bunjevacka ric 87-88_Layout 1

RIČ UREDNIKA
Podrška Bunjevcima
Posita prvog podpridsidnika Vlade Republike Srbije Aleksandra Vučića je veoma značajan događaj koji će ostavit trag
na budući rad Bunjevačke matice ko krovne institucije kulture
bunjevačke nacionalne zajednice. Veoma je značajno da je
Bunjevačka matica imala prilike pokazat šta je dosad urađeno i kaki su planovi u budućem radu ove institucije. Delegacija koja je prisustvovala ovom
značajnom događaju su pored pridsednika Bunjevačka matice sa saradnicima
prisustvovali i pridsinica Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita sa saradnicima ko i pridstavnici bunjevački stranaka. Na slici sa naslovne
strane prijemu podpridsinika prisustvovali ( sa liva na desno): Geza Babijanović, Aleksandar Matković, Vladimir Todorović, Marko Marjanušić, Srđan
Evetović, Aleksandar Vučić, Suzana Kujundžić Ostojić, Kata Kuntić, Ivan
Skenderović, Nikola Babić, Gojko Radić, Ivan Sedlak, Bela Ivić, Mijo
Mandić i Tamara Babić.
RIČ BUNJEVAČKE MATICE
dvomisečnik za nauku,
kulturu i stvaralaštvo
Godina: IX
Broj: 87-88
Januar-Februar 2914.
Tiraž: 600
Izdavač:
Bunjevačka matica
Glavni i odgovorni urednik:
Tamara Babić
Korektor:
Mijo Mandić
Priprema za štampu:
Joso Poljaković
U OVOM BROJU:
VISTI IZ MATICE
str. 3
ALEKSANDAR VUČIĆ U
BUNJEVAČKOJ MATICI
str. 4-5
KRATKA ISTORIJA BUNJEVACA str. 6
BUNJEVCI I HRVATI U SRBIJI
str. 7
Fotograf:
Marija Horvat
Redakcija:
Mijo Mandić
Ivan Sedlak
Ana Popov
Joso Poljaković
Ružica Parčetić
Kata Kuntić
Stipan Šarčević
Adresa
Subotica, Korzo 8
Telefon: 024/557-213
E-mail:
ric_matice@open.telekom.rs
bunjevackamatica@open.telekom.rs
web: www.bunjevacka-matica.org
Štampa:
“Čikoš štampa”, Subotica
2
KADGODAŠNJA BUNJEVAČKA PRELA str. 9
REZULTATI MATICE KO KRUNA
USPEŠNOG RADA
str. 10-11
ODRŽAN BUNJEVAČKI ETNODAN
str. 14
MUZIČKA PROŠLOST TAVANKUTA str. 15-16
STVARALAŠTVO BLAŠKA RAJIĆA str. 20
Januar - Februar 2014.
Visti iz Matice
Dana 30. 12. 2013. godine
U prostorijama Bunjevačke matice održan je tradicionalni Novogodišnji koktel na koji su bili pozvani članovi i saradnici Bunjevačke matice i mediji. Pridsidnik Ivan Sedlak se prigodnim ričima
obratio skupu prid kojim je ukratko izno rezultate rada u protekloj
godini
Dana 04. 02. 2014. godine
U Ljubljani je održan III. kongres Matica slovinskih, na koji je
pozvana i Bunjevačka matica. Nažalost zbog vrimenske nepogode
na putovima Vojvodine naš pridstavnik, Tamara Babić, nije mogla
da otputuje za Ljubljanu. Jedna od odluka na Kongresu je bila da se
izradi po jedinstvenoj metodologiji lična karta svi Matica. Formiran
je uređivački odbor u koji ulaze pridstavnici svi Matica.
Dana 02. 02. 2014. godine
U restoranu Spartak S u Subotici, održano je, na Marin, Bunjevacko prelo u organizaciji Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita i na taj način proslavljen jedan od praznika naše
manjine. Program je bio u skladu sa bunjevačkim običajima. Na
prelu su isprid grada bili gradonačelnik Jene Maglai i pridsidnik
Skupštine grada, Radmilo Todosijević sa saradnicima. Rukovodstvo
i članovi Matice su u velikom broju bili na prelu. Članovi Matice su
učestvovali i u programu. Bunjevačka matica je obezbidila velik broj
svoji izdanja knjiga i dvomisecnika “Rič bunjevačke matice” za potribe tombole.
loškim tekstom o Bunjevcima i Tamara Babić koja je pridstavila naše
narodne pisme.
Dana 22. 02. 2014. godine
Obilužen je, u Varoškoj kući, u organizaciji Privremenog organa
bunjevačkog nacionalnog savita, drugi po redu praznik naše manjine
Dan osnivanja savita.
Tom prilikom je izveden prigodan muzički i folklorni program.
Folklorni program je izveden u organizaciji KUD Brastvo.
Dana 25. 02. 2014. godine
U svečanoj sali Bunjevačke matice održana je promocija knjige
pripovidaka Stipana Šarčevića - Tragovi vrimena. U prigodnom programu prid punom salom Bunjevčke matice učestvovali su Geza Babijanović koji je čito recenziju za ovu knjigu, pridsidnik Matice Ivan
Sadlak koji je ispid izdavača divanio o značaju ove knjige.
Odlomke iz knjige čitali su Nela i Dušan Ivić ko i sam autor Stipan Šarčević. U muzickom programu učestvovali su tamburaški orkestar “Sledbenici Tumbas Pere Haje” i vokalni solista Tamara
Babić.
Dana 27. 02. 2014. godine
Delagacija u kojoj su bili pridsidnica mr Suzana Kujundžic Ostojić i članovi Nikola Babić i Kata Kuntić Bila je primljena kod pridsidnika Republike Srbije, Tomislava Nikolića di se divanilo oko
aktivnosti koje su potribne da bi se status bunjevačke nacionalne manjine definitivno rešio ko i status Bunjevačke matice.
Dana 13. 02. i 20. 02. 2014. godine
Dana 28. 02. 2014. godine
U prostorijama Bunjevačke matice održane su radionice za recitatore u okviru projekta “Bunjevačka lipa rič”. Radionice su vodili
profesor razredne nastave i nosilac projekta Mirjana Savanov i Nela
Ivić. Učestvoval su dica koja uče bunjevcaki govor sa elementima
nacionalne kulture. Ujedno radionice su bile i priprema za smotru
mali recitatora koja se održava svake godine u organizaciji Zavoda
za kulturu Vojvodine i Gradske biblioteke u Subotici. Odriđeno je
da Bunjevačku maticu pridstavlja Milica Bašić.
Dana 18. 02. 2014. godine
U osnovnoj škuli “Ištvan Sečenji” održani su etno dani. U pridstavljanju naše manjine porid Nacionalnog savita učestvovali su i
pridstavnici Matice i to: Mijo Mandić sa kratkim istoriskim i etno-
Održana je opštinska smotra recitatora u Gradskoj biblioteki u
Subotici di je pridstavnica Bunjevačke matice Milica Bašić sa pismom “Al je teško mali bit” mr Suzane Kujundžić Ostojić se plasirala na zonsku smotru.
Dana 6. 03. 2014. godine
U Bunjevačkoj matici održana je treća radionica recitatora za
dicu koja uče bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture
koju su vodili profesor razredne nastave Mirjana Savanov i Nela
Ivic, di se posebna pažnja posvitila i nasoj mladoj takmičarki Milici
Bašić koja se plasirala na zonsku smotru.
Dana 7. 03. 2014. godine
U gradskoj biblioteki u Subotici održana je zonska smotra recitatora
di je naša pridstavinica Milica Bašić sa pismom “Al teško mali” bit plasirala se na pokrajinsku smotru koja će se održat u Sečnju.
Dana 7. 03. 2014. godine
Detalj sa obilužavanja nacionalnog praznika
“Dan osnivanja Nacionalnog savita”
Januar - Februar 2014.
Bunjevačku maticu je positio prvi podpridsidnik Vlade Republike Srbije, Aleksandar Vučić. Na razgovorima i na prijemu su isprid
Bunjevaca bili pridsidnik Privremenog organa upravljanja nacionlanog savita bunjevačke nacionalne manjine, mr Suzana Kujndžić
Ostojić, pridsidnik Bunjevačke matice sa saradnicima i pridsidnik
Bunjevačke stranke i odbornik u Skupštini grada Srđan Evetović sa
saradnicima i pridsidnik Bunjevačke stranke Vojvodine, Vojislav
Orčić sa saradnicima.
Razgovaralo se o položaju bunjevačke nacionalne manjine u Republici i statusu Bunjevčke matice.
Ivan Sedlak
3
PRVI PODPRIDSIDNIK VLADE REPUBLIKE SRBIJE ALEKSANDAR VUČIĆ
U POSITI BUNJEVAČKOJ MATICI
Pomoć Bunjevcima - obaveza
i ustavni zadatak
Prvi podpridsidnik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić je sa saradnicima, u petak, 7. marta 2014.
godine positio Bunjevačku maticu i
razgovaro sa delegacijom Bunjevaca,
koju su pridvodili pridsidnik Privremenog organa nacionalnog savita mr
Suzana Kujundžić Ostojić i pridsidnik
Bunjevačke matice Ivan Sedlak sa saradnicima, pridsidnik Bunjevačke
stranke i odbornik u skupštini grada
Subotice Srđan Evetović sa saradnicima i Vojislav Orčić pridsidnik Bunjevačke stranke Vojvodine sa
saradnicima.Tom prilikom su domaćini upoznali prvog podpridsidnika
Vlade Aleksandra Vučića sa dostignućima bunjevačke manjine na očuvanju
našeg nacionalnog identiteta ko i problemima oko ostvarivanja niki ključni
prava naše nacionalne manjine. Ivan
Sedlak je upozno visokog gosta, i sa
izdavačkom delatnošću i drugim aktivnostima Bunjevačke matice i pokazo
bunjevačk Zavičajnu biblioteku. Tom
prilikom je izno i problem nerešenog
statusa Bunjevačke matice, ko naše
najstarije i krovne institucije kulture
koji bi tribalo sistemski rešit na državnom nivou.
Pridsidnik Bunjevačke matice Ivan
Dobrodošlica: Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice
dočekuje Aleksandra Vučića, prvog podpridsidnika Vlade
Sedlak je prvom podpridsidniku Vlade
Republike Srbije Aleksandru Vučiću,
poklonio najznačajnije knjige u izdanju Matice i uručio sliku Gradske kuće
urađenu u ulju, poklon našeg poznatog
slikara Ivana Bešlića. Na kraju sastanka se medijima prvo obratio
prvipodpridsidnik
Vlade Republike
Srbije Aleksandar
Vučić sa sledećim
ričima:
- Danas sam
imo čast i ponosan sam na činjenicu da sam
razgovaro sa predstavnicima bunjevačkog naroda u
Bunjevačkoj matici. Dogovorili
Prijateljski i radno: Aleksandar Vučić
smo se da ko država pomognemo
sa pridstavnicima bunjevački institucija
4
standardizaciju bunjevačkog jezika i
oko pomoći ostvarivanja drugi prava
Bunjevaca. To je naša obaveza i ustavni zadatak. Kroz konkretne mere koje
smo dogovorili taj posao ćemo ubrzati
i verujem da će Bunjevci bit zadovoljniji neg što su bili ranije. Ponosimo se
svom našom različitošću, a i ja imam
mnogo tog da naučim o Bunjevcima.
