Glasilo o duhovnom, kulturološkom, nacionalnom identitetu i položaju Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori e-mail: forum.bmcg@t-com.me Oktobar, 2011. godine Broj 19 www.forumbosnjaka.com Godina VI ISSN 1800-7724 Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve ratova 1991-2001. Prvo spomen obiježje u regionu Strana 19 Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve Prvo spomen obilježje u regionu Dr. Igor Lukšić, predsjednik Vlade Crne Gore Gradonačelnik Podogrice M. Mugoša i ministar odbrane B. Vučinić R. Rastoder, V. Lazović i R. Konjević Ministar kulture Branislav Mićunović Sa otvaranje spomen parka Sa konferencije sjećanja u KIC-u, sa lijeva na desno: : B. Raonić, T. Gorjanc-Prelević, H. Tuzović, M.Rastoder i O. Mehmedović Revija FORUM FORUM Revija Sadržaj IZ NAŠEG UGLA Crne Gora u susret pregovorima o punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji Opasnost od ponavljanja grešaka...................................................................5-8 Rifat Rastoder HRONIKA Teroristički napad na američku ambasadu u Sarajevu Napad na Bošnjake i Bosnu.................................................................................... 9 Dodijeljena 13-julska nagrada Medju dobitnicima i prof.dr Šerbo Rastoder................................................ 10 Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve Prvo spomen obilježje u regionu................................................................ 11-13 Bukovica, tužna strana naše zbilje Zločin bez krivaca............................................................................................ 14-15 Održani i Treći susreti crnogorsko-turskog prijateljstva Dijaspora, živi most među državama.......................................................... 16-18 Bošnjački susreti u Izmiru i Forum na susretima.................................. 19-20 Naučna Tribina “Crna Gora u doba Osmanlija I nakon toga” Velika zajednička istorija.................................................................................... 21 Stvoreni preduslovi za izgradnju Mešihata i Kulturnog centra Bošnjaka u Podgorici Nepotrebna politizacija........................................................................................23 KRITIČKE PARALELE Ustavne promjene Različiti motivi................................................................................................... 27-28 Omer Mehmedović Crna Gora i jezička politika Kompromis sa mnogo nedoumica................................................................ 29-30 Suljo Mustafić Povodom preliminarnih rezultata popisa Popis bez dijaspore.......................................................................................... 31-34 Abdulah Bato Abdić Oktobar, 2011. Glasilo o duhovnom, kulturološkom, nacionalnom identitetu i položaju Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori Izdavač: Forum Bošnjaka / Muslimana Crne Gore *** Predsjednik Savjeta: Husein - Ceno Tuzović, prof. Predsjednik Upravnog odbora: Mirsad Rastoder Adresa: Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32 www.forumbosnjaka.com E-mail: forum.bmcg@t-com.me Žiro račun: 550-3841-06 Podgorička banka *** Koordinatori: Melita Rastoder Safet Korać *** Grafička Priprema: Adil Tuzović *** Štampa: Daily Press, Podgorica Tiraž: 2000 Rješenjem Ministarstva kulture i medija Crne Gore broj 582, od 6 aprila 2006. godine, revija Forum se upisuje u evidenciju medija. 3 Revija FORUM DRUŠTVO Dani Borovnice u Plavu: Neiscrpno bogatstvo..................................................35 Zavičajne staze - Bihor 2011: Teferič u divan bašči................................... 36-38 Nastavljena arheološka istraživanja u Radmanskoj dolini Mileniijumski tragovi života......................................................................... 39-42 Predrag Lutovac Kutak za dokone: Đurumlije (dobrovoljci).................................................. 43-44 Ervin Spahić Meridijani Turska sve važniji partner Crne Gore: Zajednička korist............................. 45-46 Mustafa Canka KULTURA, ZAPIS, REPORTAŽA Nova knjiga: Mr Adnan Prekić Zbirka dokumenata ........................................................................................ 47-48 Jasmina Kočan Pisci u dijaspori: Pisac bez dijaspore je pisac bez osnove...................... 49-50 Kemal Musić U KIC »Budo Tomović, promovisana studija: Umjetnost islamske kaligrafije, autora Prof. Dr. Ćazima Hadžimjelića Događaj za pamćenje............................................................................................51 Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka Pjesma što dušu miluje.................................................................................. 52-53 Zerina Ćatović Najbolji mladi pjesnik Dina Murić STVARALAŠTVO JE U SJENCI DRUGIH OZNAKA.................................................. 54-55 Vrbički na pjesničkom kongresu u Iranu Književno veče pred mezarjem sufijskog pjesnika....................................56 Slike Abaza Dizdarevića u galeriji “Centar” Dosljedni tumač svjetla u crnogorskom stvaralaštvu.................... 57-58 Dosljedni tumač svjetla u crnogorskom stvaralaštvu Ibrahimović ponovo u Francuskoj...................................................................59 Bijenale mladih unjetnika Evrope i Mediterana ČUVAR RAVNOTEŽE U SOLUNU..................................................................................60 Slikar Mirsad Đurđević: Kololorit naglašenih asocijacija.............................61 PRIČA UOČI MEVLUDA...........................................................................................................62 Ajdin Rakić SPORT Fudbalski As Elsad Zverotić: Nenametljivi heroj................................................63 FK Petnjica je u Drugoj ligi! Pravi sportski podvig...........................................................................................64 U posjeti Čekićima: Stonoteniserska porodica...............................................65 VJERSKI POJMOVNIK Sabur je hrana za duševni mir..........................................................................66 Alen ef.Hasić 4 Oktobar, 2011. Iz našeg ugla Revija FORUM Crne Gora u susret pregovorima o punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji Opasnost od ponavljanja grešaka Piše: Rifat RASTODER Crna Gora je ovih dana uknjižila još jedan istorijski datum. Evropska komisija je, na sjednici od 12. oktobra ove godine, preporučila za početak pregovora o punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji. Istina, preporuku EK tek treba da razmotri i, kako se očekuje, potvrdi Ministarski savjet Evropske Unije, negdje tokom novembra ili najOktobar, 2011. kasnije decembra ove godine. Savjet bi tom prilikom trebao odrediti datum početka pregovora. Uprkos činjenici da sam početak pregovora i ne znači mnogo, jer neki od slučajeva – naprimjer Turske, Makedonije i slično govore da pregovori mogu i potrajati, početak pregovora EU sa Crnom Gorom će biti višestruko značajan čin, koji po svojoj suštini nadilazi sam spoljnopolitički i ukupno – državni interes Crne Gore. Moglo bi se čak dokazivati da koliko god bi sa punopravnim članstvom u EU dobila Crna Gora, bar jednako toliko dobija i Evropska Unija. Riječ je, naime, o događaju koji bi, naravno ukoliko sve bude teklo kako se pretpostavlja, mogao biti prekretnica u evropeizaciji Balkana i definitivnoj prekompoziciji ili bar marginalizaciji viševjekovne linije sučeljavanja na ovim prostorima različitih sfera interesa i uticaja i, u prvom redu, tzv istočne i zapadne. Evropska Unija, nadalje, sa Crnom Gorom dobija još jednu veoma značajnu stratešku tačku na Jadranu a i ni njeni prirodni potencijali nijesu zanemarljivi. Konačno, Crna Gora sa takvim potencijalima i relativno malim brojem stanovnika ni u čemu i nikome ne može ugroziti niti jedan od iole bitnijih interesa. 5 Iz našeg ugla Crna Gora, pak, sa pretpostavljenim članstvom u EU, dobija u prvom redu šansu da konačno raskrsti sa kojekakvim mitovima i mitologijom i utemelji se na znatno širem prostoru i u, trenutno bar, najprosperitetnijem sistemskom ambijentu koji slovi kao univerzalni standard. Sa članstvom CG u EU i svim građanima – pripadnicima ovdašnjih brojčano manjinskih naroda stvaraju se uslovi da sa svojom državom i domovinom Crnom Gorom ponovo budu zajedno i sa sa svojim sunarodnicima iz ostalih država sa prostora bivše SFRJ. Naravno, tek vrijeme će pokazati da li će započeti aranžman zaista i značiti iskorak ka prosperitetnijoj budućnosti ili tek samo korak u novi neizvjesni idealizam. A to će, umnogome, bitno zavisiti i od spodobnosti same Crne Gore da se u novom ambijentu izbori za adekvatno mjeste. Nažalost, neka od aktuelnih dešavanja nijesu baš ohrabrujuća u tom pogledu. Kao prvo, zabrinjava, prije svega, činjenica da se u Crnoj Gori čak i elementarne reformske obaveze još uvažavaju i rješavaju tek po nalogu stranih zvaničnika ili eksperata. Isuviše mnogo vremena se, naime, izgubi na teško objašnjivom ignorisanju određenog problema ili pitanja da bi se potom, što se kaže, na vrat - na nos, pokušavalo nadoknaditi propušteno. Tako se najčešće i upadalo u zamke političkih i državnih oponenata. Eklatantan primjer su upravo i nedavno usvojene izmjene i dopune Zakon o izboru odbornika i poslanika. Iako je usaglašavanje sa novim Ustavom i odgovarajućim evropskim standardima bila jedna od prioritetnih - oročenih ustavnih obaveza još od 2007. godine, ozbiljniji odnos prema ovoj obavezi evidentan je tek nakon što je ovu obavezu Evropska komisija uvrstila u spisak preduslova za početak pregovora o punorpavnom članstvu u Evropskoj Uniji. Tako 6 Revija FORUM je propuštena i svaka od do tada realnih šansi da se Zakon usvoji sa prihvatljivijim rješenjima. To je, naravno, iskoristila tzv prosrpska opozicija (SNP, NS i PzP) i naprosto nametnula svoju igru. Posredstvom pitanja tzv autentične zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjih nacionalnih zajednica u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih jedinica, nametnuta su brojna inače još nedovršena identitetska, u prvom redu, srpsko-crnogorska pitanja. Tako, naprimjer, sve do samog glasanja, praktično, uprkos ustavnom konceptu Crne Gore kao države svih građana, insistiralo se na konkretnom imenovanju manjinskih naroda i drugih manjih nacionalnih zajednica ali među kojima nipošto ne bi bili Srbi. Jer, kako ističu, Srbi neće da budu gosti u državi za čiji su opstanak sa Turcima ratovali njihovi preci. Ovim državotvorcima, naravno, i ne pada na pamet da se prisjete nijednog od slučajeva krajnje olakog odricanja od iste te države kao ni činjenice da je u više navrata potom obnavljana tek uz možda i presudnu pomoć upravo brojčano manjinskih naroda koje oni žele proglasiti „gostima“ a sebe „domaćinima“ u zajedničkoj Crnoj Gori. Na ruku im je zadugo išla i neobjašnjiva konfuzija kod jednog broja visokih zvaničnika i predstavnika SDP-a i DPS-a, koji su, olako previđajući da je pojam „manjinski“ isključivo kvantitativna a ne Oktobar, 2011. Iz našeg ugla Revija FORUM Pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini CG “U raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su dobile najmanje 3% od ukupnog broja važećih glasova u izbornoj jedinici. Izuzetno od stava 1 ovog člana: 1) izborne liste pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u izbornoj prijavi ili nazivu izborne, u slučaju da ni jedna od njih ne ispuni uslov iz stava 1 ovog člana, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7% važećih glasova, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata kao jedna - zbirna izborna lista sa ukupno dobijenim brojem važećih glasova, s tim što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje do najviše 3 mandata; 2) u slučaju da ni jedna od izbornih lista pripadnika hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uslove iz stava 1 ovog člana i tačke 1 ovog stava, najuspješnija od njih, sa najmanje 0,35% važećih glasova stiče pravo na jedan poslanički mandat. nikakva statusna karakteristika, u više navrata izjavljivali da da i sami smatraju da „Srbi u Crnoj Gori nijesu i ne mogu biti manjiinski narod.“ Radilo se u suštini o zajedničkom pokušaju indirektne redefinicije držaOktobar, 2011. Pravo iz stava 2 tačka 1 ovog člana koriste izborne liste pripadnika određenog – istog manjinskog naroda, odnosno iste određene – iste manjinske nacionalne zajednice, sa učešćem do 15% od ukupnog stanovništva u izbornoj jedinici, prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva. Raspodjela mandata podnosiocima izbornih lista koji čine jednu - zbirnu izbornu listu iz stava 2 tačka 1 ovog člana vrši se saglasno broju pojedinačno dobijenih glasova, na način iz člana 95 stav 1 ovog zakona. Učešće izborne liste određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice u predizbornoj koaliciji sa izbornim listama drugog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice ili izbornim listama političkih stranaka ili grupa građana koje ne koriste pravo iz stava 2 ovog člana ne isključuje drugim podnosiocima izbornih lista tog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice pravo iz stava 2 ovog člana.” ve svih građana u nacionalnu državu. I jedni i drugi su očigledno vjerovali da će podgrijane srpsko-crnogorske razlike vremenom doći na jedno te isto. Crnogorci su vjerovali – na crnogorstvo, a Srbi – na srpstvo. U uvjerenju da bi sa statusom nacionalne manjine imali značajniji udio u raspodjeli budžetskih sredstava namijenjenih za očuvanje identiteta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, zdušno 7 Iz našeg ugla ih je podupirao u tome i jedan, istina manji, broj predstavnika nacionalnih savjeta, upravo onih koji bi se trebali boriti za odgovarajući status svakog od ovdašnjih autohtonih naroda: Srba, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata, jednako kao i brojčano preovlađujućih Crnogoraca. Do djelimičnog otrežnjenja došlo je tek kada je kao uslov za glasanje izmjena i dopuna izbornog zakona ispostavljen zahtjev da se Srbi i srpski jezik po statusu, u najmanju ruku, izjednače sa Crnogorcima i crnogorskim jezikom i kao takvi ugrade u sva akta kojima se definiše državni i nacionalni identitet. Međutim, čak ni nakon toga se nijesmo uspjeli izboriti za vraćanje na izvorne referendumske i ustavne principe. Naprotiv, mnogi su se i ne razmišljajući šta sve to znači u kontekstu nedavno objelodanjene nove-stare strategije Vlade Srbije o „saradnji“ sa srpskom dijasporom u državama bivše SFRJ, olako zadovoljili pukim formalnim priznanjem crnogorskog jezika i nacije i uslijedio je ustupak za ustupkom. Kao prvo, kompromisnim rješenjem najdelikatnijeg pitanja - autentične zastupljenosti brojčano manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih jedinica zaista je djelimično narušeno stečeno pravo na afirmativnu akciju u izbornom procesu. Između ostalog, ograničena je mogućnost učešća u raspodjeli mandata sa zbirnim nacionalnim glasovima na najviše tri mandata. Takođe, dok se uspostavljanjem i tzv. gornje procentualne granice (do 15% učešća u stanovništvu) prava na autentičnu zastupljenost ipak ostalo na samoj ivici ustavnosti, apostrofiranjem u zakonu Hrvata, zasigurno je prekoračena granica ustavnosti. Bilo bi možda ishitreno tvrditi da je to učinjeno namjerno kako bi isto rješenje analogno u slučaju dvije odredbe Zakona o manjinskim pravima, ono prvom prilikom bilo osporeno. 8 Revija FORUM Nesnalaženje crnogorskih zvaničnika očituje se i u nanovo usvojenim izmjenama i dopunama opšteg zakona o obrazovanju i državljanstvu koja su nametnuta kao uslov za glasanje zakona o izborima. Nažalost, očigledno u želji da pomogne u stvaranju političkih pretpostavki za početak direktnih pregovora sa Evropskom Komisijom o punopravnom članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji i Vlada je podlegla pomenutim pritiscima i predložila izmjene Zakona o opštem obrazovanju i vaspitanju, koje su i ustavno i suštinski veoma diskutabilne. Predlogom zakona o izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, između ostalog, ističe se: „Nastava u ustanovi izvodi sa na crnogorskom jeziku. Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava u ustanovi izvodi se i na srpskom jeziku. Poštujući prava manjinskih naroda nastava u ustanovi izvodi se i na bosanskom, albanskom i hrvatskom jeziku, kao jezicima u službenoj upotrebi.“ Ovom odredbom srpski jezik je, zbog „iste jezičke osnove“ sa crnogorskim jezikom izdvojen od ostalih, ustavom konstatovanih i lingvistički, takođe, istih jezika u službenoj upotrebi(bosanski i hrvatski), čime je i sistemska neravnopravnost i ovih-u osnovi istih jezika, i pripadnika odgovarajućih jezičkih zajednica. U stavu 3 istog člana, predlagač zakona se poziva i na ustavno nepostojeća „prava manjinskih naroda“umjesto na „posebna- manjnska prava pripadnika manjinskih naroda i drugih manjnskih nacionalnih zajednica“. Citiranimm odredbama se, takođe, protivustavno i netačno apostrofiraju korisnici manjinskih prava, čime se indirektno dovodi u pitanje državotvornost građana – pripadnika apostrofiranih naroda i sam ustavni koncept države Crne Gore, kao države svih građana. Niz je još primje- ra olakog zaboravljanja na ustav i osnovne principe na koji se temelji savremena Crna Gore. Još je, naprimjer svježa konfutija oko posljednjeg popisa stanovništva. Zbrka oko regulative o lokalnoj samoupravi je, u tom smislu, možda i još ilustrativnija. Da se i ne govori o očiglednom upornom zatvaranju očiju pred civilizacijskom obavezom – suočavanja sa istinom o zločinima počinjenim tokom posljednje jugoslovenske ratne drame ili, pak, stvarnog priznavanja i uvažavanja realne činjenice o multivjerskom, multinacionalnom i multikulturalnom društvenom i, pogotovu, o državotvornom biću Crne Gore. Dok se tek u prigodnim situacijama ponosimo njegovim multinacionalnim i multikulturalnim identitetom, u svim drugim situacijama i dalje se insistira na jednonacionalnom predznaku svih mogućih institucija, agencija čak i kojekakvih udruženja. Ovaj odnos još je primjetniji u obrazovanju, zapošljavanju, kadrovskoj politici i slično. A time se, zapravo, najdirektnije razara državotvorno biće i, čak i ne želeći, Crna Gora gura u ponavljanje istorijskih grešaka. Sve u svemu, dosta je još razloga za strah od ponavljanja gršaka iz bliske i dalje prošlosti kada su se iz sličnih razloga države crne gore odricali čak i njeni izvorni tvorci. Upravo zbog toga možda je i pravi je trenutak da se razbistre glave i reafirmišu izvorni principi na kojima je, poslije punog jednog vijeka, obnovljena nezavisna Crna Gora i izboren put do samog predvorja EU, kako bi potom i u njoj izborili adekvatno mjesto za zajedničkim stolom i na zajedničkom tržištu ali, istovremeno, i sačuvali sebe sa svim našim sličnostima i specifičnostima. U protivnom, moglo bi nam se svima pojedinačno kao i Crnoj Gori ukupno desiti da se, umjesto za sebe, ponovo izborimo za sopstvenu dalju marginalizaciju. Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM TERORISTIČKI NAPAD NA AMERIČKU AMBASADU U SARAJEVU Napad na Bošnjake i Bosnu U glavnom gradu Bosne i Hercegovine u petak 28. oktobra desio se oružani napad na ambasadu SADa. Usred bijela dana, u samom centru grada, čovjek obučen u vojničkoj jakni, duge brade i kratkih pantalona, drži pušku u ruci i puca na američku ambasadu u Sarajevu, su slike koje su obišle svijet. Prije nego što je pogođen snajperskim hicem u nogu i savladan od strane pripadnika policije, uspio je da ispali, kako su prenijeli bosanski mediji, oko 90 metaka, od kojih je povrijeđen jedan policijac koji je radio na čuvanju bezbjednosti ambasade. Do ovog trenutka nijesu saopšteni motivi napada. Ukupna bosansko-hercegovačka javnost je zgrožena ovim terorističkim aktom, doduše neki su likovali, govoreći da je Jašarević vehabija, što znači da je Bošnjak i da je to neosporna činjenica. Ovakvim izjavama se želi reći kako Bošnjaci, koji su svi pripadnici Islamske vjeroispovjesti, imaju sklonost ka terorizmu. Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Bakir Izetbegović su osudili ovaj akt, poistovjećujući ga sa napadom na Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane, kao i pucnjem u odnose SAD-a i BiH, poručujući da, Bosna i Hercegovina nije utočište terorista, niti narodi Bosne i Hercegovine podržavaju nešto što može ugroziti mir. Napad je, doduše na svoj način, osudio i član Predsjedništva iz Republike Srpske Nebojša Radmanović, kazavši da se to moglo i očekivati poslije bombaških napada u Bugojnu. Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafa Cerić najoštrije je osudio teroristički napad na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. “Želim kazati da američka Ambasada u nama ovdje ima prijatelja i da je napad na američku Ambasadu i napad na nas” kazao je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić. Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić je osudio napad na američku Ambasadu u Sarajevu . “Žao mi je što se to desilo baš u Sarajevu, gradu gdje na svega stotinjak metara imate džamiju, katedralu, sinagogu i pravoslavnu crkvu. Žalim zbog ovog slučaOktobar, 2011. Zgrada američke ambasade u Sarajevu ja u Sarajevu. Nemam riječi da osudim taj nerazumni i necivilizacijski čin, jer je izgledalo sve kao u filmovima strave i užasa. Žao mi je i što se to desilo baš u Sarajevu, gradu koji je na Balkanu centar multinacionalnog i multietničkog sklada. Gradu gdje na svega stotinjak metara imate džamiju, katedralu, sinagogu i pravoslavnu crkvu. Ovo je za svaku osudu”, rekao je Fejzić. Forum Bošnjaka-Muslimana Crne Gore, najoštrije osuđuje napad na američku Ambasadu u Sarajevu. Ovaj napad smatramo kako napadom na Bosnu i Hercegovinu, tako i napadom na sve Bošnjake. Ovo je takođe pokušaj da se Islam prikaže kao vjera koja podržava nasilje i teror, što bi krajnji cilj bio podsticanje islamofobije i na ovim prostorima. Ukoliko je Mevlid Jašarević sam došao na ideju da počini ovaj kukavički napad, onda mu je, zasigurno, potrebna psihijatrijska pomoć. Ukoliko je bio pomagan ili upotrijebljen radi postizanja nekih ciljeva, izražavamo nadu da će se inicijatori otkriti i izvesti pred lice pravde. 9 Hronika Revija FORUM Dodijeljena 13-julska nagrada Među dobitnicima i prof.dr Šerbo Rastoder Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade kojim je predsjedavao Marko Špadijer, a članovi su bili prof, dr Šonja Tomović-Šundić, pisac Ognjen Spahić, prof, dr Dragan Koprivica i doc. dr Rifat Alihodžić, najveće državno priznanje ove godine uručio je istoričaru, prof. dr Šerbu Rastoderu, za monografiju “Bošnjaci/muslimani Crne Gore između prošlosti i sadašnjosti”, kao i za doprinos crnogorskoj istoriografiji. Pored Rastodera, ovogodišnji laureate su i reditelj Slobodan Milatović za režiju predstava “Kasandra, klišei”, “Tiresijina laž”, “Vladimir i Kosara”, “Plan B” i “Maćado”, kao i za međunarodnu afirmaciju autentičnih umjetničkih vrijednosti alternativnog teatra i kompozitor Žarko Mirković za djelo “Triptih” koje je premijemo izvedeno na zatvaranju X međunarodnog muzičkog festivala “A Tempo. Laureatima je Trinaestojulsku nagradu uručio Ranko Krivokapić, osvrćući se u svom govoru na značajne događaje iz crnogorske istorije, kao i na veliki doprinos nagrađenih stvaralaca za istoriju i kulturu zemlje. “Imati ovakve ljude pred sobom čije djelo je veliko u oblasti kojoj su posvetili život, a njihovo ljudsko djelo je podijeljeno s narodom, donosi čast i priznanje Crnoj Gori, a i čast i priznanje nagradi koju dobijaju. Šerbo Rastoder radi ono stoje najteže u Crnoj Gori, otkriva Crnogorcima Crnu Gora. Crnogorci su znali da pomognu dragima, ali su najčešće znali da izgube sebe. Rastoder ima neprolaznu mudrost, mir u istoriografiji, žestinu i žar u dnevnom iskazu. On nije dozvolio da laž prekrije istinu”, kazao je Krivokapić. Dobitnici 13-julske nagrade: Rastoder, Mirković i Milatović Profesor dr Sanja Tomović-Šundić, član žirija, istakla je da je Rastoderova monografija napravljena je sa relevantnom naučnom metodologijom, držeći se istorijskih izvora prvog reda. Da je istoričar pokazao je da, kao i svi drugi veliki segmenti naše kulture, zapravo jesu njeni nerazlučivi djelovi, koji zajedno čine crnogorski identitet. U ime dobitnika nagrade zahvalio se profesor dr Rastoder, koji je tom prilikom rekao: »Ako smo mi nešto stvorili i ostavili svom narodu, ispunili smo misiju. Ovu čast dijelimo sa svima onima koji misle dobro svojoj državi. Profesor Rastoder je, pored mnogih dužnosti, koje je obavljao, bio i prvi predsjednik Savjeta Foruma Bošnjaka/ Muslimana. Husein Tuzović Novi Pazar Osnovana Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti Početkom juna, na inicijativu Muamera Zukorlića, glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji u Novom Pazaru osnovana je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU). Članovi osnivačke skupštine za predsjednika BANU imenovali su Ferida Muhića, dok je reis ul - ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa Cerić imenovan za predsjednika Senata. Zukorlić, koji je bio predsjednik Inicijativnog odbora za osnivanje BANU, izabran je za generalnog sekretara Akademije. Potpredsjednici Akademije su Dževad Jahić i Lamija Hadžiosmanović. BANU će imati dvojno sjedište - neki organi će biti u Sarajevu, a neki u Novom Pazaru, a njen prostor djelovanja biće Bosna i Hercegovina, Sandžak i bošnjačka dijaspora. Akademija će djelovati kroz četiri odjeljenja - Odjeljenje društveno-humanističkih nauka, Odjeljenje za islamsku tradiciju, Odjeljenje za umjetnost i Odjeljenje prirodno-matematičkih, medicinskih i tehničkih nauka. Utemeljivači BANU-a su: prof. dr. Ferid Muhić, prof. dr. Mustafa Cerić, muftija 10 Osnivači BANU u Novom Pazaru Muamer ef. Zukorlić, prof. dr. Dževad Jahić, prof. dr. Muhamed Filipović, prof. dr. Lamija Hadžiosmanović, prof. dr. Đenana Buturović, prof,. dr. Ibrahim Pašić, prof. dr. Omer Nakičević, prof. dr. Ismail Čekić, prof. dr. Džemaludin Latić, književnik Alija Džogović, prof. dr. Šerbo Rastoder, akademski slikar Mehmed Sletović, prof. dr. Hasnija Muratagić – Tuna, prof. dr. Ejup Ganić, književnik Nedžad Ibrišimović, prof. dr. Omer Ibrahimagić, akademski slikar Muradin Dino Trtovac, prof. Ermin Sinanović i ekonomsita Haris Hromić. Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve Prvo spomen obilježje u regionu Povodom Evropskog Dana sjećanja na žrtve Srebrenice i Dana Sjećanja na civilne žrtve ratova vođenih na prostorima bivše Jugoslavije u periodu od 1991-2001.godine ustanovljenog Deklaracijom Skupštine Crne Gore od 09. Jula 2009.godine, predsjednik Vlade Crne Gore, Igor Lukšić je u Podgorici otvorio prvi u regionu spomen park sa spomen obilježjem posvećenim civilima stradalim u ratovima na jugoslovenskom prostoru od 1991-2001. godine. Forum Bošnjaka/Mslimana Crne Gore je u podgoričkom KIC-u organizovao i skup sjećanja pod nazivom - Da se ne ponovi. Otvarajući spomen obilježje posvećeno civilima stradalim u ratovima na jugoslovenskom prostoru od 19912001. godine, premijer Igor Lukšić je, između ostalog, kazao da spomen-park ne treba samo da podsjeća na žrtve suludog rata, već i na snagu crnogorskog društva da se suoči sa istinom. Lukšić je rekao da Crna Gora, na dan kada se obilježava 16 godina od Oktobar, 2011. stravičnog zločina u Srebrenici, ima potrebu da doprinese istini, pravdi, miru i otkrivanju grešnih i sjećanju na nevine podizanjem spomen-obilježja. “Otvaranje spomenika predstavlja čin svih, koji će obavezivati i opominjati da se i u budućnosti promišalja o prošlosti, greškama i ljudskim slabostima koje su odnijele živote”, rekao je Lukšić. On je poručio da se nikada ne može i neće zaboraviti žrtve deportacija, stradanje putnika u vozu u Strpcima, Kaluđerski laz, stradanje civila na dubrovačkom ratištu, progon Bukovičana, civilne žrtve u Crnoj Gori “usljed sulude kosovske avanture koja je nekadašnju Jugoslaviju dovela u sukob sa zapadnim svijetom 1999. godine”, ali i nijedan drugi događaj i zločin u kojem su stradali nevini. Samo jasnom osudom zločina i počinitelja, kako je kazao, možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri susjedi. Spomen park civilnim žrtvama je, inače, otvoren upravo na inicijativu Fo- ruma Bošnjaka Crne Gore, naravno uz kasniju podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Gradonačelnika i Skupštine Glavnog Grada, kao i Vlade Crne Gore. Istovremeno sa ovom inicijativom Forum je predložio i da jedna ulica u Podgorici nazove imenom Srđe Aleksića, mladića iz Trebinja, koji je početkom devedesetih stradao u svom rodnom gradu braneći od srpskih rezervista komšiju Bošnjaka. Na skupu sjećanja u podgoričkom KIC-u, govorili su: Mirsad Rastoder, predsjednik UO Foruma, Tea GorjancPrelević, direktorica NVO Akcija za ljudska prava, Omer Mehmedović, član UO Foruma i Boris Raonić, izvršni direktor NVO Inicijativa mladih za ljudska prava. Predsjednik Upravnog odbora FBM Mirsad Rastoder podsjetio je da je samo jedan od saučesnika zločina počinjenih nad građanima Crne Gore osuđen u Bijelom Polju, dok su ostali na slobodi. “Crnogorski sudovi nemaju dokaza za etničko čišćenje Bukovice kod Pljevalja, deportaciju izbjeglica iz Herceg 11 Hronika Novog, otmicu iz voza „Lovćen”, za stradanja u Logora Morinj, masakr nad civilima u Kaluđerskom lazu kod Rožaja i druga nedjela. Nema utvrđivanja pune istine i odgovornosti učesnika i nalogodavaca, pa ispada da smo svi krivi, a iskreno suočavanje sa prošlošću se odlaže”, rekao je Rastoder. “A svako odlaganje, odugovlačenje utvrđivanja i opšte spoznaje istine, samo povećava i delegira odgovornost na nove generacije”, poručio je Rastoder. Direktorica NVO Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević ocijenila je da su poznate gotovo sve činjenice o zločinima na teritoriji bivše Jugoslavije, naročito o onom u Srebrenici. “Uprkos tome, postoji mučan osjećaj da u regionu dželati još imaju svoju publiku, jatake i apologete, i to u značajnom dijelu prvenstveno srpske, a onda i crnogorske javnosti”, kazala je ona. Oni se, kako je rekla, ne stide da javno podržavaju zločine. Još ima takvih političkih partija, medija, intelektualaca i crkvi”, dodala je Gorjanc-Prelević. Prema njenim riječima, neophodno je uspostaviti povjerenje u regionu tako što će se istrajati na zahtjevima za pravdom za žrtve svih zločina koji su izvršeni na teritoriji nekadašnje Jugoslavije. “Spektar te pravde čini utvrđivanje krivične odgovornosti svih koji su učestvovali u zločinima, onih koji su ih osmislili i naredili, onih koji ih nijesu spriječili, a isto tako obeštećenje i olakšanje fizičke egzistencije žrtvama, kolektivno izvinjenje i podizanje spomenika”, istakla je Gorjanc-Prelević. Član UO FBM Omer Mehmedović kazao je da je osnovni cilj skupa da se oda počast nevinim žrtvama jednog bezumnog vremena, i da ukaže da još ima nedovoljno istraženih zločina. “Zato imamo apsurdnu situaciju da imamo zločine, a da ne znamo ko ih je počinio i po čijem nalogu. Do toga je došlo jer smo dugo ćutali i pustili da vrijeme briše tragove i dokaze, a da oni koji su naredili ili izvršili zločine danas tvrde da nemaju veze s tim”, kazao je on. Izvršni direktor Inicijative mladih za ljudska prava Boris Raonić kazao je, između ostalog, da se ono što se deša- 12 Revija FORUM Igor Lukšić, predsjednik Vlade Crne Gore Osuda zločina je građanska i ljudska obaveza Danas smo ovdje da kao građani, ali i društvo, pošaljemo poruku svakom roditelju koji je izgubio dijete, sestri, bratu, djetetu, svakoj porodici u kojoj je neko stradao da Crna Gora i cijeli region više neće dozvoliti da se desi nešto slično! Svakim danom ćemo izgrađivati nove mehanizme uzajamnog povjerenja i zajedničke sigurnosti gradeći ambijent koji će omogućiti da se ovakve stvari više nikad ne ponove. Želim da ovdje, danas, gledajući u prošlost, a ne ona u nas, pogledamo u lice budućnosti, jer nijedan čovjek, porodica, država, a posebno region koji je obilježila dekada stradanja nevinih ljudi ne može gledati naprijed, ako je prošlost ostala uskraćena za odgovore! Samo jasnom osudom zločina i počinitelja možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri susjedi. I to je naša građanska, a, prije svega, ljudska obaveza, da kao društvo koje teži da uđe u evropske strukture koje počivaju na civilizacijskim vrijednostima pravde i pravičnosti, ali i našim principima čojstva, junaštva i suživota, damo odgovore na događaje iz prošlosti i rasteretimo se balasta koji je rat donio. To će učiniti da nevine žrtve nađu spokoj, njihove porodice snage da nastave, a ovaj region suočavanje sa najtežim od svih - ljudskim zločinom! Želim i nadam se da ćemo promovisanjem ovih postulata, ali i napornim radom, stvarati društvo najstarijih vrijednosti koje će nam dati odgovore ko su krivci, zločinci i sudionici ovih stradanja. U tome neka svako prepozna svoju ulogu i odgovornost u cijelom region… Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM valo Bošnjacima na prostoru bivše Jugoslavije može porediti sa stradanjem Jevreja u Drugom svjetskom ratu, sa tom razlikom što su Bošnjaci imali svoje predstavnike u vlasti 90-ih”, rekao je on. On je poručio Bošnjacima da treba da razmisle da li je ovo što imaju - ono za šta su se zalagali i što su htjeli. “Vi ste dali najveći doprinos 21. maju 2006. godine, vi ste 1998. dali ključnu podršku onome ko je to od vas tražio - vi znate na osnovu čega. Danas razmislite da li je ovo to što treba da imate”, poručio je Raonić. Skupu FBM su, između ostalih, prisustvovali predsjednik i potpredsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i Rifat Rastoder, ombudsman Šućko Baković i ambasador Bosne i Hercegovine u Podgorici Izmir Talić. Mirsad Rastoder, predsjednik UO Foruma Bošnjaka CG Opomena - Danas treba da se prisjetimo, Šta smo? I šta bi mogli učiniti da nevine žrtve budu trajna opomena. Da opet i opet kažemo., Nema ovozemaljskog suda i presude koja može prekriti uzdahe nevinih, ali su istina i presonalizacija odgovornosti bitne za oslobadjane od kolektivne krivice, trajno sjećanje i kajanje koje treba da postane dio društvene svijesti, Da se slično nikad ne ponovi… - Pozdravljajući proglašenje Spomen parka u Podgorici i otkrivanje staklene spomen ploče, MI se nadamo, da će to biti tek početak za detaljniju razradu spomen kompleksa na kome će se prepoznavati obilježja žrtvama zločina za koje su odgovorni ili suodgovorni u Crnoj Gori.I da će Vlada i drugi nadležni u Crnoj Gori izoštriti posvećenost svemu onome što je vezano za Evropsku Deklaraciju o Srebrenici i Skupštinsku deklaraciju o Danu sjećanja Ljudska želja i potreba rodbine i potomaka, ali i obaveza svakog društva i države koji drže do civilizacijskih principa obavezuju da se podizanjem odgovarajućih spomen obilježja stvore uslovi za dostojno sjećanje na žrtve i opomenu, da se slično nikada ne ponovi. To je najmanje što treba ucčniti za: deportovane izbjeglice u Karadžićeve logore smrti, putnike voza 671 na pruzi Beograd Bar, ubijene i prognane iz Bukovice, mučene u Logoru Morinj, ubijene u Kaludjerskom lazu, porodicu Klapuh,nestale Rožajce na Kosovu, stradale u Andrijevici i mnoge druge nevine žrtve. Sve to naravno može imati smisla,samo ako se PRVENSTVENO temeljitim istragama i pravosnažnim presudama utvrdi personalna krivica učesnika i nalogodavaca. Zato i danas ponavljamo Može li se evropska medjudržavna saradnja u regionu graditi Oktobar, 2011. Sa konferencije sjećanja u KIC-u, sa lijeva na desno: Izmir Talić, Ranko Krivokapić i Rifat Rastoder bez pokretanja istrage i utvrdjivanja odgovornosti kao dijela obaveze i poštovanja: ljudskih prava, časti žrtava, porodica ali i dostojanstva naroda iz koga su. Nijesu se slučajno dogodili, ni deportacija ni Štrpci ni Srebrenica. Sve je to produkt jedne krvomutne politike na koju treba upozoravati sve buduće generacije. I tek kada se u svijest naroda u CG ureže spoznaja, da je bol majke i drugih ucvijeljenih, kojai decenijama sanjju povratak svoga sina ili najmilijih, - Bol i trauma koja se nikome nesmije ponoviti moćićemo da kažemo da smo kao društvo uspjeli da se suočimo s ljudskim patnjama i s prošlošću... Da se ne ponovi. To izmedju ostalog dugujemo i onj časnoj Crnoj Gori koja je i u zlom vremenu devedesetih sačuvala nadu čovjecnosti. a još više dugujemo generacijama koje će pitati, Šta se dogodilo tih godina i tražiti šta su rekli svjedoci?. Njih moramo ohrabriti ako su nam motiv istina i pravda.Pozivam sve ljude u Crnoj Gori da molitvom i ćutanjem traže oprost i pravdu, rekao je, između ostalog, Rastoder. 13 Hronika Revija FORUM BUKOVICA, TUŽNA STRANA NAŠE ZBILJE Zločin bez krivaca Tragovi zločina u Bukovici Piše: Omer Mehmedović U ponovljenom suđenju za zločin u Bukovici, specijalno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je, zbog nedostatka dokaza, oslobodilo optužbe pripadnike bivše Vojske Jugoslavije braću Radmila (44) i Radišu (37) D. Đukovića, Slobodana Đ. Cvetkovića (37), Milorada B. Brkovića (38), Đorđija S. Gogić (44). Oslobođeni su optužbe i bivši pripadnici Centra bezbjednosti u Pljevljima Slaviša Č. Svrkota (45) i Radoman T. Šubarić(48). Specijalno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je 31.decembra 2010.godine donijelo je u prvom stepenu oslobađajuću presudu zbog, navodno, nedostatka dokaza. Specijalni tužilac za ratne zločine je izjavio žalbu Apelacionom sudu Crne Gore. Apelacioni sud je utvrdio da je vijeće nepropisno sastavljano i predmet vratio Višem sudu u Bijelom Polju na ponovno suđenje , što je upućivalo na to da je prvostepena presuda bila pravilna i na valjanim dokazima donijeta. Optuženi su se teretili da su u vrijeme rata u BIH, kršeći pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine, prema civilnom stanovništvu na području mjesne zajednice Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti. 14 Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana ubijeno je 6 osoba, 11 je oteto, a 70-tak podvrgnuto fizičkoj torture, protjerano je 90 porodica sa oko 270 članova, zapaljeno osam kuća i sva domaćinstva opljčkana. Danas na području Bukovice živi oko 250 stanovnika, od čega samo 45 Bošnjaka. Predsjednik vijeća Šefkija Đešević, je ukratko saopštio razloge za donijetu odluku, ističući da dokazi izvedeni tokom glavnog pretresa nijesu bili dovoljni da bi potvrdili navode optužnice Specijalnog tužioca za ratne zločine. “Optuženi kao pripadnici policije i Vojske Jugoslavije nijesu djelovali samoincijativno već po naređenju komandi radi obezbjeđenja reda, mira i granice, kako se ratna dešavanja iz Bosne i Republike Srpske ne bi proširila na područje Pljevalja. U konkretnom, oni su vršili službene radnje u okviru zakonom propisanih ovlašćenja”,kazao je u obrazloženju presude sudija Đešević. “Sud je mišljenja da nije dokazano da su optuženi,na području mjesne zajednice Bukovica, nehumano postupali prema gradjanima muslimansko-bošnjačke nacionalbnosti, vršili torturu i nasilje nad njima,te da su im prouzrokovali teške patnje i ozbiljno im ugrožavali zdravlje i tjelesni integritet, mjerama zastrašivanja stvarali psihozu, usljed čega je došlo do iseljavanja stanovništva sa tog područja”. Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM Zaista, kao u pravoj “besudnoj zemlji” Svojevremeno je Milovan Đilas o događajima u Šahovićima iz 1924. godine, napisao knjigu “Besudna zemlja”. Đilas je opisao događaj dvije decenije poslije, ali sam naziv njegove knjige nam govori sve. Šahovići su nam se ponovili gotovo sedam decenija poslije. Ponovili su nam se i u Herceg Novom, i u Bukovici i u Kaluđerskom lazu kod Rožaja. I nije dobro da o njima naše potomstvo čita iz neke nove “Besudne zemlje”. Viši sud nalazi da; “Optuženi kao pripadnici policije i Vojske Jugoslavije nijesu djelovali samoincijativno već po naređenju komandi . . .” Iz ovog možemo zaključiti da su optuženi neposredni izvršioci, jer su “djelovali”. Po svim krivičnim zakonicima i međunarodnim konvencijama, neposredni izvršioci nijesu oslobođeni odgovornosti, kod naših sudova izgleda jesu. Imamo slučaj iz haškog Suda u kojem su prvo osuđeni neposredni izvršioci za genocid u Srebrenici, danas je u toku suđenje i glavno komandujućem. Dalje sud navodi da su oni djelovali; “Radi obezbjeđenja reda, mira i granice, kako se ratna dešavanja iz Bosne i Republike Srpske ne bi proširila na područje Pljevalja. U konkretnom, oni su vršili službene radnje u okviru zakonom propisanih ovlašćenja”. Da li čuvanje reda, mira i granice podrazumijeva ubiti 6 ljudi , oteti 11, a 70-tak podvrgnuti fizičkoj torturi, zapaliti osam kuća i džamija, protjerati 90 porodica, opljačkati sva domaćinstva? Po ni jednom zakonu ili međunarodnoj konvenciji nije, ali kod naših sudova to je izgleda praksa. Da li je Specijalno tužilaštvo za ratne zločine optužilo one koje je trebalo? Može se zaključiti da jeste, bar po zaključku Suda oni nijesu djelovali samoinicijativno, dakle, djelovali su. Drugo je pitanje zašto tužilaštvo nije proširilo optužnicu u toku postupka i na lica koja su davala naređenja? To pitanje postaje nedovoljno razjašnjeno. Hoće li neko snositi posljedice zbog ovakve optužnice.? Mi ćemo biti jedina zemlja u kojoj je država priznala postojanje ratnih zločina a za njih neće niko odgovarati. Krivična djela ratnih zločina ne zastarijevaju, ali se, izgleda, čeka da vinovnici prirodno, u slobodi, odu sa ovog svijeta, pa da ih posthumno proglasimo krivim. Haški tribunal Perišiću 27 godina zatvora Haški tribunal osudio je bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića na 27 godina zatvora zbog ubistava, progona i napada na civile u Bosni i u Hrvatskoj 1990ih godina. On je najviši oficir bivše jugoslovenske armije kojem je suđeno za ratne zločine. Perišić je proglašen krivim za pomaganje srpskim snagama u planiranju i sprovođenju ratnih zločina, uključujući ubistvo osam hiljada Muslimana u Srebrenici i 42mjesečnu opsadu Sarajeva. Takođe je proglašen krivim za obezbjeđivanje finansijske i logističke podrške Srbima u Bosni i u Hrvatskoj. Oslobođen je, međutim, direktne odgovornosti za srebrenički masakr. Presuda protiv Perišića je prva koju je Tribunal izrekao protiv nekog zvaničnika Savezne ReOktobar, 2011. publike Jugoslavije zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini. Pretresno vijeće utvrdilo da je Perišić nadgledao dostavljanje obimne logističke podrške Srbima u Bosni i u Hrvatskoj, koja je uključivala „veliku količinu pješadijske i artiljerijske municije, goriva, rezervnih djelova kao i obuku i tehničku pomoć”. Premda je pomoć upućivana i prije njegovog dolaska na čelo VJ 1993, Perišić ju je učinio „centralizovanijom i koordinisanijom”. Žrtve zločina za koje je osuđen Perišić, u BiH nisu zadovoljne presudom jer su, kažu, očekivali kaznu doživotnog zatvora. S druge strane, ni pravni eksperti je ne smatraju zadovoljavajućom naročito jer nije dokazana efektivna kontrola nad snagama bosanskih Srba. 15 Hronika Revija FORUM Održani Treći crnogorsko - turski susreti prijateljstva Dijaspora - živi most među državama Na poslovnom forumu, održanom u Privrednoj komori, je razgovarano na temu: Aktuelni trenutak izazovi i mogućnosti privredne saradnje Crne Gore i Republike Turske. Pored informacija o sadašnjem obimu i sadržaju crnogorsko–turske privredne saradnje organizovana je prezentacija djelatnosti i potencijala od značaja za dalju saradnju privrednih komora, preduzeća i preduzetnika – učesnika susreta. Veliki broj građana Turske porijeklom sa ovih prostora živi su most između dvije države, istakla nj.ex. Emine birgen Kesoglu, abasadorka Turske u Crnoj Gori Polazeći od činjenice da su nedovoljno međusobno poznavanje najčešći uzrok nesporazuma kako među ljudima i narodima, tako i državama, te da je dobro međusobno poznavanje preduslov svakoj –dobroj saradnji, i pogotovu da je preduslov za otklanjanje kojekakvih naslijeđenih predrasuda a sa ciljem uspostavljanja što svestranijih i što sadržajnijih odnosa Crne Gore i Turske, Forum Bošnjaka Crne Gore i Društvo crnogorsko-turskog prijateljstva u saradnji sa Privrednom komorom Crne Gore i Kancelarijom Turske agencije za međunarodnu saradnju i razvoj (TIKA) organizovali su, od 07 do 10 jula, treće Susrete crnogorsko-turskog prijateljstva. Pokrovitelj skupa je bila NJ. EX. Emine Birgen Kesoglu, ambasadorka Republike Turske, dok je glavni sponzor bila Kancelarija TIKA-e u Crnoj Gori. U ovim susretima je, inače, učestvovalo više desetina biznismena i članova društava prijateljstva iz Crne Gore i Turske. U središtu pažnje bile su mogućnosti međusobne privredne saradnje. Na tu temu je u Privrednoj komori Crne Gore održana i posebna panel – rasprava. Za goste iz Turske, koji su bili smješteni u Hotelu Grand na Cetinju, organizovana je i posjeta jednnom broju turističkih, kulturnih i istorijskih znamenitosti Crne Gore. 16 Učesnici poslovnog foruma sa desna na lijevo: Andrija Lompar, Rifat Rastoder, Ivan Saveljić, Emina Birgent-Kesoglu, Akin Kazancoglu i Tunzaj Cakmak U uvodnom obraćanju učesnicima foruma Ivan Saveljić, potpredsjednik Privredne komore Crne Gore je kazao da imamo vrlo dobre odnose sa Turskom i na političkom i na privrednom planu. Bezvizni režim uspostavljen između naših zemalja i potpisan Sporazum o slobodnoj trgovini koji su ratifikovali parlamenti obje države, očigledan su dokaz ovakve tvrdnje. Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o prevozu putnika i tereta u međunarodnom drumskom saobraćaju dodatno doprinosi snaženju ekonomskih odnosa naših zemalja. Privredna komora Crne Gore kroz sistem komorske mreže Evrope i regiona intenzivno sarađuje sa Unijom komora Turske. Zajedno smo pokrenuli i niz inicijativa u snaženju regionalnih integracija, kao i pozicioniranju regiona ka evropskim integracijama. Saveljić je dalje govorio o brojnim susretima sa privrednim delegacijama Turske ističući da je ideja kojom smo se rukovodili u pripremi ovog skupa da jasno i nedvosmisleno naglasimo zajedničku viziju pristupa regionalnim pitanjima, zajedničkoj razvojnoj politici, ekonomskoj međuzavisnosti, afirmaciji bogate multikulturalne društvene srukture regiona, kako bi se ostalo na Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM Robna razmjena Robna razmjena između Crne Gore i Turske posljednjih godina je u stalnom porastu. Izvoz iz Crne Gore postepeno raste dok uvoz blago pada te se i deficit iz 2008. godine u iznosu od 31,4 mil eura smanjio na 23,2 miliona u 2010. godini. U periodu januar - april 2011. godine ukupna robna razmjena između Crne Gore i Turske iznosi 11,3 miliona eura što je za 85,2% više u odnosu na isti period 2010. godine. Ukupan izvoz iznosi 3,8 miliona eura i veći je za 216,7%, dok je ukupan uvoz 7,5 miliona eura i veći je za 53,1% u odnosu na uporedni period iz prethodne godine. Učešće izvoza u Tursku u ukupnom izvozu Crne Gore je u 2008. godini iznosilo 0,1% dok za prva četiri mjeseca ove godine iznosi 2,6%. prioritetnom strateškom cilju kojem teže obje zemlje – dostizanja punopravnog članstva u EU. Ovakvi skupovi su prilika da se potvrdi takva orjentacija i premjeri kvalitet ekonomskih odnosa dvije zemlje, kao i postave standardi za buduća okupljanja. Suštinsko razumijevanje proisteklo iz dugog istorijskog pamćenja daje specifičnu težinu uzajamnim odnosima i otvara potencijale za podizanje konkurentnosti cijelog regiona na širem evropskom prostoru, rekao je Saveljić. Privrednici su pozvani da preuzmu inicijativu i daju ton ovom procesu. Naša zemlja konačno odredište i postojani model za kvalitetno preoblikovanje svog ekonomskog sistema vidi u EU, kao i Turska, i na tom putu dostizanja ustanovljenih kriterija, koji nije ni brz ni lak, obje zemlje očekuje mnogo rada. Strateško ekonomsko partnerstvo sa Turskom nije alternativa članstvu u EU , već je u punoj komplementarnosti sa njim. Privrednici uvode novu logiku, novo ponašanje, evropski korpus vrijednosti koji ne razumije jezik stereotipnih predstava iz prošlosti. Turska se sve češće označava liderom u regionu, ekonomskom snagom zemlje, brzim razvojem i dinamičnom regionalnom politikom potkrijepila je takav naziv konkretnim djelovanjem. Samo takvo liderstvo se poštuje i priznaje. Imajući u vidu naše dugoročne interese, treba saslušati šta imaju da Oktobar, 2011. U prva četiri mjeseca tekuće godine ostvaren je deficit od 3,7 miliona eura, a pokrivenost uvoza izvozom je 50,7%. Iz Turske se najčešće uvoze mašine, električne i mehaničke, zatim proizvodi od gvožđa i čelika, aluminijum i proizvodi od aluminijuma i plastične mase, dok se izvozilo samo pet grupa proizvoda od kojih najviše gvožđe i čelik. Prve investicije iz Turske realizovane su 2006. godine ali su bile na veoma niskom nivou, svega 0,7 miliona eura. U 2007. godini investirano je 3,6 miliona eura sa trendom rasta i u 2008. godini kada je uloženo 6,8 miliona eura. Pod uticajem globalne finansijske krize, investicije iz Turske bilježe pad u 2009. godini i iznose 0,5 miliona eura dok je oporavak ostvaren u 2010. godini sa neto prilivom u iznosu 3,3 miliona eura. Učesnici trećih susreta crnogorsko-turskog prijateljstva sa lijeva na desno: dr. Akkan Suver, počasni konzul Crne Gore u Turskoj, Cafer Okray, Akin Kazancoglu i Salih Akgul ponude predstavnici privrede zemlje koja je most orijenta i zapada, kao i šta mi možemo da ponudimo njima. Veliki dio napora Turska ulaže u razvoj balkanskog prostora o čemu svjedoče sve učestalije uzajamne posjete visokih zvaničnika i porast investicija ka zemljama šireg regiona uključujući Crnu Goru. Turske kompanije su investirale u oblasti trgovine, turizma, građevinarstva, infrastrukture, poljoprivrede, energetike. Istovremeno naše su uspjele da se plasiraju ili traže svoje mjesto na velikom turskom tržištu koje bi moglo da absorbuje daleko širi obim crnogorskih proizvoda. Kompanije iz oblasti energetike i poljoprivrede bi svoje strateške planove mogle da realizuju upravo preko narastajućeg potencijala turskog tržišta. Turska privreda je u regionu ,,domaći igrač” i sigurno bolje od većine drugih poznaje kvalitet naših resursa i cjelovitu mapu investicionih šansi u Crnoj Gori. Činjenica da EU i SAD u Turskoj prepoznaju geopolitičkog stožera s centralnom ulogom u stabilizaciji i ekonomskom povezivanju regiona daje joj dodatni kredibilitet i značaj. Turska predstavlja poželjnog ekonomskog partnera, a na nama koji artikulišemo interese privrede je da pokažemo kreativnost u poslovnoj saradnji i konkurentnim projektima ade- 17 Hronika Revija FORUM Dobrodošlica na Cetinje: Milo Janković, Rifat Rastoder, Jusuf Kalamperović i dr Akkan Suver kvatno ispratimo kompatibilnost naših privreda, zaključio je Saveljić. Ambasadorka Republike Turske u Crnoj Gori Emine Birgen Kesoglu govorila je o crnogorsko – turskim susretima, koji su već postali tradicionalni, a ove godine njihova osnovna tema je ekonomija. Politički odnosi dvije države su odlični, dijelimo zajedničke vrijednosti i istoriju, a ekonomski odnosi nijesu na očekivanom nivou zato biznismeni na današnjem sastanku treba da se opredijele u koje oblasti je najbolje investirati, a mi ćemo svesrdno podržati unapređenje ekonomske saradnje. Mnogo je ljudi koji vode porijeklo iz Crne Gore, a žive u Turskoj i oni su most koji povezuje dvije zemlje, rekla je ambasadorka. U ime Vlade Crne Gore učesnike skupa pozdravio je Andrija Lompar, ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija, izražavajući zadovoljstvo što se ukupne veze dvije zemlje inten- Sa poslovnog foruma u Privrednoj komori zivno razvijaju. On je, međutim, kazao da se privredna saradnja ne unapređuje željenom dinamikom ali da obje države posjeduju ogroman potencijal koji je moguće kroz različite modele saradnje ekonomski valorizovati. Lompar je podsjetio da su potpisana dva sporazuma o saradnji Crne Gore i Turske u saobraćaju i to jedan za drumski saobraćaj, a drugi za civilno vazduhoplovstvo, dok je u pripremi potpisivanje sličnog dokumenta za pomorski sektor. Vlada Crne Gore je spremna da eliminiše sve barijere na putu saradnje sa Turskom i odlučna je da nastavi njegovanje i unapređivanje ekonomskih veza, kazao je ministar. On je saopštio da je Vlada spremna da, u saradnji sa partnerima iz Turske, radi na projektu rekonstrukcije aerodroma u Beranama. Rifat Rastoder, potpredsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik Društva crnogorsko – turskog prijateljstva je rekao Poželjan partner Strateško ekonomsko partnerstvo sa Turskom nije alternativa članstvu u EU , već je u punoj komplementarnosti sa njim. Privrednici uvode novu logiku, novo ponašanje, evropski korpus vrijednosti koji ne razumije jezik stereotipnih predstava iz prošlosti. Turska se sve češće označava liderom u regionu, ekonomskom snagom zemlje, brzim razvojem i dinamičnom regionalnom politikom potkrijepila je takav naziv konkretnim djelovanjem. Samo takvo liderstvo se poštuje i priznaje. Imajući u vidu naše dugoročne interese, treba saslušati šta imaju da ponude predstavnici privrede zemlje koja je most orijenta i zapada, kao i šta mi možemo da ponudimo njima. 