Godina VIII. Broj 77 1. veljače 2011. REGIONALNI INFORMATIVNO-POLITIČKI MAGAZIN DRAGUTIN RANOGAJEC novi predsjednik Hrvatske obrtničke komore 1 OTKRIVAMO: Do kraja 2013. godine klasična gimnazija u Krapini GLAS ZAGORJA SADRŽAJ impressum iz sadržaja: • Direktorica društva: Tanja Gregurović • Glavni urednik: Zvonko Franc • Zamjenik glavnog urednika: Drago Kozina 12 • Redakcija: Nada Vincelj, Monika Briševac, Dragan Kušec, Tomislav Lež • Vanjski suradnici: Zdravko Mršić, Zlatko Vitez, Vlasta Krklec, Milorad Videković, Kristina Pavlović, Milivoj Pašiček, Rajko Fureš, Nikola Dunaj, Elvis Lacković, Ana Kruhak, Dunja Horvatin, Mario Krog, Darko Fiket, Maja Šimunić, Dražen Zetić, Stjepan Kralj, Vesna Gruica • Direktorica marketinga: Renata Novak DARKO RANOGAJEC Priča o Darku Ranogajcu priča je o direktoru i predsjedniku Uprave pod čijim se vodstvom jedna mala alatnica s približno 100 radnika razvila i narasla u jedno od najvećih svjetskih poduzeća za proizvodnju alata za ambalažno staklo koja danas zapošljava gotovo 400 ljudi, a zahvaljujući kvaliteti proizvoda i konkurentnim cijenama, izvozi alate na sve svjetske kontinente. • Marketing: Radio Hrvatsko zagorje Krapina d.o.o. Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 13, 49 000 Krapina T: 049 372 665 F: 049 372 068 E-mail: krapinski-vjesnik@radio-krapina.hr • Grafička priprema i tisak: VJESNIK d.d., Zagreb Slavonska avenija 4, Zagreb Svi tekstovi suradnika odražavaju osobna promišljanja autora i ne mogu se dovoditi u vezu sa službenim stavovima redakcije. Rukopisi se ne vraćaju. Članci i fotografije vlasništvo su uredništva i ne mogu se objavljivati bez dogovora s redakcijom. SLJEDEĆI BROJ GLASA ZAGORJA – KRAPINSKOG VJESNIKA POTRAŽITE 1. OŽUJKA 2011. KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA . . . . . . . . . . . 16-19 ZAGORJE INFO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20-39 Noć muzeja i Noć Radija Hrvatsko zagorje Krapina . . . . . . . . 34-35 Mislim dakle jesam - kolumna: Elvis Lacković . . . . . . . . . . . . . . . 37 Reč zagorskog muža - kolumna: Rajko Fureš . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Glas srca - kolumna: Stjepan Kralj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 KULTURA INFO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42-43 44 Hyper dizajn d.o.o. • Nakladnik: TEMA BROJA - OTKRIVAMO Do kraja 2013. godine klasična gimnazija u Krapini . . . . . . . . . . . 4 Vrijeme nade - riječ urednika: Zvonko Franc . . . . . . . . . . . . . . . . 7 INTERVIEW - Dragutin Ranogajec U društvu najboljih za bolji život obrtnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Odvojeno mišljenje - kolumna: mr. sc. Zdravko Mršić . . . . . . . . . 11 PORTRET MENADŽERA - Darko Ranogajec: Svjetski igrač iz Krapine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Pogled s Opatovine - kolumna: Zlatko Vitez . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 KULTURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40-41 Klementina Cerovečki marketing@radio-krapina.hr • Dizajn i oblikovanje: AKTUALNO IZ UMJETNIČKE RADIONICE STJEPAN ĐUKIĆ PIŠTA Drago mi je što sam uspostavio komunikaciju s Krležom kao tvorcem velebnog književnog djela, te s Končićem kao glumačkim magom. Stjepan Đukić Pišta: Duboko sam proživljavao Krležino djelo . . . 44 Filmski kutak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Vremeplov / Pjesnička riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Preporuke iz knjižnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 SERIJAL NEPAL - svjetska alpinistička prijestolnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 SPORT INTERVIEW 64 DRAŽEN ZETIĆ Naime, samo ljubljeno biće ljubi, dakle, recept je jednostavan: treba ljubiti, da bi bili ljubljeni. Čovjek samoga sebe može ljubiti (ne iz samoga sebe), nego tek kroz srca onoga Drugoga. Nadasve najbolnija je uskraćena ljubav. Stoga, treba vazda nastojati biti u neprestanome izviranju iz samoga sebe prema drugome. GLAS ZAGORJA Željko Tihava: Za ostanak u četveroligaškoj karavani s domaćim dečkima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 SPORT INFO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Pod Strahinjčicom - kolumna: Milorad Videković . . . . . . . . . . . . 57 Junak našeg doba - Željko Vrdelja, Lidija i Damjan Božiček: Kad stigne vrijeme za djelovanje - krenite . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 Priče iz djetinjstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 O njima se govori: Zagorski TOP 10 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 Mali Zagorci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 ZANIMLJIVOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64-65 Iz drugog kuta - kolumna: Dražen Zetić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 3 TEMA BROJA 01. VELJAÈE 2011. OTKRIVAMO: Piše: Zvonko Franc Do kraja 2013. godine klasična gimnazija u Krapini Klasièno obrazovanje uèenicima pruža uvid u temelje klasiènih jezika, antièke kulture i civilizacije, èiji se utjecaj proteže kroz srednji vijek i hrvatski latinizam pa sve do našeg vremena. Ono daje širok uvid u poèetak i razvoj ljudskih misli i temelj je mnogih prirodnih i društvenih znanosti. Time klasièna naobrazba osigurava i upis na mnoge fakultete. 4 GLAS ZAGORJA „Velika mi je želja da do kraja 2013. godine, kada završava moj gradonačelnički mandat u gradu Krapini zaživi klasična gimnazija“ – riječi su to gradonačelnika grada Krapine gospodina Josipa Horvata na kraju emisije „Oči u oči“ Radija Hrvatsko zagorje Krapina u kojoj je prvi put javno predstavljena ideja i inicijativa da se u Krapini, po mogućnosti u franjevačkom samostanu, pokrene program srednjoškolskog klasičnog obrazovanja. Da ta ideja i inicijativa nije novijeg datuma, nego ona već duže živi, potvrdili su nam i naši sugovornici uz gradonačelnika Horvata, gvardijan franjevačkog samostana u Krapini p. Petar Kinderić i ravnatelj SŠ Krapina gospodin Ivan Rozjan. Osim toga, ta ideja i inicijativa ima i širu potporu, tj. županijsku, što nam je potvrdio župan Krapinsko-zagorske županije gospodin Siniša Hajdaš-Dončić. Na pitanje što misli o pokretanju klasične gimnazije u Krapini i o samostanu kao mogućem domu buduće klasične gimnazije, župan je istaknuo: „Klasična gimnazija – svakako da, jer su mlade osobe koje završe program klasičnog obrazovanja svojevrsni eruditi, ljudi širokog spektra znanja i čine onaj sloj intelektualne elite koji je kadar svojim znanjima i sposobnostima pokrenuti i obogatiti život cjelokupne zajednice. Što se tiče franjevačkog samostana kao mjesta za klasičnu gimnaziju – svakako da, jer su franjevačka i isusovačka učilišta poznata po izvrsnosti u svjetskim okvirima. Ako se franjevačka zajednica složi s tom idejom, to će biti jako dobar projekt za dobru budućnost ne samo Krapine, nego i cijele Krapinsko-zagorske županije.“ TEMA BROJA 01. VELJAÈE 2011. Svi sugovornici s kojima sam razgovarao o ovoj temi ističu da bi pokretanje klasične gimnazije bilo izuzetno važno za županiju, no ako se pogleda obrazovna karta Hrvatske, osobito njezin sjeverozapadni dio, tada je vidljivo da u tri županije Međimurska, Varaždinska i Krapinsko-zagorska, a slobodno možemo tu ubrojiti i Zagrebačku županiju bez grada Zagreba, ne postoji ni jedna klasična gimnazija. Iz tog kuta gledanja, osnivanje klasične gimnazije u Krapini, postaje važno za cijeli sjeverozapadni dio Hrvatske, iako zvuči nerealno, ali ne i nemoguće, očekivati da bi učenici iz Međimurske županije dolazili u gimnaziju u Krapinu. Gledajući Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, u kojoj su smješteni učenici iz gotovo svih krajeva Hrvatske, tada pomisao na Krapinu kao budući obrazovni centar klasične naobrazbe ne zvuči Josip Horvat, gradonačelnih grada Krapine: Bez visoko obrazovanih Zagorki i Zagoraca, nema ni visoko razvijenog Zagorja. Klasièna gimnazija, siguran sam, otvorit æe put mnogim vrijednim mladim Zagorkama i Zagorcima da se ostvare i da tako ostvareni, stvore uvjete za sljedeæe generacije. Župan Siniša Hajdaš-Donèiæ: Klasièna gimnazija – svakako da, jer su mlade osobe koje završe program klasiènog obrazovanja svojevrsni eruditi, ljudi širokog spektra znanja i èine onaj sloj intelektualne elite koji je kadar svojim znanjima i sposobnostima pokrenuti i obogatiti život cjelokupne zajednice. Što se tièe franjevaèkog samostana kao mjesta za klasiènu gimnaziju – svakako da, jer su franjevaèka i isusovaèka uèilišta poznata po izvrsnosti u svjetskim okvirima. nemoguće, već suprotno, Broj sati po kao šansa koju se ne bi razredima Predmet smjelo propustiti, osobito I. r. II. r. III. r. IV. r. stoga što je već postojala inicijativa da se klasična Vjeronauk 2 2 2 2 gimnazija pokrene u Va- Hrvatski jezik 4 4 4 4 4 3 3 3 raždinu, upravo u franje- Latinski jezik 3 3 3 3 vačkom samostanu, a koja Grčki jezik 3 3 3 3 nije ostvarena tamo nego 1. strani jezik Glazbena umjetnost 1 1 1 1 u Slavonskom Brodu, što Likovna umjetnost 1 1 1 1 nam je potvrdio p. KindePsihologija - - 1 rić. Osim toga, to je po- Logika - - 1 sebna šansa s obzirom na Filozofija - - - 2 jačanje obrazovne infra- Sociologija - - 2 strukture izgradnjom do- Povijest 2 2 2 2 mova i stvaranjem dobrih Zemljopis 2 2 1 2 4 4 3 3 temelja da Krapina jednom Matematika 2 2 2 2 postane i sveučilišni grad s Fizika Kemija 2 2 2 2 obzirom na činjenicu da u 2 2 2 2 njemu već postoje visoko- Biologija Informatika - 3 obrazovni studiji pokrenuti Politika i gospodarstvo - - - 1 u sklopu Veleučilišta u Kra- Tjelesna kultura 2 2 2 2 pini. 2. strani jezik (2) (2) (2) (2) No po čemu je zapravo Ukupno 34 36 35 35 klasični obrazovni program poseban? Jedan od dobrih primjera je i već spomenuta sokoobrazovanih ljudi koji su svojim Nadbiskupska klasična gimnazija u djelovanjem utjecali na cjelokupnu Zagrebu na Šalati (NKG), koja je u hrvatsku povijest. svojoj dugoj tradiciji rada i posto- Klasični obrazovni program znači janja odgojila iznimno velik broj vi- da su kroz sve četiri godine obave- Ako se pogleda obrazovna karta Hrvatske, osobito njezin sjeverozapadni dio, tada je vidljivo da u tri županije Meðimurska, Varaždinska i Krapinskozagorska, a slobodno možemo tu ubrojiti i Zagrebaèku županiju bez grada Zagreba ne postoji ni jedna klasièna gimnazija. Iz tog kuta gledanja, osnivanje klasiène gimnazije u Krapini, postaje važno za cijeli sjeverozapadni dio Hrvatske. GLAS ZAGORJA 5 TEMA BROJA 01. VELJAÈE 2011. zni predmeti latinski i grčki jezik s književnošću. Osim učenika početnika, onih koji se nikad nisu susreli s tim jezicima, NKG prima i učenike nastavljače koji su u osnovnoj školi već učili klasične jezike. Klasično obrazovanje učenicima pruža uvid u temelje klasičnih jezika, antičke kulture i civilizacije, čiji se utjecaj proteže kroz srednji vijek i hrvatski latinizam pa sve do našeg vremena. Ono daje širok uvid u početak i razvoj ljudskih misli i temelj je mnogih prirodnih i društvenih znanosti. Time klasična naobrazba osigurava i upis na mnoge fakultete. Osim toga, učenici se mogu uključiti u velik broj slobodnih aktivnosti npr. antička dramska skupina, zbor, klapa, Bartolova grupa, Cezarova skupina, novinarsko-literarna grupa, sociološka grupa, biološka grupa, kemijska grupa, likovna grupa itd. Brojne su i športske aktivnosti u školi poput atletike, nogometa, košarke, rukometa, stolnog tenisa, šaha i skijanja. (Više o NKG-u na Šalati saznajte na www.nkg-zagreb.hr) Usporedimo li, dakle, iskustvo i mogućnosti koje pruža Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu na Šalati s mogućnostima koje bi se mogle stvoriti pokretanjem kla- Prof. Ivan Rozjan, ravnatelj SŠ Krapina: Obrazovanje nije samo neèija privatna stvar i interes, nego je to opæi interes i buduæa klasièna gimnazija bila bi potvrda dobre obrazovne politike grada, županije, ali i države. Drugaèije bi bilo kada bi klasiènu gimnaziju pokretao netko privatno, naplaæivao školovanje, a koristio besplatno resurse SŠ Krapina koji su stvoreni novcem svih poreznih obveznika. Buduæa klasièna gimnazija u Krapini bit æe dio državnog obrazovnog sustava. U nastavku donosimo tablicu predmeta i broj sati po razredima u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Osim redovitih predmeta u NKG-u je moguće upisati i brojne fakultativne predmete kao npr. engleski, njemački, španjolski, ekologiju, filmsku umjetnost, astronomiju i informatiku. Uz to, postoji mogućnost uvođenja i drugih fakultativnih predmeta s obzirom na interes učenika i tehničke mogućnosti. 6 mnazije imali bi na raspolaganju modernu sportsku dvoranu, opremu, ali i dio nastavničkog kadra koji bi predavao i u SŠ Krapina i u klasičnoj gimnaziji.“ Na upit, ne bi li to stvorilo napetosti ili nekakav animozitet, prof. Rozjan odgovara da se to nikako ne može tako pro- sične gimnazije u Krapini, očito je da su one itekako realno ostvarive, što nam potvrđuje i naš sugovornik, ravnatelj SŠ Krapina, gospodin Ivan Rozjan: „Klasična gimnazija u Krapini je realno ostvariva upravo iz činjenice da osim prostora za učionice postoji sva dodatna potrebna infrastruktura. Mislim ponajprije na mogućnosti koje su stvorene ulaganjem većim od 10 milijuna eura u opremu i prostore srednje škole. Dakle, budući učenici klasične gi- GLAS ZAGORJA matrati, „jer obrazovanje nije samo nečija privatna stvar i interes, nego je to opći interes i buduća klasična gimnazija bila bi potvrda dobre obrazovne politike grada, županije, ali i države. Drugačije bi bilo kada bi klasičnu gimnaziju pokretao netko privatno, naplaćivao školovanje, a koristio besplatno resurse SŠ Krapina koji su stvoreni novcem svih poreznih obveznika. Buduća klasična gimnazija u Krapini bit će dio državnog obrazovnog sustava“. No ostaje neodgovoreno ključno pitanje – što franjevačka zajednica kaže na inicijativu da u svojim samostanskim prostorima koji se obnavljaju dade dom budućim klasičarima? Na to pitanje p. Kinderić odgovara da mu se prvotno ideja činila smiješnom, no ubrzo je shvatio da bi to bilo izuzetno dobro s obzirom na tradiciju školstva u Krapini koju su najvećim dijelom i stvorili TEMA BROJA P. Petar Kinderiæ, gvardijan franjevaèkog samostana u Krapini: Tišina i ljepota prirode oko samostana idealni su za buduæu gimnaziju i buduæe klasièare. Osim toga, to bi doista vratilo život samostanu i našoj franjevaèkoj zajednici poznatoj po radu s mladima i za mlade. Mislim da bi to preporodilo naš grad. U zajedništvu sa SŠ Krapina to bi bilo izuzetno. franjevci, a s druge strane, p. Kinderić smatra da bi to vratilo život samostanu poznatom po svojem neprocjenjivom knjižnom blagu, među kojim su mnogobrojne knjige pisane latinskim i grčkim jezikom. „Tišina i ljepota prirode oko samostana idealni su za buduću gimnaziju i buduće klasičare. Osim toga, to bi doista vratilo život samostanu i našoj franjevačkoj zajednici poznatoj po radu s mladima i za mlade. Mislim da bi to preporodilo i naš grad. U zajedništvu sa SŠ Krapina to bi bilo izuzetno. Idemo korak po korak“ – naglašava p. Petar Kinderić. Doista, spoj franjevačkog samostana, impozantne crkve i knjižnice, franjevačka duhovnost i prodornost u radu s mladima te s druge strane veliki spoznajni potencijal mladih ljudi željnih znanja, dokazivanja, ostvarivanja, nesumnjivo bi preporodio ovaj dio Hrvatske. S pravom dijelimo želju i nadu gradonačelnika Horvata pokretača ove ideje i inicijative koji ističe: „Bez visoko obrazovanih Zagoraca, nema ni visoko razvijenog Zagorja. Klasična gimnazija, siguran sam, otvorit će put mnogim vrijednim mladim Zagorkama i Zagorcima da se ostvare i da tako ostvareni, stvore uvjete za sljedeće generacije.“ Gradonačelniče, sretno Vam bilo! Dijelim s Vama nadu da će to biti najkasnije 2013., a želju da to bude i 2012.! Dragi čitatelji, podržite i Vi ovu inicijativu. VRIJEME NADE – RIJEÈ UREDNIKA Da ne znate da su ovo stihovi iz pjesme „Moj gruntek“ naših dragih Podvinčana, vjerojatno biste pomislili da je ovaj tekst još jedna žalopojka nad tužnom zagorskom i hrvatskom stvarnošću. Iskrene, ko ne bi htel biti „gospon“, nič delati osim tu i tam dojti na radno mesto kak naši vrli zastupnici u Hrvatskom saboru. Ak nešči zna kak najlakše dojti na pošten način u Hrvatski sabor, prosim ga da mi čim prije javi. No neme o „politike“ i „političarima“. Oni budu već platili za svoje grehe, neki v ovem, a neki na onem svetu. Ak i neju, nema veze. Već je i drug Krleža zaključil da ni med cvetjem ni pravice. Kad smo kod pravice, 15. siječnja ove godine, na dan kada su susjedni Hrvati slavili međunarodno priznanje svoje države, s kojom je naše Zagorje u odličnim federativnim odnosima, posjetio nas je učitelj Nove pravednosti i predsjednik Hrvatske dr. Ivo Josipović. Naš veliki magištrat, župan Siniša za kojega mislim da iskreno voli Zagorje i da je unatoč svoj dečji osmeh okupljenim Zagorcima keri su se zagledeli v njega kak v kakvega boga rekel – ima da se napravi cesta i ja ću se zalagati za to, ali neka savezna vlada najprije popravi krov mojih predsjedničkih dvora na Pantovčaku. Krov mi prokišnjava, dragi moji Zagorci i Zagorke! Voda mi kapa po papirima i onda ne znam što sam napisao i mislio reći i ispadam zbunjen u javnosti! Morate me razumjeti! Nitko prvo ne radi cestu do kuće pa onda kuću! Zar nije tako? – Tak je – zakričali su naši zagorski medijski močnici i okupljeni ugledniki, a precednik Ivo se nasmejal i dal znak da se krene dalje. – Siniša kam sad ideme? – pital je precednik. – Ideme na skupštinu uzgajivača konja našega zagorskega magištrata – odgovori je sa strahem župan. – A budu štrukli? – pita je dalje Precednik. – Budu, pravi zagorski i črne vine kakve vi volite – odgovori je župan Siniša. 01. VELJAÈE 2011. – Ne. Ne daj, Bože! – odgovori je Precednik, a onda se zgrabil za lasi jer je shvati da je izgovori zabranjenu reč - BOG! – Valjda me nisu čuli mediji – počel je paničariti Precednik. – Siniša, odmah dođi ovdje – zakričal je Precednik v panike. – Kaj se zgodile? – ves v panike pital je Siniša sav v strahu da Precednika nisu ponudili kakvim pokvarenim taljanskim vinem tam v tvornice koju je posetil. – Budu me čuli! Ima da me zapamtiju do groba – misli si je Župan. – Ivek, kaj Vam je? – sinovski je pital župan Siniša precednika Ivu. – Izgovori sam onu reč koja se ne izgovara? – odgovori je sav bled Precednik. – Ivo Sanader? – pital je Župan. – Kakvi Sanader! Siniša! Pa jesi li ti pri sebi? – skoro se izderao Precednik na Sinišu, ali nije jer je voli tog Zagorca koji se rad vučil dok je študiral. A ja bi štel znati kak gospon postati, bogèije ove meni je dost Piše Zvonko Franc zvone.franc@gmail.com - Ivek, kaj Vam je? – sinovski je pital župan Siniša precednika Ivu. - Izgovori sam onu reè koja se ne izgovara? - odgovori je sav bled Precednik - Ivo Sanader? – pital je Župan. - Kakvi Sanader! Siniša! Pa jesi li ti pri sebi? – skoro se izderao Precednik na Sinišu, ali nije jer je voli tog Zagorca koji se rad vuèil dok je študiral. nekim malim felerima, čovek koji puno obečava i dokazano trudi se to ostvariti, upoznal je precednika dr. Ivu s problemima u federativnoj državi Zagorje. – Predsedniče, kaj ne bi bile pravedne da mi Zagorci dobime tu brzu cestu koju nam obečavaju letima i nikak da ju napraviju? – pital je župan Siniša bez srama Precednika. – Pa bilo bi pravedno. Doista bi bilo pravedno da neka sredstva iz proračuna savezne vlade uložimo i ovdje. Možda bi se i tu moglo nešto zaraditi od turizma kao u Dalmaciji? – odgovori je sramežljive Precednik, a onda je hudo pogledal našega Sinišu i kroz zube prišepnul da nišče ne čuje: – Pa Vi opče očete cestu? Čul sam da ste se svadili i da se nemrete dogovoriti? Kakti nekim opčinama ne treba cesta pa nedaju da se ona dela prek njihovih opčin jer bi to narušile ekološku ravnotežu! – Nije istina, precedniče – usprotivi se kak pravi zagorski muž naš župan Siniša – to su Vam HDZ-ofci bili protiv – štel je male smiriti Precednika naš župan misleći da ak zaigra na stranačku kartu da bu zmekša precednika kerega su zebrali SDP-ofci. – Siniša, pa mi se pozname još dok si bil mali zbunjeni i pobožni študentek v Zagrebu, znaš da meni nemreš prodati takve fore – odgovori je Precednik, a onda na glas uz Odjenput je odnekud skočil HDZ-ovec pred precednika Ivu na opće zaprepaštenje okupljenih. Tjelohranitelji su ga zgrabili i da ga budu bili, no Precednik je zdigel mali prst v zrak i odma su se smirili. – Gospodine, recite što želite – obrati se Precednik HDZ-ofcu. – Nič, htel sum Vas same pozdraviti bez obzira kaj nisam glasal za Vas – odgovori je HDZ-ovec. – Dečki ispričajte se gospodinu za svoju grubost – naloži je Precednik tjelohraniteljima keri su se odma ispričali, žalosni kaj nemreju isprobati svoje znanje iz borilačkih vještina. – Siniša, gospodin HDZ-ovec ide s nama na štrukle – reke je Precednik našemu županu Siniše, keremu nije baš bile po volje, jer baš i nije voli neke HDZ-ofce, ali kad već inzistira, mora se pokoriti. – Gospon precednik Ivo, ne mislim na Sanadera, njega nisem volil nikad, mislim na Vas, ka nete mislili kaj krivo – započel je HDZ-ovec razgovor s Precednikom – a zakaj denes niste hteli iti u Karlovec gde je proslava dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske kojoj ste precednik? Kaj zate kaj su tam moji iz stranke? Pa nije valjda da Vam već znači skupština uzgajivača konja nek tak važni den? GLAS ZAGORJA – Rekel sam Bog – odgovori je drščući Precednik. – Ne sekirajte se, Precedniče – rekel je utješno HDZ-ovec – Bog Vas nije čul, a ak i je, ne Vam zameril. Pa pri nas v Zagorju ga stalno spominju, uglavnom kuneju od malena, pa još nikoga nije zato uništil. Bog Vam je dober, ima Vas rad bez obzira kaj se hvalite kak vas On ne zanima. Bog razmeje vas političare, zna da ponekad govorite kaj ne mislite, i delate kaj ne govorite – zaključi je HDZ-ovec. – Dobro – smireno je odgovorio Precednik, veselo stisnul k sebi našega magištrata Sinišu i zakričal – IDEMO DALJE! – Precedniče, to je HDZ-of slogan – upozoril je župan Siniša, pogledavši u smjeru novinara. – Sinek, daj se male opusti! Koga briga! IDEME NA ŠTRUKLJE! – odgovori je precednik Ivek. Napomena: Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna! Najte nič zameriti ni vi levi ni vi desni. Uvek se moreme najti na štrukljima. Prosim Vas same da ak me već bute zvali, nek nam igraju Podvinčani onu – i ja bi štel znati kak gospon postati, bogčije ove meni je dost! I još nekaj – hvala kaj nas čitate! 7 INTERVIEW 01. VELJAÈE 2011. Dragutin Ranogajec, predsjednik HOK-a Piše Monika Briševac U društvu najboljih za bolji život obrtnika Uz mene moraju biti jaki, pouzdani ljudi koji imaju vlastito mišljenje, nezavisni od politike, zaista postojani u radu i spremni odvojiti slobodno vrijeme u radu za opæe dobro. Veseli me što ima takvih kolegica i kolega. Ima ih puno više nego što sam mogao i zamisliti, a sada sam se u to uvjerio. 8 GLAS ZAGORJA INTERVIEW 01. VELJAÈE 2011. Prva izjava nakon izbora za predsjednika Obrtničke komore Hrvatske Prvi put u povijesti Hrvatske obrtničke komore Zagorci će u njezinu najvišem tijelu, Upravnom odboru, imati tri čovjeka. Izrazito sam ponosan na to, jer ovo nije moj uspjeh, nego svih zagorskih obrtnika, što je veoma važno, jer predsjednik nije Komora. Sada kada su izbori iza mene, mogu reći da su zbog ishoda mnogi radosniji od mene, jer ja sam duboko svjestan pred čim se sve nalazim i da će sve to od mene tražiti maksimum htijenja, napora, Novoizabrani predsjednik Hrvatske obrtničke komore i dugogodišnji predsjednik Obrtničke komore Krapinskozagorske županije Dragutin Ranogajec, inače i predsjednik Odbora za gospodarstvo u HOK-u, predsjednik Odbora za europske integracije, potpredsjednik Odbora za financije i vanjski član Saborskog odbora za razvoj i obnovu. Za Glas Zagorja govori o obrtništvu, viziji, problemima u gospodarstvu i obrtništvu, novim projektima… Obrtništvo – vječita oporba Recite nam nešto više o kandidaturi, kampanji i o tomu što će Krapinskozagorskoj županiji i Obrtničkoj komori donijeti Vaš izbor za predsjednika HOK-a? Obišao sam županijske obrtničke komore, proputovao po cijeloj Hrvatskoj u nastojanju prezentiranja svojeg viđenja o tomu na koji način voditi Hrvatsku obrtničku komoru i mogu reći – zaista nije lako sučeliti svoj stav o radu u Komori, te slušati prigovore kolegica i kolega zbog dosadašnjih pogrešaka i propusta aktualnog vodstva. Nebrojeno puta istupao sam na Upravnom odboru Hrvatske obrtničke komore, te zaista stručno i sažeto govorio o zadanoj temi, jer sam na svaku sjednicu došao maksimalno pripremljen. Često sam tražio, i dobio, stručna mišljenja od prijatelja obrtnika i poznanika iz struke kada sam trebao govoriti o temama koje nisam dovoljno poznavao. Obrtništvo je po svojoj vokaciji oduvijek oporba. Svakoj vlasti, koje god ona bila boje, lijevo, desno ili najveći centar. Naše je traženje u duhu stvaranja zakonskih uvjeta za normalan rad u poduzetničkoj sferi, a time i za bolji život nas, naših obitelji, naših djelatnika i zajednice u cjelini. To je ono što ću ubuduće raditi. Uz mene moraju biti jaki, pouzdani ljudi koji imaju vlastito mišljenje, nezavisni od politike, zaista postojani u radu i spremni odvojiti slobodno vrijeme u radu za opće dobro. Veseli me što ima takvih kolegica i kolega. Ima ih puno više nego što sam mogao i zamisliti, a sada sam se u to uvjerio. Vaši suradnici znaju Vas kao uspješnog obrtnika, obiteljski obrt uspješno znanja i svega onoga što je potrebno da bi se postigli željeni rezultati. Drago mi je što je u krovnoj komori Hrvatske došlo do promjene, na jedan demokratski i kulturan način. Ostvareni broj glasova (42 od 75) daje mi garanciju da neće trebati raditi pod pritiskom, već će omogućiti normalan rad u Skupštini. Tome se mogu nadati i na osnovi prvog iskustva, jer smo na Izbornoj skupštini, pod mojim predsjedanjem imali dvije točke dnevnog reda, koje su prošle jednoglasno. posluje već 21 godinu. Prisjetite li se početaka, što biste izdvojili? Nakon završene osnovne škole u Radoboju, upisujem Srednju trgovačku školu u Krapini, koju završavam 1977. Potom nakon reguliranja vojne obveze, zapošljavam se u trgovačkom poduzeću Kolonijale koje napuštam 1984. zbog odlaska na novo radno mjesto u zagrebački Naprijed, gdje radim do 1989. Te iste godine donio sam odluku o otvaranju obiteljskog obrta koji uspješno posluje već 21 godinu, te zapošljavam 4 djelatnika u trgovini i knjigovodstvenom servisu. S ponosom mogu istaknuti da nijedan dan nisam kasnio s plaćanjem davanja i da nemam nikakvih dugovanja, to je moja obaveza. Svoje aktivnosti u obrtništvu započi- njem već 1990. kada sam izabran za predsjednika Sekcije za trgovinu, te ulazim u Upravni odbor Udruženja obrtnika Krapina. Dolaskom ratnih zbivanja aktivno sudjelujem u obrani domovine, te sam nositelj Spomenice Domovinskog rata 1990.-1992. U razdoblju do 2004. obavljao sam razne dužnosti, od člana prve Skupštine OKKZŽ-a do predsjednika Udruženja obrtnika grada Krapine, a ustrajnost u poslu i želja za promjenom odnosa prema obrtništvu rezultirala je izborom na mjesto predsjednika Obrtničke komore Krapinsko-zagorske županije, gdje i danas obnašam tu časnu dužnost u trećem mandatu, na dobrobit obrtništva u cjelini. Mi smo jedini u Hrvatskoj koji imamo 4-5 jedinstvenih projekata i dokazali smo da se može. GLAS ZAGORJA Jedinstveni projekti zagorske obrtničke komore Upravo jedan od jedinstvenih projekata Obrtničke komore KZŽ-a je SMS obrtnik, koji omogućuje izravnu komunikaciju i dostavljanje informacija do svakog obrtnika putem SMS poruka. Projekt je prihvatila i Vlada RH u dijelu prijedloga Reforme HOK-a, kao način bolje komunikacije s obrtnicima. Kako je u početku prihvaćan i kako je saživio ovaj projekt? Iako su mi govorili, vezano uz ovaj projekt, da sanjam, da se to ne može zbog Agencije za zaštitu osobnih podataka, ostvarili smo i to. On živi, ponudili smo ga komorama, a ponudit ćemo ga na razini cijele države. Ne čekamo da od ideje do realizacije nekog projekta prođe 5 godina. Žalostan sam što država ne postupa jednako prema svima, posebno od srpnja prošle godine, kada je Ustavni sud donio odluku da obrtnici za svoje poslovanje garantiraju svojom imovinom. To je meni nerazumljivo… Za nama je još jedna nadasve teška poslovna godina. Na temelju raznih programa gospodarskog oporavka stvorilo se još veće nezadovoljstvo obrtnika. Koji Vam je mandat bio teži, onaj prvi kad ste postali predsjednik ili drugi? Drugi mandat, posebno prema kraju, bio je težak. Predviđao sam skoro sve što se sada dogodilo. Nažalost. Upozoravao sam na niz problema, a zakonski okvir pogodovao je smanje- 9 INTERVIEW 01. VELJAÈE 2011. nju broja obrta. U 4 godine ostali smo bez 500 obrtnika. Nije to samo zbog financijske i gospodarske krize, nego i zbog krize morala. Kod nas je normalno ne platiti nekome račun, što smatram da nijedan ozbiljan sudionik u gospodarskim zbivanjima, ne smije ni pomisliti. Ne može biti normalno da ne uplaćujemo davanja svojoj državi, a za nju smo se borili… Vodstvo naše Krapinsko-zagorske županije prihvatilo je veliku većinu naših prijedloga, i pomoglo nam da prebrodimo probleme. Ubija nas siva ekonomija U 15 mjeseci krize nestalo je oko 35.000 obrta – to su zaista veliki poremećaji u gospodarstvu. Smanjenje potrošnje, smanjenje proizvodnje, nema novih narudžbi i ne osvajaju se nova tržišta. Proizvodi se za skladište, što je najgora moguća varijanta, a slijedom toga dolazi i do otpuštanja radne sna- Sjećam se, u jednom našem intervjuu krajem 2009. rekli ste ovako: kriza nije počela jučer, ni prije godinu dana, nego smo već jedno duže vrijeme bili u jednoj laganoj recesiji, priznali mi to ili ne. Očekivali ste, vjerujem, da će 2010. ipak donijeti poboljšanje. Što očekujete od ove godine? Nažalost, i tu sam bio u pravu. Ova godina, upravo zbog toga što je izborna i tu uvijek nešto zastane, nešto se čeka, osluškuje, prvih šest mjeseci ne očekujem nikakvih pomaka nego još lošiju situaciju. Međutim, arhitekti jednostavno nemaju narudžbi. Znači, nema šanse da se nešto tako brzo počne graditi u idućih 6-10 mjeseci. Nelikvidnost nas izjeda, a korist imaju samo banke. Nadalje, naš izvoz je sada tek počeo ponovo raditi. To govori da je u svijetu ekonomska i gospodarska kriza završila. Kod nas su izvoznici počeli raditi, ali mi unutar sebe nismo raščistili, začarani su krugovi – ja ne platim Vama, Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor èestitala je Dragutinu Ranogajcu na izboru za predsjednika Hrvatske obrtnièke komore (HOK) Poštovani gospodine Ranogajec, u ime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno, iskrene èestitke na izboru za novog predsjednika Hrvatske obrtnièke komore. Uvjerena sam da æemo s Vama na èelu Hrvatske obrtnièke komore nastaviti uspješnu suradnju i zajedno raditi za boljitak naše države. Želim Vam, gospodine Ranogajec, puno uspjeha u Vašem buduæem mandatu! – navodi u èestitki premijerka Kosor. Vi meni, i jednostavno ne možemo to raščistiti. Trebat će na mikro razini odraditi puno projekata, a u EU jednostavno ne smijemo ući nespremni. Budućnost… Kako zamišljate HOK? Koja je Vaša osnovna vodilja? Želim prekinuti niz loših stvari koje su se događale na državnoj razini, dok smo mi na lokalnoj razini puno kvalitetnije odradili svoj dio posla, ge. Siva ekonomija, visoki porezi – koji su najveći problemi obrtnika? Trenutačno je najveći problem siva ekonomija, jer prelazi 32% BDP-a. Bili smo inicijatori pripreme zakona o sprječavanju rada na crno, no vidjet ćemo do kuda ćemo doći jer u toj radnoj skupini nema nijednog obrtnika… Zatvorenih 500 obrta, zatvoreni su da ne stvaraju još veće dubioze. Država im nije omogućila naplatu njihovih potraživanja, a istovremeno, nisu mogli platiti davanja prema državi. I zatvorili su. U kapitalizmu to nije ništa novo, međutim, kod nas je problem to što egzistiraju trgovačka društva sa blokiranim žiro-računom od 350 dana i uredno posluju. To je neprihvatljivo. A Zakon kaže – ako si u blokadi neprekidno 60 dana, moraš pokrenuti stečaj. Sve je jasno, vidi se gdje su problemi. 10 GLAS ZAGORJA povezali se sa svim sferama, probili barijere. Moj je program sastavljen u 7 točaka – zastupanje obrtništva, pravodobna informacija, edukacija obrtnika, strukovno obrazovanje za obrtnička zanimanja, promocija obrtništva, komorski ured, nove usluge i proizvodi koje ćemo ponuditi, te druženje i zabava. Založit ću se za to da nijedna aktivnost ne smije stati. Treba uložiti dodatni napor da se odradi sve što je započeto. Tražit ćemo ponovo ili adekvatan tretman ili da nam Vlada omogući da imamo svoje ministarstvo, kako bi preko njega mogli oblikovati svoje prijedloge. Predlažem i da se vodstvo Komore riješi na drugačiji način. Hrvatsku sam podijelio na 5 cjelina, i želio bih da svaka sredina ima potpredsjednika na razini Hrvatske obrtničke komore. Svaki bi od tih potpredsjednika dobio zaduženje da se brine o svojem resoru i bio zadužen za komunikaciju između komora na svojem području. Predlažem i nova tijela – predsjednika odbora za gospodarstvo, za financije, za komorski sustav. Oni trebaju svojim idejama učiniti iskorak, i da svi budu zastupljeni. Sve to ostvarit će se zahvaljujući pobjedi za koju su glasala 42 člana Skupštine HOK-a. ODVOJENO MIŠLJENJE U naslovu osvrta sam mimo običaja napisao riječ politika, jer bi, da sam tu riječ zamijenio drugim izrazom, naslov bio nezgrapan. Politika označuje postupak javnog usklađivanja raznorodnih interesa u državi, pri čemu se svakoj interesnoj skupini dodjeljuje utjecaj razmjeran njezinom doprinosu bogatstvu naroda. U nas nema politike, jer se nositelji vlasti ne brinu za narod i državu, a kamoli za bogatstvo naroda. Oni ih, dapače, siromaše i uništavaju. U tom smislu se umjesto politike može i mora rabiti izraz vođenje državnih poslova. 