katlanke su imali više kotlova. Bakrač je bio za kuvanje pekmeza i paradičke, gvozden i kalajsani za topljenje masti, a od salivanca za grijanje vode i kuvanje sapuna. Krušna peć u avliji – Kruv se nije peko svaki dan. Jedared, ritko dvared svake nedilje, a samo u većim gazdalucima češće. Kiselo tisto se peklo nediljno barem dvared. Liti, da se ne zagrije soba, kruv se peko u obaškoj peći iziđanoj u avliji. Dok se živilo u zemunicama el posli u putrijama nije bilo krušne peći. Onda se ilo peklo pod cripuljom 4 na ognjištu el prid nastambom. Kad su 3 Kad su izabrali podesno misto za katlanku, u zavitrini i ako mož u ladu, a da se ništa ne mož zapalit, tamo su iskopali okruglu jamu za dno kotla, duboku barem 40 centi, udešenu naspram ogriva kojim će ložit. Sa strane otkaleg se ložila vatra iskopan je malo širi jarak kroz koji se ložioo ogriv na vatru u ložištu. Na drugoj strani iskopan je kanal za dim. Kuvalo se tušta pekmeza jel na salašu nisu oskudivali sa šljivama, a s pekmezom od šljiva pravila su se ila od tista: gumboci, baratfile, pogače i sl., a ili (jeli) su ga i s kruvom u postu. 4 Cripulju, cripnju, kako su je zvali Bunjevci, u Dalmaciji je zovu pekva, u Šlavoniji pokljuka, cr(ij)epnja ili črepnja, u Bosni i Srbiji sač. Kako god se zvala ona je uvik sud-zaklopac pod kojim se peče rana. Cripulja se pravila nalik na zdilu iz pečene gline, a sač iz gvožđa na kalotu. Cripulja nije bila dugotrajna, a da bi joj produžili vik u glinu su znali nagusto utisnit piljaka veliki ko čeljacko oko. Sač se pravi iz gvožđa salivanca el kovanog gvožđa i on najduže traje, ali ga i najteži nosit. Dok su se naši stari bavili nomadskim odranjivanjom krupne živine el posli čuvanjom na paši veliki čopora josaga u velikim atovima, govedari i čobani su pod cripuljom pekli kruv, meso i drugu ranu. Cripulje su približno visoke oko 30, doli široke 45 - 50, a zid njim je oko 2 centi. Sač se pravio nalik na kalotu spominjani veličina, a zid mu je debo 2 - 4 mm. Ako je spoljašnja krušna peć napravljena u avliji obaško, natkriljena je kosom krovinom od trske el cripa, prid sobom je banak, a od ognjišta dvatri metera visok ziđan odžak i dosta natkrivenog mista di će radit reduša s ranom i ogrivom. Obično je nuz taku peć napravljena i pokrivena katlanka. Bilo je i takog da se krušna peć pravila i u kokošinjcu6. Bunar i đerma – Izvlačenje vode đermom izmiškulirali su još u antičko vrime, a i danas ga hasniraje u Indiji, Egiptu i još nikim zemljama, najviše u Aziji. Đerma je najpodesnija za izvlačit vodu rukom. Ljudi su se od pamtivika paštrili da smisle kako će najlakše i što više vode rukom izvuć iz bunara el iz koje druge vode, koja sporo teče el stoji. Još i danas je, za to, hiljadama godina stara đerma, ostala najpodesnija. Na salašu se jošte kako vodilo računa o mistu bunara. On se kopo što bliže josagu, jel on troši najviše vode. Zato je što bliži stajama, al što dalje od korlata kako ociđena moča iz đubreta kroz zemlju ne bi dospila u bunar. Bunari nisu bili jednako bogati vodom, zato nisu ni svi jednako duboki 7, a ni široki. Bilo je taki koji su imali okruglu miru iznutra od jednog do dva metera, pa i više8, a duboki do vodom najbogatije žile u 5 O tom više u poglavlju: Avlija - Čeljacka soba. 6 O tom više u poglavlju: Staje-Kokošinjac. 7 U našem bunaru na salašu u Đurđinu voda je bila na desetak meteri od vrva. Nikad nismo dodnolili bunar, čak ni kad je u vršidbi vodnar nemilice vuko vodu za kazan koji je tiro kaslu. U bunaru je uvik doteklo dosta vode za napajanje josaga (na priliku rogata marva na dan popije, jedno na drugo, oko 40 l. vode). 8 Bunardžija Veco Miković (1933.), radio je godinama na održavanju bunara za napajanje lokomotiva na gencijama Bačke (oko 50 bunara). Nji trojca bunardžija iskopali su i glavni, najdublji bunar za oko 5 nedilja, 1960. na Gabriću, u ondašnjem PD Bikovo. Iskopali su ga desetak meteri dalje od križanja ulaznog puta u imanje i gvozdenog puta Subatica – Senta, nastalog 62 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 62 11/26/2013 7:19:33 PM Alojzije Stantić zemlji. Na priliku ako je bunar bio jedno na drugo od jednog metera, a voda u njemu duboka oko tri metera, onda je u bunaru bilo vode oko 2,4 kubika, u bunaru širokom 1,5 meter bilo je vode oko 5,3 kubika a u bunaru širokom dva metera bilo je vode oko 9 kubika. U velikim gazdalucima s 300 i više lanaca zemlje dosta je bio i jedan širok bunar, unutrašnje mire oko dva metera, da dotekne vode za stotinak komada josaga krupni zubivi i više stotina komada josaga sitni zubivi, pa i za drugo koječeg. U velikom gazdaluku imali su više staja koje su bile dosta daleko jedna od druge, a da čeljad ne dangube u šetanju s josagom samo do jednog bunara, onda su iskopali po nikoliko bunara, ko na priliku u majurima, da voda bude što bliže staji, osobito onoj u kojoj su imali više marve. Kopanje bunara – Prija kopanja bunara najpre su na zemlji iskrojili i sastavili raspolućenu kádu9. Kad je iskopo bunar duboko da mu je bilo teško izbacivat zemlju napolje, namistio je nad jamom makaru sa hajtovom i na valjak namoto dva kabla na krajove lanca el sajle. Zemlju je kopo u kabo, a dva čovika su je izvlačili. Bunardžija je bunar počo kopat na dopolak ocičenom i blago zavrvljenom motikom, naoštrene oštarije, na zdravo kratkom sapištu. Kad je iskopo jamu duboko kolika je visoka káda10, od majura obitelji Buzoganj. Bunar je bio širok 3 m., dubok 16 m., a u njemu je bila kada s vodom visoka 8 m. – do polak bunara. Kadu su sastavili gori i ispod nje kopali bunar. Iz njeg su iskopali 106 m³ zemlje, izvlačili je jednim drvenim kablom od 100 lit., čeličnom sajlom namotanom na hajto kojeg su okrećala dva čovika ispod makare. U stranicu bunara okolo od 151 m² uziđali su oko 8600 bunarski cigalja. U bunaru su imali 53 m³ vode tj. 53000 lit. Najviše vode su trošili za napoj josag (oko 400 krava muzara, oko 100 katkad i više junadi u gojenju, oko 150 krmača itd. Stalni radnika je bilo oko 150, a na imanju je živilo oko pedesetak obitelji itd.) Vodu su u toran s lajtom pumpali elektromotornim pumpama i iz njeg razvodili vodovodom. Kad su počeli naveliko polivat (prskati) pesticidima litinu onda su izbušili još dva duboka bunara. 9 Káda se pravila tako što su se cološke daske, blago razmaknute jedna od druge, prikivile spolja na tri-četri kola (drvena obruča široki oko 15 centi), koji su jedan od drugog jednako daleko, na koje će se ređat ciglje. Káda je nalikovala na prazni valjak promira naspram tog koliko je širok bunar, a visoka je toliko koliko triba da ima vode u bunaru. 10 Bunardžije koji su na sve strane u našim pustarama spuštio je u bunar, naslonio na zid bunara i sastavio – skovo kádu. Kad je na jamu namistio kádu bunardžija je dalje kopo dno u kádi, a kako je potkopavo zemlju ispod dolnji rubova káde tako je i nju spušto na doli. Káda ga čuvala da se posli vlažna zemlja ne odroni na njeg, a jel je okrugla ona mu je ko pod visak određivala i pravac kopanja. Kopalo se toliko duboko dok se sa strane nije naišlo na žile s vodom, na misto di je zemlja bila toliko vlažna da je počela súzit voda iz nje. Onda se bunardžija paštri da kádu u bunaru što prija dodnoli, pa je često kopanje dogotovio u blatu, a katkad u vodi priko članjaka11. Kad je iskopo bunar do dnola spuštali su mu bunarske ciglje koje je počo ziđat ukrug po gornjem (vršnom) kolu, ovlaš je i brez vezanja cigalja obziđivo bunar do dnola, napravio suv zid. Voda je za dva-tri dana bunar napunila do vrva káde, često i priko vrva. Kad su počeli hasnirat bunar proširivale su se i žile s vodom, pa se po bunaru nije vidilo da iz njeg izvlače vodu. Za kopanje bunara dubokog oko 10 meteri i promira od 1 metera tribalo je oko 3 - 4 dana posla. Bunar je najvećma bio obziđan do vrva12 čistili bunare uočili su da su najstariji bunari najpreg imali kadu na četri ćoše, koja je na dnolu bilo malko šira i uvučena u zemlju, a nad njom su bunar kopali u krug. Taka je kada bila i u bunaru na našem salašu u Đurđinu, o kojem je moj pradida Nikola (1848.) sinu Iliji (1876.), mom didi, pripovido da ga je dobrim ranije napravio njegov otrac Ilija (moj čukundida). Bunar je bio obziđan cigljama i koliko sam ošacovo do vode je bilo duboko oko 10 m. Od bunardžije Vece Mikovića sam čuo da su bunardžije pripovidali kako su uočili da su već u drugoj polovici XIX. vika u bunare umećali okrugle kade. 11 Poso bunardžije bio je težak i štetan po zdravlje. Što je dublje kopo doli u jami bilo mu je sve ladnije. Naime u bunaru zimi-liti toplota vode je ravna sridnjoj toplotnoj vridnosti ajera tog kraja. Ta vridnost u našem kraju je oko 13ºC. Bunardžija se malo krećo, takoreć radio je u mistu, pa su ga noge zeble. Većina bunardžija su tu bolu ublažili da su rakijom poboljšali krvotok u nogama i ublažili bol (tako su mislili). Najviše burardžija koji su taj poso radili godinama propo je na noge, teško je išo, a kad je zašo u godine po di kojem su ocikli i dolnji dio noge. 12 Računali su da triba najmanje od 3500 do 5000 cigalja za obziđivanje kopanog bunara, a ako je bio dublji od deset i širi više od dva metera, onda je katkad tribalo i do desetak hiljada cigalja. I to je jedan od razloga da su kadgod liti, prija risa, izvrćali valjke 63 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 63 11/26/2013 7:19:33 PM Alojzije Stantić da se dodirivanjem kabla o zid zemlja ne kruni u bunar, ali ako je gazda zapovidio onda je bunardžija stranice od káde do vrva ostavio neobziđan13. Ako je obziđavo bunar do vrva, bunardžija je oko zida, na najgornje kolo kade poređo ciglje14, a na vrvu bunara, u ravni sa zemljom, napravio je rovaš. Rovaš se pravio od deblji dračovi otesani okrugljača opasani cološkim daskama, na sve četri čoše. Moro je bit dosta jak da se na njeg mož komotno oslonit čeljade kad izvlači vodu. Kad je kopo bunar bunardžiji su dva pomoćnika15 priko hajtova makare u drvenom kablu izvlačili zemlju napolje, a doli spuštali ciglje. Na hajtovu su bila namotana dva kabla. Dok su napunjenog gori ispraznili dotleg je bunardžija kabo doli punio zemljom, pa je tako furtom radio. Bunardžiju su kablom spuštali u bunar i izvlačili gori. Sastavak đerme – Kod iskopanog bunara umištala se đerma16. Najprija se u barem podrug metera duboku jamu zavalila soja17. U rašlje i pekli ciglju, da ih uvik ima spremljeni ako se nakane iskopat bunar na budućem novom salašu, štogod flasterovat na salašu, podziđat zid i sl. 13 Ako se vrimenom dio neobziđanog bunara ojamavio, bunardžija je načetu stranicu proširio dok nije došo do zdravice. Jamu je popunio, nabio novom zemljom, pa omrvljena zemlja više nije padala u vodu i taložila se u šlig. 14 Za obziđanje bunara najčešće se hasnirala tzv. bunarska ciglja ispečena u blago polukružnom kalupu, pa je obziđan bunar iznutra bio jednakog kruga. Ima bunara obziđani s običnom cigljom, al onda zid nije lipo ravan, bio je rapav. 15 Hajto su uvik okrećala dva čovika. Za taj poso bio bi dosta i jedan čovik, al ako bi mu se iz rukivi slučajno otela rukunica, kabo bi pao doli na bunardžiju, zato je okrećanje hajtova s dvojicom bilo cigurnije za bunardžiju. 16 U velikim atovima i velikim čordama di je napasivano više stotina blaga, za napajanje nije bila dosta jedna đerma, pa su nuz bunar ukopali još jednu đermu i odjedared su dva čovika nalivali vodu u dva alova i brže napojili blago. Iz jednog bunara mogla se odjedared izvlačit voda sa najviše četri đerme. 17 Soja je dračovo drveslo koje je na vrvu istiralo dvi jednako debele okrugljače u rašlje, nalik na «V», a dugačko je i po desetak, katkad i više meteri naspram koliko je dubok bunar. Drveslo su odozdol obgorili toliko koliko će bit u jami, da obgoreno u jami sporije trune. Kad su soju dovukli do iskopane jame, na vrv su svezali tri vrengije, po dva-tri čovika su s boka dizala soju da sklizne u jamu, a više nji su sa sridine jame soje poprično, uglavio se đermac od dračove okrugljače dugačke do desetak meteri, u našem kraju ritko kad duži. Na vrv tanjeg kraja đermaca koji će bit nad bunarom, pričvrstio bi se komad lanca duljine oko dva metera, više puta obmotan, na vrvu đermaca. Lanac se namotavo el odmotavo, podešavo naspram koliko je dubok bunar, toliko da se kabo mož uronit u vodu i zagrabit je. Višak koji je bio obmotan na vrvu đermaca hasniro se u kanikuli kad se trošilo više vode, a ona je bila niže u bunaru zbog opadanja podzemni voda, pa se i kabo moro spuštit niže toliko da se mož uronit u vodu. Na lanac18 su nadovezane dvi verugama labavo sastavljene šibe od jelovi el dračovi okrugljača, debeli oko 4-5 centi19. Za nji se vezalo oko jednog metera gvozdeno provislo na kom je gvozdena klovna s gvozdenom karikom. Karika je služila da se š nje ne otkopča vislo, najčešće, drvenog kabla. Da pun kabo ne bi slučajno, sam od sebe krenio gori, šiba se čimgod svezivala za rovaš. Na drugom kraju đermaca rad ravnoteže svezivala bi se zatega. Zatega je bila od gromada šmelcovani cigalja, el od kamena, mož bit i od kojekaki gvožđušina, al najlipča pa i najpodesnija je bila od uzdužne, oko 2 m dugačke deblje okrugljače. Kad je tribalo uravnotežit deblji kraj đermaca s teretom kabla napunjenog vodom, okrugljaču je lakše bilo maknit naprid el natrag po đermacu neg dodavat el oduzimat sa zatege komade gvožđa, još teže na ciglje el na kamen. vrengiju zatezali da soja ne vagne priko jame. Kako su je podizali tako se deblji kraj soje sklizo u zemlju i onda su je ispravljenu zavalili, a oko nje furkovom nabili zemlju. U soju su uglavili poprični đermac. Dračova soja u našem salašu trajala je dok 1960. nisu srušili salaš kojeg je napravio moj čukundida, dobrim prija 1850. 18 Na đermacu dugačkim lanacom nisu mogli odminit drvene šibe, jel je lanac nepodesan za izvlačenje kabla, karike bi žuljale ruke, a zimi bi se na njeg prija navaćalo inje koje bi otežalo vuču kabla. S drvenim šibama izvlačenje vode iđe friško, jel drvo mož ovlašno klizit med dlanovima. Zato se skoro svudan umisto lanca na šibe odozdol svezali vislo koje se pravilo iz jednog komada gvožđa jel manje žulja dlanove. 19 Podiko je probo u plići bunar na đermac metnit šibu iz jednog komada, al se pokazalo da je taka nepodesna jel se ne savija, pa je teže priko rovaša prinet i u alov izlit pun kabo vode i prazan kabo uvratit u rovaš. 64 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 64 11/26/2013 7:19:34 PM Alojzije Stantić Kad je đermac uravnotežen, kabo pun vode sam je od sebe moro stât uronjen u vodu tako da mu se nazire samo gornji rub iz vode, onda lako mož izvuć odjedared petnaestak litara vode, a to je s navlaženim drvenim kablom dvadesetak kila. Najbolji je bio drven kabo od brista i ako su ga uvik držali napunjenog u vodi onda je trajo hamade ko i đerma, jel drvo u vodi ne trune nit će popucat. Odraslo čeljade je đermom lako, takoreć jednom rukom, i časkom izvuklo kabo vode do vrva rovaša, šibom ga tribalo samo malo povuć na gori i njeg je đermac, nuz pomoć zatege, izvuko do rovaša skoro brez pomoći čeljadeta. Moro je pazit da mu se kabo po bunaru ne šeta tamo-vamo, kako ne bi pokrenio iz mista ciglje kojima je bunar obziđan. Čeljade se moralo malo napregnit da izvučen kabo izlije priko rovaša u alov, a skoro mu je tribalo više snage za spuštanje praznog neg izvlačenje vodom napunjenog kabla i još više da ga uroni u vodu i zagrabi kabo. Zato je bilo lako đermom izvlačit vodu iz bunara20, pa kad su žene same ostale na salašu brez muke su navukle vode za josag, za pranje košulja i sl. Đermom su se slale i kojekake udivanjene poruke. Izvučeno ostavljen đermac vidi se zdravo daleko, natkurio je okolna drva el se naziro kroz nji. Na priliku: reduša je na vr đermaca svezala komad tankog postava, koji će landarat i tako javit čeljadima u ravni da je zgotovila užnu, večeru, el štogod šta su prija udivanili21. Ma koliko da su bila visoka drva oko avlije i ledine sala20 U đermi su za izvlačenje vode hasnirali drven kabo u kojeg je stalo oko 15 litara vode, a natopljen vodom sam od sebe je bio težak oko 6 - 8 kila. Pun kabo vode je bio težak 20 - 25 kila, a kako rogato goveče odjedared popije 8-10 litara vode onda nije teško izračunat koliko je tereta izvuko čovik kad je moro napojit desetine krupnog josaga. Za pranje košulja žene su sebi navukle vode, a kad je tribalo vodu su đermom vukli i čavrgani. 21 Na priliku: dida su sa štrojačima na bajmačkoj hetiji udivanili kad će du doć štrojit krmačice. U to vrime imali smo posla u ravni pa smo s majkom udivanili da kad stignu štrojači nek na vr đermaca svežu keceljac. Mi smo u ravni, na oko tri duži od salaša, vrebali keceljeac na đermacu i kad smo ga spazili na kolima smo časkom dokasali na salaš. Ovo je u Bačkoj ravni, a valjda i šire, bio adet poruka čeljadima u ravni. Adet je opisala Valerija Besedeš u knjigi A ház, str. 53-54. ša, izvučen vr đermaca je natkurio ozelenjana drva, dobro se oučavo iz daljeg. Dvopojni kopan bunar s dvi đerme – Za gulju (čopor goveda) naveliko, sa više stotina čak i oko hiljadu junadi, na pašnjacima u velikim atovim, najviše muke su imali kako odjedared napojit toliku marvu. Kad bi ih puštili na pojilo po volji, marvinče koje se napije ne žuri dalje od alova, oteže se, a koji su žedni zabadavad se guraje, teško njim se probit do alova. Veliku zbrku koju je kadra napravit marva teško je razmrsit. Zato su na atovim na više mista, hamade na svakom pasištu, iskopali dvopojne bunare sa po dvi đerme i sa dva alova sa prilazom sa obadvi strane, pa su sa pulinima otirali marvu koja se napila, a iz čopora na alov puštili toliko marve koliko ih mož stat oko alova. Odjedared su iz dvopojnog bunara vukli vodu na dve đerme, sa dva đermaca, dok je iz jednog kabla guljaš izlivo vodu u alov, drugi guljaš je grabio vodu u drveni kabo 15-16 do dvadesetak litara. Nalivo i nadesno bio je po jedan kopan dugačak alov, iz jablanovog debla, pa je odjedared vodu pilo oko pedesetak marve. Alovi oko bunara – Nuz bunar je skoro uvik stojo tri-četri metera dugačak, ako je tribalo onda i duži, katkad i malko širi i oko po metera dubok alov od fosni el cementiran. Med najboljima je bio kopan (izdubljen) alov iz drvesla jablana, iz njeg su napajali josag. Alove su kopali (dubili) Cigani, zvali su ga ciganski alov, on se ne rasušiva, ne popuca, nit je u njemu bilo čvorova koji bi vrimenom ispadali, a u njeg dugačkog od 4-5 m. moglo je stat vode 150-200 lit. Cementirani alovi su posli došli u modu, digod iza Prvog svickog rata. Nuz ovaj velik, za josag mećo se i mali alov za napajanje svinja i pileža. Alove su tako bili podešeni da iz većeg voda teče u manji, a iz manjeg u kaljigu za svinje. Ko je imo bivole puštio je vodu da otiče iz svinjske kaljige u kaljigu za bivole. U dosta salaša nuz bunar su posadili i vitki, visoki jablan, po kojem se iz daljine razaznavo salaš. Bunar s hajtovom – U novije vrime, digod oko Prvog svickog rata, po ugledu na varoščane i u salašićima i malim avlijama naselja, di nije bilo dosta mista za đermu, a trošilo se malo vode, 65 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 65 11/26/2013 7:19:34 PM Alojzije Stantić nju su iz kopanog bunara vukli s hajtovom. Kabo se spušto u bunar i izvlačio namotavanjem lanca na drveni valjak promira 15-20 cm., koji se okrećo točkom ili ručicom od savijenog okruglog gvožđa nalik na «L». Ovako izvlačenje vode iz bunara bilo je dobrim teže i zdravo sporije neg s đermom. Zato su hajtovom vodu izvlačili samo plevanim kablom od 8 – 10 lit. i manje vode nego koliko stane u drven kabo, a i dobrim je lakši od drvenog. Čeljade koje je spuštalo prazan kabo moralo je pazit da mu se hajto el točak ne otme iz ruke, a ako se to trevilo kabo se sve brže spušto doli, pa je okrećanje hajtova moglo ozlidit čeljade. Zdravo na ritko je je u ovakim bunarima umisto hajtova na popriko umišćeno jako drvo i o njeg obišena koturača priko koje s izvlačili vodu iz bunara. Ovako izvlačenje vode imalo je niz mana: kudeljno uže ili lanac kojim čeljade izvlači vodu mora imat podesnu snagu za izvlačenje teškog tereta, a to ne mož slabije čeljade. Često se dešavalo da je kabo otpo u vodu, popušto je zarđan drot kojim je bio svezan za vislo kabla. Kad se trevilo, vezala bi se na štrandžicu gvozdena mačka22 koja se vukla po dnolu dok nije zavatila kabo. Umisto mačke hasnirale su se i stare vile brez sapišta, s iskrivljenim parošcima i brez sapišta. Čišćenje vode u kopanom bunaru – Pokatkad se voda u bunaru zamutila od čestog izvlačenja osobito u kanikuli, ali znala se zamutit i od vitrom nanetog trunja23. Voda se čistila tako što 22 Mačka su tri komadića u po kruga savijena okrugla gvožđa dugačka dvadesetak centi, u sridini svarena el ejcovana, na vrvu sa karikom. Spuštena u vodu bunara vukla bi se po dnolu dotle dok mačka nije zapela o vislo kabla. Podiko je sam napravio mačaku od stari četvoroparoški vila, kojima je po dva paroška naizmenice suprotno savio vrvove. 23 Zna se i za ružne osvete. Ostavljeni el ponižen momak znao bi kradom, noćom u divojkin bunar istrest džak sitne plive, koja se posli misecima morala cidit iz vode. Pliva je laka i pliva po vodi čak i kad je nakvašena, pa je dugo ostajala u bunaru. Bilo je i takog da su na vrengije svezali ždripčanik, na njeg sili i vrengijama ispod pazuva i izmed noga svezali veće dite i spuštili bunar. Dotični je citkom odozgor, s većeg skupio plivu u kabo i donekle očistio bunar. (Tako se me baćo i stric spuštili da izvadim pućku, vidili su kad je pala u bunar i koprcala se u vodi. Nisu me spuštili sa svićom, možda nisu znali za gasove.) se uveče u nju bacalo 4-5 kila živog (negašenog) kreča. Dok se rastvaro i vrio, ugašen kreč je čistio vodu, a kako se taložio na dno tako je skupio sve trunje i talog u vodi, svuko ga u šlig. Ima ko je na primer (od oka) u vodi rastvorio gašenog kreča, prolio ga uveče u zagađenu vodu. U obadva slučaja do sutradan ujtru kreč se staložio u šlig, voda se očistila i hasnirala za piće. Kad su čeljad na salašu primetili da je u bunaru manje vode neg obično, di kako ali posli 30 – 50 godina, naručili su bunardžiju da očisti bunar. Najpre su više čeljadi naizminice za manje od sat vrimena kablom izvukli svu vodu iz kàde bunara, onda se bunardžija u kablu sa hajtova na makari spuštio na dno bunara i očistio šlig iz kàde. Šlig je očišćen za oko frtalj sata, jel su dva čovika okrećala hajto na makari, pa je bunardžija prid sobom uvik imo prazan drven širok kabo kojeg je punio šligom. Posli čišćenja šliga voda je friško nadošla i već do sutradan se voda slegla u bunaru, izbistrila, a bilo je i više vode. Katkad se u jednom dilu bunara, bliže vodi, mogu pojavit i otrovni gasovi koji se ne oste, zato se bunardžija u bunar s vodom spušto sa zapaljenom svićom. Ako se svića nije utrnila bio je to znak da nema otrovni gasova i bunardžija je mirno obavio poso. Kaljiga za svinje i bivole – Posli paše na ledini, a liti na strniki, svinje su vodom salašari napajali na drvenom alovu. U svinjski alov voda se puštala iz velikog alova kad su iz njeg izvukli drven začep, a iz malog malo iskošeno namišćenog alova voda se slivala u iskopanu jamu u kojoj su se u blatu i vodi valjali svinji. Liti su se valjali da se razlade i da na dlaku nanesu što više blata, tako su se branili od muva i buva. Oko kaljige je bila posađena makar jedna žalosna vrba pod čijim su granama u kanikuli na vlažnoj zemlji plandovale patke, guske el drugi pilež. Na većim gazdalucima su digdi odranijivali i bivole. Oni se liti, osobito u kanikuli, vole izležavat u vodi, pa su za nji nuz svinjsku salašari iskopali i veću kaljigu blizo bunara i napunili je vodom. Tu su bivoli plandovali, uronjeni u vodu da su njim često samo glava i hrbat virili napolje. U velikoj vrućini bivoli su, za dana, najviše otplandovali u vodi. Kaljiga je bila toliko velika da u 66 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 66 11/26/2013 7:19:34 PM Alojzije Stantić njoj odjedared mogu plandovat svi bivoli koji se vole čoporat kad su puštani iz korlata. Golupčinjak – Salašari su odranjivali golubove najviše vadoce24. Nji su najčešće držali u od dasaka napravljenim gnjizdima sa sidalom namišćenim ispod cripane strije, odastrag na zidu volarice, košare el svinjaka. Tamo su odozdol na gredice, koje su virile ispod strije, bile prikovale daske. S pridnje strane daske napravljen je otvor kudan su golubovi išli u gnjizdo. Isprid dasaka, cilom dužinom prikovane su lece koje su služile za sidalo golubovima, a i da bi lakše ulazili u gnjizdo. Gnjizda su se pravila skoro uvik samo odastrag i uzduž ispod strije, od jednog do drugog kraja, da golubovi ne balegaju i trune izvedlikovano perje na staze kudan se iđe, el na piću koja se u staje unosi s pridnje strane. Na zagađenje golubova od perja i izmeta ositan je josag, a zdravo su ositni konji koji neće da idu makar malo zagađenu ranu el da piju zagađenu vodu. Liti kad su vadoci imali dosta rane od okrunjenog zrna na strniki i posli na kuruzištu, golubovi su se legli u dva gnjizda. U jednom je golubica ležala na jajima, a u drugom gnjizdu su bili zugoši. Sa stajama trščane krovine u avliji, malo dalje od staja i salaša, napravio omanju kućicu-golupčinjak na najmanje dva-dva i po metera visokom stupu, sa prigradama za barem petnaestak pari golubova. Kadgod taki golupčinjak je imo manu jel se avlija zagađivala od izvedlikovanog perja i izmeta golubova. Radi lakšeg vađenja golubića za golupčinjak su tarabama prigradili svinjački tavan, a naritko nad košarom el volaricom, nuz zabat na drugom kraju od vrata. Golubovi su u tavan ulazili sa sidala kroz budže u zabatu. 24 Ovi golubivi su izmišani iz ko zna koliko rasa. Salašari su ih rado držali jel su liti često užnali golubiće kuvane el pečene. Za ilo su hasnirali golubiće kad su njim počela rast pera u krilima i repu. Nji nisu klali već su njim izvrćali vrat – izmed kažiprsta i sridnjeg prsta bi njim se uvatila glava, tresnio bi se o zemlju, a glava je ostala med prstima. Porodilja posli porođaja i bolesnik kojem je bola krenila nabolje, najprija su užnali golupčiće na čorbu el na pečenicu. Maloj dici dok su ih dojili prva čvrsta rana bila je kuvano meso golubića. Liti su ih salašari često ili (jeli), a imali su ih zabadavad, nisu ih ranili. Golubovi su se sami ranili na strniki, kuruzštu i u ravni sa zrnima kojekaog rašća, a i po avliji su sa piležom kupili rasuto zrno. Koter – Vrimenom su od varoščana i salašari, osobito mladi i dospiveniji, ko pasiju priuzeli adet odranjivanja fajoški ukrasni el šporcki golubova, kružni letača, s kojima su se zabavljali, uživali gledat kako njim lete ukrug oko salaša. Od ukrasni golubova najčešće su odranijivali pave, čirkeše, florence, kingove, poštaše, a od letača po di ko tiplere, a najviše kružne letače, siveše, erveše i njeve mišance, kako su zvali većinu golubova rase segedinski kružni letač. Ove golubove držali su se zatvorene u koteru el na tavanu na čijem krovu je napravljen šlog u kojeg su golubove iz tavana izlazili na striju, bili su pod nadzorom, nisu se mišali i ukrštali s vadocima i zaklonjeni od mačaka. Kad je bilo vrimena za taj poso, golubove su gazde puštali napolje rad uživanja u njevom izgledu, šetanju i šepurenju u avliji isprid salaša. Koter je nalik maloj kućici, a napravljen je od trske privezane za drven okvir, učvršćen popriko žiokama, el od vrbinog opleta, spolja i iznutra umazan mazom i krečom. Krov na koteru je obično na jednu vodu, a isprid njeg napravljen je šlog – pletena, drotom ograđena velika škrljetka, od pet do šest kvadrati, toliko visoka da ima dosta mista za plandovanje golubova, a i da golupčar mož uspravno uć u golupčinjak rad nadziranja gnjizda. Čelnjak – Ko iz mista čelari, ko kadgod salašari, napravio je čelnjak u kojeg je poređo košnice, sklonio (zakrilio) od vitra, kiše i sniga koji nabija od gornjaka. Naš komšija, već spominjani Luka Stantić - Sveti, napravio je čelnjak od naboja, na tri zida, pokrio ga trščanim krovom na jednu vodu, s otvorom na dolnjak di je u jedan red poslago u ono vrime poznate pološke, boconadi košnice. Čelnjak je napravio u ćoši na zaodu ledine, da bude daleko od josaga, di čele i josag jedni drugima nisu smetali. U čelnjak je išo unutra kroz bočni zid, a iza košnica je imo dosta mista da komotno mož otvorit košnicu i u nju umetnit ramove s voskom čelama za izvlačenje saća; da izvadi ramove sa medom zatvorenim saćom, a i da mpož ošacovat kaki je unos meda i cvitnog prava; kaka su legla čela; da komotno mož vadit ramove sa poklopljenim saćom rad vijanja (vrcanja) meda25 i sl. Bilo je čelara koji 25 Čelar ima dosta posla u podesnom vrimenu kad cvatovi mede, luče, iz sebe ispuštaje nektar, od kojeg čele u letu do košnice prave med. Onda u košnici sve 67 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 67 11/26/2013 7:19:34 PM Alojzije Stantić su čelnjak pravili od vrbovog pletera i obmazali mazom s obadvi strane i posli umazali krečom. Bunja – Čak je i u najmanjem salašu bilo po nikoliko kerova, a velike salaše čuvalo je desetak pa i više vašaka. Kerećija kuća napravljena je od cigalja el dasaka. Podiko je kućicu – bunju za kera, napravio od vrbovog pletera, saziđo od valjaka el cigalja i spolja i iznutra je umazo blatom, metio u nju slamu da ker ni po ciči zimi ne leži na ladnom. Salašari koji su imali natkriven ulaz u košaru el volaricu blizo vrata su u stari košar brez dnola metnili slamu da u njemu kad je ladno sklupčano leže puštane vaške. Keru kojem nije dotekla misto u bunji el slamavom košaru on je u jakoj zimi otpočivo u ukopanom udubljemu u kamari slame. Drvnjak – Da ne smeta i ne naruži avliju, drvnjak je obično bio u ćoši avlije. Drvnjak je misto di su suvišne dračove okrugljače poslagane oko živog drveta uvis i ukoso da ne zakisnu. Tu su se, posli kresanja i vađenja dračova i drugi dotrajali drva na rpu slagale grane koje će se posli isickat el ispilat za ogriv ako ji ni za šta drugo ne mož izhasnirat. Stariji čovik, el kogod od veće dice, ako nisu imali kaki drugi poso, a da ne dangube, sickali bi okresane, najviše dračove, grančice za ogriv u šporelju. Obaško, u drvnjaku naslagane su rpe čukanjica - da se osuše i posli su po njima lupali batinicom i istresli osušenu žemlju, pa je čukanjica bila podesan ogriv za loženje u katlanki el krušnoj peći. Loženjem čukanjica šporovali su na čutkama, koje su prodavali za ogriv. U drvnjaku su se odlagali komadi drveta ako su se za bilo čeg mogli izhasnirat, a to je potvrđeno izrekom: tribaće za čeg, a kruva ne ište, iako nisu znali da li će ga i za čega izhasnirat. Čutnjak – Čutke su u drvnjaku bile obaško poslagane. Prvo su se uvik ložile one koje su ostale u svinjaku, od oglabani klipova kuruza. Te čutke su bile izvaljane od balega, mokre pa su ji čele i trutovi imaje svoj poso. Pčelar pokatkad nadzire unos meda i ramove s poklopljenim saćom, iz koji će vijat med, odlaže uz bok košnice, a dodaje i ramove sa satnom osnovom iz koji će čele voskom (kojeg luče) izvlačit gnjizda u koje matica polaže jaja i čele izletnice unose med (iz njeg će čele radilice odstranit vodu i tankim slojem voska poklopit gnjizdo). To su osnovni radovi koje mora obavit kako bi u jakoj paši (jakom medenju) spričio rojenje čela. (U čelarenju rojenje čela je tzv. tehnološka greška.) najprija osušili na suncu i onda izložili obično u katlanki, a da ji je ložila reduša u šporelju posli svakog loženja morala bi oprat ruke, a take čutke bi oko ložišta mogle širit neugodnu sagu. Što je paor radio više zemlje, imo je više čutaka od koji je dio istreso na svinjačkom tavancu, a ako na njeg nisu stale, onda su ih u drvnjaku el blizo njeg poslagali ukrug, u čutnjak. Spoljašnja strana čutnjaka naziđivala bi se uvis na, hamade, dva metera, koliko je čovik sa zemlje mogo dovatit rukom. Strane su se na gori polagano sužavale i zavrvile u kup. Taki čutnjak je otprilike bio prisika oko podrug metera doli, a vrv je zavrvljen na pedesetak centi. Čutnjak je odozgor pokriven komadima daske da sridina čutaka ne zakisne. Ovako poslagane čutke mogle su dugo vrimena ostat čiste i bit dobar ogriv, jel njim je samo deblji kraj malo potamnio, a suvišne su se na hetikji i priko cenzara uvik dobro prodavale. Reterat – Reterat nije imo svaki salaš. Počeli su se pravit u novijim salašima iako sam, tu i tamo, naišo na salaš u kojem ni posli Drugog svickog rata nisu imali reterat. Većinom je namišćen iza salaša el nuz korlat. Najzgodnije mu je misto bilo kad je stražnji dio reterata naslonjen na korlat otkaleg ga kramfuter lakše očistio. Pravio se od valjaka el od dasaka. Rad lakšeg čišćenja ispod sidala prostirala se slama. Kadgod su se čeljad posli velike nužde trli čutkom ili većim komadom krpe, artija se hasnirala u novije vrime. Na većim salašima s dvadesetak el više čeljadi bila su i dva reterata, a veće i napridnije gazde pravili su savrimeniji reterat s bočnom i dubljom jamom koja se riđe morala čistit. Kramfuter je klozet čistio obično subatom posli podne, kad se pravilo veliko spremanje u avliji salaša, a onda se i šikarila odozgor daska (sidalo) i zaklopac nad jamom. Dok nisu počeli pravit reterat, čeljad su veliku i malu nuždu obavljali di je ko stigo, najčešće oko badnjova, uglavnom dalje od salaša. 