18 da su motivi i ciljevi ovih susreta bolje međusobno upoznavanje i zbližavanje što je pretpostavka za dugoročno dobre sveukupne odnose, kako ljudi tako naroda i država. Rastoder je kazao da se aktuelni međudržavni odnosi Crne Gore i Turske mogu smatrati gotovo besprijekornim. Organizovanjem i posvećivanjem Trećih susreta crnogorsko – turskog prijateljstva upravo aktuelnom trenutku – izazovima i mogućnostima saradnje privrednika dvije države, željeli smo makar inicirati pozitivne procese iu ekonomiji kao posebno važnom segmentu ukupnih odnosa, saopštio je Rastoder.. On je izrazio očekivanje da će privrednici u neposrednoj komunikaciji prepoznati konkretne oblasti i oblike međusobne saradnje. Učesnike poslovnog foruma je pozdravio Tunzaj Cakmak iz turske Agencije za međunarodnu saradnju. Ekonomske potencijale Crne Gore predstavio je Stevan Karadaglić, direktor Sektora za analize i istraživanja Privredne komore, a o privredi Republike Turske govorio je Akin Kazancoglu, potpredsjednik Privredne komore Izmira. U bilateralnim razgovorima privrednici su razmijenili informacije i najavili realizaciju poslovnih projekata u brojnim djelatnostima. Poslovnom forumu prisustvovali su predstavnici kompanija iz oblasti energetike, građevinarstva, metalske industrije, telekomunikacija, saobraćaja, turizma, prehrambene industrije, trgovine, tekstila. Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM Bošnjački susreti u Izmiru i Forum na susretima Prijatelji bošnjačkih susreta u Izmiru Predstavnici Foruma BM CG, Mirsad Rastoder i Omer Mehmedović bili su gosti konferencije na otvorenom u Izmiru, slične sa narodnim vašarima u Crnoj Gori i Bosni. Na brdovitom izletišta opštine Bornova okupilo se preko 2500 posjetilaca koji vode porijeklo sa prostora nekadašnje Jugoslavije. U obraćanju posjetiocima i uvaženim učesnicima konferencije Mirsad Rastoder je naglasio da Forum iuzetno cijeni poziv organizatora ovih susreta jer otvara nove mogućnosti za upoznavanje i zajedničke aktivnosti u interesu očuvanja bošnjačke kulturne tradicije i razvoja neposredne poslovne saradnje izmedju dvije drzave. Rastoder je pozvao privrednike da učestvuju na trećeim susretima crnogorsko-turskog prijateljstva u Podgorici. Produblivanje prijateljskih odnosa i saradnje bili su osnov obraćaOktobar, 2011. Prijem kod počasnog konzula BiH Kemala Bajzaka nja i ambasadora BH u Republici Turskoj Dragoljuba Ljepoje, gradonačelnika Novog Pazara Meha Mahnutovića, gradonačelnika Bornove, Ćamila Sindira i Ministra kulture u vladi Turske Ertujrul Gunaya. Predsjednica udruženja Bosna - Sandžak Šenaj Bicer, posebno se interesovala za prioritetne oblasti privredne saradnje kako bi adekvatnim izborom privrednika blagovremeno odgovorili na poziv iz Podgorice. Gradonačelnik Barnove Ćamil Sindir priredio je i posebni pri- 19 Hronika Revija FORUM jem za delegacije iz Novog Pazara i Podgorice. Istog dana delegacija je posjetila počasnog konzula Kemala Bajzaka istaknutog privrednika i entuzijastu koji je pokretač brojnih aktivnosti od značaja za saradnju Turske sa Bosnom i Crnom Gorom. Bajsak se zahvalio na posjeti i izrazio žaljenje što saradnja sa crnogorskom amabasadom u Ankari nije zadovoljavajuća. U razgovoru sa delegaciom Novog Pazara, u kjoj su pored gradonačelnika Mahmutovića bili i Faruk Suljević i Asim Prenča, dogovoreno je da se uskoro napravi plan konkretnih aktivnosti u razmjeni kulturnih i drugih sadržaja od značaja za prekograničnu i saradnju izmedju Podgorice i Novog Pazara. Prijem kod gradonačelnika Bornove Bošnjačke porodice čiji su preci od Pepića i Kožara 20 Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM NAUČNA TRIBINA: “Crna Gora u doba Osmanlija i nakon toga” Velika zajednička istorija U organizaciji Mešihata Islamske zajednice Crne Gore, u amfiteatru Medrese «Mehmed Fatih», 20. oktobra, održana je naučna tribina pod naslovom ,,Crna Gora u doba Osmanlija i nakon toga”. Tematski iz različitih fokusa istraživanja na tribini su govorili, profesori turskih univerziteta i Istorijskog instituta: prof Dr Kemal Çiçek, prof Dr. Bülent Özdemir, Dr Uğur Özcan i Mr Abidin Temizer. Goste i veliki broj istaknutih ličnosti iz političkog kulturnog i javnog života, selamio je Reis efendija Rifat Fejzić i podsjetio da je i ova tribina u funkciji razbijanja stereotipa. - Osmanlije dijele veliku istoriju sa Crnom Gorom, koja u nekim periodima nije bila mirnodopska, kazala je ambasadorka Turske u CG Eminen Birgen Keşoğlu. Istraživanje i rasvjetljavanje pojedinih perioda treba da doprinese trajnom miru.Da jačamo prijateljstvo izmedju dvije države i njihove političke ekonomske i kulturne veze,kazala je ambasadorka Birgen- Keşoğlu. Govoreći o ,,Stanju muslimana u Crnoj Gori nakon ratova 1877-1878” prof Dr. Kemal Çiçek je saopštio podatak da se tih godina sa prostora Balkana u Tursku iselilo 387 000 muslimana. Ne zna se broj onih koji su pješačeći prema Turskoj izgubili život. U kontek- Tribina u Medresi stu medjunarodnih odnosa i jačanja ruskog panslavizma Çiçek je saopstio da su glavni motivi iseljavana bili: nesigurnost u praktikovanju vjere i običaja, obaveza služenja u vojsci i ekonomsko siromašenje stanovništva koje je do tada imalo najbolja imanja-zemlju. Samo iz Podgorice iseljeno je 600 porodica. Dobri odnosi sultan Abdul Hamida II sa knjazom Nikolom uticali su da se popravi stanje,i poboljša obrazovanje muslimana u Crnoj Gori,kazao je Dr Uğur Özcan,podrobno govoreći o islamu u Crnoj Gori. Prof Dr. Bülent Özdemir, prof Dr Kemal Çiçek i Mr Abidin Temizer Oktobar, 2011. Obrazlažući temu « Proces crnogorske nezavisnosti » Dr Bülent Özdemir je podsjetio da su Osmanlije i u tom procesu imale uticaja, te da je nakon dobrih i loših odnosa Turska prva, nakon Berlinskog kongresa priznala crnogorsku drzavnu nezavisnost. Kroz pitanja posjetilaca i razgovor sa našim istoričarima, naglašena je potreba i obostrana spremnost za češće susrete ljudi od nauke, radi uporedjivanja arhivskih istraživanja i razmjene, kako bi se što realnije sagledali pojedini istorijski periodi. E.P. A. Pepić i Dr Uğur Özcan 21 Hronika Revija FORUM Njujork Crnogorska kuća u Njujorku Crna Gora će dobiti svoj objekat u Njujorku u kojem će biti smješteni stalna misija Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, Generalni konzulat i Crnogorski kulturni centar. “Crnogorska kuća” će se kupiti od novca Vlade i donacija iseljenika u Sjevernoj Americi, a ako bude potrebno uzeće se i kredit. Prvo donatorsko veče okupilo je veliki broj ljudi iz dijaspore, ali i poznatih ličnosti iz Crne Gore, među kojima su bili umjetnica Marina Abramović i vlasnik Atlas grupe, Duško Knežević. Za Crnogorsku kuću Atlas Grupa donirala je 80.000 eura, pomoć je najavio gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša a donaciju je najavila i poznata umjetnica Marina Abramović koja je napomenula da se njeni radovi prodaju između 30 i 150.000 dolara Cilj je da se među iseljenicima ra- zvija svijest o Crnoj Gori, rekao je Refik Radončić iz Crnogorsko- američke fondacije za Crnogorsku kuću u Njujorku . “U njoj nema gostiju, u njoj su svi domaćini”, rekao je premijer Igor Lukšić u na donatorskoj večeri govoreći o Crnogorskoj kući. Projekat bi trebalo da košta oko 6 miliona eura, a Vlada je kapitalnim budžetom planirala da potroši 2 miliona. U tu svrhu je u Njujorku otvorena i Fondacija sa računom kod Čejs banke. Ambasada BiH u Crnoj Gori Obilježena peta godišnjica diplomatskih odnosa Ambasada Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori obilježila je pet godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između dvije države. Na neformalnoj proslavi kojoj su prisustvovali diplomatski predstavnici, ličnosti iz javnog i kulturnog života, ambasador BiH Izmir Talić poručio je da su odnosi Crne Gore i njegove zemlje, prije svega prijateljski. Meni i mojim kolegama to uveliko olakšava posao i baš iz tih razloga smatram da je ovaj datum izuzetno značaja za nas. Saradnja sa Crnom Gorom je izuzetno pozitivna, a u prilog tome ide i to što ubrzo očekujemo potpisivanje sporazuma o granicama kazao je Talić. 22 Ambasador je istakao da su infrastrukturni projekti, kao što je put Sarajevo Podgorica, od posebnog značaja i da bi uskoro trebalo da dođe do njihove konkretizacije. Talić je istakao da je „ekonomska saradnja veoma dobra, iako ide malo na stranu BiH, ali da je Crna Gora zato za koplje ispred BiH u evroatlantskim integracijama”. U pogledu evroatlantskih integracija ste ispred Bosne i Hercegovine. Ali i tu dobrosusjedski odnosi dolaze do izražaja u našem zajedničkom radu da što prije pristupimo integracijama koje su nam od izuzetnog značaja kazao je bosanski ambasador. Izmir Talić Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM Stvoreni preduslovi za izgradnju Mešihata i Kulturnog centra Bošnjaka u Podgorici Nepotrebna politizacija Skupština glavnog grada usvojila je početkom septembra izmjene detaljnog urbanističkog plana koje na mjestu igrališta u Staroj varoši predviđaju izgradnju upravne zgrade Mešihata, sa kulturnim centrom Bošnjaka i Muslimana. Opozicija je bila protiv, zalažući se za opstanak, kako su naveli, kultnog sportskog terena (poznatog kao „Crno”) koje su koristile generacije Starovarošana, dok su pojedini bili zabrinuti da će izgradnja pomenutog objekta narušiti vjerskonacionalnu slogu u tom dijelu grada. U ime obrađivača plana Rifat Alihodžić objasnio da će na 2.506 kvadrata biti izgrađen dvospratni objekat u kojem „neće biti vjerskih obreda”, već administracija sa kulturnim sadržajima. Tu su predviđeni sadržaji posvećeni arhitekturi, slikarstvu i to će biti mjesto susreta građana svih vjera. Sport i rekreacija biće kompenzovani, jer plan predviđa rekreativnu zonu u blizini objekta rekao je Alihodžić. Dodao je da će objekat biti uklopljen u duh Stare varoši, te da će Idejni projekat zgrade Mešihata i Kulturnog centra imati na vrhu piramidu kao univerzalni simbol „istorije i umjetnosti”. Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša je kazao daje tačka „bespotrebno ispolitizovana”, pa se osvrnuo kako na emotivne diskusije odbornika, tako i na ljetošnje proteste protiv gradnje na mjestu igrališta. Bićemo sigurno svjedoci u kom grmu leži zec, kad su u pitanju vjerski objekat i suživot. Vidjećete ipak na kraju da je u pitanju nešto drugo. Kad izmjerimo i premjerimo vidjećemo kakva je solidarnost tamo u pitanju i koje koliko oteo zemlje od tih koji su učestvovali u manifestacijama, jer tamo fali oko 2.000 kvadrata rekao je Mugoša. Bar Prvi skup u novom zdanju Islamskog centra Proslava noći Lejletul kadra ove godine organizovana je u zdanju Islamskog centra u Baru. Nakon večernje molitve - teravih namaza, pred više od 1.500 vjernika. Tom prilikom prisutni su upoznati sa aktivnostima na završetku Islamskog centra u Baru. U dosadašnje radove na Islamskom centru uloženo je oko milion eura koje su prikupili vjernici iz Bara i dijaspore, a za dovršetak kompletnog objekta od oko 4.000 kvaOktobar, 2011. dratnih metara treba uložiti još oko dva miliona. Islam nas uči da se džamije grade tamo gdje za to postoje realne potrebe, gdje ima vjernika. Mi džamije ne gradimo iz inata ili hira, niti na mjestima gdje nema vjernika. Islamski centar na ovom mjestu je potreba vjernika koji žive u Baru i u ovom dijelu Crne Gore, onih koji dolaze u Bar, ili koji ga posjećuju. Posebno nam je drago što među donatorima ima i pripadnika drugih vjera”, kazao je, otvarajući program, predsjednik barskog Odbora islamske zajednice Suljo Mustafić. On je podsjetio da OIZ “već duže vrijeme traži da lokalna uprava obezbijedi proširenje groblja Belveder, jer je to potreba”, te da se očekuje i ispunjenje obećanja oko lokacije za izgradnju vjerskog objekta na Topolici, “jer su to, takođe, naše realne potrebe”kazao je Mustafić. 23 Hronika Revija FORUM Pljevlja Harem Husein pašine džamije čeka donatore Odbor za sanaciju Husein pašine džamije u Pljevljima, dogovorio je nastavak izgradnje haremskog zida Husein pašine džamije. Ekonomska situacija je usporila završetk radova na kompleksu Husein pašine džamije podsjetio je predsjedavajući Đorđe Džuverović. Izgradnja haremskog zida počela je prije dvije godine i do sada je urađeno oko 80 m sa zapadne strane džamije, paralelno sa glavnom gradskom ulicom. „Prošla godina nam je protekla u izmirivanju obaveza prema izvođačima radova, a paralelno sa tim ostvarivali smo kontakte sa potencijalnim donatorima i za sada imamo čvrsta uvjeravanja od 24 pojedinih subjekata da će pomoći nastavak radova, tako da sa pripremama možemo početi odmah, a radove ćemo nastaviti u etapama onako kako sredstva budu pristizala“, kazao je Džuverović. Sanacija Husein pašine džamije počela je u maju 2006, i po projektu su završeni sledeći radovi: ojačavanje temelja i oštećenja na zidovima i minaretu, zamjena krovnog pokrivača i kompletne stolarije, restauracija -oslikavanje enterijera po uzoru na izvorni,ugradjena je nova elektroinstalacija, hidroizolacija, izradjene su prilaznie staze i saniran šadrvan. Građevinskie radove uspješno je obavila sarajevska firma za tehnologiju i materijale „SIKRA“, a slikarske „Studio restauro“ takodje iz Sarajeva. Projekat sanacije džamije je uradio Građevinski fakultet iz Podgorice, a svi radovi se izvode pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore. Od planiranih aktivnosti preostala je izgradnja haremskog zida, sanacija oštećenih i iskrivljenih nišana- nadgrobnih spomenika, kao i hortikulturno uređenje mezarja. Husein pašina džamije je izgrađena 1569 godine i zadužbina je Husein paše Boljanića, a od 1961 godine nalazi se pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore kao kulturno dobro prvog reda.J. Durgut Oktobar, 2011. Hronika Revija FORUM Bijelo Polje Tribina o stvaralaštvu Avda Međedovića U Bijelom Polju je i ove godine organizovana tribina o stvaralaštvu Avda Međedovića. Tom prilikom dodjeljena je nagrada za najbolju kratku priču, u okviru književne manifestacije koja nosi ime ovog narodnog pjesnika. Na tribini su govoriti prof, dr Dževad Jahić iz Sarajeva i prof, dr Tatjana Bečanović iz Nikšića. Prvu nagradu i za kratku priču osvojio je Bjelopoljac Kemal Musić, druga nagrada je pripala Senadu Avdoviću iz Novog Pazara a treća Marku Đukiću iz Šapca. Manifestaciju je organizovao NVO “Bošnjački kulturni centar Bijelo Polje” uz podršku Ministarstva kulture i Opštine. Još jedno dobro iz Bijelog Polja Mesoprometu dodijeljen Halal sertifikat Bjelopoijski Mesopromet je prva kompanija u Crnoj Gori koja je implementirala Halal sertifikat. Generalnom direktoru i vlasniku kompanije Hilmiji Franci svečano je sertifikat uručio reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić, a sertifikate za interne auditore Amir Sakić direktor Agencije za sertificiranje Halal kvaliteta u BiH. Marketing menadžer u Mesoprometu Ivona Bošković je objasnila da je Halal standardom utvrđeno šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno muslimanima i kako se provjerava primjena odredbi Halal standarda, kao i da je njime zabranjen veliki Oktobar, 2011. broj aditiva koji postoje u dragoj hrani. Halal standard počiva na preventivnoj proaktivnoj metodi, kompatibilan je sa drugim međunarodnim standardima koji uređuju oblast kvalitetnog upravljanja proizvodnjom. Preporučljivo je da kompanije koje konkurišu za Halal standard, već imaju ISO i HACCP standarde. Sa ponosom ističemo da je naša kompanija još u julu 2009. godine uspješno implementirala HACCP sistem, a od septembra iste godine nosilac je prava na žig „Dobro iz Crne Gore”. U martu ove godine uveden je sistem menadžmenta bezbjednosti hrane ISO 22000 što ukazuje na činjenicu da je, pored liderstva na domaćem tržištu, strateško opredjeljenje preduzeća je izvoz i natjecanje na regionalnim tržištima, kao i na tržištu EU i zemalja Bliskog istoka - istakla je Bošković. Vlasnik Mesoprometa Hilmija Franca je podsjetio da je u proteklih dvadeset godina kompanija rasla i širila svoj proizvodni asortiman i da broj konzumenata Halal proizvoda značajno premašuje broj muslimana u svijetu. Amir Sakić je naglasio da je u prošloj godini u svijetu proizvedeno Halal proizvoda u vrijednosti 640 milijardi dolara. 25 Hronika Revija FORUM Povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva Petnjički ćilimi u Delta centru Povodom 17. oktobra - Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, u Delta sitiju u Podgorici organizovana je Izložba ćilima i suvenira sa područja Petnjice kod Berana. Veoma šarmantnu i humanu manifestaciju upriličilo je; predstavništvo Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori u saradnji sa njemačkom NVO „Help” i „Centrom za seoski razvoj” iz Petnjice. Šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks rekao je da je siromaštvo izazov sa kojim se suočavaju sve zemlje svijeta, te da samo u Evropskoj uniji 79 miliona ljudi živi ispod granice siromaštva. Prema njegovim riječima, i UNDP 26 je podržao 12 preduzetnika da u pet sjevernih opština počnu da proizvode suvenire, rukotvorine, organsku hranu i bave se raftingom za turiste, što je u skladu sa statusom Crne Gore kao ekološke države. Na štandu NVO „Centar za seoski razvoj”iz Petnjice posjetioci su mogli kupovati suvenire od dva eura pa naviše i ćilime, od kojih se najskuplji mogao pazariti za 400 eura.U bogatoj ponudi isticali su se raskošni ćilimi i suveniri sa tradicionalnim motivima. Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević je na otvaranju izložbe u šoping molu „Delta siti”, istakao da je svjestan da se siromaštvo ne može preko noći iskorijeniti jednom akcijom, ali da „uz potencijale koje imamo iz njega možemo izaći brže i lakše nego ostali”. Ističući da je stepen siromaštva na sjeveru mnogo veći nego u centralnom i južnom dijelu, Milošević je kazao da su izlagači kao vrijedni ljudi i domaćini pokazali da se može živjeti od sopstvenog rada i da se može napraviti dobra mješavina poljoprivredne proizvodnje, turizma i ručne radinosti.Ministar je obećao intenzivniju podršku takvim i slični naporima u cilju smanjena siromaštva. Oktobar, 2011. Kritičke paralele Revija FORUM Piše: Omer Mehmedović USTAVNE PROMJENE Različiti motivi Vlada Crne Gore je utvrdila i 02.juna 2011.godine dostavila Skupštini Crne Gore Predlog za promjenu Ustava Crne Gore. Razlog za promjenu Ustava Crne Gore, je preporuka Evropske komisije koja je u svom Mišljenju preporučila jačanje vladavine prava, posebno Oktobar, 2011. kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano postavljanje članova tužilačkog i sudskog savjeta, imenovanje državnih tužilaca, kao i kroz jačanje nezavisnosti, autonomije, efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca. Dakle, ovim se preporučuju promjene Ustava Crne Gore u dijelu koji se odnosi na pravosuđe. Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo Skupštine Crne Gore je formirao radnu grupu koja je izradila tekst Nacrta amandmana na Ustav Crne Gore. Konačno, Skupština Crne Gore je na sjednici održanoj 28.09.2011. godine, usvojila Nacrt amandmana na Ustav Crne Gore uz podršku Socijalističke narodne partije (glasalo 69 poslanika-57 za, 12 protiv). Usvojeni Nacrt amandmana je stavljen na javnu raspravu koja traje mjesec dana. Po završetku javne rasprave nadležno radno tijelo Skupštine utvdiće Predlog amandmana o promjeni Ustava, za koji će takođe biti potrebna podrška dvije trećine svih poslanika. U čemu se sastoji suština predloženih ustavnih promjena? Ukoliko se usvoje predložene us tavne promjene, Skupština Crne Gore će birati i razrješavati, četvoricu sudija Ustavnog suda, dok će trojicu birati predsjednik Crne Gore, a trojicu Sudski savjet. Takođe, državne tužioce neće više birati Skupština Crne Gore već to prelazi u nadležnost Tužilačkog savjeta. Predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore će predlagati Sudski savjet uz predhodno mišljenje Opšte sjednice Vrhovnog suda, umjesto zajedničkog predloga predsjednika Crne Gore, Skupštine i Vlade, kako je trenutno propisano Ustavom. Ubuduće isto lice, za predsjednika Vrhovnog suda, može biti birano najviše dva puta i mandat će mu trajati pet godina. Predloženim rješenjem, među četvoricom sudija koje bira i razrješava Konferencija sudija za članove Sudskog savjeta, ne mogu mogu biti predsjednici sudova. Predsjednik Vrhovnog suda u buduće neće biti i predsjednik Sudskog savjeta, već će predsjednika Sudskog savjeta, koji ne može biti predsjednik Vrhovnog suda, ministar pravde i poslanik, birati dvotrećinskom većinom članovi Sudskog savjeta. Ustavni sud bi iamo devet umjesto dosadašnjih sedam sudija. Kandidat za sudiju Ustavnog suda bi pored 15 godina rada u struci, morao imati najmanje 40 godina života. 27 Kritičke paralele Pokušaj redefinisanja Crne Gore Pored vladinog Predloga za promjenu Ustava Crne Gore, 28 opozicionih poslanika su podnijeli svoj Predlog za promjenu Ustava. Kao razlog, kako su u obrazloženju naveli, je potreba za ustavom kojim će se svaki čovjek u Crnoj Gori poistovjetiti i prihvatiti ga kao svoj. Predlog se odnosio na promjenu; državnih simbola, jezika i pisma, načela zakonitosti, biračkog prava, školovanja, posebnih-manjinskih prava, odlučivanja, predlaganja zakona, sastava sudskog savjeta i potvrde na referendumu. Predloženo je, između ostalog, da pored zvanične zastave i trobojka kao narodna zastava postoji, zatim da srpski jezik bude uz crnogorski službeni jezik, zatim, da se u članu 79 konačno odredi ko su manjine u Crnoj Gori. Rasprava o ovom Predlogu održana je u Skupštini Crne Gore 11.10.2011. godine. Predlog je povučen, pošto je bilo izvjesno da ne može dobiti dvo- 28 Revija FORUM trećisku većinu. Povlačenjem Predloga su zadržali pravo da isti mogu ponoviti i prije isteka jedne godine od dana kada je predlog odbijen (u slučaju da je glasano o Predlogu). U slučaju da je opozicioni Predlog dobio potrebnu većinu u Skupštini, morao bi da dobije potvrdu tri petine birača na državnom referendumu (član 157 Ustava Crne Gore), što u ovim uslovima predstavlja teško ostvariv cilj. Iz razloga zbog kojih su podnijeli svoj Predlog za promjenu ustava naslućuju se motivi, a to je pokušaj redefinisanja Crne Gore u dvonacionalnu (crnogorsko-srpsku) ili jedne vjerske većine. Valja podsjetiti da je po Ustavu, Crna Gora građanska država, tj. država svih njenih građana, nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Dakle, u Crnoj Gori (iz preambule Ustava) žive: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i drugi, privrženi demokratskoj i građanskoj Crnoj Gori. Predlagači su u svojim javnim nastupima navodili da, Srbi ne mogu biti nacionalna manjina, uz konstataciju da su Srbi uz Crnogorce domaći u ovoj kući zvanoj Crna Gora, što je značilo da su ostali gosti, čime su pokušali odrediti građane prvog i drugog reda. Zaboravljajući da u današnjim granicama Crne Gore svi narodi su tu vjekovima u nazad. Niti jedan Srbin ili Crnogorac nije duže u Crnoj Gori od jednog Bošnjaka, Albanca ili Hrvata, zato su svi u svojoj kući i na svome. Opozicionim predlozima se, takođe, pokušao poništiti 21.maja.2006. godine, kada su bili manjina, a narodi koje oni sada smatraju gostima, tada bili većina. Ne tako davno predlagačima ovih ustavnih promjena su državna zastava i crnogorski jezik bili neprihvatljivi, danas nemaju negativan odnos prema istim, čak naprotiv, priznaju sve uz uslov da se srpski interesi, po navedenim kriterijumima, zadovolje. Oktobar, 2011. Kritičke paralele Revija FORUM Crna Gora i jezička politika Kompromis sa mnogo nedoumica Oni koji tvrde da se jezikom trebaju baviti samo naučnici, stručnjaci, eksperti i niko više, definitivno nijesu u pravu. Piše: Suljo Mustafić Korištenje jezika u komunikaciji svojstveno je samo čovjeku i to je jedna od najzagonetnijih čovjekovih sposobnosti. Ta ga osobina izdvaja iz životinjskog svijeta. Jezik jeste sredstvo sporazumjevanja medju ljudima; to je najkraća definicija jezika, ujedno i sveobuhvatna; Ali, jezik je proizvod društvenih konvencija, odnosa u društvu, historijskih okolnosti, političkih odnosa, socijalnog raslojavanja, trenutnih potreba zajednice i mnogo čega ostalog. Dalibor Brozović, jedan od najvećih hrvatskih jezikoslovaca 20.vijeka kazao je da je “ jezička politika ukupnost raznih ideja, djelatnosti i postupaka kojima države i druge političke snage (stranke,oslobodilački pokreti, itd.) nastoje postići određene svoje ciljeve na jezičnom polju”. Citirani lingvista je, nakon dugog angažmana na nekadašnjem zajedničkom jezičkom standardu( srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom), dao presudan doprinos u standardizaciji hrvatskog jezika, početkom 90-ih. Ova definicija jezičke politike, možda najbolje predstavlja nastojanje novonastalih južnoslovenskih država da omeđe svoj jezički prostor. Crna Gora, iako posljednja u nizu, nije mogla biti izuzetak. Nakon obnove državnosti, logično je uslijedilo ustavno utemeljenje crnogorskog kao službenog jezika. Iako ni na popisu 2003. godine, niti na ovogodišnjem, crnogorski jezik nije postao većinski, njegovo ustanovOktobar, 2011. ljavanje kao službenog, državnog jezika ima pun smisao. Ustavno definisanje ostalih jezika:srpskog , bosanskog, hrvatskog i albanskog u službenoj upotrebi, predstavlja transponovanje društvene realnosti u najviši pravni akt- prava brojčano manjinskih naroda da svoje ime i naziv svog jezika imaju u Ustavu svoje države. Nakon najnovijeg popisa, sasvim je postalo izvjesno da crnogorski jezik ponovo nije većinski (36,97%). Na drugoj strani, izglasavanjem Opšteg zakona o obrazovanju, uslijedio je prilično trapav i nesmotreni pokušaj da se, u osnovnim i srednjim školama, umjesto naziva predmeta Maternji jezik, koji je egzistirao više godina, uvede predmet “Crnogorski jezik i književnost”. Takođe, iz nadležnih institucija je saopšteno da će se raditi po novom Pravopisu, o čijim pojedinim rješenjima ni među onima koji su radili na normiranju crnogorskog književnog standarda nije bilo potpune saglasnosti, ponajprije kada je riječ o standardizovanju novojotovanih formi, kao i nekih drugih oblika, što neki smatraju povratkom u prošlost, odnosno u arhaizam koji se izučava u historiji jezika i dijalektologiji. U skladu sa novoproklamovanom pravopisnom normom rađene su i čitanke, odnosno udžbenici za učenike osnovnih i srednjih škola. Sve to izazvalo je prilično jaku reakciju političke javnosti, najprije onog dijela koji teško prihvata atribute crnogorske državnosti.Međutim ovog puta i ne samo njihovu ; tihi otpor zbog primjene Pravopisa sa dosta upitnih rješenja, te insistiranja na arhaičnim formama, desio se i kod onih koji nijednog momenta nijesu osporavali crnogorski jezik, pa čak i kod dosadašnjih tvrdih zagovornika i apologeta pune reafirmacije njegovog naziva u zvaničnoj upotrebi. Onda je nauka definitivno ustuknula pred politikom ; jezikoslovlje postaje samo instrument za dnevno-političko nadgornjavanje, i to usred turističke sezone. Činjenicu da je Crna Gora morala da ispuni prvi kriterijum Evropske komisije izborni zakon, za šta je bilo potrebno dvije trećine glasova u Parlamentu, opozicija je iskoristila da svoju podršku uslovi izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju. Sporazum sa mnoštvom nedoumica Ni avgustovska vrelina nije mogla spriječiti pregovarače da, danima I nedjeljama, tvrde polazne pozicije približavaju kroz kompromis koji je, na kraju, izrodio sporazum kojim je izmijenjen član 11 Opšteg zakona o obrazovanju. Njime se, pored ostalog, navodi : “Nastava u ustanovi izvodi se na crnogorskom jeziku ; imajući u vidu istu lingvističku osnovu, nastava se u ustanovi izvodi I na srspskom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi; poštujući prava manjinskih naroda, nastava se u ustanovi izvodi I na bosanskom, albanskom I hrvatskom, kao jezicima u službenoj upotrebi. Nastava za lica koja koriste znakovni jezik, odnosno posebno pismo ili druga tehnička rješenja izvodi se na znakovnom jeziku i pomoću sredstava toga jezika.