Dobio sam na poklon i divne knjige
kroz koje ću moć da naučim o istoriji
Srba i Bunjevaca. Zahvalan sam ovim
ljudima na ljubavi i pažnji prema svom
narodu i državi Srbiji. Onoliko malo
koliko država može da učini i da se
oduži će sigurno i učiniti – rekao je
Vučić posle sastanka, a na pitanje oko
konkretnih mera pomoći bunjevačkoj
zajednici, odgovorio je:
- Možemo pomoć u formiranju Komisije za standardizaciju jezika, kako
da ozakonimo ne samo postojanje Bunjevaca nego i njihov rad i delovanje,
a tu je i formiranje Zavoda za kulturu
Januar - Februar 2014.
nisu ni Hrvati ni
Srbi, već samo
Bunjevci. I nakon
toga je bilo nikoliko sastanaka, i
kod predsednika
Nikolića, a dolazak prvog potpredsednika
Vlade je je kruna
take politike. Sad
triba da se obavi
konkretizacija
svih onih nerešenih stvari oko nac i o n a l n o g
Aleksandar Vučić i Ivan Sedlak prid slikama
identiteta Bunjeznačajni Bunjevaca i njeve istorije
vaca. Mi smo
oduvik isticali da sem Srbije nemamo
Poklon prijatelju
drugu domovinu. Srbija jeste naša maBunjevaca. Od značaja je, naravno, i tična država, a ako nikome triba da se
način funkcionisanja Bunjevačke ma- obratimo jeste našoj državi. Nikada do
tice. O konkretnoj pomoći ne bih sad sada nismo imali razumivanje ko što
govorio, ne želim da se hvalimo, biće sada imamo. Sigurni smo da će doći
informacija kada to i obavimo. Svakog do standardizacije bunjevačkog jezika,
dana putujem po Srbiji, pružamo da će trajno biti rešeno pitanje statusa
mnogo veću pomoć, a neki ni hvala ne jedne institucije ko što je Bunjevačka
kažu. Ovi ljudi su toliko skromni, i matica, i da će se rešiti pitanje Zavoda
sam sam osećao neku vrstu stida što za kulturu Bunjevaca. U ovo virujemo
iz samo jednog razloga, država Srbija
ovo nismo ranije sami primetili.
Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke nije nikome maćeha, svim nacionamatice se zafalio na ukazanoj časti lnim zajednicama želi da obezbedi isti
koju je bunjevačkoj zajednici učinio status. Država Srbija je svatila da je
prvi potpridsidnik Vlade Aleksandar sad na redu da se u potpunosti ostvare
i prava bunjevačke zajednice. Ne traVučić.
- Ovo je nastavak jedne državot- žimo ni više, ni manje od drugi - zavorne politike koja je počela za vrime ključio je Sedlak.
Na kraju vridi podsiti da je dolazak
dolaska pridsidnika Republike Srbije
Upoznavanje sa izdavaštvom
prvog
podpridsidnika Vlade Republike
Tomislava Nikolića na naš veliki naBunjevačke matice
cionalni praznik, Dan Velike narodne Srbije Aleksandra Vučića druga posita
skupštine. Tad je na nedvojben način u kratkom periodu na tako visokom dr- nog od praznika bunjevačke nacionarečeno da su Bunjevci autohtoni narod žavnom nivou. Dolazak visokog funk- lne manjine, Dan Velike narodne skupna ovim prostorima, da imaju pravo na cionera izvršne vlasti pokazuje da štine, koja je održana 25. novembra
standardizaciju jezika, te da Bunjevci postoji rešenost da se sva otvorena pi- 1918. godine.
To je za nas bio istorijski dogadaj,
tanja koja opterećuju nas identitet jel nas je prvi put positio pridsidnik naše
a u nadležnosti su države i tom prilikom se jasno odridio po
izvršne vlasti za- svim pitanjima našeg nacionalnog idenvrše. Ova posita je titeta, što je ranija vlast izbigavala. Pobila
nastavak sebno je značajno istać da je podržo
jedne nove drža- autohtonost Bunjevaca na ovim prostovne politike u od- rima, da smo samo Bunjevci, da nismo
nosu na Bunjevce, ni Hrvati ni Srbi, aktivnosti na standarkoja je započeta dizaciji jezika, formiranju Zavoda za
krajem prošle go- kulturu i sistemskom rišavanju statusa
dine, dolaskom Bunjevačke matice.
Sa ove dvi posite otvorena je nova
pridsidnika Republike Srbije Tomi- stranica u savrimenoj istoriji našeg naslava Nikolića, na roda i od nas će zavisit kako ćemo je
Aleksandar Vučić u Zavičajnoj biblioteki
T. B.
obilužavanje jed- ispisat.
Januar - Februar 2014.
5
ODBOR ZA ISTORIJU – Publikacija „Bunjevci“ iz 1991. godine – VI dio
Južni i panonski Slaveni koji se nazivaju Bunjevci
Kratka istorija Bunjevaca
Ako su Bunjevci – Dačani stanovali, severno od donje Panonije i Mysije na livoj obali Dunava i ako su se
zbog pritiska Bugara mnogi priselili
na desnu obalu, s tim nije kazano da
su svi priselili, dakle sasvim je verovatno, da ih je ipak ostalo i na livoj
obali, i te su zatekli mađari, kad su
došli u ove krajove. Prema tom, oni
Bunjevci, koji su posli pridošli, u
svakom slučaju bi se mogli smatrat
potomcima i oni Slavena, koji su
„zaostali“.
Po navedenom pisanju Unjia izgleda, ko da su ti „Dačani“ niki narod
koji je poniko (samonikli) u Daciji.
Takvo mišljenje se kod niki još i
danas drži za tačno.
Međutim, ima novijeg i mnogo jasnijeg prikazivanja ovog pitanja. Najbolje objašnjenje o poriklu Dačana
dobiće se putem prikaza dr Viktora Novaka prof. beogradskog Univerziteta. U
prikazu stoji: “Dacia, rimska provincija
obuhvatila je Banat i Rumuniju. Osnovao je rimski car Trajan koji je bio iliričkog roda, a vladao je od 98-117. po
Hristu. Trajan je preselio u novo osnovanu prvinciju Daciu veliki broj stanovnika iz rimske države - Među njima su
bili i Piruste, jedno ilirsko pleme, koje
je stanovalo južno od Drima. Puiriste
su bili rudari i to dobri, a Dacija je
imala bogate rudnike. Daciu su Rimljani držali do cara Aurelijana (270275. po Hristu), koju je napustio. On je
preveo veći deo rimskog stanovništva
na desnu obalu Dunava i tu je osnovao
dve nove provincije, pod imenom
Dacia. Jedna se zvala Pribrežna Dacia
(Dacia ripensis), i bila je na Dunavu,
otprilike od donjeg Milanovca do reke
Vidia u Bugarskoj. Druga je imala ime
Unutrašnja Dacia (Mediterranea) i
obuhvatala je područje, u kojem se nalaze danas Niš, Bela Palanka i Sofija.
Dačani su bili srodni Tračanima, tj. plemenima, koja su živela prema njima u
drugoj obali Dunava. (Narodna enciklopedija S.H.S.)“
Dakle: ovi Dačani, srodnici Tračana, nisu niki autohtoni narod Dacije,
neg sa Balkana, u Daciu-rimsku provinciju priseljeno ilirsko pleme:Piruste.
6
Iz prikaza dr Novaka vidi se i to, da
nisu svi „Dačani“ priseljeni sa live
obale Dunava na desnu, neg „samo
veći dio“, pa prema tom bilo je i zaostali a ti zaostali, u svakom slučaju su
isti , sa onima, koji su vraćeni, bez obzira na to, da li su preci Bunjevaca, il
nisu.
U Makedoniji na Vardaru bili su
Iliri: Peonci, njihove Penoje bio je ko
glavni grad „Bela-zora“ (potonji
Veles), a nešto niže: Stobi-Stubi. Ode
nije nužno dokazivat da kakvim jezikom ni kojim narečjem su Iliripeonci divanili. Oni su na tom mistu
bili poznati prije hrista na šest vikova
(Narodna enciklopedija S.H.S.).
Baš zbog tog što je jezik jedan od
najvažnijih dokaza (naravno tamo di je
on sačuvan) vridno je spomenut tzv.
„Dako-romanski“ jezik, kakav stvarno
nije ni postojo, a nit postoji. Odnosno
prikaz se nalazi u „Pallla Nagy Leksikon“ – u sv. 14 str. 670. (Veliki Palas
Leksikon). Po ovom prikazu rumunski
jezik razvio se iz vulgarno-latinskog.
Za misto formiranja istoga smatrala se
Dacija, a po tom jezik: „dako –romanski“. Međutim, Kopitar je prvi započo
proučavat taj jezik, a i za njega Miklošić se još više bavio sa ispitivanjem postanka i razvoja istoga. Posli nji i
Mađar Hunfalvi Pal. Sva tojica su tvrdili da je taj jezik nasto na Balkanu pokraj albansko-bugarskog. Nadalje, da
je ovo pitanje potpuno rasvitlio Rethy
laszlo (Reti Laslo) mađarske akademije
nauka prilikom svog ustoličenja za
člana Akademije godine 1896. godine
. Sa disertacijom (romanizam u Iliriku).
Prema njegovim ispitivanjima, u
VII i VIII viku po Hristu, u doba gotsko-vizantijskog pomeranja, došli su sa
Apeninskog gorja u Ilirikum ( u Bosnu
i gornju Albaniju iz provincije: „ROMANGA“) italijanski stočari. Na taj
način je dospeo na Balkan Romanski
narodnosni naziv Italijanski dijalekt ovi
pastira raširio se i po velikim albanskoslavenskim poljima i usled asimiliranja
stvaro se niki romanski jezik, formiran
pod uticajem, albansko-slovenski jezika. Pošto je ti pastira govor – već i
prema njihovom zanimanju – bio vrlo
primitivan, Rumeni su iz Slovenski izvora uzimali i stvarali velik dio svoji
novi riči i izražaja.
Raznorodni romanizirani balkanski pastiri pojavijli su se i na livoj
strani Dunava u banatskom dilu, a
odatle pak u Erdelju. Pošto su pripadali slavenskoj ortodoksnoj crkvi, a
njihovi knezovi i vojvode bili su Slaveni, romanskim (rumenskim) jezikom još se nije pisalo.
U prikazu nalaze se i drugi podaci
od vridnosti, al to se sad ovde neće
spominjat, ali je bitno sledeće:da je
rumunski jezik u oba njihova vojvodstva - ko službeni -uveden umisto
slovenskog tek početkom XVII vika.
Slučaj jezika „Dako-romasnkog“
spomenut je ko primer, jel kako se
kaže-jedva da ima još jedan jezik nad
kojim su tolike prepirke vođene, dok
na koncu od –dako romanstva, nije
ostalo ni jednog slova, jel on-ko
takav nikad nije ni postojo.
Sličan je slučaj i sa dačanskim poreklom Bunjevaca – sa tom razlikom,
što su oni, koji bi stvarno mogli bit
preci Bunjevaca, u Daciju bili samo
ko „Alohtoni“ tj. „priseljeni“, koji su
poriklom bili :narod Ilirikuma, Iliri.
Ovi podaci se mogu povezat sa podacima u senjskom muzeju. Muzej u
Senju „Odeljenje za Bunjevce“.
Etnografska zbirka gradskog muzeja u Senju, posatvljena je 1970. godine, nije definitivno rešenje već
delimična prezentacija jednog dila
materijalne i kulturne baštine stari
Hrvata Bunjevaca.
dipl. inž. arh. Mijo Mandić
(nastaviće se)
Januar - Februar 2014.
ODBOR ZA NAUKU- dr Aleksandar Raič, mr Suzana Kujundžić Ostojić -VI dio
Bunjevci i Hrvati u Srbiji: problem demokratske
solucije jednog ignorisanog etničkog konflikta
Od konflikta ka konkurenciji:
savladavanje barijera demokratske solucije
Uoči izbora za BNS, obnovljena je
registracija Saveza bački Bunjevaca sa
Mirkom Bajićem ko osnivačem i pridsidnikom (osnovana je 2007. godine).