68 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 68 11/26/2013 7:19:34 PM Alojzije Stantić Litnji put priko dola Zabat salaša na dva zida 69 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 69 11/26/2013 7:19:34 PM Alojzije Stantić Isakov salaš na Bikovačkom putu 70 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 70 11/26/2013 7:19:35 PM Alojzije Stantić VI. dio Domazluk LEDINA I OGRADA OKO SALAŠA – Ledina je u salašarskom poljodilskom domazluku, osobito ušorenom, ograđeno1, ritko neograđeno, al uvik zatravljeno misto s onu stranu zgrada poređani u avliji. Ona je najčešće sa obadve strane zgrada, a obično je veći komad prema ataru. Velika je naspram domazluka, od oko po motike, do desetak lanaca, kaki je bila na velikim gazdalucima od dvi-tri pa i više stotina lanaca zemlje. Na manjim gazdalucima, na priliku u salašiću, ledina je često sjednana s avlijom, od kapije do čela salašića. Salašari su se starali da njim i avlija bude što više zatravljena, manje se praši i ima manje blata. Ledina je velika pomoć u odranjivanju blaga. U najviše salaša, a osobito u ušorenima, ledina je ograđena, pa njim pilež posičeni krila nije išo u štetu na litinu. Krupniji josag su iz staja puštali pasit na ledini, ali je kogod nuz pomoć kera, često pulina, pazio da ne ulazi u avliju pravit nered. Za nedilju poslipodne ledina bi se ograbljicala i bila je i podesno misto za zabavu na jednom od salaša. Svaki uzrast se zabavio kako mu najviše pasira. Po lipom vrimenu mladi iz bliže okoline pravili su kolo, igranku na koju je mogo doć ko je tio. Više mladi su se skupili u jednom od salaša na zabavne sigre, obično obaško mlađi muškarci od divojaka, a obaško manja dica. Muškarci i žene kojima nije bilo do sigranja i igranke, skupili bi se na divan, a muškarci još i na kartanje. 1 Kad su počeli pravit najstarije salaše ostavili su mista i za ledinu, rad lakšeg odranjivanja blaga, osobito pileža. Da ga bolje drže pod nadzorom, a da njim ne pravi štetu u litini, onda su ledinu ogradili najprija opkom, jendekom, a posli drugim ode opisanim ogradama. U subatilkom ataru su, još i u XX. viku, većina saslaša Bunjevaca i Srba ograđeni, dok su većina salaša Madžara neograđeni (Beszédes,V.1994.:118-121). Liti su salašari rado podnovali na prostrtom pokrovcu na ledini pod dračovima, dalje od salaša di je mirnije, a i muva je manje2. Žene su ograbljican dio ledine hasnirale zan popiranje oprane reubenine, a najviše svega šta je od bilog postava. Kome su mličika, bokvica, majkina dušica, dikica i drugi korov dosta gušili travu na ledini s prolića su taj korov pokosili el počupali, a travu ostavili da provlata i raspe zrilo sime. Dosta je simena niklo, a trava je na ledini bila gušća. Kad se to desilo, travu su pokosili u sino i posli puštali josag da pase travu. Ulaz u salaš – U salaš se ulazi kroz kapiju ledine el avlije. Čak i u neograđenim salašima nije bilo lipo doć na salaš makar otkaleg, pogotovo ne iza salaša, već samo putom koji vodi u salaš. Komšije su jedni drugima išli iza salaša svake godine po iznova utabanoj stazi. Na ulazu je kapija najčešće iz jednog dila od uzdužni dasaka, visoka ko ograda, široka najmanje tri metera. Salaš ima po dvi kapije: na čelu i začelju ledine, radi lakog prolaza kolima kroz salaš s prtenog puta el sa druma u atar. Kapije su bile dosta široke da tudan komotno mož proć voz slame, kuružne i dl. natovareni parasnički kola. Da se uvik ne bi otvarala teška kapija nuz nju su napravljena vrataca za prolaz čeljadi koja tabanaje. Isprid čeljackog salaša dio ograde oko 2 Podnovanje pod šarenim dračovim ladom čeljade ugodno uspavljuje od vitrića izazvan šum treperenja suvi dračovi mauna. Mana spavanja na travi je da se uvar čeljadetu uvuče u uvo, pa ako ga dotični ne izvuče oma mož da ozlidi bubnu opnu u uvu. Od više čeljadi sam čuo da se tribat čuvat uvara, al ni od kog nisam čuo za čeljade kome se to i trevilo i kako je prošo. Tog je valjda bilo jel toj bubi ne bi nadili ime uvar. (Uvar – buba uhplaža, štriga, lat. [Forficula auricularia L.] iz porodice stonoga, živi u našim krajovima, česta je na ledini. Zavlači se u mračne šupljine. Dešavalo se da se na travi zaspaloj osobi uvukla u uvo ali ne bi napravila nikaku štetu, samo je dotičnom bilo neugodno u uvetu.) 71 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 71 11/26/2013 7:19:35 PM Alojzije Stantić ambetušta el bašče bio je od taraba koje su bile podesne da se na njim isuše opako nataknuti sudi oprani od mlika (ćupice, lonci, bućkoš i sl.). Ograde oko salaša, Ograda od cipalja – U divanu sam čuo da su se kadgod manje ledine ograđivale vrbinim opletom, no, o tom nisam nigdi našo traga. Ako i jesu, to je moralo kratko trajat jel ograda od vrbinog opleta nije bila dosta jaka za čuvanje krupnog josaga. Tanko pruće u opletu nije dužeg vika od nikoliko godina, jel od kiše i sniga bi popucalo pruće i ograda bi trunila i raspadala se. Kako je na salašu bilo tušta dračova ograde su se vrimenom pravile od dračovine. Dračove okrugljače se lako cipaje uzduž pa su se od nji pravile ciplje. Kad se vadio drač, još kod jame se ociko panj, deblo se ispilalo na oko podrug meteri i s tučkom i klinovima uzdužno se usitnilo na tanke komade - ciplje. Kad se nakupilo dosta cipalja, ukopavale su se izmed stupova na oko dva metera jedan od drugog, od koji je napravljena ograda. Ograda je bila visoka oko 170 -180 centi. Ciplje su se malo niže ispod vrva povezivale drotom debelim od 3 - 4 mm, a odozgor po malo višljim stupovima, razvučen je bodljiv drot. Ciplje su toliko guste da se izmed nji ne mož provuć ni pile, a bodljiv drot ne dopušta marvi da priko ograde pase lišće izdanaka voćaka s onu stranu ograde. Ovaka ograda je dugačkog vika i svaka je obično nadživila onog ko je pravio. Još i sad ima ograda od cipalja za koje se zna da su je napravili u tridesetim godinama prošlog vika. Cipljama su ograđivali i ledine velike 2 - 3 lanca. Tu ogradu skoro i ne triba krpit, možda samo s vrimena na vrime, s prolića, prominit koju tanku i doli natrulu ciplju. Ograda od okrajaka – U pilanama i trgovini drvima suvišne okrajke, većinom raspilani u cološke daske, najviše su kupovali salašari jel su bile jeptine, a podesne za ogradu oko salaša i patos u čardaku el u daščari. Falinga ograda od okrajaka je da su vrimenom zarđali, popuštali i ispadali gvozdeni klinci s kojima su daske prikovane za stup. Mana ovaki ograda još većma se vidila u ušorenim salašima di su ograde bile zajedničke. Daske nisu svudan bile jednako široke, pa su kroz široke otvore na krajovina dasaka nasrtali i odmiravali snagu mladi i nakostrišeni neristovi, a i pilež se provlačio iz ledine u ledinu i mišo s komšinskim. Ovake ograde pravile su se do Prvog svickog rata. Opkop kao ograda – Najbolji primjer kako se ograđivala ledina u gazdalucima od stotinak i više lanaca zemlje jeste ona kod Skenderovićevi - Lešini u Vanteleku na gazdaluku blizo 300 lanaca. Oko ledine velike na oko deset lanaca, oko 72000 m², opkopan je jendek, meter sa meter, a iskopana zemlja izbačena na spoljašnju stranu. U iskopanu zemlju, na svaka četri metera, ukopani su dračovi stupovi, a priko nji u dva reda razvučen bodljiv drot. Marva je pasila do jendeka, a zbog bodljikavog drota ovaku ogradu nisu probali priskakat ni telad ni junad. Marva mož poskakivat, al sam po na ravnom i udalj, al nikako i uvis kaki je bio nasip s onu stranu opkopa. I druga marva je mirno pasila oko jendeka pa se nije morala čuvat. Za par godina zemlja oko opkopa je zatravnila, pa kiša nije spirala zemlju u jendek. Od kasne jeseni do prolića vitar je u opkop nano kojekakog trunja, kiša s vitrom je sprala i dosta zemlje, nataložila jendek. S prolića, kad je zemlja promanila lopatama i ašovima su izravnali jendek pa je on uvik bio jednako širok i dubok. Drugačije ograde – Posli Prvog svickog rata sve većma se, za ograde, hasniro u mrižu opleteni drot. I on je bio zavrvljen bodljivim drotom, al ne samo da je ovaka ograda bila najskuplja već nije trajala ni približno dugačko ko ona od cipalja. Nije bila podesna ni zato što ju je, u ušorenim salašima, nasrtljiv komšinski josag mistimice istego i iskortio. Bilo je i zapuštani ledina, blizo prtenog puta, di se za ogradu sadio šenflik koji se vrimenom toliko raskorenio da se kroz njeg ni pile nije moglo provuć. Šenfla, kako zovu ogradu od šenflika, se širi novim izdancima, a njezini bodljivi i obišeni prema napolje savijeni prutovi smetaje čeljadetu koje posluje štogod oko take ograde. Koliko se narod klonio take ograde najbolje svidoči da je tankim bodljivim izdancima šenflika, koji su podrug do dva 72 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 72 11/26/2013 7:19:35 PM Alojzije Stantić metera dugački, nadio ime vražji konac3. Ako bi kojem salašaru, posli izvrćanja valjaka4 i pečenja priteklo cigalja, a da budu od hasne, ciglje su uštosovane obično po 100 kom. i poslagane za ogradu ukraj ledine, obično prema ataru. Na velikim majurima ulaz i najveći dio ograde oko njeg bio je ograđen cigljanim zidom visokim oko 2 m. Taki je bio ulaz u majur Laze Bešlića na Šari. O takoj, ziđanoj ogradi, pripovido je Veco Jaramazović, a bila je na majuru Međanskog u Plagi. Cila ledina od oko 5 lanaca bila je ograđena ziđanim zidom5. Ziđane ograde na salašu njegove majke, udate u Grbošove (Vukov), sića se i Lazo Vojnić Hajduk. Na domazluku oko 200 lanaca izmed Novog Žednika i Malog Beograda, na ledini od dva lanca, komad ograde bio je od štosovani cigalja. Ogradu od štosovani cigalja, prema ataru, imali smo i mi na našem salašu u Đurđinu. Neograđen salaš – Naritko je bilo neograđeni bunjevački salaša. A taki su najčešće bili usamljeni salaši. Poklem su i u tim salašima od oko Đurđeva do oko Mijolja puštali josag iz staja na ledinu, kogod je pazio da blago ne iđe u štetu na litinu, svedno svoju el komšinsku. Obično je starije čeljade, najčešće dida, na ledini čuvo i veći čopor svinja i marve s pomoću pulina. Vidio sam kako je pod zabatom salaša u ladu sidio dida a nuz njeg su ležala dva pulina koji su netremice gladali na josag. Čim se koji primako rubu ledine pulini su časkom potrčali i vratili ga u čopor. Vrimenom se i josag naviko na puline, 3 Raslinju šenflik (lat. Lythium halimifolium), koje raste ko žbunj, ime su nadili Madžari (se fű – se fa - ni trava ni drvo), a narod ga prozvo vražji konac (ördög cérna). Ovo zato jel podrug do dva metera tanki i dugački prutovi rastu ko u po kruga savijeni prema napolje, a guste, tanke i ko igla zavrvaste bodlje grebedu onog ko ga dodirne el proba uvatit rukom. Od mladi izdanaka bilo je hasne, stanarice su ga isickale i misto s listova koprne izmišali s pućijim sirom i s njim ranili pućiće dok se nisu izbobali. 4 Salašari koji su opasali (živili) vrime do I. svickog rata, od sridnji i veći gazda, u vrime kad nisu imali šta da rade – od zagrćanja kuruza do risa, hamade svi su izvrćali valjke (pravili čerpiće) i u cigljani na svojoj njivi napekli ciglje. Uvik su je imali kad njim je zatribala, za podziđivanje nabijanice, flasterovanje staza i sl. Suvišnu su držali uštosovanu, obično u ogradi. 5 Posli konfiskacije imanja zid je srušen i od ti cigalja saziđan je dom kulture u Đurđinu, magazin za prinudni otkup na đurđinskoj genciji, a cigalja je doteklo i za ziđanje doma kulture u Starom Žedniku. pa su tako pasili travu i nisu često davali povoda pulinima da ih vraćaju u čopor. U neograđenom salašu pilež je išo kupit bube po litini i pasit po zelenoj ditelini, ali su nuz štetu bili i od hasne jel su se ranili bubama iz iz litine, pa je i njevo odranjivanje bilo jeptinije. U gusto ušorenim salašima, koji imaje zajedničke ograde, jedna je svoja a druga komšinska ograda, pa med njima nije bilo neograđeni salaša. Onda je narod znao da se i u neograđen salaš iđe kroz put koji vodi u salaš i niko nije išo prikim putom i u salaš došo kroz neograđenu ledinu. Cvitna bašča – Nije bilo salašića el salaša, a da žene u njemu nisu napravile malu bašču za cviće. Ograda te bašče bila je od niski taraba, a ako njim nije doticalo, onda su žene u zemlju na gusto pozabadale kratke i na jednako dugačko ocičene stabaljike trske el ogrizine. U bašči su odranjivale kojekako cviće, najviše da ga imaje priko cile godine za čokor-dva za odnet pod atarski križ el na groblje. Zato je po atarskim i drugim javnim križovima, prid crkvom, na kalvariji i u groblju, uvik bilo friškog cvića. Odranili su ga u bašči, a nisu trošili novce na njeg. Često su se žene po lipom vrimenu, od umora u poslu otpočivale kad su s makar malim čokorom cvića očle pod atarski križ molit Boga. Kad su već tamo očle, onda su usput svratile i kod koje dalje komšince da jedna od druge čuju šta ima novog u njevom kraju. Kad su žene nediljom posli podne došle jedna drugoj u goste, prvo njim je bilo da u bašči zagledaju koja ima kako cviće, pa ako joj se koje dopalo, onda su se udivanile da joj uvate sime, razmine pelcere el u jesen jedna drugoj darivaju krumpire el lukove cvića. U tušta đurđinski salaša su nuz drugo cviće odranjivali i lipo cviće đurđin, kako su ime nadili cviću dalija. Bašča zelja, vertarluk – Veliki gazdaluci su imali i velike vertarluke (povrtnjake) di su odranjivali zeleniš, liti glavna rana kojim su obogatili litnje guste čorbe. Stanarica koja se starala o bašči, uredila bi je prikopanu i ograbljicanu zemlju na male pripelice da joj svaki zasad bude obaško. Izmed pripelica su bile stazice, da se sa svake strane mož dovatit zasad brez da se med njeg zagazi. 73 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 73 11/26/2013 7:19:35 PM Alojzije Stantić Veliki gazdaluci di se trošilo tušta rane imali su vertarluk o kojem se staro obaški baščar. Ima di je to bio komencijaš, a ima da su pogodili napolčara. U bašči se odranjivo peršin, šargaripa, poštrenjak, crni i bili luk, paradička, maune (boranija), grašak, grašak šećerac, mak, keleraba, krastavci, paprika, čičoka, a često i bostan (dinje i lubenice). Dinje su najčešće odranjivali dalje od bašče da se ne opraše (oplode) s krastavcima el bundevom čiji bi šmek poprimile dinje, bile bi bljutave. Vrata tavanca Izvučen đermac Ukopan špajc Bunar i alov 74 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 74 11/26/2013 7:19:35 PM Alojzije Stantić VII. dio Domazluk SPREMIŠTA RANE. POŠTIVANJE RÁNE – Otkad je svita i vika (oduvik) ljudima je za život zdravo važna briga kako nastačit dosta rane. Brez nje ne mogu dugo živit pa su se paštrili nastačenu ranu što razumnije izhasnirat, a suvišnu što bolje sačuvat naspram prilika u kojima žive. To je ko opomina opisana u Bibliji kad je Jahve kazo čoviku, jel je poslušo ženu i ijo zabranjeno voće: ...Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh ćeš svoj jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti. Post 3, 17-19. Potaknuti tim naukom i naši stari su poštivali ranu, a najviše kruv1. Znali su kazat: Ko ima kruva, ne boji se gladi. To svaćanje su pokazivali ne samo na kruvu, već i na drugoj rani. U vrime kad je u našem ataru većina naroda živila od poljodilstva, od stvaranja rane, oduvik su se ranili skromno, pa su i to svaćanje često tirali (ponavljali) u izreki: Nećemo valjda sve protirat kroz criva. Naši pridnjaci zazirali su od gladi2. 1 Po adetu kruv je načimo domaćin stojećki, najpre je nožom ovlašno prikrižio dno, ociko oveći komad, otpale mrvice skupio, poljubio i poijo i onda čeljadima za astalom iskomado ocičen komad kruva. Ako je kome za vrime ila, a ili (jeli) su samo za astalom, komad kruva pao doli on ga podigo, poljubio i poijo. Svako je na astalu prid sobom skupio mrvice i poijo. Najveće svegtogrđe u ilu je bilo bacit komad kruva, vardat ranu. Svako je iz pladnja poijo rane koliko je navadio el koliko su mu dali. Kad je kogod poijo sve iz pladnja često je podropcom, poslidnjim zalogajom kruva, omazo pladanj. To je sačuvano u izrekli: Ilo je bilo dobro, ako je podrobac dobro pao. 2 Kad je rič o vrimenu i mistu u kojem se pripovida u ovoj knjigi ne triba smetnit s uma da je u rodnoj Bačkoj bilo raširene gladi, a nažalost tu i tamo ona se provlači u društvu ko zmija kroz gustiš. U sićanju starije čeljadi i pripovidanja njevi pridaka zna se i o gladi i u našem kraju. O tom je opširno piso Tomo Vereš u knjigi Bunjevačko pitanje danas. Od gladi, ljudima je još veći stra u kosti utiralo nasilno oduzimanje, bolje je kazat otimanje, rane. U XX. viku to su prvo radili u odmaklom vrimenu Prvog svickog rata tzv. rekviriranjem, kad su tolaši (žandari) i vojnici obalizili najviše salaše i silom uzimali ranu. Drugo još veće otimanje rane bilo je u DFJ, malo posli FNRJ, u drugoj polovici četrdeseti godina prošlog vika u vrime tzv. obaveze. Čim su to počeli radit narod se časkom dositio i počo sakrivat ranu. Sakrivanje rane u žitnu jamu – U Prvom svickom ratu, kako je rat odmico, sve je više tribalo rane, osobito za vojsku na fronti. Dok rana nije stigla do vojske, dosta je od nje uništeno el je zaplinio neprijatelj, a kako je vojska često prominjivala misto di će bit, i kad se povlačila na vrat na nos, za sobom je ostavila i ranu. Mama, baćo i dide su mi pripovidali kako je ondašnjoj vlasti palo na pamet da ránu za vojsku mogu popunit ako će je rekvirirat (na silu uzet) od poljodilaca, koji su je najviše imali, odranjivali su je. Čeljad koja su išla rekvirirat vodili su tolaši, austro-ugarski žandarmi. Oni su dobro znali čeljad iz atara kojeg su nadzirali. Išli su zajedno s naoružanim vojnicima i sa salaša odnosili ránu koja se nije friško kvarila: žito, mast, slaninu, šunke, gra, taranu, sir u kačici i sl. šta su našli. Kad je vlast došla rekvirirat, prigledali su tavane, podrum, špajc i sva mista di bi paori mogli sklonit ránu. Znali su za to da je i po di ko slaninu, kačicu sa sirom i drugu ránu ukljuko u kamaru slame, el je zadio med snopove kuružne u badnju, pa su i taka mista pritraživali. Zabadali su dugačke i tanke gvozdene zavrvljene šipke u kamaru slame el u badanj ne bil našli sakrivenu ránu. Ne bi odneli sve šta su našli, al su dobrim odvadili od onog šta su paori imali. Vrimenom su sve češće išli rekvirirat, pa su se paori dositili da će vlasti doskočit, privarit, ako ránu sakriju u časkom iskopanu i udešenu žitnu jamu, a da je ne nađu na nju su sadili badanj kuružne. Prija neg su u jesen počeli uvlačit kuružnu, u guvnu 75 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 75 11/26/2013 7:19:36 PM Alojzije Stantić su na podesnom mistu iskopali i opalili jamu ko što se to radi sa žitnom jamom. U guvnu badnjove sadivaju jedan do drugog, pa su pod jednog od nikoliko desetina sadili na žitnu jamu. Friško se pokazalo da su žitne jame podesne da se u nji sakrije kojekaka rana i žito za sime i za kruv. Od roditelja sam čuo kako su i oni na njevim salašima, kad su njim očevi bili u ratu, iskopali žitnu jamu nalik na krušku u guvnu, ako je bila manja u nju su sasuli el udžakovali žito i na njeg metnili ranu, a na jamu sadili badanj kuružne. Kad su tolaši i vojska dolazili rekvirirat, zabadavad su zabadali šipke u badnjove i kamaru slame i sina, nisu ništa napipali od onog šta su tražili. Za sakrivanje rane badanj je bio podesan jel se časkom mož razvalit i opet sadit, a kako je badnjova u guvnu bilo na desetine, tolaši se nisu laćali razvaljivanja badnja el kamare slame, a samo su čeljad sa salaša znali pod kojim je badnjom jama. Kako su ove jame sakrili sadivenim badnjom el kamarom slame pod koje se s jeseni uvlače mišovi i kojekake bube, da ne bi ili zrna u jami, onda su zaklopac jame pokrili s dvadesetak centi sitne ječmene plive, pune dugačke osi, kroz nju se odozgor nisu provlačili mišovi i kojekake bube, a ni sa strane to nisu mogli jel su zidovi jame ocigljani. Na kraju četrdeseti godina prošlog vika, u vrime zloglasnog otkupa3, tu i tamo, a osobito na 3 Posli Drugog svickog rata, u drugoj polovici četrdeseti godina, u obnovi zemlje bio je velik manjak ráne. Da tu pošast umanji vlast se dositilia i uvela na zlom glasu prinudan otkup - obavezu. Svaki je poljodilac moro ispunit odfikarenu obavezu koliko čega od ráne mora državi pridat (ne prodat): žita, kuruza, masti, slanine, krumpira, grava, koliko i kakog josaga i sl. Da poljodilci ispune obavezu o tom su se zdušno starali tzv. dobrovoljni aktivisti, koji su utiravali (otimali) obavezu. Onii su često i sami na se uzeli zadaću da će se dičit koliko će skupit više rane od one koliko je najpre odfikareno. Kad su bacili oko na gazdu onda njim to nije bilo dosta što je prido rane koliko su tražili, već su mu čak omeli tavan, ispraznili obore i staje. Kod podikoji gazda dolazili su uveče i tukli domaćina, najčešće starije ljude. Često je aktivistima bila obaška slast zlostavljanje ljudi, tukli su ih, mučili i ponižavali s omiljenim čupajem za brkove i tako prinude da ispune više puti povećavanu obavezu, i da odadu di su sakrili ranu. Tušta aktivista su se proslavili ko zloglasni čupači brkova. Jednog sam vidio kad mi je ćušio didu (onda priko sedamdeset godina) koji je pao, uvatio ga za dugački brk i nuz didin jauk mu pomogo ustat. Bilo je ljudi koji nisu mogli izdržat tako bolno poniženje, pa su prikratili sebi život. (Do drugog Svickog rata čovik koji nije puštio i nigovo dugačke brkove bio je zgledan: Kaki je to čovik usamljenim salašima, paori su se sitili žitni jama, kopali ji i u nji sakrivali višak rane isprid nasilni otkupljivača i čupača brkova. Ledenica, Ledenica u podrumu – Salašari blizo dola pa su u čistacu zimi imali leda kojeg su često izhasnirali u podrumu za ledenicu. U drugom kraju naspram ulaza u ćoši naziđali su na priliku 1x1x1 meter, samo malo ukopanu jamu, da upije doli od leda otopljenu vodu. Kad bi se do zaledio, nasikli su sikirama led4, parasničkim kolima el soncama ga doneli na salaš i iskomadanog na podesne komade poslagali u ledenicu. Led se nije mećo na zemlju već se prvo doli koji nema brkove. Stariji muškarci, osobito koji su bili dospiveniji čak su se i dičili lipim nigovanim (husarskim) i na licu dobrim visoko iznad usana zavrnutim krajovima brkova. Da njim se dlake brkova za vrime spavanja ne izmrse, izgužvaje i nagrde izgled brkova, tušta muškaraca su za spavanje priko brkova i oko glave svezali skrojen štitnik brkova.) Na našeg komšiju u varoši Ivana Vereša, oca poznatog dominikanca Tome Vereša, okomili su se aktivisti i više večeri za redom mu dolazili u kuću, odveli u podrum da se ne čuje jauk, tukli i čupali za brkove. Kad je bać Ivanu dozlogrdilo, kad više nije mogo podnet mučenje, skončo je, popio rastvorenu masnu sodu 19.08.1947. u 60-toj godini. Ovo je samo jedan od zloglasni primera ponižavanja i mučenja ljudi u njevom domu, a i u zatvorima s prinudnim radom. Ivan Vereš je jedan od tušta ljudi koji su u vrime obaveze svojom voljom skončali većinom višanjem, pa i skaknjem u kopan bunar s vodom. Anica Stantić - Zvirova, udata Jaramazović, sića se da su na salašu pod varošom u korlatu pod jaslama iskopali oveću jamu i u njoj odranili troje prasica, a kad su ji ko ranjenike ugojili, potajice su ih zaklali, a meso sakrili. U to vrime salašari su kradom klali ranjenike, najčešće u podrumu da se napolju ne čuje urlikanje, a uradili su ga noćom kad su aktivisti spavali el bili na kojekakim sastancima, koji su onda noćom bili zdravo u modi. Prisilni otkup je važio od 10. VIII. 1945. do 1. VIII. 1952. godine, potvrđen je Uredbom o otkupu poljoprivrednih proizvoda Vlade FNRJ iz 1947. godine. U Subatici su otkupne stanice ukinute 5. travnja 1956. 4 Salašari koji su stali malko dalje od dola na salašu su se mogli uvirit jel se led u dolu dobro ugojio: Pogledali su cakla na pendžeri u čistoj sobi, u koju zimi ne lože, i kad su se cakla skroz zaledila, kad kroz nji nisu mogli vidit napolje, znali su da se led u dolu toliko ugojio da čeljade po njemu mož ić. U do su poneli i malo slame i ogrizina s kojima je potpalit vatru na kojoj će grijat ruke. U ritu su zakoracili u zaleđen čistac što dalje od kraja i isprid sebe i s obadvi strane velikim sikirama zasikli dobar komad leda. Kad su ga zasikli sa tri strane ispod njeg su provukli dvi-tri vrengije i kad su ocikli i poslidnju stranu onda su sa nezasičenog leda za vrengije svezali jarmac, a konji su izvukli u mlaku komadetinu leda. Tako su vadili komad po komad leda. 76 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 76 11/26/2013 7:19:36 PM Alojzije Stantić prostrla slama, na nju red leda, pa red slame, pa opet red leda i tako do vrva. Podiko je misto slame hasnirio uzduž poređana dva-tri reda trske. Led su odozgor polili vodom da bude ravan. Ledara se najviše hasnirala liti, o velikim vrućinama jel su tamo salašari ostavljali meso, naročito kad bi štogod zaklali iz nužde el skuvali kaku drugu ranu za više dana. Mliko, pomuženo uveče mećalo bi se na led da se do ujtru ne usiri, a pokadgod, za kratko, i kiselna el krastavci s kiselnom da se razlade. Kad se gornji red leda otopio, izneli su napolje slamu ispod njeg i hasnirali drugi red leda. Kako se led topio, voda se polagano slivala doli, a nju je upijala zemlja odozdol i sa strane. Taku smo ledaru imali u didinom salašu. Često se dešavalo da je čak do novog leda ostalo na dnolu malo leda u podrumskoj ledari. Po uzoru na ove, salašarske mijandžije su, u podrumu el obaško pravili ledare. Tute su liti razlađivali piće, a u novije vrime bečke s pivom i pivo u bocama. Ledenica obaško – Na većim gazdalucima salašari su ledenicu (ledaru, ledenjaču) pravili obaško, bliže dolovima. Za nju su u zemlji iskopali jamu nalik zemunici, nuz bočne zidove su na tanko naslagali kuružne el trske. Doli su rastrli ječmenu slamu, koja je za to najbolja (debela je i dugačka), al ako je nije bilo, hasnirali su kaku drugu slamu. Odozgor su ledenicu pokrivali debelim, dvovodnim trščanim krovom. U ovaku ledenicu salazilo se sa strane gornjaka, najčešće priko basamaga koje su napravljene sve do ukopani dračovi vrata. Velika ledenica je bila široka prema namini. Po ledu se išli po daščanoj stazi i livo i desno od nje mećala rana, iskomadano meso prinudnog klanja josaga, mliko, i koješta od njeg i sl. Kako se led topio tako je ledenica bila sve dublja. Led je obično trajo do jeseni, iako je bilo i takog di je malo leda na dnolu dočekalo nov led. Gazde koje su na veliko gojili ranjenike, odjedared zatvoren (u tovu) po nikoliko stotina svinja, u velikim čoporima znalo se trevit da je krmče tribalo, prija reda, priklat el ko vižlu zaklat. Meso su poslagali na led, da ga sačuvaju dok ga ne prodadu el poidu. Ovaku je ledenicu u dračinjaku imo prija Drugog svickog rata i gazda Nesto Kopilović - Frajto u Vojnić-Purčarovom šoru na Verušiću, koji je, na gazdaluku, odjedared imo zatvoreni, i po pet-šest stotina ranjenika. Taku je ledinicu imo i Lazo Bešlić u majuru na Šari, pa i druge velike gazde. Karmić – Karmić je misto di se, priko zime čuvala rana: krumpir, čičoka, peršin, šargaripa, poštrenjak, bundeva, kupus u glavicama, kerlaba i drugi za karmić podesan zeleniš ositan na mraz. Karmić je izdužena jama na četri ćoše, duboka oko podrug metera, velika kome je kaka tribala. Kopo se na najvišem dilu avlije jer je tamo najmanji izgled da će nadoć voda iz zemlje. Karmić je vlažan pa je za to podesniji za čuvanje zelja od podruma. Zelje ko što su šargaripa, poštrenjak i peršin još bi dodatno utrpali u pisak da što duže ostane frišak tj. da što sporije vene. Poređali su red zelja, na njeg nasuli piska, pa opet zelje i tako redom. Iznutra, nuz bočne zidove karmića naslagana je kuružna el trska koja je spričavala trunjenje zemlje. Odozgor je karmić pokriven dračovim okrugljačama na koje je poslagana trska el kuružna, a onda je sve to još pokriveno zemljom. U karmić su salašari silazili samo s jednog kraja, uz pomoć mali listava. Nuz zelje, u karmićima su vinogradari čuvali i jabuke. Ruzmarinke, u ono vrime najviše odranjivane i cinjene zimske jabuke u ovom kraju. Podiko je te jabuke zavalio u pisak, pokrio slamom i odozgor zasuo s još 30-ak centi piska. Pisak se ne mrzne ni po ciči zimi, pa su jabuke u pisku ostale zdrave. Žitna jama – Otkad se u Starom viku u velikim žitnicama Mezopotamije i oko Nila, a posli i u drugima žitnicama, narod bavio odranjivanjem žita, morali su se nastarat di će ga i kako sačuvat, barem do novog roda. Izjesapili su da to mora bit tako misto di neće prodrit vlaga, tice, bube i kojekaka druga živina koja bi rado ila zrna žita. Koliko se za sad zna, uvirili su da je onda za to bila najpodesnija jama. Da se žito u jami ne ovlaži, nju su iznutra opalili, zidove i zemlju doli ocigljali i na suncu dobro isušili, da se žito ne bi ostilo na pojaminu. U ovako uređenu jamu nije mogla prodrit vlaga, a ni mišovi, bube i kojekaki štetnici. Ovo je važno i rad tog jel tušta buba, med njima najviše one koje se rane noćom, slabo vidi, al zato zdravo obo oste sagu rane. 77 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 77 11/26/2013 7:19:36 PM Alojzije Stantić Žitne jame do sad su toliko nji spominjali i pomalo pisali, a tušta je još nas živi koji su ji kadgod i vidili i o njima pripovidaje, al u novije vrime neupućenima još niko nije pokazo kako su one izgledale. Posli Drugog svickog rata ove jame su počeli zavaljivat, pa su oko sridine druge polovice prošlog vika skoro nestale, zavalili su ji, el su zaboravili na nji. Još uvik tu i tamo ljudi upačivaje prstom po ulegnutoj zemlji, na ledini i bliže salašu, pa i prid kućom na sokaku naselja, di se nazire misto di su bile take jame. Mi smo našu žitnu jamu na salašu zavalili na kraju četrdeseti godina XX. vika. Iako su poljodilci u našem ataru već u drugoj polovici XIX. vika počeli pravit salaše s jakom tavanicom podesnom i za čuvanje žita, veće gazde su pravili obaško i magacine, za žito i kojekaku ranu za josag, al ni na žitne jame nisu zaboravili. Bilo je godina kad je žito rodilo više neg koliko su šacovali, a i gazde s tušta zemlje kojima žito nije stalo na tavan, a da ga ne prodaje navrat - nanos, kad je ono obično najjeptinije, za čuvanje suvišnog žita iskopali su žitne jame. Da su u našem kraju žitne jame hasnirali i ranije mr. Valerija Besedeš je u svojim istraživanjima opisala čuvanje žita u žitnoj jami. U potkripi te tvrdnje poziva se i na pisce Gašpara