“ 29 Kritičke paralele Iako je ova izmjena zakona donjela potreban kompromis, ona je ostavila dosta nedoumica i otvorila brojna pitanja. Primjerice, ako je srpski jezik iste lingvističke osnove kao i crnogorski, a nedvojbeno jeste, zar iste osnove i iz istoga jezičkoga sistema nijesu i bosanski i hrvatski. Dalje, koji su to kriterijumi prema kojima su bosanski i hrvatski jezici manjinskih naroda, a srpski i crnogorski to nijesu, kada ni prema zvaničnim popisima, niti u Ustavu, u Crnoj Gori, nema većinskih ni manjinskih naroda u apsolutnom smislu. Naime, prema popisima( i onom iz 2003. i ovogodišnjem) postoje samo brojčano manjinske i brojčano većinske nacionalne zajednice, dok su u Ustavu pobrojani svi narodi, kao ravnopravni konstituenti demokratske i građanske Crne Gore. Dakle, ovakvom zakonskom rješenju,vjerovatno će ( ako je suditi prema nekim najavama) ustavno utemeljenje biti razmatrano i na Ustavnom sudu. Nedugo, nakon izmjena zakona, a opet nakon dugih pregovora, ustanovljen je novi naziv nastavnog predmeta u školama : crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost. Iako je slavodobitno, sa obije pregovaračke strane naglašavan uspjeh u postizanju kompromisa, malo je ko pokušao da projektuje kako će se ovo riješenje sprovesti u praksi? Komisija koja treba da prati implementaciju ovog rješenja, kao i ekspertski tim koji za sljedeću godinu treba da pripremi nove udžbenike sa sadržajima koji će obezbijediti potrebnu ili predviđenu količinu sadržaja iz pobrojanih jezika, teško da će biti u stanju da ovaj proces isprati do najsitnijih detalja. Trenutno se u školama uči i iz novih udžbenika crnogorskog jezika i iz onih od ranijih godina kada se predmet zvao maternji jezik. Novi udžbenici sa novim sadržajima biće tek sljedeće godine.tek treba definisati količinu gradiva 30 Revija FORUM iz pojedinih jezika i književnih sadržaja, u zajedničkom udžbeniku. Do tada ostaju brojne dileme.Navodimo samo neke : kako će učenici, pogotovo u nacionalno mješovitim sredinama, u istim klupama, usvajati različite sadržaje, odnosno učiti različite jezike za koje se opredjeljuju, u nastavnom procesu koji mora biti jedinstven? Kako će, recimo u osnovnim školama, usvajati sadržaje iz svog maternjeg jezika, ako se nastava odvija na crnogorskom? Ako se pjesmica uči na crnogorskom jeziku, može li, recimo, učenik da istu pjesmu uči na hrvatskom ili bosanskom jeziku? Može li profesor koji govori srpskim jezikom i ekavicom, i radi i predaje u školi više od dvadeset godina, sada predavati djeci i na crnogorskom? Koja će se pisma –ćirilično ili latinično korisititi u izradi pismenog zadatka? Kojem će jeziku u nastavi pripadati djela Iva Andrića, Krleže, Meše Selimovića, Ćamila Sijarića, Mihaila Lalića? Pitanja i dileme se umnožavaju sa svakom novom situacijom, bilo da je ona pretpostavljena ili se već desila u učionicama… Gdje je bio nacionalni svjet? Bošnjačka intelektualna javnost ostala je prilično po strani kada se raspravljalo o ovim pitanjima. Osim nekih političkih subjekata i pojedinačnih stavova kojima se tražila ravnopravnost u zakonskim I podzakonskim rješenjima za bošnjački narod i njegov bosanski jezik, nije bilo usaglašenog i eksplicitnog stava najmjerodavnije institucijeBošnjačkog savjeta/ vijeća. Ova institucija, po prirodi stvari, bavi se zaštitom identiteta nacionalne zajednice koju predstavlja. Bosanski jezik je jedan od najbitnijih aspekata nacionalnog identita Bošnjaka, te su zahtjevi za njegovu punu afirmaciju i ravnopravan tretman u izmjenama zakona morali doći sa ove adrese. Propuštenu šansu teško je nadoknaditi, ali bi Bošnjački savjet/vijeće morao ubuduće biti dio procesa implementacije zakonskih rješenja. Trebala bi ova institucija, preko mreže svojih stručnjaka i saradnika, više pratiti kako se kreiraju nastavni sadržaji, šta je u udžbenicima, kako se odvija nastavni proces na terenu, koliko se poštuje pravo na izbor bosanskog jezika onih koji to žele u nastavi… Ne bi, recimo, mogla da izostane reakcija Bošnjačkog savjeta/ vijeća na činjenicu da se neki bošnjački pisci, odnosno sadržaji, u udžbenicima štampaju po novojotovanim pravopisnim formama ŠJ, ŽJ, a da se nigdje ne naglasi da je riječ o prijevodu sa originala koji nema te forme. Isto tako, ne bi se neki bošnjački pisci ili pjesnici iz Crne Gore mogli navoditi pod nekom drugom nacionalnom odrednicom, a da Bošnjački savjet/vijeće ne reaguje prema nadležnim institucijama. Pitanju implementacije bosanskog jezika i bošnjačke književnosti u nastavnim sadržajima, udžbenicima i uopšte u praksi, treba pristupiti ozbiljno i organizovano. Ne bi se smjelo kao dosada raditi stihijski, neusaglašeno, od slučaja do slučaja, kroz entuzijazam ili interesovanje pojedinaca. Ničiji pojedinačni angažman, ma koliko bio jak i uporan, ne može da zamjeni snagu djelovanja institucije. Vrijeme je da počnemo ispravljati neke svoje dosadašnje navike, ukoliko želimo dobro sebi i svojoj zajednici. Oktobar, 2011. Kritičke paralele Revija FORUM Povodom preliminarnih rezultata popisa Popis bez dijaspore Piše: Abdulah Bato Abdić Da li je Monstat ovako provedenim popisom kojim je izopštio iz crnogorskog društva desetine hiljada njenih državljana u dijaspori ponudio drugim državnim organima kvalitetne podatke neophodne za planiranje održive reintegracije. Dugo je po koji izblijeđeli grafit, ili izanđali bilbord na raskršćima crnogorskih gradova svjedočio o (ne)očekivanoj snazi predpopisne kampanje koja je imala obrise predizbornog politikantstva.Stručna i laička javnost beskrajno je debatovala o nacionalnim identitetima, mogućnostima njihove modifikacije, modelima poželjne društvene integracije, - na svoj način, površno tumčeći asimilaciju, segregaciju, multikulturalnost itd... Kroz debate o, ljudskim i manjinskim pravima, školstvu (dvojezičnost i sl.), srazmjernoj zastupljenosti, afirmativnoj akciji i drugim pitanjima svi su tražili šansu da aktueliziraju soju priču u javnosti. Popis dodje i prodje Popis je treba biti svojevrsno ogledalo u kojem se crnogorsko društvo može ogledati.Slijedi analiza podataka, s ciljem projektovanja poželjnog razvoja ukupnoih društvenih odnosa u Crnoj Gori. Doduše ne u cjelosti, i na način koji bi mogao pokvariti ličnu predstavu, ili sliku koju smo mogli nekritički projektovati o sebi, i kulturnom identitetu kojem pripadamo. Desetine hiljada crnogorskih državljana nijesu ušle u opšti zbir podataka. Popisom je ipak potvrđeno da Bošnjačka nacija nije ideološka ni politička zajednica koja svoju opstojnost crpi iz proklamacije sadržane u Ustavu Crne Gore kao najširem društvenom ugovoru, Oktobar, 2011. već na svom vjekovnom narodnomkulturnom identitetu. U konačnici, na popisu je iskazana opstojnost i drugih kulturnih identiteta sa svim razlikama koje potvrdjuju odgovor na vapijuće pitanje o poželjnom modelu društvene integracije. Multikulturalnost kazali su građani i ovog puta. Ovo tim prije što su svi kulturni identiteti Crne Gore autohtoni i vjekovima duboko inkorporirani u njeno društveno biće. Istina, Crna Gora nikada nije bila imigrantska država sa uvezenim kulturnim identitetima, da bi bila u potrazi za nekim drugim oblicima društvene integracije. Dijalog ljudi i kultura Multikulturalnost polazi od dvije osnovne predpostavke. Prije svega od činjenice da je čovjek društveno, ali i biće kulture. S druge strane multikulturalnost ukazuje i na potrebu dijaloga među ljudima. A dijalog građana je u stvari dijalog kultura. Razvoj demokratije u Crnoj Gori otvara dijalog, ali ne i dovoljno pa se stiče utisak da je prisustvo dijaloga u mul- 31 Kritičke paralele Revija FORUM Preliminarni rezultati popisa Još sredinom jula MONSTAT je objavio preliminarne rezultate ovogodišnjeg popisa stanovništva, i ponovo bez popisa dijaspore, dakle i bez pravih rezultata . Prema ovim nepotpunim rezultatima, Crnogorci su najbrojniji (44, 98 odsto) dok se broj Srba (28,73), smanjio za više od tri odsto u odnosu na 2003. godinu. U odnosu na popis iz 2003, Bošnjaka je više za skoro jedan procenat, Albanaca i Hrvata neznatno manje, a Muslimana manje za pola procenta. Roma sada ima duplo više - sa 0,46 na 1,01 odsto. Iako se u Crnoj Gori i dalje najviše govori srpskim (42,88 odsto), rezultati popisa su pokazali da raste broj građana koji govore crnogorskim jezikom (36,97). Na popisu prije osam godina Crnogoraca je bilo 43 odsto, dok se 32 procenta stanovništva izjasnilo da su tikulturalnom društvu, kakvo je inače crnogorsko, obrnuto proporcionalno količini priče prosute o njemu. Kultura dijaloga, po pravilu počinje preispitivanjem sopstvene uloge i mjesta u društvu svakog konkretnog kulturnog identiteta. Da spozna i uvaži one druge.Izostanak dijaloga pogodan je za sumnjičenja , ili jačanje kulture prisiljavanja, koja se svodi na otvorenu, ili sofisticiranu prisilu,koja tjera ljude da se nekritiški poistovjećuju sa “jakim”,- pojedincima, odnosno jačim identitetima. To pak zakonomjerno dovodi do instrumentalizacije nacionalnih i vjerskih osjećanja, što u uslovima ambivalentnog karaktera nacionalne svijesti nemalog broja crnogorskih građana realativizira pitanje kulturnih identiteta. Drugim riječima može doći do zamjene teza na način što se ne bi postavljalo pitanje što je to kulturni identitet, a šta ne, već šta je korisno a što nije. A takvo relativiziranje nagovještava opasnost da se ukupno društvo odvuče u utilitarizam.Utilitarizam je etička,pravn a,socijalna,ekonomska i psihološka teorija koja smatra da je cilj moralnosti povećati ukupnu sreću u svijetu. U svakodnevici odnosi se na društvenu praksu maksimalizacije proizvodnje dobara i potrošačkog društva i psihplogije, bez obzira na posljedice po 32 Srbi. Srpskim jezikom je tada govorilo 64 odsto građana, a crnogorskim 23 odsto. Uporedna analiza podataka sa posljednja tri popisa pokazuje da Albanci nijesu jedina nacija čiji se broj smanjuje. Tako je najviše Crnogoraca bilo na popisu iz 1981. godine (68,54), dok se njihov broj smanjivao na popisu iz 1991. godine (61,68), da bi ih prije osam godina bilo 43,16 odsto. Dok je broj Crnogoraca opadao, rastao je procenat građana koji su se izjašnjavali kao Srbi. Tako je prije tri denecije Srba bilo 3,32 odsto, početkom devedesetih 9,34, a 2003. godine 31,99. U protekle tri decenije Albanci su sa 6,46 pali na 4,91 odsto, dok su se Bošnjaci, pod novoobnovljenim imenom, u zvaničnim rezultatima popisa prvi put pojavili prije osam godina kada su, bez dijaspore, činili 7,77 odsto stanovništva. psihofizičko zdravlje stanovništva ili prirodu. U uslovima utilitarizma stvaraju se predpostavke gdje ćemo biti u mogućnosti i de iure da se dogovorimo da je čak i ono loše u stvari dobro, samo što u datom trenutku toga nijesmo bili svesni. U tom kontekstusvijetlu popis će ostati upamćen i po osobenim nonsensima, koji pretenduju da obogate svjetsku teoriju nekim novim originalnim (mimo svijeta), rješenjima, koja se ne ogledaju samo u proizvodnji i razlikovanju osobenih vjerskih i nacionalnih zajednica.Tako se izgleda samo kod nas razlikuju pripadnici islamske od pripadnika muslimanske vjeroispovijesti. Dijaspora nije bauk Drugi propust, u nizu uslovio je da nemali dio ukupnog identiteta Crne Gore neopravdano ostane izvan ovog popisa, pa slika poprima drugačije obrise. Izopštena je dijaspora da bi nekima, u ogledalu zvanom popisni rezultati, postali samodopadljiviji.. Otkuda bauku zvanom dijaspora.. Šta je to dijaspora? Ab ovo. Dijaspora je kulturni identitet koji za razliku od matičnog etniciteta kraće, ili duže vrijeme boravi izvan zavičajne države, ostajući pri tome neraskidivo vezana za svoj zavičaj. Kada je u pitanju bošnjačka dijaspora iz Crne Gore bitno je imati u vidu činjenicu da njeni pripadnici preferiraju uključivanje u socijalnu strukturu države u kojoj se nalaze,ali bez namjere kidanja veza sa zavičajnom državom.Dakle u njenom fokusu interesovanja, prvenstveno je ekonomski, kulturni i ukupni društveni napredak zavičaja za koji vezuje svoju sudbinu. Time bošnjačka dijaspora promoviše ukupne društvene interese svoje zavičajne države u državi u kojoj boravi. Ova dijaspora doprinosi i ekonomskom blagostanju svog zavičaja velikim brojem malih i velikih novčanih pomoći,donacija i investiranjem u konkretne projekte, ako ima poslovnog ambijenta, bez biznis barijera. Na posljetku ukupna ekonomska globalizacija i procesi evro-atlantskih integracija ukazuju na potrebu da dijaspora bude u bliskom odnosu sa vladom zavičajne države. Afirmacija prava na slobodu kretanja, te vizna liberalizacija usloviće da moderno doba bude prepoznato između ostalog i po masovnoj migraciji stanovništva iz siromašnijih u više razvijene države. Ova činjenica, kao i sve razvijenija sredstva za održavanje kontakta sa migrantima, dovodi do toga da vlade zavičajnih država tretiraju svoju dijasporu na krajnje ozbiljan način, prepoznajući Oktobar, 2011. Kritičke paralele Revija FORUM Islam i musliman su isto Mešihat islamske zajednice reagovao je na objavljene rezultate popisa u kojima su statistički različito izražene dvije zasebne vjere Islam i muslimanska vjera. Ovakvim činom u mešihatu su bili ogorčeni. “Stiče se utisak da nije bilo dovoljno to što je broj pripadnika Islama na ovom Popisu znatno umanjen, već je iskorak dalje ka nipodaštavanju učinjen dijeljenjem pripadnika Islama na dva vjerska pravca. Ovim dijeljenjem na dvije religije, shvatamo pokušaj da se muslimani odvoje od Islama. Da Islam kao poznata, od Boga objavljena religija bude jedno, a muslimanska vjera, bude privatni individualni proizvod pojedinih muslimana. Želimo poručiti kreatorima ove podjele, da kao muslimani, sljedbenici Islama, oduvjek jesmo i zauvijek bićemo zadovoljni Islamom kao vjerom, te da spoljašnji pokušaji dijeljenja neće uticati na naše unutarnje jedinstvo”, najglašeno je u saopštenju Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, koje je potpisao reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić. Ističu, da žele da vjeruju da se ne radi o zlonamjernoj, već tehničkoj grešci koja će biti ispravljena. faktor od izuzetnog značaja za domovinu i ostvarivanje njenih ciljeva. Za Crnu Goru to je proces stabilizacije i pridruživanja.Upravo taj zahtjevan put lakše se prelazi kada se ima znanja i prijatelja.Crnogorska dijaspora je sinonim znanja, odanosti...i daje veliki doprinos tom procesu i u državama članicama EU, i prekomorskim zemljama. Ne samo iz tih razloga država je pozvana da stvara formalne okvire i podstiče neformalne procese kako bi sadržinski ispunila odnos sa dijasporom. Crna Gora zavičaj dijaspori žrtvi Empirijsko saznanje ukazuje na činjenicu da se savremena dijaspora obično javlja kao posljedica migracionih kretanja uzrokovanih socio-ekonomskim razlozima. Primjer ove dijaspore može biti bošnjačka dijaspora iz najnerazvijenih područja. Međutim od ove dijaspore treba razlikovati takozvanu dijasporu žrtvi, Čiji su članovi bili pokrenuti iz zavičaja mimo svoje volje, ostajući i dalje vezana za taj isti zavičaj. Dokaz više je sadržan u činjenici da i druga generacija ovih nevoljnih Oktobar, 2011. migranata, u potrazi za svojim identitetom upravo Crnu Goru prepoznaje kao svoju domovinu, iskazujući joj pri tome nepodijeljenu lojalnost. Ovaj osoben vid dijaspore prepoznat kao dijaspora žrtvi, implicira i moralnu dimenziju, kada je u pitanju odnos prema njima. Inače, paradigma dijaspore žrtvi jeste bošnjačka dijaspora iz Crne Gore u državama Beneluksa. Ova dijaspora nastaje tokom 1999.i 2000. godine i čine je poglavito žitelji,obilježenih područja u okolini Pljevalja, Berana, Plava,Rožaja, tokom tragičnih dešavanja 1992-1993. godine. Činjenica da oni trenutno ne koriste infrastrukturu na određenom geografskom području nije davala za pravo popisivačima da ih kao gumicom izbrišu iz crnogorskog drustva. Ono što za popisivača predstavlja određeno geografsko područje, za njih i njihovo potomstvo jeste zavičaj. Jeste suočavanje s brojnim problemima, koji otežavaju, ili onemogućavaju njihovu reintegraciju.”Da li je Monstat ovako provedenim popisom kojim je izopštio iz crnogorskog društva desetine hiljada njenih državljana u dijaspori ponudio drugim državnim organima kvalitetne podatke neophodne za planiranje održive reinte- gracije pripadnika dijaspore žrtvi”? Kako će sada nadležni organi planirati održavanje postojeće i izgradnju ukupne infrastrukture koja život znači na određenom geografskom području-zavičaju, u koji se ovi crnogorski državljani namjeravaju vratiti? Primjera radi, ko će, kako i za koliki broj lica planirati izgradnju odgovarajuće putne infrastrukture, vodovodne i kanalizacione mreže, kako i za koliki broj lica organizovati obrazovni i zdravstveni sistem na određenom geografskom području- zavičaju? Ovdje je mjesto ukazati i na činjenicu da posebno druga generacija ovih nevoljnika raspolaže respektabilnim stručnim i specijalističkim znanjima, stečenim u državama boravka, a što su nesebično spremni staviti u funkciju ukupnog društvenog razvoja zavičajne države. U sociološkom značenju popis se može posmatrati i kao osoben vid komunikacije između države i njenih podanika, u konkretnom između države i njenih podanika u dijaspori. Kakva je poruka ovakvim odnosom popisivača upućena crnogorskoj dijaspori, posebno pripadnicima dijaspore žrtvi, ostaje da se vidi. Pozivanje na zakonska rješenja neće biti dovoljnim opravdanjem za sve učinjene propuste, koji su evidentni. Bilo je dovoljno samo konsultavati uporednu praksu i komparativno pravo država regiona i locirati najbolja rješenja usaglašena sa standardima EU. Da su tako postupili Monstat bi na vrijeme konstatovao da su sve države regiona predhodno istrajavale na uspostavi djelotvorne saradnje sa svojom dijasporom. Iz tako uspostavljene saradnje proistećiće i konkretna korist koju su ove države imale od svoje dijaspore, posebno kada je u pitanju inteziviranje procesa stabilizacije i pridruživanja, ili pak jačanja tek uspostavljene suverenosti. Tome su nemjerljiv doprinos dali upravo pripadnici njihove dijaspore posebno u državama članicama EU i Sjedinjenim Americkim Drzavama. Primjer djelotvornog odnosa na relaciji zavičajna 33 Kritičke paralele država- dijaspora, i mjerljivih, svima vidljivih benefita proisteklih iz takvog odnosa jeste pravno i institucionalno izgrađen odnos nadležnih organa Hrvatske, Makedonije ili Kosova sa Revija FORUM svojom dijasporom. Dijaspora iz Crne Gore, stiče se utisak čeka i osluškuje pozitivne signale iz svoje domovine koja ima obavezu više prema dijaspori žrtvi. Manipulacija nepotpunim broj- kama i procentima,bez suštinskog sagledavanja, promjene odnosa prema dijspori značiće novo iseljavanje već iseljenih. Na štetu naroda i društva kao multietničke cjelina. Pljevlja - grad u izumiranju Prema rezultatima popisa stanovništva koje je objavio „Monstat“, na teritoriji opštine Pljevlja živi 31.060 stanovnika, što je u odnosu na popis iz 2003 godine 5958 stanovnika manje, kada je u Pljevljima je živjelo 36.918 stanovnika. Na teritoriji Opštinae ima 10.790 domaćinstava i 14.030 jedinica za stanovanje, što je poražavajući podatak, jer je 3240 stambenih jedinica napušteno, uglavnom na seoskom području. Na gradskom području u pet mjesnih zajednica: Centar, Golubinja, Moćevac, Ševari i Guke živi 19.622 stanovnika, što u odnosu na prošli popis kada je živjelo 21.377 stanovnika, manje za 1755. Statističari su evidentirali da u gradu Pljevljima živi 6647 domaćinstava, smještenih u 7188 stambenih jedinica. Samo u gradu ima 541 stambena jedinica više. Po popisu iz 2003 godine u Pljevljima je živjelo 6568 domaćinstava ili 79 domaćinstava manje nego sada, ali sada je broj stanovnika manji za 1755, što znači da se nastavlja migracija iz sela u grad, ali i da se sve rjeđe stanovnici odlučuju da stupe u brak. Na seoskom području živi 11.438 stanovnika, što je za 4103 stanovnika manje, u odnosu na 2003 godinu, kada je na selu živjelo 15.541 stanovnik. U seoskim Mjesnim zajednicama evidentirano je 4143 domaćinstva i 6842 stambene jedinice, što znači da 2699 stambenih jedinica stoji prazno. Zastrašujući je podatak da je između dva popisa 11 seoskih naselja ostalo prazno i statistički je izbrisano jer popisivači nisu evidentirali stanovnike. Ova seoska naselja su uglavnom na prostoru Bukovice i ako se nastavi ovakav trend još 19 seoskih naselja će biti statistički izbrisano, jer su popisivači evidentirali stanovnike, ali ne i domaćinstva. 34 Od 1991 godine opštinu Pljevlja je napustilo oko 10.000 stanovnika. Ovaj podatak kada su u pitanju Pljevlja je pravi izazov za stručnjake iz oblasti demografije, jer je zanimljivo na koji će način objasniti kako je u opštini koja daje trećinu bruto nacionalnog proizvoda države u kojoj normalno rade lokalne, državne i javne službe, preduzeća i ustanove, u kojoj je najuspješnija kompanija Rudnik uglja, najveći proizvođač struje Termoelektrana, broj stanovnika za 20 godina smanjen gotovo za trećinu. Ove godine je za 4 mjeseca zabilježeno 80 novorođenčadi, što je za desetak manje u odnosu na isti period prošle godine. Po poslednjem popisu je evidentirano manje stanovnika nego 1931 godine kada je u opštini Pljevlja živjelo 31436 stanovnika, što je za 376 stanovnika više nego danas. Oktobar, 2011. Društvo Revija FORUM Dani Borovnice u Plavu Neiscrpno bogatstvo U sklopu manifestacije ,,Dani Borovnice” u Domu kultur Plav likovne radove izložili su renomirani francuski slikari Ana i Filip Pangreš, profesori umjetnosti. - Svojim radovima nastalim u tehnici ulje na platnu, pastelu i kombinovanoj tehnici, ovi izuzetni slikari koji godinama dolaze u Crnu Goru, upriličili su nam jedan poseban ugođaj, kazao je Aldemar ibrahimović na otvaranju izložbe pod naslovom “Crnogorske impresije francuskih slikara”. Delegacija Opštine Plav, u saradnji sa Opštinom Stari grad (Sarajevo), organizovala je najavu tradicionalne manifestacije „Dani borovnice¨ ”Plav, 2011”, a obilježena je defileom učesnika od Vječne vatre do Baščaršijskog trga, gdje su priređeni svečani programi. Nakon duboko osmišljene najave uslijedilo mega otvaranje Manifestacije u Plavu I Gusinju - Borovnice i drugi šumski plodovi neiscrpno su bogatstvo rasuto po našim planinama, - ponovljeno je na otvaranju dvanaeste manifestacije “Dani Borovnice 2011” koja je okupila mnoge predstavnike političkog, kulturnog i javnog života Crne Gore, brojne građane regiona i zemalja zapadne Evrope i Amerike, turiste. Na platou ispred srednje škole „Bećo Bašić“ održan je koncert poznate pjevačice Severine Vučković gdje je, prema slobodnoj procjeni, bilo više od pet hiljada posjetilaca. Nastupila je i pijanistkinja Armina Nikočević, a tookm manifestacije je održano dvadesetak uspješnih kulturnih programa. Oktobar, 2011. Svečani defile u Sarajevu Severina nastupila pred više od 5.000 ljudi 35 Društvo Revija FORUM „Zavičajne staze -Bihor 2011“. Teferič u divan bašči Pod motom „ Lijepo je kad se odlazi a ostaje u svemu“ , od 22. jula do 7. avgusta realizovan je program koji promoviše raskoš prirodne ljepote, narodne tradicije i savremenih mogućnosti. Svečano otvaranje zavičajnih staza Centar za seoski razvoj – Petnjica, u sardanji sa Domom kulture, KUD-om Bihor, Forumom BM CG, ART Centar, Fudbalskim klubom i Udruženjima iz dijaspore, organizovao je četvrte zavičajne susrete. Višednevnu poljoprivredno-turističku i kulturno-sportsku manifestaciju „Zavičajne staze -Bihor 2011“. Članovi ovog nevladinog Udruženja, saradnici i entuzijasti priredili su bogatu i zanimljivu manifestaciju koja je otvorena 22.jula. multimedijalnim sajmom u centru Petnjice. Oko Divan bašče postavljeni su štandovi na kojima su izloženi, sir, kajmak , med, razne vrste čajeva, proizvodi od vune 36 tkano, heklano, pleteno, kao i suveniri od drveta, kamena i drugih materijala. U sredini, blistali su mladi; djevojke i momci iz Kulturno umjetničkih društava: „BIHOR“, „ 27 JULI“ – iz Lukavca kod Tuzle, KUD„VESNA” iz Mojkovca, i „KOLO” iz Berana. Inspirativnost početka ponukala je mnoge da krenu pješačkim stazama koje je Centar, (60km)prije nekoliko godina otvorio za ljubitelje prirode pa su u grupama stizali do Ciglena, Ladjevca, Turijaka, čudesnog vodopada Brativir, arheološkog nalazišta u Radmanskoj Klisuri i drugih nestvarno zanimljivih lokaliteta. Podjednako oni koji žive u blizini, na jugu Crne Gore, evrop- skim i drugim metropolama, jer susret sa prirodom i u prirodi otvara iskonske pore bliskosti. Baš to je karakterisalo Susrete u Murovskim Lukama, i Planinarski teferič na Studencu, uzvišenju planine Ciglen. A tamo domaćini iz Vrševa, Goduše , Dobrodola.., potrudili se, posebno Esmir i Binasa Zverotić da ima svega: sira, kajmaka, jarduma, surutke, meda, pite od heljde, hljeba i pečenja.U trci konja pobijedio je sedlenik Šela Durovića iz Goduše. Najbolji rezultat u bacanju kamena s ramena ostvario je Nijaz Mehović sa Bora. Zahvaljujući dobroj saradnji sa plavljanima iz tamošnjeg Centra za kulturu u Petnjicu je stigla ,,Ramiza” Oktobar, 2011. Društvo Revija FORUM Književnost i dijaspora Na književnoj večeri „Faiz i prijatelji“, koju je organizovao Zavičajni klub „BIHOR“ i Centar za seoski razvoj u Petnjici, učestvovala je elita učenjaka koja ne samo što može reprezentovati područje, svoju državu nego i region. Da osnaže veče Bihoraca u Luksemburgu i podijele radost