Obnavljanje registracije ove stranke
bilo je motivisano interesom za ulazak
izborne liste „Bunjevačka narodna
koalicija“ (Bunjevačka narodna lista B. Pokornić, Savez bačkih Bunjevaca
- M. Bajić, Bunjevci za Bunjevce - Nikola Babić) sa Mirkom Bajićem ko
istaknutim govornikom koalicije, u
BNS ko ključni demokratski organ bunjevačke nacionalne manjine, koji
kontroliše znatna finansijska sridstva i
utiče na dilovanje BIC-a i svi bunjevački NVO. (Zainteresovanost Mirka
Bajića za bunjevački korpus javila se
2003. godine prilikom elektorskog izbora prvog saziva BNS kad je u BNS
ušo direktno, brez skupljanja potpisa,
jel je bio republički poslanik). Bajić je,
inače, pre SBB osnovo Narodnu demokratsku stranku Vojvodine s kojom
je učestvovo na izborima i između
2000. i 2008. godine u Skupštini SRJ i
APV i bio poslanik. Političko dilovanje SBB se oslanja na strategiju konkurencije i konflikta, kako na
gradskom, makro nivou (kritika
odluka gradske skupštine, i sl, što je
izraz dilovanja Bajića ko pripadnika i
člana PO SPO), tako i na bunjevačkom
mikro nivou, što se manifestovalo prilikom nikoliko „ratova saopštenjima“
sa strankama i političkim funkcionerima Hrvata-Bunjevaca, al i sa intraetničkim, bunjevačkim oponentima
(BSV i njenim predsednikom Aleksandrom Matkovićem, sa Glavnim odborom BM i njezinim predsednikom
Ivanom Sedlakom). Političko iskustvo
stečeno kroz dugu karijeru profesionalnog političara i sklonost strategiji
konflikta i konkurencije uz podršku
koalicionih partnera iz SPO (u poslidnje vrime i iz DS), doprineli su nasto-
Januar - Februar 2014.
janjima da SBB priuzme ulogu hegemona u političkim odnosima bunjevačkog korpusa, što je izazvalo otpor i
aktuelno zaoštravanje intraetničkog
konflikta u ovom korpusu. Dramatičnu
manifestaciju unutrašnjih konflikata u
bunjevačkom korpusu pridstavlja nedavni poziv Mirka Bajića, pridsidnika
SBB, na nacionalnu „čistku BNS“13.
Uoči poslidnji opštih izbora u Srbiji
2012. godine osnovana je, uz pomoć
DSS, Bunjevačka stranka sa pridsidnikom Srđanom Evetovićem. Ova
stranka je na izborima ostvarila jedan
mandat u gradskoj skupštini Subotice.
Računajući s tim mandatom i s mandatom aktuelnog pridsidnika BNS
Branka Pokornića, koji je izabran na
listi SPS, Mirko Bajić je pridložio formiranje odborničkog kluba „Bunjevci
zajedno“, s kojim je mogo ostvarit
veću kontrolu nad odlučivanjem i resursima gradske skupštine. Ovaj neuspeh izazvo je „rat saopštenjima“
kojim je iniciran kasniji (aktuelni)
konflikt u BNS.
NVO u bunjevačkom korpusu
obuhvata Bunjevačku maticu, ko krovnu kulturnu organizaciju koja niguje
nacionalni identitet Bunjevaca, nikoliko kulturni centara (u Subotici, Bajmoku),
udruženja
građana
„Bunjevačko kolo“ u Somboru, „Bunjevci“ u Novom Sadu, u Svetozaru
Miletiću, Kulturno umetnička društva
„Bunjevka“ i „Aleksandrovo“ u Subotici. Nike od ovih nevladinih organizacija imaje odnose sporazumivanja i
kooperacije sa političkim strankama
(UG „Bunjevačko kolo“ iz Sombora
podržalo je BSV na izborima 2012.
godine i ima jednan mandat u opštinskoj skupštini Sombora). Bunjevačka
matica je imala koalicioni kooperativni odnos sa BSV prilikom priprema
i realizacije učešća liste „Sad i uvik
samo Bunjevci“ na izborima za BNS,
dok je na opštim izborima 2012. godine uspostavila sporazumni odnos sa
Ujedinjenim regionima Srbije (URS)
(u vreme pasivizacije BSV). Ovaj po-
slidnji odnos BM sa URS Mirko Bajić
je uzo za razlog osporavanja važnosti
sporazuma o jedinstvu BNS, što je dovelo do aktuelne krize u dilovanju tog
organa kulturne autonomije Bunjevaca.
Poslidnji sukob Mirka Bajića sa
dilom BNS nastavak je dublji idejni
razmimoilaženja med Bunjevcima u
pogledu izvorišta njihovog nacionalnog identiteta (hrvatsko poriklo, srpsko poriklo promenjeno prihvatanjem
katoličanstva, odakle insistiranje na
tome da su Bunjevci Srbi-katolici, odnosno, autohtoni bunjevački identitet
Bunjevaca, koji korenove vuče od antičkih Buna14 iz vrimena nakon doseljavanja u Bačku u 17. viku).
Stanovište Mirka Bajića pokazuje
sklonost drugoj, srpsko-katoličkoj teoriji porekla Bunjevaca. Njegov kritički
odnos prema dve ostale teorije usmeren je prvenstveno protiv autohtone
teorije porikla Bunjevaca. Iz njegove
izjave o mogućnostima saradnje SBB
sa delom pripadnika hrvatsko-bunjevačke orijentacije u DSHV, mož se zaključit da on ne odbacuje strategiju
sporazumevanja sa Hrvatima15.
Konflikt u BNS između SBB
Mirka Bajića i koalicije okupljene oko
BM, izražava dublju razliku između
prosrpske i autohtone koncepcije identiteta Bunjevaca. Taj se konflikt ispoljava u konkurenciji oko pravca
oblikovanja nacionalnog identiteta Bunjevaca, odnosno oko ideološke
osnove nacionalno-političke mobilizaije bunjevačkog korpusa. Neočekivani uspeh koalicije „Sad i uvik samo
Bunjevci“, zasnovane na autohtonoj
koncepciji bunjevačkog identiteta,
izazvao je reagovanje obe ekstra-nacionalne orijentacije (prohrvatske i
prosrpske), dovodeći do, takođe neočekivane, moguće sinhronizacije negiranja
autohtone
orijentacije
nacionalnog razvoja Bunjevaca od
strane državotvorno utemeljenih struja
u njihovom etničkom korpusu16.
7
IVAN ANTUNOVIĆ (1815.-1888.)
Priporoditeljski i prosvetiteljski rad
Tako stanje, u njegovom narodu ga je podstaklo, da nakon donošenja zakonskog člana
XXXVIII od strane ugarskog parlamenta, kojim
je narodnim manjinama priznata i osigurana sva
prava na sudu, u upravi i u škuli, započne svoj
priporoditeljski i prosvetiteljski rad. Pisat je
počo u svojoj 55. godini. Čim su stvorene
pravne pritpostavke Ivan Antunović je
pokrenio aktivnosti i prvo misto je bila Subotica di se 1869. godine sasto sa uglednim
Bunjevcima, kojima je obrazložio namiru da
pokrene Bunjevačke i šokačke novine i priko
nji upali luč prosvećivanja i razvija barjak
napridka i blagostanja svog naroda.
Na sidnici su bili njegovi stari i mladi prijatelji: Bozo Šarčević, dr Franjo i dr Vince
Zomborčević, Matija, Stipan i Lajčo
Antunović, Ivan i Filip Probojčević i još
nikoliko subatičkih svećenika. Sastanak je
kratko trajo, jel je u ime okupljeni njev stav
izno dr Franjo Zomborčević ričima: ”Brate
Ivo! Zakasnio si sa svojim predlogom. Mi
smo se već pomađarili.“ Tako izričito odbijanje Antunović je prokomentariso ričima:
“Ajde, Boza. Mi smo naše završili i nemamo
ode šta tražit“, dodavši da će za ovo izdajstvo
odgovarat prid Bogom i ljudima. No, to ga
nije obeshrabrilo, te o svojoj nameri
pokrećanja novina upućuje 15. avgusta 1869.
godine pismeni “Poziv” u kojem piše:
“Mene je prava Bunjevka rodila i zato
donle neću da vjerujem, dok se ne
osvjedočim: da i vi blagog ovog naroda
sinovi, koji ste na prsih Bunjevaka, Šokica
odhranjeni, otaca vaših trudom i krvavim
znojem izmučeni, žestoku bol ne osjećate,
kad gledate, gdje oni vaši rođaci, na čijih
ramenih ste se na jedan ili drugi odličan svjetovni ili crkveni stališ uzdigli: u neznanstvu čame, brojem i imovinom se gube,
jel nemaju, tko bi im knjige znanstva
sadanjeg svieta otvorio i nauku potribnu
udielio, da se njihova lipa naravna pamet
razvija, umitnost ovećava.
Braćo mila! Svanilo je, neka je kraj neplodnoj tužbi. Nastao je dan i pozivljamo
se svikoliki, u kojima još bunjevačka,
šokačka ili bošnjačka kerv vrije, da se
sdružimo, snagu i svu našu silu sjedinimo i
narod naš od sigurne propasti izbavimo. A
na onog, koji bi se iz ovag narodnog posla
izvukao, na sve gerlo vičemo, da ga nije
mila Bunjevka, Šokica svojim sladkim
mliekom dojila, već nemila Turkinja odgojila.” Pored veliki poteškoća uspio je pokrenit
Bunjevačko šokačke novine, pa je prvi broj
izišo 19. marta 1870. godine. Izlazile su do
26. decembra 1872. godine. U prvom godištu
1870. objavljena su 42 broja novina na
ukupno 328 stranica. U drugom godištu,1871.
godine objavljena su 52 broja na 292 stranice.
U trećem godištu 1872. objavljena su također
52 broja na 208 stranica. Tokom izlaženja
novina suočavo se sa finansijskim prob8
lemima, malim brojom saradnika, pa se pored
pisanja članaka moro baviti velikim dilom i
tehničko- administrativnim poslovima što je
sve uticalo i na pogoršanje inače narušenog
zdravstvenog stanja. Nadljudskim naporima
crpio je snagu kroz ljubav prema svom
bunjevačkom rodu i novine je zajedno sa
Vilom, održo šest godina.
Cilj izdavanja novina Antunović je sam
protumačio u uvodniku prvog broja pod
naslovom “Zora je zazorila “ - citat:
“Majka da može svojeg jedinka, u zvizde
bi ga okovala, ja da mi je poverena vlast,
sva ona plemenita svojstva, s kojima se rese
drugi narodi, želio bi pokupit i rod moj
nakititi. Mi ćemo biti kano revne pčele pa
ćemo ići od cvata do cvata koji u vertu uma
i serca raznih naroda razte: da iscrpimo
slatki med nauka i donesemo u košnici
našeg roda, otud će postat med
ćudorednosti , koji će sladit vosak učenosti,
koji će svitlit životu plemena našeg”.
U istom članku poziva svoje saradnike da
pišu poučne i zabavne članke. Novine su
imale i stalne rubrike ko što su: “Vilajet”,
”Gazdaluk“, “Kućni poslovi”, “Domaći
poslovi“, “Trgovina i obrtnost “.
Izlazila je i “Bunjevačko šokačka vila”
koja se ugasila 1876. godine. U prve dvi godine bila je dodatak Bunjevački i šokački
novina. Izlazila je svakog drugog četvrtka
na četri stranice. Četvrto i peto godište je
uređivo Ivan Antunović, dok je šesto
godište uređivo Blaž Modrošič, a Ivan
Antunović je sarađivao pod pseudonimom
“Stari Rodoljub“ Cilj Vile označen je u
drugom broju 1873. godine, citat: “Mi
hoćemo naše po Bogu i po naravi
pripadajuće pravo, naime naš svestrani
napredak”. U njoj vidismo i vidimo svoju
slogu, narodnost i jezik obezbeđen, slobodan i samostalan. Oba lista objavljivala su
članke rodoljubnog i poučnog sadržaja,
bilo je putopisa, liepih pripovedaka,
pisama, korisnih članaka iz poslovanja,
raznih visti iz domovine i inostranstva,
kako s crkvenog područja tako i
društvenog, kulturnog i političkog života
našeg naroda.
1. Počo je pisat i knjige. Prva mu je bila
“Poučne iskrice” - O korisnoj pučkoj zabavi,
putem po Italiji godine 1869. Štampana u
Temišvaru 1872. godine.
U “Pripomenku “ ove knjige piše zašto je
napiso ovu knjigu - citat: “Davna moja želja
proputovat i krasnom Italijom, vidit vječiti
Rim i poklonit se glavi Katoličke crkve, ispunila se. Sve, što sam na tom putu dobro čuo
i vidio sabrano u djelcu ovom predajem
smierno milom rodu svomu.
2. „Odmetnik”, istoriska pripovitka,
štampana u Zagrebu 1875. godine. O ovoj knjigi koja je zapravo klasični roman,
Antunović u pridgovoru kaže: “Evo ti ple-
meniti rode žalosne istine iz osmnaestog
vieka! Ignjat Josip Martinović, nevjeran
bunjevačkoj svojoj majci, odmetnut narodnosti i rieči našoj, pokaran i Bogom i svietom, kako je na krvnom stratištu izgubio
glavu opisa sam ti u knjižici ovoj. A ti je
čitaj i znaj da odmetnik Crkve i izrodice
vlastite narodnosti rodoljubivo srce nikad
blagosloviti neće“!