Ulmera i Vasu Stajića. Po njima su prid kraj XIX. vika, kad su počeli odranjivat žito na većim njivama, polagano pristali hasnirat žitne jame (Beszédes, V.1995.:30-36). Došo sam do dokaza da su zemljodilci u subatičkom ataru do Drugog svickog rata hasnirali žitne jame (v. naslov Otkrivene žitne jame u ovom tekstu. Kopanje jame – Najpodesnije misto za žitnu jamu bilo je na gredi avlije, a u naseljima prid kućom na širokom sokaku. S ti mista voda se slivala naniže, a i čeljadima iz salaša el iz kuće jama je uvik bila prid očima. Veće jame su kopali na bešung (konus), a vrimenom velike iznutra nalik na krušku. Otvor jame je uvik bio uzak, najviše oko jednog metera, baš toliki da se u nju čovik mož spuštit rad nagrćanja u viku i izvlačenja žita. Taki otvor se pravio uzak jel se mož najjeptinije, al i najbrže pokrit i sačuvat žito od spoljne vlage. Na oko jedan metar dubine od otvora, jama se širila, najčešće na oblik kruške. Da se zemlja ne bi odranjala i padala na žito, vrv jame je obziđan s nikoliko redi cigalja. Jama se kopala duboko najmanje dva metera al i do pet meteri duboko. Promir jame u dnolu bio je od 3 do 4 meteri. Iskopana i na ravno udešena jama, danima se opaljivala jakom vatrom. Najčešće se ložila slama, dračove grane, trunje od osmucane trske, osušeni listovi i namotane puzavice oko trske. Vatra se ložila dok se zemlja nije ocigljala, a gar se izvlačila posli, kad se zemlja oladila. Ovako obrađena jama iznutra bila je suva, al se danima, na suncu kanikule, morala luftirat da bi se iz nje istisnila saga paljevine. Više godina hasnirane žitne jame po di ko je odozgor pokrio trščanim krovom. Žitna jama se pokrivala tanjim dračovim okrugljačama, po kojima se prostirala trska el kuružna na koju je još nabacana zemlja da žito ne prokisne i da se ne ovlaži. Žitna jama se kopala u više veličina, od najmanje u koju bi stalo desetak meteri žita do onih veliki u koje je stalo dva-tri vagona žita. Jame su kopali bunardžije, al i sami salašari, kako je ko znao pa je zato bilo svakaki žitni jama. Lancoši i zemljodilci s manje zemlje, koji su njive radili od kuće, žitne jame su iskopali u avliji kuće na selu el varoši. Taki su bili lancoši ko napriliku iz Bajmaka, Šandora, Čantavira u subatičkom ataru i Čavolja, Sentivana i dr. (Csávoly, Szentiván – sela danas u Madžarskoj), pa i drugi naselja. Onda su sokaci bili zdravo široki, zemljodilci koji su radili ko male gazde, žitne jame bi kopali prid kućom. Žito je u jami na sokaku bilo na cigurnom, jel jamu vide kroz pendžer ukućani i komšije, vaške časkom oste ako se kogod tute moto, a i nikad se ne zna kad će kogod naić sokakom. Sve je to odvraćalo lopove od nakane da zagrabe u žitnu jamu. Na tušta žitni jama u avlijama naselja, podsića nas u našoj varoši uputa koju je 11. srpnja 1820. godine dao kraljevski komesar Ferenc Skulteti Komisiji za uređenje grada, da kopanjom jame ne ugroze temelj komšinske zgrade, pa je u tački 6 naredio: Bunari i jame za smištaj žitarica moraju bit udaljeni najmanje 2 fata od komšinskog placa. Žitne jame u avlijama i na sokaku kopali 78 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 78 11/26/2013 7:19:36 PM Alojzije Stantić su samo onda ako je to misto bilo više i da se otaleg voda sliva niže. Kopanje jame nalik na krušku – Dokazano je da su se žitne jame, prema dnu širile i tako udesile da nalikuju na krušku. Najvažnije je da je otvor bio moguće najuži, baš toliki da se kroz njeg čeljade komotno spušti i izađe napolje. Što je otvor uži manje je pridoranje vlage u jamu. Žito se iz jame odjedared sa istog mista vadilo vikama el kablovima i oma se, priko makare u vikama izmirilo. Ako bi jama bila široka makaru bi s mista na misto tribali primišćat, a to bi usporavalo vađenje žita. Široka jama bi se prija dodnolila, žito se sporije nagrćalo, a sa širokog dnola nagrabilo bi se i više trunja koje bi se onda moralo vijlacom obaško čistit. Istresanje žita u jamu – U žitnu jamu istresalo bi se žito tek kad bi se prosušilo i kad mu je vlaga spala na oko 13%. Bilo koju žitaricu da su istresali u jamu s njom su je uvik napunili, istisli ajer, s njim i vlagu da se sasuta žitarica ne uplisnivi. Kad se jama napunila, otvor bi se pokrio zaklopcom, priko njeg s nikoliko prazni džakova el ponjavom. Odozgor bi se na dosta debelo nagrnila zemlja, da se otvor ne pokvasi. Pridnost ostavljanja žita u jami naspram tavana je što ga u jami mož istresat visoko koliko je duboka jama, a rasuto žito na tavanu ne mož se ni blizo toliko uzrpat ko u žitnoj jami, zato na tavan stane dobrim manje žita neg u jamu, med kojima je bilo i taki u koje je stalo i 3-4 vagona žita. (O udešavanju i čuvanju žitarica u jami v. Beszédes,V.1991.:142.) Vađenje žita iz jame – Vađenje žita iz jame imalo je svoj red kako to uradit. Najpreg bi se odgrnila zemlja, sklonio pokrov i namistila bunardžijska makara el hajto na koraćama. Ako je otvor bio veći koraće bi se obisile o makaru čije su tri noge dobrim dalje od ruba jame pa nema bojazni da će se jama odozgor odronit. Ako se izvađeno žito oma mirilo, onda se, na dva kraja lanca, namotana na valjak hajtova, svezala po jedna vika s kojom se mirilo žito. Ako se nije tilo oma mirit, onda su se svezala, umisto vike, dva drvena bunarska kabla. Čovik bi se spuštio u jamu i nagrnio žito u sud. Žito je izvlačilo hajtovom kojeg su okrećala dva čovika, da njim je lakše okrećat, al i da se jednom hajto slučajno ne izmakne i da vika el kabo sa žitom u jami ne padne na čovika u jami. Izvučeno žito salivalo se u veći plitak kovčeg, a iz njeg se nagrćalo u džakove. Žito s dnola koje je bilo izmišano s natrunjenom zemljom obaško se istresalo i čistilo na ručnoj vijarici. Na kraju, jama bi se omela tako da u njoj ne ostane ni jedno zrno. Brižni domaćin bi i praznu jamu natkrilio da je vitar ne napuni trunjem i da bude spremna za novo opaljivanje vatrom i novo žito. Žito iz jame, služilo je za prodaju, pa ako bi ostalo neprodato malo žita, nije se više čuvalo u jami. Sasulo bi se u ambar, a jama bi se očistila. Održavanje jame bilo je važno zbog kvalitete žita i lakše prodaje. Kupac, prija no što bi kupio žito, prvo bi onjušio zrna na dlanu. Kod veće kupovine, za svaki slučaj obavila bi se i probna meljava, a to časkom mož obavit žrvnjom, pa bi se kupovina obavila samo onda ako se žito tj. brašno nije ositilo na pojaminu. Ako se saga osti u brašnu, ostit će se i u tistu i u kruvu. Otkrivene žitne jame – Ko se bavi istraživanjom prošlog vrimena obaško je zadovoljan, čak srićan, kad uspije pronać štogod od starine koja se spominje samo u pismenima el je sačuvana u pripovidanju. Rič je o žitnoj jami koju ko spremište spominju podikoja čeljad koja su je vidila, a kad nje više ne bude, sićanje na nji ostaće sačuvano samo u pismenima. To smo osobno doživili kad su slučajno otkrivene dvi dobro očuvane žitne jame u nadomak naše varoši. Dvi žitne jame ko da su juče iskopane, dobro sačuvane, otkrivene su na treći dan Božića 2002. godine, nuz nogometno igralište u Tavankutu. Tog dana su radnici velikim bagerom točkašom, teškim oko četrdeset i pet meteri, ravnali pisak, a kad je bagerista odgrnio osamdesetak centi piska, naišo je na dvi omanje i duboke jame. Pozvali su me da ji vidim. Uvirio sam se da su to žitne jame, jel su bile nalik onima na našem salašu. Obadve jame su pribložno jednako velike. Otvor širok osamdeset centi obziđan je s dva reda cigalja. Spušta se na niže jedan meter, otkaleg se širi jama na bešung, nalik na krušku, u dubinu oko četri metera, a u dnolu je isto toliko široka. Spuštili smo se doli u nji i uvirili se da su iznutra opaljene. Još i danas je dobro očuvana garež na zidovima, iako ji je za više od po vika 79 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 79 11/26/2013 7:19:36 PM Alojzije Stantić vlaga vlažila. U svaku od ovi jama je moglo stat oko dva i po vagona žita(rica.) Jame su kopane naspram doljače na gredi visokoj oko tri metera. Jedna od druge su daleko oko pet meteri, blizo su kadgodašnje volarice i dobro se vide iz čeljackog salaša, na kadgodašnjem gazdaluku Grge Skenderovića - Neke. Po svidočenju Antuna, Grginog brata od strica (rođ. 1916.), koji zna iz pripovidanja da su ove jame iskopane bliže kraju XIX. vika, u vrime gazdovanja Kaze (Kazimira) Skenderovića Neke (rođ. 1835.). Posli njeg su ih hasnirali Pere, Nestika i naposlitku spominut Grgo. Jame su zapuštane posli konfiskacije gazdaluka 1947. godine, a pisak fićkavac ji je zavijo i sačuvo do danas5. Srića u nesrići je što je taj dio gazdaluka pripo vojski, koja je na mistu kadgodašnje volarice saziđala novu košaru, ranu za konje su držali na tavanu, a žitne jame njim nisu tribale, zapuštali su ji jel se nisu bavili ratarstvom. Vojska, pogranična straža, nije hasnirala taj dio avlije pa je vitar nano hamade meter fićkavca koji je pokrio žitne jame. Čudno je da se jame nisu odronile prilikom ravnanja zemlje iako je priko nji više puti prišo bager. Ovo se mož pripisat njevom izgledu da su iskopane na bešung i da su njim zidovi vatrom ocigljani. Čini se da je te jame iskopo bunardžija, jel su majstori tog posla jame kopali savršeno okrugle, ko da su cirklom mirene i pod visak usprste. Ovo otkriće smo prijavili Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Subatici, a sadašnji gazda je obećo da će se nastarat da jame obnovi i saču5 Pisak fićkavac, el vijavac, se prema našoj varoši počo širit sa severa. Ko i u tolikim drugim prilikama di je čovik umišo prste u prikrajanje krajolika, često je napravio ištetu. Kako su iskorenjivali šume u ovom diliu Bačke, sa severa sve bliže našoj varoši, tako se širio i fićkavac. Kad su uvidili da će jednog dana fićkavac zasut i samu varoš, počeli su sadit šume da zaustave širenje fićkavca na crnjevinu. Koliko vitar mož nanet fićkavca jedan od dokaza su i otkrivene zatrpane žitne jame u Tavankutu, na salašu Grge Skenderović – Neke. Posli konfiskacije 1947. na njegovom salašu se namistila vojska koja je čuvala granice. Saziđali su novu košaru i konje ranili vojiničkom ranom za konje. Više njim nije tribala toliko velika avlija za guvno za piću, već samo za slamu za nastor. Žitne jame su bile malo dalje od guvna, pa su na nji vrimenom zaboravili. Od 1947. do 2002. vitar je u selu na tom mistu nano fićkavca oko 80 cm. Po tom mož kontat šta je sve u našoj pa i u drugim ravnima zatrpo vitar. va od daljeg propadanja. Kad se završi obrada zemlje, na ulaz će metnit bunardžijske koraće s dvi o hajto na lanac obišene vike, da ocele znatiželjni gledači mogu vidit izgled žitne jame koji je u našem ataru bilo zdravo tušta. (Od onda do danas [kraj 2013.] osim pripovidanja na očuvanju ovi jama ništa nije urađeno. Naprotiv, one polagano propadaju. Prim. A.S.). Otkrivene jame su velika etnološka vridnost, izvorne su i tako očuvane da bi se i danas mogle hasnirat. Tribalo bi ji samo opalit vatrom i u nji istrest žito. U jamama su čuvali, istina riđe, i druge žitarice: ječam, zob, a od etnologa sam čuo da je davno i jednom pismenu proštio da su kod kopanja temelja Kerske crkve (crkva sv. Rok) naišli na jamu u kojoj je bila dobro sačuvana proja. O drugim žitnim jamama – Od toliki ljudi s kojima sam pripovido o žitnim jamama vridno je i sićanje Geze Mačkovića Jordana (1924.) iz velikog čikerijanskog šora. On se sića da je u tridesetim godinama XX. vika žitne jame imo i hasniro i njegov komšija iz šora, Bolto Mačković Čikura, na gazdaluku od oko 200 lanaca zemlje, u salašu priko puta zavitnog križa. Taj šor salaša otego se nuz šumu, na gredi s raspuzanim njivama prema Bajskom putu. Bolto i sinovi Pilip (Filip) i Antun imali su u salašu na gredi dvi velike žitne jame u koje su nasuli žito kad njim sve nije stalo na tavan. Žito su u jami držalii do prolića, kad su ga obično prodavali. Geza je gledo kad su vadili žito iz jame i kako je džakovanje išlo friško: jedan čovik u jami časkom je u viku nagrnio žito, a dvojca su okrećala hajto makare i izvučeno žito sasuli u oveći kovčeg, iz kojeg su ga nadničari udžakovali. Kako su radili s dvi vike, jednu su punili, a za to vrime drugu praznili, pa se poso friško odvađo. Kaslom ovršeno žito je imalo zdravo mali postotak loma i nečistoće, zato onda kad su prodali žito lom zrna i kojekako trunje nisu odbijali od težine, nisu mu smanjivali cinu, većinom su trgovali telkel6 (viđeno-kupljeno). 6 Kadgod su velike gazde žito obično prodavali na kvalitru, pa su količinu žita utvrdili izbrojanim istresenim vikama. Bliže tridesetim godinama prošlog vika veliki mlinari, ko što je bio Svoboda u Bajmaku, koji je imo više mlinova s magacinima u okolici i silosima u Bajmaku, od gazda su primali žito na čuvanje. Gazda je sa žitom raspolago po volji, a obično ga prodo mlinaru kad su mu tribali novci el kad mu se učinilo da mu je najpovoljnija cina. 80 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 80 11/26/2013 7:19:36 PM Alojzije Stantić Šandorski poljodilci njive su radili od kuće. U širokim sokacima su njim avlije bile toliko velike da su u njima imali guvno, a u avliju njim je sa sokaka ulazila mašina vrć i u u po di kojoj čak se mogla u njoj okrenit. Taka velika avlija je i u kući Paje Đurasevića u Šandoru, u sokaku, danas, Vojislava Ilića broj 11, di su još do sridine pedeseti godina prošlog vika imali guvno i vrli žito. U toj kući bile su četri žitne jame. Jednu su otkopali kad su ziđali kuću, druga je bila u avliji prid kućom, a treću koja je bila nuz ogradu kod sokaka, provalila je plava kiša 2005. godine. Uvirio sam se da je, ova sačuvana u avliji, po izgledu nalik onim žitnim jamama koje sam dotleg viđo. Da je novaca, ova bi se jama mogla otkopat i sačuvat od zaborava. Al i ona, ko i tolike druge, zauvik će bit zatrpane. Tu će sudbinu doživit i žitna jama koja se nalazi ispod Naćvina, na kadgodašnjem imanju Karolja Biroa (Biró Kàroly), jedno vrime purgermajstora Subatice, a pronađena je u proliće 2006. godine kod oranja traktorom. Njiva je ispod sela, kod dila Čerepeš, priko puta kadgodašnjeg Kuleševićevog salaša. I ova je jama iskopana nalik na krušku, ko i žitne jame na spominjanom Skenderović – Nekinom salašu u Tavankutu. Od dr. Miše Mandića dozno sam da su i njemu u Madžarskoj Čavoljčani pokazali nikoliko sačuvani žitni jama, koje su odozgor pokrili da ne propadnu. I u tom selu su poljodilci jame kopali i na širokom sokaku prid kućom (ul. Arany János i dr.). Spominjo je i žitne jame koje su bile na sokaku u Gornjem Svetom Ivanu (Felsőszentiván). Seoske ulične, obgorene i ocigljane žitne jame s uskim otvorom, a ispod njeg proširene, spominje i V. Besedeš u Kelebiji, Ludašu, Martonošu, Staroj Moravici, Senti i Temerinu. Bilo je žitni jama u koje je stalo i 3-4 vagona žita. (Beszédes, V.1991.:51). U Subotičkoj Danici za 1900. godinu objavljen je članak Tune Dulić Čvarkov u kojem se spominje da je did Tune umro 1899. godine dana petog miseca kolovoza, i da su njegovu smrt objavile sve novine jer je naš did Tune najbogatiji Bunjevac bio od sadašnji Bunjevaca. Ostavio je iza sebe svojim unucima okolo 1000 lanaca subatičke zemlje i okolo 130 hiljada forinti čistog novca, osim tog silne hrane u žitnim jamama i magazinima i silne sermaje ... Po tom kako su kadgod ratari skontali kako sačuvat rod žita onda se čini da su žitne jame najstariji visnici pravljenja silosa, danas najpouzdanija skladišta za žitarice. Spremišta za ljucku i živinsku ranu. Tavan salaša – Na najpre pravljenim salašima tavanica je bila tanka i dosta slaba, tesane grede 10x12 centi, pa i tanje. Slime je najčešće bila dračova okrugljača. Grede su pokrili lecama s razmakom jedne za širinu lece od druge, priko nji rastrli trsku s podlanice i na nju razmazali blato brez plive, debljine desetak centi. Koliko njim je onda rodilo žita smistili su el u žitne jame, a posli vrimenom i na tavan, čija je tavanica mogla izdržat teret od nikoliko meteri. Take tavanice i slime su se vrimenom pod ne malim teretom uvili7, pa kad su počeli odranjivat žito na većim njivama, za čuvanje više roda morali su napravit jaču tavanicu, a zato i nov veći salaš. Kad su počeli nestajat atovi i ratari radit veće njive, za veći rod žita, ječma i zobi počeli su pravit jače tavanice na čeljackom salašu i stajama. Da udovolji novom zahtivu napravili su toliko jaku tavanicu koja je mogla izdržat sebe i teret žita kojeg će istresat na nju. Tako jaka tavanica počivala je na jakoj osnovi, s tesanim slimenom koje će podnosit zahtivan teret, a njeg su ko i pilane grede kake mu pasiraje, napravili iz drvesla četinarski šuma iz Erdelja. Onda su na tavanima držali žito za sime, za meljavu cile godine, a suvišno su prodavali kad mu je najpovoljnija cina, el kad su gazdi tribali novci. Ispod trščanog krova, na tavanu, salašari su rasuli i uzrpali žito, a kojekaku ranu su lakše držali na oku, nisu stripili od vlage nit da će u njeg navijat snig el vitar nabit kišu. Od tog su bili ocigurani trščanom krovinom. Blizo vrata, na tavanu, stojo je velik drven kovčeg sa zaklopcom, podiljen na manji dio za čisto i veći dio za krušno brašno. U većim gazdalucima di je za astalom odjedared bilo dvadesetak i više čeljadi reduše su liti napravile po dvisto-tristo kila tarane koju su držali rastrtu na tavanici. Sa strane, blizo strije, poređane su prazne boce od paradičke i 7 Dračovo drvo u slimenu ima osobinu da se na bočni pritisak uvija i zato drač nije podesan za slime. To drvo velk pritidak podnosi sa čela, uzduž, kad se hasnira za stup. 81 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 81 11/26/2013 7:19:36 PM Alojzije Stantić dunca, prazni ćupovi i ćupice, i kojekake stvari koje se ritko hasniraje. Na tavanu je bilo misto i za velike gvozdene sude (lonce, laboške, vajlinge) koji se hasniraju u disnotoru, za bakrač koji se hasnira samo za kuvanje pekmeza i paradičke i drugi sudi koji se ritko hasniraje. Tu se držalo i vojničko sedlo8. Ako je krov salaša bio na dvi vode na tavanu naspram tavanski vrata, salašari su lecama prigradili misto u koje su na vrljikama višali šunke, divenice, slaninu, a u kesama: gra, taranu, mak, sušeno voće za kompot i kuruzni kvas za kruv, orase u lupinjama i drugo koješta. To je promajno misto, tamo ne uleću muve zagađivat upušenju ranu, osobito šunke. Ulazna vrata tavana su se zaključavala, a na dolnjem dilu vrata bila je usičena jamu da se kroz nju mogu provlačit mačke i vaćat mišove. Bilo je salaša u prilazu XIX. u XX. vik, koji su napravljeni s kujnom na kraju ambetuša, nuz čeljacku sobu okrenitu na zaod, a na drugom kraju ambetuša, nuz čistu sobu su napravili komaru kroz koju se išlo na tavan. Ovaki oblik tavana bio je nezgodan jel su na njeg s teretom gori-doli išli zaobalazno kroz komaru. Pridnost ovakog tavana bila je da se na njeg spolja nisu mogli uvuć lopovi, a na tavanu su držali upušen smok pod trščanom krovinom. Podrum s ledenicom el brez ledenice – Salašari su podrum iskopali ispod salaša el obaško, blizo salaša. U obadvi prilike žutu zemlju iz jame izhasnirali su za nabijanje zidova. Podrumsku jamu blizo salaša su obziđali, zasvodili jamu i ulaz iznad basamaga, odozgor na svodove nagrnili zemlje na debelo najmanje po metera. Iznad ulazni vrata i basamaga napravili su kosi krov na jednu vodu kojeg su pokrili trskom, vrimenom cripom. Često su u salašima na dva zida podrumska vrata namišćena na spoljnji zid. U njeg su salazili iz avlije9. Ovaki podrum imo je manu da je u 8 U jugoslaviji je tušta slašara vojsku odslužilo u konjici (konjičkoj jedinici). Onda su vojnici s vrimena na vrime pozivani u rezervu na vojnu obuku. Za tu priliku su u kasarnu odjašili na sopstvenom konju i na kožnom vojničkom sedlu, sa unkašom i bisagama, a za se uniformu dobili u kasarni. 9 Taki je podrum bio i u starovinskom didinom salašu, napravljenom početkom druge polovice XIX. vika. U njeg smo išli doli na 13 basamaga. Od ulaza na odaji s onu stranu spoljnjeg zida imo guru koju je pravio svod iznad basamaga, koja je smetala kod razmištaja butora. Druga velika mana mu je bila što se je ulaz u podrum bio spolja, pa se moralo izlazit i po rđavom vrimenu da se dođe do podruma. Da se retosilje ovi mana, salašari su skontali i podrum napravili da se u njeg ulazi iz jedne od ćoša u ograđenom i osobito u zatvorenom ambetušu salaša na tri zida. Za podrum iz ambetuša vrata su napravljena od fosni, a zatvarala su se u ravni s podom. Kad je tribalo sać u podrum, vrata su se otvorila i zakopčala na poprični zid da se mož nesmetano zakoracit na basamage. U ovako namišćen podrum moglo se salazit brez muke i po rđavom vrimenu, a nije bilo ni gure koja se vidila iz sobe. Salašarski podrum je dubok osam-deset basamaga (blizo dva metera), a najčešći je u mirama: širok za širinu svoda, oko 3 m., dugačak oko 4 m. spram tog koliki triba gazdaluku. Podrum je salašarima najpre služio za burad s vinom, a često su u njemu namistili i roljku za košulje. Po policama sa strane na zidu el na basamagama nuz zid držala se kojekaka rana, al nikako s jakom sagom da je vino ne bi upilo. U podikojim salašima pod dolom, na drugoj strani od vrata bila je ledenica. Ambar – Ambar je služio kao spremište za žito i druge žitarice. Pravio se obično na dračovom postolju, često su većem ambaru stranice na bondruk (drveni ram) iznutra opleten vrbinim prućem, iznutra umazon krečom, kojeg su obnavljali svake el svake druge godine. Ambari su se pravili i na sonicima (dio sonca koji se kliže po snigu, zemlji, blatu), a provali se na vašaru i otaleg dovukli na salaš el varošku avliju. Taki ambar su po volji primišćali s mista na drugo misto. Bilo je i taki gazda da su imali po nikoliko ambara na sonicima. Hasniranje ambara na sonicima, u više mista Bačke, pa i u našem ataru spominje i etnologinja Valerija Besedeš (Beszédes, V.1991.:61-62.) bočnom zidu bile su namišćene dvi police na kojima su držali koješta ostavljeno u manjim bocama (dunc, pekmez, paradička...), a nuz zid smo na basamagama držali ranu u loncima i laboškama. Sićam se da smo lonac s kiselnom držali na šestoj-sedmoj basamagi, tamo je bila najbolje razlađena. Doli je upravo naspram basamaga bila namišćena roljka za košulje, a s live strane su na okrugljačama bila poređana burad s vinom. U livoj ćoši na drugoj strani od vrata bila je iskopana jama za led, a nad njom je bio iziđan otvor oko 25 x 25 centi i bio je za luftiranje. 82 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 82 11/26/2013 7:19:37 PM Alojzije Stantić Ambar je bio pokriven dvovodnim trščanim krovom, a po di ko ga je pokrio i šindrom (lečicana crnog bora), kojom su se pokrivale i zgrade do trideseti godina prošlog vika. Šindrom je bila pokrivena i košara u našoj kući u Subatici, a zaminili smo je cripom oko 1946-4710. Široka strija ambara je natkrila pleter da ne kisne, a s pridnje strane el odastrag, di su ulazna vrataca, napravljena je nadstrijica na dvi vode da kiša i snig ne nabijaju u vrataca. U ambar se istresalo rasuto zrno žitarica, a najčešće se hasniro za udžakovano žito, ječam, mrvljene kuruze, mekinje, prikrupu i dr. Većini lancoša ambar je bio dosta da žito i svu ranu za josag držidu u njemu, a u čardaku su držali klipove kuruza. Ambari su svudan bili približno jednako veliki oko 2 x 4 m široki, a visoki oko 1,80 m. U njeg je moglo stat oko dvadesetak meteri kojekaki žitarica u džakovima. Otkaleg se lakše natovarilo na kola kad se nosilo na meljavu. Kako se ambar pokazo ko vrlo podesan za držanje manje, al više fele žitarica, počeli su pogotovu na većim gazdalucima pravit i veće ambare11. Ovi, veći ambari napravljeni su na tri-četri basamage koje su bile od široki jaki i najčešće dračovi dasaka, a spoljni okvir ograđen je nutovanim fosnama od (h)rasta el brista. Ulaz u taki ambar bio je na sridi pridnje strane, a iznutra se mogo, ako je zatribalo, prigradit daskama na dva-tri velika dila. Dno mu je bilo od nutovani, najčešće dračovi fosni. U ovaki ambar moglo se sasut i do dva vagona žita najvećim dilom udžakovanog, s džakovima usprsto poređanim jedan na drugog12. 10 Šindru su donosili iz Bosne di su je pravili i uveliko hasnirali za pokrov zgrada. To su borove nutovane užlibljene daščice dugačke 48-50 cm, široke 6-10 cm, debele konično od 12 na 2 mm. Šindru su prikivali na lece zakovane za rogove. Po njima se kiša slivala, friško su se osušile, a drvo četinara (osobito crni bor) je bogat smolom pa zato ne puca i dok u njemu traje smola dotleg i ne upija vlagu. Vrimenom se na nju odozgor navaćala mahovina, pa je taki krov trajo oko pedesetak godina. Šindra je jeptina, al je skupo njezino prikivanje za lece. I u našoj varoši je bilo dosta kuća pokriveni šindrom, od koji su poslidnje zaminjene cripom posli Drugog svickog rata. Šindra je bila tako prikivana da je jednom trećinom prikrivala drugu, rad tog je tavan bio dobro sačuvan od nabijanja kiše i vijavice sniga. Tavan je zimi bio ladan, a liti vruć. 11 Ovaki ambar su pravili veće gazde, na salašu Jose Ivkovića u Maloj Bosni, Toše Vojnić Hajduka na Verušiću i dr. 12 Taka je tri ambara na svom gazdaluku u Hrvatskom Po ugledu na ovake ambare, vrimenom su, posli Prvog svickog rata, velike gazde počeli pravit magazine za žito i zrnatu ranu. Posli vršidbe u nji su istresali žito, a ne na tavan, kako su dotleg radili. Da sve bude na svom mistu, i u ovećem ambaru je bila mlinarska kašika za nagrćanje žita el kuruza u džak, metla i lopata, a i na jednom mistu složeni nikoliko džakova za zrno. Ambar je uvik bio blizo kokošinjca, desetak meteri daleko od ulaza u salaš. Smišljeno je tamo namišćen, da nezvanog oste vaške i uzbune čeljad ako u njemu vršlja. Ambara je bilo više feli i za više namina, a njev izgled i koliki će bit bili su naspram gospodarske moći salašara i vrimena kad su napravljeni. Vrimenom su veliki ambari prirasli u magazine kaki je bilo kod veliki gazda, a bili su saziđani od cigalja i s tavanom, pa su na jednom mistu držali svu ranu. Spremišta rane i stelje za živinu. Magazin – U velikim gazdalucima u XX. viku, a osobito posli Prvog svickog rata, počeli su se pravit magazini (magaze), obaške zgrade od cigalja. Iznutra su bili prigraditi s jakom tavanicom od fosni na dva tavana. Tavanica je potpačena na jakim drvenim stupovima natkriljenim fosnama koje Majuru napravio i Tošo Vojnić Hajduk, a hasniro ga i njegov sin Lacko i dica sve do sridine XX. vika. Žito i zrnatu ranu držo je na tavanu salaša, a da ne moraje često ić na tavan, ranu za nikoliko dana imali su u ambaru. U njemu su držali i žito za sime, al i za kruv za nikoliko miseci. Vojnić Hajdukovi su ambar napravili na ukopanim dračovim stupovima, od zemlje ga izdigli na oko po metera. U ramu od dračovi greda uglavili su dračove stupove, a prigradili ga nutovanim fosnama. Od otesani jelovi rogova krov su pokrili šindrom, a dno od okrajčeni dračovi fosni koje su med sobom sastavili usičenim nutom, nalik na slovo «L». U ambar su ulazili na daščana uska i visoka vrata nalik onima na čardaku. Po sridini su mogli ostavit par džakova žita el kuruza, tamo su metnili mrvljačicu i na njoj mrvili kuruze, koliko njim je tribalo za nikoliko dana. S obadvi strane imali su po dvi prigrade za zrnastu ranu. U prigradi su držali žito, mrvljene kuruze, ječam i zob. Ambar je bio oko 4 x 2 x 2 metera. Ranu su u njeg mogli nasut do vrva, jel su pridnju ogradu kad je tribalo napravit višlje onda su umećali, a spuštali je vađenjem dasaka iz usika okrajčeni stupova 12 x 12 centi. Prigradne daske napravili su od dračovi fosni široki oko trideset centi. Tošin unuk, Lazo Vojnić Hajduk, sića se kad su rasprcali ambar, da su na jednoj unutrašnjoj daski našli usičeno ime Tošo Vojnić Hajduk (1920.) Stupovi su bili zdravo tvrdi, vrimenom toliko isušeni da ji nisu mogli pilat već su ga sikli velikim fleksom, a tvrdo dračovo drvo je varničilo. 83 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 83 11/26/2013 7:19:37 PM Alojzije Stantić mogu izdržat velik teret. Na tavan se išlo po širokim daščanim listvama iz prizemlja. Na više misti u tavanici bile su jame na četri ćoše. Kroz ove jame, daščanim livkom odozgor na doli lopatom su se gurale žitarice u oveći kovčeg iz kojeg se posle džakovalo, a ima i kad se oma spuštalo u džak. Unutrašnji prostor bio je podiljen na više prigrada kako se više feli žitarica ne bi mišale. Prigrade su se mogle podešavat i s njima se misto smanjivalo el povećavalo kad su vadili el umećali daske u usike usprsto postavljeni stupova. U prizemlju magaze držala se mašina mrvljačica, (unovije vrime i mala motorna krupara), vrljika s džakovima, ali i metle, drvene lopate, mlinarska lopata za džakovanje i košarovi za donošenje klipova iz čardaka. Obaško, u ćoši bila je oveću rpa prikrupe, mekinja, ječma i zobi. Tako je sva rana za živinu, samlivena el prikrupljena, bila na jednom mistu. Vrata magazina uveče su se zaključavala popričnom ćuskijom, a na tušta mista, blizu magazina bila je bunja di je uveče svezivan ker. Na vratima, doli bila je izbušita okrugla jama da bi se kroz nju mogla provuć mačka. Na zidovima su bile budže za luftiranje, a da golubovi i druge tice ne bi ulitale u magazin, budže su uzduž bile na usko prigradite sičenicom ciglje el mrižom od drota pa unutra nije mogo uletit čak ni vrebac. Čardak i daščara – Kad su se zemljodilci latili radit veće njive, počeli su odranjivat i više josaga, kojem je tribalo ocigurat dosta rane od žitarica, najviše kuruza. U to vrime kuruz se brao s visokom vlagom, dobrim višom od 25%. Kuruz se počo brat oko sridine rujna i najbolje je bilo ako bi se obro što prija da se kuruzište uzore i na vrime posije žito, a najbolje vrime za sijanje žita bilo je oko sridine listopada. Da bi se, taki vlažni kuruzi sušili tribalo je promajno misto. Za to je najbolji bio čardak napravljen na drvenom okviru, sa strane ograđen drvenim lecama daleko na 2,5 centi jedna od druge. Građu čardaka držali su, uspravno u zemlju ukopani dračovi stupci. Prija ukopavanja stupci su se odozdol obgorivali da u zemlji ne trunu. Uzdužno i doli popriko stupovi su povezani dračovima gredama, a ko dno bile su fosne el okrajki od fosni. Krov je trščan na dvi vode s dosta širokom strijom, da zimi vitar što manje sniga navije na klipove. U novije vrime čardaci su pokrivani cripom. S pridnje, uže, strane na čardaku su vrata, a nad njima vratašca da čardak mož napunit do vrva. Iznad ulazni vrata je široka nadstrijica. Kako se čardak punio tako su se, ovlaš popriko namišćale daske s one strane dovrataka da kuruzi ne ispadaje napolje kad se otvore vrata. Čardak je bočno okrenjen na gornjau, da ga produvaje jaki zimski i prolićni vitrovi. Pokazalo se da on mož bit najviše širok bliže dva metera, jel ako je širi, onda vitar ne mož produvat u sridi klipove koji su se znali uplisnivit i onda od nji nema hasne, jer take josag neće poist. Kad se kome trevilo da mu se uplisnivilo više kuruza nji je po niskoj cini prodo špiritani za pečenje alkohola13. Katkad se, u njakavim zimama, dešavalo da u malko širim čardakovima, vitrovi ne produvaju kuruze, pa ostanu u sridini vlažni. Da se vlažni kuruzi na proliće ne uplisnive onda je gazda raspušto čardak, otvorio vrata da što više klipova iz sridine izgura napolje, da ji produva i osuši vitar. Kad je vitar kuruze produvo opet su ji potrpali u čardak. Salašari bliže dolu i s manje zemlje napravili su stranice čardaka od vrbogovog pletera, kojeg vitar mož produvat, a ispod njeg iziđali dva-tri svinjaka s oborima. Bilo je taki godina da su kuruzi odviše rodili el se kogod latio arende za nikoliko godina, pa je za čuvanje kuruza blizo čardaka napravio i daščaru. Daščara je nalikovala čardaku, samo je od zemlje bila podignuta tridesetak el malko 13 U Bačkoj je bilo više špiritana koje su pekle alkohol iz žitarica i drugog roda usiva, koji u sebi ima šećera. Jednu od nji, u subatičkom ataru, od 1800. godine imo je na svom majuru ispod Naćvina Josip Piuković. U toj špiritani godišnje je mogo napravit najviše 3000 hl špiritusa od žitarica i šećerne ripe. Posli rata to je bio jedan od pogona koji je pripado Agrokombinatu Subotica, a vrimenom je nazvan Ravnica . U toj špiritani za pravljenje alkohola izhasnirali su se žitarice koje nisu bile za ljucku el ranu za josag, otrovom zaprašeno sime žita el drugi žitarica koje je posli dvi-tri godine rad dugačkog stojanja u magazinu više nije moglo izklijat el mu se smrzla klija. U špiritani su ispekli i plisnive mrvljene kuruze, a bilo je i takog da u kišnoj jeseni nisu dospili izvadit svu šećernu ripu, pa je dio nje do prolića osto u zemlji, a kako onda ne radi šećerana, od ripe su ispekli alkohol. Pekli su rafinadu s 98% čistog alkohola koju su hasnirali za alkoholna pića el denaturat od 92% čistog alkohola, kojeg su hasnirali za gorivo u špiritnim lampama s kojima su osvitljavali šatre ispod koji su prodavali koješta, hasnirai su ga za pravljenje uljnih boja i dr. 84 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 84 11/26/2013 7:19:37 PM Alojzije Stantić više centi, a stupovi sa strane bili su povezani razmaknutim okrajcima cološki dasaka. U novije vrime hasnirala se mriža od drota. Daščara je odozgor bila pokrivena kuružnom poslaganom u više redi. Daščare nisu trajale toliko dugo ko čardak, pa se najprija hasnirao kuruz iz nji i tek kad se potroši, načimo bi se čardak. Na našem salašu čardak je napravio moj pradida Nikola, a hasniro ga je za života i moj dida Ilija (1876 – 1960.). Koliko su niki adeti drugačiji na malom mistu, svidoči pravljenje čardaka. Dok su na Đurđinu čardak okolo opšivali lecama, dotleg su bliže varoši, u Hrvatskom Majuru, Maloj Bosni, Čikeriji i Šebešiću većinom čardakove opošivali vodoravnim cološkim daskama širokim 8-10 cm. U načetom čardaku i daščari na klipovima kuruza uvik je bio barem jedan košar za nošenje klipove na mrvljenje. Guvno – Guvno je misto di su zemljodilci sadivali piću i stelju i slagali klupe s trskom. Ono je veliko naspram domazluka i živine koja se odranjiva. Koliko god da njim je rodilo žita njeg su ovrli u guvnu. Kad su počeli prioravat atove i radit sve veće njive, stvarani su i veći domazluci, a za nji su pravili i toliko velika guvna. Žito se vrlo tako što se mlatilo umitom el u vršalju14 di su ga gazili konji i kopitama istiskivali zrna iz vlaća, a od sridine XIX. hasnirala se vršalica, najpreg ručna, pa tirana na jarganji i naposlitku tirana kakom mašinom (kazan, saugas, traktor)15. 