zbog Faizovih književnih uspjeha, ali i da se poklone ljudima koji čuvaju izvorište zavičaja, stigli su: akademik Šerbo Rastoder iz Bara, Redžep Nurović iz Novog Pazara, Safet Sijarić i Fehim Kajević iz Sarajeva, Redžep Škrijelj iz Novog Pazara, Ferhan Kočan iz Skoplja, Kemal Musić iz Bijelog Polja, Safet Hadrović Vrbički iz Rožaja, te nekoliko mlađih stvaraoci. Tematski razgovor „Književnost i dijaspora - Faiz Softić sa prijateljima“, protekao je u akademski temeljitoj opservaciji, iz različitih uglova, a govorilo se o izdavaštvu i sve uspješnijim bošnjačkim autorima. - Naši korijeni su dboki, isprepletani i začinjeni drugim kulturama.Naši stvaraoci su po svijetu, upijaju savremena iskustva a ne bježe od tradicije. Ostaje samo da IM, mnogo žešće, pušemo u jedra i da ih ističemo zbog Zavičajnog i ukupnog bošnjačkog identiteta u Crnoj Gori, rečeno je na kjniževnoj večeri. Pripovjetka inspirisana Bihorom Da Zavičajnie staze nijesu samo proctor za druženje provod i pokazivanje onoga što imamo već i stalno oplemenjivanje novim idejama i inicijativama potvrddio je susret ovoga ljeta. U razgovoru sa književnicima postignuta je saglasnost da se u okviru V manifestacije organizuje Festival pripovjetke inspirisane Bihorom..Dogovoreno je da Faiz Softić, Safet Sijarić ,Fehim Kajević,Kemal Musić i Mirsad Rastoder traže i stvore predpostavke za raspisivanje anonimnog konkursa i rad žirija, kako bi do početka V, poljoprivredno Pozorišna predstava po tekstu Muhameda Abdagića u režiji Alije Redžematovića koja suptilno donosi bošnjačku verziju ,,Romeo i Julija“, to jest, insenaciju drame o porodičnom sputavanju mladih koji se vole. Posebnu atraktivnost manifestaciji - turističke i kulturno - sportske manifestacije „Zavičajne staze -Bihor 2012“. imali izbor najboljih pripovjetki, učešće autora i štampanje odabranih priča. Cilj je podrška i promocija mlađih autora koji potencijalno mogu ući u krug spisateljskih sljedbenika Ćamila Sijarića i drugih velikana sa ovog prostora. Pozivamo Udruženja i pojedince da na vrijeme osmisle i najave učešće,akobogda, narednog ljeta , posebno DONATORE da svojim etabliranjem podrže pripremu i realizaciju programa sa novim sadržajima. dala je i Fudbalska utakmica FK Petnjica -Evropa u kojoj su igrači novog drugoligaša crnogorske fudbalske lige odmjerili snage sa fudbalerima koji treniraju i igraju u drugim državama. Utakmica je završena rezultatonm 2:2, a nakon izvođenja penala pehar Ministat Tarzan Milošević otvorio manifestaciju Oktobar, 2011. Zavičajnih staza 2011 pripao je ekipi Evrope.Važnije od rezultata i fudbalerima i publici bilo je nadigravanje, druženje i prisjećanje na dane kada je sedamdesetih stvaran fudbalski klub pa će svi ovaj duel u Gusarama nositi kao još jednu lijepu uspomenu iz Zavčaja. Veče Luksemburga - Faiz Softić sa prijateljima, 5.avgusta, bilo je kulminacija Zavičajnih staza u protežiranju bogatih mogućnosti Bihoraca u raznim oblastima. Samo pjesma Kaja ,u izvođenju sestara Nedžibe Rastoder i Fehime Agović zaslužuje sve epitete i pohvale. A tek sve ostalo. Razmah udruženja Bihor u Luksemburgu i nova Revija pod tim imenom o kojoj su govorili Predsjednik Društva Ruždija Kočan, urednik Faiz Softić i istoričar Sait Šabotić. Uspjeh Bošnjačkog fonda da stipendira već petu generaciju studenata i paraleno, kako objasniše Enver Korać i Esmir Muratović realizuje redovne aktivnosti posvećene očuvanju bošnjačkog iden- 37 Društvo Revija FORUM ciljeva, da procijenimo i dogovorimo šta možemo zajedno da uradimo u Luksemburgu, Njemačkoj, Švajcarskoj, ili nekoj drugoj destinaciji gdje žive i rade Bihorci,poručno je sa IV manifestacije. Jedna od tih zajedničkih akcija treba da osnaži manifestaciju Zavičajne staze. Da je u ubuduće, još bolje i uspješnije organizujemo sa svim onim sadržajima koji će biti u funkciji očuvanja bošnjačke tradicije ali i podsticaja za razvojne projekte koji mogu obezbijediti uslove za ostanak i rad mladih ljudi na petnjičkom području, konstatovano je u Petnjici. F. Softić, R. Kočan i S. Šabotić titeta u Luksemburgu. – Sličan cij imaju i u Kulturnom centru Montenegro-Študgart, ispričali su to kroz detalje godišnjih aktivnosti Ferid Zverotić i Šefko Balijagić. Nastup KUD-a Evropa, u kome se vidjelo da, pogotovu Isah Iljo Agović, te Rafet Kožar, kao i drugi iz Asocijacije prijateljstvo Montenegro - Luksemburg znaju, da na pravi način mlađima prenesu ljepotu i bogatstvo narodne tradicije, u igri i pjesmi, izazvao je posebnu pažnju, aplauze i izmamio ovacije prekobrojne publike u petnjičkom Domu kulture. Program je potvrdio da se zajedništvom može mnogo. Da Udruženja i pojedinci mogu zajednički realizovati mnoge aktivnosti od obostranog interesa za Bihor i Dijasporu. Zavičajne staze su široke za zajedničku priču sa svim predstavnicima udruženja i klubova koji su na bilo koji način vezani za petnjičku ptiču. Da jedni druge bliže upoznamo sa redovnim aktivnostima i planovima, da se družimo i jedni druge savjetujemo i pomognemo u ostvarenju plemenitih Nastup KUD-a Evropa, u kome se vidjelo da, pogotovu Isah Iljo Agović, te Rafet Kožar, kao i drugi iz Asocijacije prijateljstvo Montenegro - Luksemburg znaju, da na pravi način mlađima prenesu ljepotu i bogatstvo narodne tradicije, u igri i pjesmi, izazvao je posebnu pažnju, aplauze i izmamio ovacije prekobrojne publike u petnjičkom Domu kulture. 38 Telegram sa Kavkaza Zavičajne staze - Veče dijaspore Luksemburg Petnjica 5.avgusta 2011. Oduševljen sam naporima koje činite da vam zavičaj ne od u zaborav.Da svoja sjećanja i ljubav prema zavičaju prenesete svojoj djeci i potomcima.Bori te se da kulturno nasljeđe i tradiciju sačuvate ,u granicama svojih mogućnosti, jer je temelj identiteta svakog naroda. Upućujem vam čestitke i lijepe želje sa dalekog Kavkaza gdje se nalazim na međunarodnom festivalu sa ansamblom „Vrelo Ibra“. Da i u ovom dijelu svijeta pokažemo da postojimo, da imamo svoja kulturna obilježja kojima se možemo dičiti i da otkrijem dio svoje i naše sehare i kulturnog blaga. Želim da Vam kulturne manifestacije u Zavičaju uspiju u duhu rastućeg očuvanja bogate tradicije. Ibiš Kujević, (Etnolog i koreograf) Oktobar, 2011. Društvo Revija FORUM Nastavljena arheološka istraživanja u Radmanskoj dolini Milenijumski tragovi života Piše: Predrag LUTOVAC Na nadmorskoj visini 1200 metara, na sjevernom obodu petnjičkog regiona, mala i brza radmanska rijeka, tekući kroz vjekove, presjekla je uzan kanjon kroz Ravništa, izmedju brda Džilita i Stubice na zapadnoj i Stolova i Klinaca na istočnoj strani. Iz kanjona, rijeka se strmo obrušava ka selu Radmance a potom plodnom ravnicom teče ka Petnjici gdje se uliva u rijeku Popču. Bogatstvo vode i prirodno okruženje uslovili su da ova oblast bude nastanjena još u praistoriji. Mnoštvo slučajnih nalaza iz ovog kanjona, koji se čuvaju u Polimskom muzeju u Beranama, bili su povod da se 80-ih godina XX vijeka organizuje i sprovede rekognosciranje terena i evidentiraju potencijalni arheološki lokaliteti. U atraktivnoj i uzanoj Radmanskoj klisuri, dugoj oko 700 metara, ubicirano je nekoliko pećinskih otvora i okapina u kojima je nadjen praistorijski keramički materijal. Svojim dimenzijama i bogatstvom arheoloških nalaza izdvaja se pećina koju mještani nazivaju „Jerinin grad“. Pećinski otvor se nalazi na zapadnoj, okomitoj, strani uskog kanjona, na oko 300 metara od kaptže seoskog vodovoda. Radi se o imponzantnom objektu dubine 50, širine 25 i visine od oko 30 metara.Ulaz u pećinu, podzidan je moćnim kamenim zidom koji je u osnovi širok 160 cm, a očuvan je u visini od oko 8 metara. Zid je radjen od lomljenog i neobradjenog kamena spojenog krečnim malterom sa krupnijim riječnim Oktobar, 2011. agregatom. Od osnove ka vrhu zid se sužava i vjerovatno, na kruništu,nije bio širi od jednog metra. Na najvisočijem i najdubljem dijelu pećine, 1987. godine, Polimski muzej u Beranama je sproveo sondažna arheološka istraživanja i sa dvije ispitne sonde istražio površinu od 20 kvadratnih metara. Na osnovu nadjenog materijala bilo je jasno da je pećina nastaljena u eneolitu i bronzanom dobu a da je podizana i korišćena kao svojevrsna utvrda u rimskom periodu u drugoj polovini III i početkom IV vijeka naše ere. I pored relativno plitkog kulturnog sloja, prosječne debljine od 0,45 metara, nadjeno je mnoštvo keramičkih fragmenata, koštačnihi kremenih alatki, fragmenata rimske keramike, jedna krstasta fibula i jedan bronzani novčić Konstantina Drugog. Dubina kulturnog sloja i relativno mala korisna površina unutrašnjosti pećine, nesumljiv je pokazatelj da je sezonski korišćena, a tragovi povremenog boravka ljudi postoje u svim ostalim pećinskim objektima i okapinama. Poseban lokalitet predstavlja, relativno ravan i dominantan plato, zvani „Torine“, koji se nalazi zapadno od ulaza u kanjon a neposrredno ispod kamenih kosina brda Džilita i Stubice. Plato je dug oko 150 metara, nejednake je širine, koja varira od 30 do 50 metara, a sa južne okomite strane podzidan je velikim kamenim blokovima. Dominantan položaj, lak pristup u lako branjivom ka- njonu bogatom vodom, idealni su uslovi za formiranje naselja o čemu svjedoče mnogobrojni fragmenti keramike i kremeni odbitci nadjeni na strminama i vododerinama ispod zaravljenog platoa. Polimski muzej u Beranama, u periodu od 3. do 12. septembra 2007-me godine sproveo je „Sondažna arheološka israživanja Radmanske klisure“ lokaliteta Torine. Sa pet ispitnih sondi, dimenzija 4,00 x 2,00 metra i nekoliko proširenja, istražena je površina od 62 kvadratna metra. Sve otvorene sonde uklopljene su, u prethodno postavljenu, kvadratnu mrežu, orjentisanu prema stranama svijeta i podijeljenu na kvadrate dimenzija 1,00 x 100 metar. Sa ciljem utvrdjivanja središta naselja izvršena je i disperzija sondi u pravcu pružanja platoa. Tokom radova, u zavisnosti od koncentracije materijala, sonde su proširivane ili im je, bez ostavljanja kontrolnog profila dodavana nova. Zemlja iz ispitnih sondi pažljivo je uklanjana u otkopanim slojevima prosječne debljine od 0,10 metara, izuzev pojedinih detektovanih ukopa koji su posebno pražnjeni.Treba napomenuti da se ne radi o namjerno formiranim i funkcionalnim ukopima već se radi o prirodnom taloženju ili namjernom nivelisanju terena tako da je došlo do formiranja džepova sa kulturnim materijalom izmedju velikih kamenih blokova otkrienih u osnovi sondi. Kulturni sloj, u svim ispitnim sondama, je relativno plitak i varira od 0,30 do 0,55 metara dubine. Čini ga mrka ra- 39 Društvo Revija FORUM Radmance kao Kavkaz U Gornjem Bihoru, na dvadesetak kilometara od Berana, postoji selo koje prema pisanju hroničara stare Jugoslavije, dosta liči Kavkazu, a najviše po tome što se u njemu živi stotinu godina. Riječ je o selu Radmanci u kojem sada ima troje ljudi, koji su prevalili stotu. Najstarija medju njima je Džemilja Kožar / 115 /, zatim Šaćir Ličina /104/ i „najmladji“ Avdul Kožar star preko 90 godina. Upravo o tome i Radmancima,kao selu dugovječnih ljudi, piali su hroničari ondašnjeg i ovog vremena. Djeca Radmanaca, unuci, praunuci pamte imena ljudi u tom selu kojih, na žalost, više nema, ali su takodje prevalili čitav vijek,pa čak i 130 godina koliko je živjela Kaja Ličina ili 120 Djula Kožar, koja je umrla prije neku godinu. Tajna dugovječnosti ljudi u tom selu još je nepoznata, iako zasigurno nije bilo lako opstati i trajati u onom vremenu teškog života na selu, ratova, zbjegova, nemaštine... O tome najbolje svjedoči Džemilja Kožar, čija bi priča u stvari bila jedan roman, ali ono čega se još dobro prisjeća je da pamti kraj 19. vijeka kada je bila dijete, čitav dvadeseti i evo već peta godina ovoga vijeka. Sve to otišlo bi u zaboav da u Radmancima nema mladih entuzijasta koji istoriju svoga sela i njihovih žitelja brižljivo čuvaju i prenose na mlade naraštaje.Takav je učitelj u penziji Reka Ličina koji, osim što gaji ljubav prema prirodnim ljepotama sela, brižljivo vodi i evidenciju o svojim nastarijim rodjacima i komšija. On kaže da su u tom selu preko stotinu godina živjeli Šeha /110/, Mumin /100/, Hako /100/, Bajruna /100/, Amir /100/ i Kaja Ličina/130/ godina, Djula Kožar /120/ godina. Tajna je u tome što su ljudi po selima ranije radili, hranili se zdravo, disali čist vazduh i pili zdravu vodu. Nijesu imali stresova, nepotrebnih problema kao u današnje vrije- stresita zemlja izmiješana sa mnoštvom sitnog i krupnijeg lomljenog kamena koji se osipao sa kamenitih platija na sjevernoj strani. Na samom šplatou nalaze se i veći kameni blokovi koji su tu dospjeli prilikom erozije i tehtonskih pomijeranja tla. I pored velikgo bogatstva arheološki pokretnog materijala /keramičkihfragmenata, kamenih i kremenih predmeta i alatki, koštanih orudja i manjih alatki/ bilo je jasno da se radi o horizontalnoj stratigrafiji u kojoj je teško izdvojiti odredjene hronološke periode i faze naslojavanja. Prilikom terenskog izdvajanja materijala vodili smo računa da se pojedini predmeti prostorno lociraju / kote i koor- 40 me i bile su, što je najvažnije porodice na okupu. Nažalost, i naše kao sva sela uopšte, napuštaju mladi, u potrazi za poslom, tamo u bijelom svijetu osnivaju porodice, rade od jutra do večeri i tako im prodje život, a na svoj rodni kraj nemaju vremena da misle. Već je možda četvrta generacija počela da se radja tamo, ona je ustvari, generacija zapadno evropskih zemalja. O svojim ko-rijenima, za koju godinu, ni znati neće. Samo iz Radmanaca u dijaspori je oko 60 odsto stanovništa. Oni stariji koji su već u penziji kada dodju u svoje rodno selo tokom ferija kao da ne pripadaju svojim precima već se žale na astmu, šećer, kostobolju, vene, nesanicu i ne kriju nostalgiju koja se posebno pogadja – kaže Ličina, dodajući da mu je u šali skoro tri puta stariji rodjak Šaćir rekao da bi se možda i oženio nekom čorom /djevojkom/ da ga malo, gle čuda ne boli noga. Ovaj krepki starac još nevjerovatno prebacuje duge zimske noći sam u svojoj kući družeći se sa guslama, kada mu god tekne da zasvira. Što se tiče starice Džemilje, ona se još sama stara o sebi, a priskoči i snajama u pomoć u podizanju pra- pra-potomaka. Kod ljekara ti starci, kaže Ličina, išli svega par puta, jer toliko se sami sjećaju. Malo ko zna da u Radmancima postoji i nekoliko prirodnih znamenitosti koje i te kako utiču na klimu i prirodu sela. To su atraktivna Radmanska klisura sa bezbroj pećina, od kojih su najpoznatije Jerinin grad, Sobe, Mehova pećina i druge, zatim vrelo Prskavac i rijeka Radmančica. Sve to i te kako je uticalo na zdravlje ljudi i omogućilo im da dožive stotu. Vijesti, 2004. Romana Lalić Napomena: Ovaj tekst je objavljen u „Vijestima“ 2004-te godine, a već naredne godine preselili su Šaćir i Avdul. Džemilja Kožar umrla je u 121-oj godini 2010.godine. dinate/ kako bi pokušali da definišemo pojedina vatrišta i eventualno zasebna konačišta ili boravišta. Sve arheološke nalaze, u zavisnosti od materijala od kojeg su radjeni, možemo podijeliti na: keramiku, kamene i koštane alatke i predmete od bronze. Keramički materijal U ispitnim sondama nadjeno je na stotine keramičkih fragmenata od kojih je mnoštvo jako usitnjenih i amorfnih komada. Od izdvojenog materiajal, više od 50 %, pripada fragmentima posudja grube fakture, radjene od slabo prečišćene zemlje, braon do crveno mrke boje pečenja. Uglavnom se radi o veli- kim loncima ovalnog ili jajolikog oblika sa neznatno naglašenim obodom. Na trbušastom dijelu, po pravilu nalaze se dvije trakaste ili zaobljene, vertikalno postavljene, drške. U više slučajeva zaravnjeni obod je ukrašen otiscima noktiju a ispod oboda se nalazi plastična traka ukrašena na isti način. Manju grupu predstavljaju fragmenti fino obradjenih i glačanih keramičkih posuda koje tipološki pripadaju dubokim zaobljenim pitosima, bikomičnim loncima ili dubokim zdjelama sa visokim cilindričnim vratom, šoljama i komičnim zdjelama. Po pravilu, posude su radjene od dobro prečišćene zemlje, mrke boje pečenja do oker crvene. Sve površine su priOktobar, 2011. Društvo Revija FORUM Eksponati iz arheološkog nalazišta Torine u Radmancima glačane ili fino glačane do primjeraka sa visokim sjajem a pojedini fragmenti su ukrašeni snopovima širokih i plitkih kanelura. U jednom slučaju /sonda III/ nadjen je lonac, porozne fakture, ukrašen urrezanim linijama i češljastim ornamentom. Pojedini fragmenti oboda zdjela ukrašeni su fasetiranjem, tzv. Horizontalnim turbanom. Na prvi pogled bez dublje analize, keramički materijal pripada eneolitu, dijelom finalnom bronzanom dobu, a pojedini gledjosani fragmenti pripadau rimskom periodu / Druga polovina III i IV vijeka/. Eneolitu i ranom bronzanom dobu pripadaju fragmenti koničnih i biokoničnih lanaca sa visokim cilindričnim vratom i neznatno razvraćenim obodom. Po pravilu imaju dvije naspramno postavljene, široke trakaste drške koje polaze sa oboda i završavaju se na gorOktobar, 2011. njem konusu ili ramenu. U finu keramiku spadaju i fragmenti dubokih zdjela, fine fakture sa trakastom drškom koja prolazi neposredno ispod oboda i završava se na prelazu donjeg u gornji konus, ili na gornjem konusu. Pojedini fragmenti su ukrašeni plitkim kanelurama. Finalnom i poznom bronzanom dobu pripadaju fragmenti zdjela sa fasetiranim obodom, duboki tanjiri ili zdjele sa zadebljanim i naglašenim konusom, zaobljene trakaste drške velikih pitosa, koljenaste drške, drške koje su ukrašene bradavičastim ispupčenjem ili se završavaju visokim dugmetastim ukrasom. Ovom periodu pripadaju i vretenasti keramički predmeti koji vjerovatno predstavljaju dio kalupa, usadnika nekog orudja ili oružja / recimo tulac za koplje/. Antičkom periodu pripadaju fragmenti sa gledjosanim površinama, vi- šestruko profilisani obodi lonaca i rijetki fragmenti provincijske „Terra sigilate“. Kameni materijal Kameni materijal obuhvata predmete od glačanog ili priglačanog kamnena i orudja od okresanog kremena. U glačane predmete spadaju fragmenti kamenih žrvnjeva, tačnije nakovanja,radjenih od krupno zrnog kamena sa okresanim bočnim stranama i konkavnom, fino uglačanom, gornjom površinom. U ovu grupu spadaju ručne alatke, tzv. Perkuteri, radjeni od istog ili sličnog kamena i male nepravilne kamene gladilice radjene od plavičasto-mrkog sitnozornog kamena. Nadjeno je i nekoliko bruseva sa jasnim kanalima za oštrenje koštanih a moguće i bronzanih alatki. Pojava žvrnja, u velikom broju, i perkutera ukazuje samo na nelitske tradici- 41 Društvo je koje su evidente u eneolitu i gotovo u cijelom bronzanom dobu. Kremeni materijal je zastupljen sa velikim brojem alatki radjenim od rodjnaca različitih boja koja se kreće od bijele i med do sivozelenkaste i mrke boje. Pored amfornih odbitaka jasno se izdvajaju nožići na lameli dugi i do 0,10 m, strugači na lameli, pravilni šiljci ili robadači karakteristični za bronzano doba i dvije kremene, fino retuširane strelice. Predmeti od kosti Treba istaći da je lokalitet Torine karakterističan po nalazu velikog broja koštanih predmeta. Manje alatke, kao što su šila, probojci i igle, radjeni su od cijepljenih komada dugih životinjskih kostiju koji su glačanjem dovedeni do željene forme. Pod nekoliko cijelih alatki nadjeno je i mnoštvo djelova polomljenih vrhova, tijela igala, širokih šila i gladilica. Posebnu grupu koštanih predmeta prredstavljaju orudja ili oružja radjena od parošaka jelenskih rogova. Parošci jelenskih rogova dugi od 0,10 do 0,20 metara, grubom obradom su, na širem kraju, prilagodjeni za učvrćivanje u odgovarajuće držanje / formiranjem otvora ili tesanjem bočnih strana/, dok je vrh glačanjem ili kosim zasijecanjem formiran kao odgovarajuća oštrica. Ovako formirane alatke mogle su služiti i kao orudje /pijuci/ ili kao oružje /neka vrsta sjekire/. Kao poseban nalaz izdvajamo ogrlicu radjenu od 13 vučjih ili pasjih zuba. Zubi su glačanjem dovedeni na istu debljinu, a otvor za nizanje na kožnoj oputi izbušen je na korijenu zuba. Predmeti od bronze Već smo napomenuli da je u keramičkom materijalu izdvojeno desetak vretenaskih prredmeta za koje neki istraživači smatraju da se radi o jednoj vrsti vretenastih idola. Mišljenja smo, sudeći po velikom broju fragmenata, da se ipak radi o jednom dijelu kalupa u kojem su livena koplja ili neki drugi predmeti. Naime, vretenasti dio predmeta, ili jedan njegov konus je pažljivo obradjen i sa zaobljenim vrhom, dok je drugi kraj dosta grub i na njemu su vidljivi grubi ostaci prstiju. Fragmentovani su 42 Revija FORUM polomljeni na prelazu ili spoju ova dva konusa što jasno asocira da je dio koji nedostaje zalomljen u metalnom odlivku a potom odgovarajućom alatkom uklonjen. Prilikom istraživanja nadjena je i jedna bronzana igla sa polomljenom ušicom. Ušice igle su grubo uradjene ili presječene oštrom alatkom zato je i polomljen gornji kraj. Nedostatak drugih predmeta od bakra ili bronze lako je objasniti. Pošto se radi o rijetkoj sirovini, svi veći predmeti su čuvani i ponovo topljeni a njihovi nalazi su pojedinačni ili se nalaze u okviru ostava nadjenih na pojedinim lokalitetima. U prostornom opredjeljenju kultura bakarnog i bronzanog doba možemo reći da lokaliteti Polimlja pripadaju istočnoj jadranskoj oblasti sa zaledjem. S. Dimitrijević je uveo temeljni red u hronološkom vrednovanju bakarno dobskih nalaza i nalazišta istočne jadranske oblasti i njenog zaledja, postavio okvire za periodizaciju čitavog razdoblja od kraja kasnog Neolita do početka bronzanog doba. Medjutim, ne radi se o homogenom prostoru jer je očigledno da sjeveroistočni i istočni djelovi Crne Gore gravitiraju ka Podrinju i centralno Balkanskom kompleksu. Možemo reći da je ovim prostorima išla penetracija vinčanske kulturne grupe prema Jadranu, imajući u obzir nalaze u pećini Odmut i naselje Beran Krš kod Berana. Na prelazu iz Neolita u bakarno doba /Eneolit/, početkom indoevropskih seoba stepskih naroda, jasan je uticaj kasno vinčanskih kulturnih grupa na formiranje odredjenog načina ukrašavanja keramike. U tom prelaznom miljeu kultura izdvaja se nakovanjska kulturna grupa koja je evidentirana u stambenom horizontu Ilc Beran Krša. Ovi Jadranski uticaji ogledaju se u kanelovanom ukrašavanju keramike nadjenoj u kompleksu Minine pećine koja se nalazi u kanjonu Kaludarske rijeke kod Berana. Sve odlike nakovanjske kulture obilježile su i keramički materijal otkriven u pećini Jerinin grad u Radmanskoj klisuri. Druga pojava koja je karakteristična za bakarno i početak bronzanog doba je način ukrašavanja grube keramike udu- bljenjima izvedenim prstom, na obodu, i plastične trake koje se nalaze ispod oboda a takodje su ukrašene ubadanjem prsta. Ova pojava je široko rasprostranjena u Jadranskoj regiji, od Odmuta, Škarinom Samogradu, u Ravlića pećini, Zelenoj pećini i Varvari. Pojava ovog načina ukrašavanja keramike vezuje se za kulturne grupe istočnog Balkana i donje podunavlje. Treća pojava karakteristična za oblast jadransko-zapadno balkanske regije su izrazita prstenasta zadebljanja na spoljašnjoj strani oboda, zastupljena i na gruboj i na finoj keramici. Svi ovi tipovi i navedene karakteristike evidentne su i potvrdjene na našem lokalitetu. Kod finije keramike uočavaju se poznovinčanske forme sa izrazitom bikonjijom lonca, bez ukrasa i mnoštvo raznovrsnih formi drški koje idu sve do srednjeg bronzanog doba. Sličnost dršaka je evidentna sa prostora prelazne zone, sa lokaliteta Pod kod Bugojna i Alihodže u dolini Bile. Kamena orudja i alatke od glačanog i okresanog kamena su karakteristika neolita koja se provlači gotovo kroz cijelo bronzano doba. Takva je situacija i sa pijucima od jelenskih rogova i koštanim alatkama. Analogiju za ogrlicu od vučjih ili pasjih zuba možemo naći u grobu Br. 27 u Mokrinu koji je datovan u rano bronzano doba. Ovim radom, bez dublje tipološke analize nadjenog materijala, htjeli smo da ukažemo na raznovrsnost materijala koji pripada širokoj regiji, od centralnog Balkana do Jadrana. Medjutim sa sigurnošću možemo tvrditi da se radi o lokalitetu sa osobenim keramičkim materijalom nastalom sažimanjem poznovinčanskih odlika i nakovanjske kulturne grupe. U apsolutnoj hronologiji možemo reći da pripada periodu od 3,300 do 1,600 godine p.n.e. Bogatstvo i raznovrnost pronadjenog arheološkog materijala na relativno malom prostoru, pobudjuju posebnu pažnju i potrebu da se kompletan lokalitet istraži i prezentuje široj naučnoj javnosti. Možemo istaći da se radi o lokalitetu koji će dati nove podatke o naseljavanju i kulturama bakarnog i bronzanog doba koje pokrivaju prostor sjeverozapada Crne Gore i Polimlja kao posebne marko cjeline. Oktobar, 2011. Društvo Revija FORUM KUTAK ZA DOKONE Đurumlije (dobrovoljci) Piše: Ervin SPAHIĆ Od kada je vakta i zemana vazda smo ti bili đurumlije. Možda nam je sudbina tu ulogu dodijelila a prije će bit da smo je mi iz ovog ili onog sebeta prizivali.Vazda smo ove naše tintare pod tuđe kape stavljali - pod tuđom se zastavom borili.Evo gle- dam ovih dana na onom haber čekmedžetu u kome živi insani promiču i zbore( taman ko musafiri koji su se kurisali nasred sobe pa po vazdan nešto zanovijetaju ali bez kojih opet ne možeš),kako su se uzjogunili meštani Stare Varoši protiv namje- re vlasti kasabe da na tom prostoru zgradu Mešihata i Bošnjačkog kulturnog centra načine.I dok je trajala najava tog događaja,kažem ja mojoj hanumi:“A da smijem glavu dat, da će prvi đurumlija koji će avaz pustiti protiv izgradnje ovih objekata biti Muhabet - Efendija Ervin i hanuma Elvira Oktobar, 2011. 