01. VELJAÈE 2011. U svezi s javnim poslovima naroda postoje tri odvojena pojma: politička zajednica, politički poredak i nositelji vlasti u političkoj zajednici. Politički poredak je ustaljen način uređenja političkih odnosa. On je i više od pisanog ustava političke zajednice, jer uključuje svrhe zajednice i potrebne granice snošljivosti, mjerila ponašanja, prihvaćene procedure te formalnu i neformalnu strukturu vlasti. Prije su nositelji vlasti vladali zajednicom po Božjoj milosti, po nasljednom pravu i sličnom, a imali su podanike. Od Bonapartea se smatra da vlast izvire iz naroda, čiji pripadnici su bi se ispunjale nacionalne svrhe i ostvarivali narodni interesi. rvatske nacionalne interese posebno pogađaju odnosi sa Srbijom i njihova takozvana normalizacija. Ovaj se prigovor odnosi i na Banske i na predsjedničke dvore. Srbiju se poslije njezine neuspjele vojne agresije na Sloveniju, RH, BiH i Kosovo te političke agresije na Crnu Goru trebalo držati u izolaciji, u koju se sama dovela, ili bar na ozbiljnom razmaku, dok ona ne zavrijedi normalne odnose sa susjedima putem vraćanja agresorskog duga: povrata pokradene imovine i kulturnog blaga, vraćanja ti- H VLADINA POLITIKA I NACIONALNI INTERES U Hrvatskoj se voðenje unutarnjih poslova države sastoji u borbi stranaka za vlast, prikupljanju novca u proraèun, zadovoljavanju posebnih tuðih i domaæih interesa proraèunskim novcem, poharu naroda, prirodnog blaga i stvorenog bogatstva… Pobuda za osvrt došla je od uzrujanosti i zabrinutosti, koje su zahvatile naše građane i javnost zbog novog srbijanskog napada na naše branitelje i njihova progona od srbijanske politike, a ne od srbijanskog pravosuđa. Progon naših branitelja je politički čin. Srbija ima politiku, a Hrvatska je nema! Hrvatsko pravosuđe sa srbijanskom politikom surađuje bez imalo svoje politike, za koju naše vlasti nisu ni sposobne ni voljne. rbijanski progon hrvatskih branitelja otvara niz problema i stvara niz nevolja: (1) otvara pitanje smisla, opravdanosti i valjanosti Domovinskog rata; (2) pretvara hrvatske branitelje u agresore i zločince; (3) dovodi u pitanje svrhu osamostaljenja Hrvatske; i (4) potkopava prirodno i ljudsko pravo Hrvata da traju kao narod. Međutim, reakcija hrvatskih nositelja vlasti na srbijansku hajku na hrvatske branitelje otvara pitanje naravi, smisla i uloge hrvatske države. Kakva je hrvatska država i čemu ona služi? To pitanje građani postavljaju i zbog općeg propadanja države i naroda: političkog, gospodarskog, sigurnosnog i ljudskog. S građani države ili političke zajednice. Država je od Francuske revolucije instrument naroda. arod ima svoje potrebe, svoje svrhe i svoj interes, a oni se zadovoljavaju ili ostvaruju političkim djelovanjem nositelja vlasti putem političkog poretka. U vođenju hrvatske države nema spomena nacionalnom interesu. Ukupne potrebe naroda se sve oskudnije zadovoljavaju (prehrana, odijevanje, rad, zdravlje, školovanje i znanje, sigurnost, kultura i drugo), a u pitanje se dovode smisao i svrha postojanja, i Hrvata kao narodne zajednice i obnovljene hrvatske države. U Hrvatskoj se vođenje unutarnjih poslova države sastoji u borbi stranaka za vlast, prikupljanju novca u proračun, zadovoljavanju posebnih tuđih i domaćih interese proračunskim novcem, poharu naroda, prirodnog blaga i stvorenog bogatstva te prisilnom uvođenju tuđeg pravnog sustava (EU), koji pokorava hrvatsko tržište svjetskom. U vanjskim državnim poslovima nema sadržaja, nema politike. Sve je svedeno na odnose. Nema ni političke ni gospodarske diplomacije, kojom N S Piše mr. sc. Zdravko Mršić jela zarobljenih, odvedenih (a ne nestalih) pa pogubljenih branitelja i građana, priznanja hrvatskih granica, uklanjanja svoje vojske s hrvatskog teritorija i drugo. U takvom stanju, upravo kako bi izbjegla izvršenje svojih obveza, Srbija svim silama nastoji izići iz političke izolacije ili otočenja. To je dio sadržaja srbijanske politike u sadašnjem času. Srbija je Hrvatskoj bila dužna, a sad, kad se odnosi normaliziraju, više nije! Hrvatske vlasti nevjere nacionalne interese za volju normalizacije, na koju ih nagovara činovništvo EU i u čemu ih podupiru glasnogovornici većine etničkih manjina u Hrvatskoj. udući da RH nema politiku, ne može imati ni nacionalnu strategiju? U njoj je sve u odnosima. Nasuprot nama, osim diplomacije i politike, Srbija ima i strategiju, koju nije promijenila od vremena kneževine Srbije – ni za komunizma ni poslije Miloševića, koji je u krivo vrijeme pokušao ostvariti drevnu srpsku strategiju. Nedavno su objavljeni rezultati ankete provedene u sklopu srbijanskog projekta Novosti iz prošlosti, koji otkri- B GLAS ZAGORJA vaju etnocentričnost Srba kao naroda. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad! Srbi smatraju da je najveći čovjek svjetske prošlosti Tesla, s 21% glasova – Tito 10%, Hitler 8%, Isus 4%. Smatraju da su srpska sveučilišta starija od prvih europskih, iako su mlađa bar 800 godina. Smatraju da su 1918. Srbi bili najpismeniji narod u Jugoslaviji. 37% Srba koji imaju osnovnu školu smatra da je Dubrovnik srpski grad, a taj postotak kod visokoobrazovanih ljudi iznosi 55%. Da je srpski vladar Dušan (koji se sam uzalud proglasio carem Bizanta, dok je u Carigradu bilo križarsko Latinsko carstvo) vladao Beogradom i Solunom pogrešno smatra 68% visokoškolovanih ljudi, a samo 37% niskoškolovanih ljudi. rbi imaju previsoko mišljene o sebi kao narodu, a njihove vlasti to uvažavaju. Srbija je narodna država, a RH to nije. Neprimjereni postupci hrvatskih nositelja vlasti prema Srbiji i drugim obližnjim zemljama te njihova potpuna pasivnost u današnjem globaliziranom svijetu, koji ulazi u olujno razdoblje, pokazuju da vlasti ne razumiju ni što je narod ni što je država ni što je politika. Njih ni nedavna revolucija u Tunisu ne može prenuti. Tunižani su poslali poruku svim nositeljima vlasti u svijetu, posebice onima u islamskim zemljama, koji su okrenuli leđa vlastitom narodu, ustupili državu tuđim silama ili ideologijama te prihvatili ortaštvo s međunarodnim kapitalom. Tunižani su izričito tražili demokraciju, slobodu govora, slobodne izbore i rad za visokoškolovane mlade ljude, koji su većinom nezaposleni. Međutim, temeljno pitanje, koje su bili postavili vlastima, koje su uklonili, bilo je: Čija država je Tunis? Čija je hrvatska država? Komu i čemu ona služi? Nositeljima vlasti da uspostavljaju i normaliziraju odnose i da tuđincima otvaraju hrvatsko tržište, ili narodu da zadovoljava svoje potrebe, ostvaruje svoje svrhe i da se štiti? Čovjek se oduvijek hranio i branio zajednicom, a pod sadašnjim vlastima Hrvat se mora kao pojedinac braniti od organiziranih naroda!? Vlasti još ne slušaju glasove iz naroda. Stoga narodu valja progovoriti u jedan glas! P.S. Tko privatizira hrvatske šume i hrvatsku vodu: B. Škegro ili J. Kosor? 11 PORTRET MENADŽERA 01. VELJAÈE 2011. Piše: Monika Briševac Dipl. ing. Darko Ranogajec, direktor OMCO Croatije Svjetski igrač iz Krapine Prièa o Darku Ranogajcu istodobno je prièa o mladom inženjeru strojarstva i brodogradnje koji od prvih pripravnièkih dana u poduzeæu Jedinstvo u rodnoj Krapini, do današnje pozicije direktora ugraðuje u posao vlastito znanje. Pod njegovim struènim vodstvom direktora i predsjednika Uprave jedna mala alatnica s približno 100 radnika razvila se i narasla u jedno od najveæih svjetskih poduzeæa za proizvodnju alata za ambalažno staklo, koja danas zapošljava gotovo 400 ljudi, a zahvaljujuæi kvaliteti proizvoda i konkurentnim cijenama, izvozi alate na sve svjetske kontinente. 12 GLAS ZAGORJA PORTRET MENADŽERA 01. VELJAÈE 2011. Nagrada Crome Naj menadžer došla je u prave ruke. Bila je i povod za razgovor s gospodinom Ranogajcem, menadžerom koji znanju pridodaje jasnu viziju razvoja, timski rad, angažiranost svih zaposlenih. Kao pojedinačna tvornica, OMCO Croatia je danas najveća tvornica takvog tipa proizvodnje na svijetu i najbolje opremljena tvornica za strojnu obradu metala s najmodernijom tehnologijom i opremom te je centar izvrsnosti, mjesto školovanja i podučavanja mladih ljudi koji čine i većinu zaposlenika tvornice. Godi li Vam dobivena nagrada? - Ova nagrada priznanje je i direktoru i zaposlenicima, za sav trud i zalaganje svih ovih godina… Svakako, u pravu ste kad kažete da nagrada godi. Doživljavam je upravo kao priznanje za prošle rezultate i dugoročniju aktivnost. Mislim da nagrada više predstavlja tvrtku nego mene osobno. Činjenica je da bez mojih rezultata, mene kao takvoga u tvornici, ne bi bilo nagrade. No, ovo je i prva nagrada koja je slovila baš na mene kao osobu. Ljudskim potencijalom do uspjeha Zanima nas osobna karta Vaše tvrtke. Koju politiku provodite u ovim kriznim vremenima? - OMCO je ustvari jedno američko ime, po prvom vlasniku koji je takvu tvornicu osnovao u Belgiji. Veći dio proizvoda plasira se na inozemno, europsko i izvaneuropsko tržište, 96-97%, a mali dio prodajemo Ve- tropack Straži. Širili smo i povećavali proizvodnju, a pred kraj prošle godine tvornica je počela aktivno trgovati i postigli smo rekordne rezultate. Naša politika bila je širiti krug kupaca, zadržati zaposlenost i ne otpuštati ljude, odnosno primarni zadatak bio je sačuvati ljudski potencijal, i u tome smo uspjeli. Svako tko ima novaca može kupiti strojeve, ali ne može svatko upravljati na kvalitetan način strojevima, ukoliko nije osposobljen i obrazovan to učiniti. Najveće bogatstvo i vrijednost je čovjek, a iza toga oprema. Zadovoljstvo koje imam radeći ovaj posao, motivacija, izazov - to se ne može usporediti ni s materijalnom vrijednošću. Koliko je zaposlenih u Vašoj tvornici, a kako je bilo u početku - napravimo jednu usporedbu? - Trenutno brojimo 398 zaposlenih, a nekad smo počeli sa 115. Zaposlenost smo postupno godinama povećavali, provodeći tako aktivnu politiku zapošljavanja. Imali smo i svake godine 15-20 učenika na praksi - to- Naj menadžeri kod Predsjednika Predsjednik Ivo Josipović u siječnju je organizirao prijem za predstavnike hrvatskih tvrtki, dobitnike nagrada Hrvatskog udruženja menadžera Croma. Između ostalih, na prijemu je bio i direktor uspješne tvrtke OMCO Croatia iz Huma na Sutli, Darko Ranogajec, menadžer 2010. u kategoriji inozemna poduzeća. Predsjednik je tom prigodom istaknuo da su obilježja nagrađenih - uspjeh u poslu, izvozna orijentacija i dobra pozicija njihovih poduzeća na domaćem tržištu, te društveno odgovorno poslovanje. U poduzećima koja vode nagrađeni menadžeri plaće se uredno isplaćuju i vrlo pristojne su za naše uvjete - napomenuo je Predsjednik. Na pitanje jesu li se menadžeri žalili da ih je strah donositi poslovne odluke zbog intenzivnih antikorupcijskih aktivnosti, predsjednik Josipović je kazao da mu se gosti nisu na to tužili, a takve primjedbe stižu uglavnom iz državnih tijela i javnih poduzeća. Esad Čolaković, predsjednik Crome, dodao je samo da su nagrađeni menadžeri uspjeli jer su se potpuno posvetili poslu i u njega unijeli znanje, etiku i socijalnu pravednost. Croma se zalaže za moralni kapitalizam i vjeruje da će u Hrvatskoj učvrstiti tu koncepciju. Što se tiče direktora humske tvornice, Darka Ranogajca, jako je ponosan na GLAS ZAGORJA to priznanje, jer su prepoznati sav njegov trud i zalaganje proteklih godina. 13 PORTRET MENADŽERA 01. VELJAÈE 2011. Omco grupe, uvijek je bilo pitanje: Jesi li potpisao ugovor?! Ugovor je formalna stvar koja postoji, ali on nas ni od čega ne može zaštititi. No, negativnih gla funkcionirati na taj način. I to je taj ključ uspjeha. Naš uspjeh je što je OMCO prerađivačka industrija, a druga sreća je bila ta što smo bili Po sposobnosti, ne podobnosti kare i glodače. Godinu za godinom zapošljavali smo maturante, oblikovali ih, učili, obučavali i tako stvarali osnovni kadar. Uz to i određen broj iskusnih radnika, ukupno svake godine do 25 novozaposlenih. U zadnjim godinama čak i 50 ljudi na godinu. Poštenje – razumljiv govor Počeci suradnje s Belgijancima, kako je prihvaćena suradnja s jednom hrvatskom tvrtkom? - Pregovori su trajali dvije godine. Kad smo počeli izvoziti postali smo im konkurencija. U jednom trenutku procijenili su kako im je bolje ući u vlasničke odnose. Belgijanci su inače dosta nepovjerljivi prema novim prijateljstvima i stranim ljudima, zato su dugo analizirali, vagali, procjenjivali… a mi smo tada bili mudri i strpljivi. Krajem 1996. završili smo 14 pregovore u Beču i tada smo bili jedna od 2% tvrtki u Hrvatskoj koja je za svoje dionice dobila 100%-tnu vrijednost. Talijani, Mađari, Srbi, Česi, Slovaci… Svako Vaše putovanje novo je iskustvo, susretanje različitih kultura pa i poslovnih običaja? - Želite li nešto prodati, morate se prilagoditi kulturi tog naroda. U istočnoj Europi - Česi, Slovaci, Rusi, imaju jednu genetsku notu koja olakšava pristup do njih… i s njima ćete vrlo brzo dogovoriti posao. Kod Zapadnih Europljana postoji još dosta zadrške prema Hrvatima, pa tu početnu barijeru morate nekako razbiti. Moja praksa i teza je da s poštenim i časnim čovjekom ne treba ugovor da biste nešto riješili. A s nepoštenim i nemoralnim možemo imati brdo potpisa i toga se možda neće držati. Kad smo ušli u sustav Put od završenog Fakulteta strojarstva i brodogradnje 1989. u Zagrebu do nagrade Naj menadžera Darka Ranogajca, obilježen je stalnom željom za učenjem i novim profesionalnim izazovima. Ova priča može biti poučna za sve koji misle da mogu do uspjeha bez znanja i iskustva. Gospodin Ranogajec svoju je izvrsnost stjecao godinama. U Straži-Alatnici d.d. u Humu na Sutli prošao je sve organizacijske jedinice i sudjelovao u svim proizvodnim procesima od konstrukcije, proizvodnje, razvoja do komercijale. Svoje izvrsne organizacijske sposobnosti iskazao je u organiziranju novih proizvodnih programa koje je tada s malom grupom ljudi uspio razviti i plasirati na tržište. Mjesto direktora prihvaća 1994. Pod njegovim rukovodstvom društvo se uspješno probilo na europsko tržište, a istodobno je iskustava, na sreću, nemam, ni s ugovorima, a ni s ljudskim nepoštenjem. Za sve je potrebno iskustvo, a puno toga može se vidjeti nakon samo pola sata razgovora. Spas u izvozu Prema Vašim procjenama, kad će Hrvatska putem Vaše tvornice? - Ne želim biti pesimist, ali Hrvatska premalo izvozi da bi kao država mo- GLAS ZAGORJA vodio pregovore s partnerima iz Belgije o kupnji poduzeća. Na zadovoljstvo dioničara, poduzeće je pod vodstvom direktora Ranogajca početkom 1997. dobilo novog vlasnika, grupu OMCO, najvećeg europskog proizvođača alata za staklarsku industriju sa sjedištem u Belgiji i promijenilo ime u OMCO d.d. Godine 2007. tvrtka je promijenila ime u OMCO CROATIA d.o.o. i od tada posluje pod tim imenom. Proizvodnja se povećala više od 10 puta, što je, dakako, bilo praćeno velikim investiranjem i zapošljavanjem. U trenutku ulaska u grupu, hrvatska tvornica je bila najmanja u grupi. Rastom kroz niz godina OMCO Croatia je došla do vodeće pozicije u grupi OMCO s više od 50% ukupne proizvodnje unutar grupe. Takvim rastom i OMCO kao grupa je preuzela vodeću poziciju u svjetskim okvirima. prisutni na tržištu, pa OMCO danas izvozi na sve kontinente. I to nas je spasilo… OMCO je inače već godinama pri samom vrhu po rastu, prihoda, profitabilnosti, jedna tvrtka koja ima stabilnost… Struktura hrvatskog gospodarstva je, nažalost, nepovoljna, i mi u takvim okolnostima u kakvima smo sad, još ćemo godinu, ako ne i duže, grcati u ovakvim problemima. POGLED S OPATOVINE P rije nekoliko dana obreh se u svom nekada matičnom kazalištu Gavella na predstavi Lede Miroslava Krleže. Uz jednodušnu podršku medija (vidi vraga!), glumci i redatelj najavljivali su nedavnu premijeru Lede kao predstavu svoje generacije. Očigledno su željeli reći da je to nešto samo po sebi vrijedno, gotovo garancija umjetničkih dometa njihove Lede. Ne namjeravam javno iznositi svoje mišljenje o toj predstavi, jer ja nisam i ne pretendiram biti objektivnim kritičarom; ja sam kazališni stvaralac koji je dugim iskustvom izgradio vlastito shvaćanje kazališta u skladu s kojim i djelujem. Zasmetao me je taj generacijski pristup kazalištu i potaknuo na prisjećanja i promišljanja. U vrijeme kada sam započinjao svoj glumački vijek u Gavelli (1970-ih) glumački je 01. VELJAÈE 2011. gu. U Češkoj je i režirao u kazalištu i igrao u dvadesetak filmova (među kojima je i poznata Ekstaza). Gotovo do same smrti (1988.) bio je nazočan na pozornici Gavelle. Zašto sam se, gledajući generacijsku Ledu, prisjetio baš Pape Rogoza prosudite sami. Godine 1977. igrao sam sa Zvonimirom Rogozom u Vučjaku Miroslava Krleže, u režiji Joška Juvančića. Papu Rogoza sam tada bolje upoznao, iako sam ga i prije često susretao u kazališnom klubu. Papa Rogoz bio je nagluh, pa se s njime nije lako razgovaralo. Ipak, svaki njegov dolazak bi nas razveselio. U to se vrijeme u Gavelli još njegovalo poštivanje starijih kolega. U Vučjaku Rogoz je igrao Starca u školskom odboru, ja sam igrao Horvata, Krešimir Zidarić Lukača, Mladen Šerment Tomerlina, a Žarko Potočnjak Perekova Juru. Na mjestu. Tada je već bio prešao osamdesetu, ali je svaki dan vježbao i bio u izvrsnoj formi. Tako sam ušutio, a on me ispratio riječima: Sutra dojdi, mali, prije predstave, pa bumo to uvježbali. utradan sam došao u kazalište u 18 sati. Dolazak dva sata prije predstave, priprema i koncentracija bile su tada mjerilo profesionalnosti i glumačke odgovornosti. No, Rogoz me već čekao pol ure i spočitnuo mi: tko igra tako veliku ulogu, ne može doći tako kasno. Progutao sam prigovor i ponudio se da uvježbamo scenu s padom. Opet me iznenadio: Znaš, celi dan sam razmišljal. To je ipak drama. Cela stvar bi se mogla pretvoriti u grotesku i tebi pokvariti scenu s Margitićkom. A to nije Krleža tak napisal. Krajem osamdesetih vidio sam pred Gavellom kako se zaustavlja taxi, iz njega S Sjeæanje na Zvonimira Rogoza Piše Zlatko Vitez Stotinu godina se borio za svoje mjesto pod kazališnim nebom, ušao je u povijest hrvatskog i èeškog glumišta pa i europskog filma, a ipak se nije zanosio iluzijama o svojoj velièini i ne zaboravu. ansambl bio sastavljen od vrsnih glumaca svih naraštaja. Predstave koje je ostvario obilježile su vrhunce hrvatskoga glumišta i priskrbile ugled Gavelli, nastavljajući na domete prethodnika koje je predvodio dr. Branko Gavella. Svi ti prethodnici sadašnjeg trenutka hrvatskoga glumišta nisu u njemu ostavili traga zbog pripadnosti nekoj generaciji, odnosno nekoj dobnoj, spolnoj, političkoj, ideološkoj ili estetskoj grupaciji, da ne kažem klanu, nego zbog umjetničkih postignuća koja je prepoznavala i publika i kritika. Ova posljednja je, nećete vjerovati, tada postojala, a njome su se bavili kazališni znalci, ljudi odgovarajućeg obrazovanja, kazališnog iskustva i morala. ekoliko sam puta kao mladac imao čast glumiti i s jednim od ponajboljih europskih Hamleta, s glumačkom legendom Zvonimirom Rogozom. Rogoz je, posvećen kazalištu, doživio stotu. U svom dugom životu (debitirao je u Zagrebu 1909. i igrao u drugim hrvatskim kazalištima) dokazao se kao vrstan glumac i izvan Hrvatske, u Sloveniji i Češkoj. Od 1929. do 1950. igrao je u Narodnom divadlu u Pra- N samoj premijeri svi smo bili uzbuđeni i, kako to već biva na premijerama, nije sve išlo kako smo uvježbavali. U sceni kad se Horvat sukobljuje sa školskim odborom trebao sam Rogoza uhvatiti za ramena, podignuti sa stolca i lagano gurnuti; to je bilo fiksirano, a s ostalim sudionicima scene nisam trebao biti tako pažljiv. Međutim, trema je učinila svoje, došlo je do pometnje. Papa Rogoz je pratio igru prema mimici kolega, prerano se dignuo sa stolca, a meni je preostalo da u bijesu izletim s pozornice. Iza pozornice čuo sam silan pljesak. Kasnije sam doznao da je Papa Rogoz pao, hitro se podignuo i odglumio kao da to tako treba biti – prava sitnica za njegovih gotovo devedeset godina! Publika mu je uzvratila pljeskom na otvorenoj sceni. pauzi predstave otišao sam u njegovu garderobu da mu se ispričam, a on će: A niš, niš mali! Baš si nekaj razmišljam da mi to fiksiramo. Suspregnuo sam želju da ga od toga odgovorim sjetivši se kako je, igrajući Kneza u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji u Spaićevoj režiji 1969., za nas studente izvodio premet – salto u U izlazi Papa Rogoz i dvojica mladića noseći nešto umotano i teško. Kaj je, Papa Rogoz, neka proslava? – pitao sam. A ne, ne, mali. Nosim si bistu. Čiju bistu? Svoju. Pa još ste živi! Bumo je mi postavili kad vas više ne bude. A ne. Zapamti si dobro: u kazalištu, gdje je toliko taštine i jala, ak si sam bistu ne postaviš, oni ti je ne buju postavili. U predvorje Gavelle stavio je svoju bistu pokraj Gavelline. Danas je tamo više nema, sklonili su je na skrovitije mjesto neki novi klinci, neka generacija. samdesetih godina Božidar Violić režirao je u Gavelli Havelovu Audijenciju i Izložbu. Havel je u to vrijeme bio u zatvoru, kao osvjedočeni disident i potpisnik povelje osamdesetorice čeških intelektualaca protiv ondašnjeg češkog režima. Igranje Havela u tom trenutku u nas neminovno je asociralo na Gotovca i Tuđmana, koji su također bili u zatvoru. Bio sam sretan da u obje jednočinke igram samog Havela i osobito sam se trudio O GLAS ZAGORJA iskazati nešto od njegovog mirnog otpora i dostojanstva. Tih dana mnogi prijatelji i znanci, pa i nepoznati ljudi, obraćali su mi se s dvjema riječima koje sam u predstavi često izgovarao: Nisam tužan. U krugu zagrebačkih istomišljenika, poštovatelja čeških i naših disidenata, te dvije riječi postale su znak prepoznavanja, svojevrstan komentar naše onodobne političke situacije. to vrijeme u Zagrebu su se obreli oskarovac Jirzy Jasny (redatelj filma Poslijepodne jednog mačka), pisac Pavel Kohout i glumac Pavel Landovsky, češki disident na privremenom radu u inozemstvu, u Austriji i Njemačkoj. (Jasny je u Zagrebu snimao film po Kohoutovu scenariju, a glavnu je ulogu igrao Landovsky; od naših glumaca veće su uloge igrali Žarko Potočnjak i Relja Bašić.) Havelovi prijatelji bili su silno sretni da se u Zagrebu igra Havel i počastili su nas svojim dolaskom na predstavu (u kojoj ih Havel spominje!). Nakon predstave otišli smo u restoran Brno i tamo je krenuo razgovor o hrvatsko-češkim kulturnim odnosima. Hvala Bogu, imalo se o čemu govoriti i mi smo se nadmetali da pronađemo što više istaknutih ljudi s obje strane. Govorilo se o Vojnoviću, Bukovcu, Gavelli, Begoviću, Krleži, a ja sam se sjetio i Rogoza. Na spomen Rogoza pogledali su me u čudu i ustvrdili da je Rogoz češki glumac i da on nema nikakve veze s Hrvatskom. Nisu popuštali ni na naše tvrdnje da Rogoz živi u Zagrebu i da još igra u kazalištu. Bilo je kasno kad smo probudili dežurnog vatrogasca u Gavelli i pokazali im Rogozovu bistu. Pomalo razdragani naši su gosti pristali da Rogoza podijelimo pola-pola. No ja se nisam dao i predložio sam da sutradan posjetimo Papu Rogoza kako bi se uvjerili u njegovu vitalnost i pripadnost Hrvatskoj. Papa Rogoz je bio malo gripozan i teško smo sklonili njegovu gospođu da nas primi. Landovsky se pred bardom bacio na koljena, poljubio mu ruku i obratio mu se na češkom. Pola sata oni su govorili češki, a meni je postalo jasno da Landovsky s velikim užitkom igra svoju posljednju kartu. Kad je audijencija završila, a mi se našli na ulici ugursuz Landovsky je pokušao zaključiti nešto kao: Tak, pratele, či herec je pan Rogoz? Pomislio sam: Svjetski – kao i ti! apa Rogoz sigurno nije bio generacijski ograničen, nije mislio da sve počinje i završava s njime, vjerovao je u zajedništvo kazališnog čina koje nadrasta osobne ambicije. Stotinu godina se borio za svoje mjesto pod kazališnim nebom, ušao je u povijest hrvatskog i češkog glumišta pa i europskog filma, a ipak se nije zanosio iluzijama o svojoj veličini i ne zaboravu. Nadam se da nije mogao ni naslutiti isključivost i uskoću svojih nasljednika. U P 15 01. VELJAÈE 2011. KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA Piše Drago Kozina IZ NAŠE ŽUPE Misno slavlje nakon 68 godina Na blagdan Bogojavljanja, kako su prebrojili organizatori, do ostataka kapele Sveta tri kralja stiglo je 325 hodoèasnika. Okupljanje je bilo, tradicionalno, kod raspela na Tkalcima. Kao i prošlih godina, od kada se ova tradicija oživotvoruje dvaput na godinu – na Sveta tri kralja i na Ivanje. Ipak, ove godine bilo je drugaèije. Po dolasku na trikraljski vrh, nakon 68 godina, služena je misa. Na tom je mjestu, kako je rekao župnik vlč. Tomica Šestak, misno slavlje posljednji put održano upravo na blagdan Sveta tri kralja, ratne 1943. Taj se podatak zasniva na svjedočanstvu Antuna Hušnjaka, koji je na tom misnom slavlju bio ministrant. U prigodnom obraćanju vlč. Šestak podsjetio je na sve one koji su i na ovaj brijeg dolazili kroz minula stoljeća tražeći zaštitu i pomoć nebeskoga Boga. - Došli su ovdje s vjerom koju su željeli još više učvršćivati. Dolazili su sigurno pješice, kao što smo i mi ovdje došli. Taj hod 16 je na poseban način izraz naše vjere. A upravo ovaj put na najbolji mogući način pokazuje svu mukotrpnost našeg života, … Približujemo li se Krapini s juga, već izdaleka opažamo visoko na brijegu, sjeverozapadno nad Krapinom, malu crkvu, koja sama po sebi, mislili bismo – nije nimalo zanimljiva, jer diljem cijelog Hrvatskog zagorja vidimo na gotovo svakom brijegu sličnu crkvicu ili kapelu. Međutim, ta crkva, kad bi znala, mogla bi nam pričati o vrlo davnim vremenima. U župnom uredu u Krapini ne mogu se naći točni podaci, kad je ta crkva građena. Napisano je jedino toliko, da postoji: ab im memoriale – od pamtivijeka. Zna se da je krapinska župa osnovana 1222. i da je u to doba već postojala crkva Sv. tri kralja na brijegu, o kojoj govorimo. Narod kaže, da je crkvica stara hiljadu let, a oni koji misle da su bolje informirani, vjeruju da je građena najkasnije u jedanaestom stoljeću… (Iz putopisno-povijesne reportaže, objavljene u zagrebačkim novinama, 1937., koju je potpisao Vladimir Vrabec.) GLAS ZAGORJA Nakon 68 godina na trikraljskom brijegu, na ruševnim ostacima kapele Sveta tri kralja misno slavlje je predvodio vlč. Tomica Šestak, krapinski župnik jer da bismo došli gore na ovaj vrh, išli smo uzbrdo, pa je čak bilo i malih nizbrdica, zavoja, pa i mjesta gdje je bilo sklisko i teško za hodanje. Sve to je kao i naš život, kroz koji prolazimo, ispunjen brojnim tegobama, odnosno lijepim danima, kojima prolazimo da bismo došli do željenih ciljeva. Kraj mise svojim su nastupom uveličali članovi pjevačke grupe PP pajdaši ( Petrovsko-pregradski ). - Sa susjedima si treba biti dobar, a Sveta tri kralja su naša poveznica - rekao je Željko Presečki, njihov predstavnik. Jedino s vrha ovog brijega možeš vidjeti i Krapinu i Petrovsko, pa se nadamo da smo i mi pjesmom dali mali doprinos ovom povijesnom događaju. Za čašćenje po završetku misnog slavlja, hodočasnici mogu zahvaliti, kako nam je rekao Dubravko Barilar, stanovnicima naselja Tkalci. A čaša kuhanog vina, odnosno gutljaj rakije uz krišku kolača, baš su dobro sjeli na friškom trikraljskom zraku, pa je povratak na Tkalce i u Krapinu bio lakši. Iako je mrak sve brže skrivao put kroz šumu prilikom povratka, razilazili smo se uz pozdrav: - Vidimo se za Ivanje… KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA 01. VELJAÈE 2011. Natalitetno i dalje u minusu Tijekom prošle godine u krapinskoj župnoj crkvi sakrament krštenja primila su 33 dječaka i 34 djevojčice. U isto vrijeme vjenčalo se 37 parova. Na žalost, broj umrlih, opet nadmašuje broj rođenih. Naime, na krapinskom groblju prošle su godine, sa svećenikom bila 103 sprovo- da - pokopan je 51 muškarac i 52 žene. Podaci su to koje je krapinski župnik vlč. Tomica Šestak objavio u listiću Župe sv. Nikole biskupa Krapina. Zanimljivo je spomenuti još neke podatke, koji se odnose na brojčano stanje krapinske župe, iz proteklih 15 godina. Na temelju podataka iz župske matice, izrađena je i tablica iz koje vidimo da je u tom razdoblju, samo u pet godina upisano više krštenih nego umrlih. Po broju rođenih, najmanje brojke bilježimo 2000. i 2010. godine kada je župnik udijelio samo 67 sakramenata krštenja. Isto tako samo u dvije godine, 1999. i 2003., broj rođenih bio je veći od sto, a tu brojku su umrli nadmašili 2006. i 2010. Sumarno, u posljednjih 15 godina u krapinskoj župi kršteno je 1.285-ero djece, a 1.293 Krapinčana završilo je svoj životni put na krapinskom groblju. Već sada s dozom straha, od našeg hrvatskog nestajanja, iščekujemo rezultate koje će donijeti ovogodišnji popis stanovništva Republike Hrvatske. (D. K.) 16. zimska škola informatike – Krapina 2011. Kako je Hrvatski savez informatičara krajem prošle godine proslavio 25 godina djelovanja, svečanost otvaranja iskorištena je za dodjelu priznanja za potporu programima povodom 25. godišnjice HSIN-a. U prigodi obilježavanja 25 godina djelovanja Hrvatskog saveza informatičara, tajnik Ivo Šeparović i predsjednik HSIN-a Alen Spiegl uručili su priznanja za potporu u radu, među čijim je dobitnicima bio i Grad Krapina, a preuzeo ga je gradonačelnik Josip Horvat Šesnaesta zimska škola informatike održana je od 2. do 9. sijeènja 2011. Po jedanaesti put domaæin najboljim hrvatskim informatièarima bila je Srednja škola Krapina. C#, Net-a, WEB stranica, PHP-a, Jave, Primjene računala u nastavi, Fotografije i obrade slike, Osnova računala i Računala+. Uz 31 učenika osnovnih i srednjih škola, pozvanih na temelju natječaja HSIN-a prema uspješnosti u 2010., na ZŠI 2011. sudjelovala su i dva učenika iz susjedne nam Slovenije, te 138 učenika i 29 profesora osnovnih i srednjih škola Krapinsko-zagorske županije. Ukupno 200 sudionika. U predahu između radionica učenici su posjetili Muzej krapinskog neandertalca, koji slovi kao jedan od najmodernijih i najsofisticiranijih muzeja svijeta. Na ZŠI 2011. u Krapini sudjelovalo je 15 predavača. Školu su realizirali: tehnički voditelj Stjepan Šalković, organizacijski voditelji Miljenko Hmelina i Alen Spiegl, zamjenik organizatora Aron Bohr i voditeljica učenika i administracije Alenka Dogan Capan. Glavni organizator bio je tajnik HSIN-a Ivo Šeparović. Svečano zatvaranje 16. zimske škole informatike započelo je nastupom Vedrana Mihale, jednog od pozvanih učenika informatičara, koji je svojom izvedbom na klaviru oduševio sve prisutne i pokazao da su mladi informatičari nadareni i za glazbu. Svima onima koji su sudjelovali u radu ove Zimske škole dodijeljena su priznanja. Uz domaćina, u organizaciji održavanja Škole sudjelovali su: Hrvatski savez informatičara, Krapinski informatički klub Krik, a uz pokroviteljstvo Grada Krapine, Krapinsko-zagorske županije, te Hrvatske zajednice tehničke kulture i sponzorski su je pomogli: T - Hrvatski Telekom, PC-automati, Pekom, Croatia osiguranje i Presečki grupa. (M.H. i D.K.) Polaznici škole na raspolaganju su imali pet učionica u kojima su kroz 19 radionica usvajali nova znanja iz Algoritama, C++, Loga, Polaznici Zimske škole informatike na raspolaganju su, u pet učionica, imali na raspolaganju dovoljan broj računala priključenih na internet GLAS ZAGORJA 17 KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA 01. VELJAÈE 2011. ZNAMENITI KRAPINČANI Počast Slugi, načelniku trgovišta Krapina Prošlog mjeseca, točnije 15. siječnja, navršeno je 80 godina od smrti Vilibalda Sluge, čovjeka koji je časnu dužnost načelnika Grada Krapine obnašao tri desetljeća. U znak zahvalnosti za učinjeno, delegacije Gradske knjižnice Krapina, Grada Krapine i DVD-a Krapina, položile su dan uoči Delegacije Grada Krapine, Gradske knjižnice i krapinskog DVD-a polaganjem cvijeća na grob Vilibalda Sluge, još su jednom iskazali zahvalnost za sve ono što je kao načelnik učinio za razvoj trgovišta Krapina Iz lista Zagorac, iz 1922., iz kojeg se, dijelom vidi, kako nitko, pa ni Vilibald Sluga, nije bio idealna osoba za sve svoje sugrađane. Naravno, i ovdje je dijelom opisan dio onoga za što ga se okrivljavalo, ne bi li netko drugi došao na vlast. Tako je to bilo svake četiri godine… Ne, nisu danas neka nova, druga vremena. Borba za političke pozicije oduvijek je bila jednako žestoka, jer se one druge uvijek nastojalo opisati s rukama u nekakvom pekmezu… obljetnice, cvijeće na grob ovog, dijelom i zaboravljenog, znamenitog i značajnog Krapinčana. Vilibaldo Sluga rodio se 13. listopada 1854. u Šentjuru pri Celju. U Krapinu dolazi 1877., a sa samo 27 godina izabran je za načelnika u Đurmancu, zatim u Desiniću, pa u Ludbregu, te Ivancu, gdje je bio jedan od osnivača vatrogasnog društva. U Krapinu se vraća 1891. gdje preuzima dužnost trgoviš- nog načelnika. Sluga se srodio s mjestom, zavolio ga i u njemu razvio niz inicijativa i pothvata. U njegovo vrijeme izgrađena je zgrada pučke škole. Krapina dobiva gradski vodovod, izgrađeni su armirano-betonski mostovi iznad Krapinčice, uređeno je šetalište od Kneippovog lječilišta prema Dolcu i Starom gradu, izgrađeno je stubište prema crkvi Sv. Nikole koja je građena od 1901. do Prikupljanje sekundarnih sirovina Gradsko društvo Crvenog križa Krapina pokrenulo je akciju na području Grada Krapine i općina: Đurmanec, Jesenje, Petrovsko i Radoboj budućeg kontinuiranog prikupljanja praznih originalnih kaseta i tinte za printer i fax uređaje. Akcijom su obuhvaćene sve škole, gradske i javne ustanove, a mogu se prijaviti i poduzeća. Ova akcija ima humanitarni karakter, ističe Davor Šimunović, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Krapina, jer će se s prikupljenim novčanim sredstvima nabavljati paketi sa živežnim namirnicama 18 i higijenskim potrepštinama za socijalno najugroženije osobe. Prema Zakonu o otpadu i Pravilniku o gospodarenju s otpadom svaka tvrtka dužna je zbrinuti kasete, tonere, te voditi očevidnik o nastanku i tijeku otpada, a i zakonsko zbrinjavanje ovlaštene osobe bit će naplaćeno. Uključite se u ovu akciju, poručuju iz Gradskog društva Crvenog križa, jer tako nećete plaćati zbrinjavanje otpada, već ćete pomoći onima kojima je to najpotrebnije (tel. 049/371-141). Djelatnici Crvenog križa će u roku dan-dva preuzeti prazne kasete. (D.K.) 1903. Također, preuredio je groblje, izgradio tvrde makadamske ceste prema Doliću, Trškom Vrhu, Pristavi, Bobovju, Podgori i Tkalcima. Sluga je bio domaćin dr. Dragutinu Gorjanoviću – Krambergeru, prilikom otkrića krapinskog pračovjeka… Uza sve to, velika strast bilo mu je vatrogastvo. Za dugogodišnji rad, kao načelnik mjesta i predsjednik i nadzapovjednik vatrogasnog društva dobio je zlatni križ za zasluge za 50-godišnji rad u vatrogastvu. Čitav svoj život posvetio je Krapini, zapustivši skrb oko vlastite imovine. Zato i ne čudi što je 1931. umro kao siromah. Obilježavanje obljetnice smrti Vilibalda Sluge, dio je knjižničnih manifestacija pod nazivom Grad i ljudi koje krapinska Gradska knjižnica kontinuirano održava tijekom godine. Podsjećamo, lani je kao dio tog projekta, bila organizirana izložba pod nazivom Krapina na starim razglednicama. Cilj ovih aktivnosti, naglašava ravnateljica Marina Krpan-Smiljanec, je upoznavanje građana Krapine s poviješću grada u kojem žive. Tijekom godine nastojat će se na prigodan način reći više o značajnim osobama čiji je život ili djelovanje bilo ili je još i danas vezano uz Krapinu. (D.K.) Primjeran odaziv davatelja krvi U prvom ciklusu dobrovoljnog davanja krvi u 2011. godini, od 17. do 21. siječnja, postignut je najbolji rezultat u povijesti Gradskog društva Crvenog križa Krapina. Ekipa Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u Zagreb se vratila sa 719 prikupljenih doza krvi. Akcijama je pristupilo 807 dobrovoljnih davatelja krvi, a 88 njih zbog zdravstvenih razloga nije moglo dati krv. Krv su prvi put dala 43 dobrovoljna davatelja, a to su: Goran Pavlinić, Martin Kovačec, Hrvoje Ranogajec, Luka Cigula, Tanja Kapelski, Ivan Osredečki, Tanja Košanski, Mateja Leljak, Nikola Hustić, Lovro Turibak, Ivana Horvat, Boris Topolovec, Ivan Artić, Matija Ovčarić, Petar Sajko, Dino Čuček, Mario Draganić, Tihomir Stuhne, Mihael Fiolić, Jurica Belošević, Nikola Posilović, Vjekoslav Kranjčec, Matija Kunštek, GLAS ZAGORJA Bruno Dragčević, Dražen Ilić, Ivana Lazički, Ivan Jagić, Tanja Šafranko, Marko Leljak, Petra Celjak, Kristijan Osredečki, Martina Kostanjevečki, Davor Dunaj, Zoran Pavlović, Davor Benc, Mario Pušelj, Kristijan Grgić, Martin Peroš, Štefica Dlesk, Sanja Mrzlečki, Ivica Koprivnjak, Stjepan Vidović i Marko Jelenić. U Gradskom društvu Crvenog križa Krapina, kako ističe ravnatelj Davor Šimunović, izuzetno su zadovoljni s odazivom. Svjesni potreba za krvlju, krapinski dobrovoljni davatelji krvi iskazali su se i ovom prigodom i ušli u sustav zdravstva Republike Hrvatske, jer bez njih ne bi bilo operacija, transplantacija, te brojnih spašenih života. Sljedeći ciklus dobrovoljnog davanja krvi Gradsko društvo Crvenog križa Krapina planira provesti od 18. do 22. travnja 2011. godine. (D.K.) KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA 01. VELJAÈE 2011. Sabljozubi tigar, toplodobni nosorog i… U Muzeju krapinskih neandertalaca tijekom školskih praznika održane su VI. zimske radionice i igraonice za djecu predškolske dobi i osnovnih škola. Najmlaði posjetitelji uz struèno su vodstvo, prilagoðeno njihovoj dobi, imali priliku razgledati stalni postav novoga Muzeja i upoznati se sa životom praèovjeka – krapinskog neandertalca. To je bila i prigoda upoznati životinjski svijet daleke prošlosti i usporediti vrijeme dinosaura sa kasnijim životinjama iz vremena neandertalaca. O radionicama i igraonicama, razgovarali smo s višom kustosicom i voditeljicom Muzeja, Vlastom Krklec. Često pripremate posebne programe, osobito za najmlađe. S kojim ciljem? Tako je, novu smo godinu u Muzeju ponovo započeli radno, s igraonicama za mališane. Kao