14 Ovo je jedan od najstariji načina odvajanja žitnog zrna iz vlaća salašari su radili s onu stranu ledine i ograde. Na uzvišenom mistu, izravnali su oveći krug zemlje, nabili je maljevima, oivičili cigljama na kant, na nju rastrli pokošeno žito i po njemu u krug tirali par konja. Konji su gazili po vlaću i iz njeg istiskivali zrna. Povrimeno su vilama privrćali pokošeno žito, da i neizgaženi vlatovi dospiju gori pod konjske kopite. Kad su se uvirili da više u vlatovima nema zrna, vilama su izbacili slamu, a zrna sa zemlje s plivom i usitnjenom slamom su skupili i provijali ručnim rešetom na vitru el na ručnoj vijarici. Ovaku vršidbu naši stari su zvali vršalj. Kad su žito tili očistit s ručnim rešetom u njeg su nagrnili natrunjeno žito, rešeto digli uvis i polagano istresali na ponjavu. Vitar je oduvo plivu i slamno trunje. Vrimenom su njim fabrikanti, od sridine XIX. vika počeli pravit ručne vijarice, ručna rešeta, u kojima su okrećanjem krila pravili jak vitar koji je oduvo plivu i trunje, a kroz sita je očišćeno zrno propalo doli na ponjavu, otkaleg su ga skupili. Kad su žito ovrli, malo dalje su sadili slamu u kamaru. 15 Kad su žito ovrli kaslom, u njoj je plivotresom Tamo di su ovrli žito, ostala je slama pa su je tamo sadili u kamaru. Do nje su sadili i kamaru sa sitnom plivom, a po di ko je ukamariso i krupnu plivu. Vrimenom su, oko ove slame salašari počeli sadivat piću i tako je nastalo guvno. Guvna su bila dalje od zgrada, obično s onu stranu ograde i na višljem komadu zemlje otkaleg se voda slivala na doli, a ne pod kamare. Na većim gazdalucima bilo je i više guvna, ali uvik su bila daleko jedan od drugog da njim ne izgori sva pića i nastor ako se jedno zapali. Ljudi su iskusili da se guvno mož lako zapalit, najčešće nemarom, pa se zato u guvno nikad nije ulazilo sa zapaljenom lulom el cigaretlom, no kadgod je znao udarit i grom u kamaru i zapalit je16. Oko guvna moralo je bit toliko mista da se mogu okrenit konji s kolima, a i da se lako mož natovarit – istovarit pića i nastor izmed i oko kamara i badnjova. Badnjove su, salašari sadivali bliže uvratinama njive, pa kako su ji od kasne jeseni trošili ostajalo njim je prazno misto. S prolića, kad su potrošili badnjove njevo su misto uzorali i posijali mišlinger el muvariku. Kamara slame17 i sina, a kadgod i obaško sadivena muvarika, načimala se s dolnjaka, jel otaodiljena pliva iz slame. Pliva je najvećim dilom kroz slamotres propala na plivotres, iz njeg je naprid ispod rade el elivatora istresena krupna pliva: najviše dilovi izlomljene slame i ostatki od ovršenog klasa, a kroz plivotres je na dolnji astal propala sitna pliva, koju je velika i mala vijarica izvijla bočno na zemlju. Sitna pliva su osi s omotačom zrna u vlatu. Š njom su zamećali ranu kravama mlikuljama el zamećali konjima. Sitnu plivu su mišali s blatom, mazom od žute zemlje i š njom mazali nabijanicu. Krupna pliva su komadići izlomljene slame izmišane s malo sitne plive, nju su sterali u korlat na đubre el su i š njom zamećali ranu za josag. Plive su sadivali obaško u kamare u guvnu. 16 Kad se trevi da u kamari slame bukne vatra koju ne mož utrnit, da bi što prija izgorila i da se ne bi širila dalje, ispod vatre se podvukla dugačka vrengija kojom je više ljudi i razgrnilo slamu odozdol. Onda je kamara prija izgorila. 17 Kadgod su ljudi u svemu bili temeljni, pa tako ni kamare slame nisu sadivali kako je kome palo na pamet, već da bi znali izračunat koliko imadu slame i koliko njim triba za josag. Ispod kasle s radom slamu su koljari nosili kazalošu, a on je sadivo na 2,5x2,5 fata i u duljinu koliko su je navrli. Ako je vršalica vrla s elivatorom i onda su širinu zadržali na oko 2,5 fata, a uvis su je dili koliko je mogo izdignit elivator, s vučnim čak i malo više od 4 fata. Navršenu slamu su iskubicirali i po tom znali oćel je imat dosta el će i koliko od nje 85 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 85 11/26/2013 7:19:37 PM Alojzije Stantić leg zdravo ritko nabija kiša i vije snig. U načetoj kamari slame uvik je moro bit zaboden ključ za čupanje sadivene slame, a nuz kamaru i sičivo za slamu, da načeta kama odozgor do doli bude ravna. Zapećak čeljadske sobe Pogled s kućnog praga na ulaz u pododžak priteć. Zato se niko nije privario pa da je prodo suvišnu slamu. Manje gazde nisu prodavali slamu, već su priostalu staru slamu kamaru pokrili novom slamom i nuž nju dili kamaru u daljinu koliko su je navrli. Nikad se unaprid ne zna kaka će bit rodna godina i oćel doteć dosta slame za nastor josagu u toj godini. Čeljadska soba - pročelje 86 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 86 11/26/2013 7:19:37 PM Alojzije Stantić Rječnik manje poznatih riječi i izraza Rječnik sastavio: Alojzije Stantić Rječnik akcentirala i ikavicu lektorirala: Hilda Heinrich Hrvatski tekst lektorirala: Adrijana Vojnić Hajduk RIJEČI: A abrokovat – hraniti josag, većinom konje, zrnatom hranom adet - običaj Adorjan – ranije Nadrljan, selo kraj Sente adut – najjača boja u kartaškoj igri ajer - zrak ajzla - poljski zahod, klozet, reterat ajzliban - vlak aktivista - od aktiv - ljudi okupljeni na zadatku privremenog tipa (političkom, društvenom). Poslije II. svetskog rata osobe koje su radili na prinudnom sakupljanju «obaveze» od poljodjelaca alaš - 1. stalak na kamari da bi bila što viša; u nju su zabodu dva koca, na njih postave tavanska vrata s kojih se dodaju snopovi u vis i; 2. pomično proširenje gornjeg dijela kasle; 3. stalak alav – proždrljiv, pohlepan, lakuman aldumašče/aldumaš –u kupoprodaji ko je primio novce časti druge vinom alika – 1. manji obruč od kovine, karika; 2. komadić valjkastog drveta kojim se zakopčava marvi alov –valov, 1. naprava za hranjenje i napajanje stoke u obliku slova «V» ili «U»; 2. daskama pokriven vrh pošava na dvovodnom trščanom krovu aljinar(ka) – šnajder(ka), krojač(ica) aljine - krevetnina i oprema za krevete:dunja, perina itd. Aljmaš (Almaš) - Bačalmaš (u Madžarskoj) am – 1. dio konjske opreme za vuču, sersam; 2.gumene trake preko ramena koje drže hlače ambar – malo skladište za žitarice, najčešće od pletera često umazanog blatom ambetuš – gang, natkriven dio ulaznog hodnika, trijem amerikanka - narodni naziv za zaprežnu sijačicu za kukuruze, najprije za američku IHC Mc Cormick, a poslije i za druge proizvođače ampa – veliko nevrijeme popraćeno jakim vjetrom, grmljavinom, obilnom kišom a često i tučom anta – uzvišenje od nanesene zemlje kojim je obilježena granica između dva ili tri atara. Često je kroz nju prolazio ljetni put (prten put) arenda – (lat. arrenda: zakup, locatio) 1. zakup obradive zemlje; 2. plaćena zakupnina za arendu arendaš - zemljodilac koji obrađuje tuđu zemlju u arendu artija - papir astal - 1. stol; 2. radno tijelo u vršalici koje izbacuje van slamu i pljevu; 3. radni stol na samovezačici koji skuplja pokošeno žito astalić - mali črtvrtasti stol, za kojim su jela mala djeca asura - prostirka ispletena od roguze at – nekadašnji zajednički pašnjak atar – područje varoši, sela, pustare atlas (atlaska svila) - sjajna svilenkasta tkanina, satin ašov - 1. (mađ. ásó) najstarija a još i danas najčešće upotrijebljavana ručna alatka u obradi zemlje. 2. kod zemljoradnika česta mjera od oka, oko 25 cm, kojom se određuje dubina kopanja zemlje avlija - dvorište B baba – 1) diljača, naprava za obradu, tesanje drveta, 2) dobnija žena, majka; 3, suprugina majka; 4) trokutni držač 1-brazdnog zaprežnog pluga u vožnji; 5 kraj debelog crijeva Babapusta – ranije Bačer (madž. Bácsér) 87 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 87 11/26/2013 7:19:38 PM Alojzije Stantić danas selo Aleksa Šantić blizo Bajmoka babica – 1) žena koja pomaže porođaj; 2) mali nakovanj na kojem se otkiva kosa babine - trodnevlje poslije rođenja djeteta kada ga majka, rodbina i prijatelji čuvaju da ga vještice ne ureknu ili odnesu, a na mjesto njega ostave «podmeče», lažno dijetete (kakva beba /lutka/ i sl.); 2. pohod porodilji i novorođenčetu uz hranu i dar; 3. svečani obiteljski objed u povodu rođenja Bačka - 1. područje između Dunava i Tise; 2. nogometni klub u Subotici; 3. igralište nogometnog kluba «Bačka» baćica – obiteljski nadimak djeveru ili srednjem sinu baćo - otac badanj – kružno i u vis složeni snopovi kukuruzovine badogoš - limar badrljica - 1. dio pera ptice, os pera iz kojeg se šire čije (dio pera koji se raščijava); klija; 2. ispupčenje na koži ptice (očupane) iz kojeg je rasla badrljica dolnjim dijelom bagaž(ija) – prtljaga; 2. nesređene nevažne stvari baglama - željezni okov kojim su vrata pričvršćena na dovratak, šarka bajbok - (njem. bei Wache – pod stražom) zatvor, buvara Bajmak - Bajmok Bajnat - istočni dio Subotice bajnet - bajonet, (franc. po gradu Bayonne) nož , bodež nosi se obješen o gajku opasača, a za borbu se prikvači na pušku te služi mjesto starinskog koplja bakanča – bakandža (madž. bakancs) teška obuća do iznad gležnja, najviše su je nosili vojnici bakćat – petljati (se), nepotrebno se baviti balega – izmet životinja, galeba balegar - skarabej kotrljan, kukac lat. carabeus sacer balegat – 1. izbacivati izmet (životinje); 2. neuljudno govoriti banak – 1. zidano postolje ispred ognjišta; 2. zapećak, ozidana površina iza krušne peći na koju se jednim dijelom oslanjaju daske; 3. naslon na niskom zidu ograđenog ambetuša banda – tal. banda, 1. grupa ljudi koja zajedno obavlja posao pod vodstvom bandaša; 2. grupa ljudi po nekom zajedništvu (tamburaši...); 3. družina ljudi sklonih lošim postupcima bandaš – predradnik žetelaca ili bande na vršalici bandašica – u ručnoj žetvi rukovetačica iza bandaša banja peć - peć od bubalja s velikim ložištem, parasnička peć, krušna peć banit – iznenada naići bankut – sorta «tvrde» pšenice bara – 1. lokva, plitka stajaća voda; 2. posebno iskopana s vodom za valjanje svinja, kaljuga baratat –uspješno postupati baratfile - fratrovske uši, vrsta kuhane tjestenine punjene pekmezom bardak – limeni ili keramički sud uskog grla, s malom ručkom, sud za petrolej barjak - zastava barun - (tal. barone) plemić nižega ranga basamaga - stuba, nogostup, garadič baskija - vodoravna daska na krilu vrata, ži(v) oka bašča – vrt bazen - u kutu košare oziđan prostor u obliku ovećeg kovčega, visine oko 40 cm, iznutra izravnat cementnim mlijekom, u kojem su zamećali pac, hranu konjima beba - 1. dijete dok ne prohoda; 2. lutka, igračka; 3. zavojem obmotan ozlijeđen prst na ruci; 4. drvena figura u kuglanju bećar - (tur. bekjar) 1. veseo, razuzdan čovjek; 2. neoženjen čovjek, momak, samac; 3. nekada odmetnik koji se bavio pljačkama u pustari begija – ćuprija, most benga – skupni naziv za zarazne bolesti peradi berber - brijač bešung – iznutra koničnog oblika (primjerice kabao...) biber crip - vrsta crijepa, polukružan na dolnjem dijelu, bili crip bič – na kratkom držalju (oko 50 cm) svezano na šalangove uže 1,5 – 2 metra, na njega čapo duljine 120 – 150 cm, na koji se vezuje švigar; korbač bičalje – držalje kandžije, biča bikačik - od uda bika ispleten korbač kojeg su nekada žanadri kažnjavali, bičevali čeljad Bili Aljmaš - Aljmaš kod Erduta u Hrvatskoj 88 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 88 11/26/2013 7:19:38 PM Alojzije Stantić bili bosiljak – biljka lat. Stachys officinalis, čistac bili crip - vrsta crijepa, polukružan na dolnjem dijelu, biber crip bilužnik - notaroš, bilježnik, službena osoba ovlaštena za ovjeru ugovora i drugih javnih isprava bireš - sluga na salašu birger - građanin (njem. Burg-grad) birger čizme - građanske čizme, mekih sara naprijed na upertlavanje birtaš – krčmar, gostioničar birtija – krčma, gostionica bisage - dvostruke kožne torbe koje se vješaju s jedne i druge strane sedla bitanga – skitnica, ništarija, dotiranica bižat – bježati, udaljavati se naglim kretanjem i odmicanjem s mjesta bivol - domaće goveče, lat. Bubulus bubulus blagodat – 1. ono štgo dobro dolazi, blaži, pomaže kao milost; 2. dobro i sreća kao milost blejit – blejati, 1. oglašavati se kao ovca, jagnje; 2.gledati u šta dugo bez razumijevanja blitva - stočna repa boca – flaša boca - trn bockalo - metalni poluobruč sa šiljcima svezan teletu ili kravi povrh nosa da ne sisa kravu boconadi - vrsta košnice pološke boda – 1. vučna dvoosovinska zatvorena kućica, spremište pribora i alata, sastavni dio vršalice; 2. kiosk bodorka - crnonoka, slatkovodna riba lat. Rutilus rutilus L. bognar – kolar, obrtnik koji izrađuje drvene dijelove parasničkih kola i drugu drvenariju većinom od drača bojtar - čobanov pomoćnik bokvica - biljka, trputac, lat. Plantago major L. bola – bolest, bol bortat - trpiti bol, kuburiti, životariti bos - bosonog bostan – zajednički naziv za dinje i lubenice bostandžija - proizvodjač i prodavač bostana boromejka - misnice koje su izrađivali u doba sv. Karla Boromejskoga (Carlo Borromeo 1538 - 1584.), a pokrivale su ramena i nadlaktice božićnjak – svečano okićen pleteni kolač, stavlja se na stolu u vrijeme božićnih blagdana brana – 1. od pruća ili lančana drljača; 2. ustava na vodotoku bradva – tesarska sjekira, vancaga brašno - samljevena pšenica a) čisto - oštro za tjestenine i kolače, b) mekano za kruh Brašančevo - Brašanac, Bršančevo, Bršanac, Tijelovo Brašanac - Bršančevo, Bršanac, Brašančevo, Tijelovo brazda – 1. sloj prevrnute zemlje koja ostaje za plugom; 2. nizovi, redovi, brazde vinograda; 3. jaka bora na licu brculja – ovca se dugačkom vunom rase «pramenka» brica - sklopivi nož bricat (se) - tući se bricom brič - na muškim hlačama od struka do koljena blago bočno proširenje brid – oštrica ručne kose brigunica – ptica selica iz porodice lastavica, živi u bočnim jamama iskopanim u žutoj zemlji surduka, lat. Riparis riparia brime - 1. zavežljaj slame ili sijena kojeg čovjek može ponijeti; 2. obveza, teškoća brimenit - 1. noseća, gravidna ženka¸2. pun čega, nešto što će se pokazati, izaći na javu brist - listopdno drvo lat. Ulmus campestris brkljača – 1.visoka i uzana drvena posuda u kojoj se miješa mlijeko radidobivanja maslaca; 2. štap s okruglom i izbušenom glavom služu za bućkanje mlijeka u brkljači brkulja – pšenica s dugačkom osi brnjica – 1. metalna savijena kopča utisnuta u vrh nosa svinji da ne rije 2. provučena i zavrnuta žica kroz šilom probušeni nos svinje brokat – teška svilena tkanina za svečano ruvo brondza/bronza – manje liveno brončano zvono (veže se stoci oko vrata) Bršanac - Brašanac, Brašančevo, Tijelovo Bršančevo – Bršanac, Brašančevo, Tijelovo brondza – manje liveno brončano zvono (veže se stoci oko vrata) buba - insekt bubanj – 1. radni dio kasle, nalik na valjak, okretanjem među košarovima izmlati zrna iz vlata, dob; 2. muzički instrument napravljen iz kože napete u šuplji valjak bublja – l.od ilovače i slame ili krupne pljeve napravljen grumen za zidanje npr. parasničke, krušne peći i sl.; 2. komad zakuvanog tijesta iz kojeg će se oblikovati somun bubotak – udarac šakom ili laktom u tijelo u tučnjavi ili grubom guranju 89 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 89 11/26/2013 7:19:38 PM Alojzije Stantić Bucke - dio Zapadni vinograda, sjeverno od Subotice prema madžarskom selu Kelebija bučit – bučati, praviti buku, galamiti bućkalica – 1. limeno zvono koje se vješa oko vrata marvi; 2. brkljača; 3. talog u bačvi bućur - zavežljaj u kojem je rublje, haljine, odijelo budak – pijuk, kramp budzašto - bescjenje budža - 1. u stajama, magazinima i sl. otvori u zidu za oprovjetravanje; 2. u raznim odajama četvrtasto udubljenje u zidu za držanje raznih sitnica budžak - 1. unutarnji ugao u kući; 2. skrovito mjesto buđelar - lisnica, buđelar bukara – uobručena čaša od borova drveta za vino bukarica – boca s vinom koju čestitari nose domaćinu za Božić buksa – šatr. novčanik, buđelar bukvica – vojnička knjižica bulaznit - nesmisleno govoriti, buncat bunardžija - čovjek koji se bavi kopanjem bunara buncat - nesmisleno govoriti, bulaznit bundeva – 1. buća, tikva; 2. tikvica bundevara – pogača, savijača od tijesta s kavscem nadjevena usitnjenom bundevom bunja - 1. u primorskim krajevima manjabrađevina od kamena , kružna plocrta i kupasta krovaza sklanjanje od nevremena i stalno prebivanje; 2. od vrbovog pletera sklonište od nevremena u vinogradima Hercegovine, Dalmacije..., 3. od pletera ilI valjaka napravljena kućica za psa burag(a) - dio želdaca živine burbušak – čvrst okrugli dio konjske balege buša - soj domaćeg goveda butor - namještaj buvara - zatvor, bajbok buzalica – gusto, žitko i duboko blato C cajg – vrsta otporne pamučne tkanine cefra - komina, drop cenat - centimetar centi – l. centimetar; 2. savitljivo krojačko mjerilo dugačko 2m, postolarsko 1 m. cenzar – posrednik u kupoprodaji cigaretla - cigareta cigaja – rasa ovaca koje su gajili i u subotičkom kraju cin – kalaj, kositar za lemljenje kojeg su koristili limari cina - cijena cinanje – vrsta igra salaške djece na strniki cincar – kasapin koji kolje i prodaje ovčije meso cincokrt - suncokret cinit – cijenit, poštivati cirkalo - naprava za obilježavanje redova za ručnu sjetvu kukuruza i povrća cirkla - šestar ciment - cement cimentiran - presvučen cementom cimermon - tesar cinanje - salašarske dječija igra, tiranje krmače u varoš cinit – cijeniti, poštivati cinjen (čovik) – viđen, poštovan ciplja – cjepanica, dio rascijepane okrugljače bagrema, duljine 120-140 cm, služi za ogradu; tačka cirkalo - vučni sermaj za obilježavanje redova u zemlju, za rednu sadnju usjeva cirkla - šestar cokla - ispupčen ili bojom obilježen donji dio zida col (“) – palac, inč: anglosaksonska mjera za dužinu = 25,499 m/m; bečka mjera 25,399 m/m, nekada primjenjivana i u subatičkom ataru colštuk – duže drveno sklopivo mjerilo za 1 ili 2 m crip - 1. tanka glinena ploča za pokrivanje krova; 2. saksija za cvijeće cripnja – cripulja, pekva, pokljuka; glinena zdjelasta ili kalotna posuda ispod koje se peče jelo cripulja – cripnja, pekva, pokljuka; glinena zdjelasta ili kalotna posuda ispod koje se peče jelo crkančina - crkotina, tijelo mrtve životinje u raspadanju crnica – crna zemlja, zemlja najtamnije boje; 2. voće crne boje (tamne u opreci prema svijetloj) ~ trešnja i sl. crniž - prljavo rublje crnooka - bodorka, slatkovodna riba lat.Rutilus rutilus L. 90 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 90 11/26/2013 7:19:38 PM Alojzije Stantić crvenperka - slatkovodna riba lat.: Scardinius erythrophthalmus scardafa cug - 1. propuh, promaja; 2. dobro potegnuti iz čaše; 3.dva ili tri para volova u vuči tereta cveter - pleteni sportski dio gornje odjeće, debela vunena maja (engl. sweater) cvat - cvjetanje cvilik - (njem. Zwillich) dvonitno tkano jako grubo platno cvilit (se) – kada se krmača spariva (ispoljava polnu žar) Č čabrnjak – vilištan ili njemu nalik drvo koje se radi prijenosa provlači kroz ušice u šavolju, čabrenik čabrenik - vilištan ili njemu nalik drvo koje se radi prijenosa provlači kroz ušice u šavolju, čabrnjak čačak - smrznuto ili osušeno i zgrudvano blato čađ – u unutrašnjosti odžaka talog nepotpunog sagorijevanja – blistava (glancasta) čađa čakanjac – čekić za posebne namjene: zidarski, vinogradarski čakšire, čačkire – hlače nogavica pripijenih uz noge, u starini s natkurnjakom čapo – oputa dužine 120 – 150 cm vezana na uže biča, na kraju ima švigar čarda - krčma u pustari čardak – koš, spremište za klipove kukuruza, obloženo prorijeđenim letvama ili opletenom žicom čaršap - 1. stolnjak; 2. plahta, krevetno rublje; 3. pokrivač drvenica s perjem časkom - načas, na vrzinu čast – svadba, svatovi čatlajsat – drvo ili što drugo uglačati do punog sjaja čatlo(v) - drvena okrugljača debljine 10-12 cm, dužine oko 4 m, stavlja se preko lotra kod livči, a na njih uzdužno pomoćnice, tako se dobije širok okvir za tovar kabastog tereta čatorna - drveli oluk u obliku «V», šatrnja čaura – 1. ličinka; 2. ovojnica za puščani metak punjen sačmom čavrgan – momčić čekljun – 1. komad tanje okrugljače dužine oko 40 – 50 cm (svezan na vrengiju baca se u rašlje za obaranje drveta); 2. kočijaš – komad probušenog drveta ili dio drvenih vila s jednim paroškom kroz koji kočijaš provučene kajase zabode u snop žita; 3. svezan snop žita, ječma ili trske podvrnut u čekljun; 4. kolenica šunke čela - pčela čelar - pčelar čelarit – baviti se uzgojem pčela čelnjak – pčelinjak, mjesto gdje su zaklonjene košnice čeljad – ukućani, domaće osoblje čeljade – ljudsko biće čeljadska soba – stojaća soba, dnevna soba čen – pojedini dio glavice bijeloga luka, češanj čep - ono čime se zatvaraju boce, posuđe i sl. čeprkat - kada perad nogama razgrće nešto da nađe hranu čerez - radi černozem - tip zemljišta koji ima humusni sloj, koristi se kao oranica, a matični supstrat je les čerpak – na držalje postavljeno limena kalota promjera oko 25 cm. za utovar žbuke, blata za lijepljenje na nabijanicu čerpić - zemlja oblikovana za opeku češagija - metalna nazubljena naprava koja služi da se čisti i njeguje dlaka krupnih životinja, po obliku se razlikuju za konje ili goveda češanj – pojedini dio glavice bijeloga luka, čen češat - češagijom prelaziti po tijelu konja, krave ili druge krupne životinje, sa ciljem da se očisti od nečistoće čibak – lula s kratkim kamišem čičak – biljka, lat. Arctium lappa čičoka - povrće čija se gomolja koristi za salatu lat. Helianthus tuberosus čiga – zvrk, igračka koja se s dva prsta i poslije ovlašnim udaranjem malom kandžijom upućuje tako da se kreće vrteći se oko svoje osi čija - dio pera ptice koji se raščijava čikoš - konjar, konjušar čimgod - nečim čipat – 1. stiskati kožu dvama prstima, čvrsto da boli; 2. otkidati prstima komadiće tijesta čirak - stalak za svijeću čirkeš - maltezer, vrsta ukrasnog goluba, krupnog tijela i repa zavrnutog na gore čistac – 1. bijeli bosiljak, starčac, poljski cvijet l. Stachys officinalis, 2) u dolu dio vodene površine neobrastao trskom; 3. neoplođeno jaje; 4. otvoren prostor, čistina 91 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 91 11/26/2013 7:19:38 PM Alojzije Stantić Čistac - dio bajmočkog atara koji se prostire južno od sela do prtenog puta prema Đurđinu, otaleg prema Pačiru i od druma Bajmok-Pačir; čista soba – gostinska soba¸soba s viškom perja; soba sa šefunirima s haljinama i odijelom čisto brašno - oštro brašno čivinjak – ručno svrdlo za drvo čivut –tako su zvali u dućanu kupovanu modru boju (indigo) za bojenje vune (Gara) Čivutin - Jevrej, Židov čizmar - obrtnik koji izrađuje čizme čoban - pastir ovaca čobanit - baviti se odgajivanjem ovaca čobanja - 1. drveni sud za mlijeko i vodu, zapremine 15 – 20 litara, nalik na odsječenu bačvu; 2. čovo, smotuljak slame i sijena svezan na dugačkoj batini kojeg zapale i optrčaju njivu, ledinu... u vrijeme preskanja vatre na Ivanje čokor – kita cvijeća čorapar - obrtnik koji izrađuje čorape čorapast – konj bijele dlake po cijeloj cjevanici. čorape valjane - dugačke debele vunene čarape, nose se u papučama ili klompama čorda - 1. (madž. csorda) krdo; 2. mjesto zajedničkog napasivanja krava čordaš - pastir govreda na čordi čovik – 1 čovjek, muška osoba, odrastao (neoženjen) muškarac; 2. suprug čovo – čutaga, 1. na nekom predmetu svezan smotuljak slame, znak da je on na prodaju; 2) smotuljak slame svezan na batinu zabodenu u zemlju pokazuje da u tom pravcu treba ići (kad žele obrazdit oranje; upozorenje na duboko blato na zemljenom putu...); 3. smotuljak slame ili krpe svezan na batinu zabodenu u blato prtenog puta znak je upozorenja da je blato duboko; 4. čobanja, smotuljak slame i sijena svezan na dugačkoj batini kojeg zapale i optrčaju njivu, ledinu... u vrijeme preskanja vatre na Ivanje čukanjica - korijen kukuruza s kojeg je odsječena stabljika čupovina - perje prvog čupanja gusaka manje je vrijedno jer ima dosta krvavi donji dijelova badrljice čunj – 1. čamac: 2. dio šivaćeg stroja u kojeg se namotava donji dio konca čupač brkova - aktivista koji je u nasilnom sakupljanju obaveze zemljoradnike čupao za brkove, takom kaznom ih primimoravao na dodatno ispunjenje obaveze čutaga – 1. u obliku osmice smotuljak slame svezan na neki predmet i vidno istaknut znak je upozorenja: na predmetu da je naprodaj, u blatu na oprez, u ravni skreće pažnju na nešto, čovo; 2. čutak, uvrćena slama u krvavicu i osmicu kojom se timari konj, čisti kotao i sl. čutak – 1. uvrćena slama u krvavicu i osmicu kojom se timari konj; 2. smotuljak slame koji se veže na vidno mjesto predmeta koji se prodaje; 3. smotuljak slame koji se veže radi upozorenja na opasnost ili nešto drugo čutka – komušina, okamak od klipa kurkuuza čutnjak - mjesto gdje se odlažu čutke čutura – mala plosnata posuda za vodu čuvaldus – dugačka i jaka igla, s proširenom glavom, za šivanje kudeljnih vreća čuvaran - štedljiv čuvarkuća – 1. gromovna trava, biljka lat. Sempervivum tectorum; 2. dobar pas čuvar čuvat - 1. paziti, voditi brigu o nečemu; 2. napasivati životinje Čvarak - nadimak poznate oditelji Dulić iz Đurđina Ć ćerćelija – tanko platno koje su žene tkale na stanu ćoša - ćošak, 1. ugao sobe; 2. ugao ulice ćumez - mala neugledna gostionica ćud - narav ćup – oveći zemljani sud za kuhanje, držanje pekmeza i sl. ćupica – zemljani sud za držanje pekmeza, kisela mlijeka ćuprija – most, begija ćurčija - krznar ćuskija – 1. na punim vratima s unutrašnje strane poprečno sigurnosno drvo (da se vrata ne mogu otvorit nasilno); 2. na dovratku košare poprečno željezo koje su zaključali da konja nasilno ne izvedu ćuška - šamar ćuškanje - salašarska dječija-mladićka zabavna igra, šuturli D dangubit - uzalud trošiti vrijeme, baviti se nebitnim stvarima 92 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 92 11/26/2013 7:19:38 PM Alojzije Stantić daska – 1. drvena okrugljača uzdužno isječena na komade debljine do 5 cm; 2. radni dio na gredelju pluga, prevrće izoranu zemlju; 3. više spojenih tankih dasaka u radnu površinu za razvijanje tijesta (sinija) daske - više spojenih dasaka koje ispunjavaju prostor između drvenica i krušne peći na kojima spavaju djeca daščara – spremište za klipove kukuruza obloženo prorijeđenim okrajcima dasaka, pokrivena snopovima kukuruzovine dažd – kiša Debo četvrtak - posljednji četvrtak u pokladama defter/tefter – (od grč. difthera – učinjena koža) popis, listina, računska knjiga, turc. popis poreskih obveznika u Turskom Carstvu dekat – upravljati konjskom zapregom deklemovat - recitirati demižon – opletena oveća kruškasta staklena boca denaturat - špiritu dodate kemikalije koje ga čine neupoptrebljivim za piće, prikladan je samo za gorenje i industrijske svrhe deran - dječak deranac - dečačić derat - 1. skidati koru s biljke ili omotač ploda, na pr. ljuskuru s klipa kukuruza; 2.upotrebom noža i rukama svlačiti kožu sa životinje, guliti; 3. vikati dernica – klaonica derničar - 1. vlasnik dernice¸2. osoba koja se bavi klaoničarskim poslom dida - 1. djed, prema unuku očev ili majčin otac; 2. zetu suprugin otac; 3. starešina obiteljske zadruge digdi - ponegdje dikica - biljka, mali čičak, lat. Xanthium strumarium L. dilit se – dijeliti nasljedstvo, diljača –naprava za obradu (tesanje) drveta baba, na njoj se sjedi i teše makljom disnotor - klanje svinje, kolinje dit – djenuti jedno na drugo ditelna - djetelina ditelnište – njiva posijana djetelinom divan - 1. razgovor; 2. počivaljka za sjedenje i ležanje, sofa divenica - kobasica divijak – 1. divljak; 2. domaći nerasni golub, vadoc divojka - djevojka, 1. mlada ženska osoba koja više nije dijete; 2. mlada ženska osoba koja još nije udata; 3. mlada ženska osoba koja ima momka do – vodotok obrastao trskom; močvarna udolina dob – bubanj, radno tijelo na vršalici dobit - 1. doći u posjeg nečega ili primiti ono što dotad nije imalo; 2. zaraditi, primiti dobrim – prilično dočekan - koji srdačno ugošćuje dolaf - namještaj za rublje s fijokama dokrajčit - dokončati, završiti; 2. učiniti komu kraj, uništiti koga doktor - 1. akademska titula; 2. liječnik; 3. veterinar dolnjak – 1. južni i jugozapadni vjetar; 2. južna i jugozapadna strana svijeta; 3. u madžarskim kartama najmanje vrijedna figura (Harras Rudolf) doljača – udubljenje između dvije grede u valovitom dijelu ravnice domazet - muškarac koji se priženio, kod Bunjevaca koji se udo domazluk – gospodarstvo doro – dorat, konj ugasniji mrkov, sa crnim repom, grivom i dolnjim dijelom noga. Boja mu naginje ka ljetnjem vrancu. Ova je boja najčešća kod konja plemenite rase. doronga – 1. u sred suvaje ukopana velika okrugljača, visine oko 8 metara, na njoj su male doronge koje okreću konji, a odatle se snaga prenosi preko kardana na žrvanj; u nekim krajevima Vojvodine isto što i štrajfla dospit - 1. imati vremena za nešto; 2. doći do nekog cilja dotiran - 1. izgledan, uredan; 2. skladno odjeven dotiranica – skitnica, ništarija, dotiranica dotle/dotleg – 1. do toga mjesta; 2. do toga vremena; 3. istodobno, u isto vrijeme Dove – Duhovi, blagdan sedme nedjelje poslije Uskrsa dovratak - bočna uspravna greda ragastova dožejanca - kod Bunjevaca svečanost završene ručne žetve pšenice, dužijanca, dožeteonica itd. dožeteonica - kod Bunjevaca svečanost završene ručne žetve