43 Društvo kakav naš Bošnjak“. I bi tako.Nešće mi naš insan „hatar ištetit“.No onako bošnjačko –muslimanski oplete po toj ideji u povoju da ga prisutni iz ostalih vjera i nacija morahu smirivat ,vodom zalivat, kocku šećera mu u usta gurat,a ne hesapim da se to bez zalijevanja strave završilo.A treba tog junaka i prvaka razumjet. Hoće veli neko da im poremeti dobre komšijske,međunacionalne i vjerske odnose. Neće maksumi đe imat loptu da šutiraju,pa će im na taj način biti ukradena budućnost.A dobro i zbori.Kakva kultura,kakvi bakrači,kakva tradicija, kakva književnost,nek se babo češka po glavi pečenja nama treba jarećeg. Aferim diko naša ,ponosu naš- takvi nama trebaju.Upravo takvi a ne ko onaj naš avetni poslanik što stalno traži neka prava za naš narod : te nema nas dovoljno u sudstvu,te u tužilaštvu,te nema nas dovoljno u državnim organima i organima lokalne samouprave, na univerzitetu -pa nam svojom pričom jazuk čini i koptiso da nam poremeti sklad i zajednički suživot.Hesapim da su njegovi prsti i ovdje umiješani preko onih katilskih organizacija: Bošnjačkog savjeta,Foruna BošnjakaMuslimana,Almanaha da bi nas odvojio od hizmećarenja drugima i nametnuo nam golemu muku da sami sebi hizmet činimo. Nama Bošnjacima nikad ugodit. Kada su Osmanlije poslije poraza u Balkanskim ratovima napustile Sandžak ,dok jedni još nijesu suze obrisali drugi su već trčali sa zdravicom da dočekaju “oslobodioce“. Ne znam da li naš junak sa početka priče zna da su na hiljade Sandžaklija tzv. đurumlija, pristupili osmanlijskoj vojsci te na Galiciji ratovali protiv Rusa.Broj bosanskih i sandžačkih đurumlija(dobrovoljaca) koji su došli na ratište Čanakkale ,a koji su i nakon toga ostali da se bore,iznosio je oko 16 hiljada .Svi oni su bili mlađi od dvadeset četiri godine.Na čelu onih koji su organizovali ovu vojsku dobrovoljaca nala- 44 Revija FORUM zili su se Riza –beg Muratbegović iz Novog Pazara i Ahmet –aga Hamzagić iz Tutina.Borba za Istanbul doživljavana je kao borba za islam.Osim u ljudstvu,Bošnjaci su takođe pomagali i imetkom.Novac i nakit koji su prikupljeni od Bošnjaka poslati su Fevzi Čakmak –paši koji je jedno vrijeme službovao u Taslidži (današnja Pljevlja).U selu Radulićima gdje Hajdar paša po dolasku sagradi jednu od prvih džamija na ovim prostorima,okupljale su se đurumlije iz Akova i okolnih sela kako bi organizovano pošli da brane Stambol i da ne dozvole da posrnulog „anadolskoag tigra“(general Hamilton) sile Antante bace na koljena.Mali je broj ovih đurumlija uspio da preživi džehenem Čanakkalea.Doprinos Bošnjaka u odbrani dva prirodna bisera ,Bosfora i Dardanela je u toliko značajniji kada se uzmu u obzir ukupne okolnosti i mjesto događanja. Da nam kakav zlobnik ne bi zamjerio zbog učešća u partizanskim jedinicama, nijesmo ostali dužnici ni odredima ravnogorskoga pokreta. Nekoliko desetina Muslimana se u tom periodu stavila na čelo pokreta koji je zagovarao bratimljenje sa Srbima, preko Draže Mihajlovića i njegovih krvavih vojvoda i četovođa na području istočne Hercegovine, sjeverne Bosne pa i Srbije, u trenucima kada je četnička kama osvetnički klala ”sve što je tursko i balijsko” . Koji su bili motivi sudije Mustafe Pašića iz Mostara, doktora Ismeta Popovca iz Konjica, Mustaj-bega Hadžihuseionovića, domobranskog poručnika Husnije Čengića, Smaje Ćemalovića iz Mostara, Mustafe Berberovića iz Blagaja, Abida Prgude i Omera Kalajdžića, zatim Muhameda i Abida Mehmedbašića iz Stoca, Mustafe Lehe iz Blagaja, Džemala Kršlakovića - imama - muderisa iz Konjica, Fehima Musakadića iz Sarajeva, Mustafe Mulalića sa područja Livna, koji je bio čak član Centralnog nacionalnog komi- teta Ravnogorskog četničkog pokreta Draže Mihajlovića, hafiza i člana uleme medžlisa u Sarajevu Muhameda Pandže, doktora Mehmeda Begovića profesora Univerziteta u Beogradu, imama Abdulaha Hodžića u Beogradu, upravnika ”Gajretovog” doma u Beogradu Muhameda Ćemalovića, i mnogih drugih sami će ga šejtan znati ? Helem obrni, okreni mi smo ti askeri za jednu heftu.Ma kakvi askeri olovni vojnici smo ti mi.No da se vratimo onom haber čekmedžetu sa početka priče i mom sugrađaninu koji došavši kući iz čaršije ne nađe ukućane u kući već poruku na hastalu:”Ja i snaha smo otišle na posedak kod Hajrije a đuveč ti je u rerni”! Kako se poduže zadržao u čaršiji i poprilično ogladnio lice mu se ozari ne zbog toga što hanuma nije kući, koliko zbog đuveča kojeg je mnogo hajao.Izvadi đuveć iz rerne i onako sa tepsijom stavi ga na sto. Da bi sve bilo potaman uze te nasu u maštrafu šurup i upali haber čekmedže da vidi šta se dešava po dunjaluku. Insanu kad uđe u duboke godine nekada i male stvari pričinjavaju zadovoljstvo.Helem na onom šejtanskom čekmedžetu ušapilo se dvoje u malo slobodnijim scenama a moj sugrađanin zinuo da stavi kašiku đuveča usta ali onako zabezeknutom to mu nije uspjevalo.U takvom položaju nađe ga hanuma po povratku iz mahale.Usta otvorena kašika puna đuveča pred njima a ljubavne scene još u toku.Hanuma pogleda u muža pa u čekmedže pa da snaha ne vidi tu scenu potrča te brže bolje ugasi TV.Tek tada se davranisa moj sugrađanin te prozbori:”Pali! Gasi !Pali! Gasi! Dohakaste televizoru! Što ti je život ! Kuvet prođe ali lezet ostane! A imamo li mi kuveta i lezata da mijenjamo sebe ili nam je suđeno da sami sebi dohakamo? Život je kratak ali trag života može dugo trajati ! Izbor je na nama! Allahimanet! Oktobar, 2011. Meridijani Revija FORUM Turska sve važniji partner Crne Gore Zajednička korist Piše: Mustafa Canka Turska se vratila na Balkan kao moderna i snažna država, uključena u sve oblike regionalnih integracija, kao povjerenik SAD u ovom strategijski važnom dijelu svijeta “Sve što se proizvede u Crnoj Gori može se prodati u Turskoj, kaže predsjednik Tursko-crnogorskog poslovnog savjeta Musa Serdar Čelebija. Brojke govore da je to zaista moguće. Samo lane spoljnotrgovinska razmjena Turske sa svijetom premašila je 300 milijardi eura, dok robna razmjena Crne Gore i Turske iznosi tek 0,01 odsto od te sume. Bilans u razmjeni je veoma negativan za Crnu Goru: ona daleko više uvo- zi iz Turske nego što izvozi u tu zemlju. Ali, to je razumljivo ukoliko se poznaju strukture privrede ovih država: turska ekonomija je vrlo dinamična i složena kombinacija moderne industrije, trgovine i turizma, te tradicionalne poljoprivrede i zanatstva. Gotovo 60 odsto bruto-društvenog proizvoda ostvaruje se od usluga. Podaci OECD pokazuju da je, po snazi, turska privreda na 15-tom mjestu na svijetu. Oktobar, 2011. SARADNJA: Nakon obnove crnogorske nezavisnosti učinjeni su značajni koraci u uspostavljanju bolje saradnje ovih dviju zemalja na svim poljima. „Na osnovu iskustava u Srbiji i u Crnoj Gori skloni smo da zaključimo da su vlasti u Podgorici otvorenije ka turskom narodu i da se više trude da privuku turske investicije u svoju zemlju“, kažu u ambasadi Republike Turske u Crnoj Gori. Na stogodišnjicu prvog trgovinskog 45 Meridijani ugovora između Knjaževine Crne Gore i Otomanske imperije, potpisan je u novembru 2008. godine Sporazum o slobodnoj trgovini, između dvije države postoji bezvizni režim, potpisan je i plan bilateralne vojne saradnje. Renomirana turska kompanija Gintaš je izgradila zelenu pijacu u Podgorici, u njenoj blizini podigla veliki poslovni kompleks Mal of Montenegro, a gradi i južni krak regionalnog vodovoda za Crnogorsko primorje. Značajan dio sredstava vlade Turske se u Crnu Goru usmjerava u obrazovni i zdravstveni sistem preko državne agencije za međunarodni razvoj i saradnju TIKA, koja ima predstavništvo u Podgorici. Mnogo novaca Turska i njene institucije uložile su i ulaže u obnovu i izgradnju vjerskih objekata u Crnoj Gori, od čega najviše (oko 1,5 miliona eura) za završetak radova na Medresi, kao i za izgradnju Džamije pomoraca u Ulcinju i Sultan Mehmed Fatihove džamije u Tuzima, te izgradnju nove zgrade Mešihata Islamske vjerske zajednice Crne Gore. Na taj način se smanjuje uticaj na crnogorske muslimane onih islamskih organizacija i fondacija, posebno iz Saudijske Arabije, koje promovišu „smrknuti“ islam. PREPREKE: Javnosti nije saopšteno zašto nije došlo i do velikih in- Revija FORUM vesticija koje je najavljivao najveći turski biznismen Šarik Tara. Prije svega, gradnje autoputa od jadranske obale do granice sa Srbijom. Vlasnik kompanije Enka, (koja ima godišnji promet od čak šest milijardi eura, ili dva godišnja bruto-društvena proizvoda Crne Gore!?) inače, odlično govori bosanski, odnosno crnogorski. Njegovi preci su izbjegli iz Nikšića, 1878. godine. No, bilateralna saradnja se sigurno širi. Uvedena je avio-linija od Podgorice do Istanbula, najavljuje se da bi turska državna aviokompanija mogla kupiti Montenegroerlanjz, čak se govori i o mogućnosti da se aktivira aerodrom u Beranama. Iz Bošnjačke stranke su odavno pokrenuli inicijativu da se otvori konzularno predstavništvo ili kulturni centar Turske u Rožajama ili u nekom drugom gradu u Crnoj Gori. Zvaničnici u Ankari smatraju da multietničke, multikulturalne i multikonfesionalne vrijednosti imaju dublje utemeljenje u crnogorskom društvu, te da Bošnjaci, kao i svi muslimani u Crnoj Gori, predstavljaju dobar most približavanja dviju zemalja. Svi crnogorski čelnici koji su ovih godina boravili u Turskoj i razgovarali sa vladinim funkcionerima mogli su se uvjeriti da postoje velike simpatije prema državi Crnoj Gori i njenom narodu. INTEGRACIJE: Turska odlično razumije situaciju na Balkanu i od početka krize na prostoru bivše Jugoslavije vodila je dosljednu politiku trudeći se da ne iskoči iz kolosijeka zapadne linije prema ovom prostoru. Bivši jugoslovenski ambasador u Istanbulu Darko Tanasković tvrdi da se Turska sada vraća na ovaj dio Balkana kao moderna i snažna država, uključena u sve oblike regionalnih integracija, kao povjerenik SAD u ovom strategijski bitnom dijelu svijeta. „Ona ima ambicije regionalne sile i ne više samo mosta između Zapada i Istoka, već srca Evroazije“, ističe on i dodaje da je na djelu neoosmanizam Na početku trećeg milenijuma sve zemlje „zapadnog Balkana“ teže ulasku u EU. Iako je prva krenula na taj put, Turska još čeka na “zeleno svjetlo” iz Brisela. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ova država je potpisala daleke 1963. godine, 1999. priznat joj je status kandidata, a 2004. godine počela je pregovore o pristupanju. ,,Danas niko više ne može poreći da tursko i evropsko društvo dijele iste vrijednosti”, smatra turski ambasador u Crnoj Gori Mehmet Murat Oguz. Ali, Turska kao velika sila može sebi dozvoliti taj luksuz da aktivno čeka na odluke Brisela. Crna Gora ne! Povodom Palestinskog zahtjeva za punopravno članstvo u UN Čudna crnogorska uzdržanost Crna Gora će biti uzdržana prilikom eventualnog glasanja o zahtjevu Palestinaca da postanu članica UN rekao je u Njujorku crnogorskim novinarima naš ambasador pri UN Milorad Šćepanović. On je kazao da naša zemlja ima diplomatske odnose i sa Izraelom i sa Palestinom, da „iz principijelnih i istorijskolegitimnih razloga ne može biti protiv prava jedne zemlje da ostvari svoj cilj”, ali da isto tako mora da uvaži i „vrlo ozbiljnu argumentaciju izraelske strane”. Stavu ministarstva vanjskih poslova usprotivila se Bošnjačka stranka. U saopštenju te stranke se navodi da pravo palestinskog naroda na formiranje vlastite 46 države ne smije da bude dovedeno u pitanje, jer se radi o pravednom rješenju višedecenijske nepravde koja je nanijeta ovom narodu, kome je oduzeta država u poznatim prilikama.„Nakon toga je palestinski narod pretrpio ogromne žrtve i stradanja na okupiranim teritorijama, mada nijednog trenutka nije odustao od svog cilja - povratka slobodne i nezavisne države”.u toj stranci smatraju da bi Crna Gora, zbog svoje prošlosti, dobro trebala da razumije potrebu palestinskog naroda za povratkom i reafrimacijom državne nezavisnosti, koja im je nepravedno oduzeta voljom moćnih i jakih političkih faktora. Oktobar, 2011. Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Nova knjiga: Mr Adnan Prekić, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 1918-1941, Istorijska istraživanja i zbirka dokumenata, Podgorica 2011, 391 str. Zbirka dokumenata Piše: Jasmina Kočan Studija mr Adnana Prekića „Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 19181941.”, je dobrodošla da se što bolje upozna jedna institucija crnogorskog društva čije je djelovanje u prošlosti bilo veoma bitno, a traje i danas. Dobrodošla je i zbog svoje izvornosti, originalnog stila i izraza, ... što se pomenutoj instituciji daje jedan širi kontekst u kome se ona posmatra. U savremenoj istoriografiji koja nastaje na tlu Crne Gore malo je izdanja koja su tretirala ili tretiraju pitanja koja se tiču Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori, iako se radi o instituciji koja je stara (mlada), koliko i Crna Gora od njenog de jure priznanja na Berlinskom kongresu 1878. godine. S toga bi se moglo lako zaključiti da jedna tako složena tema do sada nikada nije konkretno izdvojena i objašnjena u jednoj cjelini, bez obzira na hronološki raspon, a razloga za to je mnogo i o njima bi se posebno moglo govoriti. Da bi taj nedostatak unekoliko bio izbalansiran pobrinuo se istoričar mlađe generacije mr Adnan Prekić. Za temu svog magistarskog rada on je izabrao Islamsku vjersku zajednicu i to u jednom vrlo zanimljivom hronološkom rasponu, od 1918-1941. godine. Predstavljajući Islamsku vjersku zajednicu u Crnoj Gori u naznačenom periodu, on je pružio odgovore na niz veoma zanimljivih pitanja međuratnog perioda koja su se uglavnom prelamala i kroz prizmu Islamske vjerske zajednice. Sasvim pouzdano bi se moglo reći da mr Adnan Prekić nije imao ni malo lak posao, jer je prošlu stvarnost trebalo vjerodostojno rekonstruisati, iznijeti i prokomentarisati činjenice, sto je on svakako učinio i na opšte zadovoljstvo svoj rad uspješno priveo kraju. Zaokružujući jednu cjelinu, autor se potrudio da istovremeno otvori i neka nova istorijska pitanja i nove teme za buduća istraživanja. Svoj istraživački zamah mr Adnan Prekić je struktuirao u pet tematskih cjelina: PRAVNI OKVIR; INSTITUCIONALNA OSNOVA; ISLAMSKA VJERSKA ZAJEDNICA I POLITIČKE STRANKE; EKONOMSKI OKVIR I ISLAMSKA VJERSKA ZAJEDNICA I DRUŠTVENI ŽIVOT. Prva tematska cjelina sa naslovom Pravni okvir (str. 26-40), pruža mogućnost upoznavanja sa pravnim okvirom Islamske vjerske zajednice do 1930. godine. U ovom poglavlju autor je, koristeći raspoloživu arhivsku građu, u prvom planu fokusirao potragu za rješavanjem pitanja unutrašnje organizacije Islamske vjerske zajednice odmah nakon formiranja Ministarstva vjera u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. U vrlo složenim političkim okolnostima u kojima je trebalo voditi borbu za očuvanje vjerske posebnosti, istovremeno je Oktobar, 2011. trebalo voditi računa i o pitanju administrativne organizacije sopstvene vjerske zajednice koja je trebala da ispuni očekivanja najvećeg broja vjernika muslimanske konfesije koji su bili nastanjeni ne samo na tlu Zetske oblasti, već i mnogo šire. Naime, stvaranjem novog pravnog subjektiviteta – Kraljevine SHS, iznova je trebalo regulisati pravni položaj i odnos države prema crkvama i vjerskim zajednicama među koje je spadala i Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori, koja je u Knjaževini/ Kraljevini Crnoj Gori imala precizno regulisan pravni položaj a 47 Obrazovanje, kultura, baština samim tim i svoje unutrašnje uređenje. Prvi pokušaj rješavanja pravnog položaja manjinskih vjerskih zajednica nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je sa potpisivanjem mirovnog ugovora u SenŽermenu (10. septembar 1919.), kojim je regulisano i pitanje zaštite manjina između dva svjetska rata. Tim činom je zapravo inicirano i pitanje unutrašnjeg uređenja Islamske vjerske zajednice koje će biti dopunjeno donošenjem Vidovdanskog ustava 1921. godine. Ukazom kralja Aleksandra od 22. marta 1921. godine za sjedište Islamske zajednice u Kraljevini SHS određen je Beograd. Pod nadležnošću Vrhovnog muftije nalazilo se i muftijstvo Crne Gore, čiji je položaj preciznije bio definisan ukazom Ministarstva vjera br. 11330 iz 1921. godine. Na mjestu muftije tada se u Crnoj Gori nalazio Murtezir efendija Karađuzović koji je tu dužnost obavljao i u nezavisnoj crnogorskoj državi. Posebno zanimljiv dio ovog poglavlja odnosi se na dobijanje prvog Ustava Islamske vjerske zajednice koji je donijet 1930. godine. Autor se u ovom dijelu pobrinuo da objasni način i primjenu odredaba pomenutog Ustava i pratećih zakonskih akata. Kao generalni zaključak ovog poglavlja mogla bi se iznijeti konstatacija da ni zakonom o izboru najviših vjerskih organa, Islamska vjerska zajednica nije dobila nezavisnost jer je kralj bio taj koji je na prijedlog ministra pravde imenovao većinu članova koji su birali Reis-ul-ulemu, što se takođe odnosi i na vjersko zakonodavstvo iz vremena šestojanuarske diktature gdje mr Adnan Prekić iznosi činjenicu “da su sve vjerske zajednice postale dio državnog sistema i da država vrši kontrolu njihovog rada”. Jedno od posebnih pitanja ovog poglavlja kojim se pozabavio autor ove studije je pitanje zakona i Ustava Islamske vjerske zajednice usvojenog 1936. godine. Apsolvirajući ovo pitanje autor je zaključio da je Ustav iz 1936. godine neznatno dopunjena verzija Ustava iz 1930. godine. Ipak, mr Adnan Prekić se potrudio da analitičkim metodom ukaže na prednosti i nedostatke Ustava iz 1936. godine u odnosu na onaj iz 1930. Druga tematska cjelina Institucio- 48 nalna osnova (str. 51-78), čini se da je najkompleksniji dio studije o kojoj govorimo. Vjerujemo da će zbog obilja iznijetih podataka ovaj dio rada zainteresovati ne samo profesionalne istoričare i kritičare već i čitaoce i to u prvom redu zbog svoje složenosti i razuđenosti kao i podataka koje nam autor nudi u njemu. Počevši od institucije Reis-ul-uleme, koji je prvi put izabran 1930. godine, što je konkretno označilo utemeljenje jedinstva Islamske vjerske zajednice jugoslovenskog prostora, pa preko Ulema-medžlisa, organa, koji se sastojao od četiri člana koji su međusobno birali predsjedinka, zatim muftija, vakufsko-mearifskih odbora, vakufskomearifskih vijeća, sreskih vakufsko-mearifskih povjereništava i džematskih medžlisa, autorova priča ne prestaje biti interesantna. Ono što se posebno može konstatovati jeste da je u ovom poglavlju saopšteno dosta novih podataka koji pomažu da se razumije institucionalna osnova uz pomoć koje je djelovala Islamska vjerska zajednica u periodu od 1918. do 1941. godine. U tom smislu pažnju bismo zadržali na poslovima muftije, koji je u periodu od 1918 do 1941. godine, generalno posmatrano, obavljao sljedeće funkcije: “...izdavanje fetvi, briga o kulturnim i prosvjetnim ustanovama svog muftijstva, nadzor vjerskih službenika u autonomnoj državnoj službi, slanje izvještaja Ulema-medžlisu i sprovođenje disciplinske vlasti nad vjerskim službenicima svog područja u prvoj instanci”. Treća tematska cjelina koju je istoričar Prekić razmatrao u svom radu je Islamska vjerska zajednica i političke stranke (str. 85-96). U sklopu ove tematske cjeline nalaze se dva podnaslova koji dovoljno govore sami za sebe, a to su: 1. Politički ambijent 1918-1941: uslovi i ograničenja 2. Političke partije i Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori. Ekonomski okvir djelovanja Islamske vjerske zajednice (str. 108-122) je četvrta tematska cjelina kojom se bavio mr Adnan Prekić u svom radu. Kao što je i sasvim logično, autor je posebnu pažnju, pored ekonomskog položaja Islamske vjerske zajednice, posvetio vakufima kao posebnoj instituciji unu- Revija FORUM tar Zajednice, oslikavajući naročito vakufe u Crnoj Gori. Pored opštih konstatacija u radu se mogu uočiti i detalji o definisanju vakufa, njihovom položaju i društvenoj ulozi, koja je, kako kaže istoričar “imala značajnu ulogu u prelasku stanovništva u islamsku vjeru, jer je vakuf zasnovan na osnovu šerijata”. Islamsko školstvo; državne osnovne škole; niže i više vjerske škole; državni i vjerski koncept, kulturno-prosvjetne politike; sličnosti i razlike; kao i svakodnevnica, su takođe teme kojima se mr Adnan Prekić bavio u petom poglavlju koje nosi naslov Islamska vjerska zajednica i društveni život (str. 136152). Nakon pomenutih poglavlja, kako autor u svom predgovoru kaže: “poseban dio ove knjige čini hronološko-tematski izbor dokumenata, koji je podijeljen u prvi dio u kome se nalaze zakoni i Ustavi i drugi dio tematske arhivske građe”. Svakako da ovako sakupljeni na jednom mjestu, prezentovani dokumenti, kojih je ukupno 62, čine posebnu dragocjenost za istražiovače, jer ih sad mogu pronaći na jednom mjestu. Studija mr Adnana Prekića „Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 19181941.”, je dobrodošla da se što bolje upozna jedna institucija crnogorskog društva čije je djelovanje u prošlosti bilo veoma bitno, a traje i danas. Dobrodošla je i zbog svoje izvornosti, originalnog stila i izraza, kao i zbog istraživačkog zahvata kojim nam se predstavio istioričar mlađe generacije pred kojom tek predstoje krupni istoriografski zahvati. Ako se ovome doda namjera i uspješna realizacija projekta kojim se pomenutoj instituciji daje jedan širi kontekst u kome se ona posmatra, onda se ovom obuhvatnom rukopisu daje i potrebna edukativna i naučno-stručna dimenzija. Svakako da u ovom dijelu treba pomenuti i zasluge stručnih recenzenata, dr Radmile Radić i dr Zvezdana Folića, koji su svojim stručnim savjetima pomogli da ova knjiga zadobije sve potrebne naučne kvalitete. Zbog svih navedenih razloga ovu studiju toplo preporučujemo čitalačkoj i stručnoj javnosti koja će o njoj donijeti svoj sud. U Nikšiću, 20. oktobra 2011. godine. Oktobar, 2011. Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Pisci u dijaspori Pisac bez zavičaja je pisac bez osnove Piše: Kemal Musić Sve ono što ovdje vidite a ne sviđa vam se, kada se izmaknete odavde to potone, to se zaboravi, a vidi se samo ono lijepo. Neko je rekao da vrijeme pozlati djetinjstvo, tako i daljina pozlati i ono što nije zlatno u zavičaju „Knjige objavljene u našoj zemlji i knjige prevedene na strane jezike, sve je to moj zavičaj. Pisac bez zavičaja je pisac bez osnove. Gnijezdo ptice je moj zavičaj. Kao da se sve ovo ispililo iz gnijezda ptice. I sve je to Bihor, a Bihor je čitav svijet, čitav moj svijet“, govorio je Ćamil Sijarić. Danas je Bihor, možda baš zahavljujući Ćamilu, postao književna republika. Bihorci bi, komotno, mogli napraviti sopstveno udruženje pisaca, jer u tom besputnom karaju „da vrat slomi čovjek i konj“ osim Ćamila, danas ima još značajnih pisaca, ali je malo onih koji su ostali da češljaju jesenje bihorske magle. FAIZ - ČOVJEK S TRI DOMOVINE Sajo i Feša „spučili šipke“ za Sarajevo, Faiz „spučio“ za Luksemburg, Ilja poodavno u Švedskoj, Refik Ličina, takođe, u Skandinaviji... Samo još Redžo i Slađo ostali da pričaju priče i slažu stihove na busenu bihorskome. A sretnu se, tako, na stazi zavičajnoj, sa svojim kolegama što sanjaju šipurke pod skladom i trešnje aršlame, otud iz tuđine. „Nije mi zavičaj isto iz Luksemburga kao kad sam ovdje. Sa udaljenosti od 2.000 kilometara zavičaj izgleda nekako ljepši. Sve ono što ovdje vidite a ne sviđa vam se, kada se izmaknete odavde to potone, to se zaboravi, a vidi se samo ono lijepo. Neko je rekao da vrijeme pozlati djetinjstvo, tako i daljina pozlati i ono što nije zlatno u zavičaju“, kaže Faiz Softić. Za njega je u katalogu ovogodišnjih Ratkovićevih večeri poezije pisalo da je pisac iz Bosne i Hercegovine i Luksemburga. Ipak, Faiz je rođen u Vrbama kod Bijelog Polja. „Međutim, životne prilike su me otjerale Oktobar, 2011. u Sarajevo, iz Sarajeva u Luksemburg. Uvijek me je nešto tjeralo i ništa to nije mojom voljom. Kada sam završio školu u Bijelom Polju morao sam ići negdje dalje da studiram, da radim. Prilike su bile takve da se moralo ići. Kada sam se našao u Sarajevu tamo se desio pogrom - izbio je rat i morao sam i odatle nekuda ići. I otišao sam u Luksemburg. Ali podjednako volim Crnu Goru, Bosnu i Luksemburg. To su moje tri domovine. No, moja glavna domovina, moje izvorište je sjever Crne Gore“, ističe Softić. A neko je još davno, lijepo, rekao: „Svuda pođi, ali kući dođi“. Slično mi je jedan put rekao i pisac Safet Sijarić: „Zavičaj je čovjeku posljednja odstupnica“. I jeste. Tu, na rodnom grumenu, čovjeku je lijepo i sa busenom ispod glave. Ipak, ljetos na književnoj večeri „Faiz i prijatelji“ u Petnjici, Softić je imao tremu. Prije svega, nastupa u zavičaju, drugo: „Bihor je kraj u kojem se teško živi i lijepo govori“. Zbog toga Faiz, za razliku od nastupa u Roterdamu ili Briselu, u Petnjici ima tremu. „Ako pisac uspije u zavičaju, uspio je u književnosti. Ljetos sam se u Petnjici izvanredno osjećao. Godilo mi je ono što su ljudi govorili o meni. Uvijek godi kada vas neko hvali, a mene su te večeri hvalili. Tako na pozornici, a isto i u publici, osjećate da su to vaši ljudi i da si ti njihov. Nastupati u zavičaju je jedna posebna odgovornost i poseban rizik. Ono što meni u, recimo, Roterdamu ili u Briselu, gdje nastupam zadnjih godina, ne primijete, ako napravim neki propust, u zavičaju mi primijete. Nije uzalud rečeno da je najteže biti prorok u svom selu. Poteško je uspjeti i zavrijediti pažnju zavičaja“, priča Faiz. 49 Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Safet Sijarić bere zavičajne jagode BIJELI TRN Čovjek kada počne stariti zavičaj ne samo što mu se javlja u snovima, nego mu se jednostavno i priviđa, kažu svi koji su napustili svoj vatan. I svi oni žele da zatvore krug i vrate se na kraju odande odakle su krenuli. Jednom davno, razgovarao sam sa pjesnikom rahmetli Ismetom Rebronjom iz Goduše kod Bijelog Polja, koji je živio u Novom Pazaru. Pitao sam ga otkuda to da je sve češće u zavičaju: „Čovjek što bliže grobu, to bliže zavičaju“, rekao je tada Ismet, pripalio još jednu „drinu bez filtera“ i nastavio: „Sjećam se jednog mačeta, bilo je cijelo šareno, izvezeno, a na glavi je imalo šare u obliku velikog slova A. Dali smo ga jednoj ženi, jer smo znali da će mu kod nje biti dobro. Puno godina kasnije, mačka se razboljela, ostarala. Našli smo je mrtvu 50 pet koraka od legla gdje se rodila. Imala je snage da bolesna i stara dođe do svog rodnog mjesta“, pričao je Ismet. „Iz tuđine se domovina mnogo više voli“, kaže književnica Bisera Suljić Boškailo. „Vjerovatno daljina utiče da imamo žudnju za rodnim krajem. A ja, što sam dalje od zavičaja, sve ga više volim. Zavičaj je nešto posebno. Živim u Njemačkoj, a kad sanjam lijepe stvari onda sanjam svoju planinu i ona brda i to je nešto iskonsko, to je nešto što je posebno“, kaže Bisera. Tako kaže ona, a Ilja Sijarć, ljetos, došao iz Švedske i, bezbeli, otišao na Dobraču česmu šipovačku da se umije, da se napije hladne vode gromovnjače, a poslije, posjetio i „duvarine“ gdje je bila njegova kuća. Na mjestu gdje mu je bila postelja, do samog uzglavlja, porastao bodljikavi bijeli trn. Sa tim trnom, Ilja se zaputi k Skandinaviji, pa dokle stignu... Oktobar, 2011. Revija FORUM Obrazovanje, kultura, baština U KIC »Budo Tomović, promovisana studija: Umjetnost islamske kaligrafije, autora Prof. dr Ćazima Hadžimjelića Događaj za pamćenje Govorili: prof. dr Dragana Kujović, i prof. dr Rešid Hafizović Poklonici nauke, kulture, umjetnosti, arheologije, etnologije, orjentalne arhitekture i ogromne baštine koja nam je ostala iz prethodnih stoljeća, imali su rijetko zadovoljstvo da 5. oktobra 2011. godine budu svjedoci jednog nesvakidašnjeg događaja. Te večeri promovisana je studija »Umjetnost islamske kaligrafije«. U ime domaćina, KIC »Budo Tomović« gospodin Miloš Vukčević, menadžer u toj oblasti, predstavio je autora prof. dr Ćazima Hadžimejlića, akademika prof. dr