i svake godine, cilj je otvoriti vrata Muzeja široj javnosti, pogotovo najmlađima koji imaju bezbroj pitanja vezanih za neandertalce i život u prapovijesti. Bila je to prigoda upoznati životinjski svijet daleke prošlosti i usporediti vrijeme dinosaura s kasnijim životinjama iz vremena neandertalaca i prvi zimski susret s novim stalnim postavom Muzeja. Što su sve djeca radila na igraonicama? I dalje vlada veliko zanimanje za Muzej? Tako je, i upravo zbog velikog zanimanja učenika za prapovijest, Muzej priprema nove programe i ovo zimsko druženje samo je prvo u nizu zanimljivih edukativnih sadržaja koje ćemo ove godine organizirati za djecu različitog uzrasta. Već sada primamo i upise u Ljetnu geološku školu, koja će se održati zadnjeg tjedna kolovoza. Učenici su obišli nalazište Hušnjakovo, originalno mjesto fosilnih nalaza, a u prostorima zgrade staroga Muzeja evolucije djeca su na zabavan način, kroz igru i likovne radionice, mnogo naučila o svijetu prapovijesti. Uz crtanje, razveselila ih je uloga istraživača u potrazi za dinosaurima, filmovi na temu ledenog doba, te su upoznata s muzejskim originalima i replikama omiljenih praživotinja, kao što su sabljozubi tigar i toplodobni nosorog. Polaznici radionica posebno su bili oduševljeni proučavanjem fosilnih ostataka iz muzejske zbirke, a putem radionica i igraonica dobili su odgovore na mnoga svoja pitanja. IV. ZIMSKE IGRE UČENIKA U KRAPINI Pomognite radu s djecom Organizatori, Društvo sportskih igara učenika, i ovog su puta uspjeli osigurati sve potrebno za održavanje igara i usmjeriti mlade u sportske aktivnosti i tako spriječiti njihovo moguće društveno nepovoljno ponašanje. U toj su namjeri igre i osnovane još u ljeto 2002. kada je svoje vještine odmjerilo 20 natjecatelja. Ubrzo odaziv mladih sve je veći i od 2005. premašuje tisuću natjecatelja. Dodajmo da se ljetna natjecanja održavaju u svim većim mjestima naše županije, a spomenute brojke govore da su kroz tih 9 godina (samo na ljetnim igrama) sportom animirali ukupno 6789 učenika. Na tim su osnovama pokrenute i Zimske igre učenika. – Nedostaje nam financijska potpora. Želimo omogućiti djeci najbolje uvjete, da tijekom natjecanja, kao do sada, sve bude besplatno – od hrane, prijevoza pa do majica i DVD-a koje će dobiti – odnosno da se rasterećeni mogu prepustiti sportu i druženju. Za održavanje tog standarda potrebna nam je potpora gradova i općina. Zato molim one koji još nisu pronašli sluha za naš rad s djecom neka preispitaju svoje odluke. Ujedno veliko hvala onima koji su uz nas, neka im broj djece koji okupljamo bude motivacija da Zimske igre uèenika i ove su godine tijekom praznika okupile zagorske osnovce i srednjoškolce. Organizirano su se natjecali u sportskim dvoranama – 3. i 4. sijeènja u Krapini i 5. i 6. sijeènja u Pregradi. nas i dalje pomažu jer, na žalost, bez pomoći lokalne zajednice, održavanje ljetnih igara dolazi u pitanje – rekao je u eteru Radija Hrvatsko zagorje Krapina Nenad Sikirica, predsjednik Društva sportskih igara učenika. Ove zime na sportskim igrama u Pregradi i Krapini sudjelovalo je dvjestotinjak natjecatelja, a najviše su se natjecali u nogometu i košarci. Iskreno se nadamo da će se hvalevrijedne sportske igre učenika nastaviti, i dalje okupljajući djecu iz osnovnih i srednjih škola na sportskim igrališti- GLAS ZAGORJA ma, gdje će opet biti puno dječjeg smijeha i lijepih uspomena s praznika. Učenici se već sad mogu pripremati, dogovarati ekipe, te razmisliti u kojim će se sve sportovima prijaviti jer slijede X. sportske igre učenika koje će se održati pod ljetnim ferjem, a više obavijesti donosit će vam Radio Hrvatsko zagorje Krapina i Glas Zagorja, kao i službena internetska stranica Društva sportske igre www. sportskeigre. hr. (TL) 19 GRAD KLANJEC 01. VELJAÈE 2011. Sufinanciranje loznih cijepova i voćnih sadnica GRADSKA UPRAVA Nastavljamo s uređenjem gradske jezgre Ministarstvo turizma odbilo je projekt uređenja gradske jezgre grada Klanjca, no s uređenjem se ipak nastavlja. – Nećemo stati u radovima, ali intenzitet neće biti takav kakav smo planirali – naglašava gradonačelnik Kolar. U dvije godine uredili smo promenadu, a uskoro, u veljači očekuje se uređenje ograde, i nakon toga hortikulturna obrada. Imamo problem s fasadama na starom gradskom trgu. Zapravo, 80% kuća na gradskom trgu nemaju na adekvatan način riješen taj problem. U iduće dvije godine i to planiramo riješiti, očigledno je da to ove godine neće biti moguće. Ponovno ćemo se javiti na natječaj Ministarstva, a s vlastitim sredstvima ove ćemo godine završiti ogradu, hortikulturno riješiti klanječki trg i barem jednu fasadu. (M.B.) UDRUGA BRANITELJA U svom prostoru Grad Klanjec klanječkom ogranku Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH omogućio aktivnost u vlastitom prostoru Klanječki gradonačelnik Željko Kolar predao je na korištenje prostoriju za rad klanječkom ogranku Udruge dragovoljaca i 20 veterana Domovinskog rata RH. Prostor za rad Udruge, koja okuplja branitelje s područja cijele bivše općine Klanjec, Grad je osi- Manji interes poljoprivrednika bit će razlogom nešto manje utrošenih sredstava poticaja. U klanječkom proračunu, ove će godine za tu namjenu biti dovoljno 10.000 kn. Gradonačelnik grada Klanjca Željko Kolar donio je zaključak o sufinanciranju nabavke loznih cijepova i trajnih nasada u ovoj godini. – Za tu smo namjenu u proračunu osigurali 10.000 kn. Interes opada, kaže gradonačelnik i procjena je da će osigurani iznos biti dovoljan za potrebe građana. Očekujemo 15-ak zainteresiranih, ista osoba može podnijeti samo jedan zahtjev, lozni cijepovi sufinancirat će se u iznosu od 5 kuna po cijepu, a trajni nasadi, voćke, 10 kuna po sadnici. Komisiju za kontrolu čine Zvonko Sever i Ivica Petrišić, poznati vinari, te Milan Kušanić, član jedinstvenog upravnog odjela. Komisija svake godine obiđe teren, kako bi se uvjerila u namjensko korištenje novca iz proračuna. Podsjetimo, ranijih godina za iste je namjene utrošeno više novaca - 2009. godine 33.000 kn, a 2010. godine 12.000 kn. (M.B.) gurao na prvom katu svoje zgrade na Trgu mira 11, u bivšim prostorima ureda za Narodnu obranu. Inače, kako je istaknuo predsjednik Podružnice ove udruge za KZŽ Stjepan Pavliša, to je nakon Krapine, tek drugi ogranak u našoj županiji koji ima osiguran prostor za svoj rad. Dubravko Lunko, predsjednik klanječkog ogranka, kaže da su se veterani i dragovoljci na neki način ponovno vratili na mjesto i u prostor, iz kojeg je većina i krenula u Domovinski rat, jer je u njihovim sadašnjim prostorijama djelovao štab Narodne zaštite. Gradonačelnik Klanjca i kolega i suborac okupljenih branitelja obećao je da će i dalje podupirati rad Udruge, a između ostalog i financirati njezin rad iz gradskog proračuna. – Veliko mi je zadovoljstvo što smo osigurali taj prostor za rad braniteljskih udruga i apeliram na župana i kolege gradonačelnike i načelnike da u proračunu osiguraju sredstva za rad udruga – dodaje Kolar. Prostor je blagoslovio klanječki župnik p. Franjo Jesenović, a bila je to prigoda i da se razgleda mala izložba fotografija i novinskih isječaka koja prati ratni put naših veterana i dragovoljaca. Članovima ogranka na raspolaganju su i knjige tematski vezane uz Domovinski rat kojima je njihov novi prostor opremila Gradska knjižnica. (M.B.) GLAS ZAGORJA GRAD KLANJEC 01. VELJAÈE 2011. ZDRAVSTVO Treći Proljetni susreti Do 1. veljače primaju se radovi za treće Proljetne susrete, na temu Zdravstveni turizam: voda, zdravlje, kultura koji će se u klanječkoj kinodvorani održavati od 8. do 10. travnja. Susreti će biti prigoda daljnje afirmacije Hrvatskog zagorja i njegova pozicioniranja u kontinentalnoj ponudi zdravstvenog turizma. Stručnoznanstveni skup bodovat će Hrvatska liječnička komora. Cjelokupni rad koji sadrži naslov na hrvatskom i engleskom jeziku, ime i prezime autora, naziv i adresu ustanove, sažetak na hrvatskom jeziku, njihov prijevod na engleski, kratki opis problema, svrhe rada, materijal i metodu, bitne rezultate i zaključke treba poslati do 1. veljače 2011. na e-mail: givanisevic@hotmail.com. Uz stručni program, bit će to prigoda telje, Grad Klanjec u suradnji s Kulturnim centrom Klanjec, Turističkom zajednicom grada, Ekološkom udrugom Japica i Udrugom Korak po korak do zdravlja. i za svečanu svetu misu u župnoj crkvi u Klanjcu, ali i za druženje, posjet Tuheljskim Toplicama, izlet na Hušnjakovo i niz zanimljivih kulturnih i društvenih događanja. Podsjetimo, prošlogodišnji Proljetni susreti bili su i više nego uspješni i okupili su vodeće hrvatske i mjesne stručnjake, sveučilišne profesore, te sudionike iz Slovenije i Bosne i Hercegovine. Organizatori Susreta su Akademija medicinskih znanosti Hrvatske - Odbor za zdravstveni turizam i prirodne ljekovite činitelje, Hrvatski liječnički zbor-Hrvatsko društvo za balneoklimatologiju i prirodne ljekovite čini- UDRUGA PČELARA GRADSKA UPRAVA Stručna predavanja U ovim zimskim mjesecima članovi Pčelarskog društva Kvirin Broz svoja znanja dopunjavaju stručnim predavanjima. Novi ciklus stručnih predavanja namijenjenih pčelarima i proizvođačima meda realizira se na dječjem odjelu Gradske knjižnice Antun Mihanović, subotama od 18 sati, do 26. veljače, uz pomoć uglednih predavača – vlč. Milana Juranića, mr. sc. Nenada Strižaka, Drage Jureša, Vedrana Lesjaka i mr. sc. Ivana Bračića. Nadamo se prolasku projekta Dosad su već održana predavanja na temu Priroda - izvor zdravlja i života, te Pogreške i suvišnosti u pčelarstvu danas. Pčelarske aktivnosti tema je predavanja zakazanog za subotu, 12. veljače, potom iduće subote održat će se predavanje na temu Ljetni tretman pčela protiv varoe, a 26. veljače Ekonomično pčelarenje i ekonomika u pčelarstvu. Predavanja su namijenjena članovima udruge, ali su, naravno, dobrodošli i svi drugi koje pojedine teme zanimaju. ZNAMENITI KLANJČANI Sjećanje na Marijana Gajšaka Ogranak Matice hrvatske Klanjec u suradnji s Filozofsko-teološkim institutom Družbe Isusove, Gradom Klanjcem, Kulturnim centrom Klanjec i Galerijom Laudato priređuje program uz godišnjicu smrti pod nazivom Sjećanje na život i djelo isusovca – umjetnika Marijana Gajšaka (1944. – 1993.). U subotu, 5. veljače 2011. u 18 sati, u kino dvorani Klanjec bit će predstavljena monografija Marijan Gajšak – Sakralna umjetnost. Na ovom vrijednom i reprezentativnom izdanju niz su godina radili dobri poznavatelji života i umjetničkog puta p. Gajšaka. S prošlogodišnjih Proljetnih susreta O monografiji će govoriti autori Vladimir Horvat, Mirela Lenković, Tonči Trstenjak i Stanko Špoljarić. Predstavljanje će biti popraćeno prigodnim umjetničkim programom. U nedjelju, 6. veljače 2011., u župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu svetu misu u 11 sati predvodit će po istočnoslavenskom obredu mons. Nikola Kekić, biskup križevački. Na misi će pjevati gosti Ogranka Matice hrvatske – Ćirilo-Metodov kor iz Zagreba, grčkokatolički muški zbor pod ravnanjem dirigenta Igora Kosa, prof. Grad Klanjec je krajem siječnja kandidirao projekt Od kapele do kapele za dodjelu bespovratnih sredstava iz EU fondova, odnosno IPARD programa za mjeru 301 – poboljšanje i razvoj ruralne infrastrukture. Na prijedlog gradonačelnika Željka Kolara, zaključak o prijavi na natječaj donijelo je Gradsko vijeće Grada Klanjca. U projektu Od kapele do kapele su nerazvrstane ceste od kapele Svetog Florijana do kapele Svetog Filipa. Prolaze kroz katastarske op- Marijan Gajšak rođen je 14. kolovoza 1944. u Dolu Klanječkom, od oca Antuna i majke Marije rođ. Hrbud. Osmogodišnju školu je s odličnim uspjehom završio u rodnom mjestu 1959. Od ranog djetinjstva veselio se svakom odlasku u crkvu, a kod kuće služio svoje svete mise. Već u tim prvim školskim danima bilo je jasno da je njegov ideal postati svećenikom. Iz školskih dana, njegove kolege pamte i kako je Marijan zaokupljen oblikovanjem gline, u čemu već u najranijoj dobi iskazuje veliku darovitost. Nakon završenog drugog razreda gimnazije, 1961. ulazi u novicijat Družbe Isusove na Fratrovcu. Studij filozofije i teologije završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu 1973. Studij istočne teologije na Orijentalnom Institutu sveučilišta Gregoriane u Rimu 1975. Zaređen je za svećenika 1973. Studij kiparstva završio je na Accademia di Belle Arti di Roma u Rimu 1978. u klasi prof. Pericla Fazzinija, GLAS ZAGORJA ćine Klanjec, Novi Dvori Klanječki i Tomaševec, u dužini 3.386 m. Troškovnik vrijednosti projekta iznosi 1,900.000 kn bez PDV-a. – Mi smo uspjeli u vrlo kratkom roku pribaviti svu potrebnu dokumentaciju i predati je. Ako Gradu Klanjcu taj projekt prođe na natječaju i sredstva za njegovu provedbu budu odobrena, a to se nadamo i očekujemo, radovi bi mogli biti završeni već ove godine… – rekao je gradonačelnik Kolar. (N.V.) a specijalni studij kiparstva 1979. u Parizu. Od 1980. predaje umjetnost u funkciji sakralnoga na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1987. "Talent i vjera, predanost vjeri do potpune samozatajnosti i poriv za oblikovanjem i individualnim izrazom, isprepliću se tijekom čitavog života p. Marijana Gajšaka", zapisala je mr. sc. Snježana Pintarić u predgovoru kataloga njegove samostalne izložbe u Klanjcu 1991. Ostavio je u svom kratkom životu umjetnička djela sakralne tematike iznimne vrijednosti. Izdvajamo raspelo CONSUMMATUM EST za crkvu u Gornjim Andrijevcima, skice za vitraje Mostarske katedrale, skice za vitraje kapela na Fratrovcu i Jordanovcu… Njegova izložbena djelatnost obuhvaća više međunarodnih i skupnih izložbi, te četiri samostalne izložbe. Shrvan teškom bolešću, umro je 6. veljače 1993. u Zagrebu. 21 OPÆINA HUM NA SUTLI 01. VELJAÈE 2011. OBAVIJEST ZA MEDIJE Zvonko Jutriša, načelnik Općine Za ljude koji pridonose razvoju općine S obzirom na to da je u tiskanim i elektronskim medijima u posljednje vrijeme objavljeno više priloga vezanih uz politička previranja u Vijeću Općine Hum na Sutli, na temelju kojih je teško razaznati pravu situaciju, koristim priliku svojim sugrađanima objasniti stanje u kojem se Općina trenutno nalazi. Svi znamo da općina Hum na Sutli raspolaže izuzetnim gospodarskim potencijalom i kvalitetnim kadrovima. Imamo sve preduvjete za daljnji razvoj. Na žalost, kao i u svakoj drugoj sredini i kod nas postoji nekolicina koja svoj osobni interes stavlja ispred općih interesa. Riječ je o jednom, odnosno grupi vijećnika koji nikako ne mogu prihvatiti to što nisu odnijeli pobjedu na prošlim izborima (za načelnika i za većinu u Vijeću). Zaboravljaju da su ih građani Huma izabrali da zastupaju interese svojih glasača. Jer, valjda nam je svima, bez obzira kojoj stranci pripadali, najvažnije da se naša općina razvija, da pravilno iskoristi svoje prednosti. U proteklih sam godinu i pol dana, koliko obnašam načelničku dužnost, nastojao biti strpljiv i tolerantan. Na ovu sam dužnost izabran kao nestranačka osoba, smatram da su Humčani shvatili da ne treba robovati nikakvoj od stranaka nametnutoj politici, da treba udružiti snage i konačno pomaknuti razvoj naše općine, koja je toliko godina, unatoč solidnom proračunu, stagnirala. Imao sam dobru suradnju s vladajućom većinom, koju su u posljednjih 6 mjeseci činili vijećnici HNS-a, SDP-a, ZS-a i djelomično HSS-a. Dogovorili smo projekte važne za poboljšanje kvalitete života naših građana. Na žalost, zbog uskih osobnih interesa pojedinih vijećnika, zaustavljene su sve aktivnosti, pa umjesto da idemo naprijed i razvijamo svoje ideje, mi čekamo dolazak povjerenika Vlade RH, te očekujemo raspisivanje prijevremenih izbora za članove Općinskog vijeća. Jedan od razloga previranjima u 22 Općinskom vijeću je što se pojedini vijećnici nisu mogli složiti s predloženim proračunom za 2011., a u kojem uz financiranje kapitalnih projekata (izgradnja spojnog kolektora do uređaja, te uređaj za pročišćavanje otpadnih voda – investicija oko 7,5 mil. kuna te rekonstrukcija općinske zgrade – investicija oko 3,4 mil. kuna), nije bilo prostora za financiranje još jednog djelatnika Narodne knjižnice. Došlo je do preslagivanja u Vijeću, te su članovi HSS-a zajedno s predstavnicima HDZ-a postali većinom. Prošlih se dana moglo u medijima čitati/čuti da je uzrok svemu neuspjela politička trgovina. Vjerujem da su Humčani zbunjeni i ne znaju što da misle o svemu tome. Siguran sam da se 99% mojih sugrađana ne slaže s tim prepucavanjima, da su siti politiziranja i da žele da se ljudi koje su oni svojim glasom poslali u Općinsko vijeće prime svog posla – da daju svoj doprinos projektima koji će Hum na Sutli dovesti u stanje kakvo ta općina svojim položajem i svojom specifičnošću i zaslužuje. Mene kao načelnika i nestranačku osobu, kojoj je stalo do razvoja naše općine, veoma pogađa situacija u kojoj se sada nalazimo. Iskreno ću reći da su moje simpatije na strani onih vijećnika koji svojim kvalifikacijama, znanjem i konkretnim životnim iskustvima i postignućima žele pridonijeti realizaciji usvojenih projekata. Riječ je o ozbiljnim ljudima, gospodarstvenicima, koji su već odavno u svojim tvrtkama dokazali da znaju raditi, što se na kraju krajeva i vidi po statusu njihovih poduzeća. Zahvalan sam im na njihovoj spremnosti da dio svojeg vremena i radnog potencijala usmjere na općinske aktivnosti. U Vijeću, na žalost, ima i onih koji svoju poziciju koriste prije svega za ostvarenje osobnih interesa i koji, kad ne uspiju u svojem naumu, potpuno gube kompas, ne prežu ni pred čim. Meni se tako već prijetilo da će mi (na Općinu) poslati Državno odvjetništvo. Ovim im putem poručujem da se apsolutno slažem s time. Jer, vidjet će se onda da su svi općinski poslovi u godinu i pol mog mandata potpuno čisti i u skladu sa zakonima. Pitam se mogu li biti sigurni oni koji su Općinu vodili prije mene. Prijetilo mi se i raspisivanjem referenduma za opoziv načelnika. U takvoj je nimalo konstruktivnoj atmosferi krajem prošle godine održana sjednica Vijeća na kojoj nijedna strana (opozicija i pozicija) nije imala potrebnu većinu pa proračun kao i privremeno financiranje za prva 3 mjeseca 2011. nisu usvojeni. Stoga sam o svemu tome morao obavijestiti Vladu RH i Ministarstvo uprave RH. Još uvijek čekamo njihovo očitovanje. Neko vrijeme, dok se stvari ne normaliziraju i dok ne dođe povjerenik Vlade RH, Općina neće moći podmirivati financijske obaveze, između ostalog, isplaćivati plaće djelatnicima Dječjeg vrtića Balončica, općinskim službenicima, a privremeno se obustavlja i isplata učeničkih i studentskih pripomoći. Što se pak tiče investicija i radova na određenim projektima, moći će se nastaviti svi ranije ugovoreni poslovi, uz pretpostavku da izvođač radova pristane odraditi GLAS ZAGORJA posao, koji će mu biti plaćen kad se normaliziraju uvjeti. Na taj se način upravo ovih dana u našem vrtiću odvija zamjena kompletne drvene stolarije plastičnom (riječ je o investiciji od oko 200.000 kn, od čega na Fond za zaštitu okoliša otpada 27,77%, a ostalo na općinu Hum na Sutli). Također je ovih dana potpisan ugovor o izgradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Kada se ukažu povoljnije vremenske prilike, bit će pokrenute još neke aktivnosti. Želim ovim putem informirati građane Huma na Sutli da ne trebaju brinuti, da Općina i dalje funkcionira i da nisu istinite priče koje ovih dana plasiraju dušobrižnici kako će sve stati (što je, pretpostavljam, njihov cilj). Žao mi je što su kolateralne žrtve ovih prepucavanja zaposlenice Dječjeg vrtića i Upravnog odjela Općine. Molim ih za strpljenje i vjerujem da će se situacija s financiranjem uskoro riješiti. Slijede nam izbori za nove članove Općinskog vijeća. Apeliram na sve građane Huma na Sutli da potisnu svoje razočaranje i frustracije izazvane nedavnim političkim aferama. Izađite na izbore i svoj glas poklonite osobama koje su iznad dnevnih politiziranja, koje misle svojom glavom i koje su, prije svega, spremne časno obnašati zadaću vijećnika, konstruktivno i aktivno sudjelovati u radu Općinskog vijeća, uložiti svoje vrijeme, svoja znanja i iskustva u prosperitet svih građana općine Hum na Sutli. Jedino s takvim ljudima je moguće našu općinu dovesti do stupnja razvijenosti kakvu Hum na Sutli i njegovi stanovnici odavno zaslužuju. OPÆINA HUM NA SUTLI 01. VELJAÈE 2011. KULTURA Predstavljena monografija Burg Vrbovec U prepunoj dvorani općine Hum na Sutli predstavljena je monografija Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome, autorice dr. sc. Tatjane Tkalčec sa suradnicima. U monografiji su objavljeni rezultati deset sezona arheoloških istraživanja, koja je proveo Institut za arheologiju. Utvrda Vrbovec jedna je od najstarijih zagorskih utvrda nastala krajem 12. i u prvoj polovici 13. st. – Ta monografija je tek prvi dio onoga što mi očekujemo, a to je da se lokalitet u cijelosti istraži, da upotpunimo sliku nepoznanica, ali to je sad jedna zaokružena slika dosadašnjih saznanja. Također, nadamo se da će Burg biti jedan od novih turističkih punktova – dodala je autorica monografije Tatjana Tkalčec. – Moram izraziti svoje zadovoljstvo posjećenosti prezentaciji o Burgu i možemo biti ponosni što na području lokaliteta općine Hum na Sutli imamo objekt koji se spominje još u 12. i 13. st. Toliko je činjenica, momenata i eksponata pronađeno kroz iskapanja, i rijetko smo naselje koji se može ponositi jednom takvom monografijom plemićkoga grada – ponosno naglašava načelnik Zvonko Jutriša. Kako je istaknula ravnateljica Muzeja Hrvatskog zagorja, Goranka Horjan, ovu će izložbu i publikaciju nastojati prezentirati diljem Hrvatske. – Od Tatjana Tkalčec, autorica monografije Burg Vrbovec u društvu načelnika Zvonka Jutriše, generalnog direktora Vetropack Straže Dragutina Špiljaka i njihovih supruga lokalne zajednice očekujemo nastavak istraživanja, jer velike su šanse da dobijemo jedan iznimno atraktivan, obrađen i saniran Burg, koji može koristiti kao turistički potencijal – dodaje gđa Horjan. USPJEŠNI HUMČANI DJEČJI VRTIĆ BALONČICA Vlč. Denis Barić novi doktor znanosti Na ponos svim građanima Općine Hum na Sutli vlč. Denis Barić postao je doktor znanosti. Tako je svrstan u red već otprije znanih doktora znanosti, poput dr. Adalberta Rebića i drugih. Vlč. Barić uspješno je obranio doktorat iz teologije sa specijalizacijom iz katehetike i pastorala na Papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu, 2. prosinca 2010. Rođen je 1977. u Celju, odrastao je u Humu na Sutli, gdje je završio OŠ Viktora Kovačića, a nakon toga Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Nakon ispita zrelosti, 1995. Humski načeln ik Jutriša i pročel nica Anica Kovačić upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a po njegovu završetku zaređen je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije, imenovan župnim vikarom u župama Glina, Maja, Mala Solina i Viduševac. U jesen 2004. poslan je dekretom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na postdiplomski studij na Papinsko sveučilište Salesiana u Rimu, gdje je magistrirao s temom Linguaggio e comunicazione catechistica e liturgica. Singolarità e corrispondenza (Katehetski i liturgijski jezik te komunikacija. Osobitosti i podudaranje). Tijekom studija u Rimu boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu Sv. Jeronima. Trenutno je službenik Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu na službi tajnika Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, gdje obnaša i službu pastoralnog suradnika u župi Sv. Marka Evanđelista u Zagrebu (Gornji grad). Zadovoljni u toplini Prema riječima načelnika Zvonka Jutriše, investicija je vrijedna oko 200.000 kn. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancirao je radove u iznosu oko 28%, a ostalo sama Općina. S obzirom na određene probleme financiranja Općine Hum na Sutli, izvođač je svoj posao odradio, a plaćanje će uslijediti kad se za to stvore uvjeti. Inače, kako je rekao načelnik, ovo je prva veća investicija u njegovu mandatu što se tiče dječjeg vrtića. – S inicijativom se krenulo prošle godine, i zamijenila se sva drvena mališana, do teta u vrtiću, izjavila je ravnateljica vrtića Mirjana Klasić. Uskoro će se osjetiti i određene uštede toplinske energije. Za vrijeme izvođenja radova, vrtić je normalno nastavio s radom u dogovoru s izvođačem radova – Kvadro plastom. S djecom se više boravilo u višenamjenskom prostoru, kojim su najviše oduševljena. U Balončicu je trenutačno upisano 94 djece, a uskoro se očekuje stotinjak. U budućnosti se planira i dogradnja vrtića, za što se već priprema idejni projekt. (M. Briševac) Općina Hum na Sutli osigurala je financijska sredstva u proračunu za zamjenu drvene stolarije u Dječjem vrtiću Balončica kvalitetnom PVC stolarijom proizvođača plastike iz Njemačke. stolarija iz vremena gradnje vrtića, dakle iz 1989. S vanjske strane stolarija je u smeđoj boji, kao što je i bila, a s unutarnje strane je bijele boje – dodaje načelnik Jutriša. Osvježenjem prostora, osjećajem veće prostornosti, preglednosti, svjetlosnim efektima, i novim ugođajem zadovoljni su svi – od GLAS ZAGORJA 23 OPÆINA SVETI KRIŽ ZAÈRETJE 01. VELJAÈE 2011. SUSRETI Predsjednik Josipović prvi posjetitelj Predsjedniku dr. Ivi Josipoviću prilikom boravka u Krapinsko-zagorskoj županiji dobrodošlicu su zaželjeli i Svetokriščani. Prilikom boravka na području općine Sveti Križ Začretje predsjedniku Josipoviću, uz župana Sinišu Hajdaša Dončića, domaćin je bio i načelnik Ivan Kranjčić Piše: Drago Kozina U društvu domaćina župana Siniše Hajdaša Dončića, predstavnika županije i svetokriške općine predvođene načelnikom Ivanom Kranjčićem, posjetio je istočnu benzinsku postaju OMV-a gdje mu je, kao prvom posjetitelju, omogućeno da svojim mobitelom aktivira QR kod zapisan na novoj županijskoj turističkoj karti i time je na simboličan način, počelo prezentiranje turističkih znamenitosti Hrvatskog zagorja na nov način primjeren 21. stoljeću. Nadamo se da će biti sve više turista koji će se prolazeći autocestom kroz naš kraj, zaustaviti posjetiti neku od starih ili novih destinacija. (D.K.) IZBORI ZA EDEN Muzej Žitnica među 10 najboljih Nastup pred Predsjednikom Kulturno-umjetničko društvo Sveti Križ Začretje ove će godine obilježiti 35 godina djelovanja. Tijekom svih tih godina bilježe zavidan broj nastupa, kako u prigodi obilježavanja raznih blagdana i praznika, tako i na brojnim smotrama folklora, od Dubrovnika, Našica, Zagreba… ali i diljem Europe – Turska, Slovenija, Grčka, Bosna i Hercegovina… Niz godina KUD nosi naziv “Lavoslav Vukelić” i djeluje u dvije sekcije – tamburaškoj i pjevačkom oktetu. Tijekom godina povećava se broj članova i osnivaju nove sekcije. Od 2008. djeluje pod novim imenom, KUD Sveti Križ Začretje, a sve aktivnosti se provode kroz četiri sekcije. Malu folklornu vodi Martina Kvež, a za sekciju odraslih odgovoran je koreograf Damir Šemovčan. Tamburašku sekciju vodi Danijel Rožanković, a sekciju rukotvorina Ana Kos. Svojim nastupom, koreografijom: Plesovi i pjesme Zagorja, obogatili su svečani dio održavanja skupštine Županijske udruge uzgajivača konja Krapina, a za uspomenu uslijedilo je i fotografiranje s predsjednikom dr. Ivom Josipovićem 24 GLAS ZAGORJA Glavni ured Hrvatske turističke zajednice s Ministarstvom turizma i sustavom turističkih zajednica provodi izbor za Europsku destinaciju izvrsnosti – ove godine na temu Turizam i prenamjena obnovljenih fizičkih lokaliteta. Povjerenstvo Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice, prema općim europskim i nacionalnim kriterijima, razmotrilo je sve 23 pristigle kandidature, te jednoglasno izabralo 10 područja koja su ušla u daljnji krug za odabir najboljeg. Među njima su Muzej Žitnica iz Svetog Križa Začretja i Staro selo Kumrovec. – Povjerenstvo će u veljači obići svih deset i izabrati pet koje će ući u užu konkurenciju za nacionalnog pobjednika. Inače, za izbor Europske destinacije izvrsnosti – na temu Turizam i prenamjena obnovljenih fizičkih lokaliteta Turistička zajednica Krapinsko-zagorske županije nominirala je četiri destinacije, od kojih su u uži izbor ušle spomenute dvije. Onaj koji će biti proglašen destinacijom izvrsnosti na razini Republike Hrvatske kandidira se dalje Europskoj komisiji za Europsku destinaciju izvrsnosti, rekla nam je v. d. predsjednice Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije Ksenija Tomić. (N.V.) OPÆINA SVETI KRIŽ ZAÈRETJE 01. VELJAÈE 2011. OPĆINSKA UPRAVA KOMUNALIJE Dio novca za dječji vrtić Kako saznajemo u Upravnom odjelu Općine Sveti Križ Začretje priveden je kraju postupak prodaje zgrade Obrtničkog poslovnog centra koji je bio u zajedničkom vlasništvu Općine i Udruženja obrtnika Svetog Križa Začretja. sigurno propadao i izgubio na vrijednosti, pa je postojala opasnost da se ni uložena sredstva ne uspiju vratiti. S dobivenim novcem, riječ je o 2,7 milijuna kuna, kako nam je rekao pročelnik Marko Kos, podijelili su Udruženje obrtnika i Općina. Op- Zgrada Obrtničkog poslovnog centra promijenila je vlasnika, a uskoro će, nadamo se, dovršenjem, i promijeniti unutarnji i vanjski izgled Nakon provedenog natječaja zgrada je prodana Raiffeisen banci, za izgradnju Informatičkog centra. Razlog prodaje ove zgrade, koja je građena na prilično atraktivnoj lokaciji industrijske zone, bio je nedostatak novca za daljnje dovršenje. Nakon više rasprava i analiza, kao jedino moguće rješenje proizašla je prodaja zgrade. Naime, dužim stajanjem, u ovoj fazi izgradnje, ovaj bi objekt ćina, će taj novac nastojati utrošiti namjenski, po svemu sudeći najveći dio za izgradnju dječjeg vrtića. Sada vrtić postoji i radi, u sklopu zgrade Osnovne škole, pa im je prostor limitiran. Bude li sreće, pa se još više poveća natalitet, izgradnja nove zgrade postati će nužnost. Gdje bi bio smješten novi vrtić, rješenje će se iznaći kroz izradu idejnog projekta. (D.K.) Klizišta prijete Na žalost, brdovitost naših terena, velike oscilacije u temperaturama, uz ostalo, uzrok su pojavi sve većeg broja raznih klizišta. Toga nije pošteđeno ni područje općine Sveti Križ Začretje. Jedno od do sada registriranih klizišta je ono u Donjoj Pačetini. Riječ je o području zaselka Lovrenčići. Prema informacijama, koje smo dobili od pročelnika Marka Kosa, nastanak klizišta prijavljen je 9. prosinca 2010. Kako je do sada utvrđeno, prema procjeni, klizištem je obuhvaćeno oko 4000 m2 zemlje. Odronom koji ostaje od mase zemlje koja je skliznula do udoline kojim protječe potok, ugrožena je kuća i lokalna prometnica, koja vodi po sljemenu brda. Napravljeni s prvi očevidi, ali se za sada ne zna što će se dalje događati. Mora se pričekati kraj zime. U ovim vremenskim (ne)prilikama do klizišta nije moguć pristup strojevima. Treba pričekati smirivanje cijelog terena, kako bi se utvrdilo zbog čega cijeli teren klizi, je li tome uzrok navoženje šutine i raznog smeća, ili taj teren ugrožavaju podzemne vode. Dovoljan je samo kratki pogled koji otkriva veličinu klizišta u Donjoj Pačetini Dobro vrijeme graditeljima ide na ruku U industrijskoj zoni, koja se službeno vodi kao područje katastarske općine Pustodol Začretski – zona malog gospodarstva, iako nije građevna sezona, radovi su u tijeku. Općina i dalje odrađuje svoj dio posla. Priprema se potrebna komunalna infrastruktura, jer nema te gmajne na kojoj bi se nešto gradilo, ako do nje nije sagrađena cesta. Kako saznajemo od načelnika Kranjčića i pročelnika Kosa, riječ je zapravo o pripremnim radovima koji su preduvjet daljnje izgradnje nove industrijske ceste. U njezinu zahvatu otvara se novih devet poduzetničkih lokacija, a koliko je to važno, ne treba posebno obrazlagati. Trenutno se izvode radovi na najzahtjevnijem dijelu te ceste, jer se izgradnjom propusta, odnosno mosta, Pročelnik Marko Kos i načelnik Ivan rješava i odvodnja oborinskih voda, Kranjčić, snimljeno 20. siječnja, putem već ranije uređenog kanala. nadgledaju tijek radova na izgradnji Vrijednost investicije je 262.000 kn, propusta za vodu na trasi buduće a rok izrade je travanj ove godine, nove dionice industrijske ceste. pa izvođač radova, Niskogradnja Hren d.o.o. iz Donje Stubice, koristi svaki trenutak. Vrijeme je ove godine saveznik građevinara, temperature su iznad nule, nema oborina, pa ni uzdignute vode. Po završetku natječaja za izgradnju ceste, do proljeća, kada i počinje prava građevna sezona, sve bi trebalo biti papirnato riješeno i onaj tko će uspjeti na natječaju moći će početi s gradnjom industrijske ceste. PODUZETNIŠTVO Nova proizvodna hala U Svetom Križu Začretju na djelu je svojevrsno natjecanje. Kao i svako drugo i ovo ima pozitivan učinak. Malo neuobičajen početak vijesti o gradnji nove Žurnost u izgradnji proizvodne hale tvrtke Kvadra proizvodne hale. No, d.o.o. iz Zagreba, tjera Općinu na ubrzanu promatrano sa strane, izgradnju još jedne ceste kroz gospodarsku zonu izgleda natjecateljski… Naime, u dijelu zone malog gospo- iznad zemlje, podigli betonski kostur darstva, koja se proteže područjem kojega će ubrzano zaodjenuti monkatastarske općine Pustodol Začret- tažnim pločama. ski, natječu se u gradnji Općina i tvrt- Kao što se na tabli može pročitati, a što svako gradilište mora imati, ka Kvadra. Općina je investitor izgradnje nove izgradnja ove poslovno-proizvodne ceste kroz zonu, a spomenuta tvrt- hale, u prethodnoj fazi, donijelo je ka iz Zagreba nije čekala asfalt, već posla i AMG Studiju d.o.o. Začretje. je počela izgradnju. Kao što smo se Primjer koliko jedna investicija veže uvjerili na licu mjesta, a što potkre- na sebe različite poslovne subjekte. pljujemo priloženom fotografijom, Ovdje svi imaju posla, pa se, u ovom izvođač radova riješio je one najnuž- primjeru, ne spominje neka drugdje nije zemljane radove i već su, visoko prisutna problematika. (D.K.) GLAS ZAGORJA 25 OPÆINA ÐURMANEC 01. VELJAÈE 2011. OPĆINSKA UPRAVA SANACIJA KLIZIŠTA Neizvjesnost projekta POS-a Novac određuje prioritete U općini Đurmanec (barem za sada) nisu zaprimili ni jedan službeni zahtjev mještana za kupnju stana putem programa POS-a. No, to ne znači da se od projekta odustalo – ističe načelnik Općine Branko Horvat. – Kao što je javnost bila već upoznata, Općina Đurmanec u suradnji s Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama nastoji realizirati projekt Društveno poticane stanogradnje – POS u Đurmancu, na društvenom zemljištu u centru Đurmanca (prostor stare škole) kojim bi se pod povoljnijim uvjetima, zainteresiranima omogućilo rješavanje stambenog pitanja (povoljnije kamate, zajamčena maksimalna cijena kvadrata stana od 950 eura, s mogućnošću i manje cijene). Krajem prošle godine Općina Đurmanec raspisala je javni natječaj za prikupljanje zahtjeva za kupnju stana na temelju kojeg se trebala utvrditi lista kandidata, odnosno broj zainteresiranih za kupnju stana – podsjetio je i ovom prigodom načelnik Općine, Branko Horvat. U roku od 30 dana, koliko je bio otvoren natječaj, nije zaprimljen ni jedan službeni zahtjev kojim bi se zainteresirani mještani službeno evidentirali i tako iskazali želju za kupnju stana putem Programa POS-a. Kako je to trebao biti temelj za daljnje dogovore i ocjenu opravdanosti realizacije navedenog Programa od strane Agencije, dovodi se u pitanje njegova realizacija. No, kako naglašava načelnik Horvat, to ne znači da se od projekta odustalo. – Općina Đurmanec i Agencija će i dalje nastojati realizirati program POS-a na području Đurmanca, međutim ovog trenutka je odlučeno sve odgoditi za najmanje 6 mjeseci. Tada će se ocijeniti, ovisno o ekonomskom i gospodarskom stanju, te interesu mještana, hoće li se i kada stvoriti uvjeti za izgradnju višestambene zgrade iz programa POS-a. (N.V.) Poticaji poljoprivrednicima Sa svrhom razvoja poljoprivrede Općina dodjeljuje poticaje, a budući da se zbog prilagođavanja