pšenice, dužijanca, dožejanca itd. drač – bagrem, akacija 93 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 93 11/26/2013 7:19:39 PM Alojzije Stantić dračnjak – posađena bagremova šumica dračovina - predmet izrađen iz bagremovog drveta dražit - dražiti, izazivati jaču aktivnost osjetila ili organa, nadraživati; 2. izazivazi nemir, ljutnju zadirkivati, izazivati drek – postolje parasnički kola dreš – vršalica, kasla drljača - vučno oruđe za obradu (usitnjavanje) zemnlje nakon oranja i za razbijanje pokorice među usjevima drinak – vrsta stolnog grožđa drljat – branom ravnati oranje ili razbijati pokoricu u žitaricama drot - metalna žica drum - cesta građena kao javna komunikacija u Turskom Carstvu dronjak – 1. rita, krpa; 2. moralni bijednik, ništarija; 3. jaja razmućena s brašnom zakuhana u juhi; 4. na dlaku životinje zalijepljene i oblikovane u spljoštene kuglice od žitke prljavštine (blato, životinjski izmet. Može biti i na dlaki čmara čovjeka osušena kuglica izumeta.) drvenice - 1. uzdužne stranice kreveta; 2. drveni krevet s jednom visokom uzdužnom stranicom drveslo – veliko drvo i deblo drvnjak – mjestog dje se odlažu drva za upotrebu i za ogrijev dvostruk - 1. koji je udvoje, iz dva sloja; 2. koji je velik kao ono s čim se uspoređuje i još toliko; 3. koji se obavlja, provodi, ostvaruje ili provodi na dva načina, dvojak, dvostran dubak - stalak za stajanje malog djeteta dok nije prohodalo dubit - biti u položaju s glavom na dole dud – lat. Morus, listopadno stablo i njegov jestiv, slatkast plod dudara - rasadnik dudovih sadnica dudit – neveselo mirovati, izgledati nemoćno, smrznuto dudovača - rakija od duda dudovina – drvo od duda duga - uzdužna letva u drvenoj bačvi dukat - (evr. tal.) 1. ponegdje jedinica novca; 2. više dukata, razni veličina više komada, povezani u nisku nošeni kao ženski ukras oko vrata, odraz bogatstva dunc - kompot dunja - pokrivalo u krevetu napunjeno perjem durat - 1. postojano podnositi poteškoće; 2. biti otporan na habanje duvar - stražnji zid zgrade duvna – (lat. domina – gospodarica) opatica, redovnica duž – mjera za duljinu (zemlje) = 200 hvati (1 hvat = 1,8965 m.) dužijanca - kod Bunjevaca svečanost završene ručne žetve pšenice, dožejanca, dožeteonica itd. dvared - dva puta dvokolica - jednosovinska zaprežna kola za jednu-dvije osobe, za jednog konja dvorit - 1. usluživati, pomagati; 2. njegovati bolesnika ili se starati o osobama nesposobnim da sami privređuju DŽ džak – vreća džakovat - uvrećavati džigerica - jetra džomba – skoreno i sasušeno blato Đ đerma – naprava za ručno izvlačenje vode iz kopanoga bunara đermac – poprečna dugačka okrugljača uglavljena u soju đerme đubre – 1. smeće; 2. stajski gnoj đubrevisat – gnojiti zemlju stajskim gnojivom đuga – koršo, glinena posuda za vodu, nalik na ćupicu, zapremine od oko 0,5 do 5 – 6 litara Đurđev – sv. Juraj, Đuro slavi se 23. travnja Đurđin - 1.selo u subotičkom ataru đurđin - cvijeće dalija (od milja samo u Đurđinu) E egija - drveni kostur čamca na kojeg su pričvršćene daske dnola i stranica elivator – 1. vučni ili ugrađeni lančani podizač slame od kasle do kamare; 2. kašikasti elivator radno tijelo na kasli – podiže zrno u gruvač 3. dizalo, «paternoster»; 4. naprava za dizanje sipkog tereta (žita, pijeska i sl.) erberečka - dječija igra djevojčica erveš - vrsta športskog goluba, segedinski kružni letač 94 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 94 11/26/2013 7:19:39 PM Alojzije Stantić euharistija - (grč. zahvaljivanje) u kršćanstvu, središnji obred kršćanskog bogoštovlja, spomen-čin Kristova otkupiteljskog djela «ewart» lanac - prijenosni lanac u poljoprivrednim strojevima, sa četvrtastim okcima ezermešter - (mađ.) svestrani majstor F facan - fazan fajer - ozidani dio zabata sa jednovodnim krovom fajin - dosta fajferica – rasa svinja crne dlake falinga – mana, nedostatak fasovat - nešto dobiti fat - hvat, mjera za duljinu (zemlje) = l,8965 m., kloktor fela – vrsta fenjer - zastakljena prenosna petrolejska svjetiljka fićkavac - pijesak vejavac fićok - 1. kruškasta bočica za ispijanje rakije od 0,05 i 1 dcl; 2. količina rakijemkoja stane u fićok fićura – kamenica, prosta petrolejska svjetiljka nezaštićena plamena fijaker – (franc. fiacre) laka najamna kočija u gradskom prometu fijakeroš – čovjek koji pruža uslugu prijevoza fijakerom filkanje – vrsta uzbudljive kartaške igre s madžarskim kartama, u kojoj je najjača karta filko filko – gornjak najjača karta u filkanju (među njima je najjači makov gornjak /babo) filoksera - lisna (trsna) uš lat.Phylloxera vastratix, napada dijelove vinove loze fin – 1. tanan. nježan, uglađen...; 2. ukusan financ – 1. porezni službenik, poreznocarinski stražar; 2. u rukom sječenom duhanu deblji ostatak nervature lista, kada u cugareti žar dođe do njeg cigaretu ugasu financ firnajz - (njem. Firnis) firnis, lak, pokost Fiume - nekadašnji naziv za Rijeku flancovat – razmećati se flaster – popločan put, dio dvorišta ili jarda flasterovat – popločavati put, dio dvorišta ili jardu fleka - mrlja fleks – električni uređaj za sječenje metala florenc - rasa krupni ukrasni golubova flundre - dječije odijelce zajedno s hlačama, na turu rasječeno fodbal - nogometna lopta fodbalovat - igrati nogomet fodbališta - nogometaš forma – (lat. forma, izgled, lik, oblik...)1. oblik, izgled; 2. predmet koji služi za davanje oblika, kalup, modle a) izrezan karton koji žene stavljaju u maramu za glavu (za povezivanje na dva kraja); b). u kartonu usječene šare za šaranje zidova; 3. limeni kalup za oblikovanje tijesta (primerice krofni) fosna – dugačka daska debljine 2 cola, širine od oko 15 do 25, katkad i više cm fratar – (lat. frater – brat) «brat» redovnik franjevac (OFM), monah fratrovske uši - barat file, vrsta kuhane tjestenine punjene pekmezom friška čorba - juha od mesa, zlatna, svilena friško - 1. svježe¸2. žurno frtalj – 1. četvrtina; 2. gradski kvart, četvrft fruštuk – zajutrak, ručak fudbal - nogomet fundament - temelj kuće funtašica – sorta ljetnje jabuke, najbolja je za savijaču furdanč - spljošten furko udešen za nabijanje zemlje u nabijanici nuz dasku furin - bunjevački naziv za rasu konja «furioso» «furioso» – (španj. furioso – bijesan) rasa konja, hurin furko - okruglo drvo za nabijanje zemlje oko stuba G gacat - hodati po blatu gaćast - perad i druge ptice kojima su noge i prsti obrasli perjem gajka – 1. pokretan kožnati prsten na remenu; 2. metalni prsten na cijevi puške, za provlačenje remena gakat – glasati se kao guska galeba – izmet životinja, balega galeta - čahura dudova svilca, svilene bube, kokon gang - otvoren dugačak pokriven prostor nuz kuću, ambetuš gar - pepeo garadič - nogostup, stuba, basamaga 95 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 95 11/26/2013 7:19:39 PM Alojzije Stantić garnjača – 1. drvena lopata za izvlačenje pepela iz parasničke peći, grnjača; 2. pepeljara Gat - zapadni dio Subotice gat - ustava za vodu koja teče; 2. kamena brana u luci, lukobran gatanje – proricanje budućih događaja gacat - gaziti po gustom blatu gaćast - kojkeg su noge obrasle perjem (golub, pijetao, kokoš) gavčica - slatkovodna riba, lat.: Rhodeus sericeus amarus Bloch gazda – 1. gospodar, vlasnik čega, posjednik; 2. dobrostojeći imućan čovjek; 3. poslodavac, šef gazdaluk, gazdašag – imanje sa zgradama i stokom gazdovat - 1. gosopodariti; 2. kada netko, obično dijete, radi nešto tajanstveno s moguće lošim ishodom gazit - gaziti, 1. pritiskom nogu u hodu gnječiti i uništavati; 2. hodati, koračati čvrsto; 3. uništavati, tlačiti; 4. kada mužjak peradi oplođuje ženku geler - 1. krhotina granate, metka; 2. krupna olovna sačma koja se u metku za lovačku pušku upotrebljava za lov na krupnu divljač gencija – željeznički kolodvor gepez – rukovalac strojem, mašinista germeška - sorte krupne trešnje, germerdorska t. Gidran - rasa konja gidranj – 1. rasa konja Gidran; 2. pogrni naziv za neposlušnog konja git - kit, gnjecava smjesakoja služi za spajanje, zaptivanje (za staklo, drvo...) gladalica - oštrilica, brus za kosu gladna jama - s lijeve strane životinja vidljivo udubljenje u predelu buraga (veći dio probavnog organa preživača) glava - 1. dio tijela čovjeka ili životinje u kojemu je mozak; 2. glavni ili prvi u čemu... glava šećera - u oblik kupe prešani kristali šećera glavčina - srdišnji dio kotača u kojeg su uglavljene špice, a na njih nataknut naplotak drvenog kotača glibit se – ustručavati se gnječit – pritiskati koga ili nešto god – blagdan kad su se mladi bunjevački salašari kupili u grad radi zajedničkog provoda gojit – 1. debljati se; postajati gojazan; 2. toviti svinju ili bika Golgota - u NZ mjesto Isusova raspeća golub(či)njak - nastamba, kućica za domaće golubove, golubinjak goljav - ptica kojoj je bez perja dio vrata ispod glave Gomboš – danas Bogojevo gorit - svijetliti gornjak – 1. sjeverna, sjevero-istočna i sjevero-zapadna strana svijeta; 2. sjeverni, sjevero-istočni i sjevero-zapadni vjetar; 3.u madžarskim kartama u rangu treća karta (Vilhelm Tell), u filkanju najjača karta, jača od aduta Gospojina - Velika Gospojina (Uznesenje BDM - Velika Gospa, 15. VIII), Mala Gospojina (rođenje BDM - Mala Gospa, 8. IX) govedar - osoba koja se brine o govedi grabljačina – sa strnike grabljama skupljeno vlaće nakon pokošena žita, mršavina, ograbina gradina - ostatak grada, zamka građa – 1. ono od čega se što gradi (zemlja, pijesak, opeka drvo); 2. drveni dijelovi krova; 3. dokumenti, podaci, rukopisi itd. koji služe za stvaranje pisanih djela grbak – crijep na vrhu krova, pokriva sastave crijepova s obe strane krova, kalpak gravoran - ptica zelankastosivog perja posutog pjegama grebenat – grebenati, čistiti, raščešljavati konoplju, lan, vunu itd. greda – 1. u valovitom dijelu ravnice uzvišen dio zemlje; 2. komad obrađenog drveta kojim se premošćuje prostor gredelj – uzdužni nosač radnih tijela na plugu, za njeg se pričvršćuje vuča gredica – poprečna greda tavanice na slimenu grepl – jarganj grgeč - bandar, slatkovodna riba, lat.: Perca fluviatalis L. griva - duga i izražena dlaka na glavi i vratu životinja grnjača – 1) vučni zaprežni ravnjač zemlje 2) drvena lopata za izvlačenje pepela iz krušne peći, garnjača grof - (njem. Graf) 1. u srednjem vijeku kraljen činovnik na čelu župe, kasnije kraljev vazal; 2. pripadnik najvišeg plemstva gromovna trava - čuvarkuća biljka lat. Sempervivum tectorum 96 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 96 11/26/2013 7:19:39 PM Alojzije Stantić grundbuk – zemljišno-knjižni sud gdje se vodi katastarski popis vlasnika nekretnina, zemljišnica grunt – zemljišni posjed, imanje gruvač – radno tiježlo na kasli koje ovrše zaostala neovršena i vršna zrna iz klasa gukat - kaga golob ili golubica iz gnijezda doziva svoga para gulit - 1. skidati koru s biljke ili omotač ploda, na pr. ljuskuru s klipa kukuruza; 2. upotrebom noža i rukama svlačiti kožu sa životinje, derat; gura - grba, deformacija u obliku izbočine na leđima gurlikat - oglašavanje gladne svinje ili želi van iz obora gus – metalni ljev, tuč, salivance gusina - gusjenica guščarka - čuvarica gusaka na ispaši guščinjak - mjesto gdje se drže zatvorene guske guvno - mjesto gdje je na salašu odložena pića i prostirka H hajto - ručica za okretanje valjka na ručnom vitlu ili na nekom ručnom stroju hajzla - klozet, zahod, reterat hajčar – gonič u lovu halb-cilindar - češeir sa tvrdim klobukom odzgo poluokrugao hamade - skoro haptike – laka paradna kola s išaranim, «šlingovanim» gvozdenim okovima po karvama i lotrama. harač – trošal, izdatak harat – pljačkati, krasti, otimati hasna - korist hektolitar (hl) – posuda od 100 lit hektolitarska težina - težina zrna žitarica u zapremini od 100 litara henteš - kasapin, mesar heptika - bolest TBC (tuberkuloza) herlav - šantav, nesiguran u hodu hetija – određen stalni tržni dan hiroški - biti važan, uobražen hokedla - stolica bez naslona hold - mjera za površinu zemlje jutro hurin – bunjevački izraz za rasu konja «furioso» I iđe - kretanje cijene robi ili uslugi iglo - eskimska koliba od snijega i leda (unutrašnjost obložena krznom) igranka – zabava s plesom ilica - klijet u vinogradu inkubator – 1. sprava za umjetno leženje pilića; 2. aparat s određenom temperaturom za njegovanje nedonoščadi i slabe novorođenčadi i sl. ir(ov) - madž. ir, tečnost koje ostane poslije umućenog maslaca iskočit - kočićima u zemlji obilježiti granicu ili pravac nečega iskolčit – zabosti kolčiće u zemlju (pri mjerenju zemljišta) iskopeljat - izbaviti se iz neke nevolje iskortit – iskriviti se, promijeniti oblik isparat - paračom usitniti zemlju ili razbiti pokoricu u mladom usjevu ispregnit - životinju oslobit od vuče tereta skidanjem opreme istirat - 1. istjerati, grubo odstraniti, tjerajući prisiliti da izaše; 2. konj koji je prekomjernim iskorišćavanjem izgubio najveći dio radne sposobnosti išpan - (madž. ispán, slav. župan) 1. nadstojnik nad kmetovima u feudalno doba; 2.u majuru i većim poljodjelskim gazdinstvima upravitelj imanja Ivanje - blagdan sv. Ivana Cvitnjaka, 24. VI; 2. dan uoči sv. Ivan C(S)vitnjaka ivanjsko cviće - žuto ivanjsko cvijeće, lat. Galium verum L. izanđat - odijelo dugom upotrebopm istrošiti izbobat – odnosi se na pućiće kad izbace «balac» i na vratu im izrastu kvržice te više nisu podložni brzom ugibanju izbricat – izbosti koga sklopivim nožem izdrečit (se) - izbečiti, zagledati se u čudu izđikat – brzo izrasti izgubit (se) - zalutati izletnica – pčela koja u košnicu s cvijeta skuplja i unosi nektar i cvijetni prah, pelud izlizat - istrošiti se, pohabati se izmetnit - kada potomak pokaže osobine svoga roda izvalit – 1. iščupati iz zemlje s korijenom; 2. (se) neuljudno opušteno leći; 3. reći što nepromišljeno/neprikladno izvaljat - uprljati 97 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 97 11/26/2013 7:19:39 PM Alojzije Stantić izvijat - vjetrom odstraniti nečistoću od zrna pšenice i sl. izvirak – izvor, žila života izvitrit - ishlapjeti izvrćat valjke - praviti valjke, čerpić za pečenje opeke izvuć - izvlačiti: 1. iz dvorišta il s njive prevesti neki teret zaprežnim vozilom; 2. izvaditi vukući ili izvlačeći čega ili otkuda J jablan - visoko drvo uske krušnje jagnjit – kada ovce donose na svijet jaganjce (janjad) jalov - neplodan jara - proljetna (za usjev) jaram - za volove i bivole drvena naprava za vuču tereta jarda – uređena staza u naselju jarganj - uređaj preko kojeg se konjska snaga prenosi na okretanje nekog stroja (mrvljačice, krupare, vršalice, mlina...), grepl jarmac – četvrtasto bagremovo drvo na koje se pričvršćuju ždripčanici, da konji vuku teret jaroš – 1. pašnjak, paša, ledina, polje; 2. šetalište, javno mjesto «špica»; 3. raskršće, križopuće ječmen - začepljenje žlijezde pčnopga kapka jelovina – predmet napravljen iz četinara jele jendek – jarak kraj litnjeg puta za odvod vode jeptin - jeftin, koji se može kupiti po niskoj cijeni jesapit - procjenjivati jetrova - supruga muževljevog brata jorgan – pokrivač ispunjen vunom, perjem ili pamukom jorgandžija – obrtnik koji pravi jorgane josag – stoka, blago (sv.) Joso - sv. Josip, slavi se 19. ožujka Jožino seło - rata na Vanteleku, rogalj gdje se od Sivačkog puta odvaja prten put za Đurđin jupika – u rudu savijeno tijesto; umiješeno tijesto razvijeno oklagijom za dalju obradu jurta - sklopljivi šator od rešetkaste građe jutro – 1. dio dana; 2. hold, mjera za površinu zemlje (8 motika ili oko 5760 m2); 3, malo jutro je površina od 5 motika K kabadahija - nasilnik kabo – limeno vedro kačica - veća okrugla drvena posuda za držanje svinjske masti ili sira; emajlirana posuda samo za mast kačovat - (madž. kacs=zaperak) kidati zaperke na vinovoj lozi, rajčici i sl. kada – 1. na dnu kopanog bunara od dasaka napravljena četvrtasta posuda u koju se skuplja voda; 2. posuda za kupanje; 3.u vinogradu posuda za spravljanje bordovske čorbe i drugih sredstava; 4. bačva za prijevoz vode, grožđa i sl. kadar - biti sposoban nešto uraditi kadar - bačvar, pinter kadarka - sorta vinove loze od nje se dobije crno vino ili šiljer kajačica - ženska crna marama za povezivanje glave, bez forme, nosi se kao znak kajanja za umrlim kajase – dugački kožni remeni za upravljanje konja kajat - kajati, žaliti, 1 izražavati žaljenje zbog nekog čina; 2. odijevati se i ponašati se određeno vrijeme za bližnjim umrlim, na pr.: roditelje sa kajali najčešće godinu dana, a najmanje šest mjeseci itd. kajla - zaglavak kalajsan – emajliran kalapač - 1. čekić; 2. fig. momčić, čavrgan kalapač - čekić kalem – 1. cijev, cjevčica, valjak za namotavanje niti; 2. cjepivo, vakcina kalemit - 1. cijepiti, urezivati izbojak jedne biljke u drugu; 2. cijepiti nekom vakcinom kalirat – izgubiti od težine kalfa – kvalificirani trgovac ili obrtnik kalkan - zabatni zid na zgradi kalota - vršak kugle, vršak lubanje kalpak - crijep na vrhu krova, grbak kalvarija - 1. mjesto u prirodi gdje je smješteno 14 postaja križnog puta; 2. Golgota kaljuga - nuz bunar s đermom iskopana jama, napunjena vodom za kupanje i osvježenje svinja kamara – u stog sadjevene strne žitarice, pića i prostirka kamenica – fićura, prosta petrolejska svjetiljka s nezaštićenim plamenom kamenina – žuta flaster opeka kamiš – cijev od lule kroz koju se povlači dim 98 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 98 11/26/2013 7:19:39 PM Alojzije Stantić kandža - 1. pandža, zavinut oštar nokat u mnogih ptica; 2. metalni šiljak koji se uvrće u potkovicu konja kanikula – ljetnja nesnona vrućina, („pasija vrućina“), vrijeme od sredine srpnja do sredine kolovoza kant - (eng. cant) 1. rub skija; 2. rub kaske, opeke i sl.; 3. zid na kant je s opekom tako zidanom kaparo - putar kapisla - mali metalni cilindar ili kapica, napunjena eksplozivom, koja se pali od udarca, radi ispaljivanja metka, granate; detonator Kaponja - predio oko puta Subotica-Sombor, između Mišićeva i puta za Tavankut kaputić - 1. mali dio odjeće za zaštitu; 2. sako u bunjevačkom odjevanju karaš - karas, riječna riba lat.:Carassius carassius L. karavan - povorka ljudi, životinja, kola i sl. kare – jednoosovinska manja vojnička kola sa četvrtastim kovčegom za prijevoz vojničke opreme karmić - jama u zemlji za čuvanje preko zime krumpira i drugog povrća karperec – zlatna narukvica kartanje - društvena igra kartama karte – snopić kartona pravokutnog oblika za društvenu igru karva – poprečna tanja drvena spojnica gornjeg i donjeg dijela lotra karuce – lakša paradna kola s mekšim oprugama, najsvečanija kola poslije fijakera kasalisica – vrste dječije igre salašara na strniki kasapin – henteš, mesar kasla – vršalica, dreš kastrona – ljevena željezna posuda za kuhanje, iznutra emajlirana kašika za blato – limeno ravnalo za nalijepljeno blato na nabijanicu, mistrija kaštelj - (lat. castellu, tal. castelo) 1. utvrđeni dvor, zamak, tvrđava; 2. oveća zgrada, katkad mali dvorac, u kojemu živi s obiteljom vlasnik majura kaštiga – (lat. castigare – karati) kazna kaštigovat - kažnjavati katakombe - (lat. catacumbae) ranokršćanske podzemne grobnice i kultna mjesta katlanka – zidano ognjište za kotao kazan – 1. kotao: 2. parni stroj; 3 pokretni parni stroj i lokomobil kebanje – kobanje, igra bricom momaka na salašu kefa - četka Keleman - Josip Stantić-Keleman, gazda salaša na križanju litnjeg puta Bajmak - Đurđin i Subatica - Pačir, tzv. Kelemanova ćoša kenjača – kolomast, mast za podmazivanje točkova, osovina i okretnice na seljačkim kolima i dasaka na plugovima… kebanje - igra zabadanjem brice u zemlju Ker - južni dio Subotice ker - pas kerećije grožđe - korov, lat.Solanum nigrum L. kera - ženka psa; 2. kučka kerdalj – “na lijevo krug” kerlaba - keleraba (vrsta povrća) kerovi - psi, vaške Kerska crkva - crkva u župi sv. Rok u Subotici ketrenac - prostorija ispred štale za čuvanje piće kevidinka - sorta vinove loze kibla – 1. je mjera za površinu zemlje posijana s jednim požunjskim mirom (53,72 litra). Ova mira se spominje u Popisu domaćinstava subotičkog šanca 1720 godine (Koreni Győkerek, Istorijski arhiv Subotica 1991.); 2. posuda u koju se vrši nužda u zatvorima kičica – dio konjske noge između kopite i cjevanice kika - kosa svezana u pletenicu kila - 1) kilogram; 2) bolest koja nastaje pucanjem stijenki potrbušnice, hernija kirija – tur, kira, najam, stanarina, najamnina, zakup, vozarina kinđurit se – prekomjerno se kititi king - rasa krupnih ukrasnih golubova kirdžijaš - najamni vozar zaprežnim kolima kiseliš – ukiseljeno povrće za salatu kiselna - kiselo mlijeko kiseljak - pajasen, lat. Ailanthus peregrina, drvo koje su upotrebljavali izradu jarmova, šavolja za kiseliš itd. kisnit – biti izložen kiši kj – oznaka za katastarsko jutro, mjera zan površinu zemlje oko 5760 m2 klamfa - veće željezo sa zavrnutim i stanjenim krajevima, služi za spajanje drvenih predmeta klapit - sanjati 99 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 99 11/26/2013 7:19:40 PM Alojzije Stantić klas – vlat, cvat na stabljici žita u kojem se razvija zrno klecalo - klupa ili stolica uređena za klečenje i molitvu klečka - komad kraćeg drvetavezan kanapom ili lancom i obješen psu, krmači o vrat da se sporo kreće klempav - kojemu uši nisu dovoljno priljubljene uz glavu kliderska beba - (od njem. kleiden-odenuti, odijevati...) za raskošno i besprijekorno obučenu žensku rekli su: taka je ko kliderska beba. Nekada su na namješten krevet u čistoj sobi, stavljali za ukras klidersku bebu, lijepo i raskošno odjevenu lutku od kaučuka klija – klica, 1. izdanak iz korijena ili sjemena; 2. početak čega što se počinje razvijati; 3. mikroorganizam koji može uzrokovati razne procese ili bolesti, bakterija; 4. donji dio badrljice koji je urastao u kožu peradi (ptica) klijet - kućica, koliba u vinogradu, ilica klin - gzozdena kajla za ispomoć u rascijepanju panjeva maljom klin(ac) - čavao, ekser klis - 1. kratki, obli, s oba kraja zašiljen komadić drveta za dječiju igru klisanje; 2. oblik zemlje kojoj su jedne uvratine uže od drugih klisanje - dječija igra s batinom i klisom klište - kliješta kloktor - mjera za duljinu (zemlje) = l,8965 m., fat klozet - poljski zahod, ajzla, reterat klupa - uspravno i ukrug složeno 15 - 20 snopova kukuruzovine ili 120 - 150 snopova trske; 2. duža daska na nogama, služi za sjedenje kljukat - nasilno hraniti guranjem hrane u usta ključ – 1. predmet kojim se otključava brava; 2. ubušeni okrugli komad željeza u koji se stavlja mješavina sumpora u prahu i šalitra, udaranjem u neki predmet puca kao iz puške; 3. željezna alatka oblika «1», nataknuta na držalo služi za čupanje slame ili sijena iz kamare kmet – 1. neslobodan seljak vezan za zemlju svoga feudalnog gospodara; 2. seoski glavar, glavar sela kob (ić u kob) - oštro se suprostaviti Kobino selo - rata nuz put Subatica - Tavankut via Mirgeš (Ljutovo), blizo Donjeg Tavankuta kobo - kobac, ptica grabljivica kobajage – kao da je tako, tobože kobanje – kebanje, igra bricom momaka na salašu koc – okrugljača duljine oko 2,5 – 3 m, debljine 10 – 15 cm, zabode se u žitnu kamaru i na njoj napravi alaš kociljat (se) - klizati (se) kočić - u zemlju nabijen zašiljen komadića okruglog drveta ili letve kojim su obilježava granica ili pravac nečega kočijaš – 1. osoba koja upravlja konjima; 2. probušen kraći komad drveta ili parožak drvenih vila kroz koje kočijaš provuče kajase i zabode ih u snop kofa – (tal. coffa – košara, koš) prodavač na malo voća i povrća na pijaci, piljar kofarit - piljariti, prodavati na malo voće i povrće kojekaki - raznovrstan kokica - 1. dem. kokoš; 2.pečeno zrnje posebne vrste kukuruza kokon - čahura od paučinastih niti što ih izlučuju gusjenice leptirova kojima se omotavaju prije pretvaranja u ličinku kokoš(ka) – 1. kokoš; 2. tvornički unakrsni namotaj obojenog konca, na papirni kalem, za ručni rad na platnu kola – 1.zaprežno vozilo na četiri kotača; 2. količina rasutog tereta u povišenim lotrama kolan – 1. hašlo, remen kojim se konju ispod stomaka veže am il sedlo; 2. prekovratni remen za lakše guranje tereta na tragaču kokica - kokoška koja još nije počela nosit jaja kolce – mali i tanki kolac na saonicama, graničnik stranica lotra kolečka – prednji odvojivi dio zaprežnog pluga na dva kotača – spaja gredelj s jarmacom kolibara - zidani okrugli kokošarnik, kulača kolica - jednosovinska ručna naprava za ručni prijevoz rasutog tereta kolivka - kolijevka, ljulja kolo - 1. narodni ples najčešće se oblikuje u krug; 2. organizirana narodna zabava s plesom kolonijal - trgovina mješovitom robom, špeceraj kolovođa – plesač kojeg je priređivač zabave «kolo» izabrao da bude igrač (plesač) koji će odrediti kada će se i koliko dugo igrati igra kolo kolovoz - mjesec august 100 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 100 11/26/2013 7:19:40 PM Alojzije Stantić kolobar – 1 podočnjak; 2. kolutasti oblačić dima; 3. obruč, prsten prigušenog svijetla oko Mjeseca; 4. u pšenici ili drugom usjevu manji dio koji se po nečemu razlikuje od cjeline; 5. tamniji dio oko bradavice na ženskim grudima kolje – tanka okrugljača, oko 5 – 7 cm, njima se nosi, u paru, složena slama komara - 1. ostava, smočnica; 2. u salašu zatvoren prostor za držanje raznih stvari kombaj - kombajn kumarac - komarac leteći kukakc, lat. Culex pipiens komencija - (lat. conventio=dogovor) je sporazum, utanačenje; 1. zarada koju prima komencijaš; 2. pomoć kojeg djeca daju za izdržavanje roditelja komencijaš - radnik u poljoprivredi koji stanuje u salašu poslodavca i zaradu prima najvećim dijelom u naturi komendirat – preporučiti, preporučivati komesarijat – povjereništvo, državna ili oblasna ustanova za posebne poslove kompostirat – od biljnih otpadaka praviti gnojivo kompot – skuhano sa suncu osušeno voće (višnje, skale jabukai sl.) komšija - susjed komšijat (se) - 1. pazit se, biti u dobrim odnosima s komšijama; 2. s komšijama provoditi vrijeme u divanu i nekoj zabavi (najčešće u kartanju) kondir – vondir, izdubljen goveđi rog ili sličan predmet od lima u kojem se drži gladalica konđa - 1.pletenica kose svezana na zatiljku u obliku polulopte, kurđup; 2. ženska kapica kojom se pokriva kurđup konglomerat - valutičnjak, kamenčići iz rijeka konoplja - industrijska biljka lat. Cannabis sativa kontat - razmišljati kontrak – ugovor kopan – izdubljen iz drveta (alov,korto...) kopar - mirodija, vrsta aromatične biljke kopat kuruze - okopavati mlade kukuruze koprcat - otimati se koprna - kopriva, lat. Urtica dioica L. kopun - uškopljen pijetao kopunit - ušpkopiti pijetla koraće – 1. drveni stalak za korito ili naćve; 2. unakrsne noge, stalak za gornji dio stola; 3. stalak za testerisanje drveta korbač - bič ispleten iz kožnog remenja korda – 1. kordelj, lora, jednoosvinska zaprežna kola za privoz rastresitog tereta; 2. vrpca s tri zavjetna čvora (čistoća, poslušnost, siromaštvo) kojim je u struku povezan habit franjevaca kordelj – korda, lora, jednoosovinska zaprežna kola za prijevoz restresitog tereta korizma - vrijeme četrdesetdnevnog posta pred Uskrs korlat - napolju ograđeni prostor za goveda korov - 1. zajedničko ime za samonikle biljke koje štete poljoprivrednim kulturama; 2. korov za metle, l. Kochia scoparia (L. Schrad) koršo - đuga, glinena posuda za vodu, nalik na ćupicu, zapremine od oko 0,5 do 5 – 6 litara korto – iz vrbe dubljeno korito za pranje košulja i sl. korzo - tal. corso, šetalište, glavna ulica korziranje – šetanje po korzu kosa – 1. vlasi na glavi; 2. naprava za ručno košenje trave i dr.; 3. strižna; pomična mašinska kosa kosač - osoba koja kosi ručnom kosom kosačica - strojna kosilica kosačica rukovetačica (odlagačica) - vučni stroje za košenje žitarica, konoplje i trava; žitarice po želji može da odlaže u nesvezane snopove kosak – kosir, od vrha kose odsječeno savijeno sječivo uglavljeno u kratko držalo, služi za košenje trske, korova i dr. kosir – kosijer, savijeno sječivo kosak kosište - držač, nosač ručne kose kost - hrana, jelo kostirat - hraniti nekoga košar – 1. pletena košara; 2. učvršćeno radno tijelo na kasli, oblaže bubanj; 3) biti odbijen po želji košara – štala za konje košarar - obrtnik pletač predmeta iz vrbovog pruća košćura - kost košljat - za predenje razmrsiti vunu, kudelju i sl. koštat - 1) stajati, imati cijenu, vrijediti; 2) okusiti košulje – rublje, rubenina kotarca - pleteni predmet od pruća, služi za nošenje voća i povrća u ruci ili na glavi 101 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 101 11/26/2013 7:19:40 PM Alojzije Stantić kotit se – 1. donositi mlade (kuja, mačka, gamad); 2. pejor. prekomjerno se množiti, uvećavati broj, umnažati se koto - posuda za kuhanje ili grijanje vode na otvorenoj vatri koter(njak) - pleterom ili trskom ograđen prostor za perad, često umazan blatom kovačnica - radionica u kojoj radi kovač kovčeg - 1 sanduk; 2 drveni sud za hranjenje goveda; 3. namještaj za djevojačku opremu kožica (ovčija) - ovčija koža s dlakom kožuv - kožuhogrtač od ovčje ili janjeće kože s runom na unutrašnjoj strani kradom – kradimice, tako da nitko ne vidi, iskradajući se, krišom kraj - 1. svršetak, konac; 2. dio zemljišta, naselja i sl.; 3.npodručje Zemlje; 4. dio oko ruba platna i sl. kramp - alat za kopanje, trnokop, budak, pijuk kratež – 1. kratka puška tradicionalne izurade; 2. puška sa skraćenom (odsječenom) cijevi kredenac - kredenc, kuhinjski ormar za posuđe i kuhinjski pribor krenit - 1. poći, početi djelovati¸2. za biljku: početi nicati; 3. za tijesto: počme se dizati krepost - moralna čistoća, ukupnost moralnih vrlina, čestitost krepdešin - teška svilena tkanina za ruvo krevet - dio pokućstva koji služi za ležanje, spavanje, drvenice krilo - 1. razvijen ili zakržljen organ za letenje ptica i kukaca; 2. pokretni ili bočni dio čega (zgrade, vjetrenjače, pluća itd.); 3. onaj koji je na strani lijevo (u sportu, u vojsci itd.): 4. dio vrata koji se otvara kripta – (grč. krypto = skrivam, pokrivam) kod starih Grka i Rimnljana podzemni hodnik sa svodovima, usječen u pećinu; 2. podzemni hodnik i ćelije u kojima su se prvi kršćani sakupljali na bogoslužje i gdje su pokapali svoje pokojnike; katakombe; 3. kasnije podzemna kapelica ili grobnica, kosturnica; 4. ozidana nadsvođena grobnica križni put - bolni put; u Katoličkoj crkvi pobožnost (meditacija i molitva) na spomen Isusove muke krlja – ekto parazit veličine zrna žita, nalik na krpelja, siše krv kokošima krmača - ženska domaće i divlje svinje; prasica krmče - 1. svinja; 2. pejor. čovjek ružnih postupaka krmelja - osušeni sekret suze u kutovima očiju krovina - krov zgrade pokriven slamom krpara - prostirka za pod istkana iz tanko nasječenih raznobojnih krpica krstine - pt. složeni snopovi žita, ječma, nalik na križ, s vlaćem okrenutim unutra krstionica - (lat. baptisterium) u kršćanstvu, mjesto, crkveni prostor u kojem se podjeljuje sakramenat krsta krvavica – u crijevu napunjen bareni nadjev od kuhane svinjetine i krvi krumpir – 1. biljka s jestivim gomoljem (lat. Solanum tuberosum); 2. loše nacrtana kružnica, nepravilna kugla; 3. na prstima ili peti čarape imati rupu; 4. lukovica cvijeća krumpirača - vrsta jela od krumpira divenice, krvavice i mesa ispečenog u tepsiji krumpirište – površina gdje je posađen krompir kruna - 1. pokrivalo za glavu simbol kraljevske i carske moći; 2. ono štoje gornji dio nečega, na pr.: kruna drveta...; 3. na glavi peradi izraslo perje u obliku pokrivala; 4. jedinica noca u nekim zemljama krunica – 1) gledičija (Gleditschia) – drvo il grm 2) katoličko molitveno pomagalo, brojanice; 3. katolički niz molitava, sastoji je od 15 desetina, a svaka desetina obuhvaća jedan Očenaš, deset Zdravo Marija i završni Slava Ocu krunit - 1. skidati zrnje s klipa, runiti; 2. kada se opsipa nabijanica krupara - stroj za krupno mljevenje kuruza, ječma i sl. krupar - obrtnik koji vrši uslugu krupljenja kukuruza krušna peć – peć od bubalja s velikim ložištem, parasnička peć, banja peć krušno brašno – meko brašno za kruh kruvara - odaja ili zgrada gdje se peče kruh kruvarit - nekoga izdržavati hranom kruvarka – žena koja se bavi pečenjem i prodajom kruha kruv sv. Ivana – rogač, petrakorica, (Petrova korica) kruvara - zgrada napravljena samno za pečenje kruva krvavica – u crijevu napunjen bareni nadjev od kuhane svinjetine i krvi kubicirat – izračunati zapreminu u kubnim mjerama 102 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 102 11/26/2013 7:19:40 PM Alojzije Stantić kubik - kubični metar kubikoš - radnik koji se bavi uslugom kopanja zemlje kubura - na štrangi ama kratki kožni štitnik za tijelo konja kučka - ženka psa, kera, kuja kuća – 1. zgrada za stanovanje; 2. srednja soba u salašu ili u tom stilu napravljenoj kući u naselju kućica – 1. mala kuća; 2. udubljenje u zemlji u koju je posađeno sjeme neke biljke (kukuruza, krastavca i sl.) kudelja - kudjelja, vlakna konoplje upredena ili priređena za predenje kudit - prigovarati kome što, nalaziti nedostatke, isticati mane kudrav - valovite kose ili dlake kuglja - kugla kujna - kuhinja kuka – 1. komad tanjeg drveta, duljine oko 60 cm s dva kraka nalik na “L”, služi za zatezanje vrengije; 2. u sapište duljine oko 80 cm uglavljen kraći parožak, nalik na “1”, služi za rukovetanje kulača - zidani okrugli kokošarnik, kolibara kulak - (rus. pesnica) bogat i škrt seljak, protivnik socijalizma kulen - sušena djevenica od debelog crijeva svinje, punjena mljevenim ili sjeckanim mesom, začinjena paprikom koja daje crvenu boju i poseban okus kuluk - (tur. kulluk 1. ropstvo, robovanje) 1. vrsta poreza koji se sastojao u osobnom radu ili davanje podvoza; 2. težak, naporan rad kulučar - radnik koji radi kuluk kulučit – teško, naporno, prisilno raditi (u bescijenje) kumarac - komarac kumulus – (lat. cumulus – rpa, gomila) vrsta oblaka (gomilast oblak) Kunbaja – kadgodašnji naziv za Skenderovo kunina - 1. zeleni vlat trske; 2. metla od kunine za opajanje zidova kunjat - biti u sanjivom, pospanom stanju; isprekidano drijemati kuka – 1. komad tanjeg drveta, duljine oko 60 cm s dva kraka nalik na “L”, služi za zatezanje vrengije; 2. u sapište duljine oko 80 cm uglavljen kraći parožak, nalik na “1”, služi za rukovetanje kupit - kupiti, nabaviti kupit - skupiti na jedno mjesto kupka – vruća voda s dodacima ljekovitog bilja u kortu pripremljenog za kupanje kuražit – hrabriti, činiti odvažnim kurđup - pletenica kose svezana na zatiljku u obliku polulopte, konđa kuruc – ustanik, buntovnik (potiče od 1514. kad su madžarski seljaci krenili u rat protiv Turaka) kuruz – kukuruz, 1. žitna biljka (lat. Zea mays) visoke snažne stabljike, plod mu je žuto zrnje na klipovima; 2. zrnje kao hrana kuruzište – polje pod kukuruzom, kuružnjak kuruzni kvas - kvasac od kukuruzne prekrupe za pečenje kruha kuruzište - njiva s posađenim ili obranim kukuruzom, kuružnjak kuružna - kukuruzovina kuružnjak - njiva s obranim kukuruzom, kuruzište kuvarka - kuharica kvadrat - kvadratni metar kvalitra – 1. sprava za mjerenje hektolitarske težine pšenice; 2. promet pšenice s cijenom obračunatom po hektolitarskoj težini zrna kvartilj - nekome dati smještaj kvas - kvasac kvrcat - 1. kada pijetao napada onda naglim pokretom vrata vrhom kljuna udari na napadača; 2. lagano lupkati (golub u letu kvrca golubicu i potiče je da snese jaje) kvintal (q) – mjera za težinu, 100 kg, mtc (metrička centa) kvita – 1. uteg, tane; 2. priznanica, namira kvocat - 1. kad se kvočka tiho oglašava; 2. zanovetat kvočka – kokoška koja leže jaja i vodi piliće L laboška - šerpa labrnja - njuška, gubica, usta (o osobama) lacija - (mađ. Laci konyha-ljetna kuhinja) oveća prostorija za kuhanje hrane lad - hladovina ladnjača – hladnjača, postrojenje za držanje i čuvanje hrane i drugih proizvoda u uvjetima potrebne hladnoće lađa - 1. brod; 2. dio crkve u tlocrtu lagunica - u surduku ili uzvišenju ukopana zemunica lajt – 1. vučno spremište za vodu za kazan; 2. 