3. “Slavjan” - na svetih dnevnih ili blagdanih crkveni. Štampana u Kaloči 1875. godine
U ovom djelu opisao je važnije
svetkovine Katoličke crkve. Istako je njevo
značenje i opiso narodne običaje, vezane uz
te svetkovine.
4. “Bog s čoviekon na zemlji” - Dilo
pridstavljajuće trojedina Boga u doticaju s
čoviekom, u svih njegovih vjerskih i
društvenih odnošajih, štampano u Vacu 1879.
godine. Ovo je svojevrsni Katekizam
Katoličke crkve onog vrimena s prikazom
Svetog pisma i cilovite katoličke nauke od
liturgije pa do crkvenog prava.
5 .”Naputak “ za one koji osićaju napast
postati nazarenom: Štampano u Kaloči 1882.
godine. U ovoj knjigi daje upute katoličkim
kako će se očuvati od Nazarena.
6. “Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, građanskom i
gospodarskom” - štampano u Beču 1882.
godine. U “Predgovoru“ opisuje nastanak i
svrhu ove knjige: “Bio čovik kojega mu
drago stanja i zvanja i ma koje vire, nikako
se ne može lišiti želje, da prodre u prošlost
svojega porikla i pogleda u budućnost osobnu i obiteljsku. A šta je prirođeno osobi
i obitelji, to mora da bude naravno i cielom
narodu... Ako hoćete da utamanite koji
narod, zabašurite, sakrijte mu prošlost, pa
ste kinezke bedeme stavili pred njegovu
budućnost . Koji dakle hoće i želi živiti kao
osoba, kao obitelj, taj neka znade, da mu
je tlo života onaj narod u kome se je začeo,
rodio i odgojio...
Ovo me je kao stara i gotova nemoćna
prinukalo da ponešto razbistrim prošlost
Bunjevacah i Šokacah, te tiem kakav takav
učinim rodu glas, i uzbudim ga na višni
narodni ponos, na iztrajnu radinost, umnu
štedljivost i na razboritu brižljivost za
svoju, svoje obitelji i svojeg naroda
budućnosti.
7. ”Čovik s Bogom u svoji molba i
prošnja” - Štampano u Kaloči 1884. godine.
To je molitvenik za kršćanski narod. U uvodu
spominje kako je nastao ovaj molitvenik. “Od
kako sam u posvećeni od onda me je
neprestano pratila goruća želja, virnim u ruke
dati Molitvenik, u kom su molbe i prošnje
ljudske, u svih odnašajih društvenih.
(Nastaviće se)
Ivan Sedlak
Januar - Februar 2014.
KAKO SU „SUBOTIČKE NOVINE“ IZ 1893. i 1894. GODINE OBILUŽILE
VELIKA BUNJEVAČKA PRELA
Osvrt na kadgodašnja Velika
bunjevačka prela
Subotičke novine su bile nediljni
list i to „Bunjevačko-šokački“ i prvi
broj je „tiskan“ kako tamo stoji, 1893.
godine 1. sičnja (januara). To je list za
misne, obće stvari, prosvitu, zabavu i
gazdinstvo. Za Bunjevce je važno da
je to nediljni list koji je pisan jezikom,
koji se držo nIki pravila i pravopisa
sve dok je bio bunjevačko-šokački nediljni list. Danas su „ Subotičke novine“ izgubile bunjevačko-šokačku
oznaku i pišu se latinicom i ekavskim
srpskim jezikom.
Koliko su one bile bunjevačke vidi
se iz ove najave:“Prva bunjevačka narodna zabava pod imenom – Veliko
Faksimil Subotički novina” od 1. januara 1893. godine u kojima
je objavljena vist o održavanju Velikog bunjevačkog prela
bunjevačko prelo-koje će čestita i rodoljubiva uprava-Pučke kasine- i ove
kao i svake godine
prirediti na Marin
dan tj. 2. veljače
održaće se u
svima dvoranama
velike gostione
kod „varoši Pešte“. Ovo je po
redu
petnaesto
prelo, koje priređuje „Pučka kasina“.
Veliko
bunjevačko prelo
je steklo nadaleko
lipa glasa i među
našom braćom Srbima i Hrvatima.
Poznato je da je to
najveća i može se
reći u svome
obliku jedinstvena
prava pučka, zabava, kojoj na daleko nema ravne.
Lani je bilo i stranog svita, da vidi
tu našu slavu, na
kojoj se iskuplja
cvit bunjevačke
mladeži. Lanjsko
prelo je vrlo dobro
Faksimil strane iz “Subotičkih novina”
ispalo, i donelo je
na kojoj je objavljena vist o prelu
najviše prihoda.
Januar - Februar 2014.
Nadamo se, daće i ovogodišnje dobro
ispasti. Objave se već tiskaju, a druge
nedilje će se već izlipiti po ćoškovima.
Čujemo da će i ove godine biti nove
prigodne pisme, koje će se prvi put pivati na prelu.“
Iste te Subotičke novine za 1894.
godinu objavile su na bunjevačkom jeziku „ Veliko Bunjevačko prelo“, kao
što je naša „Pučka kasina“, od kako je
osnovana svake godine činila, tako i
ove godine u korist svoje blagajne, organizuje pokladsku zabavu Veliko
Bunjevačko prelo u poslidnju nedilju
prid Marin Dan, dakle 28.– og
Uveče u dvoranama velike gostionice „Kod varoši Pešte“. Ovo je najveća i najlipša zabava našeg puka u
Subotici i najbližoj okolini.“
Koliko su Bunjevci imali značaj za
varoš Suboticu vidi se da su gradske
„Subotičke novine“, bile bunjevačkošokački nediljni list. To znači da su u
tom periodu Bunjevci činili većinu stanovništva u varoši, to se vidi i po tome
što su izlazile i druge novine i kalendari, molitvenici i borba za bunjevačke
škule, posebno u kvartovima di su Bunjevci činili većinu. U to vrime izlazila
je na bunjevačkom jeziku „Subotička
Danica“ i „Neven“ i dr. To je tako bilo
sve do 1920. godine, kada se počinje
gušiti bunjevački jezik, bunjevačke
škule, Gimnazija i dr.
priredio:Mijo Mandić, dipl. inž. arh.
9
ODRŽAN NOVOGODIŠNJI KOKTEL
Rezultati ko kruna uspešnog rada
Bunjevačka matica je ko krovna institucija kulture za kraj godine je u
svojim prostorijama 30. decembra
2013. godine održala novogodišnji
koktel uz prigodan kulturno-umetnički
program. Na koktelu su prisustvovali
pridstavnici Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita, pridstavnici bunjevački institucija ko i
prijatelji i stalni saradnci Bunjevačke
matice. Ukratko u uvodnoj riči pridsidnik Bunjevačke matice gospodin Ivan
Sedlak se obratio prisutnima di je rezimiro rezultate Bunjevačake matice u
godini koja nam je na izmaku:
Za ovu godinu Bunjevačka matica
je planirala veoma bogat i raznovrstan program aktivnosti. Možmo kast
da je upotpunosti i uspešno izvršen.
Koncepcija je bila, da se u funkciji
očuvanja nacionalnog identiteta, Bunjevci upoznaju sa svojom istorijom
kroz obilužavanja značajni datuma
koji se odnose na događaje i ličnosti,
da čuvamo i razvijamo naš maternji
jezik kroz izdavačku delatnost i putem
manifestacija „Večeri utorkom“, da
čuvamo, popularišemo i razvijamo
našu muziku, likovno stvaralaštvo, čuvamo i pridstavljamo naše običaje i
tradiciju.
Godinu smo započeli sa organizacijom Bunjevačkog prela, koje bilo u
sklopu obilužavanja našeg nacionalnog praznika. Održano je u Subotici
u restoranu „Spartaku S“ na Marin
02.02.2013. godine. Ispoštovani su
običaji: izabrana je najlipša prelja,
pročitana preljska pisma uz prigodnu
muziku i hranu, a sve na zadovoljstvo
velikog broja gostiju.
Od običaja posvetili smo pažnju i
jednom od najveći hrišćanski praznika
Božiću i tom prilikom priređena je u
Matici , izložba „Božićnjaka“, koju je
organizovalo UG „Bunjevačka vila“
iz Male Bosne. Božićnjaci su deo običaja za Božić kod našeg naroda.
Posebnu pažnju smo posvitili dici,
koja su naša budućnost i to kroz projekat „Bunjevačka lipa rič“, koji je
posto tradicionalan , di na osnovu raspisanog konkursa dica pišu pisme i
prozu na svom maternjem bunjeva10
čkom jeziku. Naročito, su vridna dica
koja fakultativno pohađaju predmet
bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture, di aktivnu ulogu
imaju i njihove učiteljice i učitelji.
Tokom trajanja projekta organizovane
su i literalna, recitatorska i likovna radionica Najbolji radovi su pročitani
na priredbi, di su podiljene i nagrade.
Kruna projekta je bilo izdavanje Zbornika, di su štampani nagrađeni radovi,
koji su likovno uredila dica.
Ovu godinu su obilužili i naši članovi
književnog odbora, pa smo u okviru
edicije „Savrimeni bunjevački književnici“ izdali knjigu pisama Jelisavete
Buljovčić- Vučetić “Vojvođanski vidik“,
Marije Horvat „Poetska duša“ dok je u
pripremi knjiga pozorišni komada Kate
Kuntić „Talovanje„
Sve to obezbeđuje kontinuitet u
upotrebi jezika i stvara osnovu za njegovu standardizaciju.
Triba naglasiti da već osmu godinu
u kontinuitetu izlazi „Rič bunjevačke
matice„ dvomisečnik za nauku, kulturu i stvaralaštvo, koji ima i svoju informativnu stranu koja se zove „Visti
Matice“ i čini naš rad transparentnim.
Trudimo se, iz broja u broj, da Rič
bude sve raznovrsnija i kvalitetnija u
čemu verovatno i uspevamo jel je rado
čitana, ne samo u našem narodu. Da
bi u potpunosti prirasla u časopis potrebno je više sridstava i veći broj kvalitetnih saradnika. Što se tiče
informisanja možmo kast da smo ove
godine napravili ozbiljan pomak, jel
smo posli višegodišnjeg zastoja ponovo pokrenuli naš sajt sa adresom:
www.bunjevacka- matica.org, koji je
za par meseci rada bio dobro posećenbeležeći oko 10.000 ulazaka. Sve nas
to obavezuje da ga dalje usavršavamo
i razvijamo. Rič i sajt se po koncepciji
dopunjuje sa tradicionalnim projektom
„Večeri utorkom“ priko kojeg održavamo direktnu komunikacijom sa našima narodom i svim ljubiteljima naše
kulture.
Posebnu pažnju posvećujemo istoriji našeg naroda jel ako je znamo
možmo se odupret i asimilaciji od
strane oni koji nas ne priznaju, a sami
Ivan Sedlak, pridsidnik Matice
divani na koktelu
nisu raščistili ko su i šta su. O štetnosti
slabog poznavanja sopstvene istorije
za očuvanje nacionalnog identiteta divanio je i naš rodoljub i prosvititelj biskup Ivan Antunović, koji je mnogo
doprino na razvoju autohtone teorije
o poriklu Bunjevaca.
Ova godina je bila i u znaku obilužavanja tri velika jubileja: 140. godina od rođenja biskupa Lajče
Budanovića, 100. godina od rođenja
Marka Peića, prvog pridsidnika Bunjevačke matice i počasnog građanina
Subotice i 125. godina od smrti biskupa Ivana Antunovića.
Svi su oni u svom vrimenu i poslovima kojima su se bavili mnogo uradili
na očuvanju našeg kulturnog , virskog
i nacionalnog identiteta. Tom prigodom održane su istoriske tribine uz
muzički program i izložbe fotografija.
Referat o biskupu Lajči Budanoviću je
podno Zvonko Stantić , o Marku Peiću
mr Suzana Kujundžić Ostojić i Ivan
Sedlak ,o biskupu Ivanu Antunoviću –
Ivan Sedlak. Za jubilej Marka Peića,
slikarka Snežana Kujundžić je izradila
njegov portret.
Pored ovi tribina održane su dvi
tribine posvićene velikim bunjevačkim
oficirima: somborskom kapetanu Markoviću - referat podno Zvonko Stantić
Januar - Februar 2014.
i subatičkom kapetanu Sučiću – referat
podno Mijo Mandić, koji su pridvodili
naš narod kod velike seobe 1687. godine.