Rešida Hafizovića, prof. dr Draganu Kujović i marketing menadžera gospođu Sedžidu Isaković-Beganović. Pomenuo je naše poznate stvaraoce Iva Andrića, Avda Međedovića, Mevlake Dželaludina Rumija, Omera Hajama, Orhana Pamuka i naglasio da je kaligrafija (umjetonost lijepog pisanja) posebno cijenjena u islamu, pa se smatra najplemenitijom od svih umjetnosti, budući da ima tu privilegiju da govor Kur'ana pretvara u vizuelne oblike. Priznanja i zahvalnost pripadaju i izdavaču ove vrijedne knjige IDT »Sedam« iz Sarajeva sa direktorom Anisom Aljićem, čiji su saradnici imali sluha da prepoznaju istinsku kulturnu i stvaralačku vrijednost, koja trajno obogaćuje veze među ljudima i narodima – kazao je gospodin Vukčević. Nakon toga mikrofon je prepustio gospođi Sedžidi. Ona je program vodila na vrlo zanimljiv način i u svakoj kratkoj pauzi biranim riječima isticala naučne domete autora studije prof. dr Ćazima Hadžimejlića, te govornike o djelu prof. dr Draganu Kujović i prof. dr Rešida Hafizovića. Interpretator sevdalinki Armin Muzaferija očarao je prisutne lijepim pjevanjem. Nakon toga u holu KIC-a prikazana je kaligrafska izložba, koju je trebalo da otvori ekselencija ambasador BiH gospodin Izmir Talić. Međutim, on je zamolio ambasadorku Turske gospođu Eminu Birgen Kešoglu da ona to učini. Prisutni su taj gest toplo pozdravili, a ekselencija gospođa Košoglu zahvalila na pažnji i prigodnim riječima čestitala domaćinu KIC-a i autoru gospodinu profesoru dr Hadžimejliću na svemu što je učinio na unapređenju nauke BiH, posebno djelom »Umjetnost islamske kaligrafije« i ovom izložbom. Promociji i izložbi prisustvovali su reis u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić, sekretar Mešihata Islamske zajednice Bajram ef. Agović i drugi. Izložba je pobudila veliko nteresovanje. Mnogima se to veče pružila prilika da prvi put vide kaligrafsko pismo, koje je kroz istoriju odigralo ogromnu ulogu u razvoju islamske civilizacije, nauke i pismenosti uopšte. Na nedavnom sajmu knjiga u Podgorici knjiga prof. dr ĆaziOktobar, 2011. Prof. dr Ćazim Hadžimjelić ma Hadžimejlića dobila je prvu nagradu, što potvrđuje njenu naučnu vrijednost. Nekoliko riječi o autoru. Prof. dr Hadžimejlić rođen je u Zenici (BiH) 1964. godine. Poslije srednjeg obrazovanja, nastavio je školovanje na univerzitetu »Mimar Sinan« u Istanbulu (Turska). Studirao je primijenu umjetnost, odsjek Kaligrafija i umjetnost knjige. Potom se dalje usavršavao. Doktorirao je na temu »Umjetnost knjigovodstva i unikati u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu, njihov značaj, zaštita i čuvanje ». Na univerzitetu »Mimar Sinan« u Istanbulu proveo je deset godina i ostavio duboke tragove. Uporedo radi i u umjetnosti kaligrafije, različitih kaligrafskih stilova i pisama, kao i ostalih pratećih elemenata. Mnogo saznanja dobio je od Hasana Čelebije i najpriznatijeg majstora ovog pisma Ali Alparslana. Uporedo, dvije godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. U dosadašnjem radu imao je desetine samostalnih i kolektivnih izložbi. Za takav svoj rad dobio je brojna priznanja iz oblasti restauracije, konzervacije i umjetnosti. Husein Tuzović 51 Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka Pjesma što dušu miluje Sevdah je u dubini jedan specifičan dozivljaj života koji se vidi kao duboka emocija pri izvodjenju i slušanju divnih tonova Piše: Zerina Ćatović Čini li vam se da je kulturološki jaz izmedju različitih naroda veliki? Pomislite li da vam je,na primjer afrička kultura totalno strana? Ili japanski mentalitet čudan? A tek indijski običaji? Svaki narod i nacija ima utkane vrijednosti i ciljeve,koji su drugima mozda i smiješni. Istina je da svi imamo karakteristična svojstva,koja treba slaviti. Svi smo braća,ali to ne znači da se ne smijemo razlikovati. Ipak,iako će djelovati čudno-svi mi imamo isti korijen.Postoji jedan segment života koji nam je svima zajednički. Sve kulture imaju… muziku. Jezik koji,bez obzira na različitosti,svi razumijemo. Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka.Komplikovana je to struktura,ali milozvučna. U njoj će te uživati bez obzira ko ste i što ste,ali će te se naježiti samo ako imate balkanske krvi. Čitajući spise Ničea, Lorke, Omera Pobrića i Dušana Puvačića shvatila sam da naš jezik (sevdalinka) spada u jednu posebnu grupu jezika(karakteristična po buri osjećanja),te da zajedničke korijene dijelimo sa mnogim civilizacijama širom svijeta. Da,mi Bošnjaci, Španci,Korejci,Afrikanci…smo braća. Čudno naizgled,ali protiv istorije se ne moše,a evo i kako. Obično,termin sevdah vezuje se za muziški žanr. Sevdalinka je izvorna bosanska pjesma,iz vremena turske vladavine,koja se originalno izvodila na žičanom instrumentu,zvanom saz. Popularna širom Jugoistočne Evrope sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma. Ne može se odrediti 52 tačan vremenski period nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne i drugih balkanskih država u kojima se transformišu i formiraju prva gradska naselja pod uticajem orijentalne kulture. Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu,u osami kao pjevana ispovijest, te se generacijama prenosila i uobličavala, da bi do nas došla kao savršeno izbrušen i for- miran oblik. Sawda je na arapskom crnilo,crna žuč. Na turskom,odakle je riječ i došla ,to je melanholična ljubav. Otuda i sevdalinka-ljubavna pjesma. Ovdje,kudikamo sevdah upotrebljavamo u širem kontekstu od puke ljubavne čeznje. Čak i veselije medju tim pjesmama zapadnjaku zvuči tužnokao da neko jadikuje nad svojim životom. Mnogi etnomuzikolozi smatraju da je to tako zbog teškog vremena i istoriskih obrta u kom su te pjesme Oktobar, 2011. Revija FORUM nastajale. Ili, bolje reći nevremena.Goran Gocić je zapisao da ako ste Jugosloven, vrlo lako ćete se sjetiti nečeg za čim će te žaliti,pa onda i zaplakati. Ali,mi…koji ovu muziku doživljavamo kao svoju,mi…kojima srce brže udara kad čujemo taktove,,,Čudna jada..Došla voda od brjega do brjega,,..i slično. Mi mladi…koji se i danas,nakon toliko godina vraćamo toj muzici, znamo da je u sevdalinkama sačuvana najfinija poruka suptilnih duša koje su kroz vjekove: voljele, čeznule, patile, radovale i stvarale. Sevdah se u ovim krajevima koristi kao pojam kojim se objašnjava povišena emotivnost-zanos. A sevdah je u dubini jedan specifičan dozivljaj života koji se vidi kao duboka emocija pri izvođenju i slušanju divnih tonova. Istina je da, iako to mnogima nije poznato… padanje u neku vrstu transa uz muziku poznato je velikom broju kultura. Plemenske kulture ovo praktikuju prilikom religioznih obreda,kao i američki Crnci (što nam je svima poznato iz filmova). Sjetite se njihovog gospela,kada nedjeljom odu u crkvu. To je mješavina duhovne i svjetovne muzike,koja izražava ljubav prema Bogu, prirodno. Ali, i to je sevdah. Bluz,muzika koju su razvili Afroamerikanci ne bi li olakšali sebi radove na plantažama na jugu SAD, nikada ne pjeva o sreći i zadovoljstvu. Naprotiv, to je poezija čežnje, rastanaka i očekivanja, ličnih katastrofa i padova. Bluz predstavlja neizbježnost i nužnost, i nikada ne gubi vezu sa životom. Oktobar, 2011. Obrazovanje, kultura, baština Napaćeni crnci se u njemu pronalaze i daju sebe kada izvode pjesme. Dalje, kod Španaca,a posebice Andalužana, javlja se jedan poseban osjećaj žudnje (oni to zovu duende). Kada slušaju flamenco,usudjem se reći,ne znaju za sebe. Ne, ne… nije to sam zvuk gitare, to seže mnogo dalje od same muzike. Duende se može zateći ne samo u muzici,već načinu njegovog izvodjenja. ,,Sve što je crno ima i duende,, zapisao je Lorka. Portugalci nacionalnu muziku zovu fado. A fado je mnogo više od muzike. Na taj način, naša braća sa Pirineja opisuju kako je kad te ljubav ostavi,.. Kako je kad te progone iz zemlje,pa čak i kako je kad ti ugine bik. Fado je jedinstven osjećaj tuge,koji obuzme Portugalce.Štaviše,oni kažu da izvodjač nije uspješan,ako publici ne izmami suze. Fado znači sudbina,a kad ga slušaju dožive saudade. To je ekvivalent sevdahu. A,zbog blizine Portugala sa islamskom kulturom, to je čak i etimološki blisko sa našom riječju. Ekvivalente sevdahu imamo i na istoku…Bliskom i Dalekom.U Izraelu se gaji sefardska muzika a nju su stvarali stari Jevreji,primorani da napuste maternju zemlju. Da bi po svijetu očuvali svoju tradiciju,kombinovali su svoj jezik sa jezikom zemlje u koju su pobjegli. Na taj način nastao je ladino jezik,pa onda i muzika. Danas jedva deset hiljada ljudi govori tim jezikom,ali način na koji u pjesmama prepričavaju svoje nevolje tokom istorije,bolan je i srceparajući. Pravi,pravcati sevdah. I Korejci imaju srodan pojam za osjećaj duboke, neobjašnjive tuge. Njihove pjesme nastale su za vrijeme okupacije (oni su gotovo dva vijeka bili pod Japanom),a kad padnu u zanos,slušajući muziku, kažu han. Bošnjaci to stanje imenuju ,,kara sevdah,,. Iz svega ovoga, jasno je da je sevdah (sevdalinka, gospel, flamenco, fado, ladino i han) sinteza bola i zadovoljstva. Takoreći, to je neizdrživi emotivni naboj koji se iskazuje pjesmom i traži razumejevanje i smiraj. ,,Bez sevdaha nema živovanja” pa nije čudo što se i mi mladi prepoznajemo u njemu. Uz kahvu, harčalije i sabur priče, uzdah se protegne u tihanu pjesmu što dušu miluje. A Ljudsku dušu je teško razumjeti, ali ako iskažete emocije na neki način, onda je sevdah u punom zamahu, a ako osjećanja ostanu neispoljena, onda ste običan pjevač , običan pijanac, običan čovjek. Ne umijete da uživate u životu. 53 Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Najbolji mladi pjesnik Dina Murić Stvaralaštvo je u sjenci drugih oznaka Dina Murić Umjetnost, kao i ostale sfere života u Crnoj Gori, još uvijek se označavaju po vjeri i naciji. To je dobro oprobani sistem kulturnog geta, gdje se stalno naglašava da je manjinskom narodu “dozvoljeno” da se bavi svojom kulturom, što se koristi kao alibi, odnosno služi kao privid liberalizma, kazala je za Forum pjesnikinja Dina Murić. Dobitnitnica nagrade, 40. jubilarnih “Ratkovićevih večeri poezije” za mlade pjesnike 2010. pjesnikinja Dina Murić iz Rožaja živi i radi u Njemačkoj gdje priprema doktorat iz ekonomskih nauka.Objavila je dvije zbirke pojezije a intenzivno traga za savremenim izrazom u likovnoj i filmskoj umjetnosti.Počastvovana je nagradom i nadom da će se u Crnoj Gori ozbiljnije prepoznavati stvaralaštvo bez obzira gdje nastaje i pod kojim predznakom. Risto Ratković je pjesnik koji je oblikovao generacije stvaralaca poslije njega. Ovo mi je prva književna nagrada i ogroman podstrek kazala je Dina. Već dugo živim na Zapadu, ali Crnu Goru smatram svojom polaznom tačkom i glavnom okosnicom identiteta, a doživljaj života u Crnoj Gori (sa svim prednostima i traumama) vjerovatno glavnim razlogom zašto sam uopšte počela da pišem,kazala je za Forum mlada pjesnikinja Smatram da je moja dužnost da ukažem na stvari koje bih voljela da su drugačije kada je u pitanju odnos države prema stvaralaštvu.Naglašavam riječ “stvaralaštvo” umjesto “stvaralac”, jer u tome leži ključ problema. Stvaralac, odnosno njegovo porijeklo, društvena pozadina i politički uticaj se stavljaju ispred stvaralaštva toliko da ono polako počinje da gubi značaj. I to se nameće ne samo kroz odnos države prema stvaralaštvu u dijaspori nego i stvaralaštvu uopšte. Biću direktna i konstatovati da se umjetnost, kao i ostale sfere života u Crnoj Gori, još uvijek označava po vjeri i naciji, čak više nego u susjednim zemljama. Stvaralaštvo umjetnika iz manjinskih naroda zbog toga ostaje u okviru nacionalne niše, čak i ako tematski nema veze sa nacionalnim. Šta više, samo ako to stvaralaštvo ima nacionalni prizvuk dobiće šansu da postoji. To je dobro oprobani sistem kulturnog geta, gdje se stalno naglašava da je manjinskom narodu “dozvoljeno” da se bavi svojom kulturom, što se koristi kao alibi, odnosno služi kao privid liberalizma. S druge strane,nažalost ni u mainstream kulturi nije ništa bolja situacija.Jedna zbirka poezije, roman ili bilo koje 54 Najbolji mladi pjesnik Dina Murić “Slike koje su ubile smrt”,naslov je zbirke pjesama Dine Murić za koju je dobila prvu nagradu na 40. jubilarnim “Ratkovićevim večerima poezije” za mlade pjesnike 2010.u Bijelom Polju. Druga nagrada pripala je Mariju Glavašu iz Splita za rukopis “Grad”, a treća Katarini Fiamengo iz Beograda za rukopis “Kolaži samoće”. - Risto Ratković je pjesnik koji je oblikovao generacije stvaralaca poslije njega. Ovo mi je prva književna nagrada i ogroman podstrek kazala je Dina Murić. Oktobar, 2011. Revija FORUM Obrazovanje, kultura, baština Lice Denira Porijeklo Nekada sam željela pisati uzvišeno Ja poznajem one koji su zaboravili dan mladiće iznevjerene ratnim pokličima kao pjesnik koji se žrtvuje zbog emocija poput ljubavi. Željela sam u poeziji zaobići popularne referense djevojke koje nude svoje grudi mjesečini prljave postelje i košmare u kojima ljudi sanjaju i biti high na jezerskim lokvanjima na kojima prebivaju prozračna šumska bića što udovoljavaju gladnoj muškoj mašti. Ja dolazim iz njihovih košmara. Željela sam koristiti pernicu, pisati haiku iz stida ili prestati da pišem jer se istim zanimanjem bave vladike, erotskih prodavnica i prašnjavih azijskih izloga generali i ostale balkanske zvijeri. Željela sam voljeti radi mita i prezreti status. Uzalud! Iako sam sanjala da stihom širim poruku nade već razmišljam o prelaženju na stranu neutralnosti jer su ljudi umorni od čežnje za ovalnim tijelima sa tv ekrana, zašto im i dalje dosađivati. Željela sam biti lijepa iznutra, ali od kada ne želim više u raj sve se završava na tjelesnim željama i na potrebi za izbjegavanjem političke filozofije. Jedino što nijesam željela je da slomim srce zbunjenom čovjeku sa licem Denira koji je u neprospavanim noćima sanjao o tome kako se držimo za ruke u samo-izazvanoj životnoj komi. drugo umjetničko djelo radije će biti promovisano ako je njegov autor neka medijska ličnost, popularni političar ili estradna zvijezda. Kvalitet pri tome ima sekundarnu ulogu.Estrada nemilosrdno prekriva umjetničku kreaciju. To je jako obeshrabrujuće za sve one koji se žele posvetiti ozbiljnom umjetničkom stvaralaštvu, a koji mu ne prilaze u cilju narcisoidne samopromocije. Naravno, u svemu ovome ima izuzetaka, i ti izuzeci su ono što daje nadu i optimizam kaže Dina. Potencirajući neprikosnovenost individualnosti u stvaralaštvu Dina Murić ističe važnost etabliranja kvaliteta, umjetničke iskre, bez predrasuda iz kojeg predznaka autor dolazi. Rastužuje me činjenica da se podrška umjetnosti u našoj državi svodi na ustaljeni krug ljudi.Takvo stanje unazađuje idejnu i stvaralačku različitost i u potpunosti obesharbruje sve one koji imaju da kažu nešto novo i na drugačiji način. Kada sam čula da je 2010. godine, Velika njemačka književna nagrada dodijeljena rođenoj srpkoj državljanki, Melindi Nadj Abonji, koja živi i stvara u Švajacarskoj i piše na maternjem jeziku, shvatila sam da smo mi u Crnoj Gori, gdje se još uvijek svaka sfera života povezuje sa nacionalnim i vjerskim identitetom, jako daleko od savremenog i realnog doživljaja književne i bilo koje druge kulturne scene. Zapanjena sam,recimo potpunim nedostatkom zainteresovanosti države za Sjever, toliko da se može već govoriti o nekoj vrsti „kulturnog geta”. Pri tome mislim da bi u institucjama morali češće i ozbiljnije da se prisjete medjunarodOktobar, 2011. snove užasa. Stranih ulica i uzanih getoa uplašenih djevica pod naletom strasti svilenih jutara u kojima djeca šapuću iz zemlje koju sam ostavila uobičajenim patriotskim zvijerima. Ja dolazim iz pobijeđenih gradova u one čiji su zidovi izdržali gdje plavooki ludak pjeva o mržnji gdje niko ne uzima sporedni put iz fabrike, ruševine, šume u kojoj je žena molila za život svog jedinog sina. Ja dolazim odatle gdje ljubavnici lažu svojim poljubcem gdje usamljene ponoćne šetnje postaju jedini momenat istine istine, ne sreće ona je odavno ismijana u crvenoj zori kada nijesam pronašla utjehu. no priznatih pisaca kao što su.Ćamil Sijarić, Risto Ratković, Mihajlo Lalić, Husein Bašić...idr. Konačno, ako je mitomanskim tumačenjem Njegoša prilično doprineseno idejno-civilizacijskoj atrofiji stvaralačke misli u Crnoj Gori, onda se dolazi do zaključka da su upravo istorijski najvrjednije stvari u umjetnosti, ipak, došle sa sjevera Crne Gore. To je još jedan razlog za temeljitu promjenu odnosa . .Možda je i to povod što ovih dana privodim kraju roman koji obrađuje zanimljive psihološko - socijalne teme. Namijenjen je globalnoj publici, a kao i svakom piscu i meni bi bilo drago da bude čitan u mojoj domovini,poručila je Dina Murić. E. Pašić BILJEŠKA O PISCU: Dina Murić je rođena 1982. godine u Crnoj Gori. Magistrirala je na smjeru ekonomija preduzetništva, na Bečkom ekonomskom univerzitetu. Objavila je tri knjige poezije: Suza na Kamenu /1999/, Amarilis /2001/ i Slike koje su ubile mit /2010/ godine. Njena poezija je objavljivana u različitim izborima: književni časopis Almanah, Ars – časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja, kao i u više antlogija poezije. Za neobjavljenu knjigu poezije Slike koje su ubile mit, dobila je “Ratkovićevu Nagradu” /2010/ godine. Pored književnosti objavljuje i stručnu ekonomsku literaturu u Njemačkoj, gdje doktorira. Njena dalja interesovanja su film, slikarstvo i fotografija. 55 Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Vrbički na pjesničkom kongresu u Iranu Književno veče pred mezarjem sufijskog pjesnika Utisak je da tu društvo karakteriše,”iskrena gostoljubivost, čistoća, i ljepota. Iskazano jezikom simbola, moglo bi se reći: cvijet, ptica i žena. Sve je to prikazano u najljepšoj formi, kroz: pjesmu, arabesku, muziku. Na poziv iranskog Ministarstva za kulturu, Safet Hadrović Vrbički učestvovovao je na Drugom konkresu iranskih i svjetskih pjesnika koji je od 5 do 16.oktobra održan u istorijskom Širazu, rodnom gradu dva najveća iranska pjesnika Hafiza i Sa’di-a. - Za svakog pjesnika, poziv iz svijeta, da negdje boravi i gostuje, neizmjerna je radost i neizrecivo zadovoljstvo, pa tako i za mene.kazao je za Forum Vrbički. To je dokaz više da ono čime se pjesnik bavi, civilizovani svijet ne samo da uvažava, već i cijeni. - Gostovao sam u Iranu, kao zvanični učesnik Drugog kongresa Iranskih i svjetskih pjesnika. Na veličanstvenoj manifestaciji kulture, medju preko 50 pjesnika iz 33 države svijeta: Indonezije, Kine, Indije, Pakistana, Azerbejdžana, Sjeverne Afrike, SAD-a, Etiopije, Uzbekistana, Jermenije, Alžira, Engleske, Urugvaja, Bangladeša, Bosne i Hercegovine, Pakistana, Tajlanda, Tataristana, Turske, Tunisa, Danske, Sirije, Srbije, Iraka, Palestine, Filipina, Hrvatske, Sjeverne Koreje, Libana, Norveške i dr. Radni dio Manifestaciji trajao je, četiri dana u Teheranu, a dva u Širazu, rodnom gradu Hafiza Širazija i Sadi’a Širazija. Gostovali smo na pet velikih univerziteta Teherana, u klubu mladih književnika Irana, i jednom od Centara kulture grada Teherana. U Širazu sam imao čast da otvorim književno veče pred mezarjem jednog velikog iranskog sufijskog pjesnika što je za njihovo poimanje pjesničke riječi posebna svečanost, kaže Hadrović. Centralna manifestacija posvećena poeziji i poetskom govoru, održana je pred mauzolejem Hafiza Širazija 12. oktobra, gdje je bila prisutna sva kulturna i politička elita Republike Iran, I brojni učesnici ovog festivala poezije. Prisutnima se nadahnutim govorom obratio i Predsjednik Republike Iran, Ahmadinedžad. Safet kaže da bi se moglo dugo pričati o posjetama drevnom bazaru u Širazu, mauzoleju; Hafiza i Sadija, ali posebno o zidinama nekada moćnog antičkog grada Persepolisa, koji i sada nakon duže od tri hiljade godina, inpozantno djeluje na posmatrača, ushićeno priča Vrbički. - Ako se za vrijeme od 12 dana boravka u jednoj nepoznatoj zemlji, kakva je za mene do sada bila i država Iran, može sažeti šta bi tu državu karakterisalo, jeste sljedeće: iskrena gostoljubivost, čistoća, i ljepota. Iskazano jezikom simbola, moglo bi se reći: cvijet, ptica i žena. Sve je to prikazano u najljepšoj formi, kroz: pjesmu, arabesku, muziku. 56 Vrbički: Posjeta spomeniku Omeru Hajanu Safet Hadrović Vrbički duže od trideset godina piše: poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku.Objavljivao je na stranicama mnogih književnih glasila širom ondašnje Jugoslavije i dobio više književnih nagrada i priznanja,ka što su:Književna nagrada „Sabit Užičanin“ za tragediju „Žrtva“, koja je proglašena knjigom godine u Sandžaku, za 1994. godinu.Književna nagrada: „Blažo Šćepanović“, za zbirku pjesama: „Lovci na školjke“, koja je na anonimnom konkursu izabrana za najbolju pjesničku zbirka iz Srbije i Crne Gore, za 2000. godinu. Neke pjesme su mu prevođene na: engleski, turski, bugarski, makedonski, albanski, njemački, francuski, slovenački ..idr. Predsjednik je Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore. Glavni je i odgovorni urednik revije „Bošnjačke novine“.. Živi I radi u Rožajama. Bilo je to pravo kulturno hodočašće. Neposredno i potpunije prijateljstvo stekao sam sa više pjesnika iz: Uzbekistana, Tataristana, Sirije, Danske, i dr. koji su iskreno zainteresovani da u svojim državama, u časopisima koje oni uređuju, objave radove naših pjesnika,(ukoliko ima valjanih prevodilaca)kazao je za Forum Safet Hadrović Vrbički. Organizatori su štampali knjigu u više hiljada primjeraka, dvojezičnio,na ebgleskom I persijskom. Svi pjesnici su zastupjeni sa po 3 pjesme, fotografijom I biografskim podacima.Na kraju uz primjerke knjiga učesnicima su uručene Diplome manifestacije i gravirane persijske vaze. E.P. Oktobar, 2011. Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Slike Abaza Dizdarevića u galeriji “Centar” Dosljedni tumač svjetla u crnogorskom stvaralaštvu A. Dizdarević: “Dobro drvo” - ulje na platnu Abazove stvaralačke opsesije, zalaze u unutrašnjost bića, ostavljajući nas da se odredimo prema prizorima koji nijesu niotkuda došli. Riječ je o slikaru koji je dosljedni tumač svjetla, slikar koji na poseban način pokazuje da je slikarstvo umijeće osvajanja svjetlosti i prostora. Deseta izložba slika Abaza Ditdarevića Piše: Mirsad RASTODER Samostalnu izložbu slika Abaza Dizdarevića u podgoričkoj galeriji “Centar”, početkom septembra činili su radovi nastali u različitim periodima pa se može reći da je svojevrsni presjek njegovog dosadašnjeg stvaralaštva. Riječ je o slikaru koji je dosljedni tumač svjetla, slikar koji na poseban način pokazuje da je slikarstvo umijeće osvajanja svjetlosti i prostora,kazao je na izuzetno posjećenom otvaranju književnik Pavle Goranović Ovo je deseta samostalna izložba Abaza Dizdarevića, a njegove stvaralačke opsesije zalaze u unutrašnjost bića, ostavljajući nas da se odredimo prema prizorima koji nijesu niotkuda došli. - Tu tihu borbu Dizdarević obavija mističnim štitom. Tamo, (na slikama) vidimo sklupčana bića što žele izaći iz svojih ljuštura, vidimo i trajne ogrebotine po njima, kao mjesta na kojima se vješto zapisuju znakovi njihovih, ali i naših sudbina .Ali će prije biti da nam Cetinjski akademac Abaz Dizdarević je rođen 1978. godine u Bijelom Polju. Urednik je likovnih programa u Centru za kulturu u Bijelom Polju. Docent je na Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru. Završio je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju 2002. kao i postdiplomske studije na istom fakultetu 2010. godine. Potpredsjednik je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i član Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Podgorici, Kotoru, Plavu, Priboju na Limu, Rijeci, Skoplju, Antaliji (Turska). Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama kao i u radu kolonija i na panel diskusijama organizovanim na području Crne Gore. Oktobar, 2011. umjetnik sugeriše da je čovjek, a stvaralac posebno, uvijek u nekom grču i da se to utišano sučeljavanje dešava ispod sveprisutne mjesečine.- Jer, i stvari i pojave, i umjetnikova viđenja u funkciji su svjetla. Ili mjesečine kao nezaobilaznog dijela slike – rekao je Goranović. - I stvari i pojave, i umjetnikova viđenja u funkciji su svjetla. Ili mjesečine kao nezaobilaznog dijela slike. Pristup metafizičkoj dimenziji svjetlosti mjeri se i rasporedom boja na Dizdarevićevim radovima. Iz njih isijava i neka unutrašnja svjetlost i zato se posmatraču može pouzdano ukazati da jedna iz druge slike izlaze. Možda i nije tako, ali igrama s neuhvatljivim valerima, ovaj umjetnik predstavlja se svakako nesvakidašnjim koloritom. U taj rizičan postupak, pri mogućnosti da sklizne u ležerne zone 57 Obrazovanje, kultura, baština svakidašnjosti, u predjele nezahvalnih boja, Dizdarević ulazi samosvjesno. I sa sigurnošću svojih osjećaja - rekao je Goranović. Metafizika svjetlosti - Mnoge od ovih slika su već poznata javnost ali sam želio da ovom izložbom pokažem tu svjetlost koja ih povezuje i način na koji sam došao do određenih rješenja – kazao je za Forum Abaz Dizdarević.- Te figure mogu se tumačiti kao emotivna stanja osoba koje su oslikane i one nose određenu dozu melanholije ali i plava boja koja preovladava na platnima nosi istu simboliku. Kao što ni život ne čini isključivo dobro raspoloženje, tako ni slikarstvo ne može predstavljati samo jednu stranu života. Neko će primijetiti melahnoliju, ja vidim i optimizam, koji se očituje kroz svjetlost, a svjetlosti nijedan drugi princip ne može biti suprotstavljen. Svjetlost, kao temelj svih ovih slika, mora nositi tu dozu entuzijazma i pozitivne energije – kazao je Dizdarević. Izložbu su organizovali, Centar savremene umjetnosti Crne Gore i Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina. Revija FORUM Internacionalni susreti umjetnika Abaz Dizdarevic je i predsjednik NVO “Stari Most”koja je i ovog ljeta uspješno organizovala VII internacionalne likovne susrete u nesvakidašnjem prirodnom ambijentu Bistrice kod Bijelog Polja . U ovoj,već prestižnoj koloniji do sada je gostovalo preko 200. profesionalnih umjetnika, afirmisanih u zemljama iz kojih dolaze, ali i koji su svojim stvaralaštvom potvrđeni na svetskoj likovnoj sceni. Ovi Internacionalni sureti u Bijelom Polju okupljaju umjetnike različitih interesovanja i profilacija, sa jednim ciljem-da svoje impresije bjelopoljskim ambijentom, predjelom, ljudima, uopšte atmosferom crnogorskog sjevera transponuju u umjetnički iskaz. Susreti „Stari most 2011.