103 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 103 11/26/2013 7:19:40 PM Alojzije Stantić ovećespremište za vodu lakumić – ispleten kolačić laktanja - kasarna lakuman – proždrljiv, pohlepan, alav lanac – l. mjera za površinu zemlje (10 motika tj. približno 0,719 ha); 2. mjerilo duljine 10 fati za mjerenje površine zemlje; 3. niz spojenih alki lancoš – zemljoposjednik do oko 2-3 lanca zemlje lapa – proljetno neprohodno blato nastalo nakon topljenja snijega i kiša leca – letva lečica – mala letva ledara - dio podruma ili prostor u kojem se čuva led, ledenica, ledenjača ledenica – dio podruma ili prostor u kojem se čuva led, ledara, ledenjača ledenjača - dio podruma ili prostor u kojem se čuva led, ledenica, ledara ledina - travnat dio avlije oko salaša leđa - 1. stražnja strana trupa čovjeka, dio tijela kroz koji prolazi kralješnica čovjeka i životinje; 2. stražnji dio salaša i druge zgrade leglo – 1. mjesto gdje se legu životinje; 2. mladunčad u jednom koćenju Lemeš - Svetozar Miletić (selo kod Sombora) lepanja - iz kvasnog tijesta za kruh okruglo, tanko pecivo lepur - leptir lerna - pećnica ležaj – 1.postelja, krevet; 2. oslonac ili ono što prihvaća i drži pokretne dijelove (klizni, kotrljajući...) libit (se) - ustručavati se, ustezati se ličina - tanak vezivni sloj kore sa stablom bagrema i drugi drva, lika, liko ličinka – početni oblik razvoja leptira lika – tanak vezivni sloj kore sa stablom bagrema i drugi drva, ličina, liko liko - tanak vezivni sloj kore sa stablom bagrema i drugi drva, ličina, lika linjak - riječna riba lat.; Tibca tinca L. lipanj - juni litina – plodovi zemlje u jednoj godini, jednogodišnjiurod lisa – na konju po dužini čela i duž nosa izdužena bijela dlaka, koja može biti uža, šira i sastavljena sa zvijezdom lisast – konj koji po dužini čela i duž nosa ima izduženu bijelu dlaku, koja može biti uža, šira i sastavljena sa zvijezdom lise – od vrbova pruća ispletena unutrašnja obloga lotra lister – laganija, običnja ljetna tkanina za odijela listve - ljestve, pomagalo za penjanje i silaženje litina –ljetina, plodovi zemlje u jednoj godini, jednogodišnji urod litnji put – zemljani put; prten put liturgija - (grč. molim) u kršćanstvu, javno i službeno odobreni bogoštovni čini; kršćansko bogoslužje livča – dio kola (4 kom.) s donjim krajem na osovini, a gornjim krajem drži gornji dio lotra loćkat se – prolijevanje igranjem ili nepažljivim radom s vodom lògoš - austro-ugarski vojni dezerter, skitnica lôgoš - vinova loza stolnog grožđa gaji se visoko na žici dav pravi hlad lojanica - svjetiljka s otvorenim plamenom: u glinenom lončiću sagorjeva kroz tinj smješa masti ili loja i zemlje, uljanica lokomobil – pokretni vučni pogonski stroj, kazan ili saugas motor loparica - 1. za svinje mješalica tečne hrane u kablu; 2. mješalica za kuhanu hranu u kotlu loptanija - zabava mladih salašara u korizmi bez glazbe lora – 1. korda, kordelj, jednoosovinska zaprežna kola za prijevoz rastresitog tereta; 2. željeznička kolica, na tri kotača, na nožnoručni pogon, kojim su se služili pružni radnici lotra – 1. stranice seljačkih kola; 2. zapremina tovarnog prostora između lotra; 3. količina tereta natovarena u lotra lovas – lovac lozičava travica – biljka vilina kosica lat. Cuscuta sp., šuga lubura – iz vrbovog prućam ili roguze pletena košarica za jaja luftirat - provjetravati lugav – siv lula - 1. predmet koji služi za pušenje, u prošireni dio stavlja se duhan; 2. naprava od drveta i debele uzice kojoj se steže usna konja da bude miran kod potkivanja i sl. lupinja – tvrd omotač oko oraha, jajeta 104 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 104 11/26/2013 7:19:40 PM Alojzije Stantić lušija - 1. ceđ, ostatak pri kuhanju sapuna; 2. skuvani pepeo od sagorele biljke LJ ljulja - kolijevka, kolivka ljuljat - činiti da se tko ili što ravnomjerno kreće naprije-nazad ili s jedne strane na drugu (dijete u kolijevci) ljuskra/ljuskura – omotač klipa kukuruza ili drugog sjemena, ruskulja M macan – 1. dud koji ne donosi plod; 2. mačak macit se – donositi na svijet mačiće mače – mlado mačke mačka - 1. domaća životinja lat. Felis catus¸2. žarg. djevojka, ženska; 3. nalik na trokraku udicu velika naprava za vađenje kabla ili kofe iz kopanog bunara madžarske karte – 32 karte za kartanje (to su karte Helvecije /Švicarske/ na kojima su likovi iz njevog oslobodilačkog rata na čelu s Viljemom Telom /Willhelm Tell/) madžarac – soj goveda, podolac maganj - samohodni kazan ili lokomobil magarac – 1. dugouha domaća životinja; 2. unakrsne letve na vrhu krova koje preko alova drže pošav; 3. bena, glupan, budala maganj - samohodni kazan ili lokomobil magaza - skladište, na salašu zidana zgrada ze smještaj zrnaste hrane, magazin magazin - na salašu zidana zgrada ze smještaj zrnaste hrane, magaza majčina dušica - aromatična biljka, lat. Thymus ovatus Mill. majur - (njem. Meierhof, mađ. major) veliko poljoprivredno gospodarstvo sa zgradama i stanovima za radnike makadam – cestovni zastor od usitnjeg kamena (po izumitelju škotskom inženjeru Mac Adam John Laudon) makara - 1. tronožac s u vrhu spojenim krakovima, dugačkim najmanje dva metra i više, služi kao nosač koturače za dizanje tereta; 2. bunradžijsko vitlo maklja – nož s drškom na dva kraja kojim se povlačenjem prema sebi obrađuje drvo Mala Gospojina - MALA gospa slavi se 8. rujna mala kuća - 1. na salašu zgrada sa čeljdskom sobom i pod odžakom mala užna – užina, međuobrok između objeda i večere maltene - zamalo, umalo maltezer - čirkeš, rasa krupniji ukrasni golubova s na gore savijenim repom malj - ručni sersam za nabijanje zemlje, bat malj petak - malj za nabijanicu, odozdol s pet ispupčenja, kojim je usitnjavaju grudve u nabijanju nabijanice maljica – ručni nabijač uzboja u posnopicu mamuza - 1. naprava za sječenje tijesta; 2. metalna naprava za čizme jahača za odbadanje konja u jahanju, ostruga; 3. rožnata izraslina u nogi nekih ptica mangolica - soj domaće svinje maran – marljiv marama - 1. dio ženske odjeće kojim se pokriva glava; 2. veća, deblja kojom se pokrivaju leđa rojrtoška, priko vrata Marin - 1. spomendan mu se slavi 2. veljače; 2. kod Bunjevsaca je bio drugi god u godini marinska svića – svijeća blagoslovljena na Marin, nju su zapalili i molili Boga da se smiri ampa, da padne kiša, a svaka osoba je imala svoju marinsku svijeću koju su mu zapalili kad je umro (ovu su svijeću zbali i mrtačla svića) marva - goveda maslo – mlječna mast dobivena topljenjem skorupa mast - mošt, šira masna soda - kaustočna soda, natrijeva lužina ima svojstvo da otapa, izjeda, nagriza površine. Zemljoradnici su je koristili za izjedanje masnoća prilikom kuhanja sapuna mašak – sitno paperje, preteča perja, prah na voću mašina – 1. stroj, 2. skupno ime za vršaću garnituru: pogonski stroj i vršalica s opremom; 3. ručna sprava za mljevenje mesa, maka, oraha i sl.; 4. mehanizam u petrolejskoj lampi koji drži fitilj (platnena vrpca u petrolejskoj svjetiljci) mašinar – vlasnik vršaće mašine mašinari - radnici na vršaćoj mašini mašine - šibice mašit se – posegnuti za nečim Materice – blagdan treće nedjelje Adventa, Bunjevci ga slave kao dan majki maune – 1. boranija, zelen gra; 2. mahunasto povrće (grašak i sl.), mahune 105 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 105 11/26/2013 7:19:41 PM Alojzije Stantić maveska pregača - pregača tkana iz lanenog raznobojnog konca, šotoška pregača mavez – potka u tkanju plave boje (maveska) pregača, šotoška pregača maz - blato od plive, žute zemlje i vode za mazanje nabijanice, kotera i sl. mazat – 1. krečiti, 2. blatom obljepljivati nabijanicu, 3. žitko po nečemu razvlačiti; 4. premazivati što mašću, bojom: kruh, kolače, slastice mazga – l. Equus hinnus, križanac između pastuha i magarice maža – l. vaga; 2. nekadašnja mjera za žitarice meandar – vijugavi tok rijeke menđuša/minđuša –naušnica meter – 1. mjera za duljinu 100 cm, 2. mjera za težinu: 100 kilograma, kvintal (q), metrička centa (mtc) metrička centa (mtc) – 100 kilograma, meter, kvintal micika - oblik kape s prednjim štitnikom Mijolj – arkanđeli Mihael, Gabriel i Rafael, slave se 29. rujna mijolj – radnistol papučoša, obrtnika koji su proizvodili papuče milenij – vremenski period od 1000 godina milinko - ime od milja za najmlađeg brata ministrant - (lat. ministrare:služiti) u Katoličkoj crkvi, svećenikov poslužitelj pri obredu mise i drugih liturgijskih čina minobacač – vojno oruđe za izbacivanje mina minta - 1. uzorak mirit - 1. uspoređivati s utvrđenom jedinicom mjere; 2. uspoređivati se mirit - posvađane pomirivati, posredovati u izmirenju Mirgeš - selo Ljutovo misa - (lar. missa, od mittere:poslati, otpustiti) u katolicizmu, glavni obred kršćanske liturgije, euharistijsko slavlje; novozavjetna beskrvna žrtva mistimice – mjestimice, ne kim mjestima,ovdje-ondje, tu i tamo mistrija – velika zidarska žlica, kašika za blato miškoljit (se) - nemirno sjediti miškulirat - nešto smisliti mišling(er) - na manjem dijelu njive, nagusto posijan kukuruz, kosi se ili čupa i daje stoci kao zelena hrana mitroljez – vatreno oružje obično na postolju ili nogarima, koje omogućuje veliku brzinu gađanja, a puni se s neprekidne trake ili saržera mlada - udata žena do prve godine braka il do rošenja prvog detjeta mlaka – zatravljeni dio zemlje do rita mlat - klateće mlatilo za ručni vršaj žita na zemlji, umit mličika - mlječika obična, lat. Euphorbia cypariossios L. mlikulja - krava koja se muze moba - zajednička ispomoć ljudi u obavljanju većeg posla modit se - upotrebljavate u odjevanju i šminkanju sve šta je moderno i to javno pokazivati mokrit - obavljati malu nuždu monstranca - (lat. monstrare-pokazivati) pokaznica, u katoličkoj liturgiji, svečano ukrašena posuda za izlaganje posvećene hostije na klanjanje vjernicima i nošenje u ophodima, sakramenat morkača – 1. biserka (perad), morka; 2. udra za djecu, bambusov prut duljine oko 60 cm; 3. bambusovo bičalje za kandžiju, često obloženo kožom; 4. tanji bambusov prut kojim su konjanici poticali konja na brži hod morsko grožđe – suho grožđe mošlik - rijetka tečna hrana za svinje motat (se) - 1. vrzmati se; 2. obavijati oko nečega; 3. obmanjivati, zavaravati motika – 1. poljoprivredna alatka, 2. mjera za površinu zemlje = 200 kv. fati motorbicigla - lako motorno vozilo s dva kotača ili više kotača mramoriran (meso) – meso govečeta ravnomjerno protkano lojem mrginj – (lat. margo = kraj, rub, granica) međa između dvije zemlje različitih vlasnika (od staroslavenske riječi mežda = granica). Mrginj je širok jedne brazde mrko(v) - je dlake kestenjaste boje, sa crnim repom i grivom. mrska - nabor na odjeći mrsko - s odbojnošću, odvratnošću gledati na posao, poslušnost mršavina – sa strnike grabljama skupljeno vlaće nakon pokošena žita, ograbina, grabljačina mrtac - mrtvac, mrtvo tijelo čovjeka mrvljačica - runilica, stroj za runjenje kukuruza 106 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 106 11/26/2013 7:19:41 PM Alojzije Stantić mrvit - krutu stvar pretvarati u mrve, drobiti; 2. kruniti kukuruze mrvice - 1. najsitniji komadić tvari koja se mrvi; 2. zaprženi komadići kruha mtc - metrička centa, mjera za težinu 100 kg mučit – oglašavanje gladne krave ili njeno traženje teleta mula – 1. l. Equus mulus, križanac između magarca i kobile; 2. titula uglednih muslimana; teološki obrazovan čovjek; posebno priznanje učenom čovjeku; znači i kadija (sudac) muljat - gnječiti grožđe murgan - vrsta duda krupnog i ukusnog ploda mutit – 1. miješati tijesto kuhačom; 2. «mutit puter» - od skorupa proizvesti maslac muvarika – muhar lat. Setaria viridis krmna biljka muzara – krava, ovca, koza... koja se muze muzit - iz krave izvlačiti mlijeko N nabasat - slučajno, neočekivano naići ili sresti nekoga nabijanica – 1. zid nabijen od zemlje; 2. zgrada od nabijanice nabit - 1. nabijanjem zemlje napraviti zid, učiniti ga tvrdim; 2. nabit na nos, prekoriti koga, prigovoriti; 3. nabiti rogove, izvršiti preljub; 4. nabit cinu podići cijenu preko mjere nabijat - kada kiša sabija zemlju, kada pada po zidu ili ulaznim vratima nacika – sorta sitne rodne žute mirišljave ljetne kruške načičkan - voćka s gustim rodom, kao izraštaji na plodu čička naćulit - uzdignuti ušne školjke da se bolje čuju zvukovi naćve – manje izdubljeno korito od vrbova drveta, jablana ili kanadle, služi za miješanje tijesta (za kruh, kolače) Naćvin - kadgodašnji naziv za Stari Žednik nadit (ime) – nekome dati ime nadobit - pobjediti nadoć –nadoći; 1. dignuti se u razini (o vodama); 2 povećati obujam dizanjem iznutra, podići se ili doći do ruba posude; 3. sam shvatiti, smisliti kako što uraditi ili kako se to desilo nadovat – nadohvat, blizu, nadomak nadstrešnica - zaklon u korlatu obliku krova nadstrijica – produžena streha koja pkriva otvoreni ambetuš nadvoje-natroje - površno naduvat - napuhati; kada se krupna živina, nenaviknut prejede zelene krme, od vrenja u želucu stvoreni gasovi ga napuhaju, od čega može da ugine nadzirat – nadgledati, pogledom pratiti, nadzirati rad, provjeravati stanje nagazdovat - uraditi što, spretno/uspješno načiniti; 2. ironično: učiniti što štetno naglavak – 1. dolnji dio čizama do sara; 2. drveni dijelovi kalupa koji se stavljaju u sare čizama da zadrže oblik; 3. dodatni dio drveta na istrošen sonik na saonicama naglavit - 1. postaviti kosu u kosište 2. na dobre sare napraviti novi dolnji dio čizama nagrnit – rukom napuniti (vreću) nahija - upravno područje u bivšoj turskoj carevini, okrug, okružje nakostrešit - 1. (o životinjama) dignuti dlaku ili perje tako da strši (uslijed straha, hladnoće i sl.); 2. zauzti obrambeni stav, spremiti za sukob na lakat – pod kutom od 90º naložit – 1. naložiti, učiniti da što gori; 2. u ručnoj žetvi iz drugog otkosa dodati dio pokošenog žita u snop namira – kvita, priznanica namirit - 1. nahraniti (zbrinuti) životinje; 2. ispuniti obavezu nasljedstva namistiti - 1. (što) staviti na određeno mjesto ili određeni položaj; 2. urediti, pospremiti; 3.(kome,što) namjestiti, podvaliti; 4. zaposliti, dati radno mjesto namrsit (se) – steći lošu naviku namusurit (se) - kad se vrijeme naoblači na kišu ili snijeg na lakat - zgrada napravljena pod kutom od 90° nalaktit - spustiti tijelo na laktove nalivat zrno - kada zrno u biljki raste naložit – naložiti 1. učiniti da što gori; 2. narediti, zapovjediti; 3. iz drugog otkosa dodati pokošeno žito u snop nana - 1. mama, mati; 2. starija žena napasivat - 1. držati stoku da se napase naramak – onoliko koliko se može ponijeti na ramenu naplotak – polukružni drveni dio kotača ispod šine u koji ulazi špica 107 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 107 11/26/2013 7:19:41 PM Alojzije Stantić napoj - tečna hrana za svinje, splačine, spirine napojit - 1. napojem nahraniti svinje; 2. dati vodu za piće napolčar - radnik koji na vlasnikoj zemlji odgaja usjev, načešće povrće, a rad naplaćuje jednom polovinom roda napolica – 1. izmiješano posijane pšenica i raž, suražica; 2. obrađivanje unajmljenog zemljišta za polovicu uroda napregnit (se) - 1. pripremiti se za nagao pokret ili snažnu djelatnost (o tijelu, pogledu, mislima); 2. iskoristiti u punoj mjeri napujkat - narediti psu da napadne nekoga naranča - pomorandža nasad (jaja) – jaja pod kvočkom nasadit - 1. staviti kvočku na jaja da izleže piliće; 2.naglaviti na držalje poljoprivredni alat: ašov i sl.; 3. posaditi sadnice naslam - poluotvorena prostorija za sermaj pokrivena slamom nastačit - nakupiti, steći nastavit - 1. opet početi poslije završetka ili prekida; 2. dometanjem učiniti kakav predmet dužim; 3. opet početi, nadovezati se; 4. spremiti jelo za kuhanje ili pečenje nasumice - naslijepo, slučajno nasuvo – kuhani široki rezanci izmiješani s orasima, makom, rogačem, pekmezom, sirom i sl. nataroš – javni bilježnik natenane – polako, potanko, podrobno, smireno natirat – natjerati 1. tjerajući usmjeriti, nagnatu kamo; 2. prinuditi, primorati, postići da tko što čini protiv svoje volje natkrilit – natkurit, nadvisiti natkurit – nadvisiti, natkrilit natkurnjak – širok preklopnik šlica na čakširama natraške - 1. leđima u pravcu kretanja; 2. obrnutim redom, obratno natrčat – 1. trčeći naići na nešto, naletjeti; 2. trčati dovoljno i više nego što bi trebalo; 3. kada kiša počme padati neočekivano, iznenada natrunit - rasuti sitnu prljavštinu navada – navika, stečena sklonost navašarit - kupiti kakvu potrepštinu sebi ili za domaćinstvo navijat - vjetrom nanijeti snijeg, smeće i sl. navijat - napinjati dio naprave ili stroja (na pr. sat); 2. pružiti podršku, zalagati se naviljak - količina slame, nakošene stočne hrane, stajnjaka i sl. koliko se zahvati vilama od četiri paroška navratak - greda koja spaja dovratke u ragastovu necovat - sitnim bodom i koncem ukrasiti ručni rad negleduš – bez gledanja, s puno povjerenja nektar – 1. cvjetni sok; 2. npitak bogova koji daje besmrtnost nerist - mužjak svinje niki - neki nitna - zakovica nomad - pripadnik naroda koji nema stalnog boravišta nego se sa svojim stadom seli u potrazi za boljom pašom Nonius - rasa konja, njonjus norma - 1. pravilo, mjerilo; 2. u radu propisan radni učinak radnika; 3. razred u osnovnoj školi nosit (jaja) - snesti jaja notaroš - bilježnik, službena osoba ovlaštena za ovjeru ugovora i drugih javnih isprava, notaroš novalija – nova mlada, tek udata žena do oko prve godine braka nutovat - urezivat žljeb u dasku ili neki tvrdi predmet NJ njakav - vrijeme maglovito prepuno vlage njonjus - rasa konja,Nonius njuška -dio glave životinje s nosom, gubica O obara – 1. prokuhane svinjske iznutrice i glava, od kojih se prave krvavice; 2. masna tekućina u kojoj su obareni komadi svinjskih prerađevina obarit – prokuhati, napariti u vrućoj vodi obaveza - obveza, ono što se mora izvršiti, dužnost koju namjeću ugovor, propis, moral, obećanje, okolnosti; 2. prinudan otkup od 10. VIII 1945. do 2. VIII 21952. na osnovu Uredbe Vlade FNRJ o otkupu poljoprivrednih proizvoda iz 1947. g. obgorit - kraj drveta opaliti vatrom da se ukopan u zemlju sačuva od truljenja 108 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 108 11/26/2013 7:19:41 PM Alojzije Stantić obojak - komad platna u koji se umataju stopala umjesto čarapa obor – ograđeni ispust u svinjcu oborak - naprava nalik na protak, s drvenim neprobušenim dnolom, kojeg su upotrebljavali za sipanje zrna u vijalice i sl. Proizvodili su ih Šokci iz Slavonije i prodavali po sajmovima u bačkom dijelu Podunavlja oborat – plugom obrazditi dio njive ili krstine na strniki obrazdit – uzorati brazdu Oce - kod Bunjevaca blagdan slavljenja otaca, slavi se četvrte nedjelje prosinca ocele - ubuduće ocigljat - plamenom očvrsnuti zemlju da bude kao opeka ocigurat - osigurati Očenaš - (lat. Pater noster) temeljna kršćanska molitva, preuzeta iz NZ očenaše - niska od zrna na koju se moli krunica očinak - poslije čišćenja pšenice izdvojena zakržljala i lomljena zrna očupat – 1. očerupati perad, 2. zaklati i isjeći zaklanu živinu, 3. otkinuti očutkat - s čutke rukom smrviti poslije krunjenja zaostala zrna kukuruza odanit - predahnuti ode - ovdje odglavit (kosu) - kosu skinuti s kosišta odoka – bez mjerenja, po slobodnoj ocjeni odvadit – 1. izvaditi deo nečega iz pune posude (košare, vreće); 2. obaviti dio posla odrmvljavat - sa čutaka rukom skidati zaostala zrna kukuruza odranit - odnjegovati, proizvesti odrapit – 1. Odrediti/odmjeriti oštriju kaznu; 2. opaliti, udariti, tresnuti (koga) odgrnit - ukloniti gornji sloj s nečega, odgrnuti odmrvljavat - s oklaska okrunjenog klipa kukuruza rukom skinuti zaostala zrna odranit - podoići, odgajiti odrišit - odvezati, osloboditi oduprit - dati otpor, suprostaviti se odvitnik - odvjetnik, prokator odžak - dimnjak ogladžavait - bespomoćno opustiti itijelo oglavnik – dio opreme na konjskoj glavi ogledat - provjeriti da li će sneti jaje ognjište - mjesto u kući gdje se loži otvorena vatra ograbina – sa strnike grabljama skupljeno vlaće nakon pokošena žita, mršavina, grabljačina ogriv - ogrjev, materijal koji služi za grijanje loženjem ogrizine – kukuruzovina s koje je stoka pojela lišće ojagnjit (se) – ojanjiti, donijeti na svijet jagnje oje - drvena ruda od jarma do spoja s teretom za vuču okajat - 1. oplakivanjem se oprostiti od mrtvaca; 2. odijevati se i ponašati se određeno vrijeme za bližnjim umrlim, na pr.: roditelje sa kajali najčešće godinu dana, a najmanje šest mjeseci itd. okanit (se) – ostaviti se čega, napustiti što, prestati s čim okoprcan - okretan okrajak - 1. u raspilavanju trupca daska nejadnakih ivica; 2. obradiva zemlja kojoj se jedan kraj razlikuje od cjeline; 3. kod somuna odsječeni ispučeni dio kruha, ono što je na kraju, ostatak okrećat - 1. okretati; 2. davati pogon nekom stroju okrugljača – 1. koc, 2.okruglo drvo, oblica okućnica - dio zemlje koju vlasnik daje na besplatno korišćenje komencijašu okupina - skupljeni otpaci prostirke i piće u guvnu, oko korlata, ispred staja... ol – ohol, koji se prema okolini ponaša podcjenjivački olaj - ulje oma - odmah omaknit (se) - 1.dogoditi se bez voljnog poticaja, slučajno; 2. izmaknuti se, pasti omaška – sijanje žita rukom iz džaka omrkat – ovan ili jarac da oplodi ovcu, kozu onibus - autobus opajat – 1. vjetrom očistiti pasulj, pšenicu i sl.; 2. metlicom od kunine očistiti prašinu sa zida opaklija - ogrtač od uštavljene kože neošišane ovce, s vunom unutra. Opaklija je od 8 pola, a kabanica od 4 pole; šuba opalit (ranjnika) - osmuditi, kratkotrajno izložiti slabu plamenu tako da se površinski splai, ode: dlaku opasit - oploditi kobilu opelješit - operušati, bezbzirno koga materijalno oštetiti, prevariti, oderati; 2. očupati perje, operušati 109 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 109 11/26/2013 7:19:41 PM Alojzije Stantić oprava - 1. imovina koju žena donosi u dar suprugu, miraz, štafir,, prćija; 2. svojina pojedinca u obiteljskoj zadruzi; 3. mjesto ili institucija koju netko svojata ili se ponaša kao da je njegova svojina oputina - izvišen dio litnjeg puta uz kolotrag or - orah oranje - uzorana njibva orcat - praviti buku orendisat – blanjom otanjiti drvo orma - vučna oprema za konja oroz - 1. krijesta na pijetlu¸2. okidač na ručnom oružju ortak - suradnuik u zajedničkom poslu ili obrtu; 2. kompanjon, sudionik u nepoštenom poslu osa – kukac sa žalcem, lat. polistes gallica L., zolja osipat - osipanje, 1. postupno smanjivanje broja čega; 2. gubljenje na masi trenjem, starenjem, prirodnim procesom (dotrajalih fasada, zidova, poda...) ositan – 1. osjetan, koji se može osjetiti ili drugoga osjetiti; 2. znatan osmucat - 1. izabrati trsku jednake duljine za snop u trščanom krovu; 2. ispraviti snop trske vilama i iz njega očistiti list i ostatke drugih biljaka osti - trozubi čelični šiljak pričvršćen na dug štap, služi za hvatanje ribe i glavonožaca ostit - osjetiti ošikarit - oribati, prati prljavštinu trljajući četkom i tekućinom ošinit - ošinuti, udariti šibom, snažno udariti tankim štapom otaleg – odatle otarak – ručnik, peškir otarasit se – osloboditi se (koga, čega); izvući se otava – drugi ili posljednji otkos trave za sijeno otpadat - 1. odvojiti se od čega nenasilno; 2. u životinjskom svijetu uginuće otperjašit – hitro brzo otići, umaći otpravit - 1. obaviti proslavu važnijeg blagdana; 2. poslati koga da ode, riješiti se koga, otresti se koga otresit - koji je vrlo odrješit, snalažljiv otrt - obrisati otuć (se) - gospodarski se oporaviti, ojačati otunka - starinski ženski, zimski, kratki kaput, uzan u struku, širi po bokovima, nosile su ga Bunjevke u narodnoj nošnji ovčinjak - staja s korlatom za ovce ovlašno – površno, gotovo nemrimjetno ožuljat - 1. trenjem izazvati bol ili oštetiti mjesto o koje su izaziva trenje; 2. posjeći žuljačem korov u vinogradu P pac - 1. salamura; 2. vodom mješana hrana za goveda (prikrupa sa pljevom, blitvom itd.) pača – hladetina, pihtije panta – kovački gvozdeni okov za stezanje drveta pantovat – gvozdenim okovom okovati drvo paja - 1. nogometno igralište; 2. debela vunena tkanina za zimsko ruvo pajanta - greda koja spaja rogove na krovu, ži(v)oka, rožnjača pajser - metalna poluga za podizanje tereta pajta – 1. kućica na njivi od naboja pokrivena slamom za sklanjanje od nevremena; 2. nastrešnica za smještaj sermaja pala - azbestna ploča za pokrivanje krova palamida/palamuda – poljski osjak, biljka lat. Cirsium arvanse L. palir – građevinski poslovođa, nadzornik zidara i radnika paljužat - skidati čekinje sa zaklane svinje panta – kovački gvozdeni okov za stezanje napukloga drveta panj – 1. dio drveta s korenom u zemlji; 2. ukopan komad drveta u zemlju označava među njive između dva vlasnika panjić – drvo u koje je uglavljena babica za otkivanje kose paor – parasnik, seljak papar - biber paperje - meko i nježno perje na tijelu ptica, pahuljice papren - 1. začinjen ljutim začinom; 2. začinjen sitnom mljevenom paprikom papučoš/papučar – obrtnik koji je proizvodio papuče par - 1- dva podjednaka predmeta, koji obično idu zajedno ili se zajedno upotrebljavaju; 2. dvoje osobe koje se nalaze zajedno; 3. dvije životinje koje idu ili rade zajedno parača – klinasta drljača 110 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 110 11/26/2013 7:19:41 PM Alojzije Stantić paradeš(i) - lijepi konji za dekanje u svečanoj priliki, za pokazivanje paradička - rajčica, paradajz parat (zemlju) - klinastom drljačom usitnjavati uzoranu zemlju ili razbijati pokoricu u rednim sujevima parasnik - seljak, paor parasnička peć – zidana peć sa zaobljenim vrhom, krušna peć, banja peć parasnička kola - zaprežna seljačka kola parasnički džak - kudeljni vreća za žitarice, brašno i sl. za težinu oko 50 kg. parat - 1. klinastom drljač usitnjavati zemlju; 2. rastavljati, razdvajati po šavu ono šta je sačiveno; 3. idati u komade, razdirati... parlog – obradivo zakorovljeno (zapušteno) zemljište parožak – šiljasti krak na vilama ili na rogu srndaća, jelena pasija – 1. strast, jaka želja; 2. oratorij, vokalnoinstrumentalna kompozicija dramskog karaktera na temu patnje i smrti Kristove pasirat - 1. protiskivati za sito; 2. odgovarati, biti podesno za nešto, na pr.: cipela odgovara nogi pase (se) - ispoljeni polni žar kobile pastrma – sušeno ovčije ili bravlje meso (rebra i but) paštrit (se) - truditi (se) patalija – nered, gužva patent - metalno dvodijeno dugme patosirat - daskama ili nekim drvenim i sličnim materijalom oblagati pod patrola - odred nekoliko naoružanih vojnika, policajaca koji obilazeći nadziru područje koje im je povjereno na čuvanje ili na tom području izviđaju patrolirat - obavljati patrolnu službu patron – kod vatrenog oružja čahura s kapislom i metkom ili sačmom pava - ukrasni golub s raširenim perima u repu, lepezaner pazit (se) - s nekim biti u odbrom odnosu peca – tržnica, pijaca pečenica - pečeno meso, pečenka pedalj - dužina raspona između palca i malog prsta. pedantor - osoba koja se brine da se netko uredno, savjesno obuče pedig - 1. ali, baš; 2. biti besprijekorno obučen pekmez - gusto slatko raskuhano voće sa šećerom pelcer - izdanak biljke za razmnožavanje, cijep, kalem pelud – cvijetni prah, polen pendžer - prozor pendžeraš - obrtnik koji obavlja zastajkljivanje prozora pendžerica - prozorčić pendžetirat - pođoniti, nabiti potplate pentrat (se) - penjati se, verati se peraja . dvodjela četka na perajištu služi za krečenje zidova perajište - dugačko tanko držalo za peraju per(i)na - postelja napunjena perjem perjavača - navlaka napunjena perjem za jastuk ili pokrivač perje – 1. pera kojima je pokriveno tijelo ptice; 