zakonskim propisima Europske unije poticaji na takav način neće više moći dodjeljivati, ovo je možda posljednja godina u kojoj ih poljoprivrednici mogu koristiti. Među općinama u Zagorju koje ne raspolažu kvalitetnijim obradivim poljoprivrednim zemljištem koje bi mogla dati u zakup ili na korištenje poljoprivrednicima, na žalost, je i Općina Đurmanec. No, načelnik Branko Horvat naglašava da podržava i pozdravlja svaku ideju i nastojanje onih koji se žele posvetiti ozbiljnijoj poljoprivrednoj proizvodnji u vlastitom aranžmanu. Poticaja ima više. Primjerice, za sadnju voćnih sadnica, najmanje 30, a najviše 200 komada (jabuke, kruške, breskve, šljive, kupine, oraha ili lijeske) potpora iznosi 10 kn po sadnici. Za sadnju minimalno 100, a najviše 500 čokota loze poticaj iznosi 6 kn po čokotu. Općina sufinancira i premije osiguranja nasada vinograda i voćnjaka za zaključenu policu osiguranja za tekuću godinu od rizika mraza, tuče, požara, suše i sl., u visini od 50% iznosa od uplaćene premije. Registriranim 26 vinogradarima s područja općine Đurmanec sufinancirat će se 30% troškova dobivanja Rješenja o označavanju vina oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla. Određeni poticaj je i 1% kamata na podignute poljoprivredne kredite za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. To su samo neki od poticaja koje poljoprivrednici, dakako, na temelju određenih kriterija i postojećih odluka, mogu dobiti u Općini Đurmanec. Naime, poticaji se dodjeljuju i za razvoj stočarstva, odnosno povećanje stočnog fonda, za uzgoj zagorskog purana, pčelarima se sufinancira kupnja košnica… Pojedini općinski poticaji se korisnicima isplaćuju jednokratno, najkasnije do 31. prosinca. Zahtjevi za isplatu općinskih poticaja predaju se u Upravni odjel Općine Đurmanec do 31. listopada ove godine, uz obavezno predočenje računa, te ostale potrebne dokumentacije. (M.P. i N.V.) Obilne zimske padaline, kao i određeni procesi specifični za naše brdovite krajeve, razlogom su pojave većih i manjih klizišta. Pojedina su zabrinjavajućih raz- Radovi na sanaciji mjera jer je riječ o odronima koji se pojavljuju na cestama, ali i u blizini stambenih objekata. Na žalost, sukladno svojim mogućnostima Općina Đurmanec, jednostavno ne može sva sanirati, pa se moraju odrediti prioriteti za sanaciju, odnosno ondje gdje je to moguće, barem se privremeno ublažavaju posljedice klizišta ili odrona. Pred završetkom su radovi na sanaciji jednog većeg klizišta u Donjoj Podbrezovici koje se pojavilo još prošle godine i prijetilo odronu ceste kao i onemogućavanju prometovanja jednom dijelu sela. Nakon završetka ovih, započet će radovi na sanaciji odrona na cesti prema Vodospremi Đurmanec. (M.P.) ŠKOLSTVO Dobre ocjene osnovaca U Osnovnoj školi u Đurmancu održana je sjednica Vijeća roditelja, na kojoj se raspravljalo o odgojno-obrazovnim postignućima na prvom polugodištu, te o natječajima i natjecanjima na kojima će sudjelovati učenici ove škole. Osnovnu školu Đurmanec, uz područne škole u Putkovcu, Maclju i Hromcu, pohađa ukupno 360 učenika. Na polugodištu je ukupna srednja ocjena svih učenika bila 4,26. Prosjek ocjena viši je u nižim razredima, dok je u višim razredima predloženo od učiteljskog i učeničkog vijeća poticanje bolje suradnje između učitelja, roditelja i učenika. Učenici OŠ Đurmanec aktivni su na natjecanjima i natječajima, putem kojih prezentiraju sebe i školu, a ujedno na taj način dobivaju i bodove za upis u srednju školu. Najbolji učenici sa školskog natjecanja idu na županijska, ali i na državna natjecanja. Ove godine škola je domaćin županijskog natjecanja iz kemije. GLAS ZAGORJA Učenici đurmanečke škole sudjelovat će na Lidranu te natjecanjima iz predmeta: zemljopis, povijest, matematika, njemački jezik, engleski, vjeronauk, kemija, likovni, informatika, tehnička kultura, promet, globe te sportskim natjecanjima. Između ostalih, natječaji na koje se mladi Đurmančanci prijavljuju u 2011. su: Kaj u riječi, pjesmi, slici, Dani kajkavske riječi u Zlataru, Dani K. Š. Đalskog, Modra lasta, Prepoznaj sebe, Volim Hrvatsku, Moja slikovnica, Europa u školi. OPÆINA JESENJE 01. VELJAÈE 2011. Golom predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića otvorena dvorana To vam je naše sportsko zdanje Ako su Jesejanci do sada često govorili (i pjevali): To vam je naše Jesenje, od sada će, nekome tko prvi put dođe u Gornje Jesenje, vjerojatno, reći i pokazati: To vam je naše sportsko zdanje Predsjednika dr. Ivu Josipovića, kojem su u pratnji bili župan Siniša Hajdaš Dončić i njegovi zamjenici Sonja Borovčak i Anđelko Ferek Jambrek, ispred Doma kulture dočekali su načelnik Općine Ivan Maligec, njegov zamjenik Josip Draganić, predsjednik Općinskog vijeća Ivan Galović i zamjenik Vladimir Kranjčec, te brojni mještani. Nakon riječi dobrodošlice gosti praćeni domaćinima krenuli su prema dvorani, gdje ih dočekala ravnateljica škole prof. Ljerka Malogorski Dragoslavić s učiteljima, a Podvinčani su izveli pjesmu To Vam je naše Jesenje. Ravnateljica je, uz projekciju slika, predstavila razvoj školstva, a potom su učenici izveli kulturno-umjetnički program. S poviješću i sadašnjošću goste je upoznao i načelnik Ivan Maligec. Nakon pune tri godine od započetih radova završeno je ovo prelijepo zdanje ukupne površine 1.750 m2. Čast da je otvori pripala je predsjedniku Josipoviću koji je to učinio MALA ŠKOLA I načelnik se poigrao pucanjem na gol. Dvoranu i sve one koji će se njome služiti blagoslovio je domaći župnik pater Josip Krčmar. Za sjećanje na posjet Jesenju, načelnik općine Ivan Maligec uručio je Predsjedniku sliku, pejsaž Jesenja, umjetnički rad Ivana Čukelja koji je nastao na prvoj likovnoj koloniji održanoj prošle godine u Jesenju, te monografiju općine Jesenje. Otvorenju školskošportske dvorane prisustvovali su državni tajnik Branko Mučnjak, ravnateljica Uprave za srednje obrazovanje Vesna Hrvoj Šic, predsjednik HNS-a Radimir Čačić, saborski zastupnici: Danica Hursa, Milivoj Škvorc i Zlatko Koračević, načelnici susjednih općina, ravnatelji škola, te predstavnici javnih ustanova i poduzeća. Nakon svečanosti otvorenja, i nakon što stave, Ivan Maligec, načelnik Općine, obradovao je mališane koji pohađaju tzv. malu školu ili predškolu u Gornjem Jesenju. Dar su, kako je rečeno, odabrale odgajateljice koje provode program male škole, a Općina je osigurala financijska sredstva. Uz igračke nabavljena su i dva tepiha. (I.H.) su otišli visoki gosti, nastavljeno je druženje u školskoj blagovaonici uz Podvinčane. OPĆINSKA UPRAVA Oduševljeni novim igračkama mališani su pozvali načelnika koji im se pridružio u igri, a kao znak zahvale darovali su mu sliku – kolaž koju su izradili zajedno sa svojom odgajateljicom Da se u Općini Jesenje nastoje brinuti za svu djecu pokazalo se na još jednom primjeru. Ako su oni veći (gledano iz perspektive onih koji su još vrtićne dobi) dobili sportsku dvoranu, onda je red dati nešto i onima mlađima. Kupnjom novih igračaka i didaktičkih pomagala za održavanje na- Jesenje je u novijoj povijesti doživjelo čast da ga posjeti Predsjednik države. Taj događaj trajno će biti upisan u anale, prvenstveno školstva, ovoga kraja, jer je toga dana, 15. siječnja, uz Osnovnu školu Gornje Jesenje učenicima, odnosno onima koji se na organizirani način bave sportom, na upotrebu predana nova sportska dvorana. I dalje uz potporu Općina Jesenje jedna je od općina koja ove godine gubi status brdskoplaninskog područja, koji je inače donosio određene pogodnosti za građane i samu Općinu. No, kako kaže načelnik Ivan Maligec, prema podacima o razvijenosti općina je GLAS ZAGORJA svrstana u treću kategoriju i prema tome, iz državnog bi proračuna trebala i dalje dobivati inicijalna financijska sredstva koja bi omogućavala brži razvoj. Kako je još dodao, građani će imati određene olakšice kod oporezivanja dohotka. 27 OPÆINA MARIJA BISTRICA 01. VELJAÈE 2011. KULTURA Piše: Elvis Lacković Održana skupština KUD-a ˝Lovro Ježek˝ Krajem siječnja članovi Kulturno-umjetničkog društva “Lovro Ježek” Marija Bistrica održali su redovnu godišnju skupštinu na kojoj je analiziran rad društva u prošloj godini. U bistričkom KUD-u posebno su ponosni na Limenu glazbu, koja prošle godine nije izborila nastup na državnoj smotri, kao prethodnih godina, ali je zabilježila niz odličnih nastupa, od kojih vrijedi izdvojiti koncert u Hudekovoj bašči i Božićni koncert. Pomladak Limene glazbe integriran je u veliku formaciju, a uskoro očekuju i priljev mladih školovanih glazbenika iz glazbene škole. Nastupala je i folklorna sekcija, od trećeg mjeseca uz novog voditelja Alena Šuškovića, uz kojega je primjetan porast kvalitete, ali i mali problem s osipanjem članova. No, tu je pomladak koji djeluje već treću godinu, a tek djelomično je spreman za prelazak u prvu skupinu. Poseban ponos su pak tzv. cicibani, tj. najmlađa postava folklora, koja broji 40-ak mališana. Uz folkloraše djeluju tamburaške sekcije – starija i mlađa, kao i ženski vokalni zbor KULTURA pod vodstvom prof. Miroslava Hriberskog. Uspješno je organiziran 24. susret folklora u Mariji Bistrici, a pored nastupa i prošle godine nabavljen je dio opreme. U planovima za 2011., ističe se realizacija petogodišnjeg plana obnove instrumentarija za limenu glazbu, gdje nedostaje još nekoliko instrumenata, te priprema na veliki financijski zahvat obnove narodnih nošnji, te kompletiranje razglasa. Dakako, i u 2011. sve sekcije KUD-a Lovro Ježek očekuju brojni nastupi. VATROGASTVO Osmi recital Željka Boc 2011. Nova 33 vatrogasca i vatrogaskinje Završen je natječaj za 8. recital ljubavne poezije Željka Boc 2011. Na ovogodišnji natječaj prijavilo se 96 autora sa 394 pjesme. Stručni ocjenjivački sud u sastavu Enes Kišević, Ludwig Bauer i Dubravka Težak odabrat će najuspješnije radove, koji će biti objavljeni u zborniku Hod se nastavlja i izvedeni na završnici recitala na Valentinovo u bistričkom Domu kulture. Stihove će interpretirati Dubravko Sidor i Martina Čvek. U glazbenom dijelu programa nastupit će Generacijski jazz. Organizator Recitala je Općinska knjižnica i čitaonica Marija Bistrica, a suorganizator i glavni medijski pokrovitelj Radio Marija Bistrica. Medijski pokrovitelji su i Radio Hrvatsko zagorje Krapina i Glas Zagorja. (E.L.) SPORT Proglašeni naj sportaši Odbor za šport Općine Marija Bistrica odabrao je sportaše koji su obilježili sportsku 2010. u Mariji Bistrici. Aktivni su kao i dosadašnjih godina bili strijelci, nanbudo i savate borci, nogometaši i tenisači. Priznanja najuspješnijima 5. siječnja dodijelila je pročelnica Općine Marija Bistrica Suzana Herceg. Najboljim seniorima proglašeni su Edija Redžić iz Nanbudo kluba Marija Bistrica, Ivica Babić iz Savate kluba Kobra i Streljački Klub Marija Bistrica. Najbolji juniori su Dora Brlek iz Nanbudo kluba Marija Bistrica i Dragutin 28 Pugar iz Savate kluba Kobra, a kadeti Karla Sambol i muška ekipa iz Nanbudo kluba Marija Bistrica te Mihael Belko iz Nogometnog kluba Mladost. Sportska udruga godine je Nanbudo klub Marija Bistrica, a djelatnica Edija Redžić, dok su priznanja za sportske dosege u 2010. dobili Petar Jakopec, Filip Tomurad, Petar Čukman, Lana Kramar, Ana Vuraić, Paula Ozimec, Valentina Car, Dino Čukman i Marko Ležaić. Dodijeljeno je i posebno priznanje za sportske dosege u 2010. koje je dobio Mario Brlečić, nogometaš koji se ustalio u prvoj ekipi hrvatskog prvoligaša Varaždina, kao i zahvalnica dr. Sanji Kovačić za poseban doprinos radu športskih klubova u Mariji Bistrici. (E.L.) Polaganjem ispita završeno je osposobljavanje 33-oje kandidata za zvanje vatrogasac, koje su organizirali Vatrogasna zajednica Krapinsko-zagorske županije i Vatrogasna zajednica Općine Marija Bistrica. Iz Vatrogasne zajednice Općine Marija Bistrica novi vatrogasci ili vatrogaskinje postali su: Ivica Bahmet, Ivan Jakopec, Nikola Klemar, Branimir Miketić, Mario Prlić, Marko Skuliber, Mario Totović i Mirna Šimunec iz DVD-a Tugonica-Podgrađe, Blaženka Benci, Nikola Benci, Filip Hajster i Kristijan Kovačić iz DVD-a Marija Bistrica, Ana Bukvić, Mario Bajs, Tomislav Ciglenečki, Monika Jakopec, Nikolina Miketić, Jurica Mitrečić i Alojzije Pozaić iz DVD-a Selnica te Dražen Mikuš iz DVD-a Laz. Pored vatrogasaca bistričke vatrogasne zajednice za vatrogasce su osposobljeni i: Stjepan Kušek, Dominik Lugarić, Željko Vuđan i Tomislav Zdešić iz DVD-a Zlatar Bistrica te Marijana Behlen, Štefica Bahlen, Marija Bahlen, Andreja Bastalić, Dragica Benko, Marija Benko, Snježana Đurkan, Biserka MIkac i Anita Strugar iz DVD-a Moravče. Voditelj osposobljavanja bio je zamjenik zapovjednika Vatrogasne zajednice Općine Marija Bistrica Željko Pišćak. Samom polaganju prisustvovali su v.d. predsjednika VZ KZŽ-a Boris Uhernik, zapovjednik VZ KZŽ-a Marijan Lovrenčić, njegov zamjenik, ujedno i predsjednik VZ Općine Marija Bistrica Stjepan Skuliber i pročelnik područnog ureda zaštite i spašavanja Krapina Dražen Strabić. (E. Lacković) GLAS ZAGORJA SVETIŠTE MAJKE BOŽJE BISTRIÈKE 01. VELJAÈE 2011. Božićno vrijeme u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica 2. veljače 2011. Sv. mise: 7.30; 9; 11 i 18 sati blagoslov svijeća kod svih sv. misa ****************** Sv. Blaž, 3. II. Sv. mise u 10.30 i 18 sati blagoslov grla i jabuka ****************** Svete mise u Svetištu Majke Božje Bistričke ponedjeljak – subota 10.30 i 18 sati nedjelja 7.30; 9; 11 i 16 sati sv. ispovijed prije svih sv. misa Već više godina bistričke jaslice plijene našu pažnju… Jaslice je oblikovala sestra Samuela Premužić i izrađene su od prirodnih materijala uzetih s prostora cijele Hrvatske. Licitarske jaslice – jaslice srca – jubilejske jaslice, izradila je gospođa Gordana Mahmet-Habazin… GLAS ZAGORJA 29 OPÆINA RADOBOJ 01. VELJAÈE 2011. Na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici općinskog vijeća Radoboj usvojena je druga izmjena općinskog proračuna te su donijete odluke o kupnji nekretnina i službenog vozila Smanjeni prihodi općinskog proračuna Budući da planirani prihodi od 12,208.650 kn nisu ostvareni, trebalo je pripremiti izmjenu proračuna. Ukupno je smanjen za 2,644.500 kn pa je utvrđen u iznosu od 9,564.150 kn. Najveći dio neostvarenih, a planiranih prihoda odnosi se na pomoći iz državnih izvora i ukupno iznosi 1,823.629 kn. Osim toga, nije ostvaren planirani prihod u iznosu od 800.000 kn od prodaje nefinancijske imovine. Stanje u pogledu ostvarivanja prihoda odrazilo se na rashodovnu stranu proračuna. Tako nisu realizirani programi rekonstrukcije ceste Radoboj – Gorjani i izgradnja ceste u poduzetničkoj zoni, a planirani rashodi za Zavičajnu zbirku su smanjeni. Druga izmjena općinskog proračuna prihvaćena je većinom glasova. Poljoprivredna zadruga Krapina donijela je odluku o prodaji poslovnog prostora u prizemlju zgrade uz općinsku zgradu u Radoboju. Kako je Općina Radoboj od ranije vlasnik prvog kata spomenute zgrade, doni- AKTUALNO Hvala im na takvoj pomoći Prijedlog druge izmjene općinskog proračuna izazvao je na samoj sjednici živu raspravu u kojoj je prednjačio Klub zastupnika HDZ-a. Tako je predsjednik tog kluba Mirko Kiseljak, iznoseći stavove HDZ-a, naglasio da su oni upozoravali na nerealno planiranje prihoda, koji se, eto, nisu ostvarili. Odgovarajući na iznijeto, općinski načelnik Anđelko Topolovec naveo je niz primjera iz kojih proizlazi da općinski čelnici HDZ-a umjesto da pomažu kod ostvarenja programa i dobivanja određenih sredstava iz državne blagajne, gdje god to mogu odmažu. Primjer za to je i činjenica da je program rekonstrukcije Rimske ceste dobio prolaznu ocjenu u nadležnim ministarstvima, potpisan je ugovor o sufinanciranju, ali je na realizaciju stavljen veto, jer, kako podaci govore, to nije u interesu 30 nekim lokalnim političarima, koji ne obnašaju vlast u Općini pa im nije drago da se bilo što realizira u korist svih stanovnika dok su oni u opoziciji. Dokaz je to da središnja vlast mnogo više pomaže one općine i gradove gdje su na čelu njihovi istomišljenici. S druge pak strane, općinski HDZ prigovara aktualnom vodstvu u Općini da se nedovoljno angažira na dobivanju sredstava iz pojedinih ministarstava i državnih fondova, te nude svoju pomoć. Načelnik Općine Anđelko Topolovec zahvalio im je na takvoj pomoći koja se sastoji od toga da se nastoji zaustaviti realizaciju značajnih projekata kao što su Rimska cesta i Zavičajna zbirka. Općina, naime, priprema potrebnu dokumentaciju, osmišljava prihvatljive projekte, kako za državna ministarstva, tako i za europske fon- dove, ali vodstvu općinskog HDZ-a to ne odgovara, jer rukovodeći se principom: što gore, to bolje za nas, stopira i one projekte koji su unatoč svim teškoćama prošli kod nadležnih institucija države. Uza sve to, najuporniji u bojkotiranju svega što se u Općini želi ostvariti su oni pojedinci koji uopće ne žive na području Općine Radoboj, ali tu žele ostvarivati svoje političke ciljeve. Kako se u tijeku rasprave pokazalo da svi članovi HDZ-a nemaju isto mišljenje, zatražili su stanku za svoj Klub radi zauzimanja stavova. Klub je zaključio da će biti protiv rebalansa, ali da ostavlja mogućnost drugačijeg opredjeljenja pojedinih članova. Prilikom glasanja dvojica vijećnika iz Kluba HDZ-a bila su protiv, jedan je bio suzdržan, a jedan je glasao za izmjenu općinskog proračuna. GLAS ZAGORJA jeta je odluka o kupnji prizemlja po cijeni od 206.000 kn. Općinski vijećnici donijeli su i odluku o zamjeni starih službenih vozila za nova uz određenu nadoplatu. Kako su postojeća vozila stara i za njihovo održavanje troši se dosta sredstava, ocijenjeno je da ih je bolje zamijeniti novima. (vir) Novi vatrogasci s ispitom Radoboj je bio domaćin polaznicima tečaja za zvanje vatrogasac s ispitom kojem je pristupilo tridesetak polaznika iz Radoboja, Mača i Novog Golubovca, te dvojica iz Jesenja Gornjeg. Po ocjeni predavača i članova ispitne komisije, tri će polaznika nakon što još malo utvrde gradivo još jednom pred komisiju. Samo dobro osposobljeni i opremljeni vatrogasci jamstvo su uspješnog djelovanja u slučaju potrebe. DVD Radoboj je pružio potpune uvjete održavanje nastave. Svim polaznicima, sada novim vatrogascima i njihovim voditeljima čestitke su uputili zapovjednik VZ KZŽ Marijan Lovrenčić i v.d. predsjednika Boris Uhernik. Zahvalnost predavačima i voditeljima te čestitke polaznicima u ime domaćina uputio je predsjednik DVD-a Radoboj, Anđelko Ferek Jambrek. (N.V) OPÆINA STUBIÈKE TOPLICE 01. VELJAÈE 2011. OPĆINSKA UPRAVA OPĆINSKA UPRAVA Proračun u skladu sa gospodarstvom Prihodi Općine Stubičke Toplice u ovoj godini planiraju se u iznosu 11,600.000 kn. Značajan dio proračunskih sredstva utrošit će se na projekte kapitalnih investicija, a istovremeno vodit će se računa o zadovoljenju svih ostalih potreba stanovnika. Od kapitalnih investicija planira se financiranje završetka izgradnje 1. i 2. faze kolektora fekalne kanalizacije Pila - Strmec Stubički - Stubičke Toplice, koji je ujedno i financijski najveća investicija. Ne manje važni projekti jesu izgradnja kanalizacije u Ulici Augusta Šenoe, rekonstrukcija pješačkog pločnika kroz centar Stubičkih Toplica, asfaltiranje odvojka Ulice žrtava Seljačke bune i odvojka Špoljari u naselju Pila, te izgradnja mosta na potoku Vidak u naselju Pila. Za komentar proračuna upitali smo i načelnika Dragutina Bosnara, koji je istaknuo da je proračun realan i u skladu sa stanjem gospodarstva, te uravnotežen, tj. rashodi ne premašuju prihode. (M.B.) Prihvaćen plan oaze zdravstvenog turizma Vijećnici Stubičkih Toplica prihvatili su prijedlog koncepcije novog Detaljnog plana uređenja Stubičkih Toplica – Zone zdravstvenog turizma u kojoj bi investitor, Sunce koncern, trebao izgraditi jedan od najvećih zdravstveno-turističkih kompleksa u ovom dijelu Europe. Održan stručni skup U Dječjem vrtiću Zvirek u Stubičkim Toplicama održan je stručni skup na temu Dijete s teškoćama u predškolskoj ustanovi. Predavači – prof. dr. sc. Marta Ljubešić, prof. defektolog i viša savjetnica za djecu s teškoćama u razvoju u Agenciji za odgoj i obrazovanje Ivana Petanjek, psiholog Sanja Šimleša, rehabilitator Maja Štefanec Herak, ravnateljica Dječjeg vrtića Zvirek Kristina Ljubić, kroz izlaganja i radionice dali su uvid u dobre strane, ali i spomenuli potencijalne rizike s kojima se susreću svi sudionici. Kako je rečeno, rana intervencija obuhvaća edukacijske, terapijske i savjetodavne usluge djeci s teškoćama te njihovim obiteljima i okolini, koje se primjenjuju s ciljem unaprjeđenja djetetova zdravlja, razvoja te blagostanja i obiteljskog djelovanja. Na skupu u Zvireku bili su dožupanica Sonja Borovčak, načelnik Općine Stubičke Toplice Vladimir Bosnar, ravnatelji, stručni suradnici u vrtićima s područja Krapinsko-zagorske županije te predstavnici Obiteljskog centra KZŽ-a. SPORT Svjetski skijaški kup Snow Queen Trophy Projektant Nikša Ninić potvrdio je da će se budući zdravstveno-turistički centar protezati na nešto manjem prostoru od ranije predviđenog – umjesto na 140.000 m2, protezat će se na 125.000 m2. Odustalo se od gradnje sportske dvorane, pa će se izgraditi specijalna bolnica s helidromom. U planu je i izgradnja eko-etno sela koje bi se pozicioniralo na lokaciji nekadašnjeg Gospodarstva postojeće Specijalne bolnice. Uz njega bi bilo izgrađeno desetak autohtonih zagorskih hižica. U tijeku je izrada idejne projektne dokumentacije od strane arhitektonskih kuća Arhanarh d.o.o. i Entasis d.o.o. iz Zagreba. Viziju ima i predsjednik uprave Sunce koncerna d.d. Jako Andabak – da se koncept sastoji od tri hotela – jednog s pet zvjezdica i dva s četiri zvjezdice, wellness centra i impozantnog aqua parka. Na ulaznom dijelu kompleksa nalazila bi se specijalna bolnica većeg kapaciteta. Sve zajedno povezivala bi prometnica s biciklističkom i pješačkom stazom, te parkiralištima. Projektant Ninić istaknuo je da će oko objekata prevladavati oaza zelenila. (M.B.) Stubičke Toplice i ove su se godine pokazale odličnim domaćinima spremno dočekavši 2000 posjetitelja koji su se iz Stubaka uputili na Sljeme, na šesti Svjetski skijaški kup za žene i muškarce Snow Queen Trophy. Sve službe – od policije, vatrogasaca, liječnika pa do šlep službi bile su u stanju pripravnosti. Na usluzi posjetiteljima bio je i Turistički ured u kojem su se prodavale karte i dijelili promidžbeni materijali. Posebno ažurni bili su komunalni djelatnici Općine Stubičke Toplice, predvođeni komunalnim redarom. Što se samog broja posjetitelja tiče, on je posljednje dvije godine smanjen u odnosu na vrijeme kada je utrke vozila Janica Kostelić. Navijačka euforija za Snježnu kraljicu nešto je manja. (M.B.) GLAS ZAGORJA 31 OPÆINA TUHELJ 01. VELJAÈE 2011. Vincekovo u Svetom Križu Članovi Društva vinara i prijatelja dobrog vina „Trs“ iz Tuhlja na blagdan sv. Vinka uputili su se u vinograd gospodina Srećka osigurati dobra rodnost vinove loze. Velečasni Čuček posvetio je vinograde, vinogradare i njihov rad. Nakon ceremonijala u vino- Dvoršaka iz Svetog Križa gdje su zajedno sa svojim prijateljima upriličili ceremoniju prvog rezanja trsa potaknuti narodnim vjerovanjem da će se na taj način gradu nazočni su se počastili laganom zakuskom u kleti gdje su rado zapjevali domaće popevke uz domaćeg harmonikaša Mirka Pukljaka. KULTURA Koncertom u Novu godinu I ove je godine održan tradicionalni božićnonovogodišnji koncert u našem hramu kulture – školskoj sportskoj dvorani u Tuhlju. Nastupili su mnogobrojni izvođači – prijatelji dobre glazbe, pjesme i plesa. 32 Uvertira samog koncerta bila je već poznata izvedba Snuboki koju su izveli članovi dramske družine KUD-a Naša lipa Tuhelj i tako proslavili 10. obljetnicu izvedbe predstave. Naši susjedi iz Klanjca članovi KUD-a Antun Mihanović predstavili su nam se poznatim folklornim plesovima. Članovi KUD-a Kumrovec zajedno sa svojim solisticama Josipom Lončar, Lucijom Jelušić i Katarinom Lončar, te članovi TS Zelenjak, koji su im se pridružili, razveselili su publiku. Drago nam je što su nam prvi put u goste došli i dragi prijatelji iz Republike Slovenije čija svirka i pjesma ima poseban štih. Uživali smo i u plesnim točkama Filipa Stjepana Hanžeka i njegove partnerice. Mlada pjevačica GLAS ZAGORJA Kristina Iveković, zajedno sa svojim bandom također nam se predstavila s nekoliko pjesama. Tuheljski KUD nastupio je sa dvije izvedbe: Away up on i Ladarke, a na samom kraju koncerta Puhački orkestar Lipa Tuhelj svojim je skladbama zaorio dvoranom. Impozantan je bio i završetak koncerta, na pozornicu su izašli svi izvođači te zajednički zapjevali božićnu pjesmu Narodi nam se. U takvom svečanom blagdanskom ozračju načelnik Općine gospodin Slaviček obratio se prisutnima i zaželio svim Tuhljanima, gostima, izvođačima i dragim prijateljima svako dobro u novoj godini. ZAGORJE INFO 01. VELJAÈE 2011. Dubravko Sopek, predsjednik Društva invalida rada Krapina Udruga je naša sudbina Društvo invalida rada Krapina osnovano je 14. ožujka 1970. Član je Hrvatskog saveza udruga invalida rada, iznimno aktivna udruga, a za što nesumnjivo zasluge bilježi i njen višegodišnji vrlo agilan predsjednik. O razvojnom putu Društva razgovaramo s predsjednikom Dubravkom Sopekom. Što bi izdvojili kao najizrazitije probleme udruge, a što su primarni ciljevi? Na čelu sam udruge od 2000. Tada smo brojili oko 200 članova, a danas smo s više od 1300 članova najveća udruga ne samo u Županiji i Hrvatskom savezu udruga invalida rada (osim grada Zagreba), već i na cijelom području Republike Hrvatske. Primarni cilj osnivanja udruge bio je rješavanje problematike invalida rada koji su nakon prve privredne reforme 1965. ostali bez posla, a sami nisu znali koja im prava pripadaju. I danas je zadatak udruge isti, nastojimo pomoći invalidima rada u ostvarivanju prava u skladu s postojećim zakonskim i ostalim propisima. Osnovni problem invalida rada danas, nakon provedene privatizacije, je zaštita na radu u postojećim radnim organizacijama, nemogućnost ostvarivanja prava u njima, pa sva prava nastoje ostvariti kroz svoju udrugu, naravno, i uz pravnu pomoć Hrvatskog saveza udruga invalida rada. Problem je sustavnog financiranja udruga svih osoba s invaliditetom. Naše zdravstveno stanje nije naš izbor, već naša sudbina i o tome bi kod financiranja udruga trebalo posebno voditi brigu. Surađujete li sa Županijom i Gradom Krapinom? Unatoč mnogobrojnim problemima u financiranju, što je zasigurno odraz današnjeg gospodarskog stanja, Razgovarala: Monika Briševac Zoran Gregurović, predsjednik Gradskog vijeća; Josip Pelin, zamjenik gradonačelnika; Josip Horvat, gradonačelnik grada Krapine; Josip Petrač, predsjednik HSUIR-a; Miran Krajnc, bivši predsjednik Zveze Delovnih Invalidov Slovenije i Leke Sokolaj, tajnik i izvršni direktor HSUIR-a Potkraj prošle godine, svoju 40. obljetnicu prigodnom svečanošću na kojoj je promovirana monografija Naših 40 let obilježila Društvo invalida rada Krapina. Društvo invalida rada Krapina ostvarilo je vrlo dobru suradnju s Gradom Krapinom i Krapinsko-zagorskom županijom. Također i svim udrugama osoba s invaliditetom na području Županije, mnogobrojnim udrugama u Hrvatskoj, ali i susjednoj Sloveniji. Kao član Hrvatskog saveza udruga invalida rada, Društvo invalida rada Krapina već je odavno u Europskoj uniji. U tim brojnim suradnjama, razmjenjujemo iskustva i to zasigurno pridonosi još kvalitetnijem sagledavanju problema osoba s invaliditetom, pa samim tim i njihovu otklanjanju. Naši članovi pomažu u tim suradnjama osobnim sudjelovanjem i kontaktima, činimo jednu veliku obitelj, uvijek spremnu na međusobnu pomoć, nerijetko i svima koji se nađu u teškoj situaciji. Dubravko Sopek, predsjednik; Ljiljana Strmečki, tajnica i Marijan Kostanjevec, član Upravnog odbora Društva invalida rada Krapina Koliko se u Krapini i Županiji radi na izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom? Udruga je sudjelovala u izradi prvog županijskog vodiča za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, promoviranog još se vrlo mali broj osoba. Šteta, oni malobrojni zaposleni dokazali su da su ravnopravni, a mnogi i bolji od tzv. zdravih osoba. Edicija Invaliditet kao ljudsko pravo, vodič kroz propise, prvi je vodič takve vrste, jedne županije u Hrvatskoj. Da, uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Društvo invalida rada Krapina početkom prošle godine izdaje svoj tiskani prvijenac pod nazivom: Invaliditet kao ljudsko pravo. U njemu se daje prikaz stanja Problem je sustavnog financiranja udruga svih osoba s invaliditetom. Naše zdravstveno stanje nije naš izbor, već naša sudbina i o tome bi kod financiranja udruga trebalo posebno voditi brigu. 2006. u Krapini. Na temelju njega prišli smo izradi vodiča za osobe s invaliditetom u gradu Krapini – Krapina, grad po mjeri čovjeka, no ideja još uvijek čeka realizaciju, jer naprosto manjka financijskih sredstava. Ponosni smo na to što je KZŽ prva, nakon usvajanja Konvencije UN i Nacionalne strategije, izradila Strategiju izjednačavanja mogućnosti osobe s invaliditetom u KZŽ u razdoblju od 2008. do 2015. Treba naglasiti da se u Gradu Krapini, ali i na cijelom području Županije, vide određeni pomaci u uklanjanju arhitektonskih barijera i osiguranju pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Pri svakoj novoj gradnji ili adaptaciji zgrada, odnosno rekonstrukciji ulica uklanjaju se arhitektonske barijere, i to je jako dobro. Primjerice, Muzej krapinskih neandertalaca pristupačan je osobama s invaliditetom. Nerješivi problem ostaje u zapošljavanju. Unatoč državnim poticajima zapošljava GLAS ZAGORJA i mogućnosti rješavanja problema svih osoba s invaliditetom u Županiji, a u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi i ostalim propisima koji rješavaju ovu problematiku, te jasan pregled prava i povlastica na osnovi članstva i novih propisa. Vrlo je značajan našim članovima u rješavanju svakodnevnih problema s kojima se susreću. I za kraj, na koji ste način obilježili 40 godina djelovanja? Svojih 40 godina rada i djelovanja, Društvo invalida rada Krapina obilježilo je svečanom sjednicom Skupštine udruge i promocijom monografije Naših 40 let, zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. U monografiji je prikazan razvojni put Udruge od osnivanja do sada, s posebnim osvrtom na posljednjih 10 godina. Uz članove Skupštine udruge, svečanosti je prisustvovalo više od 150 uzvanika i gostiju iz cijele Hrvatske, i susjedne nam Slovenije. 33 Noć muzeja i Noć Radija Hrvatsko zagorje Krapina Noć za p Za manje od godinu dana krapinskog neandertalca došlo je vidjeti više od 150 tisuæa ljudi. Veliki interes ne jenjava, a pokazala je to i ovogodišnja Noæ muzeja. 34 GLAS ZAGORJA Fotografije snimili: Željko Frankol, Renata Novak i Tanja Gregurović pamćenje U zajedničku noć zajedno su krenuli Muzej krapinskih neandertalaca i Radio Hrvatsko zagorje Krapina. Ovo je bilo prvo sudjelovanje novog krapinskog muzeja u tradicionalnoj Noći muzeja, koja se u Hrvatskoj održava sedmu godinu, ali i prvo praćenje ove manifestacije u noćnom programu Radija Hrvatsko zagorje Krapina. Muzej u Krapini, koji je po sebi svjetska atrakcija, za svoje je posjetitelje pripremio iznimno zanimljiv program, a među posebnostima bila je prezentacijska radionica izrade kamenih alatki. Posjet Muzeju krapinskih neandertalaca bio je besplatan, ali zbog specifičnosti postava i tehničkih mogućnosti prijema posjetitelja, ograničen. – Interes za posjet Muzeju vrlo je velik, a ovaj se princip pokazao jako dobrim i nadam se da ćemo tijekom godine imati još takvih prigoda, ako ne prije, onda za Dan Grada – izjavio je gradonačelnik Krapine Josip Horvat, koji je i otvorio Noć muzeja u Muzeju krapinskih neandertalaca. U Noći muzeja Muzej krapinskih neandertalaca ugostio je oko 1000 posjetitelja. Uz 600 posjetitelja koji su nabavili besplatne kupone u Turističkoj zajednici Grada Krapine, Muzej je primio i 400-tinjak njih koji su došli iz drugih, daljih krajeva Hrvatske. – Kao organizatori iznimno smo zadovoljni jer smo u našem Muzeju uspjeli ugostiti sve posjetitelje namjernike koji su te noći došli u Krapinu posjetiti Muzej – rekla je voditeljica Muzeja, mr. sc. Vlasta Krklec, muzejska savjetnica. Glazbeni gost bio je virtuoz na usnoj harmonici Tomislav Goluban, a cijeli su program svojim nastupom upotpunile i Krapinske mažoretkinje (velike i male). Uz Noć muzeja, prvi put u povijesti Radija Hrvatsko zagorje Krapina, održana je i Noć radija. U našem eteru uz gradonačelnika Krapine Josipa Horvata, ravnateljicu Muzeja Hrvatskog zagorja Goranku Horjan ugostili smo Tomislava Golubana, Sinišu Miklaužića, Đurđu Habel, Tomislava Vidmara, članove Humorističnog društva Zvonec, Podvinčane, Željka Kokorića, članice AKUD-a Žensko kazalište Gornje Jesenje, Kraljeve ulice… Zabavni program, nagradne igre i program uživo trajao je do 1 sat iza ponoći. Još jedno kulturno događanje i noć za pamćenje. GLAS ZAGORJA 35 ZAGORJE INFO 01. VELJAÈE 2011. KRAPINA / DOGAĐAJI Piše: Drago Kozina Predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović, u Krapinsko-zagorskoj županiji Posjet Zagorju počeo je jutarnjom kavom u zabočkom City Caffeu i druženjem s građanima. Cijelo vrijeme domaćini su mu bili župan Siniša Hajdaš Dončić i njegovi zamjenici Sonja Borovčak i Anđelko Ferek Jambrek, a smjenjivali su se gradonačelnici, odnosno načelnici jedinica lokalne samouprave koje je posjećivao. Uz grad Krapinu, te općine Sveti Križ Začretje i Jesenje, što je posebno popraćeno na stranicama našeg magazina, predsjednik je posjetio i grad Oroslavje. Tamo je obišao tvrtku Bulgari-Filati i s predstavnicima Uprave i talijanskim vlasnikom razgovarao o njihovim iskustvima ulaganja u Hrvatsku. Prilikom susreta bilo je riječi i o prometnoj problematici. Predsjednika je župan upoznao s izgradnjom brze ceste Mokrice - Marija Bistrica, sa spojem na Konjščinu i Breznički Hum. No, ta izgradnja, nažalost, još uvijek stoji, i to na početku dionice, nedaleko od Zaboka, zbog čega je prisutna velika nepovezanost Krapinsko-zagorske županije u smjeru istok – zapad. Kod Majseca opet Hrvatska u malom Ova skupština ući će u povijest Udruge jer je u njezinu radu sudjelovao predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović – ugodno iznenađen značajnošću tog skupa. Uz to, i na ovogodišnjoj Izvještajnoj skupštini Županijske udruge uzgajivača konja Krapina, prostor restorana KTC-a, do posljednjeg mjesta ispunili su, uz članove, gosti iz drugih udruga s područja Hrvatske, a bilo je i onih koji su u dolasku morali prijeći našu državnu granicu. Kako je Skupština održana 15. siječnja, protekla je i u ozračju i u skladu sa svojim mogućnostima, nastoji se i dalje davati doprinos obogaćivanju raznih kulturno-turističkih manifestacija koje se održavaju tijekom godine na području Krapinsko-zagorske županije. Naravno, ne izostaje ni odaziv, kad ih se zove, i na razne sajmove, izložbe i ostala događanja na kojima se prezentiraju dostignuća hrvatskog konjogojstva. Sve je goste na Izvještajnoj skupštini pozdravio i krapinski gradonačelnik Josip Horvat Podršku i želju za nastavkom tako uspješnog vođenja Županijske udruge uzgajivača konja Krapina njezinom predsjedniku Mirku Majsecu – Doktoru, za govornicom su, uz ostale, izrekli: Pavo Sabolski v.d. ravnatelj Hrvatskog centra za konjogojstvo, Vjekoslav Posarić, predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka, Branko Borković, predsjednik Središnjeg saveza uzgajivača konja Hrvatski posavac... su izvučeni i dobitnici na tomboli koja je organizirana. Šestomjesečno žensko ždrijebe dobio je Prigodne poklone predsjedniku dr. Josipoviću uručili su Marina Bobovečki, predstavnici KTC-a, Vjekoslav Posarić i predsjednik Udruge Mirko Majsec obilježavanja 19. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Vezano uz izvještaje o radu za proteklu godinu teško je izdvojiti sve ono u čemu su sudjelovali članovi ove udruge. Ipak, uz onu osnovnu djelatnost koja se svodi na postizanje što boljih rezultata u uzgoju konja, gdje se svatko od 187 članova, trudi na svoj način 36 Skupština ŽUUKK-a Osvojene nagrade potvrda su da se uzgoju autohtone pasmine hrvatskih hladnokrvnjaka pristupa znalački. U prigodnom dijelu Skupštine, svojim su je nastupima obogatili: članovi KUD-a Sveti Križ Začretje i Kuburaške udruge Petrovska pištola, Keglevićeve straže Filip Mikša uz pratnju glazbenog sastava Prijatelji Zagorja. Na kraju GLAS ZAGORJA Josip Golub, kojem je izvlačenjem broja 127 sreću donio poznati uzgajivač konja Mladen Šanjek. ZAGORJE INFO MISLIM DAKLE JESAM ZABOK Bolnica bogatija za nove uređaje Opća bolnica Zabok bogatija je za još jedan uređaj koji će ubrzati oporavak pacijenata. Riječ je o aparatu za lasersku terapiju, prvenstveno za pacijente koji trpe bolove na zglobovima, kralježnici. Najvažnije djelovanje mu je analgetsko, ublažavanje boli. Vrijednost aparata je 20.000 kn, potvrdila je dr. Blanka Kralj, voditeljica Odjela za fizikalnu medicinu i medicinsku rehabilitaciju pri Općoj bolnici Zabok. Može se raditi tzv. skenirajuća tehnika u kojoj se veća površina tretira tušlaserom, te pulsirajuća tehnika za manja područja u kojoj se koristi sonda. Odjelu za pedijatriju OB Zabok uručene su tri nove donacije. Poduzeće Kustura d.o.o. iz Krapinskih Toplica doniralo je 17.500 kn, novčana sredstva kojima je kupljena infuzijska pumpa. Tvornica stakla Vetropack Straža donirala je dva dječja krevetića, koja je osobno uručio direktor Dragutin Špiljak, a nekoliko dana kasnije Odjel su posjetile i djelatnice Dunapacka, te predale novi aparat za ispitivanje sluha kod novorođenčadi. Sva tri zagorska poduzeća već su otprije ponosni donatori Odjela za pedijatriju i zadovoljni što im dobro poslovanje u ovim teškim vremenima to omogućuje. KRAPINA Nastavak informatizacije škola Suradnjom Krapinsko-zagorske županije i Privredne banke Zagreb u Uredu župana uručeno je 20 prijenosnih računala namijenjenih područnim školama (13 računala) u Krapinskozagorskoj županiji, čiji je Županija osnivač, te učenicima iz višečlanih obitelji (7 računala). U prvoj fazi ove akcije donirano 600 kn), te 6 učenika (s iznosom je 40 prijenosnih računala – 39 od po 400 kn), kojima isplatu računala osnovnim školama i jed- sredstva osigurava Privredna no prijenosno računalo Društvu banka Zagreb, a čime se na poNaša djeca, za akciju Za osmijeh dručju Krapinsko-zagorske župadjeteta u bolnici, a isto tako i 20 nije, u suradnji s gradovima i opračunala za osnovne škole u Sve- ćinama, dodjeljuje više od 1000 tom Križu Začretje i Radoboju. stipendija. (N.V.) Računala su primili ravnatelji škola te po jedno dijete, predstavnik učenika, kao i učenici iz višečlanih obitelji. U ovoj je fazi ulaganja u zagorsko školstvo župan Računala su uručili krapinsko-zagorski župan potpisao i ugoSiniša Hajdaš Dončić, te Moran Marangunić, vore o stipendidirektor Privredne banke Zagreb za regiju ranju 4 studenta Središnja Hrvatska (s iznosom od po 01. VELJAÈE 2011. Smeta li nam tuði uspjeh Želim vjerovati da nam buduænost donosi vrijeme u kojem æemo djeci usaðivati Piše vrijednosti iz kojih æe pro- Elvis Lacković izaæi nešto sasvim suprotno od u tekstu nabrojenih negativnosti. Jesam li naivan? Proèitajte tekst, al’ nemojte mi odgovoriti! Razne su stvari i događaji koji mogu obilježiti početak jedne godine. I to godine u kojoj se svi nadaju da će biti bolja, a malo tko u to vjeruje. U našem je narodu čini mi se već poprilično zaživjelo poistovjećivanje ili barem radovanje sportskim uspjesima naših sportaša, pogotovo onih vrhunskih na međunarodnom planu. Početak ove 2011. također je, ponajviše zahvaljujući fenomenalnom Ivici Kosteliću, definitivno u znaku sporta, pa onda ovom našem napaćenom narodu dobro dođe malo otklanjanja misli sa svakodnevnih problema i uživanja u sportskim dosezima dečka, koji se čini tako običan i s kojim se lako poistovjetiti. Naravno, samo do trenutka u kojem on odlazi na trening ili na natjecanje, a ostali u udobne naslonjače, pred TV uređaje. Ako ste zbog uvoda pomislili da ću pisati sada o isforsiranom sukobu dvaju trenera i očeva, varate se. Pa makar se kao zanimljiva tema nameće i opet isforsirani sukob izbornika rukometne repke Slavka Goluže i najboljeg rukometaša (neki vele svih vremena) Ivana Balića, ni to mi nije dovoljna inspiracija, prije svega, jer ipak u tome svemu vidim samo novinsku senzaciju. Mene je zapravo pogodilo nešto drugo, pa ovom kolumnom želim izazvati reakciju ili razmišljanje. Naime, često se po našim jezicima razvlači fraza o hrvatskom, u nekim verzijama o zagorskom jalu. Kako mi je za lamentaciju o ovoj priči poslužio primjer Ivice Kostelića, ja ću tu frazu ovdje koristiti s okvirom hrvatski. Nedavno sam na jednom portalu pod objavljenom vijesti o još jednom uspjehu Ivice Kostelića (nije u pitanju bilo prvo mjesto, već 5. u veleslalomu), uz nekoliko pozitivnih i navijačkih komentara pročitao i jedan u stilu: fala Bogu da nije pobijedio, pa da nas opet maltretira sviranjem gitare. Naravno, komentar je bio nepotpisane osobe. I nije bio jedini negativan. To me nagnalo da još malo pronađem vijesti o Kostelićevim uspjesima, bilo starijeg datuma, bilo one friške, i zapravo gdje god je moguće komentirati, postoji i određen postotak negativnih, pa čak i uvrjedljivih komentara. Nisam si GLAS ZAGORJA niti u primisli zadao zadatak braniti Ivicu, ili ovim primjerom bilo kojeg uspješnog čovjeka, čiji uspjeh nekoga natjera na vrijeđanje ili omalovažavanje, već se želim ovdje zapitati, s obzirom da takvih komentara ima podosta, moramo li mi brinuti u ovom našem društvu o usvajanju osnovnih ljudskih vrijednosti više nego o recesiji? Oprostite, ako nekoga uvrijedi sljedeći komentar, ali meni nije jasno kako nekome može smetati tuđi uspjeh. Znam da će netko reći da on od toga nema ništa. Pa nemam ni ja, al’ se ipak radujem svakom tuđem uspjehu, a pogotovo ako je u pitanju čovjek koji je toliko toga prošao u životu i čiji bi primjer trebali slijediti mnogi, ma ne mnogi, svi u svojim domenama. Zamislite samo da u svakoj pori društva imamo ljude takve hrabrosti, ustrajnosti, borbenosti i požrtvovnosti. Znam da je nezamislivo. Ali opet se pitam, kako nekoga može smetati tuđi uspjeh? Ili se ovdje možda radi o nečem drugom, o namjernom provociranju i podbadanju u svrhu nekog, meni nerazumljivog, al’ svakako zlobnog cilja. I da se vratim na ono popularno o našem jalu. Pitam se, možda ipak ovo ima nekakve veze s tom pojavom. I opet mi se čini da sa svim tim skupa veze ima i način na koji se neke stvari prikazuju i prezentiraju. Nedavno je tako neko postavio Ivici pitanje da li ga frustriraju druga mjesta. Naravno, čovjek njegove inteligencije imao je spreman odgovor na to pitanje. Kad ga budu frustrirala druga mjesta prestat će skijati. Ali što to pitanje govori o postavljaču pitanja i poruci koje to pitanje donosi bez obzira na odgovor? Ništa dobra, bojim se. Zapravo, ne preostaje nam ništa drugo, nego se nadati da se radi o manjini i da će jednom u našem društvu doći vrijeme kada će radovanja tuđim neuspjesima i omalovažavanja tuđih uspjeha biti sve manja. Želim vjerovati da nam budućnost donosi vrijeme u kojem ćemo djeci usađivati vrijednosti iz kojih će proizaći nešto sasvim suprotno od u tekstu nabrojenih negativnosti. Jesam li naivan? Nemojte mi odgovoriti! 37 ZAGORJE INFO 01. VELJAÈE 2011. KRAPINA KRAPINA Geo Jet – Gazela sjeverozapadne Hrvatske Za novac važne formalnosti Prošlogodišnja je Gazela sjeverozapadne Hrvatske tvrtka Geo Jet d.o.o. iz Svetoga Križa Začretja. Među prvih deset Gazela sjeverozapadne Hrvatske 2010. nalaze se još Bor-trgovina iz Novog Marofa, Konstruktor iz Zlatara, Limovi i konstrukcije d.o.o. iz Krapine, Transporti Javorić d.o.o. iz Huma na Sutli, Multi-Star d.o.o. iz Koprivnice, Graturs d.o.o. iz Čakovca, Dinamic Trade d.o.o. iz Čakovca, Marlex d.o.o. iz Varaždina i Te-Pro iz Svetog Martina na Muri. Poznati američki ekonomist David Birch još je potkraj 70-ih konstatirao da najviše novih radnih mjesta ne stvaraju velika poduzeća, nego manja i srednja koja karakteriziraju brz rast i skokovito povećanje prihoda, te ih je nazvao gazelama. Gazele odlikuju sposobnost brze reakcije i prilagodbe na tržišne promjene, napredna poslovna filozofija, korištenje i brza primjena novih znanja, kao i rast na osnovi inovativnosti. KRAPINA Preseljenje privedeno kraju Zamjenica župana Sonja Borovčak i pročelnici županijskih upravnih odjela, spremno su pozirali za ovu povijesno važnu fotografiju Zbog spriječenosti župana 23. javni kolegij krapinsko-zagorskog župana, održan je 20. siječnja pod predsjedanjem njegove zamjenice Sonje Borovčak. Uz ostalo, utvrđen je program potreba u prosvjeti, kulturi, športu i tehničkoj kulturi, za koji će u ovoj godini Županija izdvojiti nešto više od osam milijuna kuna. Županija će do kraja listopada ove godine sufinancirati umjetno osjemenjivanje krava, junica i krmača, a za to je u proračunu izdvojeno 350.000 kuna. Spomenimo, kolegij je prvi put, održan u sali za sastanke koja se nalazi u županijskoj zgradi, a za što je preuređen tavanski prostor. Time je, kako je rečeno, završen postupak iseljenja iz zgrade Privredne banke, čime će se, ostvariti uštede, jer se neće plaćati najamnina prostorija. (D.K.) KRAPINA Brža i kvalitetnija usluga Hrvatske pošte Hrvatska pošta je od siječnja ove godine uvela nov ustroj poštanskih ureda na područjima Poznanovca, Novog Golubovca, Stubičkih Toplica, Belca i Brestovca Orehovičkog. Učinjenim promjenama uvela se petodnevna dostava pošiljaka, što je povećalo brzinu dostave za korisnike. Korisnicima se ne mijenja opseg usluga koje nude poštanski uredi u njihovu mjestu. – Riječ je o kontinuiranom radu i optimizaciji poslovnih procesa u segmentu dostave – kazao je izvršni direktor Divizije pošta za Krapinsko-zagorsku županiju, Mario Smokrović, te nastavio kako se upravo ovim izmjenama povećala kvaliteta usluga koje Hrvatska pošta nudi svojim korisnicima. (N.V.) KRAPINA Prijedlozi za dodjelu županijskih priznanja Krapinsko-zagorska županija objavila je javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja Krapinsko-zagorske županije. Za podnošenje prijedloga ovlašteni su: župan, članovi Županijske skupštine, radna tijela Županijske 38 skupštine, tijela gradova i općina s područja Županije, trgovačka društva, ustanove, građani i udruge građana, političke stranke, vjerske zajednice i druge pravne osobe. Prijedloge treba dostaviti najkasnije do 7. veljače 2011. (N.V.) Krajem prošle i početkom ove godine Zagorska razvojna agencija provodi aktivnosti vezane uz realizaciju, odnosno animiranje jedinica lokalne uprave i samouprave, za njihovo sudjelovanje u realizaciju HBOR-ove kreditne linije IPARD. Riječ je o Mjeri-301, kojom je predviđeno financiranje razvoja ruralne infrastrukture. Ova je mjera namijenjena gradovima i općinama do deset tisuća stanovnika. U slučaju naše županije to znači da na realizaciju te mjere mogu računati sve jedinice lokalne samouprave, osim Grada Krapine. Informacija o tome proslijeđena je načelnicima, odnosno gradonačelnicima. O povratnim informacijama, imamo izjavu Ines Kos, direktorice ZAR-a. – Kod realizacije te mjere, podsjećam, potrebno je financirati cijelo ulaganje i tek se tada otvara mogućnost povrata uloženih sredstava. To je prvi put da EU vraća cijelo ulaganje. Ova Mjera obuhvaća samo ulaganja u lokalne nerazvrstane ceste, u sustav odvodnje i kanalizaciju, protupožarne putove i u toplane na biomasu. Najviše upita, na našem području, bilo je za sustav odvodnje. Međutim, kod toga ni jedna jedinica lokalne samouprave nije predvidjela izgradnju pročistača, a bez toga ta investicija nije stavljena u punu funkciju, kako je to određeno mjerama EU. Nakon obilaska terena i uvida u dokumentacije, ispostavilo se da je samo moguće prići, shodno udovoljavanju uvjeta iz Mjere-301, modernizaciji lokalnih prometnica. No, i tu ima velikih problema. Preduvjet je, ukoliko se ide u rekonstrukciju neke ceste, a računa se na povrat tako uloženog novca, riješeno pravo vlasništva te prometnice. I sada imate situaciju kod nekih gradova i općina, pojašnjava direktorica Kos, da npr. na nekoj dionici ceste dugoj 6 km ima i do 3000 vlasnika zemljišta, jer nije provedeno izvlaštenje. To pretpostavlja da su i radovi izvedeni bez građevne dozvole. Jedino gdje će se moći ti projekti realizirati su Grad Klanjec i općine Stubičke Toplice i Lobor, a vjerojatno i Krapinske Toplice. Što reći? Ništa! Opet se ponavlja priča da novca ima, ali nam zbog naših nedosljednosti, jer se poštivanja zakona trebaju pridržavati drugi, on nije dostupan. Jedan je rok natječaja nepovratno prošao. Mora se čekati neki novi, a ne drugi krug, jer pitanje je hoćemo li uspjeti riješiti imovinsko-vlasničku problematiku u nekom kraćem roku. (D. Kozina) ZABOK Mir i dobro Policijska uprava krapinsko-zagorska od 13. prosinca 2010. do 8. siječnja ove godine provela je već tradicionalnu akciju Mir i dobro. Policijski službenici su pojačano kontrolirali neovlaštenu prodaju pirotehničkih sredstava, a u cestovnom je prometu posebna pozornost posvećena većoj protočnosti prometa i suzbijanju ilegalnog unošenja pirotehničke galanterije preko graničnih prijelaza. Ipak, dvije punoljetne osobe zadobile su teške tjelesne ozljede zbog samoranjavanja petardom, odnosno istima su petarde eksplodirale u lijevoj ruci. Tijekom akcije nisu zabilježena propucavanja objekata, a zbog nezakonitog posjedovanja policija je oduzela 8 komada oružja, 10.346 komada streljiva, 10 komada raznih eksplozivnih sredstava (bombi i dr.) i 8342 kom pirotehničke galanterije. Zabilježe- GLAS ZAGORJA na su i dva prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te dva kaznena djela – nedozvoljeno posjedovanje oružja ili eksplozivnih tvari i dovođenje u opasnost života i imovine opasnom radnjom ili sredstvom. U našim postupanjima na graničnim prijelazima, u 5 slučajeva smo evidentirali prekršaj nezakonitog prijevoza tehničke galanterije. – Na kraju možemo zaključiti da su blagdani ovaj put protekli relativno u miru, a posebno nam je drago što nismo imali većih ozljeđivanja djece i maloljetnih osoba – naglasila je Andreja Jurić, policijska službenica za prevenciju PU krapinsko-zagorske. Nadamo se da su ovi rezultati posljedica naših preventivnih djelovanja, i da su učitelji, roditelji, odgajatelji također dali svoj doprinos i djelovali na djecu da pripaze na pirotehniku, dodala je policijska službenica. ZAGORJE INFO REÈ ZAGORSKOG MUŽA KRAPINA Vincekovo po danu i pod zvijezdama Na mnogim vinorodnim brjegovima i ove se godine organiziralo obilježavanje Vincekova. Prema najavama, okupili su se članovi vinogradarskih udruga od Radoboja, Jesenja, Zlatara, Klanjca… U posebnom ozračju, jer je imalo humanitarni karakter, Vincekovo je obilježeno u Slatini Svedruškoj u vinogradu i podrumu Antuna Presečkog, gdje su se okupili članovi Rotary kluba Krapina i njihovi gosti. Nakon ceremonije rezidbe, uz Toplicama. Danas nas još na 22. siječnja, negdje u nekom prozoru, podsjećaju po tri odrezana lucna stavljena u posudu s vodom. Kad lucni prolistaju moći će se iščitati koliko će ova godina biti plodonosna. GZ Na jesejanskom brijegu Kukelj prve lucne u ovoj godini odrezao je domaćin Dragutin Kranjčec. Vinograd i vinogradare u Jesenju je blagoslovio domaći župnik pater Josip Krčmar, a u Slatini Svedruškoj, rezidbu je obavio Antun Presečki, a tradicijsku ceremoniju predvodio je Drago Kozina Kaj se nadati mame! K am nas peljeju, ne same uni črni ili unie beli, kam tebe i vse nas skup – peljaju. Dok vsigde i vsikud vse ide napre, pri nas ne same da je vse tak kak da vrieme je stale, nek nie nikak drugač, nek tak kak da sme se vrnuli najmenj sto ljet nazaj. Kak da sme h vremenu dok su ljudi gosponi grufi tukli, dok su ih h cepce zapirali i dok su ih delat pošiljali, a h iste su vrieme svoje mehke riti na vetrecu ljuftali. Te bile je vsikud, vsigde gde nam Horvacke zagorje živi, vsikud gde se h u njem živi. agorje nie same jene meste, zagorje sme vsi mi skup, saki del najdrajšega kraja na kupu, same tak i nikak drugač. Dobre nam je poznate da ma pune uneh kaj bi šteli jedini biti, a jedini biti nemreju, jer vsaki del i vsaki zagorski človek jednake vriedi, drugač nemre a ni biti ne sme. Gdo god je drugač probal, gdo god je krive krajil, morti je mogel spelavati svoje naopačne spremišljavanje jeden cajt, ali prie ili kesnejše vse une kaj krive je nasajene, mora prestati, mora zgasnuti i mora zginuti. e od denes nie, mnogi med nami si za prav jemljeju da su bolši, jakši i vekši, da vsi drugi su menjši, gorši i da ne vriediju kak uni. Tak kak se vse te skup spelava, tak nam je i bu, nikoga nemreme za strani kriviti kaj vse skup pri nas hnadol, naopak i nazaj pela, nek same sebe, jer nie drugač moči i smeti, nek jedine i same po pravice. Denes je pravica i poštenje, pak postala nekaj kaj se ne splati, jer nie vriedne čakati i nie moči zdiči dišobu tera je več na lete pozabljena. Une kaj krive je nasajene, teške se more na pravoga puta vrnuti, najgorše je unda gda mladi človek krive kraji i gda ma husebe vse une kaj smel meti nebi. Teške je unda i na pravoga puta dojti, pute teže nek je te ž njega skrenuti, te se mnogami dogodile, a još je gorše te kaj mnogi z veseljem na tie krivi putec siliju, jer se mam, prek noči nadaju, da buju na mehkoga stol- Z glazbeni ugođaj, slijedile su nagradne igre i tombola. Ostvareni prihod namijenjen je za daljnje informatičko opremanje, nabavu posebne kompjutorske opreme, za Osnovnu školu pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim T Nakon ceremonije rezidbe slijedila je bogata i raznovrsna večer uz glazbeni ugođaj, nagradne igre i tombolu, a s plakata, na zidu u pozadini, mogla se pročitati zahvala onih kojima je donacija bila namijenjena GLAS ZAGORJA 01. VELJAÈE 2011. Piše Rajko Fureš čeka zaseli, da mam buju vekši od vseh na svietu, da buju se mam pod pipu legnuli, i da bu im same h požirak se scejale. Nič im druge nie na pameti, nek te kak buju pri pripe, kak buju dobili vse, i te – čem prie, kak buju vse, čem bolj i čem več – mrknuli, kak se buju nametali do vuh i kak buju drugami ljudmi zločicu napravili. Najgorše ti je, h vsemu tomu – te, kaj te vse skup, razmeti nemreš. islil si bi, vsaki med nami da mladi človek nemre naopačen biti, da mladi človek nemre pokvaren biti, da mladi človek same za pravicu i za dobrem hodi, da za nje vse na svietu bi dal. Te da te nie tak, i da te tak mnogi put, denes več nie, mogli sme se, ne jemput hveriti, te je une kaj te boli, te je une kaj ti drage nie, jer najgorše ti je gda krive nasajen mladi je človek, gda zločica mu je srčeke pojela. I kak god da povedaju da su mladi uni kaj bolše buju nam donesli, iste tak moram povedati i te, da malički od vsega toga nemaju nič, da kak god vrieme napre ide, njim ne same da nie nič bolše nek da im je gorše. te su im pridelali vsi kaj se za njih skrbiju i kaj im o glavami odluke donašaju, retke se med temi gosponi gdo na une male zmisli, retke se gdo teri čas če zgledati pu unami kaj ih trieba i kaj bi im pomoč se pružile. Najgorše je te kaj hu tom vsi skup su, i unie kaj su mlajši a i uni kaj su starejši, jer od njih se mladi učiju, i uni su mlademi uzori življenjski. Kak god buš si spremišljaval i kaj god da bi kak zaključka povedal, vse te skup same na jene zilazi, a te je pak te da se vsi skup na kupu triebame držati, da se jedni za druge triebame boriti, da si jeni drugami triebame pomoči, da kraj jedini – Horvatske nam zagorje, na srčeku triebame nositi, kak une najvrednejše i najbolše, kak une kaj nas greje gda najmrzlejše nam je i kaj nam svekli, gda od črne kmice pred sobu nič več videti nemreme. Same nam te pomogle bu da putec najdeme! M I 39 KULTURA 01. VELJAÈE 2011. SJEĆANJE NA FADILA HADŽIĆA, 1922. – 2010. Zbogom, legendo Nikada se nije dogodilo da većina stvori misao koje bi se bilo vrijedno držati. Nijednom u povijesti. U sva vremena bili su pojedinci, rijetki poput životvorna kisika u našem zraku, ili još rjeđi. Dobra misao dolazila je uvijek od pojedinca, od nekoga tko je uočio put u bolji način. A opet, znati i znano izreći, dvije su odvojene stvari: svoje viđenje potrebno je kazati i prikazati drugima, a to nije uvijek jednostavno, a ni bezopasno. Fadil Hadžić je znao kako. Bio je majstor riječi: književnik, novinar, komediograf, scenograf, redatelj. Manje je poznato da je siromašni dječarac iz Bileće u Zagreb došao studirati Akademiju likovnih umjetnosti, da je studentske dane preživljavao crtajući plakate za kino predstave i humoristički list Kerempuh, gdje je uskoro proglašen urednikom. Kasnije i glavnim urednikom Vjesnika u srijedu. To je bilo presudno za susret s Rudijem Stipkovićem, za njegovu naklonost prema Zagorju i Zagorcima, za njegov dolazak na otvorenje izložbe Rudijevih karikatura 14. rujna prošle godine u Sveti Križ Začretje – i prilika za razgovor priželjkivan godinama. U svojoj osamdeset i osmoj dovezao se sam, kasneći nekoliko minuta na čin otvorenja. Odmahnuo je rukom na ponuđeni stolac, stoički odslušao niz govornika i istupio kao posljednji, ispričavajući se zbog šalabahtera. Sjećajući se njegova posmrtnog govora na pogrebu Bele Krleže, 1981., razlika Za pisanje nema recepata, niti vam je uvijek zajamèeno da æete napisati dobro djelo. Ni u umjetnosti nema recepata, jer kad bi ih bilo, to ne bi bila umjetnost nego zanat. Piše: Dunja Horvatin bivšoj Jugi najčitanijeg tjednika. Slijedeći impuls sada ili nikada, kao usput, uz karikaturu Miroslava Krleže, uputila sam mu to pitanje. – List je vladajućoj partiji počeo previše sličiti na zapadne listove. Na kraju sam morao platiti ceh zbog te velike naklade. Neki su me političari htjeli pomesti! Kao razlog smjene naveli su – senzacionalizam!, Budućnost novina nije upitna. Kao što ni knjigu nisu uništili radio i televizija, tako neće ni novine ukinuti ništa, pa ni internet. Fadil Hadžić - 14. 9. 2010. na otvorenju izložbe karikatura Rudija Stipkovića je bila vidna, no emotivni naboj podjednak. Riječi su jednako tekle iz srca. Mnogi se pripadnici generacije srednjih godina sjećaju novina naše mladosti – Vjesnika u srijedu, ogromnih formatom i bogatih sadržajem, dostatnim do nove srijede. Kad je Fadil, na svoje čudo, bez legitimacija potrebnih za bilo kakvu funkciju, kao što je tada bila partijska knjižica, postavljen objasnio mi je Hadžić jednostavnim riječima zamršenu životnu situaciju na granici spašavanja glave na ramenu. To je znači bio razlog njegova rastanka s novinarstvom i odlaska u vode filmske i kazališne umjetnosti. Kultni film Novinar, možda najbolji od njegovih 20ak filmova, odskočna daska u filmskoj karijeri glavnog muškog aktera, tada mladog Šerbedžije, ustvari je Hadžićev biografski film: prikazuje novinara slobodne svijesti u odnosu na ideologiju koja je tada uređivala sve listove. Kritički su bili i filmovi Lov na jelene i Druga strana medalje gdje je radnja kamuflirana tako da je to tada moglo proći, ali kritička nota koju je Fadil želio servirati, suptilno je utkana. Filmski recenzenti nisu to odmah ni primijetili. Ne, filmove više neće raditi, fizički je to poprilično naporan posao. – Ostat ću kod komedije još ovo vremena što mi je ostalo, a to nije još dugo. U namjeri da ne dosađujem legendi, kojoj je, usput rečeno, bio i radni dan u Danas štampa ima veliku slobodu. Novinar može napisati sve što mu padne na pamet, pa, na žalost, u novinama ima i dosta neprovjerenih stvari. Ali zato, danas novine imaju svoje kolumniste. Kolumne su mala književna djela i to je ono što novinama daje ozbiljnost. Kao što ni knjigu nisu uništili radio i televizija, tako neće ni novine ukinuti... 40 na mjesto glavnog urednika, VUS se prodavao u nakladi od 60.000 primjeraka. Nakon tri godine, kad je odlazio, tiraža je bila 300.000! Nikada mi nije bilo jasno zašto je preko noći nestao urednik, a s njim i kvaliteta sadržaja u GLAS ZAGORJA kazalištu Kerempuh, gdje se postavljala scena za njegovu 60. – i posljednju komediju, Prevaranti, nisam uključila diktafon. Šteta. Razgovorljiv, vedra duha i širokih svjetonazora Fadil Hadžić je bio ugodan sugovornik, jednostavan i GLAS SRCA KULTURA Današnje novinarstvo sasvim je različito. Nekad je ideologija, a to je bila komunistička partija, bila glavni urednik svih listova. Svi su listovi izgledali sivo, a kad sam to pokušao promijeniti, preko noći sam smijenjen. otvoren. Neopterećen slavom, uživao je u najobičnijem životu obiteljskog čovjeka koji ruča i večera u isto vrijeme. Propustio je i domjenak poslije otvorenja izložbe i stavio potpis ispod svog teksta u Stipovoj monografiji, uz riječi … ah, koja sam vam ja zvijezda! Bio je urednik Kerempuha, utemeljio je Kerempuhovo vedro kazalište (danas Komedija), glavni urednik VUS-a, suosnivač Filmskog festivala u Puli i Zagrebačke škole crtanog filma, osnivač kazališta Jazavac (danas Kerempuh), autor dvadesetak filmova, među kojima Abeceda straha, Desant na Drvar, Službeni položaj…, autor 23 knjige i 60 komedija. Šaleći se na svoj račun, spomenuo je svoje prve godine u Zagrebu i, po Fadil Hadžić u društvu s g. Zdravkom Mršićem njemu, ključ uspjeha: bila je to mala, hladna podstanarska sobica u koju se jedva uspio zavući! Zato je dane provodio u zadimljenoj, ali toploj redakciji Kerempuha, gdje je neumorno crtao i pisao. Nekom se to i dopalo, naklada je za nekoliko mjeseci udvostručena, a on promaknut za urednika. Tek, sobice radi. Nenadano, bez pobolijevanja i najave, umjesto u Kerempuh krenuo je svojim putem, putem zvijezda, ostavljajući neizbrisiv trag i dugotrajnu prazninu na hrvatskoj kulturnoj sceni. Trag kakav ostaje za čovjekom neupitnog poštovanja zasluženog visokom moralnom i etičkom razinom postojanja. KRAPINA Odličan koncert Puhačkog orkestra Gradski puhački orkestar Krapina svojim je koncertom Svim na zemlji, oduševio prisutnu publiku u festivalskoj dvorani u Krapini. Glazbom su podijelili radost i svima poželjeli uspješnu godinu ovu. Orkestar se predstavio raznolikim repertoarom, modernih svjetovnih skladbi, poznatih evergrina Franka Sinatre, Beatlesa, Abbe, duhovnih melodija, zagorskih popevki, kao i prigodnih Straussovih valcera i koračnica. Obradom jednog od najljepših valcera Na lijepom plavom Dunavu posebno su dirnuli publiku na svom šestom po redu novogodišnjem koncertu. Gošće koncerta bile su članice krapinske vokalne skupine Viline, predstavivši se s tri prigodne božićne pjesme. ako ističu iz Gradskog puhačkog orkestra Krapina, gromoglasni pljesak nakon svake izvedbe, najveća im je zahvala i satisfakcija za cjelogodišnji trud, probe i nastupe u domovini i izvan nje. Inače, prošle godine Gradski puhački orkestar okitio se svojom prvom plaketom – na Međunarodnom festivalu puhačkih orkestara i big bandova u Krakowu, osvojili su drugo mjesto i srebrnu plaketu. Nemjerljiva je stoga uloga dirigenta i umjetničkom voditelja Branka Cvrtile, a zahvale idu i predsjedniku orkestra Antunu Presečkom, počasnom predsjedniku orkestra Ivici Cerovečkom, te krapinskom gradonačelniku Josipu Horvatu. Koncert je održan pod pokroviteljstvom grada Krapine i medijskim pokroviteljstvom Radija Hrvatsko zagorje Krapina i Glasa Zagorja… 01. VELJAÈE 2011. OPROSTI IM, OÈE, IAKO SU ZNALI ŠTO ÈINE Piše Stjepan Kralj Nedavno je svijetom odjeknula vijest za koju vjerujem da ni Vama, dragi čitatelji, nije promakla, kako je čovjek koji je bio osuđen na doživotno služenje zatvorske kazne oslobođen nakon trideset godina provedenih iza rešetaka. Iako je cijelo vrijeme tvrdio da je nevin i da nije počinio zločin za kojega se tereti, tek se sada to i dokazalo, odnosno potvrdilo metodom DNK analize, za koju kažu da je sto posto sigurna i pouzdana. Nakon puštanja iz zatvora opsjedali su ga znatiželjni i senzacionalnim vijestima skloni novinari sa svojim pitanjima, a on im je sa smiješkom odgovarao. Da, na njegovu licu smo vidjeli osmijeh zadovoljstva što je pravda ipak pobijedila. Ali pitamo se: kakav je osjećaj u njegovoj duši i da li će se on nakon toliko vremena uspjeti asimilirati u društvo, te započeti, odnosno nastaviti normalan život. Ne znam ima li išta gore nego optužiti i osuditi nevina čovjeka. Sin Božji Isus Krist, najneviniji čovjek koji je hodao ovom zemljom čineći samo dobra djela i naučavajući ljude kako živjeti pravedno i po Božjim zakonima, bijaše optužen, osuđen, ponižen i ubijen najsramotnijom smrću onoga vremena – pribijanjem na križ. Isusovo zadnje obraćanje Bogu Ocu bilo je: oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine. Može li se tako lako oprostiti svojim krvnicima? Isus može. On je svemoguć. On je Bog. A mi nevino optuženi moramo oprostiti baš po uzoru na našeg spasitelja, iako nam se to ponekad čini teško, a nerijetko i nemoguće. Svi mi vjernici koji smo odani dragome Bogu služeći Mu javno, također doživljavamo nepravedne optužbe i poniženja, pretežno od glasne manjine koja nas na razne načine ponižava, ismijava, te pomalo i degradira. GLAS ZAGORJA Posebno se to intenzivno događalo do prije dva desetljeća kada su vladali oni koji su Bogu okrenuli leđa na svaki mogući način. Njih više nema, a mi ćemo živjeti s dragim Bogom i u Bogu dovijeka. Najveći primjer osuđivanja nevinog čovjeka u povijesti hrvatskog naroda jeste nepravedna osuda blaženog Alojzija Stepinca. Znano je da su, tada nadbiskupu zagrebačkom Alojziju Stepincu nudili moć, slavu i bogatstvo samo da se odrekne naše Svete Rimokatoličke Crkve. Kada je nadbiskup to odlučno odbio, odlučili su ga osuditi i prikazati pred narodom kao zločinca, iako su svi znali da je nevin u svemu. Dragi čitatelji, za kraj Vam pišem svjedočanstvo časne Blagomire o tome kako je završio Stepinčev krvnik. Zadnje godine života proveo je sa svojim psom u pustoši i hladnoći velike kuće u elitnom dijelu naše metropole. Blizu te kuće nalazi se samostan u kojemu žive časne sestre. One su se sažalile nad njegovom sudbinom, te su ga povremeno posjećivale i donosile mu osnovne stvari potrebne za život. Jednoga dana proradila mu je savjest te se obratio časnima ovim riječima: Ja sam osudio nevina čovjeka i ja sam najveći zločinac. Žao mi je zbog toga. Prije početka suđenja govorili smo ostalim osuđenicima da, kad uđe nadbiskup Stepinac, pljuju po njemu kao zločincu te da mu izgovaraju pogrdne riječi. Dogodilo se suprotno, svi su pali na koljena pred njim u sudnici. Molim vas, drage časne, da molite za moju dušu. Nedugo zatim je preminuo, a na sprovodu su ga ispratili: grobar, pet časnih sestara i njegov pas. Vjerujem da mu je blaženi Alojzije Stepinac oprostio i da moli Boga Oca za spas njegove duše. 41 KULTURA INFO 01. VELJAÈE 2011. Uz 15. godišnjicu Festivala duhovne glazbe Krapinafest Krapinafest pokrenut je na inicijativu Franjevačke mladeži - Frame iz Krapine, te je kao takav bio preteča sarajevskog Framafesta. Franjevački samostan Krapina i Zbor mladih Bolji svijet objavili su i ove godine natječaj za nove skladbe, za 15. festival duhovne glazbe. Kakve skladbe moraju biti, što treba sadržavati prijava, o samom festivalu – dosadašnjim iskustvima, ali i perspektivi – donosimo u ovom broju Glasa iz razmišljanja umjetničkog ravnatelja patera Petra Antuna Kinderića. Patre, s obzirom da je riječ o 15. festivalu duhovne glazbe, što reći o njemu? kontakt osobu (adresu, broj telefona, e-mail, web). Radove treba slati poštom na adresu Franjevački samostan Krapina (za festival), Samostanska 3, 49000 Krapina. Troškove snimanja skladbe snose izvođači, a autori slanjem skladbe na natječaj jamče za njezinu originalnost. Kakav je interes, koliko obično skladbi pristigne i koliko će ih ove godine biti izvedeno? Obično se na Festivalu izvede između 18 i 22 pjesme, koliko stane na CD. Primjerice, prošle smo godine primili 56 skladbi, što znači da smo imali poprilično posla da izaberemo najbolje. Osam nas je članova komisije Piše: Monika Briševac Pater Petar Antun Kinderić, gvardijan franjevačkog samostana u Krapini i umjetnički ravnatelj Krapinafesta Bogatstvo koje produhovljuje Sabrali smo se zajedno nakon male pauze kako bi ovaj 15. festival ostvarili i ove godine. Nije lako, svaka godina je teška, ali odlučili smo odraditi Festival, dobiti nekoliko lijepih skladbi koje se rado slušaju i pjevaju. Nadamo se da će biti kvalitetom i svime još bolji nego do sada. Volio bih odaziv i domaćih izvođača, da se stvori kajkavski duhovni izričaj. Skladbe trebaju biti kršćanskog duhovnog karaktera s jasnom vjerničkom porukom u trajanju do 3.30 minuta. Koje su posebnosti natječaja i do kada se autori mogu prijaviti? Natječaj je otvoren do 31. ožujka. Studijske snimke predaju se do 30. travnja, a festival će se održati posljednje nedjelje u svibnju, 29. – do sada je bilo jako pogodno takvo vrijeme. Skladba može biti objavljena na nosaču zvuka nakon 31. srpnja 2010., ali bilo bi dobro da su skladbe novije. Prijava treba biti originalna, sadržavati demo-snimku skladbe, tekst skladbe, notni zapis osnovne melodijske linije skladbe s potpisanim tekstom, te napisanim akordima, biografiju izvođača, imena (s potpisima) autora skladbe (tekst, glazba, aranžman) i U Krapini, koja je poznata kao grad kajkavske popevke, 1997. èak su dva festivala utrla svoje pute. Ove godine 15 godina djelovanja obilježavaju ZGF Krijesnica i Duhovni festival – Krapinafest. koji to zajedno preslušamo, dajemo bilješke, ocjenu skladbe i izaberemo jednostavno one koje su najprikladnije. Nekad se slažemo, nekad se malo i posvađamo, ali argumenti da bi neka skladba prošla, moraju biti dobri. Jako smo zadovoljni, uvijek sve stignemo na vrijeme napraviti, čak i nosač zvuka. A ono što nas veseli, je puna festivalska dvorana. Prvi festival duhovne glazbe održan je u crkvi Sv. Katarine u Krapini, a u posljednje vrijeme u festivalskoj dvorani. Je li Vam festival poznat otprije, s obzirom na to da ste u Krapinu došli prije šest godina? Naši mladi Framaši, Franjevačka mladež, najprije su pjevali na misi u 11 sati. I iz toga se izrodila ideja, pjevali su, okupljali se… Zbor mladih Bolji svijet osnovan je 1993. I sada se okuplja, njih dvadesetak, ali ne više u 11 sati, nego na misi u 18 sati. Oni su nam i desna ruka. Stoga, ne čudi što je duhovni festival postao ozbiljan, proširio se, pa se iz crkve Sv. Katarine preselio u prelijepu festivalsku dvoranu. Zvučnost dvorane nam odlično odgovara, prostor je taman i sada smo posebno zadovoljni posjetom i odazivom samih izvođača – iz Pule, Splita, Slavonije, Zagreba, Švicarske, Njemačke. Danas već ima jako puno sličnih festivala, ali Krapinafest je odmah pri vrhu zbog kvalitete, možda odmah nakon Uskrs-festa. Posljednjih godina, uz festival, organiziramo i promociju CD-a, ili neku izložbu. A svaka generacija može ponuditi lijepi sadržaj u pjesmi, glazbi, tekstu… RADOVE SLATI POŠTOM NA ADRESU: Franjevački samostan Krapina (za festival) Samostanska 3, 49000 Krapina KONTAKT: p. Petar Antun Kinderić 091 564 5843 i 049 371 455 krapinafest@gmail.com NAPOMENE: Troškove snimanja skladbe snose izvođači. Autori slanjem skladbe na natječaj jamče za njezinu originalnost. KRAPINA Retrospektivna izložba Ivice Bednjanca Ovaj poznati crtač stripa, od 1967. član je ULUPUH-a i djeluje kao samostalni umjetnik. Objavljivao je strip Lastan u Modroj lasti, geg strip Durica u časopisu Smib, surađivao s humorističko – satiričkim časopisom Kerempuh, objavio seriju humoreski na kajkavskom. Na Salonu jugoslavenskog stripa 1988. u Vinkovcima osvaja Grand prix, Hrvatsko društvo autora stripa dodjeljuje mu Nagradu za 42 U Galeriji grada Krapine do 18. veljaèe može se