U ovoj godini smo napravili pomak
i u nigovanju likovne umitnosti. Organizovali smo pozivnu koloniju sa šest
istaknuti slikara : Savo Stojkov i Pavle
Blesić obojica iz Sombora koji su počasni članovi Bunjevačke matice , Ivan
Šarčević, Snežana Kujundžić i Milan
Uzelac članovi Matice i mlada akademska slikarka Nora Evetović. Njihovi radovi sa kolonije su pridstavljeni
na izložbi koja je održana u Matici a
koju je otvorio nosilac projekta Mile
Tasić likovni kritičar. Za izložbu smo
izdali i katalog sa radovima učesnika
nastalim na koloniji.
U prvoj polovini godine održana je
i Izborna skupština Bunjevačke matice, koja je jednoglasno usvojila izveštaj o radu i finansijskom poslovanju i
izabrala novo rukovodstvo, koje je neznatno prominjeno. Konstatovano je
da je sa skromnim finansijskim sridstvima realizovan vrlo obiman i kompleksan program rada.
Ponovo je za pridsidnika izabran
Ivan Sedlak, za podpridsidnike Marko
Marjanušić, Tamara Babić i Aleksandar Bošnjak iz Sombora, a za sekretara Geza Babijanović.
U drugoj polovini godine je održan
i drugi Kongres sveevropskih Matica u
Martinu Slovačka, na kojem je pridsidnik Matice Ivan Sedlak podno referat:
Uloga i značaj Bunjevačke matice u
očuvanju nacionalnog identiteta, pridstavljena je i izdavačka dilatnost Matice. U delegaciji je bila i
podpridsidnica Tamara Babić.
Ovakav kompleksan program, koji
Članovi Bunjevačke matice i gosti na koktelu
kod drugi manjina u Vojvodini sprovode paradržavne institucije Zavodi za
kulturu sa nikoliko puta većim budžetima i sa većim brojem zaposlenih radnika u redovnom radnom odnosu , dok
smo mi to ostvarili sa samo jednim
licem u redovnom radnom odnosu i
jednim sa autorskim ugovorom.
Dok se ne reši otvoreno pitanje oko
formiranja Zavoda za kulturu Bunjvaca, očekujemo da Matica koja obavlja te poslove bude adekvatno statusno
i finansijski vrednovana, jel je to u interesu svi nas.
Nadu da će se tu nešto promenit
dao nam je pridsidnik Republike Srbije Tomislav Nikolić, koji nam je
ukazo izuzetnu čast prisustvovanjem
na obilužavanju našeg praznika 25.novembra 1918. godine „Dan Velike narodne skupštine“ . Tom prilikom, čestitajući nam praznik, istako je
značajnu ulogu Bunjevaca u stvaranju
kraljevine SHS i
poručio je da Bunjevci nisu ni Srbi
ni Hrvati, da su
autohtoni narod
na ovim prostorima i da imaju
pravo na standardizaciju svog jezika.
Ovo je istorijski događaj i od
nas će zavisiti da
li ćemo podršku
države, koju smo
prvi put ovako deDruženje na ispraćaju starog lita
cidirano sa najvi-
Januar - Februar 2014.
šeg mista od pridsidnika Srbije dobili,
iskoristiti i ostvariti sva proklamovana a do sad nerealizovana prava.
Ovo je i potvrda ispravnog puta Bunjevačke matice od svog osnivanja pa do
danas, koja se nalazi na liniji autohtone teorije o poreklu Bunjevaca koju
je razradio naš prosvetitelj i rodoljub
biskup Ivan Antunović, kog je i pridsidnik Republike Srbije, Tomislav Nikolić u svom govoru spomenuo.
Matica je bila i u ovom periodu kohezioni faktor na očuvanju kulturnog
i nacionalnog identiteta našeg naroda,
uključivala je u svoje aktivnosti sve
stvaraoce iz različiti oblasti bez obzira
u kom su društvu il mistu, davala prilike da se naša kulturno umetnička
društva sa svojim programima pridstavljaju u Bunjevačkoj matici. Jedino
nismo imali pomaka u radu naše zavičajne biblioteke. Ovde će nam bit potribna i pomoć našeg naroda da se
prikupe stara izdanja časopisa,knjiga,
novina i kalendara,do koji nismo
mogli doći, i tako spasi od propadanja
i ostavi u zaostavštinu našem narodu.
Na kraju vridi istać da smo dali doprinos i multikulturalnosti našeg
grada, jel smo u našim prostorijama
imali pridstavljane istaknuti kulturnh
stvaralaca drugi naroda i njihovi kulturni društava.
Ova godina se mož smatrat takođe
veoma uspešnom jel je Bunjevačka
matica u 2013. godini ostvarila 23 manifestacije u godišnjem planu rada.
Nadamo se da će i 2014. godina bit
isto toliko uspešna u ostvarivanju budući ciljeva.
R.B.M.
11
U BUNJEVAČKOJ MATICI PRIDSTAVLJENA NOVA KNJIGA STIPANA ŠARČEVIĆA
Tragovi vrimena duboko u duši
Posli pisničke, Stipan Šarčević otvorio i svoju pripovidačku dušu. Prid čitaocima se pojavila
ozbiljna zbirka koja opisiva i tumači događaje u poslidnji šezdesetak godina, al ostavlja mista
i čitaocu da donese svoj sud. Posebna vridnost ovi pripovidaka velik broj i kolorit karaktera
Ovogodišnju sezonu manifestacija
„Večeri utorkom“, Bunjevačka matica je
otvorila pridstavljanjem knjige pripovidaka „Tragovi vrimena“ Stipana Šarčevića
kojeg je subotička čitalačka publika dosad
poznavala ko pisnika. Tako je nastavljena
tradicija nigovanja bunjevačke pisane riči
i obogaćena izdavačka dilatnost najvažnije
kulturne ustanove Bunjevaca.
- Imali smo posebno zadovoljstvo da
izdamo ovu knjigu pripovidaka i tako na
lip način započnemo godinu - kazo je Ivan
Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice na
otvaranju ove večeri. - Posebno smo srićni
što je knjiga odavno planirana i divani o
burnom vrimenu naše ne tako davne istorije. Znamo da taj priod naše prošlosti nji
puno pamti po rđavom iskustvu, ali autor
je uspio da ova teška vrimena prikaže na
plastičan način i da se približi realnosti.
Ova knjiga daje i doprinos očuvanju našeg
jezika, a svojom temom, sadržajom i vrimenom o kojem se piše mož bit interesantna i za našu dicu koja u višim razredima
pohađaje bunjevački govor sa elementima
nacionalne kulture.
Ovom prvom zbirkom pripovidaka,
Šarčević se pokazo ko zrio pripovidač čije
pripovitke imaje dosta psiho-sociološki interesantni dilema, a njegovi likovi su sastavljani od puno boja. Vešto je pobigo od
Ivan Sedlak, pridsidnik
Matice otvara književno veče
12
Stipan Šarčević, autor zbirke pripovidaka “Tragovi vrimena”
divani o svom dilu
lake literature di su likovi uglavnom crni i
bili. U njegovim pripovitkama su svi likovi kompleksne ličnosti sa svojim vrlinama i manama. Ni najpozitivniji lik nije
samo bili, a ni najnegativniji nije samo crn.
Ko i svi mi. Još jedan kvalitet njegovi pripovidaka je što on sam ne definiše svoje
likove ko pozitivne i negativne, ne donosi
sud o njima nego to ostavlja nama, čitaocima. Nigdi izmeđ redova se mož pročitat
i njegovo upozorenje nama da ne sudimo
naglo i da se prija donošenje suda o liku
sitimo Isusa Krista koji je braneć razvratnicu Mariju Magdalenu kazo „nek prvi
baci kamen onaj koji nije grišan“.
Autor ne preza ni od tog da prati razvoj
društva i snalaženje ljudi u tom procesu i
nikad ne staje na stranu oni koji privaćaje
napridak i promine, al ni oni koji se paštre
da ostanu u duhu tradicije. Sukob ta dva
gledanja kod njega teče onako ko i u životu - svako se bori za svoje ideale, a najbolji sudija će bit vrime. Težak i smutan
period otkupa, svaćanje i nesvaćanje ovog
postupka države, ko je tu i koliko grišio,
zašto i kako je na kraju prošo, prikazo je
na način posmatrača spolja, paštreći se da
i dalje ostane po strani, a da njegovi likovi
sami iznesu svoje razloge. Možda su ove
pripovitke baš zato toliko životne.
Kad su u pitanju njegove ljubavne pripovitke, bilo sa srićnim jal nesrićnim završetkom, autor se drži svog principa - ne
navija ni za kog. Svoje likove pridstavlja
sa puno boje i opet sa njevim dobrim i rđavim osobinama, a ne zapostavlja ni društvene tokove, promine u društvu i ljudima
i različite uticaje na nji. Tako da je i ode
glavni sudija čitalac koji će sam, spram
svoji ubeđenja donet konačan sud o tim ko
je dobar, a ko nije.
Kad upoređivamo Stipana Šarčevića
ko pisnika i pripovidača možmo nać dosta
sličnosti, al i razlike. Dobri poznavaoci
njegovi pisama znaje da je njegov stih kratak, pisma takođe, al da je svaka pisma, pa
i najkraća bogata porukama i mudrošću.
Kod pripovidaka je autor dobio više mista,
duže su, sa puno više riči i misli, pa su,
valjda, zato i svi detalji preciznije opisani,
misli razjašnjene do kraja, al poruka i mudrost ostaju.
U pridstavljanju knjige su učestvovali
Mijo Mandić i Geza Babijanović, recezenti, dok su odlomke iz pripovidaka čitali
Nela i Dušan Ivić, a u kulturnom dilu programa su učestvovali Tamburaški ansambl
„Sledbenici Pere Tumbas Haje“ i vokalni
solista Tamara Babić.
J. Poljaković
Januar - Februar 2014.
ODRŽANE RECITATORSKE RADIONICE
Put ka novim mladim recitatorima
Dičiji projekat „Bunjevačka lipa
rič“ nalazi se sedmoj godini njegove
realizacije. U okviru projekta i ove godine će bit održane literarna, recitatorska i likovna radionica di će dica
iskazat u svojim umećima iz različiti
oblasti. Prva od održani radionica je
recitatorska di se dica recitatori u više
kategorija pripremaje za opštinsku
smotru dice recitatora koja će se održat
27. februara 2014. godine u Gradskoj
biblioteci u Subotici. Dica će recitovat
poeziju na bunjevačkom jeziku, bunjevački pisnika Književnog odbora Bu-
Polaznici recitatorske radionice
Nela Ivić, koordinator recitatorske
radionice sa recitatorima
njevačke matice. Ovom prilikom
isprid Bunjevačke matice će se pridstaviti recitatori Milica Bašić u kategoriji niži razreda i Aleksandar
Rukavina u kategoriji viši razreda. Rukovodioci ovogodišnji recitatorski radionica su Mirjana Savanov, nosilac
projekta „Bunjevačka lipa rič“ i Nela
Ivić zadužena za rad sa recitatorima.
Cilokupan rad ovog projekta ko i
pripremu dice za smotru recitatora podržala je i pridsidnica Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita,
mr Suzana Kujundžić-Ostojić.
Značaj ovog projekta je omogućava pronalaženje i afirmaciju talento-
mr Suzana Kujundžić Ostojić
na recitatorskoj radionici
Dajana Crnković i Dunja Išpanović, polaznice radionice
Januar - Februar 2014.
vane dice stvaraoca na maternjem bunjevačkom jeziku. Projekat je iz prethodni godina bio podržan od
Pokrajinski sekretarijata za kulturu i
javno informisanje ko i od Pokrajinskog sekretarijata za upravu propise i
nacionalne zajednice, nadamo se da
ćemo i ove godine imat njihovu podršku i da će pripoznat značaj ovog projekta.
Rad sa dicom je mrkotrpan al se na
kraju isplati jel se pokažu vridni rezulatati kako za dicu tako i za razvoj bunjevačke nacionalne zajednice.