2. skupni naziv za jastuke, dunje i perine peruška - vršna pera iz guščijeg krila na kosti služe za brisanje pepela u peći i s izvađenog kruha iz krušne peći peškir – ručnik, otarak petrakorica – Petrova korica, rogač, kruv. sv. Ivana petrolin - petrolej Petrov - Sv. Petar i Pavao, apostoli, blagdan na dan 29. lipnja peretak - 1. perec, vrsta peciva; 2. kraj okova oblika osmice na ždripčaniku kojim se spaja s jarmacom per(i)na - postelja napunjena perjem perjavača - 1. unutarnja navlaka za perje u jastučnici ili dunji pervaz - naslon i ruke na klupi za sjedenje za više osoba petak - 1. malj za nabijanicu, odozdol s pet ispupčenja, kojim je usitnjavaju grudve u nabijanju nabijanice pića - kabasta stočna hrana pijavica - 1. člankovit crv, parazit koji živi u stajaćim vodama i hrani se krvlju životinja na koje se pripije; 2. onaj koji se drži nekoga; 3. vihorom uzvitlana voda ili prašina; 4. okov na vratima u kojeg ulazi rigla pijuk – 1. alat za kopanje, trnokop, budak, kramp; 2. madžarski pijuk je sa širokim sječivom pijuk – glas pilića ili ptića pijuknit - kadse malo pile oglasi 111 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 111 11/26/2013 7:19:42 PM Alojzije Stantić pik - željeti napakostiti kome; 2. željeti posjedovati nešto; 3. uzeti na zub - namjeravati progoniti pik-zibner - (njem. makova /pikova/ sedmica, najslabija karta) nevažna osoba, «sitna riba» pila - testera pila prika - dugačka testera za dvije osobe pilica - mala ručna testera pilež – perad, živina pincer – poslužitelju gostionici pinter - bačvar, kadar pisak – 1. dio muzičkog instrumenta, obično u obliku cjevčice u kojem se stvara zvuk; 2. a. visoko, oštro, prodorno oglašavanje (zmije i sl.), b. tanak, piskav zvuk što ga kao signal pušta mehanička naprava pisak – pijesak 1. sitna, sipka zrnca tvrdih minerala, uglavnom stijena; 2. prostor pokriven takvim zrncima, pjeskovito tlo; 3. kod peradi noga do dolnjeg dijela bataka piska - vrtno grmušasto šiblje (lat.Ribes grossularia) daje plod u obliku zelenih ili crvenkastih bobica kiselo-slatkasta okusa piskulja – pjeskovita zemlja, piskuša piskuša – pjeskovita zemlja, piskulja pismena - dokumenta pišaka – mokraća pišce - pješke pivac - petao, kokot pivčić - pijetao koji još nije počeo gazit kokoške pladanj - stolno posuđe okrugla ili ovalna oblika, s povišenim rubom Plaga – dio zemljišta od litnjeg puta od Đurđinske male gencije južno prema svitskom putu plajbas - olovka plandište – sjenovito mjesto gdje se stoka sklanja od vrućine plandovat –provoditi vrijeme u odmaranju plav – plah, hitar, nagao ple - lim plebanija - župni ured plebanoš - župnik, plevan plemenka – sorta grožđa plest uža - previjajući i sastavljajući strukove strne žitarice u jednu cjelinu za vezanje snopa pletač - onaj koji se bavi pletenjem pletenica - 1. ispletena kosa u dva ili više snopova, kika; 2. predmet ispleten u obliku pletenice pleter - 1. ograda plot, zid od gusto prepletena pruća, ogrizina, sirkovi stabaljika, trske,; 2. prošća, oplet od gusto prepletena vrbovog pruća plevan - župnik, plebanoš pliš - tkanina s mekim, kratkim i gustim maljama pliva – pljeva, ljuščica žitnoga zrna koja pri vršidbi otpada plivotres – radno tijelo na kasli, gornji i donji sabirni sto, razdvaja krupnu i sitnu pljevu od slame plotna - od salivanca jedna od dvije gornjih pomičnih ploha štednjaka na čvrsto gorivo plužaći plug - zaprežni plug za međuredno okopavanje usjeva plužit - redni usjev okopavati plužaćim plugom plužnjak - zaprežni plug s tri ili pet podesivih noževa za međuredno okopavanje i zagrtanje kukurza pljoštimice – plosnom stranom pljunit - 1.izbacivati iz usta pljuvačku ili što drugo pljunut - isti kao netko ili nešto podase - pod sebe podbit se - na peti dobiti potkožni žulj podikoji – pogdjekoji, poneki, gdjekoji podmetnit se – zauzeti se za nekoga podnovat - odmarati su u podne poslije užne, pravit podne pododžak - zagon, prostorija s otvorenim dimnjakom iz koje se loži banja peć podolac – rasa goveda, mađarsko sivo goveče, madžarac podrobac –zalogaj kruha s kojim se omaže pladanj podrug - jedan i pol podsađivat - poslije nicanja kururuza, suncokreta motikom posaditi sjeme na mjesto neizniklih biljaka podziđat - doljni dio nabijanice zaštiti redom opeke pogača – 1. tijesto punjeno s makom, pekmezom il drugim nadjevom, savijača; 2. suva pogača posno jelo, beskvasno tijesto okruglo i razvučeno, debljine oko 1,5 cm pogazit - 1. sve redom gaziti; 2. kada mužjak peradi oplođuje ženku pogodit – l.ugovoriti cijenu i druge pojedinosti kupoprodaje, najma, 2. unajmiti nekoga da radi; 3. i t.d. 112 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 112 11/26/2013 7:19:42 PM Alojzije Stantić pohodit – ibilaziti koga ili što pojamina - izmješani mirisi vlage i čađi u žitnoj jami pojasac – 1. omotač od tijesta na božićnjaku, oplesac; 2. vodoravno drvo u ogradi korlata pojit - životinji dati vodu da pije ili da jede rijetku tečnu hranu pokiselit - nakvasiti zrno ili smešu za hranu poklade - 1. vrijeme od sv. Tri kralja, slave se 6. siječnja, do Čiste srijede, prvog dana korizme; 2. zadnji tri dana ispred Čiste srijede poklem – pošto, budući da pokljuka - - cripulja, cripnja, pekva, sač pokorica - 1. na njivi ili u povrtnjaku poslije kiše očvrsli tanak sloj zemlje; 2. tanak sloj na površini leda ili snijega pokrovac – deka, ćebe, pokrivač pola – 1. polovina; 2. veći osušeni komad slanine ili određen za sušenje; 3. jednostruka širina ili polovica dvostruke širine platna. Odgovara približnoj starinskoj mjeri riv (aršin, lakat) = u Evropi od 58,3 – 78,3 cm; 4. devetka u madžarskim kartama polivat – 1. prskati vinograd, voćnjak...; 2. izliti tečnost na nekoga ili nešto pološka - oblik košnice koja se otvara odozgo poljski osjak – palamida/palamuda, biljka lat. Cirsium arvanse L. poljski svinji - svinje koje se tjeraju na ispašu pomoćnica – 1. bagremova okrugljača, dužine 5-6 m, stavlja se i veže preko čatlova: 2. ona koja pomaže u čemu ponet - ponijeti, 1. odlazeći uzeti sa sobom; 2. biljka ponese rod; 3. kada se žena poslije seljačke odjeće počima oblačiti u građansku nošnju ili obrnuto ponovit se - kupiti sebi novi odjevni predmet ponjavica - nekada štrikan poslije suknen pokrivač postelje popo – 1. svećenik, 2. gornji vršni snop u krstinama popovat – nasilno savjetovati popršnjak - pršnjak, krzneni grudnjak bez rukava, zakopčava se sa strane, dio narodne nošnje porcija – 1. određena količina čega; 2. porez; 3. izmjerena količina nečega, obrok; 4. posude s okvirom koje ulaze jedna u drugu i služe za prijenos hrane porobit – porobiti, osvojiti, opljačkati nekoga ili drugu zemlju, područje poroljat – jedno- ili višedjelnim valjkom poravnati, zbiti oranje u njivi porteka - roba zanatnika posadit – staviti u zemlje sadnicu ili pojedinačno sjeme ili više njih jeda do drugoga da naraste posić - posjeći poslendan - radni dan, svakidašnjica posnopica – osmucan snop trske, osnova trščanog krova postav - platno postelja - 1. platnena oprema za krevet; 2. slamarica u drvenicama; 3. ležaj za odmor i spavanje, drvenice pošav - ukrštena trska na vrhu krova pošivač – dio zabata koji nadvisuje trščan krov poštaš - 1. pismonoša; 2. rasni golub pismonoša poštivati - 1. štovati, uvažavati, cijeniti; 2. držati se (koga. čega na. pr. dogovora) potkljukavat – maljicom nabijati uzboj u posnopicu trščanog krova potkosat – nisko kositi, kositi polegnuto, povaljano žito potorit – pognojiti stajskim gnojivom potpčalo - potporanj povaljačina – jakim vjetrom povaljano, poleglo žito povislo – povrslo, povraz, željezna drška na kablu (limenoj ili drvenoj kofi) povodac – ular, lanac, uže s ogrlicom za vođenje domaće životinje povraz – 1. dugačka klupa s naslonom i osloncem za ruke na oba kraja; 2. polukružna drška na vedru povrslo – povislo, povraz, željezna drška na kablu (limenoj ili drvenoj kofi) Požun - (mađ. Poysony) grad Bratislava (Slovačka) požun(ac) – (madž. Pozsonyi mérő) mjera za zapreminu žitarica, 62,08 lit. ili 46,56 kg, od 1813. do 1874. g, a dotleg 53,72 lit. ili 40,29 kg. prag - 1. greda koja leži s donje strane između dovrataka; 2. granica na kojoj se štogod događa; 3. podložna greda željezničkih tračnica pralja - 1. žena koja ručno pere rublje; 2. naprava sa četvrtastim rebrastim uokvirenim limom o kojeg se rukom trlja rublje u pranju 113 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 113 11/26/2013 7:19:42 PM Alojzije Stantić prandašag - neurednost pravit - 1. izrađivati, proizvoditi; 2. oblikovati, formifrati; 3. prirediti, organizirati priredbu i sl. pravit podne - odmarati su u podne poslije užne, podnovat prćija - 1. imovina koju žena donosi u dar suprugu, miraz; 2. svojina pojedinca u poridčnoj zadruzi; 3. pokretna imovina koju salaški roditelji daju sinu kad se osamostaljuje (konja, kravu, suprasnu krmaču itd.); 4. mjesto ili institucija koju netko svojata ili se ponaša kao da je njegova svojina, oprava, štafir preča - važnija pregača – dio ženske odjeće, vezuje se na prednji dio suknje (maveska, šotoška) pregršt - sastavljeni dlanovi u obliku kupe; količina nečega što se može obuhvatiti sastavljenim dlanovima prelo - zimski večernji sastanak salašara na divanu i zajedničkom ručnom radu i predenju vune; 2. obiteljsko prelo, bunjevački narodni običaj kada se poslije velikog disnotora okupi obitelj na zajedničkom objedu i kada nazočne majka dariva prelom; 3. divojačko prelo, zimski večernji susret djevojaka i momaka u kojem djevojke rade ručni rad, a momci ih zabavljaju; 4. tetino prelo kada neudata teta pravi prelo mladencima mlađim udomljenim prethodne godine; 5. Veliko prelo zabava Bunjevaca koju od 1879. g. s malim prekidima priređuju na Marin; 6. prigodan poklon kojeg darivaju u prelu; preparandija – (lat. praeparare – unaprijed pripraviti) učiteljska škola pričega - poporečna obla dužica ili daska u ljestvama pričest - (starosl.: udio u čemu; lat. communio: zajedništvo) u kršćanskoj liturgiji, dio euharistije u kojem svećenik i vjernici blaguju euharistijski kruh i vino prisvuć – svlačeći jednu obući drugu odjeću (posteljinu) pritucalo – posljednji igrač koji se uhavti u narodnu igru kolo i s kolovođom zatvori krug preslica – naprava za predenje vune na nožni pogon pričaga – poprečna dužica na ljestvama pride - dodatak nečemu pridikaonica - mjesto u crkvi koje nadvisuje vjernike odakle je svećenik držao propovjed prigrivak - osunčano i od vjetra zaklonjeno mjesto priklat - iz nužde brzo zaklati životinju prikrajak - 1. mjesto u kutu kakve prostorije; 2. skrovito, slabo pristupačno mjesto; 3. a) skriveno mjesto, zasjeda b) položaj, mjesto izvan važnijih događaja u zbivanju čega prikrupa - prekrupa, samljevene žitarice za stočnu hranu prikuvat - domjesiti kvasno tijesto kad se kreće prilepača - biljka (korov) lat.Galium aparinae prilika – sveta slika koja se vješa na zid piljanje –igra govedara i svinjara na ispašu s pomoću pet okruglih glatkih piljaka pripelica – 1.dio njive koji se kosi, duljine je 36 nakošenih snopova; 2. ptica selica; 3. dio dugačke njive koja se odjednom obrađuje pripušit - pitisnuti pripuštit - radi oplodnje pustiti mušku na žensku domaću životinju prisnac - tanko, kao papir otegnuto tijesto, punjeno kravljim sirom i skorupom, ispečeno u savijenoj jupiki, peče se „uslano“ i „uslatko“ prisvuć - 1. svući jednu odjeću ili rublje i ibući drugo, preobući; 2.staviti svježu presvlaku; prekriti drugom presvlakom (krevet i sl.) pritek - preteći 1. preostati; 2. tekući se preliti priživar - sisavac koji preživa hranu priživat - ponovo žvakati hranu koja se vrača iz želuca prlj – dudov ili od krunice savijen i ukoso svezan prut na kosište, služi za odlaganje pokošene na nepokošenu pšenicu radi rukovetanja pročelje - 1. prednja strana zgrade, fasada; 2. počasno mjesto na čelu stola pročka - prolaz, prođa proja - biljka, lat.Manicum mileaceum prokator/prokurator – (lat. procurator – u starom Rimu visoki činovnik koji je upravljao carskim zemljama u ime cara) odvjetnik, odvitnik prokateraj - odvjetnički ured prokvocat, raskvocat (se) - kokoška u vrijeme ležanja na jajima i odhranjivanju pilića prolifik – sorta „tvrde“ pšenice promanit - kada se zemlja prosuši djelovanjem vjetra i sunca pronet jaja - početi nositi jaja propeće - križ s tijelom raspetog Isusa 114 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 114 11/26/2013 7:19:42 PM Alojzije Stantić propinjat (se) - 1. kada se životinja uzdiže na stražnje noge; 2. kada se osoba uzdiže na prste nogu da nešto dohvati ili da vidi dalje prostirka - slama, sjeckana kukuruzovina i sl. koje se stere ispod domaćih životinja prošća – od vrbova pruća ispletena ograda, stranice ambara, lise; pleter, prošća; tačka proštac - okrugljača od bagrema, duljine 120140 cm, služi za stub u ogradi ledine ili korlata proštenje - okupljanje uz crkvenu proslavu ili crkveni god protak – krupno rešeto za pravljenje tarane i sl. provala - 1. obijanje, kriminalna radnja nasilnog i neovlašćenog otvaranja zatvorenog i zaključanog prostora; 2. nagli izljev kiše, veliki pljusak; 3. onaj koji neumjereno jede, proždrljivac, izjelica provalit - 1. kriminalnom radnjom, nasilno i neovlašćeno otvoriti zatvoreni i zaključani prostora, obiti; 2. padati nagli izljev kiše, veliki pljusak prlj – dudov il od krunice savijen i svezan prut na kosište, služi za odlaganje pokošene na nepokošenu pšenicu radi rukovetanja prpa - smeša kravlje balege izmješane sa glinom prst kose - šiljati, nepomični dio kosišta kombajna ili kosilice kroz kojeg prolazi strižna kosa pršnjak - popršnjak, krzneni prsluk, zakopčava se sa strane, dio narodne nošnje prten - ispleteni ili otkani predmeti iz kudelje ili lana prten put – litnji, zemljani put prusluk - 1. dio muške i ženske odjeće i nošnje bez rukava i ovratnika koji pokriva leđa i pleća; 2. dio ženskog rublja koji podržava grudi pseto - pas puce - dugme pućka - ćurka, tuka, pura puće - ćure pućpurikat – podržavati prepeličino pjevanje («puć-puruć») pudar – najamni stalni radnik u vinogradu pulin – soj pastirskog psa puplin - polusvilena sjajna tkanina za ruvo purgermajstor (pulger majstor) gradonačelnik Purgla - dio đuđinskog dola u blizini naćvinskog atara pustara - veliki nenaseljen, zatravljeni prostor bez visokih biljaka puter - maslac putrija - zemunica, neugledna kućica R rabadžija - 1. najamni radnik; 2. vrijedan radnik, radnik koji voli raditi rada - daščana pregrada ispred kasle, sprečava miješanje krupne pljeve sa slamom radilica – 1. neplodna ženka društvenih insekata (pčela, osa, mrava); 2. ona koja je vrijedna, koja dobro radi; 3. čelična osovina različitih mehanizama, posebno klipnih motora s unutrašnjim sagorijevanjem radit - obavljati rad, posao da se postigne neki rezultat; 2. biti u stanju aktivnog djelovanja radojaš – radnik koji ispred rade slaže slamu na kolja, repar rafija – (lat.: Raphia ruffia) liko, vlakno jedne afričke (najviše iz Madagaskara) palme, služi za vezanje vinove lastara loze, pletenje košara i raznih ukrasa rafinada - pročišćen špirit, šećer za ljudsku upotrebu ragasto(v) – 1. okvir za krilo vrata (navratak, dovraci i prag); 2. ljepilo (madž. ragasztó = ljepilo) ragasto - ljepilo rajber – (njem. Reiber) kuka na vratima ili na prozoru služi za otvaranje/zatvaranje raka – neozidana grobna jama (mrtvački sanduk se zatrpava zemljom) Rakoci – Rákóczi prezime madžarske aristokratske porodice, Ferenc (Franjo) II. (1676-1735) vođa nekoliko ustanaka protiv Habsburgovaca ralo - 1. najstariji oblik (drveni) pluga; 2. crtalo pluga, lemeš rana - kost, hrana, jelo rana – 1. izljeda tjelesnog tkivaizazvana vatrenim oružjem, oruđem, opekotinom i dr.; 2. ono što izaziva bolan psihički, duševniosjećaj (tuga, uvreda, nesreća, strah, briga) ranit - hraniti, davati jelo ranit - 1. rano ustajati; 2. rano dolaziti na posao ili odlaziti na put ranit - 1. nanijeti tjelesnu ozljedu, napraviti ranu; 2. nanijeti duševnu bol 115 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 115 11/26/2013 7:19:42 PM Alojzije Stantić ranko - 1. tako djeca oslovljavaju oca; 3. najstariji brat ranjenik - tovna svinja ranžirat - raspoređivati po nekom redu prema veličini, po stupnju važnosti...; svrstavati raskravit - 1. odmrznuti; 2. udobrovoljiti, opustiti raspor – 1. prorez na odjeći, rasporak; 2. graničnik dužine nabijanja zida između fosni raspravit – 1. iskomadati meso zaklane životinje; 2. razmotriti sa željom da se objasni, pretresti; 3. dogovorno riješiti spor rasprcat – rastaviti stroj ili štogod što je sastavljeno iz više dijelova raspuzat - 1. kada se nešto složeno raširi; 2. odebljati se rastinje – raslinje, ono što raste biljke (trave, bilje...) flora rastrt - 1. prostrijeti; 2. nečim ovlaženu površinu obrisati ili ravnomjerno razvući rasušit - gibitkom vlage, stajanjem i sl., rastaviti se na dijelove na mjestima gdje je bilo sastavljelo ili slijepljeno, rastaviti se raščijat - raščihati, rukom rastaviti očupano perje na sitna perca i paperje; rašlje - drvo ili grana koje se razdvaja u dva kraka rašpa – turpija za drvo raštak - tanka batina dugačka oko 1 m, na jednom kraju oblika «Y», a na drugom «T», služi za namotavanje u preščici upredene vune u štringlu rata - 1. obrok otplate zajma; 2. malo naselje s one strane atara ravan – 1. ravna površina, ravnica, nizina; 2. njive, oranice ravnik - raonik, lemeš pluga ravnjača - obrađen komad letve kojim se nešto ravna, na pr. zrno u mjerili vika razljučit - razdvojiti izmješane životinje razmirica – nesuglasje, nesporazum, spor razvalit - učiniti ono što je bila cjelina prestane to biti tako od se od sredine ili nutrine raziđe na sve strane rđav - 1. loš, neposlušan; 2. biti lošeg zdravlja reduša – žena koja obavlja kućne poslove i kuha refeš - rivar, vlasnik dućana, a i prodavalac tekstilne robe rekvirirat - hranu ili stoku nasilo oduzeti za državu, u ratne svrhe, bez naknade renda – blanja, vrsta alata za obradu drva rendisat - blanjati, blanjom postizati ravnu površinu drveta repar – radnik koji ispred rade slaže slamu na kolja, radojaš repca - uljana repica rešetka - rešetka, pregrada napravljena od paralelnih ili prekriženih tankih drvenih štapova ili metalnih šipki rešeto - ručno sito za prosijavanje krupnijih zrna reterat - poljski zahod, klozet, ajzla riđo – konj blijedo-crvene dlake, s takvom bojom repa i grive, riđan rigla - metalni zatvarač na tesarskim vratima ulazi u pijavicu rijat - nosom preturati po zemlji radi iznalažemnja hrane ili pravljenja mjesta za ležanje ringla - okrugla karika za pokrivanje otvora u sredini plotne ris – 1. ručni žetveni radovi, 2. usluga plaćena u naturi risarima, mašinaru u vršidbi; 3. vrijeme žetve risar - žetelac kosac ručnom kosom risaruša – ženska osoba koja rukoveta pokošeno žito risoškinja - djevojka bez roditelja koja odmah donosi nuz prćiju i dio pripadajuće zemlje rit – dol obrastao trskom i drugim barskim biljkama riv – starinska mjera za duljinu u Evropi od 58,3 – 78,3 cm; (aršin, lakat) rivar - refeš, vlasnik dućana, a i prodavalac tekstilne robe rivarska (roba) - tkanina koja se prodaje na riv rizanci - tanko razvijeno tijesto isječeno na uske trake rog - 1. koštan izraštaj na glavi nekih životinja papkara; 2. u krovu kose grede spojene u vrhu na koje je postavljen krovni pokrivač rogalj - mjesto gdje se putovi sijeku pod kutom od 45° rogoza – barska biljka, rogozi lat. Typhceae roj – 1. sve pčele izjedne košnice koje čine posebnu zajednicu; 2. gomila kukaca obično u letu rojta - resa kao ukras, kićanka rojtoš - vuneni ogrtač s resama rojtoška marama - rojtoš, deblja velika vunena marama, ogrtač s resama, 116 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 116 11/26/2013 7:19:42 PM Alojzije Stantić rojtoški – koji je u resama roljka – 1) valjak za usitnjavanje i ravnanje zemlje 2) naprava za roljanje košulja roljat - 1. roljkom ravnati zemlju¸2. roljkom glačati košulje roljač – 1. laneno platno tkano na stanu služi za obmotavanje košulja u roljanju roljkom; 2. osoba koja rolja rominjat - kada pada sitna kiša ropanda – dugačka blanja rovaš – 1. okvirna ograda kopanoga bunara; 2. obilježena perad odsječenim noktom, vrha prsta ili kavim zasjekom između prstiju; 3. usjek na komadu drveta kojim se bilježi račun roz(a)olija – rožolija, ukrasna kutija u koju susmješteno darovi koji se nose djevojki u prosidbu rožnjača - greda koja spaja rogove na krovu, pajanta, ži(v)oka rožolija – roz(a)olija, ukrasna kutija u koju susmješteno darovi koji se nose djevojki u prosidbu rpa - gomila rubenina - rublje, košulje ručak - zajutrak, fruštuk ruda - 1. rudna masa na nekom terenu; 2. na zaprežnim vozilima digačko obrađeno drvo kojim životinja drži pravac kretanja rujan - septembar rukovetačica - 1. žena koja rukoveta; 2. kosilica koja pokošenu pšenicu i druge strne žitarice pokopsi i odlaže u snop rukovet - količina pokošene pšenice koju odjednom rukovetačica odloži u snop rukovetat - srpom ili kukom skupiti pokošeno žito u snop rukunica - 1. rukohvat na kosištu; 2. rukohvat na plugu ili na drugom predmetu, mjesto koje se uhvati rukom ruskulja - omotač klipa kukuruza il drugog sjemena, ljuskura ruvo - ženska odjeća ruzmarinka - sorta zimske jabuke S sabiračica – pčela radilica koja unosi nektar i pelud sač - cripulja, cripnja, pekva, pokljuka saćura – pletena košara s dvije drške, pletena iz rogoze sadit - u sjetvi sjeme stavljati pojedinačno u zemlju sadit - složiti (snopove žitarica, sijeno, kukuruzovinu...) u kamaru sadžak – niski željezni tronožac na kojem se kuha sađačica - stroj za sađenje sjemena; sprava, stroj s kojim se sjeme sadi u kućice, na pr. kukuruz sag – podna prostirka tkana od raznobojne vune saga - miris sakramenti - (lat.sacramentum: sveti znak, posvetni čin) u kršćanstvu, vidljivi znakovi nevidljive milosti koje je ustanovio Isus Krist radi posvećenja vjernika sakramenat - pokaznica, u katoličkoj liturgiji, svečano ukrašena posuda za izlaganje posvećene hostije na klanjanje vjernicima i nošenje u ophodima, monstranca sakristija - (lat. sacristia, prema sacrarium: spremište za svete predmete) prostorija u crkvi gdje su čuvaju liturgijski predmeti salaš – 1. zgrada za stanovanje na poljoprivrednom domazluku; 2.poljoprivredni domazluk salazit - silaziti salivance – 1. gus, metalni ljev samovezačica - vučni stroj za košenje i u snop svezivanje strnih žitarica samonik – u žetvi rasuta zrna pšenice iznikla u strniki sapet - konju sa spono-m iznad kičica sastaviti obje prednje noge da bude miran na paši sapište - držalje za vile, lopatu... sara - gornji, tvrdi dio čizme sarač - pojasar, remenar, sedlar sapište - držalje za vile, lopatu... satara - tur. satyr, mesarska sjekira s dužim sječivom i kratkim drškom. bradva satin - saten, svilenkasta tkanina, atlas (atlaska svila) satna osnova – proizvedena ploha voska pčelama da u okviru proizvedu gnijezda za nektar, pelud i matici za polaganje jaja satrt – 1. udarajući, tucajući smrviti; 2. uništiti koga ili što; 3. izmoriti teškim radom, iscrpsti; 4. (se) silno se iz7moriti saugas – pokretni pogonski stroj na plin dobiven loženjem koksa, drvenog uglja, drva, sivogas 117 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 117 11/26/2013 7:19:43 PM Alojzije Stantić savit - 1. učiniti krivim, iskriviti; 2. previti, preklopiti; 3. zgrbiti se sćebetat - kada neka tkanina pranjem ili velikom vlagom zgusne, izgubi svoj prvobitni oblik, postane ko deka senat – lat. senatus (od senex = starac) najveće državno vijeće u staroj rimskoj republici; 2. gornji dom parlamenta u mnogim zemljama; 3. vijeće, savjet Senćanska crkva - crkva sv. Juraj u Subotici Senta – 1. grad u Potisju; 2.područje župe sv. Jurja u Subotici sermaj – pokretna imovina zemljoradnika, uglavnom poljoprivredni strojevi i sersam sersam – 1. am, konjska oprema za vuču, 2. alat sepija – 1. zamnosmeđa boja kojom su ćurčije bojile opakliju, kožuv i silčne predmete od kože; 2. slikarska boja dobivena od crnila sipe, tamnosmeđa; 3. a. slikarska tehnika koja se koristi tom bokjom, b. crtež izrađen sepijom sic - 1. sjedalo za parasnička ili svečana kola sić - saći sickat - sjeći na sitne komade sičenice - pljosnati dio nečega prema gori sičivo - 1. trouglasti nož na kratkom držalju za sječenje kukuruzovine; 2. nož u obliku lastina repa na drški služi za zasjecanje slame iz kamare slame ili zasjecanje đubreta sička - ručni, a u novije vrijeme mašinski, stroj za sječenje na sitne komade kabaste stočne hrane, piće sidalo - letve u kokošinjcu na kojem sjedi pilež sijat - u sjetvi zrna u red polagat jedan do drugog u zemlju sijačica - stroj za rednu sjetvu žitarica sikira . sjekira sikirica - mala sjekira, vancaga sime ž 1. sjeme biljke; 2. domaća životinja za priplod simentalac - govedo rase simental (po dolini rijeke Simmental u Švicarskoj) sino - sijeno sirak - biljka lat. Sorghum sirdik - kada se mlijeko usiri samo od sebe sirit - praviti sir sirište - tečnost koja izaziva sirenje mlijeka sita - ritska biljka (travnata) lat. Juncus compressus sitnež - 1, sitniš; 2. sitan metalni novac sivački put – put Subotica-Đurđin-Stara Moravica i dalje do Sivca siveš - rasni golub različitog perja po tijelu i krilima, kružni leptač sivogas – pokretni pogonski stroj na plin dobiven loženjem koksa, drvenog uglja, drva, saugas sjednat – sjediniti skakat - skočiti, 1. brzo premjestiti tijelo s jednog mjesta na drugo odbacivanjem nogama; 2.kada mužjak životinje oplođuje ženku skakavac - 1 kukac ravnokrilac s dva para krila i tri para nogu (lat. Saltatoria); 2. drveni il metalni zatvarač vrata s potezanjem kanapa; 3. nož čija oštrica naglo iskače iz korica na pritisak prstom ruke u kojoj se drži sklepat - nešto na brzinu i površno napraviti skljokat - srušiti se, pasti skončat – okončati, završiti, privesti kraju skorup - mliječna mast s uskuhanog mlijeka skorupača – ostatak poslije topljenja skorupa kad se odvoji maslo skotna – neke četvoronožne životinje koje nose plod skrasit se - smiriti se na jednom mjestu skriška - kriška, komad izrezan iz cjeline skupit se – 1. gospodarski ojačati¸ 2. doći na određeno mjesto; 3. postati kraći, uži (tkanina) skupština - 1, organiziran skup većeg broja ljudi; 2. predstavničko tijelo koje sačinjavaju birani ili delegirani predstavnici; 3. igranka u sobi na koju dolaze pozvane osobe skute - u bunjevačkoj narodnoj nošnji najdolnja podsuknja slamotres – radno tijelo na kasli, izbacuje slamu pred radu ili na elevator slidit - slijediti, hodati za kim; slijediti postupke; ugledati se na koga slime - uzdužna greda preko porečnih zidova na zgradi, srednji oslonac krova slipa pendžer - zazidani prozor ili na fasadi zgrade takav ukras sliz - sljez, biljka lat. Malva silestris slikat – 1. praviti sliku; 2. snimati fotoaparatom sluga - osoba koja za plaću obavlja kućne i druge poslove u obitelji i na gospodarstvu slušat - slušati, 1. primati sluhom (govor, zvukove); 2. pridržavati se čijih uputa savjeta sluškinja - 1. služavka; 2. drvena naprava za pomoć kod svlačenja čizme 118 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 118 11/26/2013 7:19:43 PM Alojzije Stantić smrad – 1. neugodan, teško podnošljiv miris: 2. pren. praviti drugome neprilike smišan – 1. smiješan koji pobuđuje smijeh; 2. ljupko ukrašen zid, lijep ručni rad napr. šling smotan - smušen, zbunjen smotat - složiti, saviti snaja - 1. sinovljena ili unukova žena; 2. bratova žena,šogorica snaša – nevjesta snosit – skupiti snopove žita, ječma, kukuruzovine s njive i složiti ih u stave, klupe sočivica - močvarna biljka na površini vode, rado je jedu patke soja – u kopana visoka bagremova okrugljača u koju je uglavljen đermac sojenica - nastamba na koljima nad vodom sokak - 1. ulica; 2 slipi sokak - ulica s jednim krajem soldat - vojnik somborski put - u Subotici ulice Matka Vukovića i JNA somun – okrugli oblik ispečenoga kruha sonca - saonice sonik - 1. jedan od klizni krakova saonica; 2. trag u snijegu koji za sobom ostavljaju saonice spadanica - voće spalo s voćke spahija – zemljoposjednik, veleposjednik, bogat čovjek spahiluk – ima nje bolje stojećeg seoskog domaćina spapčit - 1. ukrasti; 2.uzeti sve za sebe prije drugih sparit - 1. udružiti se, ujediniti se u par, sjediniti; 2. kod životinja sastaviti mužjaka i ženku radi rasploda spirat - oprati spono - željezna spona kojom se sapnu prednje noge konja iznad kičica sporečkat (se) - razmjeniti riječi blago svadljivim tonom spratit – zatvoriti svinje u obor ili perad u kokošarnik sprezat - upregnuti u kola konje dvaju vlasnika srčanica stabaljika – stabljika, organ biljaka papratnjača i sjemenjača koji sprovodi vodu s mineralnim materijama iz korena do lista, a iz lista do drugih organa gotovu hranu (skrob); vlat stan – 1. mjesto za stanovanje; 2. dio košulje od pojasa naniže; 3. razboj za tkanje stanarica – žena koja obavlja poslove u dvorištu Stančić - Stanišić starat (se) - brinuti se o nečemu il nekome starovinski – koji je iz minuloga, starog doba, davnašnji starčac - 1. bijeli bosiljak, čistac, poljski cvijet l. Stachys officinalis, stat – 1. stupiti u radni odnos; 2. zaustaviti se stat - stanovati, boraviti stava – snopovi složeni uzdužno u dva reda, s vlatom prema vani, između kojih se diju krstine steć - vlastitim radom postati vlasnik čega stelja – 1. ležaj u štali od slame; 2. vinski talog sterat – rasprostirati stevna - bremenita krava stoc - stolica stolica – potporne grede rogova na tavanici, oblika dovratka stičić - mali stolac, najčešće se koristi u štali prilikom muže krava stojaća soba – čeljadska soba, dnevna soba stopa – 1. mira za duljinu, anlosaksonska 30,48 cm, bečka 3l,61 cm. Njoj odgovara ovlašna mjera šuk; 2. otisak tabana ili obuće; 3. veličina postotka strvina – tijelo uginule životinje, crkotina, crkančina Svitnjak/Cvitnjak - sv. Ivan Krstitelj, slavi se 24. lipnja srčanica - u zaprežnim kolima dio okretnice u koji se umeće ruda strigat – ošišati vunu s ovce strija - kraj krova koji nadvisuje zid strižna kosa - pomična kosa u kombajnu ili kosilicama koja kosi pomjeranjem trouglastih noževa lijevo-desno strmoglavit (se) - 1. baciti koga glavom na dolje, 2. survati se, pasti s velike visine strn – 1. žitna stabljika koja ostaje poslije košnje; 2. strnište strnika – njiva poslije kosidbe žitarica, strnokos, strn stupčac – uzdužni stup u saonicama, za koji su vežu lotra stupica – 1 izdubljena okrugljača oko 20x60 cm u kojoj je tučkom usitnjavan šećer, mak…, 2. drveni dio koji spaja rogove u obliku dovratka subaša – (tur. subašy) 1. nadzornik 119 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 119 11/26/2013 7:19:43 PM Alojzije Stantić poljoprivrednog imanja; 2. predstavnik turske vlasti u jednome selu; 3. u nas: čuvar polja; 4. pomoćnik u poljodjelskom gospodarenju živio je bez stanaranine na manjem salašu svoga gazde subašluk – 1. područje koje čuva i nadzire subaša; 2 dogovoreni odnos radnika i gazde kod kojega radi, a s obitelji stanuje u jednom od njegovih salaša; 3. član obiteljske zadruge koji ima manji posjed u okviru zadruge Subatica - Subotica sude - posuđe sukno - vunena tkanina za odevne predmete suražica – izmiješano posijane pšenica i raž, napolica surduk - jaruga, klanac, provalija između dva brda surutka - nakisela tekućina koja se izdvaja iz mlijeka poslije sirenja sušit - strogo postiti, piti samo vodu suvarak – 1. komad suhog drveta, biljnih otpadaka; 2. grožđe koje se osuši na vinovoj lozi; 3. suh životinjski izmet suvaja – mlin nalik na vjetrenjaču, žrvanj okreću konji preko dorongi svatkovat - sudjelovati u svatovima svetac - 1. onaj koji je proglašen svetim; 2, blagdan sv. Antun - slavi se 13. lipnja sv. Ivan Cvitnjak - Ivanje, rođendan sv. Ivana Krstitelja, slavi se 24. lipnja sv. Ivan Svitnjak - Ivanje, rođendan sv. Ivana Krstitelja, slavi se 24. lipnja sv. Joso - sv. Josip slavi se 19. ožujka sv. Tri kralja - Bogojavljenje, slavi se 6. I sveta slika – prilika, slika s likom nekog sveta okačena na zid svetnjača – iza ulaznih vrata na zid u sobi obješena posudica sa svetom vodom svibanj - njesec maj svilena čorba - juha od mesa, friška, zlatna sviloprelac - sviloprelja, svilena buba lat. Bombyx mori L. svinjak - svinjac svinjar - pastir svinja Svi sveti - blagdan svih blaženih u nebu, slavi se 1. studenog svitovat - savjetovati svraćat – 1. dolaziti; 2. imati ili iznajmiti smještaj bez hrane svrtit – rukom uplesti niti u konac, uže i sl. svudan - svagdje Š šacovat – 1. ocjenjivati odoka; 2. kada djece puštaju visoko u zrak igračku ždaju, na dugaškom kanapu nastane «stomak», preko kojeg druga djeca preba kanap i ukradu ždaju šajbna - 1) remenica preko koje se prenosi snaga s jednoga na drugi stroj; 2) podloška između zavrtnja i matice šalangov – sitno sjeckani ukras od kože na amu ili na biču; 2. dodadatk na uobičajenu arendu šamedla – bez naslona mala drvena stolica u obliku klupice šanac - jarak, rov, opkop Šandor - 1. Aleksandrovo, predgrađe Subotice; 2. Aleksandar, Aco šara - crtež radi ukrasa Šara - dio pustare između Stanišića, Bajmoka i Alekse Šantića šarage – prednji i stražnji pomični dio seljačkih kola šarat - 1. a) povlačiti crte po nečemu; b) crtati bez smisla; 2. uljepšavati šarama (bojom); 3. ići krivudavo... šargaripa - mrkva šarka - željezni okov kojim su vrata pričvršćena na dovratak, baglama šatra – šator, nastamba od posebne voštane tkanine posebna oblika; privremena nastamba šatu - škripac, paralelne mengele šavolj - 1. drveni sud za vodu, najčešće za pranje noga; 2. veći š.. kaca za kiseljenje kupusa i drugog povrća šefunjer – ormar, šifunir šenfla - ograda od od šenflika iłi više tih biljaka na jednom mjestu šenflik - (madž.Se fű. se fa = ni trava, ni drvo) lat.: Lythium halimifolium, grmolika biljka gustih, dugih, tankih, bodljivih grana s tankim listovima šešir - 1 vrsta poikrivala za glavu; 2. pljosnati dio na vrhu vinca parasničke peći šiba – 1. prut, udra, 2. motka od lanca na vrhu đermaca do povisla šifuner – ormar, šefunjer šiknit - naglo izbiti jakim mlazom šildan – svinjče od zaljučenog praseta do sparivanja ili odvajanja za tov 120 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 120 11/26/2013 7:19:43 PM Alojzije Stantić šilo - 1. debela igla oštra vrha, postolarski, sarački... alat; 2. sprava za zašivanje posnopice u trščanom krovu šiljer - vino ružica dobiveno iz grožđa kadarke šilježe – jagnje poslije zaljučivanja do parenja šimike - dugačke, uske i šiljaste ciepele (bile su modi dvadesetih godina XX. vijeka) šindra - 1. daščice za pokrivanje krova; 2. krov popkriven daščicama šišak – konjsko mladunče od zaljučivanja (oko šest mjeseci) do uprezanja do vaćanja u zapregu (oko 2 godine), šiše šiše – konjsko mladunče od zaljučivanja (oko šest mjeseci) do uprezanja do vaćanja u zapregu (oko 2 godine), šišak škatulja - kutija škopac – kastrirani ovan škripac - naprava s pokretnim čeljustima kojom se hvata i steže predmet pri radu škripit - škripiti, 1. proizvoditi škripu; 2. nejasni zvukovi nejednaka intenziteta i visine koji nastaju pri trenju nepodmazanih mehanizama ili rasušenih drvenih opredmeta; 3. lagani oblik škripanja zubi škrljetka - kavez Šlavonija - Slavonija šling - ručni rad na platnu s opšivenim rupicama šlingovan - odjevni predmet ili krevetnina ukrašena šlingom šlinogat – raditi vez na rublju šlog – 1 pletenom žicom ograđeni prostor za golubove ispred kotera ili na krovu zgrade; 2. udar kapi, apopleksija, guta šmol – otanjeni dio čekića šmek - (njem. schmecken, imati okus) okus šnajder(ka) – aljinar(ka), krojač(ica) šnjotat – razmišljati i predviđati šor (salaša) – salaši u redu jedan pored drugog šotoška pregača - pregača tkana iz lanenog raznobojnog konca s modrom potkom, maveska pregača špajc - (njem. Speise-jelo) spremnica za hranu šparga - konopčić, špaga špeceraj - trgovina mješovitom robom, kolonijal špica – 1. sjeme biljke, 2. jedna od spojnica glavčine i naplotka kotača; 3. vrhunac čega... špiritana - tvornica s uređajima za dobijanje špirita špiritus - alkohol dobiven destilacijom iz biljnog ploda koji sadrži šećer špor(a)elj - štednjak šporovat – štedjeti šrof - zavrtanj štafir - 1. imovina koju žena donosi u dar suprugu, miraz; 2. svojina pojedinca u poridčnoj zadruzi; 3. mjesto ili institucija koju netko svojata ili se ponaša kao da je njegova svojina, oprava, prćija štafir – djevojčina oprema, rublje koje se nosi u miraz; prćija štetovat – biti oštećen, trpjeti štetu štiti - čitati štrajfla – uzdužno drvo između konja u košari štrandžica – tanko i dugačko pleteno uže štranga – (njem. Strang) debelo uže štrangar - užar štringla - njem.: Strängchen, štrena (njem. Šträhne) svitak vune, struk štrojač - osoba koja vrši kastriranje životinja štrojit - kastrirati štropandla/štrupandla – podvezica, vrpca koja pridržava čarapu na nozi (najčešće od široke gumiulastike) štos - 1. gomila, rpa, naslaga; 2. podvala štosovat - slagati na gomilu opeku i sl. štuka - riječna riba lat.: Esox lucius L. šuba – ogrtač od uštavljene kože neošišane ovce, s vunom vunutra. Opaklija je od 8 pola, a kabanica od 4 pole; opaklija šubara – velika kapa od krzna, od kože s dlakom ili runom šuber – umjesto šaraga od letava napravljeno povišenje tovarnog prostora zaprežnih kola šuga - 1. zarazna kožna bolest životinja i ljudi; 2. parazitska biljka lozičava travica, vilina kosica lat. Cuscuta sp.. šuk – šuv, ovlašna mjera za duljinu širine dvije čovičije šake s ispruženim i spojenim palcima, približno odgovara mjeri stopa šumnjak – šumarak, mala šuma šupa - nastrešnica za sermaj šuster - cipelar, postolar šusteraj - postolarstvo šuška (se) - nagovještavati šuškat - stvarati šum šuturli - salašarska dječija igra ćuškanje, tiranje krmače šuv – šuk 121 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 121 11/26/2013 7:19:43 PM Alojzije Stantić švarclin - švargla, sušeni svinjski želudac punjen slaninom, mesom, krvlju i začinima švigar – dvostruka pletenica od dlaka goveđeg ili češće od konjskog repa duljine dvadesetak cm, na kraju raščešljana T tabanat – dugo i žurno hodati tačke - dio rascijepane okrugljače bagrema, duljine 120-140 cm, služi za ogradu; prošća, ciplja tal - 1. dio nasljedstva u nekretnini; 2. dio nečega u diobi talovat - naslijediti taljige – laka zaprežna kola s drvenim blatobranima tane – 1. uteg, kvita; 2. metak tarabe – 1. ograda od letava, 2. vrataca od letava na ogradi od taraba tarca - 1. tanjurača (stroj za površinsku obradu zemlje) tartanj – spremište za tečnost, rezervoar tavanac - mali tavan, sa malim ulaznim vratima teć - stjecati, uvećavati bogatstvo, nekretninu teget - tamno-plava boja tekovina - radom ili naslijeđem stečena imovina tepcija/tepsija - plitka posuda u kojoj se peče meso, kolači i sl. teret - 1. ono ko što nosi (na pr. na leđima); 2. nevolja, tegoba; 3. količina tereta koja stane u lotra parasničkih kola teta - tetka, 1. očeva ili majčina sestra tica - 1. ptica¸2. od tijesta napravljena figura ukras na božićnjaku tiganjica - tiganj iz salivanca na tronošcu timarit - josag čistiti, njegovati tinj – platnena vrpca u petrolejskoj svjetiljci, fitilj tinjat - prigušeno gorjeti tinjav – kada se dugačko runo ovce na kraju samo od sebe uplete u široku nit tipler - vrsta športskog goluba, visokoletač tirat (se) - 1. pariti se (psi, mačke i sl. životinje); 2. parničiti se pred sudom tirat – 1. poticat, prisiljavat, tjerati; 2. okrećati, davati pogon nekom stroju; 3. ponavljati riječi, misli tiranje krmače - salašarska dječija igra ćuškanje, šuturli tiskat – 1. nasrćati; 2. sužavati tisto - 1. tjestenina; 2. sitno tijesto su sitni kolačići tišljer - stolar tišljerski – stolarski rad, proizvod tit - htjeti tolaš - (madž. toll-pero) austro-ugarski i za vrijeme okupacije madžarski žandar (šešir im je bio okićen perjem iz petlovog repa) tolja - naprava za ručno košenje trske topit - činiti da kruta tvar zagrijavanjem pređe u tekuće stanje Topola - Bačka Topola toran - toranj torit – razbacivati stajsko gnojivo po njivi torfa - treset, najmlađe fosilno gorivo, nastaje dugim procesom razlaganja močvarnog bilja tovar - ono što je natovareno na leđima, tovarnim životinjama, vozilima traktor - lat. trahere, vući povlačiti, stroj za vuču zemljodjelskih strojeva i drugog tereta tramvaj – gradsko prometno sredstvo na tračnicama obično na električni pogon transmisija - valjak s njegovim detaljima (ležajima, kotačima...) koji prenosi pokretanje od motora na radne strojeve tragač – kolica na jednom točku s ravnim tovarnim prostorom trevit - 1. pogoditi nečime u nešto; 2. naći se na u određeno vrijeme na određenom mjestu trijor – radno tijelo na kasli, obavlja završno čišćenje zrna trnodla - ukosnica trščar - obrtnik koji trskom pokriva krov ili nadstrešnicu trščara - 1. krov pokriven trskom; 2. zgrada pokrivena trskom trud – 1. gljiva škripac,l. Polyporaceae (Polyporus fomentarius, P. igniarius), na koju se kresivom nanosi varnica da žeravicom zapali duhan, 2. napor trumbeta - limeni duhački instrument sa svijenom cijevi i piskom trumbetaš - 1. svirač na trubi; 2. vojnik koji zvukom trube oglašava razne vojničke radnje trunit - truliti, postojati truo, kvariti se zboig organskog raspadanja; gnjiliti trunit - rasipati sitno smeće trušnica – kruh s dodatkom mekinja ispečen za pse tucanik - istucan, izdrobljen kamen kojim se obično pokriva cesta i makadam 122 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 122 11/26/2013 7:19:43 PM Alojzije Stantić tuč – metalni ljev, gus, salivance tučak – 1. okruglo željezo, na jednom kraju zaobljeno, za usitnjavanje šećera, maka … u stupici; 2. veliki drveni bat za cijepanje panja i oblice tučen sir - vrsta dugotrajnog sira tukadžija – onaj koji se voli tući tumbas - (turc. ponton) postolje čardaka tunja - voćka dunja i njezin rod lat.:Cydonia vulgaris tur - 1. stražnji dio hlača; 2. izumrlo divlje govedo turnir – 1. ispunjen kraći pojas, vezuje se oko struka i drži suknju; 2. natjecanje vitezova turpan - patuljasti, američki somić, lat.: Ictalurus nebulosus Le Seur tušta – puno, mnogo tute – tu, na ovom mjestu U ubardat - shvatiti ucrvat - kada se iz jaja insekta razviju larve učinit – 1. uštaviti kožu; 2. načiniti, stvoriti udarat - 1. zadati udarac nekome; 2. napadati; 3. krenuti ili poći u nekom smjeru; 4. početi snažno padatai (o kiši, snijegu...); 5. kada jedan prostor dodiruje drugi (njva do, ledina njivu i sl.) udivanit - dogovoriti udra – prut, batina ili bilo koji predmet kojim se tuče dijete ili drugo čeljade udomit (ćer) – 1. dati komu dom; 2. udati ili oženiti dijete ufugovani volovi – po izgledu odabran dva ili tri para volova naviklih zajedno vući teret ugaćnjak - vrpca kojomse vezuju gaće, gaćnik, svitnjak ugar - jednogodišnji odmor poljodjelskog tla sa svrhom da mu se obnovi rodnot ugarit - ljuštiti, plitko zaorat strniku ugasan - taman ujarmit - 1. jaram staviti na vola; 2. vola naučiti na vuču tereta s jarmnom ukiselo (tijesto) - pečeno kvasno tijesto ulazit - 1. ulazak, čin ulaženja, trenutak kad se ulazi, stupa, u neki prostor; 2. kada žena u tuđoj kući obavlja uslugu spremanja, u određene dane, za određene poslove ulopat se – ublatnjaviti čakšire ili suknju hodajući broz blato ili vlažnu travu uklija - slatkovodna riba, lat.: Alburnus alburnus L. ukljukat - 1. kljukanjem utoviti gusku ili patku; 2. ugurati u hlače košulju; 3. ugurati nešto u slamu, sijeno i sl. ukuvat - kuhanjem dovesti do toga da bude skuhano ular – povodac konja za glavu ulopat – umrljati, zamazati blatom uljanica – svjetiljka u kojoj je gorila onečišćena svinjska mast ili goveđi loj izmješan s glinom, lojanica umali - smanjiti umit – klateće mlatilo za ručni vršaj žita na zemlji, mlat unkaš - uzvišen prednji i zadnji dio vojničkog sedla (na zadnji dio se privezuje obrok sijena) uparit - združiti par približno jednakih konja upljuvat - 1. kada muha položi jaja u meso ili drugu namirnicu; 2. izbaciti slinu na nekoga ili nešto uporužit – voditi ili napasati dvije ovce ili krave i sl. vezanih glava jednu uz drugu uprckat – 1. zamazati se po licu jelom; 2. tragovi jela na posuđu upregnit – upregnuti 1. s pomoću potrebne zaprežne opreme privezati tegleće životinje za rudo vozila ili spravu, oruđe da ih vuče, tegli; 2. prenos. opteretiti poslom; 3. napregnuti se, zapeti; zauzeti se iznimno u nekome poslu uprezat – opremiti životinju opremom za vuču urađen – naviknut na neki posao, pun snage za neki posao uranit - utoviti uranit - rano ustati usik – žlijeb, 1. duboka uzdužna brazda, udubljenje na zemlji, u drvetu ili u stijeni; 2. izdubena koritasta brazda u cijevi oružja usiv - usjev uslikat – snimit fotoaparatom usprdak - prvo jaje koje snese kokica (skoro je upola manje nego obično jaje) usprsto - okomito uštrojit – kastrirati, uškopiti ušur - ujam za meljavu utablazovat – kada veleposjednik samo za sebe otkupi pravo za neko vrijeme lova na svojoj zemlji utrnit – 1. ugasiti; 2. biti zhvaćen trncima zbog slabe cirkulacije krvi, izgubiti osjetljivost 123 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 123 11/26/2013 7:19:44 PM Alojzije Stantić utrven – urađen, pun snage uvertat se – uputiti se u posao uvratine – 1. kraj njive na kojem se okreće plug pri oranju; 2. put kraj uvratina; 3. njive između dva puta kraj uvratina uvratit – okrenuti plugom na kraju oranja u njivi uzboj – isječena trska spremljena za potkljukavanje trščanog krova uzbunit - izazvati uzbunu, potaći na opreznost uzde - dio prtene opreme za upravljanje konja u kretanju uzet se - stupiti u brak uzglavnica - jastuk, uzgljanca uzgljanca - jastuk, uzglavnica uzrpan – sipke stvari ili iše komada postaviti na hrpu uže - 1.upleteni strukovi strnih žitarica za vezivanje snopova; 2. konopac uživat - 1. osjećati zadovoljstvo, ugodu; 2. živjeti zadovoljno bezbrižno; 3. imati pravo na što, koristiti se čime užna - ručak V vadoc - nerasni domaći golub, divijak vaćat – 1. hvatati; 2. loviti; 3. uprezat, stavljati na konju opremu za vuču konja vagaš - kolotrag seljačkih kola vagon .- 1. željeznička teretna kola; 2. mjera za težinu 10.000 kg vagov - kosak, kosir, od vrha kose odsječeno sječivo uglavljeno u kratko držalo, služi za košenje trske, korova i dr. vajling - oveća okrugla posuda sa širim otvorom od širine dna valjak - 1. zemlja oblikovana u opeku, čerpić; 2. sprava ili stroj za nabijanje zemlje; 3. cilindrično oblikovan trupac u roljki za ravnanje zemlje; 4. u bunaru drveni cilindar na kojeg se namotava lanac valjane čorape - debele vunene čatrape iz valjane vune valjat se - 1. kotrljati oble ili valjkaste predmete; 2. koturati se ležeći, prevrtati se; 3. širiti se, kretati se u masi (oblaci...) vancaga – tesarska sjekira, bradva Vantelek - nekadašnji naziv za pustaru Pavlovac vardat – trošiti vhranu, jelo bezobzirno varkača – poslije zakuvanja tijesta za kruh s naćava zgrebano tijeslo ispečeno za hranu psima varnjača - drvena kašika za miješanje hrane u kuhanju varoš – 1. grad; 2. Subotičani iz milošte Suboticu zovu varoš varoščan - građanin varoška kuća – gradska kuća vašarfija - sitni darovi kupljeni na sajmu vašarit - kupovati vaška - uš vaške – psi; kerovi vatrenka – mlin koji pokreće parni kotao ili motor s unutrašnjim sagorijevanjem vazdan - 1. cijeli dan, sav dan; 2. stalno, uvijek Velika crkva - katedrala, bazilika, crkva sv. Terezije Avilske u Subotici Velika Gospojina – Velika Gospa, Uznesenje Blažene Djevice Marije, slavi se 15. kolovoza velur - tkanina slična plišu, s mekom i neravnom vanjskom i ravnom unutrašnjom površinom za ruvo vertarluk – vrt s povrćem vidik – ono što se vidi s neke visine dokle seže pogled. Izreke svom svitu na vidiku (javno); držat na vidiku (motriti); bit na vidiku (približavati se); proširit vidike (proširiti zunanje) vig(ov) - omča od žice ili vrbice pričvršćena za kočić, služi za hvatanje ptica i aitne divljači vigvam - podugačka kupolasta koliba sjevernoameričkih Indijanaca vijalica, vijarica – 1. naprava kojom se ručnim okretanjem lopatica pravi jak vjetar i čiste zrna od nečistoće, 2. radno tijelo na kasli (velika i mala vijarica) vijat - tjerati vijat –1. rešetom na vjetru ili vijalicom uz pomoć vjetra odstraniti nečistoću iz zrna; 2. vrcati med vijalica/vijarica – 1. naprava kojom se ručnim okretanjem lopatica pravi jak vjetar i čiste zrna od nečistoće, 2. radno tijelo na kasli (velika i mala vijarica) vijavica - snježna oluja praćena vjetrom, mećava vika - 1. drvena posuda za mjerenje žitarica, nalikuje na šavolj; 2. mjera za žitarice, zapremine različite vrijednosti u različito 124 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 124 11/26/2013 7:19:44 PM Alojzije Stantić vrijeme i u raznim mjestima, na rp.: požinjska vika poslije 1715. g. je 31,04 lit. itd. vika – bučan govor, graja; 2. silovita grdnja, povišeni svadljiv glas vilajet – velika administrativna teritorijalna jedinica u Tirskoj, dijeli se na sandžake; provincija, pokrajina vile (slamotresa) - radno tijelo na vršalici il kombajnu koje izbacuje slamu van poslije ovršenog zrna vilina kosica - parazitska biljka na djetelini, lozičava travica, šuga, lat. Cuscuta sp. vinac - 1. ukras od cvijeća ili lišća spleten u obliku kruga; 2. sve ono što odgovara slici vijenca... 3. pljsnati vršni dioparasničke peći vincilir - (mađ. vinczellér, od njem. Winczer) 1. nadstojnik nad vinogradom; 2. čuvar vinograda vinčanica – 1. haljina u kojoj se snaša vjenča, 2. greda koja se stavlja na zid, na nju se oslanjaju rogovi krova koje i spaja viranga - zastor, platno, tkanina i sl. što visi na prozoru, na nekom otvoru i štiti od pogleda, suvišna svjetla i sl. visak - uteg na niti, pomagalo za određivanje vertikalnog položaja visaljka - viseči krak na struki vislo – željezna šipka na šibi, na čiju se kuku objesi kabao vistacija - 1. ocjenjivanje pustuha za sposobnost bavljenja opasivanjem kobila; 2. liječnički pregled radi određivanja sposobnosti mladića da se zavojači višalica – 1. naprava na koju se vješa odjeća; 2. dva sa oguljenim ljuskama sveza klipa kukuruza obješena ispod strehe višnjnevac – 1. od izdanka višnje batina dužine oko 150 cm; 2. liker od višanja vištica - 1. žena koja ima moć da nanosi ljudima zlo; 2. zla, svadljiva žena; 3. zao duh; 4. noćni leptir lat. Sphinx vitlo - vitao, naprava koja se okrećei na koju se nešto namata; 2. motovilo, vratilo oko kojeg se namata bunarski lanac; 3. uređaj za podizanje tereta vitraž - specijalnim načinom oslikano staklo obično na crkvenim prozorima vitrenjača - mlin kojeg okreće (pogoni) vjetar vižla – 1. jalova krmača, 2. ranjenik koji se ne tovi; 3. okoprcna žena vlastelin – veliki posjednik, plemić vlat – klas, cvat na stabljici žita u kojem se razvija zrno vo - uškopljen mužjak goveda, vol vodenica – mlin kojeg pokreće tekuća voda vodit (se) – kada krava želi da se spariva s bikom vododerina - brazda, jarak, kojeg u zemlji izdubi vodena bujica vodomar - ptica lat.Alcedo ispida volar – osoba koja radi s volovima i njeguje ih volarica - staja samo za goveda volja - prošireni dio jednjaka u ptica vondir – kondir, izdubljen goveđi rog ili sličan predmet od lima u kojem se drži gladalica vosak – žućkasta meka tvar koju stvaraju pčele, žuti ili pčelinji vosak; 2. tvari koje su spoj visokomolekularnihkiselina s alkoholima; 3. cerumen (iz uha) voštit - tući voz - 1. zaprežna kola natovarena kabastim teretom preko čatlova i pomoćnica; 2. vlak vozit - u poljoprivredi prevoziti kabasti teret zaprežnim kolima vračat - 1. proricati sudbinu ili budućnost, baviti se gatanjem; 2. obavljanjem nekih radnji ili izgovaranjem riječi nastojati otkloniti zlo ili bolest, bajati, čarati vranac - konj crne dlake, repa i grive; ako mu je crna dlaka zimi po stomaku i nogama svjetlija onda je litnji vranac, a ako je na tim mjestima ljeti svjetliji onda je zimski vranac vrataca - 1. mala vrata; 2. na ulaznoj kapiji jednodjelna vrata vrbica - deblja uzica vrć – obavljati vršidbu nekih žitarica, djeteline i sl. vrebac - 1. vrabac, ptica koja živi u naseljima lat. Passer; 2. u dječijoj igri vrepčanje mali drveni valjak; 3. u roljki za košulje valjkasti drveni podmetač za držanje podignutog gornjeg od dolnjeg dijela roljke vrengija – pleteno debelo kudjeljno uže vrepčanje - dječija igra udaranjem vrepca batinom vrepčija daska - bočna krovna daska nuz zabat vreteno – 1. drveni obao štapić, na krajevima šiljast, za ručno predenje vune; 2. drveni valjkasti štapić za namatanje prediva zat tkanje; 3. dio stroja za predenje 125 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 125 11/26/2013 7:19:44 PM Alojzije Stantić vriža – vriježa, puzava nadzemna stabaljika jednogodišnjih biljaka (krastavaca, dinja, lubenica i dr.) vrkutat - oglašavanje goluba vrljika – o strop obješena duža motka preko koje su prebačene kobasice, slanina i drugo vršaj/vršalj – 1. vršidba pšenice gaženjem konja po vlaću; 2. mjesto gdje se polaže snoplje za gaženje konjima; 3. omanji dio njive koji se odlikuje nekom posebnošću, primjerice zakorovljen dio vrška - vrša, koš od šiblja ili od žice za lovljenje ribe vršljat - površno po nečemu preturati vrv - vrh Vučidol - južni dio Subotice vućit - 1. baciti; 2. kada konj ili krava nogom želi udarit nekoga vunovlačar - obrtnik koji je proizvodio rojtoške marame, marame na vrat, valjane čorape vunto(v) – sadjevenih desetak naviljaka sijena, djeteline… Z zabačen – vrlo udaljen; zaostao, zanemaren, nerazvijen (o kraju, mjestu) zabadavad - uzalud zabat - 1. truglasti dio zida na bočnim završecima krovišta; 2. kalkanski zid zabatnjak - kod peradi dio tijela zabavit - 1. prigovarati; 2. razonoditi, razveseliti; 3. posvetiti se čemu, uzeti u razmatranje zabilužit - zapisati zabost - 1. učiniti da nešto šiljato ili oštro prođe u nešto; 2. zasaditi struk u zemlju zabrazdit – 1. uzorati prvu brazdu; 2. pretjerati u lošem ponašanju začelje - zadnji dio stola, sobe i itd. začepit - zapušiti zadit – zadjeti, zakvačiti zagon – 1. pododžak, prostorija s otvorenim dimnjakom iz koje se loži banja peć; 2. mjesto gdje se uterivalo blago (na pustarama) zaglavak – 1. klin kojim se zaglavljuje; 2. mjesto gdje je nešto zaglavljeno; 3. opaska na kraju teksta zagrnit - 1. usjev pri korenu ogrnuti zemljom; 2. obući kaput zapilat - 1. početi testerisati; 2. kajasima naglo povući žvale opglavnika da se zaustave konji u zapregi zakolenčit - kravi ili konju na kratko svezati glavu za jednu od prednjih nogu zakoš(ak) – prostor oko zadnjih u prasničkim kolima (pridnje šarage su koš) zakrilnik – jatak, onaj koji skriva hajduke, bećare i daje im sklonište zakriliti - 1. pokriti krilima; 2. pružiti zaštitu, uzeti pod svoje okrilje zakuvat – zamijesiti, nakuvat zaladnit - prehladititi (se) zalogaj - količina hrane koja se odjednom uzme u usta i pojede zaljučit – mladunče životinje odbiti od sise, navići ga da se hrani kao odrasla životinja zamanit – zamahnuti, izvesti zamah – brz širok poket cijelom rukom s ciljem da se udari ili što izbaci zamećat - 1. pomoći nekome da digne teret na leđa; 2. miješati s vodom samljevene žitarice za ishranu stoke zametnit - stvorena klica iz koje će se razviti sjeme biljke zamlaćivat - dovoditi sebe il koga u nezgodno stanje zanatnik - obrtnik zaod - pravac prema zalasku sunca zaodivat - odjevati zapatit – steći nešto, doći do nečega zapećak - prostor u sobi uz krušnu peć zaperak – manji struk ili izdanak kukuruza ili druge biljke koji raste uz glavni zaperčit - odsijecati zaperak sa kukuruza zapilat - 1. testerom načiniti rez na drvetu; 2. kajase naglo trzati lijevo-desno da se što prija zaustavi kretanje konja zapit (divojku) - obaviti dogovor za zaruke djevojke zapovidat - 1. zapovjedati; 2. rukovodit nekim poslom zariđat - redom nabrajati zatablazovat – kada veleposjednik samo za sebe otkupi pravo za neko vrijeme lova na svojoj zemlji zatvorit – 1. svinju ne puštati na ispašu i otpočeti tov; 2. učiniti da se ne može proći, da se ne može izaći ili uć,. da što ne bude otvoreno; 3. zakloniti ono što je bilo otvoreno; 4. pregraditi, zagraditi, ograditi; 5. oduzeti komu slobodu, smjestiuti u zatvor, uhititi zaperak - nerodni izdanak na kukuruzu, rajčici i sl. 126 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 126 11/26/2013 7:19:44 PM Alojzije Stantić zapit (djevojku) - isprositi djevojku za momka (prihvatiti zaruke) zaukat - 1. nešto brzo pokrenuti; 2. nekoga nagovoriti na neku neželjenu radnju zavalit - 1. zatrpati, zaglaviti; 2. udobno sjesti punom težinom nagnut na leđa zavitrina – zavjetrtina; 1. mjesto zaklonjeno od vjetra, strana koja nije izulkožena vjetru; 2. prenos. mjestome na kome se malo radi zavrnut – neugodno čudan, osoben zavrnuti – 1. okrećući zatvoriti, prekinuti ili pritegnuti; podvrnuti, posuvratiti; iskriviti na jednu stranu, zaviti (čavao) zdila - oveća posuda uj kojoj se hrana iznosi ili priređuje mješanjemili sličnim hladnim postupcima zdravo – vrlo, veoma, jako zemljišnica – zemljišno-knjižni sud gdje se vodi katastarski popis vlasnika nekretnina, grundbuk zemljodilac - zemljoradnik, paor zelen gra – boranija, mahune zeleniš – povrće; zelje zelje – 1. povrće, zeleniš; 2. zeleno rastinje zgrajsat – pobjeći glavom bez obzira zgodno – 1. na zgodan, podesan način; 2. u zgodnoj prilici, u podesnom trenutku; 3. povoljno, udobno, prikladno zgrnit - zgrnuti ziherica - igla posebna oblika za zapinjanje zlatna čorba - juha od mesa, friška, svilena zobi(a)t - hraniti konja zolja – kukac sa žalcem, lat. polistes gallica L., osa zova – bazga, grnolika biljka, lat. Sambucus nigra zvanija - ured javne službe zvir - zvijer zvrčak – starinske dječije igračke: 1. u sredini probušena kost prednjeg papka svinje, u nju svezan kanap, brzim okretanjem daje zvuk nalik „zvrrrr“; 2. U drveni kalem konca uglavljen i dolje zašiljen komadić drveta zavrćen na stolu okreće se oko svoje ose Ž žagre – držač za piću pričvršćen na zid u košari žandar – 1. pripadnik žandarmerije koji se brinuo o redu u malim naseljima i salašima žarit - jako zagrijati parasničku peć žarlo - dugačka željezna šipka i papučon na kraju, služi za poticanje vatre i razgrćanje žerave ždaja - zmaj žderat - phlepno, halapljivo i previše jesti ždribarar - radnik koji se bavi odhranjivanjem ždrebadi, ždribećar ždribećar - radnik koji se bavi odhranjivanjem ždrebadi, ždribarar ždribna - bremenita kobila ždripčanik – drvo na koje se prikopča užad iz konjskog ama radi povlačenja tereta žena – 1. odrasla osoba ženskog spola; 2. bračni drug ženskog spola, supruga žerav - je konj bijele dlake poštrapan sitnijim pjegama, onda je “muvast” il “plisniv”, kad su mu pjege kao krupniji gvozdeni novac onda je “talirast” il “grošast”, s još krupnijim pigama je “jabučast”. U svim ovim oblicima žerav mož biti još i svjetliji il ugasniji. Ždrijebad žerava su ugasne dlake i vremenom je promijene, a kad dostigne starost od desetak godina polagano postane bijele dlake (čilaš). ž(e)rvanj – mlin na okrugle kamenove, gornji se okreće a donji stoji u mjestu, između njih se melje zrno želdac - želudac žilav – 1. otporan, izdržljiv; 2. pun žila, žilica, vlaknast, tvrd (meso); 3. suhe građe, bez sala, žilav čovjek žioka/živoka - 1. greda koja koso sastavlja sve rogove krova, baskija, pajanta, rožnjača; 2. kosa daska na vratima žitarica – ponjava za pokrivanje nesadjevene žitne kamare žitište - njiva na kojoj se uzgaja žito, žitnjak žitnica – 1. spremište za žito na gospodarstvu; ambar; 2. kraj koji je glavni izvor hrane jedne zemlje; 3. bliži kraj plodnog zemljišta oko Subotice gdje su zemlju imali lancoši (na toj zemlji nije bilo dopušteno praviti salaše) žitnjak – njiva na kojoj se uzgaja žito, žitište žito - 1.pšenica; 2. zajednički naziv za sve žitarice ži(v)oka - 1. greda koja spaja rogove na krovu, pajanta, rožnjača; 2. vodoravna daska na krilu vrata živina - domaće životinje živinče - marvinče žmara - čvarak žoržet - lagana tkanina zrnate površine za ruvo 127 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 127 11/26/2013 7:19:44 PM Alojzije Stantić žrvanj/žervanj – mlin na okrugle kamenove, gornji se okreće a donji stoji u mjestu, između njih se melje zrno žuljač - na držaču nasađena oštrica za sječenje izniklog korova žuljat - pritiskom, trenjem dodirivati, izazivati bol žuljat - žuljačem posjeći mladi korov u vinogradu, voćnjaku i sl. žumberanje - cvrkutanje ptica županija – 1. administrativno-politička jedinica u zemljama Habsburške Monarhije do 1918. g.; 2. područje kojim upravlja župan žuta zemlja – ilovača žvakat - 1. zubima sitniti i razmekšavati hranu; 2. sporo i nerazgovjetno govoriti žvala - 1. pejor. usta čovjeka¸2. herpes, oboljenje sluzokože u kutovima usana; 3. metalni dio oglavnika koji se stavlja u usta konja žvavoljak – sažvakani a neprogutani zalogaj hrane IZRAZI: bacat karte – gatati pomoću karata bit mrsko - nerado činiti bit rđav - biti bolešljiv čelo salaša - zabatni dio salaša čupat guske - sa živih gusaka nasilno skidati perje da nije na putu - da ne smeta u prolazu debo lad - gust hlad dotirat u red - obuzdati, naučiti ponašanju držat buđelar - imati novčanik u ruki, raspolagati novcima iđe po dobroj cini - prodaje se po dobroj cijeni iza salaša, kuće - stražnji dio salaša, kuće iz daljeg - 1. iz veće daljine; 2. nešto doznati preko drugoga jedno na drugo – u prosjeku koliko ga noge nose - kretanje najvećom mogućom brzinom križ od groznice - križ gdje se sijeku tri ulice ili puta pod kojim se moli za ozdravljenje od groznice na prvi dan Uskrsa, prije izlaska sunca maže se (ženska) - upotrebljava šminku meće na se – tovi se (o tovljeniku) mlatit gra - ručno vilama iz zrelih mahuna izdvajat zrna graha mora past (pripelica) - mora bit pokošena (pripelica), mora biti obran dio usjeva... na bosu nogu - navući obuću na nogu bez čarapa na dvoje, na troje - površno namistit se - zaposliti se, stupiti u radni odnos na put leđa - stambena zgrada širim dijelom okrenuta prema ulici na putu je - kada netko ili nešto smeta u prolazu na svoju ruku - napraviti nešto bez dozvole ili kako mu najbolje odgovara na vrat, na nos - brzo i površno nije mu mrsko - ne pada mu teško od rose do rose - vrijemu od jutra kada rosa ispari do večeri kada se spusti osto je na salašu - odlučio se za salašara poć nogom - prohodati podmazivanje sobe - mazanje prpom zemljanog poda sobe pola slanine - slanina s jedne polovice svinje polivat (lozu) - prskati vinograd zaštitnim sredstvom pravit podne - odmoriti se u podne prat criva - od zaklane svinje ispiratiti crijeva radi punjenja nadjevom priko glave - veoma mnogo primit rakiju - prihaviti dogovor za zaruke djevojke reć misu – misiti, kada svećenik vrši obred, bogoslužje u Katoličkoj crkvi roljat košulje - roljkom glačati oprano rublje sam svoj gazda - biti samostalan slipa pendžer - na uličnom dijelu zgrade izgled zazidanog prozora štogod ćemo odradit s konjima - nekome ćemo učiniti uslugu zapregom takog stvora – takove ćudi, takove naravi težak na buđelaru - štedljiv, teško se odlučuje na plaćanje tira baba kozliće - vrsta meteorološke pojave u kanikuli tirat krmaču u varoš - dječija igra, cinanje uć u kob - započeti raspravu o nekoj temi uvatit sime - ostaviti plod za sjeme udarit dlanom o dlan - uraditi nešto brzo veliki novci - odjednom primljeno mnogo novaca od prodatog žita, stoke vrepčija daska - bočna daska koja na krovu bočni štiti trsku ili crijep žena ulazi - čistačica koja obavlja posao u određeni dan i na određeno vrijeme žila života - izvirak 128 Klasje naših ravni, 7.-8., 2013. Klasje - prijelom.indd 128 11/26/2013 7:19:44 PM
© Copyright 2024 Paperzz