razgledati retrospektivna izložba strip crtaèa i dizajnera Ivice Bednjanca, umjetnika koji ima iza sebe više od dvije tisuæe tabli stripova, oko tisuæu scenarija i nebrojeno mnogo prijedloga za produkt dizajn. životno djelo na Salonu stripa u Vinkovcima, a odlikovan je i Redom Danice Hrvatske. ULU- PUH ga također 2006. nagrađuje Velikom nagradom za životno djelo. Na otvorenju je o autoru GLAS ZAGORJA i njegovom stvaralaštvu govorila likovna kritičarka Branka Hlevnjak, autorica monografije o Ivici Bednjancu. - Opus Ivice Bednjanca je prepoznat, dosta ga dugo pratim, naša vrlo uspješna suradnja rezultirala je jednom krasnom monografijom, dodaje likovna kritičarka. U prigodnom glazbenom programu na otvorenju nastupio je Djevojački zbor Srednje škole Krapina. KULTURA INFO 01. VELJAÈE 2011. KRAPINA PETROVSKO Budite i Vi dio Zvončeve stopetletnice Javite nam ono kaj mi ne znamo, a kaj se dogodilo. Tak bumo obuhvatili sve ono kaj se znaèajnog dogodilo u vremenu od fašnika do fašnika na podruèju naše najljepše, Krapinskozagorske županije. Kaj se adrese tièe, napišite samo ZVONEC – Krapina, ali do 13. veljaèe. Najte biti strahu, poštari znaju kam dostaviti ono kaj ste napisali ili narisali. I ove godine Fašnik, najveći blagdan svih onih, koji huncutarije spodelavaju samo jemput na leto, ima svoje mjesto u kalendaru. Kako je kod nas nekakva krizno-bezpenezna godina, pa je, zgleda, Fašnik bil strahu dojti. I dok su ga nagovorili mogel si je, u ovoletni kalendar, zasesti tek na 8. ožujka. Ni nam znati kak to komentiraju oni kaj na taj dan slaviju Međunarodni dan žena. No, ne bi o tomu. Dakle, kaj smo ono šteli reći? Da Vas nekaj pitamo. A Vi, na primjer, znate da je u Krapini 1898. počela radom Tvornica štapova (kasnije je propala); da su tu, od 1907. poslovali Krapinski ugljenokopi, ali su i oni skrahirali… da je u Krapini 1906. počel izlaziti krapinski fašnički list ZVONEC – koji još i danas med nami živi svoje dane. Kam ciljamo? Nikam posebno! Samo bumo napisali ono kaj ste, zde glih, šteli povedati Vi koji čitate ove retke. Naravno. Šteli ste posebno pozdraviti Zvonec. Uz ostalo i zato kaj ovo leto slavi svoju 105. obljetnicu. Da takva starina predstavlja posebnu vrednost znaju i mala deca i do toga treba držati. Da ne velimo da nekaj takvoga treba preštimavati (a mi znamo kak, na lokalnoj razini, jen drugoga preštimavamo). I, da se dalje ne dulji. Em se razmemo. Niže potpisani želiju vam sako dobro u ovoj prvoj godini drugoga desetljeća, a trećega milenija. Pozivaju vas na suradnju. Humoristično-satirični list ZVONEC bu i ovo leto, uoči fašnika, pocinkljal o puno toga kaj se skriva i kaj treba raskriti da bi se popravilo i da bi se hnogim dogodovštinama i nasmejali. Ak pretpostavljate da bi negdo mogel na vašu njivu žlaprtke zakopati (jer ste mu se radi nečega zamerili), denite ga v Zvonec. Tak bute na njegov coper preventivno-anulirajuće djelovali. Pozdravlja Vas Redakcija Zvonca! Koncert i recital Prigodnim koncertom na Štefanje, Opæinska limena glazba Petrovsko - Špoljari, pred punom dvoranom posjetitelja Vatrogasnog doma Petrovsko, treæim, sada veæ tradicionalnim Božiænim koncertom, oprostila se od 2010. Oduševljenju nije bilo kraja, a limenoj glazbi pjevanjem se pridružio i Miljenko Golub. Svake godine ova priredba donosi sve više popratnih sadržaja. Tako su članice radionice etnoskupine KUD-a Kaj Slatina prikazale izradu ukrasa od papira i starinski načina kićenja božićne jelke. Publici se predstavila i muška pjevačka skupina KUD-a Kaj nazvana PP pajdaši, koji su izveli nekoliko prigodnih pjesama. Sve to bilo je zaokruženo recitalom, u izvođenju članica KUD-a Kaj, koji je pripremio zagorski pjesnik petrovskih korijena i stališa Vladimir Podgajski. Vrijedno je istaknuti, radi poticanja i ostalih mladih na sudjelovanje u amaterskom glazbenom životu općine Petrovsko, prvi put su kao članovi Limene glazbe Petrovsko-Špoljari nastupili: Maja Peček na flauti, Matija GLAS ZAGORJA Rumbak i Marko Leljak na trubi, David Poslon na basu F, Franjo Krklec na tenoru, a iz obitelji Kelava – Zoran, Korto i Marul na klarinetima. Za uspješan nastup velike zasluge pripadaju i Krešimiru Golcu, pod čijom se dirigentskom palicom orkestar vježbao i nastupio. Koncert je završen skladbom Bijeli Božić koji su popratili svi prisutni u dvorani, a potom je upriličeno druženje uz domjenak i kuhano vino. Spomenimo, budu li to ekonomske mogućnosti dopuštale, ove se godine za Dan općine Petrovsko planira, održavanje međuopćinske smotre limenih glazbi i puhačkih orkestara. To bi, smatraju u vodstvu Limene glazbe Petrovsko – Špoljari pridonijelo daljem njegovanju tradicije ove vrste muziciranja kao kulturne baštine Općine Petrovsko. (V. Hršak) 43 Piše mr. sc. Vlasta Krklec, muzejska savjetnica Dubok K Videl sem v megli reč Pilko Nigdar ni bilo Lamentacija o štibri Falen budi Jezuš Kronika 573 Iza Nokturno Nebeski turen Ni med cvetjem ni pravice Spod galgi Vu ime črnega cara Megleni glas v tamii Na mukah Noćna straža 44 GLAS ZAGORJA IZ UMJETNIÈKE RADIONICE 01. VELJAÈE 2011. Stjepan Đukić Pišta: ko sam proživljavao Krležino djelo Drago mi je što sam uspostavio komunikaciju s Krležom kao tvorcem velebnog književnog djela, te s Konèiæem kao glumaèkim magom. Megla v megli Kalendarska AD MMX Ponovno smo s posebnom znatiželjom posjetili atelje slikara Stjepana Đukića Pište u Ravnicama blizu Velikog Trgovišća. Već pri dolasku na ovaj romantični zagorski brežuljak srdačno su nas dočekali simpatični i uvijek gostoljubivi domaćini Pišta i Jasna. Na početku smo bacili oko na zanimljivu kamenu knjigu gostiju na zidu Pištinog ateljea, te potražili i svoja imena koja su zapisana prije par godina. Povod ovom posjetu izniman je Pištin opus povezan s vječnim djelom Miroslava Krleže Balade Petrice Kerempuha, a domaćina smo upitali kako je uopće došlo do ove ideje? – Ovaj ciklus nastao je na zasadama i impresiji posebnog Krležinog djela, te na impresivnoj interpretaciji toga u izvedbi našeg mladog i perspektivnog zagorskog glumca Adama Končića. Bio je to početak početaka – objašnjava nam Stjepan Đukić Pišta. Prošle godine Glumački festival u Krapini predstavio je niz zanimlji- Na scalini sutraa vih predstava koje su doslovno brzo ispunile Festivalsku dvoranu, a jedna od njih bila je i već spomenuta predstava, koja se prikazivala i u drugim općinama Krapinskozagorske županije u izvedbi Adama Končića i Duška Zubalja. Pišta nam priznaje da je Balade Petrice Kerempuha gledao čak osam puta, a glumac Končić ga se sve više dojmio u ovoj zahtjevnoj ulozi. – Na predstavi u Zlatar Bistrici u meni se jednostavno nešto prelomilo, bio je to doživljaj s kakvim se do tada nisam susreo. Pozornica je bila vrlo blizu publici, pa je takav bio i kontakt glumca s publikom. Nakon te predstave bio sam doslovno izvan sebe, te sam predosjećao da će se nešto u svezi s time i dogoditi, te da ću svim svojim čuvstvima ući u tu priču. Krleža – moja česta inspiracija Čitao je Pišta ovo Krležino vrhunsko djelo, za koje kažu da ga je često teško shvatiti, skoro tisuću puta. – Krleža je vrlo često moja inspiracija, divim se njegovim scenarijima. Prvo sam se pitao kako uopće početi, pred očima mi je bio potpuni mrak. Počeo sam se igrati geometrijskim likovima, pa su upravo ti elementi korišteni u prostoru slike – govori nam Pišta. Pišta smatra da je ovo najbolja Adamova interpretacija, kao i najbolje uprizorenje Balada Petrice Kerempuha uopće do sada. U Histrionskom domu u Zagrebu ponovno je uprizorena predstava Ni med cvetjem ni pravice 28. siječnja 2011., ususret otvorenju izložbe Pištinih slika na temu te predstave. A i Adam Končić je izuzetno oduševljen Pištinim opusom. Pišta je radio i njegov portret, kao i ostale portrete za GFUK. Primjećujemo da su Pištine slike vrlo moćne, impresivnih dimenzija 150x120 cm, iz kojih se može puno toga iščitati. Autor ih smatra svojevrsnim poliptihom, odnosno križnim putem i jednom novom točkom svog slikarskog djelovanja. – Mislim da sam tek krenuo oko petnaestog rada, a ukupno ih ima dvadeset. Kao da sam naslućivao finale, a u prenesenom smislu kao da idemo prema muci, odnosno smrti. A kod mene se stvaralo opet nešto obrnuto – svojevrsna evolucija – objašnjava nam domaćin, a i likovni kritičar Stanko Špoljarić upravo govori o autorovoj emocionalnoj žestini. Pišta naglašava koliko mu je bila važna i glazbena atmosfera, za koju je zadužen izvrsni Duško Zu- Memento mori GLAS ZAGORJA 45 IZ UMJETNIÈKE RADIONICE 01. VELJAÈE 2011. balj. – Ovaj ciklus moja je osobna muka, koja me opsjedala 24 sata punih osam mjeseci, koliko sam stvarao taj opus. Jedva sam čekao da ga dovršim i da izađem iz te noćne more. Bio sam u kandžama Krleže i Končića, bilo je noći kada su mi iz ušiju izlazili crvi – podsjeća se Pišta. Šetnja u prošlost – Svaki ovaj rad može ukrasiti neke poslovne prostore, a moj cilj je da oni ostanu na području Zagorja. Zadovoljan sam, te mogu reći da sam uspio, duboko proživljavajući Krležino djelo. Ne opisujem stanja, kao što su bol, patnja, teret, užas, ptice. Rad Kalendarska govori o šetnji kroz vrijeme i prošlost. Crvena polja šaraju kroz vrijeme, te se autor poigrava paralelnim svjetovima, a motiv crne ptice unosi dodatnu dramaturgiju. Adamova pojava u radu Kronika 1573. podsjeća na Kip slobode, a autor se izvrsno poigrava svjetlošću kojom naglašava hrvatsku kataklizmu… Primjećujemo da je ovaj ciklus nastao znakovite i simbolične 2010., što nam sa zadovoljstvom potvrđuje i Pišta: – Izvrsna je ova primjedba, i doista je tako. Izgleda da je svaka deseta godina ona moja prijelomna. Tako sam 2000. Pod pokroviteljstvom Ministarstva financija izložba Balade Petrice Kerempuha Stjepana Ðukiæa Pište, 3. veljaèe 2011. u 19 sati bit æe otvorena u zgradi Porezne uprave Hrvatske, Av. Dubrovnik 32. Izložba se zatim 18. travnja seli u Maribor, kada æe se u tamošnjem kazalištu uprizoriti i spomenuta predstava u izvedbi Adama Konèiæa. Iza toga dogovorene su izložbe u Novom Mestu i Berlinu, u hrvatskoj ambasadi povodom Dana državnosti Hrvatske. već sam iznašao jedno novo rješenje – šetnju u vrijeme i prošlost – ponosno nam govori autor. Njegovi radovi nose imena Krležinih balada, a motiv rada Na mukah izabran je za plakat, upravo zbog svoje efektnosti. Crvena svjetlost dijagonalno ulazi u prostor slike, pojačava dramatičnost, a crni efekti razbijaju površinu slike. Pišta koristi neke novine, pa tako u radu Ni med cvetjem ni pravice koristi nategnutu tkaninu oslikanu cvijećem. Rad Nokturno prema autorovima riječima sadrži sukus Krležinih ideja, a prenosi mističan doživljaj kroz niz lubanja i prikazom jedne zastrašujuće 46 dobio nagradu u Chicagu, a sada je nastao prijelomni ciklus u mom životu. Nadam se da na idući ciklus neću čekati tako dugo. – Imao sam moralnu podršku, a bez podrške društva mi umjetnici smo vrlo tanki, odnosno ništavni. Priznajem da smo mi, koji imamo velike ambicije, posebno ranjivi – govori nam autor, te nam za kraj otvoreno priznaje: Drago mi je što sam uspostavio komunikaciju s Krležom kao tvorcem velebnog književnog djela, te s Končićem kao glumačkim magom. Splet je to djela, predstave i likovnosti. Sve je upleteno u mrežu originalnosti, a cijeli rad ima posebnu žestinu. GLAS ZAGORJA KULTURA 01. VELJAÈE 2011. Filmski kutak Nova filmska sezona će vas uspjeti nasmijati, no ukoliko želite Valentinovo provesti uz neke akcijske filmove prepune adrenalina, svakako preporučujemo filmove poput Ukradeni identitet sa Liamom Neesonom, znatijeg Shakespeareova djela Romeo i Julija u 3D-u pod nazivom Gnomeo i Julija. Cijeli film bazira se na odnosima između vrtnih patuljaka koji su susjedi i vječni neprijatelji, a njihov život se većinom odvija noću, kad svi spavaju. Uz brojne događaje i činjenice iz originalnog djela ovaj animirani film prepun je komičnih situacija i cijeli ljudski život sagledan je s aspekta keramičkih vrtnih patuljaka. Svakako je važno napomenuti kako je upravo glazbu za film skladao Elton Piše Mario Krog Nismo se stigli ni pošteno odmoriti od svih praznika i darova koje smo morali kupiti svojim voljenima, a već nam se smiješe novi praznici i darovi koje nabavljamo za najdraže, posebice one koje jako volimo. Stoga nas u ovom mjesecu, veljači, koji inače slovi kao mjesec ljubavi, očekuju brojni filmovi u kinima i na našim TV ekranima. Ono što svakako valja istaknuti ove godine od romantičnih filmova koji dolaze u kina je No strings attached ili u hrvatskom prijevodu Samo seks u kojem glavne uloge tumače Ashton Kutcher i Natalie Portman. Ovaj hollywoodski dvojac zasigurno zatim Put osvete 3D s Nicholasom Cageom ili Bijeg iz Gulaga s Colinom Farrellom. Za svu djecu, mlade i one starije koji su ljubitelji crtanih, odnosno animiranih filmova dolazi dosad nikad viđena obrada najpo- ZANIMLJIVOST Uz filmove Valentinovo i P.S. Volim te možete nabaviti još pregršt zabavnih i komičnih filmova poput Ljubav i ostale katastrofe, Kako ukrasti nevjestu, Mamma Mia!, Rat među nevjestama, Duh, Titanic ili pak neki horor poput Krvavo Valentinovo 3D. FILM MJESECA R.E.D. R.E.D. su skraćena slova od Retired and Extremely Dangerous, u prijevodu – umirovljeni i iznimno opasni. Naziv je to novog akcijskog spektakla u izdanju Summit Entertainmenta koji je okupio vrhunsku glumačku ekipu koju čine: Bruce Willis, John Malkovich, Helen Mirren i Morgan Freeman. Oni zajedno čine skupinu biviših CIA-inih agenata koji su u mirovini, no još uvijek su iznimno opasni, te su upravo kategorizirani kao RED. Red je ujedno i engleski naziv za crvenu boju koja također označava veliku opasnost. Redatelj ovog filma je Robert Schwentke, a scenarij potpisuju Jon i Erich Hoeber. Bruce Willis je bivši CIA-in tajni agent koji vodi miran život sve dok ga ne pokuša ubiti vrhunski tim ubojica. U pokušaju da preživi okuplja svoje prijatelje, najveće bivše CIA-ine agente. Morgan Freeman, John Malkovich i Helen Mirren nekoć su bili glavni agenti CIA-e, ali zbog tajni koje znaju postali su glavne John, te je taj film najprikladniji dar za Valentinovo jer govori o velikoj ljubavi. Potražite ga u kinima od 10. veljače. Oni koji ne žele ili ne mogu ići u kino, sigurno će naći pregršt starih filmova na televizijama, pogotovo sada kada smo u 2011. ušli s još dva nacionalna TV kanala privatnih televizija. Ukoliko vam se program ne bude svidio, možete skoknuti do videoteke bilo digitalne ili one gradske, pa potražiti neke od filmova koje vam mi preporučujemo. Na ljestvici najboljih romantičnih komedija i uopće romantičnih filmova koji imaju jasnu poruku o bezuvjetnoj ljubavi definitivno je film Valentinovo u kojem glume gotovo sve zvijezde Hollywooda i pratimo priču nekolicine parova. Uz romantičnu komediju možete pogledati i jedan malo tužniji film koji će vas vjerojatno rasplakati, ali opet pokazati pravu ljubav. Naime, riječ je o velikom filmskom hitu P.S. Volim te, koji govori o mladom bračnom paru mete Agencije. Sada kada ih žele ubiti, prisiljeni su svu svoju lukavost, iskustvo i timski rad usmjeriti ka tome da ostanu korak ispred svojih ubojitih progonitelja i prežive. Tim kreće u nemoguću misiju provaljivanja u tajno sjedište CIA-e, gdje će otkriti jednu od najvećih urota i zataškavanja u povijesti. O kojoj je uroti riječ možete saznati ako odlučite pogledati ovaj film. GLAS ZAGORJA u čiju se sudbinu uplela teška bolest, te jedan od partnera ostaje sam. No, tu priči nije kraj, različita pisma pristizat će od njezina pokojnog muža, te će tako on zauvijek biti uz nju. Vjerujem da ćete ove veljače imati dovoljno vremena da pogledate barem neke od ovih filmskih hitova koje smo vam nabrojali i da ćete barem nekim ružom, DVD-om ili kino ulaznicom uspjeti razveseliti svoju bolju polovicu. Ono što još moramo najavit je otvorenje novog multipleksa u Zagrebu u Arena centru koji će sadržavati prvo IMAX kino u regiji, 10 digitalnih dvorana, te prvo Gold Class luksuzno kino u Hrvatskoj, a otvorenje se predviđa za 14. travnja ove godine. Do tada uživajte u postojećim kinima i svojim TV prijamnicima. 47 01. 01.STUDENOGA VELJAÈE 2011. 2010. FRAN LISAK – veterinar Rođen: 5. veljače 1854. u Humu kraj Gornje Stubice; umro: 14. rujna 1926. u Zagrebu Diplomirao je na Vojno-veterinarskom fakultetu u Beču 1878. Bio je prvi gradski veterinar u Karlovcu (1879.), a potom podžupanijski veterinar u Zlataru (1879.-85.) Kao tajnik Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva zaslužan je za unaprjeđenje stočarstva i suzbijanje goveđe kuge, a kao veterinar u Delnicama zaslužan je za podizanje parka Šestakovac. Bio je suradnik časopisa Veterinarski vjesnik i dugogodišnji predsjednik Hrvatsko-slavonskog veterinarskog društva. JOSIP FRANKOL – arhitekt Rođen: 5. veljače 1924. u Krapini; umro: 22. lipnja 1979. u Zagrebu U Zagrebu je završio srednju tehničku školu, diplomirao i doktorirao tezom Prirodno svjetlo kao specifičan kriterij kod oblikovanja arhitektonskog prostora. Od 1953. godine je asistent, potom docent, izvanredni i redovni profesor na Arhitektonskom fakultetu. Projektirao je i izveo više tvorničkih objekata (Tvornica grafičkih boja Chromos, Samobor; Kemijski kombinat, Zagreb – Žitnjak), obiteljskih kuća. Radio je adaptacije i unutrašnja uređenja poslovnih prostora. Za Antuna Augustinčića radio je arhitektonski dio spomenika u Addis Abebi. Bio je suradnik u projektiranjima više tvorničkih objekata, stambenog tornja na Klaki u Zagrebu, te idejnih rješenja za koncertnu dvoranu u Krapini i lječilišta na Plješivici. Sa I. Sabolićem dobitnik je prve nagrade za memorijalni spomenik u Nišu i treće nagrade (s A. Dragomanovićem) za kompleks poslovnih zgrada policije grada Zagreba na Savskoj cesti. SIDONIJA ERDÖDY, udana Rubido – pjevačica, sopran Rođena: 7. veljače 1819. u Razvoru kod Kumrovca; umrla: 17. veljače 1884. u Gornjoj Rijeci kod Križevaca Kći je Karla V. Erdödyja i Henrijete Harbuval Chamaré. Pjevanje je učila kod Nanette Karlitzky, a glazbenu teoriju kod njezina muža Fedinada Karlytzkog, članova Njemačke operne družine, gostujuće u Zagrebu. Usavršavala se tijekom dvogodišnjeg boravka u Beču. Prigodom prvog koncerta pjevala je Livadićevu popijevku, a nakon toga dodala i Livadićevu budnicu na Gajev tekst Još Horvatska ni propala. Priklonivši se preporoditeljima, dobrotvorno je nastupala na koncertima i promicala hrvatsku glazbu. U Lisinskijevoj Ljubavi i zlobi tumačila je glavnu žensku ulogu, Ljubicu, i time bitno pridonijela velikom uspjehu opere. Posvetila se dobrotvornom radu utemeljivši sa sestrom Aleksandrinom Kulmer i Josipom Vrancaš prvi hrvatski zavod za nezbrinutu djecu. Sidonija je prozvana prvom hrvatskom koncertnom pjevačicom i prvom opernom primadonom. Njezin lik je u krugu najzaslužnijih preporoditelja prikazan na Bukovčevu zastoru u HNK. FRANJO BARTUŠ – pedagog i književnik Rođen: 8. veljače 1860. u Krapini, umro: 6. travnja 1934. u Zagrebu Osnovnu školu, četiri razreda realke i učiteljsku školu je završio u Zagrebu. Stjepan 48 VREMEPLOV PJESNIÈKA RIJEÈ Miletić, kojega je Bartuš kao učenik realke podučavao, posvetio mu je svoju dramu Grof Paližna. Tijekom školovanja na Učiteljskoj školi, sa J. Varžičkom osnovao je knjižnicu koja se kasnije razvila u društvo Napredak. Franjo Bartuš je bio počasni član i tajnik društva Dobrotvor, a od 1895. pravi član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Prvi književni uradak Male pripoviedke objavio je u Smilju 1881. Uz Smilje, radove je objavljivao u Izvještaju gradske pučke škole, Napretku, Bršljanu, Malom dobrotvoru, Ljiljanu, Vjernom drugu, Školi, Almanahu hrvatskoj mladeži i Pučkoj prosvjeti. Preradio je za djecu u duhu hrvatskog jezika djela Ch. Schmida, F. Hoffmanna i F. Frischa. Objavio je brojne knjige priča, narodnih pripovijedaka i pjesama što ih je prema različitim izvorima priredio i sabrao za hrvatsku omladinu. DOBRIŠA CESARIĆ JOSIP ČABRIAN – građevinar Rođen: 20. veljače 1840. u Miljani; umro: 31. svibnja 1918. u Zagrebu Realku i Tehničku visoku školu završio je u Grazu. Nakon diplome 1863. započinje mjerničku karijeru u Zagrebu, kasnije u Požeškoj i Virovitičkoj županiji, a potom ponovo u Zagrebu Tehnički je savjetnik i predstojnik Odjela za cestogradnju od 1894. Vodio je radove na gradnji savskih nasipa, kanala iz rijeke Karašice u Savu, ceste Stara Pazova – Deč, rekonstrukciju savskog mosta u Podsusedu, te bio vrhovni nadzornik pri gradnji zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Od 1898. bio je zastupnik grada Zagreba. ADOLF GENTNER – stručnjak za socijalno osiguranje Rođen: 24. veljače 1876. u Poznanovcu; umro: 5. listopada 1965. u Zagrebu Maturirao je 1894. u Varaždinu, a na Pravnom fakultetu u Budimpešti doktorirao političke znanosti. Nakon službovanja u Budimpešti, bio je kotarski pristav u Virovitici i Našicama, tajnik ministra za Hrvatsku u Budimpešti, savjetnik u Zemaljskom uredu za osiguranje radnika u Zagrebu. Po završetku Prvog svjetskog rata radio je u Odjelu za zemaljsku skrb Zemaljske vlade i uvelike pomagao u smještaju i opskrbi gladne djece iz Istre i BiH. Nakon formiranja NDH aktivirao se kao povjerenik Središnjice osiguranja radnika. Po završetku Drugog svjetskog rata postaje upravitelj Središnjice osiguranja radnika i predsjednik Savjetodavnog vijeća. ZVONIMIR DEVČIĆ – pjesnik i publicist Rođen: 24. veljače 1881. u Zagorskim Selima, umro: 24. siječnja 1949. u Varaždinu Maturirao je u Varaždinu, a pravo završio u Zagrebu. Od 1909. do kraja života bio je odvjetnik u Varaždinu. Kao suradnik u Viencu, Nadi, Kolu, Varaždinskim novostima i Savremeniku objavljivao je priloge – pjesme, lirsku prozu, književne prikaze, članke s povijesnim i političkim temama. Bio je pokretač i glavni urednik časopisa Mlada Hrvatska koji je izlazio u Zagrebu tijekom 1902. Marjanović ga je nazvao sljedbenikom hrvatske moderne uočivši socijalna i etička nagnuća u njegovoj poeziji. Piše Mag jeziène glazbe Davno, kad sam odlučila život posvetiti nizanju riječi, znala sam koliko je to važno i odgovorno. I radost su mi svi ljudi velikih riječi – poete, glumci, pisci, novinari, političari… Ovi potonji posebno mogu pisati krasno i mudro, ili pak zboriti snažno i moćno, no ne prepoznate li vi, dragi čitatelji, u njima ljubav, mir i dobro, oni neće doprijeti do vašeg srca. A neće ni utjecati na nas i naša mišljenja. Čovjek iskren, čije svjetlo briše tamu svijeta i nakon tri desetljeća od smrti, i u čijim su stihovima generacije znale prepoznati ljubav je Dobriša Cesarić. U ozračju njegovih godišnjica željela sam vas prisjetiti nekih njegovih stihova, ovog puta uglavnom ljubavnih. Zanimljiv iz njegove biografije je podatak o svega stotinjak uglavnom kratkih pjesama, nastalih u pola vijeka. Zasigurno mnogo toga ostalo je zauvijek skriveno u njegovoj lirskoj duši. Cesarićeva lirika izražava njegove osjećaje, jasno i slikovito, stihovi teku prirodno, imaju misao, ideju… Birao je riječi, što svjedoči u sljedećem razgovoru: Znate, često mi se događa da sam ponekom riječi u već dovršenoj pjesmi nezadovoljan. Takvo mjesto obično ostavljam prazno, ili stavljam na nj samo Pogled U tvojim očima kadikad Tajanstven jedan pogled sine. Al tek što sine već i mine. Što skriva u svom čudnom sjaju Taj odraz bogate dubine? Da l’ bol, što neće da se smiri? Ne znam, gonetam uzaman. Il bljeskom tuge iz njeg viri Nesretni, davni neki dan? Ili je san, duboko snivan, Nikad neostvaren al divan, što svagda će mi ostat skrit, A tvoga bića on je bit. GLAS ZAGORJA Tanja Gregurović približno dobru riječ s namjerom da ju kasnije zamijenim zaista dobrom, takvom koja će me potpuno zadovoljiti. I Paul Cezanne radeći na svojim slikama ostavljao je neka mjesta prazna i dulje vremena, dok ne bi za njih našao sasvim adekvatne boje. I ja sam, veli mi Cesarić, ponekad čak i godinama tragao za jednom jedinom riječi! Dobriša Cesarić rođen je u Slavonskoj Požegi 10. siječnja 1902. Djetinjstvo je proveo u Osijeku. U jeku Prvog svjetskog rata dolazi u Zagreb. Kratko vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu, a zatim dugo godina kao knjižničar u Higijenskom zavodu. Poslije Drugog svjetskog rata radi kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. Lju bav Od naše lj u Gle, zvijezd bavi i sreće, e su večera s veće; A šum što dopire iz g Nije l’ ko p ra jesma vod da, opada? O, to je po le Srca nam t u visinu! zamiru i g inu. U ljubavi bih s tobo m, Nestati hti o ja bez tr draga, aga. Mala kavana a erenje sunc Mala kavana. Trep e oj dv za tu I stol u ku ilja me ljubiš, Pa ti me ljubiš, zb e?! Drago, jedino moj bav je rasla, Mjesece u meni lju oh reći. jed ht ne Al nikome to n od čežnja, Bio sam sam, ispije ći. A tako blizu sre , slutiti ovoga jutra Da l’ mogao sam noći, Blijed od probdite eči, rij ati pt ša ti ću Da Sanjane u samoći? će se vječno I da ću tog jutra, što ti, U riznici srca da zla remnu i sp Naić na ruku toplu ati? i vr uć šć dr i m k sa Da sti Pripremila Vesna Šaronja PREPORUKE IZ KNJIŽNICE Julijana Matanović, Anka Dorić One misle da smo male Julijana Matanović zvučno je ime hrvatske književne scene, starijem čitatelju nešto poznatije preko knjiga Zašto sam vam lagala, Bilješka o piscu, Tko se boji lika još i dr. Njena nova knjiga One misle da smo male ovoga puta našla se među policama dječje i omladinske književnosti i već po ilustriranoj vanjštini podsjeća na uspješnice Sanje Pilić. I zaista, ako si ljubitelj/ ica prozračne, vrckave, duhovite proze, pune tinejdžerskog slenga, dijaloga, mladenačke mudrosti i donošenja ozbiljnih odluka koje bi ponekad i odrasle posramile, dobrodošli u još jednu slično intoniranu priču. No, osobitost ovog romana je i u tome što pokazuje uspješan i nadopunjujući odnos književnosti i znanosti. Stručna objašnjenja problema i šira razloženost ciljane teme, doprinos je koautorice romana, doktorice Anke Dorić. Radnja prati Matiju, petnaestogodišnju djevojčicu/ djevojku koja prolazi turbulentno razdoblje odrastanja i kako sama primjećuje, život joj ima materijala i za pokoju španjolku (televizijsku sapunicu). Naime, u kratkom roku saznaje tko joj je otac, upoznaje ga na neobičan, ali i domišljato zabavan način, majka joj oboli od opasnog HPV virusa, i to još uz sve popratne (nus)pojave odrastanja (škola, završetak osmoljetke, roditeljska ograničenja). Okruženje u kojem Matija odrasta i razvija se ima snažno kulturno zaleđe – majka Vjera je bivša balerina i operna pjevačica (pa Matija hoće-neće često navraća na predstave i opere), baka Dorotea, udovica glumca Roka, prvaka drame najvažnijeg hrvatskog kazališta, obožava organizirati privatne literarne kružoke. Naposljetku, i otac Kristijan, poznati je fotograf svjetskog glasa, koji se iz Amerike vraća u rodnu Hrvatsku. Matija je opuštena rokerica, bolje se snalazi u razgovorima o break danceu i nogometu (ali filozofski otkriva i zašto) nego o manikiranju i šminki. Razvila je i pravu emotivnu vezu s dječakom iz razreda, Juricom, koji joj pruža punu podršku u svemu što radi. Ljuti se na mamu i baku kad u njoj gledaju malu curicu (a već joj je vrijeme i za prvu depilaciju), autoritativnu baku zezantski podbada zbog bio-eko kuhinje koju forsira i tradicionalnih stavova, mamu naziva imenom ili ju zove Kraljica, jer u njoj pronalazi i frendicu (izgledom su poput se- TOP-lista najtraženijih knjiga 01. STUDENOGA 2010. u siječnju 2011. ODRASLI: Fiorato M. Gospa od badema Rice, A. Vrijeme anđela Ahern, C. Dar DJECA: Štorić, Š. Poljubit ću je uskoro, možda Riordan, R. Labirint kostiju Gavran, M. Kako je tata osvojio mamu stara), a njezine frendice joj zavide u tome. Matija se suočava s dva nenadana događaja – iskrsnuće tate i bolest majke. I dok Matija smišlja način kako se novootkrivenom tati približiti, majka se priprema za operaciju jer joj prijeti rak maternice. Saznanje o bolesti nama bliske osobe, uvijek je traumatično, no ovaj roman, osim namjere da opiše svu zavrzlamu ljudskih odnosa na emotivnoj, mentalnoj, i fizičkoj razini, ima zadaću potaknuti mlade na odgovorno spolno ponašanje i, općenito, razvoj navike očuvanja vlastitog zdravlja. Popis pitanja i odgovara kao dodatak na kraju romana izravno i pristu- pačno informira i savjetuje mlade o humanim papiloma virusima i raku vrata maternice. Autoričina naracija je pitka i čitateljsku koncentraciju ne hlapi ni trenutka. Uspješna je u kombiniranju/balansiranju duhovitih, ironičnih doskočica glavne junakinje i ozbiljnosti koju donosi priča. No, između toga jasno iskrsava i stav koji je i životna filozofija mlade Matije, a to je da život opet ne treba shvaćati preozbiljno, i poput nje, natopiti ga dozom zdravog humora. Tako se lakše svladavaju životni izazovi, ili nevolje, a iz njih izlazimo jači, i u pravilu pametniji. Dodijeljene nagrade za najbolje likovne radove Posljednji ČČČ u godini 2010. prošao je, naravno, u prosinačkom stilu, a što podrazumijeva darivanje. Darovani su bili sudionici likovnog natječaja na temu Izradi skulpturu il’ sliku silnu izabravši vrstu životinjsku il’ biljnu s obzirom na to da je prošla godina bila proglašena Međunarodnom godinom biološke raznolikosti. Sve slikarske tehnike bile su dozvoljene, pa smo primali i slike i skulpture životinjskog i biljnog svijeta. Dodijeljene su glavne nagrade – knjige, slikarski dodatak i slatkiši, te pismena priznanja svim sudionicima natječaja. Za najbolji likovni rad u kategoriji učenika nižih razreda osnovne škole proglašena je neobična skulptura medvjeda od žice, učenika Ivana Heraka iz 2.r., dok je u kategoriji učenika viših razreda osnovne škole, najbolji rad, pa time i nagradu, ponijela učenica 5.r. Gabriela Kiseljak za veliku sliku šarenog životinjskog svijeta. Kao i prošle godine, nepristrani stručni žiri su činile učiteljice likovne kulture Ivana Benc i Ljiljana Siketić (akademska slikarica), te učenica 8.r. Petra Majsec koja je već svojim izložbama pokazala zavidni slikarski potencijal. Ostalima su uz priznanja, dodijeljeni slatki poklon-paketi, a nastavak je uslijedio u radioničkom ozračju uz smijeh, zezanciju, kreativan rad i čašćenje za završetak još jedne uspješne godine. GLAS ZAGORJA 49 SERIJAL 01. VELJAÈE 2011. Piše Ines Kos Fotografije Davor Kos I. dio NEPAL – svjetska alpin Nepal... Na spomen te zemlje većini ljudi prva su asocijacija snježni vrhovi Everesta, Annapurne, Makalua, netaknuta priroda, ekspedicije... Da, Nepal je, prije svega, to – najljepša alpinistička i planinarska destinacija na svijetu... Malo je zemalja koje turistu mogu ponuditi toliko različitih treking i alpinističkih ruta... Nije ni čudno budući da se osam, od ukupno četrnaest svjetskih osamtisućnjaka, nalazi upravo u Nepalu. U svakom kutku te zemlje, sve je podređeno turistima koji dolaze na treking i ekspedicije – od različitih dućana u Kathmanduu, koji nude apsolutno sve što je potrebno da bi se moglo krenuti u brdo, turističkih agencija koje nude treking izlete, panoramski let oko Everesta, najam šerpa i vodiča... Naš plan bio je napraviti dva treka – Langtang i Annapurnu i na kraju rafting s ekipom iz Hrvatske. Ljubazna i dobroćudna lica Kathmandunčana Nakon leta preko Beča, čekanja u Delhiju, konačno smo stigli u nepalsku prijestolnicu Kathmandu. Smješten je u središnjem Nepalu, u podnožju Himalaje. Njegova povijest seže daleko, Svi mi imamo svoje životne ciljeve... Tek sretni ih znaju prepoznati i potom otkriti svrhu i ljepotu života. Dvoje mladih èitatelja, èiju prièu donosimo, otkrivaju kutak sreæe koji za sebe grade u snježnim planinama Nepala. Uživali su u ljepoti prirode, iskrenosti oko sebe i ponovili bi to opet. gotovo 2000 godina prije Krista. Izvorni stanovnici nazivaju se Newari. Uže središte grada ima oko milijun stanovnika, ali čini se kao da ih ima i puno više. Prvi je dojam totalno kaotičan, svi nekamo jure, nema nikakvih pravila u vožnji, ulicama dominiraju zvuci trubljenja... Prema očekivanjima, prljavo je... Smeće svagdje... Nakon što smo se smjestili u hotel, krenuli smo u istraživanje grada. Već nakon par sati, ignoriraš prljavštinu, smeće i trubljenje i tad možeš doživjeti i drugu, ljepšu stranu toga grada. Savršen sklad hinduističkih hramova, budističkih samostana, šarenih pletenih torbi, kapa i čarapa od jakove vune, pašmina i vesta od kašmira koji Najviša točka – Thorung La Glavni trg Durbar Square se prodaju na svakom uglu i, ono najvažnije, ljubazna i dobroćudna lica domaćih ljudi. Dok šećemo ulicama, uz zvuk budističke mantre, svi se smiješe, pozdravljaju i pokušavaju ti nešto prodati. Cijene su smiješno niske za naš standard (pletena kapa 7 kuna, majice 12 kuna, suveniri po 2-3 kune...) i naravno da već prvi dan pokleknemo i kupimo hrpu stvari (za koje smo poslije morali kupiti još jedan ruksak kako bismo ih dopremili doma). Nepalski busevi – noćna mora Sljedeći dan kupili smo kartu Langtanga, isplanirali rutu, kupili karte za bus 50 i TIMS – Trekkers Information Management system. TIMS je uveden 2008. kako bi se povećala sigurnost trekera, olakšala statistička evidencija, omogućio razvoj održivog turizma i, naravno, povećao prihod. TIMS pokriva jednu treking rutu i za svaku se rutu mora izvaditi poseban TIMS. Razlikuju se dvije vrste: individualne po cijeni od 20 USD-a i grupne od 10 USD-a. Iz Kathmandua smo krenuli prema Syabru- GLAS ZAGORJA besiju, polaznoj točki za Langtang. U Lonely planetu je pisalo da do onamo ima oko 117 km i da vožnja busom traje oko 8 sati. Ipak, putovali smo 12,5 sati... Jedan dio ceste se zbog monsunskih kiša odronio, tako da taj dio mora propješačiti, a na drugoj strani nas je čekao bus koji ne kreće dok se ne popuni, odnosno prepuni... Ljudi sjede na podu, pokraj vozača, na krovu... Čekali smo 3 sata da konačno krene. Zadnja dva sata vožnje počeo je padati mrak, vozač je jedan dio vozio bez svjetla, lokalci se više nisu smješkali... Postane ti jasno zašto u vodičima piše kako treba izbjegavati vožnju busom, a osobito noćnu. Ta vožnja je najgori dio cijelog SERIJAL 01. VELJAÈE 2011. Smještaj: Južna Azija, izmeðu Indije i Kine Površina: 147.181 km2 Stanovništvo: 28,951.852 Vjera: hinduizam 80,6%, budizam 10,7% ostali 8,7% Službeni jezik: nepalski Pismenost: 48,6% GDP p/c: 1.200 USD (2009. g.) Stopa nezaposlenosti: 46% (2008.) Glavni izvozni proizvodi: odjeæa, pašmina, tepisi, sokovi – konj i ratnik. Langtang još uvijek nije toliko turistički eksploatiran, a i mi smo krenuli malo prije glavne turističke sezone (koja počinje sredinom listopada), tako da smo imali priliku hodati satima susrećući samo šerpe koji dostavljaju potrebne namirnice u lodgeve... Lodgevi se nalaze na svakih sat-dva hoda, vode ih ljudi iz okolnih sela koji samo za vrijeme sezone ondje borave i nude smještaj i hranu trekerima. Što se više penjemo, to je sve više Tibetanaca i u većini slučajeva, kod njih spavamo i jedemo. Himalajski dio Nepala pružio im je utočište nakon progona od Kineza 50-ih godina 20. st. Pokušali smo izbjegavati lodgeve koji su navedeni u Lonely planetu jer su oni najposjećeniji i tamo ima Langtang trek nistička prijestolnica najviše turista. Umjesto toga, birali smo lodgeve gdje smo mogli sjesti sa domaćinima i doživjeti njihov način života. Svi lodgevi imaju isti menu, samo su cijene više što se više penješ. Princip je da upišeš u bilježnicu što ćeš jesti, pročitaš narudžbu i napišeš koliko sve to stoji. Nakon par lodgeva, shvatili smo da većina vlasnika ne zna ni čitati ni pisati. Nevjerojatno, koje je to povjerenje! U većini lodgeva muškarci su glavni u kuhinji, a žene im samo donose namirnice. Tipičan Lodge putovanja, ceste na pojedinim dijelovima i nema, samo golemo kamenje i par puta sam pomislila, gledajući ispred, nema šanse da tu prođemo... Ipak smo uspjeli doći taj dan do Syabrubesija, koliko god nam je to u par navrata izgledalo nemoguće. Bilo je kasno i smjestili smo se u prvi hotel. Čekajući večeru, dal-bhat (tradicionalno nepalsko jelo od riže, juhe od leće i krumpira s curryjem), počeli smo razgovor sa trekerom koji je sjedio do nas. Nakon par rečenica, shvatili smo da nam je susjed, Slovenac. I naravno, nastavili dalje priču na hrvatsko-slovenskom. Budući da je njemu to bio već sedmi posjet Nepalu, pomogao nam je savjetima i najvažnije, predložio rutu od Langtanga preko Gosaikunde – svetih jezera, kojom se možemo pješice vratiti u Kathmandu i na taj način izbjeći vožnju busom. Budući da smo imali ograničeno vrijeme i htjeli proći što više u mjesec dana, odlučili smo ujutro ipak uzeti nosača kako bismo mogli dnevno više hodati. Cijena nosača se kreće od 1012 USD dnevno i nose oko 20 kg. Za razliku od turističkih nosača, nosači koji dopremaju namirnice u udaljena Kuhinja u Lodgeu Langtang je zanimljiva treking ruta jer, osim predivne prirode, pruža uvid u svakidašnji život ljudi i njihove običaje. Stanovništvo se primarno bavi poljodjelstvom i stočarstvom, a uz to su razvili razne usluge koje nude turistima – spavanje, hranu, satelitske telefone... Budući da nema mogućnosti za obrazovanje, neki od njih šalju djecu u školu u Katmandu i viđaju ih otprilike dva puta godišnje. Za većinu te djece školarine plaćaju stranci koji su posjetili Langtang i na taj način pomažu lokalnom stanovništvu. Nakon Langtanga, prema savjetu našeg prijatelja Slovenca, krenuli smo na sveta jezera. Gosaikunda, 108 je svetih hinduskih jezera smještenih na 4.380 metara nadmorske visine. Prema legendi, jezera su nastala kad je Shiva, nakon što je popio otrov, tražeći hladnu vodu da otrov ispere, svojim mačem iskopao rupe. Nakon Gosaikunde, slijedilo je spuštanje prema Katmanduu. Cijela treking ruta trajala je 8 dana, u prosjeku smo dnevno hodali oko 6 do 8 sati, i najviša točka koju smo prošli bila je Lauribinia La pass na 4.610 metara nadmorske visine. sela nose od 50 do 80 kg i zarade 20 USD za tri dana. Prevlast muškaraca u nepalskoj kuhinji I konačno smo krenuli na prvi trek. Nakon kaotičnog Kathmandua, totalna promjena, beton i zgrade zamijenilo je zelenilo, trubljenje je zamijenila tišina, tek tu i tamo oglasi se neka ptica... Nacionalni park Langtang nalazi se na granici Nepala s Tibetom, u njemu stalno živi oko 4.500 stanovnika, od kojih većina pripada narodu Tamang – etničkoj skupini Tibetanaca, a riječ je izvedenica tibetanskih riječi ta i mang GLAS ZAGORJA Sveta jezera 51 SPORT INTERVIEW 01. VELJAÈE 2011. Željko Tihava, novi sportski direktor krapinskog Zagorca Piše Milorad Videković Za ostanak u četvrtoligaškoj karavani s domaćim dečkima! Recimo otvoreno – bazirat æemo naš klub na domaæim igraèima i igrati onu ligu koju ti igraèi svojom kvalitetom mogu igrati. Željko Tihava novi je sportski direktor krapinskog Zagorca, èlana IV. HNL središte, a ujedno je i voditelj omladinske škole. Novi sportski direktor 36 godina je èlan Zagorca, ali istovremeno i nogometaš koji je osjetio slast igranja u prvoligaškoj karavani bivše države. Poèeo je kao klinac u svojoj rodnoj Velikoj Pisanici, mjestu pokraj Bjelovara, potom je otišao u Bjelovar pa Mladost Ždralove, zatim zagrebaèki Dinamo, banjoluèki Borac, Èakovec, nešto malo u Varteksu, Sloga, da bi se prije 36 godina skrasio u krapinskom Zagorcu. Impozantna karijera dobrog igraèa i èovjeka koji daje punog sebe u krapinski klub. 52 GLAS ZAGORJA SPORT INTERVIEW Voditelj ste omladinske škole. Vaša velika ljubav je rad s mladima. Otkada to datira? Ozbiljnije sam se trenerskim poslom počeo baviti prije 23 godine, moram istaknuti, zahvaljujući pokojnom Josipu Vinskom koji je puno ulagao u edukaciju trenerskog kadra. Naglašavam da ću se i ja sada time baviti i jednostavno je tako krenulo. Nedavno sam gledao jednu sliku generacije dječaka rođenih 1991. koja je zaista bila jedna od najkvalitetnijih u Zagorcu. Naime, njih pet-šest je nakon određenog vremena otišlo u Zagreb i pod vodstvom trenera Zdenka Juričkog osvojili su naslov prvaka Hrvatske ispred Dinama i Hajduka. Izuzetno mi je drago što su to uspjeli jer u vremenu kada su bili kod nas i kada su još bili zaista mali klinci tvrdio sam nakon odigranih utakmica protiv najjačih hrvatskih klubova da će pet do šest igrača te generacije igrati Prvu hrvatsku nogometnu ligu, a jedan do dva da će obući i dres reprezentacije. Bio sam u pravu. Pogledajte taj sastav u formaciji 4-4-2: Pelin (1989. - Rijeka), Celjak (1991. - Zagreb), Cerovec (1991. - Lokomotiva), Kotarski (1991. - Inter), Petrak (1991. - Lučko), Frljužec (1991. - Slaven Belupo), Šoštarić (1993. - Hajduk), Majcenić (1991. - Zagreb), Vukić (1991. - Dinamo), Bosec (1991. - Inter), Smrekar (1989. – Sedan Francuska). Tvrdim i nitko me ne može uvjeriti u suprotno da ova ekipa, da je kojim slučajem tu, bez 01. VELJAÈE 2011. su se problemi, jer u ovoj posljednjoj generaciji nismo imali dosta dječaka, odnosno pojavio se manjak djece, te se nije niti mogla napraviti prava selekcija. Tada sam tvrdio, a danas je to i potvrđeno rezultatima, povratkom u županijsku ligu, opet ćemo biti najbolji i suvereno naziv sportski direktor jer smatram da jedan klub ovog ranga ne mora imati funkciju sportskog direktora. No ako se tako mora zvati, neka se zove, iako bih ja rekao da ću ustvari postati Katica za sve. Pristao sam preuzeti ovu obvezu nakon razgovora s predsjednikom Smojićem, Ne mogu kazati da dosadašnji sportski direktor Juraj Leljak nije bio vrijedan, da nije želio, ali je, naglašavam, promašio bit stvari. Previše je bilo razgovora o projektima koji se nikako nisu mogli realizirati s obzirom na gospodarsku situaciju u državi, županiji, gradu, odnosno da banaliziram stvari – ne možemo mi sada govoriti da æemo se nas dvojica popeti na Triglav, ali svakako možemo na Strahinjšèicu. ćemo vladati zagorskim terenima. Mi ćemo i ove godine u kvalifikacije za Prvu ligu i najvjerojatnije ćemo se plasirati i tada će opet nastati problemi, ako ne napravimo doselekciju. Ako uspijemo u naumu da je napravimo, a imamo loše rezultate tada ću priznati da smo loše radili, ali sam uvjeren da ćemo uz doselekciju igrati ravnopravno Prvu ligu. Ovogodišnji zimski turniri dokazali su snagu naše omladinske škole – u Kutiji šibica iza sebe smo ostavili Karlovac, Hrvatski dragovoljac i HAŠK, a nesretno smo izgubili u polufinalu od zaprešićkog Intera, koji protiv nas nije želio igrati nogomet, opći je dojam svih iz dvorane pa i njihovog tajnikom Šoštarićem, kapetanom Malarićem i još nekoliko starijih igrača koji su me uvjerili da najbolje poznajem situaciju u klubu i da bih mogao postaviti klub na zdrave temelje i ja zaista u to vjerujem, inače se ne bih prihvatio ove funkcije. Morate znati, stožerna ekipa svakog kluba je seniorski sastav, jer može omladinska škola imati odlične rezultate, ali ako prvi sastav nije u redu, sve pada u vodu. Problemi su počeli prije otprilike šest mjeseci i eskalirali su pri kraju jesenskog dijela sezone. U pravu ste. Posljednjih šest mjeseci napravljeno je puno nenogometnih pogrešaka. Previše se razgovaralo i radilo o nenogometnim stvarima. Bilo je previše priča kupujem-prodajem, a najmanje se razgovaralo o ekipi, o selekciji. Što nam je cilj? Što je s kadrovima? Koliko vrijedimo danas? Možemo li ostati ovdje gdje jesmo? Da zaključim, bilo je premalo razgovora i akcija usmjerenih na to kakav klub želimo?! Ne mogu kazati da dosadašnji sportski direktor Juraj Leljak nije bio vrijedan, da nije želio, ali je, naglašavam, promašio bit stvari. Previše je bilo razgovora o projektima koji se nikako nisu mogli realizirati s obzirom na gospodarsku situaciju u državi, županiji, gradu, … želio bih da Zagorec konaèno dobije image kluba koji pomaže svojim igraèima, a ne kluba koji rasipnièki troši novac dobiven iz proraèuna ili od sponzora. problema za godinu-dvije može igrati I. HNL. Naslov moje kolumne 2010. - Sumrak omladinske škole Zagorca izazvao je kod vas malu ljutnju. Zašto? Ma nisam bio ljut, ali sam bio pogođen. Činjenica je da su statistički i rezultatski stvari bile takve kakve ste naveli, ali dogodilo se nešto drugo. Naime, u to vrijeme mi smo kao članovi Prve lige igrali vrhunski nogomet u kojem sve mora biti dobro posloženo – ne samo jedna generacija već tri četiri generacije, jer je takav sustav natjecanja. Naime, generacija mojih dječaka (dječaci rođeni 1995. i 1996.) s obzirom na rezultate i osvojene bodove ostala bi u ligi, ali kako se pribrajaju i bodovi generacije 1997. i 1998. pojavili trenera Kusa, a imamo i najboljeg strijelca Kutije – Petra Bočkaja. To govori da u ovom trenutku imamo pet do šest kvalitetnih igrača koji se ravnopravno mogu nositi s najjačim klubovima, ali istovremeno na velikom nogometu ih je jedanaest i zato nam je potrebna doselekcija. U prilog radu naših trenera u omladinskoj školi govore i rezultati na zimskom prvenstvu naše županije gdje su juniori - treći, limači – četvrti, a sve ostale kategorije prvaci. Sada ste i sportski direktor kluba. Seniorski sastav je u problemima. Kako ih riješiti? Sadašnju ekipu Zagorca u velikom postotku čine naši igrači rođeni od 1992. do 1994., ponikli u našoj školi, koju neki zlonamjerni često osporavaju. Inače, ne volim ovaj GLAS ZAGORJA 53 SPORT INTERVIEW 01. VELJAÈE 2011. Stalno kruže priče da igrači Zagorca puno zarađuju! Nekada, prije desetak godina, zarađivali su velike novce i ne samo velike već i prevelike. No, to je promijenjeno i više neće biti toga. – ljubav prema nogometu i nagradu za svoj rad, a također olakšati si studentski odnosno učenički život. Pokušat ću navesti primjer i želio bih da Zagorec konačno dobije image kluba koji pomaže svojim igrači- U nekim bivšim vremenima potrošeno je zaista puno novca, ali na žalost, u klub se nije ulagalo, veæ su se veliki novci davali nekim igraèima sa strane, a tim novcem mogla su se izgraditi barem dva igrališta s umjetnom travom, moglo se kupiti dosta osnovnih sredstava za rad na treninzima, lopti, ruènika, dresova, itd. odnosno da banaliziram stvari – ne možemo mi sada govoriti da ćemo se nas dvojica popeti na Triglav, ali svakako možemo na Strahinjščicu. Vjerujem da razumijete o čemu govorim, odnosno trebalo je puno ranije odrediti kuda i u kojem smjeru ide klub, a ja ću se upravo time baviti. Recimo otvoreno – bazirat ćemo naš klub na domaćim igračima i igrat ćemo onu ligu koju ti igrači svojom kvalitetom mogu igrati. 54 Sada svi igrači Zagorca, dobivaju naknadu od 500 kn za dolazak na treninge, ali uz napomenu da svaki neopravdani izostanak sa treninga uvjetuje i smanjenje te iste naknade. Uz ovu naknadu igrači Zagorca dobivat će i premije za osvojene bodove, pa ukupno gledajući igrači u klubu mjesečno mogu zaraditi 1.200 do 1.300 kn. U klubu imamo 6 studenata i 4 učenika kojima će taj iznos dobro doći, jer i stipendije koje se dobivaju su nešto manje. Oni će tako spojiti dva zadovoljstva ma, a ne kluba koji rasipnički troši novac dobiven iz proračuna ili od sponzora. Evo i pravog primjera – braća Sinković, mogao sam navesti i neki drugi primjer, vjerujem da mi roditelji neće zamjeriti, su odlični Martin, učenik i Filip, student, ako u klubu budu dobri, njih bi dvojica u prosjeku mjesečno mogli dobiti oko 2.000 kn, što će vjerujem rasteretiti i kućni budžet. I ne samo njihov već i svih onih igrača, a rekao sam koliko imamo učenika i studenata, koji su još polaznici srednjih i visokih GLAS ZAGORJA škola. U nekim bivšim vremenima potrošeno je zaista puno novca, ali na žalost, u klub se nije ulagalo, već su se veliki novci davali nekim igračima sa strane, a tim novcem mogla su se izgraditi barem dva igrališta s umjetnom travom, moglo se kupiti dosta osnovnih sredstava za rad na treninzima, lopti, ručnika, dresova, itd. No, stanje je sada takvo kakvo jest i ne možemo ništa učiniti s onim što je bilo, ali možemo, svi zajedno, pokrenuti stvari i od Zagorca učiniti klub kakav treba biti, s obzirom na svoju tradiciju i uspjehe koje je postigao u dosadašnjoj povijesti. Svakako, dio novca koje ćemo dobiti iskorist ćemo i za edukaciju trenera, što je nužno, ako želimo dalje i više. Proljeće Zagorca? Ne morate se plašiti. Ostajemo u ligi. Sadašnji kadar igrača daje mi pravo na takvo mišljenje. Optimist sam. No, moram naglasiti, zar je sramota igrati Županijsku ligu? Ne, nije. Uostalom, ako nam kadar i organizacija ne zaslužuje viši rang, igrat ćemo ono što zaslužujemo. Ništa ne želimo umjetno stvarati. Vjerujem u igrače, trenera Mrzlečkog i ljude koji su u klubu, da ćemo uspjeti u svojoj namjeri i stvoriti stabilan i kvalitetan klub. SPORT INFO 01. VELJAÈE 2011. Zimski turniri NS KZŽ-a I dok se zeleni travnjaci u Zagorju odmaraju i čekaju početak priprema zagorski klubova, Nogometni savez Krapinsko-zagorske županije uspješno je odradio organizaciju zimskih dvoranskih turnira za mlađe kategorije. Kao i prošlih godina natjecalo se u pet kategorija: limači, mlađi pioniri, pioniri, kadeti i juniori, a utakmice su održane u dvoranama u Zlatar Bistrici, Bedekovčini, Pregradi i Krapini. Najuspješniji su bili igrači krapinskog Zagorca koji su slavili u tri kategorije (mlađi pioniri, pioniri i kadeti), a u juniorskoj kategoriji su bili treći. Naslovima se još mogu pohvaliti Stubica kod limača i Radoboj kod juniora. Limači – Stubica ispred Ivančice Limači su svoj turnir odigrali u dvorani u Zlatar Bistrici. Na turniru je nastupilo ukupno 18 ekipa, a nakon razigravanja po skupinama i četvrtfinalnih borbi među četiri najuspješnije ekipe plasirali su se Stubica, Ivančica, Jedinstvo i Tondach. U polufinalu Stubica je pobijedila Jedinstvo sa 4:2, a Ivančica je bila bolja od Tondacha sa 2:1. U borbi za treće mjesto Jedinstvo bolje od Tondacha sa 3:1, dok je u finalu Stubica svladala Ivančicu sa 4:2. Za najboljeg igrača turnira limača proglašen je Martin Šlogar iz Pregrade, najbolji strijelac bio je Matej Hoić iz Ivančice sa 6 golova, a najbolji golman Dominik Kotarski iz Tondacha. Mlađi pioniri – Zagorec Krapina bolji od Jedinstva Dvorana u Bedekovčini bila je poprište utakmica mlađih pionira. Ukupno 16 ekipa razigravalo je kroz četiri skupine za polufinalna mjesta, a osigurali su ih Jedinstvo, Zagorec iz Krapine, Pregrada i Oroslavje. U polufinalu Zagorec je sa 4:0 pobijedio Pregradu, a Jedinstvo je slavilo protiv Oroslavja sa 2:0. Treće mjesto pripalo je Pregradi, koja je pobijedila Oroslavje sa 4:1, dok je finalnu utakmicu odlučio jedan gol. Naime, Zagorec je sa 1:0 pobijedio Jedinstvo. Najbolji igrač turnira mlađih pionira je Mihael Dlesk iz Jedinstva, najbolji strijelac je Luka Šoštar iz Pregrade sa 10 golova, a najbolji golman je Jurica Škrlec iz Zagorca. Najveći odaziv kod pionira Najviše ekipa sudjelovalo je na turniru starijih pionira. Igrači iz 21 ekipe snage su u razigravanju u sedam skupina odmjerili u Pregradi, a završnica je odigrana u Krapini. U polufinalnim borbama Stubica je pobijedila Tondach sa 7:6, dok je Za- i zabočka Mladost. U polufinalu Zagorec je bio bolji od Klanjca 4:3, a zabočka Mladost od Tondacha 4:2. Treće mjesto osvojio je Tondach 2:1 pobjedom protiv Klanjca, dok je u finalu Zagorec bio bolji od Mladosti sa 2:1. Najbolji igrač Antonio Vlahović i najbolji strijelac Pioniri Zagorca gorec iz Krapine bio bolji od Klanjca 3:2. U utakmici za treće mjesto Klanjec je bio bolji od Tondacha sa 1:0, dok je u finalu Zagorec pobijedio Stubicu sa 7:3. Najbolji igrač i strijelac pionirskog turnira bio je Robert Murić iz Zagorca, a najbolji golman Nikola Hercigonja iz Klanjca. Piše Elvis Lacković Pioniri i kadeti Trijumf Radoboja kod juniora Na juniorskom turniru, koji je odigran u Pregradi nastupilo je ukupno 17 ekipa. Nakon razigravanja u pet skupina i četvrtfinala mjesto među četiri pronašli su: Zagorec, Jedinstvo, Tondach i Radoboj. Obje polufinalne utakmice završile su istim rezultatom, 2:1. Radoboj je pobijedio Tondach, a Jedinstvo Zagorec. U utakmici za treće mjesto Zagorec bolji od Tondacha sa 2:0, dok je u finalu Radoboj rezultatski prilično uvjerljivo pobijedio Jedinstvo sa 5:1. Zanimljivo je da je Radoboj dalje prošao kao drugoplasirana ekipa u svojoj skupini. Bili su drugi iza Tondacha, kojeg su kasnije u polufinalu pobijedili. Iz Radoboja dolazi i najbolji igrač – Zoran Najmanji odaziv kod kadeta Za razliku od pionira, kod kadeta bilježimo najmanji odaziv na turnir. Sudjelovalo je samo 11 ekipa, a kroz tri skupine razigravanja u dvorani u Krapini, polufinale su izborili Zagorec, Klanjec, Tondach Kadeti Zagorca Denis Gamilec dolaze iz Zagorca, a najboljim golmanom proglašen je David Veseljak iz zabočke Mladosti. Gotlin, titulu naj strijelca podijelili su upravo Gotlin i Renato Rumbak iz Zagorca sa po šest golova, a najbolji golman je Karlo Mraz iz Jedinstva. Juniori Radoboja Limači Stubica GLAS ZAGORJA 55 SPORT INFO 01. VELJAÈE 2011. KRAPINA NAJ sportaši Izabrani najbolji sportaši županije u prošloj godini. Laureati Petra Glavaè, Matija Lukina, rukometašice Zagorca i košarkaši Zaboka Povjerenstvo za izbor najboljih sportaša Športske zajednice Krapinskozgorske županije izabralo je najbolje sportaše, sportašice i klubove u prošloj godini, a svečana dodjela upriličena je u Zaboku. U seniorskoj konkurenciji kod sportašica najbolja je rukometašica Zagorca Petra Glavač, dok je najbolji senior Matija Lukina, član Triatlon kluba “Rudolf Perišin”. Ove godine povjerenstvo u sastavu: Tomislav Zrinšćak, predsjednik, Željko Stošić, Stjepan Merkaš, Stjepan Novačko i Cvetko Grabušić, imalo je težak zadatak jer je na raspisani natječaj za izbor najboljih pristiglo čak 64 prijedloga, od čega dva nisu udovoljavala uvjetima, odnosno nisu dostavljena u skladu s Pravilnikom za izbor najboljih sportaša Krapinsko-zagorske županije. ŽRK Zagorec KRAPINA – KARIJERE godina starosti, najbolja sportašica je Klara Cakol, stolni tenis, a sportaš Markan Karaica, kickboxing. Najveći promicatelji zagorskog sporta u prošloj godini bili su veterani NK Zagorec Krapina i Dragutin Varga Geza. Nagradu za životno djelo dobili su: Mirko Krznar, nogomet, i Stjepan Tršinski, novinar. Godišnje nagrade za razvoj sporta dobili su: Milan Havoić, Mirjana Medić, Sanja Papišta, Branko Piljek i Darko Sekušak. Brezić – novi trener rukometašica Vezni igraè Varaždina Tihomir Šoštariæ, iznimno talentirani nogometaš iz Gornjeg Jesenja, napustio je zagorsko podneblje. Prije mjesec dana potpisao je ugovor sa splitskim Hajdukom. 56 Petra Glavač, najbolja sportašica županije, i Jelena Krkalo, suigračica, vesele nakon osvojenih titula KRAPINA Tihomir u Hajduku Oduvijek je zagorski bazen obilovao nogometnim talentima koji su svoju karijeru gradili u velikim klubovima kao npr. Darko Horvat, Željko Rumbak, Ivica Antolić, i ini te je tako i ove godine jedan iznimno talentirani nogometaš napustio zagorsko podneblje. Riječ je o Tihomiru Šoštariću (1993. godište), veznom igraču Varaždina, koji je ponikao u redovima krapinskog Zagorca, talentiranom mladiću koji je prije oko mjesec dana potpisao ugovor sa splitskim Hajdukom. Šoštarić je inače 17-godišnjak, a prošlog se ljeta za njega zanimao i zagrebački Dinamo, ali je ovog puta Hajduk bio brži, i ugrabio još jednog talentiranog igrača iz našeg podneblja. Tihomirovu talentiranost teško je opisati i staviti na papir – jednostavno njega treba gledati i uživati u ljepoti nogometne igre, a potvrdu toga možemo naći u jednom tekstu koji navodi: – U Dinamu je selekcija, to jest, izbor kvalitetnog materijala koji bi u budućnosti mogao biti dovoljno kvalitetan za prvu maksimirsku momčad. Od 47 klinaca s gotovo svih svjetskih kontinenata koji su bili na testiranjima, za sada su, selekciju prošla dvojica. Prvi je talentirani Zagorac Tihomir Kod ekipa najbolja muška ekipa su košarkaši Zaboka, a najbolja ženska ekipa su rukometašice krapinskog Zagorca. Najbolji sportaš izvan županije je Vedran Celjak, nogomet, dok je ova titula u ženskoj konkurenciji pripala Neviji Leljak, orijentacijski klub Vihor Zagreb. Perspektivni sportaši koji djeluju izvan županije su: Marko Kolar, nogomet, i Saša Tršinski, Ski klub Zagreb. U kategoriji sportaša od 14 do 18 godina najbolji je Antonio Črnjević, košarka, dok je kod sportašica naslov najbolje pripao Karli Bartolin, kickboxing. U kategoriji perspektivni sportaši, do 14 Šoštarić, a drugi je još jedan Južnoamerikanac.... Mladi Šoštarić bio je pod budnim okom dvaju naših najjačih klubova, ali onog trenutka kada je Tihomir odigrao i predstavio vrhunsku predstavu na splitskom Poljudu u dresu juniora Varaždina tadašnji voditelj omladinske škole, a danas prvi trener Hajduka Goran Vučević vukao je i na kraju povukao pravi potez dovevši talentiranog mladića iz Gornjeg Jesenja u svoje redove. Rukometašice Zagorca počele su pripreme za drugi dio sezone u II. hrvatskoj rukometnoj ligi za žene. Igrački kadar ostao je u potpunosti isti, ali je došlo do promjene na trenerskoj klupi. Zbog prezauzetosti obvezama dosadašnji trener koji je klub uveo u drugoligašku karavanu Zoran Despenić dogovorno je s klubom raskinuo ugovor. Uprava kluba promptno je reagirala i na klupu dovela mladog 39-godišnjeg Marka Brezića koji je dvije sezone vodio seniorsku reprezentaciju SAD-a. – Upoznajem igračice koje odlično rade. Osnovni nam je cilj ostati u ligi i, vjerujem, vidjevši ovo malo do sada, da ćemo u tome i uspjeti – naglasio je Mirko Brezić. (miv) ZABOK Memorijal Rudolfa Mraza Nogometni klub Mladost iz Zaboka i ove je godine organizirao Cup Zagorja za seniore i veterane – Memorijal Rudolfa Mraza, na kojem nastupaju registrirani igrači seniorskih i veteranskih zagorskih klubova. U konkurenciji seniora nastupila su 23 kluba, a kod veterana 20, a zanimljivo je da su obje završnice odlučene boljim izvođenjem kaznenih udaraca, nakon identičnog rezultata 3:3. U seniorskom finalu slavilo je Jedinstvo iz Svetog Križa Začretja, ukupnim rezultatom 7:6. Treće mjesto osvojila je Stubica, koja je u malom finalu pobijedila Gaj iz Mača sa 7:3. Kod veterana Pobjednik je prva ekipa zabočke Mladosti, koja je nakon 3:3 u regularnom dijelu šestercima sa GLAS ZAGORJA 8:7 pobijedila Zagorec iz Krapine. Treće mjesto kod veterana osvojilo je Jedinstvo pobjedom protiv druge ekipe zabočke Mladosti 5:2. Proglašeni su i najuspješniji pojedinci. Kod seniora najbolji igrač je Tomica Vincelj iz Jedinstva, najbolji vratar Emir Katanić iz Stubice, a prvi strijelac sa 12 pogodaka je Dragutin Dlesk iz Radoboja. Najbolji veteranski igrač je Krunoslav Kušan, najbolji vratar Stjepan Benko, oba iz prve momčadi Mladosti, a sa 18 golova najbolji strijelac je Zoran Potočki iz Zagorca. Najboljima su nagrade uručili predsjednik Nogometnog saveza Krapinsko-zagorske županije Stjepan Merkaš i predsjednik Nogometnog kluba Mladost Zabok Danijel Črnjević. POD STRAHINJÈICOM 01. VELJAÈE 2011. Masters? Top 8? Nije ga bilo! Piše Milorad Videković Jednostavno – masters se nije održao i sve je palo u vodu. Jedna divna ideja živjela je samo dvije godine, polako se ugasila i sada æe biti iznimno teško opet pokrenuti sve ekipe i organizaciju mastersa. Time su i neki malonogometni turniri izgubili na važnosti, pa prijeti i njihovo gašenje, jer tko æe sada uvjeriti sve te ljude da æe se sljedeæi masters održati. I ako su, opet, mjesec iza nas obilježile zagorske puce rukometašice Zagorca koje su drugu godinu uzastopce osvojile naslov najbolje ženske ekipe na području Krapinsko-zagorske županije, a njihova igračica Petra Glavač proglašena je najboljom seniorkom započet ću kolumnu s mastersom popularnim, ili možda ne, Top 8 koji se nije održao. Ponavljam, masters se nije održao. Tijekom studenog i prosinca već mi je postalo dosadno odgovarati na telefonske pozive i upite voditelja malonogometnih ekipa kada će se održati masters uvjeravajući ih da zaista ne znam, jer ja sam bio samo novinar koji je tijekom ljeta pratio turnire koji su se bodovali za masters, a nisam bio član nikakvog tima koji je taj masters trebao organizirati. Jednostavno – masters se nije održao i sve je palo u vodu. Jedna divna ideja živjela je samo dvije godine, polako se ugasila i sada će biti iznimno teško opet pokrenuti sve ekipe i organizaciju mastersa. Time su i neki malonogometni turniri izgubili na važnosti, pa prijeti i njihovo gašenje, jer tko će sada uvjeriti sve te ljude da će se sljedeći masters održati. Vjerujem – nitko! Bit će mi iznimno drago ako griješim u ovoj procjeni. Svakako, pokušao sam saznati zašto je došlo do ovog debakla i dobio sam očekivani odgovor – financijski problemi!? No, nakon ovoga postavlja se jedno drugo pitanje – je li organizator, Sportska udruga Šut, učinila sve kako treba ili je jednostavno čekala da joj netko udijeli novac, a ona da pobere vrhnje za odličnu organizaciju. Onog trenutka kada se osjetilo da bi moglo doći do problema s organizacijom mastersa trebalo se krenuti u akciju i kucati na sva vrata malih i velikih gospodarstvenika da pomognu u organizaciji. Poznavajući većinu tih ljudi, skupilo bi se dovoljno financija da se održi skromni, ali lijepi malonogometni užitak. Ovako, ništa. Jedno veliko ništa! Naravno da se pitam što POD POVEÆALOM rukometašice Zagorca najbolji su klub Županije, dok je Petra Glavač, njihova članica, najbolja sportašica neodržavanje Mastersa Top 8, malonogometnog turnira za koji se tijekom dva i pol mjeseca ljetos “tuklo” više od 60 malonogometnih ekipa će sljedećeg ljeta odlučiti voditelji jakih ekipa kao što su Aso Ponos, osvajači ovogodišnjeg Ivanca, Mal Gal Krapina, drugoplasirani na ovogodišnjoj Kutiji šibica, Gorjani, Gorup d.o.o, M klub Macelj, Gornja Šemnica i svi oni koji su tijekom prošlog ljeta krvavo radili da bi se plasirali na masters. Hoćemo li ih sljedećeg ljeta gledati u Gornjem i Donjem Jesenju, Preseki, Petrovskoj, Jazvinama, Radoboju, Štuparju i... Je li došlo vrijeme da se broj malonogometnih turnira smanji i da ćemo moći biti nazočni samo na nekoliko njih koji, vjerujem, neće biti toliko kvalitetni kao ovi koji su se bodovali za masters?! Ne znam odgovor ni na jedno pitanje pa ostavljam vremenu da učini svoje, a odgovor ćemo dobiti za nekoliko mjeseci. ledajući iz ove perspektive, moram naglasiti da mi je žao što je do svega toga došlo. Poznajem ljude koji su se odrekli i svoje zarade na mastersu samo da se održi, jer je svim ljubiteljima malonogometne igre bilo uživanje gledati majstorije pravih haklera kao što su: Ivan Kovačec Ijo, Davorin Šnofl, Rok Mordej, Ivica Petek, Goran Malogorski, Ivan Medved, Tihomir Šoštarić, i mogao bih tako u nedogled nabrajati. Imena nisu samo iz našega kraja već i malonogometaša koji oblače najsvetiji dres – dres reprezentacije. Izgleda da ćemo, daj Bože da se varam, bez svega toga ostati ovoga ljeta. Kada budete čitali ovaj tekst, već će se znati i imena najbo- G GLAS ZAGORJA ljih sportaša Grada Krapine za prošlu godinu. No i tu postoji nešto što naprosto bode oči. Naime, u Krapini je registrirano deset klubova koji su svrstani u kategoriju natjecateljska skupina, a istovremeno u pojedinačnim konkurencijama klubovi su nominirali, odnosno predložili samo 12 sportaša. Porazna je činjenica da je to učinilo brojkom i slovima samo šest klubova. Postavlja se pitanje zar je prošlogodišnji rad i rezultat u pojedinim klubovima bio toliko loš da nisu mogli baš nikoga nominirati?! Pitam se uzimaju li klubovi to proglašenje uopće ozbiljno ili to čine samo zbog toga da to učine? Je li se uopće proučilo tko, kako i zašto nominirati? Nevjerojatno je da se u kategoriji – za promociju sporta – iz godine u godinu pojavljuje samo jedan klub ili društvo koje uredno, ni krivo, ni dužno, svake godine i dobije tu nagradu? Svakako da se pitam zašto u toj kategoriji nisu prijavljeni klinci Zagorca trenera Ferka i Tihave koji postižu odlične rezultate, ne samo u Županiji već i diljem Hrvatske, pa na taj način promoviraju naš sport i izvan granice Grada i Županije, zašto se nisu prijavili košarkaši, stolnotenisači, i... I još nešto za kraj – nogometaši Zagorca započeli su svoje pripreme bez promjena u igračkom kadru, jedina je novost novi sportski direktor Željko Tihava. Košarkaški kadeti Krapine bore se za naslov prvaka svoje lige. 57 JUNAK NAŠEG DOBA 01. VELJAÈE 2011. Željko Vrdelja, Lidija i Damjan Božièek Piše Monika Briševac monika.brisevac@radio-krapina.hr Kad stigne vrijeme za djelovanje – krenite Damjan Božiček Željko Vrdelja i Lidija Božiček Poklon je znak pažnje, ljubavi i poštovanja. Izražava našu kreativnost. Poklone pamtimo po osjeæajima koje su u njih unijeli davatelji. Naši junaci vaše osjeæaje mogu pretoèiti u prava remek-djela za pamæenje. Provjerite… Uzmite si vremena za razmišljanje, ali kad stigne vrijeme za djelovanje, prestanite razmišljati i krenite... Lijepo je to sročio demokrat Andrew Jackson, sedmi predsjednik SAD-a, i vjerujem da bi ovu krilaticu svi trebali slijediti... Isto tako vjerujem i znam da hobija, aktivnosti koje se rade zbog osobnog zadovoljstva, ima zaista jako puno i svi su na svoj način zanimljivi. Pokoji daju našoj mašti poleta za još nešto bolje, ljepše, kreativnije... a pokoji prerastu u pravi posao. Željko Vrdelja iz Desinića dokaz je tome. Posvetio se izradi kutija, a njegova sestra Lidija, te šogor Damjan Božiček djelatnostima vezanim uz staklo i proizvode od kristalnog stakla, njihovoj obradi, proizvodnji... Pretpostavljate, priča je ovo koja nas je odvela u Desinić. U našem lijepom Hrvatskom zagorju, u tom malenom mjestu podno impresivnog dvorca Veliki Tabor, smjestila se njihova radionica BGS Desinić. Majstori radionice prenose i dopunjavaju vještine novog brušenja kristala koja je u Hrvatskoj prisutna već stoljećima. 58 Kreativan ručni rad Željko, koji trenutno traži posao, tu i tamo pomaže im u radionici. Njegova djelatnost prvenstveno su kutije. Iako od njihove izrade nije možda zarađivao koliko je želio, nikad nije požalio zbog te životne odluke. Njegov ga je put odvojio potpuno od onoga za što se školovao – građevine. Dječački snovi nisu se razlikovali od drugih dječaka, ali kao da ga je nakon završene srednje škole u Bedekovčini ponukala želja da se okuša u izradi ukrasnih kutija. – U početku se možda izrada i najjednostavnijih kutija činila kao Sizifov posao, ali kasnije, sve je postalo jednostavno – započinje priču 31-godišnjak iz Desinića, koji je od svog rođenja ostao vjeran svome kraju. – Završio sam Osnovnu školu Đure Prejca u Desiniću, a potom Srednju u Bedekovčini, za građevinskog tehničara. Odmah nakon srednje, prvo zaposlenje bilo mi je u našoj obiteljskoj tvrtki BGS Desinić – dodaje za Glas Zagorja. Proučavao je kutije, i uz pomoć šogora, naučio ih ručno izrađivati i sve o njima... te podosta i o GLAS ZAGORJA staklu i o brušenju kristala... – Obiteljska tvrtka, BGS Desinić, obrt je u vlasništvu moje sestre i šogora, utemeljen 1997., nakon višegodišnjeg stjecanja radnog iskustva u cijenjenoj staklarnici ROGAŠKA KRYSTAL u mjestu Kozje, čemu je prethodilo vrsno školovanje i brojne specijalizacije vezane uz struku – nastavlja Željko, građevinski tehničar, izrađivač kutija, koji ponekad za svoju dušu voli zasvirati gitaru... Mašta i volja utkane u kristal Kako smo saznali iz razgovora, zanimljivo je upravo to da se u radionici bave svim djelatnostima vezanim uz staklo i proizvodima od kristalnog stakla, njegovom proizvodnjom, uvozom i izvozom. Kroz poslovanje obrta, ispunjavaju gotovo svaku želju – bilo da je riječ o JUNAK NAŠEG DOBA kakvom posebnom odljevku, rezanju, brušenju, poliranju, itd. Slobodno možemo reći da je njihovo zajedničko umijeće izraženo u svakodnevnim uporabnim predmetima do velikih umjetničkih djela. Gravirajući, dubeći, režući i modelirajući kristal, mogu nam ga približiti i život nam tako svima učiniti ljepšim. A to ne može svatko... Svi ti zaista brojni oblici i uzorci rezultat su ničeg drugog nego kreativnog rada majstora i svih onih ljudi koji u proizvodnim fazama dodaju proizvodu konačnu formu i sjaj. Obrađuju se tako kristalni artikli poput kaleža, čaša, vrčeva, boca, vaza, zdjela, pepeljara, i dr. Artikli su brušeni ručno, a mogu se raditi i po narudžbi i želji kupaca. U obrtu se rade vrste graviranja kao što su grbovi gradova, crkvi i znamenitosti, logotipi poduzeća i tvrtki, te razni natpisi. Kako smo i saznali u razgovoru s našim junacima, često ih traže da programom krasnih butelja obilježe neki važan datum, događaj, povijesnu građevinu, mjesto ili, jednostavno rečeno, da pomognu ljudima izraziti njihove želje. Tu su ako zatreba pomoć i vinarima da svoje vino, osim okusom, vizualno zaista dostojno prezentiraju. U radionici se sve dostojno ambalažira, tako da bude i oku ugodno, ali da se očuva poklon, pojašnjavaju naši junaci. Iz tog obiteljskog obrta jedno se vrijeme Željko Vrdelja izdvojio, i odlučio okušati u vlastitom, izradi kutija. Par godina išlo mu je sve od ruke, ali nažalost, sve teže, pa tako danas opet pomaže sestri i šogoru. Dekorativne i praktične kutije Još nisam imala prilike razgovarati s nekim tko izrađuje kutije, pa je ovo bila prilika da mi ispriča kakav je postupak. Odgovor je glasio ovako: Kutije su inače rađene od tvrdog kartona na koji se lijepi, kašira ukrasni papir. Rađene su ručno, ne trebaju strojevi za njihovu izradu, gotovo da se ne troši ni struja. Jer, kako objašnjava Željko, takve kutije ni ne može napraviti stroj, nego samo ljudske ruke. Prvo se izreže ljepenka, tvrdi karton na dimenziju, a nakon toga se ukrasni papir maže ljepilom i nanosi na ljepenku. U gotovu kutiju stavlja se uložak koji je presvućen sjajnim satenom, poput svile. Sve kutije projektiraju se tako da dimenzije i ugrađeni materijali fiksno prihvate željene komponente. Kutije su dosta skupe zbog dugotrajnog rada na njima, te zbog materijala koji baš i nije jeftin, pa ih ljudi 01. VELJAÈE 2011. sve manje koriste... A, primjerice, za izradu jedne kutije, u koju ide 6 čaša, potrebno je oko sat vremena rada. Kad smo kod rada, Željkov je zasigurno bio prepoznat, jer su njegove kutije za kemijske olovke dospjele do ureda bivšeg hrvatskog predsjednika Mesića, preko radionice Kristal Tuk, iz grada kristala – Samobora. Kutijicu u kojoj se nalazila božićna kuglica – dar kardinalu Bozaniću, napravio je naš junak za samo 40 minuta, baš onako kako smo željeli. U radionici, možda je suvišno i spomenuti, imaju sav potrebni alat, i za staklo, i za kutije – nožiće, špahtlu, razne alate, šablone, strojeve za obradu stakla, vakumirku, brusilice, bušilica... a ne znam i je li vam poznato da staklu inače odgovara da se brusi u vodi... Kad smo upitali za motive, saznali smo da su i oni jako važni. Uglavnom se sve radi prema narudžbi. Proizvodi se prodaju po cijeloj Hrvatskoj, a suveniri najbolje idu kad je sezona, na moru, što je i za očekivati. Tada je, razumljivo, i najviše posla. Sav potrebni materijal nabavljaju u Zagrebu. A kad smo našeg Željka upitali za pokoju anegdotu, nismo ostali kratkih rukava… – Inače sam daltonist, pa mi je teže raditi s bojama. Kad sam jednom prilikom oslikavao butelju, grozd sam oslikao zelenom, a list crvenom bojom... Ali kasnije smo to ipak popravili – ispričao nam je s osmijehom na licu. Umjetnik Damjan i Lidijino dizajnersko oko A da je Damjan pravi umjetnik, kakvih je malo u Hrvatskoj, dokaz je priča koja slijedi. U Staklarni je bio jedan od uglednijih ljudi, a sa samo 20 godina bio je u ZDA zastupnik za Staklarnu te nakon toga sudjelovao u izradi šaha za predsjednika Amerike. Ne smijemo izostaviti ni izložbu u Arheološkom muzeju u Zagrebu, s poznatim slikarom Ivanom Lovrenčićem, 2000. Izložba je nosila naziv: rez u staklu. Ima toga još, čemu se možemo samo diviti. Na Uskrs-festu 2002. stručni žiri izabrao je tri najbolje skladbe, a najbolje izvođače nagradio pobjedničkim statuama s logotipom festivala. Pogađate čije su one djelo bile – Damjana Božičeka, dakako. GLAS ZAGORJA Kako još naglašavaju iz Studija za dizajn, brušenje i graviranje stakla, graviranje je djelatnost kojom se ne može svatko baviti. Za to treba imati smisla, što znači da na neki način treba biti umjetnik. Možda zvuči jednostavno, ali nije. Graviranjem se na bilo koju staklenu površinu može urezati bilo koji lik koji izgleda kao kip, ali u negativu. To se radi s pomoću raznih kamena, dijamanata koji se vrte na stroju, i strojem koji izgleda kao onaj kod zubara kojim se bruse zubi. Moguće je gravirati, kako ravne, tako i oble staklene površine. Izabrana slika, natpis, logo tvrtke i sl. veoma se lako može izgravirati na predmetima kao što su: čaše, boce, tanjuri, pepeljare, vaze, ogledala. – Svemu tome neizmjerno pridonosi pravo dizajnersko žensko oko sestre Lidije, tako da smo svi zajedno odličan tim – ističe na kraju naš sugovornik. A mi ćemo tome još dodati – i naši junaci... Ne kaže uzalud poslovica da je od uspjeha do neuspjeha samo jedan korak, a od neuspjeha do uspjeha vodi dugačak put... 59 01. VELJAÈE 2011. Život je lijep Oduvijek sam sanjala postati balerina Koliko dugo sam zavidjela onim sretnicima čija se svakodnevica sastojala od oblačenja baletnih papučica, ulaska u dvorane za vježbanje, blistavih i magičnih zrcala… Zamišljala sam kako se gledam u tim ogromnim zrcalima koja prekrivaju čitave zidove i slušam baletnog koreografa kako ponavlja riječi plié, relevé, pirouette, tendue, fondue… Pa te nezaobilazne duge drvene prečke, štange, za istezanje i savijanje tijela… Oh, koliko sam o tome potajno maštala i tugovala… Zapravo, želja da postanem balerina seže daleko u moje rane nježne godine. Pred Novu godinu u školi se uvježbavao program za predstavu. Mi nismo mogli birati uloge, već kako nas je učiteljica odredila. U drugom osnovne plesala sam u grupi vila i to je bio ostvareni san tisuću i jedne noći. Od krep papira plave i roza boje dobili smo šuštave haljinice koje su blještale od srebrnog praha oko vrata. Taj srebrni prah izradio se tako da se srebrna staklena kuglica izlomila u krhotine koje su se usitnile u blještavu i finu prašinu. Taj srebrni prah, poput najljepših Swarowski nakita, lijepio se za haljinice. Bila je to predivna plesna točka na bini u našoj kino dvorani, u čarobnom polumraku s jednim reflektorom. Nisam napravila ni jednu pogrešku, iako sam plesala u drugom redu. Za karijeru balerine po godinama imala sam velike šanse. Bilo mi je oko devet godina, a Zagreb je bio udaljen autom oko 2 sata, kao danas autoputom do Rijeke… Zavala na Hvaru 61. 