T. B.
13
ODRŽAN BUNJEVAČKI „ETNO DAN“
Da se dica upoznaju
U okviru godišnjeg plana aktivnosti OŠ „Sečenji Ištvan“ organizovani
su „Etno dani“ , pet nacija koji pohađaju ovu osnovnu škulu.Tako su se od
14 -21. februara 2014. godine pridstavili redom Mađari, Bunjevci, Hrvati,
Romi i Srbi sa svojim kulturnim programima.
Program su organizovala dica i nastavnici OŠ „Sečenj Ištvan“ koji pohađaju ovu škulu. U organizaciji
bunjevačkog „Etno dana“, da bi program bio još kvaliteniji Bunjevačka
matica je pomogla u tome. Član odbora za istoriju Bunjevačke matice,
dipl. inž. arh. Mijo Mandić pripremio
sažet referat o istoriji Bunjevaca, njihovim običajima i znamenitim Bunjevcima i podpridsidnica Tamara
Babić koja je pomogla u realizaciji
ovog etno dana.
U programu je korištena literartura
iz izdavačke delatnosti Bunjevačke
matice i Bunjevačkog informativnog
centra. Muzički dio programa je bio
upotpunjen pismom „Ej salaši na severu Bačke“ koju je izveo mešoviti orkestar škule sa profesorom muzičkog
vaspitanja Tamašom Šandorom. Folklorni dio je pridstavljen uz pomoć
KUD „Mladost“, a u izložbenom dilu
imali smo prilike vidit ručne radove
koje su dica donela od kuće, a što se
tiče izložbenog dila od slame za to se
Za bunjevački etno dan u OŠ “Ištvan Sečenji”
je vladalo veliko interesovanje
postarala KUD „Bunjevka“. Cilokupan projekat je podržan od direktorice
OŠ „Sečenj Ištvan“ gospođe Magdolno Fehervari, a profesorice zadužene za realizaciju i koordinaciju ovi
etno dana za Bunjevce bile su Aleksandra Tadić – profesor srpskog jezika i Etela Zuberec – profesor
biologije koje su doprinele da se Bunjevci pridstave u najboljem svitlu.
Nadamo se da su ostala dica iz ove
škule naučila nešto novo i zanimljivo
o Bunjevcima i da je cilj postignut. A
Izložbeni eksponati KUD
“Bunjevka”
Etela Zuberec, koordinator bunjevačkog etnodana
pozdravlja prisutne
14
šta su novo dica naučila pokazaće na
etno kvizu koji će bitu održan poslidnjeg dana ovog projekta. Nama ostaje
da se nadamo da će se dogodine baš u
ovoj škuli skupit dovoljan broj bunjevačke dice koja bi želila pohađat fakultativni predmet „Bunjevački jezik sa
elementima nacionalne kulture“. Tad
će cilj bit postignut, a dica će imat prilike usavršavat svoj maternji bunjevački jezik.
T. B.
Januar - Februar 2014.
ODBOR ZA FOLKLOR I MUZIČKU DILATNOST
Iz bunjevačke muzičke
prošlosti Tavankuta
Oduvik se tambura nigovala na
ovim prostorija pa tako i u Tavankutu,
mistu di i dan danas živi najveći broj
Bunjevaca i di se još uvik čuva bunjevačka tradicija.
Kadgod su mista okupljanja i
povod za veselja uz muziku bila prela,
disnotori, skupštine (kućne igranke),
svadbe i razna druga vrsta veselja koja
su u to vrime bila aktuelna. Jedno od
taki poznati mista za okupljanje seoski
sviraca u Tavankutu je bio dom na
Sajcu di su se igranke održavale subotom, a u domu na Čikeriji, igranke
koje su održavale nediljom. Ove
igranke su bile organizovane u cilju da
se mladi okupljaju i druže di su sticali
svoja buduća prijateljstva ko i prve ljubavi. Svirci su na ovim igrankama zarađivali svoje prve novce kako od
bakšiša tako i od dila od ulaznica koja
se naplaćivala za ove igranke. Igranke
su se ogranizovale od sedam uveče pa
do jedan posli ponoći. Početak prvi
svirki su bile igranke za mlade koje su
zvali kolo a bile su organizovane od
četri sata posli podne do deset uveče,
Donji Tavankut – Sajc, 1. maj 1957. godine
Mlada banda: sa liva na desno - Josip Dulić, basprim; Stipan
Golić - Pido, čelo; Nikola Matković - Pikan, bas; Marko BenčikMakelja, prim; Stipan Vujić - Pićo, kontra.
nediljom u tavankutskoj “Zlatnoj
škuli”, a priko nedilje četvrtkom u
Donji Tavankut - Pikačina mijana, 1960. godina
Sa liva na desno: Marko Matak, kontra; Marko Benčik - Makelja,
basprim; Ivan Moravčić - Ivanica, kontrabas; donji red:Joso
Iršević, konobar; Mirko Iršević, vlasnik mijane; Đuko Kubatović,
violina; Stipe Benčik - Modri - basprim
Januar - Februar 2014.
škuli “Matija Gubec” u Tavankutu. Za
ove vrste igranki svirci nisu bili plaćeni, dobijali su po sendvič i čaj, a
novce koje su bili skupili plaćali tada
već poznatog subotičkog tamburaškog
majstora Tumbas Peru – Haju koji je
dolazio godinu dana u Tavankut i podučavo mlade tamburaše Tavankuta i
okoline. Jedan od pridstavnika tavankutski tamburaša koji i svidoči o vrimenu koje je ostavilo traga
tamburaškoj muziki do dana današnjega je Marko Benčik – Makelja.
Rođen je 21. aprila 1941. godine u Tavankutu od baće Vranje i majke
Merke. Još od malena je pokazo sklonost ka tamburi jel više generacija iz
njegove familije je nigovalo zvuk tambure počev od baće Vranje, strica poznatog Stipana Benčika – Modrog i
dide Lajče koji su svirali tambure, pradide Bolte koji je sviro frulu i čak čukundide Jose koji je sviro gajde.
Završio je osnovnu škulu Matija
Gubec – Tavankut, a od svoje desete
godine je već sviro sa svojim stricom
15
Donji Tavankut,
Sajc 1959. godina
Sa liva na desno: Marko
Benčik -Makelja, basprim;
Nikola Matković - Pikan, kontra;
Stipan Golić - Pido, kontrabas
Stipanom Benčikom - Modrim koji je
značajno utico i opridilio ga za sviranje tambure.
Takođe, značajna osoba u njegovoj
karijeri je bio nastavnik razredne nastave iz tavankutske škule gospodin
Stevan Ivić koji je inače sviro prim. U
tom periodu imo je priliku upoznat i
Peru Tumbas – Haju koji jednom nediljno dolazi u škulu i učio dicu sviranju tambure, tako da je imo prilike učit
Kadgodašnji orkesta za igranke i zabave u Tavankutu
od vrhunskog stručnjaka za tamburu.
Prve svatove je odsviro 1957. godine
sa 16 godina sa tad poznatom tavankutskom Đukinom bandom. Od 1964.
godine dolazi u Suboticu di nastavlja
da sarađuje sa ŽKUD „Bratstvo“ i paralelno ima tamburaške orkestre sa
kojim sarađuje između ostalog sarađuje i sa “Džajinom bandom”. Od
1970. godine osniva svadbarski orkestar „Veseli kanarinci“ sa kojim sarađuje priko 20 godina. Proputovo je
baveći se sa muzikom, proputovo pro-
stor bivše Jugoslavije i šire. Trenutno
je aktiva član tamburaškog orkestra
„Slebenici Tumbas Pere - Haje“ čiji je
Tavankute moje selo malo
Tavankute moje selo malo,
tuj veselo i mlado i staro.
Naročito jesen kad nam dođe,
kad beremo jabuke i grožđe.
Bunjevac sam i sa tim se dičim,
što u našem malom selu živim.
Od vajkada tu mi je poreklo
tu je naše bunjevačko leglo.
Kad zasvira kolo tamburica,
tu ćeš vidit nasmijana lica.
I u kolu cura i momaka,
bunjevačka rodila ih majka.
Riči: Stipan Benčik – Modri
Muzika: Pere Tumbas - Hajo
Kadgodašnji svadbarski orkestar u Tavankutu
16
član dest godina. Ono što mu je sigurno drago da je njegov unuk nastavio takođe tradiciju sviranja tambure i
osto u duhu bunjevačke muzičke tradicije. Nigovanje tamburaške muzike
u Tavankutu traje i do današnji dana
što će nadamo ostavit traga na sve buduće generacije koje tek dolaze. Muzika igra zanačajnu ulogu u zaštiti
nematerijalnog kulturnog nasliđa Bunjevaca sa ovi prostora.
T. B.
Januar - Februar 2014.
SAVITI IZ POLJOPRIVREDE
Žilogriz – ozbiljna štetočina
koštičavog voća
Žilogriz je mediteranska štetočina.
Međutim, prominom klime posebno
povećanjem temperature proširio se i
na ove prostore. Masovna pojava se
javlja u sušnim i toplim godinama što
se kod nas često dešava. Nažalost, širenje štetočina jel se ne primenjuju
agrotehničke i hemijske mire suzbijanja štetočine nakon berbe koštičavog
voća, što je dovelo do tog da su na pojedinim područjima voćke uništene od
larvi žilogriza.
Prizmljiva ko odrasli insekt il larva.
Aktivira se u toku marta kad koštičavo
voće počinje da lista. Rani se peteljkama lista uglavnom na osunčanom
dilu voćke. Ženka polaže oko 200 do
600 jaja na koru donjeg dila stabla il u
zemlju do 35 cm od stabla. Nakon 10
do 20 dana izlegu se larve koje žive do
24 miseci. Larve se ubušuju u koren i
donji dio stabla voćke. Napadaju sudovne snopiće voćaka i spričavanju optimalno snabdevanje voćke ranom i
vodom što često dovodi do sušenja.
Prvi simptomi prisustva larvi identifikuje se sa pojavaom sitniji i nedovoljno razvijeni listova. Takođe, su i
plodovi sitniji.Ukoliko je napadnuto
mlađe stablo dolazi prije do njegovog
propadanja i sušenja.
Suzbijanje mehaničkim mirama:
- sakupljanje odrasli insekata trešenjem stabala,
spaljivanjem
stabala u kojima se
nalaze larve žilogriza
- prilikom vađenje osušeni voćaka
stablo spalit, a misto
di je bila voćka tretirat priparatom Force
1,5-G,
- triba sprečit
ženke da polažu jaja
neposridno
pored
stable voćaka, što se
postiže postavljanjem crne PVC folije
na donji dio voćke i na zemljište oko
nje do 1m širine,
- postavljanjem lovni klopki, posude sa malo voćnog soka
- di se sakupljaju odrasli insekti,
čime se značajno smanjiva populacija.
Agrotehničke mire suzbijanja:
- češća površinska obrada zemljišta
u zoni redova pa i međurednog prostora
- zatvaranje zemljišni pukotina koje
nastaju u sušnom periodu što neomogućava da polaže jaja bliže korenovog
sistema
- navodnjavanje takođe smanjuje
brojnost larvi žilogriza
Hemijske mire suzbijanja:
Tu ima dva programa
suzbijanja žilogriza. Program suzbijanja odrasli insekata i program suzbijanja
larvi.
Programom suzbijanja
surlaša kod koštičavog voća
tokom vegetacije obuhvaćen
je i program suzbijanja odraslog insekta žilogriza. Za
suzbijanje se koriste kontraktni i sistemični insekticidi: Nurelle – D, Cythrin
250-EC, Vantex 60-SC, Afi-
Januar - Februar 2014.
nex, Reldan 20-EC i dr. Suzbijanje
triba vršit kombinovanjem različiti insekticida zavisno od prisustva drugi
štetočina na voćkama.
Posebno je važno da se zaštita od
ove štetočine nastavi i nakon berbe bar
u dva navrata što naši voćari često zaboravljaju, pa dolazi do ozbiljni napada štetočine i propadanja koštičavog
voća.
Kad je rič o suzbijanju larvi tu se
uglavnom primenjuju zemljišni insekticidi rasipanjem po površini pored
voćke i kasnije plitkim unošenjem insekticida u zemljište do jednog metra
oko stabla. Za ovu naminu koristi se
priparat Force 1,5-G il Radar versus G.
Pored unošenja navedeni granulirani
insekticida moguća je primena tečni
formulacija zalivanjem il prskanjem
oko voćaka.