“, okupili su od 10.do 20.jula umjetnike iz Švedske, Danske, Francuske, Njemačke, Poljske, Rusije, Bugarske, Turske, Albanije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i Crne Gore. Pored toga što domaća javnost i medjunarodne organizacije zapažaju i podržavaju stvaraoce u Bijelom Polju i likovni kritičari bilježe da se nešto kvalitetno dešava pored Starog mosta na lijevoj obali rijeke Bistrice. Istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković konstatuje da je „Stari most“, ustvari, „most prijateljstva koji premošćuje granice i povezuje umjetnike iz raznih zemalja i sredina, i uspostavlja neposredan kontakt stanovništva sa tajnama umjetničkog čina“, a Nikola Mršulja, istoričar, Likovne susrete „Stari most“, naziva „crnogorskim brendom“. Slike Abaza Dizdarevića ,po dubini podsjećaju na palimpsest, prvotne hartije na kojima pažljivi čitaoci pronalaze naslage rukopisa o vremenima i kulturnim slojevima.Kao da među porama moždane kore ili kroz pukotine osušene zemlje Abaz traga za onim što je uzidano u kodove ljudskog roda na ovom prostoru. Murali pod Obrovom Akademski slikari ukrašavaju Bijelo Polje Dvadesetak slikara započelo je u septembru oslikavanje Bijelog Polja na više lokacija. Na inicijativu predsjednika Opštine Aleksandra Žurića akademski slikar iz Bijelog Polja doc. Abaz Dizdarević okupio je 20-ak kolega sa Likovne akademije na Cetinju, Internacionalnog univerziteta – Departmanta za likovne umjetnosti u Novom Pazaru, ALUakademije likovne umjetnosti iz Trebinja i Fakulteta vizuelnih umjetnosti „Atlas“ iz Podgorice, da bi na više lokacija u gradu naslikali murale - zidne slike.“Cilj je da se neka mjesta ukrase i postanu interesantna za sve putnike dobronamjernike koji posjećuju naš grad, kazao je Dizdarević. 58 Oktobar, 2011. Revija FORUM Obrazovanje, kultura, baština Ibrahimović ponovo u Francuskoj Istaknuti Slikar Aldemar Ibrahimović gostovao je pčetkom jula u Francuskoj. U organizaciji Asocijacije DPI, samostalna izložba njegovih slika priređena je na sjeverozapadu Francuske, u Dol de Bretagne nedaleko od čuvenog ont Sent Mišela. Desetodnevna izložba 25.slika ,rađenih u tehnici ulje na platn, otvorena je u galeriji Turističke organizacije grada, koja se nalazi u samom centru ispred drevne gradske katedrale.U prisustvu brojnih posjetilaca i uz tradicionalnu bretanjsku muziku koju je svirao Filip Montode na otvaranju izložbe govorili su Guverner 8. gradova Bretanje, Gradonačelnik Dol de Bretagne i predsjednik asocijacije DPI Žak Ruket. Podsjećajući da je Ibrahimović,prije šes godina izlagao u Parizu i iste te godine u Bretanji oni su istakli da se raduju što je ovaj umjetnik ponovo u njihovom gradu. - Aldemarove slike imaju simboliku Oktobar, 2011. Otvaranje izložbe u Bretanji isprepletanih kultura u Crnoj Gori,a ovakvi događaji imaju veliki značaj za uspostavljanje što bolje saradnje i ra- zumijevanje medju raznim narodima i njihovoim kulturama kazao je Žak Ruket. 59 Obrazovanje, kultura, baština Revija FORUM Bijenale mladih unjetnika Evrope i Mediterana Čuvar ravnoteže u Solunu U Grčkoj se od 7.oktobra do 6.novembra održava XV Bijenale mladih umjetnika Evrope i Mediterana, na kome su učestvovali naši akademski umjetnici Adin Rastoder i Tijana Gordić. Umjetnički savjet Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore odabrao je skulpturu „Čuvar ravnoteže“ Adina Rastodera da predstavlja crnogorsku likovnu scenu na bijenalu u Solunu. Tema ovogodišnjeg bijenala je SIMBIOZA pa je skulpturu Rastodera neobičnom paletom odslikala mlada umjetnica Gordić Adin Rastoder je završio vajarstvo u klasi profesora Pavla Pejovića na FLU Cetinje gdje pohađa završni program magistrature. Tijana Gordić je takodje diplomirala na FLU Cetinje u klasi profesora Rajka Todorovića Todora i radi u Centru za Kulturu Bijelo Polje. Tokom desetodnevnog boravka, pod pokroviteljstvom crnogorskog Ministarstva kulture i organizatora,umjetnici su prezentirali i druga svoja umjetnička ostvarenja. Rastoder kaže da je bilo, zaista impozantno sresti se sa preko 300 učesnika i čuti svjetski poznate umjetnike koji su na simpozijskim sesijama govorili u savremenoj umjetnosti. Organizator ove globalne manifestacije umjetnosti je Medjunarodni savez za bijenale mladih umjetnika iz evrope i mediterana. Sama postavka našeg rada „Čuvar ravnoteže“u centralnom salonu dugog niza galerijskih prostora, potvrda je rejtinga u kontekstu teme bijenala. na našem radu kako rekoše prepoznata je ,,kultivizacija demonskih ostataka prošlosti koja frustrira, optere- ćuje ljudski rod”. Moguće da Čuvar provocira obavezu svakog od nas da suzbijamo ono vandalističko u svakom pogledu,kazao je za Forum Rastoder. Savez za Mediteran osnovan je 2001 u Sarajevu,ima 73 člana iz 22 zemlje, i ima za cilj medju kulturni dijalog u evropi i mediteranu. BJCEM je umjetnička i kulturna mreža koja djeluje od početka 80-tih, i sa posebnom pažnjom ističe političke i socijalne teme. Organizuje događaje,ohrabruje razmjenu, promoviše okupljanja, podržava stvaranje novuih kreativnih projekata i umjetničkih djela.Glavna aktivnost Saveza je samo bijenale, a prvo je bilo u Barseloni 1985, potom: Solun 86, Barselona 87, Bolonja 88, Marsej 90, Valensija 92, Lisabon 94, Torino 97, Rim 99, Sarajevo 2001, Atina 2003, Napulj 2005, Bari 2008, Skoplje 2009, i Solun 2011. godine. Tokom 26. godina svoje istorije, bijenale se smatralo kao glavni prozor stvaranja na Mediteranu.Prezentujući radove umjetnika izmedju 18 i 30 godina starosti iz različitih polja ili oblasti: arhitektura, film, video, digitalna industrijska kreacija, fotografija, gastronomija, muzika, teatar,ples i ostalo, postalo je promoter umjetničkih ideja. Na Bijenalu je do sada učestvovalo oko sedam hiljada umjetnika a pratilo ga je preko 700,000 posjetilaca. Počev od 2011.Savez je pokrenuo novu strategiju razvoja,koja se zasniva na dugorošnom procesu,koji ima za cilj da kontinuiranim aktivnostima i dogadjajima otvara mogućnost zbližavanja umjetnika u razvoju U Solunu je po prvi put manifestacija imenovana Bienale De la Mediterranee kako bi se sve više i više fokusirali na područje mediterana i na njegov socijalni politički i kulturni sadržaj. Z.Ć. Skulptura “Čuvar ravnoteže” 60 Oktobar, 2011. Revija FORUM Obrazovanje, kultura, baština Slikar Mirsad Đurđević Kololorit naglašenih asocijacija Pažnju likovne publike u Podgorici, krajem septembra privukla je izložba Mirsada Djurdjević koji je u Umjetničkom paviljonu predstavio 32 djela, - slike nastale u periodu od 2007 do 2011.godine. Izložbu je otvorio predsjednik ULUCG Igor Rakčević. Kroz tri faze: geometrijska apstrakcija, lirska apstrakcija i uslovno nazvan pravac „Total paintings“ umjetnik prepliće razne motive inspirisane tradicijom i urbanim vrtlozima. Sam naslov izložbe „Weatherproof“ - zaštitnik, proističe iz stvaralačke potrebe da svoje figure žena u pokretu ili u stanju mirovanja - spokojstva sačuvam od nepogoda kazao je za Forum Djurdjević. - Žena je inspiracija, simbol nježnosti, materinstva, ljubavi... Metaforično želim da ukažem da u vremenu društvenih “vremenskih” nepogoda prije svega umjetnost treba ostati “mirna”, zaštićena i iskrena, jer i ona je ženskog roda. Moje slike proizilaze iz lirske apstrakcije, ali ne isključuju figuru koja se javlja kroz asocijaciju da proizvede vizuelizaciju koja se nastavlja u mašti posmatrača. Đurđević je diplomirao i magistrirao na FLU u Prištini u klasi profesora Hilmije Ćatovića. Bavio se pedagogijom, a doktorant je na Univerzitetu Educons u Sremskoj Kamenici. Kao nezaposleno lice živi i slika u Podgorici. O njegovim slikama likovni kritičari su zapisali. - Slikarstvo Mirsada Đurđevića Oktobar, 2011. Igor Rakčević i Mirsad Đurđević je cjelovito i jasno,oslanja se na logičan likovni postupak i smjelost zapisao je Milan Coko Marović. Đurđevićevo slikarstvo je oslonjeno na one suštinske sadržaje,koji se iskazuju i osjećaju u relativno naglašenim i asocijativnim prostorima. Oni u isto vrijeme funkcionišu kao realnost i apstrakcija...Tema je lagano naglašena, a slika sadrži sve one bitne karakteristike postupka do onih sadržaja koji se mogu osjetiti kao asocijacija i lagano potcrtavanje sadržaja. - Koloristički gejziri Mirsada Đurđevića razlivaju se poput lave na površini slike. Stvarajući neponovljivi likovni doživljaj - zapisala je Olivera Vukotić iz Novog Pazara. - Srđan Marković iz Zvečana konstatuje, ,,U slikarstvu Mirsada Đurđevića postoji dosta slikarskog naboja i postoji jedan dobar odnos poklapanja s prirodom ili slikanje onih oblika koji egzistiraju u njegovoj duši... I pored stilske raznolikosti on ima jednu finu crvenu nit koja vezuje sve što imamo pred sobom. Ta crvena nit bi se i mogla definisati jednim nastojanjem da naslika pejzaže koji egzistiraju u njegovoj duši, a koji su jedan realan povod i u jednom realnom svetu... U vremenu poplave televizijskih serija, tv-shopova, video igrica, bizarnih rijaliti programa, petparačkih filmova u kojima dominira nasilje itd, Djurdjević je u Podgorici ponudio uzburkane talase boja koje provociraju povratak prirodnosti i životu. E.Pašić 61 Priča Revija FORUM Uoči mevluda Piše: Ajdin Rakić Te večeri kandili na munari Glavatovića džamije gorjeli su do kasno u noć. Razišle su se i posljednje podgoričke džematlije,a stari hafiz Suka, nakon što je ostavio đugum čiste vode i peškir nad bašlakom turbeta, koji je stajao pored glavnog ulaza u džamiju, sa desne strane, pokušavao je da zamandali teška avlijska vrata. Mevlud u čast rođenja najodabranijeg Poslanika, svečano je obilježen u Glavatovića džamiji te 1341. godine, gdje je prisustvovala najuglednija ulema, muftija i kapetan grada, a mi softe stajali smo poređani pored mihraba, prateći hodže u njihovom glasnom učenju mevluda i ilahija. Naša kuća se nalazila uz samu džamiju, tako da su prozori od naše velike odaje pružali pogled na dio džamije i munaru.Ujak, koji je stajao pored prozora, posmatrao je hafiza kako gura teške kanate.Ujak me je zamolio da pomognem i otpratim hafiza do njegovog doma, koji je se nalazio sa suprotne strane. Uzeo sam fenjer i uputio se ka hafiz efendiji. Nazvao sam selam i pomogao mu da zatvori avlijska vrata, a zatim sam ga otpratio do njegove kuće. U jednoj ruci je držao štap, a sa drugom rukom se oslanjao na moje rame. Hafiz Suka je od sve djece u Kiš mahali najviše volio mene. Možda zbog obećanja koje sam dao majci, a možda i zbog njega samog koji je bio pun ljubavi - imao sam veliko poštovanje prema hafizu. Rado sam ga slušao. Pozvao me je u kuću, a ja sam sa zadovoljstvom prihvatio. Kad se smjestio na velikom šiltetu, ugledao sam suze na njegovim očima. Nije mi puno trebalo da shvatim da su suze koje su kvasile naborano lice starog imama bile zbog mene. Ova noć bila je noć Poslanikovog rođenja, a dijelili smo slično djetinjstvo. Poslanik je ostao bez majke sa šest godina, a ja sa isto toliko godina bez oca. Njega je odgajao stric, a mene ujak. Za dijete rođeno u dalekoj Meki, okruženoj pustinjama, na samo par stotina meta- 62 ra od časne Kabe, u mahali Hašimovića nije postojala prepreka za veliku misiju, za uputu, za pravdu, za ljubav, za toleranciju, za život, za vjeru, za mir, za čast i za sve ono što će ga krasiti kroz život i nakon njega. ,,Vidiš, Hasane”, počeo je hafiz, ,,i Poslanik nije imao oca. Ostao je i bez majke. A bio je i ostaće primjer cijelom čovječanstvu. Vole ga i slijede svi muslimani.” Zatim je nastavio: ,,život Poslanika, njegov sunet, treba uvijek da ti bude primjer i putokaz”. Navikao sam da budem siroče, bez oca, a hafiz je pokušavao da me svakog puta utješi, ojača i da mi pokaže pravi put. Poljubio sam mu ruku i došao sam kući. Sjutradan sam saznao da je hafiz Suka preselio. Duga povorka sa dženazom napuštala je Kiš mahalu, dok tmurni oblaci začas prekriše nebo nad Podgoricom. Prošlo je mnogo godina, a život me često vrati u staru mahalu, koja danas postoji samo u mojim sjećanjima. Iako bivam u njoj, osjećam istu onu žal za rodnim krajem koju je osjećao i Poslanik a.s nakon velike hidžre. Sjetim se velikog učitelja hafiza Suke, kome nema ni mezara, velike džamije kojoj nema ni temelja, Kiš mahale koju više ne krase bogati čardaci koje skrivaju veliki bedemi; i sjetim se jednog dječaka, sitnog softe koji je žurio svakog dana u mekteb, sa Kur’anom u ruci, i crvenim fesom koji mu je padao na guste crne vljeđe. Sjetih se onih primjera iz života Pejgamberova, na koje me je Hafiz upućivao. Iznad jednog ulaza u učionicu pisalo je da nauku treba tražiti i ako treba za njom tragati čak i do Kine.Poslanik je isto govorio: „Traženje nauke je najbolji ibadet. Ko krene na put u namjeri da traži nauku, on je na Allahovom putu sve dok se ne vrati. Traženje nauke je dužnost svakog muslimana.Vrijednost učenog nad pobožnim je kao vrijednost moja nad jednim od vas. Najbolji ti je prijatelj onaj ko te nečemu nauči... “ Hafiz je na svakom predavanju podsjećao na važnost nauke. Da bi zavoljeli nauku pričao nam je o velikim dženetskim stepenicama, napravljenim od baklave i šadrvanima iz kojih teče šerbet. Samo par godina kasnije, radi nauke obišao sam mnoge carigradske dvorove. U meni je žudjela želja za naukom, a glad i žeđ gasio sam mislima o baklavi i šerebtu o kojim je govorio jedan stari hafiz, nekim softama, u jednoj velikoj medresi koja se nalazila u staroj Kiš mahali, na obali Ribnice, u gradu Podgorici, želeći da nam ukaže time na put ka Božijem zadovoljstvu,kroz velikog učitelja Muhameda a.s. Oktobar, 2011. Sport Revija FORUM Fudbalski As Elsad Zverotić Otvorio vrata Evopskog prvenstva Crna Gora je remijem sa Engleskom obezbijedila plasman u baraž za Evropsko prvenstvo, a jedan od heroja istorijskog boda bio je Elsad Zverotić. Efektnim golom u sudijskoj nadoknadi prvog poluvremena, Elsad je načeo Engleze, i vratio nadu u mogući preokret u nastavku meča i značajno doprinio da Crna Gora ostane neporažena.U baražu će igrati sa repreyentaciom Češke. Pamtiće se i Elsadov gol u Sofiji kojim je Crna Gora srušila Bugarsku i najavila veliki uspjeh u kvalifikacijama. Tihi i nenametljivi internacionalac u švajcarskom Jang bojsu prešao je put od anonimusa, kapitena mlade reprezentacije do jednog nezamenljivih članova nacionalnog tima. U mladoj reprezentaciji debitovao je u Skadru, 2. maja 2007. godine, pobjedonosnim golom u prijateljskom meču sa Albanijom. Kvalifikacioni ciklus sa mladom reprezentacijom završio je sa kapitenskom trakom. U seniorskom timu debitovao je 27. maja 2008. godine protiv Kazahstana, a dres A selekcije nosio je na 28 utakmica. Reprezentativnu karijeru počeo je u Švajcarskoj, u selekciji do 18 godina, a nakon referenduma i sticanja nezvisnosti Crne Gore nije imao dilemu. Zverotić, Bihorac iz petnjičkog sela Vrševo, karijeru je počeo u švajcarskom Bazenhajdu, četiri sezone proveo je u Vilu, u ljeto 2008. godine preselio se u Lucern, iz kojeg je u junu prešao u Jang bojs iz Berna. Racionalan je fudbaler bilo da igra na poziciji desnog beka ili zadnjeg veznog, borben i hrabar za svaku loptu. Van terena tih, nenametljiv, stidljiv i zato vješto izbjegava kontakt sa medijima. Emil Ličina Oktobar, 2011. Elsad Zverotić 63 Sport Revija FORUM FK Petnjica je u Drugoj ligi! Pravi sportski podvig Iako trenutni rezultati Fudbalskog kluba Petnjica i nisu toliko ubjedljivi, ne može se zaboraviti da je ova generacije fudbalera ostvarila san svih navijača FK Petnjice! Bihorski fudbalski klub je dokazao da je uz volju, rad, red i disciplinu, svaki sportski uspjeh realan. Nakon duže pauze, nekoliko fudbalskih zaljubljenika 2006. godine ponovo je pokrenulo klub, poslije čega je četiri sezone bio u vrhu tabele Sjeverne fudbalske regije. Kao rezultat upornog rada i zalaganja kako uprave tako i igrača kluba ove sezone ostvaren je istorijski uspjeh, FK Petnjica se plasirala u Drugu crnogorsku fudbalsku ligu. Imajući u vidu preskromne uslove za rad, može se čak reći da je riječ o pravom sportskom podvigu, jer je plasmanu u Drugu ligu predhodio rezultat kakvim se malo ko može pohvaliti, u Sjevernoj regiji, a i ukupno crnogorskom fudbalu. Sa 17 pobjeda u nizu i jednim neriješenim rezultatom protiv Brskova u Mojkovcu, ligaško takmičenje Petnjica je završila sa samo pet primljenih i više od 60 postignuti golova. Kvalitet, polet i ogromnu želju veoma talentovana ekipa dokazala je i u baražu. Pobjeda protiv podgoričkog Blu stara na startu baraža pokazala je da ova ekipa ima kvalitet za Drugu ligu, a remiji protiv Igala i podgoričkog tima u gostima potvrdili su da su realne ambicije. Uspjesima fudbalera radovalo se i staro i mlado, a svi u Bihoru disali su jednom dušom. Bilo je za ponos gledati kako se raduju i strepe i oni koji su odavno prešli šestu deceniju, ali i oni koji još nijesu pošli u školu. Navijači bihorskog kluba, poznatiji kao Dilberi, na svim utakmicama pokazali su kako se dostojanstveno navija i voli svoj klub, poštujući i protivnike. Klub su stvorili entuzijasti, a opstaje zahvaljujući dobrim ljudima, koji su donacijama pomogli da FK Petnjica uopšte može da se takmiči. U Klubu se nadaju da u Drugoj ligi neće imati epizodnu ulogu i pozivaju ljubitelje sporta da daju svoj doprinos budućim uspjesima bihorskog drugoligaša. Istorijski uspjeh ostvarili su: Mekić Haris, Muratović Avdulah, Šćekić Nenad, Dabetić Rajko, Adrović Nermin, Jokić Marko, Muratović Adel, Kolenović Šaban, Adrović Emil, Korać Kemo, Muratović Haris, Deletić Milosav, Agović Nusret, Cikotić Adnan, Ramčilović Arin, Ćorović Eldin,Muratović Anel, Pramenko Rifo, Ćorović Almir, Rastoder Amar, Adrović Dino, Rastoder Amer, Ajdarpašić Alen, Latić Asfar i Šabotić Admir. S.Korać Dobrotvor Izet Rastoder Nakon što je u više navrata pomagao FK Petnjicu, Izet Rastoder je donirao i komplet sportsku opremu klubu, a ovih dana je poklonio novčana sredstva za izgradnju ograde i tribina klubskog stadiona. Izet Rastoder je jedan od najuspješnijih biznismena u Sloveniji, porijeklom sa ovog područija. Između ostalog je i predsjednik i jedan od vlasnika Fudbalskog kluba Olimpija iz Ljubljane. Ekipa “FK Petnjica” 2011. 64 Oktobar, 2011. Sport Revija FORUM U posjeti Čekićima Stonoteniserska porodica Kada namjernik krene iz centra Podgorice prema naselju Konik, naići će i na Ulicu braće Ribar. U sredini, sa desne strane, na broju 94, nalazi se kuća Šabana Čekića. Čim kročite u kuću, nailazite na pravi sportski muzej od desetina medalja i oko 80 pehara. Ta znamenja osvojio je Šaban sa svoje četvoro djece. Oni predstavljaju istorijsku baštinu stonog tenisa Crne Gore. Kćerke – Mirela, Mersika, Zana i sin Irfan nastavljaju očevim putem, koji je 10 godina igrao sa za Podgoricu, a potom kao trener, sve do današnjeg dana prenosio svoje stonotenisko znanje i iskustvo na svoju djecu i druge takmičare svih utrasta u klubovima Podgorica i Budućnost. O uspjesima Šabanove djece, osobito Zane i Irfana, svjedoče novinski naslovi »Afirmacija Ćekića tek predstoji«, »Iz Osijeka sa medaljama«, »Medalja za anale«, »Pobjednici Irfan i Sunčica«, »Koliko muke za bronzu«, »Čuće se za Čekića«, »Želim medalju u Beogradu«, »Irfanu dosta bronza«, »Istorijski uspjeh Irfana Ćekića« i još mnogo drugih. Zana je bila među najboljim đevojkama u svim kategorijama. Po pet puta bila je sudionik na balkanskim i evropskim prvenstvima na kojima je postizala zapažene rezultate. Kao član Budućnosti bila je prvak Crne Gore u svim kategorijama. U seniorskom sastavu Budućnosti, u zajedničkoj državi, je 1991/92 postala prvak SFRJ. Ali, sin Irfan je nadmašio svoje sestre. U sedmoj godini pošao je očevim stopama i počeo igrati stoni tenis u klubu Podgorica pod trenerskim nadzorom oca Šabana, koji je uspješno pomagao Irfanu da shvati finese stonog tenisa. Sa 13. godina postao je prvak Crne Gore u seniorskoj konkurenciji. Osvaja srebrnu i zlatnu (dubl) medalju na Balkanskom prvenst vu. Godine 2005. i 2006. u pojedinačOktobar, 2011. Irfan Čekić nom nastupu osvojio je kadetsku, juniorsku i seniorsku titulu u svim kategorijama. U miksu dublu takođe je bio prvi u svim kategorijama. Tada je bio član kluba Podgorica. Od 2009. godine igra u Zrenjaninu za klub STENSA i učestvuje u takmičenju ekipne lige Srbije. Odatle ga porodični prijatelj Izet Beganović vodi u Berlin, gdje postaje član Herte, u kojoj uspješno igra. Sada je aktivan u kampu Bremena i nastupa za ekipu Seik iz Hamburga. To su klubovi Druge bundes lige. Trenutno su prvi na tabeli sa dobrim izgledima da uđu u Prvu bundes ligu. Na takmičenju malih država ove 2011. Godine, Irfan je član reprezentacije Crne Gore i osvaja tri medalje: pojedinačno srebro, u dublu sa Lukom Bakićem bronzu i ekipno. Krunu dosadašnjih uspjeha predstavlja učešće na Evropskom prvenstvu u Kazanju (Rusija). U juniorskom miks dublu s Eminom Hadžiahmetovićem iz Bosne osvojio je bronzanu medalju. Tako će Irfanovo ime biti upisano zlatnim slovima u istoriji crnogorskog stonog tenisa. Srećan sam što sam osvojio prvu evropsku medalju za Crnu Goru. Nadam se srebru i zlatu – kazao je Irfan, uzbuđen i prezadovoljan time. Po mišljenju Dušana Simonovića, predsjednika Crnogorskog olimpijskog komiteta, Čekiću tek predstoji afirmacija. On je nosilac olimpijske stipendije. Stonoteniski savez je napravio veliki napredak, uprkos teškoj situaciji u kojoj funkcioniše. COK će mu ubuduće pružati podršku i davati svoj doprinos kako bi crnogorski stonoteniseri nastavili da s uspjehom predstavljaju našu državu na važnim međunarodnim takmičenjima – rekao je Simović. Legenda našeg stonog tenisa Milutin Maroš, koji je ušao u osmu deceniju života, aktivan u takmičenjima veterana, o Irfanu veli: Nema porodice koja je Crnu Goru i ovaj sport toliko zadužila, kao što je Šabanova. A Irfan je »čudo od igrača«. Sve je do sada prevazišao. Husein Tuzović 65 Vjerski pojmovnik Revija FORUM Sabur - hrana za duševni mir Sabur je arapska riječ čiji korijen znači “zadržati, ustezati se, prestati“. U duhovnom i vjerskom smislu, sabur znači ne očajavati i ne paničiti, ne jadati se i ne tužiti, kada zadesi neka nevolja ili poteškoća. „Allah-Bog je na strani strpljivih.“ Piše: Alen ef. Hasić Živimo u vremenu punom raznih blagodati, imamo svega, osim vremena i duševnog mira. Da bi osoba mogla normalno da funkcioniše, neophodno je da redovno hrani svoje tijelo, hranom i pićem. No, kaoko je osoba sastavljena od tijela i duše, neophodno ih je oboje hraniti kako nebi došlo do poremećaja. Zato, i u današnjem vremenu, uspijeva onaj koji zna šta je hrana za dušu i njome se hrani. Učenjaci savjetuju da je psihologija ljudske prirode i ponašanja odraz dva suprostavljena principa koja su duboko ukorijenjena u našoj prirodi. Prvi je onaj koji nas pokreće na djelovanje, a drugi je onaj koji nam pomaže da se uzdržavamo. Sabur utiče na oba tako Što princip djelovanja usmjerava na dobročinstvo a princip uzdržavanja stavlja u službu čuvanja od loših dijela i svega što može načiniti štetu nama samima ili drugim ljudima. Neki od nas su strpljivi u pogledu onog što bi nam donijelo dobro ali zato nemaju sabura kada je u pitanju činjenje harama. Ne kontrolišu svoju strast,pohlepu. ili, Allah nas sačuvao od toga, nemaju strpljenja ni u čemu. Nekada je bio glavni problem i preokupacija, kako obezbijediti imetak za egzistenciju svoje porodice, i drugih problema kao da nije ni bilo. Međutim, danas, kada uživamo u mnoštvu hrane i napitaka, ne znamo šta ćemo sa ostacima, sve više se dešavaju duševni nemiri koji rezultiraju ,čak i samoubistvima. U hadi- 66 sima piše: ,,Onaj koji izvrši samoubistvo ući će u džehenem i tamo će vječito biti kažnjavan načinom na koji je sebi oduzeo život.“ Dakle, kazna samoubici je vječiti boravak u vatri, praćen mnoštvom drugih kažnjavanja. A izgubio je i ovaj svijet, uništavajući sebe i svoju porodicu. Razlozi naših problema i nemira, su iz naših grijeha, počinjenih prema Uzvišenom,ljudima, prema sebi. Dolaze i kao proba, koliko smo u stanju da od Alaha dž.š. tražimo pouku, oprost i nagradu. Od Allaha dž.š. je ,,Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što će te gubiti imanja i živote, a ti obraduj strpljive.“ U ovoj poruci trebamo razumjeti da svaka osoba na ovom svijetu ima problema, a ujedno ima i rješenje, a to je sabursrpljenje. Sabur je arapska rijec čiji korijen znaći “zadržati, ustezati se, prestati“. U duhovnom i vjerskom smislu, sabur znači ne očajavati i ne paničiti, ne jadati se i ne tužiti, kada zadesi neka nevolja ili poteškoća. Sabur znači spasavanje duše od beznađa.To je uzvišeno svojstvo duše koje daje snagu da se lakše nosimo sa životnim izazovima. Zato sa strpljenjem dolazi nagrada ,,a ti obraduj strpljive” olakšanjem i brzim rješavanjem problema. „Allah je na strani strpljivih“. Vjera nas uči da je naš najbolji prijatelj upravo naš Stvoritelj, Allah dž.š. Njemu svaki problem možemo ispričati , u dovi-molbom i nama razumljivim jezikom. Od srca, iskreno i neboj se, ne tuguj, Allah dž.š. će ti sigurno pomoći da nađeš izlaz. “Pozovite me i zamolite ja ću vam se sigurno odazvati!“ I to je sabur.Vjernici znaju da se dova posebno prima kada imamo neki problem pa se strpimo. Kada govorimo o strpljenju, govorimo o polovini vjere i osnovi na kojoj počiva vjera Islam. A ono što će nam pomoći da izgradimo strpljenje, jeste da prvenstveno spoznamo njegovu vrijednost. Trebamo se prisjetiti da je čitav kosmos uspostavljen na strpljenju. Sunce ne izlazi odjednom na sred neba, već izlazi sa istoka postepeno i strpljivo. Poljoprivredni proizvodi ne sazrijevaju odjednom već polako i strpljivo, pa tako i čovjek odrasta postepeno i dužan je da se hrani strpljenjem. Jedno od Allahovih lijepih imena jeste Strpljivi. Da Alla dž. Š. Nije strpljiv, svakodnevno bi nas kažnjavao. Međutim, pored mnoštva grijeha, poput ogovaranja, laži, prevare, krađe, prostitucije, abortusa, drogiranja i drugih grijeha, Allah, Strpljivi nam daje zdravlje, imetak, porodicu itd. Pa zar da i mi ne budemo strpljivi i postepeno rješavamo probleme. U tom duhu Muhammed a.s. u hadisu je rekao: ,,čudan li je slučaj s vjernikom! Sve što mu se desi za njega je dobro. A tako nije nikom osim vjerniku, jer ako ga zadesi sreća zahvali se pa dobije nagradu, a ako ga zadesi nesreća, strpi se, pa ponovo dobije nagradu za to“. Sreća i zadovoljstvo nije u novcu i zlatu, već je sreća u zadovoljstvu duše. Sabur je hrana za duševni mir. Ko po svojoj prirodi nije strpljiv onda neka se trudi da izgradi tu osobinu tako što će se truditi da reaguje i ponaša se kao oni koji imaju sabura sve dok mu vremenom sabur ne postane navika.Tome, posebno treba podučavati evlad-djecu. Bože naš dragi smiluj se nama i našim porodicama, daj nam zdrav, dug i koristan život! AMIN! Oktobar, 2011. „Zavičajne staze -Bihor 2011“. Teferič u divan bašči web: www.forumbosnjaka.com mail: forum.bmcg@t-com.me info@forumbosnjaka.com MIRSAD ĐURĐEVIĆ MELANHOLIJA, ulje na platnu SAN, akrilik i ulje na platnu
© Copyright 2024 Paperzz