60 PRIÈE IZ DJETINJSTVA U potrazi za sreæom, neki od nas proputuju èitav svijet. Èesto se vratimo tamo odakle smo i krenuli. Ova prièa govori o tome. Krapinska stvarnost Šansa da postanem balerina u ono vrijeme u Krapini bila je potpuna utopija. No, koliko je bila duboko u meni prisutna ta opčaranost balerinama svjedoče moji napori i upornost da iskoristim moje mlado tijelo i počnem se baviti koreografijom. Moji hobiji za vrijeme studija usmjerili su se prema školama modernog plesa i kao mlada profesorica polazila sam privatne satove koreografije kod tada čuvene balerine Melite Skorupsky koja je u svom stanu imala malu dvoranu sa U pauzi vježbanja zrcalima. Uvijek bi s velikim uzbuđenjem odlazila na ta mjesta gdje sam savladavala pravilno držanje tijela, skokove i vježbe savitljivosti. Baletne predstave Labuđeg jezera, Trnoružice, Giselle, Coppélije i San ljetne noći mogu ubrojiti u najljepše doživljaje koje mi je ova plemenita umjetnost podarila. Kad bi se zagasila sva svjetla u Hrvatskom narodnom kazalištu započela je magična bajka – stvarnost. Poput pahulja odjednom bi sa svih strana doletjelo mnoštvo balerina i one su me poput čarobnjaka noći vodile iz scene u scenu. I nisam bila svjesna da to doista nije bajka. Možda u mom životu nije bilo dovoljno čarobnjaka iz Oza i ja sam bježala i nalazila svoje mjesto uz te krhke siluete koje su treptajući na sceni, kao što nestvarno podrhtavaju krilca šarenih leptirića na cvijeću, čas preplavile pozornicu propinjući cijelo svoje tijelo visoko u zrak, čas lomeći ga rukama, Piše Vesna Gruica, prof. Svjetske pozornice i bolno odrastanje Od baleta kao tajne ljubavi nikad nisam odustala. Sav svoj džeparac i slobodno vrijeme davala sam na baletne predstave. Kad sam živjela u Stuttgartu, znala bih sjesti na bus, presjesti u S-bahn i pješice do Stuttgartskog teatra koji je čuven po svom baletu. Mjuzikl Cats pogledala sam u Beču odmah nakon premijere i kupila kazetu za slušanje Promocija na Filozofskom fakultetu dražesno i vješto, gotovo nečujno. Samo tupi zvuk papučica otkrivao nam je da su među nama živa bića koja pričaju priče govorom tijela i poput blistavih zvijezda repatica nestanu sa scene u mrak, sakrivši se iza teškog samtastog zastora. Samozatajno, ostavljajući nas u čudu, bez daha, dok bi orkestar i dalje svirao i nastavljao nas voditi u novu instalaciju na bini koju će za koji trenutak opet ispuniti to mnoštvo gipkih i gracilnih stvorenja iz savršene bajke… GLAS ZAGORJA Obitelj Gruica na Gajevom trgu u Krapini na nastavi. Memory, čuveni song pjevali smo u Krapini za vrijeme satova engleskog i moji učenici bili su neizmjerno zahvalni na tom bogatstvu zvuka. Kupovala sam knjige s autobiografskim pričama balerina i baletana. I čak posjetila Boljšoj teatar u Petrogradu gledajući omiljenu predstavu Labuđe jezero. Daleko od mojih snova nalazila se moja stvarnost. Bile su to studentske predavaonice na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i priprema za zvanje profesora engleskog i njemačkog jezika. Ispiti kao jezične vježbe, semantika, fonetika, fonologija, dovađali bi me do ludila i do krajnje granice podnošljivosti koja je već graničila s animozitetom prema studiju. Iskreno, ništa mi nije išlo od ruke prvih nekoliko godina. Razlog mojih nenaviklih bolnih padova bila je potpuna nezainteresiranost, ali i loše predznanje za te strane jezike. Morala sam se naviknuti i pomiriti s padovima na ispitima. A, na studij sam došla suvereno, misleći da sam najpametnija na cijeloj studijskoj godini budući da su moje svjedodžbe od prvog osnovne do završetka Gimnazije krasile samo petice… Ali narod kaže što je brazda PRIÈE IZ DJETINJSTVA 01. VELJAÈE 2011. kolegija. Ali, ljubavi prema kulturnim događanjima nije nedostajalo. Klizališta, Glazbeni zavod, Lisinski, baletne predstave i opere u HNK bila su omiljena mjesta mojih izlazaka… Tijekom studija Danijel me je upisao u prestižnu muzičku školu Lisinski na odjel klavira. U jednoj godini uspjela sam položiti dvije godine i moj život je ponovo dobio uzlet i ja sam se podigla nevidljivo nekoliko centimetara iznad zemlje, leteći po auli faksa i po ulicama Slovenske Konjice s KUD-om iz Velike Vesi, prof. Marija Valjavec boli dublja, time je i slađa… Započelo je jedno bolno odrastanje i lekcija života da se treba krenuti od početka. – Kolegice, zar ne bi bilo bolje odustati i upisati neki drugi predmet? – bila mi je najporaznija rečenica mog školovanja… Trebalo je započeti raditi na samopouzdanju, jer bila sam među nekolicinom kolega za koje je postojala minimalna šansa da će savladati tu lavinu podataka, koja nas je bezglavo drobila i bacala na koljena intimne kapitulacije. A još najgore priznanje – ovaj studij mene uopće ne zanima. Koliko puta sam sjedeći u predavaonici, tzv. sedmici, koja je primala i stotinu studenata, čekajući profesora Mužinu ili profesoricu Bičanić potajno se pitala: A što ja tu radim??? Jedino kod pisanja eseja mogla sam pokazati malo hrabrosti i dati maha svojoj već, od padova, potisnutoj kreativnosti. Eseje sam pisala vrlo originalno i zanimljivo, ali su se crvenjili od pogrešaka, pa sam uvijek dobivala jedva prolaznu ocjenu. Ali, druženje s kolegama iz Dubrovnika, Opatije, Splita, Osijeka i nova sredina toliko su obogatili moja studentska druženja. Ni teška prometna nesreća u ožujku 1974. nije me omela da ne odustanem. Samopouzdanje na testu Odlazak na drugoj godini faksa s kolegama iz arheologije, komparativne i povijesti umjetnosti na branje kukuruza u Brestaču kod Novske zbog poplave, promijenio je moj život naglavačke... U tim kukuruzištima upoznala sam i prvu ljubav svog života, Danijela. Zaljubili smo se i nakon samo četrnaest dana zaručili. Odjednom je sve postalo ljepše, Danijel je bio najbolji student na komparativnoj i naša ljubav postala je mala nit ohrabrenja da ću uspjeti… U nerazmjeru sa svim očekivanjima profesora i kolega, ja sam završila studij kao jedan od najuspješnijih studenata u rekordnom roku! Za taj uspjeh moram zahvaliti svojoj prijateljici Eriki Schatzmann iz Salzburga. Svaki ljetni i zimski semestar tijekom četverogodišnjeg studija boravila sam u toj poznatoj salzburškoj obitelji koja je posjedovala najstariju apoteku na Mozartplatzu, a Erika je bila za mene velika Mutter Courrage koja mi je ulila tako potrebnu sigurnost svojim rezolutnim stavom i vjerom u mene da ja sve to mogu i da nema predaje i odustajanja od studija. Upoznala sam Salzburg bolje od Zagreba. Taj grad glazbe doživjela sam kao moj drugi dom. Koncerti klasične glazbe, prvi koraci jazz danca na privatnim plesnim školama… Tu su zacijelo započeli moji prvi koraci kozmopolitizma i rušenje predrasuda kako je samo naše najbolje… Da je nekada, početkom šezdesetih, u Krapini postojala glazbena škola, ja bih zasigurno upisala klavir na Muzičkoj akademiji, jer sam klavir, onaj veliki, koncertni, dobila u petom razredu osnovne škole i on je ostao jedina strast kroz osnovnu i srednju školu u Krapini. Mi iz provincije kad dođemo na studij nastojimo nadoknaditi sve ono što nam se nije pružalo u malom mjestu, pa je studij za mene bio na repu svih mojih prioriteta. Sjećam se da sam na prvoj godini uspjela položiti samo ispit iz predvojničke, gramatiku hrvatskog jezika i fonetiku njemačkog jezika i to od nekih 12 grada, lagana i sretna, kao tisuće okruglih prozirnih glavica maslačaka. Danijelu neću nikad zaboraviti tu plemenitu gestu i razumijevanje. Pred kraj studija ostvarila sam i svoju veliku želju i uspjela upisati satove ritmike na Školi za suvremeni ples Ana Maletić u Varšavskoj. Danas Danijel održava koncerte kao tenor diljem New Yorka i okolice, a ja sam se vratila nakon dugog izbivanja Krapini i održavam tečajeve yoge. (nastavlja se) Cvjetni korzo P. S. Prisjeti li vas ova priča na vaše djetinjstvo, slobodno nam proslijedite zapis svojih sjećanja. Priču ćemo rado objaviti u jednom od idućih brojeva. E-mail – krapinskivjesnik@radio-krapina.hr GLAS ZAGORJA 61 O NJIMA SE GOVORI 01. VELJAÈE 2011. ZAGORSKI TOP 10 Top-lista emisije Nek tambura svira – Radija Hrvatsko zagorje Krapina – utorak od 17 do 20 sati Urednici i voditelji: Monika Briševac i Siniša Miklaužić 1. 2. 3. 4. PODVINČANI – KAD PROCVATU JABUKE STRMOSI – SEIN SE ŽENI AKUD ŽENSKO KAZALIŠTE JESENJE – VOLIM JOŽEKA SINIŠA MIKLAUŽIĆ I AUSSWINKL MUZIKANTI – TA STARA TA MLADA KAVALIRI – COPERNJICO SAVSKI VALOVI – BABICA JAGICA VIOLINE ZAGORJA – SUSEDO ANDRIJA KOS – EJ, TAMBURO SLAVONSKE LOLE – SVE JE ONA MENI LEPI CAJTI – KAD ČUJEM HARMONIKU 5. 6. 7. 8. 9. 10. NEK TAMBURA SVIRA Emisija narodne glazbe u kojoj se popularizira hrvatska narodna glazba od tamburaške do domaćih glazbenih sastava. Predstavljaju se i ostali vidovi stvaralaštva oslonjeni na tradiciju i pučku umjetnost, poezija, likovna umjetnost, suveniri... Emisija prati i sva događanja vezana uz Zagorski NCERT VELIKI KO preporuke u nešto većem broju prijedloga. Možete glasati za svoje favorite između ukupno 10 prijedloga. Dvije pjesme sa najmanje glasova ispadaju sa tjedne top-liste, te ulaze nova dva prijedloga, slušatelja i urednika. Slušatelji glasaju za pet pjesama, najboljoj daju pet glasova, pa redom četiri, tri, dva i jedan glas. glazbeni festival – Krijesnicu, predstavljaju se skladbe, ugošćuju gosti. ZAGORSKI TOP 10 Od 1. veljače 2011. u programu Radija Hrvatsko zagorje Krapina, emisiji Nek tambura svira biramo najslušanije pjesme i izvođače. Nastavak je to do sada emitirane top-liste, no cijeneći vaše klapa Bistrica RHZK za rođendan Na dosadašnjoj Top-listi najviše ste svojih glasova poklonili Siniši Miklaužiću, Željku Kokoriću, Podvinčanima, im se Željko Kokorić u skladbi Kaj ti stvarno nije žal i ostvaren je hit koje naprosto svakodnevno plijeni pažnju slušatelja. standardni klapski repertoar, no u svakoj prilici, ne zaboravljajući svoje podrijetlo, izvodi kajkavske popevke ili pak skladbe duhovne tematike. Svoj rad zabilježili su na nosaču zvuka Tu sme si doma. Klapa broji 14 članova, a uspješno ju predvodi Mario Galoić. Ausswinkl muzikanti Ausswinkl muzikanti i Siniša Miklaužić Kavalirima i Auzwinkl muzikantima.Na velikom koncertu RHZK-a za rođendan, pridružit će im se Sotelija i Klapa Bistrica i svi zajedno u Festivalskoj dvorani u Krapini, u nedjelju 27. ožujka 2011. od 19 sati izvest će svoje uspješnice. Ulaznice već možete rezervirati u redakciji Radija, a sav prihod namijenjen je nabavci nove kompjutorske opreme, kako bi radijskim eterom još kvalitetnije stizali do vaših domova. Ženski vokalni ansambl Sotelia iz Huma na Sutli Željko Kokorić i Podvinčani Osnovana je prije tri godine, s ciljem popularizacije ženskog višeglasnog pjevanja promocije zagorske glazbe. Obrađuju popularne zagorske pjesme, koje za njih aranžira i višeglasnom pjevanju prilagođava, njihov voditelj Siniša Miklaužić. Snimile su i dvije autorske pjesme, Denes i Daj mi povej, i to u suradnji s Kavalirima i Savskim valovima. Sastav Podvinčani djeluje od 1996. Na dosada izdanih šest albuma objavljeno je sveukupno šezdesetak izvornih zagorskih pjesama. Od prvog nastupa na Krijesnici 1997. s pjesmom Bara, cijeli je niz godina i skladbi. Prošle godine pridružio Osnovana je 2003. Amaterski entuzijazam tijekom kratkog vremena postojanja dovodi klapu do profesionalnih izvedbi. U svom repertoaru klapa Bistrica izvodi uglavnom 62 Glasovati možete svaki tjedan na web stranici: www.radio-krapina.hr, na E-mailove: program@radio-krapina. hr, glazba@radio-krapina.hr, na facebook profil – Rhzk Krapina, na brojeve mobitela 091 933 0091 i 098 619 666, te u uživo za vrijeme trajanja emisije na broj 060 573 375. Također, primamo Vaše prijedloge. Refrene pjesama možete preslušati na www.radio-krapina.hr klikom na ikonicu pokraj pjesme. Utorak od 17 do 20 sati emisija Nek tambura svira. Njihov stil je tzv. oberkrein, a obradili su brojne svjetske i hrvatske hitove. Tomislav Vidmar frontmen je ove skupine glazbenika koji su se već dokazali brojnim nastupima, a sigurni smo da će njihova glazbena zaigranost zainteresirati i slušatelje izvan kajkavskog govornog područja. Švabica hit je koji su prošle godine u suradnji sa Sinišom Miklaužićem izveli na Krijesnici, a prošle su jeseni promovirali i svoj CD prvijenac Kontra svega. Klapa Bistrica GLAS ZAGORJA Kavaliri Kavaliri Sastav iz Bednje,koji je mogli bismo čak reći stasao s Krijesnicom ili ona s njima. Pojavili su se 1996., na Krijesnici prvi put sa legendarnom skladbom Baurico. Ovu toplu ljubavnu pjesmu otpjevanu na pomalo arhaičnom, ali ipak živom i prisnom bednjanskom kajkavskom dijalektu, stavljali su već mnogi na svoje nosače zvuka, no samo s Kavalirima ona živi duh ovog podneblja. Sastav koji je mnoge potaknuo na čuvanje jezičnog blaga i koji svojim uspjehom dokazuje važnost njegovanja tradicije. Iza njih su brojni nastupi, objavljivanje nosača zvuka, a posebno iskustvo njihovo je gostovanje u predstavi redatelja Rajka Pavlića Nema boljeg biznisa od show businessa, u kojoj glavnu i jedinu ulogu igra Zrinka Cvitešić, a igrana je u Zagrebu, Umagu, Sarajevu i Slavonskom Brodu. MALI ZAGORCI MALI ČUVARI BAŠTINE Etno-eko grupa OŠ Oroslavje Članovi Etno-eko grupe OŠ Oroslavje prošle su godine sudjelovali na manifestaciji Dani kruha, dani zahvalnosti za plodove zemlje u Loboru gdje su predstavili svoja saznanja o orahu. Nagrada za najoriginalniji starinski recept kruha od oraha i kopriva, bila im je poticaj da i dalje nastave pretresati sjećanja babica, prekapati prašnjave škrinje na tavanima i ostavama u potrazi za ostacima domaćih plahti, uzorcima veza, starim zapisima. Voditeljica Dubravka Knezić uz pomoć nekoliko mama spretnih na šivaćoj mašini, osmislila je izradu fertuna oslikanih našivenim uzorkom i prigodnim stihom. Tako je uz ružu Lovro Babić iz 2.b napisao i stih iz pjesme jenu sem rožu mel , a Tea Čičko, uz pušlek ljubičica ljubičastim koncem izvezla je stih fijolica procvjetala, kiklica joj zadišala… Našvavanje, tehnika vezenja koncem, jednako je zapetljana za djevojčice, kao i za dječake, ali gledajući prve rezultate, uspješni su i jedni i drugi. Osim toga, osmislili su i originalnu knjigu recepata jela od oraha, na recikliranom papiru, rafijom uvezenim stranicama, naslovnicom s našivenim uzorkom na domaćem tkanju. U projektu Zbogom plastičnoj vrećici izradili su praktične i lijepe vrećice, izvezenih motiva iz prirode, koncem u boji, a poslužili su uglavnom ostaci starih plahti, domaćeg tkanja. U natjecanje tko će ljepše i bolje neposredno su se uključile i mame, bake, tete, pa se subotama na vješalici u Robnoj kući Oro nađe zanimljiva zbirka vrećica koje čekaju kruh naš svagdašnji i svoje vlasnice. Tako je uz malo mašte, dječjih ruku i dobre volje sačuvan djelić života naših babica, komadić baštine pretvoren u originalni zagorski suvenir, a okoliš očuvan od stotina napasti zvanih plastične vrećice. Kruh od orehov i kopriv Trebame: 20 deka graham melje 20 deka črne melje 10 deka pšeničnega glatkega brašna 2 ravne žlice soli male volja 2 žlice cukora 30 deka germe 12 deka narezane orehe 3 šake vrškov kopriv male tople vode Ovak delati: Koprive male prekipeti, ocediti, narezati i ostaviti v kupice vode h tere su se kuhale, su melju pomiješati, deti sol, dignuti kvas, kupicu vode gde su se kuhale koprive, volje i napraviti glatke tijeste; deti narezare orehe, male melje, deti h kalup na tople da se zdigne, peči na 200 dok je pečeno Egon Belošević i Barbara Krsnik državni prvaci Nastavili uspjehe iz prošle godine U Zadru je (29. siječnja) održano Prvenstvo RH u standardnim plesovima. Svoj doprinos ovoj plesnoj svečanosti dalo je i 6 parova Športskog plesnog kluba Habanera Krapina. Pobjednici u najjačoj starosnoj kategoriji - odrasli - su Ištvan Varga i Gabrijela Pilić. Naš najmlađi par Egon Belošević i Barbara Krsnik osvojio je naslov državnog prvaka u uzrastu mlađi osnovci, do 9 godina, čime su nastavili uspjehe iz prošle godine. Plasman u finale nakon izvrsnog plesa ostvario je par Karlo Tumpić i Leona Pernjak u kategoriji osnovci, do 10 godina, zauzevši peto mjesto u ukupnom poretku. Veliko zalaganje na plesnom podiju rezultiralo je ulaskom u polufinale i 8 mjestom u ukupnom poretku za par Filip Zubić i Minea Hruševar u uzrastu mladeži. Ostali naši parovi, Filip Stjepan Hanžek / Lana Pavić i Matija Kovačec / Darija Rukav u uzrastu mlađa mladež, te Karlo i Marta Premužak u uzrastu mladež borili su se s jakom konkurencijom te stekli novo iskustvo u natjecanjima na najvišem nivou. Navedeni rezultati plod su ustrajnog rada plesača i njihovih trenera. GLAS ZAGORJA 63 ZANIMLJIVOSTI 01. VELJAÈE 2011. ĐURMANEC / ZANIMLJIVOSTI Malo, crno, skviči i po dvorištu trči U Lukovčaku smještenom baš nekako na pola puta između Đurmanca i Hromca, na imanju obitelji Leopolda Pavića upoznali smo, za naše podneblje, pomalo da smo u krivom. Pitamo, a gospodin Pavić odgovara: Ne, to nije domaće prase. To vam je mini vijetnamska svinja. Otkud ona u Zagorju? U jednom američkom istraživanju osoba koje su doživjele srčani udar sudjelovala su 53 vlasnika kućnih ljubimaca i 39 ljudi bez ljubimaca. Uočeni su vrlo zanimljivi rezultati. Gotovo svi vlasnici kućnih ljubimaca (50) 1 godinu nakon srčanog udara bili su živi, a samo je 17 ljudi bez kućnih ljubimaca živjelo 1 godinu nakon udara. Otvorite zato svoje srce i ovakvim pomalo čudnim kućnim ljubimcima iz priče koja slijedi. čudnog kućnog ljubimca. Odmah po dolasku teško je ne uočiti nešto malo, crno, što skviči i veselo trčkara za psom i mačkom po dvorištu. Nalik odojku nakon kupanja u nekoj kaljuži u kojoj prevladavaju crne boje. Naravno Dobio sam je od jednog prijatelja Makedonca iz Maceljskog Brda prije 15 mjeseci, pojašnjava nam gospodin Leopold. Već se i oprasila, ali je, nažalost, svih pet mladunaca uginulo. Jede sve što i naše domaće svinje, a delicije Leopold Pavić: Kad sam je dobio imala je svega dva mjeseca, a težila je oko jednog kilograma. su joj jabuke, suhi kruh, kukuruz. Odaziva se na ima Pigi, odmalena je u društvu našeg psa i mačke pa je poprimila i njihovo ponašanje. Sve troje jedu iz iste posude. Umiljata je i poslušna. Često me prati na rad u polje pa susjedi sa MALA ŠKOLA Cvjetne kompozicije zanimanjem promatraju kako ona uživa u slobodi i igranju sa psom. Jedinu netrpeljivost doživljava od domaćih svinja koje ju, vjerojatno, ne trpe jer su ljubomorne na tretman koji ona uživa, a njima je nedostupan. (I. Nežmahen) Pripremila Vesna Cigula cvjećarna tratinčica tel: 049 371 327 Krapina, Trg Lj. Gaja 18 64 GLAS ZAGORJA ZANIMLJIVOSTI 01. VELJAÈE 2011. MARIJA BISTRICA / TRAGOM OBIČAJA ŽIVOT Vincekovo I ove godine Udruga vinogradara Marija Bistrica i Turistička zajednica Općine Marija Bistrica organizirali su obilježavanje Vincekova, 22. siječnja. Program je počeo na Trgu pape Ivana Pavla II. u 13 sati bistričkom dobrodošlicom te nastupom Limene glazbe KUD-a Lovro Ježek i Bistričkih licitara. I ove godine Ceremonijal meštar Vincekova bio je prof. dr. Stjepan Pepeljnjak. Nakon kratkog zadržavanja na središnjem bistričkom trgu, okupljeni su se preselili u vinogorje Cerine, gdje je pod vodstvom profesora Pepelnjaka održan prigodan program vezan uz Vincekovo. Već tradicionalno u programu su sudjelovali članovi KUD-a Lovro Ježek i Udruge kuburaša Barun Hellenbach te spomenuti Bistrički licitari. Za sve posjetitelje organizatori su pripremili i domaće vino, kuhano vino i kobasice po popularnoj cijeni. Obilježavanju Vincekova pridružilo se i Planinarsko društvo Grohot Marija Bistrica, koje istoga dana organizira obilazak šetnice Za dušu i tijele – Mirko Fulir. Obilazak je organiziran u jutarnjim satima, a potom su se planinari pridružili samoj manifestaciji Vincekova. (E.L.) Bistrički licitari Pubeki, naš barometar Josipa i Zdenko (Puba) Vincelj proslavili 60 godina braka Da su Pubeki, kako to veli naslov, naš barometar, vjerojatno u mnogih nameče pitanje: Kak se to misli? Umjesto odgovora, protupitanje. Zar u današnjim, kažu, kriznim vremenima, institucija braka nije u krizi? Da. Ima časnih primjera koji su pokazatelj, reći će netko, nečega iz nekog drugog, prošlog vremena. Zato se može reći: pogledaj si njih. Po njima se možeš ravnati. Znaju to Krapinčani. Pubeki (Josipu zovu Pepica, a Zdenko je poznatiji kao Puba) žive svoj zajednički, bračni život punih 60 godina. Isto tako pridržavaju se savjeta – za zdravlje je važan boravak na zraku, odnosno šetnja. Ako baš niste za to pri volji, pa pokušavate pronaći neku ispriku, da ne izađete na friški zrak – nemojte se ispričavati npr. lošim vremenom… Odmah će vam reći, pogledaj kroz prozor, a kak Pubeki moreju? Njima vreme ne škodi. Naprotiv, zahvaljujući urednom i zdravom načinu života sačuvali su vitalnost. Uza sve ono što donosi skladnost braka, kažu, treba imati na pameti još nešto (da si sačuvaš živce): Samo onaj čovjek može biti sretan koji je zadovoljan s onim što ima. Naravno, u ovakvim svečarskim prilikama ne izostaju propitkivanja, koja možemo sažeti u pitanje: čemu mogu zahvaliti sklad svojeg braka? Dok je gospon Puba tražio pravi odgovor, za ovo, samo na prvi pogled lako pitanje, odgovor je stigao od Pepice: Nigdar se nismo posvadili! – A kak i bi, kad ja navek posluhnem – spremno doda Puba. – Znate, ja se ne držim one, da muška reč, ipak, mora biti zadnja! Mislim na ono da se veli: da, draga! Lepše je reči: dušica draga, tak sam si glih i ja mislil… Mala šala! Naravno. Ništa neočekivano, jer je gospon Zdenko član Humorističnosatiričnog društva Zvonec Krapina. Pa bi bio ozbiljan promašaj da u ovom osvrtu ne pokušamo biti, bar malo, duhoviti. (Time ne želimo ni na koji način reći da je brak na smijeh napeljavajuća institucija.) No, budimo ozbiljni. Josipa i Zdenko Vincelj svoju 60. obljetnicu braka proslavili su misnim slavljem. U dogovoru sa župnikom vlč. Tomicom Šestakom, odlučili su da to bude kod nedjeljne mise, 16. siječnja 2011., u župnoj crkvi Sv. Nikole. Inače, slavljenici su, mnogima tako davne 1951., svoj bračni zavjet dali u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Radoboju. Gospođa Pepica, prisjećajući se toga dana, kaže kako se pitala, jer je jako padala kiša, hoće li njezin Pubek doći po nju. On je došao, i tako je počeo put zajedničkog braka koji traje, kažu oni, tako brzo prošlih šest desetljeća. Sada se, kak se to veli, Boga prosi nek im da zdravlja za još par let. Koliko? Koliko bu Bog dal. Vincelji žive uglavnom u Krapini. Često ih put vodi i do Samobora gdje im živi kći, sa suprugom i dva sina. A kako je to biti prabaka i pradjed, to za sada ne znaju, ali ima nekih naznaka da jedan od unuka zaplovi u bračne vode. Znate, kažu Pubeki, s brakom se ne smije dugo čekati, jer onda ne htegneš proslaviti 60 godina braka. A u traženju savjeta: kada je najbolje stupiti u brak, odgovaraju, onda kad ste našli pravu ili pravoga. A jeste li? To ćete znati ako s njim provedete 60 godina skladnog bračnog života ispunjenog ljubavlju i razumijevanjem. (Tekst i snimka: D. Kozina) LJEKARNA KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE LJEKARNIČKA JEDINICA ZABOK M. Gupca 63, Zabok, tel: 049/221-618 e-mail: ljekarna-zabok@kr.t-com.hr Radno vrijeme od 7 do 20 sati, nedjeljom i blagdanom od 9 do 12 sati, izvan toga dežurstvo LJEKARNIČKA JEDINICA SVETI KRIŽ ZAČRETJE Trg dr. Lembergera 1, Sv. Križ Začretje, tel: 049/228-027 Radnim danom od 8 do 16, subotom od 8 do 11 sati. LJEKARNIČKA JEDINICA KRAPINA Magistratska 11, Krapina, tel/fax: 049/370-582 Radnim danom od 7 do 20, subotom od 7,30 do 14, a nedjeljom od 9 do 12 sati. GLAS ZAGORJA 65 IZ DRUGOG KUTA 01. VELJAÈE 2011. U samim temeljnim postavkama nadatoga svijeta, odvijeka se sukobljavaju dvije sile: dobro i zlo! Naprosto, koliko god danas fizičari govorili o višedimenzionalnom prostorvremenu, mi se i dalje zaplićemo u svojim vlastitim haloima plus (dobro), minus (zlo)! Zašto… ne znam… pitajte onoga renesansnoga genija Dantea… Čemu toliko pažnje u svakodnevnim nagovorima pridajemo (bezbitnoj nemani) korupciji? Sama povijest čovječanstva je odvijeka obilježena tom morbidnom stigmom: korupcija… Morat ćete se složiti – najprodavanija novinarska riječ hrvatske današnjice – dakako u svim segmentima bolećivoga hrvatskoga društva. Iskvarena je ona nepatvorena… a odvijeka zasađena u čovjekovim porama zaboravljena nježna biljka filantropija, i njezin unutarnji glas zvan altruizam. No, od trenutka u povijesti ljudskoga roda kada je tzv. homo sapiens (kako ga to mi od milja znamo nazivati – i sebi blagoglagoljivo ‘tepati’) postao svjestan samoga sebe, postao je i nedvojbeno (kako smo to mogli vidjeti iz njegove donekle poznate antropogeneze) i bezbrojnih pregršta evolucijskih primjera) korumpiran. Na temelju toga rečenoga, mogli bismo zapravo reći da je fundamentalna ‘svijest o savjesti’ zamrla, i da je pak ostala ona paragrafska svijest i sve vidljivije dublji Kainov znak na čelu… U tim suterenima ličnosti, sve rjeđe dolaze do izražaja obrisi našeg srca, a sve više društvene podjele, klasne zatvorenosti… mržnja. Kakvo je to srce koje može drugo srce mrziti… ? Mitsko zlatno doba dukata, talira… doba je u kojemu ljudsko biće sve manje biva istinski ljubljeno… prihvaćeno! ama korupcija kao takva anomalna pojava neizostavno ne imade osobnosti, ona je naprosto samo inficirajući virus koji je kao takav također isto nositelj životne sile. Korupcija je za mnogobrojne postala način svakodnevnice… Dakako, samim time i nevoljke onih drugih malobrojnih situacija svagdašnjice. Može li ta anomalija tek tako iščeznuti kao onaj Camusov bacil kuge u Strancu? Zar je odista tzv. Homo sapiens postao svjestan samoga sebe, ukoliko nije svjestan toga zloćudnoga tumora koji se tisućljećima sve bolje udomaćuje, taloži, metastazira u najčistijem dijelu čovjekova duhovnoga habitusa: savjesti… Iz nekoga subjektivnoga kuta gledanja, usudio bih se ustvrditi da će tek onoga trenutka kada homo sapiens postane stubokom svjestan da moć uništenja čovjeka ne manifestira samo u nuklearnim postrojenjima, negoli i u toj kugi čovjekova proždrljivoga Ega u težnji da Drugoga pregazi, ponizi, obespravi… uvrijedi… A sve to činimo tako suptilno, tako baršunastim riječima, tapšanjem po ramenu, brutalnim atakima, očijukanjima po kavama… iza leđa… onako kolegijalno… prijateljski… rodbinski… da… da… sve S 66 to čini taj isti homo sapiens… upravo taj kojemu se tako neutaživo divimo… eizostavni ključ funkcioniranja naše neprikrivene antropomorfne bijede zvane korupcija, usađena je samim rođenjem (kao possibilita, odnosno nadata mogućnost) u svako ljudsko biće. Anthropos je zaglibio u muku, pitanje je gdje užgati te svjetiljke nanovo žarko željene ‘svijesti o savjesti’. Možda će se nekom pomalo činiti suludim to neprestano apostrofiranje sintagme ‘svijest o savjesti’, ali ona je doista presuđujući faktor u ovome podastrijetome po-govoru korupciji. Proučavajući unutarnju suštinu te devijacije, posvema je pošteno reći: da je to taman samo još jedna manifestacija onih tumarajućih sila nečega što zacrnjuje na- N stira na svim razinama današnje hrvatske socijalne zbilje. Skala po-kvarenosti hrvatskoga društva ima raspon od nulte stope pa tamo gdje je samo drago modro nebo granica (od onoga sitnoga trgovca duhanom na Jakuševcu pa do najviših instanci svih institucija). Počesto se stječe dojam da je se ta kraljica (a)morala, poprilično zgodno ugnijezdila u najelitnijim sferama instuticija, organizacija, udruga… Hamletovski prerečeno: “… Što je trulo u državi Hrvatskoj…!?” Na to herkulovski teško pitanje, izuzetno je teško dati ikakav pošten suvisli odgovor. Pokatkada mi se čini da hrvatski Čovjek ljubi samo jedno godišnje doba… vome opsadnome stanju, u kakvome se našla Lijepa Naša zasigurno je plod O prijateljstvo Duha. Pa još i sada, i u ovome vremenu, u zonama našega bića, nedvojbeno da samo ljubavlju možemo dotaknuti nutrinu samoga Dobra. Naime, samo ljubljeno biće ljubi, dakle, recept je jednostavan: treba ljubiti, da bi bili ljubljeni. Čovjek samoga sebe može ljubiti (ne iz samoga sebe), nego tek kroz srca onoga Drugoga. Nadasve najbolnija je uskraćena ljubav. Stoga, treba vazda nastojati biti u neprestanome izviranju iz samoga sebe prema drugome. esumnjivo je lako tjelesnu temperaturu izliječiti (pokojim limunom i ljekovitim biljnim čajem), no, puno bolniju duševnu temperaturu je moguće iscijeliti jedino čistom ljubavlju. Prava ljubav se ne N ...biæe koje (ne)ljubim...!? “U zemlji slijepih, èovjek s jednim okom je kralj.” (Ortega y Gasset, Meditacije o Quijote) ivnu ljudsku dušu. Nadalje, nesumnjivo se može bez ikakvoga ustručavanja ustvrditi da je također neznatni dio naših intelektualnih elita beskrupulozno odan mašinerijama demagogija, populizma, lažne mimkrije i političkih farsi u današnjemu stubokom oskrvnavljenom hrvatskome društvu. Naprosto, doktrinarni ideolozi (džepari ljudskih duša) u svojim iracionalnim samoobmana i neprikosnovenoj duhovnoj sljepoći, prodaju se dnevno kao svježi ulov ribica u zagrebačkim ribarnicama. Zar je to dovoljan razlog da se odreknemo samih sebe, bogomdane darovane slobode, mukom stečenoga vlastitoga mišljenja, iskrena stava, čistoga srca... Kakvi razlozi… kakvi razlozi pod izlikom linije manjega otpora zavazda se nazivaju: kompromisi, namjesto sebeljubljem: “Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.” (Rim 15) Nauštrb svojih navlastitih amputiranih duša i neizmjerne veličanstvene ljepote Duha, na tron su visoko izdignuti teatrolozi kukavčjeg lica i nesumnjivo širok repertoar prikrivenih karijerističkih ambicija. Naspram žarko željene i prijeko potrebujuće intelektualne ljubavi (amor intellectualis), izgleda da se naposljetku neizostavno ugnijezdila samo ona ‘interesna’ ljubav – ako takva uopće može i nazigled op(o) stojati. U svakom pogledu, sasvim je neupitna društvena činjenica, da korupcija ko-egzi- dugogodišnjeg ne-napora naše poglavito sveukupne nacionalne (ne)odgovornosti. Do kada… zaboga miloga… do kada ćemo više trpjeti tu LAŽ. Do kada će onaj strpljivi naivac Krste Hegedušića (moj osobni uzor hrvatske patnje, jarma i egzekucije) čekati, zar još treba proteći 1000 godina… Izgubilo se postrani elana, strasti, bojnih povika, ostali su grobovi naših najmilijih Sinova… Zar je to ostalo… dragi Bože… od kralja Tomislava i nekad slavnoga hrvatskoga kraljevstva… Uvijek je na kraju jadan samo onaj bogec naivac Krste Hegedušića, koji i dalje na svome prozorčiću potiho sanja, moli… kleči… i čeka… da lijepa moja Hrvatska procvate… da zamiriše… Namjesto da pognemo svoje pokorne pčelinje glave i da svoj dragocjeni med polegnemo gdje se našim domaćim patricijima i episkopima vrlina (i – inostranim ovdašnjim perjanicima pričina) prohtjedne, naprosto trebamo početi sjedinjavati još malo ovih preostalih poprilično raspršenih kršćanskih čestica (ne čak više ni atoma) milosne ljubavi, i nježno nastojati pronicati dublje u samu jezgru onoga ljubljenoga… milijardama puta izranjenoga, izdanoga, ostavljenoga ljudskog srca. aime, sama ljubav nas uvijek iznova iziskuje, traži… preobražava. Ona je neprikosnoveni organon našega središta Osobe, neizmjerljiva istinska radost, najiskrenije kraljevanje duše, nadublje N GLAS ZAGORJA Piše Dražen Zetić topi kao gruda snijega, ona tiho prebiva u naintimnijim (i najrazličitijim) predjelima Čovjeka. Neminovno je stoga danas svaki čovjek pozvan postajati napose Ljubitelj ljubavi. Ne postoje duhovne pincete kojima bi mogli napipati ushićenje našega bića drugim bićem, njegovom (našom) dušom. Ne postoji nigdje u univerzumu, nekakva prosta optika koja će potvrditi da negdje u svijetu (pa čak tamo i gdje nema po šest mjeseci svjetlosti) Čovjeka bez zrnca ljubavi. Ne… ne vjerujem! Nikako ne postoje Oni koji su stvoreni imuni na ljubav. Naprosto ta kraljica dobra svakoga zahvaća, bezbolno tranfuzijski sjedinjuje i naposljetku oslobađa za još sveobuhvatniju ‘fizionomiju dobrote’ (Ortega y Gasset). No, bez prvotnog zanosa, ponajprije je potrebno donekle sazrijeti u samoj Osobi, u svojemu čistome Ja. To čisto Sebe (soi - Ricœur), uvijek treba promatrati u oslobađanju nutarnje slobode, koja se uvijek samozatajno realizira u beskrajnoj i bezuvjetnoj ljubavi prema svome Bližnjemu. U tome naznačenome pogledu, svaki građanin napaćene hrvatske zemlje, ne bi trebao niukoliko smetnuti s uma – da je savjest ključni oslonac u ovom bjesomučnome hrvanju za itekako sve još neizvjesnu sutrašnjicu. Gladijatori… konkvistadori su vani, u areni godinama teče krv nedužnih… Kako se boriti… sami il’ zajedno… EKO KUTAK Visibaba (Galanthus nivalis), poslije kukurijeka, prva je naša proljetnica. Raste u listopadnim šumama te na livadama od nizinskih do gorskih područja. Iz lukovice se u rano proljeće razvija okrugla zeljasta biljka s duguljastim kopljastim listovima i jednim cvijetom. Zvonast vjenčić tvori 6 latica raspoređenih u dva kruga. Vanjske su latice bijele, duguljaste, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Mliječno bijeli cvjetovi pognuti su na stabljici poput zvončića. Sadrži tvar galatemin ili nivalin koji se u nekim zemljama upotrebljava za liječenje dječje paralize. Svi ju volimo vidjeti u našoj vazi, ali ona više voli tlo. I – zaštićena je! Ugostiteljstvo i seoski turizam Adresa: Druškovec Humski 83/2, 49231 Hum na Sutli Web stranica: www.humskaklet.com E-smail: humska.klet@gmail.com Telefon: 049/340-182 VALENTINOVO!!! 12.02.2011. FEŠTA ZA ZALJUBLJENE!!