Prema pozitivnim iskustvima iz
Italije i Slovenije za suzbijanje žilogriza mož se koristit bioinsekticid Naturalis priparat na bazi živi spora
gljivica. Koristi se 3 l priparata po ha
nanet u zonu redova voćaka. Postoje i
drugi priparati na bazi priparata Biorent R koji je dao zadovoljavajuće rezultate na suzbijanju jaja žilogriza u
julu i avgustu misecu.
Da bi se žilogriz uspešno suzbio
moraju se koristit mehaničke, agrotehničke i hemijske mire suzbijanja uz
primenu biopriparata.
dr Andrija Peić Tukuljac
17
O TOMISLAVU KOPUNOVIĆU
Pisme rodu svom
Tomislav Kopunović rođen u Subotici 11. aprila 1935. godine u bunjevačkoj porodici od oca Andrije
Kopunovića, poštanskog radnika i
nane Julijane, rođene Hupko, domaćice. Tomislav je imo dvi sestre.
Osnovnu škulu, malu maturu i „Željezničku industrijsku škulu“ završio je
1954. godine. Prvo zaposlenje bilo mu
je u subotičkoj električnoj centrali
1954. godine. Vojni rok je služio u Sarajevu od 1955-1957. godine, di je bio
dopisnik više listova koji su tamo izlazili, ko i vojnog lista „Borac“.
Dakle, Kopunović se bavio pisanje
Hetija
Hetija je, moram u varoš ić,
Dobro bi bilo još na vrime stić.
Ispregniću ja kod tete Ane,
Pa ću onda obaći dućane.
Nosi kanu, kupi petrolina,
I bočicu jednu kreolina.
Didi kupi lulu i duvana
Da ne ronza priko cilog dana.
„Kad već iđeš, siti se i dice.
Kupi štogod, iđu Materice.
Znaš da nema jabuka ni ora,
Na Materice toga biti mora“.
Nešto šnjotam, neće dobro biti,
Polak ću ja od tog zaboraviti.
„Obuči se, ićemo zajedno,
Imaš kada, baš ti je svejedno.“
Klize sonce, a snig niki škripi,
Al su ovi naši vranci lipi.
Još kako su dobro nazobljeni,
Da varoši biće oznojeni.
Kad već iđem, kupiću parketa,
Štagod ći mi već sašiti teta.
Tribalo bi još i krepdešina,
Lipog cica, baći malo vina.
Al je bila velika hetija!
Sir i skorup prodala Matija.
Sve šta triba sam navašarila,
I bućure na sonce metnila.
Vaćaj konje, triba da krenemo,
Još zavida na salaš sa stignemo.
Vitar duva, obrazi rumeni,
Svašta nosim, baš je drago mene!
18
i poezije već u ranoj mladosti i to rodoljubive, al na srpsko-hrvatskom jeziku. Po povratku iz JNA Kopunović
nastavlja da piše pisme koje objavljuje
u više novina i knjiga, ko što je „Bunjevački kalendar“, „Panonski galeb“,
„Bunjevačke novine“, „Sastanak bez
dnevnog reda“, koji je objavila Dijana
Kopunović na talasima radio Subatice,
al sad na bunjevačkoj ikavici.
Iako je sad u godinama i sad se njegova poezija objavljuje u dvomisečniku „Rič“ koji izdaje Bunjevačka
matica, zatim u „Bunjevačkom kalendaru“ u izdanju Bunjevačkog kulturnog centra u Subotici
Tomislav Kopunović piše pored rodoljubive poezije i pisme o običajima
Bunjevaca, ko što su: Dužijanca, prela,
poklade, materice, Božić i o svim drugim bunjevačkim lipim običajima. Međutim, slobodno se može kasti da je
Tomislav pisnik rodoljubivi pisama i u
povodu tog, profesor književnosti Bela
Gabrić u recenziji prvog njegovog izdanja zbirke poezije kaže: „Savrimini pisnici kažu da pisanje rodoljubivi pisama
više nema smisla, to nije „moderno“ jer
je prošlo vrime „romantičnog zanosa“
koji je potisnut savrimenim životom i
njegovim brigama.
Međutim, Tomislav Kopunović
svojim pismama dokaziva da to nije
istina. I danas je moguće napisat
iskrenu rodoljubivu pismu ko izraz
ljubavi prema svom zavičaju i prema
svom narodu. Za Bunjevce nije nikada
priviše rodoljublja obzirom na političko okruženje di žive, jel samo ljubav
prema svom narodu i prema svome zavičaju održaće ji i spasiće ji da se ne
utope u more drugi kultura, koje ji
okružuju. Ako Bunjevci budu ravnodušni prema svemu što su naslidili od
svoj stari, oni će nestat i niko ji više
neće pripoznavat. On voli svoju Suboticu, za njega je ona poput matere
koja okuplja oko sebe pojedina sela ko
svoju dicu“ (godina 2001.).
Ovaj prikaz Kopunovićevog stvaralačkog dila još uvik je aktuelan. Njegova nova zbirka poezije, koja čeka
objavljivanje, je također velikim dilom
rodoljubiva.
“Subotice mila, draga Subotice
Bunjevci te kupili od Marije Terezije
Dali za te novce i žeženo zlato
Ti si naše srce, volimo te zato”.
Tomislav Kopunović više nego voli
svoju Suboticu, Bačku, Vojvodinu al i
bunjevački narod i njegov identitet želi
da sačuva od asimilacije okruženja i zato
poručujuje budućim generacija na jeziku
kojim se služe Bunjevci i kojim su se
služili odvajkada, da sačuvaju i niguju
svoj identitet, običaje i sve što je njevo
nasliđeno od njevi pridaka.
U svojoj recenziji o drugom izdanju zbirke poezije, Geza Babijanović,
sudija u penziji kaže: „Njegova savist
je uznemirena čerez tog što je došlo do
tog da se Bunjevci dile, da se ne slažu,
i da ji drugi svojataju, pa u pismi „I ja
sam sluga dragog Boga“ poručuje:
„Ja samo molim dragog Boga
Da moje Bunjevce sačuva sloga“
U poslidnje vrime Tomislav se
obraća budućim generacijama i uzda
se u Svevišnjeg da se Bunjevci sačuvaju od utapanja u veće nacionalne zajednice sa kojima dile prostore
severne Bačke pa kaže:
„Bog i rodoljublje naš puk mali čuva
Nema takog vitra da možda nas oduva
Mi čuvamo savit naši pradidova
Iđemo u crkvu i molimo Boga“.
Kopunović piše na bunjevačkom
jeziku jel mu je to maternji jezik i nastoji prinet budućim generacijama da
ga očuvaju, niguju i njime se služe.
inž. Stipan Šarčević
Januar - Februar 2014.
Pisnici Bunjevačke matice
NOĆ NA SALAŠU
U sobi tijo, noć i snjig.
Pripijeni, srca spojeni,
ruka mrsi kose,
opijen mirisom tvojim
drćem.
Ni riči,
muk,
poljubci vrili,
mi i ...stapanje.
Rastapa se vrime
i mrak u svitanje.
Zora utapa noć
i milovanje.
Snjig i dalje ravnicu bili
dan u stvarnost mili,
sve je opet isto,
a u srcu srića i čisto
ko bilina sniga što sipi
noći i danom
koji se rađa.
Snig salaš pokriva,
ljubav u srce skriva
jačinu, plam i sriću
koju sanjah, čini mi se
vikovima.
Stipan Šarčević
PRELO
I večeras ko nekad davno
ko da me iz sna bude
tamburuce veseli zvuci
dopiru do moje duše.
Ti si ravnico utkana u zvuke tamburice
Bili salaši cvile ko violina
A begeš tužno odzvanja
još smo tu – i prela ima.
Sve dok je Sombora biće i prela
Igraće se kolo i pisme pivati
Mladi će uživati – stari se sićati!
Sićaće se stari srušeni salaša
Lipi običaja, svatova i snaša
Karuca i konja i rumenog vina
Bilog šlinga, svila i dobri komšija.
Naviru sićanja – tako biti mora
Ali biće prela – sve dok je Sombora
Volili samo naše srušene salaše
Oni su čuvali običaje naše.
Marija Feher – Čonoplja
SIĆANJE NA PRELO
O Bože mili, kako j kad god bilo?
Sićam se i gledim i opet mi milo!
Tu je naša mladež i pisma naša
Tu je ljubav grada i salaša!
Tu je lipo ruvo i majka i nana
I lipa nošnja od zaborava sačuvana.
I svake godine iste su želje
Ljubav, pisma, igra i veselje
Dobrog ila i vina, i da živimo sto godina.
Dobro nam došli gosti i mladi i stari,
Na našem se prelu lipo osićali
Dobro ili vina pili, sve brige zaboravili!
A na prelu j uvik tako
Zapisano j od davnina.
Zimsko j doba a snig vije
Na prelu se vinom grije
Januar - Februar 2014.
Momci ljube cure, snaše
Nek se igra kolo naše
Nuz pismu i običaje –
a što duže prelo traje!
Marija Feher - Čonoplja
PRELO
Pravi nana za mladence prelo,
Rodbina će skupit se za cilo.
Skuvaće se čorba od morkače,
Peć će prisnac i s makom pogače.
Za piće se se Ranko pobrinuti,
Tu se mora svakom ugoditi.
Biće šale, smija i veselja,
Nadgledaće dida iz pročelja.
Posli užne veselije će bit,
To se mora, sa vinom nazdravit.
Ako digod još i gajdaš dođe,
Tako prelo veselije prođe.
Probudi se Bartul iz budžaka:
„Ajde da se kartamo duraka“.
Kaže Stipi: „ja ću prvi biti,
Ti ćeš, Vranje, karte podiliti.“
Tad se javi i naš stari dida:
„Vite, al je napadalo sniga.
Vaćaj, Ranko, te dobre čilaše,
Moraš raznet drage goste naše!“
Posli prela sve se opet smiri,
Peć se žari, dok Ranko namiri.
Prolaze njim i dani i noći,
U čekanju kad će dica doć.
Tomislav Kopunović
19
BIBLIOTEČKA DILATNOST
Književno stvaralaštvo
velečasnog Blaška Rajića
Blaško Rajić se rodio 7. januara
1878. godine u Subotici u Gatu (koji
je u to vrime bio bunjevačka siromašna četvrt Subotice) u siromašnoj familiji Ilije Rajića cigljara i Marije
Perčić.
Mimo običaja u siromašnim bunjevačkim familijama, roditelji su ga dali
u škulu.
Posli osnovne škule (1885-1899.),
u svom rodnom gradu završio je i šest
razreda gimnazije (1889-1896).
Sedmi i osmi razred sa velikom
maturom završio je u Isusovačkoj gimnaziji u Kaloči (1896-1898), a zatim je
tamo završio i bogosloviju (18981902.), a mladu misu je proslavio u
svojoj rodnoj Subotici, u župi sv. Terezije.
Prvu kapelansku dužnost vršio je u
Dušnoku (1902-1903.). Tamo je
osnovo Prosvetno društvo Katolički
krug 1903. godine. Zatim je službovo
u Santovu (1903-1906.) di je osnovo
Posudbenu zadrugu od koje su siromašni građani mogli posuditi novac bez
kamata.
Posli toga je bio kapelan u subotičkoj crkvi sv. Terezije Aviljske (19061911.). Za župnika župe sv. Roka
izabralo ga je Gradsko veće 1911. godine.
Ovaj izbor potvrdio je i kaločki nadbiskup.
Dužnost župnika ove župe vršio je
četrdeset godina, sa kratkim prekidom
od dvi godine (1941-1943.) za vrime
madžarske okupacije u Drugom svickom ratu.
Jedno od njegovih najvažnih dila je
organizovanje prve velike proslave
Dužijance (žetvene svečanosti) 1911.
godine u crkvi sv. Roka, koja je ranije
bila samo slavljena na bunjevačkim
salašima posli završetka žetve.
Blaško Rajić dao joj je i liturgijsko
obilužje, pa tako započinje proces organizovanja Dužijance kroz bogatu
duhovnu i tradicionalnu kulturnu baštinu Bunjevaca.
Dužijanca je ostala sačuvana do da20
našnji dana ko narodna i crkvena svečanost.
Osnivač je „Katoličkog divojačkog
društva“ na čijem je čelu bila Justika
Skendereva- Lešina, čiji je zadatak bio
obrazovanje divojaka u kršćanskom
duhu, prosvićivanje ženske omladine
poučnim pridavanjima, pridstavama i
druge.
Godine 1919. osniva „Dobrotvornu
zajednicu Bunjevaka“ čiji je cilj materijalno pomaganje siromašnima, razvi-
janje ženske dilatnosti, staranje o bunjevačkoj dici.
Umro je 3. januara 1951. god. u Subotici, di je uz najveće počasti saranjen
u Kerskom groblju, pored kapele sv.
Ane, a njegov grob čuva uspominu na
njegov svitli lik.
Njegova najveća dela su:
- „Velika duhovna mana“ - molitvenik izdat 1900. god.
- „Narodno blago“ – izdato 1910.
god.
- „Pridslava“ – Pripovitke iz prvih
hrišćanski vrimena iz 1910. god.
- „ Betlehem“ – pastirska igra u tri
čina izdata 1913. god.
- „Narodno blago“ – zbirka narodni
pisama i poslovica. Svatovske pisme
izdate su 1923. god.
- „ Stari mirotvorci“ – pripovitke iz
prvi kršćanski vrimena iz 1925. god.
- „Našim šorom“ – pripovitke iz
Subotice iz 1928. god.
- „Bunjevčice“ – opisiva život i
običaje Bunjevaca, iz 1936. god.
- „Muka Isusova“ – gluma iz Isusovog života
- „Slava“ – ep u 24 pivanja izdat
1998. god.
T. B.
Januar - Februar 2014.
VELIKI BUNJEVAČKI SVECI
Četrdeset dana Korizme
Pepelnica il Čista srida je kršćanski svetac kojim započinje korizma.
Slavi se 40 dana prije Uskrsa (ne računajući nedilje). Pepelnica je početak
korizmenog vrimena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na
Čistu sridu, sveštenik posipa kršćane
pepelom uz riči: „Spomeni se čoveče
da si pra i da ćeš se u pra pritvoriti” il
„Obratite se i virujte Evanđelju!“
Pepeo je simbol pokore i poziv je
kršćanima da razviju duh poniznosti i
žrtve, a takođe podsića da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se
obraćaju pokorna srca. Dobiva se od
blagoslovljeni grančica palme (cica
mace) korišteni na Cvitnu nedilju pridhodne godine. Pepeo se blagosilja svetom vodom i kadi tamjanom. Čista
srida, Pepelnica je pomični svetac, pa
nije svake godine istog datuma.
Post na Pepelnicu i Veliki petak,
odnosi se na katolike od navršene 18.
do započete 60. godine života.
U korizmi je šest korizmeni nedilja,
a svaka od nji ima svoje ime...
1. Čista – čista se zove jel dolazi
oma iza Čiste sride (Pepelnice).
2. Pačista – ili pračista, još čišća
(čistija) od prve koja se naziva Čista
3. Bezimena – bez imena je jer joj
se nije davalo ime iz poštovanja prema
korizmi, prema muki Isusovoj (kod
Sv. Josip zaručnik Blažene Divice
Marije sa malim Isusom
Januar - Februar 2014.
pravoslavaca ova se nedilja zove Krstopoklona, jel se virnicima iznosi
križ (krst) kojeg bi častili i ljubili).
4. Sridoposna - sridina je korizmenog posta (u četvrtak prije ove nedjelje
pada sridina posta, polak je korizme
već prošlo)
5. Gluva – jel se te nedilje piva bez
pratnje orgulja. Pokrivaju se slike i kipovi u crkvi, križovi da bi crkva izgleda što jednostavnije, a sve radi
veličine sveti dana koji se bliže, radi
muke i smrti Gospodinove.
6. Cvitna nedilja – Sama tematika
muke Gospodnje izražena je u šestoj
korizmenoj nedilji koja se i zove Nedilja muke Gospodnje il Cvitnica.
Sveta misa na ovu Nedilju posebno je
obillužena čitanjem il pivanjem (kantanjem) muke, prema Evanđelistima
Mateju, Marku i Luki.
Na samu Cvitnu nedilju blagoslov
je grančica palme (na našim prostorima cica mace) i procesija ko spomen
na Isusov ulazak u Jeruzalem, kad ga
je narod dočeko poklicima „Hosana
Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”.
Cvitna nedilja je dobila ime, osim
po spomenutim grančicama i prema
tom što bi se u rano juro u nas umivali
u cviću, koje bi prve procvitale iza
zime.
Smiso Korizme se ne svodi samo
na pokoru koja će čoviku naizgled što-
god uzet u životu, uskratit mu štogod i
razvlastit ga od čega da bi osto siroma.
Naprotiv, njezin smiso je u duhovnom
i moralnom obogaćenju čovika i to
pravim vridnostima, koje bitno menjaju njegovu perspektivu kako ode na
zemlji tako i u vičnosti.
Sveti Joso je jedan od svetaca koji
najčešće pada u vrime Korizme. Sveti
Joso poznat ko Josip Zaručnik, Josip
Radnik i Josif Pravedni suprug Marije,
majke Isusove. Iako prema kršćanskoj
tradiciji nije bio Isusov biološki otac,
prema kršćanskoj tradiciji Isus se za
života nazivo Josipovim sinom, Josip
se slavi ko svetac u rimokatoličkoj,
pravoslavnoj, anglikanskoj i luteranskoj crkvi.
Prema evanđenjima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sv. Matej, apostol i
evanđelista, kaže za njeg, da je bio pravednik, što znači čestit i sveti muž. O
kasnijem životu i kad je umro ne
znamo ništa. Poštovanje sv. Jose započelo je oko 850. godine u Reishenau u
Nemačkoj, a kasnije su ga posebno
isticali sveta Tereza Avilska, sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i
papa Siksto IV, koji je uvo svetac sv.
Josipa obveznim za svu Crkvu. Sv.
Josip je zaštitnik bolesnika i umirući i
uzor porodičnog života, te pokazuje
kako se služi Isusu, spasitelju čovika.
Pripravila: Kata Kuntić
21
NARODNA BUNJEVAČKA VIROVANJA
Određivanje pola kod diteta
i mirenje vode
Na krevet se metne na jedan kraj nož a na drugi kraj makaze da mlada trudnica ne zna za to i ako sidne na makaze
biće curica, a ako sidne na nož biće muško dite.
Ako baćo posumlja da dite nije njegovo onda majka
mora kod velečasnog da se zavituje da je dite baćino. Kad
već dite mož samo da sidi, dite se metne na prag i ako ispadne priko praga iz kuće onda nije baćino, a ako padne priko
praga u kuću onda je sve kako triba. Obično bi u ovom bila
prisutna i mater koja je stalno štogod divanila i normalno
da bi dite okretalo glavicu prema materinom glasu i palo
priko praga u kuću. Tako da su svi bili srićni i prisrićni, a
najsrićnija bi bila mater.
Mirenje vode
Ako dite il josag bolesno onda je priki lik da se izmiri
voda uzme se tanjir iz kojeg domaćin ide čorbu, metne se
tri kašike vode i onda se ako su u pitanju svinji, poškrope
se uz riči “ko ureko u dupe uteko” i tako tri puta. Onda se
u jednom ćošku miri voda i onda ispadne da ima četri kašike vode. Sa ovim mirenjem vode se smatra da se zli duhovi sa vodom otić u zemlju. Te nevolje obično su izazivali
ljudi il žene koje su imali sastavljene obrve.
prikupio: Nikola Ćakić
Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca
Baba šumom, dida drumom.
Baca prašinu u oči (Obmanjiva)
Baca se drvljem i kamenjem.
Banak ti tvoj. (Blaža kritika na ponašanje)
Baš si mi iz usta rič oto. (Pogođen mišalj sagovornika)
Batina ima dva kraja.
Batina je iz raja izašla.
Biće jedared i u paklu vašar.
Biće svega ko na Božić rokve. (Kadgod je nije bilo u to vrime)
Bile duvne.(Časne sestre u bilom ruvu)
Bile su ko Mijatove obojke . (Nikad je pravo nije)
Bili ko kreč.
Bili su kratkog vika.
Bisan ko ris.
Bistar ko suza.
Bis ušo u njeg.
Bit ben. (Dobit batine)
Bit gola voda.(Vrlo znojav)
Bit kost u grlu.
Bit ko u svojoj kući. (Dobro se osićat)
Bit na glasu. (Uživat ugled)
Bit na pameti. (Imat na umu)
Bit pod papučom. (U svemu se pokoravat ženi)
Bit pun buva. (Pripreden)
Bit švorc. (Ostat bez novaca)
Bit u svačemu barjaktar. (U svašta se mišat)
Blažen med ženama.
Bog ne bije batinom.
Blagovist pripovist. (25. 3. – po Bibliji na taj dan je anđo
navistijo Mariji, da će kroz devet miseci rodit Isusa. Na taj
dan ljudi „vaćanje krvi“ – rano ustanu i piju vino naštesrce,
pripremaje se za prominu vrimena i za poslove koji slide. Ko
popije malo više na taki prazan stomak, borme se i napije. Tu
se onda dešavaje svakake ludorije i pripovitke.)
22
Autori: Marko Peić i Grgo Bačlija
Bolje se vratit, neg naprid u zlo ić.
Bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogrišiti dušu.
Bolje vidu četri oka neg dva.
Bolje vrebac u ruki neg golub na grani.
Bori se s dušom. (Umire)
Bos ko ker.
Bošpomozi. (Bože pomozi)
Bože, Bože, kuće naše kože.
Bože me ne pokaraj. (Sačuvaj me nevolje)
Božemprosti. (Izvinjenje, Bože oprosti mi)
Bože sačuvaj. (Odbijanje, nepristajanje)
Božić dođe, zima prođe. (reko je Ciganin kad je tražijo slame na zajam)
Božić je prvi zimski svetac.
Božja kuća. (Crkva)
Brak iz računa mož bit srićan, ako je račun ko što triba.
Brat je mijo koje vire bijo.
Bresposlen popo i jariće krsti.
Breskućnik i budala su brat i sestra.
Brez alata nema ni zanata.
Brez glupavi nema ni pameti.
Brez jednog valjuška mož bit čorba.
Brez karaj i konca.
Brez muke nema nauke.
Brez novaca ne mož ni u crkvu.
Brez orača i kopača nema kruva ni kolača.
Brez po muke.
Brez riči.
Brez riči ostat.
Brez ruva i kruva.
Brez srca. (Nemilosrdno)
Brez straca nema udarca.
Brez volje.
Budi prav, pa ćeš bit zdrav.
Brigo moja priđi na drugoga.
Januar - Februar 2014.
NAJNOVIJA IZDANJA
BUNJEVAČKE MATICE
1.000 dinara
500 dinara
300 dinara
350 dinara
200 dinara
350 dinara
600 dinara
250 dinara
400 dinara
400 dinara
250 dinara
400 dinara
OSTALA IZDANJA
“Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara
“Istinu tražim” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara
“Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara
“Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara
“Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara
“Istorija Bunjevaca, Šokaca i bosanskih franjevaca” - p. Bernandin Unyi OPM. - 500 dinara
Januar - Februar 2014.
23
Министарство
за културу
и информисање
Републике Србије
IZ BUNJEVAČKOG ŽIVOTA
Kreveti u sobama
Podsitili smo Vas kako se pralo, štirkalo, roljalo, a sad malo
sićanja na krevete. Prid Vama su tri različita namišćena kreveta u sobama zajedničko im je moleraj na zidu i prilike (svete
slike). Prvi starovinski krevet sa slike je visoko namišćen. Na
donjem dilu bile su popriko poslagane daske, a na njima slamarica ispunjena ljuskurom. Mi stariji se sićamo udobnog
spavanja na slamarici. Onda se mećo čaršap tkan od kudelje.
Na red su posli došle tri uzgljance poslagane popriko. Dunja
je sledeća koja je morala bit
majstorski savijena i poravnata
ustvari ona je pokazivala lipotu
kreveta. Pokrivači su bili od
grubog materijala obično na
kocke. Dunje su bile sa strane
šlingane, a ispod je bio komad
crvene svile. Taj stari krevet je
iz Male Bosne. Druge dvi slike
pokazivaju malko modernije
krevete. U Čikeriji je snimljena spavaća soba vide se gredice, slime,
jastučić naravno šlingan. Svi ti kreveti su sa salaša, a najmoderniji
sa slika je star priko jednog vika i nalazi se u Gradini kod Sombora.
Marija Horvat